POJAM I RAZVOJ INTERNETA

SADRŽAJ

UVOD........................................................................................................................................2
POJAM I RAZVOJ INTERNETA.............................................................................................3
RAZVOJ INTERNETA.........................................................................................................3
POJAM INTERNETA...........................................................................................................4
ZAKLJUČAK..........................................................................................................................10
LITERATURA.........................................................................................................................11

SEMINARSKI RAD 1
POJAM I RAZVOJ INTERNETA

UVOD

Razvoj interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisio o razvoju sredstava

komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su tako podloga za pojavu
interneta.

Internet je nastavak računalne mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim

Državama tijekom 1960. godine od Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je
povezivala nekoliko računala u četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah. Ta prva
računalna mreža uopće, nazvana je ARPANET (ARPA NETwork). Znanstvenici su izgradili
ARPANET s namjerom da to bude mreža koja će još uvijek uspješno raditi i u slučaju da dio
mreže bude oštećen. Takav koncept bio je važan vojnim organizacijama koje su proučavale
načine da održe komunikacijske mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata. Bilo je to
vrijeme hladnog rata, i upravo ta stalna ratna opasnost i želja da se uvijek bude ispred
protivnika, donijela je svijetu mnoge proizvode i tehnološke inovacije kojih, kako smatraju
neki povjesničari ne bi bilo bez Hladnog rata. Prvobitno zamišljen kako bi omogućio visoku
učinkovitost u komunikaciji između istraživačkih centara, sveučilišta i vladinih agencija

SAD-a internet je ubrzo prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima. Kako je

ARPANET rastao u 1970-ima, sa sve više i više sveučilišta i institucija koji su se spajali na
njega, korisnici su uvidjeli potrebu razvijanja standarda za put kojim će podaci biti prenošeni
internetom.

SEMINARSKI RAD 2
POJAM I RAZVOJ INTERNETA

POJAM I RAZVOJ INTERNETA

RAZVOJ INTERNETA

Nastanak Interneta, a i računala, kao i njihov razvoj prvih godina zasluga je

tehnološki najrazvijenije zemlje našeg vremena: Sjedinjenih Američkih Država. Kao i većina
projekata američke vojske i vlade, nastanak Interneta obavijen je velom tajni. Nejasni su
pravi, konkretni razlozi zbog kojih je američka vlada potaknula razvitak mreže. Postoje dvije
verzije razloga koje su dovele do razvoja ARPANET-a (Advanced Research Projects Agency
Network). Službeni razlog izgradnje ARPANET-a bilo je omogućavanje stručnjacima
zaposlenim u vojno-industrijskom kompleksu diljem svijeta, istovremeno korištenje brojnih
računalnih baza podataka. Neslužbeno, vojni vrh SAD-a saznao je da SSSR posjeduje
dalekometne, interkontinentalne nuklearne rakete. Tim je raketama sovjetska vojska mogla
uništiti bilo koju točku na svijetu. Vojni informacijski sustav bio je centraliziran i kada bi
centar bio uništen, američke vojne jedinice postale bi nesposobne za obranu zemlje. Stoga se
vojska odlučila na decentralizaciju, ali samo informatičku pa je 1969. godine uspostavljena
vojna računalna američka mreža ARPANET.

U prvom su koraku spojena dva računala na Sveučilištima UCLA i Berkley u Los

Angelesu, da bi ih krajem 1969. u ARPANET-u bilo čak 4, od kojih jedno u vlasništvu
Ministarstva obrane SAD-a. Broj povezanih računala ubrzano raste, a 1971. godine
priključena je i mreža ALOHANET udaljenog i izoliranog Sveučilišta Hawaii.

1983. godine vojska se odvojila od ARPANET-a i osnovala svoju mrežu MILNET, iz

straha da će sve veći broj umreženih korisnika ugroziti nacionalnu sigurnost. Usporedno s tim
dvjema mrežama razvija se i mreža Nacionalne fondacije za znanost NSFNET koja je 1988.
povezana s ARPANET-om u čvoru Sveučilišta Carnagie-Mellon. Od tada se na mrežni sustav
velikom brzinom priključuju nove mreže pa se naziv Internet počinje koristiti kao sinonim za
taj mrežni konglomerat. Gledajući najraniju povijest Interneta čini se da je više nastao
spontano nego planski.

Izraz Internet dolazi od engleske rijeci Interconnected (međusobno spojeni) i

Networks (mrežni sustav računala). U svakodnevnici Internet se često poistovjećuje sa World
Wide Web (WWW), što u stvari nije točno jer je WWW samo jedan dio, jedna služba u
okviru Interneta kao globalnog pojma. Nastanak Interneta se veže za 1969 godine, kada je u
Sjedinjenim Američkim Državama profunkcionirao projekt Ministarstva obrane pod nazivom
ARPANET (Advanced Research Project Agency ), a koji je povezivao računala na
sveučilištima i znanstveno-istraživačkim centrima, iako je u pozadini tog omrežja bio razvoj
razdijeljenog i ne ometanog komunikacijskog sustava za slučaj atomskog rata ("hladni rat").

Takvi vojni ciljevi bili su međutim, kao i dan danas i posvuda u svijetu, praktično
financirani civilnim projektima koji su taj sistem koristili. Na razvoj Interneta nije, kao što bi
se moglo pretpostaviti, presudno utjecao Windows Bill Gatesa (Microsoft), nego System

SEMINARSKI RAD 3
POJAM I RAZVOJ INTERNETA

UNIX. 

Uvođenjem internetprotokola TCP/IP (kasnije Telnet, FTP) pocelo se u stvari rabiti

ime Internet. Najvažnija aplikacija od samog početka postajanja sustava bila je elektronska
pošta (E-Mail). Nagli razvoj Internet doživljava tek od 1993. godine kroz World Wide Web i
prvi grafički sposoban Browser pod imenom "Mosaic". Taj WWW, što većina danas smatra
Internetom, razvio je 1989. godine Sir Timothy John Berners-Lee. Autor je Englez, ali je
sistem promoviran u Cernu u Genevi (Švicarska). Za svoj rad, uz ostala brojna priznanja,
Engleska kraljica ga je promovirala u Ritera (Knight Commander of the Order of the British
Empire). Dakle, njegovim pronalaskom i novim sustavom, po prvi put su Internet mogli
koristiti i amateri, a ne samo znanstvenici.

Tako je i Internet sam postao katalizator nagle digitalne revolucije koje smo sami
svjedoci. Sam Internet i mnogobrojne službe u okviru njega, postali su danas prilično
komplicirani za one koji ga dobro ne poznaju. jer nudi čitav niz uvijek novih mogućnosti,
službi i servisa: IP.telefonija, Groupware, Wikis, Blogs, super brzi priključci koji
omogućavaju Vlogs, Video on demand, Peer-o.Peer omrežja kao što je File Sharing i Online
igrice. Razvoj ide dalje preko Web 2.0, Web 3.0 ...

Slika 1. Slikovni prikaza interprotokola TCP/IP1

Internet je prekoračio granice SAD-a već u ranim sedamdesetim, a 1992. on prelazi

prag od milijun računala raširenih posvuda u svijetu. Osnovan je Internet Society koje ga
proglašava općim dobrom čovječanstva. 1993. godine osnovan je World Wide Web i Internet
je ušao u svaki segment ljudskog djelovanja.

POJAM INTERNETA

Termin računarska mreža u opštem smislu označava usklađen rad više međusobno
povezanih resursa računarskih sistema radi razmjene podataka.

Računarska mreža je, dakle, skup međusobno povezanih računara, perifernih uređaja i
drugih resursa. Svaki uređaj koji komunicira sa drugim uređajima u mreži, naziva se mrežni
čvor. Svaki čvor u principu mora biti opremljen mrežnim adapterom (karticom) kao
1
http://www.google.hr/slike/protokoli

SEMINARSKI RAD 4
POJAM I RAZVOJ INTERNETA

hardverskom komponentom koja mu omogućava rad u mreži, kao i odgovarajućim mrežnim

operativnim sistemom.

Uloga računarske mreže za razmjenu podataka je da poveća produktivnost

organizacije povezivanjem svih tih kompjutera i kompjuterskih mreža, tako da zaposleni
imaju pristup informacijama bez obzira na razlike u radnom vremenu, lokaciji ili tipu
računarske opreme.
Računarske mreže se u osnovi sastoje (21/341) od dva podsistema:

– podsistema računara i terminala, gdje računari mogu biti mainframe, miniračunari ili
PC računari, a terminali jednostavni "neinteligentni", pa sve do složenih
"inteligentnih" terminalskih podsistema;
– prenosnog (transportnog) podsistema, čiji je osnovni zadatak osiguranje ispravnog
prenosa podataka između elemenata podsistema računara i terminala.

U zavisnosti od međusobne udaljenosti računarskih resursa i načina organizacije

telekomunikacionih komponenti radi formiranja mreže, može se izvršiti klasifikacija mreža
na osnovu geografskog područja koje pokriva i prema vrsti usluga koju obezbjeđuje. Podjela
računarskih mreža prema geografskim područjima je sljedeća:

– LAN mreža, koja pokriva ograničena (uža) geografska područja (obično nekoliko
kilometara),
– MAN mreža, (Metropolitan Area Network), koja pokriva gradsko područje (oko 10
do 15 kilometara),
– WAN mreža (Wide Area Network), koja pokriva šira geografska područja.

Računari su u komunikacionim mrežama hardverski povezani (različitim vrstama

kablova), tako da će zbog otpora u provodnicima brzina prenosa podataka biti obrnuto
proporcionalna udaljenosti između računara (ukupnoj dužini mrežnog kabla). Tako se u
lokalnoj računarskoj mreži podaci prenose brzinom od oko 100 megabita u sekundi, dok je u
WAN mreži brzina transfera nekoliko megabita u sekundi ili manje (interkontinentalne
mreže).

Razlozi naglog širenja i primjene računarskih mreža su izuzetno brojni i apsolutno

opravdavaju orijentaciju i pojedinačnih korisnika i preduzeća na razvoj ovog koncepta.
Pomenućemo neke najvažnije prednosti mrežnog rada:2

– bolje iskorištenje postojećih računarskih resursa (štampača, skenera, diskova,

modema itd.);
– pristup i dijeljenje informacija u skladu sa savremenim konceptima njihove
distribucije;

2
ELEKTRONSKO POSLOVANJE – Prof. dr Branko Latinović; Panevropski fakultet APERION; Fakultet
poslovne informatike Banja Luka 2007. godine, str. 49. i 50.

SEMINARSKI RAD 5
POJAM I RAZVOJ INTERNETA

– mogućnosti jeftinije nabavke licenciranog softvera (vrijeme piratskog kopiranja i

korišćenja softvera bespovratno prolazi, na sceni je međunarodno kompjutersko i
informaciono pravo);
– znatno veća efikasnost rada u mreži.

Dodajmo ovome i ogromne mogućnosti pribavljanja informacija i programa,

elektronskog poslovanja i slično u uslovima rada u WAN mreži, pa ćemo i mi poželjeti da
svoj računar što prije umrežimo.

Mreže za razmjenu podataka mjenjaju način na koji posmatramo kompanije i

zaposlene. Više nije potrebno da svi budu na istoj lokaciji da bi pristupili informacijama koje
su neophodne za posao. Zbog toga su mnoge kompanije promijenile poslovnu strategiju kako
bi svoje mreže iskoristile shodno svom načinu poslovanja. Danas je uobičajeno da kompanija
organizuje svoju poslovnu mrežu tako da najpogodnije koristi svoje resurse.

Internet je najveća postojeća računarska mreža sa ogromnim brojem stalnih i

privremenih korisnika. Procjenjuje se da ima oko 10.000.000 stalno aktivnih računara i oko
500.000.000 korisnika koji se povremeno uključuju s ciljem pretraživanja i razmjene
informacija. Broj korisnika se stalno povećava tako da je u veoma kratkom vremenskom
periodu Internet zauzeo jedno od najznačajnijih mjesta u oblasti skladištenja, pretraživanja i
iskorištavanja različitih informacija. Zahvaljujući mogućnostima koje ima, ljudi brzo
uspostavljaju međusobnu komunikaciju, razmjenjuju informacije, vode razgovor i na taj
način otklanjaju barijere koje čini prostorna udaljenost jednih od drugih.

Internet je praktična realizacija povezivanja stotina miliona kompjutera u jedinstvenu

mrežu. To je informatička infrastruktura, a ono što ga je učinilo toliko popularnim su
sadržaji koji se na toj bazi grade. Tako se, na primjer, može otkucati i poslati tekst vlasniku
nekog udaljenog kompjutera. Tekst se podijeli u pakete i onda raznim putevima (preko
desetine kompjutera) putuje do primaoca, gdje se nepogrešivo sklapa u tekst identičan
originalu. Takav preneseni tekst predstavlja sljedeću hijerarhijsku cjelinu u stepenastoj
strukturi Interneta. Ako je komunikacija dovoljno brza, pored teksta mogu se prenositi i
multimedijalne strukture (zvukovi, slike i animacije). Veoma važan momenat razvoja
Interneta bio je upravo prenos multimedijalnih saržaja u vidu kombinacije teksta, slike i
zvuka. Ovaj momenat je istovremeno označio da Internet nije privilegija i potreba samo
profesionalaca već i ostalih struktura stanovništva.

SEMINARSKI RAD 6
POJAM I RAZVOJ INTERNETA

Slika 2. Slika sa proslave 25 godina Interneta, Jon Postel, Steve Crocker, Vint Ceri, Newsweek, 8.8.1994.3

Internet je "mreža nad mrežama" tj. globalna veza više miliona kompjutera koji sadrže
ogromnu količinu informacija, najvećim dijelom pristupačnih svakome ko posjeduje modem i
odgovarajući softver. Porijeklo Interneta veže se za početak razvoja masovnih komunikcija. a
naročito za period krajem šezdesetih godina, kada su" istraživači u Americi počeli da
eksperimentišu sa povezivanjem računara putem telefonskih linija. Posao je 1969. godine
povjeren američkoj agenciji za savremene istraživačke projekte ARPA - Advenced Research
Projects Agency. Pentagon je 1969. godine napravio računarsku mrežu između svih važnijih
naučnih i vojnih institucija i nazvao je ARPANET.

Namjera mreže ARPANET je bila da ispita da li kompjuteri na raznim lokacijama

mogu da budu međusobno povezani tehnologijom tipa paketnog prenosa (packet snjitching).
Tokom ranih sedamdesetih ARPANET je intenzivno razvijan, da bi ga 1975. godine u
potpunosti preuzelo Ministarstvo odbrane pretvorivši ga u sadašnju DDN - Defense Data
Netnjork. Najvažniji rezultat razvoja mreža ARPANET i DDN je protokol, odnosno, način za
razmjenu informacija između raznorodnih kompjutera i mreža pod nazivom TCP/IP -
Transmission Control Protocol/lnterface Protocol.

3
ELEKTRONSKO POSLOVANJE – Prof. dr Branko Latinović; Panevropski fakultet APERION; Fakultet
poslovne informatike Banja Luka 2007. godine, str. 51.

SEMINARSKI RAD 7
POJAM I RAZVOJ INTERNETA

4
Slika 2. ARPAnet

Godine 1980., Nacionalna naučna fondacija (NSF) osnovala je mrežu The Internet,
koja je sedam godina kasnije povezana sa ARPANET/DDN mrežama i tako je nastao
NSFNET. Ova mreža je uglavnom okupljala akademske institucije širom SAD, uključujući i
državnu agenciju NASA. Paralelno se širio i USENET, konferencijski sistem posredstvom
koga su u početku nastavnici i studenti američkih univerziteta razmjenjivali mišljenja o
raznim temama. IBM je 1977. godine formirao BITNET mrežu, u koju je uključio najprije
univerzitetske kompjutere u Americi, a kasnije u Evropi i ostalim krajevima svijeta.

Komercijalne organizacije su takođe prihvatile umrežavanje kompjutera, najprije na

nacionalnom, a potom i globalnom nivou. Tako je povezan EARN koji je postojao u mnogim
državama, JANET u Velikoj Britaniji, NORDUNET u Skandinavskim zemljana, FUNET u
Finskoj itd.

Sve ovo je definitivno rezultovalo nastankom Interneta koji nam je i danas poznat.

Njegov drugi naziv "Mreža svih mreža" krajnje je opravdan, uzimajući u obzir da
sastavni dijelovi globalne mreže nisu pojedinačni kompjuteri, već kompletne kompjuterske
mreže koje su na različite načine organizovane. Jedino im je zajednički protokol za među-
sobnu komunikaciju TCP/IP.

Ovakav razvoj Interneta odredio je upravljanje njim. Naime, Internet nema vlasnika tj.
nijedna država ili privatna organizacija nema vlast nad njegovom cjelinom. Istina, pojedine
države i firme su vlasnici dijelova komunikacionih kanala ili opreme koja se koristi, ali je to
djelimični nivo vlasništva, kao što su u ukupno vlasništvo uključeni i pojedinačni vlasnici
kompjutera. Svaki vlasnik kompjutera određuje put priključka na Mrežu i vrstu njenog
sadržaja koju će eventualno prenositi sebi i slati drugima. Jedina centralizovana stvar je
pitanje adresa, jer svaki kompjuter u mreži mora da ima jedinstven identifikacioni broj. Time
se bavi ISOC - Internet Sociaty, a posebno njegova radna grupa IAB - Internet Architecture
Board. Ova tijela čine ljudi koji dobrovoljno posvećuju dio svog vremena razvoju Interneta
na globalnom nivou, ali se njihova nadležnost završava na dodjeljivanju adresa i preporuci
standarda. Oni nemaju nikakvu drugu kontrolu nad Internetom i njegovim sadržajima.

U mreži Interneta kompjuteri predstavljaju samo jednu od komponenti mreže. Bitna

komponenta Interneta je i sistem komunikacionih kanala kojima se veze realizuju. U ideal-
nom svijetu ti kanali bi bili specijalno urađeni i prilagođeni digitalnoj komunikaciji. Do
svakog korisnika Interneta dolazio bi kabl koji bi omogućio prenos podataka velikim brzina-
ma, dok bi gradovi, države i kontinenti bili povezani višestrukim optičkim kablovima, koji bi
u svakom sekundu mogli da prenesu nekoliko terabita informacija. Međutim, takva
infrastruktura je toliko komplikovana i skupa da čak i u SAD, gdje je Internet nastao i gdje
4
ELEKTRONSKO POSLOVANJE – Prof. dr Branko Latinović; Panevropski fakultet APERION; Fakultet
poslovne informatike Banja Luka 2007. godine, str. 52.

SEMINARSKI RAD 8
POJAM I RAZVOJ INTERNETA

ima najviše korisnika, digitalna komunikacija na nacionalnom nivou predstavlja projekat čija
konačna realizacija treba da nastane u narednom periodu. Zato se Internet uglavnom oslanja
na infrastrukturu koja već postoji, a to je telefonski sistem. Optičkim kablovima se povezuju
veliki Internet provajderi ili posrednici, dok najveći broj korisnika obavlja komunikaciju sa
mrežom telefonskih linija, koja se paralelno koristi za konvencionalno telefoniranje.

Korištenje telefonske infrastrukture je ekonomično, ali ima i svoju negativnu stranu,

loše veze, koje se povremeno prekidaju i usporavaju prenos podataka. Zbog toga, parametri
veze sa Internetom ne zavise samo od kompjuterske i komunikacione opreme sa strane
korisnika, već i ukupne komunikacione opreme kao što je, na primjer, odgovarajuća
telefonska centrala koja može da bude ozbiljan limit uspješnoj komunikaciji. Jednostavno,
novi kvalitet telefonske infrastrukture predstavlja uslov za uključenje u globalni informatički
autoput.

ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu, iz predmeta ELEKTRONSKI BIZNIS I INTERNET

POSLOVANJE, na temu pojam i razvoj interneta, se obradio bitan dio koji se nalazi u knjizi
ELEKTRONSKO POSLOVANJE, predmetnog profesora Prof. dr Branka Latinovića, vezan
za pojam i razvoj interneta uopšte.

Kroz ovaj seminarski rad se upoznalo sa pojmom internet koji predstavlja nastavak
računalne mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1960. godine od
Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je povezivala nekoliko računala u četiri
sveučilišta u državama Kalifornija i Utah.

SEMINARSKI RAD 9
POJAM I RAZVOJ INTERNETA

Upoznati smo i sa pojmom računarske mreže, koja predstavlja skup međusobno

povezanih računara, perifernih uređaja i drugih resursa. Svaki uređaj koji komunicira sa
drugim uređajima u mreži, naziva se mrežni čvor. Svaki čvor u principu mora biti opremljen
mrežnim adapterom (karticom) kao hardverskom komponentom koja mu omogućava rad u
mreži, kao i odgovarajućim mrežnim operativnim sistemom.

Uloga računarske mreže za razmjenu podataka je da poveća produktivnost

organizacije povezivanjem svih tih kompjutera i kompjuterskih mreža, tako da zaposleni
imaju pristup informacijama bez obzira na razlike u radnom vremenu, lokaciji ili tipu
računarske opreme.
Internet je najveća postojeća računarska mreža sa ogromnim brojem stalnih i
privremenih korisnika. Procjenjuje se da ima oko 10.000.000 stalno aktivnih računara i oko
500.000.000 korisnika koji se povremeno uključuju s ciljem pretraživanja i razmjene
informacija. Broj korisnika se stalno povećava tako da je u veoma kratkom vremenskom
periodu Internet zauzeo jedno od najznačajnijih mjesta u oblasti skladištenja, pretraživanja i
iskorištavanja različitih informacija.

Zahvaljujući mogućnostima koje ima Internet, ljudi brzo uspostavljaju međusobnu

komunikaciju, razmjenjuju informacije, vode razgovor i na taj način otklanjaju barijere koje
čini prostorna udaljenost jednih od drugih.

LITERATURA

– ELEKTRONSKO POSLOVANJE – Prof. dr Branko Latinović; Panevropski fakultet

APERION; Fakultet poslovne informatike Banja Luka 2007. godine.

– http://sh.wikipedia.org/wiki/Internet

– http://www.google.hr/slike/protokoli

SEMINARSKI RAD 10