Professional Documents
Culture Documents
PRIRUČNIK
UZ UDŽBENIK
LIKOVNA KULTURA
ZA ČETVRTI RAZRED
Drage koleginice i kolege!
Negovanje slobodnog dečjeg izraza kroz igru i razvijanje stvaralačke mašte, kao i pokretanje dečje mašte je primarni uslov pristupanju
likovnom stvaranju, a to se može postići slikovitim umetničkim pričanjem .
Učitelj treba pružiti pomoć učeniku u realizaciji ideje u određenim materijalima. Dete treba da nauči izražajne mogućnosti određenih tehnika,
ali i da eksperimentiše sa različitim nekonvencionalnim materijalima i tehnikama u svom stvaralaštvu.
Kroz nastavu likovne kulture se trebaju razvijati sledeće karakteristike:
1. estetska inteligencija – takvo kreativno stvaralaštvo u kojem dolazi do izražaja spontanost, intuicija i samosvesnost sa elementima
samoanalize i samopouzdanja
2. vizuelni senzibilitet i sposobnost uočavanja – ljubopitljivost, sposobnost brze percepcije koja je uslovljena prethodnim iskustvima i
izoštravanja vida kao i razvijenom vizuelnom memorijom.
3. istrajnost, upornost i potreba za kvalitetom – svest da uloženi trud dovodi do postizanja „savršenog“ rešenja, spremnost na rad i
napor u prebrođenja teškoća kao i autonomnost ličnosti
4. estetski sud, estetska osetljivost – sigurnost u procenjivanju harmonijskog dejstva sredstava umetničkog izraza, njihova svesna
primena u likovnom stvaralaštvu; smenjivanje kovergentnog (spremnost na analizu, pronalaženje uzroka) i divergentnog mišljenja (originalnost,
šarenlikost, redefinicija i kompleksnost)
5. stvaralačka fantazija – strukturisanje uočenog i doživljenog u cilju izražavanja jedne misli, koje često će označavati nekonvencionalno
rešenje i eksperimentisanje sa materijalima i tehnikama, kao i elementima izraza
6. veština, likovno znanje, izvođačke veštine – poznavanje karakteristika tehnika i medijuma izraza i njihova vešta primena u stvaralaštvu
2
Koncepcija udžbenika likovna kultura četvrti razred
Udžbenik je pisan uz uvažavanje zvaničnog nastavnog plana i programa. Udžbenik posebnu pažnju posvećuje opismenjavanju učenika kao pri-
maoca likovnog dela kroz pažljivo odabrane, reprezentativne primere umetničkih dela.
Koncepcija udžbenika je da se pojedini zadaci postave na sledeći način:
1. davanje informacija,
2. pojašnjenje zadatka,
3. praktični aspekti rešavanja likovnog problema (tehnika, likovni elemenat, i sl.),
4. isticanje zadatka.
Drugim rečima uvod u nastavnu jedinicu počinje fokusiranjem likovnog problema na umetničkom delu, vizuelnom igrom i motivacionim
sadržajem. Na kraju svakog zadatka (nastavne jedinice) se nalaze primeri učeničkih radova. Poneke nastavne jedinice su koncipirane na principu
nastavnih listića.
Vrsta materijala i način njegove primene uticaće na uobličavanje likovnog dela. Materijal i način njegove upotrebe nazivamo tehnikom rada
U likovnoj kulturi se koriste materijali i tehnike s obzirom na sledeće momente:
prema uzrastu učenika
prema naklonostima učenika
prema zadatoj temi i likovnom problemu
prema karakteru likovnog medijuma
Crtanje detetu pruža zadovoljstvo od trenutka kad se prihvati olovke i otkrije njegovo svojstvo da ostavlja trag na papiru. Dete počinje da
šara, zatim svojim šarama daje značenje, sve dok ne otkrije da se pomoću crteža mogu predstavljati likovi ili predmeti. Kroz proces usvajanja
karakteristika pojedinih tehnika crtanja dete razvija sposobnost percepcije, zamišljanja i oblikovanja.
Linije su osnovni izražajni elementi crtanja. Uz pomoć učitelja dete treba da usvoji izražajne mogućnosti klasičnih tehnika crtanja kao što su
olovka, tuš i pero, lavirani tuš i sl. Ali isto tako mu treba omogućiti da eksperimentiše sa materijalima. Svaki materijal i sredstvo pomoću koje
možemo povući linije može da posluži za crtanje. Dete tako može za crtanje da koristi trsku, čačkalicu, ali i lepak iz tube. Primere za eksperi-
mentisanje materijalima možete videti u udžbeniku.
Preporučene crtačke tehnike su:
Olovka – mekana olovka (oznaka «V»); pomoću olovke je moguće povlačiti linije različitog senzibiliteta (od tvrdih do sasvim tananih)
Olovke u boji
Ugalj (ugljeni štapić) – učitelji izbegavaju ovu tehniku, mada mekoća linija i mogućnost senčenja ove tehnike daju podsticaj deci u
stvaralaštvu; završeni rad se mora fiksirati, najpogodniji je lak za kosu
Tuš i pero – ovladavanje tehnike znači da dete podstičemo na korišćenje i tzv. «unutrašnjih» linija
Tuš i trska – posebna draž tehnike su krute linije, koje se mogu iskoristiti kod tema koje potenciraju teksturu
Lavirani tuš – tehnika razređenog tuša omogućava tonsku obradu površina; kod rada uvek se počinje od najsvetlijih površina; često se
koristi u kombinaciji sa tušem i perom
Frotaž – je postupak dobijanja otisaka sa različitih predmeta koji imaju opipljiva ispupčenja. Preporučljivo je koristiti tanak papir koji
se stavlja preko predmeta (novčić, kora drveta, kamenčić, džak)
Flomaster – predstavlja dobar uvod u rad u tehnici tuš i pero; kod rada dete podsticati na rad sa jednom bojom i bogatstvom linija
Lepilo – učenici crtaju sa lepilom a zatim rad posipaju nekim prahom (pesak, začini, strugotine, šećer, i sl.)
Slikarstvo je likovni medijum boje. Dete od najranije dobi se oduševljava bojama koje ih okružuju i rado slika, mada u početku pomoću boja
4
crtaju.
Preporučene slikarske tehnike su:
Vodene boje
Akvarel – je stručni naziv vodenih boja; po svojstvima je lazurna slikarska tehnika (slojevi boje naneseni jedna preko druge su
providne)
Gvaš – kombinovana tehnika vodenih boja i bele tempere (učitelj može umesto tempere da pripremi emulziju od dekstrina i cinkvaj-
sa); kod primene tehnike insistirati na gustoći korišćenih boja
Tempere – slikarska tehnika; u radu se koriste guste boje koje pokrivaju prethodni sloj slike
Kolaž – za ovu tehniku se mogu osim papira u boji koristiti i različiti drugi materijali: krpice, suvo lišće, pasulj, isečci iz časopisa, starih
kalendara, kataloga, razglednice i sl.
Dekolaž – tehnika rastavljanja jedne kompozicije i ponovnog ukomponovanja elemenata u novu celinu kroz promenu njihovog prvo-
bitnog značenja
Pastel je tehnika koja ostavlja mekan trag; pomoću ove tehnike je moguće napraviti blage prelaze boja; izrađuje se u obliku krede ili
pisaljke. U stručnoj lireraturi se ova tehnika naziva suvi pastel
Voštani pasteli – izrađuju se u obliku štapića na bazi voska i boje u prahu
Voštani pastel i vodena boja – učenici prvo crtaju voštanim pastelom (ili svećom) zatim preko rada nanose sloj vodene boje; masni
tragovi voštanog pastela ostaju nepokriveni
Grataž – tehnika kod koje je na podlogu nanet gusti sloj voštanih pastela, a preko sloj guste crne tempere; «crtanjem» šiljastim alatom
se odstranjuje sloj tempere i otkrivaju se šarene linije .
Vitraž – tehnika prozora u boji sastavljenih od šarenih komadića stakla i povezanih olovnim trakama; ova tehnika se može primeniti
i u školskoj praksi; učenici prvo prave mrežu od lista iz bloka, oboje ga u crno, te sa poleđine lepe komadiće providnog papira u boji (celofan,
paus-papir koji se oboji flomasterima, i sl); danas je moguće u bolje snabdevenim prodavnicama kupiti vitraž boje i slikati na staklu.
Mozaik – u školskoj praksi se mozaik može praviti od kvadratića kolaž papira, ali i od različitog zrnja, kamenčića utisnutih u plastelin,
auto-kit i sl.
Vajarstvo se koristi trodimenzionalnim prikazom oblika, tako su mu osnovni elementi pomoću kojih se izražavamo volumen (Volu-
men je prostorni oblik sa sve tri dimenzije; širinom, dužinom i visinom.Volumena takođe određujemo kao obim ili zapremninu nekog tela u
prostoru). Vajarstvo možemo podeliti na punu plastiku (prostor obilazi volumen (oblik predmeta) sa svih strana) i reljef (oblici se s jedne
strane drže podloge, pa ih prostor-vazduh ne može s te strane obuhvatiti). Reljef delimo na visoki, niski i ulegnuti.
1. Ulegnuti reljef, koji nastaje urezivanjem, utiskivanjem, klesanjem i udubljivanjem u materijalu u kojem radimo. Ulegnuti reljef nema
izpupčenja.
5
2. Niski ili plitki reljef, na kojem volumen neznatno ulazi u prostor, a prostor samo plitko ulazi u volumen; izbočenja na površini materijala
su niska.
3.Visoki reljef, gde su oblici već gotovo nezavisni od podloge, ali se ipak za nju drže nekim svojim delom -izbočenja su vrlo izražena.
Volumen može biti pun, prazan (lopta od gline), prošupljen (šišarka), jednostavan (lopta), složen (Mikelanđelov David), obli, uglasti,
mali, veliki, statičan, dinamičan, raščlanjeni, itd.
Punu plastiku delimo (prema odnosu prostora i volumena) na monolitnu masu, udubljeno-ispupčenu masu, prošupljenu masu, plošno
istanjenu masu i linijski istanjenu masu. Mobil je takođe puna plastika, ali pokretna u prostoru, pokretana strujanjem vazduha ili nekom
drugom energijom.
Prema načinu obrade, tj. oblikovanja postoje razlike. Drugačije su mogućnosti obrade mekanih, ili tvrddih materijala. U struci se to naziva
metoda oblikovanja dodavanjem materijala (glina, glinamol, plastelin, testo) i metoda oblikovanja oduzimanjem materijala (drvo, sapun, kamen).
Preporučene vajarske tehnike su:
Plastelin – tehnika koja omogućava uvod u oblikovanje po principu dodavanja materijala
Glina – vajarska tehnika ; princip oblikovanja dodavanje i izvlačenjem materijala
Glinamol – vajarska tehnika ; princip oblikovanja dodavanje i izvlačenjem materijala
Testo – princip oblikovanja dodavanje i izvlačenjem materijala
Sapun – tehnika koja omogućava oblikovanje po principu oduzimanja materijala
Asamblaž – tehnika sastavljanja vajarske kompozicije od kutijica i sl., trodimenzionalni kolaž
Vizuelne igre sa prirodnim (šapurina, orah, glavica maka, povrće, šišarka), i veštačkim materijalima (delovi igračaka, starog sata, šarafi,
opruge, i sl.)
Tanak lim – koristi se za izradu reljefa
Građenje oblika od kartona, kartonskih kutijica, plastičnih čaša i sl.
Građenje oblika od najlonskih kesa, čarapa napunjenih komadićima papira (krpa i sl.)
Žica – pogodna za crtanje u prostoru
Žica i papiri u boji – od žice se napravi kostur naprimer letilice, zmaja i sl., a zatim se prekrije tankim papirom u boji
Drvo, granje
Grafika je likovni medij gde se crtež ili slika otiskuje u više primeraka. Zato je neki i nazivaju umetnošćom multioriginala. Neki metodičari
smatraju da grafičke tehnike nisu primerene u nižem školskom uzrastu. Grafičke tehnike su pogodne da pripreme dete na sažimanje složenih
pojava iz okoline u jednostavne celine (sinteza) ili da od jednostavnih, mnogobrojnih delića sastave složene celine (na primer otiskivanje
pomoću krompira). Izvorni crtež se nanosi na podlogu – kliše, odnosno matricu – sa koje je moguće otiskivati u više primeraka. Otisak se
zove grafički list.
6
Dete nije naviknuto da unapred isplanira konačan izgled likovnog rada. Zbog toga za njega pojedine grafičke tehnike predstavljaju teškoću.
Dete postepeno usvaja pojedine tehnike; uvođenje u izražajne mogućnosti određene tehnike može da bude i prethodnim usvajanjem neke
jednostavnije tehnike.
Prema obradi klišeja postoje tri vrste štampe. Kod visoke štampe se otiskivanje vrši sa ispupčene površine klišeja, dakle sve što se neće
otiskivati, mora se odstraniti. Klasične tehnike visoke štampe su drvorez i linorez. Za dete predstavlja problem zamišljanje finalnog rada
(obrnuta slika), ali isto i izrada klišea iz aspekta materijala. Preporučljivo je kod prvih grafičkih radova koristiti mekane materijale kao što je
krompir, ili da bi shvatili princip visoke štampe, praviti pečate od vunice, plastelina i sl. Kod visoke štampe mogu praviti klišeji od kartona, čipki,
raznih tekstila i tome sl. Linorez se može postepeno uvoditi i u nižim razredima. Učenici će u početku urezivati tzv. bele konturne linije (pošto
će gornji sloj biti otisnut). Kasnije će dodavati teksture, i manje bele površine, da bi na kraju savladali karakteristikama tehnike.
Duboka štampa predstavlja suprotni proces, tj. kod na grafičkom listu se otiskuju urezane linije. Klasične tehnike duboke štampe su bakrorez,
bakropis, akvatinta. Mlađem školskom uzrastu nije preporučljivo duboka štampa.
Ravna štampa označava takve tehnike štampe kod kojih ne postoje visinske razlike na klišeu. U školskoj praksi se učenici mogu upoznati sa
tehnikom monotipija i pošoar.
Preporučene grafičke tehnike su:
Vizuelne igre otiskivanja – u mokrom pesku, glinenoj ploči, otiskivanje hrapavih predmeta, prirodnih materijala (naprimer presečena
glavica kupusa) i sl.
Frotaž – svako dete je isprobalo otisnuti novčić tako da je preko nje postavio tanak list i trljao je olovkom
Monotipija – tehnika ravne štampe
Pošoar – tehnika ravne štampe, od papira, kartona se isecaju male šablone željenog motiva; gtafički otisak se stvara prskanjem boje ili
pomoću sundžera
Indigo – omogućava kreativnu igru «crtanja na slepo»
Otiskivanje pomoću krompira
Otiskivanje kartonom – primeri u udžbeniku za drugi razred
Izrada klišeja za visoku štampu od različitih materijala (pečati od vunice, plastelina; tekstil, džakovi, mreže, talasasti karton, kora drveta,
panj i sl. prema kreativnoj ideji učitelja i učenika)
Linorez – kliše (linoleum) se izrađuje urezivanjem linija i odstranjivanjem tzv. belih površina dletima; postoji tehnika linoreza u boji
– pošto se za svaku boju izrađuje poseban kliše, nije preporučljivo u nižem školskom uzrastu
Novi medijumi - dete se svakodnevno susreće sa statičnim i pokretnim slikama, igra kompjuterske igrice. S ciljem osavremenjavanja nastave
važno je vizuelno opismenjavanje učenika. U nastavni proces treba uvesti takve sadržaje koji su podesni da učenici kroz praksu nauče el-
emente vizuelnih komunikacija, dakle kako putem slike da saopšte poruku, ali i kako da pročitaju neku vizuelnu poruku naptrimer TV reklame,
7
na bilbordu, videoklipu i sl. U nastavne sadržaje treba uvesti fotografiju, fotomontažu, karikaturu, strip, animirani film, u analizi elemente filmske
i video priče.
Ako škola ima mogućnosti učenici treba da upoznaju i kompjutersku grafiku u aplikaciji PAINT. Kroz ovaj vid stvaralaštva se razvija kreativnost
i deca stiču svest o tome da kompjuter ne služi samo za igrice.
Kompozicija
Kompozicija predstavlja raspored likovnih elemenata u jednu skladnu celinu. Francuski slikar Andri Matis (1869-1954) u članku “Beleške jednog
slikara“ rekao je o kompoziciji: “Kompozicija je umetnost raspoređivanja (na dekorativan način) različitih elemenata kojima umetnik raspolaže
da bi izrazio svoja osećanja.
Pitanje kompozicije se znači svodi na dva osnovna problema:
1. Pomoću kojeg likovnog elementa se može na najbolji mogući način izraziti ideja ili doživljaj, tako da prenese ideju da ona bude jasna i
posmatračima;
2. Kako određeni likovni znaci treba da budu raspoređeni međusobno, kako bi se određena ideja kondenzovala u određenom materijalu
i time učinila trajnim.
Elementarni odnosi kompozicije su: repeticija, gradacija, radijalna komp. harmonija. Repeticija znači raspoređivanje istih elemenata u nizu ili u
svim pravcima. Gradacija je postepeni prelaz iz jednog elementa ili kvaliteta u drugi kvalitet određenog likovnog elementa (npr. put od prave
linije do kružne, od glatke površine do hrapave, od horizontalnog pravca do vertikalnog, od bele do crne boje). Radijalna kompozicija nastaje
gradacijom veličina i smerova koji polaze iz jednog centra (cvetovi, kristali, morske životinje). Radijalna kompozicija deluje čvrsto, kompaktno,
zatvoreno, širenja. Harmonija predstavlja odabiranje kvaliteta ili elemenata koji su međusobno bliski ili slični. Čovek oseća potrebu za skladom,
harmoničnošću i ima određen osećaj o njemu, pa ga može i izraziti.
Postoji nekoliko kriterija za komponovanje. Po pravcu kretanja postoji:
1. Horizontalna kompozicija
2. Vertikalna kompozicija
3. Dijagonalna kompozicija
Horizontalna kompozicija označava organizovanje elemenata izraza u vodoravnom nizu sleva nadesno ili obrnuto. Deluje mirno i staložnjno.
Vertikalna kompozicija je mnogo dinamičnija, jer elemeti, oblici i mase su raspoređene po vertikali što tera pogled na kretanje gore-dole ili
obrnuto. Egipatski obeliks ili gotička katedrala naprimer izražavaju svojom kompozicijom neko stremljenjer ka visini koja u gledaocu izaziva
osećaj rasta, kretanja i nešto nebeskog uzdignuća
Dijagonalna kompozicija je organizacija elemenata po dijagonalnom smeru i izaziva osećaj dinamike i pokreta van kontura slike
8
Ocenjivanje u nastavi likovne kulture
Korektura u toku radnog dela časa će predstavljati aktivno praćenje rada učenika, procenjivanje njihovih sposobnosti i davanje podsticaja za
uspešnije rešavanje likovnog problema. Samo tako može učitelj odrediti adekvatne metode i pedagoške podsticaje koje će poboljšati učenikov
razvoj na polju likovnog izražavanja. Aktivno praćenje rada učenika predstavlja osnovu za vrednovanje rada u završnom delu časa, kao i ocen-
jivanje celokupnog rada učenika u toku perioda, ili u toku školske godine.
Ocena označava učiteljevo mišljenje (izraženo brojčano) o razvojnom stepenu učenika, i kao takva komunikacija uvek treba da ima pozitivan
predznak. Ako učitelj prepozna zastoje u razvoju učenika treba da pronađe njihove uzroke. Uzroci mogu biti različiti, naprimer ako učenik
ne koristi čiste boje, uzrok može da bude materijalne prirode (nema adekvatan slikarski pribor). Ako učenik ne želi da realizuje neku temu,
mogući razlog može biti i nedovoljna motiviranost za rad, ili mu je iskustvo na takvom nivou da jednostavno ne ume da se saživi sa temom.
Česti uzroci neuspeha u radu mogu imati korene i u učenikovoj okolini, porodici, na primer njegova privlačnost ka kiču. Neki od navedenih
uzroka mogu lakše da se otklone, a neki iziskuju dugoročniji pedagoški uticaj.
Aspekti vrednovanja učenikovog rada:
1. Zapažanja o učenikovom radu u toku stvaralaštva
a. Tehnička umešnost
b. Motiviranost za stvaralaštvo
c. Kako reaguje na nove tehnike i materijale
d. Usredsređenost na rad (tolerancija, pomoć drugima u radu)
2. Vrednovanje dečjeg rada na kraju časa
a. Stepen ostvarenosti zadatka
b. Prikaz emocija
c. Otvorenost, iskrenost, neposrednost
d. Izvesna rutina u radu
e. Kreativni aspekti rada (različitost, sličnost, tj. stereotipi, likovnost)
f. Aktivnost u analizi i samoanalizi (estetski sud)
Ocena će predstavljati ogledalo dečjih sposobnosti – sposobnosti prikaza doživljaja, uočene pojave, prethodno iskustvo sa posmatranog ob-
jekta (pojave) i predstavljanje zapamćenog
9
Faktori koji negativno utiču na razvoj deteta:
Opšti faktori:
– Nesigurnost
– Površnost
– Imitativnost
Likovni faktori:
– Kič
– Korišćenje likovno izražajnih elemenata
– Nesavladavanje likovne tehnike
Primeri
1. Slikarski materijali i tehnike; karakteristike akvarel tehnike; Tema: Morsko dno, akvarijum ili tmurno nebo pred oluju; Slikanje, akvarel
12
Artikulacija časa estetske analize umetničkih dela
U 2. i 3. razredu nije predviđen samostalni čas estetske analize. Umetnička dela demostriramo u vezi određenih likovnih problema i zadataka.
U 4. razredu na časovima estetske analize uglavnom prikazujemo ona dela koja su već učenici upoznali prilikom ranijih demostracija. Najvažniji
zadatak časova estetske analize je sistematizacija, rezime, produbljivanje znanja. Naglasak da bude na kvaliteti umesto kvantitete. Najoptimal-
nije bi bilo prikazati 4-6 dela sa opširnijom analizom. Ako su blok časovi, preporučuje se na prvom času estetska analiza, a drugi čas posvetiti
praktičnom radu. Artikulacija časa estetske analize u mnogome je slična artikulaciji teoretskih časova. Čas počinjemo ukazivanjem na prethod-
no iskustvo, znanje učenika u vezi određenog dela. Podsećamo ih na pouke korišćene kod rešenja nekih ranijih zadataka. Ako su dela nepozna-
ta učenicima možemo uporediti ih sa već poznatim delima, ukazati na sličnosti i razlike između njih. Broj projektovanih dela zavisi od cilja časa,
kao i od aspekata analize. Dok u ostalim radnim okvirima prikazujemo jedno ili dva dela dotle na časovima estetske analize relativno više dela.
Ponovo naglašavamo kvaliteta analize je jedino važna. Na ovim časovima je zadatak uvek rezimiranje i proširivanje znanja. Možemo pokazati 1
- 2 dela manjeg broja umetnika ili po jedno delo više umetnika u sličnim medijima, ili po jedno delo u 4 -5 medija ili po motivima. U izuetnim
slučajevima moguće je prikazati i više dela kada se osvrćemo na neke estetske probleme (ove projekcije imaju za cilj širi pristup određenom
problemu i analiza će biti površnija).
Nakon uvodne informativne pripreme ističemo cilj časa. Upoznajemo decu sa glavnim aspektima analize . Npr. na današnjem času ćemo up-
oznati nekoliko dela naših poznatih slikara kroz nekoliko njihovih dela, ili videćemo nekoliko mrtvih priroda i pejsaža. Treba da utvrdimo koji
elementi čine mrtvu prirodu mrtvom prirodom ili pejsaž pejsažom, po čemu su slični, a po čemu se razlikuju ovi likovni motivi.
Po isticanju cilja časa pristupamo projekciji (prikazivanju) određenih dela i njihovoj analizi po utvrđenim kriterijima (tema dela, medijum,
tehnika, karakteristike prikaza prostora i forme, estetske karakteristike i sl.). Estetsko - slikovnu analizu dela sledi kratki pregled biografije
umetnika, društveno - istorijska pozadina, stilske karakteristike određenog doba i umetnika. U završnom delu učitelj rezimira najznačajnije
pouke časa. Pouke može napisati i na tablu, a deca teze prepišu u svoje sveske. Mogu u završnom delu neki učenici samostalno vršiti analizu
kao neku vrstu uvežbavanja.
Kada su blok časovi, na drugom času učenici trebaju kroz praktičan rad uvežbavati stećena znanja na času estetske analize. (kompozicija slike,
gama boja i sl. )
Primena pouka stečena na časovima estetske analize treba uvek da je dvosmerna. S jedne strane primenjujemo stečena znanja sa časova es-
tetske analize u praktičnom radu, a sdruge strane pouke i znanja sa časova praktičnog rada primenjujemo u estetskoj analizi. Tri glavne forme
su moguće za vezu između sticanja znanja, analize umetničkih dela i crtanja - slikanja:
Veza iz aspekta teme. (Npr. za prostorni prikaz pomoću mrtve prirode pouke sticane kroz estetstku analizu umetničkih dela, ili
korišćenje stečenog znanja u praktičnom radu na mrtvoj prirodi u estetskoj analizi umetničkih dela)
Veza iz aspekta problema prikaza forme i prostora (npr. kod tematskog prikaza pejsaža ili nekog zanimanja prikaz umetničkog dela sa
perspektivnim rešenjem smanjivanja predmeta i figura ka dubini prostora ili obrnuto prepoznavanje pouka stečenih na časovima praktičnog
rada po određenoj temi na nekim umetničkim delima.)
13
Veza po određenoj tehnici (npr. kod rada tušem i perom prikazujemo umetnička rešenja ove tehnike)
Kao domaći zadatak može se zadati skupljanje reprodukcija umetničkih dela ili pronalaženje sličnih dela iz albuma učenika, kao i njihova analiza.
Primer analize umetničkih dela iz aspekta kompozicije:
- Moguća pitanja koje obrađujemo
• Opišite sliku, koji je motiv slike?
• Gde se likovi (oblici, predmeti) nalaze?
• Kakav je raspored oblika na kompoziciji?
• Šta je predstavljeno u pozadini?
• Ko ili šta se nalazi u centru kompozicije?
• Potražite te zaustavljene pokrete!
• Podelite sliku u svojim mislima na dva jednaka dela! Šta uočavamo ako uporedimo levu i desnu stranu slike?
• Koje boje koristi umetnik?
• Koja je uloga linija u kompoziciji?
• Koja osećanja izaziva u nama umetnik? Kakva je atmosfera slike?
• Napiši u nekoliko reči svoj utisak o slici!
Važni ishodi estetske analize umetničkih dela:
Učenici postepeno stiču naviku posmatranja i analize umetničkih dela
Postepeno uče razumeti umetničku poruku
Postepeno uče iskazati svoj estetski sud o određenom delu
Učenici će steći znanja o kompoziciji i prostoru umetničkog dela
Produbiće svoje znanje o izražajnim elementima umetničkog dela
Razumeće likovnu umetnost u relaciji istorije i kulture
14
LIKOVNA KULTURA ČETVRTI RAZRED
Cilj vaspitno-obrazovnog rada u nastavi likovne kulture jeste da se podstiče i razvija učenikovo stvaralačko mišljenje i delovanje u skladu sa
demokratskim opredeljenjem društva i karakterom ovog nastavnog predmeta.
Zadaci:
- nastava likovne kulture ima zadatak da razvija sposobnost učenika za opažanje oblika, veličina, svetlina, boja, položaja oblika u prirodi;
- da razvija pamćenje, povezivanje opaženih informacija, što čini osnovu za uvođenje u vizuelno mišljenje;
- stvaranje uslova za razumevanje prirodnih zakonitosti i društvenih pojava;
- stvarati uslove da učenici na svakom času u procesu realizacije sadržaja koriste tehnike i sredstva likovno-vizuelnog izražavanja;
- razvijanje sposobnosti za prepoznavanje tradicionalne, moderne, savremene umetnosti;
razvijati učenikove potencijale u oblasti likovnosti i vizuelnosti, te mu pomagati u samostalnom izražavanju korišćenjem primerenih tehnika i
sredstava;
- razvijati ljubav prema vrednostima izraženim u delima svih oblika umetnosti;
- da stvara interesovanje i potrebu za posećivanje izložbi, galerija, muzeja i čuvanje kulturnih dobara;
- da osetljivost za likovne i vizuelne vrednosti koju stiču u nastavi, učenici primenjuju u radu i životu;
- razvijati senzibilitet za lepo pisanje;
- razvijati motoričke sposobnosti učenika.
NASTAVNI PLAN I PROGRAM ZA ČETVRTI RAZRED OSNOVNOG OBRAZOVANJA I VASPITANJA
Operativni zadaci
Učenici treba da:
- razlikuju i povezuju dvodimenzionalne i trodimenzionalne oblike,
- grade iskustva i kriterijume prema zahtevima programa, likovnih umetnosti i likovnih pojava u životu,
- usvoje znanja o boji, likovnim tehnikama i kreativno praktično rade sa odnosima boja,
- usklade likovni rad sa drugim medijima (zvukom, pokretom, literarnim izrazom i scenskim ambijentima),
- prepoznaju likovne tehnike.
SADRŽAJI PROGRAMA
I KOLAŽ, FROTAŽ, DEKOLAŽ I ASAMBLAŽ
(površinski i trodimenzionalni kolaž) (6+4)
1. Kolaž (dvodimenzionalni – površinski kolaž)
Pojmovi: kolaž, frotaž, dekolaž, asamblaž
2. Frotaž (površinske igre)
15
3. Dekolaž (naslojavanje, docrtavanje, doslikavanje...)
4. Asamblaž (trodimenzionalni kolaž, instalacije, prošireni mediji...)
16
VI AMBIJENT – SCENSKI PROSTOR (6+4)
1. Idejna rešenja za izradu maski
2. Izrada maski
3. Izrada scene
4. Predlog za koreografiju, muziku, kostim
5. Izrada scene
6. Realizacija po grupama ili u celini
Pojmovi: ambijent i scenski prostor
NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA
Imajući u vidu nastavu likovne kulture u celini i savremeni pristup medijima pod nazivom prošireni mediji, smatra se da je ova celina
najprimerenija za uvođenje učenika u nova iskustva. Kada se priđe realizaciji sadržaja kolaža, odmah se misli na već postojeće izvesno iskustvo
učenika o kolažu, s tim što se najčešće vodi računa o primerenosti zahteva uzrasnim mogućnostima učenika pa su se u praksi najčešće tražila
rešenja po logici šaljivog kolaža. To znači da su preuzimani različiti oblici kojima su stvarani neki novi oblici po ličnom nahođenju svakog učenika.
Praksa je pokazala da se u takvim situacijama često dobijaju duhovita rešenja. Takvo iskustvo je primereno za učenike, stoga se počinje od
površinskog kolaža. U daljem radu takvi kolaži mogu da budu izvanredan materijal za odlepljivanje, ponovno lepljenje, docrtavanje, doslika-
vanje, te se od učenika traži izvesna doza upornosti što je moguće na tom uzrastu. To je istovremeno šansa za učenike da naprave neko novo
rešenjem a i da se sam voditelj nastavnog procesa pripremi za procenu novonastalih ostvarenja. Takvi radovi mogu da budu podvedeni pod naziv
dekolaža. Da bi učenici sačinili frotaž mogu se koristiti prirodni i veštački oblici kao podloga preko koje će učenici stavljati tanji papir i potom sa
olovkama koje u sebi imaju meki grafitni uložak prevlačiti preko papira da bi se odštampali najviši delovi (reljefnost – struktura materijala koji
se nalazi ispod papira). Kada se radi o asamblažu, misli se na povezivanje trodimenzionalnih oblika u nove za učenike smisaone celine. Bez obzira
na veštačke ili prirodne oblike koje učenici ugrađuju u svoj rad, potrebno je da nastavnik ograniči broj materijala iste vrste da bi učenici lakše
došli do svojih smisaonih rešenja. Ovakva celina programa je u tesnoj vezi sa proširenim medijima u savremenoj umetnosti. To će biti ujedno i
prilika za prepoznavanje savremene umetnosti u muzejima i galerijama. Samim tim, nameće se obaveza nastavniku da učenike povremeno vodi
na izložbe koje se nalaze u njihovom neposrednom okruženju.
Ova celina je logičan nastavak prethodne celine programa o asamblažu, sa drugom sistematizacijom, kada se može početi s radom
17
polazeći od apstraktnih oblika nekog predmeta. Zapravo, misli se na nefigurativne oblike koji se u daljem radu mogu suprotstaviti figurativnim
oblicima. Pre svega se misli na oblike koje možemo prepoznati u prirodi ili na oblike koje je čovek stvorio a ne prepoznajemo ih u prirodi. Na
primer, oblik šolje, prepoznajemo prema karakterističnim linijama. Ako bismo izbrisali linije drške i karakterističnu liniju koja čini oblik šolje,
dobićemo nefigurativan oblik – apstraktni oblik. Takav pristup se može načiniti u svim situacijama kada se crtaju ili slikaju mimetički oblici. Na
samom početku realizacije ove celine, učenici mogu da crtaju sa olovkama, sa oznakom B, radi lakšeg intervenisanja u procesu rada. Potom
mogu da koriste i slikarske tehnike, ali najprimereniji je trodimenzionalni rad. Ne treba zaobići klasične materijale kao što je glina, ali su poseb-
no zahvalni veštački materijali kao što su delovi dečjih igračaka, koji mogu da sačine neki novi oblik u skladu sa njihovom maštom.
Kako su učenici do 4. razreda, pa i u 4. razredu, koristili tempere kao slikarski materijal, smatra se da je od posebne važno da nauče
koje su karakteristike akvarela, tempere ili gvaša. Akvarel tehniku karakteriše lazurni način slikanja, što znači da se više koristi voda sa blagim
toniranjem boje, a slika deluje sveže bez crne i bele boje. Tempera je pokrivajuća boja, nanosi se više u vidu paste, što znači da takva slika
podnosi naslojavanje, za razliku od akvarela koji podrazumeva al-prima rad, što podrazumeva dobro promišljanje koja će boja da se stavi na
koju površinu. U temperi se može više puta nanositi boja preko iste površine. Uz dodatke bele pokrivajuće boje i mešanje drugih boja s belom,
dobija se gvaš tehnika. Smatra se da s ovim znanjima učenik kasnije može uspešno da prati nastavu likovne kulture.
Učenici su do sada koristili sve boje bez poznavanja karakteristika boja, već su slikali prema svom osećaju, uz pomoć mašte, uglavnom
po logici apercepcije. U ovoj celini bi trebalo da dobiju elementarna znanja o osnovnim i izvedenim bojama, što znači da će mešanjem žute i
crvene dobiti narandžastu, da će mešanjem plave i crvene dobiti ljubičastu kao izvedenu, i napokon mešanjem žute i plave da će dobiti izvedenu
zelenu. Posle tih iskustava učenici mogu uraditi i neke vežbe po percepciji ili apercepciji koristeći i osnovne i izvedene boje.
U okviru ove celine računa se na povezivanje učenikovih iskustava o linijama, površinama i volumenu u određenom prostoru. U takvom
procesu biće od izuzetne važnosti da učenici rade po percepciji, posmatrajući pre svega prirodne oblike i boje. U ovoj celini programa učenici
razredne nastave prvi put osmišljenije treba da rade po percepciji. Na nastavniku je da pronađe manje prirodne oblike, čime će uputiti učenike
da sami otkrivaju bogatstvo prirode, pronalaze prirodne oblike, da vrše analizu kada će moći u svim tehnikama da izraze šta osećaju dok
18
posmatraju neki prirodni oblik. Najprimerenije je da svako dete ima svoj model koji će posmatrati, čime se postiže izbegavanje akademske
postavke mrtvih priroda. Pored crtanja i slikanja, preporučuje se i rad u glini koja je najzahvalnija za razvoj motorike, a u funkciji je opažanja i
prenošenja nemimetičkog prenošenja posmatranog prirodnog oblika.
Ako se pođe od činjenice da svi živimo u nekom ambijentu, posebno je važno da se sa učenicima razgovara o karakteristikama poje-
dinih ambijenata. Ambijent učionice, ambijent kuhinje, ambijent ulice, ambijent autobuske stanice, igrališta... Dakle, u celini gledano, svaki am-
bijent je karakterističan po nečemu, na nastavniku je da zajedno sa učenicima izvuče posebne detalje o nekom prepoznatljivom ambijentu. U
duhu takvog zahteva, učenici mogu da rade scenu, maske, kostim, da se opredele za muziku, ali je najvažnije da se ceo proces odvija kroz igru.
U toj igri učenici će doći do saznanja o iskustvima civilizacije, što se može pronaći u literaturi, a samim tim i povezivanje ovakvog sadržaja sa
drugim oblastima, posebno sa književnošću, muzičkom kulturom, pozorištem...
20
Pojmovi: ambijent i scenski prostor
SEPTEMBAR
1., 2. čas
NASTAVNA CELINA: I. KOLAŽ, FROTAŽ, DEKOLAŽ I ASAMBLAŽ
NASTAVNI SADRŽAJ: KOLAŽ
TEMA: Ilustrovanje pesme SUPER RODE
MEDIJ: Slikanje
TEHNIKA: Kolaž
3., 4. čas
NASTAVNA CELINA: I. KOLAŽ, FROTAŽ, DEKOLAŽ I ASAMBLAŽ
NASTAVNI SADRŽAJ: DEKOLAŽ
TEMA: To sam ja na drugi način
MEDIJ: Slikanje
TEHNIKA: Dekolaž
5., 6. čas
NASTAVNA CELINA: I. KOLAŽ, FROTAŽ, DEKOLAŽ I ASAMBLAŽ
NASTAVNI SADRŽAJ: FROTAŽ
TEMA: Slobodna tema
MEDIJ: Slikanje
TEHNIKA: Frotaž
7., 8. čas
NASTAVNA CELINA: I. KOLAŽ, FROTAŽ, DEKOLAŽ I ASAMBLAŽ
NASTAVNI SADRŽAJ: ASAMBLAŽ
TEMA: Slobodna tema
MEDIJ: Građenje oblika
TEHNIKA: Asamblaž ili pakovanje
OKTOBAR
21
9., 10. čas
NASTAVNA CELINA: I. KOLAŽ, FROTAŽ, DEKOLAŽ I ASAMBLAŽ
NASTAVNI SADRŽAJ:VEŽBE - PAKOVANJE
TEMA: Slobodna tema
MEDIJ:Vajanje
TEHNIKA: Po izboru
NOVEMBAR
17., 18. čas
NASTAVNA CELINA: II.VEZIVANJE OBLIKA U TRODIMENZIONALNOM PROSTORU I U RAVNI
22
NASTAVNI SADRŽAJ: ORGANIZACIJA TRODIMENZIONALNIH OBLIKA U PROSTORU I NA RAVNI
TEMA: OMILJENA ŽIVOTINJA
MEDIJ:Vajanje
TEHNIKA: Žica
19., 20 čas
NASTAVNA CELINA: II.VEZIVANJE OBLIKA U TRODIMENZIONALNOM PROSTORU I U RAVNI
NASTAVNI SADRŽAJ: ORGANIZACIJA TRODIMENZIONALNIH OBLIKA U PROSTORU I NA RAVNI
TEMA: GRAD KNEZA LAZARA
MEDIJ:Vajanje
TEHNIKA: papirplastika (građenje od papirnatih kutija, itd.)
DECEMBAR
25., 26. čas
NASTAVNA CELINA: SLIKARSKI MATERIJALI I TEHNIKE
NASTAVNI SADRŽAJ: KARAKTERISTIKE TEMPERA TEHNIKE
TEMA: SLOBODNA TEMA; ILUSTROVANJE MUZIČKE KOMPOZICIJE
23
MEDIJ: Slikanje
TEHNIKA: tempere
JANUAR
31., 32. čas
NASTAVNA CELINA: OSNOVNE I IZVEDENE BOJE
NASTAVNI SADRŽAJ: CRVENA + ŽUTA = NARANDŽASTA
TEMA: MRTVA PRIRODA SA POVRĆEM
MEDIJ: Slikanje
TEHNIKA: tempere
24
FEBRUAR
35., 36. čas
NASTAVNA CELINA: OSNOVNE I IZVEDENE BOJE
NASTAVNI SADRŽAJ: CRVENA + PLAVA = LJUBIČASTA
TEMA: ZALAZAK SUNCA
MEDIJ: Slikanje
TEHNIKA: akvarel, ili pastel
25
MART
43., 44. čas
NASTAVNA CELINA: LINIJA, POVRŠINA,VOLUMEN, BOJA, PROSTOR
NASTAVNI SADRŽAJ: POVRŠINA – PROSTOR
TEMA: KORA DRVETA
MEDIJ: Crtanje
TEHNIKA: lavirani tuš
26
NASTAVNA CELINA: LINIJA, POVRŠINA,VOLUMEN, BOJA, PROSTOR
NASTAVNI SADRŽAJ: VOLUMEN – PROSTOR
TEMA: GULIVER
MEDIJ:
TEHNIKA: kartonplastika
APRIL
53., 54. čas
NASTAVNA CELINA: LINIJA, POVRŠINA,VOLUMEN, BOJA, PROSTOR
NASTAVNI SADRŽAJ:VOLUMEN – PROSTOR
TEMA: KARTONSKA AMBALAŽA
MEDIJ:Vajanje
TEHNIKA: glinamol
55.,56. čas
NASTAVNA CELINA: LINIJA, POVRŠINA,VOLUMEN, BOJA, PROSTOR
NASTAVNI SADRŽAJ:VOLUMEN – PROSTOR
TEMA: JEZGRO ORAHA; ŠIŠARKA
MEDIJ:Vajanje
TEHNIKA: glina
MAJ
59., 60. čas
NASTAVNA CELINA: LINIJA, POVRŠINA,VOLUMEN, BOJA, PROSTOR
27
NASTAVNI SADRŽAJ:
TEMA: KOMPOZICIJA STRUKTURE
MEDIJ: Crtanje
TEHNIKA: olovka
67.,68. čas
NASTAVNA CELINA: AMBIJENT – SCENSKI PROSTOR
28
NASTAVNI SADRŽAJ: MASKA
TEMA: POZORIŠNA MASKA
MEDIJ: Slikanje
TEHNIKA: po izboru
JUNI
69., 70. čas
NASTAVNA CELINA: AMBIJENT – SCENSKI PROSTOR
NASTAVNI SADRŽAJ: LUTKARSKO POZORIŠTE
TEMA: IZRADA LUTKI ZA PREDSTAVU
MEDIJ: KOMBINOVANI
TEHNIKA: kombinovani - različiti materijali
29
ARTIKULACIJA ČASA PREMA FAZAMA KREATIVNOSTI
PSIHOLOGIJA LIKOVNA K.
1. PREPARACIJA 1. SAZNANJE, UČENJE
2 INKUBACIJA 2. PODSTICAJ, IGRA
3 ILUMINACIJA
(NALAŽENJE REŠENJA) 3. OTKRIĆE, STVARANJE
4. OBLIKOVANJE, RAD
4.VERIFIKACIJA 5. PROCENJIVANJE
Tok časa
Uvodni deo
1. Faza saznanja - priprema, defincija
lik.problema, vrste
- Uočavanje lik.problema
-Kritička procena informacije
- Tehnička priprema
2. Faza podsticaja, igre
-Igra i improvizacija
3. Faza otkrića, stvaralaštva
- Motivacija
- Isticanje cilja časa
Radni deo
4. Faza realizacije, oblikovanja
- Stvaralaštvo
- Rad
- Korektura
Završni deo
5. Faza procenjivanja
- Verifikacija; - Domaći rad, motivacija za sledeći čas
30
Primeri priprema za čas likovne kulture
NASTAVNA CELINA:VEZIVANJE OBLIKA U TRODIMENZIONALNOM PROSTORU I U RAVNI
NASTAVNI SADRŽAJ: KOMPONOVANJE APSTRAKTNIH OBLIKA U PROSTORU PREMA POLOŽENOJ, KOSOJ ILIUSPRAVNOJ LINIJI
TEMA: Kompozicija geometrijskih oblika
MEDIJ: Slikanje
TEHNIKA: Tempere ili gvaš
1. Grupa potencionalno darovitih učenika – krugovi, trouglovi, kvadrati; komponovanje apstraktnih oblika u prostoru prema položenoj,
kosoj ili uspravnoj liniji
2. Grupa boljih učenika i njih ov interval sadrži dva različita oblika - krugovi, trouglovi; komponovanje apstraktnih oblika u prostoru
prema položenoj ili uspravnoj liniji
32
3. Grupa prosečnih učenika i njihov interval sadrži samo jedan oblik – trouglovi, kvadrati; komponovanje apstraktnih oblika u prostoru
prema uspravnoj liniji
4. Grupa učenika sa smetnjama u razvoju – pravougaonici; komponovanje apstraktnih oblika u prostoru prema položenoj liniji
ARTIKULACIJA ČASA
UVODNI DEO ČASA
(20 minuta) -Razgovor o prostoru i uočavanje oblika u njemu;
- Razgovor o načinu raspoređivanja predmeta i oblika u prostoru i načinu povezivanja u celinu;
- Uočavanje oblika, odnosa boja i geometrijskih oblika na primerima umetničkih reprodukcija;
- ističem cilj časa i objašnjavam zadatke grupama
RADNI DEO ČASA
(60 minuta) -Samostalan rad učenika na realizaciji teme;
- Praćenje, podsticanje, savetovanje i motivisanje učenika kroz individualne razgovore;
- tri korektivna pristupa
- u toku prilaska učenicima dodatna objašnjenja i saveti (ukazujem na elementarne propuste i podstičem na samostalno ispravljanje grešaka),
dodatna motivacija
- odabir dečjih likovnih ostvarenja za estetku analizu
ZAVRŠNI DEO ČASA
(10 minuta) Kolektivna analiza i estetko procenjivanje rezultata prema stepenu ostvarenog likovnog problema, bogatstva elemenata na mo-
tivu, originalnosti, tehničke umešnosti i estetske kvalitete
Sugestije učitelja za prevazilaženje eventualnih grešaka i instrukcije za dalji rad
TOK ČASA
Uvodni deo časa
(20 minuta)
1. Faza saznavanja (preparacija)
U ovoj fazi se identifikuje likovni problem, prikupljaju informacije koje se kritički procenjuju. Kroz razgovor sa učenicima obnovićemo znanja
usvojena na prošlom času.
Na prethodnim časovima smo govorili o liniji, boji, o njihovom međusobnom odnosu, o prostoru.
Da ponovimo gradivo: Šta je prosto?
Prostor je sve ono što nas okružuje
33
Na primer?
Hodnik, učionica, livada...
Koje su razlike između navedenih prostora? Kakav može da bude prostor?
Unutrašnji – enterijer i spoljašnji – eksterijer
A prema složenosti?
Prostor može da bude jednostavan (učionica) i složen (školska zgrada)
Prostor koji nas okružuje je ispunjen raznim oblicima. Pogledajmo reprodukciju umetničkog dela (Van Gog
Umetnikova soba). Kakav prostor je naslikao umetnik?
Zatvoren unutrašnji prostor
Čime je ogranićen prostor sobe?
Zidovima, podom, tavanicom
Koje predmete si prepoznao/la na slici?
Krevet, sto, stolica
Pogledajmo sledeću reprodukciju umetničkog. Kakav prostor je naslikao umetnik?
Ovo je otvoren prostor ispunjen raznim oblicima, predmetima, živim bićima
Prostor jedne likovne kompozicije je ograničen dimenzijama papira, platna.
Prostor u kojem se krećemo – ulica, kuća, park ili učionica – je ispunjen predmetima različitog oblika. Ako
je njihov razmeštaj po nekim principu komponovanja onda oni oplemenjuju taj prostor i čine da se prijatno
osećamo u tom okruženju. Takav prostor je funkcionalno organizovan.
U prirodi i u umetnosti razlikujemeo osnovne površinske oblike. To su:
Učenici crtaju na tablu krug, trougao, kvadrat i pravougaonik (ili lepe aplikacije koje se nalaze na
učiteljevom stolu)
Postoje i trodimenzionalni oblici, a to su:
(Na učiteljevom stolu se nalaze geometrijska tela: lopta, valjak, kocka...)
Opišite koji predmeti se nalaze u učionici? Kakvog su oni oblika?Kako bi oplemenili našu učionicu?
Učenici daju svoje predloge naprimer boje zidova, razmeštaj klupa ili njihov oblik trougla, kruga.
Hajde da promenimo izgled učionice
se nalaze na učiteljevom stolu)
Improvizacija u traženju kreativne ideje. Na tablu lepimo odabrane oblike (ujedno proveravam u kojoj meri
učenici raspoznajui oblike). Trudimo se da zajedno stvorimo jednu zanimljivu kompoziciju. Kombinujući ih
na različite načine, učenici će putem igre i slobode u povezivanju oblika uneti svoj temperament i dobiti
34
maštovite kombinacije. (Igru možemo osmisliti da bude takmičarskog karaktera; tablu podelimo na tri dela i formiramo tri grupe po mestu
sedenja)
Sada analizirajmo našu kompoziciju. Zaključujemeo da kompozicija može delovati i haotično, ako nije organizovana. Povezivanje oblika u
ravni,tj. u dvodimenzionalnoj predstavi prostora, se može izvesti dodirivanjem, prekrivanjem i prožimanjem oblika. Objašnjavam i pokazujem na
aplikaciji. Ako jedan oblik prekrijemo sa drugim šta primećujemo?
Da je jedan ispred drugog, tj. iza drugog.
35
Danas ćemo u tehnici tempera boja, slobodnim komponovanjem geometrijskih oblika, prikazati igru boja i oblika za jednu ukrasnu salvetu
(stolnjak i sl.)
Zajedničko za sve grupe
Učenici (po prethodno odabranim kriterijima) treba da razmeste svoje oblike u jednu skladnu celinu.
Prvo nacrtaj zadate oblike u raznim veličinama. Probaj različiti razmeštaj oblika, vodi računa o povezanosti tih oblika. POvezivanje možeš iz-
vesti dodirivanjem, preklapanjem ili prožimanjem tih oblika. Izaberi onu likovnu ideju koja te najviše zadovoljava. Tek tad pristupi bojenju tem-
pera bojama. Izbor boja će biti slobodan, nemojte koristiti previše bojada se ne bi pojavilo preveliko šarenilo. Pažljivo odaberite boju pozadine.
Po stepenu složenosti svakoj grupi posebno objašnjavam konkretne zadatke.
Radni deo časa (60 minuta)
4. faza oblikovanja
Dok učenici samostalno pristupaju realizaciji likovnog problema puštam muziku za štimung. Izabrana muzička kompozicija svojim ritmom
deluje stimulativno na ispoljavanje dečje kreativnosti. Svaki učenik će realizovati likovni problem prema svojim individualnim, likovnim i
kreativnim sposobnostima. Svakom učeniku prilazim i kroz individualni razgovor nastojim da dođe do maštovitog i estetskog rešenja. Kore-
kture vršim u tri navrata. Učenicima ne namećem svoje ideje i mišljenja već kroz razgovor o postavljenom problemu i zadacima navodim ih
da uvide nepravilnosti i da ih isprave. Dodatnom motivacijom u toku treće korekture podstičem ih da se ne zadovolje brzo dobijenim rezul-
tatime, već da ulože dodatni napor kako bi došli do mogućeg najboljeg rešenja.
Završni deo časa
(10 minuta) 5. faza procenjivanja
Završnu analizu radova vršimo prema stepenu ostvarenosti zadataka. S obzirom da su četiri grupe sa različitim zadacima potrebna je posebna
analiza za svaku grupu.
1. Izbor oblika
- Kakvi su oblici korišćeni?
- Da li su jasno uočljivi oblici?
- Da li su oni skladno povezani?
2. Izbor boja
- Da li su boje skladne?
- Koje nijanse boja dominiraju?
3. Organizacija kompozicije
- Kakav odnos imaju u oblici kompoziciji?
- Da li kombinacija oblika čini celinu?
- Da li je postignut sklad u kompoziciji?
36
- Da li su rešenja originalna?
Na samom kraju učenici daju odgovore na pitanja:
- Koji su radovi originalni i maštoviti?
- Šta bi promenili na svojim radovima?
- Da li im se dopao današnji zadatak?
Najavljujem aktivnosti za naredni čas i o potrebnom priboru.
2. primer
UNIVERZITET U NOVOM SADU
UČITELJSKI FAKULTET SOMBOR
NASTAVNO ODELJENJE SUBOTICA
STUDENT: Žaklina Stanković
STRUČNI PODACI
NASTAVNA CELINA: Osnovne i izvedene boje
NASTAVNI SADRŽAJ: Crvena-žuta-narandžasta
PRETHODNA SITUACIJA: Normalna. Na prethodnim časovima učenici su usvojili određena znanja
iz teorije boja i upoznali se sa osnovnim i izvedenim bojama.
VASPITNO-OBRAZOVNI
ZADACI ČASA:
-Usvajanje osnovnih znanja iz teorije boja: upoznavanje sa karakteristikama boje (nijansa, intenzitet), kao i njihovom međusobnom uti-
caju (kontrast i kompozicija) i primena datih svojstava u rešavanju zadataka;
-Upoznavanje učenika sa načinom dobijanja izvedene boje - narandžaste;
-Određivanje narandžaste boje u spektru boja i na slikarskom krugu boja;
-Omogućiti učenicima da osete radost pri elementarnom stvaralačkom radu;
-Navikavanje na strpljivost i upornost
-Razvijanje smisla za individualni likovni problem
LIKOVNI PROBLEM: Da sami stvaraju izvedenu boju (narandžastu) iz osnovnih boja i njom predstavljaju ono što su uočili na mrtvoj prirodi.
LIKOVNE
SPOSOBNOSTI:
Tačno opažanje postići kod učenika navodeći ih da zapažaju oblike, boje, svetlost, prostor
37
na mrtvoj prirodi.
Fluentnost kod učenika postići
motivisanjem na igru bojama i tako ih navesti da proizvedu što više nijansi narandžaste boje.
Redefinicija doživljenu stvarnost
i upoznate mogućnosti učenici treba da individualno reprodukuju na lični plan, pa će ujedno dodati i neke emocije, znanje, i iskustvo. Putem
igre i potpuneslobode u slikanju oblika, dobiće originalne i maštovite kompozicije.
38
- Pablo Pikaso: Žena
- Paul Klee:Vrt ruža
- Vinsent van Gog: Autoportret (1889)
- Vinsent van Gog: Četrnaest suncokreta u vazi
- Đuzepe Arcimboldo: Povrće
- Đuzepe Arcimboldo: Jesen
- Klod Monet: Procvetale jabuke
- Emil Nolde: Crveni makovi
Na osnovu prethodne provere sposobnosti učenika i dobijenih rezultata, formiram četiri grupe učenika približno istih
sposobnosti, motivacije i tempa napredovanja. One su u pogledu polne strukture heterogene, a svaki učenik unutar grupe individualno rešava
postavljeni problem. Dodatna motivacija je mogućnost prelaska u napredniju grupu na idućem času ako učenik postigne nivo rada predviđen
za napredniju grupu.
Diferencirani zadaci se daju svakom učeniku unutar grupe, a napisani su na nastavnom listiću. Znači, zadaci su diferencirani i prilagođeni
individualnim sposobnostima i mogućnostima učenika.
I grupa: potencijalno darovitih
II grupa : boljih
III grupa: prosečnih učenika
IV grupa : učenika sa smetnjama u razvoju
ARTIKULACIJA ČASA
39
� Uočavanje međusobnog uticaja boja uz demonstraciju i analizu na umetničkim delima;
� Isticanje cilja časa i objašnjavanje zadatka.
� Kolektivna analiza, diskusija i estetsko procenjivanje radova prema stepenu ostvarenog likovnog problema, originalnosti, estetskih
kvaliteta i tehničkoj spretnosti;
� Sugestije učitelja u vidu saveta i uputstva za prevazilaženje eventualnih grešaka, nastalih u likovnim radovima.
TOK ČASA
� U ovoj fazi likovni problem se identifikuje, prikupljaju se neophodne informacije koje se kritički procenjuju
40
NARANDŽASTA – šargarepa, lišće, cveće)
� Dok učenici nabrajaju boje jeseni otkrivam navedene boje na slikarskom krugu boja.
Prilog br. 1: Krug boja
� Pogledajte krug boja i recite mi koje su osnovne boje?
(To su žuta, crvena i plava.)
� Zašto su one osnovne (primarne) boje?
(One se ne mogu dobiti mešanjem ni razlaganjem drugih boja.)
� Međutim, kada slikamo ne koristimo samo ove tri boje, već i sami stvaramo neke nove boje, kako?
(Stvaramo nove boje mešanjem.)
� Kako se nazivaju te boje? (To su izvedene boje.)
Prilog br. 3: Izvedene boje
� Demonstracija:
Na paletu istiskujem jednake količine crvene i žute boje, mešam ih i novonastalu boju nanosim na papir.
� Koju smo boju dobili? (Narandžastu)
Dakle, narandžastu boju možemo dobiti mešanjem osnovnih boja i to ....? (crvene i žute)
� Zato kažemo da je narandžasta boja .....? (izvedena boja)
� Boja koju smo dobili na papiru je tzv. čista narandžasta boja. Pogledajte oko sebe i pronađite predmete oko vas narandžaste boje
� .....(džemper, cvet, olovka...)
� Da li su one identične narandžaste nijanse? (ne)
� Po čemu se te boje razlikuju? ( po nijansi, svetlini, intenzitetu...)
� Demonstracija:
Pogledajmo kako to izgleda u prirodi – fotografije
Biljaka
� I u životinjskom carstvu možemo uočiti različite nijanse ove boje.
� Da bismo odgovorili kako nastaju te različite nijanse pomoći će nam muzika!
� Saslušaćemo tonsku lestvicu.
� Šta smo sada slušali? (Tonsku lestvicu – skalu)
� Kako su tonovi u skali poređani?
(Po visini – od najnižeg tona do najvišeg.)
Pogledajte sada ove različite nijanse narandžastih boja, da li možemo
� reći da su poređane kao i tonovi u lestvici? (Da)
41
Prilog br. 12: Nijanse naradžaste boje
� Kako ćemo pomoću tempera boja dobiti ovakav niz?
(Mešanjem različitih količina crvene i žute boje.)
� Znači, što se u muzičkoj lestvici postepeno povećava visina tona, tako na paleti dodavanjem sve veće količine crvene ili žute boje
stvaramo postepeno nijanse.
� Demonstracija:
Pogledajmo reprodukcije umetničkih slika:
uočimo nijanse narandžaste boje na umetničkim delima!
Napominjem da se veći broj svetlijih nijansi dobija dodavanjem još i bele boje, a tamnije nijanse dodavanjem crne boje.
FAZA PODSTICANJA – IGRE:
� U ovoj fazi sledi kreativna igra, improvizacija u traženju kreativne ideje. Nastavnik podstiče učenike da kroz kreativnu igru sa crvenom
i žutom bojom: mešanjem, prosipanjem, prskanjem, otiskivanjem dobiju različite nijanse narandžaste boje. Nakon toga kreativna igra treba da
se kreće u pravcu traženja sledećih mogućnosti: ritmičkog raspoređivanja oblika i boja,uprošćavanje oblika, vezivanje oblika i stvaranja novih
originalnih likovnih kompozicija. Pri kraju igre kada nastavnik utvrdi da je ostvaren poželjan psihološki nivo koji omogućava javljanje kreativne
ideje ističe cilj časa.
42
� Analiziramo zadatke koje treba ostvariti:
1. Tačno zapažanje – posmatranje pripremljenih oblika za mrtvu prirodu ( ukrasne tikve, klip kukuruza, šargarepa, luk), ukazivanje na nji-
hove karakteristike, sličnosti, razlike, lepotu oblika,boja, teksturu;
2. Izbor boja i nijansi – trudimo se da mešanjem žute i crvene boje dobijemo što više nijansi narandžaste boje.
3. Organizacija kompozicije- prvo se oker bojom skicira mrtva priroda u osnovnim konturama, a nakon toga u širokim potezima grade
oblici i stvara originalna likovna kompozicija.
1. grupa
- u radu koristiti što više nijansi narandžaste boje (najmanje pet),
- što vernije predstaviti prostor,oblike,boje,svetlost,providnost,povezati oblike u skladnu kompozicionu celinu
2. grupa
- u radu koristiti najmanje četiri nijanse narandžaste boje,
- što vernije predstaviti prostor,oblike,boje, povezati oblike u
- skladnu kompozicionu celinu
3. grupa
- u radu koristiti tri nijanse narandžaste boje,
- što vernije predstaviti oblike,boje,povezati oblike u skladnu kompozicionu celinu.
4. grupa
- u radu koristiti dve nijanse narandžaste boje
- povezati oblike u skladnu kompozicionu celinu.
43
• Učenici rade samostalno po grupama.
• Prvo treba da pročitaju zadatak i da ga analiziraju.
• Rade na realizaciji teme prema svom opažanju, doživljaju,mašti i nivou likovnih i kreativnih sposobnosti.
• U prvo vreme posmatram na koji način realizuju likovni problem.
• Prilazim učenicima koji su nesigurni i ne uspevaju da dođu do rešenja likovnog problema ili ne razumeju zadatak svoje grupe. Kroz
individualni razgovor sa učenicima nastojim da dođu do rešenja, da im temu učinim bliskom (povezati sa predmetima iz njihovog ličnog
okruženja koji učenika interesuju), zanimljivom, da podstaknem njihovu maštu i kreativnost.
• Učenici prvo posmatraju mrtvu prirodu , uočavaju prostor,svetlost, osobine oblika(veličinu, boju , teksturu).
• Skiciraju oker bojom u osnovnim konturama kompoziciju mrtve prirode.
• Rade na realizaciji teme prema svom opažanju, doživljaju, mašti i sposobnostima.
• Dok učenici samostalno rade, obilazim ih i vršim korekturu radova.
1. Korektura
Pomažem učenicima koji zaostaju u radu ili su krenuli pogrešnim putem u rešavanju likovnog problema uz uvažavanje individualnih raz-
lika, mišljenja i ideja učenika. Usmeravam ih i ukazujem na likovni problem, a ukoliko ga ne shvate, ponovo ga definišem i otklanjam nejasnoće.
Napominjem da se:
- niz narandžastih boja mora komponovati u vidu gradacije,
- uočiti osobine oblika i pravilno ih rasporediti u prostoru,
- mešanjem osnovnih boja dobiti različite nijanse narandžaste boje i komponovati ih u kompoziciju tako da jedna naglašava drugu, da
nisu iste valerske vrednosti i da nisu skoncentrisane na jednom mestu.
2. Korektura
Vršim diferencijaciju unutar svake grupe, navodeći ih na uspešniji rad i raznovrsnost pri rešavanju likovnog problema. Tal-
entovanim učenicima koji brzo i lako dolaze do rešenja likovnog problema sugerišem da na svom radu pokušaju da prikažu dubinu
prostora,svetlost, providnost, bogatstvo kolorita, detalja, teksture. da pokušaju da svoj lični doživljaj prikažu bojom.
Boljim učenicima sugerišem da u radu koriste četiri nijanse narandžaste boje, da pokušaju predstaviti prostor,svetlost,strukturu predmeta i
njihove razlike. Prosečnim učenicima koji nisu u dovoljnoj meri originalni pomažem da samostalno dođu do rešenja likovnog problema.
44
Slabijim učenicima koji prikazuju nejasne oblike koji se ” ulivaju” jedan u drugi i koriste prekomerno belu boju sugerišem da pažljivo posma-
traju oblike i boje na mrtvoj prirodi i da budu strpljivi i istrajni u radu.
3. Korektura
Prilazim učenicima koji su izgubili motivaciju za rad.Podstičem ih na dalji rad, pohvaljujem uspele pokušaje ili pojedine dobro re-
alizovane zadatke, ohrabrujem učenike da i dalje istražuju nove mogućnosti i da slobodno izražavaju svoje ideje. Takođe, održavam pažnju
učenika i radnu atmosferu.
Vršim izbor radova za estetsko procenjivanje.
- u završnom delu časa nastavnik frontalnim radom sa celim odeljenjem vodi razgovor o postavljenom likovnom problemu
(PROSTOR,SVETLOST,OBLIK, BOJA, KOMPOZICIJA). Zatim se radovi vrednuju prema kriterijumu originalnosti, tehničkoj umešnosti i es-
tetskom kvalitetu.
- za estetsko procenjivanje biramo radove iz svake grupe koji su u potpunosti likovno dobro rešeni, koji su odgovorili na postavljeni
likovni problem, a u likovno estetskom smislu su maštoviti i originalni, radove koji su dobro početi, ali nisu završeni i radove koji ne zadovolja-
vaju postavljene kriterijume, a likovni problem nije uspešno rešen,
- estetsko procenjivanje likovnih radova treba da protiče u tolerantnom razgovoru i da doprinese izgrađivanju estetskih kriterijuma i
motivacije za dalji stvaralački rad,
- za sve grupe važe ista pravila i zahtevi procene prilikom vrednovanja:
PRIKAZIVANJE OBLIKA
kakvi su oblici
da li su jasno uočljivi
da li se može uočiti tekstura oblika
da li su skladno povezani
IZBOR BOJA
da li su boje skladne
45
koje nijanse dominiraju
koliko nijansi narandžaste boje uočavamo
da li prijaju oku
da li je izražen kontrast sa pozadinom, ili su se oblici utopili u nju
da li su korišćene kontrasne boje
da li oslikavaju svetlost, prozirnost i toplinu
šta su propusti
ORGANIZACIJA KOMPOZICIJE
46