P. 1
seminarski menadzment rizika

seminarski menadzment rizika

|Views: 1,569|Likes:
Published by Zana Sajic

More info:

Published by: Zana Sajic on Dec 12, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/29/2013

pdf

text

original

1

UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM
Seminarski rad iz predmeta Menadžment rizika

Banja Luka, jul 2010. godine

Studenti:

Željka Tomić Tatjana Janković Žana Sajić Ankica Franjić

2

SADRŽAJ:
1.UVOD...........................................................................................................3 2. BAZELSKI PRINCIPI I STANDARDI.................................................................4 2.1.Bazelski principi vezani za rizike u bankarstvu.......................................6 2.1.1.Kreditni rizik........................................................................................7 2.1.2.Rizik zemlje i rizik transfera.................................................................9 2.1.3.Tržišni rizik..........................................................................................9 2.1.4.Rizik kamatne stope............................................................................10 2.1.5.Rizik likvidnosti...................................................................................13 2.1.6.Operativni rizik...................................................................................14 2.1.7.Zakonski rizik i rizik reputacije............................................................15 2.1.8. Valutni rizik........................................................................................15 3.BAZELSKI PRINCIPI ADKVATNOSTI KAPITALA BANKE....................................22 4.BAZELSKI STANDARDI KAPITALA BANKE (Bazel II).......................................24 6. ZAKLJUČAK.................................................................................................31 7.LITERATURA................................................................................................33

3

1. UVOD Bankarski sektor je ušao u proces ubrzanih promjena, naročito na planu bankarskog menadžmenta i tehnologije poslovanja. Povećan broj naglih promjena na finansijskom tržišta dovodi do jačanja bankarskih rizika. Ostvarenje profitabilnosti u uslovima povećane konkurencije i uvećanog rizika postaje izazov za savremeni bankarski menadžment. Stoga se u novim uslovima postavljaju složeni zadaci pred bankarske menadžere, posebno na planu kreiranja operativnog koncepta kratkoročne poslovne politike sa ciljem da se obezbjedi kontrola ukupnih rizika. Sadašnje vrijeme zahtjeva novu poslovnu filozofiju i novi pristup u rješavanju poslovnih problema u bankama i procjenu poslovnih rizika prije ulaženja u pojedine poslovne finansijske poduhvate. U današnjoj privredi koja je sve više povezana sa globalnim tržištem dolazi do povećanja operativnih i tržišnih rizika. Kao rezultat tih kretanja dolazi do postepenog sužavanja stope profita za banke. Rizik predstavlja svaku neizvjesnu situaciju u poslovanju banaka, odnosno vjerovatnoću gubitka (smanjenje dobitka) nastalu kao rezultat dejstva neizvjesnih događaja u poslovanju banaka. U zavisnosti od sklonosti bankarskih menadžera prema riziku, svaka banka može prihvatiti više ili manje rizika, pozicionirajući se između dva ekstrema: apsolutne averzije prema riziku i apsloutnog prihvatanja rizika. Nivo prihvaćenog rizika mora biti srazmjeran sposobnosti banke da apsorbuje eventualne gubitke i da ostvari prihvatljivu stopu prinosa. Generalno, viši prinosi su mogući ukoliko banka preuzme i veće ri zike. U tom smislu, preciziranja, identifikacija, mjerenje i upravljanje rizicima, kao i uspješno balansiranje odnosa između prinosa i rizika, su najvažniji aspekti finansijskog menadžmenta banke u pogledu ostvarivanja visokih performansi poslovanja. Upravljanje rizikom (risk management) je disciplina koja čini jezgro svake finansijske institucije i prati sve poslovne aktivnosti koje imaju rizičan profil. Ono obuhvata identifikaciju, mjerenje, praćenje (monitoring) i kontrolisanje rizika kako bi se obezbjedilo da: 1.osobe koje preuzimaju rizik ili njim upravljaju jasno sagledavaju taj rizik; 2.da je ukupna izloženost organizacije riziku (risk exsposure) u okviru limita koje je odredila uprava; 3.da su donijete odluke o preuzimanju rizika u skladu sa poslovnom strategiom i ciljevima koje je utvrdila uprava; 4.da će očekivani dobitak biti adekvatna kompenzacija za preuzeti rizik; 5.da su odluke o preuzimanju rizika eksplicitne i jasne; 6.da postoji dovoljno kapitala koji će amortizovati preuzeti rizik. Upravljanje rizikom u suštini se ne sastoji u tome da se minimizira rizik, već da se optimizira nagrada za preuzeti rizik.

4

2. BAZELSKI PRINCIPI I STANDARDI Lista osnovnih Bazelskih principa efikasne supervizije banaka obuhvata 25 principa koji su donijeti da bi se kontrola nad bankama smatrala efikasnom. Prve ideje o principima supervizije banaka pojavile su se 1996. godine u Lionu od strane visoko razvijenih zemalja (G-7), sa ciljem da se definišu jedinstveni principi i standardi koji se odnose na sigurnost poslovanja banaka. Rješavanje ovog zadatka povjereno je Bazelskom komitetu za superviziju banaka (osnovanom 1975. godine), te je tako definisan i sporazum o listi osnovnih principa koja je zvanično objavljena 1988. godine. Osnovni Bazelski principi (Bazel I) se odnosi na: I. II. III. IV. V. VI. VII. Preduslove efikasne supervizije banaka - Princip 1., Izdavanje licence bankama i njihova struktura - Principi 2-5, Razmjene regulative i zahtjevi banaka - Principi 6-15, Metode neprekidne supervizije banaka - Principi 16-20, Zahtjevi za informacijama banaka - Princip 21, Formalana ovlaštenja supervizora banaka - Princip 22, Međudržavno bankarstvo - Princip 23-25.

Bazelski princip 1. ukazuje, da efikasan sistem supervizije treba da posjeduje jasnu odgovornost i ciljeve za svaku agenciju koja je uključena u superviziju bankarskih organizacija. Svaka agencija treba da ima adekvatne resurse i da je nezavisna u obavljanju supervizije. Pravni okvir bankarske supervizije odnosi se na dozvolu za rad banke, stalnu kontrolu banke i ovlaštenja banke saglasno zakonskim propisima. Sve informacije koje posjeduje suprvizor u vezi banke treba da imaju tretman zaštićenih informacija. Bazelski princip 2. odnosi se na jasno definisane institucije koje imaju dozvolu za rad. Ovaj Bazelski princip ukazuje, da je neophodno istaći ime banke pri obavljanju bankarskih poslova (koristi riječ banka). Bazelski princip 3. ukazuje, da institiucije koje su ovlaštene za izdavanje dozvole za rad bankama treba da imaju pravo da definišu kriterijume i standarde koje je nužno ispuniti da bi banka dobila dozvolu za rad. Proces izdavanja dozvole za rad treba da se sastoji od ocjene: a)vlasničke strukture banke, b)direktora i najvišeg rukovodstva banke, c)operativnog plana banke, d) ocjene interne kontrole banke, e)finansijskog položaja banke u budućnosti (uključujući i njen kapital). Ukoliko je vlasnik strana banka, tada je neophodno obezbjediti i saglasnost domaćeg supervizora. Bankarski princip 4. ukazuje da supervizor banke treba da ima ovlaštenja da izvede kritičku ocjenu, da pregleda i odbije svaki prijedlog transfera zvaničnog vlasništva ili kontrolnog interesa u postojećoj banci od nekog drugog lica (ukoliko je isto nezakonito sprovedeno). Bankarski princip 5. ukazuje, da supervizor banke treba da ima ovlaštenja u vezi kritičkog ocjenjivanja akvizicije ili investiranja od strane banke, kako se ne bi dovela banka pod uticaj nepotrebnog rizika ili onemogućila njena efikasna supervizija. Bankarski principi 6. ukazuje, da supervizor banke treba da postavi razumne i odgovarajuće minimalne zahtjeve za adekvatnost kapitala banke. Takvi zahtjevi treba da su prilagođeni rizicima kojima je banka izložena, uzimajući u obzir njenu 5

da supervizor banke treba da izvede ocjenu o poslovnoj politici banke o njenim procedurama (u vezi kreditiranja i investiranja). se odnosi na procedure i pravila promovisanja visokih etičkih standarda i profesionalnih u radu sa klijentima banke. ni banke. ukazuje da supervizor banke treba da je zadovoljan ukoliko banka posjeduje sistem za informisanje njenog rukovodstva. praćenju i kontroli rizika. Ovaj princip se odnosi i na definisanje i održavanje odgovarajućih rezervi banke za pokriće navedenih rizika. 6 . Bazelski princip 15. da supervizor banke treba da je zadovoljan ukoliko banka sveobuhvatno upravlja sa rizicima. Bazelski princip 8. se odnosi na praćenje i adekvatno kontrolisanje tržišnih rizika od strane supervizora banke. interna kontrola treba da ima ovlaštanja i odgovornosti da može da prati rad kreditne i računovodstvene funkcije (plasman sredstava) i da objavljuje bilansne pozicije banke. ukazuje. Da ne bi bio ugrožen rad ni klijenata . ukazuje. Supervizija polazi od činjenice. Bazelski princip 12. Bazelski princip 9. Ovim principom se daje pravo supervizorima banke da odrede specifična ograničenja kapitala banke. ovaj princip ukazuje na neophodnost procjene potencijalnih kreditnih gubitaka i rezervi banke za pokriće dotičnih potencijalnih gubitaka. ovaj princip ukazuje da je neophodno izvesti ocjenu o tekućem upravljanju kreditnim i investicionim portfoliom banke.sposobnost da apsorbuje rizik. Bazelski princip 10. rizika transfera u aktivnostima međunarodnog kreditiranaj i investiranja. ukoliko je banka izložena ovoj vrsti rizika. neophodno je njihovo međusobno poznavanje (poslovno). Bazelski princip 11. se odnosi na spriječavanje moguće zloupotrebe banke pri kreditiranju povezanih lica (akcionara) banke. Ovim sistemom se omogućava rukovodstvu banke da identifikuje svoj portfolio. mjerenju. se odnosi na uspostavljanje i rad interne kontrole u banci. se odnosi na aktivnosti banke u vezi procedura: praćenja i kontrole državnog rizika (rizika zemlje). Bazelski princip 13. Takođe. Bazelski princip 14. da bi bilo nužno i efikasno pratiti takve oblike kreditiranja i iznos njihovih sredstava u kapitalu dotične banke. Takođe. ukazuje. da supevizor banke treba da je zadovoljan ako se banka pridržava adekvatne poslovne politike i procedura za ocjenjivanje kvaliteta banke. Prema ovom principu supervizor banke treba da postavi razumna ograničenja izloženosti banke prema pojedinačnom dužniku ili grupi povezanih dužnika. Prema stavovima supervizora banke. Bankarski princip 7. Sveobuhvatno upravljanje rizicima podrazumjeva uključivanje nadzornog i upravnog odbora banke pri: identifikovanju.

kao i superviziju sa daljine (češći kontakt supervizora i banke preko računara). a prvenstveno nadležne institucije za superviziju u drugim zemljama. Bazelski princip 21. ukazuje. 7 . Bazelski princip 25. ukazuje. da supervizor banke treba da je zadovoljan ukoliko banka vodi ispravnu evidenciju i ima ispravnu dokumentaciju (saglasno računovodstvenoj politici i praksi) na osnovu koje se može izvesti prava slika o finansijskom stanju banke i njenoj profitabilnosti. ukazuje. da je najvažnija komponenta po konsolidovanoj osnovi banke uspostavljanje kontakta i razmjene informacija sa drugim institucijama koje su uključene u superviziju. ukazuje. s tim da je neophodno sprovoditi superviziju na samoj lokaciji banke. ukazuje. ukazuje da supervizor banke treba da je tako pripremljen da može kritički ocjenjivati i analizirati izvještaje (o poslovanju i statističke izvještaje) banke. da supervizor banke treba da ima način nezavisnog potvrđivanja informacija bilo da su informacije prikupili supervizori (ispitivanjem na samoj lokaciji banke). Bazelski principi 17. Bazelski princip 22. ukazuje na potrebu postojanja efikasnog sistema supervizije banke. Banka je u obavezi da pruža informacije neophodne supervizorima u drugim zemljama radi sprovođenja supervizije po konsolidovanoj osnovi. da je važan elemenat svake supervizije upravo sposobnost supervizora da kontroliše bankarske grupacije (bankarske holdinge) po konsolidovanoj osnovi. Isto se posebno odnosi na inostrane filijale i ekspoziture banaka. Bazelski princip 19. da supervizor banke treba da ima na raspolaganju adekvatne mjere u slučajevima kad banka ne ispunjava zahtjeve kao što je slučaj minimalno propisane stope adekvatnosti kapitala. Bazelski princip 23. ukazuju. ukazuje. da je neophodno primjenjivati superviziju (po konsolidovanoj osnovi) na međunarodnoj aktivne bankarske organizacije u cilju adekvatnog praćenja i primjenjivanja normi o svim aspektima poslovanja banke. Bazelski princip 18. Saglasno ovom principu izvještaje mogu dostaviti dotične banke ili supervizori koji su sačinili konsolidovani izvještaj koji se odnosi na više banaka.Bazelski princip 16. Ovaj princip stavlja naglasak na redovno finansijsko izvještavanje banke koje treba da je nepristrasno i koje treba da odgovara njenom stvarnom stanju. da supervizor banke treba regularno da kontaktira sa rukovodstvom (menadžmentom) banke i da pri tome u potpunosti vlada sa svim bankarskim operacijama kako bi se izbjegle moguće zabune na relaciji supervizor-rukovodilac (menadžer) banke. bilo da su informacije dobili od eksterne revizije. Ove mjere treba da imaju popravni karakter kako bi se poboljšao odnos prijema deponentima banke i prema obimu kapitala banke. Bazelski princip 20. da je supervizor banke u obavezi da traži od banke (koja posluje na domicilnom tržištu) da svoje poslovanje obavlja po standardima kako to čine i domicilne banke. Bazelski princip 24. ukazuje.

stvorila se potreba za međunarodnim principima i standardima bankarskog poslovanja. rizik zemlje i rizik transfera. Vođeni potrebom da se poboljša sigurnost finansijskog sistema. definisani su opšti principi supervizije. koji su objavljeni kao Bazelski principi i standardi. Ključni rizici sa kojima se banke suočavaju su: 1. kreditni rizik.2. Bazelski principi vezani za rizike u bankarstvu Zbog mogućnosti d a bankarski sistem jedne zemlje ugroziti finansijsku stabilnost zemlje na međunarodnom planu.1. 2. 8 .

tržišni rizik. Kreditna sposobnost dužnika podrazumjeva mogućnost uzimanja. kreditne sposobnosti dužnika. Collateral. U široj literaturi se ovi faktori nazivaju „5 C's of credit“ („5 K“). uslovi obezbjeđenja kredita. korištanja i vraćanja kredita banci pod određenim uslovima kreditiranja. Kod analize kreditne sposobnosti dužnika dominantni su sledeći faktori: 1. Capacity. 4. Analizom kreditne sposobnosti budućeg dužnika treba obuhvatiti sve poslovne promjene (iz prošlosti i sadašnjosti) njegovog poslovanja. Kreditni rizik pokazuje trajnu ili trenutnu nelikvidnost dužnika i njegovu nesposobnost da u dogovorenom roku izmiri obaveze. Ocjena kreditne sposobnosti budućeg dužnika treba da ukaže: koliko je dužnik sposoban i spreman da vrati kredit. uz stalno prisustvo kreditnog rizika. 6. 9 . po punoj knjigovodstvenoj vrijednosti. koje će imati uticaja na njegovu poslovnu budućnost. Conditions). veličina kredita. 2. 7.1. rizik likvidnosti. veličina kapaciteta tražioca kredita. zakonski rizik i rizik reputacije. 3. kao i kvalitet odobrenog kredita (sumnjivi. 4. kao i strukturom izvora i plasmana kredita. valutni rizik. zbog njihovih početnih slova (Character. 3.3. 5. onako kako je predviđeno ugovorenim uslovima. dok se njegova spremnost treba shvatiti kao njegovo subjektivno svojstvo. neprihvatljivi krediti). 2. Kreditni rizik Primarna aktivnost većine banaka je odobravanje kredita. 4. 8. Vremenski period kreditiranja uslovljen je karakterom poslovanja klijenta banke. uslovi poslovanja tražioca kredita. u prvom redu. rizik kamatne stope. Capital. Važan faktor za ocjenu kreditne sposobnosti dužnika jeste njegova imovinska struktura. veličina kapitala tražioca kredita. 2. neizvjesnim okolnostima vezanim za poslovanje klijenata banke. dobri. Kreditni rizik kao oblik rizika uslovljen je. Analiza kreditnog rizika je od izuzetne važnosti za menadžment banke. 5. ne treba u analizi kreditnog rizik a zanemariti značaj očekivane projektovane dobiti budućeg dužnika. Kreditni rizik nastaje u uslovima kada potraživanja ne mogu biti realizovana na dan njihovog dospijeća. operativni rizik. kontrole korištenja kredita. vremenskog perioda kreditiranja. 5. obezbjeđivanja povrata kredita.1. Kreditni rizik se može minimizirati definisanjem: 1. Sposobnost budućeg dužnika treba shvatiti kao njegovo objektivno svojstvo. kreditnog limita dužnika. Isto tako. Kreditni rizik uslovljava strukturu kredita koji banka odobava klijentima.

Kapital dužnika se u analizama kreditne sposobnosti koristi kao veličina neto vrijednosti imovine vlasnika kapitala. Takođe. Ukoliko analiza kreditne sposobnosti korisnika utvrdi da je rizik plasmana kredita izuzetno visok. c) iskustvo dužnikovih kupaca i dobavljača. Interni izvori informacija nalaze se u banci i dostupni su u cjelini bankarskom menadžmentu. a da se pri tome ne ugrozi sposobnost dužnika da na vrijeme izmiri dospjele obaveze. 7. d) dužnikova redovnost izmirenja obaveza. 10 . te da utvrdi i otkloni uzročnike potencijalnih poremećaja u poslovanju tražioca kredita. Neto imovina vlasnika kapitala predstavlja limitirajući faktor gornje granice kredita. e) dužnikova ažurnost. a to su najčešće: a) konsalting firme. b) dužnikovo poslovno iskustvo. koliko je finansijsko stanje dužnika i da li se takvo finansijsko stanje smatra stabilnim ili nestabilnim stanjem. koliku profitnu stopu može ostvariti dužnik odnosu na obim realizacije (prodaje). Finansijski kapacitet budućeg dužnika predstavlja njegovu sposobnost da ostvari dobit (profit) dovoljnu za povratak kredita. počev od zaloga po osnovu potraživanja kupaca budućeg dužnika. bez narušavanja kontinuelnog poslovanja preduzeća. preglednost i pouzdanost u vođenju poslovnih knjiga. 2. b) statističke ustanove i c) revizorske ustanove. Analiza kreditne sposobnosti dužnika treba da obuhvati: a)osobine ličnosti menadžera (pozitivne i negativne osobine). 4. Eksterni izvori informacija nalaze se kod drugih lica. c) prihodima po osnovu prodaje akcija. ista se prekida uz preporuku menadžmentu banke da ne ulazi u kreditni aranžman. Finansijski kapacitet dužnika se može povećati: a) rastom dobiti.Analiza navedenih faktora treba da pruži odgovore na sledeća pitanja: 1. b) prihodima po osnovu prodaje aktive. koji je najniži nivo smanjenja profitne stope. 3. 2. d) pozajmljenim sredstvima od drugih faktora. Izvori informacija pri analizi kreditne sposobnosti budućeg dužnika mogu biti: 1. odnosno vlasnika preduzeća. koliko je preduzeće spremno (koliko može i stvarno namjerava) da na vrijeme izmiri svoje obaveze. koji se odobrava zajmotražiocu. analiza kreditne sposobnosti budućeg dužnika treba da degfiniše način obezbjeđivanja povrata kredita. Analiza kreditne sposobnosti budućeg dužnika treba da obuhvati naprijed navedena kretanja. Koji će faktor analize kreditne sposobnosti biti dominantan zavisi od karakteristika preduzeća tražioca kredita. interni. Analiza kapaciteta tražioca kredita treba da se posmatra sa aspekta njegovog: 1) proizvodnog kapaciteta i 2) finansijskog kapaciteta. koliko je dovoljan obim realizacije dužnika da pokrije osnovno i obrtni kapital koji se koristi. eksterni. 5. 6. koliko će se procenata smanjiti vrijednost dužnikove aktive u slučaju likvidacije (bankrotstva) dužnika. kolika su njegova likvidna potraživanja i zalihe.

2. šta je razlog traženja kredita (zaduživanja). 11 .U razvijenim zemljama tržišnog načina privređivanja stručno lice banke (obično je to referent) je u obavezi da obavi intervju sa menadžmentom budućeg korisnika kredita. šta je razlog zbog kojeg traženi kredit odgovara poslovnoj politici banke. Intervju se najčešće sastoji iz sledećih pitanja: 1.

šta je dokaz o sigurnosti kreditnog posla. rizik neplaćanja (predstavlja mogućnost da dužnik nije u stanju da ostvari dovoljan neto devizni priliv). 2. socijalnim i političkim okruženjem zemlje korisnika kredita. 2.2.3. kakav je karakter proizvoda i usluga (proizvodni program) preduzeća. dok se zemlji u najnižoj grupi može odobriti do 1% od njenog kapitala. 3. odnsno garantovanu obavezu umjesto glavnog dužnika. 9. 4. kakvi su planovi razvoja preduzeća. Ekonomska neizvjesnost rizika se svodi na procjenu: da li će zemlja dužnik (u periodu otplate) ostvariti dovoljan nivo deviznog priliva za servisiranje uzetih deviznih kredita. transakcijama sa derivatima i akcijama i u 12 . kakvi su izvori snabdjevanja preduzeća sa sirovinama i repromaterijalom (njihova pouzdanost) kakav je konkurentski položaj zajmotražioca u grani i djelatnosti. Dobijene informacije na osnovu obavljenog intervjua je neophodno analizirati u kreditnom odjeljenju banke i na osnovu istih donijeti odluke o kreditnoj sposobnosti ili nesposobnosti tražioca kredita. Sa ovim rizikom se uglavnom suočavaju banke koje se bave poslovima investicionog bankarstva kod dužničkih hartija od vrijednosti sa fiksnom ili prome nljivom kamatnom stopom. Tržišni rizik se prevashodno odnosi na promjene kamatnih stopa. b) političku neizvjesnost rizika. zbog ekonomske ili političke situacije u dotičnoj zemlji). Tržišni rizik Tržišni rizik predstavlja rizik od negativnih odstupanja vrijednosti otvorene trgovačke pozicije na osnovu dnevnih cjena zatvaranja (market-to-market value) u portfoliu banke koji je predmet trgovanja tokom perioda neophodnog da transakcija bude likvidirana (zatvorena). 2. 6. Politička neizvjesnost rizika odnosi se na spremnost zemlje dužnika da se odreknu ostvarenog i raspoloživog deviznog priliva i da ispuni dospjele obaveze po kreditu. kakva je kompetentnost menadžmenta preduzeća. rizik transfera (podrazumjeva okolnosti u kojima dužnik nije u mogućnosti da dođe do određene valute za otplatu duga). deviznih kurseva i cjene akcija. 5. „Country risk“ se ispoljava u sledećim oblicima: 1.3. Analiza rizika zemlje podrazumjeva ocjenu dvije vrste neizvjesnosti: a) ekonomsku neizvjesnost rizika. kako se kretao kontinuitet rasta preduzeća. 8.2.2. 7. Visina ukupnih odobrenih kredita nekoj zemlji (koja je rangirana u najvišu grupu) može biti do 15% njenog kapitala. međunarodno davanje kredita uključuje rizik zemlje („country risk“) koji je vezan sa ekonomskim. Rizik zemlje i rizik transfera Za razliku od kreditnog rizika koji je posljedica karakteristika korisnika kredita. rizik garancije(predstavlja vjerovatnoću da banka emitent obično izvršava činidbene garancije.

Bazelski komitet za bankarski nadzor je definisao tržišni rizik kao rizik gubitka na bilansnim i vanbilansnim pozicijama usljed kretanja tržišnih cjena.valutnim transakcijama. 13 .

kamatni rizik dijelom proističe iz nepotpune sinhronizacije promjena kamatnih stopa na strani aktive i pasive banaka. model koji je dizajnirala banka J. vezan za svaki portfolio. U ovom kontekstu treba istaći da je klasičan način upravljanja tržišnim rizikom u investicionom portfoliu diversifikacija portfolia. komitent će imati veće troškove (a banka veći prihod) ukoliko dođe do skoka kamatnih stopa na tržištu. kao što su kamatne stope. Promene kamatnih stopa u aktivi i pasivi utiču na visinu kamatne marže (margine). Bazelski komitet za bankarski nadzor preporučuje da banke izložene tržišnom riziku objelodanjuju set informacija o riziku. izračunava se i ukupan rizik za ceo poslovni portfolio koji podleže tržišnom riziku. Vezano za zahtev o utvrđivanju vrijednosti VAR na dnevnoj osnovi. Bazelski komitet je predvidio obavezu banaka da zahteve u pogledu visine kapitala. u pozitivnom ili negativnom pravcu. kao i kod svakog portfolia hartija od vrijednosti. ispunjavaju na dnevnoj osnovi. obveznice i akcije. banka koja je odobrila kredit komitentu po varijabilnoj kamatnoj stopi (vezanoj za tržišnu kamatnu stopu) izložena je riziku da ostvari pad prihoda ukoliko nastupi pad tržišnih kamatnih stopa. P.DEAR koncept): devize. I obrnuto. Tržišni rizik se obično kvantifikuje korištenjem metodlogije VAR. devizni kursevi i berzanski indeksi. Da bi se kontrolisala izloženost banke tržišnom riziku. Velika odstupanja kod instrumenata kojima se trguje se utoliko više ispoljavaju što je period njihovog likvidiranja duži. U RiskMetrics.2. Ovaj koeficijent odražava u suštini spremnost banke da prihvati rizik u pogledu predviđanja budućih kretanja kamatnih 14 . pri čemu banke često odobravaju kredite sa dužim rokovima u odnosu na rokove izvora sredstava.Tržišni rizik je ograničen na period neophodan da se otvorena pozicija zatvori. neophodno je da varijacije tržišnog portfolia u knjigama trgovanja budu održavane u okvirima planiranih graničnih vrijednosti (limita).4.Morgan. Izloženost banke ovoj vrsti rizika proističe iz toga što većina njihovih bilansnih stavki generiše prihode i troškove koji se usklađuju sa kamatnim stopama. Stoga porast tržišnih kamatnih stopa brže u tiče na prilagođavanje kamata koje banke moraju da plate na izvore sredstava nego na kamatne stope na kredite. a polazeći od jednostavne činjenice da svi rizici ne nastupaju istovremeno. Rizik kamatne stope Rizik smanjenja profita usled promena u visini kamatnih stopa predstavlja kamatni rizik za banku. S druge strane. koji proističu iz njihove izloženosti tržišnom riziku. Na osnovu izračunatog tržišnog rizika za ova tri finansijska instrumenta. Osnovu za ocjenu izloženosti tržišnom riziku predstavlja ispoljena nestabilnost tržišnih parametara. 2. Na primer. pretpostavljeno je da banka ima tri oblika finansijskih instrumenata za koje se izračunava visina tržišnog rizika i to na dnevnoj bazi (dealy earnings at risk . Bazičnu mjeru kamatnog rizika predstavlja koeficijent između stavki aktive osjetljivih na promjenu kamatne stope i stavki pasive osjetljivih na promjenu kamatne stope.

a banka ima navedeni koeficijent veći od jedinice. a u slučaju skoka kamatnih stopa oni će porasti. neke banke su pribjegle bilansnom prestrukturiranju stavki aktive i pasive osjetljivih na kamatne stope. 15 . njeni prihodi će se smanjiti. Ukoliko dođe do pada kamatnih stopa. naročito u periodima velikih oscilacija tržišnih kamatnih stopa. tako da koeficijent osjetljivosti na kamatnu stopu teži jedinici (što nije lako postići u pojedinim slučajevima). a zbog tešk oća u predviđanju budućeg kretanja kamatnih stopa.stopa na tržištu. U cilju minimiziranja izloženosti kamatnom riziku.

dolazi do promjene kamatne stope). Radi se samo o kamatnim stopama na aktivu i pasivu koje bi po ugovorima trebalo da budu revidirane u sukcesivnim periodima. Sva aktiva i pasiva strukturira se u segmente po kriterijumu ročnosti revizije kamatne stope. s tim da se ona često koristi u kombinaciji sa drugim 16 . sredstava i obaveza banke.Rizik promjene kamatnih stopa ima u suštini dva oblika: 1) rizik osnove koja služi za utvrđivanje visine kamatnih stopa. kada su osnove kojima se utvrđuju kamatne stope na plasmane i obaveze različite. U današnjim uslovima banke primjenjuju tri modela procjene kamatnog rizika: 1) model ponovnog utvrđivanja vrijednosti ili revalorizacioni model (repricing). Pošto se vrijednosti aktiva i obaveza banaka uravnotežava preko ekonomske vrijednosti kapitala banke. Ovaj model se zasniva na promjeni tržišnih vrijednosti aktiva i obaveza banke (naročito obveznica) koje nastaju usljed promjene kamatnih stopa. već po tržišnim cijenama. Model ročnosti je bolji model za sagledavanje efekata promjene kamatnih stopa na bilansnu poziciju banke. od 1 dana do 3 meseca. U ovaj model je ugrađen princip da porast kamatnih stopa smanjuje tržišnu vrijednost aktive i obaveza banke. tj. pri porastu kamatnih stopa. Revalorizacioni model polazi od ročne neravnoteže pozicija na strani aktive i pasive. Duracioni model (model trajnosti) mjeri ponderisano prosječno vrijeme ročnosti aktive i obaveza putem korišćenja relativnih sadašnjih vrijednosti novčanih tokova kao pondera. Ovaj model naglašava tajming novčanih r okova kredita i depozita. imajući u vidu promjene kamatnih stopa na finansijskom tržištu. od 6 meseci do 12 meseci itd. U okviru svakog segmenta ročnosti izračunava se iznos aktive i obaveza banke i visina neravnoteže sa pozitivnim i negativnim znakom. što se može primjen iti i na kredite ukoliko postoji sekundarno tržište kredita. i 3) model trajanja ili duracioni model (duration model). 2) model ročnosti (maturity model). Ako je ročnost aktive duža od ročnosti obaveza banke. Istovremeno postoji i princip da dužina roka dospjeća aktive i obaveza utiče na promenu tržišne aktive i obaveza banaka. dok pad kamatnih stopa povećava tržišnu vrijednost bankarskih aktiva i obaveza. gep analiza se dugo koristi kod zaštite od izloženosti kamatnom riziku. od 3 meseca do 6 meseci. negativan efekat na promjenu tržišne vrijednosti aktiva i obaveza mora da bude kompenziran smanjenjem vrijednosti akcijskog kapitala banke. na primer kamatne stope od 1 dana. imajući u vidu da te veličine mogu da budu revalorizovane u narednom periodu usled promena kamatnih stopa. i 2) rizik vremenskog neslaganja rokova u kojima dolazi do promjena kamatne stope (što je rezultat različitih rokova za koje su ugovorene određene kamatne stope ili rokova u kojima. i na toj osnovi banka za svaki ročni segment izračunava efekat promena kamatnih stopa na kamatnu maržu. Ovde se aktiva i pasiva banke (tj obveznice) ne valorizuju po knjigovodstvenim (istorijskim) cijenama. Kao tehnika upravljanja aktivom i pasivom banke. pod uticajem promjene osnove. tržišna vrijednost aktive pada više nego tržišna vrijednost obaveza.

Gep. kada je pasiva osjetljiva na kamatnu stopu veća od aktive osjetljive na kamatnu stopu. kada su osjetljivost aktive i osjetljivost pasive usklađeni. Korišćenje reči gep u ovom kontekstu implicira razliku između aktive osetljive na kamatnu stopu i pasive osetljive na kamatnu stopu. koji se sagledava preko koeficijenta gepa (aktiva osetljiva na kamatnu stopu podjeljena sa pasivom osjetljivom na kamatnu stopu). Ukoliko banka ima koeficijent gepa veći od 1. može imati pozitivnu vrijednost kada je aktiva osetljiva na kamatnu stopu veća od pasive osjetljive na kamatnu stopu i negativnu vrijednost.tehnikama. porast kamatnih stopa će prouzrokovati veći rast 17 . Samo u idealnom slučaju koeficijent gepa ima vrijednost 1. za unaprijed definisani interval ročnosti stavki aktive i pasive.

prinosa na aktivu banke u odnosu na troškove mobilizacije sredstava. smatra se da ju je najbolje kombinovati sa analizom trajanja i simulacionom analizom. i obrnuto. zaračunavaju (repricing) kod stavki aktive prije nego kod stavki pasive. prihvatljiv je indikator (naročito kod banaka sa jednostavnijim bilansom stanja) i uklapa se u zahtjeve regulatornih organa. Što se tiče veličine gepa trajanja za koji se opredjeljuje banka prilikom upravljanja aktivom i pasivom. Do primene analize trajanja u upravljanju rizicima prvi put je došlo kod obveznica sa kuponima (koji se isplaćuju na kraju godine). vezana je za računovodstvene sisteme. kao i svih tokova gotovine po neto sadašnjoj vrijednosti). analiza trajanja (duration analysis) potencira njihovu tržišnu vrijednost. Metod simulacione analize se koristi u sklopu upravljanja aktivom i pasivom (ALM) za ustanovljavanje mogućih efekata na rizik i prinos banke. Za razliku od gep analize koja potencira knjigovodstvene vrijednosti stavki aktive i pasive iz bilansa banaka. kao više cijene. Analiza trajanja dozvoljava mogućnost da kod date stavke aktive ili pasive postoje razlike između njenog prosječnog vjeka (duration) i njenog roka dospjeća. Najveće ograničenje gep analize je to što je statička mjera. U dogogodišnjoj praksi poslovanja banaka u zemljama sa razvijenim finansijskim tržištima. ustalilo se pravilo da se negativan gep veći od 10% u odnosu na aktivu smatra početnom visokom vrijednošću koja ukazuje da ovu poziciju treba detaljnije ispitati. 18 . Prednosti gep analize su: jednostavnost primene. ona je u direktnoj proporciji sa stepenom pouzdanosti prognoza koje ima banka o budućem kretanju kamatnih stopa. pri odabranim različitim scenarijima kod kojih variraju nivoi kamatnih stopa. jer se više kamatne stope. očekivani prinos se definiše kao verovatnoća ponderisanog proseka profitabilnosti koja je karakteristična za različite scenarije. odnosno ignoriše vremensku neusklađenost aktive i pasive. mjereno sa kamatnim prihodom ili sa neto sadašnjom vrijednošću bilansa stanja (za odabrane scenarije se vrši preračunavanje svih kamatnih prihoda i troškova. Da bi se koristile prednosti gep analize u upravljanju kamatnim rizikom. kod pada kamatnih stopa. jer je kod tih hartija od vrijednosti vrijeme trajanja kraće od perioda na kraju koga se naplaćuje poslednji kupon i vrši iskup obveznice. Sintetizovano iskazivanje izloženosti banke kamatnom riziku u izrazu gepa trajanja (GT) dobija se preko relacije: trajanje vrijednosti pasive GT = trajanje aktive . Pri tome.(trajanje pasive x _________________________) trajanje vrijednosti aktive Dobijena vrijednost gepa trajanja za dati deo bilansa banke će biti jednaka nuli samo ako je trajanje označenih stavki aktive i pasive usklađeno.

izloženost banke kamatnom riziku determinisana je strategijom koju banka koristi u pogledu prihvatanja ili neprihvatanja ulaženja u rizične poslovne aktivnosti. mada model može da zastari usled promjene u samom poslovanju banke ili u njenom okruženju i traži visoko kvalfikovano osoblje za oblast programiranja. osnovna strategija zaštite banaka od kamatnog rizika sastoji se u reviziji kamatne stope u unaprijed utvrđenim vremenskim intervalima koji obično iznose 3 ili 6 mjeseci 19 . U svakom slučaju.Simulaciona analiza je dinamički koncept čiji se rezultati mogu lakše interpretirati. U operativnom smislu. sa preciznijim obuhvatom vremenske dinamike tokova gotovine.

odmah i po prihvatljivim troškovima. minimizirajući troškove. slučajevi ekstremne nelikvidnosti banke su uobičajeno rezultat preuzimanja drugih rizika. banka se suočava sa dva problema . Likvidnost je bitna za kompenzovanja očekivanih i neočekivanih promena u poslovanju i omogućavanja sredstava za razvoj banke. ali je u praksi tačna diferencijacija sredstava.2. Rizik likvidnosti Rizik likvidnosti ili likvidnosni rizik predstavlja rizik da banka ne posjeduje dovoljno likvidnih sredstava za izmirivanje dospjelih obaveza ili da dođe do neočekivanih odliva likvidnih sredstava.5. pri čemu su statički pokazatelji adekvatni za uslove u kojima rizik likvidnosti zavisi isključivo od sposobnosti banke da. Adekvatna visina likvidnih sredstava. koju banka mora da posjeduje. Pri tome. kako kamatne stope. U cilju procjene nivoa likvidnosti. koji proizlazi iz bilansnog i vanbilansnog poslovanja banke. njenog toka gotovine i njene sposobnosti da pozajmi sredstva na tržištu. otežana zbog neizvesnosti u pogledu kretanja na tržištu. Izloženost banke riziku likvidnosti može se izraziti statičkim i dinamičkim pokazateljima. prema stepenu likvidnosti. Banka ima adekvatnu likvidnost ako može da pribavi dovoljno sredstava. Likvidnost ima mnogo aspekata. je promjenljiva veličina i likvidnost zavisi od tržišnih uslova i tržišnog prihvatanja rizika. tako i kreditnog rizika. transformiše svoju imovinu u novčana sredstva.(rollover period). Imovina koja je klasifikovana kao „likvidna“ upoređuje se ili sa ukupnom imovinom ili sa određenim obavezama koje dospevaju u određenom trenutku u budućnosti. imovina banke se razvrstava u određene kategorije. 2. bilo povećanjem izvora ili pretvaranjem manje likvidnih sredstava u sredstva sa većom likvidnošću. Prednost ovog metoda je njegova praktičnost i jednostavnost. Dinamički metod procjenjivanja likvidnosti bazira se na utvrđivanju neusaglašenosti novčanih tokova priliva i odliva depozita i kredita u budućem vremenskom periodu (praktično vrši se projekcija novčanih tokova i shodno tome se utvrđuju potrebe za likvidnim sredstvima) i u tom cilju se sva sredstva klasifikuju prema svojoj starosnoj 20 . Za banku je naročito značajno da povremeno vrši reviziju kamatnih stopa na kredite sa dužim rokovima kako bi se što više suzio debalans između kamatne stope na plasmane i kamatne stope na izvore sredstava.manjkom likvidnih sredstava ili nemogućnošću da na tržištu mobiliše likvidna sredstva. Pri tome banke mogu kao reper da koriste neku referentnu kamatnu stopu koja se formira na finansijskom tržištu (LIBOR). ali se u velikoj meri zasniva na posjedovanju likvidnih sredstava od strane banke. u zavisnosti od kreditnog rizika. Na tu baznu kamatnu stopu banka dodaje kamatnu maržu marginu (margin) koja je različita za različite klase dužnika. Kod likvidnosnog rizika (mada se može upotrebiti i pojam rizika nelikvidnosti).

kao i mogućnošću procjenjiva nja stepena naplativosti potraživanja u rokovima dospjeća. pri čemu banka mora voditi računa da se rokovi dospjeća prikupljenih i plasiranih sredstava slažu. 21 . ali istovremeno povećava i rizik likvidnosti. Uspešno poslovanje banke pretpostavlja upravljanje depozitima sa različitim rokovima dospjeća i njihovo plasiranje sa različitim rokovima dospjeća. u smislu dužih rokova pod kojima se sredstva plasiraju u odnosu na one pod kojima su pribavljena. da su usklađeni. Neusklađenost navedenih rokova.strukturi. Primjena ovog metoda je ograničena raspoloživošću određenih podataka vezanih za starosnu strukturu sredstava i obaveza. tj. uglavnom pozitivno utiče na rentabilnost poslovanja banke.

Banka može da obezbedi dodatna likvidna sredstva prodajom postojećih stavki aktive (upravljanje aktivom) ili pozajmljivanjem novca na tržištu (upravljanje pasivom). Međutim. prekomjereno oslanjanje banke na upravljanje pasivom može da prouzrokuje tendenciju smanjivanja hartija od vrijednosti koje posjeduje banka (i koje se mogu lako prodati u slučaju potrebe). godine. održavanju adekvatnog pula visoko kvalitetnih lako utrživih stavki aktive i diversifikaciji u pogledu likvidnosti. pošto one zbog visokog rejtniga i povjerenja koje klijenti imaju u njihovo poslovanje mogu relativno lako da popune kratkoročni gep u likvidnosti pozajmljujući sredstva na tržištu novca (kupoprodaja preko noći i sl. moraju se izvšiti odgovarajuće kompenzacione promene u bilansu kako bi on ostao u ravnoteži.Cilj upravljanja likvidnosnim rizikom treba da bude izbjegavanje situacije da banka ima negativnu neto likvidnu aktivu i iz tog razloga proističe upravljanje aktivom i pasivom (asset-liability management . Za velike banke je karakteristično upravljanje likvidnošću kroz upravljanje pasivom. strateškom planiranju.). koji se ogleda u prelazu sa kvantitativnih na kvalitativne pokazatelje. izdao priručnik za procenu upravljanja likvidnošću. Pri tome se razlikuje pozicija velikih i malih banaka. usled pada nivoa depozita ili povećanja obima datih kredita. Okvire za mjerenje i upravljanje likvidnošću („A Framework for Measuring and Managing Liquidity).2. Operativni rizik Operativni rizici predstavljaju produkt neadekvatnog rada menadžmenta u banci i interne kontrole.ALM). koji je dopunjen 2000.6. 2.Razvoj metoda upravljanja likvidnošću banaka doveo je do promjena metoda procjene izloženosti riziku likvidnosti. Bazelski komitet za bankarski nadzor je 1990. a koji sadrži principe upravljanja likvidnošću banke i o ulozi nadzornih institucija u praćenju politike likvidnosti koju sprovodi rukovodstvo banke. tj. pošto se ne mogu kao velike banke osloniti na to da mogu u slučaju potebe lako i pod povoljnim uslovima pozajmiti sredstva na tržištu. Operativni rizici direktno utiču na finansijski gubitak i to: 22 . Ukoliko se očekuje odliv likvidnih sredstava. manje banke se u upravljaju likvidnošću više oslanaju na upravljanje pasivom i prodaju likvidnih delova aktive kako bi podmirile tekuće potrebe za likvidnošću. kao i mogućnost da banka pribavi neophodna sredstva na tržištu aktivnim upravljanjem svojim sredstvima i obavezama. S druge strane. Ovi metodi sadrže kvalitativnu procjenu politika upravljanja likvidnošću rukovodstva banke. Koncept ALM se bazira na: prognoziranju toka gotovine.

Ukoliko je tehnički faktor uzročnik rizika. riječ je o greškama koje su posljedica: a) neiskustva menadžmenta banke. ljudski faktori. tehnički faktori. b) nediscipline u primjeni bankarskih procedura. da na operativni rizik mogu uticati: 1.). procesne radnje. tada je isti produkt pogrešno definisanog modela i pogrešne primjene poslovne politike banke. Primjeri iz prakse pokazuju. c) nepoštovanja etičkog kodeksa u bankarstvu (sklonosti prevarama i sl. 4. tada je najčešće: a) 23 . Osoblje koje prekoračuje svoja ovlaštenja ili obavlja bankarske poslove netačno i visokorizično kompromituju interese banke svojim operativnim rizicima. 2. informacione tehnologije. Ukoliko su procesualne radnje uzročnik rizika. Ukoliko je uzročnik rizika ljudski faktor.bilo greškom. prevarom ili propuštanjem prilike da se pravovremeno reaguje na određenu poslovnu aktivnost. 3.

7. da ne bi došlo do većih gubitaka u poslovanju banke. Zbog toga su promjene u zakonu koje se odnose na banke i nužne i neophodne. Treba ocijeniti i pratiti vjerovatnoću operativnog rizika i predvidjeti troškove. Zakonski rizik i rizik reputacije Banke su u svom poslovanju izložene različitim oblicima zakonskih rizika. Rizik reputacije kredita proističe iz poslovnih slabosti banke. Praktična iskustva pokazuju. c) neadekvatna kontrola procesa u banci i sl. Banke su naročito osjetljive na zakonski rizik u vremenu kada započinju svoje nove bankarske transakcije i kada zakonom nisu utvrđena prava klijenata da se mogu uključiti u bankarske transakcije. Zbog toga je neophodno da banka ima visoku reputaciju (ugled i imidž) i da je 24 . 2. Ostali operativni rizici potiču od velikih propusta informativno-tehnološkog sistema ili događaja kao što su: veliki požari ili druge katastrofe koje mogu izazvati velike gubitke u poslovanju banke. svaki od pobrojanih operativnih rizika treba procjenjivati da bi se izbjegao direktan ili indirektan gubitak koji proističe iz neadekvatnih ili pogrešnih internih procesa.2. da mjerenje (pocjenjivanje) operativnog rizika u banci nije ni malo jednostavno. ili po osnovu eksternih događaja. Praktična iskustva pokazuju.). Sudski proces u koji je uključen određeni broj banaka može imati šire negativne posljedice na njihovo poslovanje i može izazvati veće troškove za banke nego što su očekivani pozitivni efekti od sudskih procesa. Ukoliko je informacija tehnologija uzročnik rizika. štedišama. propisa kao i drugih aktivnosti koje su u indirektnoj vezi sa zakonskim propisima. nepoštovanja zakona. iz razloga što njeno poslovanje zahtjeva održavanje tajnosti informacija o: deponentima. radi efikasnijeg poslovanja banke. da su često zakoni neodgovarajući za rješavanje pravnih pitanja koja se odnose na bankarsko poslovnje. tada su prisutne manjkavosti u informacionom sistemu banke (neodređeni računarski programi i sl. jer je neophodno prethodno klasifikovati događaje i objediniti podatke u vezi rizika. Bez obzira na teškoće. korisnicima kredita i drugih bankarskih usluga. b) neadekvatna obrada informacija u banci.neadekvatno izvještavanje i odlučivanje u banci. Rizik reputacije je posebno štetan za banku. Mjerenje operativnog rizika u banci podrazumjeva ocjenu vjerovatnoće: da li će se desiti nepoželjna situacija u banci i trošak koji prati rizik.

za međunarodne i multinacionalne banke. Rizik deviznog kursa nastaje kada dođe do promjene deviznih kurseva kada se u aktivi i pasivi banke nalaze viševalutne kompozicije. Izloženost banke ovoj vrsti rizika pretpostavlja postojanje neto kratke ili duge otvorene 25 . radi povjerenja klijenata i radi suprostavljanja tržišnoj bankarskoj konkurenciji.održava na visokom nivou.8. Ovaj rizik je posebno značajan za banke koje posluju na globalnom planu sa više valuta.2. tj. Valutni rizik Devizni ili valutni rizik predstavlja rizik da banka ostvari gubitke u svom poslovanju usljed promjena u deviznim kursevima. 2. s tim da je ova vrsta rizika došla do punog izražaja uvođenjem fluktuirajućih (plivajućih) deviznih kurseva početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka.

ulaze u otvorene pozicije ili imaju nesklad u deviznim pozicijama po 26 . odobravanjem kredita i uzimanjem kredita u stranim valutama. U periodu između dva bilansiranja. korištenih prilikom određivanja cijena i kurseva ostvarenih u trenutku naplate. može da dođe do promjena u kursevima. Banke koje se zbog svoje veličine i poslovne orijentacije (male banke i banke koje posluju u zemljama sa nestabilnim valutama) opredeljuju da u deviznom poslovanju samo opslužuju svoje klijente. u kojoj se izražava cijena i valute u kojoj se izražavaju troškovi. tj. kada se vrši konverzija iz valute prodaje u valutu troškova. u kom slučaju su mogući povoljniji konkurentski troškovi. Ekonomska izloženost riziku deviznog kursa proizlazi iz izloženosti riziku koji rezultira iz realne promjene kursa valuta u odnosu na valute konkurencije. u različitim vremenskim periodima. obaveze ili kapital banke izraženi u stranoj valuti. pošto se ove pozicije zatvaraju u roku od nekoliko minuta. nemaju potrebu da posebno vode računa o ovom riziku. Bilansna izloženost riziku deviznog kursa proizlazi iz promene kurseva i njihovog uticaja na aktivu i pasivu u bilansu stanja i bilansu uspeha banke kada postoji neusaglašenost devizne aktive i devizne pasive. Međutim. Banke sredstva alociraju na domaće državne obveznice i kredite sa visokim kamatama i ako je stopa devalvacije (depresijacije) nacionalne valute ispod stope inflacije. i 2) dobici i gubici su izazvani razlikama između planiranih kurseva. U zemljama sa finansijskim tržištima u razvoju (višim kamatnim stopama i inflacijom) mnoge banke se opredjeljuju da slijede strategiju kratke devizne pozicije. da prodaju ili kupuju devize u ime klijenata. bilansna izloženost i ekonomska izloženost riziku deviznog kursa.pozicije u datoj valuti. odnosno transakciona izloženost najčešće ima sledeće karakteristike: 1) nepodudarnost između valuta. izložene su deviznom riziku u vrlo kratkom vremenskom roku i ograničenom obimu. profit. Faktori nastanka rizika deviznog kursa mogu biti vremenska izloženost. pod uslovom da su potraživanja. Promjena kursa može da dovede do smanjenja planiranog prihoda u domaćoj valuti. prodaja i sl. prevedeni i bilansirani u domaćoj valuti. Vremenska izloženost riziku deviznog kursa proizlazi iz razlike između nastanka obaveze i njenog plaćanja odnosno zaključivanja ugovora i njegovog izvršenja. banke koje imaju korespondentske veze za stranim bankama ili banke koje podupiru devizne transakcije svojih klijenata. a dugu deviznu poziciju kada je njena devizna aktiva veća od devizne pasive. Vremenska. ili dobitka evidentiranog u bilansima. gubitak po osnovu devizne pozicije usled devalvacije je nadoknadiv. a time i do gubitka. Banka ima kratku poziciju kada su njene devizne obaveze veće u odnosu na deviznu aktivu. kao dijela politike upravljanja aktivom i pasivom.

258). str. 27 . (John Holliwel.ročnosti. London. 1998. Znači. “The Financial Risk Manual”. Valutni svop Klasični valutni svopovi predstavljaju kombinaciju spot deviznih transakcija (spot prodaja valute “A” prema kupovini valute “B”) i terminskih deviznih transakcija (prodaja valute “B” prema kupovini valute “A”) sa istim partnerom. u direktnom valutnom svopu (straight currency swap) partneri na bazi sporazuma prodaju različite valute jedan drugom sa pravom ponovnog reotkupa te valute u istom iznosu po istom kursu na određeni budući dan. Financial Times. Za razliku od kamatnih svopova valutni svopovi uključuju konverziju glavnice i po toj osnovi predstavaljuju konverziju obaveza u različitim valutama.

i „strukturna“ devizna pozicija koja je dugoročnijeg karaktera i rezultat je delovanja menadžmenta banke. po finansijskim instrumentima (glavnica i kamata. usaglašavanje pozicija devizne aktive i pasive itd.Velike internacionalne banke koje posluju na globalnom planu. tako i vanbilasne stavke. te stoga moraju veliku pažnju da poklone upravljanju deviznim rizikom. a druga se sastoji u namernom formiranju kontrolisanog nivoa devizne izloženosti sa namerom da se ostvari špekulativna dobit iz očekivane promene deviznih kurseva. opcija i kamatnih 28 . U praksi banka bira između dve osnovne strategije. Ove banke. imaju velike otvorene pozicije koje se praktično mijenjaju iz minuta u minut. operativno upravljanje valutnim rizikom na nivou banke može se sprovoditi na nekoliko načina. Inače. što se koristi kod izvozno-uvoznih transakcija i uzimanja finansijskih kredita u inostranstvu) i „hedžing“ putem finansijskih derivata (terminski ugovori. Jedna je korišćenje hedžing transakcija kojima se pokriva valutni rizik. Najjednostavniji je metod izračunavanja neto efektivne devizne otvorene pozicije (priliva i odliva) po svakoj valuti (ili ključnim valutama). obično koriste hedžing kao deo strategije zaštite od deviznog rizika. izvršavajući veliki broj spot i terminskih deviznih transakcija. fjučers ugovori. Pri tome postoji „diling“ (dealing) pozicija. Tehnološke inovacije su one koje omogućavaju brz transfer sredstava i automatizovano zaduživanje i odobravanje računa (čime se ublažava ili u potpunosti eliminiše vremenska komponenta u međusobnim plaćanjima) i finansijske inovacije u cilju zaštite od izloženosti riziku deviznog kursa kao što su „pokrivanje“ (kreiranje toka date valute u suprotnom smeru od toka koji proizvodi izloženost riziku deviznog kursa u datom periodu. derivati). kao i banke koje posluju na razvijenim deviznim tržištima. kroz kreiranje dve finansijske transakcije sa divergentnim rezultatom u slučaju promene deviznog kursa (vidi navedena objašnjenja kamatnih i valutnih svopova. svopovi i opcije). Jedan je da se odredi visina valutnog rizika koji banka prihvata u skladu sa svojom poslovnom politikom. Klasični oblici zaštite su promptne ili spot transakcije i terminske ili forvard transakcije kupovine i prodaje određenog iznosa strane valute. uzimajući u obzir kako bilansne. koja označava deviznu poziciju nastalu na osnovu tekućeg deviznog priliva i odliva. aktivne na međunarodnim deviznim tržištima. Za ublažavanje posljedica rizika deviznog kursa mogu se koristiti klasični oblici zaštite ili oni inovativnog karaktera. koristeći i valutne svopove. što zahteva i odgovarajuću informatičku podršku.

koji odgovara dogovorenim kamatnim stopama. Različito vrednovanje dužnika ogleda se u visini kamatne stope koja se od njih traži. uslovna glavnica ). ali se kamatne stope koje se ugovaraju računaju prema pretpostavljenoj glavnici istog iznosa (tzv.forvarda).Kamatni svop je aranžman između dva učesnika kojim se oni obavezuju da u toku trajanja ugovora plaćaju jedan drugome određeni iznos. U kamatnom svopu nema zamene glavnice. Kamatni svopovi u različitim valutama Kamatni svop ( engl. odnosno kamatna stopa koja se traži od prvoklasnih dužnika uvećana za određeni 29 . kako bi se obezbedila jednakost obaveza ugovornih strana. tako da se od dužnika sa većim kreditnim rizikom traži i viša kamatna stopa. Interest rate swap ) .

kamatna stopa po kojoj se odobravaju kredite prvoklasnim dužnicima.5% * LIBOR (London InterBank Offer Rate) . Tokom dana stvarna kamatna stopa će varirati. Libor se koristi kao referentna stopa za finansijske instrumente kao što su: • • • • Kamate na valute.Pretpostavimo da na finansijskom tržištu postoje dva učesnika. LIBOR je značajan za sledeće valute: • • • • • • Dolar Funta sterlinga Švajcarski franak Japanski jen Kanadski dolar Danska kruna 30 . koje predstavljaju filtrirani prosek međubankarskih stopa. posebno na dolar Forvard ugovori Svop kamatnih stopa Fjučersi Svaki dan u 11 sati prije podne po londonskom vremenu objavljuju se LIBOR stope. koji imaju različit kreditni rizik i mogućnost da se zadužuju po fiksnoj ili promenljivoj kamatnoj stopi Učesnik Fiksna kamatna stopa Promenljiva kamatna stopa A B 9% 11% LIBOR* LIBOR + 0.

Kao rezultat obavljenog svopa. Obračunavaju se po principu godine od 360 dana. On ima niži kreditni rizik i stoga će uvijek imati niže troškove zaduživanja u odnosu na drugog učesnika.] Učesnik A može se na tržištu zadužiti po fiksnoj kamatnoj stopi od 9% ili po promenljivoj kamatnoj stopi LIBOR (koja se dnevno utvrđuje). a učesnik B po promjenljivoj kamatnoj stopi od LIBOR+0.10% = (LIBOR . jer u stvari pribavlja sredstva po promjenjljivoj kamatnoj stopi od LIBOR-1% umesto po stopi LIBOR.5% Posle zaključenog svop-ugovora. tako raste i opšti nivo kamatnih stopa u eurozoni. Učesnik B može se zadužiti po fiksnoj kamatnoj stopi od 11% ili po promjenjljivoj kamatnoj stopi od LIBOR + 0. pretpostavljeni učesnici mogu smanjiti svoje troškove zaduženja ako zaključe kamatni svop. Za evro ne postoji LIBOR [Koristi se kao referentna stopa za finansijske instrumente kao što su • • • • kamata na evro forvard ugovori svop kamatnih stopa fjučersi Euribor određuje Evropska bankarska federacija oko 11:00 prijepodne po centralnoevropskom vremenu. učesnik A prihvata da plaća učesniku B iznos obračunat po kamatnoj stopi LIBOR.(LIBOR) = 10. Kako raste Euribor. neto troškovi zaduženja za svakog od učesnika iznosiće: Učesnik A: (LIBOR) + 9% .1%) Učesnik B: (LIBOR+0.5%. a učesnik B prihvata da plaća učesniku A iznos obračunat po fiksnoj kamatnoj stopi od 10% (oba na uslovnu glavnicu od. Klijentima posuđuju novac po mnogo većoj stopi. Po osnovu ugovora o svopu. koje priprema evropska bankarska federacija.Za evro postoje Euribor stope. milion novčanih jedinica). učesnik A poboljšava uslove svog zaduženja. a učesnik B pribavlja sredstva po fiksnoj kamatnoj stopi od 10. 31 .5% umesto da se zadužuje po fiksnoj kamatnoj stopi od 11%. Predstavlja filtrirani prosjek međubankarskih kamatnih stopa. recimo. Ako je Euribor na godišnjem nivou na primjer 4% to znači da banke jedna drugoj posuđuju novac po toj stopi.5%) + 10% . Euribor stope su kratkoročne trenutne kamatne stope.5% Ukoliko se učesnik A zadužio po fiksnoj kamatnoj stopi od 9%.

iznos sekundarnog kapitala treba da je ograničen na 10% od primarnog kapitala. Ove stope se posmatraju kao minimalni standardi i primjenjuju se na banke po konsolidovanim osnovama. ako bi došlo do pogoršanja uslova na tržištu. (dodatni kapital) sadrži: a) alokaciju (rezervu) za kreditne gubitke (i na poslovima lizinga). g)druge instrumente dugoročnog kapitala. c) prioritetne akcije bez roka dospjeća. cijena akcija. Primarni kapital (osnovni kapital) sadrži: a) obične akcije. e) kumulativne prioritetne akcije bez roka dospjeća sa neisplaćenim dividendama. 2. Obzirom da je kapital važan segment u okviru bankarskog potencijala. Najpoznatiji model gubitka izazvanog rizicima.3. jeste model rizika vrijednosti (VAR). procjene maksimalnog iznosa gubitaka u vrijednosti aktive banke koja bi mogla da se pojavi na specifičnom nivou rizika (kao što je 1%). godine došlo je do promjena utvrđivanja kapitala. b) nepodjeljenu dobit. 2. Model rizika vrijednosti predstavlja mogućnost mjerenja cijena i tržišnog rizika portfolia aktive čija vrijednost može da se smanji zbog negativnog kretanja kamatnih stopa. Minimalana stopa kapitala iznosi za banke 4% od njihovog osnovnog kapitala i 8% od ukupno g kapitala u odnosu na rizičnu aktivu. Izmjenama Bazelskog sporazuma iz 1996. po osnovu tržišnog rizika. BAZELSKI PRINCIPI ADKVATNOSTI KAPITALA BANKE Bazelski principi polaze od činjenice da sve banke trebaju da imaju minimum propisanog (obaveznog) kapitala. Osnovni elementi rizika vrijednosti (VAR) polaze od:1 1. e) druge oblike nematerijalne aktive. 32 . c)obavezna konvertibilna potraživanja. d) srednjoročne prioritetne ak cije. procjene vremenskog perioda u kojem bi aktiva bila smanjena. Sekundarni kapital. Adekvatnost kapitala banke se može izračunati preko sledećeg koeficijenta: Ukupni zakonski kapital Koeficijent adekvatnosti kapitala po Bazelskom (primarni+sekundarni) sporazumu o međunarodnim standardima =---------------------------------------bankarskog kapitala (CAR) Ukupna rizikom ponderisana aktiva x100 Da bi banka mogla da ostvari adekvatnost kapitala. Banke danas koriste sopstvene modele pri ocjeni izloženosti rizicima. koeficijent odnosa ukupnog kapitala (zbir primarnog i sekundarnog kapitala i ukupne aktive ponderisane rizikom) treba da je najmanje 8% 3. vrijednost stranih valuta ili robnih cijena. treba da ispuni sledeće uslove: 1. b) instrumente kapitala za obligaciona pravna potraživanja. f) hartije od vrijednosti akcijskog kapitala. Bazelom I su predviđeni izvori primarnog i sekundarnog kapitala. d) prepoznatljivu odabranu nematerijalnu aktivu. koeficijent odnosa primarnog kapitala i rizične aktive treba da je najmanje 4%.

2. Poslije izmjena Bazelskog sporazuma iz 1988. Zemlje članice Bazelskog komiteta sačinile su 1988. Okvir pondera obuhvata 5 različitih pondera: 0%. radi izbjegavanja dvostrukog obračuna. koje mogu predstavljati značajnu izloženost banke riziku. 100%. Ako o kapitalu2 su utvrđeni ponderi rizika (vidjeti šemu br. sve pozicije kod utvrđivanja neophodnog kapitala u banci (po osnovu tržišnog rizika) su isključeni iz obračuna rizične aktive. nivoa pouzdanosti koji menadžment pridaje procjeni vjerovatnoće gubitaka u bilo kojem vremenskom periodu (95% ili 99% kao nivoa pouzdanosti koji se najčešće pretpostavlja). u skladu sa sveobuhvatnim kategorijama relevantne rizičnosti. godine dogovor oko metoda osiguranja adekvatnosti bankarskog kapitala.3. 50%. 20%.1). Metode polaze od sledećih aktivnosti: 1. godine. vanbilansne aktivnosti.1) 33 . 10%. rizičnog nivoa kreditnog rizika koji proizilazi iz bilansa banke. kao faktor konverzije kod utvrđivanja rizične aktive bilansnih i vanbilansnih stavki banke (vidjeti šemu br.Ponderi su podjeljeni na bilansne i vanbilansne. Bazelski komitet je u vezi primjene modela rizika vrijednost (VAR) predložio da se veličina zahtjevanog kapitala (koja je utvrđena na osnovu tih modela) pomnoži faktorom 3.

-BIS.. 2005. 1988 god. Hudguns: Bankarski menadžment i finansijske usluge. Beograd. 2 34 . str. potraživanja od centralnih banaka zemalja OECED-a Peter Rose i Silva C. dio I priloga. Bazel. 501 1 Međunarodno usaglašena mjerenja kapitala i standardi kapitala.Šema 1: BILANSNE STAVKE I KATEGORIJE RIZIKA Kategorija rizika Bilansne stavke Ponder Opis Bez rizika 0% Gotovina. Basel Accord with Amendments. Data status.

35 .

Potraživanja od banaka iz zemalja koje nisu članice OECED-a sa preostalim rokom dospjeća kraćim od godinu dana. Standby pogodnosti Nizak rizik 20% (sredstva) sa orginalnim rokom dospjeća dužim od godinu dana. Činidbene garancije i druge Umjeren uslovne 50% rizik obaveze vezane za specifične transakcije. Nizak rizik 20% Umjeren rizik 50% Standardni rizik 100% Šema 2: VANBILANSNE STAVKE I KATEGORIJE RIZIKA Kategorija rizika Vanbilansne stavke (faktor konverzije) Ponder Opis Stend baj (Standby pogodnosti (sredstva) za period kraći od godinu Bez rizika 0% dana. učesnika na tržištu hartija od vrijednosti (securities firms) za koje važe slična pravila (u pogledu adekvatnosti kapitala) kao i za banke. Hipotekarni zajmovi (krediti) i potraživanja od druge strane u poslu po osnovu derivata kojima se normalno pripisuje ponder rizičnosti od 100% (što je predmet diskrecije nacionalnih regulatornih tijela) Sva ostala aktiva i svi krediti dati privatnom nebankarskom sektoru. Kreditna linija podrške sa kojima se dužnicima na tržištu euro-valuta omogućuje da izdaju euro-obaveznice sa dospjećem kraćim od godinu dana (note issance facility) 36 . Uslovne obaveze na kratak rok (dokumentarni akreditiv). Nacionalizovane komunalne službe) Potraživanja od drugih banaka iz OECED-a. multilateralnih banak. isključujući centralne banke (tj. koje mogu biti uskraćene u bilo koje vrijeme prije njihovog korištenja. Potraživanja od banka iz zemalja članica OECED-a sa rokom dospjeća dužim od godine dana i stalna sredstva.Nizak rizik 10% Potraživanje iz javnog sektora.

37 .

godine pitanje u vezi međunarodnog usklađivanja revizije i nadzorne regulative. 100% rizika. uz snažnu podršku ključnih elemenata o adekvatnosti kapitala koji su definisani 1998. BAZELSKI STANDARDI KAPITALA BANKE (Bazel II) Bazelski odbor za superviziju banaka (grupa 10 zemalja) je pokrenuo 1999. godine objavio dodatne prijedloge ( koji su poboljšali izvorni prijedlog). 20%. u vezi dodatne procjene učinka banke. godine. Da bi se utvrdila vrijednost pojedinih bilansnih i vanbilansnih stavki neophodno je njihovu minimalnu vrijednost pomnožiti sa određenim ponderom (procentom rizičnosti). Cilj odbora za revidiranje sporazuma odnosi se na razvoj okvira međunarodnog sporazuma koji treba da ojača sigurnost i stabilnost međunaraodnog bankarskog sistema. Svaka od navedenih kategorija nosi određene pondere koji se evidentiraju sa 10%. b) sa niskim rizikom. godine. Ovim putem je Bazelski odbor došao do kapitalnih zahtjeva osjetljivih na rizik. koje su u funkciji upravljanja sa adekvatnošću kapitala kod međunarodno aktivnih banaka. 50%. dok će studija izračunavanja biti u primjeni krajem 2007. Pri tome nije zanemaren opšti zahtjev banke da od ukupnog kapitala drži minimum 8% svoje rizične aktive. uz naglašavanje da regulativa o adekvatnosti kapitala neće biti zančajan izbor konkurentske nejednakosti između banaka.1 i br. Bazelski odbor je 2001. posebno u pogledu tržišnog rizika i definisanja prihvatljivog kapitala. 4. Osnove Bazelskog sporazuma II se odnose na: 38 . Takođe se podržava osnovna struktura amandmana o tržišnom riziku iz 1996. a posebno prijedlog. Isti će biti dostupan za implementaciju krajem 2006. kako za deponente tako i za ostale klijente banke. c) sa umjerenim rizikom i d) sa standardnim rizikom. godine.Standardni rizik 100% Generalne garancije i standby pogodnosti na strani trgovanja (sporazumi o rekupovini i drugim terminskim kupovinama) Primjeri prezentirani u šemama br. Tako je definisan konačan okvir međunarodnog sporazuma o mjerenju kapitala i standardima kapitala (Bazel II)3. godine. i 2003. Stopa minimalne adekvatnosti kapitala u banci treba da stvori uslove reduciranja rizika i gubitka izazvanog po osnovu rizika. u cilju opšte sigurnosti bankarskog poslovanje. da je moguće i kod bilansnih stavki i kod vanbilansnih stavki sve rizike svrstati u kategorije koje su: a) bez rizika. 2 pokazuju.

4.revidirani okvir. zahtjev da sve banke razviju interne modele za upravljanje rizicima i testove za stres pri procjenjivanju sopstvenog stepena izloženosti riziku (VAR).Međunarodni sporazum o mjerenju kapitala i standardima kapitala . tržišnog i poslovnog rizika.1. proširenje vrsta rizika. pri procjeni nivoa potrebnog kapitala za pokrivanje kreditnog. uz primjenu raznih metoda za procjenu njihove jedinstvene izloženosti riziku. Zagreb 2004. kod različitih banaka. 2. prevod Potecon. 3 Bazelski odbor za nadzor banaka . veću osjetljivost za arbitražne poslove i inovacije na finansijskom tržištu. prepoznavanje različite izloženosti riziku. godine 39 . 3.

kako bi bankama i supervizorima bilo omogućeno da odaberu najprihvatljivije dijelove infrastrukture na finansijskom tržištu. nadzornom (supervizorskom) ispitivanju. uz primjenu većeg tržišnog rizika kod banaka koje 4 po procjeni preuzimaju velike rizike. Ukupan pokazatelj kapitala ne smije biti niži od 8%. Izračunavanje ukupnih minimalnih kapitalnih zahtjeva po navedenim rizicima izvodi se na osnovu kapitalnih parametara. U prvom stubu Bazela II predviđeni su minimalni kapitalni zahtjevi. 6. U uslovima kada je ukupan iznos očekivanih gubitaka veći od ukupno prihvatljivih rezervacija. zahtjev da svaka banka utvrdi sopstvene potrebe za kapitalom koje su bazirane na proračunatoj izloženosti riziku. Revidirani okvir prezentiran je u šemi 3 koja se odnosi na strukturu Bazela II. Kapital drugog reda (kapital po osnovu rezervisanja i revalorizacije) ograničen je na 100% kapitala prvog reda (osnivački kapital i kapital po osnovu tekuće dobiti). S druge strane nadzorni i kontrolni organi imaju obavezu da prate i izvještavaju o promjeni procedura pri procjeni rizika banke i adekvatnosti kapitala banke. tržišnoj disciplini. promovisanje učešća javnosti. Sporazumom je usvojen načelni pristup po kojem se revidirani okvir zasniva na: 1.5. minimalnom kapitalnom zahtjevu. Na ovaj način se obezbjeđuje realnost banke kod primjene propisa. 40 . Bazelski sporazum II omogućava da svaka banka sama procjeni svoje minimalne potrebe za kapitalom na osnovu njene izloženosti rizicima. upravljanje rizicima unutar bankarskog sistema sl. Ovakav pristup podrazumjeva evoluciju sistema izvještavanja.IAA (internal assessment approach). 3. uz mogućnost revizije proračuna od nadzornih organa. Ovaj sporazum pruža niz opcija za utvrđivanje kapita lnih zahtjeva koji se odnose na kreditni. uz minimalne kapitalne zahtjeve svake banke bazirane na pristupu internih procjena . korištenjem definicije garantovanog kapitala i rizika ponderisane aktive. kao i pojačano informisanje janosti o stvarnom finansijskom stanju banke. Odbijanje razlike se sprovodi na osnovu 50% kapitala prvog reda i 50% kapitala drugog reda. tada banka treba da odbije razliku. kao i procjene kreditnog. operativni i tržišni rizik. Bazelski sporazum II predviđa unapređenje prakse. 2. Ključni cilj Bazelskog sporazuma II jeste unapređenje upravljanja rizicima. operativnog i tržišnog rizika.

Peter Rose i Silvia C. Hudguns: Bankarski menadžment i finansijske usluge. godina. Data status. 504. str. Beograd. 2005. 4 41 .

*operativ ni rizik (neadekvatno upravljanje internom rangiranju) 1. Bazelski sporazum II (prvi stub) kod kreditnog 42 .Šem a br.3: Struktura Bazelskog principa II STRUKTURA BAZELA II RASPON PRIMJENE 1.(PRVI STUB) *Minimalni kapitalni zahtjev 1. 2. spoljnih kreditnih procjena. *Tržišni rizik (knjige trgovanja 2.6% rizikom ponderisane aktive.4. *Kreditni rizik (standardizovani pristup) 1. *Kreditni rizik (pristup baziran na 1. Sve ovo omogućava bankama da standardizovanim pristupom upravljaju postupkom dodjeljivanja rangova i ponovnim rangiranjem. banke treba da izvrš e kategorizaciju izloženosti svoje aktive rizicima: preduzeća.1.5.Proces supervizijskog ispitivanja adekvatnosti kapitala (u odnosu na profil rizika i održavanje nivoa 3. Izrada sistema internog rangiranja predstavlja prvi korak ka ublažavanju kreditnog rizika saglasno Bazelu II. klijenata banke. (okvir sekjuritizacije) U uslovima kada je ukupni iznos očekivanih gubitaka manji od ukupno prihvatljivih rezervacija. c)internu raspodjelu kapitala. Prema IRB pristupu.2. pojedinačnih potraživanja. d)funkciju korporativnog upravljanja. b) upravljanje rizicima. *Kreditni rizik menadžment a sa bankom portfoliom i poremećaji na tržištu) kapitala 2. 4. treba da primjene razne informatičke i analitičke aplikacije i stručne procjene njihovog ranga.1.2. pored primjene statističkih modela.1. Svako izvršeno interno rangiranje je potrebno pratiti i proširivati informacionim aplikacijama u cilju njihovog periodičnog rangiranja. One prate: kretanje kreditnog rizika. Standardizovani pristup kreditnog rizika se primjenjuje (I stub) kod: 1. ocjene pri ublažavnaju kreditnog rizika. vlasničkih hartija od vrijednosti. Individualno rješavanje rizika (držanje iznosa kapitala u rezervama banke). države. tržišna disciplina (adekvatno izvještavanje u banci na osnovu sigurnih i pouzdanih finansijskih informacija u banci) 1. analizu procesa rangiranja rizika. druge banke. Interno rangiranje (IRB) je vezano za: a) odobravanje kredita.TREĆI STUB 3. Banke koje vrše interno rangiranje. ocjene pri implementaciji. Nezavisne službe u banci su dužne da vrše kontrolu kreditnog rizika. predviđanje budućih kreditnih rizika i sl.3. tada banka može priznati razliku u kapitalu drugog reda do maksimuma od 0. promjene u procesu rangiranja klijenata. maloprodaje.(DRUGI STUB) 2. 3.

koji je posljedica neadekvatnog upravljanja menadžmenta banke sa unutrašnjim procesima u banci i sistemskim događajima.rizika reguliše okvir sekjuritizacije kredita (kod kojih kredita treba sprovesti postupak sekjuritizacije). Bazelski sporazum II (prvi stub) definiše operativni rizik kao rizik gubitka. b) analizom standardizacije. odštetama. c) praćenjem projektovanih pokazatelja. 43 . Pored aktivnosti menadžmenta banke. Operativni rizik se može izračunati: a) analizom osnovnih pokazatelja. ova definicija uključuje i pravne rizike izazvane raznim kaznama. penalima. prinudnim poravnanjima i sl.

3. solventnost i kapital banke). ne bi smio biti zamjena za neadekvatnu kontrolu rizika u banci. Za procjenu adekvatnosti kapitala u banci značajan je odnos između iznosa kapitala koji banka drži za svoje rizike i učinak njenog upravljanja sa rizicima. Prema Bazelskim standardima banke mogu prihvatati sledeće oblike izvještavanja o: 1. sekjuritizacija kredita i sl. rizikom kamatnih stopa. b) smjernice upravljanja rizicima. finansijskom stanju (likvidnost. Supervizijska analiza se sprovodi nad kreditnim rizikom (rizik na stres. U ovom dijelu Bazelskog sporazuma se analiziraju: a) načela supervizijskog izvještaja. neophodno je u banci formirati organe koji će se baviti kapitalom banke i rizicima banke (kao što je Komitet za politiku upravljanja kapitalom banke). Radi upravljanja rizikom banke. c) supervizijska transparentnost i odgovornost. Tržišna disciplina se ostvaruje primjenom adekvatnog izvještavanja u banci na osnovu sigurnih i pouzdanih finansijskih informacija u cilju minimiziranja rizika u banci. Rizici u drugom stubu polaze od individualnog rješavanja rizika i iznosa kapitala koji banka drži za te rizike. kako bi se moglo vidjeti kako menadžment i bord direktora banke procjenjuju i upravljaju rizicima u banci. Povećani kapital u rezervama (zbog povećanog rizika). 2. operativnom riziku. izloženosti banke kreditnom riziku. 4.). rizik zbog neispunjavanja obaveza. operativnim rizikom (bolja komunikacija sa inostranstvom. riziku 44 . Bazelski sporazum II (treći stub) obuhvata tržišnu disciplinu. rizik koncentracije kredita). Kompleksno upravljanje rizikom u banci podrazumjeva sveobuhvatno upravljanje rizikom banke saglasno obimu poslovanja banke.(drugi od Bazelski sporazum II stub) polazi supervizorskog ispitivanja adekvatnosti kapitala u odnosu na profil rizika i strategiju održavanja nivoa kapitala banke. Finansijsko informisanje u banci treba je konzistentno. finansijskim rezultatima banke. strategiji upravljanja rizikom banke. tržišnom riziku.

za uključivanje svih zaposlenih u procesu unapređenja poslovanja banke. riziku kamatnih stopa. d) poboljšanju konkurentske pozicije banke na finansijskom tržištu. d) uvećanje broja klijenata banke.likvidnosti. e) kontinuelno poboljšanje pozicije banke na finansijskom tržištu. Interne prednosti se odnose na: a) povećanje produktivnosti u banci. Sistem kvaliteta u bankama nije statična već promjenljiva veličina koja se permanentno usavšava i unapređuje saglasno rastućim zahtjevima klijenata banke. Koncept TQM se razvio iz modela TQC (Total Quality Control) i CWOC (Company Wide Quality Control) koji je primjenjivan u Japanskoj privredi poslije drugog svjetskog rata. Koncept upravljanja TQM polazi od upravlj anja totalnim kvalitetom banke. f) profitabilno poslovanje banke i sl. riziku od kriminala i sl. partnera. 45 .). b) snižavanje troškova poslovanja banke. riziku vlasničkih hartija od vrijednosti. e) bolje kontrole procesa rada u banci. valutnom riziku. c) smanjenje troškova u banci (reklamacija. Razlozi uvođenja sistema upravljanja kvalitetom banke zasnivaju se na činjenicima: a) brzog i efikasnog zadovoljenja potreba korisnika bankarskih usluga. Početkom 80ih godina XX vjeka američka vlada donosi nacionalni program unapređenja američke privrede na TQM principima. c) unificiranja procesa pružanja bankarskih usluga. zakonskom riziku. dobavljača i države. Koncept TQM se često tumači kao posebna filozofija menadžmenta banke (način mišljenja i djelovanja koja usklađuje interese različitih učesnika u poslova nju banke). b) unapređenje kvaliteta bankarskih usluga. papirologija i sl. f) permanentne edukacije zaposlenih u banci. Osnovni koncept ovih principa okrenut je ka proizvodnim organizacijama u cilju zadovoljenja interesa zaposlenih. d) poboljšanja procesa odlučivanja u banci. Eksterne prednosti primjene standarda se odnose na: a) stabilan rast i razvoju banke. Prednosti primjene standarda ISO 9001 u bankama mogu biti internog i eksternog karaktera. b) anticipiranja njihovih budućih potreba. c) minimiziranje tehničkih rizika (rizika u poslovanju banke). vlasnika. kupaca.

46 .

Naglasak na organizaciji banke 2. Nesistemski pristup kvalitetu bankarskih usluga (integralni bankarskih usluga (u okviru bake) pristup) 11. Paralelno se primjenom standarda ISO 9000. d) povećanja zadovoljstva klijenata banke. Poslovne odluke se te se potom donose bez prikupljenjih donose poslovne odluke činjenica 7. 4: Odnos tradicionalne i savremeno organizovane banke u upravljanju kvalitetom bankarskih usluga Koncept savremene banke Koncept tradicionalne (TQM koncept) banke 1. Prednosti su izražene preko: a) smanjenja troškova poslovanja. Naglasak na interesima banke 1. Definiše se kvalitet usluga svakog Zanemaruju se interesi klijenata pri klijenta definisanju kvaliteta 3. Šema br. u većem broju zemalja svijeta unapređuje se kvaliteta preko različitih oblika drugih nagrađivanja. Prisutan je preventivni pristup u radu (eliminišu se uzroci koji dovode do 7. Prisutna je uključenost svih saradnja) zaposlenih u procesu upravljanja 12. da su prednosti na strani TQM koncepta kod upravljanja kvalitetom banke. Usluge klijenata su 100% (potpune 3. Najpoznatiji oblici nagrađivanja primjenjivani su u SAD kao nacionalna 47 . Usmjerenost banke na poslovne 4. Nedovoljna povezanost odjeljenja i 11. Zanemareni su poslovni procesi procese banke 5.Prisutni su visoki troškovi i nizak nivo trošova i visok kvalitet bankarskih usluga kvaliteta bankarskih usluga 10. e) povećanja konkurentske sposobnosti banke.Analiza primjene TQM koncepta i koncepta tradicionalane banke ukazuje na određene specifičnosti koje imaju sledeću sadržinu. c) povećanja kvaliteta bankarskih proizvoda i usluga.Prisutan je korektivni pristup u radu problema u poslovanju banke) (menadžment reaguje na promjene kada 8. bančinih odjeljenja i službi 12. f) povećanje ugleda i vrijednosti banke i sl. Prioritetna je profitabilnost na kratak poboljšavanje) rok 9. b) povećanja profitabilnosti poslovanja. Prisustvo hijerarhijskog upravljanja kvalitetom banke. 2. Prioritet je dugoročna nastanu) profitabilnost (kontinuirano 8. Prisutno je kontinuirano smanjenje 9. Prisutan je sistemski pristup kvalitetu 10. Horizontalna povezanost funkcija u službi u banci (slaba međusobna banci. kvalitetom banke (odozgo na dole) Analize prezentiranih navoda pokazuju. Polazi se od stava da se radi bez greške u 5. Prihvataju se greške i propusti u poslovanju banke poslovanju banke 6. Prvo se pribavljaju činjenice 6. Usluge klijenata su manje od 100% usluge) (nepotpuna usluga) 4.

vođenje banke (90 poena). 2. informacije i analize performansi banke (80 poena). Nagrada MBNQA polazi od kriterijuma kvaliteta koji se boduju različitim poenima : 1. a Australiji kao Juranova nagrada i sl. u Japanu kao Demingova nagrada. 3. 48 . strategijsko planiranje kvaliteta usluga (60 poena).nagrada za kvalitet Melcom Baldrige (MBNQA) u Evropi kao evropske fondacije za menadžment kvaliteta (EFQM).

5. 4. 6. upravljanje procesom kvaliteta u banci (140 poena). godine u Madridu firmi „Rank Xerox“ iz Engleske. Ovom nagradom se željelo pokazati. Kriterijum „rezultati ključnih performansi“ odnosi se na finansijski rezultat banke (ostvareni profit. planova i procedura). 3. rezultati u odnosu na klijente (20%). 2. 5. Kriterijum „liderstvo“ polazi od svih nivoa menadžmenta u banci i njihovog uticaja na kvalitet (vrijednosti) u banci. šta banka treba da preuzima da bi se zadovoljile potrebe i očekivanje lokalne zajednice. procesi (14%). 8. Demingova nagrada je prvi put dodjeljena 1951. koji su to pojedinci u kompanijama i bankama koji su se dokazali kao lideri primjeni ključnih principa upravljanja kvalitetom proizvoda i usluga. zemlje iz kojih dolazi. rezultati zaposlenih (9%). Demingova nagrada se dodjeluljuje i uspješnim pojedincima koji značajno doprinose proučavanju TQM i primjeni . rezultati u odnosu na društvo (6%). 7. zaposlenost (8%). politika i strategija banke (8%). Kriterijum „rezultati zaposlenih“ odnosi se na model obrazovanja zaposlenih u banci (permanentno podizanje znanja u svakodnevnom obavljanju bankarskih transakcija. partnerstvo i resursi (9%). Kriterijum „procesi“ se odnose na primjenu procedura u poslovanju sa klijentima banke i sa nastupom banke na finansijskom tržipštu. Prva evropska nagrada za kvalitetu je 1992. orijentacija banke ka klijentu i zadovoljenju njegovih potreba (300 poena). c) integraciju društvenih interesa u razvoju bankarskog sistema i sl. Kriterijum „rezultati u odnosu na društvo“ odnosi se na činjenice. liderstvo (10%). 9. izgubljenu dobit. Pri tome se prate performanse koje se odnose na: a) imidž banke. 6. b) lojalnost banci. Kriterijum „politika i strategija“ polazi od napora banke pri izradi njene strategije (politike. rezultati kvaliteta proizvoda i usluga (180 poena). Juranova nagrada (Juranova medalja) je prvi put dodjeljena 2001. Kriterijum „partnerstvo i resursi“ polazi od efikasne upotrebe resursa u banci (interni i eksterni). veličinu banke i sl. indeks inovacija i sl). Kriterijum „rezultati u odnosu na klijente banke“ odnosi se na veze između banke i njenih eksternih klijenata. Analize EFQM modela pokazuju da je model fleksibilan i da se može koristiti bez obzira na privredne grane. razvoj i upravljanje ljudskim resursima u banci (150 poena). Galvinu koji je radio u kompaniji Motorola. godine Robertu W. Resursi mogu biti: informacioni. Kriterijum „zaposleni“ objašnjava odnos banke prema zaposlenih u banci (pojedinac-banka). Pri tome se prate performanse koje se odnose na: a) uključivanje banke u aktivnosti društvene zajednice. nacionalen i međunarodne zajednice. rezultati ključnih performansi (15%). koeficijent obrta. Evropski model polazi od vrijednovanja 9 kriterijuma kao što su: 1. tehnološi i materijalni.4. d) zadovoljenje potrebe klijenata banke. indeks tržišne vrijednosti akcija. Evropski model izvrsnosti (EFQM) zvanično je promovisan 90-ih godina XX vjeka. Da bi baka mogla dobiti nagradu u vezi unapređenja kvaliteta neophodno je da pokazuje performanse izvrsnosti u oblasti kvaliteta. b) uključivanje banke u realizaciju monetarne politike. d) bankarske inovacije i sl. 7. godine kompanijama ili dijelovima kompanija koje su uspješno promovisali i razvijale kontrolu kvaliteta u Japanu (JUSE). Prvu ovakvu nagradu je dobila banka Los Alamos National Bank u SAD.

Demingova nagrada je za sada dodjeljivana japanskoj industriji. Naime. Značajan segment u radu banke jeste zadržavanje njenih klijenata. marginalne klijente banke. njihovom kvalitetu i uticaju na 50 . Radi primjene „pareto metode“ neophodno je sve klijente banke svrstati u sledeće kategorije: 1. Ukoliko su u pitanju „male“ banke. bez obzira na kojoj se lokaicji u svijetu pružaju njene usluge. b) kako treba obavljati transakcije. super klijent bake. Radi njihovog uključivanje u ostvarivanje veće profitabilnosti banke. Banka njima treba da posveti više pažnje. jer je izuzetno disciplinovan proces koji stvara uslove da se bankarski proizvodi i usluge distribuiraju skoro bez greške ka njihovim klijentima. neprofitabilne klijente banke. Koncept kvaliteta Six Sigma dosta je prisutan u praksi finansijskih organizacija. posebno ako su super klijenti banke. City Bank kao dio City group implementirala je u postupak upravljanja kvalitetom. 3. Marginalni klijenti utiču na neznatnu profitabilnost banke. tada 10% klijenata učestvuje u stvaranju 90% profita banke. Primjera radi primjenom ovog koncepta banka je povećala tražnju usluga od klijenata za 25% i ostvarila uštedu od oko 2 milijarde dolara. Six Sigma. jer se kaže da na milion proizvoda i usluga može biti 3 do 4 greške (defekta). Ovaj koncept upravljanja kvalitetom postao je sastavni dio poslovanja velikih svjetskih banaka. Neprofitabilni klijenti banke stvaraju gubitke u bankama . što znači skoro raditi bez greške. tada 15% klijenata učestvuje u stvaranju 85% profita banke. ovaj model pokazuje koliki procijenat klijenata učestvuje u stvaranju biznis banke. Primjena „pareto metoda“ (uključivanje manjine klijenata banke) je uticalo na kvalitetniju analizu profitabilnosti banke. Radi efikasne primjene „pareto metode“ neophodno je da menadžment banke vodi računa o fluktraciji klijenata. Skraćenje vremena ciklusa (CTR) je moguće primjenom „karte procesa“ gdje se tačno vremenski projektuje: a) kako se trenutno obavljaju transakcije. d) kako osposobiti menadžment timove za pojedine bankarske aktivnosti i sl. Ovakav oblik mjerenja kvaliteta najavio je 1961. jer izjednačavaju gubitke sa dobitcima u banci. Super klijenti bake su 5% ili 15% klijenata bake koji stvaraju najviši profit u banci. 2. Ukoliko su u pitanju „veće“ banke. da 5 do 10 puta više košta banku da privuče novog klijenta nego da zadrži postojećeg klijenta. c) kako poboljšati postojeće stanje (analizom defekata i mjerama za njihovo prevazilaženje). godine Philip Crosby. te je iz tih razloga neophodno izvršiti zamjenu ovih klijenata sa novim profitabilnijim klijentima banke. pored poslovanja bez greške i metodologiju skraćenja vremena ciklusa (CTR). Banka treba da najveći dio svog vremena i najveći dio svojih resursa posveti i usmjeri ka ovim klijentima. City Bank i sl. kao što su: Bank of America. Six Sigma predstavlja virtualno savršenstvo. Analize studija vodećih banaka u svijetu ukazuju.koncepta TQM. predstavlja novi koncept poslovanja koji se zasniva na filozofiji „zero defect“. s tim da niti jedna banka nije dobila ovu nagradu.

.profitabilnost banke.

VI.Princip 22. Preduslove efikasne supervizije banaka .Principi 16-20. ZAKLJUČAK Iz može rizik trajnu da u roku svega navedenog se zaključiti: • Kreditni pokazuje ili trenutnu nelikvidnost dužnika i njegovu nesposobnost dogovorenom izmiri obaveze. • Osnovni Bazelski principi (Bazel I) se odnose na: I.Principi 2-5. IV. • Vođeni potrebom da se poboljša sigurnost finansijskog sistema.Principi 6-15. Metode neprekidne supervizije banaka . Zahtjevi za informacijama banaka . Izdavanje licence bankama i njihova struktura .. II. VII.Princip 23-25.6. Razmjene regulative i zahtjevi banaka . V.Princip 21. Međudržavno bankarstvo . III. Formalan ovlaštenja supervizora banaka . 52 .Princip 1.

kreditni rizik. treba da ispuni sledeće uslove: 1. operativni rizik. valutni rizik. odštetama. c) praćenjem projektovanih pokazatelja. koji je posljedica neadekvatnog upravljanja menadžmenta banke sa unutrašnjim procesima u banci i sistemskim događajima. Ključni rizici sa kojima se banke suočavaju su: 1. koeficijent odnosa primarnog kapitala i rizične aktive treba da je najmanje 4%. 3. Operativni rizik se može izračunati: a) analizom osnovnih pokazatelja. 5. 7. d) dužnikova redovnost izmirenja obaveza. zakonski rizik i rizik reputacije. prinudnim poravnanjima i sl. koji su objavljeni kao Bazelski principi i standardi. 4. 2. rizik zemlje i rizik transfera. penalima. b) dužnikovo poslovno iskustvo. • Bazelski sporazum II (prvi stub) definiše operativni rizik kao rizik gubitka. • Da bi banka mogla da ostvari adekvatnost kapitala. b) analizom standardizacije. 53 . rizik kamatne stope. tržišni rizik. e) dužnikova ažurnost. rizik likvidnosti. b) prihodima po osnovu prodaje aktive. d) pozajmljenim sredstvima od drugih faktora. bez narušavanja kontinuelnog poslovanja preduzeća. c) prihodima po osnovu prodaje akcija. 8. 2. preglednost i pouzdanost u vođenju poslovnih knjiga. • Analiza kapaciteta tražioca kredita treba da se posmatra sa aspekta njegovog: 1) proizvodnog kapaciteta i 2) finansijskog kapaciteta. • Analiza kreditne sposobnosti dužnika treba da obuhvati: a) osobine ličnosti menadžera (pozitivne i negativne osobine). odnosno vlasnika preduzeća. 6. Finansijski kapacitet budućeg dužnika predstavlja njegovu sposobnost da ostvari dobit (profit) dovoljnu za povratak kredita. Pored aktivnosti menadžmenta banke.definisani su opšti principi supervizije. ova definicija uključuje i pravne rizike izazvane raznim kaznama. c) iskustvo dužnikovih kupaca i dobavljača. koeficijent odnosa ukupnog kapitala (zbir primarnog i sekundarnog kapitala i ukupne aktive ponderisane rizikom) treba da je najmanje 8% 3. iznos sekundarnog kapitala treba da je ograničen na 10% od primarnog kapitala. Finansijski kapacitet dužnika se može povećati: a) rastom dobiti.

a najmanje u procentima rezervisanja kako slijedi: > > > > > Kategorija A . rizik koncentracije kredita). • Bazelski sporazum II (treći stub) obuhvata tržišnu disciplinu.). U ovom dijelu Bazelskog sporazuma se analiziraju: a) načela supervizijskog izvještaja.Podstandardna aktiva Kategorija D . U cilju uspostavljanja i održavanja kvalitetnog portfelja banke te u tom smislu i formiranja adekvatnih potencijalnih rezervi za kreditne gubitke banka je uspostavila vlastitu politiku za kategorizaciju klijenata koja je u skladu sa klasifikacijom ABRS. Supervizijska analiza se sprovodi nad kreditnim rizikom (rizik na stres. rizik zbog neispunjavanja obaveza. a kategorizacija se vrši na osnovu n ajlošijeg pojedinačnog potraživanja. rizikom kamatnih stopa. operativnim rizikom (bolja komunikacija sa inostranstvom.Gubitak 2% 5-15% 16-40% 41-60% 100% • 54 . c) supervizijska transparentnost i odgovornost.Dobra aktiva Kategorija B . • Klasifikacija aktive se vrši tako što se u obzir uzimaju sva nenaplaćena potraživanja od klijenta u toku prethodnih i tekuće godine.Sumnjiva aktiva Kategorija E . Tržišna disciplina se ostvaruje primjenom adekvatnog izvještavanja u banci na osnovu sigurnih i pouzdanih finansijskih informacija u cilju minimiziranja rizika u banci. procjenjuje se i klasifikuje svaki pojedinačni plasman pri čemu se vodi računa da više plasmana datih jednom klijentu ili grupi povezanih lic a bude klasifikovano u istu kategoriju rizika sa odreženim procentom rezervisanja. Povećani kapital u rezervama (zbog povećanog rizika). b) smjernice upravljanja rizicima. sekjuritizacija kredita i sl.Aktiva sa posebnom napomenom Kategorija C . ne bi smio biti zamjena za neadekvatnu kontrolu rizika u banci. Rizici u drugom stubu polaze od individualnog rješavanja rizika i iznosa kapitala koji banka drži za te rizike. klasifikacija se vrši na kompletnu aktivu banke izloženu kreditnom riziku. klasifikacija aktive se vrši označavanjem kategorije potraživanja.• Bazelski sporazum II (drugi stub) polazi od supervizorskog ispitivanja adekvatnosti kapitala u odnosu na profil rizika i strategiju održavanja nivoa kapitala banke. U skladu sa tim.

55 .

prof. Kovačević. godine. godina. Bridge Company.ba. Feljton. Megatrend univerzitet Beograd. Program upravljanja kreditnim rizikom i koncentraciom rizika banke XYZ. Ćurčić. Novi Sad 1995. Bazelski odbor za nadzor banaka . Zagreb 2004. 9. Bankarski menadžment.Međunarodni sporazum o mjerenju kapitala i standardima kapitala .abrs. prevod Potecon. Bankarstvo. 2005. www. Uroš N. Data status. godine. Beograd. Bankarski portfolio menadžment. 2006. Zakon o bankama Republike Srpske. 56 . Milutin Ćirović. doc. Hudguns: Bankarski menadžment i finansijske usluge. LITERATURA 1. Bankarstvo. godina. 6. Subotica 2006. Peter Rose i Silvia C. Nenad Vunjak.7. 5. dr Ljubomir D. 8. 3. dr Predrag Kapor. godina. 7. 4. Beograd 2001. 2.revidirani okvir. godina.

57 .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->