Professional Documents
Culture Documents
Pesma Dioba Jaksica pripada jednom posebnom krugu pesama koje govore o slicnoj
temi, a to je deoba brac.
Ova pesma zraci umetnickim nabojem i poseduje poseban stvaralački impuls, takodje
poseduje i posebnu vrstu stilizacije.
U celoj pesmi se oseca težnja pesnika da spoji u jedinstvenu celinu mitsko i ljudsko,
na neki nacin to mu je i pošlo za rukom.
Jedan i brat u pesmi se zvao dmitara, a drugi bogdan, braca su delila imanje i oko
svega su se dogovorili oslim oko podele konja i sokola.
Svaki od njih je zeleo da i konj i soko pripanu njemu. Posto nisu uspeli da se
dogovore dmitar uzima i konja i sokola i odlazi u lov i kazuje svojoj ženi andjeliji da
otruje njegovog brata. Anđelija označava dobrotu i anđeosko vladanje, u njoj su
sadržane sve odlike ljudskog savršenstva pa otuda i ovakvo ime.
Tokom lova dmitru je proraadila savest i on se brzo vraca kuci u strahu da je andja
otrovala bogdana, na svu srecu ona ga nije poslusala vec ga je pomirila sa bratom.
Konj i soko, jesu povod bolji reći uzroci za motive zavade braće i bratoubistva.
Brojne su epske pesme u kojima konj i soko ili pak oružje, su glavni povod za neka
zlodela
Iako mučena željom da obiđe muža hasanaginica ostaje dosljedna pravilima i ostaje kod
kuće smatrajući to ispravnim. No, Hasanagi proradi muška sujeta i osjećanje muške
nadmoćnosti i pravo da upravlja životom žene i njenom sudbinom i odlučuje da je otjera.
Hasanaginica je pogođena njegovom odlukom i to je za nju velika sramota. U njenoj
čistoj, nevinoj duši odvija se prava drama. Ispunila je očekivanja i kao žena i kao majka a
opet je napustila svoju djecu, svog muža i dom.
Kroz lik Hasanaginice prikazana je nemoć žene pred normama tog društva. Ona nije
imala prava da odlučuje o svom životu. NJenu sudbinu su krojili njen muž i brat. U svojoj
nemoći da nešto mijenja njeno srce puca. Hasanaginica je jedan od najsvjetlijih i naj
tragičnijih likova naše književnosti. Ona zadovoljava sve norme tadašnjeg društva i u tom
savršenstvu doživljava tragediju. Iz njenog lika izbija i snaga ličnosti i slabost žene,
nježnost majke čije srce nije izdržalo gubitak doma. Lik Hasanaginice svijetli kao
svetionik u našoj i sjetskoj literaturi.
NARODNA KNJIŽEVNOST se zove narodna, ne samo zatošto ju je stvarao narod, već
i zbog toga što izražava – saopštava kako je živio narod, šta ga je sve kroz život pratilo, o
čemu je razmišljao, čega se plašio, šta je volio, zbog čega je tugovao i patio.
NARODNA PROZA
Bajke
Narodne basne
U njima se, preko likova životinja, biljaka, predmeta otkrivaju osobine ljudi i ukazuje se
na njihove nedostatke i mane kao razumnih bića. Pojedine životinje uvijek
predstavljaju /oličavaju/ odredjene osobine čovjekove: vuk je zao i krvoločan, medvjed je
trapav i glup, lav je snažan i nezavisan, lisica je lukava i prepredena, zec je plašljliv,
jagnje je bezazleno i umiljato, mrav radan i neumoran.
U basnama se saopštavaju dvije situacije /scene, zgode/, rijetko tri, i iste su uzročno-
posljedično povezane. Često se sastoje iz dijeloga sa jasno naglašenim završetkom
poentom, porukom/. Poznate basne su: Crv i lav, Nije vjera tvrda u jačega, Kako se
medvjed prevario i druge.
LIRSKE PJESME Sve što narodni život čini životom, sva ljudska osjećanja i
raspoloženja: i radost i bol, i nada i očekivanja, i sreće i nesreće, i rad i običaji, i
vjerovanja i strah od nejpoznatih nebeskih sila opjevani su i u lirskim narodnim
pjesmama. Dobile su ime po grčkom muzičkom instrumentu liri a Vuk Stefanović
Karadžić nazivao ih je još i ženskim, jer su ih pjevale mlade žene i djevojke i jer se u
njima, kako je već rečeno, opjevaju osjećanja /sreća, tuga, radost, žalost/. Lirske pjesme
su raznovrsnog stiha, od četverca /četiri sloga u stihu/ do četrnaesterca. Dogadja se da
neka lirska pjesma ima različitu dužinu stihova /različit broj slogova u stihu/.
Mitološke pjesme
Nastale su u pradavna vremena kada naši preci nisu razumijevali i shvatali mnoge
prirodne pojave. Nemoćni da ih objasne, a u želji da njihovu neukrotivu sliku sebi
potčine, ljudi su izmišljali, stvarali božanstva i bogove.Obraćajući se tim božanstvima,
naši preci su vjerovali da riječ i pjesma imaju magijsku moć da ih dozovu i da od njih
dobiju pomoć. U svakodnevnom životu naših predaka i u njihovoj mašti Sunce i Mjesec
su kao i živa bića-imaju roditelje, dom i svakodnevne obaveze.
Pjesme: Sunce će sve ogrijati, Sunce se djevojkom ženi, Vila zida grad.
Obredne pjesme
Običajne pjesme
Naši narodni pjevači ispjevali su mnogo pjesama koje izražavaju raspoloženje naroda: uz
običaje svadbenog veselja, kda treba nazdraviti rodjacima i prijateljima, kada majka
uspavljuje svoje milo čedo, čak i u tragičnim trenucima kada se treba rastati i od svojih
najdražih.Ove životne pojave nisu vjerski običaji, već smisao i sadržaji svakodnevnog
života. Prema opjevanim motivima običajne pjesme se dijele na: svatovske, počasnice
/zdravice/, uspavanke i tužbalice.
Porodične pjesme
Pjesme koje slave i veličaju rad nazivaju se posleničke ili pjesme o radu. A, da bi rad bio
zadovoljstvo i da ne bi bio težak, čovjek je pjevao dok je radio, tako nekada, tako i sada.
Mnoge poslove čovjek je obavljao u društvu, zajedno sa rodjacima i komšijama a što je
stvaralo uslove da se stvore – ispjevaju ove veoma lijepe lirske pjesme.
Ljubavne pjesme
Prema tome koje dogadjaje i junake poznate u istoriji opjevaju, sve epske pjesme svrstane
su u osam grupa – ciklusa:
Pretkosovski ciklus
Pjesme ovog ciklusa pjevaju o dogadjajima i junacima prije Kosovskog boja – 28.juna
1389.godine. U njima se pjeva o srpskim velikašima: Nemanjićima, Mrnjavčevićima,
Vojinovićima i Dejanovićima.
Kosovski ciklus
Narodni pjevači su u pjesmama ovog ciklusa opjevali tragičan poraz srpske vojske u
Kosovskom boju na Vidovdan, 28.juna 1389.godine, kao i dogadjaje neposredno prije i
poslije boja. U pjesmama koje opjevaju dogadjaje uoči samog boja iznosi se
predosjećanje našeg nacionalnog udesa /»San Carice Milice»/, strah i slutnje – opisom
brojnosti i snage turske vojske /»Kosančić Ivan uhodi Turke»/. Iako sam boj nije opjevan
ni u jednoj cjelovitoj pjesmi, već se nalazi u odlomcima pojedinih pjesama, izuzetno je
dramatično dočarana njegova atmosfera, a naročito nevidjena, hiperbolična junaštva
Miloša Obilića, Kosančić Ivana, Toplice Milana, devet Jugovića, Banović Strahinje.
Narodni pjevači nalaze razlog našeg poraza u izdajstvu Vuka Brankovića /što nije
istorijski tačno/, a ne u brojnosti, snazi i fanatičnosti turske vojske.U pjesmama j»Smrt
majke Jugovića» i «Kosovka djevojka», narodni pjevač opjeva dogadjaje neposredno
poslije odigranog boja na Kosovu polju /nedaleko od današnje Prištine/, čime upotpunjuje
tematsko jedinstvo ovoga ciklusa – dogadjaji prije, za vrijeme i poslije boja. U njima je
sa tragika našeg pčoraza i tužna i nesrećna najava našeg petovjekodnog robavanja pod
Turcima.
Marko Kraljević, sin Vukašinov, vladao je, poslije očeve smrti 1371.godine, predjelima
današnje Makedonije, oko grada Prilepa, priznajući tursku vrhovnu vlast. Poginuo je u
boju na Rovinama /u narodnim pjesmama Urvine planine/ 1395.godine boreći se na strani
Turaka protiv Ugara /Madjara/.U našoj narodnoj poeziji Marko je najomiljeniji lik i
najveći junak. Plemenit i nježan, vjeran drug i iskren prijatelj ljudima, sirotinji raji,
vilama, pticama i životinjama, pokušava da spese veliko Dušanovo carstvo od grabljivih
velikaša, dijeli pravdu, kažnjava tursko zlo i nepravdu.On je naš nacionalni junak,
oličenje našeg srpskog naroda, jer su, kroz pjesme o Marku, narodni pjevači opjevali
osobine i težnje, želje i nade cijelog našeg naroda. Zato, pored pomenutih vrlina, ima i
običnih ljudskih mana: dobro i rado pije, lako zameće kavgu, umije da bude i surov.
Prema narodnom predanju nije umro, već samo zaspao, a probudiće se kada bude došlo
vrijeme.
Pokosovski ciklus
Pjesme ovog ciklusa opjevaju poslednje trenutke naše samostalnosti poslije Kosovskog
boja, poslednje otpore turskim silnicima koje su pružali srpski despoti i banovi, knezovi i
vojvode iz moćnih feudalnih porodica: Jakšića, Brankovića, Crnojevića. Najčešće su to
pjesme pune stradanja i poraza, ličnih i opštih tragedija – istinska slika vremena i
dogadjaja koje su opjevale.
Hajdučki ciklus
Uskoci su živjeli u slobodnim utvrdjenim gradovima koje Turci nisu mogli da osvoje:
Klisu iznad Splita, Senju, Ravnim Kotarima kod Zadra i odatle upadal, «uskakali» na
teritorije koje su držali Turci, paleći njihove hanove, pljačkajući i otimajući sve što im je
dolazillo pod ruku. Treba znati da su uskoci bili, u odredjenom periodu, i velika sila na
moru.
Poznati uskočki junaci, opjevani u narodnim pjesmama, bili su: Senjanin Ivan, Senjanin
Tadija, Senjanin Juriša, Janković Stojan, Smiljanić Ilija.
Pjesme: Ivo Senjanin i aga od Ribnika, Ropstvo Janković Stojana, Smrt Senjanina Iva...
Pjesme ovog ciklusa opjevaju prilike u Srbiji uoči Prvog srpskog ustanka 1804.godine,
erupciju nezadovoljstva i mržnje našeg naroda prema porobljivačima, brojne,
dugoočekivane i priželjkivane bitke i pobjede nad turskom vojskom i slavne pogibije
naših velikih junaka.One su, gotovo sve, djelo velikog narodnog pjevača, slijepog guslara
Filipa Višnjića, učesnika-ratnika u Prvom srpskom ustanku. U svojim pjesmama
ovjekovječio je nekoliko ličnosti junaka naše slavne prošlosti: Karadjordja Petrovića,
Iliju Birčanina, Petra Dobrnjca, Miloša Pocerca.
U našoj narodnoj poeziji postoje i pjesme u kojima se saopštavaju dogadjaji, što ih čini
epskim, i pjevaju osjećanja. Što je karakteristika liskih pjesama. Takve pjesme se
nazivaju lirsko-epske pjesme. Kada su ove pjesme tužnog sadržaja i tragičnog završetka,
nazivaju se BALADE, a kada su vesele i srećnog kraja – ROMANSE.
Balade: Smrt Omera i Merime, Ženidba Milić Barjaktara.. Romanse: Stojan i Ljiljana
Omer i Merima
Tema ove pesme je česta tema lirskih pesama, a to je nesretna ljuba dvoje mladih. Omer i
merima su se voleli, ali omerova mjaka je imala drugačiji plan, prekinula je njihovu vezu
i omera ozenila fatimom. Omer je patio zbog toga i oduzeo je sebi zivot. Merima to nije
mogla da podnese i umrla je od tuge.
U nasoj literaturi koa i u svjetskoj zabranjena ljubav je cesta tema. Na neki način
možemo reci da su Omer i MERIMA NASI ROMEO I Julia. Patnja dvoje mladih je
opisana na fantastican nacin, njihova nesreca i stradanje trebaju biti nauk svim budućim
generacijama.
Ljubav je vecita inspiracija mnogih autora. Neke ljubavne price imaju srecan a neke
tuzan kraj. Autor posebno zeli naglasiti to da nije sve u novcu I bogastvu, u zivotu je
potrebno slusati srce, a ne slepo slediti materijalne vrednosti.
U proslosti mladi nisu imali veliki uticaj na sklapanje brakova, ne retko to je bila odluka
njihovih roditelja koji su na taj nacin pokusavali resiti neke od svojih problema. Ti
brakovi su cesto imali tuzan kraj mladi jednostavnu nisu mogli podneti gubitak voljenih
osoba.
Ova pesma ima temu koja je i sada veoma aktuelna, svedoci smo sve vece pohlepe I
beskompromisne trke u+za novcem. Nismo sposobni da na pravi nacin sagledamo
problem i otkrijemo prave vrednosti. Sve manje su na ceni duhovne stvari a sve vise na
prvo mesto dolaze materijalne vrednosti koje su kratkog veka.