Professional Documents
Culture Documents
MENTOR: STUDENT:
Prof. dr Milenko Dželetović Danica Vučković
1586/07
Uvod.................................................................................................................3
1.Pojam, razvoj i karakteristike globalizacije...................................................4
1.1. Pojam i razvoj............................................................................................4
1.2. Karakteristike globalizacije.......................................................................5
1.3.Efekti i posledice globalizacije...................................................................7
1.4.Ekonomski aspekti globalizacije................................................................8
Zaključak..........................................................................................................38
Literatura...........................................................................................................40
2
UVOD
3
1.POJAM, RAZVOJ I KARAKTERISTIKE GLOBALIZACIJE
Slobodna cirkulacija dobara, ideja, informacija, ljudi nije nova, ali je nova brzina i
lakoća sa kojom se to danas čini. U jezgru grlobalizacije su nove informacione i
komunikacione tehnologije koje su dovele do onoga što je Entoni Gidens nazvao
ubrzanje vremena i zgušnjavanje prostora. Transnacionalne kompanije i slobodna
svetska trgovina dovele su ekonomiji do onoga što se naziva korporativna globalizacija.
Ekonomisti razlikuju globalizaciju tržišta, industrije i preduzeća.
Posle globalizacje kapitala i pada istočnog bloka, na red je došla i globalizacija
usluga – osiguravajućih, pravnih, zdravstvenih, obrazovnih, socijalnih institucija.
Globalizacija je zahvaljujući novoj tehnologiji, komunikaciji i novoj ekonomiji
nametnula svetu nova pravila, nove sadržaje, nove dimenzije i nova
znanja.Globalizacija je u civilizacijskom razvoju ljudskog društva veoma složen,
neravnomeran, izrazito protivrečan i dugoročan proces. U tom procesu društvo ima
različite stavove u zavisnosti od stepena razvoja, ekonomskih i političkih interesa. Jedni
povezuju svet u jedinstvenu ekonomsku celinu (razvoj tehnike itehnologije), a drugi se
bore protiv svih oblika ekonomske i političke zavisnosti kao i za slobodu nacionalnog i
kulturnog razvoja.
Globalizacija traži puteve i načine da postane progresivan proces u budućnosti
čovečanstva i da postane pozitivan civilizacijski znak ove epohe.1
Globalizacijom se naziva treća faza procesa internacionalizacije u svetskoj
privredi. U prvoj fazi, od Drugog svetskog rata do kraja šezdesetih godina, glavnu
ulogu je odigrala svetska trgovina, a stepen internacionalizacije se merio udelom u
svetskom izvozu. U drugoj fazi internacionalizacije, tokom sedamdesetih godina,
dominantna je uloga stranih investicija. Treća faza internacionalizacije ili proces
globalizacije, odvija se uglavnom pod uticajem tehnologije. Sposobnost da se inoviraju,
adaptiraju i primene raspoložive tehnologije postaje ključni element industrijske
konkurentnosti, uz prateće nove oblike investiranja i modele industrijske organizacije.
Postoji veliki broj definicija globalizacije ovde ćemo navesti neke:
Entoni Gidens - globalizaciju definiše kao intenzivne društvene odnose na
svetskom planu, koji povezuju udaljena mesta tako što lokalna zbivanja uobličavaju
događaji koji su se odigrali kilometrima daleko i obrnuto.
Dejvid Hold - globalizacija je preobražaj prostorne organizacije društvenih
odnosa koji su određeni njihovim obimom, intenzitetom, brzinom i učinkom stvarajući
transkontinentalne tokove i mreže delovanja.2
Urlih Bek - globalizacija znači iskustveno dostupno nestajanje svakodnevnog
delovanja u raznim dimenzijama privrede, informisanja, ekologije, tehnike... nešto što
iskustvenom prinudom elementarno menja svakodnevnicu i sve prisiljava na
prilagođavanje i odgovore. Novac, tehnologija, informacija i roba otrovi "prekoračuju"
granice kao i da ne postoje.3
Nužnost razmene između zemalja (međunarodnu razmenu) uslovljava više
faktora, od kojih su najznačajniji:
1. različit raspored prirodnog bogatstva u svetu,
1
http://www.megatrend-info.com
2
http://www.megatrend-info.com
3
Urlich Back, Vas ist Globalisierimg, Frankfurt, 1998 str.44,45
4
2. razvoj krupne kapitalističke robne proizvodnje,
3. produbljivanje podele rada između različitih zemalja,
4. kako na bazi prirodnih (prirodno bogatstvo), tako i na bazi stečenih
prednosti.
Sedamdesetih godina zapažene su sledeće tendencije u kretanju svetske privrede.
Prvo: mnoge firme su snažno krenule prema transnacionalnoj ekspanziji. Drugo: pored
direktnih investicija, novi oblici su bilateralni sporazumi između zapadnoevropskih
zemalja i sa zemljama Bliskog Istoka. Sve veći značaj na periferiji dobijaju licencni
ugovori, industrijska kooperacija, subkontrakting itd. Treće: u internacionalizaciji
ekonomskog života težište se sve više prenosi u sferu kretanja kapitala, transfera
naučno-tehnoloških dostignuća i u sferi same proizvodnje.
Početkom devedesetih Drucker već govori o novom talasu globalizacije koji
nacionalne ekonomije dovodi pred još složenije probleme.
Prva velika promena koja svetsku privredu čini sasvim drugačijom je ta što će
veze u sve većoj meri biti odnosi između trgovinskih blokova, umesto zemalja koje
trguju.
Druga velika posledica ovih procesa i informatičke revolucije je integracija
privrednih delovanja u svetsku privredu savezništvom participacije, zajedničkih
ulaganja, istraživačkih i marketinških konzorcijuma itd.
Osnovni zakon globalizacije je da ruši sve granice. Zato se opravdano očekuje
usklađivanje ekonomskih prilika, deregulacija ekonomskih tržišta, rast svetske trgovine
i nastavak svakojakih poslovnih savezništva, mimo nacionalnih drugih granica i
ograničenja. Ekonomska delatnost redovno se prepliće sa sve izrazitijim međunarodnim
obeležjima privređivanja koje prati preuzimanje preduzeća, osnivanje zajedničkih,
zajedničko investiranje, marketinški sporazumi... Globalno privredno preduzeće mora
da bude veliko i snažno, ali dovoljno fleksibilno, koliko je potrebno da bi se
koordinirala međunarodna podela rada. Naglasak se prenosi na pitanje kakvi se
proizvodi izgrađuju. Ekonomiju obima potiskuje i zamenjuje ekonomija raznovrsnosti.4
5
preduzeće obavlja svoju poslovnu aktivnost.
Nema sumnje da je tržište glavni pokretač procesa globalizacije. Porast dohotka
po glavi stanovnika u brojnim zemljama povećava učešće potrošača sa diskrecionim
dohotkom koji su nosioci tražnje. Sistemom ugledanja dolazi do konvergencije stila
života i ukusa potrošača u savremenom svetu. Sve je veći broj globalnih proizvoda koji
se prodaju širom sveta sa veoma malo ili nimalo modifikacija ukusima i zahtevima
potrošača u svakoj zemlji ponaosob. Turizam i putovanja kao i sistem informisanja i
komuniciranja doprinose stvaranju globalnog potrošača odnosno ujednačavanja ukusa i
zahteva. Sve je veći broj proizvoda koji imaju svetsku marku i koji se distribuiraju
preko globalnih kanala distribucije uz podršku svetske promocije.
Globalizacija proizvoda i grane utiče na sniženje troškova istraživanja i razvoja,
inženjeringa, dizajna, proizvodnih troškova od investicija do proizvodnje i marketinga,
posebno distribucije i promocije. Pritisak da se stvaraju globalni proizvodi se povećava
sa povećanjem zahteva za kapitalim investicijama potrebnim za uvođenje novih
proizvoda u proizvodni program. Globalna ekonomija dobija na značaju kada tržišta
pojedinih zemalja nisu dovoljno velika da omoguće stvaranje preduzeća optimalnih
veličina.
Veličina preduzeća omogućava da se obezbedi tržišno učešće na većem broju
nacionalnih tržišta kombinujući veći stepen standardizacije proizvoda sa
koncentracijom određenih aktivnosti u lancu vrednosti. Podsticaji za globalizaciju
preduzeća ne dolaze samo od ekonomije veličine već i od ekonomije širine odnosno od
širenja aktivnosti - ide se na više linija proizvoda i više poslova. Visoki troškovi razvoja
proizvoda relativno prema veličini nacionalnog tržišta su stimulans za globalizaciju
preduzeća i grane. U brojnim slučajevima je bolje ići samo na par globalnih proizvoda
nego na mnoštvo proizvoda namenjenih uskom nacionalnom tržištu.
Tehnologija je jedan od glavnih podsticaja globalizacije. Nije teško uočiti da se
svet kreće ka konkurenciji u globalnim tehnologijama. Tehnologija je "proizvod" koji
po stvaranju dosta brzo postaje pribavljiv svuda. Nema ozbiljnih barijera za korišćenje
novih tehnologija u dobrom broju zemalja.
Povećanje međunarodne trgovine, inostranih direktnih investicija (IDI) i
smanjenje barijera za kretanje roba i usluga kao i faktora proizvodnje preko nacionalnih
granica otvara prostor za globalnu konkurenciju. Konkurenciju možemo definisati kao
stepen u kome jedna nacija može, u uslovima slobodnog i fer tržišta, da proizvodi robe i
usluge koje prolaze test međunarodnog tržišta, a istovremeno da se održava ili povećava
realni dohodak njenih građana. Konkurencija se može i drugačije definisati, ali kada se
radi o globalnoj privredi biti konkurentan na globalnom tržištu znači ostvariti tim
poslovnim aktivnostima veći životni standard ili kako se sada kaže veći kvalitet života
svojih građana. Produktivnost i stopa rasta produktivnosti su efektivno merilo
konkurentnosti. Zato sve vlade pojedinih država treba da stimuliraju one grane i
preduzeća koja mogu da ostvare visoku produktivnost i steknu konkurentnu prednost na
globalnom tržištu.
U zatvorenim lokalnim granama nema opasnosti od novih konkurenata. U
granama koje su zahvaćene procesom globalizacije ili su globalne uvek postoji
mogućnost pojave novog konkurenta. Od značaja za postojeća preduzeća u grani je da
pažljivo proučavaju ne samo uslove konkurencije već i teškoću ili lakoću ulaska u granu
i izlaska preduzeća iz grane.5
5
www.ien.bg.ac.rs, posetila sajt 7.09.2010.
6
1.3. Efekti i posledice globalizacije
7
problemi kojima se bavi pokret koji se začudo zove antiglobalistički, a koji zapravo
predstavlja globalni pokret koji želi da se bavi ovim problemima upravo mimo država -
nacija; svojim radom, narastanjem u društvenu organizaciju koja prevazilazi granice
država - nacija, ovaj pokret je zapravo argument protiv teorije internacionalizacije, i
predstavlja stvarnu pojavu globalizacije današnjeg društva.6
8
pravilima što su ih odredile zapadne sile."
9
minimiziranje razlike između finansijskih institucija, aktivnosti i
segmenata tržišta na kojima se pojavljuju i
razvoj globalnih banaka i međunarodnih finansijskih konglomerata.
10
života i ukusa potrošača u savremenom svetu. Sve je veći broj globalnih proizvoda koji
se prodaju širom sveta sa veoma malo ili nimalo modifikacija ukusima i zahtevima
potrošača u svakoj zemlji ponaosob. Turizam i putovanja kao i sistem informisanja i
komuniciranja doprinose stvaranju globalnog potrošača odnosno ujednačavanja ukusa i
zahteva. Sve je veći broj proizvoda koji imaju svetsku marku i koji se distribuiraju
preko globalnih kanala distribucije uz podršku svetske promocije.
Zajedničke potrebe potrošača predstavljaju okvir do koga potrošači u različitim
zemljama imaju iste zahteve za kategorijom proizvoda ili usluga u definisanoj grani. 15
Zajedničke potrebe olakšavaju da se participira na glavnim tržištima jer manje
proizvoda može da opsluži više tržišta. To je razlog što su neki globalni standardni
proizvodi veoma prihvaćeni u velikom broju zemalja. Svakako da zajedničke potrebe
potrošača po pojedinim zemljama veoma variraju po granama u zavisnosti od brojnih
faktora (stepen privrednog razvoja, nacionalna kultura, fizička sredina i dr.).
Mnoga globalna tržišta ne nastaju sama po sebi već su smišljeno stvarana
planskim marketing naporom.16 Kao primer navodim bezalkoholna osvežavajuća pića.
Uspešna globalna preduzeća su otkrila da potrebe bitnih segmenata mogu da se
zadovolje globalnim prisustvom na odabranim proizvod - tržištima. Uspešne globalne
strategije se zasnivaju na obavljanju globalne funkcije ili opsluživanja globalne potrebe.
Svaka grana koja u ovome uspe je ozbiljan kandidat za globalizaciju.
Globalizacija proizvoda i grane utiče na sniženje troškova istraživanja i razvoja,
inženjeringa, dizajna, proizvodnih troškova od investicija do proizvodnje i marketinga,
posebno distribucije i promocije. Pritisak da se stvaraju globalni proizvodi se povećava
sa povećanjem zahteva za kapitalim investicijama potrebnim za uvođenje novih
proizvoda u proizvodni program. Globalna ekonomija dobija na značaju kada tržišta
pojedinih zemalja nisu dovoljno velika da omoguće stvaranje preduzeća optimalnih
veličina. Veličina preduzeća omogućava da se obezbedi tržišno učešće na većem broju
nacionalnih tržišta kombinujući veći stepen standardizacije proizvoda sa koncentracijom
određenih aktivnosti u lancu vrednosti. Podsticaji za globalizaciju preduzeća ne dolaze
samo od ekonomije veličine već i od ekonomije širine odnosno od širenja aktivnosti -
ide se na više linija proizvoda i više poslova. Visoki troškovi razvoja proizvoda
relativno prema veličini nacionalnog tržišta su stimulans za globalizaciju preduzeća i
grane. U brojnim slučajevima je bolje ići samo na par globalnih proizvoda nego na
mnoštvo proizvoda namenjenih uskom nacionalnom tržištu.
Tehnologija je jedan od glavnih podsticaja globalizacije. Nije teško uočiti da se
svet kreće ka konkurenciji u globalnim tehnologijama. Tehnologija je "proizvod" koji
po stvaranju dosta brzo postaje pribavljiv svuda. Nema ozbiljnih barijera za korišćenje
novih tehnologija u dobrom broju zemalja.
Povećanje međunarodne trgovine, inostranih direktnih investicija (IDI) i
smanjenje barijera za kretanje roba i usluga kao i faktora proizvodnje preko nacionalnih
granica otvara prostor za globalnu konkurenciju. Konkurenciju možemo definisati kao
stepen u kome jedna nacija može, u uslovima slobodnog i fer tržišta, da proizvodi robe i
usluge koje prolaze test međunarodnog tržišta, a istovremeno da se održava ili povećava
realni dohodak njenih građana. Konkurencija se može i drugacije definisati, ali kada se
radi o globalnoj privredi biti konkurentan na globalnom tržištu znači ostvariti tim
poslovnim aktivnostima veći životni standard ili kako se sada kaže veći kvalitet života
svojih građana. Produktivnost i stopa rasta produktivnosti su efektivno merilo
funkcionisanje "nevidljive ruke" dostiglo snagu o kakvoj on nije ni razmišljao.
15
YIP S.G. (1995) Total Global Strategy, Managing for Worldwide Competitive Advantage, Prentice-
Hall, Englewood Cliffs, N.J.1995, str. 29
16
Keegan J.W. Global Marketing Management, Fifth ed. Prentice-Hall Englewood Cliffs, N.J.,1995. str.
14
11
konkurentnosti. Zato sve vlade pojedinih država treba da stimuliraju one grane i
preduzeća koja mogu da ostvare visoku produktivnost i steknu konkurentnu prednost na
globalnom tržištu.
Sve veći broj zemalja, odnosno njihova preduzeća se pojavljuju na globalnom
tržištu. Preduzeća se orijentišu na globalno poslovanje kada je optimalni obim
poslovanja potreban da se koristi ekonomija veličine i efekti iskustva neraspoloživ na
nacionalnom tržištu. Globalna grana je ona u kojoj je konkurentska pozicija preduzeća u
jednoj zemlji pod uticajem njegove pozicije u drugim zemljama i obrnuto. Globalna
strategija je ona koja omogućava preduzeću koje posluje u globalnoj grani da ostvari
globalnu konkurentnu prednost integrišući aktivnosti preduzeća u celom svetu da se
ovlada povezanošću među zemljama.
U zatvorenim lokalnim granama nema opasnosti od novih konkurenata. U
granama koje su zahvaćene procesom globalizacije ili su globalne uvek postoji
mogućnost pojave novog konkurenta. Od značaja za postojeća preduzeća u grani je da
pazljivo proučavaju ne samo uslove konkurencije već i teškoću ili lakoću ulaska u granu
i izlaska preduzeća iz grane.
Globalno preduzeće koje čitav svet vidi kao jedno tržište obično nastoji da se
simultano širi na više tržišta. Ono vrši transver izvora, iskustva i sistema sa jednih
lokacija na druge čime stiče konkurentsku prednost. Postojanje tržištnih mogućnosti je
glavni faktor za globalnu ekspanziju preduzeća. Otvaranje mogućnosti za rast jedne
nacionalne ekonomije je najbolji način ulaska na nova nacionalna tržišta. Ako inostrano
preduzeće preotima postojeće poslove domaćim preduzećima u zemlji ne
omogućavajući nove mogućnosti za rast i zaposlenost normalno je da će naići na otpore
od domaćih preduzeća. Zato globalna preduzeća i idu na tržišta sa velikim potencijalom
za rast ili tržišta koja već imaju prihvatljive stope rasta nacionalne ekonomije.
Konvergencija potreba i zahteva potrošača je glavni indikator globalizacije.
Globalni potrošači su grupa potrošača sa homogenim potrebama i koristima koje se
traže u atributima proizvoda u nizu zemalja ili tržišta. Nema uspešne strategije bez
identifikovanja globalnih tržišnih segmenata. Globalni segmenti su relativno homogene
grupe potrošača sa sličnim potrebama, interesovanjima i preferencijama prisutnim u
više zemalja, iako nisu glavni segmenti na mnogo tržišta. To pretpostavlja pribavljanje
informacija na osnovu kojih se snaga tih segmenata može ustanoviti i proceniti
sposobnost preduzeća da na njima relativno uspešno konkuriše. Osnovno obeležje
globalnih segmenata je da potrošači koji ih sačinjavaju traže povoljnu kupovinu
proizvoda i usluga u svetskim razmerama, odnosno najbolji proizvod po prihvatljivoj
ceni između velikog broja ponuda. Rano otkrivanje i prisutnost na globalnim tržišnim
segmentima je pretpostavka za stvaranje konkurentne prednosti u globalnoj privredi.
Nije moguće u kratkom roku pokriti sve globalne tržišne segmente adekvatno. Globalna
matrica proizvoda olaksava participaciju preduzeća na globalnim tržišnim segmentima.
Integracije pojedinih zemalja su značajan podsticaj procesu globalizacije. Pravi se
razlika između četiri faze u regionalnoj ekonomskoj integraciji. Prva faza je stvaranje
zona slobodne trgovine čime se eliminišu carine i kvote kao i dozvole među zemljama
članicama. Druga viša faza je stvaranje carinske unije čime se ne samo eliminisu carine
i kvote već se stvara zajednički sistem carina i kvota. Treća faza je zajedničko tržište što
znači eliminisanje restrikcija na kretanje proizvoda i faktora proizvodnje između
zemalja članica. Četvrta, za sada najviša faza integracije je stvaranje ekonomske unije
koja znači harmonizaciju i unifikaciju ekonomskih politika i strategija. To je za sada
učinila samo evropska ekonomska unija.
12
2.2. Preduzeće i proces globalizacije
Konkurentnost faktora
Konkurentnost Jaka Slaba
preduzeća
Jaka Domaća proizvodnja, jak izvoz IDI iz svoje zemlje
Slaba IDI u svoju zemlju i izvoz na toj Uvoz jer nema domaće
osnovi proizvodnje
Izvor: Ohmae K. Putting Global Logic First, Harvard Business Review January-
February, 1995. str. 77
17
Milisavljević M, Proces globalizacije svetske privrede, Ekonomski fakultet Beograd, 2008.str.3-11
13
Generalno govoreći svaka grana ima potencijal za globalizaciju. Inovativni
menadžeri preduzeća su pokretači aktivnosti na globalizaciji neke grane. Globalne
grane nisu rođene već su stvorene. Za pojedinačno preduzece globalizacija nije sve ili
ništa. Poslovanje može biti globalno u nekim elementima strategije preduzeća ali ne u
nekim drugim.
Kako će se preduzece ponašati u globalnoj grani zavisi od dva faktora: 1)
konkurentnosti nekih proizvodnih faktora relativno prema onima iz drugih zemalja kada
se primene na posebne grane i 2) efektivnosti sa kojom preduzece posluje u toj zemlji
koristeći te faktore relativno prema efektivnosti preduzeća poslujući u drugim
zemljama. Relativna konkurentnost faktora je kritična u granama gde preovlađuje
globalna integrisanost, dok je konkurentnost preduzeća bitna u granama u kojima
konkurise miks lokalnih (domaćih) i multinacionalnih preduzeća.
Na slici 1. se na uprošćeni način prikazuju politike zemalja prema konkurentnosti
njenih faktora i konkurentnosti preduzeća. Kada su u matrici oboje jaki domaća
proizvodnja i jak izvoz se preporučuju. To zavisi i od veličine zemlje, a dobar primer je
japanska automobilska industrija. Kada su preduzeća konkurentna, ali nacionalni faktori
nisu, ide se na inostrane direktne investicije (IDI). Dobar primer su SAD u elektronskoj
industriji (kapital je investiran u druge zemlje gde se obavlja proizvodnja). Kada su
nacionalni faktori konkurentni ali nacionalna preduzeća nisu ide se na privlačenje
inostranih direktnih investicija. Primer je jugoistočna Azija u elektronici i Irska u
informatičkoj tehnologiji. Kada ni jedan faktor nije konkurentan ide se na uvoz
proizvoda u zemlju. Mali je broj zemalja koje proizvode putničke avione a ogroman
broj onih koji ih uvoze.
14
prednost - izvoziti u strane zemlje proizvode koji koriste posebnu stručnost i izvore
zemlje odnosno gde postoji apsolutna prednost. On je pristalica slobodne trgovine.
Zemlja uživa apsolutnu prednost u robama koje može da proizvodi efikasnije a time i
jeftinije od drugih zemalja. Putem razmene zemlje povećavaju svoj životni standard
iznad onoga koji bi imale pri autarkiji.
Zemlja uvek treba da proizvodi ono u čemu je najbolja. Komparativna prednost
meri troškove proizvodnje proizvoda nemonetarno u smislu izgubljene mogućnosti da
se proizvodi nešto drugo. Zemlja treba da koristi one faktore proizvodnje koje ima u
izobilju. Ona treba da izvozi tim faktorima proizvedene proizvode a uvozi druge u
kojima nema komparativnu prednost. Zemlje treba da se specijalizuju na proizvodnju
roba gde imaju najveću relativnu prednost ili najmanje nedostataka, mereno relativnim
cenama u uslovima autarkije. Situacija komparativne prednosti zemlje je pod uticajem:
1) produktivnosti raspoloživih faktora inputa - uglavnom zemlja, rad i kapital; 2)
troškova tih faktora u lokalnoj valuti; 3) vrednosti lokalne valute u odnosu na druge
valute (kursa razmene valute).
Razlika u produktivnosti rada je osnovni razlog za varijanse u komparativnoj
prednosti. Razlike po zemljama su posledica nasleđenih i raspoloživih faktora. Relativni
uticaj tih faktora ima za posledicu niže troškove. Tako visšak radne snage ima za
posledicu niže troškove ovog faktora proizvodnje. Kada se radi o industrijskim
proizvodima smatra da je glavni faktor tražnja. Razmena industrijskih proizvoda se, pre
svega, obavlja sa zemljama sa sličnim potrebama i preferencijama potrošača.
Postoji shvatanje koje komparativnu prednost izvodi iz produktivnosti rada.
Uštede u radu treba da se reflektuju u relativnim troškovima koji determinišu spoljnu
trgovinu zemlje. Ovo shvatanje se zasniva na zdravom razumu i moguće je izvrsiti
njegovu empirijsku proveru. Postoji određena korelacija između toka trgovine i
produktivnosti rada. Ograničenje ovog shvatanja je što se pretpostavlja daje rad
najbitniji faktor proizvodnje.
Dve su bitne pretpostavke teorije o proporcionalnosti faktora. Prvo, različiti
proizvodi imaju različite zahteve za inputima (npr. kapitala i rada). Drugo, kao što se
proizvodi razlikuju po zahtevima u relativnim inputima, zemlje se razlikuju po
raspoloživosti relativnih izvora. Usmeravajući međunarodnu trgovinu u smislu oboje -
raspoloživosti sa relativnim izvorima i relativnim zahtevima za proizvodima -
objašnjavaju se brojne trgovinske transakcije. Zemlja koja hoće da menja komparativnu
prednost treba da se fokusira u budućem periodu na modifikovanje relativne, a ne
apsolutne raspoloživosti izvora.
Teorija o međunarodnom životnom ciklusu proizvoda nastala je šezdesetih
godina. Inovacija proizvoda javlja se najpre u jednoj visokorazvijenoj zemlji a zatim sa
vremenom širi preko razvijenih zemalja u zemlje u razvoju. Jaka izvozna pozicija može
da se održi samo visokom stopom inoviranja ili skromnom stopom imitiranja. To važi
posebno kod proizvoda visoke tehnologije. Komparativna prednost inovatora opada sa
vremenom. Kako se proizvod kreće kroz pojedine faze u životnom ciklusu proizvoda
zahtevi faktora inputa se menjaju a menja se i lokacija proizvodnih centara sa
promenom komparativne prednosti. Tekstilna industrija je nastala u Velikoj Britaniji a
sada su glavni proizvodni centri u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama. Životni
ciklus proizvoda se potpuno zatvorio. Prema Kigenu slučaj sa velikim brojem proizvoda
nastalih u SAD čija se proizvodnja poslednjih dve decenije prenela u zemlje sa nižim
troškovima proizvodnje.19 Izgleda da neki poslovni ljudi u SAD vide životni ciklus
proizvoda kao neku neminovnost.
19
Yip S.G. Total Global Strategy, Managing for Worldwide Competitive Advantage, Prentice-Hall,
Englewood Cliffs, N.J.1995, str. 91
15
U fazi uvođenja odigrava se inovacija u jednoj od razvijenih zemlja, u fazi rasta se
širi na razvijene zemlje, u fazi zrelosti dolazi do standardizacije i proizvodnja prelazi
sve više u zemlje u razvoju, a u fazi opadanja se proizvodnja seli u manje razvijene
zemlje. Marketing proizvoda počinje u fazi uvođenja samo u zemlji inovatoru uz manji
izvoz u razvijene zemlje. U fazi rasta marketing proizvoda se obavlja u razvijenim
zemljama a dolazi i do pomeranja u izvozu jer druge zemlje zamenjuju inovatora na
nekim tržištima. U fazi zrelosti proizvod se sve više prodaje u manje razvijenim
zemljama, a opada prodaja u nekim razvijenim zemljama. Konačno, u fazi opadanja
proizvodnja se seli u mnoge zemlje koje postaju izvoznice proizvoda u razvijene
zemlje.20
Porter je tvorac teorije o nacionalnoj konkurentskoj prednosti. On smatra da
teorija komparativne prednosti ima privlačnost ali je ograničena na faktore proizvodnje
kao zemlja, rad, prirodni izvori i kapital. Po njegovom shvatanju jedna zemlja ima
značajan uticaj na konkurentsku prednost neke grane u zavisnosti od četiri faktora: 1)
uslova faktora proizvodnje; 2) karaktera domaće tražnje; 3) postojanja podržavajućih i
povezanih grana i 4) uslova u zemlji za nastajanje i organizovanje preduzeća, njihovog
upravljanja i karaktera konkurencije u zemlji. Njegovo stanovište ne dovodi u sumnju
teoriju komparativne prednosti nego objašnjava zasto pojedine grane imaju ili nemaju tu
prednost u svetskoj privredi. Njegova bazična poruka je da se relativno trajna
konkurentska prednost stvara kontinuiranim inoviranjem.
Pojedine teorije međunarodne trgovine su više relevantne za određene kategorije
proizvoda. Rikardova teorija relativne prednosti je dobro objašnjenje kada su u pitanju
obični proizvodi koji uključuju prirodne izvore ili poluproizvode i komponente. Hekser
- Ohlinova teorija je relevantna za proizvode cija se konkurentnost na tržištu zasniva na
troškovima faktora proizvodnje (rada i kapitala).
Teorija međunarodnog životnog ciklusa proizvoda je dobro objašnjenje za
proizvode zasnovane na tehnologiji, tako da proizvodi i tržište evouliraju sa zrelošću
tehnologije.
Robok i Simonds su ukazali na ograničenje teorija o trgovini. 21 Po njima jedno od
ograničenja je zbog pojednostavljenih pretpostavki u modelima. Jedna od ključnih
pretpostavki je da su faktori proizvodnje (zemlja, rad i kapital) nemobilni među
zemljama, da postoji perfektna informisanost o mogućnostima u trgovini, kao i da su
preduzeća koja trguju u pojedinim zemljama sasvim nezavisne jedinice. Eksplicitno se
ne uključuje tehnologija, know-how, menadžment i marketing stručnost. Modeli
pretpostavljaju potpunu konkurenciju i ne uključuju monopole i oligopole. Sve to može
biti faktor konkurentne prednosti. Preduzeće se posmatra kao proizvodna jedinica a
međunarodno poslovanje kao kretanje roba. Smatraju da je pogrešno pitanje ekonomske
teorije "zašto zemlje trguju"? Pravo pitanje je po njihovom mišljenju "zašto se vrši
transfer roba i usluga između zemalja"? Tada postaje jasno ono sto je osnovno da je
jedinica odlučivanja preduzeće, a ne država. Za svako objašnjenje zbivanja u globalnoj
privredi fokalna tačka treba da bude preduzeće.
20
Daniels D.J. And L.H. Radenbaugh International Business, Eight Ed., Addison-Wesley Longenmans
Inc Readding , str. 207
21
Robock H.S. And K. Simmonds (1989) International Business And Multinational Enterprises, Fourth
Ed. IRWIN, Homewood Ill,1989., str. 41
16
2.4. Inostrane direktne investicije (IDI) i proces globalizacije
22
Daniels D.J. And L.H. Radenbaugh International Business, Eight Ed., Addison-Wesley Longenmans
Inc Readding ,str.341
17
Novije teorijsko objašnjenje IDI se zasniva na paradigmi "imperfektnosti tržišta".
Naime, globalno preduzeće se posmatra kao oligopolista koji nastoji da stekne prednost
u vlasništvu od kontrole nad aktivom koja nije raspoloživa konkurentnim preduzećima.
Ta aktiva je uglavnom neopipljivog karaktera (marka, autorstvo, znanje) i omogućava
diferenciranje proizvoda koje konkurenti ne mogu oponašati jer je u vlasništvu i pod
zaštitom. Postojanje oligopoliste sa vlasničkom prednošću ne mora da se svodi na IDI.
Model imperfektnosti tržišta pomaže da se identifikuju grane u kojima će
preduzeća verovatno proširiti svoju delatnost lokalno ili međunarodno. Da preduzeće
uspešno posluje u stranoj zemlji treba da ima prednosti nad domaćim preduzećima.
Zemlja domaćin mora da nudi lokacionu prednost. Mora da postoji prednost u
internacionalizaciji da preduzeće vrši transver svoje prednosti u vlasništvu pre
nego da prodaje patentno pravo.
Državna politika može da utiče kako na imperfektnost tržišta tako i na IDI. U
matrici se mogu posmatrati efekti na tržišnu imperfektnost (ona može da se povećava i
opada) i efekti na IDI (mogu se povećavati i smanjivati). U prvom slučaju na slici 2. u
poziciji jedan državna politika povećava efekte kako na tržišnu imperfektnost tako i na
IDI.
Efekti na tržišnu
imperfektnost
Efekti na IDI Povećava Smanjuje
Povećava I II
Smanjuje III IV
Izvor: Prahalad K.C. and Y.L. Doz The Multinacional Mission, The Free Press,
New York, 1987. str. 112
18
tako i opasnosti.
23
Das K.T. and B.S. Teng (1997) Sustaining Strategic Alliances: Options and Guidlines, Journal of
General Management, Summer,1997., str. 61
24
Guller P. (1992) Building Transnational Alliances to Create Competitive Advantage, Long Range
Planning, February, 1992.,str.91
19
3. MANIFESTACIJE EKONOMSKE GLOBALIZACIJE
25
www.rifin.com, posetila sajt 9.09.2010.
26
Pokrajčić, D. (2001), Multinacionalno i globalno preduzeće, Ekonomika preduzeća 3-4, Beograd,
str.100-110.
20
3.1. Karakteristike ekonomske globalizacije
21
pritisci, nejednaka razmena, zavisnost i dominacija),
- protivurečnost procesa,
- diktiranost (nametnutost) procesa, i u tom smislu određeni stepen njegove
predodređenosti,
- institucionalizovanost procesa (koncentraciju proizvodnju i centralizaciju
kapitala nameću moćne i institucionalizovane svetske monopolske strukture koje
dominiraju i onemogućavaju slobodnu Manifestacije ekonomske globalizacije
konkurenciju i liberalan pristup globalom tržištu, koje se dijeli na bazi međusobnih
sporazuma - smatra se da svijetom dominira oko 400 TNK, koje raspolažu sa oko 80%
svjetskog kapitala),
- dominacija tržišne, transnacionalne i nadnacionalne regulacije naddržavnom,
- promenam subjekata koji učestvuju na globalnim tržištima, koji postaju sve
krupniji i moćniji, mijenjaju, usavršavaju i prilagođavaju svoju organizacionu i
upravljačku strukturu (tehnološku, transportnu, finansijsku, informacionu,
telekomunikacionu i dr.) u cilju širenja biznisa na teritorije mnogih zemalja.
- pojava novih subjekta međunarodne ekonomske saradnje:
- međunarodne organizacije, 60-tak regionalnih organizacija, oko 63.000 TNK
i TN banaka sa 690.000 filijala lociranih širom svijeta 28, svetski finansijski centri,
institucionalni investitori (penzioni, osiguravajući i investicioni fondovi), nevladine
organizacije (razni pokreti kao što su "zeleni" i "otvoreno društvo"), kao i razne
religiozne, mafijaške, terorističke, dijasporne, megapolisne i druge interesne
mreže,Ekonomsku globalizaciju prate mnogi globalni ekonomski problemi, koji će pre
ili kasnije zahtevati globalna rešenja, zasnovana na kvalitetno novim nivoima i
oblicima međusobne saradnje država i regiona, uz stvaranje jedinstvenih političkih,
ekonomskih, informacionih i drugih poligona zajedničkih usaglašenih dejstava.
28
Vidas-Bubanja, M., Kako privući investicije, Ekonomika preduzetništva, 2001. 1-2, Beograd, str.8
29
Ibid, str.14
22
privremenu prednost"30, i dalje: „za tebe tržišna disciplina važi, a za mene ne važi, osim u
slučaju da‚igralište' naginje na moju stranu".31
Ove konstatacije ozbiljno narušavaju kredibilitet univerzalnosti pravila i principa
koji se proklamuju pod parolom globalizacije, a samim tim obezvređuju sve pokušaje
stvaranja globalne razvojne paradigme. Jer, ako globalizacija teži svetskoj
univerzalizaciji i unifikaciji, to bi trebalo da važi za sve, pod jednakim uslovima, tako
da ne bi smeli u praksi da se događaju, odobravaju i široko afirmišu od strane
najrazvijenijih zemalja i najvećih TNK nametnuti dualizmi, polarizmi, principi dvojnih
aršina, nejednaka razmena, brojne neravnomernosti i disproporcije. Ali, "u
multicivilizacijskom svetu, konstruktivan pristup je odustati od univerzalizma, prihvatiti
raznovrsnost i težiti sličnostima". 32 Univerzalno jedinstvo bilo čega je uvek
predstavljalo osnovu za totalitarizam, koji se realizovao ovom ili onom vrstom nasilja.
Ideal ekonomske globalizacije u svojoj težnji prema opštem i univerzalnom ima nekih
dodirnih tačaka s totalitarizmom. Sećanja na prošli vek još nisu izbledela, pa se
možemo zapitati: da li će globalizacija biti bolja?33
30
(Ibid., 1998.str. 39-40)
31
Hantington, P. S., Sukob civilizacija i preoblikovanje svjetskog poretka, CID, Podgorica.1998, str. 77
32
Ibid.,1998, str. 355
33
www.rifin.com, posetila sajt 9.09.2010.
23
korišćenja jeftine radne snage, poreskih olakšica i sl.
Obim (stok) ukupnih FDI je povećan sa 500 mlrd USA$ u 1980. na 2 triliona
USA$ u 1992. a njihov godišnji tok se u istom periodu povećao sa 55 na 152 mlrd
USA$.34 Faktički, njihov obim je u 1997. dostigao iznos od 3,5 triliona USA$ 35, a u
1999. čak 4,7 triliona USA$, dok je njihov godišnji tok iste godine dostigao 865 mlrd
USA$.36 Struktura odliva i priliva FDI pokazuje da u strukturi odliva dominantno učešće
od 60,9% ima pet najrazvijenijih zemalja (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Japan i
Francuska), dok u strukturi priliva dominiraju SAD, Velika Britanija, Kina, Belgija i
Luksemburg sa učešćem od 44,3%. FDI se po pravilu usmjeravaju u zemlje s velikim
tržištem, visokom stopom rasta GDP, visokim stepenom sigurnosti i profitabilnosti
ulaganja. Tempo rasta FDI značajno prevazilazi ne samo stopu rasta realnog GDP
razvijenih zemalja, koja iznosi približno oko 3,5% u periodu 1982-2000, nego i stope
rasta međunarodne trgovine, koje iznose 5% u periodu 1982-1991, 7,2% u periodu
1992-1997 i 4,8% u periodu 1998-1999.37 Njihov dinamičan rast bio je izrazito skokovit,
što je prikazano na grafiku koji slede za tri karakteristična vremenska razdoblja.38
10
0
1979-80 1980-85 1985-94
34
Dragičević, M. Ekonomija i novi razvoj, Alinea, Zagreb.1996, s. 55
35
UNCTAD (1997), World Investment Report 1998, Trends and Determinants, New York. pp. 373-383)
36
UNCTAD (1998), World Investment Report 1998, New York. UNCTAD (2000), World Investment
Report 2000, New York., p. 2
37
(World Economic Outlook, October 2000)
38
UNCTAD (1996), Trade and Development Report 1996, New York.p. 7
24
mlrd USA$ u 1990, 105,6 mlrd USA$ u 1993, 172,6 mlrd USA$ u 1997. 39 i 208 mlrd
USA$ u 1999. Posle toga je zabeležena stagnacija. FDI su usmeravane u ograničen broj
nerazvijenih zemalja, a posebno u Kinu, Argentinu, Brazil, Čile, Meksiko, Koreju i
Poljsku. Najveći primalac od nerazvijenih zemalja je Kina, koja je 1999. primila 40
mlrd USA$. Zemlje Centralne i Istočne Evrope su 1999. privukle svega 22,9 mlrd
USA$, što je bio njihov rekord, koji preveden na relativne odnose znači svega 3% od
ukupnih svetskih FDI. Od tog iznosa skoro polovinu su primili Poljska (7,5 mlrd
USA$) i Češka (5,1 mlrd USA$), čemu su doprinele političke promene, spoljno-
trgovinska liberalizacija i privatizacioni programi.
39
UNCTAD (1998), World Investment Report 1998, New York. UNCTAD (2000), World Investment
Report 2000, New York.pp. 35-39
40
UNCTAD (1995), World Investment Report 1995, Transnational Corporations and Competitivenes,
New York. p. 193
41
Relationes Internationales No 1/1994, Vol. 2, p. 43
25
za prvih devet mjeseci 1997.42
Zbog povećanja svoje konkurentske sposobnosti, liberalizovana su lokalna, a
zatim i međunarodna finansijska tržišta, uz stvaranje novih tržišta valutnih fjučersa i
opcija, razvoj mehanizma hadžiranja i upravljanja rizicima, derivata kao rizičnijeg
finansijskog instrumenta, itd.. Oni su stvorili nove mogućnosti spekulacija zasnovanih
na promeni valutnih kurseva, akcija i drugih finansijskih aktiva. Ubrzan je proces
osamostaljenja finansijskih tržišta, koji su počeli sve više sami sebe da opslužuju,
nezavisno od realnog sektora privrede. To je dovelo do nezapamćene nestabilnosti
finansijskih tržišta u svetu. Davnih 80-ih P. Drucker je pisao da su finansijska tržišta
počela igrati nezavisnu ulogu od tržišta roba i usluga. Finansijska globalizacija je dovela
ne samo do slobodnog premještanja ogromnih finansijskih sredstava kroz
polupropustljive nacionalne granice, nego i do izmjene funkcije novca u globalnoj
ekonomiji. Počelo se trgovati novcem kao klasičnom robom, pa su valutne spekulacije
postale najunosnija tržišna operacija.
Glavni zajmodavci vremenom su postale TNK, koj e osnivaju sopstvene banke za
finan-siranje kapitalnih ulaganja i platnobilansnih deficita raznih zemalja. Vodeće TK
banke s razgranatom mrežom svojih inostranih filijala postaju glavni posrednik na
evrotržištima između TNK, država i međunarodnih organizacija (faktički postaju
njihovo odelenje). TN kapital se nalazi izvan jurisdikcije nacionalnih država, što mu
omogućuje slobodno premeštanje prema najprofitnijim tržištima i učešće u velikom
broju spekulativnih operacija. U periodu od 1990-1997. dnevna suma novčanih
spekulacija povećala se sa 600 mlrd USA$ na preko 1.000 mlrd USA$, što za oko 30 puta
premašuje dnevnu trgovinu roba i usluga.43 Obrt finansijskih transakcija višestruko
premašuje realni obrt roba i usluga, tj. postoji enormna razlika između realnog i
fiktivnog kapitala. Prosečni obrt na tržištima sekundarnih hartija od vrednosti približava
se cifri od 100 triliona USA$, dok ukupni fond 23 razvijene zemlje iznosi svega oko
550 mlrd USA$. Prema ocenama Harvard Business Review, na svaki dolar koji se obrće
u realnom sektoru svetske ekonomije otpada oko 50 USA$ u finansijskoj sferi. Godišnji
obrt finansijskih transakcija dostigao je davno fantastičnu sumu od pola kvadriliona
USA$.
Navedeni podaci jasno reprezentuju stepen moći TN kapitala. Dužnička kriza i
mnoge finansijske krize u svetu su dokazi za navedenu tvrdnju. Ukupne valutne rezerve
TN kapitala su nekoliko puta veće od rezervi svih Centralnih banaka sveta. On je u
mogućnosti da stimuliše krize u globalnim razmerama, da premeštanjem svega 1-2%
svoje mase izazove promenu pariteta bilo kojih svetskih valuta i da ignoriše
nacionalne države kao drugostepene sile.44 Mogućnosti da se on kontroliše i reguliše su
beznačajne, a unificirani finansijski instrumenti, standardi predaje i obrade informacija,
mehanizmi transnacionalnih strategijskih alijansi, partneskih mreža i integralni
finansijsko-informacioni i tržišni sistem međunarodnih instituta predstavljaju idealno
okruženje za njegovo slobodno kretanje. Sve to ukazuje na činjenicu da danas u svetu
nema realne sile koja mu se može suprotstaviti.
Burni razvoj elektronske tehnologije omogućio je da se s lakoćom prebacuju
ogromne sume novca s jednog kraja svijeta na drugi preko međunarodne finansijske
mreže. Svakodnevni obim valutnih transakcija je mnogo veći od trilion dolara i
stotinama puta nadmašuje iznos realno razmenjenih roba i usluga. Stalno se pojačava
tendencija odvajanja finansijskih tokova od realne sfere proizvodnje i trgovine. Valutne
spekulacije stvaraju svojevrsnu "kazino ekonomiju", jer u svetu raste količina
42
Capital goes Global, The Economist, October 25, 1997.
43
Ekonomičeskaja gazeta No 49/1997, s. 3
44
Veltz, P., Mondialisation des villes et territories. L' economie d' archipel, Paris, 1996., p. 23
26
virtualnog kreditnog novca koje emituju privatne banke s emisionom licencom. Procenat
rezervnog obezbeđenja emitovanog kreditnog novca je veoma nizak, tako da niče masa
"fantomskog novca", koja u slučaju istovremene tražnje njihovih kreditora ne može
biti isplaćena, što bi dovelo do finansijskog kolapsa.
45
UNCTAD (1998), World Investment Report 1998, New York. UNCTAD (2000), World
Investment Report 2000, New York. , ss. 1-2
46
(Ibid., p. 55)
27
svoju volju mnogim državama. Ukupne valutne rezerve TNK su nekoliko puta veće od
rezervi svih centralnih banaka sveta.
Krajem XX veka se primjenjuju savremene globalne strategije kod najjačih i
najfleksibilnijih TNK, koju su kasnije postepeno usvajale i prilagođavale joj se i
ostale TNK. Jedan od njihovih glavnih oslonaca u korišćenju prednosti međunarodne
podele rada predstavljaju sinergističke veze između složenih diversifikovanih sistema
lociranih u raznim zemljama i na raznim tržištima. Smatra se da je strategija neke TNK
globalna ako firma istovremeno uvažava sledeće zahteve:
28
tesnu komercijalnu i tehničku saradnju na nivou istraživanja i razrada proizvodnih
programa, formiranja zajedničkih marketing i prodajnih strategija i sl.;
- pristup novim tehnologijama i know-how;
- podrška novih proizvođača u nerazvijenim zemljama s ciljem formiranja
prodajnog tržišta tehnologije, tehnološke opreme i delova;
- dogovori krupnih proizvođača o kooperaciji radi ovladavanja određenim
segmentima privlačnih tržišta s visokim nivoom konkurencije, smanjivanja troškova
proizvodnje malih obima i sl;
- kooperacija vodećih proizvođača radi zajedničkog nastupa na složenim
tržištima trećih zemalja;
- specijalni dogovori radi obezbeđenja rentabilnosti zajedničke proizvodnje
skupih serija (npr. teretnjaci i specijalni automobili, autofurgoni, mini autobusi i sl.);
- fuzija krupnih kompanija direktnih konkurenata radi razrade dugoročnih i
skupih razvojnih naučno-tehničkih programa, posebno onih koji se podržavaju iz
državnog budžeta (zaštita prirodne sredine, razvoj infrastrukture i sl.).
Sve su češće „virtualne organizacije" važan tip poslovanja kojem pripada
budućnost u XXI veku. Radi se o mreži koju čini nekoliko nezavisnih firmi, koje mogu
biti rivali, kupci, dobavljači, instituti i druge zainteresovane organizacije i sl. Mrežna
povezanost se zasniva na visoko sofisticiranim informacionim sistemima koji
omogućuju brzi dogovor i usaglašavanje oko podjele znanja, troškova, rizika i pristupa
pojedinim tržištima, iako nemaju zajednički organizaciju i menadžment. Komunikacija
između partnera je ne samo brza, nego i potpuna, otvorena, bez procedura, uz veliko
poverenje i ulaganje top specijalnosti i sposobnosti za efikasno obavljanje pojedinih
poslova. Navedena partnerstva su formalnog i nestalnog karaktera, traju samo dok postoji
obostrani zajednički interes. To potvrđuje činjenicu da je mrežna poslovna saradnja i
kooperacija efikasniji način opstanka na tržištu od konkurencije, u kojoj se partnerstvo
kombinuje sa vlasništvom. Savremeni virtualni timski partnerski „savezi" zasnovani
na fleksibilnim poslovno-organizacionim sistemima predstavljaju pouzdanu i moćnu
alternativu transnacionalnoj diverzifikaciji i vertikalnoj integraciji. Oni obezbeđuju
adaptibilnu sinergističku kompetenciju raznih firmi skoncentrisanu u jakom virtualnom
konkurentu, koji svima donosi koristi.
Unutar TNK ne deluju zakoni slobodnog tržišta, nego se formiraju unutrašnje cene
koje diktira korporacija. Kada se uzme u obzir njihov broj, veličina i ekonomska moć,
proizilazi da samo jedna četvrtina svetskog tržišta funkcioniše u uslovima „slobodnog"
tržišta, dok su ostale tri četvrtine obuhvaćene specifičnim korporacijsko-komandnim
„planskim" sistemom. Ta činjenica nas upućuje na zaključak da na globalnom nivou
egzistira svojevrsni konvergentni i redukovani ekonomski sistem koji predstavlja
strategijsku kombinaciju tržišnih i planskih regulatora.
29
4. FUNKCIONISANJE SVETSKOG TRŽIŠTA U GLOBALNOJ SVETSKOJ
PRIVREDI
30
sprovođenje svih pravila koja regulišu mnogo šire područje međunarodne ekonomije od
robne razmene ili samo carina, a mogući nesporazumi se rešavaju po određenoj
proceduri i postupku koji važi za sve punopravne članove. Za međunarodni ekonomski
aspekt koji se odnosi na niz aktivnosti na svetskom tržištu, od značaja su i međunarodni
robni aranžmani i međunarodne ekonomske integracije.
Robni aranžmani se javljaju kao sredstvo za kontrolisanje cena, ponude i tražnje i
zaliha primarnih proizvoda kojima proizvođači odnosno izvoznici takvih proizvoda žele
da se zaštite od negativnih uticaja fluktuacija cena na njihove proizvode. Sa druge
strane, ovde je reč i o berzanskim proizvodima, a ključna tržišta su koncentrisana na
vodećim svetskim berzama u Londonu, Njujorku, Čikagu itd. Takvi aranžmani postoje
za mnoge proizvode kao što su metali, prehrambeni proizvodi, vlakna, napici (čaj, kafa,
kakao), drvo, itd.
Funkcionisanje svetskog tržišta usko je povezano sa kretanjima na tržištima
kapitala. Pored međusobne isprepletenosti uticaja, poslednjih godina pored tržišta
kapitala, razvila su se i finansijska tržišta sa stanovišta novih finansijskih
instrumentarija.
Poslednjih godina međunarodno tržište kapitala postalo je veoma integrisano, čak
znatno više u poređenju sa bilo kojim periodom za vreme trajanja zlatnog standarda.
Prvenstveno kada je reč o valutnoj konvertibilnosti.
Zapaženo je značajno širenje polja konvertibilnosti tokom poslednje decenije,
kako u broju zemalja tako i na planu obima transakcija. Prihvatanje stvarne valutne
konvertibilnosti i trgovinska liberalizacija, važni su stubovi novijih reformi u zemljama
u tranziciji i zemalja u razvoju (ZUR) i uvećali su pritisak na zemlje u pravcu uvođenja
realnog deviznog kursa.
Još jedna značajna karakteristika savremenih tendencija na međunarodnom tržištu
kapitala je znatno veći asortiman aktiva sa kojima se danas trguje, kako na domaćem
tako i na međunarodnom tržištu kapitala, nego u periodu zlatnog standarda. Rezultat
ove tendencije su portfolio investicije na deviznom tržištu jer dominiraju u poređenju sa
trgovinskim transakcijama. Porast volumena portfolio kapitala, povećao je osetljivost
deviznih tržišta na kretanja na finansijskim tržištima, što je ujedno značajan faktor u
kretanjima deviznih kurseva u evropskim zemljama.
Specifičnost novijeg perioda je narasla uloga institucionalnih investitora.
Diversifikacija njihovog portfolia predstavljala je ključni pokretač kretanja kapitala u
osamdesetim godinama.
Jedan od indikatora ogromnog porasta kretanja kapitala je bruto odliv kapitala iz
većih industrijskih zemalja izuzimajući zvanične i kratkoročne bankarske transakcije.
Ogroman obim kretanja kapitala imao je za rezultat oštar porast učešća finansijske
aktive koju drže nerezidentni.
Integracija tržišta kapitala najbolje se ostvaruje kroz međugraničnu integraciju
tržišta za finansijske hartije od vrednosti kojima se trguje, i u manjem stepenu kroz
integraciju tržišta fizičkog kapitala (direktne strane investicije) i bankarskih zajmova i
depozita. Integracija tržišta kapitala omogućuje da se pristupi inostranim finansijskim
tržištima, pri čemu se ona meri direktnim i indirektinim troškovima koji prate
transakcije na domaćem tržištu.
Oživljavanje priliva kapitala omogućilo je visoko zaduženim zemljama da
povećaju uvoz, da podignu opšti nivo rasta proizvodnje i da deo proizvodnje plasiraju u
izvoz. Priliv kapitala je formirao dodatni izvor finansiranja investicija, posebno u
zemljama sa niskim dohotkom i ograničenim mogućnostima za porast domaće štednje.
Zbog ograničenog pristupa međunarodnom tržištu kapitala, kao posledica dužničke
krize , noviji porast priliva kapitala u
31
ZUR pomogao je da se izbegne relativna nestašica kapitala u ovim zemljama.
Nasuprot iskustvu iz sedamdesetih i početka osamdesetih godina, kada je veliki deo
privatnog kapitala u ZUR predstavljao bankarske pozajmice, čisto javnom sektoru,
noviji tokovi su obeleženi stranim direktnim investicijama (SDI) , portfolio
investicijama u obveznice i akcije. Liberalizacija trgovinskih i investicionih režima u
mnogim ZUR predstavljala je ključni faktor, mada su SDI bile podstaknute i rastom
intraregionalne trgovine kao i aktivnošću nekih zemalja zbog niskih troškova
proizvodnje. U brojnim ZUR programi privatizacije takođe. su privukli SDI.
U mnogim zemljama koje su imale veliki priliv kapitala poslednjih godina,
pozitivan stav inostranih investitora nastao je zbog unapređenja osnovnih ekonomskih
parametara i tržišno orjentisane politike koja je povećala efikasnost i uvećala stopu
prinosa na investicije.
32
5. PERSPEKTIVE PROCESA GLOBALIZACIJE
U studiji OECD "Svet u 2020. prema novoj globalnoj eri se konstatuje da,
"nekoliko izazova treba da se zadovolji" u postizanju postavljenih ciljeva, koji
obuhvataju:
1. Dalji proces u liberalizaciji trgovine, ulaganja i finansijskih tokova i proširenja
multilateralnog sistema za olakšanje dublje ekonomske integracije između svetskih
ekonomija;
2. Domaće reforme bi sprečile jake reakcije u nekim zemljama OECD protiv
globalizacije, koja je ponekad snosila odgovornost za istrajnu nezaposlenost, proširujući
33
nejednakost dohotka i deindustrijalizaciju;
3. Potrebu za određene dinamične privrede da otvore svoja tržišta za dalji uvoz,
kako iz industrijskih, tako i iz zemalja u razvoju;
4. Brzo postizanje promene u zemljama (van OECD) , posebno onih u kojima je
upravo počela tranzicija od nerazvijenih ka naprednim privrednim strukturama (posebno
u zemljama Afrike južno od Sahare) .
34
Za realizaciju vizije nove globalne ere 2020. potrebno je sledeće:
Proširenje multilateralnog sistema: stvaranje Svetske trgovinske organizacije
obezbedilo je pravni okvir za multilateralni trgovinski sistem i ustanovilo "jasan
autoritet" za pregovaranje i sprovođenje sveobuhvatnih pravila za međunarodnu
trgovinu u robi i uslugama. Ali, ovaj proces treba da potpomognu odgovarajuće politike,
posebno u zemljama van OECD, kao što je uklanjanje kontrole kapitala, liberalizacija
spoljnih finansijskih usluga i ukidanje restrikcija za pristup tržištima stranih investitora i
institucija. Pored toga, iznosi se da sve zemlje treba da učine napore ka "modernizaciji
svojih finansijskih struktura i unaprede svoje regulatorne i supervizorske okvire".
Izazovi politika u zemljama OECD: prema procenama studije OECD u prošloj
dekadi i po postalo je jasno da su ključni makroekonomski problemi -posebno visoka
nezaposlenost i usporen privredni rast -uglavnom strukturne prirode. Značajan progres
je učinjen u finansijskom sektoru i međunarodnoj trgovini, ali su reforme zaostajale u
drugim oblastima, posebno tržištu robe i rada. Zemlje OECD se suočavaju sa "potrebom
strukturnih reformi, uključujući deregulaciju tržišta robe, pitanjem socijalne sigurnosti,
fleksibilnosti tržišta radne snage i politikom da se izađe na kraj sa starošću
stanovništva".
Izazovi politika za zemlje van OECD: uprkos određenim uspesima, samo je manji
broj ovih zemalja imao održivu visoku stopu rasta BDP. Takođe, uprkos određenom
progresu u smanjenju siromaštva, poslednje procene govore da još oko 1, 3 milijarde
ljudi živi u siromaštvu. Brzi privredni rast, znatno bi smanjio ove cifre.
Glavni izazov za zemlje van OECD grupacije je "prevencija marginalizacije
siromašnih zemalja i siromašnog stanovništva, koji su nastali kao posledica
globalizacije". Značajne mere efikasnih politika uključuju:
1. Sistem rukovođenja u okvira pravila i zakona, aktivno civilno društvo i
kapacitete za upravljanje unutrašnjim konfliktima;
2. Razvoj ljudskog kapitala preko ulaganja u obrazovanje i zdravstveno i pojačano
učešće celokupnog stanovništva posebno žena -u privrednom i političkom životu;
3. Odgovarajuću infrastrukturu za energiju, transport i komunikacije zaostalih
oblasti i njihovo veće povezivanje za nacionalna i međunarodna tržišta;
4. Olakšani pristup, posebno za siromašne, produktivnom finansiranju preko,
naprimer ohrabrenja investicija za kreditiranje mikroinvesticija.
35
6.KARAKTERISTIKE I POSLEDICE GLOBALNE
EKONOMSKE KRIZE OD 2007.
Kriza predstavlja stanje lakših i težih poremećaja u privredi koja se ispoljava kao
kriza nedovoljne proizvodnje (oskudice) ili kao kriza prekomerne proizvodnje
(hiperprodukcija). Nastali poremećaji iz kriza obično se najoštrije ispoljavaju u jednoj
privrednoj oblasti nacionalne ekonomije (industrija, trgovina i agrar), a nekada mogu i
da obuhvate celokupnu svetsku privedu i tada nastaje opšta, globalna kriza svetskih
razmera. Ekonomske posledice ovih kriza su rušilačke i katastrofalne. Naime dolazi do
ogromnih poteškoća u realizaciji celokupne proizvodnje, jer nastaje višak robe koja se
ne može prodati te se gomila u zalihama.
Krize se periodično ponavljaju i u tom ciklučnom kretanju prolaze kroz više
različitih faza. Uobičajeno je da postoje četiri različite faze: kriza, depresija (zastoj),
oživljanje (uspon, oporavak), prosperitet (polet, bum, konjuktura). One se sukcesivno
smjenjuju. Vremenski period od početka jedne krize do sledeće čini krizni ciklus. Zbog
toga je potrebno razlikovati fazu krize od kriznog ili privrednog ciklusa. Znači, krizni
ciklus obuhvata četiri međusobno povezane faze od kojih se svaka odlikuje posebnim
karakteristikama.
Kroz proces globalizacije dolazi do uništavanja nacionalnih ekonomskih struktura
i potčinjavanje svetske privrede iteresima svetske oligarhije i transnacionalnog kapitala.
Krizu bankarstva, koja je počela u rano ljeto 2007. godine krizom tržišta
nekretnina u Sjedinim Američkim Državama (U SAD pod imenom "Subprime kriza"
Subprimecrisis).Ova kriza se izražava u globalnim gubicima i stečajima firmi iz
finansijskog sektora, a od kraja 2008., i velikog broja stečaja.47
Mnogi poslovni ljudi i analitičari mesecima unapred ukazivali su na izloženost
američkih i evropskih financijskih institucija krizi drugorazrednih hipotekarnih
zajmova, ali tada ih niko nije slušao, a sada je prekasno za izbegavanje krize. Počevši s
kolapsom velikih finansijskih institucija u SAD-u kriza se brzo proširila po celom svetu
rezultiravši problemimav i u europskom bankarskom sektoru
Tokom financijske krize posrnuli su mnogi simboli američke privrede. Izuzeci
nisu ni Fannie Mae (Federal National Mortgage Association) i Freddie Mac (Federal
Home Loan Mortgage Corporation). Zbog finansijske krize pod svoju ih je zaštitu uzela
FHFA (Federal Housing Finance Agency), a nakon toga poteza američki ministar
financija Henry Paulson rekao je da sada mirne duše može Fannie i Freddie financirati
novcem poreznih obveznika.
Prema računici nemačkog „Bilda”, spašavanje svetske ekonomije koštaće
najmanje 10.235.700.000.000 evra (10,2357 biliona evra). Najveći deo ove sume –8,5
biliona evra – biće potrošen u SAD kako bi tamošnja ekonomija bila sačuvaa od
kolapsa. Svaki stanovnik planete (6,7 milijardi), statistički gledano, će dobiti 1527 evra.
Broj ljudi širom sveta koji žive u siromaštvu povećao se za 100 miliona u manje
od dve godine, navodi organizacija Bread for the World broj ljudi koji su gladni
povećao za više od 75 miliona
Do juna 2010. godine čak tri miliona Britanaca dobilo je otkaz dok Američki
softverski gigant „Microsoft” u narednih 18 meseci otpustit će 5.000 ljudi ili 5,5 odsto
ukupne radne snage od 91.000 zaposlenih u 105 zemalja. „Microsofta” izgubile su 45
procenata vrednosti u prošloj godini.
„Samsung” je objavio neto gubitak od 20 milijardi vona (14,4 miliona dolara) od
oktobra do decembra 2008. Za poređenje, profit je u istom periodu prethodne godine
47
www.wikipedija, Svetska ekonomska kriza, sajt posetila 20.08.2010.
36
iznosio 2.210 milijardi.
48
Pušara K., Međunarodne finansije – MMF, ''Fakultet za trgovinu i bankarstvo'', 2003., Beograd. str.64
37
Zaključak
38
vezan je za određene projekte koji ispunjavaju specifične uslove i ograničen je za
korišćenje unutar određene zemlje ili regiona.
Ciljevi međunarodnog kretanja dugoročnog kapitala su determinisani mogućnostima i
potrebama investiranja u međunarodnim razmerama i ekonomsko-političkim odnosima
u svetu.
Neposredan motiv za međunarodno kretanje kapitala u zajmovnom obliku je razlika u
ceni ovog proizvodnog faktora od zemlje do zemlje. Direktne investicije u inostranstvu
predstavljaju takav tip međunarodnog finansiranja koji uključuje kontrolu domaćih
rezidenata nad preduzećem kao inostranim deviznim rezidentom.
Motivi za ulaženje u direktne investicije mogu biti uglavnom da se "nadomesti" izvoz ili
da se fabrika približi tržištu uopšte, ili da se povećava odnosno obezbedi uvoz oskudnih
roba; ili da se koristi nizak nivo nadnica u inostranoj zemlji.
Kao posledica, SDI omogućavaju bržu i efikasniju integraciju tržišta u svetsku privredu,
nego što bi se to postiglo uobičajenim tokovima trgovine.
Mnoge vlade pogrešno interpretiraju činjenicu da bi same poreske beneficije (poreske
olakšice) mogle privući SDI. Niti jedna zemlja ne sme da dozvoli sebi da zanemari
domaće poslovanje. Kvalitetni i ozbiljni strani investitori više cene racionalniji poreski
sistem, koji je neutralan. Strane direktne investicije kreću se prema zemljama u kojima
se investiciona klima poboljšava (ili je dobra) .
Zbog globalizacije zahtevi postaju sve stroži kompanije i firme su sve manje i manje
zainteresovane da proizvode po nižim cenama i slabijem kvalitetu nego što su to
internacionalni standardi, čak i ako mogu da profitiraju na zaštićenom tržištu. Zemlje
sve više i više, moraju nuditi potencijalnim investitorima potrebne uslove da bi bili
konkurentni na stranim tržištima.Nedovoljna domaća akumulacija zahteva ulivanje
inostranog kapitala, kao prvu pretpostavku za trajno prevođenje stope ekonomskog rasta
na viši nivo.
Direktne investicije daju tzv. dinamičke efekte koji uključuju inteziviranje konkurencije
kroz liberalizaciju trgovine, koja je osnovni preduslov povećanja SDI, kroz razvoj
ekonomije obima, prinudu da se razvija tržišna kultura i tržišne institucije kao i kroz
odgovarajuću pravnu i administrativnu zaštitu tih institucija. Krajnji efekat SDI je
podizanje efikasnosti ukupne privrede.
Osnovna uloga modernih finansijskih tržišta pribavljanje, kreiranje, obrada, distribucija
i korišćenje informacija, što ova tržišta razlikuje od konvencijalnih tržišta roba i usluga.
Od razvijenosti i stabilnosti bankarskog sistema, najviše zavisi razvijenost i stabilnost
finansijskog sistema i privrede.
Globalno bankarstvo u svetu, posebno u razvijenim zemljama, prati niz promena koje
bitno inoviraju sadržinu bankarskog poslovanja, tako da se klasična fizionomija banke
od naglašeno kreditne ustanove transformiše u modernu bankarsku ustanovu. Otuda se
savremena organizacija banaka u svetu najvećim delom zasniva na bankama opšteg tipa
ili univerzalnim bankama, koje se bave veoma raznovrsnim bankarskim i finansijskim
poslovima koje poslovni partneri zahtevaju od takve vrste banke.
U dosadašnjim procesima je globalizacija u razvijenim zemljama znatno više prisutna
kod investicionog bankarstva. Komercijalno bankarstvo je do sada u razvijenim
zemljama vrlo malo globalizovano, jer je ovaj tip banaka usmeren na domaćinstva i
manja preduzeća, kod kojih postoji visok stepen lojalnosti prema domaćim
komercijalnim bankama. Globalnim povezivanjem se razvijaju nove forme.
Politika dvojnih aršina se nalazi u srži ekonomske globalizacije, koja je za jedne
majka, a za druge maćeha, jer lavira na antinomijama tipa liberalizam-protekcionizam,
konkurencija-monopolizam, bogatstvo-siromaštvo, razvoj-nazadovanje, sloboda-
pokroviteljsko prilagođavanje.
39
Literatura
40
posetila sajt 7.09.2010.
28. www.rifin.com, posetila sajt 9.09.2010.
29. www.rifin.com, posetila sajt 9.09.2010.
30. www.wikipedia.org.sr
31. Yip S.G. Total Global Strategy, Managing for Worldwide Competitive
Advantage, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, N.J.1995
41