I

1

1. PSIHOLOGIJA KAO NAUKA

HISTORIJSKIRAZVOJ PSIHOLOGIJE Od svog postanka covjek je iskazivao interes za spoznajom sebe i drugih. Ovaj interes je odraz Ijudske znatizelje ali i potrebe da se upoznaju oni sa kojima se zivi i radi. Kao drustveno bice covjek je oslonjen na druge i zato mora razumjeti ponasanje drugih i svoje uskladiti sa njihovim. Ako ovaj interes za spoznajom sebe i drugih shvatimo kao zacetak psihologije kao nauke, onda mozemo reci da je ona jedna od najstarijih naucnih disciplina. Filozofija je u pocetku sadrzavala sveopcu ljudsku spoznaju pa i onu iz obJasti psihologije. Od mnogih filozofa koji su se isticali u proucavanju psihoJoskih problema treba istaci Aristotela, Platona i Heraklita, Dekarta (R. Descartes), Loka (J. Locke) i Hjuma (D. Hume). Samo ime psihologija potice od grckog filozofa Aristotela koji je tumacio da je psihologija nauka o dusi (psiho - dusa i logos - nauka). Demokrit, prije Aristotela, svijet je tumacio materijalisticki (tzv. atomizam). Za njega je dusa sastavljena od atoma, ali onih finijih, pa je i ona, kako je materijaine prirode, podlozna umiranju. Platon je, medutim, smatrao da dusa nije materijalna, pa je stoga vjecna. Ova dva ucenja, potakla su Aristotela da potrazi kompromis. Dusa, za njega, ima tri razine: vitalna dusa - obuhvata vazne zivotne funkcije, ammalna dusa - opazanja, osjecanja i zudnju te razumska dusa - spoznaju i volju. Njegovo je ucenje bilo vise zasnovano na posmatranju i uocavanju zakonitosti psihickog zivota, pa je i danas relevantno ucenje o zakonu asocijacija. Psihicki procesi ucenja, prema velikom grckom misliocu, odvijaju se prema zakonu dodira, kada se dva sadrzaja dozivljavaju istovremeno ili neposredno jedan iza drugog, sjecanje na jedan obnavlja i drugi; zakonu slicnosti, kada su dva sadrzaja slicna, onda obnavljanje jednog sadrzaja olaksa obnavljanje i drugog, i zakonu kontrasta, kada se lakse pamte suprotnosti. Dekart (1596.-1650.) je prvi filozof koji psihologiju izdvaja iz filozofije i formira zasebnu filozofsku granu koju naziva mentalna filozofija. Mada je ovo bio znacajan iskorak u osamostaljenju psihologije u zasebnu naucnu disciplinu, jos dugo se zadrzalo misljenje da je psihicki zivot covjeka u domenu filozofije te nije potrebna druga nauka da to izucava. Pocetkom 16. stoljeca iz filozofije se izdvajaju egzaktne nauke astronomija, fizika, hemija i biologija. Za naucno istrazivanje koriste se egzaktne metode, prvenstveno eksperiment. Sredinom 19. stoljeca egzaktne metode se pocinju primjenjivati i u istrazivanju psihickih pojava. Fiziolog E. H. Veber, (E. H. Weber),
3

2

jedan od osnivaca psihofizike, eksperimentalno istrazuje koliki je potreban inter. -zitet drazi da bi covjek imao osjet. Ova istrazivanja dalje razvija 0- T. Fehnei (G. T. Fechner), (fizicar, filozof i eksperimentalni psiholog, koga posebno zamma odnos izmedu drazi i osjeta. On eksperimentalno utvrduje zakofl'tost koja je i danas vazeca u mjerenju osjeta i drazi i kvantifikuje njihov odnos (Weber-Fechnerov zakon). Ovi su radovi imali velikog poticaja u razvoju psihologije i njenom osamostaljivanju kao zasebne nauke. Konacno Wilhelm Wundt (1832.-1929-) u Lajpcigu 1879. godine osniva labaratorij za eksperimentalnu psihologiju i time definitivno ustanovljuje psihologiju kao empirijsku nauku. On sa svojim saradnicima istrazuje fizicke i hemijske procese u materijalnom svijetu i njihov utjecaj na covjeka. U daljem razvoju psihologije istrazuju se i slozeniji psihicki prpcesi kao sto su misljenje, pamcenje i ucenje. Fizicari, biolozi, hemicari i fiziolozi svojim egzaktnim istrazivanjima doprinijeli su razvoju psihologije kao egzaktne nauke jer se dotada o psihickom zivotu covjeka sudilo na osnovu razmisljanja i pretpostavki. U daljnjem razvoju psihologije posebno se isticu Alfred Bine (Binet) i Ivan Petrovic Pavlov. Alfred Bine u Parizu otvara labaratorij eksperimentalne psihologije i daje veliki doprinos mjerenju inteligencije. Njegova skala za mjerenje inteligencije i danas je osnovni model za brojne testove kojima se mjere mentalne sposobnosti coYJeka. Ruski istrazivac Pavlov je svojim eksperimentalnim radovima mnogo doprinio u spoznavanju fizioloskih osnova psihickog zivota. Njegov eksperiment sa formiranjem uvjetnog refleksa kod psa je razjasnio neke patoloske pojave u psihickom zivotu ljudi i zivotinja. Pocetkom 20. stoljeca psihologija se pocinje intenzivno razvijatl u SAD gdje se isticu Katel (James MckKeen Cartel), Torndajk (E. L.ThorndiKe), Vudvort (Wood-worth), Terstoun (Thurstone), Skiner (B.F.Skinner) i dr. Znaoajno je istaci da se u SAD vrse sistematska psiholoska istrazivanja koja podupire drzava i da se rezultati tih istrazivanja koriste u raznim oblastima zivota, posebnO u industriji. propagandi i vojsci. Poslije Drugog svjetskog rata psihologija sve vise izlazi iz teoretskih okvira i priblizava se zivotu, tako da nema ljudske djelatnosti gdje se ne koriste dostignuca ove egzaktne nauke. PREDMET IZUCAVANJA PSIHOLOGIJE U najsirem smislu predmet izucavanja psihologije je psihicki zivot. Pod pojmom psihicki zivot podrazumijevamo psihicke procese i psihicka ^tanja. O psihickim procesima i stanjima mozemo suditi na osnovu objektivnog, spoljnog posmatranja ponasanja ljudi i na osnovu neposrednog, vlastitog iskustva. U uzem smislu, predmet psihologije je covjek, i to istrazivanje njegova ponasanja i njego4

3

. 2. psihologija ucenja i si. Ovaj osnovni zadatak mozemo razmatrati sa teorijskog i prakticnog stanovista. mozemo razlikovati teorijske i primijenjene psiholoske grane. psihologija motivacije. psihologija ima za predmet svog izucavanja nesto sto nije materijalno a sto se da objektivno ustvrditi. Za utvrdivanje predmeta izucavanja psihologije bitni su sljedeci faktori: fizicka okolina koja djeluje na organizam izazivajuci razne subjektivne dozivljaje. R. endokrinih zlijezda. S obzirom na predmet razmatranja. i to tumace J. osjecanja i dozivljaja. Prakticni zadatak psihologije podrazumijeva primjenu teorijskih psiholoskih spoznaja u razlicitim ljudskim djelatnostima. mijenja je i prema njoj modifikuje svoje ponasanje. U torn smislu ovaj zadatak treba dati odgovore na tri pitanja: "sta?". 1995. Delay i P. Sve je prisutnija teznja da se opca psihologija dalje diferencira na zasebne discipline koje ce izucavati pojedine psihicke procese ili stanja. Koristeci se spoznajama biologije. culnih organa i organizma u cjelini. Psihologija nastoji otkriti i formulirati zakone tih fenomena. 5 4 . potom objasniti njihovo nastajanje da bi. kao npr. kako se odvijaju psihicki procesi. Fizioloska psihologija izucava organske osnove psihickog zivota. i na kraju aktivnost same individue koja na odredeni nacin utjece na okolinu. "kako?". i "zasto?".3). "na njih djelovala i mijenjala ih". fizioloska psihologija proucava ovisnost psihickog zivota od strukture i funkcije nervnog sistema. socijalna okolina koja djeluje na pojedinca i tako utjece na njegove dozivljaje i ponasanje. Kako je predmet izucavanja psihologije psihicki dozivljaj koji se moze objektivno ustvrditi. str. Teorijske psiholoske grane: 1. ako ustreba. to se psihologija svrstava u egzaktne nauke. Skolska knjiga. Dakle. medicine i drugih nauka. odrediti psihicke pojave. Teorijski zadatak podrazumijeva upoznavanje i razumijevanje psihickih zakonitosti. Opca psihologija ima teoretski karakter i proucava osnove psihickog zivota.vih stanja svijesti. stoljeca tako da je ubrzo trebalo razdvojiti psiholoske spoznaje koje imaju zajednicka obiljezja i postupke u istrazivanju. proces diferencijacije psihologije na uza naucna podrucja je i dalje prisutan. Pichot (Maria Furst. ukoliko se oni mogu manifestirati i zahvatiti na objektivan nacin. Bujas definira psihologiju kao nauku o subjektivnim dozivljajima. GRANE PSIHOLOGIJE Psihologija se naglo pocela razvijati potkraj 19. Zagreb. Kako se i dalje siri psiholoska spoznaja. Psihologija. ukazati na uzroke psihickih pojava. ZADACI PSIHOLOGIJE Osnovni je zadatak psihologije proucavanje zakonitosti psihickog zivota covjeka.

Također eksperiment omogućuje kontrolu djelovanja nezavisnih varijabli koja se u prirodnim uvjetima ne bi mogla lako uočiti i pratiti. faza izražaja . laboratorijski. Kako se u psihologiji eksperiment uglavnom izvodi. Zadatak: 1.kontrolna grupa. Njoj je prethodio dug period tzv. Osnovna odlika eksperimenta je mogućnost umjetnog izazivanja neke pojave i uvjeta pod kojima se ona razvija. Komparacijom rezultata u završnom ispitivanju utvrđuje se učinak nezavisne varijable na pojavu koja se mjeri. odnosno pruža se mogućnost mjerenja učinka pojedinih varijabli. uočljive manifestacije psihičkih pojava. a pojava koja se mijenja pod djejstvom promjenjenih uvjeta zove se zavisna varijabla. Eksperimentalna metoda je najpouzdaniji naučni postupak za utvrđivanje uzročnih veza među pojavama. Objektivni eksperiment: prate se objektivne. prije svega zato što se eksperiment ne može uvijek primijeniti i Što se ljudi ne ponašaju isto u prirodnoj i eksperimentalnoj situaciji. ali se u psihologiji ne može uvijek primijeniti.ispitanik registruje doživljaj u svojoj svijesti i oblikuje ga. U psihologiji postoje dvije vrste eksperimenata. Obrazloži kako bi eksperimentalno istražio djelovanje prijekora na školsko učenje! 7 5 . prednaučne ili literarne faze koja je nesumnjivo doprinijela razvoju psihologije. bez djelovanja nezavisnih varijabli .draži fizičke. hemijske. Jedna grupa se stavlja u eksperimentalnu situaciju i sistematski se prati djelovanje nezavisnih varijabli . Na ovaj se način isključuje subjektivizam u interpretaciji rezultata. Introspektivni eksperiment: vrši se istraživanje i utvrđuju rezultati na temelju iskaza pojedinaca.ispitanik reagira bilo pokretom bilo riječima na draž. 3. Manipulacija raznim nezavisnim varijablama omogućuje egzaktno utvrđivanje koliko one djeluju na zavisnu varijablu. Uvjeti kojima se namjerno manipulira u eksperimentu. fiziološke i psihološke prirode.na čovjeku. tj. faza doživljaja . Prednost eksperimentalne metode je upravo namjerno izazivanje pojave a ne čekanje da se ona pojavi. prirodni). to razlikujemo tri faze njegove realizacije. Za provjeru stvarnog učinka pojedinih eksperimentalnih varijabli i kontrolu ometajućih uvjeta (neutralni. ova metoda ima i izvjesnih nedostataka.eksperimentalna grupa. ali je tek uvođenjem eksperimenta u psihološko istraživanje ustoličilo psihologiju kao egzaktnu nauku. faza podražaja . Pored toga. zovu se nezavisna varijabla. dok druga grupa radi u uobičajenim uvjetima. u eksperimentalnom se istraživanju formiraju dvije grupe. 2. onima koje mogu imati utjecaja na zavisnu varijablu. One se ujednačavaju u općim i posebnim karakteristikama. dakle. 1. reagovanje organizma ili pojedinih organa i receptora na podražaj.METODA EKSPERIMENTA Eksperimentalna faza u psihologiji nastala je pred kraj ovog vijeka.

Psihološka opservacija. a ne može u isto vrijeme uhvatiti i samu sebe. Slabost ove metode je i to što stvarno usmjeravanje svijesti na neki psihički proces smanjuje njegov intenzitet. kritikovah su ovu metodu kao nepouzdanu. Konačno. ona može dati pouzdane rezultate ako se obavlja na reprezentativnom uzorku na sistematičan i organizovan način. U odnosu na slobodno promatranje. ali direktno promatranje psihičkih procesa i stanja možemo shvatiti samo na temelju vlastitog samopromatranja. u metodi opažanja se ne manipulira nezavisnim varijablama. opservacija i neeksperimentalno istraživanje. posebno ona koja kratko traju. nego se opažaju pojave koje se spontano javljaju. Naučno promatranje se razlikuje od svakodnevnog po jasno definisanom cilju. Jedno vrijeme se smatralo da je to jedina metoda kojom se može istraživati psihički život čovjeka. 8 6 . Za razliku od eksperimenta. u prvom redu Wunt.METODA OPAŽANJA U nauci se za ovu najrašireniju metodu koriste i nazivi promatranje. Također njome se ne mogu promatrati složeni dubinski procesi i stanja ličnosti. planu i načinu registriranja. najveća slabost ove metode je što se njeni rezultati ne mogu podvrći objektivnoj verifikaciji drugih istraživača. Wunt je tvrdio da čovjek ne može istovremeno nešto doživljavati i promatrati. METODA SAMOOPAŽANJA Metoda samoopažanja ili introspekcije je svojstvena samo psihologiji. Kod kontroliranog promatranja se unaprijed postavlja hipoteza o mogućim uzrocima koji djeluju na promatranu pojavu. psihički život. Kod ovog opažanja ispitivač i ispitivani je jedno lice i jedino se na takav način može zahvatiti stvarno unutrašnje doživljavanje. Mada se metodom opažanja direktno ne zahvata subjektivni. Mnogi psihički procesi i stanja su toliko složeni da ih je teško jezički opisati. Introspekcija je jedinstvena naučna metoda i zahvaljujući njoj Čovjek može da shvati sve bogatstvo psihičkog života. Samoopažanje se zasniva na opažanju vlastitog psihičkog života. Kada promatramo neke pojave a ne znamo kakav učinak one mogu imati na ponašanje ljudi. Čovjek može suditi o doživljavanju i psihičkom životu drugih ljudi na osnovu njihovih iskaza i našeg promatranja njihovog ponašanja. i otuda je teško ustvrditi vjerodostojnost i objektivnost introspektivnog izvještavanja. On je to slikovito objašnjavao: jedna ruka može hvatati drugu ruku. odnosno opažanje može biti slobodno i kontrolirano. ali ona ima i izvjesnih nedostataka. Ovom metodom se ne mogu zahvatiti intenzivna psihička stanja. Psiholozi eksperimentalisti. kontrolirano je sistematičnije i ima jasnije određen cilj i plan promatranja. koristimo se slobodnim promatranjem.

tj. nego se njime moze i terapeutski djelovati. Poslije se govori o predmetu istrazivanja gdje ispitivac mora imati svoju taktiku. njene rezultate treba provjeravati i dopunjavati drugim objektivnijim metodama. Dvosmislena. anketa. Svakom psiholoskom intervjuu. Obicno se razgovor dijeli na dvije etape. jer o mnogim psihickim procesima i stanjima ne bismo mogli. intervju. Pitanja koja postavlja ispitivac trebalo bi da budu kratka i jasno formulirana. dok kod nestandardizovanog intrvjua ispitivac moze u zavisnosti od situacije formulirati pitanja. pitati nekoga za misljenje. INTERVJU Rijec intervju potice od engleske rijeci "interview" sto znaci sastanak. • TEHNIKE ISTRAZIVANJA U PSIHOLOGIJI Navedene psiholoske metode koriste razlicite tehnike za prikupljanje i obradu podataka. mtervju ne sluzi samo za dobijanje odredenih podataka u psiholoskom istrazivanju. Kako ovo nije jedina metoda u psihologiji. Razgovor je cesto primjenjivana tehnika za dobijanje podataka u psiholoskom istrazivanju. Intervjui se dijele na standardizovane i nestandardizovane. Za vodenje intervjua potrebno je veliko iskustvo. mora znati postavljati pitanja u pravi cas i tako odrediti tempo i pravac razgovora. 1856-1939) je radi psihoanalize. ova metoda je osnovna u psihologiji. Tehnike psiholoskog istrazivanja omogucuju sistematsko. odledivanje) ispitivac postavlja pitanja kojima uspostavlja kontakt.doznati ni jednom drugom. razvio narocitu vrstu razgovora. plana razgovora i nacina (taktike) kako ce se voditi razgovor. neiasnaijaitanja na koja se unaprijed zna odgovor nije dobro postavljati. odnosno razgovora mora prethoditi temeljita priprema koja podrazumijeva tacno defmisanje predmeta razgovora. Kod standardnog intervjua pitanja su unaprijed pripremljena i svim ispitanicima se postavljaju u istoj formi. upitnik. usmjerenih na to da se ukaze na kvalitativne osobine proucavane pojave.Bez obzira na navedene nedostatke introspekcije. Najcesce primjenjivane tehnike u psiholoskom istrazivanju su. Tako se preporucuje da ispitivac ne zauzima stav isljednika niti pak previse familijaran stav. Tokom razgovora ispitivac prati reakcije i ponasanja ispitanika koje moze registrirati u toku ili odmah po obavljenom razgovora. gdje je sago9 7 . sociometrijski postupci i testovi. Frojd (Sigmund Freud. plansko i objektivno istrazivanje psihickih pojava. Razlikuje se od razgovora koji vodimo u svakodnevnom zivolu po svojoj organizaciji i siruktwri. skala procjene. U prvoj etapi (tzv. razgovor. Ova su pitanja neka vrsta zadataka.

jednokratna ili višekratna.. dok se pitanja formuliraju na osnovu principa koji daju naučno validne rezultate.pitanja moraju biti razumljiva. jasna. 1896-1980) razvijao "klinički razgovor" kojim je kod djece izazivao spontane predodžbe i na taj način pedagoški djelovao na njih. stavovi. mišljenja. isljeđivanje. ispitivanje. Slično je i Pijaže (Jean Piaget. Sačini pripremu za vođenje razgovora o nekom psihološkom problemu! 2. Sastavi upitnik o stavovima muškaraca prema učešću žena u politici sa mogućnošću slobodnih odgovora. Odgovori mogu biti u formi slobodnih i u formi alternativnog izbora. 2.vornika dovodio do spoznaje i prevladavanja težnji potisnutih u svijesti. 10 8 . Riječ anketa dolazi od Francuske riječi "enquete" što znači istraživanje. kojim će se istražiti odnos mladih prema služenju vojnog roka! ANKETA Anjkejtaje_p_sihološka tehnika koja se koristi za prikupljanje određenih podataka. Anketom. Uz navedene prednosti i mogućnosti intervjua. Pitanja i zadaci: 1.. anketa podrazumijeva dobru pripremu. . a odnose se na ispitivanje različitih psiholoških pojava. Upitnici uglavnom služe za ispitivanje masovnih pojava i obično se statistički obrađuju. sastavljenih prema određenom sistemu. Sastavi upitnik sa odgovorima u formi alternativnog izbora (Odgovori sa "Da" i "Ne"). 7^\Tfketa-može biti pismena ili usmena.interesovanja i si. da ispitanik može na njih odgovoriti. Svaki upitnik ima jasno definiran cilj istraživanja i ključ na osnovu kojeg se može zaključiti o smjeru i veličini razvijenosti određene psihološke pojave. potrebno je istaći da rezultate dobivene intervjuom treba kombinovati sa drugim objektivnijim tehnikama psihološkog istraživanja. se ispituju različiti psihološki problemi. Pitanja i zadaci: 3. javna ili anonimna. Vodi razgovor sa drugim učenikom prema prethodnoj pripremi! UPITNIK Upitnik je niz pitanja u pismenoj formi. pa stoga ti rezultati nemaju značajnu naučnu vrijednost. Jednako kao i druge tehnike. Pri sastavljanju ankete vodi se^računao sljedećem: -""""pitanja: moraju odgovarati cilju koji se istražuje. na tačno određenom uzorku. gLezult&ijjiG^jcjii anketom se uglavnom ne zasnivaju na sistematskom praćenju ispitanika i ne dopuštaju nikakvo provjeravanje.

Odnosi u grupi se mogu iskazati i pomoću sociometrijskih matrica. mjerenje stavova. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. .pitanja ne trebaju biti sugestibilna.. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava.ne smiju postojati razlozi koji bi mogli utjecati na ispitanika da pogrešno i neiskreno odgovara. što se može prikazati pomoću sociograma. kako ćete obraditi rezultate ankete da bi se mogli koristiti u praksi? TEHNIKA SKALIRANJA Tehnika skaliranja je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. kategorijama i grafički. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali.broj pitanja ne treba biti prevelik. uzajamno i jednostrano odbijanje i indifirentnost. Zadatak: 1. - Zadatak: 1. . Vrijednost ove tehnike je u tome što njome otkrivamo pojedince koji su najviše cijenjeni i koji su odbačeni. Numeričke skale koje se koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skale procjene koja ima pet stupnjeva. npr. gdje se statistički izračunavaju različiti indeksi . Ova tehnika omogućuje kvantifikaciju psiholoških mjerenja i na taj način daje psihologiji više egazaktnosti. Na grafičkoj skali od 1 do 10 procijeni objektivnost ocjenjivanja svih nastavnika koji tebi predaju! SOCIOMETRIJSKA TEHNIKA Ovom se tehnikom utvrđuju međusobni odnosi pojedinaca u grupi. . odbačenost. gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces.. Na osnovu dobijenih rezultata možemo ustvrditi kakvi su odnosi u grupi. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati. Ti odnosi mogu biti: uzajamno i jednostrano privlačenje. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati.ispitanici moraju dovoljno biti motivirani da na njih odgovore. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja.grupna kohezija. li 9 . Anketirali ste učenike osmih razreda o njihovom stavu prema pušenju. Procjene se mogu označavati brojevima. popularnost.

"testari" znaci posvjedociti. ispit. Siroku primjenu u psiholoskoj praksi imaju otkako je Binet zajedno sa Simonom razradio sistem testova za utvrdivanju umnog razvoja djece. dok u engleskom jeziku rijec "test" znaci proba. tj. medusobnom usporedbom postignuca ostalih ispitanika. on mora ispunjavati sljedece mjerne karakteristike: 1. da je osjetljiv. da bude objektivan. 4. Sacini sociogram svog razreda i tekstualno objasni kako je razred socijalno struktuiran! PSIHOLOSKI TEST Rijec test je latinskog porijekla . tj. da mjeri upravo onu osobinu koju zelimo utvrditi kod ispitanika.SI. 3. 12 10 . Da bi test bio standardizovan (jednak za sve ispitanike). da se njime mogu utvrditi stvarne razlike izmedu ispitanika u osobini koju mjerimo. tj. 1. Rezultati dobijeni ovakvim mjerenjem se vrednuju na standardan nacin. tj. da se uzastopnim mjerenjem neke psiholoske osobine kod istih ispitanika dobijaju isti ili slicni rezultati. 2. da rezultati zavise od sposobnosti ispitanika a ne od onoga koji procjenjuje rezultat (da razliciti ispitivaci isto ocjenjuju). Test se sastoji od jednog ili od niza zadataka kojima se utvrduju odredene osobine ispitanika. Sociogram Zadatak: 1. da bude pouzdan. dokazati. To su sistematska ispitivanja koja kvalitativne odlike treba da kvantifikuju. da bude valjan. provjeravanje.

rezultati testova nisu uvijek u potpunosti tačni pa se moraju dopunjavati rezultatima dobivenim drugim metodama i tehnikama. Baždarenje je složen statistički postupak kojim se bavi posebna grana psihologije .Testovi koji se primjenjuju u istraživanju određenih psiholoških pojava. U odnosu na to koja psihološka svojstva mjere. testove ličnosti i testove postignuća. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Odakle potiče riječ psihologija? U čemu je razlika tumačenja pojma "duša" između Platona i Demokrita? Ko je i kada osnovao prvu laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju? Sta je predmet izučavanja psihologije? Koji su teorijski zadaci psihologije? Nabroj grane psihologije! Sta je to zavisna varijabla u psihološkom eksperimentu? Navedi faze u realizaciji psihološkog eksperimenta? Koje su dobre i koje loše strane introspekcije? Koje su karakteristike standardiziranog intervjua? Sta je to skala procjene? Navedi karakteristike standardiziranog testa! Da li su rezultati testova u potpunosti tačni? 13 11 .psihometrija. Međutim. Standard i zovan i testovi omogućuju psihologiji da egzaktno ustvrđuje određene psihološke pojave. testove dijelimo na: testove sposobnosti. moraju biti baždareni kako bi se njima mogla odrediti relativna vrijednost svakog pojedinca u odnosu na sve koji su ispitivani.

Osjetni organi se razlikuju i prema tome da li registriraju draži koje dolaze iz spoljneg svijeta ili iz unutrašnjosti tijela. kakav je bio Kroton (Croton). bola i osjet za toplo-hladno). dodira. mišićima i žlijezdama sa unutrašnjim lučenjem koji direktnije učestvuju u psihičkom životu. sluha. RECEPTORI (OSJETILA) Receptori registriraju promjene koje se zbivaju u spoljnem svijetu i u našem organizmu. Tokom 20. Organske osjete primamo od interoreceptora koji se nalaze u unutrašnjosti tijela. U 19. ORGANSKE OSNOVE PSIHIČKOG ŽIVOTA Organsku osnovu psihičkog života predstavlja organizam u cjelini. toplotne i svjetlosne draži. U odnosu na vrste draži koje registriraju. nego organizam u cjelini. hemijske. Podlogu psihičkog života ne Čine samo mozak i nervni sistem. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem i mišići. osjetne organe dijelimo na one koji registriraju mehaničke. Pojavom eksperimenta u psihologiji utvrđuje se povezanost tijela i duše. Tako je fiziolog Gole vještom operacijom odstranio psu veliki mozak. 14 12 . stoljeća eksperimentalna istraživanja sve dublje prodiru u odgonetanje tajni organskih osnova psihičkog života. Svi organi su važni za normalno psihološko funkcioniranje. Tako je mislilac Aristotel tumačio da mozak ima funkciju hlađenja krvi. ali su najznačajniji: čulni organi. mogao je obavljati određene pokrete. Kada se pas oporavio. zglobovima i unutrašnjem uhu (kinestetski i statički receptori). uz nervni sistem dati i osnovne informacije o čulima. koji je još u 5. O promjenama u tijelu obavještavaju nas proprioreceptori smješteni u mišićima. nervni sistem.2. Više o osjetnim organima i njihovom funkcioniranju izložit ćemo kad budemo obrazlagali nervni sistem. Stoga ćemo. stoljeća vladalo je opće mišljenje da su tijelo i duša odvojeni. Mnogo je vremena trebalo da ljudi shvate daje psihički život čovjeka povezan sa mozgom i nervnim sistemom. stoljeću je nizom istraživanja utvrđena veza između psihičkog života i fizioloških funkcija organizma. ali nije bilo ni traga psihičkog života. ukusa. sve do kraja 18. Eksteroreceptori primaju podražaje iz spoljneg svijeta (osjeti vida. stoljeću prije nove ere seciranjem ljudskog lesa ustvrdio daje mozak centar našeg duševnog života. Mada je bilo genijalnih pojedinaca koji su uviđali vezu između mozga i psihičkog života čovjeka.

Smještena je u gornjem dijelu vrata. ' ŽLIJEZDE SA UNUTRAŠNJIM L UČENJEM Lučenjem hormona i sekreta u krv i unutrašnjost tijela. Poremećaj rada štitne žlijezde sa uspjehom se može liječiti u ranom djetinjstvu. dok smanjeno lučenje hormona. 15 13 . Posljedica je skupljanje i opuštanje mišića. Postoji više tih žlijezda. Žlijezde koje luče hormone u krv zovu se endokrine. Adrenalne ili nadbubrežne žlijezde su smještene pored bubrega. dovodi do patuljastog rasta. Postoje poprečnoprugasti mišići (mišići kostura). posljedica je kretenizam. spomenut ćemo one najvažnije. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem regulišu fiziološke procese u organizmu. Glatkim i srčanim mišićima ne možemo upravljati svojom voljom. pri kraju dušnika. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormon. Hormoni kore su značajni za emocionalno ponašanje. odnosno zaostatak u razvoju inteligencije i emocionalna neprilagođenost. glatki mišići (zidovi utrobe i krvnih sudova) i srčani mišić (posebna vrsta poprečnoprugastog mišića). Što na psihičkom nivou izaziva povećanu nervnu napetost. dok žlijezde sa unutrašnjim lučenjem prvenstveno reguliraju hemijske procese u organizmu.EFEKTORI U efektore spadaju mišići i žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. dolazi do povećane opće aktivnosti (hiperaktivnost). dok egzokrine žlijezde luče sekrete u šupljine tijela. Kora luči hormone kortikosteroide a jezgro adrenalin. Hipofiza luči više hormona koji regulišu rad ostalih žlijezda. Mišići su nosioci funkcije pokreta organizma. Smještena je u bazi mozga i čine je dva režnja. Ijedna i druga anomalija dovodi i do poremećaja psihičkog života. Desi li se to prije rođenja i u periodu ranog djetinjstva. Tiroidna ili Štitna žlijezda luči hormon tiroksin koji regulira potrošnju kiseonika u organizmu i tako utječe na aktivnost organizma. Smanjen rad tiroidne žlijezde uzrokuje različite psihofizičke promjene. MIŠIĆI Mišići vrše pokrete tako da se nervnim vlaknima iz viših centara prenose nervni impulsi. dolazi do gigantizma. što uzrokuje određene biohemijske procese i oslobađanje energije. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormone. Kortikosteroidi također utječu na regulaciju kalcija i vode u organizmu. dok pretjerano lučenje može dovesti do prijevremenog seksualnog razvoja dječaka i pojave muških karakterstika kod djevojčica i žena. Smanjeno lučenje ovog hormona dovodi do slabljenja seksualnog nagona i općeg zamora. Za psihički život čovjeka uglavnom je značajna funkcija endokrinih žlijezda.

dok unutrašnja ili mijelinska opna služi za fiziološku izolaciju. Neki neuriti imaju produžetke. Između dva neurona postoji mikro distanca (međuprostor). NERVNI SISTEM Nervni sistem je najrazgranatiji sistem organa u Čovjekovom organizmu. U zavisnosti od toga gdje sprovode nervno 16 14 . povećanje pritiska i ubrzanog rada srca. Kraći produžeci se zovu dendriti i preko njih se prenose nervni impulsi u nervnu ćeliju. Obično se dijeli na moždano-moždinski (cerebrospinalni) i autonomni (vegetativni) dio. Iz nervne ćelije izdvajaju se ogranci ili produžeci koji mogu biti kraći i duži. Neurit je obavijen sa dvije opne. Nervni sistem je građen od nervnih ćelija ili neurona. a na psihičkom planu izaziva promjene u emocionalnom reagiranju. kolaterale kojima se nervna ćelija povezuje sa drugim nervnim ćelijama. jedra i produžetaka. vanjska ili Svanova opna (neurolema) služi za mehaničku zaštitu neurita. U okviru moždano-moždinskog su centralni nervni sistem (CNS) i periferni nervni sistem (PNS). posebno u periodu puberteta i prelaznom periodu (pubertetske i klimakterične krize). Duži produžetak se zove neurit ili akson koji može imati dužinu preko jednog metra. U njima su smješteni neurotransimiteri (posrednici. Osnovna razlika između dendrita i teledendrita je funkcionalne prirode: teledendriti provode nervne impulse na drugu ćeliju. CNS čine mozak i kičmena moždina. Naprimjer. Ustvari na kraju teledendrita nalaze se sitni mjehurići. što uvjetuje povećanje šećera u krvi. Ti hormoni su značajni za reprodukciju i pojavu sekundarnih spolnih krakteristika. Više nervnih ćelija se grupiše u čvorište koje se zove ganglion.teledendrita koji se spajaju sa sljedećom nervnom ćelijom. Gonade ili spolne žlijezde intenzivnije luče hormone u doba puberteta. a PNS svi živci koji izlaze iz mozga i kičmene moždine.plazmu u kojoj se nalaze tanke niti . Mijelinska opna se javlja u različito vrijeme razvoja kod različitih organa.neurofibrili koji prenose nervno uzbuđenje kroz ćeliju. Snop produžetaka gangliona čini nerv ili živac.Povećano lučenje adrenalina utječe na rad poprečnoprugastih i glatkih mišića. Neurit se završava razgranatom mrežom nervnih vlakana . Reguliše i usklađuje rad cijelog organizma. medijatori) koji služe kao posrednici u prenošenju impulsa sa jednog neurona na drugi. dok dendriti prihvataju nervne impulse s druge nervne ćelije i upućuju ih ka tijelu ćelije. omogućuje vezu organizma sa spoljnim svijetom i predstavlja fiziološku osnovu psihičkog života. U jedru nervne ćelije nalaze se hromozomi koji su nosioci nasljednih osobina. Ćelijska opna obavija pihtijastu masu . Hormoni spolnih žlijezda utječu na psihički život Čovjeka. koja se zove sinapsa. Nervna ćelija može biti različitog oblika a sastoji se od neurona. senzorni nervi dobijaju ovu omotnicu već u embrionalnom razvoju a neki efektori u drugoj godini života.

koji prenose nervne impulse od periferije organizma ka centru. U sinapsi se odvijaju složeni hemijsko-električni procesi. pojačavati (eks-citacija) i Grana neurona.5 milisekunde). PRENOŠENJE NERVNIH IMPULSA Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa (nadražaja).brži impulsi. prijem draži i prenošenje nadražaja smanjivati (inhibirati). Razlikujemo neuro-neuro sinapse (između dva neurona) i neuro-muskularne (između živčane i mišićne ćelije). razlikujemo motorne ili eferentne nerve. Živčani impulsi se šire brzinom od 1 do 100 metara u sekundi što zavisi od debljine nervnog vlakna. Nervni nadražaj se prenosi preko sinapse na sljedeću nervnu ćeliju. koji prenose nervne impulse iz centra ka periferiji. Nervna ćelija ona je neka vrsta "skretnice" i "filtera" za nervne inpulse. Na taj način Slika 2. deblja nervna vlakna . Sinaptički međuprostor je ograničen membranom na teledendritima presinaptička Receptor —$ membrana i membranom koja se nalazi poslije sinapse na denDendriti -y dritima susjednog neurona -postsinaptička membrana. neuroni nisu neposredno vezani jer se između njih nalazi jedan prostor koji se zove sinapsa. i senzorne ili aferentne. Nervno uzbuđenje ili nadraženost je složen biohemijski proces koji se odvija u nervnoj ćeliji i uvijek ima jednosmjeran pravac. Ovo sve traje jako kratko (približno 0. Sinapsa nervne impulse može propuštati. Neurotransimiteri se zbog razlika u električnom potencijalu vežu za postsinaptičku membranu i tako prenose nervne impulse. 17 15 . Kao što smo istakli. Nervni podražaj se prenosi tako što se mjehurići na završnom dijelu teledendrita raspuknu u sinaptički međuprostor i neurotransimiteri dolaze u dodir sa postsinaptičkom membranom dendrita.uzbuđenje.

18 . Zadatak: 1.oko. U bilogiji ste učili čulo vida . stvaranje nadražaja u vidnim čulnim ćelijama i njegovo prenošenje vidnim nervom do centra za vid i mozgu. koja prenose nervne impulse od osjetnih organa do mozga. kojima centralni nervni sistem reaguje na draži. Njega Čine svi nervi koji izlaze iz kičmene moždine (moždinski ili spinalni) i svi nervi koji izlaze iz mozga (moždani ili cerebralni). pluća i stomaka. Razlikujemo senzitivna nervna vlakna. na vama je da uradite shemu prijema svjetlosne draži u oku. te doživljavanje slike promatranih objekata ili pojave u mozgu. i motorna nervna vlakna. Nervno-mišićna sinapsa PERIFERNI NERVNISITEM Periferni nervni sistem (PNS) služi kao spona između centralnog nervnog sistema i periferije tijela.Slika 3. koji inerviraju glavu. čulne organe koji su smješteni u glavi kao i nervi koji upravljaju radom srca. Periferni nervi su u parovima (po jedan senzorni ijedan motorni) i ima ih 31 koji se izdvajaju iz kičmene moždine i inerviraju trup i ekstremitete i 12 pari moždanih nerava.

čovjek može primati vanjske podražaje.CENTRALNI NERVNI SISTEM Funkcija svijesti je sveukupnost doživljaja vanjskog svijeta. 5.Siva supstanca obavlja funkcije nižih nervnih centara. koji se spajaju u mješoviti moždinski spiralni nerv. 7. Ova siva supstanca je u obliku leptira ili slova H. Vanjski dio čini bijela supstanca sačinjena od vlakana sa mijelinskom ovojnicom. trbušnih rogova i leđnih rogova. Kroz posebne otvore. žlijezda). KIČMENA MOŽDINA Kičmenu moždinu sačinjava skup nerava koji se nalazi u kičmenom stubu. Shema refleksnog luka 1. 3. u svakom kičmenom pršeljenu izlazi po jedan par leđnih i trbušnih nervnih korijena. 6. Te složenije psihičke aktivnosti mogu izvršiti mozak i kičmena moždina. koji zajedno čine centralni nervni sistem. vlakno. spiralna ganglija. Sastoji se od centralnog dijela. Leđni korijeni se označavaju kao osjećajni. . Unutrašnji dio kičmene moždine je sive boje i sastoji se od tijela nervnih ćelija. Pa ipak. senzitovno n. motorni neuron. a dok mu motorni nervi omogućuju da reagira na te podražaje. sinapse neposredne i sa umetnutim neuronom. 4. Slika 4. Bijela supstanca održava vezu između viših i nižih nervnih centara u aferentnom i referentnom smjeru. čulna ćelija. efektor (mišić. Zahvaljujući upravo svojstvu senzornih nerava. U kičmenoj moždini su smješteni mehanizmi refleksnog djelovanja. 2. trbušni su motorni. centar refleksnog luka. km.kičmena moždina 19 . sam periferni sitsem ne bi mogao proraditi podražaje vanjskog svijeta i adekvatno na njih odgovoriti.

Ona je centar mnogih somatskih (tjelesnih) i autonomnih (nezavisnih) refleksa. Kičmena moždina je transverzala kroz koju prolaze senzorni nervi kojima se prenose nervni impulsi od osjetnih organa ka mozgu, kao i motorni nervi koji iz mozga prenose impulse do određenih mišića. Dakle, funkcija kičmene moždine je da sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i da regulira neke reflekse. MOZAK '

V

Mozak je najsloženiji i najznačajniji dio nervnog sistema. Njegov najveći dio je veliki mozak (cerebrum), sjedište percepcije i svjesnog ponašanja. Veliki mozak ima dvije polovine ili hemisfere koje su prekrivene tankim slojem - moždanom korom. Ona je nosilac svih elemenata svjesnosti. Kora velikog mozga je sive boje i sastavljena je od tijela nervnih ćelija, dok je unutrašnjost bijele boje i sastavljena je od završetaka, motornih i osjećajnih nervnih vlakana. "Čovjekov mozak, koji svojom težinom od oko 1,25 - 1,5 kg sačinjava samo 2 posto tjelesne težine, najkompliciraniji je biološki organ što gaje priroda ikad stvorila. Oko 10-15 milijardi stanica (zajedno sa 100 milijardi stanica za izmjenu tvari i potpornih stanica) sa svojih 10-50 hiljada veza po svakoj stanici predstavljaju tako razgranat i kompleksan sistem, da bijedna malo tačnija shema tog sistema - ako bi se uopće mogla nacrtati - zauzimala površinu od više kvadratnih kilometara, pa makar pojedine živčane stanice ne bi bile nacrtane veće od glave pribadače. Pri tom bi ta shema bila još uvijek nekoliko puta kompliciranija od cjelokupne telefonske i teleprinterske mreže cijelog svijeta. " (Huecker, R. Kakuska, J. Nagornv, Psihologija u službi čovjeka, str. 38.) Glavni dijelovi mozga su : 1. 2. 3. 4. 5. Veliki mozak ili telencefalon; Među mozak ili diencefalon; Srednji mozak ili mezencefalon; Zadnji mozak ili metencefalon i Produžena moždina ili mielencefalon.

1. Veliki mozak ili prednji mozak je podijeljen uzdužnom brazdom na dvije hemisfere koje su spojene poveskom nervnog tkiva (corpus callosum). Mozak je jako izbrazdan što uvećava njegovu površinu. Površina velikog mozga iznosi oko 2000 kvadratnih centimetara, i to je oko 80 % cjelokupne težine moždane mase. Moždana kora obje hemisfere se dijeli na četiri režnja ili lobusa: potiljačni ili okcipitalni sa centrima za vid; sljepoočni ili temporalni za zvuk i govor; tjemeni ili parijetalni za kretanja, dodir i prepoznavanje te čeoni ili frontalni za mišljenje i planiranje. 20

Milbički sistem, najstariji dio unutrašnjosti mozga: to je upravljački centar čuvstvenog života.

Kora velikog mozga, najmlađi dio u razvoju mozga; to je centar svih svjesnih psihičkih funkcija.

Talamus i hipotalamus (koji se na slici ne vide) su centri motivacionih procesa (nagonskih stanja i raspoloženja).

Oči su izvrnuti dio mozga: mrežnica i vidni živci sastoje se od živčanih vlakana. Moždano deblo zajedno s talamusom (tamnosivo) i malim mozgom (svjetlosivo) najstariji je dio mozga: odvde se reguliraju sve osnovne životne funkcije.

Mali mozak je upravljački centar svih tjelesnih pdkreta (tjelesne motorike).

Hipofiza je najvažniji kontrolni centar cijele hormonalne tjelesne ekonomije. Leđna moždina je dijelom provodnik od mozga i do mozga, a dijelom upravljački centar (za jednostavne reflekse) i dijelom živčani centar (parasimpatikus).

SI. 5. Mozak, neki dijelovi i njihove funkcije 21

2. Međumozak je ispred srednjeg mozga i pokriven je dijelovima velikog mozga. Sastoji se od talamusa (vidnih brežuljaka ili kvržica), hipotalamusa (dna) i epifize. Talamus je centar osjećajnih (senzornih) informacija i njihovog prosljeđivanja kori velikog mozga. Tu su i centri za koordinaciju pokreta. Hipotalamus je centar vegetativnih funkcija (disanje, rad srca i dr.). Utiče i na rad hipofize. Epifiza luči hormone i utiče na prilagođavanje spoljnim uvjetima. 3. Srednji mozak se sastoji od tzv. crvenog tijela i četverogubih kvržica. To je najmanji dio mozga. U njemu se nalaze centri regulacije složenih automatskih pokreta i onih koji prate voljne pokrete tijela. 4. Mali mozak ima najveću važnost za motoriku jer koordinira voljne pokrete. Smješten je u zadnjem dijelu i sastoji se iz tri dijela: lijeva i desna hemisfera i srednji dio ili vermis. U unutrašnjosti malog mozga je bijela supstanca, odnosno nervni završeci, u obliku razgranatog drveta, pa je zato zovu i "drvo života". U sastav malog mozga ulazi i tzv. Varolijev most. To je jedno ispupčenje koje se nalazi na centralnoj strani zadnjeg mosta, gdje su smješteni važni centri, za sluh, ravnotežu, osjetljivost kože lica te i centri za inervaciju muskulature lica, očiju i pljuvačnih žlijezda. 5. Produžena moždina se nastavlja na mozak i sliči kičmenoj moždini, s tim što siva masa nije homogena, nego se u njoj nalaze mala ostrvca bijele mase, odnosno nervni završeci. Ovi nervni završeci predstavljaju važne centre za reguliranje rada srca, pluća, jezika, crijeva i grkljana. Tu su i centri za kihanje, kašljanje, žvakanje, gutanje, plakanje (beba). Ovaj dio mozga učestvuje i u regulaciji održavanja ravnoteže tijela. ,

MOŽDANA KORA ILI KORTEKS Moždana kora je najrazvijeniji dio mozga i nosilac svih psihičkih procesa. Građena je od nervnih ćelija različitog oblika. Najveći dio nervnih ćelija mozga je smješten u kori tako da njena površina iznosi oko 220 hiljada kvadratnih milimetara. Prema obliku nervnih ćelija mozak je podijeljen na 52 polja, tzv. Brodmanova polja. Iako je veoma tanka (kao list hartije), moždana kora ima šest slojeva. Moždane brazde i vijuge dijele korteks na: čeoni, sljepoočni, tjemeni i potiljačni dio. Moždana kontrola funkcija odvija se u strogo određenim oblastima kore velikog mozga. Sve te oblasti su međusobno povezane, a pomoću nervnih puteva povezani su i sa određenim centrima u bijeloj masi i u nižim centrima mozga i kičmene moždine. Na taj način moždana kora je u vezi sa svim dijelovima tijela. Posebne skupine funkcionalno povezanih ćelija označavaju se nervnim centrima, a prema položaju i funkciji u nervenim sistemima nazivaju se senzorni, motorni i asocijativni. 1. Senzorni centri su zone moždane kore gdje se završavaju senzorna vlakna koja prenose nervne impulse sa periferije tijela. U senzornom centru impulsi
22

Najvažnije asocijativne zone su u čeonom dijelu mozga i osnovna su fiziološka podloga svijesti. (Prefrontalna lobotomija.) Mozak uglavnom integra tivno funkcionira. R. mada je ruski naučnik A. tumače i određuju reakcije. centar za kožni osjet je smješten u oblasti postcentralne vijuge itd. Neka istraživanja su pokazala da sama kora mozga nije dovoljna za obavljanje složenih psihičkih funkcija. prekid nervnih veza između čeonog režnja i emocionalnih centara u hipotalamusu i limbičkom sistemu radi smanjenja agresivnosti. 3. Asocijativni centri nisu tako jasno prostorno locirani pa ne možemo sa sigurnoš ću ustvrditi centre složenih psihičkih funkcija kakve su mišljenje. Dakle. dok u složenim psihičkim procesima mozak funkcionira kao cjelina.desnom stranom tijela. 2.:ja. kojima mozak odgovara na nervne draži. centar za miris je u oblasti vijuge parahipokampi. Funkcionalni blok regulira opći tonus organizma i budnost. iz ovih centara polaze nervna vlakna koja prenose nervno uzbuđe nje iz mozga u pojedine dijelove tijela. što pretpostavlja da su u čeonom režnju locirani centri koji upravljaju svjesnim funkcijama. Brokov centar. centar za govor u do njoj čeonoj vijuzi. Senzorno-motorni blok zahvata vanjske dijelove moždane kore. 3. Centar koji upravlja pokretima glave i ruku je smješten u zadnjem dijelu srednje frontalne vijuge. Asocijativni centri obavljaju funkciju organizacije i smislenost poveziva nja svih psihičkih procesa u mozgu. Tako je poznato da se centar za vid nalazi u potiljacnom režnju mozga us angularis). tzv. Motorni centri upravljaju radom mišića i žlijezda sa unutrašnjim luče njem. Luria u svojim istraživanjima otkrio tri funkcionalna bloka koji u jednostavnim psihičkim procesima djeluju samostal no. tj. Blok složenih psihičkih procesa je smješten u čeonim dijelovima korteksa. i multimodalne neurone. i obuhvata re- tikularnu formaciju. Ovaj blok programira.se analiziraju. dok povrede pojedinih asocijativnih zona ne moraju dovesti do prestanka 23 . U mozgu su jasno definisani samo centri za jednostavne senzorne i mo torne funkcije. 2. U blizini ovog bloka je motorna zona moždane kore kojom se također odavde upravlja. regulira i kontrolira psihičke aktivnosti. moždano deblo. Luria spominje: 1. centar za sluh u sljepoočnom dijelu (girus transverzus). Povrede senzornih i motornih centara dovode do ispada odgovarajućih funk-. pokazala je da u takvih osoba je smanjena svjesna kontrola i odgovornost. Svaki osjetni receptor ima zaseban :ar. Desna hemisfera mozga upravlja pokretima e strane tijela dok lijeva hemisfera . pamćenje i učenje. gdje su locirani centri za osjete. ispred središnje vijuge. subkortikalne jezgre i medijalne dijelove moždane kore. Prednje asocijativno polje zauzima 29% površine jedne hemisfere i smješteno je u dijelu frontalnog režnja.

6. Vegetativni nervni sistem djeluje autonomno i regulira rad unutrašnjih organa i žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. jer tu funkciju preuzimaju neki drugi dijelovi moždane kore. dok jedan povećava aktivnost nekih organa. Ovaj sistem se sastoji od grupa nervnih ćelija (ganglija ) koje su smještene duž kičmene moždine i odgovarajućih centara u mozgu. prvenstveno u hipotalamusu. Prouči funkciju talamusa i hipotalamusa u psihičkom životu čovjeka! / VEGETATIVNI NERVNI SISTEM Nervni sistem se obično dijeli na somatski (tjelesni) i vegetativni (autonomni). Njihovo je funkcioniranje suprotno. Zadatak: 1. drugi ju smanjuje. Simpatički nervni sistem ubrzava rad pojedinih organa Oko PljuvaČne žlijezde Žlijezde znojnice Krvni sudovi Srce Pluća Jetra Želudac Nadbubrežne žlijezde Bubrezi Tanko crijevo Debelo crijevo Mokraćni mjehur SI. Vegetativni nervni sistem dijelimo na simpatički i parasimptički. Somatski ili animalni upravlja poprečnoprugastim mišićima i njime čovjek svjesno upravlja.odgovarajućih psihičkih funkcija. Shematski prikaz vegetativnog nervog sistema .

pljuvačnih žlijezda. Parasimpatički nervni sistem usporava rad žlijezda i unutrašnjih organa te tako utječe na uspostavljanje ravnoteže u orgnizmu. Ove promjene su posebno izražene u emocionalnom uzbuđenju i imaju funkciju povećana opće mobilnosti organizma. povećava lučenje adrenalina).( s r c a . povećava krvni pritisak. 24 . pluća.

crvenog tijela i četverogubih kvržica koje inerviraju muskulaturu lica. Smanjen rad štitne žlijezde može dovesti do kretenizma. Srednji se mozak sastoji od tzv. Prefrontalna lobotomija je prekid veza između čeonog režnja i hipotalamusa i limbičkog sistema. Neurofibril je hormon gonade. očiju i pljuvačnih žlijezda. Reverzibilni krug je način nastajanja olfaktivnog osjeta. Kičmena moždina sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i regulira neke reflekse. U mozgu su jasno definisani centri za pojedine psihičke funkcije. Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne 25 .PROVJERITE SVOJE ZNANJE Mozak predstavlja osnovu psihičkog života čovjeka. Hipofiza regulira rad ostalih žlijezda. Proprioreceptori nas izvještavaju o promjenama u našem tijelu. Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa. Aferentni nervi prenose impulse od periferije ka centru. Vegetativni nervni sistem se sastoji od simpatičkog dijela kojim čovjek može upravljati i parasimpatičkog koji je autonoman. Stečeni refleks je trajna veza između draži i reakcije.

onu koja nas okružuje. osjeća i poduzima akciju. Opažanje je složen psihički proces u kojem ne učestvuju samo osjetni organi. čulni organi imaju svojstvo da primaju podražaj (draž) određene vrste energije iz vanjskog svijeta i unutrašnjosti organizma te da ga prerade u određeni osjet. emocija i stavova. čovjek posmatra neki predmet i istovremeno razmišlja. Npr. Naime. koristi ranija iskustva i daje im određeni smisao. Pošto je teško izučavati psihički život u njegovoj stvarnoj cjelovitosti. Objektivni svijet djeluje na naše osjetne organe svojim fizičko-hemijskim procesima i zato opažanje uglavnom zavisi od karakteristika tih podražaja. Spoznaja cjelovitog 26 . moramo pristupiti pojedinačnom razmatranju psihičkih procesa i stanja. Prva karika u spoznajnom procesu je opažanje.f[ 3. ^ OSJET Mnogobrojne draži djeluju na naša čula i mi ih ne zapažamo izolovano. nego je zapažamo kao jednu cjelinu. Tako kada gledamo jabuku na stolu. Osjet je doživljaj koji nastaje pod uticajem podražaja (draži) određene vrste i intenziteta na osjetne organe. OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI Čovjek funkcionira kao jedinstveno psihičko biće. mi ne zapažamo posebno crvenu boju. Najčešća klasifikacija psihičkih procesa je ova: • spoznajni ili intelektualni. Spoznaja se temelji na analiziranju primljenih informacija iz vanjskog svijeta i njihovom prevođenje u različite pojmove i operiranje njima. Teško je posmatrati izolovano pojedine psihičke procese i stanja. posebno njen oblik i veličinu. Naime. odnosno od naših motiva. SPOZNAJNI PROCESI Ovim procesima spoznajemo objektivnu stvarnost. pa stoga kažemo daje odražavanje objektivne stvarnosti u našoj svijesti subjektivni doživljaj. tokom opažanja čovjek vrši selekciju draži. jer se oni i ne dešavaju izolovano. Međutim. • osjećajni ili emocionalni i • voljni ili konativni procesi. Reagovanje na ove draži preko osjetnih organa predstavlja osnovu opažanja. opažanje zavisi i od našeg trenutnog stanja. OPAŽANJE Opažanje je proces u kojem čulnim organima spoznajemo svijet koji nas okružuje.

Pod djejstvom svjetlosti vidni pigmenti koji se nalaze u mrežnjači (rodopsin i tri varijante jodopsina) razlazu se. postoji sljepoća za boje.OSJET MIRISA Osjetni receptori za miris (olfaktivni) smješteni su u gornjem dijelu sluzokože nosa. smolaste. U ovom posljednjem slučaju oko razlikuje samo različite svjetlosne predmete . Njime ne opažamo samo boju nego oblik. Psiholog Hening spominje cvjetne. a mozak konačno vidi i doživljava promatrane objekte i pojave. Taj nadražaj se putem očnog nerva prenosi u odgovarajući centar u potiljacnom regionu kore velikog mozga. Pored sljepoće za boje česte su mahane ili anomalije osjeta vida kao što su kratkovidnost.. zelena. 29 . što se dešava zbog ukrštanja vlakana očnih nerava neposredno iza očiju. dalekovidnost i astigmatizam nastaju zbog deformacije u očnom sočivu. Nadražaji iz desne strane vidnog polja putuju ka lijevoj moždanoj hemisferi i iz lijeve ka desnoj. koje u mozak šalju podatke o intenzitetu. vid nastaje stimulacijom nervnih ćelija mrežnjače. Daltonizam je forma djelimičnog sljepila za boje gdje se crvena boja vidi kao zelena. Vidni osjet je najvažniji za ljudsku spoznaju jer na njega otpada oko 90% svih osjeta. Svaki optički živac ima oko milion ovih aksona. Olfaktivni sistem je povezan sa limbičkim sistemom. što se može ispravljati naočalima. kretanje. "sređuje". udaljenost. Prema tome. "tumači" i "vidi" kao detalje slike u vidnom polju. dalekovidnost i dr. a desna na isti način vidi lijevu stranu vidnog polja. Zato se kaže da oko samo gleda. plava) i njihove kombinacije. (crvena. začinske. Tako lijeva hemisfera prima impulse s lijeve strane oba oka i vidi desnu stranu vidnog oka.kao na bezbojnoj (crno-bijeloj) fotografiji. svi ostali mirisi su kombinacija ovih. OSJET VIDA Vidni receptori su fotoreceptivne ćelije—štapići i čunići i smješteni su u mrežnjači. žuta. Kada je u pitanju sljepoća za boje. Normalno oko raspoznaje četiri osnovne boje. Ove informacije mozak zatim "čita". rijedak je slučaj totalnog sljepila. hipotalamusom i dijelovima moždanog stabla. proširena na dvije ili tri boje ili pak potpuna. Za razliku od drugih čula. Prema njemu. truhle i zagorjele mirise. Kratkovidnost. voćne. ove receptorske ćelije predstavljaju istovremeno i neurone. boji i drugim svojstvima primljenih svjetlosnih draži. veličinu itd. ali je često djelimično sljepilo za boje. Postoji mnogo kvaliteta mirisa i teško ih je klasificirati. Ona je redovno prirođena: može biti ograničena na crveno ili zeleno. Međutim. pri čemu nastaje nadražaj u vidu bioelektrič-ne struje. Oni reaguju na prisustvo isparljivih supstanci. Ljudsko oko raspoznaje samo usko područje elektromagnetskog spektra (vidljivi dio Sunčeve svjetlosti) valne dužine 400-760 mu.

od oko 0 do oko 120 dB. Tako se dešava da kod morske bolesti imamo osjećaj mučnine. Pomoću ovog osjetnog organa doživljavamo položaj tijela u prostoru. Količina i kvalitet zvučnih informacija. nakovanj i uzengiju. rasprostiranja i osjeta zvuka bavi se akustika. Ljudsko uho može slušati zvuk u vrlo širokom intervalu intenziteta.000 titraja u sekundi (Hz). Impulsi nastali u tim ćelijama. Receptori ovog osjetila (osjetna tjelešca) nalaze se najvećim dijelom u zglobnim čahurama. Tako se konačno doživljava kompletan osjet sluha. Čovjek je najosjetljiviji na zvučne draži između 1000 i 5000 titraja. promjenu položaja tijela i održavanje ravnoteže. tj. Sa uzengije. nego i psihoakustička analiza. Receptorske ćelije osjetila sluha imaju sposobnost da mehaničku energiju zvučnih valova pretvore u bioelektirčne impulse i upute ih odgovarajućim moždanim centrima. ove vibracije preko ovalnog okna dospijevaju do puža. preko refleksnog luka podražilo mišiće za probavu. One su smještene u tzv. posebno one u utrobi. ali djelimično 30 . starosti i dr. Kortijevom organu unutrašnjeg uha . pa se dešava da on refleksno djeluje na mišiće u unutrašnjosti tijela.glavnom funkcionalnom dijelu puža. posebno kada je riječ o govornim elementima. koje se prenosi na slušne koščice-čekić. Intenzitet zvuka mjeri se u decibelima (dB).OSJET SLUHA Osjetilo sluha je uho. koja se prenose kroz sredstvo (prenošenja). osjeti sluha. Dospjele vibracije se prenose na bazilarnu membranu. Ljudi mogu čuti tonove u intervalu frekvencije od oko 160 do 20. gdje se vrši ne samo "izoštravanje zvuka". kinestetički osjet kretanja. putem slušnog nerva dolaze do sljepoočnog dijela kore velikog mozga. Mehanoreceptori zvučnih vibracija nalaze se u unutrašnjem uhu. OSJET RAVNOTEŽE ILI STATIČKI OSJET Ove osjete dobijamo preko polukružnih kanala i otolitnog aparata koji su smješteni u unutrašnjem uhu. Ovaj osjet je tijesno povezan sa organskim osjetima. U ovoj posljednjoj istražuju se problemi vezani uz organe sluha i govora. Istraživanjem izvora. U fizikalnom smislu zvuk može biti ton. što zavisi od načina titranja. Ovaj osjet doživljavamo kao informaciju o položaju i kretanju pojedinih dijelova tijela. KINESTETIČKI OSJET Kinestezija. Treba razlikovati fizikalnu i fiziološku akustiku. a sa nje na osjetilne ćelije Kortijevog organa. zavise od intenziteta (jačine) i frekvencije (učestalosti) zvučnih vibracija. Ustvari zvučni talasi izazivaju treperenje bubne opne. jer je podražavanje organa za ravnotežu. Puž je spiralno uvijena cijev čija je unutrašnjost bazilarnom membranom uzdužno podijeljena na dvije šupljine ispunjene slušnom tečnošću. a centar za sluh je u sljepoočnoj oblasti kore velikog mozga. šum i prasak ili njihova kombinacija. što zavisi od individualne osjetljivosti. tj.

Od ovih zakonitosti zavisi tačnost. oblik. Percepcija je cjelovit doživljaj objektivne realnosti na koju utječu objektivni i subjektivni faktori. itd. Osnovne zakonitosti opažanja su: princip grupisanja draži u cjeline. ORGANSKI OSJETI Ovi osjeti registriraju promjene u unutrašnjosti tijela. Pojedinačni osjeti koje smo spominjali su samo vještački izdvojeni iz cjeline predmeta i pojave koju opažamo. brzina i smjer opažanja. c) princip simetričnosti . ali su jako važni jer nas upozoravaju ako neki unutrašnji organi ne funkcioniraju normalno. Tako mi posmatrajući automobil ne zapažamo odvojenu njegovu boju. 31 . mučnine. veličinu. glatkoću i si. pa se određeni pokreti kontroliraju drugim osjetilima. vidom. u slučaju nekih oboljenja bitno remeti ili onemogućava tu skladnost. Normalno funkcioniranje kinestetičkog osjetila obezbjeđuje potpunu usklađenost tjelesnih pokreta. *S PERCEPCIJA Na naše osjetilne organe djeluje veliki broj draži koje mi ne doživljavamo kao prosti skup različitih osjeta nego kao organizovane cjeline. Oni nemaju jasno locirane organe niti se dovoljno zna o mehanizmu njihovog djelovanja. 1. Izostanak doživljavanja kinestezije. npr. umora. žeđi. Grupisanje draži u cjeline ima sljedeće principe: a) princip blizine .draži koje su slične opažamo kao zasebne cjeline (slika). b) princip sličnosti . pa imamo osjećaj gladi.draži koje obrazuju neku pravilnu figuru opažamo kao cjelinu d) princip kontinuiteta .i u tetivima i mišićima. Ovaj cjelovit doživljaj prilikom opažanja objektivnih predmeta i pojava zovemo percepcija. nego imamo cjelovit doživljaj automobila. zvuk motora. OBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Proces opažanja ima svoje zakonitosti na osnovu kojih predmete i pojave doživljavamo kao cjeline a ne kao pojedinačna svojstva tih predmeta.prostorno i vremenski bliske draži opažamo kao cjelinu (slika). zakonitost opažanja figure i osnove i zakonitosti stalnog opažaja.zapaženu formu opažamo kao formu koja se produžuje.

Osnova je ove zakonitosti da opažamo jasno izražen objekat na manje izraženoj pozadini. Princip stalnosti opažaja vrijedi sve dok promjene posmatranih predmeta i pojava ne budu toliko izražene. SUBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Percepciju određuje i odnos čovjeka prema onom što opaža. 32 . Uloga iskustva u percepciji Naše iskustvo učestvuje u selekciji. i kada se drvo kretalo prema automobilu. da se mijenja opažaj veličine.komad uglja vidimo isto na suncu i u sjeni. 1. Zato kažemo da na percepciju utječu iskustvo. pred posmatračima je projicirao na monitoru dvije svijetle tačke A i B. b) Stalnost oblika . 3. grupiranju i tumačanju sadržaja posmatranja. Za ljudsku spoznaju ova zakonitost je značajna stoga što osigurava lakšu orijentaciju i lakšu identifikaciju predmeta i pojava koji nas okružuju. obala i si. 2. Krulik je izveo sljedeći eksperiment: U mračnoj prostoriji. c) Stalnost Opažaja boje i svjetlosti .vidimo isto čovjeka sa 3 metra i 10 metara.). oni su tvrdili da se automobil kreće prema drvetu. boje i svjetlosti. Tako vidimo plivača u riječi kao istaknutu figuru na manje izraženoj osnovi (rijeka. Neki predmeti i pojave su za nas više važni od drugih pa ih pažljivije posmatramo i samim tim je takva percepcija cjelovitija. boja i svjetlosti. Kod ove zakonitosti imamo principe: a) Stalnost Opažanja na različitim udaljenostima .Navedeni principi ukazuju na svojstvo čovjeka da svoje opažanje organizuje u neku pravilnu formu pa ih zovemo i principi dobre forme. U suprotnom. oni su odgovarali tačno da se tačka A kreće prema tački B. oblika. imali bismo percepciju u kojoj bi bilo teško raspoznati pojedine predmete i pojave jer bi se utapali u ono što ih okružuje. Kada se tačka A kretala prema tački B. Opažanje figure i osnove (pozadine) je zakonitost opažanja koja omogućava cjelovit opažaj.doživljavamo isti oblik okruglog stola kad sjedimo za njim i kad ga gledamo iz nekog ugla. motivacija i svojstva ličnosti koja opaža. Da nije ove zakonitosti. kao stalno izmjenjivanje mrlja različitih veličina. onda bismo čitav svijet doživljavali kao opću zbrku. kada bi se sa svakom promjenom draži mijenjala i percepcija. oblika. Ovakve pogrešne tvrdnje su posljedica iskustva iz kojeg znamo da se drvo ne može kretati. Kada je umjesto tačke projiciran automobil. Stalnost opažaja je svojstvo našeg opažanja da predmete i pojave doživljavamo nepromijenjene iako se draži mijenjaju. a umjesto tačke A drvo.

2. od onoga koji to doživljava kao opću zbrku tonova. OSOBINE PERCEPCIJE 1. Sličan fenomen je kada ukrstimo dva prsta i jagodicama povlačimo niz nos. Naravno u ovom slučaju bitno je i iskustvo. Ponekad percepcije mogu toliko odstupati od realnosti da govorimao o iluzijama i halucinacijama. imat će potpuniju percepciju o hodanju na duge staze i pravilima tog hodanja. prije će razaznati zvuk oboe ili klarineta u nekoj instrumentalnoj kompoziciji. pa je kotrljamo. Percepcije su relativno tačan odraz objektivne stvarnosti. Svojstva ličnosti i percepcija Sposobnosti. ali svi znamo daje brod mnogo veći od čamca. predmeti koji se približavaju izgledaju veći od onih koji se udaljavaju. 3. alkoholičara. narkomana. kako mladić vidi djevojku kad je zaljubljen u nju i kako je vidi kada se raziđu. interesi. imat ćemo iluziju duplog nosa. Halucinacije su bolesna stanja i javljaju se kod nekih duševnih bolesnika. odnosno opažanja je zasnovana na iskustvu. Različito opažamo neke predmete i pojave kada smo ljuti nego kada smo veseli. Tako nam svjetliji predmeti izgledaju veći od tamnijih. Utjecaj motivacije na percepciju Motivi značajno određuju ljudsko ponašanje. U taktilnom osjetu poznata je Aristotelova iluzija: Kad dva prsta ukrstimo i između njih stavimo kuglicu. premorenih i iscrpljenih ljudi. t) ILUZIJE I HALUCINACIJE Vidjeli smo da su percepcije subjektivne slike objektivne realnosti. Onaj ko ima dobre muzičke sposobnosti. 2. jer samo na taj način možemo formirati pojmove i predstave. vrijednosti.Stalnost percepcije. Npr. Kod halucinacije iskrivljeni opažaj nema osnovu u podražajima iz okoline nego su posljedica nekih poremećaja nervnog sistema. Onaj koji voli atletiku ili se njome bavi. Za ljudsku spoznaju ovo je veoma bitno. emocije i druga svojstva ličnosti značajno utječu na percepciju. Kod iluzija same draži svojim odnosima mogu stvoriti krivi dojam i pogrešnu percepciju. Oni također usmjeravaju našu svijest na određene sadržaje i tako direktno utječu na selekciju podražaja. Ljudi se značajno razlikuju prema određenim sposobnostima. imamo percepciju kao da kotrljamo dvije kuglice. Jedna od najvažnijih osobina percepcije je uvjerenje u njezinu vjerodostojnost. Mali čamac na morskoj obali stvara objektivno veću sliku na našoj mrežnjači nego brod na pučini. Gladan čovjek će mnogo prije zapaziti prodavnicu hljeba nego sit. Ovo svojstvo ukazuje na mogućnost da u percepciji ima sadržaja kojih nema u predmetima i 33 .

Kada bismo sve te podražaje registrirali. inhibicija. na ulici djevojka sa potpuno ošišanom glavom skrenuće našu pažnju prije nego djevojke koje imaju normalne frizure. 34 . 3. indukcija. One se i stalno sele iz jednog dijela moždane kore u drugi. Tako je Pavlov u svojim eksperimentima ustvrdio da u procesu opažanja nastaju tzv. Zato čovjek vrši selekciju i usmjerava se samo na neke podražaje. Npr. namjerna i sekundarna.pojavama koje opažamo. a iz razloga koje smo naznačili kao objektivne i subjektivne faktore koji mogu utjecati na iskrivljavanje percepcije. bit će i percepcija. Ono što neposredno opažamo mnogo je jasnije od onog što zamišljamo. dok se u ostalim područjima koče ti procesi. Dok je ona tu i mije gledamo. Kada je naša svijest usmjerena na neki sadržaj. *T PAŽNJA Na naše osjetne organe istovremeno djeluje veliki broj podražaja iz vanjskog svijeta. To bismo mogli zamisliti kao nepravilne pjege koje se stalno sužavaju i šire. Percepciju možemo zadržati sve dok traje podražaj. odnosno pojačavaju i slabe. Tako mi i nehotice obraćamo pažnju na sve ono stoje veliko. oštro. imali bismo veliku zbrku u našoj svijesti. ali se svi slažu daje to jedna od faza drugih psihičkih procesa . Fiziološke osnove pažnje istraživali su mnogi naučnici. Za razliku od nekih drugih psihičkih doživljaja. Podražaji po nečemu karakteristični izazivaju nenamjernu pažnju. Ova usmjerenost naše svijesti i aktivnosti na samo neke podražaje je pažnja. jer i naša pažnja se seli sa sadržaja na sadržaj. tada dolazi do aktiviranja određenog područja u moždanoj kori. tzv. tzv. Pokušajte da zamislite lik svoje majke kada je ona daleko od vas. Francuski psiholog Ribo smatra da je pažnja fiziološki proces čijim djelovanjem osjeti dobivaju na intenzitetu. a zatim zatvorite oči pa zamislite kako izgleda. Postoje različite teorije o prirodi pažnje. Vunt je smatrao daje pažnja voljni proces koji omogućuje intelektualne procese. Herbarije razvio intelektualističku teoriju prema kojoj pažnja nastaje zbog snažnih predstava koje se čovjeku nameću. jasno. dok tako nije kada neposredno gledamo svoju majku. Staje jasnije percepcija ili vaše zamišljnje)? 4. Pažnja može biti nenamjerna. (Pogledajte lice svog prijatelja. percepcija je jasna i konkretna. neobično i promjenljivo. Primijetit ćete kako se taj zamišljeni lik pojavi i brzo nestane. Među psiholozima postoje neslaganja oko toga da li je pažnja zaseban psihički proces. Također predmeti koji su u pokretu ili na neki drugi način odudaraju od sredine odvlače našu pažnju iako ih nismo imali namjeru posmatrati. ognjišta optimalnog podražaja moždane kore. a) Nenamjerna pažnja nastaje spontano djelovanjem vanjskih podražaja.

Prilikom namjernog opažanja ulažemo napor da opazimo ono Što nas interesuje. oko 8 odvojenih tačaka i brojeva. istakli smo da na opažaj i samim tim na pažnju utiču karakteristike draži kao objektivni faktor (vanjski faktor) i karakteristike onoga koji opaža kao subjektivni faktor (unutrašnji faktor). Također postoje razlike među ljudima kada je u pitanju mogućnost distribucije pažnje. ako opažanje duže traje. c) Sekundarna pažnja nastaje iz namjerne pažnje. kod fluktuacije pažnja mimo našeg htijenja skreće sa jednog 35 . jer osjećanja podržavaju pažnju da bude trajnija i intenzivnija. gubi se namjerna pažnja. tada ih slabije opažamo. Tahitokopom se mjeri obim pažnje na način da se u kratkom vremenskom intervalu istovremeno projicira vise slika. S obzirom na ove faktore. intenzitet.b) Namjerna pažnja je uperana prema nekom cilju i zasnovana je na našoj odluci. Naime. kao i onih kojima treba vremena da poslije jednog sadržaja opažaju drugi. d) Fluktuacija Za razliku od distribucije gdje namjerno prebacujemo svoju pažnju sa jednog sadržaja na drugi. Čim taj napor popusti. naime. b) Intenzitet pažnje Pod intenzitetom pažnje podrazumijevamo nivo usmjerenosti naše svijesti na neki sadržaj. Među ljudima postoje izvjesne razlike kako u obimu pažnje tako i u intenzitetu. a) Obim pažnje Obim pažnje je broj predmeta i pojava koje možemo istovremeno obuhvatiti u kratkom vremenskom intervalu. Intenzitet pažnje je u obrnutom srazmjeru sa obimom pažnje. mi onda prelazimo sa predmeta na predmet. Ispitivanja su pokazala da u prosjeku odrasli mogu u jednom trenutku zapaziti 4 različite figure. neki drugi sadržaji odvlače našu svijest svojim karakterističnim svojstvima. Na ovaj način se donekle nadomješta ograničenost obima pažnje. Neki ovaj oblik zovu emocionalna pažnja. Tako ako je naša svijest usmjerena na veći broj sadržaja. dok djeca mogu zapaziti do tri različite figure. pokretljivost i fluktuaciju. Zadatak: Na temelju svog iskustva obrazloži sekundarnu pažnju! KARARAKTERISTIKE PAŽNJE Kada smo govorili o opažanju. pažnja ima sljedeće karakteristike: obim. To ne mora da znači da prestaje pažnja uopće. Pitanje: U kojim zanimanjima su značajna svojstva obima i intenziteta pažnje? c) Pokretljivost pažnje Pokretljivost pažnje je namjerno pomjeranje naše svijesti sa jednog sadržaja na drugi. već se tada javlja nenamjerna pažnja. Ima onih koji brzo mogu prebaciti pažnju sa jednog sadržaja na drugi.

Od percepcije se razlikuju po tome što ne nastaje neposrednim podražajem senzornih organa. c) Olfaktivne (mirisne^ d) Gustativne (predstave okusa). Razlike percepcije i predstave a) Predstave su bljeđe. zavisi od objektivnih i subjektivnih faktora. g) Cenestetičke (predstave o osjetima unutrašnjih organa). Ako jedna predstava izaziva drugu. ali ona ima svoje zakonitosti. nego oživljavanjem postojećih fizioloških tragova u moždanoj kori. predstave možemo podijeliti na: a) Vizuelne (vidne).na drugi sadržaj. kao što smo istakli. kontrastu. Za fluktuaciju pažnje posebno je bitan subjektivni faktor. e) Taktilne (dodirne). umor. Prema ovom zakonu. nego je kombinacija dijelova raznih percepcija. Asocijativna reprodukcija je naizgled spontana. Prema tome kako nastaju. one su blijeda kopija percepcije i samo na nju podsjećaju. predstave se udružuju i javljaju prema asocijaciji sličnosti. b) Predstave su fragmentarne. 36 . Vrste predstava U odnosu na osjetne organe preko kojih imamo percepcije a koje predstavom oživljavamo.Vode porijeklo od jedne određene percepcije i rijetko se javljaju same. tj. Potpuna koncentracija na jedan sadržaj je jako kratka i. interes. osjećanja i si. Novija istraživanja su pokazala da predstave imaju fiziološku osnovu koja se formira na bazi u vjernog refleksa. c) Predstave su manje postojane.od percepcije. ta se pojava zove asocijacija predstava. b) Predstave mašte . f) Kinestetičke i motorne ( predstave pokreta). Čak i kad su najživlje i najpotpunije. jer je njihov sadržaj slabiji i po intenzitetu i obimu ----. f PREDSTAVE Predstave su reprodukcija ranijih opažaja.predstava koja ne odgovara ni jednoj percepciji. jer se javljaju na momente i kratko traju. sukcesiji i koegzistenciji. b) Akustične (slušne). predstave su slike sjećanja onoga što smo ranije opažali. „Dakle. Aristotel je zapazio da se naše predstave javljaju prema određenim pravilima koja je on formulirao kao zakon asocijacija.oživljavanje u svijesti nečega što smo ranije opažali. predstave možemo podijeliti na: a) Predstave pamćenja . jer sadrže samo neke dijelove percepcije.

ali istovremeno su uopćene i predstavljaju prvu stepenicu u formiranju pojmova. Poslije pokušaj zamisliti uopće bolnice i utvrdi osnovni sadržaj takve predstave! PROVJERITE SVOJE ZNANJE Razluči pojam opažaj od pojma osjet! Sta čini anatomsko-fiziološku osnovu analizatora. prema Pavlovu? Kako se zove minimalna draž koja izaziva osjet? Obrazloži osjetnu adaptaciju! Kako glasi Veber-Fehherov zakon? Navedi tri vrste gustativnih kvržica! Sta je to što razlikuje receptorske ćelije mirisa od receptorskih ćelija drugih čula? Sta se zbiva u primarnom vizuelnom centru kada dođe impuls? Koja je uloga kontrasta u vidnom polju? Kojom mjerom se mjeri visina a kojom jačina tona? Kako tumačiš osjećaj mučnine kod tzv.) Predstave u osnovi sadrže elemente percepcije. neki akustične.. neki su opet uspješniji da predstave sebi ranije viđene pokrete itd. Zadatak: Predstavi u svojoj svijesti bolnicu u svom gradu. auditivni.Zadatak: Navedi primjer kada jedna predstava izaziva. morske bolesti? Sta je to percepcija i po Čemu se razlikuje od osjeta? Koji su osnovni zakoni opažanja? Obrazloži Krulikov eksperiment! Koja svojstva ličnosti mogu utjecati na percepciju? Obrazloži razliku između iluzije i halucinacije! Kako funkcionira tzv. asocira drugu predstavu prema zakonu koegzistencije! 37 . asocira dragu predstavu prema zakonu koegzistencije! Među ljudima postoje razlike u mogućnosti predstavljanja ranijih sadržaja. ognjište optimalnog podražaja moždane kore kao fiziološka osnova pažnje? Koja je razlika između fluktuacije pažnje i rasijanosti? Nabroj vrste predstava prema osjetima! Navedi primjer kada jedna predstava izaziva. pa neki bolje mogu oživjeti vizuelne percepcije. Otuda možemo govoriti o različitim tipovima ljudi s obzirom na ove sposobnosti (vizuelni..

Čovjek je ovaj psihički proces razvio i uvezao sa drugim procesima. Ima mišljenja da čak i neživa materija na neki način pamti. Većina psihologa smatra da postoji jedna opća sposobnost pamćenja koja je uvjetovana mogućnošću nervnog sistema i nekim svojstvima ličnosti.. Istovremeno možemo govoriti o pamćenju kao složenom psihičkom procesu. S druge strane. SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI PAMĆENJE f Pamćenje je složeni psihički proces koji nije svojstven samo čovjeku. aktivira se cijeli krug a mogu biti podraženi i drugi krugovi.odraz). utvrđeno je da postoje i posebne sposobnosti zapamćivanja.> 4. nego je njihova funkcija usmjeravati živčane impulse prema specifičnim moždanim krugovima. Nekima je trebalo 10 ponavljanja dok je bilo onih koji to nisu uspjevaji zapamtiti ni poslije 26 ponavljanja. Među ljudima postoje značajne razlike u sposobnosti pamćenja. Ti krugovi postaju funkcionalni tijekom učenja. PAMĆENJE KAO SPOSOBNOST Pamćenje ima fiziološku osnovu koja se ogleda u određenoj promjeni biohemijskih procesa u nervnim ćelijama. pa tako neki ljudi bolje pamte vizualne podražaje. i kada dođe do ponovnog pobuđenja. neki auditivne itd. . kemijske tvari koje sintetiziramo tijekom procesa učenja. Pamćenje se definiše kao sposobnost da se obnove sadržaji koje smo ranije učili. a zadaća je sintetiziranih kemijskih tvari reaktivirati ih kad zatreba reprodukcija (pamćenje). Čini se da u tom procesu reaktiviranja (pamćenja) kemijske tvari funkcioniraju kao prometna svjetla koja samo dopuštaju impulsima prolaz određenim putovima. •38 i . dok su drugi zapamtili samo 45 riječi. Slično je bilo i kod pamćenja riječi. čime se formira lanac neurona kao funkcionalna veza za određene sadržaje ili iskustva. Mozak pamti raniji podatak tako što podražaj koji je trajao i prestao biva pohranjen. To gledište više nije prihvatljivo. To je interni nervni krug u kori mozga koji čini nekoliko neurona." Fiziološka osnova pamćenja je u takozvanom reverberacijskom krugu (reverberacija . Funkcionalne veze koje se uspostavljaju na ovakav način zovu se engrami ili mnemogrami. nakon jednog čitanja neki su zapamtili 125. Prema danas Široko usvojenom gledištu. Od 190 riječi jednog teksta. prvenstveno sa mišljenjem i učenjem. ono se moglo kodirati u složenoj molekuli. J. same po sebi ne sadrže nikakve informacije. Tako je u jednom istraživanju od ispitanika traženo da nauče jednu kratku pjesmicu. slično načinu na koji se može zvuk napisati na vrpci. Blundell ovako objašnjava te procese: "Prema prvim spoznajama o kemijskoj podlozi pamćenja.

Retencija (zadržavanje) je svojstvo centralnog nervnog sistema da zadrži ranije podražaje. Može se mjeriti proteklim vremenom od zapamćivanja do obnavljanja zapamćenog. VRSTE PAMĆENJA S obzirom na namjeru. Retenciji prethodi učenje i od kvalitete tog psihičkog procesa umnogome zavisi obim i intenzitet zadržanog sadržaja u svijesti. Za razliku od rekognicije. kao i izraz nastalih promjena tokom učenja. pamćenje možemo podijeliti na namjerno i spontano. Kao što smo istakli. Zadatak. Ovo posebno dolazi do zražaja pri školskom učenju. postoji slikovito (pamćenje likova) i verbalno (pamćenje zadržavanje i reprodukcija sadržaja riječima). psihofizičko stanje subjekta i vrsta sadržaja koja se reprodukuje. pamćenje na nivou reprodukcije je životno jer se na neki način raniji sadržaji mogu ne samo prepoznati nego i obnoviti. Mentalno pamćenje se dalje može podijeliti prema dva kriterija: i Prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja. ona je potencijalna moguć>: zadržavanja naučenog. Rekognicija (prepoznavanje)je svijest daje određeni sadržaj bio nekada predmet našeg učenja ili opažanja. 2. potpuna i nepotpuna. retencija zavisi od unutrašnjih svojstava ličnosti i godina starosti. 3.Sačini kraći test kojim ćeš utvrditi da li neko bolje pamti likove ili riječi! . Kod spontanog zapamćivanja nema namjere niti se ulaže napor da neki sadržaj ostane u svijesti? Pamćenje se mnogo češće dijeli na mentalno i motorno. b) Prema načinu kako se pamti postoji mehaničko (upamćivanje bez smislenog razumijevanja) i logičko (zapamćeni sadržaj je smisleno povezan). Pored toga. rekognicija je aktiviranje nastalih promjena na nivou prepoznavanja. Drugim riječima.PAMĆENJE KA O PSIHIČKI PROCES Pamćenje je složen psihički proces i ima sljedeće nivoe: 1. Reprodukcija može biti namjerna i spontana. 1. Kao ključna pretpostavka učenja. kod reprodukcije namjerno zapamćivanje podrazumijeva odluku da se nešto zapamti i napor pri upamćivanju. kao što su misli i predstave. brza i spora. Mentalno pamćenje podrazumijeva zadržavanje u svijesti različitih inteektualnih sadržaja. vrijeme koje je proteklo od učenja. Zavisi od niza faktora od kojih ističemo: nivo naučenog sadržaja. Reprodukcija (obnavljanje) je izravna manifestacija zapamćenog sadržaja.

kada osoba ne može da se sjeti ranijih događaja. Ebinhaus je izveo eksperiment u kome su ispitanici imali zadatak da pamte besmislene slogove. Motorno pamćenje je zadržavanje i reprodukcija naučenih pokreta. kasnije sve sporije. 1 sat poslije učenja zaboravljeno je 56% sadržaja. ugljendioksidom i ugljenmonoksidom. Ovi podaci su iz njegovog istraživanja: 20 minuta poslije učenja zaboravljeno je 42% sadržaja. Pod normalnim procesom podrazumijevamo slabljenje fizioloških tragova u kori mozga. pa se zato preporučuje češće obnavljanje sadržaja neposredno iza samog učenja. I kod ove sposobnosti među Ijudima su evidentne razlike. retrogradne amnezije. Tako je poznato da kod ljudi koji imaju sklerozu moždanih krvnih sudova. Motorno pamćenje moramo razlikovati od urođenih pokreta koji se ne uče. 6 dana poslije učenja zaboravljeno je 75 % sadržaja. čak ni vlastitog imena.2. Većinu motornih sadržaja trajno pamtimo. jer je sadržaj koji smo učili ostavio izvjesni fiziološki trag u moždanim strukturama. Ono je najveće neposredno poslije učenja. pa se u određenim uvjetima može pobuditi. Dakle. Do zaboravljanja mogu dovesti i razna trovanja. 1 dan poslije učenja zaboravljeno je 66% sadržaja. motorno pamćenje je psihomotorna reakcija koja je stečena procesom učenja. Zaboravljanjem nestaju promjene nastale učenjem. Eksperimentom je želio utvrditi odnos zaboravljanja i vremena proteklog od učenja. 9 sati poslije učenja zaboravljeno je 64% sadržaja. Zadatak. npr. povreda i trovanja. Zaboravljanje može nastati zbog nekih oboljenja mozga. 40 . 0 zaboravljanju možemo govoriti kao o normalnom i bolesnom procesu. 2 dana poslije učenja zaboravljeno je 72% sadržaja. 1 mjesec poslije učenja zaboravljeno je 79 % sadržaja. dolazi do zaboravljanja (amnezije). Povrede mozga (potresi) mogu dovesti do tzv.Testirajte sebe koliko će vam trebati vremena da naučite desnom rukom pisati slovo B a lijevom rukom broj 4! <$ ZABORAVLJANJE Zaboravljanje je suprotan proces od pamćenja i ogleda se u nemogućnosti reprodukcije i retencije učenog sadržaja. Potpunog zaboravljanja nema.

proaktivnoj inhibiciji koja se ogleda u tome da prethodno učenje utječe na zaboravljanje sljedećeg učenja. 4. Ovaj proces počinje odmah poslije učenja i.UZROCI ZABORAVLJANJA 1. on će se manje zaboravljati. (Dva slična sadržaja interferiraju (preplitanje) jedan u drugi. Čuveni psihoanalitičar Frojd je smatrao daje glavni uzrok zaboravljanja potiskivanje iz naše svijesti neprijatnih sadržaja. c) Nivoa naučenosti ranije zapamćenog sadržaja. Kao glavni uzrok zaboravljanja danas se smatra retroaktivna inhibicija (retroaktivno . Istraživanja H. e) Naglašavanja bitnih momenata sadržaja koji se uči. Sto su razmaci duži manje je zaboravljanje. nije proporcionalan protoku vremena.kočenje). 2. Kao što i sam termin kaže. Ovom protivriječi pojava reminiscencije. kako smo vidjeli. a poslije spavanja oko 46%. 3. što doprinosi manjem zaboravljanju. kada se nije mogao sjetiti imena pacijenta kod koga nije imao uspjeha. inhibicija. Ebbinghausa pokazuju daje vrijeme značajan uzrok zaboravljanju. Ova se pojava objašnjava perzistencijom (zaostajanjem) fizioloških procesa. U nekim urgentnim trenucima ljudi se mogu sjećati davnih doživljaja.naknadna aktivnosti. Da vrijeme nije presudno u zaboravljanju. Tako on na vodi svoje iskustvo. Kao 41 . Neki teoretičari govore i o tzv. Dženkins je mjerio koliko je zaboravljanje poslije rada a koliko poslije spavanja. Ovaj oblik zaboravljanja nije tako izražen u školskom učenju. Ako su uočeni i izdvojeni suštinski momenti sadržaja. odnosno povećavaju zaboravljanje ranije učenog. Sadržaji koji su smisleni i logički povezani bolje se pamte i sporije zaboravljaju. ovo je jedan oblik odbrambenog mehanizma kojim čuvamo vlastito samopoštovanje. sa onim koje je ranije zapamćeno. to je pojava gdje kasnije aktivnosti (učenje) negativno utječu na pamćenje. d) Nivoa povezanosti sadržaja u logičke cjeline. Sto su dva gradiva sličnija. što također protivrječi daje vrijeme presudno za zaboravljanje.) b) Dužine vremena između dva učenja. Jedan od uzroka zaboravljanja leži u fiziološkim svojstvima centralnih lih struktura iz kojih se brže brišu veze koje nisu dovoljno ustaljene. to je veće zaboravljanje ili retroaktivna inhibicija ranijeg sadržaja. Prema njemu. Retroaktivna inhibicija zavisi od: a) Sličnosti gradiva koje se uči. izvjesno vrijeme poslije učenja. nego odmah po završetku učenja. Isti ispitanici su poslije rada zaboravili i do 70% sadržaja. potvrđuje i pojava da stari ljudi bolje pamte događaje iz mladosti nego iz sadašnjosti. Sadržaj koji je naučen sa razumijevanjem manje će se zaboraviti ako poslije učimo slične sadržaje. koja se manifestira u boljem učinku zapamćivanja poslije odmora.

koje je karakteristika svakog pojedinca. kao što biva kod umora. dakle. samim tim i interes i ponašanje pojedinca. čovjek u svom samoodražanju reaguje na određene spoljne i unutrašnje draži urođenim reakcijama koje zovemo bezuvjetni refleks. 1. alkoholizma i si. Naime. To je složen psihički proces koji se očituje u sticanju znanja. odražava promjene ponašanja svih pripadnika jedne socijalne skupine. To su promjene koje nastaju iskustvom. Fiziološkim zrenjem čovjek mijenja odnos prema okolini i sebi. Jednostavno učenje je djelimično određeno evolutivnim stupnjem razvoja bića koje uči. VRSTE UČENJA Učenje nije svojstveno samo čovjeku.. Složenost učenja zavisi od vrste i nivoa funkcija koje su uključene u učenje. Ove uzroke zaboravljanja mogli bismo sažeti ujedan osnovni: na zaboravljanje najviše djeluju događaji koji su se odigrali poslije prestanka učenja. i onih koji trajno mijenjaju ponašanje. Na osnovu toga učenje možemo podijeliti na jednostavno i složeno. svjetlost i si. kao što su hrana. Ovaj oblik prirodne i urođene reakcije nije svojstven samo čovjeku. Npr. bolesti. ako se ponavljaju. Osnovna karakteristika promjena ove vrste je da su one plod razvitka organizma a ne iskustva. ali on koristi i jednostavne oblike učenja u koje spadaju: učenje uvjetovanjem i mehaničko učenje. Učenje treba razlikovati od nekih drugih promjena ponašanja koje nisu plod iskustva. bivaju manje zaboravljeni. i individualno iskustvo. Starenjem opadaju mnoge funkcije i smanjuju se sposobnosti. Među biološkim faktorima treba razlikovati one koji dovode do kratkotrajnih promjena u ponašanju. samo što je ono kod čovjeka složen psihički proces i što zavisi od mnogo faktora. pojava hrane izaziva lučenje plju42 . Iskustvo može biti socijalno. a) Učenje uvjetovanjem Ovaj oblik učenja je baziran na formiranju novih refleksnih radnji. Za čovjeka su posebno značajne promjene ponašanja nastale djelovanjem okoline. Sam mehanizam reakcije je automatski. bez učešća svijesti. Naime. jer i druga bića reaguju na različite podražaja. zvuk. Kod čovjeka dominira složeno učenje. vještina i navika te formiranju ličnosti. UČENJE Učenje predstavlja relativno trajne promjene ponašanja stečene iskustvom. kao stoje zrenje i starenje. Takve promjene mogu nastati i zbog nekih bioloških faktora. rastu njegove mogućnosti i mijenjaju se interesovanja. sadržaji već naučeni.dokaz tome služi pojava koja se zove superfiksacija.

7. Ako se prije bezuvjetne draži javi neka druga draž i to se ponovi više puta. Za kratko vrijeme pas je na zvono reagovao lučenjem pljuvačke i kada nije bilo hrane. Draž koja je izazvala reakciju kao bezuvjetni podražaj zove se uvjetni podražaj a reakcija na takvu draž je uvjetni refleks. Za formiranje ovih veza potrebno je određeno potkrepIjenje. Ova automatska reakcija je uvjetovanje drugog reda. pohvala) i negativno (kazna. Reakcija lučenja pljuvačke na pojavu zvuka nije urođena. Ruski fiziolog Pavlov je zvonio prije davanja hrane psu. Shematski prikaz stvaranja uvjetovanih refleksa . -? Zvono \ Lučenje pljuvačke U. u eksperimentima sa životinjama elektro šok). ona je naučena. Na ovakav način se formiraju nove. Pojavu povezivanja dva ili više uvjetovanih podražaja. zovemo uvjetovanim refleksima višeg reda. i ako to ponavljamo više puta. nagrada. neurođene veze u centralnom nervnom sistemu. koje može biti pozitivno (hrana. (Daj primjer za uvjetovani refleks trećeg reda!) Uvjetovani refleks je naučena reakcija. automatski. Kada se prije uvjetovanog podražaja (zvona) daje neki drugi podražaj na koji organizam ne reaguje urođenom reakcijom.tačke kod gladnog čovjeka i životinje. onda će organizam da reaguje i na ovu draž kao na bezuvjetni podražaj. Draž na koju organizam reaguje urođeno. p. )---------------------------------------------------► (uvjetovani refleks) SI. zove se bezuvjetna draž. jer reakcija na bezuvjetnu draž nije prirodna i urođena. organizam će i na njega reagovati kao na bezuvjetnu draž.

kod takvog učenja pokušavamo različitim reakcijama doći do odgovora. iznenada proizveo jak zvuk. On je primijetio daje učinak zapamćenih slogova sve sporiji kako se povećava broj ponavljanja. Mačka je pokušavala na 44 . nego se plašio svih krznenih i bijelih predmeta. Generalizirao je strah od bijelog miša na sve bijele predmete. ali su uvjetni podražaji postali i drugi bijeli predmeti. asocijativno učenje.Mnogo toga čovjek je naučio uvjetovanim refleksima. Roditelji potkrepljuju dječije ponašanje bilo nagradama i kaznama tako da djeca zadržavaju ponašanje koje se nagrađuje a izbjegavaju ono koje se kažnjava. Dječak se uplašio i poslije toga ne da se nije htio igrati s mišem. Vinslou (Winslow) je zatvorio gladnu mačku u kafez. kod složenih oblika učenja tek treba naći pravi odgovor kako bismo razriješili određeni problem. mjereći broj ponavljanja u učenju besmislenih slogova. i to je nazvao negativno ubrzavanje (krivulje negativnog ubrzanja). gdje dolazi do generalizacije uvjetnog refleksa. Problemom mehaničkog učenja bavio se i Ebinghaus koji je vršio eksperimente sam sa sobom. Psiholog Votson je u eksperimentu sa dječakom Albertom. Dakle. Mačka je mogla izaći ako pritisne jednu polugu. Američki psiholog Torndajk (Thorndike) je na osnovu Aristotelovih zakona asocijacija dao obrazloženje mehaničkog učenja kroz tzv. Osnovni mehanizam ovog učenja je da se dva ili više sadržaja više puta pojavljuju istovremeno ili u određenom vremenskom slijedu. UČENJE NA OSNOVU POKUŠAJA I POGREŠKI Za razliku od jednostavnog učenja. 2. Složeni oblici učenja su učenje putem pokušaja i pogrešaka i učenje uviđanjem. brojeve i pokrete. pa se takvo učenje zove učenje na osnovu pokušaja i pogrešaka. Prema Torndajku. vremenska bliskost i motiviranost subjekta da nešto nauči. za učenje je važna učestalost. Uglavnom čovjek ovim oblikom uči verbalne znake. Time se objašnjavaju i mnogi oblici neurotičnog ponašanja. a onaj koji se javlja u određenom vremenskom slijedu je reakcija. pri čemu se prave i greške. Mnogi oblici ljudskog ponašanja rezultat su učenja uvjetovanjem višeg reda. Pored kafeza je bila riba. gdje su sadržaji koje treba naučiti jasno zadani. dakle jedan uvjetni podražaj (bijeli miš) proizveo je bezuvjetnu reakciju strah. Jedan sadržaj je podražaj. dok se on igrao sa bijelim mišem. Zadatak: Objasni djeciji strah od bijelog mantila! MEHANIČKO UČENJE Mehaničkim učenjem koriste se ljudi i životinje.

Eksperiment se ponavljao i mački je svaki put trebalo manje vremena da otvori kafez. b) jednom naučeni način rješavanja problema trajno se pamti.razne načine izaći da dođe do ribe. i kada je slučajno dotakla polugu. dok su kod uviđanja mišljenje osnova učenja. vrata su se otvorila. zbog čega je ono posebno značajno pri rješavanju nekih problemskih 45 . obično biološki a kod čovjeka još i sociološki. s tim što odgovori nisu unaprijed dati i pri čemu se formira jednostavna veza između draži i odgovora. ali samo kao način manipuliranja postupaka. Za uspješnost u ovakvom učenju značajni su podsticaji. zbog toga. Učenje uviđanjem se zasniva na uviđanju odnosa među različitim pojavama i stvarima. Uviđanjem mogu da uče i neke životinje. Primarno se odnosi na zadovoljenje neposredne potrebe. Skiner je ovu pojavu tumačio tako da svakim pokušajem životinja odbacuje pogrešne pokrete i dolazi do pravog rješenja. pa su pokušaji i greške instrumenti da se do njega dođe. Njegovu osnovicu predstavlja mišljenje kao najviša intelektualna funkcija kojom se razrađuju i misaono prerađuju određeni problemi. zove instrumentalno uvjetovanje. U ovom slučaju mačka je gladna i svaki izlazak iz kafeza je nagrađen ribom za pravilno rješenje. posebno čovjekoliki majmuni. UČENJE UVIĐANJEM Ovaj oblik učenja se zasniva na uviđanju odnosa među predmetima i pojavama. Misaoni procesi su uključeni i u učenje putem pokušaja i pogrešaka. Istraživači koji su izučavali ovaj oblik učenja spominju primarno i sekundarno pojačavanje. c) stečeno znanje se može primijeniti u sličnim situacijama. Takvo uvjetovanje se. Čovjek koristi i druge oblike učenja. I učenje na osnovu pokušaja i greški je jedan oblik učenja uvjetovanjem. zbog čega mačka pamti pravilne pokrete a eliminira pogrešne. Odgovor se treba tek naći. dok je sekundarno pojačavanje za neki drugi cilj koji će biti preko tog učenja ostvaren. Zadatak: Razmisli o nekom primjeru sekundarnog pojačavanja. Tako je u jednom eksperimentu majmun stavljao nekoliko sanduka jedan na drugi da bi dohvatio bananu koja mu je bila van domašaja. da bi se povećao učinak učenja. d) učenje uviđanjem se zasniva na mišljenju a ne na slučajnom pogađanju. ali mu je ovaj svojstven. i nakon izvjesnog vremena je naučila pravi odgovor i odmah otvorila kafez. potrebno je određeno pojačavanje motiva nagradama. Za učenje pravilnog odgovora veoma je važna motivacija. dakle on je uvidio odnos između sanduka i udaljene banane. posebno kada rješava problemske situacije. Znači. Bitne odlike učenja uviđanjem su : a) rješenje problema dolazi naglo.

Prema njegovom istraživanju. Rješenje problema se odigrava iznenada tzv. Kada se ljudi nađu pred problemom. Kada se povećava broj slogova ili brojeva. dok sadržaj koji ima smisla podrazumijeva logičko učenje i zato se lakše i brže uči. 49 slogova . jer je rješenje bez dvojbe tačno. 10 slogova . U sljedećoj etapi problem prividno miruje.situacija. od onih u sredini. Ustanovio je i zakonitost u odnosu obima sadržaja koji se uči i broja ponavljanja da se taj sadržaj zapamti. 46 . inkubacija. jer ponekad se do rješenja dolazi bez inkubacije. samo što čovjek nije svjestan kojim to psihičkim procesima dolazi do rješenja (inkubacija). "aha" doživljaj (iluminacija). Razlog za ovu pojavu je u tome što se riječi na početku i kraju teksta lakše uočavaju. iluminacija i verifikacija. prema kojem uspješnost učenja verbalnih simbola zavisi od broja ponavljanja. Konačno rješenje treba provjeriti u praksi (verifikacija). Torndajk je ustanovio i to da broj zapamćenih besmislenih slogova zavisi i od ukupnog broja ponuđenih slogova.55 ponavljanja. Tako je utvrdio da čovjek otprilike zapamti oko 8 besmislenih slogova ili brojeva u jednom ponavljanju. 24 sloga ili broja .zapamćeno 25 ili 25 %.zapamćeno 7 ili 70%. Torndajk je ustanovio zakon učestalosti. Naime.7% . ali taj odnos nije linearan.44 ponavljanja. Zapravo u toj etapi se problem rješava. Učenje se najčešće dijeli na verbalno i motorno. ispitanici su imali sljedeće postignuće: 12 slogova ili brojeva -16 ponavljanja. ali procenat zapamćenih riječi opada. tada se pri jednom ponavljanju povećava ukupan broj. Francuski matematičar Poankare (Poincare) istraživao je kako ljudi razrješavaju problemske situacije i utvrdio četiri faze: upoznavanje. potrebno je više ponavljanja. Verbalno učenje zavisi od mjesta u nizu. Ovaj slijed etapa u rješavanju problema treba shvatiti uvjetno. 36 slogova ili brojeva . 100 slogova . ili pak nekada ne treba verifikacija. VERBALNO UČENJE To je svako učenje pri kojem se koriste jezički simboli. Besmisleni sadržaj se teže pamti i uglavnom se mehanički uči.zapamćeno 17 ili 34. jer ispred i iza njih nema drugih riječi koje bi mogle negativno djelovati na zapamćivanje. Vršena su mnoga istraživanja kojima se željelo utvrditi koji su to bitni faktori pri učenju verbalnih sadržaja. prvo treba da steknu spoznaju o osnovnim elementima problema (upoznavanje). Tako se lakše pamte riječi na početku i kraju.

Raspored vremena tokom učenja određuju trajanje vježbe. Najbolji rezultati u učenju se postižu kada vježbanje traje do pojave umora.). Kada su u pitanju vještine i navike. Ovim oblikom učenja stičemo različite navike i vještine. U jednom istraživanju ispitanici su imali zadatak da uče odašiljanje i primanje Morzeovih znakova. Ponavljanjem motornih pokreta otklanjaju se suvišni i pogrešni pokreti. tzv. ono bivalo brže. Prvo se pokreti struktuiraju i integriraju u određeni sistem kojim možemo izvoditi grube pokrete. ali prvenstveno motorni pokreti i radnje. učenje stranog jezika).) Kao što postoje određene zakonitosti pri učenju verbalnog sadržaja. da bi nakon izvjesnog vremena. b) slabaljenja interesovanja za daljnji rad. Plato u učenju se javlja zbog: a) teškoća da se pređe na složenije radnje i uvezivanja naučenog u jednu organizovanu i smislenu cjelinu. Negativno ubrzanje u procesu stjecanja navika i vještina objašnjava se time što se u početku koriste odranije poznati elementi i kada prestane takav pozitivan utjecaj. tada bi trebalo praviti odmor. bolje je odmarati se prije pojave prvih znakova umora. U proces motornog učenja uključeni su senzorni i intelektualni procesi. (Vožnja bicikla. su pokreti razvijeni do nivoa automatizma. da bi poslije izvjesnog vremena. Ustanovljeno je daje efikasnije jčenje ako su odmori češći i kraći. negativno ubrzanje. Naime. tako isto proces stjecanja motornih vještina i navika podliježe određenim zakonitostima. vještina čitanja. dolazi do usporavanja u napredovanju. Kada se neki pokret nauči do nivoa automatizma. Sam proces formiranja navika i stjecanje motornih vještina prolazi kroz nekoliko etapa. pozitivno ubrzanje (npr. tzv. možemo govoriti načelno o zakonitostima u njihovom stjecanju (npr. dok druga pokazuje u početku brzo napredovanje. i\eh u stjecanju navika i vještina zavisi od toga kako je raspoređeno vrije-kom vježbanja i u kojoj je mjeri naučeno povezano u jednu cjelinu. navike ili vještine se tada izvode uz veoma malo učešće svijesti. 4" . Napredovanje se mjerilo predstavljanjem pomoću grafičkih krivulja. dužina odmora i vrijeme kada se pravi odmor. plivanje. došlo do zastoja u učenju. Daljnjim vježbanjem dolazi do vremenske i prostorne organizacije kretnji i na kraju se javlja automatizam. govora itd. Poslije mnogobrojnih ispitivanja uočene su dvije vrste krivulja. ali ne toliko kratki da se organizam ne uspije odmoriti.MOTORNO UČENJE Motorno učenje predstavlja učenje novih pokreta i radnji kao i povezivanje ranije naučenih u jedinstvene sisteme pokreta. Ponekad može doći do takvog zastoja da krivulja na-i ima paralelan tok sa apscisom. Jedna krivulja pokazuje u početku sporije napredovanje. skijanje itd. Period usporenog napredovanja ili pak potpunog prestanka napredovanja u učenju zove se plato.

..'•■

TRANSFER UČENJA Transfer je utjecaj ranijeg učenja ili aktivnosti na kasnije učenje ili aktivnosti. Ovaj utjecaj može biti pozitivan i negativan. Pozitivan transfer je npr. kada neko svira klavir, on će prije naučiti da svira harmoniku nego neko ko uopće nije svirao. Negativan transfer je npr. kada neko nauči pogrešno kucati na daktilografskoj mašini, poslije mu je teže da nauči pravilno, nego da nije uopće učio. Prema mišljenju mnogih psihologa i pedagoga, transfer je najvažnije područje u psihologiji učenja. Ovim problemom bavili su se i mislioci antičke Grčke. Platon je tvrdio da aritmetika, muzika i astronomija pomažu spekulativnom mišljenju. Slično je razmišljao i Džon Lok koji je za glavni cilj odgoja uzeo učenje klasičnih predmeta i vještina. Prema njegovom mišljenju neki predmeti nemaju praktičnu, npr. matematika i latinski, nego formalnu vrijednost, jer discipliniraju duh i razvijaju intelektualnu moć. Pod utjecajem ovakvog učenja, u psihologiji se razvila pogrešna teorija tzv. psihologija moći. Prema ovoj teoriji, psihički život čovjeka je skup neovisnih kategorija. Tako su pamćenje, mišljenje, pažnja, percepcija i dr. posebna moć i, kao takva, može se uvježbavati. Ovakvo stanovište je poslužilo kao osnova za teoriju formalnih disciplina. Pamćenje će se, prema ovoj teoriji, bolje razvijati ako budemo češće vježbali, za što su posebno preporučljivi predmeti latinski i matematika. Drugim riječima, vrijednost školskih predmeta nije u sadržaju, nego koliko mogu razvijati pojedine psihičke sposobnosti. Zato su u školama klasični jezici imali ključno mjesto, mada nisu imali stvarnu primjenu u životu. Koliki je utjecaj ranijeg iskustva na učenje ispitivali su mnogi istraživači. Viljem Džems je želio provjeriti teoriju koju je zagovarala psihologija moći. Memorirao je poeme "Satir" i "Izgubljeni raj". Prvo je zapamćivao 158 stihova poeme "Satir", i za to mu je trebalo 131 minuta. Poslije toga je 38 dana zapamćivao svaki dan po 20 minuta stihove iz poeme "Izgubljeni raj". Nakon toga je ponovo učio stihove iz poeme "Satir". Za novih 158 stihova sada mu je trebalo 151 minuta, dakle, 20 minuta više nego što mu je trebalo prije vježbanja. Slične rezultate su postigli i njegovi saradnici. Ovim eksperimentom je Viljem Džems dokazao da se učenjem stihova napamet ne može poboljšati pamćenje. Do sličnih je rezultata došao i Slajt koji je tri grupe vježbao u pamćenju 12 dana, svaki dan po pola sata, dok je jedna grupa bila kontrolna i uopće nije vježbala. Ove tri grupe su učile različite sadržaje, jedna je učila stihove, druga naučni i historijski tekst i treća brojeve. Rezultati su pokazali da su eksperimentalne grupe bile bolje u pamćenju sadržaja koji su vježbali, dok su bile slabije u pamćenju imena, datuma ili besmislenih slogova. Dakle, vježbanje nije pomoglo da se poboljša pamćenje kap funkcija. Naučnike je oduvijek zanimalo kako se mogu poboljšati rezultati učenja, stoga su istraživali različite tehnike učenja. Tako je Vudrov dvije eksperimentalne grupe 4 sedmice vježbao u zapamćivanju jednog teksta na dva različita načina. 48

Jedna je grupa učiia napamet, dok je druga slušala 76 minuta uputstva kako da uče i preostalo vrijeme su učili primjenjujući ta uputstva. Ova su uputstva sugerisala globalnu metodu, reprodukciju, podvlačenje, grupiranje, korištenje asocijacija i si. Poslije ovih vježbi obje su grupe dobile test, trebalo je da mehanički uče stihove, prozu, turske riječi, datume i slova. Grupa koja je vježbala prema uputstvima imala je bolji uspjeh u testu, što potvrđuje da se uspjeh u učenju može poboljšati primjenom adekvatnih tehnika učenja. Džonson je također u svojim istraživanjima došao do zaključka da učenje pojedinih školskih predmeta poboljšava uspjeh u tom predmetu, ali nema odraza na uspjeh u drugim predmetima. Četiri grupe ispitanika vježbao je u aritmetičkom i logičkom zaključivanju, načinima kako se rješavaju problemi i interpretaciji basni. U finalnom ispitivanju utvrdio je da su ispitanici pokazali bolje rezultate samo u onim sadržajima koje su vježbali. Eksperimentalna istraživanja nisu dokazala da učenje jednog nastavnog predmeta razvija neke psihičke funkcije više nego učenje drugih nastavnih predmeta. Učenje jednog nastavnog predmeta, odnosno određene vrste sadržaja može doprinijeti lakšem učenju drugog sadržaja, zbog same sličnosti tog sadržaja ili zbog primjene istih metoda i tehnika u učenju. Dakle, pozitivan transfer rezultat je prije usvajanja određenih tehnika učenja, nego stoje to utjecaj samog sadržaja određenog predmeta. Do pojave pozitivnog transfera dolazi i zbog usvajanja određenih stavova koji izražavaju spremnost da se koristi ranije iskustvo i nadvlada negativan emocionalan naboj prema određenom sadržaju. Dakle, pozitivan transfer se javlja kada se: - uče slični sadržaji ili radnje; - koriste slične tehnike ili metode u učenju; - koriste slični principi u radu. Konačno, treba istaći da zahvaljujući pozitivnom transferu učenje nikad ne počinje iz početka.

MIŠLJENJE Ljudska spoznaja objektivne stvarnosti počinje osjetima i percepcijama, ali : bilo nedovoljno za uočavanje odnosa i razlika među predmetima i pojavama. Za potpunije spoznavanje objektivne stvarnosti i snalaženje u njoj, čovjek koristi složeniji psihički proces-mišljenje. Mišljenjem su se bavili mnogi filozofi. Tako je Herbart proces mišljenja objašivao kao spajanje i rastavljanje predstava. Prema Herbartu, predstava je deltama osnova ljudske svijesti koja se spaja i rastavlja po zakonu asocijacije. 49

Tako misao "ruža je crvena", on objašnjava spajanjem predstava "crveno" i " ruža", a misao "krv nije voda" nastaje rastavljanjem dvije predstave koje jedna drugoj ne pripadaju. Brentano je 1874. godine demantovao teoriju asocijacija mišljenja. Biler je eksperimentalno dokazao da mišljenje nije samo puko operiranje predstavama. Ispitanici u njegovom eksperimentu su rješavali određene probleme. Oni su poslije izjavljivali da im je misao o rješenju dolazila iznenada i da nisu imali posebno izdvojene osjete i predstave. Dakle, mišljenje nije jednostavno operiranje predstavama, osjetima i percepcijama. Ono je iznad neposredne očiglednosti. Mišljenje proširuje ljudsku spoznaju zbog toga što se putem zaključivanja na posredan način može spoznati ono što nije neposredno dato u percepciji. Opažanjem čovjek spoznaje slučajne veze, dok mišljenjem stavlja u međusobni odnos percepcije i osjete, te otkriva apstraktna svojstva predmeta i pojava koja nisu neposredno data opažanjem. Prema tome, mišljenje je najsloženiji psihički proces kojim otkrivamo bitna obilježja predmeta i pojava i zahvaćamo njihove međusobne odnose. Govoreći o osjetu i percepciji, istakli smo da to nisu izolirani psihički procesi i da percepcija nije prosta suma osjeta, nego su i u percepciji sadržana različita svojstva u određenim odnosima i vezama. Predmete i pojave opažamo u određenim situacijama, u određenim prostornim i vremenskim odnosima, uočavamo sličnosti i razlike uglavnom procesom mišljenja. Tako već na stupnju opažanja, mišljenjem izdvajamo bitna od nebitnih svojstava predmeta i pojava i prelazimo sa pojedinačnog na opće. Ovaj proces izdvajanja bitnih i zajedničkih svojstava predmeta i pojava zove se generalizacija. Svako mišljenje sastoji se u generalizaciji. Ono polazi od pojedinačnog ka zajedničkom svojstvu i opet od općeg ili zajedničkog svojstva ka pojedinačnom. Na taj način čovjek posredno upoznaje stvarnost i otkriva veze i odnose u njoj. MIŠLJENJE KAO PSIHIČKI PROCES Početni moment misaonog procesa je neki problem pred kojim se čovjek našao. Da bi se razriješio taj problem, čovjek počinje misliti. Svaki misaoni proces je složena aktivnost usmjerena na rješavanje određenog zadatka. Da bi zadatak razriješio, Čovjek mora imati neku potrebu čije zadovoljenje dovodi do zadovoljstva ili, ako je ne zadovolji do osjećanja napetosti. Zato je mišljenje u tijesnoj vezi sa ljudskim potrebama i osjećanjima. Svako se mišljenje odvija u pojmovima. Međutim, u samom procesu mišljenja pojmovi nisu izolirani, oni su uvijek u određenom jedinstvu i kombinuju se sa predstavama i riječima. Misaoni proces se sastoji od: konkretnih predstava o predmetima i pojavama, uopćenih shema i riječi kojima operira pojmovno mišljenje.
>)

sinteza. Za rješavanje problema i misaone procese. Ako čovjek ponovo rješava isti problem. Kada je provjeravanje završeno. izmjenjuje se i struktura misaonih procesa i njihova dinamika. Spoznaja mogućeg rješenja koje će potvrditi hipotezu. Ovo je jednostran pristup. što zavisi od sadržaja problema. Kad se misaoni proces ne odvija prema već naučenim pravilima. Platon je tumačio da svaka spoznaja započinje čuđenjem. stoje često i pnra forma spoznaje. Dakle. Komparacija :orođevanjem stvari i pojava. pritom su posebno značajni primjena i korištenje pravila. apstrakcija i generalizacija. odnosno verifikaciju. rješenje problema podrazumijeva izvjesno znanje u svojstvu metode ili sredstva za njegovo rješavanje. Pri tome se koriste ove misaone operacije: komparacija. OSNOVNE OPERACIJE MISAONOG PROCESA Da bi se razriješio neki problem mišljenjem. npr. Problem se obično počinje rješavati uspoređivanjem polaznih elemenata i predviđanjem rješenja. odnosno utvrđivanja sličnosti i razlike među predmetima i pojavama. Zato je veoma bitno osjetiti problem i misaono ga zahvatiti. Otežano djelovanje signalizira problemsku situaciju i čuđenje izaziva potrebu da se ona razriješi. Tako su predstavnici Geštalt psihologije rješavanje problema svodili na preoblikovanje strukture date situacije. Postavljanje problema je misaoni proces od kojeg polazi i njegovo rješavanje. možemo vršiti klasifikaciju. jer na ovakav način možemo riješiti samo neke probleme. Sličnosti i razlike kao osnovne kategorije spoznaje. potrebno je doći do izvjesne maje. 51 . u početku se ispoljavaju kao vanjski odL dok se dublja spoznaja ostvaruje drugim misaonim procesima. misao oblikuje završni sud. Kako se odvija misaona aktivnost. Na osnovu komparacije. čiji generalizirani sadržaji prevazilaze opažene situacije. onda se ti procesi određuju pokretnim dinamičnim odnosima koji se formiraju i izmjenjuju u toku samog procesa rješavanja problema. pri rješavanju matematičkih problema. Pretpostavka rješenja se zove hipoteza.ETAPE MISAONOG PROCESA Uviđanje problemske situacije je početna etapa misaonog procesa. iziskuje potrebu njenog provjeravanja u praksi. otkrivaju se sličnosti i razlike. Rješavanje problemske situacije pretpostavlja izvjesno teoretsko znanje. Mišljenje je složena aktivnost i mnoga pravila se automatski primjenjuju. analiza. To čuđenje je zbog toga što se problem ne može razriješiti već naučenim oblicima ponašanja. onda se formiraju ustaljeni načini mišljenja ili automatizmi. Samo rješavanje problema podrazumijeva raznovrsne misaone postupke.

jer bez analize nema sinteze. kojom se ne otkriva bit predmeta i pojava. moguće je tu raznolikost objektivne realnosti sveobuhvatnije sagledati. nikakva percepcija ne može da obuhvati sva ta svojstva. posebnih obilježja i zadržavanje onih koja su opća u svim predmetima i pojavama koje uopćavamo. niti je analiza potpuna ako nema sinteze. Apstrakcija Ovaj misaoni proces podrazumijeva izdvajanje i isticanje nekog svojstva ili momenta predmeta ili pojave stoje. Sinteza Sintezom sastavljamo analizom rastavljenu cjelinu i na taj način otkrivamo bitne veze i odnose elemenata analizom izdvojenih. dovodi do smanjenja naše spoznaje i do sve slabijih apstrakcija. ali sada obogaćenija za jednu novu spoznaju. odbacujući specifična svojstva predmeta. generalizacija je odbacivanje specifičnih. Tako. hitniji i apstraktniji. Kao misaoni procesi analiza i sinteza nisu razdvojeni. nego svaki korak poopćavanja. u odnosu na ostala svojstva. možemo izdvojiti njihov oblik ili boju. Jednostavnim oblicima generalizacije ne produbljuje se naša spoznaja. Potrebno je razlikovati generalizaciju koja se zasniva na osjetnoj pojedinačnosti. promatrajući neke predmete. udaljujući se od njih. od viših formi generalizacije gdje se mišljenjem posredno otkrivaju odnosi. nego se opet vraća tamo odakle je počela. Potrebno je razlikovati jednostavnu apstrakciju kod opažanja od one koju imamo kod apstraktnih pojmova. Generalizacija Prema učenju formalne logike. 52 . predstavama pretočenim u riječi. Zato apstrakcija kao misaoni proces polazi od osjetnih karakteristika predmeta i pojava ka njihovim apstraktnim karakteristikama.Analiza Ovim misaonim procesom raščlanjujemo predmete i pojave i izdvajamo njihove bitne dijelove iz slučajnih i nebitnih veza. Zahvaljujući apstrakciji. onda govorimo o motornom pojmu. Kao misaoni proces analiza je nerazdvojno povezana sa sintezom. veze i zakonitosti razvoja neke pojave. kojom prilikom zadržavamo jednu istu shemu. koja se otkriva kroz odnos konkretnih predmeta i pojava. Generalizacija je mehanizam djelovanja na različite podražaje na osnovu općenitosti nekih njihovih obilježja. Sa psihološkog stanovišta. a u toku misaonog procesa može jedna ili druga biti značajnija. generalizacija je proces u kojem se manipulira pojmovima i. Kada su u pitanju pokreti. Zbog toga stoje svijet koji nas okružuje toliko raznolik. misao ne kida svoju vezu sa konkretnim. Prelazeći na apstrakciju. Analiza i sinteza se međusobno nadopunjuju.

Dakle. Ti se odnosi i veze često javljaju kao poseban doživljaj. operiraj tim simbolom i obrazloži ljubav između majke i djeteta i ljubav između muškarca i žene! USMJERENOST MIŠLJENJA U procesu mišljenja upotreba određenih simbola i operiranje njima zavisi od vrste problema. Unutrašnjim misaonim procesima uviđamo zakonitosti koje vladaju u objektivnoj realnosti. a ne za iskustvom koje smo imali kao kuhari. mada se uviđanjem mogu razmatrati i konkretni odnosi. Zadatak: Ljubav je pojam. Na taj način uočavamo sličnosti i razlike između različitih sadržaja. U procesu mišljenja kombinujemo i manipuliramo simbolima. "aha doživljaj". sama bit problema usmjerava naše mišljenje. Na taj način je moguće toliku raznolikost svijeta pojmiti. svako mišljenje je proisteklo iz nekakve prakse.Uviđanje odnosa je karakteristika mišljenja koje najviše nadilazi neposredno opažanje. PRAKTIČNO I TEORETSKO MIŠLJENJE Čovjek posjeduje samo jedan intelekt pa je otuda razdvajanje praktičnog i teoretskog mišljenja samo konstrukcija radi boljeg spoznavanja ovog složenog psihičkog procesa. Naime. uviđanjem se može doći i do zaključaka koji nisu tačni.SUŠTINA PROCESA MIŠLJENJA OPERIRANJE SIMBOLIMA Ljudsko iskustvo je često pretočeno u određene simbole. npr. Međutim. otkrivamo njihove međusobne veze i tako dolazimo do rješenja nekog problema. jer tako otkrivamo opće odnose koji predstavljaju zakonitost. mi ćemo posegnuti za iskustvima koja smo već imali u sličnim situacijama. kakvih je bilo dosta u historiji. tzv. UVIĐANJE ODNOSA Mišljenjem otkrivamo odnose i veze između predmeta i pojava koje do tada nismo uočili. ako se nalazimo pred problemom da nam se pokvarilo auto. da se sunce okreće oko zemlje. Teoretsko mišljenje proističe iz pojedinačnih i konkretnih problema u kojima se poštuju neke načelne zakonitosti. koji prezentiraju neku skupinu predmeta i pojava. Npr. 53 . s tim da u određenim misaonim operacijama više preovladava apstraktno mišljenje (misaone operacije sa pojmovima).

Tako mi jednu te istu misao možemo izraziti raznim riječima i na raznim jezicima. Aparati kojima se može registrirati pokret govornih organa ukazuju da uvijek kada mislimo. traži se teoretsko mišljenje. npr. Ovo je Lashlev istraživao pomoću specijalnih aparata kojima je mjerio pokrete grkljana. Poistovjećivanje mišljenja i govora znači negirati bilo mišljenje. oni nisu jedinstven psihički proces. oni navode kako misli koje su nejasne. ovi organi reaguju određenim pokretima. Do rješenja se dolazi neposredno djelovanjem u praksi. neki problemi traže da se izađe izvan pojedinačnih okvira i da se traži uopćeni pristup. naučno istraživački rad. pa je u njemu sadržano i teoretsko mišljenje. ili manipuliranje objektivnim predmetima. ali nemamo riječi daje izrazimo. Bihejviralna psihologija je zastupala stanovište da misao nije ništa drugo do djelatnost govornog organa. Prema njegovim nalazima. onda se ono razlikuje od mišljenja usmjerena na rješavanje apstraktinih teoretskih zadataka. Tok misaonog procesa u teoretskom mišljenju je u potpunosti u mislima i mislilac vidi rješenje na osnovu određenih zakonitosti. ovi pokreti vrše se metodom pokušaja i pogrešaka a ne složenim intelektualnim operacijama. a ima autora koji smatraju da su govor i mišljenje jedinstven psihički proces. Mala djeca u početku glasno razmišljaju. dok su opet neki bespomoćni kada treba razriješiti neki praktični problem. Vremenom ih stariji nauče da svoje misli ne iskazuju naglas. Mada su govor i mišljenje tijesno povezani. tvrdeći daje mišljenje unutrašnji govor. ~T MIŠLJENJE 1 GOVOR Mišljenje i govor su dva psihička procesa koje je teško razdvojiti. Praktično mišljenje realizira samo bližu etapu. U suštini. jer misliti ne znači govoriti naglas ili u sebi. kao što i u teoretskom mišljenju često imamo praktičan zadatak pri rješavanju složenih problema. Praktično mišljenje je više oslonjeno na neposrednu praksu i češće se u njoj provjerava. Naime. ali su nadmoćni u rješavanju složenih teoretskih zadataka. koji su^Mno posredno vezani za praksu. dakle. Čovjek svoje misli uglavnom saopćava drugima riječima. Ako bismo prihvatili tumačenje bihejviorista.Ako pod praktičnim mišljenjem podrazumijevamo misaone operacije kojima se služimo pri rješavnju praktičnih zadataka. Ove razlike su u samom pristupu problemu i u samim tokovima misaonih operacija. koje još nismo dovoljno prečistili ne možemo ni riječima formulirati. dok neki problemski zadaci traže neposredno djelovanje. bilo govor kao važnu psihičku funkciju. praktično mišljenje također podnjjpgeva izvjesno teoretsko znanje i izvjesne apstrakcije. Često se dešava da o nečemu imamo misao. naslućujući rješenja koja provjerava u praksi. odnosno istovremeno i misle i govore. onda bismo negirali svu složenost 5+ . često manipulirajući metodom pokušaja i pogreške. U prilog ovome. Neki su ljudi skloniji praktičnom mišljenju. ali i dalje mišljenje prati unutrašnji govor.

koji sadržava njeno značenje. mišljenje se i samo razvija i formira. Svaka riječ ima smisaoni. što govori da u jednom te istom jeziku govor i njegova pravila se mijenjaju a logika mišljenja ostaje ista. . Zato je govor nešto više od pukog sredstva kojim se prenose misli. Govor je genetički nastao zajedno sa mišljenjem. Pa ipak. Slike kao simboli izražavanja misli imaju funkciju govora.taj način. već je to u početku neoblikovana tvorevina koju često govorni simboli oblikuju u jasnu misao. jer na taj način možemo izraziti pojam. zbog čega se dešava da se pamti smisao nekog sadržaja. mišljenje i govor se ne mogu ni odvajati. Smisaoni sadržaj govorne poruke uvijek ima osnovu u osjetima. Ista se misao može reproducirati lakše nego iste riječi. To se najbolje vidi kada treba zapamtiti nešto apstraktno i poslije to reproducirati. simboli za izražavanje misli. Za unutrašnji govor se veže pojam mišljenja pa se oni identificiraju.mišljenje i govor nastaju u komunikaciji. pa se može reći da je mišljenje nemoguće bez govora. ne mjenjajući pri tome svoju suštinu. Govor ima svoja pravila koja se ne podudaraju sa pravilima mišljenja. prerađenim i preoblikovanim u odgovarajući semantičku sadržaj. crteži. tako gramatika odražava pravila govora a logika pravila mišljenja. Govor se često dijeli na vanjski i unutrašnji. jer govor nije samo "vanjsko ruho misli". Ovo nije dobra postavka. a prvobitni verbalni oblik zaboravi. npr. . govor nije samo sredstvo kojim se samo misao iznese iz čovječije glave i preda drugome. Misao se ne rađa kao gotova forma koju samo treba govorom prenijeti. 55 . U suštini. Govor je arhaičniji i ima svoju tehniku koja je vezana sa logikom mišljenja. jer se govor kao sredstvo komuniciranja ne svodi samo na zvučno saopćavanje poruka. Zato možemo zaključiti da : . uspostavljanje komunikacije. ali su nerazdvojno povezani.govora kao svjesnog psihičkog procesa. Postoji mnogo različitih znakova koji služe za komunikaciju. Mišljenje se ne izražava samo riječima. Suština je da formulirajući riječima misao. koje misao oblači ili skida. jer formulirajući. Dakle. pokreti. ni misao nije formulirana mimo govora. mi i razvijamo misao.mišljenje je osnova govora dok govor oblikuje misli. da se pamti verbalni iskaz a smisao se zaboravi. Ovo govori u prilog tome da verbalni iskaz sam po sebi nije misao. riječi su najprecizniji znakovi kojima ljudi mogu da izraze svoju misao i osjećanja. Može se desiti i obrnuto. A to mora da ima i unutrašnji govor. riječi su sistem znakova kojima se ljudi sporazumijevaju i koji ne moraju uvijek imati verbalnu formu. Ove dvije forme nisu identične. razne geste i mimika. kao i riječi. gdje su i slike. nego i u obliku slika. semantički sadržaj. Drugim riječima. Semantično svojstvo govora omogućuje prenošenje misli i osjećanja drugima i. S druge strane. Riječi izražavaju generalizaciju. razni vizualni znaci u saobraćaju i si. ali se od nje suštinski razlikuje. na.mišljenje i govor nisu isti psihički proces. Govor karakteriše zakonitost u njegovoj gramatičkoj i sintetičkoj strukturi.

Primijećeno je i da se do otkrića dolazi postepeno. APSTRAKTNO MIŠLJENJE To je misaoni proces u kojem operiramo pojmpvima i simbolima. REALISTIČNO MIŠLJENJE Realistično mišljenje je potpuno objektivno i zasnovano na stvarnim zakonitostima koje vladaju u objektivnoj realnosti. fantazije i si. stvaralačko mišljenje ima sljedeće faze: Priprema Da bi se čovjek bavio bilo kojom djelatnošću. Sam proces mišljenja je nepristupačan za ispitivanje pa se stvaralačko mišljenje ne može neposredno i eksperimentalno istraživati. Zato se pribjeglo analizi različitih naučnih pronalazaka i načina kako su istraživači do njih došli. sanjarenja. Kako je stvaralačko mišljenje posebno značajno za cjelokupni razvoj čovječanstva.formule.VRSTE MIŠLJENJA KONKRETNO MIŠLJENJE Ovaj oblik mišljenja je zasnovan na neposrednom operiranju opažajima i predstavama. Razlikujemo stvaralačko mišljenje koje je oslonjeno na objektivne sadržaje. IMAGINATIVNO MIŠLJENJE Imaginativno ili stvaralačko mišljenje je proces u kojem na osnovu ranijih opažanja. npr. zaključujemo daje u njoj topla hrana. halucinacije koje nastaju zbog hipoksije (nedovoljno kiseonika u mozgu) objektivna su posljedica. stvaralac mora imati solidno teorijsko znanje o problemu 56 . ljudska pažnja je stalno usmjerena na to kako ono nastaje i kako se može unaprijediti. često od jednostavnih pronalazaka pa do najsloženijih. npr. U toj analizi prvo je primijećeno da do pronalaska naučnici dolaze baveći se nekim problemom duže vremena. predstava i saznanja formiramo nove sadržaje. dok lično uvjerenje nekoga daje to priviđanje i da ima nadnaravnu poruku nije realistično. Npr. razne bajke. on mora sticati znanje. treba riješiti matematički zadatak: "izračunaj površinu istostraničnog trokuta koji je upisan u krugu čiji je r — 5 cm! Prilikom rješavanja ovog problema mi koristimo apstraktne simbole . Tako ako mi vidimo na stolu zdjelu iz koje izlazi para. otkriće automobila na pogon vodom. Npr. Naučno mišljenje je objektivno i ne zavisi od stavova i uvjerenja naučnika.trokut i krug i rješavamo dovodeći ih u određene relacije. Tako i u oblasti stvaralaštva. Na osnovu iskustva velikog broja stvaralaca. od imaginativnog mišljenja koje je irealno i zasnovano na mašti. pojmove . koji ranije nisu doživljeni.

misli nemaju smisla. .bujica ideja . neki naučnici tvrdili su da se problem rješava kada se neko vrijeme napusti njegovo rješavanje. Na osnovu ove analogije. Formalni poremećaji .bolesna opširnost .još je teži oblik nesuvislog mišljenja. problem analizira sa različitih strana i rijetko ga odmah razriješi. Međutim.kojim se bavi.hipoteza ili pretpostavka.stereotipija . "Nekada se već na početku pretpostavlja rješenje kao polazna . onda se rješenje do detalja naučno obrazlaže i verificira u praksi. Ovo podsjeća na jaje u inkubatoru. Hipoteze. mada se on bavi nekim beznačajnim poslovima. Ona nije nasumično pogađanje. Iluminacija Rješanje problema se često javi kada se najmanje očekuje. raspad pojmova i relacija među njima.rasulo misli . Kada se konačno polazna hipoteza pokaže tačnom.misli su zbrkane i nema jasnog odvajanja bitnog od nebitnog. Tako se Arhimedu to desilo dok je bio na izletu. On prikuplja dodatne informacije. ustvari to je završna faza unutrašnje obrade i povezivanja podataka i kada završna misao u vidu paljenja lampice osvjetljava rješenje. Stvarno objašnjanje perioda inkubacije je da se u trenucima intenzivnog bavljenja problemom opteretimo nekim rješenjima koja su pogrešna. kao i konačna rješenja problema. Do rješenja se naizgled dolazi slučajno. Provjeravanje hipoteza je često po metodi pokušaja i pogrešaka. . problem se oslobađa nepotrebnih i pogrešnih ideja i put ka rješenju postaje jasniji. ali se iz njega izleže pile. Najčešće se spominju ovi poremećaji: 1. Inkubacija Ova faza je naizgled pasivna. . ali kad se problem za neko vrijeme napusti. moraju se provjeriti. neki od ovih pogrešnih puteva se zaboravljaju. Verifikacija Istakli smo da do pronalaska vodi dug put i brižljiva priprema. Ustvari rješenje problema nije slučajno.misli kao na filmskoj traci se nižu jedna iza druge. gdje se ne vide procesi u jajetu. 5- . jer se stvaralac izravno ne bavi problemom svog istraživanja. nego pretpostavka zasnovana na određenim naučnim podacima. nema smislenih sadržaja. POREMEĆAJI MIŠLJENJA Do poremećaja u mišljenju može doći zbog povreda ili bolesti mozga i raznih psihičkih blokada. problem je stalno prisutan u njegovim mislima. prestaje efekat skorašnjosti. njemu je prethodio dug put pripreme i unutrašnje prorade.

npr. bez učešća svijesti! Obrazloži na jednom primjeru generalizaciju uvjetnog refleksa u neurotičnom ponašanju! Koji su podsticaji u instrumentalnom uvjetovanju? Koje su razlike između učenja na osnovu pokušaja i pogrešaka i učenja uviđanjem? Navedi i obrazloži etape u rješavanju problema! Zbog čega se javlja plato u učenju? Koji je glavni smisao teorije formalnih disciplina? Sta je pokazao Vudrov eksperiment ? Kojim psihičkim procesom čovjek najbolje spoznaje objektivnu realnost? Objasni pojam generalizacije na primjeru pojma knjiga! Koje su etape misaonog procesa? Koje su operacije misaonog procesa? Navedi razliku između teorijskog i praktičnog mišljenja! Kako objašnjavaš da mišljenje i govor nisu jedinstven psihički proces? Koje su etape imaginativnog mišljenja? Kako se manifestuju formalni poremećaji mišljenja? 58 . reverberacijskog kruga? Šta je rekognicija? Kakvo pamćenje može biti prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja? Zašto je vožnja biciklom psihomotorna aktivnost? Zbog čega dolazi do zaboravljanja? Dovedi u vezu reminiscenciju i retroaktivnu inhibiciju! Ličnost se mijenja biološkim zrenjem i učenjem. Koja je razlika u ovim promjenama? Navedi neke draži na koje čovjek i životinje reaguju automatski. PROVJERI SVOJE ZNANJE U čemu je razlika između Blundelove teorije o fiziološkoj osnovi pamćenja i tzv.2. Sadržajni poremećaji mišljenja Ovi se poremećaji javljaju kod raznih poremećaja u funkcioniranju centralnog nervnog sistema (CNS). i sumanute ideje. U ove poremećaje spadaju i kornpulsije. kod narkomana.

SPOSOBNOSTI Sposobnost je svojstvo ličnosti da uspješno obavlja određeni posao. drugi opet lakše uče strani jezik. onda obično govorimo o talentu. npr. jer nisu imale odgojno-obrazovni poticaj. odgoj i obrazovanje moraju biti organizirani i sitematski praćeni. u muzici nekog djela). ali su ostale neispoljene. sposobnost je razvijena i ostvarena mogućnost za uspješno obavljanje neke djelatnosti. Genijalnih ljudi je malo u populaciji. zovu se dispozicije. Iskustva govore da su genijalni ljudi bili neshvaćeni u svome vremenu i prostoru. Drugim riječima. Bilo je neslaganja oko obdarenosti. Anatomsko-fiziološke strukture prenose dispozicije sa generacije na generaciju i pod povoljnim vanjskim poticajima ljudske sposobnosti bivaju sve izraženije Kada su neke sposobnosti kod pojedinca tako razvijene na nadmašuju prosječne. ili pak postoji obdarenost za pjevanje dok za ostale segmente muzike nema obdarenosti. psihomotorne i senzorne. psihofizički razvoj. Ova se mogućnost realizira kroz čovjekov psihofizički razvoj i pod utjecajem odgoja i obrazovanja. 59 . Velika većina ljudi je sposobna da obavlja različite poslove. ali se većina psihologa slaže da je talenat mogućnost originalne reprodukcije (npr. odnosno da li postoji jedna opća obdarenost. Koliko je ljudi imalo natprosječne sposobnosti za pojedine oblasti. ali su zato nespretni u obavljanju nekih fizičkih poslova. -rvrđeno je da postoje sljedeće vrste sposobnosti: intelektualne. za muziku. Tako neko bolje rješava matematičke zadatke. onda to nazivamo genijalnost. Ljudi se međusobno razlikuju prema sposobnostima. Njihova su ostvarenja nešto novo i originalno za opće ljudsko dobro. (Pronađiprimjer neshvaćenih genijalaca u oblasti nauke i umjetnosti i objasni u čemu se ogledala njihova osobenost u odnosu na njihove savremenike!) Među psiholozima se dugo vodila rasprava da li je sposobnost jedna opća crta ili postoje različite vrste sposobnosti. Nakon mnogobrojnih istraživanja. Teško je razlučiti kada prestaje talenat a počinje genijalnost. a kada je ta nadarenost veoma izražena. i kada je sposobnost razvijena do najvišeg stepena. kao što je bilo i drugih primjera da je neka sposobnost ostala neispoljena unatoč povoljnim odgojno-obrazovnim poticajima. dok je genijalnost svestranija i zahvata stvarnost šire i dublje. smatrani su Čudacima i njihova se vrijednost najčešće cijeni poslije njihove smrti. koje čovjek nasljeđuje kao pretpostavke za ispoljavanje određene sposobnosti.5. Sposobnost je unutrašnja mogućnost koja se pod određenim okolnostima može ispoijiti. Naravno. na osnovu jednog složenog statističkog postupka. onda govorimo o nadarenosti. ali mala većina je onih koji imaju izrazite sposobnosti za pojedine djelatnosti. Ove psihofizičke mogućnosti. a slabije savlađuje strani jezik.

sposobnost evaluativnog mišljenja . Kao. Faktorska analiza je složena statistička tehnika kojom se utvrđuju osnovne dimenzije ličnosti u kojima su sadržane ostale varijacije od kojih zavisi ponašanje pojedinca. Utvrdio je i da su specifični faktori grupirani i povezani sa općim faktorom. Ova tehnika uglavnom se primjenjuje na osnovu testova gdje se statističkim postupkom korelacije utvrđuje staje to zajedničko kod ispitanika koji imaju slične rezultate. kognitivne sposobnosti . sposobnost divergentnog mišljenja . inteligencija je predispozicija ili mogućnost koju čovjek nasljeđuje kao anatomsko-fiziološku osnovu koja se pod povoljnim uvjetima može ispoljiti i razvijati." Dugo je vladalo mišljenje da je inteligencija opća sposobnost snalaženja u svakoj novoj situaciji. sposobnost konvergentnog mišljenja . Dalje on ove faktore grupira i dobija sljedeće intelektualne sposobnosti: 1. 2. osjetljivost za rješavanje problema. nagona. ali to nije inteligencija. S — spacijalni faktor.kreativno mišljenje. 5.perceptivni faktor. Živo biće se može prilagođavati novonastalim okolnostima i na osnovi refleksa. Veksler inteligenciju ovako defmiše: "Inteligencija je složena ili globalna sposobnost individue da cjelishodno djeluje. sposobnost pamćenja pamćenje različitih sadržaja vizualnih. i svaka druga sposobnost. Ona se defmiše kao misaona sposobnost kojom se živo biće snalazi u novim situacijama.dosljednost mišljenja koja vodi ka rješenju problema. Terston multifaktorskom analizom otkriva sljedeće grupne faktore: R -faktor rezonovanja. Samo prilagođavanje u novonastalim okolnostima koje je oslonjeno na misaone sposobnosti je inteligencija. V'-verbalni faktor. Spirman je faktorskom analizom utvrdio da postoji jedan opći ili generalni faktor inteligencije (G faktor) i više specifičnih faktora (S faktori). smislenih.INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI Pod intelektualnim sposobnostima najčešće se podrazumijeva inteligiencija. P . W -faktor rječitosti M -faktor pamćenja. bogatstvo ideja za rješavanje problema. slučajnog pogađanja i znanja. N — numerički faktor. da razumno misli i da uspješno izlazi na kraj sa svojom sredinom. Inteligentno ponašanje ljudi podrazumijeva primjenu ranijeg iskustva. ali dugotrajnim istraživanjima i pomoću faktorske analize je utvrđeno daje inteligencija stmktuirana od više faktora. ali je ključni momenat uviđanje novih elemenata i veza koji nisu korišteni u ranijem iskustvu. Primjeri blizanaca koji su odrastali 60 . kritičnost u ocjenjivanju problema.uočavanje problema. 4.pravilna procjena što je tačno a što nije. Gilford razvija multidimenzionalnu teoriju sposobnosti prema kojoj je inteligencija sastavljena od 50 faktora. besmislenih itd. 3. auditivnih..

Smatra se da IQ = 95 djeteta sa sela odgovara vrijednost od IQ=105 djeteta iz grada. odnosno koliko je onih koji imaju iznadprosječan IQ.u različitim uvjetima govore u prilog tome da se i inteligencija može razvijati ili pak zakočiti u razvoju. Francuski psiholog Bine prvi je sačinio skalu za mjerenje inteligencije. pa su istraživači prosječnu vrijednost inteligencije stavili u raspon između 90 i 110. onda se poklapa njegov hronološki uzrast sa mentalnim uzrastom. Mjerenje inteligencije se obavlja tako da se ispitanicima daju zadaci za uzrast jednu ili dvije godine mlađi od njih. Oni se smatraju umno zaostalim i obično se dijele u tri skupine: 61 . onda je inteligencija viša ili niža od prosjeka. Ispitivanja su pokazala da u ljudskoj populaciji ima oko 2% onih čije je \Q ispod 70. stoje količnik koji odražava prosjek. koji se obilježava sa IQ. toliko je onih koji imaju ispodprosječan IQ. Poslije njega mnogi su istraživači nastojali pronaći najobjektivniji instrument za mjerenje inteligencije. sva djeca nemaju ista predznanja i iskustva. Tako ako dijete od 10 godina riješi većinu zadataka testa za uzrast od 10 godina. U ovom slučaju on je jednak 120/120 = 1. što može utjecati na rezultat. njegova je inteligencija iznad njegovog kalendarskog uzrasta. Osnovno polazište većine testova kojima se mjeri inteligencija je postavljanje ispitanika u situacije da rješavaju probleme u kojima nemaju ranije iskustvo. Kako je ljudska populacija raspoređena prema nivou inteligencije? Inteligencija kao i ostale sposobnosti raspoređena je u ljudskoj populaciji prema zakonu normalne distribucije. Međutim. najveći procenat stanovništva ima prosječnu inteligenciju. Sljedeća tabela pokazuje kako se inteligencija distribuira u ljudskoj populaciji: IQ 140 i više 120-139 110-119 90-109 80-89 70-79 70 i niže % u populaciji 1 11 18 46 18 6 3 Kao što tabela pokazuje. Poslije toga dijelimo postignuće ili uspjeh koji je postigao (mentalni uzrast) sa godinama starosti (hronološki uzrast). Tako ako dijete od 10 godina rješava zadatke uzrasta djeteta od 11 godina. Ako se umni i kalendarski uzrast ne podudaraju. Pri izračunavanju inteligencije godine se pretvaraju u mjesece a količnik se množi sa 100 te se dobije daje količnik inteligencije. sve dok se ne dođe do testova koje ispitanik može da riješi. dok su niže i više vrijednosti prilično srazmjerne. u ovom slučaju jednak 100. Ispitivanje se nastavlja testovima za sljedeću godine.

Vršena su mnoga upoređivanja visine IQ djece i roditelja. odnosno između braće blizanaca. od djece sa sela. Već smo istakli da su djeca iz gradova imala nešto bolja postignuća na testovima inteligencije. stoje opovrgnuto mjerenjem inteligencije djece koja su usvojena i njihovih pravih roditelja i blizanaca koji su bili iz nekih razloga rastavljeni pa su odrastali u različitim socioekonomskim uvjetima. Ove se razlike objašnjavaju različitim uvjetima koje različite sredine pružaju djeci. I u ovim slučajevima postojala je velika podudarnost visine IQ između djece i roditelja. postići iznadprosječne rezultate u svojoj djelatnosti. 62 . na razvoj inteligencije utječe i šira društvena okolina. Određen broj djece koja je Terman pratio nisu se izdigla iznad prosječnosti.IQ 50-70 20-50 ispod 20 naziv lahka mentalna deficijencija srednja mentalna deficijencija mogućnosti mogu se opismenit i osposobit za jednostavan rad mogu da nauče govoriti ali ne opismeniti teška mentalna deficijencija ne mogu da se brinu sami o sebi S drage strane. Značajna povezanost postoji i između užih srodnika. procenat onih čija je inteligencija iznad 130 je u srazmjeri sa onima čija je inteligencija ispod 70. dok su mnogi postali poznati u svojoj struci. UTJECAJ NASLIJEĐA I SREDINE NA RAZVOJ INTELIGENCIJE Inteligencija je sposobnost koja prvenstveno zavisi od naslijeđenih datosti. godine pratio 1500 djece čije je IQ bio 140 i više. On zaključuje da za posebna postignuća nije dovoljna samo visoka inteligencija. To potvrđuju i mjerenja inteligencije identičnih blizanaca koji su odrastali u različitim uvjetima. već i poticajna životna sredina i odgovarajuća svojstva ličnosti. Na razvoj inteligencije uz naslijeđa utječu i uvjeti u kojima dijete odrasta. najveća između identičnih blizanaca. i ustvrdio daje njih 90% krenulo na fakultet i 70 % diplomiralo. Neki su autori prigovarali daje ta povezanost posljedica istih uvjeta života. Njih je također u populaciji oko 2% i smatraju se talentovanim ili genijalnim. i ustanovljeno je da postoji velika korelacija (povezanost). najvjerovatnije će ako bude imalo povoljne uvjete za razvoj. Jedna desetina je doktorirala. Pored naslijeđa i porodičnih uvjeta. Terman je od 1925. Istraživanja su pokazala da se inteligencija brže razvija kada djeca imaju bolje uvjete. Ako neko dijete ima inteligenciju 140 i više. do 1960. Neka istraživanja u SAD pokazuju razliku i visinu inteligencije između djece bijelaca i crnaca.

996. formuliranih riječima i gdje se odgovor daje rije-:ma. 422 975. Verbalni testovi su u formi problemskih zadataka. pasti. Rezonovanje: Rastavite donji niz znakova na ispravan način i dodajte još tri daljna znaka: XOOOOXXOOOXXXOOXX Verbalni faktor: Medu desnim riječima što brže označi riječ koja ima slično značenje kao lijeva riječ: Kretati: doći. 888. SI. za mjerenje numeričke sposobnosti. ostati. 574. polaziti. 261. istovremeno se ■peri više ispitanika. 375. dok kod grupnih. Prebrojte bijele i išarane kockice Neverbalni testovi inteligencije su u formi manipuliranja predmetima ili slikana. npr. predstavljaju posebne testove sa svojim vlastitim rezultatima. 63 . 813. Testovi inteligencije se još dijele na individualne i grupne. npr. Razlikujemo verbalne i neverbalne testove inteligencije. stati. Iz donjih grupa znamenki zbrojite uvijek prve dvije i podijelite zbroj s većom znamenkom te napišite rezultat: 152. 8. uzeti sami za sebe. Kod individualnih >va ispitivač mjeri samo jednog ispitanika.VRSTE TESTOVA INTELIGENCIJE Svaki test inteligencije sastoji se od vrlo različitih zadataka koji.

makoliko se brižljivo pripremali i makoliko sadržavali elemente snalaženja u novoj situaciji. dijelom mjere stečena znanja iz raznih školskih predmeta. U prvom redu na osnovu njih može se predviđati budući uspjeh pojedinca u različitim djelatnostima. gdje je važno da li je on odmoran. preciznost. oni mogu biti korisno sredstvo za utvrđivanje intelektualnog nivoa pojedinca i na temelju toga prognoziranje njegovog uspjeha u pojedinim djelatnostima. Testovi kao instrumenti mjerenja. Na taj način se ispituje brzina reagiranja.) Testovi inteligencije imaju veliku vrijednost u odgoju i obrazovanju.TEŠKOĆE PRI MJERENJU INTELIGENCIJE Utvrđivanje intelektualnog nivoa ne može se egzaktno utvrditi zbog objektivnih i subjektivnih faktora. Njima se mjere različiti oblici motornog reagovanja na vizualne. jer na postignuće utječe i niz drugih faktora. u prvom redu. stanje se popravilo i dijete se počelo razvijati kao i ostala normalna djeca. Zdravstveno stanje djeteta može također utjecati na rezultate testiranja. PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI Mnoge ljudske djelatnosti zavise od psihomotornih sposobnosti. spretnost 64 . (Razmisli šta je još bitno za uspjeh u nekoj djelatnosti osim inteligencije. Međutim. Njima se može procijeniti da lije slab uspjeh nekoga učenika u školi rezultat slabijeg intelektualnog nivoa ili nekih drugih faktora. iskustva su pokazala da rezultati na testovima inteligencije nisu sasvim pouzdan pokazatelj da će neko uspjeti u nekoj djelatnosti. auditivne ili neke druge vrste u podražaja. Postoji veći broj takvih sposobnosti koje se utvrđuju različitim formama aparat-testova. U objektivne faktore spadaju instrumenti kojima se utvrđuju nivo inteligencije i uvjeti u kojima se vrši ispitivanje. Iako testovi inteligencije imaju izvjesne nedostatke zbog čega nisu potpuno pouzdani. U jednom istraživanju dijete čija je tireoidna žlijezda slabije radila imalo je jasne znake fizičke i intelektualne zaostalosti. VRIJEDNOST TESTOVA INTELIGENCIJE Testovi inteligencije imaju funkciju da utvrde intelektualni nivo pojedinca pa kao takvi mogu poslužiti za različite svrhe. Zbog toga se rezultati na testovima inteligencije uzimaju kao osnovno mjerilo za odabir kandidata za pojedina zanimanja. na to utječe rad tiroiđne žlijezde. Zato se dešava da djeca iz sredina gdje je kvalitetnije obrazovanje imaju bolje postignuće na testovima inteligencije. U subjektivne faktore koji mogu da utječu na rezultate testiranja spadaju psihofizička spremnost ispitanika za rad. koja regulira nivo joda u organizmu. Poslije četveromjesečnog tretmana hormonom tireoidne žlijezde. emocionalno spreman i kakav motiv ima da radi.

da izabere ispravnu reakciju i da dovoljno brzo i tačno izvrši pokret. percepciju. auditivni i si. Tako kod vida možemo razlikovati sposobnost razlikovanja omatskih boja. Sama reakcija je složen proces koji zavisi od tačnosti primljene poruke. sposobnosti shvaćanja poruke ili podražaja i. ali je slabija. Postoje testovi kojima se može mjeriti cijeli sklop kompleksnih aktivnosti. Pojedini osjetni analizatori imaju različito vrijeme reagovanja na draž (vrijeme latencije .16 s 0.39 s 0. mišljenje i motorne reakcije. razlikuje ga od drugih podražaja. Uglavnom ih utvrđujemo mjerenjem praga osjetljivosti. Brzina reakcije Pod ovom psihomotornom sposobnošću podrazumijevamo brzinu odgovora na određeni podražaj.09-022 s. Tačnost pokreta Određuje je sinhronizacija vidne kontrole i pokreta.89 s Na taj način utvrđujemo sposobnosti za razlikovanje intenziteta i kvaliteta pojedinih osjetnih draži. osjetljivost za uočavanje nijansi pojedine boje. SENZORNE SPOSOBNOSTI Senzorne sposobnosti se odnose na osjetljivost senzornih mehanizama.15-0. on mora da jasno razlikuje određeni podražaj. ronioci i si. osjetljivost za >\jetlini. da shvati njegovo značenje.22 s 0. od mogućnosti motornog reagovanja.28-0. što je praksa kod odabira kandidata za posebne profesije. tako se nekad smatrala da postoji jedna opća psihomotorna sposobnost.vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije). na kraju. da bi ispitanik tačno i brzo reagirao. npr. Dakle psihomotorna aktivnost uključuje. osjetljivost za vidnu dubinu. Stoje prag osjeta manji. piloti. npr. oštrina vida. Kao i kod inteligencije. Tako je eksperimentalnim istražiem utvrđeno da pojedini analizatori imaju sljedeće vrijeme latencije: taktilni slušni vidni mirisni temperaturni vesti bularni bolni 0.13-0.i koordinacija pokreta. to je senzorni organ (analizator) osjetljiviji na vanjske podražaje. vidni. 6^ . 0. Npr. kod slijepca. ali su novija istraživanja pokazala da postoji veći broj posebnih sposobnosti.4 s. npr.12-018 s. obim vidnog polja i si.31-0. U svakom od osjetnih analizatora postoji veći broj sennih sposobnosti. Moguća je i bez vidne kontrole. 0. 0.

Navedi neke od njih! .PROVJERI SVOJE ZNANJE Šta je dispozicija? Zašto misKš da su genijalni ljudi često neshvaćeni u svojoj sredini? Deftniši pojam inteligencija! Koje je faktore inteligencije i kako otkrio Terston? U čemu se ogleda sposobnost divergentnog mišljenja? Kako glasi formula za izračunavanje IQ ? Koje su poteškoće u mjerenju inteligencije? Koja su to svojstva ličnosti koja posebno utječu na postignuća u nekim djelatnostima? Kako se zove vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije? Postoji veći broj psihomotornih sposobnosti.

2. verbalizacija i si. emocije imaju i evidentne tjelesne promjene. Emocionalno ponašanje . a koje se manifestiraju u karakterističnim fiziološkim promjenama. Bez emocija čovjek bi bio mašina koja bi svijet vrednovala i odnosila se prema njemu isključivo razumski.stezanje krvnih žila. ponašanjem i doživljavanjem. ali se umnogome razlikujemo u našem odnosu i postupanju prema toj realnosti. događajima i vlastitim postupcima. Vršena su mnogobrojna ispitivanja tih pro mjena. Naime. mišićni tonus i si. Savremeni autori tumače da emocije svojim poticajima omogućuju veću aktivnost organizma. tuga i si. \ Sljedeća tabela pokazuje njihove iskaze: 67 . 3. Na osnovu ovih karakteristika emocije možemo definisati kao promjene u stanju aktivnosti organizma. ORGANSKE OSNOVE EMOCIJA Kako smo već istakli. Emocionalni doživljaj . geste lica. strah.6. svi mi na intelektualnom planu slično doživljavamo objektivnu realnost. najopsežnije je ono koje su proveli američki psiholozi na pilotima u toku Drugog svjetskog rata.radost. širenje zjenica. EMOCIJE Emocije su doživljaji našeg vrednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima. Emocije se mogu lahko mijenjati i međusobno miješati. Tako strah može tjerati jedinku da izbjegne opasnost ili da inhibira pokrete koji mogu biti opasni. emocionalni doživljaj je individualan. Tri su bitna momenta na osnovu kojih razlikujemo emocije od intelektualnih procesa: 1.usporeni ili ubrzani pokreti. Tražili su od pilota i drugih članova posada bombar dera da navedu organske reakcije koje su na sebi zapazili u teškim i opasnim situacijama. Darvin je tumačio da su emocije filogenetski rudiment. Pored subjektivnih doživljaja. Fiziološke promjene u tijelu . Emocije su prijatno ili neprijatno iskustvo pojedinca na osnovu kojeg se on određuje prema vanjskom svijetu. koji pomaže živim bićima da opstanu. ljudima. Stoga one pokreću čovjeka u akciju bilo da izbjegne neprijatnost ili da doživi prijatnost.

povećava lučenje adrenalina i samim tim količinu krvi u želucu. krvotok. U stanjima velike pobuđenosti srce brže radi. suši usta i grlo. parasimpatički dio vegetativnog nervnog sistema usporava sve ove promjene kada je organizam nije pcdražen i samim tim akumulira energiju. širi krvne sudove u mišićima a skuplja u unutrašnjim organima (Razmisli zašto je to važno!). grči želudac. širi zjenice. i lučenje pljuvačke u ustima i kiseline u želucu. potvrđuju promjene u organizmu za vrijeme emocija. S druge strane. Tako je ispitivanjem utvrđeno da se kod studenata za vrijeme ispita krvni pritisak poveća za 15 mm. Tako utječu na rad srca. Promjene koje nastaju u organizmu pod utjecajem emocija regulira vegetativni nervni sistem. . Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče hormone u krv i organizam biva spreman da izdrži veći napor. disanje je ubrzano i u organizam se unosi više kiseonika. Ovaj nervni sistem se sastoji od simpatičkog i parasimpatičkog dijela koji su jedan naspram drugoga. ove promjene imaju upravo svrhu da organizam pripreme za opasnost. disanje. povećava krvni pritisak.kao da se to ne Potreba za vrlo čestim mokrenjem Drhtavica Zbunjenost Slabost i nesvjestica Nemogućnost da se sjete detalja nakon leta Mučnina u stomaku Nemogućnost koncentracije Cesto % 30 30 22 30 26 23 događa 20 25 11 3 4 5 5 3 Ponekad % 56 53 58 50 53 53 49 40 53 50 37 34 33 32 I druga istraživanja su pokazala da emocije utječu na rad cjelokupnog organizma. disanje. Darvinovo tumačenje da emocije imaju funkciju pripremanja organizma za opstanak. Također su povećani provodljivost elektriciteta kožom. krvni pritisak. a broj srčanih otkucaja za 25. Sve ove promjene u organizmu odvijaju se autonomno i pod kontrolom vegetativnog nervnog sistema. posebno unutrašnjih organa. što omogućuje brže pretvaranje hranjivih materija u energiju. srdžba ili tuga Suhoća grla i usta Nervozan znoj i hladan znoj "Leptir" u stomaku Osjećaj nerealnosti . Naime. rad orgna za varenje i rad endokrinih žlijezda. Na ovakav način emocije čine organizam.Opažanje organske promjene Lupanje srca i ubrzan puls Visoka napetost mišića Lahka uzbuđenost. spremnim za odbranu od raznih opasnosti. Tako simpatički dio vegetativnog nervnog sistema ubrzava rad srca.

što može pomoći u otkrivanju prijestupnika. Ibau je pošao od hipoteze da ljudi koji su počinili prijestup reaguju emocijama kada ih eksperimentator provocira riječima koje asociraju na prijestup. Pod djelovanjem straha povećava se krvni pritisak. moralni principi nepostojaniji. 69 . Tako pod djelovanjem straha čovjek je manje kritičan. VRSTE EMOCIJA Emocije se mogu klasificirati prema različitim kriterijima: Prema složenosti emocije možemo podijeliti na proste i složene. Iako detektor laži nije pouzdano sredstvo za utvrđivanje krivice. motorne reakcije su manje koordinirane. on može biti dobro pomoćno sredstvo u pronalaženju sumnjivih. PROSTE EMOCIJE STRAH Strah je emocija koja se javlja u situacijama koje ugrožavaju čovjeka a kojima se on ne može adekvatno suprotstaviti. Iskustva se mogu uopštavati. a na koje ispitanik emocionalno reaguje. (Slučaj dječaka Alberta i bijelog miša). tako da se strah od jedne neugodne i opasne situacije može proširiti na sve slične situacije.. onda straha nestaje. Ove reakcije organizma su autonomne i imaju smisao da pripreme organizam za odbranu od opasnosti. tada se strah intenzivira i prerasta u užas ili paniku. Ako se reakcije poduzete u stanju straha pokažu efikasnim.. dok se ostali strahovi stiču negativnim iskustvom.puls. ritam disanja i električna sprovodi]ivost kože. šire zjenice. mišići se grče. Strah kao intenzivna emocija djeluje na ostale psihičke funkcije i procese. Ispitanike je spajao sa aparatom i onda bi ih podražavao određenim riječima. koje su u vezi sa prijestupom. krvni pritisak. Njime se registriraju promjene u unutrašnjim organima pod utjecajem emocija . ali da se i uči. suše usta i grlo.DETEKTOR LAŽI Detektor laži je konstruisao Ibau 1949. Urođene refleksne reakcije straha se javljaju na iznenadni zvuk i izmicanje podloge. godine. i to se poredi sa reakcijama na neutralne riječi. Detektor laži registrira promjene koje nastaju. U nizu podražajnih riječi su i one kritične. a ukoliko te akcije ne otklone opasnost. Mnogobrojna su ispitivanja pokazala daje strah urođena reakcija. mišljenje je slabije. ubrzavaju puls i disanje.

One su najčešće posljedica nekih trauma iz djetinjstva koje su potisnute u podsvijest. Korijeni anksioznosti su obično u pogrešnim odgojnim postupcima roditelja. Qmy . ali ne znamo zbog čega. tj. Anksioznost je jedan od simptoma nekih psihičkih oboljenja. RADOST I TUGA Radost je ugodna emocija koja se javlja kada se ostvari neki cilj. Iracionalan strah od nekih situacija. Ovu emociju prati osjećaj bespomoćnosti. Kako odrastaju. Tuga se javlja kada izgubimo nešto što nam je naročito drago. potcjenjivanja ili podsmjehivanja.Strah ima značajnu funkciju. strah od raka (kancerofobija) itd. strah od visine (akrofobija). Tako ti snažni doživljaji iz djetinjstva mogu iz podsvijesti djelovati na ponašanje pojedinca pa se može javiti strah od zatvorenog prostora (klaustrofobija). Ponekad je gnjev ambivalentna emocija. Ako je slabijeg intenziteta i ako je upravljen u pozitivnom smjeru. gdje izravno ne vidimo opasnost. Gnjev sve više raste ako sprječavanje duže traje. Djeca u gnjevu čine besciljne pokrete kao stoje udaranje stvari. uz prisutnost jedne opće pasivnosti i nespremnosti na akciju. Sto je cilj teži. Strah je važno sredstvo odgoja jer sankcionira prestupe i samim tim služi kao instrument za reguliranje društvenih normi. ne samo kao zaštitni mehanizam nego i kao važan motiv u ponašanju ljudi. ona i gnjev kultivisu i reaguju sličnije odraslima. GNJEV ILI SRDŽBA Gnjev je emocionalna reakcija koja se javlja kada se neopravdano ograniči željena aktivnost. Postoji posebna vrsta straha .anksioznost. Mnogo toga ljudi nauče zbog straha od kazne ili neugodnosti. istovremeno ugodna i neugodna. to je radost njegovim ostvarenjem veća. Tako se najčešće ljutimo ako neka prepreka zaustavi ostvarenje naše želje. u vidu prezira. progone nas zle slutnje. udaranje nogama i rukama i si. U izvjesnim slučajevima i tuga može biti poticaj za akciju kako bi se nadoknadilo izgubljeno. gnjev može dati korisnu energiju i može biti dobar poticaj da se savladaju prepreke koje život nameće. prvenstveno depresije i raznih neuroza. Tada se javljaju nekontrolirane reakcije koje mogu biti usmjerene prema drugim ljudima ili stvarima. Ovakav strah je slabijeg intenziteta i duže traje. objekata i osoba zove se fobija. potištenosti i bezvoljnosti. Istraživanja su pokazala da su anksioznija djeca čiji su roditelji strogi i koji kažnjavaju djecu. ali je naslućujemo. Anksiozne osobe se boje svega što im je nepoznato i svugdje očekuju opasnost.

LJUBAV Čovjek je socijalno biće. Intenzitet ljubomore zavisi koliko je ? rema našoj procjeni ljubav uzvraćena. str.. Ljubomora ne mora imati seksualnu osnovu. ljubav prema suprotnom spolu se ne iscrpljuje u čistom biološkom nagonu. 94. između prijatelja i si. Koliko god ljubavi koristim i dajem. javlja se emocija ljubomore. a za život u zajednici su potrebne pozitivne emocije kakva je ljubav. Siri se u svim smjerovima i vraća mi se umnožena. 1996. moje tijelo. Obično se mrzi osoba koja nam nešto naći i za koju nas vežu određene uspomene. prema roditeljima i prema djeci. Hay. moju svijest. nego ima odnos duhovnog jedinstva dvije osobe. Ljubav je emocija urpavljena prema drugim ljudima i odražava prijateljstvo.. ^omora može prerasti u mržnju i zavist. Slično mržnji i zavist je negativna emocija. još želim više dati. kao što to lijepo kaže Louise Hay: "Ja sada dopuštam ovoj ljubavi da ispliva na površinu. Kao složena emocija. Kako iscijeliti dušu i tijelo (Novo doba. on je izraz mojeg unutarnjeg zadovoljstva. Zalihe su beskonačne. Za ljubomoru je karakterističan ambivalentan stav da se ista osoba istovremeno i voli i mrzi. Osnovni smisao ljubavi prema suprotnom spolu je produženje vrste. Služiti se ljubavlju daje mi dobar osjećaj. dok roditeljska i dječija ljubav imaju osnovu u potrebi za zaštitom i prihvaćanjem zaštite. Frojđ). jer se može javiti između brata i sestre. uzajamno davanje i uzimanje. moje biće. Ona ispunjava moje srce. Kao i u ljubavi tako i mržnji i zavisti prostoje različite gradacije 71 ." (Louise L. Ljubav može biti prema suprotnom spolu. ona označava svu složenost naših stavova i naših sebičnih i nesebičnih interesa. Zagreb. odnosno koliko smo uložili u ljubav. Ljubav podrazumijeva spremnost da se daje i uzima. moj um. ljubav je osnovna energija stvaranja i obnavljanja života (eros . S druge strane. Prema nekim teorijama. MRŽNJA I ZAVIST Mržnja je izrazito negativna emocija koja se manifestira u neprijateljskom i ponašanju prema drugoj osobi. Ona se manifestira u neprijateljom stavu i osjećanju prema drugima koji imaju nešto što smatramo da to više fipada nama.) LJUBOMORA Kada ljubav nije u dovoljnoj mjeri uzvraćena.instinkt života.

EMOCIJE PREMA INTENZITETU I TRAJANJU Prema intenzitetu i trajanju razlikujemo raspoloženja. zdravlje. U stanju afekta emocije prevlađuju intelekt pa dolazi do "sužavanja svijesti" i slabljenja kontrole. mjesecima pa i godinama i biti stalni oblik ponašanja. sitost i si. Obično se ispoljavaju kao veselost ili potištenost. odnosno. Tako ostvarenje nekog životnog cilja može odrediti trajno pozitivno raspoloženje. kao raspoloženja. odijevanje. Ponekad i beznačajan događaj može utjecati na raspoloženje. dok su negativne strast za kockom. U afektu se čovjek neodgovorno ponaša i može počiniti teško krivično djelo. čime se potenciraju određena emocionalna stanja. kao što i neki veliki životni promašaj ili nenadoknadivi gubitak mogu da imaju za posljedicu trajno negativno raspoloženje. vrijeme. afekte i strasti.u samom sadržaju i intenzitetu. afekti imaju i pozitivnu dimenziju. nastaje osjećaj ugode. Tako ispoljavanje mržnje i zavisti može varirati od blagog neprijateljstva do otvorene agresije. dani u sedmici i godini. i jakog su intenziteta. Na raspoloženja najviše utječu životni uspjesi ili neuspjesi. nego se stvaraju ponavljanjem određenih radnji duže vrijeme. Tako pušenje vremenom stvara potrebu za nikotinom i kada se ta potreba zadovolji. Ove emocije mogu trajati danima. Od afekata se razlikuju po tome što strasti ne nastaju odjednom. alkoholom. S obzirom na etičke vrijednosti. umjetnošću. drogom. Prate ih različite fiziološke promjene u organizmu. Zatim na raspoloženje utječu i neki vanjski faktori . RASPOLOŽENJA Raspoloženja su trajnija stanja ugode ili neugode slabije jačine. Pozitivne strasti su strast za naukom.doba dana. dolazi do osjećaja neugode. čak onaj kojeg se ne sjećamo. Strasti se mogu formirati sistematskim unošenjem agenasa u organizam. AFEKTI Afekti su burne i jake emocije koje ne traju dugo. kada se ne zadovolji. kao afekti. jer u takvim stanjima dolazi do emocionalnog pražnjenja i popuštanja napetosti. strasti možemo podijeliti na pozitivne i negativne. 72 . kao što nastaju afekti. Pored štetnog djelovanja. STRASTI Strasti su emocioalna slanja ili emocionalna privrženost nekoj stvari ili pojavi koje dugo traju.

ORGANSKI I FIZIOLOŠKI OSNOVI EMOCIJA Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam i teško je razlučiti biološke. Postoje i drugi kriteriji za podjelu emocija. pojačano luči hormon adrenalin koji povećava šećer u krvi i na taj način stvara višak energije u organizmu. U emocionalnim stanjima posebno je značajan rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem čiji rad također regulira autonomni nervni sistem. Neugodne emocije nastaju kao reakcija na neprijatne sadržaje koji u vidu kazne prijete Čovjeku. zauzimala borbeni položaj. ovaj dio nervnog sistema autonomno priprema organizam za eventualnu akciju. peristaltiku crijeva itd. pod direktnim djelovanjem autonomnog nervnog sistema. Emocije su psihički procesi i stanja koja zavise od funkcioniranja čitavog organizma. Vegetativni nervni sistem regulira rad unutrašnjih organa. Neki autori emocije dijele prema području koje zahvataju emocije. "3 . posebno od vegetativnog nervnog sistema. ili prema kriteriju usmjerenosti. žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. frktala je.Također bavljenje poslom koji izaziva jake emocije. u dijelu koji se zove paraventrikularno jedro. Tako nadbubrežna žlijezda u stanjima emocionalne pobuđenosti. Strah je najizrazitija neugodna emocija. fiziološke i psihičke procese. Od svih ugodnih emocija. pa govore o osjetnim i intelektualnim emocijama. moždane kore i hipotalamusa. U jednom je eksperimentu podražavan hipotalamus mačke električnim podražajima. EMOCIJE PREMA UGODI Emocije se prema ugodi mogu podijeliti na ugodne i neugodne. Ove su emocije značajne u čovjekovom razvoju jer modifikuju ponašanje tako da se izbjegavaju situacije koje mogu dovesti do neugode. ljubav je najznačajnija ugodna emocija. pokretač je pozitivnih ljudskih težnji. Neurosekretorne ćelije ovog jedra luče vazopresin i oksitocin koji imaju ulogu transmitera kojima hipotalamus preko vegetativnog nervnog sistema utječe na rad srca. na emocije usmjerene prema sebi i prema drugim ljudima. Mačka je reagirala znacima bijesa. na krvni pritisak. U stanjima pobuđenosti kakva su emocionalna stanja. Centar koji upravlja radom vegetativnog nervnog sistema smješten je u hipotalamusu. Ove emocije su posebno značajne za socijalno funkcioniranje čovjeka jer potiču druženje ljudi. širenje zjenica. nakostriješila dlaku. može vremenom stvoriti potrebu za tom aktivnošću kao intenzivnu emociju dugog trajanja. Ugodne emocije nas potiču da ponavljamo sadržaje koji su obilježeni ugodom i kao nagradu za to imamo jedno prijatno psihofizičko i socijalno stanje.

Od ovih organa nervni se impulsi vraćaju u koru velikog mozga gdje se doživljava emocija (3 i 4). ili intenzivni doživljaji koje imaju paraplegičari. Naime. Za razliku od Džems-Langove teorije. Na shemi se vidi da receptor prima draž. organska osnova emocija nalazi se u hipotalamusu. Mozak inervira mišiće i unutrašnje organe i na taj način pobuđuje organske reakcije (2). Daje moždana kora važan činilac u reguliranju emocija. Sve spoljne podražaje primamo i obrađujemo preko različitih centara u moždanoj kori. Međutim. ali. drugi pojačavaju. nego smo žalosni što plačemo. čime se ova teorija potvrđuje. pokazuje tzv. pa je neki zovu hipotalamusna teorija emocija. U nekim situacijama čovjek može voljno izazvati i kontrolisati emocionalna stanja. emocije su posljedica fizioloških procesa u unutrašnjim organima.Moždana kora ima veliku ulogu i u ispoljavanju emocija. pa kora velikog mozga tako igra ulogu regulatora između talamusa hipotalamusa i izvršnih organa. mada nema nervnih veza između kore velikog mozga i pojedinih organa. ova objašnjava da su emocionalni doživljaji relativno nezavisni od emocionalnog ponašanja. KENON-BARDOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji. frontalna lobotomija. ne vodeći računa o društvenim normama. odnosno jednima se pridaje veći značaj. glasom i gestom. Na shemi je predstavljen princip funkcioniranja Džemsove teorije: Draž se prenosi preko receptora u koru velikog mozga (1). Na taj način neke emocije mogu 74 .4). Nadražaji koji su nastali u hipotalamusu idu istovremeno u koru velikog mozga i izvršne organe-mišiće i unutrašnje organe (2 . Tako moždana kora regulira emocije. koja zatim putem nervnih vlakana (1) dolazi do hipotalamusa. nekada se kod nekih duševnih oboljenja presijecala nervna veza između hipotalamusa i čeonog dijela moždane kore i tako se poboljšavalo stanje bolesnika. a drugi se procjenjuju kao nevažni i bivaju potisnuti. prije se javi emocionalni doživljaj nego lučenje pojedinih sekreta. kao što to čine glumci ekspresijom lica. neke emocije se javljaju mnogo brže nego što dođe do organskih promjena koje su karakteristične za te emocije .npr. TEORIJE EMOCIJA DŽEMS-LANGOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji. iz ove teorije proizilazi da mi ne plačemo što smo žalosni. primijećeno je da takve osobe postaju nekontrolirane i veoma intenzivno ispoljavaju svoje emocije. Dakle. Jedni se podražaji ublažavaju. Nervna veza (3) predstavlja vezu između talamusa i kore velikog mozga i kore velikog mozga i hipotalamusa. s druge strane.

Prema njemu. simpaticki dio nervnog sistema 75 . Korteks prima povratne nnacije iz mišića i regulira aktivnost organizma.biti zakočene. 10. U toku spavanja lost mozga je smanjena. Lindsley. mišići su opušteni. dok je u složenije emocionalne reakcije uključen čitav organizam. koju je Lindslev zasnovao na mjerenjima električne nosti kore velikog mozga tzv. s druge strane. Hipotalamus može da izazove samo jednostavne. Shematski prikaz aktivacijske teorije emocija (D. Ova se teorija zove još i ija budnosti organizma. stereotipne i ograničene emocionalne reakcije. emocije nastaju poslije venja retikularne formacije koja aktivira korteks. elktroencefalogramom. Lindsley) Kenon-Bardova teorija prenaglašava ulogu hipotalamusa u nastajanju emocija. ovim se objašnjavaju intenzivne emocije kod paraplegičara i vrlo burne emocije koje se javljaju prije organskih promjena. što je istaknuto kod prethodne teorije. Kora velikog mozga T Žlijezda Mišić Recepto r SI. 9. B. B. Shematski prikaz Kenon-Bardove teorije emocija Kora velikog mozga Receptor Žlijezda fo) Mišić :TTYACIJSKA TEORIJA EMOCIJA EORJJA AKTIVIRANJA ORGANIZMA) Ovu teoriju razvio je D. SI.

nego su odraz neprestane aktivnosti organizma. 11. Elektroencefelogram pokazuje aktivnost mozga. Uloga limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija . rostralnog segmenta moždanog stabla kao i veza između tih formacija. i odgovoran je za emocionalno ponašanje. posebno hipotalarnusa i vegetativnog nervnog sistema. Ovaj dio nervnog sistema se sastoji od nekoliko osnovnih struktura: limbičke kore. S druge strane.je smanjio svoju funkciju i nema emocionalnog reagovanja. LIMBICKA TEORIJA EMOCIJA Limbički sistem je kompleksan dio centralnog nervnog sistema. Tako je cjelokupni organizam spreman za aktivnost i za emocije. Ako nekom intenzivnom draži djelujemo na receptore čovjeka koji spava. najvećeg dijela hipotalarnusa. seksualne funkcije. što znači daje nervni sistem u stanju da prima podražaje i da na njih reaguje. što znači da emocije nisu neka specijalna stanja. koji djeluje na žlijezde sa unutrašnjim lučenjem da pojačano počinju lučiti hormone. Smješten je među moždane hemisfere i pripada filogenetski starijim dijelovima mozga. dolazi do aktiviranja nervnog sistema. Sljedeća shema pokazuje ulogu limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija. satom koji zvoni. emocije slabe kako slabi aktivnost organizma. subjektivni opažaj emocije događaj koji izaziva emociju korteks velikog mozga i 4--------------- osjetni aparat - • . vegetativne funkcije. kao i za složene procese memorije.• *_ izlazni putovi vanjske reakcije: promjene u izrazu lica zauzimanje tipičnih tjelesnih položaja ekspresivni pokreti limbički sistem i vratn e informacije unutrašnje reakcije: puls širenje i zatezanje krvnih žila metaboličke promjene napetost mišića emocionalno ponašanje lb SI. supkortikalnih Hmbičkih jedara. npr.

Promjene do kojih olazi u radu unutrašnjih organa refleksno se odražavaju na vanjsko izražavanje amocija.Dakle. pa u hipotalamus. U toku ovog kružnog ciklusa dolazi do raznih promjena u organizmu karakterističnih za emocije. Ako se ovo češće javlja. može nastati čir na želucu. Također dugotrajna uzbuđenja i uznemirenost mogu da e krvne žile. on je želio ispitati kako u takvoj situaciji utječe ponašanje drugih na emocije. npr. u kojoj se pojedinac nalazi. 77 . srce i organe za disanje. uz objašnjenje da želi ispitati kako to djeluje na vizualno opažanje. govoru ( vokalna ekspresija). Rezultati su pokazali da su prve dvije grupe pokazale onakva osjećanja kakva je voditelj inscenirao. Zbog toga je među ispitanike ubacio instruiranog voditelja koji je trebajo da inscenira situaciju ljutnje. EMOCIONALNE EKSPRESIJE (VANJSKE MANIFESTACIJE EMOCIJA) U emocionalnim stanjima zahvaćen je čitav organizam. tijelu (posturalna ekspresija). određuje sama situacija. Treća grupa nije primila adrenalin nego placebo (otopina soli). U jednom eksperimentu. PSIHOSOMATSKA OBOLJENJA Intenzivna emocionalna uzbuđenja mogu dovesti do pretjeranog lučenja želučanih sokova koji nagrizaju želučanu stijenku. dakle. dok u trećoj. Dakle. eksperiment je pokazao da jačina emocionalnog doživljavanja zavisi o stupnju aktiviteta (što u ovom slučaju provocirano adrenalinom) i od prateće situacije (ponašanja drugih). poslije podražaja u kori velikog mozga se registrira draž koja se dalje prosljeđuje u limbički sistem. Tako je uradio i sa drugom grupom gdje je voditelj trebalo da inscenira opuštenu i vedru atmosferu.somatike. kontrolnoj grupi nije bilo izraženog emocionalnog ispoljavanja. strah ili opće uzbuđenje. ljutnja. Sahter je ispitanicima dao injekciju adrenalina (suproksin). odatle ponovo slijedi prerada podražaja u limbičkom sistemu i konačno se u korteksu doživljava emocija. Vrstu emocije. u ugodnoj situaciji su ugodne emocije u neugodnoj neugodne. To izražavanje se najočiglednije manifestira na licu (facijalna ekspresi>. U svojim eksperimentima Sahter je ustvrdio da se isto stanje emocionalnog aktiviranja može doživjeti kao radost. ŠAHTEROVA TEORIJA EMOCIJA Prema ovoj teoriji. tumačenje nekog emocionalnog stanja ostvaruje se kognitivnim procesima. Zato kažemo da psiha može dovesti do oboljenja organizma. Pošto adrenalin utječe na opći aktivitet.

ali da se na osnovu izraza lica mogu prepoznati samo prijatne i neprijatne emocije. npr. sreća i radost. Shematski prikaz iskazivanja emocija izrazom lica SI. 78 SI. iznenađenje. gađenje i odvratnost. R. Facijalna ekspresija pri šest glavnih emocija (ljubav. Gađenje i odvratnost. Neke emocije imaju sličan izraz lica. 5. Rukmik (Ruckmick) je također u svojim eksperimentalnim istraživanjima utvrdio da je za identifikaciju emocija najvažniji položaj mišića očiju i usta. strah i srdžba. Bijes i odlučnost. On je to pokazao na jednostavnom crtežu gdje opušteni mišići oko očiju i usta pokazuju neugodne emocije. Tačno prepoznavanje emocija na osnovu izraza lica je moguće tek kada se pozna situacija u kojoj se čovjek nalazi. 12. U Vudvortovoj skali lakše je prepoznati emocije koje su udaljenije nego one koje su u istoj skupini. Vudvort (Woodvorth) je klasificirao izraze lica u kojima se mogu prepoznati sljedeće emocije: 1. 2. 12. Prezir. Strah i patnja.EMOCIONALANI IZRAZI LICA Još jeL^eoTiardrrd'a" v inči uočio da mišići lica otkrivaju emocionalna stanja u kojima se čovjek nalazi. strah i patnja.b. sreća i iznenađenje. prezir) . sreća i radost. Ljubav. 3. Iznenađenje. bijes i odlučnost. Prepoznavanje emocija samo na temelju izraza lica nije pouzdano. 6. 4.

Ovakve reakcije se zovu reptus. ponekad iskrivljena. zauzimamo borbenu poziciju. uvlače stomak i si. Kod nekih naroda emocionalni izrazi su slabiji i to se cijeni. dizali velike terete i si. skakanja. 79 . U stanju reptusa dolazi do velikog lučenja adrenalina i drugih hormona što uvećava energiju organizma. npr. Razni bolovi bez ■rganske osnove su posljedica intenzivnih i dugotrajnih emocija. Italijani. Indijanci. posebno na izražavanje tijelom i gestom.ački psiholog Davor Trstenjak. jako izražajni u ispoljavanju ih emocija. Njegovi ispitanici su posmatrali fotografije različitih predmeta u trajanju 5-20 minuta. Zbog bolje prepoznatljivosti i lakšeg izražavanja emocija glasom. Strah je emocija koja ima najveće učinke na stanje organizma. treptaju očima. To je istraživao . glumci se češće koriste izrazom glasa nego lica. Tako su visoki tonovi karakteristika uzbuđenja. poslije čega su trebali procijeniti koliko su vremena proveli u promatranju. ZNAČAJ EMOCIJA U ŽIVOTU ČOVJEKA Emocije igraju važnu ulogu u životu čovjeka. bježanja. jecaj tugu. U intenzivnim emocionalnim stanjima smanjuju se neke jke funkcije. dok u prestravljenosti ljudi prave nagle pokrete glave. Na izražavanje emocija. EMOCIONALNI IZRAZI TIJELOM Već smo istakli daje u emocionalnim stanjima čitav organizam zahvaćen. S druge strane. a spušten glas odaje razočarenje ili tugu. ima veliki aj kultura. u radosti pravimo žive pokrete. u strahu može doći do nekontroliranih pokreta. dok su opet neki narodi. Percepcija je nepotpuna. izbacuju ramena i trup naprijed. "Zovu vas na telefon. što se pripisuje emocionalnom nestrpljenju. Emocije imaju značajan utjecaj na psihičke poremećaje. U uzbuđenju glas treperi. glas je isprekidan. riječi se skraćuju. Intenzivan strah može blokirati psihičke i tjelesne funkcije: Ova se pojava zove iktus.EMOCIONALNI IZRAZI GLASOM Prepoznavanje emocija na osnovu govornog izraza je pouzdanije nego na osnovu izraza lica. tako i držanje i pokreti tijela odaju emocionalna stanja. draga (eksperimentalna) je u toku posmatranja imala izvjesne emocionalne pod-»caje. u srdžbi stiskamo pesnice. ali prije toga završite posmatranje!" Ispitanici ii su dobijali emocionalne impulse posmatranje su procjenjivali dužim nego kc je bilo. Poznati su mnogi slučajevi gdje su ljudi u strahu u stanju reptusa preskakali velike prepreke. Smijeh jasno odaje emociju radosti. One mogu biti korisne i štetne o ljudsko ponašanje. npr. Jedna je grupa bez prekida posmatrala. manje su pauze između riječi i rečenica a govor je ponekad neartikuliran. U strahu ili bježimo ili smo blokirani. kao npr.

čine ga ljepšim i sadržajnijim. Tako kod dezorganizacije govora se prvo javlja poremećaj smisla. ali nikada neće moći osjećati kao čovjek. "praznu svijest". U takvom stanju osoba je van vremena i prostora. One obogaćuju život. Intenzivne emocije su pokretači velikih ljudskih ostvarenja." PROVJERI SVOJE ZNANJE Kako je Darvin tumačio emocije? Na osnovu čega se razlikuju emocije od intelektualnih procesa? U povišenom emocionalnom stanju simpatički dio nervnog sistema ubrzava rad nekih organa. Koja je njegova funkcija u emocijama? Objasni Kenon-Bardovu teoriju nastajanja emocija! Kako nastaje psihosomatkso oboljenje? Objasni primjerom! Šta je to iktus? Koje su dobre. Aktivnost emocionalno obojena više motivira ljude. ne zna šta se zbiva. Emocije umjerenog intenziteta mogu pozitivno djelovati na ljudsko ponašanje. Koja je funkcija ovog fiziološkog procesa? Kako dijelimo emocije prema smjeru? Šta je anksioznost? Koja je suština ljubavi? U što može prerasti ljubomora?' Napravi razliku između raspoloženja i afekta! Paraventrikularno jedro je smješteno u hipotalamusu i upravlja vegetativnim nervnim sitemom. ne shvaća riječi. Betoven nije mogao komponovati svoje simfonije bez emocionalne zanesenosti. Negativan utjecaj emocija na spoznajne procese je uglavnom zbog opće dezorgamzacije ponašanja . Bitno je istaći da niti isuviše slabe niti isuviše jake emocije ne poboljšavaju učenje. Mnogobrojna istraživanja pokazala su da emocionalno pobuđen čovjek teže uči. ne zna gdje se nalazi. kao stoje neko rekao: "Računar će moći sve raditi. mišljenja i učenja. a koje loše strane emocija u ljudskom ponašanju? 80 . a poslije gramatički poremećaj (emocije dezorganiziraju prvo filogenet-ski mlađu funkciju). Bez emocija čovjek bi bio robot. lošije pamti i slabije rješava problematične situacije. Emocije zadiru u sve oblike ljudskog ponašanja. Koliko emocije mogu zakočiti spoznajne procese pokazuju primjeri ljudi koji su doživjeli tzv. širi krvne žile i krv se skuplja u unutrašnjim organima. U školskom učenju pravilno dozirane emocije mogu potaći učenike da uče i bolje pamte nastavne sadržaje.Štetno djelovanje emocija se posebno manifestira u spoznajnim procesima pamćenja.

Teorija potreba tumači motivaciju kao aktivnost koja se javlja zbog nedostatka ili viška nekih materija u organizmu. Mogu biti prijatni ili neprijatni. zraka). MOTIVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Motivi zajedno sa emocijama pokreću i usmjeravaju ljudsku aktivnost radi ostvarenja određenog cilja. Rezultati pokazuju da najprije poraste aktivnost i učinak u zadacima učenja. Vršeni su mnogi eksperimenti sa životinjama gdje se mjerilo kako nedostatak hrane djeluje kao motivirajuća varijabla. zovu se podsticaji ili incenti-vi. Mi ih razdvojeno posmatramo radi lakše spoznaje zakonitosti kojima su određene. uznemirenosti i nesvrsishodnim ponašanjem. što su pokazali Guetzkow i Bowman. aktivnost će opasti sve do nivoa apatičnosti. misli i snovi bili su vezani za hranu.7. Mogu se razlikovati dvije vrste aktivnosti koje poduzima organizam. Oni su skupini muškaraca od 20 i 23 godine. Ljude je oduvijek interesovalo šta je to što određuje ponašanje živih bića. Emocije utječu na tok i intenzitet motiva. ako se duže vremena životinja lišava hrane ili vode. Kada nekom organizmu oduzmemo ono što mu je potrebno da bi preživio. zanemarivali su anjski izgled. Tako su nastale razne teorije. vode. Slično se ava i sa čovjekom. sve s ciljem naći odgovor na to pitanje. novo je raspoloženje bilo mrzovoljno. zovemo motivacija. Ovi primjeri upućuju na to daje motiv potreba koja usmjerava ljudsku aktivnost za njeno zadovoljenje. Oni su svoje misli uglavnom usmjeravali ka hrani. 81 . koji su dobrovoljno pristali da učestvuju u eksperimentu. pola godine davali upola manje hrane. međusobno se nisu trpjeli. jer je lahko ustanoviti staje to organizmu potrebno da bi preživio. javlja se potreba. Takvo stanje "motivira" organizam da stupi u akciju i dođe do potrebnog (hrane. Ispitanici su bilježili svoja zapažanja a eksperimentatori su sistematski pratili kako se oni ponašaju. Ali. tj. do uspostavljanja fiziološke ravnoteže (homeostaza). Drugi oblik ponašanja je usmjereno i svrsishodno koje organizam čini da bi došao do onog što mu je potrebno i tako uspostavio ravnotežu u organizmu. svi njihovi razgovori. Faktori koji djeluju spolja i podstiču organizam na akciju mogu biti neka materija ili neko stanje. i kako podstiču organizam na aktivnost. što dovodi u vezu motive i emocije. Ovo svrsishodno i ciljano ponašanje koje dovodi do cilja. pa je teško razlučiti ove procese. Motivaciju je najlakše objasniti ako je izjednačimo sa stanjem tjelesnog nedostatka. Jedna je aktivnost koja se očituje povećanim brojem pokreta. postali su apatični.

koja ne mora biti u skladu sa objektivnom potrebom. ona se ponovo javlja pa se ciklus ponavlja. Potreba. ali. U motivacijskom procesu prisutni su sljedeći segmenti: 1. Tako su biološke potrebe za hranom.Potreba je manjak ili višak neke materije u organizmu čiji nedostatak dovodi do narušavanja ravnoteže. Potrebe mogu biti različite kao i načini njihova zadovoljavanja. 2. Potreba postoji neovisno o svijesti daje narušena biološka i socijalna ravnoteža. Zamišljeni cilj kojim želimo ostvariti potrebu služi uspostavljanju ostaze (ravnoteže). Aktivnost. vodom. Narušena ravnoteža organizma je praćena izvjesnom tenzijom. . Potreba potiče na aktivnost za njeno zadovoljenje. Čovjek je istovremeno biološko i socijalno biće pa su i potrebe biološke i socijalne. kiseonikom. onda se zamišlja način kako da se potreba zadovolji i kako da se nadiđe stanje neugodnosti u kojem se organizam nalazi. Shema toka motivacijskog ciklusa do uspostavljanja homeostaze Sama se potreba doživljava kao organski ili intelektualni osjećaj. 3. Doživljaj. nakon izvjesnog vremena. odmorom. Navedeni slijed ukazuje na to kako poslije ukazane potrebe slijedi aktivnost organizma da se ona zadovolji. i SI. dok potreba za društvom i ugledom je socijalna potreba. Kada je svijest o potrebi na niovou daje možemo doživjeti. koja pokreće na akciju. ' • STIMULANS — ORGANIZAM >• MOTIVACIJA — PONAŠANJE > — ► ZADOVOLJENJE POTREBE . Zamišljanje cilja. 4. Aktivnost reducira potrebu. 13. Svijest o potrebi zovemo želja. Gornja shema pokazuje kako teče motivacijski ciklus u esu uspostavljanja homeostaze.

Motive koje je čovjek stekao individualnim razvojem. 83 . Primarne biološke Naslijeđene i univerzalne 2. Način kako pojedinac zadovoljava svoje motive zovemo ličnim motivima.VRSTE POTREBA V. a nagon je aktiviranje organizma da bi se ta potreba realizirala. Prema tome. Primjer za to je da organizmu može nedostajati neki vitamin a da toga on nije svjestan niti poduzima bilo kakvu aktivnost. Socijalni motivi nastali u evoluciji čovjeka. Potreba označava nedostatak neke materije u organizmu. one se još zovu i socijalni motivi. jer su svojstveni svim ljudima bez obzira na vrijeme i prostor. Ćudina-Obradović ovako prikazuju kriterije i potrebe : Kriterij a) Uloga u čovjekovu životu b) Postanak c) Područje čovjekova života d) Rasprostranjenost među ljudima Potrebe Primarne i sekundarne Naslijeđene (biološke) i stečene Biološke i socijalne Univerzalne. motivi su organski ili psihološki faktori koji određuju ponašanje radi ostvarenja određenog cilja. Potrebe se mogu zadovoljiti na različite načine. što zavisi od uvjeta u kojima čovjek živi i društvenih normi koje reguliraju to zadovoljenje. Naime. Sekundarne Stečene i individualne PODJELA MOTIVA Potrebno je razlučiti pojarnl^otrebeTrnotiva. čovjek stiče određeno iskustvo u kojem nastaju nove potrebe. Kako ovakve potrebe uglavnom nastaju u određenim društvenim odnosima i kako društvo određuje norme u zadovoljavanju tih potreba. a koji se mogu dalje razvijati ili gasiti pod utjecajem određenih društvenih normi zovemo stečeni motivi. opravdano se nazivaju urođenim. regionalne i individualne Klasifikacija potreba 1. svaka potreba ne mora pokretati organizam na aktivnost. Neki autori potrebe koje su nastale kroz aktivnost zovu izvedeni motivi. razlikujemo motive nedostatka i motive razvoja (obilja). Urođene fiziološke potrebe koje aktiviraju u organizmu fiziološke promjene zovemo nagonima. S obzirom na vrstu i prirodu. Andrilović i M. Primarne socijalne Stečene i regionalne 3. Nagon podrazumijeva akciju kojom se treba zadovoljiti biološka potreba organizma. U zadovoljavanju svojih potreba.

Prema njemu. pa i one o načinu zadovoljavanja pojedinih bioloških potreba. Motiv za snom Sanje također primarna potreba čovjeka. Vršena su mnoga istraživanja da se utvrdi koji su biološki motivi najsnažniji. ali slabiji od motiva žeđi. Utvrđeno je da su najsnažniji oni motivi koji proizilaze iz najintenzivnije potrebe organizma u datom trenutku. nego na samu vrstu potrebe. dok je seksualni motiv moguće potisnuti za duže vrijeme ili ga zamijeniti nekom dragom aktivnošću. Pokreće organizam u aktivnost da se zadovolji ta potreba. Motiv gladi Nedostatak hrane je vrlo snažan motiv. Seksualni motiv Ovaj motiv je slabijeg intenziteta i može se potiskivati. Pa ipak postoje razlike u mogućnosti kontrole i potiskivanja pojedinih bioloških motiva. Organizam ima izvjesne rezerve hranjivih materija koje troši za slučaj kada se hrana ne unosi. Na njega utječu hor-i navike. Izvjesne razlike koje postoje među pojedincima se više odnose na način zadovoljenja biološke potrebe. Osnovni biološki nagoni su karakteristika jedne vrste. Kanon (Cannon) je proučavao ponašanje životinja i čovjeka u uvjetima nedostatka i viška nekih materija u organizmu. Neki teoretičari ovaj motiv obrazlažu potrebom za produženje : . žeđ ili seks. HOMEOSTATSKI MOTIVI Motiv žeđi Ovaj motiv se javlja kada je narušena ravnoteža tečnosti u organizmu.MOTIVI NEDOSTATKA W. Motivi gladi i žeđi se mogu potiskivati kraće vrijeme. čovjek prihvaća određene norme ponašanja. Dijelimo ih na homeostatske ili biološke i nehomeostatske ili socijalne ili psihološke. Velike su razlike među živim organizmima koliko mogu biti bez vode. glad. U jednom eksperimentu istraživač je 7 dana navijao sat koji gaje budio svakih 10 minuta. koju naziva homeostaza. Pri kraju eksperimenta počeo je halucinirati i nije više mogao izdržati bez sna. Pod utjecajem društvene sredine. To je najviše izraženo kod čovjeka. Motive nedostatka karakterizira to da poslije određene aktivnosti slijedi nagrada. organizam automatski razvija aktivnost da uspostavi poremećenu ravnotežu. zato se bez hrane može relativno dugo izdržati.

pleme Arapeš u Novoj Gvineji. Ovo je drugo shvatanje ispravnije. U psihologiji ima shvatanja da su socijalni motivi zajednički za sve narode. Krech i R. "poriv da se ono što živi dovede do smrti". bolest. hladnoće.vrste. ružnoga i neugodnog. sigurna okolina itd. pokazuje i primjer nekih plemena kod kojih se težnja da dominiraju drugima smatra nenormalnom. uči podražavajući druge. i druga neugodna tjelesna stanja. i oslanjajući se na druge. Crutchfield u knjizi "Elementi psihologije" ("Elements of Psychology") ovako definišu motive nedostatka homeostatskog karaktera: Opstanak i sigurnost (motivi nedostatka) Tijelo Izbjegavanje stanja u kojima se trpi glad. i postmalerinskom motivu. kao potreba da se ima dijete. kao potreba da se dijete čuva i odgaja. što mu donosi korist. što socijalizira njegovo nagonsko ponašanje. koji se kod žena manifestira u predmaterinskom motivu. dok je još bespomoćan. npr. previše toplote. jasna. NEHOMEOSTATSKI MOTIVI Kod ovih se motiva aktivnošću otklanja nedostatak ili višak socijalnih kontakata. dotle su nehomestatski motivi dio stečenog iskustva. od latinske riječi "žudjeti". Čovjek je društveno biće i u zajednici uči kako da zadovolji biološke motive. Frojd je tvrdio da je seksualni nagon (motiv) osnovni pogon za sva psihička zbivanja. Društvo je svojim normama reguliralo način kako se mogu zadovoljiti osnovne biološke potrebe. pretjerana mišićna napetost. Prema tome. D. Težnja da se održi stabilna. Dok su homeostatski motivi dio biološkog naslijeđa. kao i onih koja tumače da socijalni motivi nose obilježja društva u kome su nastali. S. Čovjek kao socijalno biće od najranijeg djetinjstva. bol. Što vremenom postaje potreba. Ovaj motiv je nazvao "eros". Da socijalni motivi nisu obilježja zajednička za sve narode. pod utjecajem Prvog svjetskog rata. žeđ. U tom kontekstu možemo govoriti o materinskom motivu. . socijalni motivi su potrebe koje proizilaze iz osnovnih bioloških potreba nastalih u socijalnom iskustvu. Kasnije. energiju koju proizvodi nazvao je "libido". tvrdio je da postoji i nagon (motiv) smrti. Ovo 85 Odnosi sa okolinom Izbjegavanje opasnih predmeta i predmeta koji izazivaju doživljaj stravičnoga. manjak kiseonika. Tako su propisani određeni kodeksi ponašanja tokom jela. način kako se može zadovoljiti seksualni motiv i si. jer i u jednom društvu značenje socijalnih motiva se mijenja sa promjenama koje se u tom društvu dese u nekom vremenskom periodu. kada se osjeća nesigurnim. prepuni mokraćni mjehur i debelo crijevo. umor. težnja da se bude u kontaktu s objektima nužnim za opstanak i sigurnost.

Motiv za društvom (gregarni ili afilijativni motiv) Ovaj je motiv je univerzalna težnja čovjeka za druženjem i društvom. Njegova je suština u tome da želi zadovoljiti potrebu čovjeka da bude cijenjen u sredini gdje živi. Čovjek kao jedinka teško bi mogao opstati bez pomoći drugih. odnosno. Tako se spominju tri šire grupe socijalnih motiva: motiv samopotvrđivanja. From tumači daje motiv za društvom formiran u toku ljudskog razvoja i daje prerastao u nasljedni motiv. kao što su to Činili naši preci. dakle. Drugi autori tumače daje to univerzalni ali ne i urođeni motiv. tumače da zavisi od razvoja i društva u kojem pojedinac odrasta. Iz ovih grupa proizilazi više sličnih motiva. Kada je ovaj motiv tako izražen da se žele nadići drugi. Sve ove varijante motiva samopotvrđivanja su težnja čovjeka "da nađe mjesto za sebe pod ovim suncem". Oni smatraju da se on stiče u procesu socijalizacije. motiv za društvom i motiv agresivnosti. Različite su manifestacije ovog motiva. Motiv samopotvrđivanja može imati i druge forme. Nastajanje ovog motiva vezano je za ljudski opstanak. m . a još izraženija forma je motiv za vladanje nad drugima. O važnosti gregarnog motiva najbolje potvrđuju iskazi ljudi koji su iz raznoraznih razloga bili prisiljeni da žive sami . To pokazuje primjer da u opsanosti čovjek bez razmišljanja traži zaštitu u zajednici sa drugima.brodolomnici. S druge strane. o njegovoj ovisnosti o roditeljima i drugim članovima društva. ali je smisao isti. i daje osnova formiranja ovog motiva u bespomoćnosti djeteta. Iako postoji razlika u shvaćanju o porijeklu socijalnih motiva. većina autora slaže se da postoji nekoliko grupa motiva koji su zajednički većini ljudi. a to je težnja da se bude neko.pleme nema izražen motiv agresivnosti i borbenosti. onda govorimo o motivu za prestiž. samopostignuća. instinktivno ponašanje čovjeka. jer se u njihovoj kulturi odmalena čovjek odgaja da na miroljubiv način rješava konflikte. Tako se spominje motiv samoaktualizacije. nasljeđuju se. S druge strane. autori koji osporavaju urođenost ovog motiva. Dakle. E. socijalni motivi nastaju učenjem i nose pečat društva. sasmostalnosti itd. Motiv samopotvrđivanja Ovaj se motiv naziva još i motiv afirmacije. Niče smatra daje to urođeni motiv i da zbog toga ljudi od pamtivijeka ratuju. zatvorenici i si. Ovo je urođeno. Što se poslije prenosi na ostale članove porodice i konačno na ljude van porodice sa kojima dolazi u dodir. socijalni motivi su dijelom i odlika vrste. Motiv agresivnosti \ kod ovog motiva prisutna su različita stajališta. Ispoljavanje ovog motiva prisutno je već kod novorođenčeta koje želi majčino prisustvo.

vrišti. on je pokretački mehanizam za veći napor u ostvarenju ciljeva. Otuda ga neki autori tumače kao urođeni motiv. Socijalni motivi igraju važnu ulogu u aktivnostima ljudi. pa zato kažemo da su lični motivi individualizirani socijalni motivi. oblačenju. uložit će više truda i napora.Gregarni motiv se ispoijava još kod djece. Tako motiv za samopotvrđivanjem može se ostvariti aktivnostima u nauci. pojedinčeva težnja da mu ostali ukazuju pažnju. Ovo zavisi od nivoa vrste i intenziteta socijalnih motiva. a drugi posustanu na prvoj prepreci. zavisi od ličnosti. Način zadovoljenja tih potreba zavisi od socijalnog iskustva pojedinca. npr. Ovaj nesklad između mogućnosti i htijenja može pokolebati pojedinca u aktivnosti. Kako će se zadovoljiti socijalni motivi. on se razvojem i učenjem modificira u raznovrsne oblike da bi se savladale prepreke do vlastitog uspjeha. Pojedinci koji imaju jako izraženu potrebu za samopotvrđivanjem. Lični motivi su unutrašnje težnje koje podstiču na aktivnost radi zadovoljenja bioloških i socijalnih potreba. Nije ih moguće klasificirati. Interes i stav prate emocije. sticanje moći i dominacija nad drugima. konformizam prema grupnim standardima i vrijednostima. Crutchfield socijalne motive nazivaju odnos sa dragim ljudima i ovako definišu: "Izbjegavanje interpersonalnih konflikata. jer svaka aktivnost kojom pojedinac iskazuje svoje potrebe je i lični motiv. Jedno je sigurno da uspjeh podstiče a neuspjeh ograničava lične motive." LIČNI MOTIVI Motivi su kod ljudi promjenljivi. tj. težnja za članstvom u skupini (pripadanje skupini) i održavanjem društvenog statusa i ugleda. Krech i R... Neki su ljudi spremni uložiti više truda i napora da uspiju u nekoj djelatnosti. jer su i potrebe promjenljive. Bez obzira na navedene razlike o porijeklu ovog motiva. Socijalne motive pojedinac može zadovoljiti na razne načine. sportu. bori se i hoće fizički napasti ili uništiti predmet koji mu sprječava ostvarenje želje. D. Također vlastito samopoimanje ili slika o sebi određuju nivo aspiracije i uloženi trud da se ostvare postavljeni ciljevi. To se najbolje očituje kod socijalnih motiva koji su nastali iz primarnih bioloških potreba. da uzme igračku. ali generalno gledajući. itd. Tako kad se djetetu brani da ostvari svoje želje. S. Ovakvo ponašanje javlja se kod djeteta i prije nego stoje imalo priliku da ga nauči. ono protestira. Također aktivnost pojedinca zavisi od nivoa aspiracije. Vrstu i intenzitet ličnih motiva određuju interes i stav pojedinca o određenim potrebama. od težine ciljeva koje pojedinac sebi postavi. Iskustva pokazuju da ljudi obično precjenjuju svoje mogućnosti i daje stepen njihove aspiracije veći nego što su njihove stvarne mogućnosti. što dodatno utječe na ispoljavanje ličnih 87 .

Kako su motivi složeni oblici manifestiranja ličnosti. Nekada to može biti oblik kompenzacije (nadoknade) nekih motiva nedostatka. za promjenom okoline itd. tuge itd. vježbanja mišića.obilja) Tijelo Postizanje ugodnih senzornih doživljaja (okusa. zadovoljstvo zbog prisustva drugih ljudi. Onaj koje visok trenira košarku. Vlastita ličnost Postizanje samopoštovanja i samopotvrđivanja. težnja za novim situacijama. Crutchfield lične motive svode na sljedeću konstataciju: "Izbjegavanje osjećaja inferiornosti u uspoređivanju vlastite osobnosti s drugima ili s idealom o sebi. itd. tjelesne udobnosti. anksioznosti. straha. pružanje pomoći i razumijevanje za teškoće drugih. mirisa. spoznaja da vlastita ličnost ima mjesto u svemiru itd. konstruiranje i pronalaženje novih objekata. ljudima Postizanje ljubavi i pozitivne identifikacije s ostalim članovima grupe.motiva. Zadovoljenje i stimulacija (motivi razvoja . sa pozicija odnosa prema organizmu. nego aktiviranje ovih dispozicija izaziva potrebu za daljim razvojem te dispozicije. Odnos sa drugim. razumijevanje okoline i rješavanje problema što ih ona nameće. Crutchfildu. težnja za neovisnošću itd. koja određuje ponašanje i stav pojedinca prema svijetu koji ga okružuje. doživljaj da se nešto postiglo. Odnosi sa okolinom Postizanje nečega u čemu se može uživati. Smisao realizacije ovih dispozicija nije zadovoljenje potrebe. osjećaj ispravnosti. ritmičkog kretanja tijela itd. Zato možemo zaključiti da su lični motivi složena historija pojedinca. spolnog zadovoljstva. to i motivi razvoja mogu imati pot-krepljenje. nastojanje da se izbjegne gubitak svoga "ja". izražavanje vlastite osobnosti. osjećaj stida. Krech i R. drugim ljudima i vlastitoj ličnosti. S. Krechu i R." MOTIVI RAZVOJA Za razliku od homeostatskih motiva čije zdovoljenje prati nagrada. onaj ko ima dobar sluh svira klavir.S. težnja za učvršćivanjem morala i drugih vrednota. zvuka Ud.). krivnje. Poticaji za aktivnosti u realizaciji ovih motiva su dispozicije. Motive nedostatka možemo posmatrati. D." 88 . okolini. prema D. kod motiva razvoja nema nagrade. igranje raznih igara.

novcem se može kupiti auto i tako zadovoljiti motiv za samopotvrđivanjem. nepoznat prostor. Vršena su mnogobrojna istraživanja hijerarhije motiva kod životinja. žeđ. Dakle. Međutim. To je najbolje vidljivo kod motiva da se zarađuje i skuplja novac. znatiželja. Maslov) autoaklualizacija relativna važnost potreba 89 . hrana. 14. Istraživanje je pokazalo da su primarni homeostatski motivi. Ti ciljevi su bili voda. jer znatiželja kao intelektualni motiv bila je na posljednjem mjestu. Sljedeća slika pokazuje hijerarhiju motiva prema istraživanjima Maslova: pripadanje i ljubav psihički razvoj—> SI. U jednom eksperimentu pred štakorom je bilo više ciljeva do kojih je mogao doći. Tu pojavu zovemo borba motiva. 2. li.spolni motiv. u prvom redu od jačine motiva. pa novac postaje cilj ljudske aktivnosti kao nova potreba. skupljanje novca je postao cilj sam za sebe. Slično se dešava i u realizaciji nekih drugih motiva. 3. 5. mladunče. Hijerarhija potreba (A. utvrđena je sljedeća hijerarhija motiva: 1. ipak postoji opća zakonitost koji su motivi dominantni kada dođe do borbe motiva. Koji će motiv čovjek zadovoljiti zavisi od mnogo faktora. ali preko mreže pod električnim nabojem. -. gdje trpi električne udare .FUNKCIONALNA AUTONOMIJA MOTIVA Pod funkcionalnom autonomijom motiva podrazumijevamo pojavu kada sredstvo kojim se zadovoljava motiv postane cilj aktivnosti jedinke. mužjak. glad. Novcem se može kupiti hrana i tako zadovoljiti motiv za hranom. tako da ga ljudi skupljaju a ne troše ga za zadovoljenje svojih potreba. mi ne možemo neposredno novcem zadovoljiti ove potrebe. Zadatak: Obrazloži funkcionalnu autonomiju motiva kod seksualnog motiva! HIJERARHIJA MOTIVA Ljudsko ponašanje je određeno različitim motivima tako se dešava da u jednom trenutku imamo više motiva koje sve ne možemo zadovoljiti. materinski.neugodnosti. Mada među ljudima postoje izvjesne razlike u značaju koji pridaju pojedinim motivima. Prema broju prolaženja preko mreže.

c) Uzroci frustracija mogu biti i u samoj ličnosti i njenoj nesposobnosti da ostvari određeni cilj. Predrasude su često prepreka za ostvarenje socijalnih motiva. Među ljudima su značajne razlike u podnošenju frustracija. može biti značajan pokretač ljudske aktivnosti tek kada su zadovoljeni motivi koji su niže na ljestvici. Na druge će. ali ako nema mosta. prema Maslovu. zato stoje relativno lahko doći do hrane i što su ljudi sigurni. KONFLIKTI Konflikte su istraživali mnogi psiholozi. motiv samoaktualizacije. To je težnja čovjeka da ispolji svoje mogućnosti i bude ono što može da bude. Tako možemo imati potrebu da pređemo na drugu stranu rijeke. Potreba da budemo voljeni i da nekoga volimo je motiv koji pokreće ljude na aktivnost tek kada su zadovoljeni niži motivi. Također se ljudi razlikuju i po tome kako podnose neuspjeh. Npr. Ovakve frustracije teže se podnose nego one u kojima su uzroci izvan čovjeka. jer oni u razvijenijim društvima nisu dominantni. razlikujemo sljedeće konflikte: 90 . One su unutrašnje doživljavanje prepreka. najjače frustracije nastaju zbog sukoba različitih motiva. objektivno prisutne. Tako. kao socijalni motiv. frustracija pozitivno djelovati pa će povećati napor da dođu do cilja. Potreba da se bude poštovan. to ne možemo ostvariti. Na najvišem je mjestu u hijerarhiji motiva. I konačno. opet. Otpornost prema neuspjehu zovemo frustracijska tolerancija. Maslov smatra da za ponašanje čovjeka i objašnjenje tog ponašanja veći značaj imaju motivi sa vrha ljestvice.Biološki i motiv sigurnosti Maslov svrstava u motive nižeg reda. prema njemu. FRUSTRACIJE Frustracije su osjećaj spriječenosti da se zadovolji neki motiv. to je veći stepen frustracije. Uzroci frustracija a) Frustracije mogu biti vanjske. Tako ima ljudi koje i najmanja prepreka obeshrabri pa odustaju ili reaguju neprimjereno. U tom slučaju govorimo o konfliktima. ali su se ispriječile rasne predrasude . b) Prepreke mogu biti i socijalne prirode kao što su razna shvatanja i norme koje nas sprječavaju da dođemo do cilja. ali je preduvjet za realizaciju viših motiva zadovoljenje nižih motiva. Levin. Sto je jači motiv i teže se savladava prepreka. bijelac bi da uzme crnkinju za suprugu. od kojih izdvajamo stanovište koje je zagovarao K.

15. SI. pa lipše od gladi. jer nekom od ciljeva dadnu izvjesnu prednost. Konflikt dvostrukog odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad je čovjek u situaciji da bira između dva neugodna cilja. Na primjeru vojnika u borbi možemo ilustrirati i ovaj oblik konflikta. Tako nešto se dešava vojnicima koji se boje borbe zbog opasnosti da budu ranjeni ili da dezertiraju i izbjegnu neprijatnost. 16. Vojnik želi da se istakne u i tako realizuje motiv za samopotvrđivanjem. pa se dešava da se stvarno razbole i imaju simptome organske bolesti. Kod učenika i studenata ta dva"zla" su naporno učenje ili loša ocjena. ali se dešava da bježe iz situacije i traže izlaz u bolesti. Oba su ga jednako privlačila i nije mogao da se odluči kome da priđe.Konflikt dvostrukog privlačenja Ovaj konflikt se javlja kada su pred nama dva cilja jednako privlačna. Za ilustraciju ovog konflikta često se koristi priča o Nasrudinovom magarcu. ali se istovremeno plaši ranjavanja i smrti. koji se gladan našao između dva plasta sijena. Konflikt dvostrukog privlačenja Ovu vrstu konflikata ljudi najčešće lahko razriješe. SI. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad jedan isti cilj i privlači i odbija. 91 . Konflikt dvostrukog odbijanja Ljudi se najčešće opredjeljuju za onaj neprijatni cilj čije će negativne posljedice doći kasnije. U realnom životu mnogo je situacija kada ljudi moraju da biraju jedan od dva zla.

To dovodi do frustracija koje ugrožavaju samopostovanje ličnosti. ali neobrazovan. U želji da prikriju vlastiti neuspjeh. pojedinci pri bjegavaju falsifikovanju stvarnosti. zbog čega je čovjek razvio jedan sistem odbrane koji se zove odbrambeni mehanizam. SI. ODRR^JVTBENI MEHANIZMJ/7 V£bog riejTiogu£riJ»stfT}a^zadovolje svoje potrebe. jedan zgodan i lijep. ali i manje odbojni od ciljeva koji su bliski. realistično je reagovanje smanjenje nivoa aspiracija ili zamjena cilja nekim drugim. 17.Postoji još jedan oblik ovog konflikta kada imamo pred sobom dva cilja koji imaju i dobre i loše strane. Tako djevojka može biti u dilemi između dva mladića. ljudi su često u konfliktnoj situaciji. U nerealističkom reagovanju mogu nastati novi unutrašnji konflikti.' Čovjek ovim mehanizmom se brani od sebe i drugih. Realistično reagovanje je kada se traži bolji način djelovanja ili kada se uloži veći napor da se ostvari cilj. ostvarljivim. REAKCIJE NA FRUSTRACIJE Reakcije na frustracije zavise od vrste konflikata i strukture ličnosti. Osnovna je karakteristika odbrambenih mehanizama što su to nesvjesne reakcije kojima čovjek brani vlastitu nesposobnost da ostvari neki cilj*. ali nije tako privlačan. odnosno. U uvjetima frustracija koje su nastale zbog individualnih nedostataka. ^»---------~"" ->. Udaljeni ciljevi su manje privlačni. 92 . neće ni sebi ni drugima da prizna svoj neuspjeh. Nerealistično reagovanje na frustracije je često nesvjesno prikrivanje neus pjeha pred sobom i drugima. Ovi su mehanizmi trajna struktura u psihičkom životu kaja služi odbrani samopoštovanja i zaštiti od psihičkih trauma. Najčešće se spominje realistično i nerealistično reagovanje. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Navedeni oblici konflikata imaju zajedničku karakteristiku kada je u pitanju odnos prema udaljenosti cilja. drugi obrazovan i lijep. koji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju i dušev nih bolesti.

Racionalizacija je koristan odbrambeni mehanizam u uvjetima kada pojedinac brani svoje samopoštovanje zbog individualnih ograničenja. regresija. a ne zbog toga što nije učio. Lisica nije mogla dohvatiti grožđe i brani se :"Pa šta će mi kad je ionako kiselo". povlačenje. Racionalizacija se manifestira na tri načina: 1. Ovaj mehanizam se još zove i "kiseli limun". Slično se ponašaju i ljudi kad ne mogu ostvariti neki cilj. Racionalizacija Ovaj obJik odbrambenog mehanizma čovjek najčešće koristi da opravda svoj neuspjeh. agresija. ali ako to postane stalni oblik ponašanja. Kompenzacija može biti koristan i realističan mehanizam. ali su taj svoj nedostatak nadoknadili u vojnim uspjesima i bili ne samo ravni nego i nadmašili većinu normalno visokih ljudi. onda je to negativan mehanizam. neko nije mogao postići dobar rezultat u nekom sportu i racionalizira "važno je učestvovati". Čuvena atletičarka Vilma Rudolf i plivačica Ester Viljems u djetinjstvu su bile paralizovane. U ovom slučaju pojedinac ignorira svoj nedostatak i upornim radom ga pretvara u sposobnost i mogućnost. Suvorova i Kutuzova koji su bili niski rastom. sublimacija. 93 . reakcijska formacija. Tako se navodi primjer vojskovođa Napoleona. 2. postali poznati kompozitori. kada učenik dobije slabu ocjenu i opravdava sebe pred drugima i sobom da je to što ga nastavnik mrzi. identifikacija. Tako su Betoven i Smetana. iako nagluhi. pa su ipak uspjele ne samo prohodati nego i nadmašiti druge u sportu. Frojd je na ovom mehanizmu razvio svoje učenje o podsvjesnom djelovanju i njime objašnjavao neke psihičke poremećaje. umanjujući njegovu vrijednost. jer njime uveličavamo sitne uspjehe u zamjenu za prave uspjehe koje smo željeli. Poseban oblik kompenzacije je nadkompenzacija. Uljepšavanje cilja koji smo ostvarili. kompenzacija. Npr. Kompenzacija Ovim se mehanizmom nadoknađuje neuspjeh u nekoj aktivnosti uspjehom u drugoj. U literaturi je to poznat mehanizam "kiselog grožđa". Njime se traže "dobri razlozi" za prave razloge neuspjeha. Opravdavanje je mehanizam gdje se traže "dobri" razlozi za neuspjeh. insulacija itd.S. kada pojedinac odabere aktivnost koja je društveno prihvatiJjiva i u njoj postiže uspjeh. Najčešći odbrambeni mehanizmi ličnosti su: racionalizacija. maštanje. Smatra se da su neki Čuveni ljudi kompenzirali neke svoje nedostatke uspjesima u oblastima za koje su imali mogućnosti. Omalovažavanje cilja koji nismo mogli postići. projekcija. represija. Npr. 3.

ali sa društveno neprihvatljivog u društveno prihvatljivi cilj. Regresija Ovaj odbrambeni mehanizam je jedan vid agresije koja se očituje u infantilnom (dječijem) ponašanju. grupama. pojedinac se brani od vlastitog neuspjeha. U izvjesnim slučajevima takve osobe mogu toliko da se užive u identitet uzora da njegov uspjeh doživljavaju kao svoj. srdžbom. Smatra se da su neki veliki umjetnici i naučnici. pa je sublimacija koristan odbrambeni mehanizam. Psihološka pozadina regresije je vraćanje u doba kada je dijete bilo zaštićeno i kada je svoje želje ostvarivalo plačem. ovaj odbrambeni mehanizam može biti osnova težih psihičkih 94 . valjanjem po podu i si. 2. Pomaknuta agresija je napad na ličnost ili objekat koji nemaju izravne veze sa neuspjehom. umjesto da aktivno djeluje i radi. Tako se i regresija manifestira dječijim ponašanjem kada se osujeti njihova želja. Agresija Agresija je odbrambeni mehanizam koji se može manifestirati u tri oblika. kao Čajkovski i Tesla. Destruktivna agresija je nekoristan odbrambeni mehanizam koji se manifestira u napadu na supstituirani objekat za koji se vjeruje da je uzrok vlastitog neuspjeha. 1. Represija Represija je potiskivanje situacija u kojima je pojedinac doživio neuspjeh. Identifikacija Poistovjećujući se sa osobama. deranjem. Konstruktivna agresija podrazumijeva pojačani napor da se nadvlada neuspjeh. Destrukcija može biti fizička i verbalna. S druge strane identifikacija može biti negativna kada pojedinac pasivno proživljava uspjeh osobe koja mu je uzor. 3. ili institucijama koje postižu uspjehe. Nešto se slično dešava kod navijača sportskih timova ili obožavatelja estradnih ličnosti. Žrtve pomaknute agresije su najčešće slabije od osobe koja vrsi agresiju.Sublimacija Kao i kompenzacija i sublimacija je zamjena ciljeva. Na ovaj način se mentalna energija oplemenjuje. sublimirali jak seksualni nagon u društveno cijenjene aktivnosti i tu postigli vrhunske rezultate. Ona također podrazumijeva potiskivanje iz svijesti želja koje nisu poželjne u društvu. Identifikacija može biti pozitivna kada se pojedinac identificira sa pozitivnim ličnostima i pokušava da dodatnim naporom dostigne uzor. Međutim.

95 . zbog toga. jedan . Prava projekcija je nesvjesna i ljudi koji se služe njome stvarno misle za druge da su takvi kakve im osobine pripisuju. Tako ljudi koji znaju za neke svoje nedostatke. pa se pribjegava zadovoljavanju u imaginarnom (zamišljenom) svijetu. stoje oblik racionalizacije. Npr. Mašta Većina ljudi pribjegava ovom mehanizmu maštajući o sjajnim uspjesima i podvizima. Ovakva odbrana može biti korisna ako podstiče na aktivnost kojom se može donekle ostvariti maštanje. Frojd je na ovome zasnovao svoje učenje o psihoanalizi. u suštini. da jedna osoba živi dvostruki život. Pojedinac se ponaša sasvim neočekivano. Tako mladi ljudi maštaju o nevjerovatnim podvizima koji će zadiviti svijet. Tako može doći do "cijepanja ličnosti". zapadanje u apsurdno ponašanje. neko može govoriti o štetnosti duhana i zato navoditi niz primjera do kojih je nauka došla.živi moralnim životom. da bi poslije toga intenzivno pušio. Projekcijom se nekad zadovoljavaju želje i motivi koji su moralno neprihvatljivi. tj. Ovaj mehanizam je naročito izražen u mladosti. želje i namjere. ovo je složenije ponašanje. neuroze su posljedica potisnutih konflikata i trauma u podsvijest. Reakcijska formacija podrazumijeva prvo mehanizam potiskivanja u podsvijest nedopuštenih želja. koje odatle nesvjesno djeluju na ličnost. ali je. pripisuju i drugima te nedostatke. negativan oblik ponašanja. Reakcijska formacija U odnosu na drage odbrambene mehanizme. Ovaj se odbrambeni mehanizam može javljati i u formi svjesne aktivnosti . Insulacija Ovaj se mehanizam svodi na "intelektualiziranje" problema sa kojima se susrećemo i. a poslije toga usvajanje ponašanja koje je sasvim suprotno potisnutoj želji. Sama ličnost nije svjesna ove podvojenosti. tako što ih pripisujemo drugima. Projekcija Kada nekome pripisujemo vlastite težnje. odgovor je na neostvarene želje u realnom životu. onda govorimo o projekciji.živi društveno nedopuštenim životom i drugi . Prema njemu. Kao odbrambeni mehanizam. suprotno od onog kako se inače ljudi ponašaju. Primjer za ovaj mehanizam mogu biti žrtve neke agresije koje poslije postaju veliki borci za ljudska prava ili primjer poistovjećivanja sa agresorom. jer se svodi na pasivnost i življenje u nerealnom svijetu zamišljanja.oboljenja.

U uvjetima kada se frustracija stalno ponavlja. stvara se kod pojedinca osjećaj nesposobnosti i manje vrijednosti. percepciju i psihomotoriku. tj. to je razvoj socijalnih. radnih i karakternih osobina. a) Prisilna neuroza je oblik poremećaja koji se manifestira u mislima i idejama kojih se pojedinac ne može osloboditi kao i u obavljanju nekih radnji koje nemaju smisla. Ovakve osobe imaju nesvjesnu potrebu da stvari imaju neki red. Teži oblici prisilnih neuroza mogu imati takve razmjere da po96 93 . Neuroze su psihički uvjetovani poremećaji ponašanja koji otežavaju prilagođavanje ličnosti. 1. Poremećaji se očituju na psihičke procese: mišljenje. POREMEĆENO PONAŠANJE Do poremećaja u ponašanju može doći zbog neriješenih konflikata (frustracija). više puta se kontrolira da li su vrata zaključana ili jesu li stvari u kući na svom mjestu. psihosomatskih oboljenja. Tako jedan dječak ima prisilne misli da njegove noge moraju biti čiste zbog čega ih pere satima i koristi svaku priliku da ih pokaže posebno na satu tjelesnog odgoja. ali se zamišlja uspjeh. Dakle. Najčešći oblici neuroza su: prisilna neuroza.Povlačenje Povlačenje se može javiti u dvije forme. Utjecaj frustracija na ponašanje Frustracije mogu pozitivno i negativno djelovati na ponašanje čovjeka. povlači se u osamu i zauzima jedan negativan stav prema ljudima i njihovim uspjesima. Poremećaje nastale zbog neriješenih konflikata ili frustracija jednim imenom zovemo neuroze. anksiozne i nesigurne u vlastite mogućnosti. b) Česte i intenzivne frustracije imaju negativno djelovanje na ponašanje pojedinca. neuroza straha. a mogu imati odraza i na funkciju pojedinih organa i dovesti do tzv. Lahki oblici neuroza ovog oblika mogu se sresti kod mnogih ljudi. npr. To su vječiti nezadovoljnici i kritičari svega što ljudi rade i vole. Poremećaj ponašanja uvjetovan frustracijama. povlačenje je loš oblik ponašanja. Kao odbrambeni mehanizam. Njih duboko uznemiruje promjena reda. pamćenje. U prvom redu. kada odbrambeni mehanizmi nisu uspješni i zbog organskih smetnji. histerija. u jednoj je stvarno povlačenje iz situacije u kojoj se doživljava neuspjeh i drugo zamišljanje koje je u formi mašte i gdje se cilj ne ostvaruje. reaktivno-depresivno raspoloženje i neurastenija. Prisilne neuroze se mogu javiti u raznim oblicima. jer pojedinac prestaje da djeluje. a) Prepreke koje stoje na putu ostvarenja ciljeva mogu kod ljudi razvijati neka pozitivna svojstva. Utječu na emocionalni život. frustracije koje nisu tako izražene mogu ljude činiti spremnijim za nadilaženje prepreka do ostvarenja svojih ciljeva. Takve osobe su nespokojne. emocije.

strah od velikih praznih prostora. padanje u nesvijest. Za ovaj poremećaj ponašanja karakterističan je tjelesni simptom. Pored specifičnih simptoma pojedinih ■rsana. Histerija. ali su manje burni. mizofobija . razne zoofobije. D ne postoje stvarni organski uzroci.strah d zatvorenih prostora. i istodobno razvija u >i pretjerani strah da svojim posjetama smeta bračnom paru. | Neuroze straha se mogu javiti u obliku anksioznosti ili neodređenog traha i u obliku fobije kao nesavladivog straha od različitih predmeta i situaci-rbijskim reakcijama strah je intenzivan bez jasne i logičke osnove.strah od prljavštine i zaraze itd. Ova neurotska reakcija predstavlja . Tek jedna opsežna naliza pokazuje da se radi o neprerađenim konfliktima iz djetinjstva i mlade■aštva. čiji uzroisu u organskom poremećaju. nesposobnost u donošenju odluka i skloni SB velikom "mudrovanju" o beznačajnim stvarima. Primjer histerije prema Hennannu Roskampu: ""Neudata 35-godišnja žena ima posebno bliski. prijateljski odnos s jednom ljicom i njenim prijateljem. | Neurastenija. klaustrofobija . Liječnički pregledi ne daju nikakvih rezultata. gubitak glasa. i da su oni u očitoj vezi sa sadašnjim smetnjama. neurastenija zahvata čitavu ličnost. prijateljstvo aaje i dalje. tako da se javlja osjećanje fizičkog i psihičkog zamora. Kada se prijateljica udaje za svog prijatelja. Organski simptomi kod neurastenije slični su a kod histerije. agorafobija . slab apetit. gluhoća. Postoje razne fobije. Njih troje zajedno provode gotovo cijelo svobodno vrijeme. ^oremećaj ponašanja uvjetovan organskim smetnjama >vrede i bolesti mozga mogu dovesti do različitih oblika poremećaja pona-■ja. oblici poremećaja zbog oštećenja mozga su egzogene psihoze. uz to se javlja mučnina i Taćanje. Ona poaje tjelesno bolesna: noge joj otiču. nervozne srčane metnje. Neurotičari ive vrste pokazuju jak osjećaj krivnje.iac nije sposoban za normalno socijalno i radno funkcioniranje. ali žena se osjeća kao daje ostavljena sama. Oštećenja mozga mogu imati različite uzroke i različite manifestacije.or na neki vanjski događaj koji je osobu unizio u njenom samopoimanju. Najčešći tjelesni simptomi su oduzetost i ukočenost pojedinih udova. počinje šepati." d' Reaktivno-depresivno raspoloženje. Jake se smetnje iod nje javljaju kada bračni par očekuje dijete i zamole je za kumstvo. Tako se navodi primjer supruga koji je zapao u tešku depresiju zbog impotencije. Osobe koje su predisponine histeriji labilnih su emocija i teatralno se ponašaju. Mogu ■■stati zbog: 97 94 . umišljena trudnoća i si. jer ■tnanjuje radnu i socijalnu funkcionalnost osobe. j oblik depresije sličan je po svojoj manifestaciji endogenoj depresiji. Neurastenija se manifestira tjelesnim simptomima.

poremećaj motorike. Katatona šizofrenija . - - Simpleks šizofrenija . drogom. govorljiva i sretna. vesela... Manična i depresivna faza se mogu izmjenjivati u pravilnim razmacima. ponekad imaju vizuelne i auditivne halucinacije. Šizofrenija Šizofrenija je teško duševno oboljenje u kome može doći do rascjepa ličnosti i prekida kontakta sa realnim svijetom. Depresivna faza se očituje u tužnom raspoloženju. Manično-depresivni poremećaj Ovaj poremećaj ponašanja ogleda se u naglim promjenama raspoloženja. od stupora (opće ukočenosti) do hiperaktivnosti.. degenerativne promjene u mozgu (starenje. Zbog pojačane aktivnosti cijelog organizma.).. Njihov je govor neobičan.). klimakterij. Pokreti su kruti i usporeni a izraz lica odaje pesimistično stanje. progresivna paraliza.).. Šizofrenija se može javiti u više oblika. Nauka nije uspjela pronaći organske uzroke ovim oboljenjima. odnosno nije u stanju razriješiti frustracije. potpuna ukočenost i dugotrajno ostajanje u nekom položaju. Prognoze za poboljšanje su slabe. Bolest je u funkciji sredstva kojim se bolesnik oslobađa stvarnosti koju ne može da nadiđe. npr. poremećaja bioelektričnih procesa u mozgu (epilepsija.).umišljaju da su neke važne ličnosti i si. Također se javljaju i neki tjelesni simptomi.). hormonalni poremećaji (pubertet.javlja se u mladosti i karakteriziraju je simptomi osamljenosti i gubljenja interesa za životom.. Kod nekih oblika se javlja paranoično mišljenje . Osoba se osjeća inferiornom i potpuno se povlači u pasivnost. U maničnom raspoloženju osoba je pretjerano aktivna... U stanju stupora šizofrenici potpuno smanjuju fizio- 98 95 . otrovnim plinovima. Misaoni svijet ovih bolesnika je bizaran i neshvatljiv. u zavisnosti od toga koji od navedenih simptoma dominira. što može dovesti i do suicida. U nekim slučajevima dolazi do burnog i razuzdanog afektivnog ponašanja. Endogene psihoze .funkcionalne psihoze Ovo su najteži oblici duševnih bolesti.. tumor. posljedice trovanja (alkoholom. Funkcionalna psihoza se javlja djelimično i zbog toga što se osoba nije u stanju nositi sa problemima koje život nameće.- - infektivnih bolesti (encefalitis ili upala mozga i moždane opne. Razlikujemo dva oblika ovih psihoza: manično-depresivni poremećaj i Šizofreniju. najčešće depresivna. ličnost je puna energije koju često ne može obuzdati pa zapada u konflikte sa okolinom. ali se može desiti da prevlađuje jedna faza. menstruacioni ciklus. migrena..

Crutchfield deftnišu lične motive? Obrazloži funkcionalnu autonomiju motiva kod seksualnog motiva! Kakav je redoslijed motiva prema istraživanjima A. S. Maslowa? Sta je frustracija i koji su uzroci frustracija? Navedi jedan primjer sublimacije i obrazloži ga! Koja je razlika između neuroza i psihoza? Kako se manifestira ponašanje šizofrenog bolesnika? Nađi neki primjer iz literature gdje se opisuje odbrambeni mehanizam represije (Dostojevski)! Obrazloži realistično reagovanje na frustracije! Koji organski poremećaji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju? 99 96 . Ceste su halucinacije. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Sta su motivi prema teoriji potreba? Obrazloži pojam homeostaze na nekom primjeru! U čemu je suštinska razlika između homeostatskih i nehomeostatskih motiva? Kako D.loške funkcije dok u etapi hiperaktiviteta mogu biti agresivni i opasni po okolinu. Paranoidna šizofrenija je stanje kada bolesnik ima misli da ga proganjaju i svi oko njega su se udružili protiv njega. Krcch i R. H.

temperamenta i si. Istovremeno. Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta jedinstvo. - - - Pjeron tumači ličnost kao cjelovito jedinstvo različitih psihičkih karakteristika (sposobnosti. 97 . koje svojom posebnošću izdvajaju pojedinca od drugih ljudi. Prethodne definicije imaju jedan zajednički pristup. ličnost je organizirana cjelina bioloških. osobitost i dosljednost. Pojedini psihički procesi nisu oni jedan od drugog. Dakle. psihičkih i socijalnih osobina. ličnost definišu kao specifičnu i relativno stabilnu i neponovljivu organizaciju psihofizičkih karakteristika čovjeka. Slično se i danas procjenjuju ljudi na osnovu spoljnih izraza i ponašanja. nauku je oduvijek interesovalo koje su to opće zakonitosti ljudskog ponašanja na osnovu kojih se može predvidjeti postupak pojedinca i grupe. Ajzenk kaže daje ličnost manje ili više trajna i Čvrsta organizacija pojedinih psihičkih i fizičkih karakteristika koje određuju čovjekovo ponašanje i prilagođavanje. Ličnost različiti autori i različito definišu. Staje ličnost? Svaki čovjek je neponovljiva individua koja se razlikuje od drugih po svojoj psihofizičkoj strukturi i ponašanju.8. koji pojedinca izdvajaju od drugih. ■•:':lčitirn situacijama ti će procesi različito funkcionirati. JEDINSTVO Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam sa svim svojim psihičkim i fizičkim svojstvima. Olport tumači ličnost kao dinamičku organizaciju psihofizičkih procesa i stanja.) i ponašanja koje je karakteristično za pojedinca. jer se ne mogu izdvajati pojedina svojstva i zasebno razmatrati. nego djeluju jedinstveno kao ličnost. Tako su u starom Rimu glumci stavljali maske (persone) da bi istakli pojedina svojstva likova koje su glumili. Jedinstvo podrazumijeva tu cjelovitost. karaktera. Oni se međusobno prožimaju i djeluju jedan na Mada u ponašanju pojedinca može dominirati neki od psihičkih procesa. koje ga izdvajaju od drugih ljudi. LIČNOST Pod pojmom ličnost ljudi su oduvijek podrazumijevali izgled i ponašanje nekoga. ona nastaje u procesu odgoja i vlastite aktivnosti pojedinca. Ličnost se ne rađa. Ove opće zakonitosti smo razmatrali kroz pojedine psihičke procese koji nisu izolovani.

On svoj pristup ličnosti naziva hiperprostor. Iz iskustva znamo da čovjek mijenja svoje ponašanje. Katel kaže da se ličnost može definisati kao ono što nam kazuje Šta će čovjek učiniti kad se bude našao u određenoj situaciji. ovaj autor traži egzaktne modele za tumačenje ličnosti.OSOBITOST Svaki čovjek predstavlja originalni primjerak. spol i si. Postoje psihofizičke karakteristike koje su zajedničke svim ljudima. ali opće zakonitosti funkcioniranja psihičkih procesa daju nam mogućnost da ljude uspoređujemo. Posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može dati pogrešnu ocjenu i predviđanje budućeg ponašanja. Čuveni američki psiholog Kate! smatra daje ličnost multidimenzionalna struktura u kojoj svaka posebna dimenzija dobij a pravo značenje u cjelovitoj organizaciji i strukturi ličnosti. jer su psihofizičke karakteristike ljudi različite po svojim svojstvima i po svojim odnosima. odnosno. V odnosu na dotadašnje spekulativno i deskriptivno tumačenje ličnosti. Unutar ovih skupina ljudi su također neponovljivi i osobiti i svaki predstavlja posebnu strukturu i organizaciju ličnosti. što on misli ili radi. Iz ove formule slijedi daje P = R/S. i da na taj način pronikne u one suštine koje su "iza" ponašanja. Katel je ličnost tumačio sa tri modaliteta crta: crte sposobnosti. kao i one koje karakteriziraju pojedine skupine unutar ljudske populacije. kakve su specifičnosti koje obilježavaju pojedine rase. S okolnosti koje iniciraju ili podražuju. Današnji pristup ličnosti je multidimenzionalan. Zbog toga on smatra da izolovano posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može zavesti na pogrešne procjene i prognoze ponašanja. ali određene specifičnosti tog ponašanja daju nam mogućnost da konkretnu ličnost izdvojimo od drugih i da možemo na temelju toga predviđati njeno ponašanje. crte temperamenta i dinamičke crte. 101 98 . što prikazuje sljedećom formulom: R = f(S. Pomoću matematičkih i geometrijskih modela Katel nastoji da unese red u strukture ponašanja. pojedinu životnu dob. P je priroda same ličnosti. zato se ličnost sagledava u jedinstvu psihičkih i fizičkih karakteristika. DOSLJEDNOST Ova se karakteristika odnosi na relativno dosljedno ponašanje pojedinca u sličnim situacijama. To je ono što ljude razlikuje jedne od drugih.P) R je snaga čovjekovog odgovora u ponašanju.

Tako. U svakom jeziku ima po nekoliko hiljada riječi koje označavaju crte ličnosti na osnovu kojih možemo ljude uspoređivati. sposobnosti i fizička konstitucija. Pod pojmom crta ili osobina ličnosti podrazumijevamo dispozicije ili datosti koje se ispoljavaju pod određenim uvjetima. FAKTORSKA ANALIZA LIČNOSTI Faktorska analiza ličnosti je matematički model kojim se utvrđuje povezanost između velikog broja faktora (osobina ličnosti). 102 99 . U zavisnosti koja je crta dominantna i u kakvom su odnosu ostale crte. Osnovna karakteristika crta ličnosti je dosljednost u ispoljavanju u jednakim ili sličnim situacijama. Na ovaj se način ličnost svodi na manji broj nezavisnih. imamo dvanaest relativno nezavisnih faktora kojima možemo objasniti ličnost. psiholozi su ljude razvrstali u različite kategorije ili tipove. Također crte ličnosti mogu biti razvijene u različitom stepenu i tada govorimo o dimenzijama ličnosti. s tim što on dodaje i motivacione osobine. tada uočavamo da imaju polove suprotnog predznaka. Katel u svojoj knjizi "Naučna analiza ličnosti" objašnjava faktorsku analizu. primarnih osobina ličnosti. karakter. prema ovom autoru. Prema njemu. Tako je Jung ljude podijelio na temelju crta intraverzija i ekstraverzija na introvertne i ekstravertne. On ove faktore naziva izvornim osobinama jer se najvećim dijelom stječu rođenjem. možemo ih naći kod velikog broja ljudi. Američki psiholog Rejmond B. Tako su Pjeron i Ajzenk grupirali osobine na četiri komponente: temperament. Kako ima veliki broj osobina ličnosti i kako bi posmatranje ličnosti kroz te izolovane pojedinačne osobine dalo nepotpunu sliku ličnosti. ličnost se sastoji od osnovnih faktora. Sličnu klasifikaciju osobina ličnosti daje i Giiford. tj. to se pristupilo grupiranju pojedinih osobina.STRUKTURA LIČNOSTI Strukturu ličnosti čine različite crte ili osobine. Ovakva podjela ličnosti ne zadovoljava jer se ne može svaki čovjek svrstati u određeni tip zato se u posljednje vrijeme matematičkim modelima određuju osnovne osobine sa kojima su povezane i neke druge osobine. Pored osnovnih faktora ili osobina Katel navodi i površinske ili sekundarne osobine koje su vezane za određene situacije a rezultat su kombinacija izvornih faktora i utjecaja okoline. Crte ličnosti mogu biti manje ili više univerzalne. Posmatramo li crte ličnosti kao jedan psihološki kontinuitet. Takav matematički model zove se faktorska analiza ličnosti.

Boemska bezbrižnost (spontanost.povjerenje (vjerovanje i razumijevanje drugih) 11. smiren) 10. bezosjećajan) Sizotimija povlačenje (primitivan. druželjubiv) 6. apstraktna misaona sposobnost) 3.poduzimljivost (društven. jer kako ističe Katel. miran. faktorska analiza je najsveobuhvatniji pristup tumačenja ličnosti. plemenit) 2. bezbrižan. plašljiv. neodgojen. simpatičan. nekulturan) Nezrelost (zavisan. Emocionalno stabilan (uravnoteženost. manje neurotičan) 4. osamljen. konvencionalnost) Naivnost (sentimentalnost. Socijalizovanost (odgovoran. realističnost. povjerljivost) Faktorskoj analizi ličnosti se zamjeri daje to matematička konstrukcija i da nije stvarno odražavanje ličnosti." 103 100 . surov) Paranoja . proračunat) Sizotimtja (krut. povučen) Primitivnost (neodgovoran. hladan.sumnjičavost (sumnjičav i nepovjerljiv prema drugima) Konvencionalna praktičnost (praktičnost. hladan. kulturan. Promišljenost (logičan. Dominantnost (želi da vlada. obziran prema drugima. plitkost u mišljenju) Emocionalno nestabilan (nezrelost. često se buni) Negativan karakter (nepažlj iv prema drugima. estetičan) 8.1. istrajan) 7. impulsivan. nekonvencionalnost) 12. nepopustljiv) 5. razdražljivost. Surgentnost . agresivan. pažljivost.zatvorenost (depresivan. "psihološki hiperprostor je jedino moguće objasniti faktorsko-analitičkim putem. Pozitivan karakter (obazriv prema drugima. oprezan. da se ističe. Zrelost (nezavisan. nedruželjubiv. veseo.otvorenost (ljubazan. Inteligentan (oštrouman. nesiguran) Desurgentnost . Ciklotimija . bezbrižan) 9. Ciklotimija . ljubazan. Bez obzira na ovu primjedbu. popustljiv. neurotičnost) Submisivnost (podčinjava se drugima. bezosjećajnost. Ciklotimija (iskren. zatvoren) Nedovoljno inteligentan (glupost.

Hipokrat kao osnovu za osjećajni život čovjeka uzima životne sokove. Njegova su osjećanja slabija i rjeđe se javljaju. Takvo su razmišljanje podržali "fiziognosmisti". karakter. melanholičnom temperamentu bi odgovarao izraz lica sa vertikalnim crtama na čelu. Njih karakteriziraju jaka osjećanja i česta uzbuđenja. Od toga kako se često izmjenjuju. zbog čega su često u sukobu sa drugima. stavovi i sposobnosti. staloženi. Njega prema ovim zagovornicima karakteriše viscerotomni temperament. Spoljni znaci na osnovu kojih se može suditi o temperamentu. čitaju mnogo. 104 . prema ovim predstavnicima su pokreti tijela. Flegmatični temperament se odlikuje rijetkim i sporim reakcijama. fiziognomisti ljude dijele na sljedeće tipove i njima odgovarajući temperament: 1. Jedna od najstarijih klasifikacija ljudi prema temperamentu je ona koju je sačinio grčki Ijekar i filozof Hipokrat. Npr. Galen to kasnije detaljnije razrađuje. Prema njemu. voda. interesi. Temperament označava način i karakteristike emocionalnog reagovanja. tako da više ovakvih znakova ukazuje na određeni tip emocionalnog reagiranja. vatra. Sangvinici brzo mijenjaju raspoloženja. teže ka ugodnostima. koju je kasnije upotpunio Galen. Prema toj klasifikaciji. ten. Melanholični temperament sliči flegmatičnom jer ga karakterizira sporost u reakcijama i rijetko reagovanje. Endomorfan tip je puniji čovjek sa izraženim stomakom. opća konstrukcija tijela. koliko traju. Uglavnom reaguje na ono što se tiče njegove ličnosti. Kolerični ljudi su oni koji imaju snažne i burne reakcije. sangvinični. ali površno. slabo osjetljivi i slabo pokretljivi ljudi. kosa. sluz.Mada je faktorska analiza ličnost? egzaktan naučni pristup u tumačenju čovjeka. glas. Na osnovu opće konstrukcije tijela. četiri su osnovna soka koji utječu na ljudsko ponašanje: krv. kojeg su intenziteta i kakvog su tona emocije. zavise osobine temperamenta. geste i mimika. usporeni pokreti. Veliki grčki mislilac Aristotel je smatrao da temperament zavisi od spoljnog izgleda čovjeka. flegmatični i melanholični. reakcije melanholika su u odnosu na flegmatika intenzivnije i duže traju. uživaju u jelu i piću. bljeđi ten i si. . Međutim. Takvi su ljudi bezbrižni i prijatni. To su uglavnom mirni. postoje ovi tipovi temperamenta: kolerični. Kolerici se brzo ljute i burno izražavaju svoju ljutnju. žuta žuč i crna žuč. ali su skloniji veselom raspoloženju. u stvarnom životu ljude mnogo češće procjenjujemo na osnovu širih dimenzija kakve su temperament. Sangvinični temperament se odlikuje brzom reakcijom i slabim i kratkotrajnim osjećanjima. Prije Hipokrata Empedikle pokušava ljudsko emocionalno reagovanje povezati sa sastavom osnovnih elemenata od kojih je sastavljen svijet (zrak. Melanholik je inertan i zabrinut. zemlja).

Ali. Ponašaju se stidljivo. odnosno imaju žive pokrete. energični su. jer čovjek nasljeđuje organsku osnovu. mršaviji su i višeg su rasta. interesi. Njih karakteriše somatotomni temperament. jačina. Vunt Hipokratovu podjelu temperamenta koja je uglavnom kvalitativnog karaktera. Kako su žlijezde sa unutrašnjim lučenjem pod direktnom inervacijom vegetativnog sistema i kako one luče hormone u krv. Pavlov na sličan način objašnjava psihičko funkcioniranje čovjeka. Introverti brzo reagiraju i njihov je prag reakcije veoma nizak. teško uspostavljaju komunikaciju i teško se prilagođavaju.2. široka ramena i niži rast. Ajzenk ukazuje na introverziju i ekstraverziju kao primarne. Njegova tabela izgleda ovako: Emocije Brze Lagane Emocije Široka Uska Emocije Uzbudljive Umirujuće Jake Kolerik Melanholik Duboke Kolerik Melanholik Prijatne Sangvinik Flegmatik Slabe Sangvinik Flegmatik Površne Sangvinik Flegmatik Neprijatne Kolerik Melanholik Razlike u emocionalnom izražavanju se uglavnom pripisuju stanovitim razlikama u funkcioniranju vegetativnog nervnog sistema kod ljudi. mirnom je paralela flegmatik. dubina i širina ispoljavanja emocija. stavovi). proširuje sa kvantitativnim dimenzijama ispoljavanja emocija. smatra se da su razlike u reagovanju nasljedne. neobuzdanom kolerik i slabom odgovara malanholik. Hipokratova podjela temperamenta poslužila je mnogim istraživačima kao polazište u istraživanju ove dimenzije ličnosti. Njihov temperament je cerebrotoman. Ektomorfan tip ima nježne i duge kosti. puni energije. Ovako stanovište ima osnovu. Prosječan čovjek ima svojstva svih ovih tipova i takvih je najviše u ljudskoj populaciji. Te su dimenzije: brzina. pa i način fiziološkog funkcioniranja nervnog sistema. istraživanja su pokazala da ljudske reakcije i ponašanje zavise i od cjelokupne strukture i organizacije ličnosti (motivi. izvorne crte koje se nasljeđuju kao reaktivnost i kondicionabilnost nervnog sistema. Mezomorfni tip ima razvijenu muskulaturu. 3. Živahan čovjek po njemu odgovara sangviniku. Ovakve osobe brže stiču 105 . 4. grudi su im isturene i spremni su za borbu.

međusobno nezavisna faktora: faktor intervertiranosti i ekstravertiranosti te faktor stabilnosti. Eisncka. Eisencku Uz pomoć faktorske analize pokušava se mnoštvo ličnih karakteristika svesti na manji broj osnovnih dimenzija koje se nazivaju faktorima. 18. Model ličnosti prema H. J. odnosno nestabilnosti. Ovdje je prikazan model ličnosti H. Oni su sporiji u sticanju uvjetnih refleksa. Danas peovlađuje mišljenje da temperament zavisi od nasljednih predispozicija. ali se istovremeno teško i oslobađaju istih. Ekstraverziji odgovara nervni sistem koji reagira sporije i na jače podražaje. 106 . pa zato dolaze u konflikt sa društvenim normama. J. Sljedeća shema pokazuje odnos Hipokratove podjele i savremenih viđenja temperamenta: zabrinut pesimističan povučen nedruštven šutljiv INTROVERZTJ pasivan brižljiv razmišlja miroljubiv zauzda SI.uvjetni refleks i brže se uče samoobuzdavanju. ali daje ispoljavanje podložno utjecaju okoline. koji smatra da su najvažnija dva osnovna.

marlji- vost .realno sagledavanje slike o sebi. Tako je grčki filozof Teofrast dao opis oko pedeset karaktera na konkretnim ljudima Atine. d) odnos prema drugim ljudima ." Karakternih osobina ima mnogo i izražavaju se bipolarnim vrijednostima (škrt-darežljiv. ličnost je širi pojam i u sebi obuhvata i dimenziju karaktera. i fizičke konstitucije. tako da određuju njegov stav i ponašanje.neodgovornost. Krečmer je ipak obazriviji jer kaže daje temperament više produkt naslijeđa a karakter odgoja. Početkom 19. On to naziva frenologija i tvrdi da se sposobnosti pa i karakter mogu procijeniti na temelju izgleda lobanje.KARAKTER Karakter predstavlja skup moralnih i voljnih svojstava čovjeka koja su se u toku života ustalila. Konzistentno poštenje. u svim njegovim postupcima i odnosima sa drugim ljudima. Jer kako i narod kaže "karakter se manifestira na djelu. stoljeća Franc Gal ispituje vezu između oblika lobanje i duševnih poremećaja i genijalnosti. c) odnos prema socijalnim i etičkim normama ponašanja . dok je karakter jedan ustaljeni oblik ponašanja na osnovu kojeg možemo dosta pouzdano predviđati ponašanje pojedinca. Ljude je od davnina interesovalo koje su to crte koje određuju tipično ponašanje čovjeka. Tako je Gilford iz niza svojstava kojima se obilježava karakter izdvojio sljedeće: a) b) c) d) Potreba za slobodom u djelovanju. lijen-marljiv i si. Ličnost podrazumijeva i one crte koje su podložne mijenjanju.) Najizrazitije i najubjedljivije manifestacije karaktera se očituju u cjelokupnoj aktivnosti pojedinca. Težnja za konformizmom. Potreba za samostalnošću. jer ijedan i drugi pojam se odnose na karakteristično ponašanje pojedinca koje ga izdvaja od drugih.odgovornost . Ima shvatanja da je karakter isto što i ličnost. Karakter je u tijesnoj vezi sa moralnim načelima jednog društva i manifestira se kroz konkretno ponašanja pojedinca. 107 . Međutim.lijenost. Slično je i Ernest Krečmer tumačio povezanost crta ličnosti i karaktera sa jedne strane.iskrenost . b) odnos prema radu i obavezama . sa druge. altruizam -egoizam. Novija istraživanja karaktera se vrše pomoću faktorske analize. precjenji- vanje i potcjenjivanje slike o sebi.poštenje -nepoštenje.neiskrenost. Najraširenije shvaćanje podrazumijeva sljedeće komponente kojima se određuje karakter: a) odnos prema samom sebi .

mišljenja itd. Neki autori interese dijele na profesionalne i neprofesionalne.Politički interes ili interes upravljanja drugima. Baldwin. 108 . npr.Religiozni interes ili interes za spoznaju misterije Boga. s druge strane. kada neko ima interes za fudbal i aktivno ga igra i. Stavovi djeluju na ljudsko ponašanje. 1959. ali i na psihičke procese percepcije. (W. Postoje razne klasifikacije interesa. / STAVOK Stav je psihološka kategorija koju su različiti autori različito definirali: Allport navodi preko 20 raznih definicija od kojih ističemo sljedeće: Stav je spremnost na pažnju ili akciju određene vrste.).. Bitna je karakteristika stavova da se teško mijenjaju. Interes zavisi od sklonosti i uspjeha u nekoj aktivnosti. predodžbama i načinima ponašanja.M. (J. to podstiče ljude da ulažu dodatni napor da realiziraju svoje interesne težnje. ali se može izražavati i pasivnim odnosom.INTERESI Interes je jedna od dimenzija ličnosti koja određuje pozitivan odnos pojedinca prema nekim predmetima i sadržajima. 1931. Interes se može manifestirati u aktivnom djelovanju pojedinca da ostvari svoje težnje. (Bujaš. Oni nose odraz određene kulture i individualnog iskustva. (M. kada kao gledalac prati nogometne utakmice. Reckless. pozitivan stav prema nekoj osobi iskrivljuje percepciju o njenom stvarnom izgledu. Furst. osobi ili pojavi.Estetski interes ili interes za lijepe i skladne sadržaje. Stav je tendencija pozitivnog ili negativnog reagiranja prema nekoj stvari. . Stavovi su socijalne dimenzije ličnosti jer se sticu učenjem. Neprofesionalni interesi su pozitivan odnos prema različitim aktivnostima. 1901). Profesionalni interesi su u domenu zanimanja koje ljudi obavljaju i od nivoa tog interesa u dobroj mjeri zavise postignuća ljudi. zato interes može prerasti ujak motiv ljudskog ponašanja. . Stav je tendencija da se djeluje prema nečemu ili protiv nečega u okolini. npr. što time dobiva pozitivnu ili negativnu vrijednost. čak i u uvjetima kada se promjene okolnosti koje su opravdavale neke stavove. Stav je spremnost da se na određene predmete i situacije reagira sa sasvim određenim osjećajima. . pamćenja. . Ako je uspjeh dobar. 1991.).Teoretski interes ili interes za spoznajom istine.). Špranger navodi ove interese: .Socijalni interes ili interes da se komunicira sa ljudima i da im se pomaže.

Stav prema rasama. (valencija . Stav prema braku i porodici. 4. ali praktično ne djeluje. Stav prema sistemu odgoja. njegovo će opažanje takve slike (saznanja) biti usmjereno samo na to da u slici otkrije neki stvarni sadržaj. Školska knjiga. primjerice. Prema ovom kriteriju. osjećanja i djelatne tendencije prema različitim sadržajima. Psihologija. Što u stvarnom životu nije tako jasno razgraničeno. progresivnost. do onih koji ostaju na razini "misli". svjesnost. Zagreb. pojava. Smjer stava je pozitivno ili negativno određenje spram nekih predmeta.stepen povoljnosti ili nepovoljnosti). od onih koji djeluju prema svojim stavovima. prema apstraktnom slikarstvu negativan stav. 3. jer se između dvije krajnosti nalazi jedan kontinuum. univerzalnost.).Načelno se stavovi dijele na lične i socijalne. Intenzitet govori koliko su čvrsti pojedini stavovi. Stav prema ralu i pitanjima razoružanja i Stav prema različitim socijalnim institucijama i problemima. 2. 1995. Stav prema društvenom sistemu koji vlada u zemlji ili prema društvenim sistemima uopće. Osim navedenih osobina neki autori navode i trajnost. ljude možemo u načelu podijeliti na one koji su dosljedni u svojim stavovima i one koji nisu dosljedni. konzervatizam i dr. neće primjećivati ritam i oblike boja. Stav prema pojedinim nacijama ili prema nacionalnosti uopće. Marija Furst navodi primjer stava prema apstraktnom slikarstvu gdje se jasno vide navedeni aspekti: "Ako netko ima. osoba i si. Stav prema pojedinim religijama ili pitanju religija uopće. Dosljednost je svojstvo da se usvojeni stavovi dosljedno izražavaju: prema ovom svojstvu." (Maria Furst. Djelotvornost stava je svojstvo da se djeluje u skladu sa svojim stavovima. pa možemo govoriti o snažnim i slabim stavovima. 109 . osobine stavova. stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. Osobine stavova 1. Iz toga će nastati osjećaj nelagode ili ljutnje (osjećanja) i on će možda svoju ljutnju glasno izraziti ili se brzo okrenuti od slike (djelovanja). Nikola Rot (1966) ovako klasificira stavove: Stav prema društveno važnim pojavama. Stav je složena psihička kategorija koja se sastoji od saznanja. Tako se prema ovom svojstvu ljudi značajno razlikuju.

Mehanizam diferencijacije je obrnut proces u kome se iz jednog stava formiraju drugi stavovi. Stereotipije iskrivljuju našu percepciju. U odnosu na predrasude stereotipije su fleksibilnije i manje utječu na stvarno ponašanje ljudi. Kako predrasude često sadrže negativan i neprijateljski stav prema objektu. Mehanizam imitacije je ustvari učenje po modelu gdje se prihvaćaju gotovi stavovi oponašanjem značajne osobe. Ovaj mehanizam formiranja stavova je posebno prisutan u djetinjstvu kada djeca najčešće imitiraju roditelje i tako usvajaju od njih razne stavove. One su emocionalno obojene i sprječavaju nas da ispravno procjenjujemo ljude. nego emocionalno obojeni stavovi koji kao i predrasude mogu negativno utjecati na odnose među ljudima. Mehanizam traume je formiranje stava na osnovu jednog intenzivnog emocionalnog doživljaja. to predstavljaju ozbiljan problem u društvenom ponašanju. Jedna od najčešće primjenjivanih tehnika za mjerenje stavova je skaliranje ili vrednovanje stavova na osnovu valencije. vrijednosni stavovi koji su emocionalno obojeni. a čak i kad se taj pristup i oslobodi. Čvrstom i svečanom odlukom ih se treba odreći i bez ostatka osloboditi i očistiti razum. Na temelju toga se može zaključiti o stavu pojedinca. Skala se sastoji od niza tvrdnji o kojima se osoba izjašnjava sa odobravanjem ili neodobravanjem. npr. O predrasudi Francis Bacon (1561-1616. Poznavanje stavova ljudi ima veliki praktični značaj Jer se mogu predviđati i kontrolirati ponašanja pojedinaca i grupa.. Stereotipi su rijetko jednostavne konstatacije. religiji. 4. da izbjegavaju rad i da su manje inteligentni od bijelaca. drugim rasama i si. str." (Maria Furst.). predmete i situacije. zbog čega se koriste različite tehnike za njihovo utvrđivanje.. Psihologija. oni uvijek iznova izranjaju pri stjecanju novih znanja i pravi su teret. sve dok ih ne budemo svjesni i po mogućnosti od njih zaštićeni. Diskiiminacija je tipičan primjer predrasude spram određenih rasa i etničkih grupa. Stereotipije su također.) kaže: "Idoli i pogrešni pojmovi uvijek su zaposjedali ljudski razum i na taj način priječili pristup istini. pojavi ili osobi uklapaju u jednu cjelinu kao stav.Formiranje stavova Allport navodi ove mehanizme u procesu formiranja stavova: 1. prema braku. Predrasude i stereotipije Predrasude su najčešće negativni stavovi. Predrasude su stavovi uvjerenja koji nisu zasnovani na činjenicama i kao takvi su veoma postojani. 2. Tako je u SAD jedno vrijeme kod bijele većine vladala predrasuda da su crnci primitivni. 1995. 3. jer hoćemo da vidimo svijet u skladu sa našim stavovima. Stereotipija o Nijemcima da su čisti i marljivi. Mehanizam integracije je proces kojim se razni doživljaji o nekom predmetu. kod 110 . 176.

ono) je najstariji dio ličnosti i predstavlja biološki . Mada ne možemo govoriti o apsolutnoj dosljednosti. smjerom i stupnjem pojedinih osobina. Suštinska je uloga superega da potiskuje ili na neki drugi način sprječava prodor ida iz nesvjesne u svjesnu sferu. ali i njihovom usklađenošću. Frojd kaže da čovjek ne predstavlja svjesno već nesvjesno biće i zato je. ja) je psihološki segment ličnosti koji traži realno i prihvatljivo zadovoljavanje onoga čemu teži nagon.najčešće spominj u. odnosno to su norme. Id (lat.rjtokuŠa^aj^^ teorij e koj e§e . Ličnost je određena i vlastitim samopoimanjem ili samosviješću. Kao nasljedni i biološki segment. Zbog toga je ličnost jedna sinteza raznolikih psihičkih i fizičkih odlika. Nesvjesno je najdublji stra^ . TEORIJE LIČNOSTI Postoji više teorija koje„. Superego (lat. On tumači da se ličnost sastoji iz tri segmenta koji se međusobno prožimaju. Psihička svojstva čovjeka koje smo razmatrali izolirano.. Jedinstvo podrazumijeva međusobnu povezanost i usklađenost osobina tako da pojedinac normalno funkcionira. d_ FROJDOVA PSIHODINAMIČKA TEORIJdJLierfOSTI naznačiti one Frojd najveći značaj u svom objašnjavanju ličnosti daje nagonima i nesvjesnom dijelu ličnosti. što kao integrativni faktor oblikuje individuu i njeno ponašanje.instinktivni dio. Ego (lat. Pitanja i zadaci: Razmisli o nekim predrasudama u našoj kulturi i objasni kako one utječu na ponašanje ljudi! Navedi stereotipije slične ovoj "Škoti su škrti"! JEDINSTVO LIČNOSTI Ličnost je nedjeljiva cjelina koja obuhvata sve psihofizičke karakteristike koje pojedinca izdvaja od drugih.nekih pripadnika tog naroda može dovesti do negativnog stava prema drugimnarodima u smislu da su oni "prljavi i lijeni". nad-ja) čini socijalni aspekt ličnosti. što mu daje karakter životinjskog nagona. ideali i principi koje je pojedinac usvojio i na osnovu čega usklađuje svoje ponašanje. za njega glavni pokretač ljudske aktivnosti podsvijest. ipak postoji jedno ustaljeno ponašanje koje je uvjetovano prisustvom. u totalitetu kakav je ličnost imaju stvarni smisao i funkciju. tek u interakciji. Samosvijest usklađuje različite težnje u jedno dosljedno ponašanje. id nastoji zadovoljiti nagone po svaku cijenu.

umjesto istraživanja općih karakteristika na velikom broju ljudi. U odnosu na Frojda koji prenaglašava nesvjesno u čovjeku. 112 . preferira istraživanje pojedinca i njegovih specifičnih karakteristika. Frojd je razvio posebnu tehniku kojom je utvrđivao koji su to nesvjesni mehanizmi a koji utječu na neusklađenost funkcioniranja ličnosti. Olport tumači daje svjesna motivacija osnovna determinanta ljudskog ponašanja.tum i razina ljudske psihe. Prema Frojdu. Tehnika kojom se utvrđuju nesvjesni pokretači ponašanja zove se psihoanaliza. PERSONOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Ovu teoriju razvio je Olport. ubio svoga oca i oženio svoju majku. Frojd u prošlosti vidi objašnjenje sadašnjosti. destrukcija). ličnost je složena od mnogo crta i zbog toga daje prednost kvantitativnom pristupu objašnjenja ličnosti umjesto dotadašnjeg kvalitativnog. zavisit će kakva će ličnost postati. Prema grčkom mitu kralj 'Tebe Edip je neznajući da su mu roditelji. Eros je nagon koji održava život (glad. Falični stadij se izražava u dječijem zadovoljstvu prilikom manipulacije genitalnim organima. dok Olport sadašnjost tumači onim kako se pojedinac određuje prema budućnosti. ego i superego su često u neskladu što dovodi do raznih obiika poremećaja ličnosti. zavisi razvitak ličnosti. Ova dva nagona produkuju energiju koju Frojd naziva libido. Analni stadij je tokom druge godine kada dijete doživljava najveće zado- voljstvo u defekaciji (velika nužda).28). Oralni stadij traje do kraja prve godine života.. Personalistička teorija polazi od toga da je svaki čovjek zasebna individua i zbog toga. seks). Id. 2. "Edipov kompleks" kao težnja prema roditelju suprotnog spola i neprijateljstvo prema roditelju istoga spola. Od toga na kakav način realizira osnovne biološke potrebe. Zato je osnovni cilj ove teorije da objasni ličnost pojedinca i da na osnovu toga predviđa njegovo ponašanje i njegov individualni razvoj. Prema Frojdu ovaj je stadij posebno značajan za formiranje ličnosti. On nesvjesno dijeli na: eros i tanatos. a tanatos je nagon ka smrti (agresija. Dijete prolazi kroz različite faze zadovoljavanja svojih nagona. 3. Na tom se stadiju formira tzv. Dijete na ovom stadiju pre- ko usta zadovoljava svoj seksualni nagon. žeđ. Olport ovako definira ličnost: "Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizičkih sustava koji određuju njegovo karakteristično ponašanje i mišljenje. On razlikuje sljedeće stadije razvoja djeteta: 1." (Olport. rano djetinjstvo presudno je za psihodinamiku ličnosti. 1968. Od toga kako je pojedinac savladao ove stadije. Prema Olportu. str.

organizam i pojam o sebi (vlastito ja). Nažalost. za razliku od Frojda. već da realno postoji i da ima svoju objektivnu egzistenciju koja se manifestira kroz neurološke. što on naziva funkcionalna autonomija motiva. Kada u svojoj definiciji ličnosti upotrebljava termin "psihofizički sistem". već težnju za prirodan rast prema potpunoj afirmaciji. Olport ne negira biološke potrebe. dok je biološki faktor zanemario. Ljudske potrebe koje nisu biološke prirode. FROMOVA SOCIJALNA TEORIJA LIČNOSTI Erih From je prenaglašavao utjecaj društvene okoline na razvoj i formiranje ličnosti. RODŽERSOVA FENOMENOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Prema Rodžersu. čovjek je svrhovito biće sa jasnim težnjama. From smatra kako čovjek ima sve pretpostavke da razvije svoje psihofizičke mogućnosti. on je bio pobornik humanističkog socijalizma. Olport jasno pravi razliku između pojma ličnosti i pojmova karakter i temperament. ali da mnogi to ne uspiju jer nemaju odgovarajuću društvenu okolinu. fiziološke i psihološke procese. prema Fromu. Naime. Socijalna okolina je veoma značajna za razvoj ličnosti. Za socijalnu teoriju možemo reći da jednostrano tumači razvoj ličnosti i idealizira čovjeka. ali one mogu formirati nove potrebe. Olportova teorija ima nedostatak što zanemaruje utjecaj socijalne okoline a prenaglašava individualitet ličnosti. On kaže da je ličnost kompromis između biološke prirode čovjeka i normi koje postavlja društvo. često se dešava da zbog raznih razloga ljudi ne mogu ispoljiti svoju ličnost.Iz ove definicije može se vidjeti da ličnost nije produkt samo naslijeđa. pa stoga dolazi do sukoba sa okolinom. Rodžers tumači da se čovjekov optimalan razvoj postiže kada mu se omogući da ispolji svoje mogućnosti. formirale su se evolucijom a ne individualnim razvojem pojedinca. Olport hoće da kaže da ličnost nije hipotetički konstrukt. Naime. Suština ove teorije je daje čovjek u suštini dobar i racionalan i da može djelovati i živjeti u harmoniji sa drugima i sa samim sobom. pa je smatrao da će tek takvo društvo omogućiti čovjeku da ispolji svoju pravu ljudsku suštinu. Ono što je nekada bila biološka potreba može postati autonoman samostalan motiv. tumači da čovjek nema destruktivni nagon. ali From je to prenaglašavao. On. Njegova je teorija sociološki i filozofski odraz vremena i prilika u kojima je živi. Ličnost Rodžers dijeli na dvije komponente . 113 . Za razliku od Frojda.

Ovo je oblik površinske terapije u kome terapeut pomaže pacijentu da "sazri" ili da "psihološki poraste" kako bi ubuduće sam mogao razriješiti svoj problem.vlastito ja nije neki homunkus ili mali čovjek u glavi koji nas doživljava". što predstavlja cjelokupno iskustvo pojedinca. U samom toku nedirektivne terapije terapeut se ne suprotstavlja pacijentu nego mu povlađuje i ohrabruje ga u sagledavanju situacije. ne može pružiti takvu objektivnost. Vlastito ja Rodžers tumači kao: "Organizirani. jer je ponašanje potpuno zavisno od onoga što se zbiva u objektivnom svijetu. BIHEVIORISTIČKA TEORIJA LIČNOSTI Biheiviorizam je danas najrašireniji pravac u psihologiji. jer introspekcija. Watson) da se u psihologiji mogu koristit samo objektivni podaci. nego što se bavi njegovom prošlošću. 200). Vlastito ja se razvilo iz fenomenoloskog polja na osnovu vlastitog iskustva pojedinca... Takav pristup stvara povjerenje pacijenta u terapeuta i on na sebe preuzima rješavanje svoga problema. On ovo iskustvo naziva fenomenalno polje. 1959. ali je u svakom času jedan specifičan entitet" (Rodžers. Njegova teorija je prihvaćena u psihološkoj praksi kao iskustvo. Ova se percepcija sastoji od svijesti o svom postojanju ("Ja jesam") i svijesti o svojoj funkciji ("Ja mogu").. B.Organizam je sve ono što je u datom trenutku dostupno svijesti i što se događa u samom organizmu. ali i kao značajno teorijsko spoznavanje složenog fenomena kakav je ličnost. konceptualni gestalt koji tvore percepcije karakteristika samog sebe ili mene. nedirektivna terapija više pažnje posvećuje trenutnoj situaciji pojedinca. to je jedan proces. To je fluidni. Rodžers je dao veliki doprinos u spoznaji ličnosti. Rodžers je na osnovu svojih spoznaja o strukturi i dinamici ličnosti razvio posebnu terapijsku tehniku tzv. promjenljivi gestalt ili cjelina. Fenomenalno polje je subjektivni svijet koji se sastoji od svjesnog i nesvjesnog dijela. Osnovne postavke ovog pravca su da je ljudsko ponašanje potpuno objašnjivo ako se poznaju spoljni utjecaji. U odnosu na psihoanalitički pristup. konzistentni. o samom sebi ili meni i precepcije odnosa samog sebe ili mene prema drugima i prema različitim aspektima života zajedno s vrijednostima koje su im pridružene. Pojam o sebi je svjesna percepcija sebe i svojih svojstava. a Skiner je najpoznatiji predstavnik tog pravca. str. 114 . koja je bazirana na subjektivnim iskustvima i smatrana osnovnom metodom u psihologiji. Ovaj pravac je nastao kao zahtjev Votsona (J. Kako to voli da kaže Rodžers: ". ali nužno u svijesti. to je simbolizacija ukupnog iskustva pojedinca. To je cjelina ili geštalt koja je dostupna svijesti. nedirektivna terapija. Drugim riječima. to je psihologija potpunog determinizma.

a R odgovor ili ponašanje. utvrđivati uzročno-posljedične veze i na temelju toga predviđati ljudsko ponašanje. Njegova definicija ličnosti glasi: "Zbir aktualnih i potencijalnih obrazaca ponašanja organizma koji su determinirani nasljeđem i okolinom. koje se može egzaktno utvrditi i mjeriti na osnovu informacija o promjenama u objektivnom svijetu. 4. Na ovoj razini ličnosti susreću se tipovi ličnosti kao korelacija i organizacija osobina ličnosti. Ajzenk faktorskom analizom iz mnoštva manifestacija ljudskog djelovanja izdvaja manji broj faktora koji. čine osnovu psihičkog života. Na ovom je nivou veći stupanj uopćavanja. Na temelju empirijskih istraživanja a postupkom faktorske analize. ona nastaje i razvija se kroz funkcionalnu interakciju četiri glavna sektora u koje su organizirani ovi obrasci ponašanja: kognitivni sektor (inteligencija).. Skiner smatra da nije cilj niti jedne nauke da samo objašnjava pojave. Dakle. Ajzenk je faktorskom analizom utvrdio sljedeće fundamentalne dimenzije ličnosti: 115 .25). prema njemu. Utvrđivanje osnovnih faktora ili dimenzija. 1947. Na ovom je nivou najveći stupanj generalizacije. već ga treba tumačiti. konativni sektor (karakter). 3. 2. ponašanje je funkcija podražaja iz objektivnog svijeta. Tu susrećemo osobine ličnosti koje su povezane sa dvije ili više navika reagovanja u sličnim situacijama. ali joj se zamjeri što u determiniranosti ljudskog ponašanja izostavlja naslijeđe i biološke faktore. Pojedinačni postupci ponašanja kao odgovori na različite podražaje. Viši nivo su oblici ponašanja koji su uobičajeni odgovori pojedinca u istim ili sličnim situacijama. pa tako i psihologija ne može samo objašnjavati ljudsko ponašanje. Bihevioristička teorija je zasigurno najegzaktniji pristup u objašnjenju ljudskog ponašanja. To Skiner prikazuje formulom S-»R. eksperimentalnom istraživanju i fiziološko-neurološkim spoznajama psihičkog života. DIMENZIONALNA TIPOLOGIJA LIČNOSTI Ovu teoriju je razradio američki psiholog Ajzenk. afektivni sektor (temperament) i somatski sektor (konstitucija) (Ajzenk. Oni imaju najniži nivo generalizacije. gdje je S podražaj. Polazišna osnova Ajzenkove teorije su empirijska iskustva koja se mogu objektivno utvrditi. kako ih on zove. omogućuje kompleksno sagledavanje i definiranje ličnosti. str.Bihevioristička teorija ličnosti usmjerena je na izučavanje ljudskog ponašanja kao objektivne realnosti. Ajzenkova dimenzionalna teorija se oslanja na rezultatima faktorske analize. Ajzenk je utvrdio da u ličnosti postoje četiri nivoa : 1.

sposobnost naprezanja je slaba. Općenito oni su točni ali polagani. dok su neki živčani sistemi jaki (reagiraju na jače podražaje i teže se umaraju). postoje neka svojstva koja se cijene u većini kultura i zbog kojih se ličnost smatra zrelom. mušičavi. Naslijeđu pripisuje i razlike u mogućnosti učenja. nalazimo da ih karakteriziraju opsesivne tendencije.Topološka teorija ličnosti. 116 . Potrebno je istaći da i sljedeće teorije zaokupljaju pažnju savremenih psihologa: .). obuzeti osjećajem manje vrijednosti. pate od nesanice. Keli.introverzija. Maslov. Seldon. 246. "(Ajzenk. (I-E faktor) b) Neuroticizam . iritabilnosti. odani sanjarenju. Pa ipak. Dao je veliki doprinos u objektivnom sagledavanju i utvrđivanju osnovnih dimenzija ličnosti pa se uz Katela smatra najboljim poznavaocem multidimenzionalne teorije ličnosti. U njihovoj tjelesnoj konstituciji dominira vertikalni rast nad horizontalnim.Humanistička teorija ličnosti. pa ako ih ličnost posjeduje.stabilnost (N faktor) i c) Psihoticizam (P faktor).Motivacijska teorija ličnosti. Sekrecija slina je inhibirana.. dok u drugoj sredini se možda takve osobine mnogo ne cijene pa se ni ličnost neće smatrati zbog toga zrelom. nervozni.Kognitivna teorija ličnosti. str. Njihova inteligencija je relativno visoka. U nekoj društvenoj i kulturnoj sredini cijene se određena svojstva. oni su u društvu smeteni. Lewin .. a razina aktivnosti holinesteraze visoka. On ne zanemaruje naslijeđe i govori da su neki živčani sistemi slabi (reaguju na slabije podražaje i lahko se umaraju). Muraj. onda se smatra daje zrela. apatija i da pate od labilnosti autonomnog živčanog sustava. Ajzenkova teorija ličnosti predstavlja pokušaj objedinjavanja fenotipskog i genotipskog pristupa u proučavanju iičnosti (utjecaj naslijeđa i socijalne okoline). Ajzenk smatra da se ličnost formira socijalizacijom na osnovu bioloških datosti nervnog sistema. ZRELA LIČNOST Pojam zrele ličnosti zavisi od konkretnih društvenih i kulturnih prilika.a) Intraverzija . Ajzenk ovako opisuje neurotičnog introverta: "Pokazuje tendenciju razvijanja simptoma anksioznosti i depresije.Konstitucionalna teorija ličnosti. . Na području proučavanja ličnosti ostvarena je sinteza teorijskog i empirijskog rada. u socijalnim se zbivanjima drže u pozadini. njihov rječnik izvrstan i oni su obično uporni. zato smo u ovom kratkom pregledu iznijeli neke od teorija koje najbolje pokazuju tu genezu razvoja znanstvene teorije ličnosti. Neke od teorija smo ranije naznačili zbog toga ih nismo zasebno predstavljali. 1947. . Prema njihovim vlastitim izjavama njihovi osjećaji mogu biti lako povrijeđeni. .

imaju stabilne etičke principe i vrijednosti. odsustvo diskriminacije ljudi po etičkim i vjerskim osnovama. objektivna procjena sebe i drugih. empati-čan stav. socijalna funkcionalnost.bolje prosuđuju druge i sebe.odgovornije su.U jednom istraživanju utvrđivana je razlika između ličnosti za koje se smatra da su zrele i onih za koje se načelno smatra da su nezrele. uvažavanje drugih ljudi i posebno izražena kreativnost u svojoj struci. . visok stupanj tolerancije. Dobijeni rezultati pokazuju u čemu je vrijednost zrelih ličnosti: . Koji su to modaliteti? Sta podrazumijevamo pod pojmom crta ličnosti? Koje crte spadaju u dimenziju surgentnosti i desurgentnosti? Na osnovu čega dijele temperament fiziognomisti? Koje su primarne crte na koje ukazuje Ajzenk? Definiši karakter! Koja je svojstva koja obilježavaju karakter Gilford izdvojio faktorskom analizom? Kako glasi Sprangerova klasifikacija interesa? Kako Bujaš definira pojam stav? Obrazloži svoj stav prema ratu! Koja je svrha poznavanje ljudskih stavova? Koja dva nagona prema Frojdu stvaraju libido? U čemu se ogleda razlika u shvatanju ličnosti između Frojda i Olporta? Koja od teorija prenaglašava utjecaj socijalne okoline na razvoj ličnosti? Koja je glavna zamjerka biheviorističkoj teoriji ličnosti? Opisi neurotičnog introverta prema Ajzenku! Sta karakteriše zrelu ličnost? 117 .upornije su u realizaciji svojih ciljeva. jer nijedna ličnost nije u svim aspektima potpuno zrela. Maslov je analizom biografija većeg broja značajnih ličnosti iz prošlosti i savremenika. smisao za humor. hiperprostorom.bolje organizuju svoje aktivnosti. . . Navedi te momente! U čemu se ogleda dosljednost ličnosti? Obrazloži sljedeću formulu : R=f(RxS)! Katel ličnost objašnjava tzv. Danas postoji veliki broj psiholoških instrumenata kojima se utvrđuju pojedini segmenti ličnosti. . tolerantnije.otpornije su na poteškoće. spontanost. utvrdio da su sljedeće osobine karakterizirale te ljude: realna procjena stvarnosti. PROVJERI SVOJE ZNANJE Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta. . ali zrelost ličnosti se ne može na takav način utvrđivati. povjerljivije i manje neurotične.

pa on nastavlja " Bilo da proučava čovjeka u labaratoriji. svoje institucije i svoj jezik. prvenstveno proučavanje stavova i grupnog ponašanja.) Za čovjekovo ponašanje od velike su važnosti norme ili ustaljena pravila koje društvo nameće pojedincu. dok se organizovanim i intencionalnim odgojem čovjek oblikuje i organizovano usvaja vrijednosti konkretnog društva. politiku. Kreč i saradnici tvrdi daje izolovani pojedinac obična fikcija. ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE Čovjek je društveno biće i zato se ne može proučavati izvan zakonitosti koje vladaju u društvu. Staje socijalna psihologija? Socijalna psihologija je psihološka disciplina koja proučava ponašanje pojedinca u društvu.ponašanje ljudi u različitim socijalnim situacijama. na jezik. On to stiče procesom socijalizacije. Sta je predmet izučavanja socijalne psihologije? Socijalna psihologija razmatra: . bilo da proučavamo njegovu sposobnost za pamćenje. . čovjek rođenjem ne donosi nikakve izgrađene stavove i utvrđene obrasce ponašanja. pojave i stanja i na taj način usmjerava svoje ponašanje u skladu sa normama okoline. Sljedstveno svaki čovjek živi u društvenom svijetu i zato nijedan psiholog ne može da proučava ponašanje čovjeka kao vandruštvemog bića." {Pojedinac u društvu.9. pokazani uspjeh na testu inteligencije ili njegovo pohađanje crkve. sugestije. Posmatramo li različite države i različite narode. različit jezik itd. U procesu socijalizacije jezik igra značajnu ulogu. mnijenje i si 118 . Zato ćemo u ovom odjeljku dati osnovne naznake socijalne psihologije jer ona razmatra ponašanje čovjeka u društvu. pojedinac započinje svoj život u društvu koje ima svoje običaje.utjecaj socijalnih faktora na pojedine segmente ličnosti i na formiranje kompletne ličnosti. Naime.. što ne može a da ne ostavi odraza i na pojedincima koji žive u tako različitim društvenim i kulturnim sredinama. različitu kulturu. Jer. na klinici ili gomili. Ovaj je proces postepen i odvija se putem imitacije.. identifikacije kao neorganizovanih i funkcionalnih postupaka. . svoju kulturu i svoju proizvodnju materijalnih dobara. jer njime se dijete uči da tačno imenuje i definiŠe određene predmete.. str.utjecaj izvjesih psiholoških faktora na razne socijalne situacije i pojave. Zato s pravom D. zakone i norme. mi studiramo ponašanje čovjeka kao učesnika u događajima interpersonalnog ponašanja. uočit ćemo da uglavnom imaju i različite zakone. 8. a sve to zajedno i još dosta toga što nismo nabrojali čini društvo.

Više voli da pravi vlastite planove. potrebe. Svaki Čovjek se u nekim situacijama ponaša agresivno. Interpersonalno ponašanje je plod bioloških datosti (naslijeđa). Naime. interpersonalno ponašanje. uporan. Ovu osobinu interpersonalnog reagovanja treba shvatiti uvjetno. siguran u sebe. Zato da bi se shvatila sva raznolikost čovjekovog socijalnog ponašanja. Kreč i saradnici navodi neke od osobina interpersonalnog reagovanja: Dispozicija za uloge Nadmoćnost (društvena plašljivost). Sa stanovišta intencionalnog odgoja (namjerni utjecaji) najvažniji su postupci uvjeravanja i prinuda. tj. Pun pouzdanja. Njega karakteriše relativna dosljednost i specifičnost u reagovanju spram drugih. voda koji naređuje i usmjerava. Organizuje grupe. da obavlja ? oslove na svoj način. Kao sredstva namjernog utjecaja društvo koristi različite oblike verbalne i neverbalne komunikacije koja se ostvaruju kroz proces interpersonalnog ponašanja. OSOBINE INTERPERSONALNOG REAGOVANJA D. ne traži ni podršku ni savjet. ne drži jezik za zubima. ne stoji u. pozadini. silom krči sebi put. Zato je društveno ponašanje pojedinca u zavisnosti od njegovog načina interpersonalnog reagovanja. "agresivnost" kao interpersonalna dispozicija pojedinca je ponašanje koje se pokazuje u mnoštvu raznovrsnih situacija. nužno je upoznati osnovne zakonitosti psihičkih procesa (percepcija. itd. mišljenje. 119 . INTERPERSONALNO PONAŠANJE Interpersonalno ponašanje je način kako pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. samouvjeren.). Brani svoja prava. Društvo utječe na pojedinca različitim sadržajima i postupcima. socijalnog učenja (utjecaj okoline) i lične "historije" njegovih uspjeha i neuspjeha u realizaciji svojih ciljeva (ostvarenja potreba). Društvena inicijativnost (društvena pasivnost). osjet. Npr. pamćenje. a koje je izraženije nego kod drugih ljudi. ali kod nekih je pojedinaca ta reakcija izraženija. ne smeta mu ako je upadljiv. teži vlasti. potrebno je znati osnovne principe opće psihologije.Socijalna psihologija temelji se na spoznajama opće psihologije. jake volje. preuzima vodstvo. Nezavisnost (zavisnost). jer ni jedna se osobina ne izražava na principu "sve ili ništa". Dominantnost (submisivnost). emotivno dovoljan sam sebi. da bismo shvatili i predviđali ponašanja pojedinca u grupi. daje prijedloge na skupovima.

stvara mnoge druge veze. Ljubaznost (neljubaznost). oponent. predviđa slabosti i vidi najbolje kod drugih. Nakon 20 godina te osobine bile su relativno stabilne. 120 . ljuti se kad ga drugi posmatraju na radu. Zato se osobine interpersonalnog reagovanja razlikuju po stabilnosti. otvoren i pristupačan. uveličava sebe. npr. prodornosti. traži priznanje i aplauz. Učestvuje u društvenim poslovima. Ne rasuđuje u zauzimanju stava prema drugima. b) Prodornost osobina interpersonalnog reagovanja se odnosi na intenzitet ispoljavanja u realnom ponašanju pojedinca. Egzibicionizam (povučenost). ima ljubazno. koleba se da li se umiješati u grupnu diskusiju. Saosjećajnost (nesaosjećajnost). a neke mogu biti prisutne u većini socijalnih interakcija. topao. Npr. predusretljiv. brani žrtvu nepravde. osobina izražajne dispozicije "agresivnost" se kod različitih pojedinaca može različito manifestirati. Društvenost (nedruštvenost). sklon popuštanju. Druge napada neposredno i posredno. Naime. osjeća se nelagodno ako se razlikuje od drugih. Agresivnost (neagresivnost).Sociometrijske dispozicije Prihvatanje drugih (odbijanje drugih). odnosno može imati različite karakteristike. a) Stabilnost interpersonalnog reagovanja utvrđujemo praćenjem ponašanja pojedinca u određenom vremenskom intervalu. pokazuje izazivačku zlovolju prema vlasti. plemenito ponašanje. kod nekoga to može biti stalna forma ponašanja a kod nekoga povremena i si. vjeruje i povjerljiv. KARAKTERISTIKE OSOBINA INTERPERSONALNOG REAGOVANJA Samo poznavanje osobina interpersonalnog ponašanja nije dovoljno za objašnjenje i predviđanje ponašanja pojedinca. ističe se i neobično ponaša da bi privukao pažnju. pretjerano pati od treme. Tako je Maslov pratio 300 zaručenih parova u osobinama samopouzdanja i društvenosti. U ponašanju i odavanju štrči i razmeće se. U svakoj vezi nalazi razlog za takmičenje -drugi su rivali koje treba poraziti. voli daje s ljudima. jer se osobine razlikuju po raznim dimenzijama. ne umije da sarađuje. neke se osobine ispoljavaju samo u izuzetnim situacijama. Izražajne (ekspresivne) dispozicije Takmičarstvo (netakmičarstvo). kod nekoga će se ispoljavati u verbalnoj agresiji (svađanje) a kod nekog u fizičkom napadu. dosljednosti i strukturi. lahko pristupa drugima. Dobroćudan. Prezauzetost sobom (društvena ravnoteža). U neprilici je kad ulazi u sobu pošto su drugi sjeli. Zainteresovan za osjećanja i potrebe drugih. svađalica.

dobijanje inspiracije i stimulacije. . to ćemo ukratko istaći osnove funkcioniranje grupe. . Kako interpersonalno reagovanje određuje Čovjekovo ponašanje i njegov odnos sa drugima. . . d) Struktura je zbir ocjena za jednu osobinu i ona ukazuje na nivo pojedine osobine kod pojedinca. vrijednosti.to zahtijeva njihov gazda ili organizacija.) Društvene organizacije čini više psiholoških grupa povezanih radi ostvarenja zajedničkog cilja.plaćeni su za to. . provođenje praznika i odmora. što na neki način određuje funkciju grupe.uklanjanje iz domaće napregnute situacije.od njih se to očekuje.. .dobijanje posla. zadovoljenje seksualnih potreba. GRUPNO PONAŠANJE Grupa je dva ili više pojedinaca koje vezuju zajedničke karakteristike. . Tako Gibl.oslobađanje od dosade. FUNKCIJE GRUPA U grupi pojedinci mogu realizirati svoje različite potrebe (zaštita od spoljnih prijetnji. 121 . Plats i Miler navode šarolikost ciljeva zbog kojih su pojedinci u društvenim grupama: . Interpersonalno reagovanje pojedinca zavisi od saznanja koje čovjek ima o svijetu koji ga okružuje i potreba i načina kako ih zadovoljava. . pribavljanje hrane.kupovina u gradu gdje se putuje. . susreti s drugima na njihovom terenu ili gdje su njihovi interesi.putovanja. norme..). Te grupe mogu biti psihološke i društvene organizacije.obrazovanje. samoaktualizacija i si.susreti sa prijateljima.c) Dosljednost je kao karakteristika posebno bitna jer na neki način ukazuje na moguće ponašanje pojedinca u sličnoj situaciji.status i prestiž. . Odnosi među Članovima psihološke grupe su uzajamno zavisni (ponašanje svakog Člana utječe na ponašanje drugog) i veže ih zajednička ideologija (vjerovanje. . Nivo dosljednosti se mjeri povezanošću (interkoleracija) ocjena te osobine u različitim situacijama u kojima se pojedinac nalazi.

grupe koje pružaju zadovoljstvo. za razliku od mase ili mnoštva. društveno-akcione grupe. Mala se grupa zbog toga definiše kao socijalna jedinica koju čini ograničeni broj pojedinaca. Neki autori uzimaju i druge kriterije za diferencijaciju grupe. članovi grupe moraju međusobno sarađivati. Ponekad su statusni simboli važni za jačanje identifikacije sa grupom. kohezivna skupina u kojoj pojedinci imaju zajednički cilj. vežu ih mnogostruke veze. STRUKTURA GRUPE Da bi grupa mogla realizirati svoje ciljeve. Članovi grupe imaju izdiferencirane položaje koji određuju status pojedinca u grupi. razlikujemo: radne grupe. VRSTE GRUPA Grupa je. gdje su jasno propisane dužnosti svakog člana. Status pojedinca u grupi može biti formalno označen. U odnosu na broj članova se spominju velike i male grupe itd. Socijalna grupa ima svoju strukturu i norme. Jedinstveni cilj grupe određuje i osnovnu funkciju grupe. U odnosu na cilj kojeg pojedinci ostvaruju u grupi. U nekim grupama hijerarhija je okomita i koncentracija vlasti je u vrhu. D. Hijerarhijska struktura grupe određuje položaj pojedinca u grupi. Psihološke grupe bolje funkcioniraju ako imaju manji broj Članova. odnosno hijerarhijski položaj. jer je tad veći međusobni utjecaj članova grupe. od onih Čija je struktura izrazito formalna. razred). Statusni simboli imaju smisao da članovi grupe mogu lahko zapaziti poziciju pojedinca i da se ponašaju u skladu sa propisanom normom. Zato kažemo da strukturu grupe čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe. tako se spominju primarne grupe (porodica.Iz ovog primjera smo vidjeli da su različite potrebe pojedinaca u grupi. Kreč navodi primjer kada su statusni simboli sami sebi svrha: 122 . dok se opet u nekim grupama vlast raspoređuje na članstvo. U toj saradnji različiti članovi imaju različite uloge koje vremenom postaju ustaljen sistem međusobnih odnosa. Unatoč tolikoj raznolikosti potreba pojedinaca. do neformalnih grupa gdje dvije osobe mogu zauzimati isti položaj (rekreativne grupe). grupa može imati zajednički cilj kojem teži i koji podržavaju svi njeni članovi. kako je to u vojsci. Grupe se međusobno značajno razlikuju prema svojoj strukturi. vojna jedinica. Upravo to i određuje vrste grupa. stvaralačke grupe.

123 . koji seže do koljena. tako i članovi grupe mogu da utječu na vođu. Jedna velika Čikaška kompanija izazvala je poveću krizu prije nekoliko godina kad je nabavila novi tip stolice sa uspravnim naslonom kako bi ih dva-tri njena rukovodioca isprobali. Članovi grupe mogu formalnog vođu prihvatiti kao daje to njihov izbor."Prije nekoliko godina jedna je kompanija otvorila u Dalasu svoj novi ogranak s pet novih potpredsjednika koji su smješteni u istovjetne kancelarije. Ovim se postupkom može otkriti kako. sociogram. Oni koji nisu dobili stolicu. prihvatanja i neprihvatanja članova grupe koristi se grafički metod. Od svakog člana grupe se traži da se izjasni o tome s kim bi najradije sarađivao na nekom poslu. vojne jedinice) vođu najčešće određuje neko izvan grupe.. članovi sami biraju vođu. U grupama u kojima ne postoji neki jasno propisani sistem postavljenja vođe. ali se dešava da takvo vodstvo nije prihvaćeno u grupi. odnosno s kim nikako ne bi sarađivao. Sve je bilo mirno dok jedan nije upotrijebio svoj potrošni fond da pribor za pisanje s jednim perom zamijeni s dva pera.." UTVRĐIVANJE STRUKTURE GRUPE Najčešći postupak kojim se utvrđuje struktura grupa je sociometrijska analiza. Za prikazivanje strukture sviđanja i nesviđanja. Članovi grupe koji imaju najveći utjecaj na grupu su vođe. tzv. U formalnim grupama (npr. Vodstvo je interpersonalno ponašanje jer kako vođa može da utječe na ponašanje Članova grupe. pa je jedan od njih. osjećali su se bijedno. Svaka kultura i svaka grupa ima različite predstave o tome kakav bi trebalo da bude "pravi vođa". univerzalno je priznat kao uniforma naučnika. zamijenjena je malo-pomalo funkcijom statusnog simbola. Vodstvo je kvantitativna varijabla. Za četiri dana svi potpredsjednici imali su već pribor sa tri pera. Moreno je razvio ovu metodu za utvrđivanje međusobnog prihvatanja ili neprihvatanja članova grupe. radi spasa dostojanstva. jer svi članovi grupe su na izvjestan način vođe. Sociometrijska analiza pruža podatke o položaju pojedinaca u grupi i frekvenciju dodira." "Čist. VODSTVO U GRUPI Vođa je onaj član grupe koji utiče na njenu aktivnost. bijeli mantil. koliko i s kim članovi grupe komuniciraju i sarađuju. Prvobitna funkcija laboratorijskog mantila kao korisne haljine koja štiti kožu i odjeću od oštećenja u laboratoriji. kupio stolicu za svoj novac i krišom je unio u svoju kancelariju.

sam nagrađuje i kažnjava. s vođom u sredini i sa malo veza među članovima. kakav je autokratski vođa. "tjelohranitelji" i si. pristupačan je članovima grupe. određivanje politike grupe.. Demokratski vođa podstiče ostale članove da učes tvuju u određivanju ciljeva i planova grupe. sam određuje politiku. naglašava skladne unutrašnje odnose. Autokratski vođa ima apsolutnu vlast. nagrađuje ih. ne savjetuje se sa ostalim članovima. de mokratski vođa je agent ili predstavnik grupe. odnosi se na ponašanje vođe u situaciji kad se grupa nalazi u krizi. ideolog. Za razliku od diktatora. Započinjanje i usmjeravanje. Razmatrajuće ponašanje. Demokrata nije za isključivu vertikalnu hi jerarhiju i zbog toga ne dozvoljava specijalne privilegije. planove. pogodna za agresiju i sukobe među članovima grupe. zbog čega i podstiče segregiranu strukturu grupe. svi služe da održe status vođe. Na ovaj se način formira "dvorska garda". vrhovni je pokretač i sudija. Ovakvom vođi odgovara apsolutistička funkcija i zato ju podupire. Proširuje svoju odgovornost i na druge članove te podstiče kohe ziju grupe. Glavne funkcije su: izvršna. Njemu također ne odgovara saradnja među članovima grupe. PONAŠANJE VOĐE Holpin i Vajner su faktorskom analizom utvrdili dvije nezavisne dimenzije ponašanja vođe: 1. Tako neki autori funkcije vodstva dijele na glavne i sporedne. zahtijeva od članova da se pridržavaju normi. nagrađivanje i kažnjavanje i arbitraža među članovima grupe. Sociogram takve grupe je u obliku zvijezde. AUTOKRATSKO I DEMOKRATSKO VODSTVO Autokratsko i demokratsko vodstvo su dva diajametralno suprotna načina rukovođenja. 19. si. istrajava na svojim naređenjima. U sporedne funkcije se ubrajaju: spoljni simbol grupe. diriguje aktivnošću Članova. kontrola unutrašnjih odnosa. Sociogram vodstva ® 124 . motivisanjem članova grupe održava se unutrašnja harmonija. 2. planiranje. Vođa koji dobija visoke ocjene za ponašanje u kriznoj situaciji traži nove ideje. između kojih ima više prelaza. predstavljanje grupe. očinska funkcija.FUNKCIJE VOĐE Funkcije vođe zavise od vrste i strukture grupe. Ovaj tip vodstva ima vertikalnu hijerarhiju u kojoj je vođa u kontaktu sa vođama drugoga reda. Atmosfera u ovakvim grupama je napregnuta. Ovakav vođa pokazuje obzir prema članovima. "žrtveni jarac" i si.

usklađeni] i. . Tako je u jednom eksperimetu od četiri osobe zatraženo da raspravljaju o jednom problemu.Bez demokratskog vođe grupa može izvjesno vrijeme funkcionirati. 2. Rezultati su ukazali da ne postoje osobine ličnosti koje bi ukazivale na vođu u svim situacijama. dok kod autokratskog se grupa "ruši ko kula od karata". Svaki od ispitanika mogao je da vidi samo svoje sijalice. U demokratskoj grupi je veća motivacija za rad. Vođa mora biti opažen kao "najbolji od nas". Struktura autoritarnog vodstva u maloj (a) i većoj grupi (b). U toku eksperimenta ispitivači 125 .imaju veću iterpersonalnu senzitivnost. 20. Vođa mora biti opažen kao "jedan od nas".dominantniji. . Utvrđeno je da se pojedinci koji više govore mogu nametnuti za vođu u grupama čiji se članovi još dovoljno ne poznaju. Tada su eksperimentatori instruirali ispitanike da će im se paliti zelena sijalica kada se jave za riječ i daju konstruktivan prijedlog za rješenje problema.manje konzervativni. Međutim. Vođa mora da odgovara očekivanjima sljedbenika. Vođa mora biti opažen kao "većina nas". struktura demokratskog vodstva u maloj (c) i većoj grupi (d) Kako članovi grupe vide vođo? 1. . 4. SI. Prije bi se moglo reći da karakteristike vođe zavise od sastava grupe i vrste zadatka koji je pred grupom. 3. Manje u svojim istraživanjima ustanovio da su vođe: . KARAKTERISTIKE VOĐE Rađena su mnogo istraživanja da se utvrdi koji su to pojedinci i kakva svojstva treba da imaju kako bi mogli upravljati ljudima. iskustva govore da su neke osobine češće kod vođa nego kod članova grupe. . a crvena sijalica kada njihovi prijedlozi nisu dobri.fleksibilniji. i ustanovljeno je koji ispitanik najmanje govori.

a to je moguće naučiti. U savremenom društvu pojedinac je istovremeno član više različitih grupa. ide se u rizike. izvan kontrole grupe.su namjerno manipulirali i ispitaniku koji je prije najmanje govorio stalno palili zelenu sijalicu a ostalim crvenu. Umjesto da su teret. Quelch5 koji kaže: "Inteligentni mladi ljudi savladaju velike količine brojki. on je prije svega vođa. komunikativniji. ali da nema nekih posebnih karakteristika koje bi bile zajedničke svim vođama. Za vođu je potrebna obuka. Tako u jednom danu može biti u različitim ulogama (otac. Većina istraživača slaže se da su vođe inteligentniji od prosječnih članova. Međutim. Ljudi mogu naučiti da u svom životu rezultatima postignu zadovoljstvo. Ispitivači su ovakav odnos u grupi tumačili tako da osobe koje više govore ostavljaju dojam većeg zanimanja za grupu i njene interese. pa je stoga "i u dobru i u zlu uvijek i zasvagda član grupe ". pripremaju planove za biznis. Rampav kaže: "Nije dovoljno da budeš direktor. čovjek je društveno biće. sigurniji u sebe. niti jednostavnija. član 126 . Umjesto pasivnog čekanja. Carnegie u svojoj knjizi "Lider u vama" piše o američkom iskustvu u upravljanju ljudima. U tom području potrebno je poboljšanje. zbog čega ih ostali češće biraju za vođe. u timskom radu i u drugim ljudskim vještinama. Umjesto tajnosti. u pismenoj i usmenoj komunikaciji. kako kaže Caraeige." "Ljudi rade za novac. iskustva su pokazala da se i vodstvo može naučiti. pohvale i nagrade." Carnegie tvrdi da uspješan vođa nije samo menadžer. radnik u fabrici. nego kad se neko sprema da postane inženjer u automobilskoj industriji i da tamo konstruira bolji klip. Osim međusobnog takmičenja postoji i saradnja. ali će zato na području međuljudskih odnosa nastava na Harvardu pretrpjeti korjenite promjene." "Važan je kralj. a seljaci se mogu žrtvovati. Navodi primjer postdiplomskog studija na Harvardu o komunikologiji i vodstvu. ambiciozniji i objektivniji u procjeni situacija. prelazi se na zajedničko korištenje potrebnih informacija. D. J. ljudi postaju bogatstvo tvoje firme. Mada je nekome bliže upravljanje ljudima. Ubrzo se pokazalo da ispitanik koji je stimuliran ima više udjela u diskusiji i da se njegov sociometrijski status povećao. ništa lakša. " Pravila šahovske igre školski su primjer hijerarhijskog poretka i njegovih posljedica. Tako navodi mišljenje prof. analiziraju tržišta. u izvjesnom smislu. Čovjek se po prirodi ne rađa da bude vođa. moraš posjedovati sposobnost usmjeravanja drugih. POJEDINAC U GRUPI Olport kaže da je ponašanje pojedinca u grupi djelimično određeno bazičnom ličnošću koja je. ali će istrčati onaj jedan dodatni krug samo radi priznanja.

amaterskog pozorišta, član vjerske zajednice, član šahovskog kluba i si.)- Linton kaže da pojedinci obično obnašaju uloge prije sukcesivno nego simultano. Zbog toga je moguće da pojedinci imaju mnogostruke uloge, a da ne zapadaju tako često u sukob uloga. Pa, ipak, do sukoba uloga dolazi.

KADA I ZBOG ČEGA SUKOB ULOGA?
Do sukoba uloga dolazi kada pojedinac obnaša dvije uloge koje su antagonističke. Naprimjer sukob između uloge žene domaćice i žene političara. Žena koja zauzima istovremeno te dvije uloge, nailazi na poteškoće, jer uloga domaćice podrazumijeva daje kuća na prvom mjestu, dok uloga političara zahtijeva veliki angažman u političkom i javnom životu i, zbog toga, često izbivanje iz kuće. Berčard navodi primjer sukoba između ratničke uloge oficira i nenasilne uloge svećenika. Za razrješenje ovakvog konflikta, pojedinci najčešće, prema ovom autoru, primjenjuju ove odbrambene mehanizme: Racionalizacija."~NGko mora da donese ovim mladićima jevanđelje". Razdioba:"~Poda.j caru carevo a Bogu Božije". Represija: "Ne vidim nikakav sukob". Povlačenje:"^ bih želio da o tome govorim". U zapadnoj civilizaciji najčešći sukob zbog antagonizma uloga imaju tzv. "marginalni ljudi". Stounkvis ih ovako definira: "Onaj koga je sudbina osudila da živi u dva društva i dvije ne samo različite već i antagonističke kulture. "To su uglavnom pripadnici manjina, imigranti, kriminalci i si. Razne uloge koje pojedinac ima u grupama odražavaju njegovu ličnost, ali i očekivanja kakva, prema mišljenju pojedinca, drugi imaju od njega. Sukobi uloga mogu nastupiti i zato što su u antagonizmu očekivanja drugih, kako ih pojedinac vidi, i njegove stvarne težnje. To se zove inkopatibilnost uloga. KONFORMIZAM NASPRAM NEZAVISNOSTI POJEDINCA Konformizam je oblik interpersonalnog ponašanja kada pojedinac popušta pritisku grupe u suđenju ili akciji, što proizilazi iz sukoba između vlastitog mišljenja i onoga koje zastupa grupa. Kao socijalno biće, čovjek mora prihvatati vrijednosti i norme društva, zbog čega u ljudskom ponašanju ima dosta konvencionalnosti i jednoobraznosti. Međutim, zajednički stavovi i konvencije, kao dobro "podmazani" žlijebovi društvenog ponašanja, ne izazivaju sukobe unutar pojedinca jer ih on prihvata kao svoje oblike ponašanja. Prava je suština konformizma da pojedinac popušta pritisku grupe i prihvata njene vrijednosti i ponašanje. 127

Nasuprot konformizmu je protivkonformizam, kao oblik ponašanja kada se pojedinac aktivno suprotstavlja grupi (Baš u inat neću kao drugi). Protivkonformizam treba razlikovati od nekonformizma kao dimenzije nezavisne ličnosti. Nezavisna ličnost sama odlučuje, da li će prihvatiti ili neće grupne norme, nije neopravdano podložna pritisku grupe niti je neopravdano nošena silama otuđenja od grupe. Od čega zavisi konformizam?
1. Situacija u kojoj se pojedinac nalazi može utjecati na prihvatanje grupnih 2. 3.

4. 5.

pritsaka. Istraživanja su pokazala daje popuštanje veće u teškim situacijama. Veličina grupe - u principu pojedinac je podložniji pritisku veće grupe. Sastav grupe - posebno je značajno ko su članovi opozicije i koliko ih ima (npr. laik će lakše prihvatiti mišljenje atomskih fizičara o opasnosti atomskog zračenja, čak i kad oni nisu u pravu). Jačina prinude - nagrada i kazna značajno utječu na konformističke ponašanje. Siri društveni kontekst - političke, sociološke i historijske prilike utječu na konformizam

Naglasili smo da ponašanje pojedinca u grupi zavisi od karaktera grupe, s jedne strane, i karakteristika pojedinca, s druge. Naime, u formalnoj grupi struktura grupe i pravila ponašanja su određeniji. Tu svako ima svoje mjesto i ulogu. U neformalnoj grupi obaveze pojedinca prema pojedincu i prema grupi su manje, ali dešava se da se pojedinci prije povinuju pravilima neformalne grupe, vjerovatno stoje to njihov izbor. Na ponašanje pojedinca posebno utječe da lije grupa organizovana na autokratski ili demokratski način. U autokratskim grupama pojedinci izvršavaju naređenja, disciplina je nametnuta i zato pojedinci, kad im se za to ukaže prilika, krše pravila. Demokratska grupa daje mogućnost svim Članovima da uzmu učešća u radu i razvoju grupe, zato oni to doživljavaju kao svoj izbor i savjesnije izvršavaju svoje obaveze. NA KRAJU OVOG POGLAVLJA
v

Čovjek današnjice je član različitih grupa, jer jedino stupanjem u grupe i organizacije može donekle da kontroliše političke, ekonomske i društvene sile koje prijete njegovoj individualnoj slobodi. S druge strane, postavlja se pitanje kako da čovjek očuva svoju individualnost u grupi. Na ovo pitanje socijalna psihologija odgovara: niti pojedinac ili društvo; niti pojedinac protiv društva; niti pojedinac i društvo; već samo pojedinac u društvu. 128

ODGOJ ZA DEMOKRACIJU I RJEŠAVANJE SUKOBA Svijet u kome živimo pun je protivrječja, zbog čega dolazi do sukoba između pojedinaca i grupa. Sukob se zbiva u porodici kao posljedica loših socio-ekonomskih uvjeta i loših odgojnih postupaka. Do sukoba u društvu između različitih društvenih slojeva dolazi zbog različitih interesa i pozicija. Sukob se zbiva između različitih političkih, vjerskih, etničkih i kulturnih zajednica zbog različitih stavova i ideologija. Konačno, sukobi se događaju i između naroda i država, koji često prerastaju u oružane sukobe. Sukobi mogu biti nasilni i nenasilni, otvoreni i prikriveni, trajni i trenutni. U posljednjih desetak godina u svijetu je vođeno na stotine ratova, koji su odnijeli na stotine hiljada ljudskih života i napravili materijalne Štete na milijarde dolara. Danas je u svijetu više desetina ratnih žarišta, koja mogu u svakom trenutku eskalirati u prave ratove.
ZAJEDNIČKI MEĐUSOBNO OVISNI TEMELJI DEMOKRACIJE

VRIJEDNOSTI

SLOBODA

DOSTOJANSTVO OSOBA JEDNAKOST PRAVA

razmimoilaženje vezano uz vrijednosti

sloboda mišljenja

dostojanstvo osoba jednakih prava

zahtijeva zahtijeva odabiranje sudjelovanje

argumentacija

raspravljanje, da bi se odlučilo SI. 21. Zajednički međusobno ovisni temelji demokracije

129

koje se same ne mogu zaštiti. međuvjerski itd. 1989. Jedno od ključnih pitanja u odgoju za demokraciju jeste nenasilno rješavanje sukoba..stalno traganje za krivcima i žrtvama. Sukobi mogu biti unutar grupe i između grupa. Temeljna oznaka demokracije je pluralizam. . Kao društveno biće.negativno tumačenje komunikacije druge grupe.). Odgoj za demokraciju podrazumijeva usvajanje vrijednosti koje su univerzalne i koje su naslijeđe pozitivnih iskustava ranijih generacija.izbjegavanje. . Šta je demokracija? Klasična definicija demokracije glasi: Demokracija je upravljanje narodom od strane naroda. A. u njima svi gube. čovjek može jedino iskazati svoju čovječnost u društvu. J30 .jaka kohezija unutar suprotstavljenih grupa. Osnovni temelji demokracije su: vrijednosti. Osnovne karakteristike međusobnog sukoba su : . O tome smo dali neke informacije u poglavlju koje tretira sadržaje iz socijalne psihologije. sloboda i jednakost prava. a najugroženije kategorije su djeca i starije i nemoćne osobe.konfrontacija ( Daft . Montinje navodi tri cilja važna za odgajanje za demokraciju: 3. . . . Pluralizam podrazumijeva uvažavanje različitosti među ljudima u mišljenju i djelovanju. Sa stanovišta demokracije.precj enj i vanj e svoj e grupe. NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA Do sukoba dolazi zbog nespojivih tendencija i djelovanja između pojedinaca i grupa. dopuštajući svakom pojedincu i skupini da iskaže svoj glas. Zbog svega ovog danas se u svijetu pridaje velika pažnja odgajanju ljudi za demokraciju i nenasilno rješavanje sukoba.Sukobi ma koje vrste bili nikome ne donose koristi. .ohlađivanje. 1. veoma značajno je pitanje vodstva koje tretira socijalna psihologija. . prvenstveno one iz socijalne psihologije su fundamentalna osnova za razvijanje strategije odgajanja za demokraciju. Teorijske spoznaje iz psihologije. . Socijalna psihologija se bavi upravo problemima ponašanja čovjeka u društvu.prema Luthansu.obuzdavanje i .pretvaranje sukoba u međunacionalni. Kroz historiju demokracija se različito očitovala i tumačila i bila proizvod koliko razuma toliko i volje. Demokracija je društvena kategorija i uključuje sve građane. 2.naglašeno neprijateljstvo spram druge grupe.

Robins predlaže i četvrtu metodu koju naziva saradnja. Unutar šire skupine: ratno stanje. Brajši Među partnerima: antagonizam." Brajša se bavi sukobima u školi i njihovom nadilaženju. onemogućena kreativna saradnja. Stoga S. Kroz rješavanje školskih konflikata. Rješavanje sukoba ovom metodom odgovara stranama u sukobu. što svakako i ne bi mogli. 131 . Posljedice postupka "Pobjeda .Sukobi između pojedinaca i skupina ne izbijaju tek tako. nemogućnost kompromisa. što je kompromis. jer svako mora ponešto izgubiti i dobiti. odnosno onaj koji je pobjednik. prisila u podržavanju odluka. neuspjeh skupnog funkcioniranja. sumaglica. zabranjena različita mišljenja. Brajša kaže u "Pedagoškoj komunikologiji": "Konflikt (sukob) ne pada iz vedra neba. prestanak traženja rješenja. slaba vidljivost. jer zajednički traže najbolje rješenje. Tvrdi daje samo "konfliktna škola" stvarna odgojna ustanova. ne može biti potpuno zadovoljavanje strana u sukobu. Rješenje sukoba prema metodi svako dobiva. oni imaju svoju historiju nastajanja. mladi se mogu odgajati za pravu demokraciju u društvu. "ti dobivaš . Prve dvije metode nisu dobra rješenja u rješavanju sukoba jer uvijek postoji onaj koji je poražen. a ja gubim" i "svako gubi". skepticizam. Otvoreni sukob je vrh sante leda. Interesantno je njegovo promišljanje o pozitivnim efektima konflikata u školi. Ova konstatacija se mora uzeti uvjetno. Prethodi sparina. mijenjanje partijske linije. ako bi škola skrivala konflikte. agresivna oligarhija. prilagođavanje ili napuštanje. a ti gubiš". jer Brajša misli da se kroz školu mladi trebaju učiti demokraciji i rješavanju sukoba nenasilnim sredstvima. Kako P. POSTUPANJE U SUKOBU ( KONFLIKTU) Prema Tomasu Gordonu postoje ove metode rješavanja konflikta: "ja dobivam. opći pritisak.poraz" prema P. Tako zagovara da u školi mora biti razrađena strategija rješavanja konflikata. neprijateljstvo. Ove metode ne rješavaju konflikt nego ga odgađaju za neko vrijeme kada će poraženi tražiti priliku da pobijedi. P.

Saradnja je jedini način rješavanja sukoba. u kojoj postoji aktivno slušanje. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Sta je predmet proučavanja socijalne psihologije? Kako se zove način na koji pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. kompromis i saradnja. interesa i ciljeva a ignoriranje protivnikovih. Koji je postupak najracionalniji u rješavanu sukoba? 132 . Za uspješno rješavanje sukoba osnovna pretpostavka je komunikacija. izbjegavanje. Prilagođavanje je metoda u kojoj se vlastite potrebe prilagođavaju ili se odustaje od njih za račun onih protivnika. davanje i primanje otvorenih i iskrenih poruka i poštivanje druge strane. U čemu se ogleda osobina interpersonalnog reagovanja dispozicija t(a uloge prema D. Izbjegavanje je postupak u kome se bježi od problema i ne uzimaju se u obzir ni svoje ni tuđe potrebe. interesi i ciljevi. gdje je prisutna kooperativnost protivničkih strana da iznađu najbolja zajednička rješenja. Kreču i saradnicima? Koje grupe imamo u odnosu na cilj koji pojedinac ostvaruje u grupi? Sta čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe? Objasni razlike između autokratskog i demokratskog vođe! Koje karakteristike vođe je ustanovio Man? Napravi razliku između konformizma. Kompeticija podrazumijeva samo zadovoljavanje svojih potreba. Kompromis se postiže pregovaranjem da se udovolji i vlastitim i potrebama protivnika. prilagođavanje. protivkonformizma i nezavisne ličnosti! Od čega zavisi konformizam? Koja je temeljna odrednica demokracije? Koji su osnovni temelji demokracije? Obrazloži posljedice postupka u rješavanju sukoba "Pobjeda —pora^\ prema Brajši. Zbog toga je potrebno ljude sistematski odgajati da znaju uspješno komunicirati.RJEŠAVANJE KONFLIKTA Tomas i Ovens (Thomas i Owens) preporučuju ove metode u rješavanju konflikta: kompeticija.

Kako čovjekov razvoj možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. koji je uvjetovan biološkim zrenjem. U životinjskom svijetu svaka jedinka iznova razvija svoj biološki repertoar i tako vrsta uvijek počinje ispočetka. U svom filogenetskom razvoju čovjek je procesima adaptacije usavršio svoje biološke i psihičke strukture. tako i razvoj psihičkog života možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. odnosno odgojem i obrazovanjem. to se psihologija usredsredila na proučavanje psihičkog života čovjeka kroz individualni razvoj.000 godina. i psihički razvoj. mijenjajući njegove psihofizičke karakteristike. zove se razvojna psihologija. koji nastaje pod utjecajem okoline. Bez obzira koliko su te procjene tačne. i predvidi proces međusobno povezanih promjena do kojih je došlo usljed sazrijevanja i učenja. Procjene se kreću od 25. Za razliku od filogeneze koja je razvoj vrste.000 do 300. Ontogeneza čovjeka je znatno drugačija. Kako filogenetski razvoj čovjeka nadilazi mogućnosti egzaktnog utvrđivanja razvoja psihičkog života čovjeka. PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA Naučnici različito procjenjuju kada se pojavio čovjek na Zemlji. objasni. što nazivamo fenotip. sasvim je sigurno da se čovjek kroz veoma dug vremenski period usavršavao i prilagođavao svoje ponašanje uvjetima življenja. Grana psihologije koja proučava i istražuje psihički razvoj čovjeka od začeća do smrti. Psihologija kao nauka koja proučava psihički život čovjeka u svom njegovom totalitetu podrazumijeva proučavanje razvoja psihičkog života. Čovjekov psihički i fizički razvoj je uvjetovan biološkim naslijeđem što se u biologiji naziva genotip. upravo zahvaljujući socijalnom iskustvu. Tako možemo reći da razvojna psihologija proučava psihički razvoj čovjeka. ontogeneza je razvoj jedinke. zahvaljujući kome svaka generacija nastavlja" na ramenima prethodne. Za filogenetski razvoj čovjeka vezano je i socijalno iskustvo. Ovaj razvoj čovjeka kao vrste zovemo filogenetski razvoj. METODE RAZVOJNE PSIHOLOGIJE Razvojna psihologija u svom istraživanju koristi se metodama opće psihologije prilagođenim njenom specifičnom predmetu izučavanja. Na osnovu navedenih naznaka razvojnu psihologiju možemo definisati: Razvojna psihologija je grana psihologije koja teži da opiše. tako daje danas jedina vrsta na planeti koja svjesno upravlja svojim ponašanjem.10. ali na čovjeka djeluju i mnogi spoljni utjecaji. razumije. 133 . ali i nekim koje su svojstvene samo ovoj grani psihologije.

Tako on navodi da braća i sestre imaju istu porodičnu sredinu. Introspekcija je naučna metoda koja je svojstvena samo psihologiji. skale). jer se ni roditelji ne ponašaju uvijek isto i uvijek isto prema svoj djeci. roditelji su pristrasni u opažanju svoje djece. kada bi obukli sina. moraju prethodno instruirati kako bi bili što objektivniji.1. ali unekoliko različite nasljedne osobine. bračni par Kelog je usvojio malog majmuna i zajedno ga odgaja sa svojim sinom. onda bi poljubili majmuna. Poseban oblik metode opažanja u razvojnoj psihologiji je kontrola naslijeđa opaženjem identičnih (monozigotnih) blizanaca. jer je čovjek često subjektivan u svom opažanju. ne mogu opisati. U razvojnoj psihologiji ova se metoda ne može koristiti na svim uzrastima. onda bi isto tako obukli i majmuna. Objektivnost opažanja se postiže primjenom valjanih psiholoških instrumenata (upitnici. Zahvaljujući visokom dometu tehnike (ultrazvuk). Bilo je istraživanja kada su roditelji bili sami istraživači pa su se trudili da im ponašanje bude uvijek isto. Metoda objektivnog opažanja je osnovna metoda u razvojnoj psihologiji. Ovaj pristup je posebno primjenjiv kada u jednoj porodici živi pravo i usvojeno dijete. Zato se ispitivači koji istražuju psihički razvoj čovjeka metodom opažanja. psihomotornom razvoju čovjeka pod utjecajem naslijeđa i socijalne okoline. Furlan navodi kontrolu identične okoline kao metodu za istraživanje utjecaja naslijeđa na razvoj pojedinca. Kod djece je ova metoda teško primjenjiva (u nekim periodima uopće nije primjenjiva). ako ih i zapaze. pa se razlike u razvoju mogu pripisati razlikama u naslijeđu. Kada bi poljubili sina. Opažanje je naučna metoda koja podrazumijeva objektivnost. 134 . jer ona slabije mogu zapažati svoje psihičke doživljaje a zbog oskudnog rječnika neke doživljaje. Njihovo istraživanje je dalo dosta pouzdane podatke o razlikama u razvoju čovjeka i majmuna. Posmatranjem i praćenjem razvoja blizanaca. 2. Kako je sredina ista. intelektualnom. Darvin je počeo da bilježi reakcije svog djeteta neposredno poslije rođenja. Objektivnost se postiže i tako da jednu te istu pojavu opaža više istraživača i onda se može dobiti objektivniji rezultat. Trudili su se da im ponašanje bude potpuno isto prema sinu i majmunu. psihologija je mnogo naučila o emocionalnom. stoje u razvojnoj psihologiji teško postići. zbog čega se smatra prvim naučnikom koji je sistematski počeo da primjenjuje opažanje u razvojnoj psihologiji. onda se može eksperimentalno utvrđivati utjecaj različitih spoljnih faktora na njihov razvoj (što je oblik sistematskog eksperimentalnog opažanja). Identičnost okoline moramo shvatiti uvjetno. Kako monozigotni blizanci imaju dosta slične nasljedne karakteristike. danas je moguće sistematski opažati reakcije djeteta i prije rođenja (prenatalni period). Osnovni pristup u primjeni metoda i postupaka u razvojnoj psihologiji mogu biti transverzalni i longitudinalni. npr. Npr. razlike u razvoju se mogu uglavnom pripisati utjecaju nasljeđa.

istraživanje fonda riječi djece različite dobi. Periodizacija psihofizičkog razvoja je proizvoljna podjela koja u stvarnosti nije tako strogo odijeljena. karakterističnih za većinu ljudi. ispada da su promjene zbog vremena a ne zbog procesa koji se odvijaju.poznavanje normi psihofizičkog razvoja omogućuje praćenje individualnog razvoja djeteta. Longitudinalni pristup istraživanja u razvojnoj psihologiji je sistematsko praćenje neke pojave u dužem vremenskom razdoblju. Andrilović navodi ove faze: . . opažanje iz dana u dan ponašanja djeteta. prema ovom kriteriju. Kako se u periodizaciji najčešće uzima vrijeme kao osnovni faktor podjele razvojnih perioda.faza frontalnog rasta funkcija (evolucija). kakav je primjer vođenje dnevnika djeteta od rođenja do nekog perioda. Objektivnost se postiže zahvaljujući ustanovljenoj normi (baždarenosti). Njih treba uzeti uvjetno jer su među pojedincima značajne razlike u razvoju. Tako.faza specijalizacije (involucijski procesi). Posebno je teško razgraničiti psihički razvoj u djetinjstvu.praćenje i poređenje psihofizičkog razvoja može poslužiti kao osnova za poduzimanje adekvatnih . longitudinalni pristup može biti i praćenje neke pojave u istom trenutku kod ispitanika razne dobi. gdje ima i najviše razlika u periodizaciji razvitka.Transverzalni pristup je istraživanje neke psihičke pojave kod ispitanika različite dobi u isto vrijeme.podaci o psihofizičkom razvoju mogu biti dobra osnova za predviđanje i usmjeravanje razvoja. Transverzalni pristup predstavlja presjek neke pojave i prikladan je za istraživanje općih zakonitosti psihičkog razvoja. Periodizacija psihičkog razvoja čovjeka ima smisla zbog sljedećeg: . gdje se ispitanicima daju standardizirani zadaci da ih riješe. RAZVOJNE FAZE U PSIHIČKOM RAZVOJU ČOVJEKA Psihički razvoj čovjeka je kontinuiran proces koji ima svoje tipične hronološke karakteristike. Npr.faza stabilizacije (ravnoteža) i . Ovaj je postupak jednostavniji i ekonomičniji od longitudinalnog jer se za kratko vrijeme može doći do određenih rezultata. . S druge strane. Npr.postupaka i mjera za pospješivanje razvoja. 135 . stoga se u posljednje vrijeme sve više spominje funkcionalna periodizacija u kojoj se kao kriterij za podjelu ne uzima vrijeme već razvitak pojedinih funkcija. te se na taj način dolazi do karakteristika razvoja u raznim periodima. ali sa jasnim ciljem i po unaprijed propisanom protokolu. To opažanje može biti više ili manje kontinuirano. . Ova metoda je svojevrsni oblik objektivnog opažanja. na raznim mjestima i u raznim uvjetima.

Koliko je brz embrionalni razvoj svjedoči podatak da bi čovjek kada bi nastavio da se razvija takvom brzinom s dvadeset 136 . Prvo djetinjstvo 4. U ovoj se fazi plod intenzivno razvija posebno glava i živčani sistem. PSIHOFIZIČKE KARAKTERISTIKE POJEDINIH RAZVOJNIH RAZDOBLJA Prenatalni period Ovo razdoblje traje od začeća do rođenja i dijeli se na: Period zigote koji traje oko dvije sedmice. Periodi i trajanje psihičkog razvoja čovjeka Period razvoja 1. Starost Trajanje razvoja od začeća do rođenja od rođenja do kraja druge godine dvije sedmice poslije rođenja od rođenja do kraja druge godine od druge do treće godine od treće do šeste godine od šeste do dvanaeste godine od dvanaeste do osamnaeste (dvadesete) godine od dvanaeste do petnaeste godine od petnaeste do osamnaeste (dvadesete) g. Prenatalni period 2. mi ćemo se poslužiti periodizacijom u kojoj je vrijeme osnovni kriterij. koja se spušta u niz jajovod u maternicu. Rano djetinjstvo a) novorođenče b) dojenče 3. razvojna psihologija se diferencirala na dječiju psihologiju. Kada se ovum pričvrsti na zid matrice. stvara se placenta i preko nje se onda počinje hraniti iz majčine krvi. Period embriona traje oko deset sedmica. Predškolski period 5. psihologiju djetinjstva i mladosti i psihologiju odraslog čovjeka. Mladenaštvo a) pubertet b) adolescencija 7. od dvadesete do šezdeset pete godine od šezdeset pete do kraja života Na temelju karakterističnih razlika u pojedinim fazama psihičkog razvoja čovjeka.Radi bolje sistematike u pregledu psihofizičkog razvoja čovjeka. Spajanjem muške i ženske oplodne ćelije nastaje nova ćelija. ovum. Školski period 6. gdje se prvih desetak dana hrani iz žumanjka ženske oplodne ćelije. Tabela 1. ali ćemo u objašnjenju pojedinih perioda objasniti i funkcionalni kriterij. Zrela dob 8.

godine J. tako da porod predstavlja veliku fiziološku traumu. fetus će reagovati i na sam zvuk. biće i dijete plašljivo. Refleksne reakcije su osnovni odgovori djeteta na podražaje iz vanjskog svijeta.jednom godinom zauzimao prostor čitavog Sunčevog sistema. hranjenja i eliminacije štetnih materija iz organizma. Babinski refleks . rendgenskog zračenja i psihičkih stresova.sve što se djetetu da u usta. U tom je razdoblju fetus u stanju refleksno reagirati. Refleks hvatanja . Komenski pisao: "Buduća majka treba da pazi na svoje afekte. ono nogama refleksno pokušava hodati. 137 . droge). Još je 1628.) Sa stanovišta psihologije razdoblje fetusa je posebno značajno za kasniji psihički razvoj.) Odmah poslije rođenja djetetu treba uspostaviti biološke funkcije disanja. a u najmanju ruku.ako mu se dotakne dlan. kao što to sigurno iskustvo potvrđuje. žalosno i melanholično. tako da majka može osjetiti njegove pokrete. (Kant: Dječiji prvi plač je protest zbog tragedije što se moralo roditi. Krajem ovog perioda naziru se konture čovječijeg tijela. Štaviše. da se jako ne naljuti. prekomjerne upotrebe lijekova. Inače. ono sisa. Psihomotorni razvoj novorođenčeta Dijete ima razvijenu opću motoriku. alkohol. bude li to činila. U ovom je razdoblju sporiji rast. da se iznenada jako ne uplaši. usljed nagle plašnje ili pretjerane srdžbe nekad dođe do umiranja ploda i pobačaja. Zato bi buduće majke morale znati da za vrijeme trudnoće trebaju jesti zdravu i kvalitetnu hranu i čuvati se stimulativnih sredstava (duhan. čvrsto steže (Darvin ovaj refleks objašnjava kao ostatak ponašanja iz razdoblja kad se dijete držalo za krzno ili kad se čovjekoliki majmun verao po drveću)." Novorođenče U majčinoj utrobi dijete je smješteno udobno. Proizvede li se i zvuk neposredno pred kuckanje u trbuh i tako se više puta ponovi.na podražaj se trgne i širi prste na nogama. nogama. hoće da hvata predmet nožnim prstima. Refleksi novorođenčeta Refleks sisanja. ali ako se kucka u majčin trbuh. U prvo se vrijeme brže se razvijaju kosti i mišići. ljuto. pravi grimase i pokreće oči. pravi pokrete rukama. Refleks nožnog hvatanja (plantarni rejleks) . Okreće glavu.ako se dodirne taban. Period fetusa traje od početka trećeg mjeseca trudnoće do rođenja. on reaguje. kasnije se intenzivno razvijaju unutrašnji organi. A. (Fetus ne reaguje na zvuk u vanjskom svijetu. da se ne žalosti itd. Nakon šestog mjeseca živčani sistem i osjetni organi su tako razvijeni da fetus reaguje na vanjske podražaje. to škodi zdravlju budućeg novorođenčeta. Fetus je pokretan u petom mjesecu. da se ne bavi teškim brigama. Refleks hodanja — ako se uspravi i noge mu na tlu. a ispitivanja su pokazala da može sticati i uvjetne reflekse.

Ove razlike među novorođenčadima se zadržavaju i na starijim uzrastima. U prvom redu treba misliti na to da svaka majka bude majkom i da ne odbacuje od sebe porod svoj. Čuveni češki pedagog J. tj. Intelektualni razvoj Dijete brzo uči i stiče navike hranjenja i spavanja. Neka su novorođencad na ovom uzrastu veoma nemirna i plačljiva.u utrobi svojoj svojom krvlju 138 . Aktivnost novorođenčeta Među djecom na ovom uzrastu postoje značajne razlike u općem stilu reagovanja na podražaje iz okoline. a neka tek na jači zvuk. A. Od šestog mjeseca počinje postepeno odbijanje od prsiju i u sve većoj mjeri majčino mlijeko se zamjenjuje umjetnom hranom. godine. od pete sedmice života do navršene prve. što upućuje na razvijene osjetne organe. tako da možemo. Reaguje na jake mirise i toplo. ishrana majčinim mlijekom. Učenje je uvjetnorefleksne prirode. pa možemo govoriti o razlikama u temperamentu. Dojenče Ovo razdoblje različito traje kod djece. Razaznaje vizualne podražaje. Perceptivne sposobnosti su već razvijene pa može jednostavno raspoznavati okolinu. sem . Pri kraju ovog perioda može da reaguje na ljudski glas i izraz ljudskog lica. odmah da se pobrinu i za prikladnu hranu za svoje dijete. S navršenom prvom godinom dijete se potpuno odbija od prsiju. tj.J < d o je n č e toplog i mekog ležaja koji odgovara nježnom tijelu novorođenčeta. pa tako neka djeca reaguju i na mali šum. ali ne kao odrastao čovjek. dok se druga mirna i manje plačljiva. Nakon 2-3 mjeseca dojenče treba dohranjivati voćnim sokovima i si. jer se očne jabučice ne pokreću koordinirano..Razvoj senzornih sposobnosti Dijete reaguje na skoro sve podražaje iz vanjskog svijeta. moraju roditelji. Osnovna karakteristika ovog razvojnog perioda je dojenje. Na slušne podražaje reaguje. Razlike su evidentne i u reagovanju na promjene u okolini. Komenski u svom djelu "Materinska škola" (1628) veli: S 1 2 2 M a ka "Kad se dijete rodi. jer iz usta izbacuje gorko i kiselo. ali ih ne može pratiti. da onome koga je . na neki način. govoriti o razlikama u temperamentu. Umije razlikovati slatko od gorkog.

nego što inače bivaju. nego ih daju na staranje drugim ženama. na osnovu njih dijete uči higijenske navike. Drugo. vidi se iz toga što sličnog primjera nema kod životinja. Psihomotorni razvoj Dijete je sve pokretljivije.. sa 10 stajati a mnoga djeca prohodaju sa godinu dana. Kinestetički osjeti su još slabi tako da dijete nema dobru prostornu orijentaciju (hoće da dohvati sijalicu ili sunce na nebu).. kontakte sa drugima i si.. šareni i svijetli predmeti. škodi samim majkama i 4. Nastaje Babinski refleks a Darvinov slabi. Ali pošto je u naviku prešao malo pohvalni. prijeka je potreba da se protiv toga običaja ustane i roditeljima objasni kako u toj stvari razumnije da postupe. A osim toga bila bi siičnija roditeljima svojim u dispozicijama i vrlinama. 3. štetan i gadan običaj da neke majke (naročito iz otmjenih porodica) neće same da^jeguju svoju djecu. Zato velim da ovakav postupak. 2. djeci bi zdravije bilo da se hrane s materinih prsiju nego s nečijih tuđih. Frojd je ovaj period tumačio kao presudan za kasniji razvoj." Tjelesni rast Dijete fizički brzo raste u ovom periodu tako daje na kraju prve godine teško oko 9 kg i dugo oko 70 cm. Pamćenje je razvijenije i sada već razaznaje likove. Vučica. ruši Čestitost i moral. Perceptivne su mogućnosti veće i tačnije. medvjedica. lavica. Rado i samo udara u predmete i sluša zvuk udara..hranila ne odriče sada hrane svog tijeia (mlijeka). hranjenje. jer su već privikla da se hrane u utrobi majčinom krvlju.. Intelektualni razvoj Uvjetni refleksi su sve brojniji. dijete zanimaju pokretni. Senzorni razvoj Usklađuju se pokreti očnih jabučica. A porodilje iz ljudskih redova treba i i da su okrutnije od tih zvijeri?. Sluhje razvijeniji i dijete sve više pokazuje interes za ljudski glas. Dijete sve stavlja u usta i time ih spoznaje i asimilira. kad majke neće same da doje svoju djecu već ih daju plaćenim dojkinjama: 1.. Da se takav postupak protivi prirodi. Sa 6 mjeseci dijete može sjediti. protivi se prirodi. Proporcije se mijenjaju i glava je nešto srazmjernija u odnosu na ostale dijelove tijela. Prema nekim istraživačima usne su prvi djetetov spoznajni organ na ovom uzrastu (Pijaže). tigrica i ostale divlje zvijeri hrane svoje mlade na vlastitim prsima. kao oralnu fazu u kojoj dijete preko usta zadovoljava sve svoje 139 .-škodi djeci.

veselje. strah. simpatije prema ljudima -► veselje -► ugoda -► opća uzbudljivost -► neugoda -► srdžba -► gađenje -jkstrah 0 3 mjeseci života SI. jer se palac suprotstavlja ostalim prstima (opozicija palca). na stolicu i inače voli visinu i da odatle gleda. simpatija prema ljudima. Emocionalni razvoj Već u trećem mjesecu dijete ima osjećaj ugode i neugode. Emocionalni razvoj djeteta 6 12 U Prvo djetinjstvo Trajanje razdoblja prvog djetinjstva je do kraja druge godine. visoko 81-86 cm. Psihomotomi razvoj U ovom razvojnom periodu dijete je savladalo hodanje tako da na kraju druge godine može i lagano trčati. 23. Senzorni razvoj Osjetni organi su potpuno razvijeni tako da sada dijete lakše uspostavlja senzo-motornu koordinaciju. Dijete u ovom periodu se rado penje uz stepenice. gađenje a posiije i ugodne . Koordinacija je bolja i može da hvata različite predmete rukama.potrebe. radost. Slično smatra i Erikson tvrdeći da kasnija sposobnost prilagođavanja zavisi od toga kako je dijete savladalo oralno-senzornu fazu. 140 . Tjelesni razvoj Na kraju druge godine dijete je teško oko 11 kg. Oko 6 mjeseca emocije se već diferenciraju na neugodne .srdžba.

SI. Dijete na ovom uzrastu teži ka uopćavanju. npr.Intelektualni razvoj Ovo je period kada dijete uči govor. Emotivni razvoj Kako dijete sazrijeva. Dijete se igralo zmijom i nije se plašilo. Učenje je složenije tako da pored uvjetno-refleksnog. jer nije imalo priliku da vidi kako se drugi plaše. prva riječ krajem prve godine. 24. nego je nasljedan. Dijete pred polazak u školu ima jasne osjete. Djeca predškolskog uzrasta Predškolski period Tjelesni razvoj U ovom razdoblju djeca rastu 6 do 8 cm godišnje. vidna oštrina je bolja. Kada je odrasla. prva rečenica poslije 16. ali se uči ispoljavanje emocija. to je sposobnije da doživljava emocije i da ih izražava. dok se tjelesna težina povećava za 2 kg. Također pokazuju interes za muziku. pa se njišu uz muziku. 141 j . Primjer naučnika koji je svojoj jednogodišnjoj kćerkici kupio malu neotrovnu zmiju. maca je i pas i vjeverica. Senzorni razvoj Osjetni organi su u dobroj mjeri formirani. Većina djece dobro razaznaje boje. percepcija selektivnija. djevojčica se ni tada nije plašila zmije. djeca uče i oponašanjem. Naučnici smatraju da se subjektivni doživljaj emocija ne uči. Učenje je na ovom uzrastu uglavnom socijalizirana aktivnost. tako daje dijete pri kraju šeste godine visoko oko 115 cm i teško oko 20 kg. mjeseca.

pojam "životinja": pas. Brojni su materijali i igračke kojima se djeca igraju. Što se tiče namjerne pažnje.1600. Kroz neke igre dijete razvija shvatanje i maštu npr. Dječije igre su značajan faktor razvoja.Psihomotorni razvoj Pred kraj predškolskog perioda dijete je sposobno da samostalno upotrebljava pribor za jelo. okrugao sladak. mačka i krava su životinje." Mišljenje: Do četvrte godine primjetna je ireverzibilnost u mišljenju. krojač. Pamćenje je podložno sugestiji i često isprepleteno sa maštom i fantazijom. koja je u početku mala i po obimu i trajanju. tako jedno dijete kaže: Led je lakši od kamena. Većina djece se samostalno oblače. glasan i si. sa 4 godine dijete u zanimljivoj igri može biti pažljivo 80 minuta. preskakati konopac. Pažnja je pretežno nenamjerna i upravljena na spoljne podražaje. a kamen tone. 5 godina . sve što leti je ptica pa i avion. npr. Intelektualni razvoj Predškolski period je presudan za opći intelektualni i spoznajni razvoj čovjeka. sa 5 godina . hoće da ga pojede. Glavni govorni razvoj je završen sa 5 godina. igre gdje treba da oponaša razne profesije: učitelj. Poslije dijete traži objašnjenje za pojave. logičke relacije djetetu još nisu dovoljno jasne. Zbog nedovoljne koordinacije pokreta dešava se da djeca loše procijene situaciju pa se povrede. mali automobil. Razvoju i koordinaciji pokreta doprinose različite igre i upotreba različitih igračaka. Jedno je istraživanje pokazalo daje glavni dio rječnika sastavljen od zamjenica i glagola. Naprimjer: Zašto neke ptice zovemo pticama a neke vrapcima? Djeca sada već pravilno zaključuju. gladak. ona su odgovarala da jeste. ali još ne umiju šnjirati cipele. ja vam kažem već unaprijed da ga neće moći pojesti. Pojmove formira vlastitom aktivnošću i još uvijek su široki. Misli se već jasnije oblikuju i rečenice su složenije. ona je negdje oko 16 minuta pred polazak u školu. Djeca između 5 i 6 godina su posmatrala sliku u boji na kojoj je bilo devet predmeta. Za taj period karakterističan je niz zanimljivih pitanja. ali su vrjednije 142 . tada mnogo pita. Dedukcija je slabije primijenjena. dijete može skočiti preko 30 cm u vis i do 70 cm u dalj. Naime. Pri kraju šeste godine počinje se razvijati namjerna pažnja.2200 i sa 6 godina . Pred polazak u školu u stanju je da apstrahuje i formira npr. lija je pozvala ježa u kuću. kuhar i si. Pred polazak u školu. Djeca mogu da nauče voziti bicikl. ljekar. skije. Nekoj su djeci pitanja postavljana sugestibilno: A je li kecelja bila crvene boje? Mada nije bila. Kaže šestogodišnji dječak: "Znate.3000 riječi. Ali. i tako uvježbavaju složenije i sinhronizovanije pokrete. Apstraktne izraze dijete upotrebljava krajem šeste godine. jer je led lakši od vode i ne tone. Govor: fond riječi sa 4 godine . odgovorila su da su vidjela kecelju. Normalno dijete u svom rječniku ima nazive za različite osobine: crven. Na postavljeno pitanje šta su vidjela.95 minuta. sanke.

najčešće vizualno i auditivno. Kod neke djece javlja se fenomen sinestezije. kad se u doživljavanju opaženog isprepliću različita senzorna područja. Strah je intenzivan u ovom periodu. Djeca u starijim razredima mogu sama da miješaju boje i da osjete i izraze suptilne svijetle kontraste. tako da djeca u nekim situacijama nadmašuju odrasle u vidnom i slušnom raspoznavanju. pa su predškolska djeca jako osjetljiva na povredu i poniženje. Na nižim školskim uzrastima pažnja je površna i nekritična. To mu se počelo pričinjavati kao životinje. posebno oblici straha koji su posljedica bujne fantazije. ali i suptilnije oznake za stare riječi. Radost i smijeh brzo mijenja plač. Emocije su pred polazak u školu dosta labilne. Osjećanje časti je jako izraženo. U tom pogledu posebno je značajna škola koja kroz 143 . tj. Slično je i sa slušnim osjetom. Ljubav i ljubomora se izražavaju posebno prema roditeljima. Intelektualni razvoj Pažnja na ovom uzrastu više nije samo zavisna od podražaja iz vanjskog svijeta. Senzorni razvoj U toku školskog perioda oštrina vida i sluha se izoštravaju. Školski period Tjelesni rast U ranoj školskoj dobi djeca godišnje rastu oko 6 cm i dobivaju 3-3. materijal za modeliranje i si. Govor je na ovom uzrastu složeniji. pa dijete nastoji da što brže pređe tekst i pritom ga često ne čita nego pogađa. Tako dijete ne samo da se boji mraka. tako dijete "čuje" boje i "vidi" tonove. Namjerna pažnja može trajati od 25 do 35 minuta. nego je sve više pod utjecajem volje i shvatanja. Dijete je kapriciozno. pa je čas vidio medvjeda. Već u drugom razredu dijete može pažnju distribuirati na pojedine dijelove opažanog predmeta ili pojave. eto. mogu da prepoznaju tonske visine i sami svojim glasom da reprodukuju označene tonove. Hansen navodi primjer dječaka koji se probudio i počeo da opaža konture namještaja. Percepcije su na ovom uzrastu potpunije što povećava moć opažanja. Emocije se počinju intenzivno diferencirati. Dijete je počelo vrištati i zvati roditelje. hoće tele da ga ugrize.5 godina.one igračke koje potiču maštu i razmišljanje: razne slagalice. jer. čas pantera ili bi mu se učinilo od ivice kreveta da prema njemu ide veliko tele (prethodnog dana u štali je gledao tele). nego ga ispunjava raznim zamišljenim utvarama.5 godina.5 kg sve do početka pubertetskog ubrzanog rasta koji je kod djevojčica u dobi od 10. a naraslo lično iskustvo upotpunjava ove senzitivacije. Djeca uče nova značenja riječi. kod dječaka oko 11. svadljivo i plašljivo.

kultiviše nagone i utječe na kontrolu emocija. Osjećanjima dijete još uvijek manipuliŠe. bolest je ako imaš temperaturu. Poslije 10. pa u starijim razredima pojmovno opredjeljenje je na osnovu nadređenog pojma. onda je i A = C. ženske gonade (ovariji) počinju lučiti hormon estrogen. Tako sada djeca kažu: "Led je popustio jer je ledena kora pukla. Javljaju se socijalna i estetska osjećanja. Socijalni razvoj je intenzivan u školskom periodu. npr. Krajem prvog razreda fond riječi je već narastao na 3600 i svake godine uvećava se za otprilike 200-300 novih riječi. ali još nedovoljna." Dječije igre na školskom uzrastu su bogatije. U prvom razredu dijete može shvatiti da elemenat B može ujedno biti veći od A a manji od C. zvijer je životinja koje se bojimo. Pojedini nastavni predmeti posebno podstiču socijalni razvoj. potok je voda.= zrelost) traje kod djevojčica od 12. Spoljni izrazi emocija zavise od situacije. Osnovna oznaka puberteta je da 144 . B = C. čemu doprinose različiti nastavni sadržaji. Kontrola emocija je bolja. pa su sve više namjerne i organizovane. sve je izraženiji. godine dedukcija se više koristi i traže se uzročno-posljedične veze među predmetima i pojavama. može da pohvali rukopis svog druga iako ga ne voli. do tada je u govoru dominirala riječ. Muške gonade (testisi) luče hormon androgen. do 15. Djeca se druže i svoje ponašanje podređuju drugima. kovač je čovjek. Kako dijete raste. kao govor sa verbalnom smislenošću. godine. a kod dječaka od 13. Hipofiza luči hormon koji pospješuje uopće rast i gonadotropni hormon koji potiče rast gonada (spolnih žlijezda). Sekundarne spolne"oznake koje nastaju u pubertetu klasificiraju se prema Tanerovim tablicama (razvoj pubične dlakavosti ženskog djeteta i razvoj dojki i razvoj muškog spolovila). npr. Mišljenje se u školskom periodu posebno razvija. Na taj način uče pravila i norme ljudskog ponašanja. Emocije su na ovom uzrastu sve više diferencirane. Kroz igru dijete razvija svoje intelektualne mogućnosti. Mladalaštvo Pubertet Pubertet (pubertas. do 14. npr. raznovrsnije i savršenije. pa se djeca mnogo smiju i vesele. dječijeg živčanog sistema i ranijih emocionalnih iskustava. Naime. Krajem drugog razreda bivaju nešto izraženija manična emocionalna ponašanja.neke predmete stimuliše govor. tako raste i mogućnost apstrakcije i generalizacije. lat. Kontekstni govor. tako da se može lahko primijetiti kada dijete hoće zaplakati. Njima dijete razmišlja o posljedicama. Tjelesni razvoj Pubertet karakterišu anatomsko-fiziološke promjene koje nastaju pojačanim radom žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. godine. Na nižem uzrastu su pojmovi konkretniji i obojeni. Također može shvatiti i ovu relaciju: ako je A = B. sada dominira smisao.

biološkoj krizi i si. pisanje pjesama. pjevanje i sviranje.su mlade osobe spolno zrele. slikanje. koji postepeno postaje njihov stil ponašanja. Na taj način remeti se rav145 . razmetljivost. što se kod djevojčica manifestira prvom menstruacijom. Većina mladih u tom periodu se okušava u nekim stvaralačkim aktivnostima. Profesionalna interesovanja na ovom uzrastu su izražena. narkomanija i si. šta čitaju. Ove poteškoće mogu se odraziti u tzv. šta namjeravaju. djevojčice 164. U doba adolescencije dolazi do socijalnog osamostaljivanja. delikvencija. obično se destruktivno ponašaju: agresija. U normalnim slučajevima ovo je pretpostavka za inventivno i stvaralačko mišljenje i djelovanje. mladi pokazuju interes za teoretsko i hipotetsko mišljenje. U tom periodu preispituje se ponašanje roditelja i drugih autoriteta. Doba adolescencije je najvažnije za formiranje karaktera. Emocije su u doba adolescencije intenzivne i jasno izdiferecirane. Percepcija ima analitički karakter i adolescent može da odvaja bitno od nebitnog. Stavovi se mijenjaju i razvija se samosvijest. Djevojčice za oko 1. Pažnja je uglavnom namjerna. ("Pa. pa ih iritira kada se roditelji interesuju s kim se druže. Mladi ljudi svoje emocije umiju kontrolirati i uskladiti sa etičkim normama društva. Adolescenti koji nisu uspjeli razriješiti svoje lične dileme. Mladi traže svoj put u svijet. socijalnoj krizi. Adolescent se ne miri sa svijetom koji ga okružuje. U prethodnim fazama mišljenje je imalo dogmatski karakter. oni prosuđuju postupke drugih i zauzimaju svoj lični stav. što nailazi na otpor i reakciju roditelja.5 cm. prostitucija. inovacije u nauci i si. pri tome često sanjari i mašta. a kod dječaka noćnom polucijom (izbacivanje sjemena). pa se zato javljaju poteškoće u prilagođavanju. Kako su mladi na ovom uzrastu sve više samostalni u svom razmišljanju. jer se nalaze pred izborom šta u budućnosti raditi.4 godine su ispred dječaka u fizičkom rastu. Mladima teško pada što se roditelji upliću u sve njihove namjere i aktivnosti. Intelekt na ovom stupnju postiže svoj potpuni razvoj. Opći psihički razvoj u adolescenciji karakteriše formiranje vlastitog identiteta i postizanje autonomije u ponašanju. moralnoj krizi. nego ga hoće da mijenja. ali kod nekih može biti pasivno odnošenje prema radu i obavezama. Neki istraživači tvrde da se inteligencija prestaje razvijati krajem adolescencije. Osnovna odlika adolescencije je da mladi ljudi teže ka samostalnosti. zar. kome pišu i si. U oblasti mišljenja. Prosječno na ovom uzrastu dječaci su visoki 177. mladi su jako kritični.5 cm. Krajem adolescencije. i uglavnom zauzima kritički stav. što je posebno bitno da se mladi mogu usredsrediti na učenje. Javljaju se neka nova interesovanja i ambicije. Savremeno društvo pred mlade u ovom periodu postavlja niz obaveza koje neki od njih ne mogu da ispune. ja ne mogu da kontrolišem svoje dijete?") (koje više nije dijete). zaboga. sada se traži argument.

ova će pomahnitala bujica donijeti rodne plodove ili proizvoditi struju. Posebno je opasno ako to mladi traže u iluzijama kakve su narkomanija i asocijalno i delikventno ponašanje. Danas je ljudski vijek sve duži. a koju će biti teško ponovo uspostaviti. ako se pravilno ne usmjeri. izazivajući reaktivni odnos. tako daje prosječna starost u nekim zemljama i preko 80 godina. Kao stoje psiholog J. Daljnji razvoj sposobnosti i talenta. Postizanje emocionalne neovisnosti o roditeljima. nego negdje između toga naći kompromis. glavni razvojni zadaci u mladenaštvu su: /. 2. Prema Andrilović i Ćudina-Obradović.neke sazrijevaju već u srpnju. Kako nije dobro mlade frustrirati. Priprema za zanimanje. može nanijeti velike štete.noteža između mlade osobe i sredine. Osnovni odgojni mode! u ovom periodu je prihvatanje mladih i ne apriorno odbijanje njihovih potreba. ali ako se izgrade kanali za navodnjavanje ili brane za hidrocentrale. 8. Stvaranje vlastitog pogleda na svijet. traženja svoga "mjesta pod suncem". Za bezbolnije prevazilaženje adoloscentnih kriza potrebna je tijesna i koordinirana saradnja roditelja. kako to veli narodna poslovica: "Bolesna se noga ne liječi hodanjem i zamaranjem nego mirovanjem. dok kod nekih starost nastupa i sa pedeset a kod drugih između šezdesete i sedamdesete godine. Neko je rekao da je adolescencija pomahnitala bujica koja hrli sa visokih visova u ravnicu i. Uspostavljenje odnosa sa vršnjacima istog i suprotnog spola." S druge strane. 7. Izbor vrste školovanja. a neke tek u listopadu". 3. tako nije dobro ni prepuštati im apsolutnu slobodu. 146 . Zrelo doba Zrelo doba je razdoblje između perioda kada prestaje opći tjelesni i psihički razvoj i perioda kada počnu opadati tjelesne i psihičke funkcije. To razdoblje različito traje kod ljudi. Kako je ovakav odgovor adolescenata reakcija na cjelokupni psihosocijalni okvir. 6. nije dobro prepustiti adolescenta stihiji i njegovim apsolutnim prohtjevima. škole i društvenih faktora. Prilagođavanje na tjelesne promjene i nove osjećaje. uz pozitivne poticaje na afirmaciji njihovih ličnih kvaliteta. Brozek kazao: "Ljudi su kao jabuke . koje neki ne umiju naći pa zadovoljštinu traže u nekim asocijalnim kompenzacijama. traženje i izgradnja vlastitog identiteta. 5. 4. jer je ova dinamička disharmonija produkt socijalnih i bioloških faktora. Roditelji i nastavnici često nastupaju pogrešno. Adolescencija je period traženja svoje individualnosti. drugi u tridesetoj. to je potrebno veliku pažnju posvetiti pravim vrijednostima i pravilnim usmjeravanjima ogromne energije koju nosi adolescencija. Neki završavaju rast i razvoj u dvadesetoj. Stvaranje slike o sebi i vlastitim ciljevima.

Zapošljavanje i usvajanje radne uloge. 1 rad unutrašnjih organa slabi što uzrokuje razne smetnje i oboljenja. taj pad je sve intenzivniji. što na neki način određuje i pojam zrelosti. Uglavnom se može reći da zrela dob traje u periodu između tridesetih i šezdesetih godina. Ako se zrelost shvati kao ideal kome teži cjelokupni razvoj pojedinca. Tjelesne funkcije početkom zrelosti počinju opadati. onda njega određuje društvo. Torndajk je mišljenja da sposobnost učenja počinje opadati poslije 40. kosa gubi pigment i biva tanja. 4.što produžava i vrijeme zrele dobi. zbog čega mora stalno učiti. Slabi i osjetljivost na visoke tonove. godine i da godišnje opada oko 1 do 1. što stariji 147 A . 3. 5. Poslije pedesetih godina opadaju funkcije senzornih organa. Tako koža počinje gubiti elastičnost. Početak brige za djecu. Čovjek zrelih godina u svojoj profesiji mora pratiti dostignuća u svojoj profesiji.5 posto. Pojam zrelosti se često vezuje za odrastanje. 6. pa ljudi srednje dobi su dalekovidi i moraju nositi naočale da bi čitali. Početak zrelog doba odlikuje se vrhuncem fizičkih i intelektualnih mogućnosti čovjeka. Osnivanje i ekonomsko osiguranje bračne zajednice. Kod žena poslije pedesete nastupa menopauza (klimakterij) što ostavlja i značajne psihičke promjene. Zbog lošijeg metabolizma. jer različite uloge i pozicije pojedinca u društvu traže i različite "ideale" razvoja. povećava se masno tkivo i samim tim tjelesna težina. Ljudi zrele dobi mogu uspješno učiti stoje veoma bitno u vremenu kada nauka i tehnika iz dana u dan ostvaruju sve veća dostignuća. društvenog statusa. Andrilović i Čudina-Obradović navode razvojne zadatke zrele dobi koji su i kriteriji za zrelost u smislu kako se u običnom životu tumači: /. kod nekih i opada. Uspostavljanje ekonomske neovisnosti. Neki zrelost tumače kao ponašanje koje je primjereno određenom dobu ili kao biološku spremnost organizma za funkcije koje podrazumijeva određeni razvojni period. pa su ljudi zrelih godina sposobni da obavljaju i složene intelektualne poslove do starosti. Završavanje školovanja. Poslije toga optimuma ljudske mogućnosti počinju polagano opadati i što je čovjek stariji. U stvarnom životu se zrelost uglavnom vezuje za period kada mlada ličnost poprima status odraslog čovjeka. Izbor bračnog partnera. 2. vidjeli smo da je ponašanje pojedinca u velikoj zavisnosti od kulture. Svaki razvojni period ima svoj optimum kao tipični stupanj zrelosti što se zove irelativna zrelost. Intelektualne sposobnosti slabije opadaju u zreloj dobi u odnosu na tjelesne i fiziološke. Opće je mišljenje da su ljudi u tim godinama najstabilniji i najproduktivniji. Razmatrajući sadržaje iz socijalne psihologije. Pojam zrelosti se u psihologiji može posmatrati kao najsavršeniji oblik ponašanja kojim treba završiti jedino razvojno područje.

Danas u svijetu osobe srednjih godina upravljaju privredom i politikom. do 30. Odrasli mogu imati visoko postignuće u učenju i zbog jasne motivacije . Prilagodba na osamostaljivanje i odlazak djece. Socijalni i emocionalni život osoba srednje dobi je veoma intenzivan. godine. godine. Prilagodba na starenje vlastitih roditelja. demokratski ili "lessez fair" (odnosi u kojima svako radi Šta hoće i kako hoće). Tako je atrofija neurona u talamusu 18%. Sa stanovišta intelektualnih procesa. 6. Zbog toga se u starosti značajno smanjuje težina mozga. predškolski odgoj do 7. godine. smanjuje se njihova podjela i rast. Osobe srednje dobi su veoma aktivne u društvenom životu. Interesantno je daje još Platon uočio da su ljudi u ovom dobu najzreliji pa im odredio da upravljaju državom. u starosti brže propadaju i uopće se ne obnavljaju. zbog čega se smanjuje oksidacija u tkivima i ona brže propadaju. teorijsko izučavanje nauke i umjetnosti od 20. 8. palestra . kakve su nervne. Većina bračnih odnosa se svodi na suživot iz navike. Pomaganje djeci da se razviju u zrele i sretne osobe. prijatelji). čime na neki način daje periodizaciju čovjekovog razvoja: 1. filozofi upravljaju državom od 35. U ljudskom organizmu proces starenja nije paralelan u svim organima. godine. 7. Uključivanje u užu socijalnu skupinu (rođaci. 1. 3. U ovom periodu bračni odnosi se ili učvršćuju ili dolazi do ozbiljnih kriza. 5. 2. 8. do 50. Odnosi prema djeci se mogu svesti na tri često primijenjena oblika: autoritativni. godine. elementarni ili osnovnoškolski period. 6. godine produbljivanje znanja. 4. Andrilović i Ćudina-Obradović navode sljedeće razvojne zadatke zrele dobi: Starost Biološki uzroci starenja bazirani su na promjenama u građi tkiva i fiziologiji ćelija. 5. 3.nadoknađuju većim iskustvom i organiziranijim sistemom učenja i rada. proučavanje dijealektike (razgovor sa samim sobom) od 30. do 20. Prilagodba na promjene u organizmu. godine i poslije 50. 7. vojno-gimnastička priprema od 17. Platon odgojno-obrazovni sistem dijeli na sljedeće periode. manje je važno propada4 . Ljubav zamjenjuju porodični interesi pa se često Čuje od osoba u ovom periodu: "Od ljubavi se ne živi". Uključivanje u šire skupine i prihvaćanje šire društvene odgovornosti. Visokodiferencirane ćelije. do 35. Uspostavljanje i održavanje ekonomskog standarda obitelji. 2. Ćelije imaju u svom sastavu sve manje vode. 4.tjelesni odgoj do 17. Pronalaženje kreativnih oblika korištenja slobodnog vremena.

nje i smanjenje nervnih ćelija i veza u mozgu. pa stariji padaju. a opće kretnje su im ^porijej ^Intelektualne mogućnosti starijih osoba ne opadaju tako naglo kao tjelesne i fiziološke. Postoje primjeri starijih koji su u poznim godinama uspješno učili. Jedno je sigurno. godini naučio pilotirati. 149 . Kako se smanjuje društveni interes. Kosti su krhkije pa su česti lomovi. ali i oblik bolesne senilnosti. godine. Zbog degenerativnih promjena kičmenog stuba. Naučnici su otkrili da se neurotransmiterska funkcija nervnih ćelija u starosti smanjuje zbog poremećaja sinteze DNA (dezoksiribonukleinske kiseline ) i RNA (ribonukleinske kiseline). Stariji sporije uče dijelom i zbog slabijeg funkcioniranja nervnog sistema. starci su okrenuti svojoj porodici. među starijim osobama postoje značajne razlike u intelektualnim mogućnostima. Zaboravljanje može biti jedan prirodan proces starenja. Ovo se posebno može negativno odraziti na rad mozga. Zbog slabijeg okusa i mirisa. pa se druže sa djecom (domestikacija starijih). Naravno. Socijalni status starijih osoba je veoma nepovoljan. One više ne rade i smanjuje im se mogućnost druženja sa drugim ljudima. u vrijeme Rimskog carstva oko 22 godine. samim tim i do smanjenog dotoka kiseonika (hipoksija). Organi za krvotok su manje elastični i dolazi do zakrečenja (sklerotičnost). Kao uzrok starenja danas se smatra i smanjenje kolagena kao najrasprostranjenijeg proteina u tijelu. Zbog toga starije osobe slabije pamte i brzo zaboravljaju. više se ne obnavlja. Prosječan ljudski vijek se kroz historiju produžava. posebno događaje koji su se desili u bliskoj prošlosti. Porodica se razilazi. Posebno se negativno odražava gubitak bračnog partnera. kada stariji gube volju za život i postaju depresivni. Zbog toga one stalno pričaju o prošlosti. jela su neukusna. U staračkoj dobi opadaju kreativne mogućnosti. JT"U starosti dolazi do osjetnog opadanja tjelesnih sposobnosti i funkcija. Ovaj protein je osnova u vezivnom tkivu i kada se potroši. koliko je značajno da su funkcije transmitera smanjene. u srednjem vijeku oko 33 godine. na početku našeg vijeka oko 43 godine. i 40. Francuz Pieron je u 60. godini. kada zaborave i svoje ime. Još nije utvrđeno zbog čega starije osobe bolje pamte ono što su davno doživjele. što dovodi do slabijeg napajanje ćelija kiseonikom. Tako je u prethistoriji čovjek živio oko 18 godina. Slabije se vidi i čuje. dok je sada prosječni ljudski vijek oko 75 godina. Tako je iranski predsjednik Mosadek završio medicinu u 82. Istraživanja pokazuju da stariji ljudi mogu biti intelektualno vitalni i u poznim godinama. pa tako dolazi do smanjenja proteinske sinteze. ali i zbog slabije motivacije. starije osobe ostaju same. što potvrđuje i Lhmanovo istraživanje da su većinu značajnih dostignuća iz nauke postigli naučnici u dobi između 26. Senzorne funkcije u starosti znatno opadaju. da prvo opada brzina spoznajnih procesa. a zaboravljaju nedavne događaje. smanjuje se visina. Degenerativne promjene nervnog tkiva umanjuju koordinaciju i osjećaj ravnoteže.

prihvate svoju promijenjenu seksualnu ulogu. preosjetljivosti na spoljne draži. naviknu se na promijenjeni društveni status. da stariji: 1. U nekim kulturama stariji i danas odlučuju o najvažnijim pitanjima zajednice. 3. pažnje. Psihoneurastenija je najblaži poremećaj koji se ogleda u razdražljivosti. Iskustva govore da ljudi sporije stare ako su aktivno uključeni u život zajednice. prihvate svoje fizičko i psihičko stanje kao neminovnost koju donosi starost. a kultura jednog društva se mjeri njegovim odnosom prema starijim osobama. zbog čega društvo mora pokloniti puno pažnje ovoj populaciji. Najteži oblik je sindrom demencije. dok su 7 u razvijenom svijetu starije osobe zapostavljene. koji može imati blaže forme . svi bi trebalo da ostarimo. 5. što ga svako mora riješiti u mladalaštvu. 4. Nešto teži poremećaj je pseudopsihopatija koja se manifestira u poremećaju nagonske sfere. odnosno. smanjenjem sposobnosti osjećanja i općeg rasuđivanja. organizuju svoj život skladu sa novim okolnostima.ispoljavaju se slabljenjem inicijative. prihvate manje značajnu ulogu u porodici. Starije osobe su kroz historiju imale različiti status u društvu. može smatrati najvažnijim u današnje vrijeme? S koliko se godina postiže punoljetnost prema našem zakonu? Koje su razlike u mogućnosti učenja pojedinca u zrelim godinama i malđenaštvu? Koji su razvojni zadaci u mladenaštvu (prema Andrilović-Cudina)? Sta se smatra znakom starenja? Kako nazivamo stariju osobu koja počne mnogo zaboravljati. nelogično govoriti i koja ne kontroliše svoje ponašanje? 150 . nervozi. nesanici. Na kraju ističemo osnovne zadatke razvojnog perioda starosti. jer. PROVJERI SVOJE ZNANJE Objasni pojmove filogene^a i ontogene%a\ Sta proučava razvojna psihologija? Koja je osnovna metoda razvojne psihologije? Kada fetus može reagovati na vanjske podražaje? Navedi karakteristične refleksne reakcije novorođenčeta! Kada nestaje labinski refleks? Koji je prvi djetetov spoznajni organ prema Pjažeu? U kojem periodu je završen glavni govorni razvoj? Objasni pojam sinestevgje i kada se javlja? Obrazloži odnos spolova u pubertetu! Koji je uzrasni period presudan za formiranje karaktera? Koji je životni zadatak. a posebno na sunce.U starosti dolazi do raznih psihičkih poremećaja. Teži oblici demencije se manifestiraju poremećajem memorije. konačno. 2. psihičkom tromosti i slabljenjem apstrakcije.

dakle. u čemu je stvar? Mehaničar koji na to daje mišljenje. to može opravdano učiniti. upravo takvih jednostavnih odnosa u psihologiji ne može biti. Kakuska i Nagorni navode u knjizi "Psihologija u službi čovjeka". prema tome. nego nauka. Ako je ventil začepljen. uvijek će se ponovo ustanoviti da se ljudi i pod prividno jednakim uvjetima ponašaju različito. Psihologija se bavi procesom učenja utvrđujući zakonitosti i psihološke faktore koji pospješuju učenje. Na neki način svaki čovjek je psiholog kada treba da predviđa ponašanje drugih ili kad treba da predviđa kako će njegovo ponašanje djelovati na druge. Psihologiju isto tako treba shvatiti kao nauku koja proučava različite aspekte ljudskog ponašanja i na temelju jasno utvrđenih spoznaja i zakonitosti pomaže u različitim oblastima ljudske djelatnosti. On. ima posla s jednostavnim kauzalnim odnosima. ne može glasiti: Kako "čovjek" postupa u nekoj određenoj situaciji.11. koja ima svoje zakonitosti i metode koje se mogu spoznati i ako se pravilno primijene. to je njena primjena u ovom procesu nezaobilazna. Ta znanja ne daju nikakvu magičnu moć psihologu da kao "inženjer ljudske duše" upravlja pojedincima i masama. baš kao što to Ekert. Naime. Osnovna funkcija škole je učenje i sticanje znanja. Budući da praktički nije moguće poznavati sve faktore koji su utjecali na neko ponašanje. Međutim. jer on ne samo da na osnovu svoje izobrazbe zna kako automobilski motor funkcionira. Rašireno je mišljenje da psiholozi nekim misterioznim postupcima proniču u ljudsku dušu. 151 . onda benzin neće više dotjecati. PSIHOLOGIJA U PRAKSI Psihologija je nauka koja se tiče svakog čovjeka. "Drugim riječima. mogu pomoći ljudima u razrješavanju različitih životnih problema. Vlada također i pogrešno uvjerenje da psihologija može razjasniti sve postupke ljudi na isti način. psihologu se postavlja pitanje koje bi bilo posve razumno postaviti jednom automehaničaru: moj auto počinje "kašljati" uvijek kada vozim uzbrdo. već može biti i siguran u to da svi automobili jednog određenog tipa funkcioniraju na jednak način u svako vrijeme. Pitanje. PSIHOLOGIJA U ODGOJU I OBRAZOVANJU Kako psihologija izučava psihičke procese koji su pretpostavka za odgoj i obrazovanje. Ukratko ćemo izložiti mogućnosti psihologije u nekim područjima ljudskog življenja. O psihologiji i psiholozima šira javnost nema potpunu spoznaju. psihologija nije urođena intuicija." Ovo pesimističko razmatranje ne umanjuje značaj psihologije u stvarnom životu. Obični trgovac ima izvjesnu iskustvenu spoznaju o potrošačima i zna kako treba postupiti prema različitim ljudima da bi uspješno prodao robu. nego: Na koji način postupa veliki dio neke određene grupe pod određenim uvjetima.

a posebno sa onima koji imaju poteškoće u razvoju. Psihologija u funkciji odgoja i obrazovanja Psihološka postignuća se posebno mnogo koriste u odgojnoj komunikaciji sa učenicima i pomažu u nekom konfliktnom radu sa učenicima. Psihološkim istraživanjima je utvrđeno da ta takva nastava nije produktivna. doprinio da se razvije programirana nastava.Zahvaljujući psihološkim istraživanjima. Uz psihologe i nastavnici stiču psihološka znanja koja im pomažu da lakše ovladaju različitim situacijama. tako što razgovaraju sa roditeljima i pomažu im da lakše razriješe poteškoće sa kojima se suočavaju njihova djeca. pri čemu svaki uspješno realiziran zadatak biva potkrijepljen (nagrada. stoje osnovna pretpostavka u pravilnoj profesionalnoj orijentaciji mladih. Na osnovu psiholoških ispitivanja i razgovora. psiholozi savjetuju i preporučuju mladim ljudima koje bi im zanimanje najviše odgovaralo. Psihologija se bavi i utvrđivanjem sklonosti i sposobnosti mladih ljudi. Ovom metodom učenik realizuje nastavni sadržaj svojim vlastitim tempom. U ovom se radu koriste posebne metode i tehnike koje mogu primjenjivati kvalificirani školski psiholozi.2 . Školski psiholozi danas uspješno rješavaju složene probleme mladih i pomažu im da sami nadiđu svoje poteškoće. naučnici su otkrili razne metode u nastavnom radu koje pomažu u učenju. 15. SI. Tako je Skiner. Do početka ovog stoljeća u nastavi je dominirao rad sa velikim brojem učenika. jer je ispravan odgovor). pa se danas sve više koristi nastava u malim grupama i individualna nastava. svojim istraživanjima o "učenju na uspjesima-potkrepljenjem". 25. gdje je bila slaba komunikacija nastavnika i učenika. Psiholozi pomažu boljoj saradnji škole i porodice. Psihologija je ustanovila da se učenici mogu motivirati za učenje raznim postupcima.

Ovo su samo neke naznake o primjeni psihologije u odgoju i obrazovanju, čime se izravnije bavi pedagoška ili edukacijska psihologija.

PSIHOLOGIJA U PROIZVODNJI U nastojanjima da poboljša proizvodnju, savremeni čovjek se koristi spoznajama iz različitih nauka. Tako je još početkom ovog stoljeća američki istraživač Frederik V. Tejlor (Frederich W. Tavlor) pokušao povećati proizvodnju boljom motivacijom radnika. On je sistemom nagrađivanja povećao radni učinak "ljudske mašine". Kao normu za druge radnike, Tejlor je odredio učinak najboljeg radnika, čime je povećao profit firme, ali je, s druge strane, preopteretio radnike.

SI. 26. Psihologija u funkciji industrijske proizvodnje

Poslije su vršena mnoga istraživanja kako bi se utvrdio fenomen prilagođavanja rada čovjeku i čovjeka radu. Iz ovih istraživanja razvila se posebna disciplina ergonomija koja izučava sistem "čovjek - stroj". Industrijski psiholozi istražuju različite aspekte čovjekovog ponašanja u proizvodnji. Istražuju vrijeme, pokrete, komande, mikroklimatske uvjete, motivaciju, umor i si. E. J. Kormik razvija tzv. inženjerstvo ljudskog faktora pod čim podrazumijeva efektno korištenje fizičkih objekata i sredstava za ljudsku upotrebu, radi postizanja željenih humanih vrijednosti u procesu rada ( zdravlje, bezbjednost, zadovoljstvo). Ovaj pristup u psihološkom tretiranju proizvodnje zahtijeva sistematska znanja o ljudskim karakteristikama i ponašanju. Industrijska psihologija, dakle, ima dva pristupa, jedan je da se utvrde karakteristike ljudi i odredi njihova sposobnost za pojedine poslove i drugi je da se utvrde uvjeti radnog mjesta značajni za uspješno funkcioniranje sistema "čovjek - stroj". 153

Za utvrđivanje sposobnosti radnika za pojedine poslove danas se koriste različiti psihološki mjerni instrumenti (testovi). Na ovom području psiholozi danas sve više koriste profesionalnu orijentaciju, kojom se ljudi na temelju utvrđivanja sposobnosti usmjeravaju u ona zanimanja i radna mjesta koja odgovaraju njihovim mogućnostima, za razliku od ranijeg pristupa tzv. profesionalne selekcije, kada se iz većeg broja kandidata odabire najsposobniji. Produktivnost u radu je složena kategorija koja zavisi od mnogo faktora. Industrijski psiholozi su ispitivali kako međuljudski odnosi utječu na proizvodnju. Elton Majo je u pogonima Vestern Elektrik ispitivao utjecaj rasvjete, ritma rada i odnosa šefova prema radnicima. Njegova su zapažanja da radnici nisu roboti, nego društvena bića čije ponašanje u radu zavisi od grupne dinamike i stila rukovođenja. Poslije su mnogi psiholozi istraživali tzv. "human relations", odnosno, međuljudske odnose u radu. Ovim se fenomenom bave i sociolozi, tako je C. V. Mil kazao: " Službenik prodaje svom poduzeću ne samo svoju radnu snagu već i svoju cijelu ličnost". Danas je sve više uspješnih firmi koje upošljavaju psihologa čiji je zadatak da utječe na stav radnika prema radu. Industrijski psiholozi postaju dio jednog tima koji brine o međuljudskim odnosima radi uspostavljanja bolje klime i većeg zadovoljstva uposlenih. Na taj način psihologija pomaže boljoj organizaciji firmi, smanjenju troškova proizvodnje, smanjenju nesreća na radu, smanjenju umora i povećanju produktivnosti i zadovoljstva u radu. PSIHOLOGIJA U FUNKCIJI PROPAGANDE Psihologija je u propagandi našla najširu primjenu. Danas se bez kvalitetne propagande ne bi mogla zamisliti prodaja pojedinih proizvoda, nastup neke estradne zvijezde ili sportskog takmičenja, nastup političkih stranaka i si. U ekonomskoj propagandi psiholozi istražuju i obrađuju tržište, prikupljaju podatke o navikama potrošača, stavovima, mišljenju i u skladu sa prikupljenim informacijama, čine psihološki plan propagande. U tim poslovima učestvuju stručnjaci različitih specijalnosti, kao pisci tekstova, fotografi, kamermani, režiseri i dr. Ekonomska propaganda je danas prava mašinerija koja zajedno sa medijima čini moćan faktor u formiranju javnog mnijenja i određenju spram nekih proizvoda. Koka kola (Coca cola) je najbolji primjer koje su mo- ! *
'■ '

gUĆnOSti propagande.

SI. 27. Psihologija i službi propagande

154

Nekada je propaganda bila direktna i zasnivala se na hvaljenju proizvoda. Međutim, psihološke spoznaje su promijenile sistem propagande, tako da uspješne reklame nisu one koje svoju poruku vezuju samo za pozitivnu asocijaciju sa proizvodom. Spoznaje o klasičnom uvjetovanju (uvjetni refleksi) uveliko su prisutne u ekonomskoj propagandi. Primjer za to je reklamiranje različitih proizvoda sa atraktivnim golišavim seksi ženama. Prodaji proizvoda pomaže da neki proizvod ima svoje ime koje označava marku firme ili "imidž", npr, Najke majice, patike, i si. U propagandi se koriste različite ljudske slabosti, gdje se na jedan indiskretan način poručuje, ako uzmete ovaj proizvod, neće vam se desiti to i to. Mogućnosti ekonomske propagande nisu apsolutne, jer na ponašanje potrošača djeluje više faktora. Unatoč nekim ograničenjima, propaganda je moćno oružje u manipulaciji ljudskim ponašanjem, jer mnogi ljudi su danas slični ljudima sa plakata i ekrana kao jaje jajetu.

PSIHOLOGIJA U SLUŽBI DUŠEVNOG ZDRAVLJA Savremeni. čovjek je sve više izložen stresovima, konfliktima i li K> • frustracijama. To ostavlja vidnog traga na duševno zdravjje, tako da je sve više onih koji traže pomoć psihologa. Iskustva iz razvijenih zemalja Zapada govore da svaki deseti bolesnik zatraži pomoć psihologa ili psihijatra. Psihijatrijsko liječenje se najčešće svodi na medikamentoznu terapiju, dok se psihološki tretman ostvaruje neposrednim kontaktom psihologa i klijenta. Problemi duševnog zdravlja su u uskoj vezi sa društvenim prilikama u kojima pojedinac živi. To je problem za psihološki tretman, jer psiholog veoma malo može utjecati na društveni okvir koji je pogodovao SI. 28. Psihologija i službi duševnog zdravlja nastanku psiholoških poteškoća, odnosno psiholog (terapeut) je lanca na kraju raznih faktora koji dovode do psihičkih poteškoća. "Posudio sam sebe od drugih; čovjek je ogledalo čovjeka". 155

Znači. Terapeut "vodi" bolesnika u jedno samopouzdanje kako bi sam rješavao prepreke. Psihološko savjetovanje se svodi na moć prave riječi upućene pravom pojedincu u pravo vrijeme. Terapeut postupkom slobodnih asocijacija pomaže bolesniku da otkrije konflikt koji je duboko u njegovoj podsvijesti. Da bi se to uspjelo. nego je terapeut usredsređen na sadašnjost i ono što trenutno opterećuje bolesnika. a ne preuzima na sebe tu odgovornost. Psihološko savjetovanje ima svoju strategiju koja se određuje shodno poteškoćama sa kojima se suočava bolesnik. U odnosu na neke druge terapije. Spoznaja konflikta dovodi do izlječenja. već da mu se pomogne da "sazri". kako bi ubuduće lakše izlazio nakraj kako sa postojećim poteškoćama. Rodžersova nedirektivna terapija Smisao ove terapije je u tome da terapeut pomogne bolesniku da iznese svoje poteškoće. koji je tumačio da su duševne bolesti posljedica neriješenih konflikata iz djetinjstva. zato druga riječ može imati snagu lijeka ako se pravilno primijeni. najčešće spominjanom postupku u psihološkom tretmanu duševnih bolesnika. Suština psihološkog razgovora je uspostava prave komunikacije u kojoj psiholog nenametljivo vodi klijenta do saznanja problema i poduzimanja određenih aktivnosti 156 . fobija. ova je usmjerena na emocionalnu a ne na racionalnu komponentu. Psihoanalitička terapija ne podrazumijeva "velika rudarska iskopavanja" u prošlost. To je metovl liječenja koji traži mnogo vremena i primjenjuje se u tretmanu raznih neuroza.NEKI PSIHOLOŠKI POSTUPCI U LIJEČENJU PSIHOANALITIČKA TERAPIJA Ovu je terapiju razvio Frojd. da uvidi uzrok problema i da sam iznađe rješenje. razgovor mora biti jasno orijentiran i sa unaprijed određenim ciljevima. Cilj Rodžersove terapije nije u tome da bolesnik riješi konkretan problem. tako i sa eventualnim novim koje će doći. U psihološko savjetovanje spadaju psihoanalitička i nedirektivna terapija. opsesivnih stanja i si. Psihološkim savjetovanjem se mogu izazvati planirane promjene u ponašanju i stavovima pojedinaca koji imaju duševnih poteškoća. Psihološko savjetovanje Psihološko savjetovanje je svaki kontakt između kvalificiranog psihologa i bolesnika. Prvi kontakt pri psihološkom savjetovanju je od posebnog značaja. "poraste psihološki ". Mnoge su psihičke traume nastale kao posljedica riječi. savjetovanju prethodi priprema u kojoj psiholog traži informacije o bolesniku i potrebne psihološke instrumente. postoje velika neslaganja među stručnjacima. zato je veoma bitno uspostaviti klimu povjerenja u kojoj će se voditi razgovor. U psihoanlitičkoj terapiji.

diskusiona faza i 3. formalni početak. pripremna faza. čak iako ih izražava. dolazi do tzv. razaznavanje. Karl Rodžers spominje ove etape psihološkog svjetovanja: 1. razvijati interesovanja i. izbjegavajući govor o vlastitim problemima i priznanje da ih ima. Rakiću: 1. 5. U uspješnoj psihoterapiji klijent se stabilizuje u doživljavanju pređašnjih iskustava. što je posebno bitno. okončavanje. 2. Psihološko savjetovanje u vremenskim razmacima ima više opravdanja jer se na takav način mogu davati znanja. 2. Koja je funkcija školskog ocjenjivanja? Obrazloži pojam "inženjerstvo ljudskog faktora"! Kako se sve koristi psihologija u industriji? Pronađi neki primjer uvjetovanja u ekonomskoj propagandi i objasni mehanizam njegovog nastanka! Koja je razlika između psihološkog i psihijatrijskog tretmana duševnih bolesnika? Dovedi u vezu psihoanalitičku i nedirektivnu terapiju! 157 . 4. 3. On nije više objekat ili subjekat nego učestvuje direktno u iskustvu. 6. Ima malo želje da se mijenja. Da bi se to postiglo. 3. U odgojno-terapeutskom odnosu počinju da se gube inhibicije. Klijent želi da živi sve više i više u sadašnjosti kako bi doživljavao sebe. Sposobniji je da se realističnije suoči sa nesaglasnostima u svom iskustvu. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Navedi neki primjer gdje se spoznaje iz psihologije uspješno koriste u nastavnom radu. svoje želje i strahovanja. detaljno istraživanje i 4. poslije čega se lakše mijenjaju stavovi i donose djelotvornije odluke. Prema Salivenu: 1. Klijent raspozanje svoja osjećanja onakva kako se pojavljuju i izbijaju pa počinje doživljavati spontana iskustva o svojim reakcijama. faza djelovanja. On dalje gleda na sebe i svoj život kao na proces a ne kao na strukturu.da se stanje promijeni. Kasnije on počinje govoriti o sebi. 2. ali tako da svoje probleme pripisuje spoljašnjim uvjetima: uviđanje o sebi je minimalno i klijent se odriče svoje emocije. "zrenja". Etape psihološkog savjetovanja Prema B. potrebno je postići osamostaljivanje klijenta u odnosu na psihologa koji ga savjetuje. Klijent govori o spoljnim bezličnim događajima.

.................................................................................................................................................................................................33 Pažnja................:............................................................3 Historijski razvoj psihologija...........................................6 Metoda eksperimenta................................................................................................................................................................................................................................38 Pamćenje........................................................................ SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI................... OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI............................................."..................................................8 Tehnike istraživanja u psihologiji..................................................................................................................................................................................... 18 Centralni nervni sistem.....................................................28 Osjet okusa................35 Predstave..................................38 158 ........................................................................................................................................................................................................................................... 10 Anketa...............................................................................11 Sociometrijska tehnika...................30 Organski osjeti..........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................31 Percepcija..................................................................................................................38 Pamćenje kao sposobnost........ 15 Nervni sistem........................................................................19 Kičmena moždina..........................................................................................................10 Tehnika skaliranja.....14 Receptori (osjetila)..........................................................................................................................30 Kinestetički osjet..................................................................................17 Periferni nervni sistem...............................................................................................................................................................................3 Predmet izučavanja psihologije..........................................26 Opažanje.................................34 Karakteristike pažnje.......8 Metoda samoopažanj a................................................................................................................................................................................................................................................................9 Intervju.........................................................................................................................................................................................................................26 Osjet...............................................15 Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem...24 3.................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... ORGANSKE OSNOVE PSHIČKOG ŽIVOTA...........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................33 Osobine percepcije....................28 Osjeti kože.........4 Grane psihologije............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................28 Osjet mirisa............. PSIHOLOGIJA KAO NAUKA.......19 Mozak...................................................................................................................................................................................................................11 Psihološki test...............................................7 Metoda opažanja......................................................................................................................................................................36 4....................................................................32 Iluzije i halucinacije........................................................................................................................................................29 Osjet ravnoteže ili statički osjet...........................................................................................................................................14 Efektori.....................................................31 Objektivni faktori u percepciji.................................................................................................SADRŽAJ 1..........................................................................................................................................................................................................................9 Upitnik....................................................................................................................................................................................................................................................22 Vegetativni nervni sistem.............................................................31 Subjektivni faktori u percepciji..............................26 Vrste osjeta........................................................................................................................................................26 Spoznajni procesi..........................................................................16 Prenošenje nervnih impulsa.................................................................................................................................................................................................20 Moždana kora iii korteks..............................................................12 2................29 Osjet sluha....5 Metode i tehnike u psihologiji........15 Mišići.................................................................................................................29 Osjet vida....................................................................................................................................

Osnovne operacije misaonog procesa Suština procesa mišljenja.................. inteligencije 39 3 9 4 0 4 1 4 2 4 2 4 4 4 4 4 5 4 6 4 7 4 8 4 9 5 0 5 1 5 1 5 3 5 3 5 4 5 6 5 7 5 9 6 0 6 2 6 3 6 4 6 4 6 4 6 5 6 7 6 7 6 9 6 9 6 9 7 1 7 2 7 3 7 3 7 4 ..... Etape misaonog procesa................... Transfer učenja....................... Mehaničko učenje igreš ............................................................................................................................................................................. Emocionalne ekspresije (vanjske manifestacije emocija) Značaj emocija u životu čovjeka . Praktično i teoretsko mišljenje............................................................ Vrste mišljenja.. Vrijednost testova inteligencije................................... šljenje kao misaoni proces..... Z*-w§»je.. SPOSOBNOSTI........... Utjecaj naslijeđa i sredine na razvoj Vrste testova inteligencije............................................................................................ intelektualne sposobnosti .................................................................................................... Uzroci zaboravljanja.. pamćenja.... Vrste emocija....................................... Verbalno učenje.......................................... Detektor laži.......... ■ "......... ifiBiMae........ Organske osnove emocija............_:er. EMOCIJE................... Senzome sposobnosti............................ Psihomotorne sposobnosti . enje i govor.................................... Emocije prema intenzitetu i trajanju....... Učenje na osnovu pokušaja i po Učenje uviđanjem...................................... Složene emocije. Emocije prema ugodi........j2.................................................................................... Teškoće mjerenja inteligencije................................................................................................................ Psihosomatska oboljenja.....: kao psihički proces....... Teorije emocija......................... Organski i fizološki osnovi emocija..... £.............. Proste emocija................................. 5.. Motorno učenje.... Poremećaji mišljenja............

............................................................................. Lični motivi.................................................. r : ............ potreba ... Konflikti.......voja................ liva....... :............. Nehomeostatski motivi.......................... Motivi nedostataka.................. Funkcionalna autonomija motiva.......................... Motivi raz........ 81 8 2 83 8 3 84 8 4 8 5 87 8 8 89 9 0 9 0 9 0 .................. Hijerarhija motiva..................................................................................................... Homeostatski motivi.................................................................. :-'.............. . Frustracije..........77 77 79 fOTTVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Potrebe........................................................

.............................................................................................................................................................................127 Na kraju ovog poglavlja.......129 Nenasilno rješavanje sukoba................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................119 Osobine interpersonalnog ponašanja..........................................................................................................................................................................................................................................................92 Odbrambeni mehanizmi............................................................................................................................102 Faktorska analiza ličnosti........................................................................................... 160 .......153 Psihologija u funkciji propagande.......1...................................................122 Struktura grupe.123 Vodstvo u grupi...........................................................................................................................127 Konformizam naspram nezavisnosti pojedinca.............................154 Psihologija u funkciji duševnog zdravlja........................................................................................................................................124 Ponašanje vođe..................................................................................102 Temperament...............115 Zrela ličnost.....................................................................................96 8............................................100 Struktura ličnosti.....................................................................121 Funkcija grupe.....................108 Stavovi... < 3< ..............................................................135 Psihofizičke karakteristike pojedinih razvojnih razdoblja................................136 11.......................................................................................104 Karakter..................................................................................................................................................................................................120 Grupno ponašanje................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA..................................133 Razvojne faze u psihičkom razvoju čovjeka...................................................................................................................................................................................................................... LIČNOST.............................................................................................................. ...........................................................151 Psihologija u odgoju i obrazovanju................................................:..................................................................126 Kada i zbog čega sukob uloga................107 Interesi.......................................................................128 Odgoj za demokraciju i rješavanje sukoba...................................................................................123 Funkcija vode........................................1 Reakcije na frustracije......................................................................132 10.......................................................................................................................................................................................................122 Utvrđivanje strukture grupe........................................113 Rodžersova fenomenološka teorija ličnosti..............125 Pojedinac u grupi.................................................................................................................................................................................................................................... ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE.................................................................................................. 15....92 Poremećeno ponašanje............111 Personološka teorija ličnosti...................................................................................................................................................133 Metode razvojne psihologije........151 Psihologija u proizvodnji.................................................. PSIHOLOGIJA U PRAKSI.................................................................108 Jedinstvo ličnosti...........................112 Fromova socijalna teorija ličnosti....................................................................................................119 Karakteristike osobina interpersonalnog reagiranja.......................124 Autokratsko i demokratsko vodstvo...........124 Karakteristike vođe..........................................................130 Postupanje u sukobu (konfliktu)............................................................111 Teorije ličnosti............................................................................118 Interpersonalno ponašanje..............................................................................................................................................................................................................................................................156 2.........................131 Rješavanje konflikta........................................................................................................114 Dimenzionalna tipologija ličnosti...................................................................................................................................................113 Bihevioristička teorija ličnosti.............................................................................155 Neki psihološki postupci u liječenju........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................111 Frojdova psihodinamička teorija ličnosti.......116 9.......................................121 Vrsta grupe........................................................................................................................................................

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful