P. 1
Osman Đikić

Osman Đikić

|Views: 1,143|Likes:
Osnovni podaci o Đikiću.
Osnovni podaci o Đikiću.

More info:

Published by: Emina Osmić-Hajdarević on Dec 12, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/24/2013

pdf

text

original

1 Osman Đikić (1879-1912.) - Osman Đikić rođen je 1879.

godine u Mostaru, gdje je završio ruždiju i nekoliko razreda gimnazije. Kad je isključen iz gimnazije, seli se za Carigrad, gdje nastavlja školovanje. Iz Carigrada odlazi u Beograd, a onda u Beč, gdje završava trgovačku akademiju. Radio je kao bankovni činovnik u Zagrebu, Brčkom i Mostaru. 1909. godine seli se u Sarajevo, nakon što je izabran za sekretara muslimanskog kulturnog društva "Gajret" i za urednika lista "Gajret", a već sljedeće godine, 1910, pokreće politički list "Samouprava". Poeziju je počeo pisati veoma mlad, a objavljivao ih je u listovima "Bosanska vila", "Zora", "Behar" i dr. Bio je i sakupljač narodnih umotvorina, ali ih nije objavio, već je sve skupljeno ustupio Srpskoj akademiji nauka u Beogradu. Neobjavljena zbirka Hercegovački biser, Srpske muslimanske narodne ženske pjesme u Hercegovini. Osman Đikić umro je u Mostaru 30. marta 1912. godine.

U politici [uredi]
U vrijeme prvih saborskih izbora, 1910. godine, bio je jedan od kandidata Saocijal-demokratske stranke za treću kuriju.

Djela [uredi]
Zbirke pjesama [uredi]
• • •

Pobratimstvo, 1900. Muslimanskoj mladeži, 1902. Ašiklije, 1903.

Folklorne drame [uredi]
• • •

Zlatija, 1906. Stana, 1906. Muhadžir, 1909.

Zilhad Ključanin:

POBOŽNO-DIDAKTIČKA POEZIJA OSMANA ĐIKIĆA
tri tematska niza: patriotski (Pobratimstvo), ljubavni Ašiklije) i pobožni (Muslimanskoj mladeži); rodoljublje vezano za nacionalni osjećaj srpstva u doba književne plarizacije; patriotska poezija je prigodna, svečarska; poetsko-nacionalna agitacija svodi se na svesrpstvo; vjera je elemenat ujedinjenja, Đikić Boga vidi kao ujedinitelja: Ustraj, ne očajavaj, sveta j' staza ova, Allah vječni daće i braća trivjerna

2 Vjerom razbraćena, zbratiće se s' nova I vinuće srpskim kolom zagrljena... (San) Bog ima «zadaću» da zaštiti domovinu i naciju (srpstvo); pravda i prošlost su središnji pojmovi nacionalnog romantizma/romantičnog nacionalizma; ljubavni tematski niz počinje još u Pobratimstvu u pjesmama Prvi poljub, Emini, U ponoći, Moja ruža, Noćas sam te opet snivo; dovršio se u zbirci Ašiklije; ovdje je lirski subjekt stišaniji nego u prethodnoj zbirci; forsiranje istočnjačkog senzibiliteta; Đikićev orijentalizam ima ishodište u lektiri: srpski romantizam (V. i Drag. Ilić, Zmaj); formalna struktura njegovih pjesama je sevdahlijska; pobožni niz u zbirci Muslimanskoj mladeži; ko je implicitni čitalac – Ljubica Tomić-Kovač: religiozni obrazovani čitalac;

Vedad Spahić ROB I SLAVUJ KANONA rodoljubiva ili politička poezija; tri teme: u boj na dušmanina, stara slava i bratska sloga; poezija političkog programa; prevlast retoričke funkcije; sirova politička parola;

Ne, nikad neće, ko se Srbom zove, Pred vama strepit', nit se molit vama, Nećete prepast' oči sokolove Ovoga sv'jeta najžešćim mukama (Dušmanima) Al' kad jeknu stjenjem tvojim Bojne trube, mila mati, Eto sina, da za zajam, Tvom dušmanu zajam vrati (Oproštaj) Kad će braća ista Vjerom razbraćena U jednom se kolu Naći zagrljena. (Pozdrav braći i 'Srpskoj domaji') Sedžde čineć Tvojoj Sili, Molim Ti se, Bože sveti, Blagoslovi moj zavičaj – Ovo st'jenje i vrleti! (Molitva)

3 Mojim brdima O, vas ja ljubim, moja brda sura, Studeni stanac, na kom cvijet ne cvjeta. Orlova sijelo, ročište bura, Gdje munja munju s gromovima sreta! … A duša moja u zanosu milu Svijetle slike pred okom mi stvara: Ja vidim ponos, gospodstvo i silu Vlastele naše i naših vladara! Ja vidim divne vitezove one, Muškog oka i mišice čile, Oči mi suze radosnice rone, A duša hrli ljubi slike mile. ljubavna lirika je depo konvencionalnih toposa romantičarske orijentalističke egzotike iz druge i treće ruke; preuzimanje tema, motiva, simbola, stilskih sredstava iz srpske romantičarske poezije, evropske (Gete, Hajne) i bh (Šantić, Bašagić); dekorativna namjena tih elemenata;

Sve sevdahom živo gori, Ljubovanju sve se dalo, Samo moje srce nije Premaljeće razigralo. (Behar geldi) Dok odaju nađem tvoju, U njoj tebe, tugu moju, Izgrišću ti usne rujne Sva ti vrata porazbiti (Bre đavole, kono more!…)

Milo lane Pa kada je Allah htio tako, Ja ću uv’jek poslušan mu biti, I mirisnim njegovijem darom Uv’jek ću se gizdat’ i kititi Uv’jek ću se gizdat’ i kititi, I mirisom napajati grudi; A srce će moje razdragano U sevdahu pjesme da razbudi

4 Gle, zvjezdicu... Gledaj, rujnu zoru, kada Sa istoka pomalja se; I svodovi neba plava U grimizu kad se krase. - Onako se rumen prospe, Đul-obrazom mile moje, Kad stidljivo na moj obraz Spusti slatke usne svoje. Ašik bulbul U haz-bašči đul đulio, Đžanum, kuzum, Đul đulio, mirisao, Tatli benum! Na tom đulu bulbul vij'o Kajde jasne, U sevdahu provodio Čase krasne. Ali dođe sauk-bura Jednog dana I potrga gondža-cv 'jetke Đulu s' grana Tužio je bulbul mali, Suze lio, Al' izvidat' đula nije Kader bio! U haz-bašči đul venuo, Đanum, kazum! Kraj njeg bulbul izdisao, Tatli benum! Dvije žrtve 1. Sabah zora … sunce iza gora, Haber pade iz pašinih dvora: Sinoć prosci stigli iznenada, Iznenada iz daleka grada, Zaprosili jedinicu Zlatu. Babo dao, nije ni pitao, Majka dala, druge ne imala, I ako je ćerkin sevdah znala. Amanete uzeli i dali, I kićenu svadbu zakazali

5 2. Sabah zora … sunce iza gora, Kara-haber iz pašinih dvora: Sinoć svati svu noć šenlučili, Jutros s plačem razbuđeni bili. Dilber Zlate niđe ne imade, Niti iko štogod za nju znade. Samo mutni Neretvini vali, To rekoše Čelebiji-Ali I svoja mu njedra otvoriše Dvoje milih tuna sastaviše religiozno-didaktički niz; apsolut vjere kao temeljno obilježje bošnjačke knjževnosti austrougarskog razdoblja; vjera je, zapravo, bila najsigurniji put do čitateljstva; podilaženje čitalačkim ukusima, zahtjevima, očekivanjima;

Njegovo usahlo oko, što samrt pred sobom gleda, Ni jednom ne planu gnjevom nit’ usna njegova kada Pohuli Svevišnjeg Boga; s opekla lica mu bl’jeda Pročitat nije se mog’o nijedan izražaj jada. Derviš

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->