Dioba Jaksica

Pesma Dioba Jaksica pripada jednom posebnom krugu pesama koje govore o slicnoj
temi, a to je deoba brac.

Ova pesma zraci umetnickim nabojem i poseduje poseban stvaralački impuls, takodje
poseduje i posebnu vrstu stilizacije.

Upotreba znakova je veoma izražena i prisutna. Primera radi:

- utva zlatokrila koja je nedodirljiva,
- utva se brani,
- dvoboj ptica koji se ne završava smrću već teškom ranom,
- zlatasta ptica primorava lovca da zapliva u jezero i sl.

U celoj pesmi se oseca težnja pesnika da spoji u jedinstvenu celinu mitsko i ljudsko,
na neki nacin to mu je i pošlo za rukom.

Autor u pesmi razdvaja dve radnje da bi ih na kraju ponovo spojio u jedinstvenu

celinu. Jedna radnja je sama deoba brace i problemi u koje su oni zapali jer nisu
mogli da see dogovore oko podele imanja tj. Oko podele konja i sokola, a druga
radnja je lov Dmitra Jaksica u kome njemu pocinje da adi savest. Braca u ovoj
pesmi su suparnici, jedan brat je pozitivac, a drugi negativac.

Jedan i brat u pesmi se zvao dmitara, a drugi bogdan, braca su delila imanje i oko
svega su se dogovorili oslim oko podele konja i sokola.

Svaki od njih je zeleo da i konj i soko pripanu njemu. Posto nisu uspeli da se
dogovore dmitar uzima i konja i sokola i odlazi u lov i kazuje svojoj ženi andjeliji da
otruje njegovog brata. Anđelija označava dobrotu i anđeosko vladanje, u njoj su
sadržane sve odlike ljudskog savršenstva pa otuda i ovakvo ime. 

Tokom lova dmitru je proraadila savest i on se brzo vraca kuci u strahu da je andja
otrovala bogdana, na svu srecu ona ga nije poslusala vec ga je pomirila sa bratom.

Konj i soko, jesu povod bolji reći uzroci za motive zavade braće i bratoubistva.
Brojne su epske pesme u kojima konj i soko ili pak oružje, su glavni povod za neka
zlodela

Po mnogim autorima i kritičarima epskih pesama, konj i oružje a time i soko

predstavljaju položaj i starešinstvo. U nekim pak konj i oružje predstavljaju znake
kraljevskog ili vlastelinskog položaja.
Hasanaginica

Balada Hasanainica je jedna od naših najljepših narodnih balada, a Hasanaginica je jedan

od najljepših likova naše književnosti. U pjesmi je opisana tužna sudbina žene koju muž
bezdušno tjera zbog toga što od stida nije mogla da ga posjeti dok bio ranjen.
Hasanaginica nije obišla muža iz patrijarhalnih razloga, zato što su to nalagala pravola
toga doba. Žena tog vremena nije smjela da pokazuje osjećanja prema mužu i nije se
smjela kretati izvan kuće.

Iako mučena željom da obiđe muža hasanaginica ostaje dosljedna pravilima i ostaje kod
kuće smatrajući to ispravnim. No, Hasanagi proradi muška sujeta i osjećanje muške
nadmoćnosti i pravo da upravlja životom žene i njenom sudbinom i odlučuje da je otjera.
Hasanaginica je pogođena njegovom odlukom i to je za nju velika sramota. U njenoj
čistoj, nevinoj duši odvija se prava drama. Ispunila je očekivanja i kao žena i kao majka a
opet je napustila svoju djecu, svog muža i dom.

Kroz lik Hasanaginice prikazana je nemoć žene pred normama tog društva. Ona nije
imala prava da odlučuje o svom životu. NJenu sudbinu su krojili njen muž i brat. U svojoj
nemoći da nešto mijenja njeno srce puca. Hasanaginica je jedan od najsvjetlijih i naj
tragičnijih likova naše književnosti. Ona zadovoljava sve norme tadašnjeg društva i u tom
savršenstvu doživljava tragediju. Iz njenog lika izbija i snaga ličnosti i slabost žene,
nježnost majke čije srce nije izdržalo gubitak doma. Lik Hasanaginice svijetli kao
svetionik u našoj i sjetskoj literaturi.

 
NARODNA KNJIŽEVNOST se zove narodna, ne samo zatošto ju je stvarao narod, već
i zbog toga što izražava – saopštava kako je živio narod, šta ga je sve kroz život pratilo, o
čemu je razmišljao, čega se plašio, šta je volio, zbog čega je tugovao i patio.

NARODNA PROZA

  Bajke

  Najstarija vrsta nardne proze. Pune su čudesnog, nevjerovatnog i naprirodnog. Čovjek u

njima ima neobične osobine i čudesne moći; ispunjava najteže zadatke, razumije govor
životinja i biljaka. Pune su i nestvarnih bića: zmajeva, vila, vještica, aždaja, čarobnjaka i
čarobnih svirala, vode koja oživljava mrtve. U njima je završetak uvijek lijep: dobar bude
nagradjen, zao kažnjen i pravda pobjedjuje. Poznate su: Pepeljuga, Tamni vilajet,
Nemušti jezik i mnoge druge.

 Narodne basne

  U njima se, preko likova životinja, biljaka, predmeta otkrivaju osobine ljudi i ukazuje se
na njihove nedostatke i mane kao razumnih bića. Pojedine životinje uvijek
predstavljaju /oličavaju/ odredjene osobine čovjekove: vuk je zao i krvoločan, medvjed je
trapav i glup, lav je snažan i nezavisan, lisica je lukava i prepredena, zec je plašljliv,
jagnje je bezazleno i umiljato, mrav radan i neumoran.

  U basnama se saopštavaju dvije situacije /scene, zgode/, rijetko tri, i iste su uzročno-
posljedično povezane. Često se sastoje iz dijeloga sa jasno naglašenim završetkom
poentom, porukom/. Poznate basne su: Crv i lav, Nije vjera tvrda u jačega, Kako se
medvjed prevario i druge.

NARODNA POEZIJANaša narodna poezija se dijeli na tri grupe pjesama:- lirske,-

epske i- lirsko-epske.Podjela je izvršena prema sadržajima, obliku i načinu pjevanja.
Epskim pjesmama pripadaju, po sadržini, sve one u kojima se opjevaju dogadjaji i
junaštva, lirske su one pjesme u kojima se odnose osjećanja, vjerovanja i mišljenja, a
lirsko-ekspe su one u kojima se saopštavaju dogadjaji i opjevaju osjećanja. Lirsko-epske
pjesme sa tužnim, tragičnim završetkom nazivaju se BALADE, a lirsko-epske pjesme sa
srećnim, veselim krajem nazivaju se ROMANSE:

 LIRSKE PJESME  Sve što narodni život čini životom, sva ljudska osjećanja i
raspoloženja: i radost i bol, i nada i očekivanja, i sreće i nesreće, i rad i običaji, i
vjerovanja i strah od nejpoznatih nebeskih sila opjevani su i u lirskim narodnim
pjesmama. Dobile su ime po grčkom muzičkom instrumentu liri a Vuk Stefanović
Karadžić nazivao ih je još i ženskim, jer su ih pjevale mlade žene i djevojke i jer se u
njima, kako je već rečeno, opjevaju osjećanja /sreća, tuga, radost, žalost/. Lirske pjesme
su raznovrsnog stiha, od četverca /četiri sloga u stihu/ do četrnaesterca. Dogadja se da
neka lirska pjesma ima različitu dužinu stihova /različit broj slogova u stihu/.
Mitološke pjesme
Nastale su u pradavna vremena kada naši preci nisu razumijevali i shvatali mnoge
prirodne pojave. Nemoćni da ih objasne, a u želji da njihovu neukrotivu sliku sebi
potčine, ljudi su izmišljali, stvarali božanstva i bogove.Obraćajući se tim božanstvima,
naši preci su vjerovali da riječ i pjesma imaju magijsku moć da ih dozovu i da od njih
dobiju pomoć. U svakodnevnom životu naših predaka i u njihovoj mašti Sunce i Mjesec
su kao i živa bića-imaju roditelje, dom i svakodnevne obaveze.

Pjesme: Sunce će sve ogrijati, Sunce se djevojkom ženi, Vila zida grad.

Obredne pjesme

U odredjenim prilikama u životu ljudi, uz odredjene promjene u prirodi vezane za

godišnja doba, dolazak Nove godine, proljeća, ljeta, jeseni, zime, povodom vjerskih
praznika i običaja narodnih, pjevane su uvijek iste pjesme. One su poznate u našoj
narodnoj lirskoj poeziji kao obredne: božićne, uskršnje /veligradske/, djurdjevdanske,
ivanjske, kalendarske, dodolske, lazaričke, kraljičke i pjesme na ranilu /uranku/.

Običajne pjesme

Naši narodni pjevači ispjevali su mnogo pjesama koje izražavaju raspoloženje naroda: uz
običaje svadbenog veselja, kda treba nazdraviti rodjacima i prijateljima, kada majka
uspavljuje svoje milo čedo, čak i u tragičnim trenucima kada se treba rastati i od svojih
najdražih.Ove životne pojave nisu vjerski običaji, već smisao i sadržaji svakodnevnog
života. Prema opjevanim motivima običajne pjesme se dijele na: svatovske, počasnice
/zdravice/, uspavanke i tužbalice.

Porodične pjesme

U porodičnim pjesmama opjevani su različiti odnosi u porodici: roditeljska ljubav i briga,

a naročito materinska, ljubav sestre prema bratu i brata prema sestri, ali ima i drugih
osjećanja i raspoloženja koja proističu iz odnosa svekrve i snahe, snahe i zaove, djevera i
snahe.

Posleničke ili pjesme o radu

Pjesme koje slave i veličaju rad nazivaju se posleničke ili pjesme o radu. A, da bi rad bio
zadovoljstvo i da ne bi bio težak, čovjek je pjevao dok je radio, tako nekada, tako i sada.
Mnoge poslove čovjek je obavljao u društvu, zajedno sa rodjacima i komšijama a što je
stvaralo uslove da se stvore – ispjevaju ove veoma lijepe lirske pjesme.

Ljubavne pjesme

Vječita je istina da je ljudska ljepota, a naročito ženska, neobična, čarobna, mitska i

magijska sila kojoj se ništa u ljudskom biću ne može suprostaviti. To uzvišeno osjećanje
opjevali su naši narodni pjevači kroz raznovrsne motive: opis ljepote /više djevojačke
nego momačke, i to češće fizičke a manje duševne/, izjavljivanje ljubavi i ljubav dvoje
mladih, iskrena, snažna, sudbonosna.

Pjesma: Srpska djevojka, Dragi i nedragi, Ljubavni rastanak, Momak i djevojka,

Djevojka se tuži djulu.

Šaljive i podrugljive pjesme

U šaljivim narodnim pjesmama opjevani su dogadjaji u životu ljudi sa vesele i šaljive

strane. U njima je naglašen epski element, jer imaju opis dogadjaja i likova zbog čega se
približavaju epskim pjesmama. Teme ovih pjesama su šala i podsmijeh na račun
nesposobnih i nevještih, plašljivaca i zločinitelja. Cilj im je ne samo da nasmiju i stvore
vedro raspoloženje, već i da usmjere i pouče.

EPSKE - JUNAČKE PJESME

Pjevaju o borbama, dogadjajima, junaštvima i zbivanjima na bojištima i o junacima. U

junačke borbe miješaju se, ponekad, i natprirodna bića /vile, guje/, kao što je slučaj u
klasičnim epovima starih Grka /»Ilijada» i «Odiseja»/ i starih Rimljana. Ime su dobile po
grčkoj riječi EPOS, što znači dogadjaj, zbivanje, a ispjevane su u desetercu /deset
slogova  u stihu/.

Ukoliko se u epskim pjesmama opjevaju dogadjaji i junaci nepoznati istoriji, te se pjesme

nazivaju NEISTORIJSKE, a ukoliko su ovi dogadjaji i junaci istorijski poznati, onda su
to ISTORIJSKE pjesme.

Istorijske epske pjesme: Predrag i Nenad, Jetrvica adamsko koleno...

Prema tome koje dogadjaje i junake poznate u istoriji opjevaju, sve epske pjesme svrstane
su u osam grupa – ciklusa:

Pretkosovski ciklus

  Pjesme ovog ciklusa pjevaju o dogadjajima i junacima prije Kosovskog boja – 28.juna
1389.godine. U njima se pjeva o srpskim velikašima: Nemanjićima, Mrnjavčevićima,
Vojinovićima i Dejanovićima.

Pjesme: Ženidba Dušanova, Uroš i Mrnjavčevići...

Kosovski ciklus

  Narodni pjevači su u pjesmama ovog ciklusa opjevali tragičan poraz srpske vojske u
Kosovskom boju na Vidovdan, 28.juna 1389.godine, kao i dogadjaje neposredno prije i
poslije boja. U pjesmama koje opjevaju dogadjaje uoči samog boja iznosi se
predosjećanje našeg nacionalnog udesa /»San Carice Milice»/, strah i slutnje – opisom
brojnosti i snage turske vojske /»Kosančić Ivan uhodi Turke»/. Iako sam boj nije opjevan
ni u jednoj cjelovitoj pjesmi, već se nalazi u odlomcima pojedinih pjesama, izuzetno je
dramatično dočarana njegova atmosfera, a naročito nevidjena, hiperbolična junaštva
Miloša Obilića, Kosančić Ivana, Toplice Milana, devet Jugovića, Banović Strahinje.
Narodni pjevači nalaze razlog našeg poraza u izdajstvu Vuka Brankovića /što nije
istorijski tačno/, a ne u brojnosti, snazi i fanatičnosti turske vojske.U pjesmama j»Smrt
majke Jugovića» i «Kosovka djevojka», narodni pjevač opjeva dogadjaje neposredno
poslije odigranog boja na Kosovu polju /nedaleko od današnje Prištine/, čime upotpunjuje
tematsko jedinstvo ovoga ciklusa – dogadjaji prije, za vrijeme i poslije boja. U njima je
sa tragika našeg pčoraza i tužna i nesrećna najava našeg petovjekodnog robavanja pod
Turcima.

Ciklus pjesama o Marku Kraljeviću

Marko Kraljević, sin Vukašinov, vladao je, poslije očeve smrti 1371.godine, predjelima
današnje Makedonije, oko grada Prilepa, priznajući tursku vrhovnu vlast. Poginuo je u
boju na Rovinama /u narodnim pjesmama Urvine planine/ 1395.godine boreći se na strani
Turaka protiv Ugara /Madjara/.U našoj narodnoj poeziji Marko je najomiljeniji lik i
najveći junak. Plemenit i nježan, vjeran drug i iskren prijatelj ljudima, sirotinji raji,
vilama, pticama i životinjama, pokušava da spese veliko Dušanovo carstvo od grabljivih
velikaša, dijeli pravdu, kažnjava tursko zlo i nepravdu.On je naš nacionalni junak,
oličenje našeg srpskog naroda, jer su, kroz pjesme o Marku, narodni pjevači opjevali
osobine i težnje, želje i nade cijelog našeg naroda. Zato, pored pomenutih vrlina, ima i
običnih ljudskih mana: dobro i rado pije, lako zameće kavgu, umije da bude i surov.
Prema narodnom predanju nije umro, već samo zaspao, a probudiće se kada bude došlo
vrijeme.

Pokosovski ciklus

Pjesme ovog ciklusa opjevaju poslednje trenutke naše samostalnosti poslije Kosovskog
boja, poslednje otpore turskim silnicima koje su pružali srpski despoti i banovi, knezovi i
vojvode iz moćnih feudalnih porodica: Jakšića, Brankovića, Crnojevića. Najčešće su to
pjesme pune stradanja i poraza, ličnih i opštih tragedija – istinska slika vremena i
dogadjaja koje su opjevale.

Pjesme: Bolan i Dojčin...

Hajdučki ciklus

Borci za oslobodjenje srpskog naroda od viševjekovnog ropstva, djelioci pravde i jedina

nada sirotinje raje – hajduci, opjevani su u mnogim epskim pjesmama. Stari Vujadin,
Starina Novak, Deli Radivoje, Mali Radojica, Pivljanin Bajo i mnogi drugi hajduci
postali su narodne legende. Uzalud su Turci činili zvjerstva nad hajdučkim jatacima ne bi
li se hajdučija u Srbiji uništila – ova je trajala jer je bila jedini otpor tudjinskom osvajaču.

Pjesme: Stari Vujadin, Starina Novak i Deli Radivoje, Mali Radojica.  

Uskočki ciklus

Uskoci su živjeli u slobodnim utvrdjenim gradovima koje Turci nisu mogli da osvoje:
Klisu iznad Splita, Senju, Ravnim Kotarima kod Zadra i odatle upadal, «uskakali» na
teritorije koje su držali Turci, paleći njihove hanove, pljačkajući i otimajući sve što im je
dolazillo pod ruku. Treba znati da su uskoci bili, u odredjenom periodu, i velika sila na
moru.

Poznati uskočki junaci, opjevani u narodnim pjesmama, bili su: Senjanin Ivan, Senjanin
Tadija, Senjanin Juriša, Janković Stojan, Smiljanić Ilija.

Pjesme: Ivo Senjanin i aga od Ribnika, Ropstvo Janković Stojana, Smrt Senjanina Iva...

Ciklus oslobodjenja Srbije

Pjesme ovog ciklusa opjevaju prilike u Srbiji uoči Prvog srpskog ustanka 1804.godine,
erupciju nezadovoljstva i mržnje našeg naroda prema porobljivačima, brojne,
dugoočekivane i priželjkivane bitke i pobjede nad turskom vojskom i slavne pogibije
naših velikih junaka.One su, gotovo sve, djelo velikog narodnog pjevača, slijepog guslara
Filipa Višnjića, učesnika-ratnika u Prvom srpskom ustanku. U svojim pjesmama
ovjekovječio je nekoliko ličnosti junaka naše slavne prošlosti: Karadjordja Petrovića,
Iliju Birčanina, Petra Dobrnjca, Miloša Pocerca.

Pjesme: Početak bune protiv dahija, Boj na Mišaru...

LIRSKO - EPSKE PJESME

  U našoj narodnoj poeziji postoje i pjesme u kojima se saopštavaju dogadjaji, što ih čini
epskim, i pjevaju osjećanja. Što je karakteristika liskih pjesama. Takve pjesme se
nazivaju lirsko-epske pjesme. Kada su ove pjesme tužnog sadržaja i tragičnog završetka,
nazivaju se BALADE, a kada su vesele i srećnog kraja – ROMANSE.

Balade: Smrt Omera i Merime, Ženidba Milić Barjaktara.. Romanse: Stojan i Ljiljana

Omer i Merima
Tema ove pesme je česta tema lirskih pesama, a to je nesretna ljuba dvoje mladih. Omer i
merima su se voleli, ali omerova mjaka je imala drugačiji plan, prekinula je njihovu vezu
i omera ozenila fatimom. Omer je patio zbog toga i oduzeo je sebi zivot. Merima to nije
mogla da podnese i umrla je od tuge.

U nasoj literaturi koa i u svjetskoj zabranjena ljubav je cesta tema. Na neki način
možemo reci da su Omer i MERIMA NASI ROMEO I Julia. Patnja dvoje mladih je
opisana na fantastican nacin, njihova nesreca i stradanje trebaju biti nauk svim budućim
generacijama.

Ljubav je vecita inspiracija mnogih autora. Neke ljubavne price imaju srecan a neke
tuzan kraj. Autor posebno zeli naglasiti to da nije sve u novcu I bogastvu, u zivotu je
potrebno slusati srce, a ne slepo slediti materijalne vrednosti.

U proslosti mladi nisu imali veliki uticaj na sklapanje brakova, ne retko to je bila odluka
njihovih roditelja koji su na taj nacin pokusavali resiti neke od svojih problema. Ti
brakovi su cesto imali tuzan kraj mladi jednostavnu nisu mogli podneti gubitak voljenih
osoba.

Ova pesma ima temu koja je i sada veoma aktuelna, svedoci smo sve vece pohlepe I
beskompromisne trke u+za novcem. Nismo sposobni da na pravi nacin sagledamo
problem i otkrijemo prave vrednosti. Sve manje su na ceni duhovne stvari a sve vise na
prvo mesto dolaze materijalne vrednosti koje su kratkog veka.