P. 1
psihologija za 3 razred

psihologija za 3 razred

|Views: 9,335|Likes:
Published by Ibrahim Cehic

More info:

Published by: Ibrahim Cehic on Nov 18, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/23/2014

pdf

text

original

I

1

1. PSIHOLOGIJA KAO NAUKA

HISTORIJSKIRAZVOJ PSIHOLOGIJE Od svog postanka covjek je iskazivao interes za spoznajom sebe i drugih. Ovaj interes je odraz Ijudske znatizelje ali i potrebe da se upoznaju oni sa kojima se zivi i radi. Kao drustveno bice covjek je oslonjen na druge i zato mora razumjeti ponasanje drugih i svoje uskladiti sa njihovim. Ako ovaj interes za spoznajom sebe i drugih shvatimo kao zacetak psihologije kao nauke, onda mozemo reci da je ona jedna od najstarijih naucnih disciplina. Filozofija je u pocetku sadrzavala sveopcu ljudsku spoznaju pa i onu iz obJasti psihologije. Od mnogih filozofa koji su se isticali u proucavanju psihoJoskih problema treba istaci Aristotela, Platona i Heraklita, Dekarta (R. Descartes), Loka (J. Locke) i Hjuma (D. Hume). Samo ime psihologija potice od grckog filozofa Aristotela koji je tumacio da je psihologija nauka o dusi (psiho - dusa i logos - nauka). Demokrit, prije Aristotela, svijet je tumacio materijalisticki (tzv. atomizam). Za njega je dusa sastavljena od atoma, ali onih finijih, pa je i ona, kako je materijaine prirode, podlozna umiranju. Platon je, medutim, smatrao da dusa nije materijalna, pa je stoga vjecna. Ova dva ucenja, potakla su Aristotela da potrazi kompromis. Dusa, za njega, ima tri razine: vitalna dusa - obuhvata vazne zivotne funkcije, ammalna dusa - opazanja, osjecanja i zudnju te razumska dusa - spoznaju i volju. Njegovo je ucenje bilo vise zasnovano na posmatranju i uocavanju zakonitosti psihickog zivota, pa je i danas relevantno ucenje o zakonu asocijacija. Psihicki procesi ucenja, prema velikom grckom misliocu, odvijaju se prema zakonu dodira, kada se dva sadrzaja dozivljavaju istovremeno ili neposredno jedan iza drugog, sjecanje na jedan obnavlja i drugi; zakonu slicnosti, kada su dva sadrzaja slicna, onda obnavljanje jednog sadrzaja olaksa obnavljanje i drugog, i zakonu kontrasta, kada se lakse pamte suprotnosti. Dekart (1596.-1650.) je prvi filozof koji psihologiju izdvaja iz filozofije i formira zasebnu filozofsku granu koju naziva mentalna filozofija. Mada je ovo bio znacajan iskorak u osamostaljenju psihologije u zasebnu naucnu disciplinu, jos dugo se zadrzalo misljenje da je psihicki zivot covjeka u domenu filozofije te nije potrebna druga nauka da to izucava. Pocetkom 16. stoljeca iz filozofije se izdvajaju egzaktne nauke astronomija, fizika, hemija i biologija. Za naucno istrazivanje koriste se egzaktne metode, prvenstveno eksperiment. Sredinom 19. stoljeca egzaktne metode se pocinju primjenjivati i u istrazivanju psihickih pojava. Fiziolog E. H. Veber, (E. H. Weber),
3

2

jedan od osnivaca psihofizike, eksperimentalno istrazuje koliki je potreban inter. -zitet drazi da bi covjek imao osjet. Ova istrazivanja dalje razvija 0- T. Fehnei (G. T. Fechner), (fizicar, filozof i eksperimentalni psiholog, koga posebno zamma odnos izmedu drazi i osjeta. On eksperimentalno utvrduje zakofl'tost koja je i danas vazeca u mjerenju osjeta i drazi i kvantifikuje njihov odnos (Weber-Fechnerov zakon). Ovi su radovi imali velikog poticaja u razvoju psihologije i njenom osamostaljivanju kao zasebne nauke. Konacno Wilhelm Wundt (1832.-1929-) u Lajpcigu 1879. godine osniva labaratorij za eksperimentalnu psihologiju i time definitivno ustanovljuje psihologiju kao empirijsku nauku. On sa svojim saradnicima istrazuje fizicke i hemijske procese u materijalnom svijetu i njihov utjecaj na covjeka. U daljem razvoju psihologije istrazuju se i slozeniji psihicki prpcesi kao sto su misljenje, pamcenje i ucenje. Fizicari, biolozi, hemicari i fiziolozi svojim egzaktnim istrazivanjima doprinijeli su razvoju psihologije kao egzaktne nauke jer se dotada o psihickom zivotu covjeka sudilo na osnovu razmisljanja i pretpostavki. U daljnjem razvoju psihologije posebno se isticu Alfred Bine (Binet) i Ivan Petrovic Pavlov. Alfred Bine u Parizu otvara labaratorij eksperimentalne psihologije i daje veliki doprinos mjerenju inteligencije. Njegova skala za mjerenje inteligencije i danas je osnovni model za brojne testove kojima se mjere mentalne sposobnosti coYJeka. Ruski istrazivac Pavlov je svojim eksperimentalnim radovima mnogo doprinio u spoznavanju fizioloskih osnova psihickog zivota. Njegov eksperiment sa formiranjem uvjetnog refleksa kod psa je razjasnio neke patoloske pojave u psihickom zivotu ljudi i zivotinja. Pocetkom 20. stoljeca psihologija se pocinje intenzivno razvijatl u SAD gdje se isticu Katel (James MckKeen Cartel), Torndajk (E. L.ThorndiKe), Vudvort (Wood-worth), Terstoun (Thurstone), Skiner (B.F.Skinner) i dr. Znaoajno je istaci da se u SAD vrse sistematska psiholoska istrazivanja koja podupire drzava i da se rezultati tih istrazivanja koriste u raznim oblastima zivota, posebnO u industriji. propagandi i vojsci. Poslije Drugog svjetskog rata psihologija sve vise izlazi iz teoretskih okvira i priblizava se zivotu, tako da nema ljudske djelatnosti gdje se ne koriste dostignuca ove egzaktne nauke. PREDMET IZUCAVANJA PSIHOLOGIJE U najsirem smislu predmet izucavanja psihologije je psihicki zivot. Pod pojmom psihicki zivot podrazumijevamo psihicke procese i psihicka ^tanja. O psihickim procesima i stanjima mozemo suditi na osnovu objektivnog, spoljnog posmatranja ponasanja ljudi i na osnovu neposrednog, vlastitog iskustva. U uzem smislu, predmet psihologije je covjek, i to istrazivanje njegova ponasanja i njego4

3

stoljeca tako da je ubrzo trebalo razdvojiti psiholoske spoznaje koje imaju zajednicka obiljezja i postupke u istrazivanju. "kako?". 2. i "zasto?". Delay i P. psihologija motivacije. osjecanja i dozivljaja. Zagreb. 5 4 . 1995. Kako se i dalje siri psiholoska spoznaja. Psihologija. medicine i drugih nauka. Teorijske psiholoske grane: 1. psihologija ucenja i si. kako se odvijaju psihicki procesi. ukoliko se oni mogu manifestirati i zahvatiti na objektivan nacin. Opca psihologija ima teoretski karakter i proucava osnove psihickog zivota. Pichot (Maria Furst.vih stanja svijesti. Teorijski zadatak podrazumijeva upoznavanje i razumijevanje psihickih zakonitosti. ZADACI PSIHOLOGIJE Osnovni je zadatak psihologije proucavanje zakonitosti psihickog zivota covjeka. U torn smislu ovaj zadatak treba dati odgovore na tri pitanja: "sta?". S obzirom na predmet razmatranja. Sve je prisutnija teznja da se opca psihologija dalje diferencira na zasebne discipline koje ce izucavati pojedine psihicke procese ili stanja. R.. Koristeci se spoznajama biologije. psihologija ima za predmet svog izucavanja nesto sto nije materijalno a sto se da objektivno ustvrditi. culnih organa i organizma u cjelini. Bujas definira psihologiju kao nauku o subjektivnim dozivljajima. endokrinih zlijezda. Psihologija nastoji otkriti i formulirati zakone tih fenomena. str. fizioloska psihologija proucava ovisnost psihickog zivota od strukture i funkcije nervnog sistema. Prakticni zadatak psihologije podrazumijeva primjenu teorijskih psiholoskih spoznaja u razlicitim ljudskim djelatnostima. potom objasniti njihovo nastajanje da bi. proces diferencijacije psihologije na uza naucna podrucja je i dalje prisutan. i to tumace J. i na kraju aktivnost same individue koja na odredeni nacin utjece na okolinu. "na njih djelovala i mijenjala ih". Fizioloska psihologija izucava organske osnove psihickog zivota. Za utvrdivanje predmeta izucavanja psihologije bitni su sljedeci faktori: fizicka okolina koja djeluje na organizam izazivajuci razne subjektivne dozivljaje. Dakle. odrediti psihicke pojave. mijenja je i prema njoj modifikuje svoje ponasanje.3). GRANE PSIHOLOGIJE Psihologija se naglo pocela razvijati potkraj 19. to se psihologija svrstava u egzaktne nauke. Kako je predmet izucavanja psihologije psihicki dozivljaj koji se moze objektivno ustvrditi. socijalna okolina koja djeluje na pojedinca i tako utjece na njegove dozivljaje i ponasanje. ako ustreba. mozemo razlikovati teorijske i primijenjene psiholoske grane. ukazati na uzroke psihickih pojava. kao npr. Skolska knjiga. Ovaj osnovni zadatak mozemo razmatrati sa teorijskog i prakticnog stanovista.

na čovjeku. onima koje mogu imati utjecaja na zavisnu varijablu. faza podražaja . to razlikujemo tri faze njegove realizacije. Uvjeti kojima se namjerno manipulira u eksperimentu. Obrazloži kako bi eksperimentalno istražio djelovanje prijekora na školsko učenje! 7 5 . Manipulacija raznim nezavisnim varijablama omogućuje egzaktno utvrđivanje koliko one djeluju na zavisnu varijablu. Introspektivni eksperiment: vrši se istraživanje i utvrđuju rezultati na temelju iskaza pojedinaca. 1. Kako se u psihologiji eksperiment uglavnom izvodi. Prednost eksperimentalne metode je upravo namjerno izazivanje pojave a ne čekanje da se ona pojavi.eksperimentalna grupa. prije svega zato što se eksperiment ne može uvijek primijeniti i Što se ljudi ne ponašaju isto u prirodnoj i eksperimentalnoj situaciji. bez djelovanja nezavisnih varijabli . 3. Njoj je prethodio dug period tzv. Na ovaj se način isključuje subjektivizam u interpretaciji rezultata. 2. Za provjeru stvarnog učinka pojedinih eksperimentalnih varijabli i kontrolu ometajućih uvjeta (neutralni. Zadatak: 1. faza doživljaja . odnosno pruža se mogućnost mjerenja učinka pojedinih varijabli. dok druga grupa radi u uobičajenim uvjetima.draži fizičke. tj. One se ujednačavaju u općim i posebnim karakteristikama. u eksperimentalnom se istraživanju formiraju dvije grupe. ali se u psihologiji ne može uvijek primijeniti. zovu se nezavisna varijabla. fiziološke i psihološke prirode. prednaučne ili literarne faze koja je nesumnjivo doprinijela razvoju psihologije. Eksperimentalna metoda je najpouzdaniji naučni postupak za utvrđivanje uzročnih veza među pojavama. ova metoda ima i izvjesnih nedostataka. reagovanje organizma ili pojedinih organa i receptora na podražaj.kontrolna grupa. U psihologiji postoje dvije vrste eksperimenata. Jedna grupa se stavlja u eksperimentalnu situaciju i sistematski se prati djelovanje nezavisnih varijabli .ispitanik reagira bilo pokretom bilo riječima na draž. prirodni). a pojava koja se mijenja pod djejstvom promjenjenih uvjeta zove se zavisna varijabla. Objektivni eksperiment: prate se objektivne. dakle. uočljive manifestacije psihičkih pojava. Komparacijom rezultata u završnom ispitivanju utvrđuje se učinak nezavisne varijable na pojavu koja se mjeri. Osnovna odlika eksperimenta je mogućnost umjetnog izazivanja neke pojave i uvjeta pod kojima se ona razvija. Također eksperiment omogućuje kontrolu djelovanja nezavisnih varijabli koja se u prirodnim uvjetima ne bi mogla lako uočiti i pratiti. hemijske. faza izražaja . Pored toga. ali je tek uvođenjem eksperimenta u psihološko istraživanje ustoličilo psihologiju kao egzaktnu nauku.METODA EKSPERIMENTA Eksperimentalna faza u psihologiji nastala je pred kraj ovog vijeka. laboratorijski.ispitanik registruje doživljaj u svojoj svijesti i oblikuje ga.

ona može dati pouzdane rezultate ako se obavlja na reprezentativnom uzorku na sistematičan i organizovan način. kritikovah su ovu metodu kao nepouzdanu. ali ona ima i izvjesnih nedostataka. Također njome se ne mogu promatrati složeni dubinski procesi i stanja ličnosti. planu i načinu registriranja. posebno ona koja kratko traju. U odnosu na slobodno promatranje. Čovjek može suditi o doživljavanju i psihičkom životu drugih ljudi na osnovu njihovih iskaza i našeg promatranja njihovog ponašanja. u metodi opažanja se ne manipulira nezavisnim varijablama. Konačno. Slabost ove metode je i to što stvarno usmjeravanje svijesti na neki psihički proces smanjuje njegov intenzitet. u prvom redu Wunt. Psiholozi eksperimentalisti. najveća slabost ove metode je što se njeni rezultati ne mogu podvrći objektivnoj verifikaciji drugih istraživača. Kada promatramo neke pojave a ne znamo kakav učinak one mogu imati na ponašanje ljudi. ali direktno promatranje psihičkih procesa i stanja možemo shvatiti samo na temelju vlastitog samopromatranja. odnosno opažanje može biti slobodno i kontrolirano. i otuda je teško ustvrditi vjerodostojnost i objektivnost introspektivnog izvještavanja. Introspekcija je jedinstvena naučna metoda i zahvaljujući njoj Čovjek može da shvati sve bogatstvo psihičkog života. opservacija i neeksperimentalno istraživanje. Mada se metodom opažanja direktno ne zahvata subjektivni. nego se opažaju pojave koje se spontano javljaju. Jedno vrijeme se smatralo da je to jedina metoda kojom se može istraživati psihički život čovjeka. Psihološka opservacija. Mnogi psihički procesi i stanja su toliko složeni da ih je teško jezički opisati. On je to slikovito objašnjavao: jedna ruka može hvatati drugu ruku. Naučno promatranje se razlikuje od svakodnevnog po jasno definisanom cilju. Kod ovog opažanja ispitivač i ispitivani je jedno lice i jedino se na takav način može zahvatiti stvarno unutrašnje doživljavanje. Za razliku od eksperimenta.METODA OPAŽANJA U nauci se za ovu najrašireniju metodu koriste i nazivi promatranje. 8 6 . a ne može u isto vrijeme uhvatiti i samu sebe. psihički život. Ovom metodom se ne mogu zahvatiti intenzivna psihička stanja. kontrolirano je sistematičnije i ima jasnije određen cilj i plan promatranja. METODA SAMOOPAŽANJA Metoda samoopažanja ili introspekcije je svojstvena samo psihologiji. Samoopažanje se zasniva na opažanju vlastitog psihičkog života. koristimo se slobodnim promatranjem. Kod kontroliranog promatranja se unaprijed postavlja hipoteza o mogućim uzrocima koji djeluju na promatranu pojavu. Wunt je tvrdio da čovjek ne može istovremeno nešto doživljavati i promatrati.

plansko i objektivno istrazivanje psihickih pojava. sociometrijski postupci i testovi. odledivanje) ispitivac postavlja pitanja kojima uspostavlja kontakt. Pitanja koja postavlja ispitivac trebalo bi da budu kratka i jasno formulirana. razvio narocitu vrstu razgovora. jer o mnogim psihickim procesima i stanjima ne bismo mogli. dok kod nestandardizovanog intrvjua ispitivac moze u zavisnosti od situacije formulirati pitanja. • TEHNIKE ISTRAZIVANJA U PSIHOLOGIJI Navedene psiholoske metode koriste razlicite tehnike za prikupljanje i obradu podataka. intervju. upitnik. plana razgovora i nacina (taktike) kako ce se voditi razgovor. njene rezultate treba provjeravati i dopunjavati drugim objektivnijim metodama. Razgovor je cesto primjenjivana tehnika za dobijanje podataka u psiholoskom istrazivanju. U prvoj etapi (tzv. 1856-1939) je radi psihoanalize. pitati nekoga za misljenje. Razlikuje se od razgovora koji vodimo u svakodnevnom zivolu po svojoj organizaciji i siruktwri. mora znati postavljati pitanja u pravi cas i tako odrediti tempo i pravac razgovora. Poslije se govori o predmetu istrazivanja gdje ispitivac mora imati svoju taktiku.Bez obzira na navedene nedostatke introspekcije. Kod standardnog intervjua pitanja su unaprijed pripremljena i svim ispitanicima se postavljaju u istoj formi. razgovor. Obicno se razgovor dijeli na dvije etape. skala procjene. mtervju ne sluzi samo za dobijanje odredenih podataka u psiholoskom istrazivanju. neiasnaijaitanja na koja se unaprijed zna odgovor nije dobro postavljati.doznati ni jednom drugom. Tako se preporucuje da ispitivac ne zauzima stav isljednika niti pak previse familijaran stav. usmjerenih na to da se ukaze na kvalitativne osobine proucavane pojave. tj. Kako ovo nije jedina metoda u psihologiji. Ova su pitanja neka vrsta zadataka. Frojd (Sigmund Freud. Za vodenje intervjua potrebno je veliko iskustvo. anketa. nego se njime moze i terapeutski djelovati. Najcesce primjenjivane tehnike u psiholoskom istrazivanju su. gdje je sago9 7 . INTERVJU Rijec intervju potice od engleske rijeci "interview" sto znaci sastanak. Intervjui se dijele na standardizovane i nestandardizovane. odnosno razgovora mora prethoditi temeljita priprema koja podrazumijeva tacno defmisanje predmeta razgovora. ova metoda je osnovna u psihologiji. Svakom psiholoskom intervjuu. Tehnike psiholoskog istrazivanja omogucuju sistematsko. Dvosmislena. Tokom razgovora ispitivac prati reakcije i ponasanja ispitanika koje moze registrirati u toku ili odmah po obavljenom razgovora.

Pri sastavljanju ankete vodi se^računao sljedećem: -""""pitanja: moraju odgovarati cilju koji se istražuje. anketa podrazumijeva dobru pripremu. Sastavi upitnik sa odgovorima u formi alternativnog izbora (Odgovori sa "Da" i "Ne"). sastavljenih prema određenom sistemu. Riječ anketa dolazi od Francuske riječi "enquete" što znači istraživanje. Sačini pripremu za vođenje razgovora o nekom psihološkom problemu! 2. a odnose se na ispitivanje različitih psiholoških pojava.. Odgovori mogu biti u formi slobodnih i u formi alternativnog izbora. Pitanja i zadaci: 1. . 2. na tačno određenom uzorku.vornika dovodio do spoznaje i prevladavanja težnji potisnutih u svijesti. Uz navedene prednosti i mogućnosti intervjua. da ispitanik može na njih odgovoriti. jasna. Slično je i Pijaže (Jean Piaget. se ispituju različiti psihološki problemi.interesovanja i si.. jednokratna ili višekratna. Anketom. stavovi. Pitanja i zadaci: 3. Vodi razgovor sa drugim učenikom prema prethodnoj pripremi! UPITNIK Upitnik je niz pitanja u pismenoj formi. 10 8 .pitanja moraju biti razumljiva. Sastavi upitnik o stavovima muškaraca prema učešću žena u politici sa mogućnošću slobodnih odgovora. 1896-1980) razvijao "klinički razgovor" kojim je kod djece izazivao spontane predodžbe i na taj način pedagoški djelovao na njih. pa stoga ti rezultati nemaju značajnu naučnu vrijednost. ispitivanje. Jednako kao i druge tehnike. 7^\Tfketa-može biti pismena ili usmena. mišljenja. dok se pitanja formuliraju na osnovu principa koji daju naučno validne rezultate. Upitnici uglavnom služe za ispitivanje masovnih pojava i obično se statistički obrađuju. Svaki upitnik ima jasno definiran cilj istraživanja i ključ na osnovu kojeg se može zaključiti o smjeru i veličini razvijenosti određene psihološke pojave. kojim će se istražiti odnos mladih prema služenju vojnog roka! ANKETA Anjkejtaje_p_sihološka tehnika koja se koristi za prikupljanje određenih podataka. potrebno je istaći da rezultate dobivene intervjuom treba kombinovati sa drugim objektivnijim tehnikama psihološkog istraživanja. isljeđivanje. javna ili anonimna. gLezult&ijjiG^jcjii anketom se uglavnom ne zasnivaju na sistematskom praćenju ispitanika i ne dopuštaju nikakvo provjeravanje.

Na osnovu dobijenih rezultata možemo ustvrditi kakvi su odnosi u grupi. kategorijama i grafički. Odnosi u grupi se mogu iskazati i pomoću sociometrijskih matrica. što se može prikazati pomoću sociograma. kako ćete obraditi rezultate ankete da bi se mogli koristiti u praksi? TEHNIKA SKALIRANJA Tehnika skaliranja je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. Zadatak: 1. uzajamno i jednostrano odbijanje i indifirentnost. Vrijednost ove tehnike je u tome što njome otkrivamo pojedince koji su najviše cijenjeni i koji su odbačeni.pitanja ne trebaju biti sugestibilna. - Zadatak: 1. Anketirali ste učenike osmih razreda o njihovom stavu prema pušenju.ne smiju postojati razlozi koji bi mogli utjecati na ispitanika da pogrešno i neiskreno odgovara. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati.broj pitanja ne treba biti prevelik. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati. gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava. popularnost. Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skale procjene koja ima pet stupnjeva.. . Procjene se mogu označavati brojevima. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu..grupna kohezija. npr. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. odbačenost. Numeričke skale koje se koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. Na grafičkoj skali od 1 do 10 procijeni objektivnost ocjenjivanja svih nastavnika koji tebi predaju! SOCIOMETRIJSKA TEHNIKA Ovom se tehnikom utvrđuju međusobni odnosi pojedinaca u grupi. li 9 . Ti odnosi mogu biti: uzajamno i jednostrano privlačenje. bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali. mjerenje stavova. . . gdje se statistički izračunavaju različiti indeksi . Ova tehnika omogućuje kvantifikaciju psiholoških mjerenja i na taj način daje psihologiji više egazaktnosti. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja.ispitanici moraju dovoljno biti motivirani da na njih odgovore.

da se uzastopnim mjerenjem neke psiholoske osobine kod istih ispitanika dobijaju isti ili slicni rezultati. Sacini sociogram svog razreda i tekstualno objasni kako je razred socijalno struktuiran! PSIHOLOSKI TEST Rijec test je latinskog porijekla . ispit. tj. 4. medusobnom usporedbom postignuca ostalih ispitanika. da rezultati zavise od sposobnosti ispitanika a ne od onoga koji procjenjuje rezultat (da razliciti ispitivaci isto ocjenjuju). provjeravanje. Siroku primjenu u psiholoskoj praksi imaju otkako je Binet zajedno sa Simonom razradio sistem testova za utvrdivanju umnog razvoja djece. tj. da mjeri upravo onu osobinu koju zelimo utvrditi kod ispitanika. tj. da bude valjan. To su sistematska ispitivanja koja kvalitativne odlike treba da kvantifikuju. on mora ispunjavati sljedece mjerne karakteristike: 1. Da bi test bio standardizovan (jednak za sve ispitanike). da se njime mogu utvrditi stvarne razlike izmedu ispitanika u osobini koju mjerimo. da je osjetljiv. tj. da bude pouzdan. da bude objektivan. 12 10 . Rezultati dobijeni ovakvim mjerenjem se vrednuju na standardan nacin."testari" znaci posvjedociti.SI. dok u engleskom jeziku rijec "test" znaci proba. 2. dokazati. Test se sastoji od jednog ili od niza zadataka kojima se utvrduju odredene osobine ispitanika. Sociogram Zadatak: 1. 3. 1.

Baždarenje je složen statistički postupak kojim se bavi posebna grana psihologije . PROVJERITE SVOJE ZNANJE Odakle potiče riječ psihologija? U čemu je razlika tumačenja pojma "duša" između Platona i Demokrita? Ko je i kada osnovao prvu laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju? Sta je predmet izučavanja psihologije? Koji su teorijski zadaci psihologije? Nabroj grane psihologije! Sta je to zavisna varijabla u psihološkom eksperimentu? Navedi faze u realizaciji psihološkog eksperimenta? Koje su dobre i koje loše strane introspekcije? Koje su karakteristike standardiziranog intervjua? Sta je to skala procjene? Navedi karakteristike standardiziranog testa! Da li su rezultati testova u potpunosti tačni? 13 11 . testove dijelimo na: testove sposobnosti.Testovi koji se primjenjuju u istraživanju određenih psiholoških pojava. Standard i zovan i testovi omogućuju psihologiji da egzaktno ustvrđuje određene psihološke pojave. Međutim. testove ličnosti i testove postignuća. moraju biti baždareni kako bi se njima mogla odrediti relativna vrijednost svakog pojedinca u odnosu na sve koji su ispitivani. rezultati testova nisu uvijek u potpunosti tačni pa se moraju dopunjavati rezultatima dobivenim drugim metodama i tehnikama. U odnosu na to koja psihološka svojstva mjere.psihometrija.

U 19. hemijske. Mada je bilo genijalnih pojedinaca koji su uviđali vezu između mozga i psihičkog života čovjeka. Tako je fiziolog Gole vještom operacijom odstranio psu veliki mozak. nervni sistem. toplotne i svjetlosne draži. Tokom 20. RECEPTORI (OSJETILA) Receptori registriraju promjene koje se zbivaju u spoljnem svijetu i u našem organizmu. O promjenama u tijelu obavještavaju nas proprioreceptori smješteni u mišićima. Podlogu psihičkog života ne Čine samo mozak i nervni sistem. Osjetni organi se razlikuju i prema tome da li registriraju draži koje dolaze iz spoljneg svijeta ili iz unutrašnjosti tijela. dodira. zglobovima i unutrašnjem uhu (kinestetski i statički receptori). Stoga ćemo. Kada se pas oporavio. stoljeća eksperimentalna istraživanja sve dublje prodiru u odgonetanje tajni organskih osnova psihičkog života. koji je još u 5. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem i mišići. nego organizam u cjelini. mišićima i žlijezdama sa unutrašnjim lučenjem koji direktnije učestvuju u psihičkom životu. uz nervni sistem dati i osnovne informacije o čulima.2. Tako je mislilac Aristotel tumačio da mozak ima funkciju hlađenja krvi. ali su najznačajniji: čulni organi. U odnosu na vrste draži koje registriraju. Više o osjetnim organima i njihovom funkcioniranju izložit ćemo kad budemo obrazlagali nervni sistem. Pojavom eksperimenta u psihologiji utvrđuje se povezanost tijela i duše. ukusa. 14 12 . sve do kraja 18. sluha. Mnogo je vremena trebalo da ljudi shvate daje psihički život čovjeka povezan sa mozgom i nervnim sistemom. Eksteroreceptori primaju podražaje iz spoljneg svijeta (osjeti vida. mogao je obavljati određene pokrete. stoljeća vladalo je opće mišljenje da su tijelo i duša odvojeni. Svi organi su važni za normalno psihološko funkcioniranje. Organske osjete primamo od interoreceptora koji se nalaze u unutrašnjosti tijela. ali nije bilo ni traga psihičkog života. stoljeću je nizom istraživanja utvrđena veza između psihičkog života i fizioloških funkcija organizma. bola i osjet za toplo-hladno). ORGANSKE OSNOVE PSIHIČKOG ŽIVOTA Organsku osnovu psihičkog života predstavlja organizam u cjelini. stoljeću prije nove ere seciranjem ljudskog lesa ustvrdio daje mozak centar našeg duševnog života. kakav je bio Kroton (Croton). osjetne organe dijelimo na one koji registriraju mehaničke.

glatki mišići (zidovi utrobe i krvnih sudova) i srčani mišić (posebna vrsta poprečnoprugastog mišića). Adrenalne ili nadbubrežne žlijezde su smještene pored bubrega. Postoje poprečnoprugasti mišići (mišići kostura). Smještena je u bazi mozga i čine je dva režnja. dok smanjeno lučenje hormona. posljedica je kretenizam. Ijedna i druga anomalija dovodi i do poremećaja psihičkog života. Za psihički život čovjeka uglavnom je značajna funkcija endokrinih žlijezda. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormon. Hormoni kore su značajni za emocionalno ponašanje. 15 13 . Poremećaj rada štitne žlijezde sa uspjehom se može liječiti u ranom djetinjstvu. Žlijezde koje luče hormone u krv zovu se endokrine. spomenut ćemo one najvažnije. Desi li se to prije rođenja i u periodu ranog djetinjstva. Hipofiza luči više hormona koji regulišu rad ostalih žlijezda. Tiroidna ili Štitna žlijezda luči hormon tiroksin koji regulira potrošnju kiseonika u organizmu i tako utječe na aktivnost organizma. pri kraju dušnika. dolazi do povećane opće aktivnosti (hiperaktivnost). Smanjeno lučenje ovog hormona dovodi do slabljenja seksualnog nagona i općeg zamora. Mišići su nosioci funkcije pokreta organizma. Smanjen rad tiroidne žlijezde uzrokuje različite psihofizičke promjene. Posljedica je skupljanje i opuštanje mišića. što uzrokuje određene biohemijske procese i oslobađanje energije. dok žlijezde sa unutrašnjim lučenjem prvenstveno reguliraju hemijske procese u organizmu. Smještena je u gornjem dijelu vrata.EFEKTORI U efektore spadaju mišići i žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. odnosno zaostatak u razvoju inteligencije i emocionalna neprilagođenost. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem regulišu fiziološke procese u organizmu. Što na psihičkom nivou izaziva povećanu nervnu napetost. ' ŽLIJEZDE SA UNUTRAŠNJIM L UČENJEM Lučenjem hormona i sekreta u krv i unutrašnjost tijela. Kora luči hormone kortikosteroide a jezgro adrenalin. MIŠIĆI Mišići vrše pokrete tako da se nervnim vlaknima iz viših centara prenose nervni impulsi. dok pretjerano lučenje može dovesti do prijevremenog seksualnog razvoja dječaka i pojave muških karakterstika kod djevojčica i žena. dok egzokrine žlijezde luče sekrete u šupljine tijela. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormone. dolazi do gigantizma. Postoji više tih žlijezda. Glatkim i srčanim mišićima ne možemo upravljati svojom voljom. dovodi do patuljastog rasta. Kortikosteroidi također utječu na regulaciju kalcija i vode u organizmu.

teledendrita koji se spajaju sa sljedećom nervnom ćelijom. Ti hormoni su značajni za reprodukciju i pojavu sekundarnih spolnih krakteristika. a na psihičkom planu izaziva promjene u emocionalnom reagiranju. CNS čine mozak i kičmena moždina. senzorni nervi dobijaju ovu omotnicu već u embrionalnom razvoju a neki efektori u drugoj godini života. jedra i produžetaka. omogućuje vezu organizma sa spoljnim svijetom i predstavlja fiziološku osnovu psihičkog života. Nervni sistem je građen od nervnih ćelija ili neurona. Iz nervne ćelije izdvajaju se ogranci ili produžeci koji mogu biti kraći i duži. Obično se dijeli na moždano-moždinski (cerebrospinalni) i autonomni (vegetativni) dio. Reguliše i usklađuje rad cijelog organizma. koja se zove sinapsa. NERVNI SISTEM Nervni sistem je najrazgranatiji sistem organa u Čovjekovom organizmu. Naprimjer. Snop produžetaka gangliona čini nerv ili živac. Osnovna razlika između dendrita i teledendrita je funkcionalne prirode: teledendriti provode nervne impulse na drugu ćeliju.Povećano lučenje adrenalina utječe na rad poprečnoprugastih i glatkih mišića. Kraći produžeci se zovu dendriti i preko njih se prenose nervni impulsi u nervnu ćeliju. Neki neuriti imaju produžetke. Neurit je obavijen sa dvije opne. posebno u periodu puberteta i prelaznom periodu (pubertetske i klimakterične krize). U njima su smješteni neurotransimiteri (posrednici. a PNS svi živci koji izlaze iz mozga i kičmene moždine. medijatori) koji služe kao posrednici u prenošenju impulsa sa jednog neurona na drugi.plazmu u kojoj se nalaze tanke niti . Duži produžetak se zove neurit ili akson koji može imati dužinu preko jednog metra. vanjska ili Svanova opna (neurolema) služi za mehaničku zaštitu neurita. povećanje pritiska i ubrzanog rada srca. što uvjetuje povećanje šećera u krvi. Gonade ili spolne žlijezde intenzivnije luče hormone u doba puberteta. Više nervnih ćelija se grupiše u čvorište koje se zove ganglion. U zavisnosti od toga gdje sprovode nervno 16 14 . Mijelinska opna se javlja u različito vrijeme razvoja kod različitih organa. Ćelijska opna obavija pihtijastu masu . U okviru moždano-moždinskog su centralni nervni sistem (CNS) i periferni nervni sistem (PNS). dok dendriti prihvataju nervne impulse s druge nervne ćelije i upućuju ih ka tijelu ćelije. U jedru nervne ćelije nalaze se hromozomi koji su nosioci nasljednih osobina. Nervna ćelija može biti različitog oblika a sastoji se od neurona. Neurit se završava razgranatom mrežom nervnih vlakana . kolaterale kojima se nervna ćelija povezuje sa drugim nervnim ćelijama. Hormoni spolnih žlijezda utječu na psihički život Čovjeka. dok unutrašnja ili mijelinska opna služi za fiziološku izolaciju. Ustvari na kraju teledendrita nalaze se sitni mjehurići. Između dva neurona postoji mikro distanca (međuprostor).neurofibrili koji prenose nervno uzbuđenje kroz ćeliju.

neuroni nisu neposredno vezani jer se između njih nalazi jedan prostor koji se zove sinapsa. Razlikujemo neuro-neuro sinapse (između dva neurona) i neuro-muskularne (između živčane i mišićne ćelije). U sinapsi se odvijaju složeni hemijsko-električni procesi. Ovo sve traje jako kratko (približno 0. Nervno uzbuđenje ili nadraženost je složen biohemijski proces koji se odvija u nervnoj ćeliji i uvijek ima jednosmjeran pravac.5 milisekunde). razlikujemo motorne ili eferentne nerve. Nervni podražaj se prenosi tako što se mjehurići na završnom dijelu teledendrita raspuknu u sinaptički međuprostor i neurotransimiteri dolaze u dodir sa postsinaptičkom membranom dendrita. pojačavati (eks-citacija) i Grana neurona. i senzorne ili aferentne. Na taj način Slika 2. Živčani impulsi se šire brzinom od 1 do 100 metara u sekundi što zavisi od debljine nervnog vlakna. koji prenose nervne impulse iz centra ka periferiji. deblja nervna vlakna . Kao što smo istakli. prijem draži i prenošenje nadražaja smanjivati (inhibirati). 17 15 . koji prenose nervne impulse od periferije organizma ka centru. Neurotransimiteri se zbog razlika u električnom potencijalu vežu za postsinaptičku membranu i tako prenose nervne impulse. Nervna ćelija ona je neka vrsta "skretnice" i "filtera" za nervne inpulse.uzbuđenje. Sinapsa nervne impulse može propuštati. Sinaptički međuprostor je ograničen membranom na teledendritima presinaptička Receptor —$ membrana i membranom koja se nalazi poslije sinapse na denDendriti -y dritima susjednog neurona -postsinaptička membrana. PRENOŠENJE NERVNIH IMPULSA Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa (nadražaja).brži impulsi. Nervni nadražaj se prenosi preko sinapse na sljedeću nervnu ćeliju.

na vama je da uradite shemu prijema svjetlosne draži u oku. Periferni nervi su u parovima (po jedan senzorni ijedan motorni) i ima ih 31 koji se izdvajaju iz kičmene moždine i inerviraju trup i ekstremitete i 12 pari moždanih nerava. Razlikujemo senzitivna nervna vlakna. kojima centralni nervni sistem reaguje na draži. koji inerviraju glavu.oko. 18 . pluća i stomaka.Slika 3. i motorna nervna vlakna. Njega Čine svi nervi koji izlaze iz kičmene moždine (moždinski ili spinalni) i svi nervi koji izlaze iz mozga (moždani ili cerebralni). U bilogiji ste učili čulo vida . čulne organe koji su smješteni u glavi kao i nervi koji upravljaju radom srca. Zadatak: 1. te doživljavanje slike promatranih objekata ili pojave u mozgu. stvaranje nadražaja u vidnim čulnim ćelijama i njegovo prenošenje vidnim nervom do centra za vid i mozgu. Nervno-mišićna sinapsa PERIFERNI NERVNISITEM Periferni nervni sistem (PNS) služi kao spona između centralnog nervnog sistema i periferije tijela. koja prenose nervne impulse od osjetnih organa do mozga.

a dok mu motorni nervi omogućuju da reagira na te podražaje. Vanjski dio čini bijela supstanca sačinjena od vlakana sa mijelinskom ovojnicom. žlijezda). Te složenije psihičke aktivnosti mogu izvršiti mozak i kičmena moždina. spiralna ganglija. koji se spajaju u mješoviti moždinski spiralni nerv. KIČMENA MOŽDINA Kičmenu moždinu sačinjava skup nerava koji se nalazi u kičmenom stubu. 5. 6. U kičmenoj moždini su smješteni mehanizmi refleksnog djelovanja. 3. Bijela supstanca održava vezu između viših i nižih nervnih centara u aferentnom i referentnom smjeru. 2.CENTRALNI NERVNI SISTEM Funkcija svijesti je sveukupnost doživljaja vanjskog svijeta. sinapse neposredne i sa umetnutim neuronom. Zahvaljujući upravo svojstvu senzornih nerava. čovjek može primati vanjske podražaje. Slika 4. Leđni korijeni se označavaju kao osjećajni. .Siva supstanca obavlja funkcije nižih nervnih centara. Shema refleksnog luka 1. koji zajedno čine centralni nervni sistem. 4. km. u svakom kičmenom pršeljenu izlazi po jedan par leđnih i trbušnih nervnih korijena. 7. senzitovno n. trbušnih rogova i leđnih rogova. čulna ćelija. vlakno. Ova siva supstanca je u obliku leptira ili slova H. sam periferni sitsem ne bi mogao proraditi podražaje vanjskog svijeta i adekvatno na njih odgovoriti. trbušni su motorni. centar refleksnog luka. motorni neuron. efektor (mišić. Sastoji se od centralnog dijela. Unutrašnji dio kičmene moždine je sive boje i sastoji se od tijela nervnih ćelija. Pa ipak.kičmena moždina 19 . Kroz posebne otvore.

Ona je centar mnogih somatskih (tjelesnih) i autonomnih (nezavisnih) refleksa. Kičmena moždina je transverzala kroz koju prolaze senzorni nervi kojima se prenose nervni impulsi od osjetnih organa ka mozgu, kao i motorni nervi koji iz mozga prenose impulse do određenih mišića. Dakle, funkcija kičmene moždine je da sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i da regulira neke reflekse. MOZAK '

V

Mozak je najsloženiji i najznačajniji dio nervnog sistema. Njegov najveći dio je veliki mozak (cerebrum), sjedište percepcije i svjesnog ponašanja. Veliki mozak ima dvije polovine ili hemisfere koje su prekrivene tankim slojem - moždanom korom. Ona je nosilac svih elemenata svjesnosti. Kora velikog mozga je sive boje i sastavljena je od tijela nervnih ćelija, dok je unutrašnjost bijele boje i sastavljena je od završetaka, motornih i osjećajnih nervnih vlakana. "Čovjekov mozak, koji svojom težinom od oko 1,25 - 1,5 kg sačinjava samo 2 posto tjelesne težine, najkompliciraniji je biološki organ što gaje priroda ikad stvorila. Oko 10-15 milijardi stanica (zajedno sa 100 milijardi stanica za izmjenu tvari i potpornih stanica) sa svojih 10-50 hiljada veza po svakoj stanici predstavljaju tako razgranat i kompleksan sistem, da bijedna malo tačnija shema tog sistema - ako bi se uopće mogla nacrtati - zauzimala površinu od više kvadratnih kilometara, pa makar pojedine živčane stanice ne bi bile nacrtane veće od glave pribadače. Pri tom bi ta shema bila još uvijek nekoliko puta kompliciranija od cjelokupne telefonske i teleprinterske mreže cijelog svijeta. " (Huecker, R. Kakuska, J. Nagornv, Psihologija u službi čovjeka, str. 38.) Glavni dijelovi mozga su : 1. 2. 3. 4. 5. Veliki mozak ili telencefalon; Među mozak ili diencefalon; Srednji mozak ili mezencefalon; Zadnji mozak ili metencefalon i Produžena moždina ili mielencefalon.

1. Veliki mozak ili prednji mozak je podijeljen uzdužnom brazdom na dvije hemisfere koje su spojene poveskom nervnog tkiva (corpus callosum). Mozak je jako izbrazdan što uvećava njegovu površinu. Površina velikog mozga iznosi oko 2000 kvadratnih centimetara, i to je oko 80 % cjelokupne težine moždane mase. Moždana kora obje hemisfere se dijeli na četiri režnja ili lobusa: potiljačni ili okcipitalni sa centrima za vid; sljepoočni ili temporalni za zvuk i govor; tjemeni ili parijetalni za kretanja, dodir i prepoznavanje te čeoni ili frontalni za mišljenje i planiranje. 20

Milbički sistem, najstariji dio unutrašnjosti mozga: to je upravljački centar čuvstvenog života.

Kora velikog mozga, najmlađi dio u razvoju mozga; to je centar svih svjesnih psihičkih funkcija.

Talamus i hipotalamus (koji se na slici ne vide) su centri motivacionih procesa (nagonskih stanja i raspoloženja).

Oči su izvrnuti dio mozga: mrežnica i vidni živci sastoje se od živčanih vlakana. Moždano deblo zajedno s talamusom (tamnosivo) i malim mozgom (svjetlosivo) najstariji je dio mozga: odvde se reguliraju sve osnovne životne funkcije.

Mali mozak je upravljački centar svih tjelesnih pdkreta (tjelesne motorike).

Hipofiza je najvažniji kontrolni centar cijele hormonalne tjelesne ekonomije. Leđna moždina je dijelom provodnik od mozga i do mozga, a dijelom upravljački centar (za jednostavne reflekse) i dijelom živčani centar (parasimpatikus).

SI. 5. Mozak, neki dijelovi i njihove funkcije 21

2. Međumozak je ispred srednjeg mozga i pokriven je dijelovima velikog mozga. Sastoji se od talamusa (vidnih brežuljaka ili kvržica), hipotalamusa (dna) i epifize. Talamus je centar osjećajnih (senzornih) informacija i njihovog prosljeđivanja kori velikog mozga. Tu su i centri za koordinaciju pokreta. Hipotalamus je centar vegetativnih funkcija (disanje, rad srca i dr.). Utiče i na rad hipofize. Epifiza luči hormone i utiče na prilagođavanje spoljnim uvjetima. 3. Srednji mozak se sastoji od tzv. crvenog tijela i četverogubih kvržica. To je najmanji dio mozga. U njemu se nalaze centri regulacije složenih automatskih pokreta i onih koji prate voljne pokrete tijela. 4. Mali mozak ima najveću važnost za motoriku jer koordinira voljne pokrete. Smješten je u zadnjem dijelu i sastoji se iz tri dijela: lijeva i desna hemisfera i srednji dio ili vermis. U unutrašnjosti malog mozga je bijela supstanca, odnosno nervni završeci, u obliku razgranatog drveta, pa je zato zovu i "drvo života". U sastav malog mozga ulazi i tzv. Varolijev most. To je jedno ispupčenje koje se nalazi na centralnoj strani zadnjeg mosta, gdje su smješteni važni centri, za sluh, ravnotežu, osjetljivost kože lica te i centri za inervaciju muskulature lica, očiju i pljuvačnih žlijezda. 5. Produžena moždina se nastavlja na mozak i sliči kičmenoj moždini, s tim što siva masa nije homogena, nego se u njoj nalaze mala ostrvca bijele mase, odnosno nervni završeci. Ovi nervni završeci predstavljaju važne centre za reguliranje rada srca, pluća, jezika, crijeva i grkljana. Tu su i centri za kihanje, kašljanje, žvakanje, gutanje, plakanje (beba). Ovaj dio mozga učestvuje i u regulaciji održavanja ravnoteže tijela. ,

MOŽDANA KORA ILI KORTEKS Moždana kora je najrazvijeniji dio mozga i nosilac svih psihičkih procesa. Građena je od nervnih ćelija različitog oblika. Najveći dio nervnih ćelija mozga je smješten u kori tako da njena površina iznosi oko 220 hiljada kvadratnih milimetara. Prema obliku nervnih ćelija mozak je podijeljen na 52 polja, tzv. Brodmanova polja. Iako je veoma tanka (kao list hartije), moždana kora ima šest slojeva. Moždane brazde i vijuge dijele korteks na: čeoni, sljepoočni, tjemeni i potiljačni dio. Moždana kontrola funkcija odvija se u strogo određenim oblastima kore velikog mozga. Sve te oblasti su međusobno povezane, a pomoću nervnih puteva povezani su i sa određenim centrima u bijeloj masi i u nižim centrima mozga i kičmene moždine. Na taj način moždana kora je u vezi sa svim dijelovima tijela. Posebne skupine funkcionalno povezanih ćelija označavaju se nervnim centrima, a prema položaju i funkciji u nervenim sistemima nazivaju se senzorni, motorni i asocijativni. 1. Senzorni centri su zone moždane kore gdje se završavaju senzorna vlakna koja prenose nervne impulse sa periferije tijela. U senzornom centru impulsi
22

Luria spominje: 1. centar za sluh u sljepoočnom dijelu (girus transverzus). pokazala je da u takvih osoba je smanjena svjesna kontrola i odgovornost. Prednje asocijativno polje zauzima 29% površine jedne hemisfere i smješteno je u dijelu frontalnog režnja. Svaki osjetni receptor ima zaseban :ar. pamćenje i učenje. 3. (Prefrontalna lobotomija. prekid nervnih veza između čeonog režnja i emocionalnih centara u hipotalamusu i limbičkom sistemu radi smanjenja agresivnosti.se analiziraju. Asocijativni centri nisu tako jasno prostorno locirani pa ne možemo sa sigurnoš ću ustvrditi centre složenih psihičkih funkcija kakve su mišljenje.desnom stranom tijela. centar za govor u do njoj čeonoj vijuzi. 3. moždano deblo. 2. i multimodalne neurone. R. Povrede senzornih i motornih centara dovode do ispada odgovarajućih funk-. 2. Najvažnije asocijativne zone su u čeonom dijelu mozga i osnovna su fiziološka podloga svijesti. U mozgu su jasno definisani samo centri za jednostavne senzorne i mo torne funkcije. Blok složenih psihičkih procesa je smješten u čeonim dijelovima korteksa. Ovaj blok programira. regulira i kontrolira psihičke aktivnosti. tj. subkortikalne jezgre i medijalne dijelove moždane kore. što pretpostavlja da su u čeonom režnju locirani centri koji upravljaju svjesnim funkcijama. Desna hemisfera mozga upravlja pokretima e strane tijela dok lijeva hemisfera . centar za miris je u oblasti vijuge parahipokampi. Asocijativni centri obavljaju funkciju organizacije i smislenost poveziva nja svih psihičkih procesa u mozgu. tzv. i obuhvata re- tikularnu formaciju. centar za kožni osjet je smješten u oblasti postcentralne vijuge itd.) Mozak uglavnom integra tivno funkcionira. tumače i određuju reakcije. iz ovih centara polaze nervna vlakna koja prenose nervno uzbuđe nje iz mozga u pojedine dijelove tijela. Tako je poznato da se centar za vid nalazi u potiljacnom režnju mozga us angularis). dok povrede pojedinih asocijativnih zona ne moraju dovesti do prestanka 23 . Luria u svojim istraživanjima otkrio tri funkcionalna bloka koji u jednostavnim psihičkim procesima djeluju samostal no. Funkcionalni blok regulira opći tonus organizma i budnost. Motorni centri upravljaju radom mišića i žlijezda sa unutrašnjim luče njem. Dakle. Senzorno-motorni blok zahvata vanjske dijelove moždane kore. Neka istraživanja su pokazala da sama kora mozga nije dovoljna za obavljanje složenih psihičkih funkcija. dok u složenim psihičkim procesima mozak funkcionira kao cjelina. U blizini ovog bloka je motorna zona moždane kore kojom se također odavde upravlja. Centar koji upravlja pokretima glave i ruku je smješten u zadnjem dijelu srednje frontalne vijuge. gdje su locirani centri za osjete. Brokov centar. ispred središnje vijuge.:ja. mada je ruski naučnik A. kojima mozak odgovara na nervne draži.

drugi ju smanjuje. Vegetativni nervni sistem dijelimo na simpatički i parasimptički. Vegetativni nervni sistem djeluje autonomno i regulira rad unutrašnjih organa i žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. 6. Zadatak: 1. Simpatički nervni sistem ubrzava rad pojedinih organa Oko PljuvaČne žlijezde Žlijezde znojnice Krvni sudovi Srce Pluća Jetra Želudac Nadbubrežne žlijezde Bubrezi Tanko crijevo Debelo crijevo Mokraćni mjehur SI. Ovaj sistem se sastoji od grupa nervnih ćelija (ganglija ) koje su smještene duž kičmene moždine i odgovarajućih centara u mozgu. Somatski ili animalni upravlja poprečnoprugastim mišićima i njime čovjek svjesno upravlja. Prouči funkciju talamusa i hipotalamusa u psihičkom životu čovjeka! / VEGETATIVNI NERVNI SISTEM Nervni sistem se obično dijeli na somatski (tjelesni) i vegetativni (autonomni).odgovarajućih psihičkih funkcija. prvenstveno u hipotalamusu. jer tu funkciju preuzimaju neki drugi dijelovi moždane kore. Shematski prikaz vegetativnog nervog sistema . dok jedan povećava aktivnost nekih organa. Njihovo je funkcioniranje suprotno.

povećava krvni pritisak.( s r c a . Parasimpatički nervni sistem usporava rad žlijezda i unutrašnjih organa te tako utječe na uspostavljanje ravnoteže u orgnizmu. pluća. povećava lučenje adrenalina). pljuvačnih žlijezda. Ove promjene su posebno izražene u emocionalnom uzbuđenju i imaju funkciju povećana opće mobilnosti organizma. 24 .

Proprioreceptori nas izvještavaju o promjenama u našem tijelu. Aferentni nervi prenose impulse od periferije ka centru. U mozgu su jasno definisani centri za pojedine psihičke funkcije. Prefrontalna lobotomija je prekid veza između čeonog režnja i hipotalamusa i limbičkog sistema. crvenog tijela i četverogubih kvržica koje inerviraju muskulaturu lica. Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa.PROVJERITE SVOJE ZNANJE Mozak predstavlja osnovu psihičkog života čovjeka. Smanjen rad štitne žlijezde može dovesti do kretenizma. Reverzibilni krug je način nastajanja olfaktivnog osjeta. Neurofibril je hormon gonade. Stečeni refleks je trajna veza između draži i reakcije. Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne 25 . Kičmena moždina sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i regulira neke reflekse. Vegetativni nervni sistem se sastoji od simpatičkog dijela kojim čovjek može upravljati i parasimpatičkog koji je autonoman. Srednji se mozak sastoji od tzv. očiju i pljuvačnih žlijezda. Hipofiza regulira rad ostalih žlijezda.

OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI Čovjek funkcionira kao jedinstveno psihičko biće. osjeća i poduzima akciju. Pošto je teško izučavati psihički život u njegovoj stvarnoj cjelovitosti. Međutim. tokom opažanja čovjek vrši selekciju draži. Naime. OPAŽANJE Opažanje je proces u kojem čulnim organima spoznajemo svijet koji nas okružuje. SPOZNAJNI PROCESI Ovim procesima spoznajemo objektivnu stvarnost. posebno njen oblik i veličinu. Prva karika u spoznajnom procesu je opažanje. Osjet je doživljaj koji nastaje pod uticajem podražaja (draži) određene vrste i intenziteta na osjetne organe. ^ OSJET Mnogobrojne draži djeluju na naša čula i mi ih ne zapažamo izolovano. Opažanje je složen psihički proces u kojem ne učestvuju samo osjetni organi. Spoznaja cjelovitog 26 . Objektivni svijet djeluje na naše osjetne organe svojim fizičko-hemijskim procesima i zato opažanje uglavnom zavisi od karakteristika tih podražaja. mi ne zapažamo posebno crvenu boju. pa stoga kažemo daje odražavanje objektivne stvarnosti u našoj svijesti subjektivni doživljaj. jer se oni i ne dešavaju izolovano. emocija i stavova. nego je zapažamo kao jednu cjelinu. onu koja nas okružuje. moramo pristupiti pojedinačnom razmatranju psihičkih procesa i stanja. • osjećajni ili emocionalni i • voljni ili konativni procesi. Reagovanje na ove draži preko osjetnih organa predstavlja osnovu opažanja. Npr. Tako kada gledamo jabuku na stolu.f[ 3. čulni organi imaju svojstvo da primaju podražaj (draž) određene vrste energije iz vanjskog svijeta i unutrašnjosti organizma te da ga prerade u određeni osjet. Najčešća klasifikacija psihičkih procesa je ova: • spoznajni ili intelektualni. opažanje zavisi i od našeg trenutnog stanja. čovjek posmatra neki predmet i istovremeno razmišlja. odnosno od naših motiva. koristi ranija iskustva i daje im određeni smisao. Spoznaja se temelji na analiziranju primljenih informacija iz vanjskog svijeta i njihovom prevođenje u različite pojmove i operiranje njima. Teško je posmatrati izolovano pojedine psihičke procese i stanja. Naime.

Postoji mnogo kvaliteta mirisa i teško ih je klasificirati. Pored sljepoće za boje česte su mahane ili anomalije osjeta vida kao što su kratkovidnost. 29 . Oni reaguju na prisustvo isparljivih supstanci. postoji sljepoća za boje. Prema tome. kretanje. Prema njemu. udaljenost.OSJET MIRISA Osjetni receptori za miris (olfaktivni) smješteni su u gornjem dijelu sluzokože nosa. "tumači" i "vidi" kao detalje slike u vidnom polju. Ljudsko oko raspoznaje samo usko područje elektromagnetskog spektra (vidljivi dio Sunčeve svjetlosti) valne dužine 400-760 mu. Kratkovidnost. smolaste. žuta. hipotalamusom i dijelovima moždanog stabla. Zato se kaže da oko samo gleda. Tako lijeva hemisfera prima impulse s lijeve strane oba oka i vidi desnu stranu vidnog oka. a mozak konačno vidi i doživljava promatrane objekte i pojave. koje u mozak šalju podatke o intenzitetu. dalekovidnost i dr. voćne. U ovom posljednjem slučaju oko razlikuje samo različite svjetlosne predmete . Ove informacije mozak zatim "čita". svi ostali mirisi su kombinacija ovih. što se dešava zbog ukrštanja vlakana očnih nerava neposredno iza očiju. Psiholog Hening spominje cvjetne. rijedak je slučaj totalnog sljepila. što se može ispravljati naočalima. (crvena. truhle i zagorjele mirise. proširena na dvije ili tri boje ili pak potpuna. Vidni osjet je najvažniji za ljudsku spoznaju jer na njega otpada oko 90% svih osjeta. Olfaktivni sistem je povezan sa limbičkim sistemom. Međutim. Daltonizam je forma djelimičnog sljepila za boje gdje se crvena boja vidi kao zelena. ali je često djelimično sljepilo za boje. Kada je u pitanju sljepoća za boje. Normalno oko raspoznaje četiri osnovne boje. Ona je redovno prirođena: može biti ograničena na crveno ili zeleno. "sređuje". ove receptorske ćelije predstavljaju istovremeno i neurone. dalekovidnost i astigmatizam nastaju zbog deformacije u očnom sočivu. plava) i njihove kombinacije.. Pod djejstvom svjetlosti vidni pigmenti koji se nalaze u mrežnjači (rodopsin i tri varijante jodopsina) razlazu se. boji i drugim svojstvima primljenih svjetlosnih draži. veličinu itd. Nadražaji iz desne strane vidnog polja putuju ka lijevoj moždanoj hemisferi i iz lijeve ka desnoj. Njime ne opažamo samo boju nego oblik. a desna na isti način vidi lijevu stranu vidnog polja. Za razliku od drugih čula. začinske. vid nastaje stimulacijom nervnih ćelija mrežnjače. pri čemu nastaje nadražaj u vidu bioelektrič-ne struje.kao na bezbojnoj (crno-bijeloj) fotografiji. zelena. Taj nadražaj se putem očnog nerva prenosi u odgovarajući centar u potiljacnom regionu kore velikog mozga. Svaki optički živac ima oko milion ovih aksona. OSJET VIDA Vidni receptori su fotoreceptivne ćelije—štapići i čunići i smješteni su u mrežnjači.

000 titraja u sekundi (Hz). posebno kada je riječ o govornim elementima. od oko 0 do oko 120 dB. Tako se dešava da kod morske bolesti imamo osjećaj mučnine. Ovaj osjet je tijesno povezan sa organskim osjetima. Sa uzengije. preko refleksnog luka podražilo mišiće za probavu. Ljudsko uho može slušati zvuk u vrlo širokom intervalu intenziteta. promjenu položaja tijela i održavanje ravnoteže. Ustvari zvučni talasi izazivaju treperenje bubne opne. Ljudi mogu čuti tonove u intervalu frekvencije od oko 160 do 20. tj. gdje se vrši ne samo "izoštravanje zvuka". koja se prenose kroz sredstvo (prenošenja). tj. starosti i dr. putem slušnog nerva dolaze do sljepoočnog dijela kore velikog mozga. Dospjele vibracije se prenose na bazilarnu membranu. posebno one u utrobi. što zavisi od načina titranja. Pomoću ovog osjetnog organa doživljavamo položaj tijela u prostoru. nakovanj i uzengiju. Receptori ovog osjetila (osjetna tjelešca) nalaze se najvećim dijelom u zglobnim čahurama. Impulsi nastali u tim ćelijama. Mehanoreceptori zvučnih vibracija nalaze se u unutrašnjem uhu. OSJET RAVNOTEŽE ILI STATIČKI OSJET Ove osjete dobijamo preko polukružnih kanala i otolitnog aparata koji su smješteni u unutrašnjem uhu. rasprostiranja i osjeta zvuka bavi se akustika.glavnom funkcionalnom dijelu puža. One su smještene u tzv. što zavisi od individualne osjetljivosti. Puž je spiralno uvijena cijev čija je unutrašnjost bazilarnom membranom uzdužno podijeljena na dvije šupljine ispunjene slušnom tečnošću. koje se prenosi na slušne koščice-čekić. Kortijevom organu unutrašnjeg uha . nego i psihoakustička analiza. U ovoj posljednjoj istražuju se problemi vezani uz organe sluha i govora. a sa nje na osjetilne ćelije Kortijevog organa. Istraživanjem izvora. pa se dešava da on refleksno djeluje na mišiće u unutrašnjosti tijela. Količina i kvalitet zvučnih informacija. jer je podražavanje organa za ravnotežu. KINESTETIČKI OSJET Kinestezija. Čovjek je najosjetljiviji na zvučne draži između 1000 i 5000 titraja. zavise od intenziteta (jačine) i frekvencije (učestalosti) zvučnih vibracija. ove vibracije preko ovalnog okna dospijevaju do puža. Ovaj osjet doživljavamo kao informaciju o položaju i kretanju pojedinih dijelova tijela.OSJET SLUHA Osjetilo sluha je uho. Intenzitet zvuka mjeri se u decibelima (dB). kinestetički osjet kretanja. ali djelimično 30 . Tako se konačno doživljava kompletan osjet sluha. šum i prasak ili njihova kombinacija. a centar za sluh je u sljepoočnoj oblasti kore velikog mozga. Receptorske ćelije osjetila sluha imaju sposobnost da mehaničku energiju zvučnih valova pretvore u bioelektirčne impulse i upute ih odgovarajućim moždanim centrima. osjeti sluha. Treba razlikovati fizikalnu i fiziološku akustiku. U fizikalnom smislu zvuk može biti ton.

pa imamo osjećaj gladi.zapaženu formu opažamo kao formu koja se produžuje. zvuk motora. u slučaju nekih oboljenja bitno remeti ili onemogućava tu skladnost.draži koje su slične opažamo kao zasebne cjeline (slika). umora. Izostanak doživljavanja kinestezije. Grupisanje draži u cjeline ima sljedeće principe: a) princip blizine . c) princip simetričnosti . pa se određeni pokreti kontroliraju drugim osjetilima. brzina i smjer opažanja. Oni nemaju jasno locirane organe niti se dovoljno zna o mehanizmu njihovog djelovanja. mučnine. oblik.draži koje obrazuju neku pravilnu figuru opažamo kao cjelinu d) princip kontinuiteta . Od ovih zakonitosti zavisi tačnost. *S PERCEPCIJA Na naše osjetilne organe djeluje veliki broj draži koje mi ne doživljavamo kao prosti skup različitih osjeta nego kao organizovane cjeline. 31 . veličinu. OBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Proces opažanja ima svoje zakonitosti na osnovu kojih predmete i pojave doživljavamo kao cjeline a ne kao pojedinačna svojstva tih predmeta.prostorno i vremenski bliske draži opažamo kao cjelinu (slika). b) princip sličnosti . žeđi. ORGANSKI OSJETI Ovi osjeti registriraju promjene u unutrašnjosti tijela. Tako mi posmatrajući automobil ne zapažamo odvojenu njegovu boju. Normalno funkcioniranje kinestetičkog osjetila obezbjeđuje potpunu usklađenost tjelesnih pokreta. Osnovne zakonitosti opažanja su: princip grupisanja draži u cjeline. npr. zakonitost opažanja figure i osnove i zakonitosti stalnog opažaja. nego imamo cjelovit doživljaj automobila. Pojedinačni osjeti koje smo spominjali su samo vještački izdvojeni iz cjeline predmeta i pojave koju opažamo. glatkoću i si. vidom. Percepcija je cjelovit doživljaj objektivne realnosti na koju utječu objektivni i subjektivni faktori. ali su jako važni jer nas upozoravaju ako neki unutrašnji organi ne funkcioniraju normalno.i u tetivima i mišićima. Ovaj cjelovit doživljaj prilikom opažanja objektivnih predmeta i pojava zovemo percepcija. itd. 1.

da se mijenja opažaj veličine. Kada se tačka A kretala prema tački B. Uloga iskustva u percepciji Naše iskustvo učestvuje u selekciji. Da nije ove zakonitosti. motivacija i svojstva ličnosti koja opaža. Tako vidimo plivača u riječi kao istaknutu figuru na manje izraženoj osnovi (rijeka. grupiranju i tumačanju sadržaja posmatranja. oni su odgovarali tačno da se tačka A kreće prema tački B. Zato kažemo da na percepciju utječu iskustvo. c) Stalnost Opažaja boje i svjetlosti . Kada je umjesto tačke projiciran automobil. a umjesto tačke A drvo. 2.). i kada se drvo kretalo prema automobilu. onda bismo čitav svijet doživljavali kao opću zbrku. b) Stalnost oblika . 1. oblika. Ovakve pogrešne tvrdnje su posljedica iskustva iz kojeg znamo da se drvo ne može kretati. 32 . kada bi se sa svakom promjenom draži mijenjala i percepcija. imali bismo percepciju u kojoj bi bilo teško raspoznati pojedine predmete i pojave jer bi se utapali u ono što ih okružuje. SUBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Percepciju određuje i odnos čovjeka prema onom što opaža. U suprotnom. Osnova je ove zakonitosti da opažamo jasno izražen objekat na manje izraženoj pozadini. Krulik je izveo sljedeći eksperiment: U mračnoj prostoriji.komad uglja vidimo isto na suncu i u sjeni. Za ljudsku spoznaju ova zakonitost je značajna stoga što osigurava lakšu orijentaciju i lakšu identifikaciju predmeta i pojava koji nas okružuju. pred posmatračima je projicirao na monitoru dvije svijetle tačke A i B. obala i si. boje i svjetlosti. Princip stalnosti opažaja vrijedi sve dok promjene posmatranih predmeta i pojava ne budu toliko izražene. kao stalno izmjenjivanje mrlja različitih veličina. Kod ove zakonitosti imamo principe: a) Stalnost Opažanja na različitim udaljenostima . oni su tvrdili da se automobil kreće prema drvetu. Stalnost opažaja je svojstvo našeg opažanja da predmete i pojave doživljavamo nepromijenjene iako se draži mijenjaju. boja i svjetlosti.doživljavamo isti oblik okruglog stola kad sjedimo za njim i kad ga gledamo iz nekog ugla. oblika.Navedeni principi ukazuju na svojstvo čovjeka da svoje opažanje organizuje u neku pravilnu formu pa ih zovemo i principi dobre forme. Opažanje figure i osnove (pozadine) je zakonitost opažanja koja omogućava cjelovit opažaj.vidimo isto čovjeka sa 3 metra i 10 metara. 3. Neki predmeti i pojave su za nas više važni od drugih pa ih pažljivije posmatramo i samim tim je takva percepcija cjelovitija.

Naravno u ovom slučaju bitno je i iskustvo. Ljudi se značajno razlikuju prema određenim sposobnostima. Utjecaj motivacije na percepciju Motivi značajno određuju ljudsko ponašanje. Jedna od najvažnijih osobina percepcije je uvjerenje u njezinu vjerodostojnost. 2. Percepcije su relativno tačan odraz objektivne stvarnosti. Gladan čovjek će mnogo prije zapaziti prodavnicu hljeba nego sit. prije će razaznati zvuk oboe ili klarineta u nekoj instrumentalnoj kompoziciji. imat će potpuniju percepciju o hodanju na duge staze i pravilima tog hodanja. Kod iluzija same draži svojim odnosima mogu stvoriti krivi dojam i pogrešnu percepciju. emocije i druga svojstva ličnosti značajno utječu na percepciju. vrijednosti. jer samo na taj način možemo formirati pojmove i predstave. Onaj ko ima dobre muzičke sposobnosti. ali svi znamo daje brod mnogo veći od čamca. Halucinacije su bolesna stanja i javljaju se kod nekih duševnih bolesnika. Npr. pa je kotrljamo. od onoga koji to doživljava kao opću zbrku tonova. Kod halucinacije iskrivljeni opažaj nema osnovu u podražajima iz okoline nego su posljedica nekih poremećaja nervnog sistema. premorenih i iscrpljenih ljudi. 2. narkomana. Za ljudsku spoznaju ovo je veoma bitno. predmeti koji se približavaju izgledaju veći od onih koji se udaljavaju. Različito opažamo neke predmete i pojave kada smo ljuti nego kada smo veseli. interesi. Ponekad percepcije mogu toliko odstupati od realnosti da govorimao o iluzijama i halucinacijama. odnosno opažanja je zasnovana na iskustvu. alkoholičara. Sličan fenomen je kada ukrstimo dva prsta i jagodicama povlačimo niz nos.Stalnost percepcije. U taktilnom osjetu poznata je Aristotelova iluzija: Kad dva prsta ukrstimo i između njih stavimo kuglicu. Onaj koji voli atletiku ili se njome bavi. OSOBINE PERCEPCIJE 1. Tako nam svjetliji predmeti izgledaju veći od tamnijih. kako mladić vidi djevojku kad je zaljubljen u nju i kako je vidi kada se raziđu. imamo percepciju kao da kotrljamo dvije kuglice. Ovo svojstvo ukazuje na mogućnost da u percepciji ima sadržaja kojih nema u predmetima i 33 . 3. Oni također usmjeravaju našu svijest na određene sadržaje i tako direktno utječu na selekciju podražaja. Svojstva ličnosti i percepcija Sposobnosti. Mali čamac na morskoj obali stvara objektivno veću sliku na našoj mrežnjači nego brod na pučini. imat ćemo iluziju duplog nosa. t) ILUZIJE I HALUCINACIJE Vidjeli smo da su percepcije subjektivne slike objektivne realnosti.

a) Nenamjerna pažnja nastaje spontano djelovanjem vanjskih podražaja. Za razliku od nekih drugih psihičkih doživljaja. tada dolazi do aktiviranja određenog područja u moždanoj kori. Ono što neposredno opažamo mnogo je jasnije od onog što zamišljamo. Kada bismo sve te podražaje registrirali. oštro. tzv. neobično i promjenljivo. odnosno pojačavaju i slabe. Zato čovjek vrši selekciju i usmjerava se samo na neke podražaje. 34 . Među psiholozima postoje neslaganja oko toga da li je pažnja zaseban psihički proces. Herbarije razvio intelektualističku teoriju prema kojoj pažnja nastaje zbog snažnih predstava koje se čovjeku nameću. Postoje različite teorije o prirodi pažnje. ognjišta optimalnog podražaja moždane kore. indukcija. Kada je naša svijest usmjerena na neki sadržaj. Ova usmjerenost naše svijesti i aktivnosti na samo neke podražaje je pažnja. Primijetit ćete kako se taj zamišljeni lik pojavi i brzo nestane. Pokušajte da zamislite lik svoje majke kada je ona daleko od vas. ali se svi slažu daje to jedna od faza drugih psihičkih procesa . 3. (Pogledajte lice svog prijatelja. dok se u ostalim područjima koče ti procesi. Također predmeti koji su u pokretu ili na neki drugi način odudaraju od sredine odvlače našu pažnju iako ih nismo imali namjeru posmatrati. Dok je ona tu i mije gledamo. Vunt je smatrao daje pažnja voljni proces koji omogućuje intelektualne procese. namjerna i sekundarna. *T PAŽNJA Na naše osjetne organe istovremeno djeluje veliki broj podražaja iz vanjskog svijeta.pojavama koje opažamo. Tako je Pavlov u svojim eksperimentima ustvrdio da u procesu opažanja nastaju tzv. inhibicija. Fiziološke osnove pažnje istraživali su mnogi naučnici. Staje jasnije percepcija ili vaše zamišljnje)? 4. One se i stalno sele iz jednog dijela moždane kore u drugi. jasno. tzv. Tako mi i nehotice obraćamo pažnju na sve ono stoje veliko. imali bismo veliku zbrku u našoj svijesti. na ulici djevojka sa potpuno ošišanom glavom skrenuće našu pažnju prije nego djevojke koje imaju normalne frizure. To bismo mogli zamisliti kao nepravilne pjege koje se stalno sužavaju i šire. dok tako nije kada neposredno gledamo svoju majku. a zatim zatvorite oči pa zamislite kako izgleda. jer i naša pažnja se seli sa sadržaja na sadržaj. bit će i percepcija. Francuski psiholog Ribo smatra da je pažnja fiziološki proces čijim djelovanjem osjeti dobivaju na intenzitetu. percepcija je jasna i konkretna. a iz razloga koje smo naznačili kao objektivne i subjektivne faktore koji mogu utjecati na iskrivljavanje percepcije. Pažnja može biti nenamjerna. Percepciju možemo zadržati sve dok traje podražaj. Podražaji po nečemu karakteristični izazivaju nenamjernu pažnju. Npr.

istakli smo da na opažaj i samim tim na pažnju utiču karakteristike draži kao objektivni faktor (vanjski faktor) i karakteristike onoga koji opaža kao subjektivni faktor (unutrašnji faktor). d) Fluktuacija Za razliku od distribucije gdje namjerno prebacujemo svoju pažnju sa jednog sadržaja na drugi.b) Namjerna pažnja je uperana prema nekom cilju i zasnovana je na našoj odluci. intenzitet. jer osjećanja podržavaju pažnju da bude trajnija i intenzivnija. pokretljivost i fluktuaciju. oko 8 odvojenih tačaka i brojeva. neki drugi sadržaji odvlače našu svijest svojim karakterističnim svojstvima. Intenzitet pažnje je u obrnutom srazmjeru sa obimom pažnje. dok djeca mogu zapaziti do tri različite figure. naime. Prilikom namjernog opažanja ulažemo napor da opazimo ono Što nas interesuje. kod fluktuacije pažnja mimo našeg htijenja skreće sa jednog 35 . pažnja ima sljedeće karakteristike: obim. Tako ako je naša svijest usmjerena na veći broj sadržaja. mi onda prelazimo sa predmeta na predmet. Također postoje razlike među ljudima kada je u pitanju mogućnost distribucije pažnje. Ima onih koji brzo mogu prebaciti pažnju sa jednog sadržaja na drugi. Zadatak: Na temelju svog iskustva obrazloži sekundarnu pažnju! KARARAKTERISTIKE PAŽNJE Kada smo govorili o opažanju. ako opažanje duže traje. Neki ovaj oblik zovu emocionalna pažnja. c) Sekundarna pažnja nastaje iz namjerne pažnje. To ne mora da znači da prestaje pažnja uopće. gubi se namjerna pažnja. već se tada javlja nenamjerna pažnja. Čim taj napor popusti. Tahitokopom se mjeri obim pažnje na način da se u kratkom vremenskom intervalu istovremeno projicira vise slika. Pitanje: U kojim zanimanjima su značajna svojstva obima i intenziteta pažnje? c) Pokretljivost pažnje Pokretljivost pažnje je namjerno pomjeranje naše svijesti sa jednog sadržaja na drugi. kao i onih kojima treba vremena da poslije jednog sadržaja opažaju drugi. tada ih slabije opažamo. a) Obim pažnje Obim pažnje je broj predmeta i pojava koje možemo istovremeno obuhvatiti u kratkom vremenskom intervalu. Ispitivanja su pokazala da u prosjeku odrasli mogu u jednom trenutku zapaziti 4 različite figure. b) Intenzitet pažnje Pod intenzitetom pažnje podrazumijevamo nivo usmjerenosti naše svijesti na neki sadržaj. Naime. Među ljudima postoje izvjesne razlike kako u obimu pažnje tako i u intenzitetu. S obzirom na ove faktore. Na ovaj način se donekle nadomješta ograničenost obima pažnje.

f) Kinestetičke i motorne ( predstave pokreta). kao što smo istakli. Ako jedna predstava izaziva drugu. b) Akustične (slušne).predstava koja ne odgovara ni jednoj percepciji. Vrste predstava U odnosu na osjetne organe preko kojih imamo percepcije a koje predstavom oživljavamo. Prema ovom zakonu. nego oživljavanjem postojećih fizioloških tragova u moždanoj kori. nego je kombinacija dijelova raznih percepcija.oživljavanje u svijesti nečega što smo ranije opažali. Potpuna koncentracija na jedan sadržaj je jako kratka i. Novija istraživanja su pokazala da predstave imaju fiziološku osnovu koja se formira na bazi u vjernog refleksa. Aristotel je zapazio da se naše predstave javljaju prema određenim pravilima koja je on formulirao kao zakon asocijacija. predstave možemo podijeliti na: a) Vizuelne (vidne). b) Predstave mašte . sukcesiji i koegzistenciji.Vode porijeklo od jedne određene percepcije i rijetko se javljaju same. kontrastu. „Dakle. zavisi od objektivnih i subjektivnih faktora. predstave se udružuju i javljaju prema asocijaciji sličnosti.od percepcije. 36 . f PREDSTAVE Predstave su reprodukcija ranijih opažaja. osjećanja i si. interes. c) Olfaktivne (mirisne^ d) Gustativne (predstave okusa). Čak i kad su najživlje i najpotpunije.na drugi sadržaj. Prema tome kako nastaju. tj. jer se javljaju na momente i kratko traju. umor. one su blijeda kopija percepcije i samo na nju podsjećaju. predstave su slike sjećanja onoga što smo ranije opažali. c) Predstave su manje postojane. Asocijativna reprodukcija je naizgled spontana. ali ona ima svoje zakonitosti. Za fluktuaciju pažnje posebno je bitan subjektivni faktor. jer sadrže samo neke dijelove percepcije. Razlike percepcije i predstave a) Predstave su bljeđe. jer je njihov sadržaj slabiji i po intenzitetu i obimu ----. b) Predstave su fragmentarne. Od percepcije se razlikuju po tome što ne nastaje neposrednim podražajem senzornih organa. g) Cenestetičke (predstave o osjetima unutrašnjih organa). e) Taktilne (dodirne). predstave možemo podijeliti na: a) Predstave pamćenja . ta se pojava zove asocijacija predstava.

Poslije pokušaj zamisliti uopće bolnice i utvrdi osnovni sadržaj takve predstave! PROVJERITE SVOJE ZNANJE Razluči pojam opažaj od pojma osjet! Sta čini anatomsko-fiziološku osnovu analizatora... asocira drugu predstavu prema zakonu koegzistencije! 37 . auditivni. neki akustične. morske bolesti? Sta je to percepcija i po Čemu se razlikuje od osjeta? Koji su osnovni zakoni opažanja? Obrazloži Krulikov eksperiment! Koja svojstva ličnosti mogu utjecati na percepciju? Obrazloži razliku između iluzije i halucinacije! Kako funkcionira tzv. pa neki bolje mogu oživjeti vizuelne percepcije. ali istovremeno su uopćene i predstavljaju prvu stepenicu u formiranju pojmova.Zadatak: Navedi primjer kada jedna predstava izaziva. prema Pavlovu? Kako se zove minimalna draž koja izaziva osjet? Obrazloži osjetnu adaptaciju! Kako glasi Veber-Fehherov zakon? Navedi tri vrste gustativnih kvržica! Sta je to što razlikuje receptorske ćelije mirisa od receptorskih ćelija drugih čula? Sta se zbiva u primarnom vizuelnom centru kada dođe impuls? Koja je uloga kontrasta u vidnom polju? Kojom mjerom se mjeri visina a kojom jačina tona? Kako tumačiš osjećaj mučnine kod tzv. Otuda možemo govoriti o različitim tipovima ljudi s obzirom na ove sposobnosti (vizuelni.) Predstave u osnovi sadrže elemente percepcije. ognjište optimalnog podražaja moždane kore kao fiziološka osnova pažnje? Koja je razlika između fluktuacije pažnje i rasijanosti? Nabroj vrste predstava prema osjetima! Navedi primjer kada jedna predstava izaziva. Zadatak: Predstavi u svojoj svijesti bolnicu u svom gradu. asocira dragu predstavu prema zakonu koegzistencije! Među ljudima postoje razlike u mogućnosti predstavljanja ranijih sadržaja. neki su opet uspješniji da predstave sebi ranije viđene pokrete itd.

prvenstveno sa mišljenjem i učenjem. dok su drugi zapamtili samo 45 riječi. Tako je u jednom istraživanju od ispitanika traženo da nauče jednu kratku pjesmicu. . Funkcionalne veze koje se uspostavljaju na ovakav način zovu se engrami ili mnemogrami. Među ljudima postoje značajne razlike u sposobnosti pamćenja. Istovremeno možemo govoriti o pamćenju kao složenom psihičkom procesu. Mozak pamti raniji podatak tako što podražaj koji je trajao i prestao biva pohranjen." Fiziološka osnova pamćenja je u takozvanom reverberacijskom krugu (reverberacija . Nekima je trebalo 10 ponavljanja dok je bilo onih koji to nisu uspjevaji zapamtiti ni poslije 26 ponavljanja. Pamćenje se definiše kao sposobnost da se obnove sadržaji koje smo ranije učili. To gledište više nije prihvatljivo. PAMĆENJE KAO SPOSOBNOST Pamćenje ima fiziološku osnovu koja se ogleda u određenoj promjeni biohemijskih procesa u nervnim ćelijama. neki auditivne itd.> 4. aktivira se cijeli krug a mogu biti podraženi i drugi krugovi. S druge strane.. nego je njihova funkcija usmjeravati živčane impulse prema specifičnim moždanim krugovima. i kada dođe do ponovnog pobuđenja. kemijske tvari koje sintetiziramo tijekom procesa učenja. Čini se da u tom procesu reaktiviranja (pamćenja) kemijske tvari funkcioniraju kao prometna svjetla koja samo dopuštaju impulsima prolaz određenim putovima. a zadaća je sintetiziranih kemijskih tvari reaktivirati ih kad zatreba reprodukcija (pamćenje). Od 190 riječi jednog teksta.odraz). Prema danas Široko usvojenom gledištu. To je interni nervni krug u kori mozga koji čini nekoliko neurona. ono se moglo kodirati u složenoj molekuli. nakon jednog čitanja neki su zapamtili 125. Čovjek je ovaj psihički proces razvio i uvezao sa drugim procesima. Slično je bilo i kod pamćenja riječi. Ima mišljenja da čak i neživa materija na neki način pamti. Ti krugovi postaju funkcionalni tijekom učenja. Većina psihologa smatra da postoji jedna opća sposobnost pamćenja koja je uvjetovana mogućnošću nervnog sistema i nekim svojstvima ličnosti. čime se formira lanac neurona kao funkcionalna veza za određene sadržaje ili iskustva. SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI PAMĆENJE f Pamćenje je složeni psihički proces koji nije svojstven samo čovjeku. J. Blundell ovako objašnjava te procese: "Prema prvim spoznajama o kemijskoj podlozi pamćenja. •38 i . slično načinu na koji se može zvuk napisati na vrpci. utvrđeno je da postoje i posebne sposobnosti zapamćivanja. same po sebi ne sadrže nikakve informacije. pa tako neki ljudi bolje pamte vizualne podražaje.

kao što su misli i predstave. kod reprodukcije namjerno zapamćivanje podrazumijeva odluku da se nešto zapamti i napor pri upamćivanju. Pored toga.Sačini kraći test kojim ćeš utvrditi da li neko bolje pamti likove ili riječi! . postoji slikovito (pamćenje likova) i verbalno (pamćenje zadržavanje i reprodukcija sadržaja riječima). Zavisi od niza faktora od kojih ističemo: nivo naučenog sadržaja. Mentalno pamćenje podrazumijeva zadržavanje u svijesti različitih inteektualnih sadržaja. 2. retencija zavisi od unutrašnjih svojstava ličnosti i godina starosti. Kao ključna pretpostavka učenja. Može se mjeriti proteklim vremenom od zapamćivanja do obnavljanja zapamćenog. pamćenje na nivou reprodukcije je životno jer se na neki način raniji sadržaji mogu ne samo prepoznati nego i obnoviti. vrijeme koje je proteklo od učenja. Kao što smo istakli. Kod spontanog zapamćivanja nema namjere niti se ulaže napor da neki sadržaj ostane u svijesti? Pamćenje se mnogo češće dijeli na mentalno i motorno. ona je potencijalna moguć>: zadržavanja naučenog. 1. Retenciji prethodi učenje i od kvalitete tog psihičkog procesa umnogome zavisi obim i intenzitet zadržanog sadržaja u svijesti. Ovo posebno dolazi do zražaja pri školskom učenju. VRSTE PAMĆENJA S obzirom na namjeru. Retencija (zadržavanje) je svojstvo centralnog nervnog sistema da zadrži ranije podražaje. Reprodukcija (obnavljanje) je izravna manifestacija zapamćenog sadržaja. brza i spora. pamćenje možemo podijeliti na namjerno i spontano. rekognicija je aktiviranje nastalih promjena na nivou prepoznavanja. 3. Reprodukcija može biti namjerna i spontana. Zadatak. Mentalno pamćenje se dalje može podijeliti prema dva kriterija: i Prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja. psihofizičko stanje subjekta i vrsta sadržaja koja se reprodukuje. Rekognicija (prepoznavanje)je svijest daje određeni sadržaj bio nekada predmet našeg učenja ili opažanja. Drugim riječima. b) Prema načinu kako se pamti postoji mehaničko (upamćivanje bez smislenog razumijevanja) i logičko (zapamćeni sadržaj je smisleno povezan).PAMĆENJE KA O PSIHIČKI PROCES Pamćenje je složen psihički proces i ima sljedeće nivoe: 1. potpuna i nepotpuna. Za razliku od rekognicije. kao i izraz nastalih promjena tokom učenja.

Pod normalnim procesom podrazumijevamo slabljenje fizioloških tragova u kori mozga. Povrede mozga (potresi) mogu dovesti do tzv. 1 mjesec poslije učenja zaboravljeno je 79 % sadržaja. Zaboravljanjem nestaju promjene nastale učenjem.Testirajte sebe koliko će vam trebati vremena da naučite desnom rukom pisati slovo B a lijevom rukom broj 4! <$ ZABORAVLJANJE Zaboravljanje je suprotan proces od pamćenja i ogleda se u nemogućnosti reprodukcije i retencije učenog sadržaja. 1 dan poslije učenja zaboravljeno je 66% sadržaja. 1 sat poslije učenja zaboravljeno je 56% sadržaja. Motorno pamćenje je zadržavanje i reprodukcija naučenih pokreta. Dakle. Tako je poznato da kod ljudi koji imaju sklerozu moždanih krvnih sudova. Do zaboravljanja mogu dovesti i razna trovanja. pa se zato preporučuje češće obnavljanje sadržaja neposredno iza samog učenja. kada osoba ne može da se sjeti ranijih događaja. Većinu motornih sadržaja trajno pamtimo. retrogradne amnezije. motorno pamćenje je psihomotorna reakcija koja je stečena procesom učenja. 0 zaboravljanju možemo govoriti kao o normalnom i bolesnom procesu. ugljendioksidom i ugljenmonoksidom. npr. Ovi podaci su iz njegovog istraživanja: 20 minuta poslije učenja zaboravljeno je 42% sadržaja. Motorno pamćenje moramo razlikovati od urođenih pokreta koji se ne uče. Ebinhaus je izveo eksperiment u kome su ispitanici imali zadatak da pamte besmislene slogove. I kod ove sposobnosti među Ijudima su evidentne razlike. 6 dana poslije učenja zaboravljeno je 75 % sadržaja. pa se u određenim uvjetima može pobuditi. Potpunog zaboravljanja nema. 2 dana poslije učenja zaboravljeno je 72% sadržaja.2. Zaboravljanje može nastati zbog nekih oboljenja mozga. jer je sadržaj koji smo učili ostavio izvjesni fiziološki trag u moždanim strukturama. čak ni vlastitog imena. Eksperimentom je želio utvrditi odnos zaboravljanja i vremena proteklog od učenja. povreda i trovanja. 40 . Ono je najveće neposredno poslije učenja. Zadatak. 9 sati poslije učenja zaboravljeno je 64% sadržaja. kasnije sve sporije. dolazi do zaboravljanja (amnezije).

potvrđuje i pojava da stari ljudi bolje pamte događaje iz mladosti nego iz sadašnjosti. koja se manifestira u boljem učinku zapamćivanja poslije odmora. (Dva slična sadržaja interferiraju (preplitanje) jedan u drugi. kada se nije mogao sjetiti imena pacijenta kod koga nije imao uspjeha. on će se manje zaboravljati. Ako su uočeni i izdvojeni suštinski momenti sadržaja. Ovom protivriječi pojava reminiscencije. 4. Ova se pojava objašnjava perzistencijom (zaostajanjem) fizioloških procesa. a poslije spavanja oko 46%. Prema njemu. Kao glavni uzrok zaboravljanja danas se smatra retroaktivna inhibicija (retroaktivno . Kao što i sam termin kaže. inhibicija.kočenje). Tako on na vodi svoje iskustvo. Neki teoretičari govore i o tzv. izvjesno vrijeme poslije učenja. što doprinosi manjem zaboravljanju. nije proporcionalan protoku vremena.UZROCI ZABORAVLJANJA 1.) b) Dužine vremena između dva učenja. Dženkins je mjerio koliko je zaboravljanje poslije rada a koliko poslije spavanja. Isti ispitanici su poslije rada zaboravili i do 70% sadržaja. d) Nivoa povezanosti sadržaja u logičke cjeline. Čuveni psihoanalitičar Frojd je smatrao daje glavni uzrok zaboravljanja potiskivanje iz naše svijesti neprijatnih sadržaja. proaktivnoj inhibiciji koja se ogleda u tome da prethodno učenje utječe na zaboravljanje sljedećeg učenja. to je veće zaboravljanje ili retroaktivna inhibicija ranijeg sadržaja. Sto su razmaci duži manje je zaboravljanje. Ovaj oblik zaboravljanja nije tako izražen u školskom učenju. Ovaj proces počinje odmah poslije učenja i. to je pojava gdje kasnije aktivnosti (učenje) negativno utječu na pamćenje. 3. Kao 41 . Ebbinghausa pokazuju daje vrijeme značajan uzrok zaboravljanju. e) Naglašavanja bitnih momenata sadržaja koji se uči.naknadna aktivnosti. c) Nivoa naučenosti ranije zapamćenog sadržaja. kako smo vidjeli. sa onim koje je ranije zapamćeno. nego odmah po završetku učenja. Sadržaji koji su smisleni i logički povezani bolje se pamte i sporije zaboravljaju. Istraživanja H. odnosno povećavaju zaboravljanje ranije učenog. Retroaktivna inhibicija zavisi od: a) Sličnosti gradiva koje se uči. što također protivrječi daje vrijeme presudno za zaboravljanje. Jedan od uzroka zaboravljanja leži u fiziološkim svojstvima centralnih lih struktura iz kojih se brže brišu veze koje nisu dovoljno ustaljene. 2. U nekim urgentnim trenucima ljudi se mogu sjećati davnih doživljaja. Da vrijeme nije presudno u zaboravljanju. ovo je jedan oblik odbrambenog mehanizma kojim čuvamo vlastito samopoštovanje. Sto su dva gradiva sličnija. Sadržaj koji je naučen sa razumijevanjem manje će se zaboraviti ako poslije učimo slične sadržaje.

Ove uzroke zaboravljanja mogli bismo sažeti ujedan osnovni: na zaboravljanje najviše djeluju događaji koji su se odigrali poslije prestanka učenja. ali on koristi i jednostavne oblike učenja u koje spadaju: učenje uvjetovanjem i mehaničko učenje. sadržaji već naučeni. vještina i navika te formiranju ličnosti. odražava promjene ponašanja svih pripadnika jedne socijalne skupine. koje je karakteristika svakog pojedinca. rastu njegove mogućnosti i mijenjaju se interesovanja. dakle. a) Učenje uvjetovanjem Ovaj oblik učenja je baziran na formiranju novih refleksnih radnji. Naime. Jednostavno učenje je djelimično određeno evolutivnim stupnjem razvoja bića koje uči. kao stoje zrenje i starenje. svjetlost i si. jer i druga bića reaguju na različite podražaja. i individualno iskustvo. Starenjem opadaju mnoge funkcije i smanjuju se sposobnosti. Osnovna karakteristika promjena ove vrste je da su one plod razvitka organizma a ne iskustva. kao što su hrana. bez učešća svijesti. Za čovjeka su posebno značajne promjene ponašanja nastale djelovanjem okoline. Ovaj oblik prirodne i urođene reakcije nije svojstven samo čovjeku. čovjek u svom samoodražanju reaguje na određene spoljne i unutrašnje draži urođenim reakcijama koje zovemo bezuvjetni refleks. pojava hrane izaziva lučenje plju42 . samo što je ono kod čovjeka složen psihički proces i što zavisi od mnogo faktora. Takve promjene mogu nastati i zbog nekih bioloških faktora. Među biološkim faktorima treba razlikovati one koji dovode do kratkotrajnih promjena u ponašanju. Sam mehanizam reakcije je automatski. zvuk. To je složen psihički proces koji se očituje u sticanju znanja. VRSTE UČENJA Učenje nije svojstveno samo čovjeku. kao što biva kod umora. bivaju manje zaboravljeni. 1. Iskustvo može biti socijalno.. bolesti. Učenje treba razlikovati od nekih drugih promjena ponašanja koje nisu plod iskustva. samim tim i interes i ponašanje pojedinca. To su promjene koje nastaju iskustvom. Složenost učenja zavisi od vrste i nivoa funkcija koje su uključene u učenje. Npr. Na osnovu toga učenje možemo podijeliti na jednostavno i složeno. UČENJE Učenje predstavlja relativno trajne promjene ponašanja stečene iskustvom. Kod čovjeka dominira složeno učenje.dokaz tome služi pojava koja se zove superfiksacija. i onih koji trajno mijenjaju ponašanje. Fiziološkim zrenjem čovjek mijenja odnos prema okolini i sebi. ako se ponavljaju. alkoholizma i si. Naime.

Reakcija lučenja pljuvačke na pojavu zvuka nije urođena. -? Zvono \ Lučenje pljuvačke U. Na ovakav način se formiraju nove. koje može biti pozitivno (hrana. ona je naučena. Za formiranje ovih veza potrebno je određeno potkrepIjenje. Za kratko vrijeme pas je na zvono reagovao lučenjem pljuvačke i kada nije bilo hrane. p. Shematski prikaz stvaranja uvjetovanih refleksa . Ruski fiziolog Pavlov je zvonio prije davanja hrane psu.tačke kod gladnog čovjeka i životinje. pohvala) i negativno (kazna. 7. Kada se prije uvjetovanog podražaja (zvona) daje neki drugi podražaj na koji organizam ne reaguje urođenom reakcijom. u eksperimentima sa životinjama elektro šok). (Daj primjer za uvjetovani refleks trećeg reda!) Uvjetovani refleks je naučena reakcija. automatski. zove se bezuvjetna draž. onda će organizam da reaguje i na ovu draž kao na bezuvjetni podražaj. zovemo uvjetovanim refleksima višeg reda. Draž koja je izazvala reakciju kao bezuvjetni podražaj zove se uvjetni podražaj a reakcija na takvu draž je uvjetni refleks. jer reakcija na bezuvjetnu draž nije prirodna i urođena. Ova automatska reakcija je uvjetovanje drugog reda. Ako se prije bezuvjetne draži javi neka druga draž i to se ponovi više puta. Draž na koju organizam reaguje urođeno. neurođene veze u centralnom nervnom sistemu. organizam će i na njega reagovati kao na bezuvjetnu draž. i ako to ponavljamo više puta. )---------------------------------------------------► (uvjetovani refleks) SI. Pojavu povezivanja dva ili više uvjetovanih podražaja. nagrada.

a onaj koji se javlja u određenom vremenskom slijedu je reakcija. pa se takvo učenje zove učenje na osnovu pokušaja i pogrešaka. Dakle. pri čemu se prave i greške. kod takvog učenja pokušavamo različitim reakcijama doći do odgovora. nego se plašio svih krznenih i bijelih predmeta. Mačka je pokušavala na 44 . dakle jedan uvjetni podražaj (bijeli miš) proizveo je bezuvjetnu reakciju strah. Mnogi oblici ljudskog ponašanja rezultat su učenja uvjetovanjem višeg reda. Jedan sadržaj je podražaj. i to je nazvao negativno ubrzavanje (krivulje negativnog ubrzanja). Zadatak: Objasni djeciji strah od bijelog mantila! MEHANIČKO UČENJE Mehaničkim učenjem koriste se ljudi i životinje. Pored kafeza je bila riba. asocijativno učenje. dok se on igrao sa bijelim mišem. mjereći broj ponavljanja u učenju besmislenih slogova. Složeni oblici učenja su učenje putem pokušaja i pogrešaka i učenje uviđanjem. za učenje je važna učestalost. Uglavnom čovjek ovim oblikom uči verbalne znake. Roditelji potkrepljuju dječije ponašanje bilo nagradama i kaznama tako da djeca zadržavaju ponašanje koje se nagrađuje a izbjegavaju ono koje se kažnjava. Vinslou (Winslow) je zatvorio gladnu mačku u kafez. UČENJE NA OSNOVU POKUŠAJA I POGREŠKI Za razliku od jednostavnog učenja. gdje dolazi do generalizacije uvjetnog refleksa. kod složenih oblika učenja tek treba naći pravi odgovor kako bismo razriješili određeni problem. Problemom mehaničkog učenja bavio se i Ebinghaus koji je vršio eksperimente sam sa sobom. Generalizirao je strah od bijelog miša na sve bijele predmete. Američki psiholog Torndajk (Thorndike) je na osnovu Aristotelovih zakona asocijacija dao obrazloženje mehaničkog učenja kroz tzv.Mnogo toga čovjek je naučio uvjetovanim refleksima. Psiholog Votson je u eksperimentu sa dječakom Albertom. ali su uvjetni podražaji postali i drugi bijeli predmeti. Osnovni mehanizam ovog učenja je da se dva ili više sadržaja više puta pojavljuju istovremeno ili u određenom vremenskom slijedu. vremenska bliskost i motiviranost subjekta da nešto nauči. On je primijetio daje učinak zapamćenih slogova sve sporiji kako se povećava broj ponavljanja. Time se objašnjavaju i mnogi oblici neurotičnog ponašanja. Mačka je mogla izaći ako pritisne jednu polugu. Dječak se uplašio i poslije toga ne da se nije htio igrati s mišem. brojeve i pokrete. 2. Prema Torndajku. iznenada proizveo jak zvuk. gdje su sadržaji koje treba naučiti jasno zadani.

Za uspješnost u ovakvom učenju značajni su podsticaji. vrata su se otvorila. dok su kod uviđanja mišljenje osnova učenja. posebno čovjekoliki majmuni. dok je sekundarno pojačavanje za neki drugi cilj koji će biti preko tog učenja ostvaren. Takvo uvjetovanje se. Znači. posebno kada rješava problemske situacije. ali samo kao način manipuliranja postupaka.razne načine izaći da dođe do ribe. i kada je slučajno dotakla polugu. Za učenje pravilnog odgovora veoma je važna motivacija. obično biološki a kod čovjeka još i sociološki. Skiner je ovu pojavu tumačio tako da svakim pokušajem životinja odbacuje pogrešne pokrete i dolazi do pravog rješenja. Istraživači koji su izučavali ovaj oblik učenja spominju primarno i sekundarno pojačavanje. Misaoni procesi su uključeni i u učenje putem pokušaja i pogrešaka. i nakon izvjesnog vremena je naučila pravi odgovor i odmah otvorila kafez. zbog toga. d) učenje uviđanjem se zasniva na mišljenju a ne na slučajnom pogađanju. Zadatak: Razmisli o nekom primjeru sekundarnog pojačavanja. Primarno se odnosi na zadovoljenje neposredne potrebe. zbog čega mačka pamti pravilne pokrete a eliminira pogrešne. potrebno je određeno pojačavanje motiva nagradama. Njegovu osnovicu predstavlja mišljenje kao najviša intelektualna funkcija kojom se razrađuju i misaono prerađuju određeni problemi. c) stečeno znanje se može primijeniti u sličnim situacijama. Eksperiment se ponavljao i mački je svaki put trebalo manje vremena da otvori kafez. da bi se povećao učinak učenja. Bitne odlike učenja uviđanjem su : a) rješenje problema dolazi naglo. U ovom slučaju mačka je gladna i svaki izlazak iz kafeza je nagrađen ribom za pravilno rješenje. zove instrumentalno uvjetovanje. Odgovor se treba tek naći. I učenje na osnovu pokušaja i greški je jedan oblik učenja uvjetovanjem. ali mu je ovaj svojstven. UČENJE UVIĐANJEM Ovaj oblik učenja se zasniva na uviđanju odnosa među predmetima i pojavama. b) jednom naučeni način rješavanja problema trajno se pamti. dakle on je uvidio odnos između sanduka i udaljene banane. Tako je u jednom eksperimentu majmun stavljao nekoliko sanduka jedan na drugi da bi dohvatio bananu koja mu je bila van domašaja. Učenje uviđanjem se zasniva na uviđanju odnosa među različitim pojavama i stvarima. zbog čega je ono posebno značajno pri rješavanju nekih problemskih 45 . s tim što odgovori nisu unaprijed dati i pri čemu se formira jednostavna veza između draži i odgovora. Čovjek koristi i druge oblike učenja. pa su pokušaji i greške instrumenti da se do njega dođe. Uviđanjem mogu da uče i neke životinje.

Besmisleni sadržaj se teže pamti i uglavnom se mehanički uči. jer je rješenje bez dvojbe tačno. Kada se ljudi nađu pred problemom. ispitanici su imali sljedeće postignuće: 12 slogova ili brojeva -16 ponavljanja. 49 slogova . Učenje se najčešće dijeli na verbalno i motorno. Zapravo u toj etapi se problem rješava.zapamćeno 25 ili 25 %. 46 .7% . iluminacija i verifikacija. samo što čovjek nije svjestan kojim to psihičkim procesima dolazi do rješenja (inkubacija). inkubacija. 36 slogova ili brojeva . 100 slogova . Prema njegovom istraživanju. Torndajk je ustanovio zakon učestalosti. Ovaj slijed etapa u rješavanju problema treba shvatiti uvjetno. Francuski matematičar Poankare (Poincare) istraživao je kako ljudi razrješavaju problemske situacije i utvrdio četiri faze: upoznavanje. Naime. dok sadržaj koji ima smisla podrazumijeva logičko učenje i zato se lakše i brže uči. ili pak nekada ne treba verifikacija. 10 slogova . ali taj odnos nije linearan. VERBALNO UČENJE To je svako učenje pri kojem se koriste jezički simboli. "aha" doživljaj (iluminacija).zapamćeno 17 ili 34. Kada se povećava broj slogova ili brojeva. prvo treba da steknu spoznaju o osnovnim elementima problema (upoznavanje). Konačno rješenje treba provjeriti u praksi (verifikacija). U sljedećoj etapi problem prividno miruje. Tako je utvrdio da čovjek otprilike zapamti oko 8 besmislenih slogova ili brojeva u jednom ponavljanju. jer ponekad se do rješenja dolazi bez inkubacije. ali procenat zapamćenih riječi opada. tada se pri jednom ponavljanju povećava ukupan broj. Razlog za ovu pojavu je u tome što se riječi na početku i kraju teksta lakše uočavaju. Verbalno učenje zavisi od mjesta u nizu. Tako se lakše pamte riječi na početku i kraju.zapamćeno 7 ili 70%. jer ispred i iza njih nema drugih riječi koje bi mogle negativno djelovati na zapamćivanje.situacija.55 ponavljanja. prema kojem uspješnost učenja verbalnih simbola zavisi od broja ponavljanja.44 ponavljanja. Ustanovio je i zakonitost u odnosu obima sadržaja koji se uči i broja ponavljanja da se taj sadržaj zapamti. 24 sloga ili broja . potrebno je više ponavljanja. od onih u sredini. Rješenje problema se odigrava iznenada tzv. Torndajk je ustanovio i to da broj zapamćenih besmislenih slogova zavisi i od ukupnog broja ponuđenih slogova. Vršena su mnoga istraživanja kojima se željelo utvrditi koji su to bitni faktori pri učenju verbalnih sadržaja.

pozitivno ubrzanje (npr. Najbolji rezultati u učenju se postižu kada vježbanje traje do pojave umora. Kada se neki pokret nauči do nivoa automatizma. Napredovanje se mjerilo predstavljanjem pomoću grafičkih krivulja. ali prvenstveno motorni pokreti i radnje. Prvo se pokreti struktuiraju i integriraju u određeni sistem kojim možemo izvoditi grube pokrete. U proces motornog učenja uključeni su senzorni i intelektualni procesi. Period usporenog napredovanja ili pak potpunog prestanka napredovanja u učenju zove se plato. b) slabaljenja interesovanja za daljnji rad. Poslije mnogobrojnih ispitivanja uočene su dvije vrste krivulja. Ovim oblikom učenja stičemo različite navike i vještine. ono bivalo brže. dužina odmora i vrijeme kada se pravi odmor. skijanje itd. tzv. dolazi do usporavanja u napredovanju. navike ili vještine se tada izvode uz veoma malo učešće svijesti. tada bi trebalo praviti odmor. negativno ubrzanje. Sam proces formiranja navika i stjecanje motornih vještina prolazi kroz nekoliko etapa. došlo do zastoja u učenju. Ustanovljeno je daje efikasnije jčenje ako su odmori češći i kraći. Raspored vremena tokom učenja određuju trajanje vježbe. bolje je odmarati se prije pojave prvih znakova umora.). dok druga pokazuje u početku brzo napredovanje.MOTORNO UČENJE Motorno učenje predstavlja učenje novih pokreta i radnji kao i povezivanje ranije naučenih u jedinstvene sisteme pokreta. tzv. plivanje. možemo govoriti načelno o zakonitostima u njihovom stjecanju (npr. Jedna krivulja pokazuje u početku sporije napredovanje. da bi nakon izvjesnog vremena. U jednom istraživanju ispitanici su imali zadatak da uče odašiljanje i primanje Morzeovih znakova. govora itd. Kada su u pitanju vještine i navike. (Vožnja bicikla.) Kao što postoje određene zakonitosti pri učenju verbalnog sadržaja. ali ne toliko kratki da se organizam ne uspije odmoriti. učenje stranog jezika). Daljnjim vježbanjem dolazi do vremenske i prostorne organizacije kretnji i na kraju se javlja automatizam. da bi poslije izvjesnog vremena. vještina čitanja. Ponekad može doći do takvog zastoja da krivulja na-i ima paralelan tok sa apscisom. tako isto proces stjecanja motornih vještina i navika podliježe određenim zakonitostima. Plato u učenju se javlja zbog: a) teškoća da se pređe na složenije radnje i uvezivanja naučenog u jednu organizovanu i smislenu cjelinu. su pokreti razvijeni do nivoa automatizma. i\eh u stjecanju navika i vještina zavisi od toga kako je raspoređeno vrije-kom vježbanja i u kojoj je mjeri naučeno povezano u jednu cjelinu. Ponavljanjem motornih pokreta otklanjaju se suvišni i pogrešni pokreti. 4" . Naime. Negativno ubrzanje u procesu stjecanja navika i vještina objašnjava se time što se u početku koriste odranije poznati elementi i kada prestane takav pozitivan utjecaj.

..'•■

TRANSFER UČENJA Transfer je utjecaj ranijeg učenja ili aktivnosti na kasnije učenje ili aktivnosti. Ovaj utjecaj može biti pozitivan i negativan. Pozitivan transfer je npr. kada neko svira klavir, on će prije naučiti da svira harmoniku nego neko ko uopće nije svirao. Negativan transfer je npr. kada neko nauči pogrešno kucati na daktilografskoj mašini, poslije mu je teže da nauči pravilno, nego da nije uopće učio. Prema mišljenju mnogih psihologa i pedagoga, transfer je najvažnije područje u psihologiji učenja. Ovim problemom bavili su se i mislioci antičke Grčke. Platon je tvrdio da aritmetika, muzika i astronomija pomažu spekulativnom mišljenju. Slično je razmišljao i Džon Lok koji je za glavni cilj odgoja uzeo učenje klasičnih predmeta i vještina. Prema njegovom mišljenju neki predmeti nemaju praktičnu, npr. matematika i latinski, nego formalnu vrijednost, jer discipliniraju duh i razvijaju intelektualnu moć. Pod utjecajem ovakvog učenja, u psihologiji se razvila pogrešna teorija tzv. psihologija moći. Prema ovoj teoriji, psihički život čovjeka je skup neovisnih kategorija. Tako su pamćenje, mišljenje, pažnja, percepcija i dr. posebna moć i, kao takva, može se uvježbavati. Ovakvo stanovište je poslužilo kao osnova za teoriju formalnih disciplina. Pamćenje će se, prema ovoj teoriji, bolje razvijati ako budemo češće vježbali, za što su posebno preporučljivi predmeti latinski i matematika. Drugim riječima, vrijednost školskih predmeta nije u sadržaju, nego koliko mogu razvijati pojedine psihičke sposobnosti. Zato su u školama klasični jezici imali ključno mjesto, mada nisu imali stvarnu primjenu u životu. Koliki je utjecaj ranijeg iskustva na učenje ispitivali su mnogi istraživači. Viljem Džems je želio provjeriti teoriju koju je zagovarala psihologija moći. Memorirao je poeme "Satir" i "Izgubljeni raj". Prvo je zapamćivao 158 stihova poeme "Satir", i za to mu je trebalo 131 minuta. Poslije toga je 38 dana zapamćivao svaki dan po 20 minuta stihove iz poeme "Izgubljeni raj". Nakon toga je ponovo učio stihove iz poeme "Satir". Za novih 158 stihova sada mu je trebalo 151 minuta, dakle, 20 minuta više nego što mu je trebalo prije vježbanja. Slične rezultate su postigli i njegovi saradnici. Ovim eksperimentom je Viljem Džems dokazao da se učenjem stihova napamet ne može poboljšati pamćenje. Do sličnih je rezultata došao i Slajt koji je tri grupe vježbao u pamćenju 12 dana, svaki dan po pola sata, dok je jedna grupa bila kontrolna i uopće nije vježbala. Ove tri grupe su učile različite sadržaje, jedna je učila stihove, druga naučni i historijski tekst i treća brojeve. Rezultati su pokazali da su eksperimentalne grupe bile bolje u pamćenju sadržaja koji su vježbali, dok su bile slabije u pamćenju imena, datuma ili besmislenih slogova. Dakle, vježbanje nije pomoglo da se poboljša pamćenje kap funkcija. Naučnike je oduvijek zanimalo kako se mogu poboljšati rezultati učenja, stoga su istraživali različite tehnike učenja. Tako je Vudrov dvije eksperimentalne grupe 4 sedmice vježbao u zapamćivanju jednog teksta na dva različita načina. 48

Jedna je grupa učiia napamet, dok je druga slušala 76 minuta uputstva kako da uče i preostalo vrijeme su učili primjenjujući ta uputstva. Ova su uputstva sugerisala globalnu metodu, reprodukciju, podvlačenje, grupiranje, korištenje asocijacija i si. Poslije ovih vježbi obje su grupe dobile test, trebalo je da mehanički uče stihove, prozu, turske riječi, datume i slova. Grupa koja je vježbala prema uputstvima imala je bolji uspjeh u testu, što potvrđuje da se uspjeh u učenju može poboljšati primjenom adekvatnih tehnika učenja. Džonson je također u svojim istraživanjima došao do zaključka da učenje pojedinih školskih predmeta poboljšava uspjeh u tom predmetu, ali nema odraza na uspjeh u drugim predmetima. Četiri grupe ispitanika vježbao je u aritmetičkom i logičkom zaključivanju, načinima kako se rješavaju problemi i interpretaciji basni. U finalnom ispitivanju utvrdio je da su ispitanici pokazali bolje rezultate samo u onim sadržajima koje su vježbali. Eksperimentalna istraživanja nisu dokazala da učenje jednog nastavnog predmeta razvija neke psihičke funkcije više nego učenje drugih nastavnih predmeta. Učenje jednog nastavnog predmeta, odnosno određene vrste sadržaja može doprinijeti lakšem učenju drugog sadržaja, zbog same sličnosti tog sadržaja ili zbog primjene istih metoda i tehnika u učenju. Dakle, pozitivan transfer rezultat je prije usvajanja određenih tehnika učenja, nego stoje to utjecaj samog sadržaja određenog predmeta. Do pojave pozitivnog transfera dolazi i zbog usvajanja određenih stavova koji izražavaju spremnost da se koristi ranije iskustvo i nadvlada negativan emocionalan naboj prema određenom sadržaju. Dakle, pozitivan transfer se javlja kada se: - uče slični sadržaji ili radnje; - koriste slične tehnike ili metode u učenju; - koriste slični principi u radu. Konačno, treba istaći da zahvaljujući pozitivnom transferu učenje nikad ne počinje iz početka.

MIŠLJENJE Ljudska spoznaja objektivne stvarnosti počinje osjetima i percepcijama, ali : bilo nedovoljno za uočavanje odnosa i razlika među predmetima i pojavama. Za potpunije spoznavanje objektivne stvarnosti i snalaženje u njoj, čovjek koristi složeniji psihički proces-mišljenje. Mišljenjem su se bavili mnogi filozofi. Tako je Herbart proces mišljenja objašivao kao spajanje i rastavljanje predstava. Prema Herbartu, predstava je deltama osnova ljudske svijesti koja se spaja i rastavlja po zakonu asocijacije. 49

Tako misao "ruža je crvena", on objašnjava spajanjem predstava "crveno" i " ruža", a misao "krv nije voda" nastaje rastavljanjem dvije predstave koje jedna drugoj ne pripadaju. Brentano je 1874. godine demantovao teoriju asocijacija mišljenja. Biler je eksperimentalno dokazao da mišljenje nije samo puko operiranje predstavama. Ispitanici u njegovom eksperimentu su rješavali određene probleme. Oni su poslije izjavljivali da im je misao o rješenju dolazila iznenada i da nisu imali posebno izdvojene osjete i predstave. Dakle, mišljenje nije jednostavno operiranje predstavama, osjetima i percepcijama. Ono je iznad neposredne očiglednosti. Mišljenje proširuje ljudsku spoznaju zbog toga što se putem zaključivanja na posredan način može spoznati ono što nije neposredno dato u percepciji. Opažanjem čovjek spoznaje slučajne veze, dok mišljenjem stavlja u međusobni odnos percepcije i osjete, te otkriva apstraktna svojstva predmeta i pojava koja nisu neposredno data opažanjem. Prema tome, mišljenje je najsloženiji psihički proces kojim otkrivamo bitna obilježja predmeta i pojava i zahvaćamo njihove međusobne odnose. Govoreći o osjetu i percepciji, istakli smo da to nisu izolirani psihički procesi i da percepcija nije prosta suma osjeta, nego su i u percepciji sadržana različita svojstva u određenim odnosima i vezama. Predmete i pojave opažamo u određenim situacijama, u određenim prostornim i vremenskim odnosima, uočavamo sličnosti i razlike uglavnom procesom mišljenja. Tako već na stupnju opažanja, mišljenjem izdvajamo bitna od nebitnih svojstava predmeta i pojava i prelazimo sa pojedinačnog na opće. Ovaj proces izdvajanja bitnih i zajedničkih svojstava predmeta i pojava zove se generalizacija. Svako mišljenje sastoji se u generalizaciji. Ono polazi od pojedinačnog ka zajedničkom svojstvu i opet od općeg ili zajedničkog svojstva ka pojedinačnom. Na taj način čovjek posredno upoznaje stvarnost i otkriva veze i odnose u njoj. MIŠLJENJE KAO PSIHIČKI PROCES Početni moment misaonog procesa je neki problem pred kojim se čovjek našao. Da bi se razriješio taj problem, čovjek počinje misliti. Svaki misaoni proces je složena aktivnost usmjerena na rješavanje određenog zadatka. Da bi zadatak razriješio, Čovjek mora imati neku potrebu čije zadovoljenje dovodi do zadovoljstva ili, ako je ne zadovolji do osjećanja napetosti. Zato je mišljenje u tijesnoj vezi sa ljudskim potrebama i osjećanjima. Svako se mišljenje odvija u pojmovima. Međutim, u samom procesu mišljenja pojmovi nisu izolirani, oni su uvijek u određenom jedinstvu i kombinuju se sa predstavama i riječima. Misaoni proces se sastoji od: konkretnih predstava o predmetima i pojavama, uopćenih shema i riječi kojima operira pojmovno mišljenje.
>)

Kada je provjeravanje završeno. Sličnosti i razlike kao osnovne kategorije spoznaje.ETAPE MISAONOG PROCESA Uviđanje problemske situacije je početna etapa misaonog procesa. Problem se obično počinje rješavati uspoređivanjem polaznih elemenata i predviđanjem rješenja. onda se ti procesi određuju pokretnim dinamičnim odnosima koji se formiraju i izmjenjuju u toku samog procesa rješavanja problema. npr. apstrakcija i generalizacija. što zavisi od sadržaja problema. Pretpostavka rješenja se zove hipoteza. Mišljenje je složena aktivnost i mnoga pravila se automatski primjenjuju. Platon je tumačio da svaka spoznaja započinje čuđenjem. Tako su predstavnici Geštalt psihologije rješavanje problema svodili na preoblikovanje strukture date situacije. Na osnovu komparacije. Za rješavanje problema i misaone procese. Pri tome se koriste ove misaone operacije: komparacija. rješenje problema podrazumijeva izvjesno znanje u svojstvu metode ili sredstva za njegovo rješavanje. Rješavanje problemske situacije pretpostavlja izvjesno teoretsko znanje. stoje često i pnra forma spoznaje. 51 . jer na ovakav način možemo riješiti samo neke probleme. misao oblikuje završni sud. Ako čovjek ponovo rješava isti problem. analiza. Otežano djelovanje signalizira problemsku situaciju i čuđenje izaziva potrebu da se ona razriješi. pri rješavanju matematičkih problema. Postavljanje problema je misaoni proces od kojeg polazi i njegovo rješavanje. Zato je veoma bitno osjetiti problem i misaono ga zahvatiti. To čuđenje je zbog toga što se problem ne može razriješiti već naučenim oblicima ponašanja. pritom su posebno značajni primjena i korištenje pravila. OSNOVNE OPERACIJE MISAONOG PROCESA Da bi se razriješio neki problem mišljenjem. Kad se misaoni proces ne odvija prema već naučenim pravilima. iziskuje potrebu njenog provjeravanja u praksi. Spoznaja mogućeg rješenja koje će potvrditi hipotezu. Kako se odvija misaona aktivnost. potrebno je doći do izvjesne maje. onda se formiraju ustaljeni načini mišljenja ili automatizmi. Samo rješavanje problema podrazumijeva raznovrsne misaone postupke. možemo vršiti klasifikaciju. izmjenjuje se i struktura misaonih procesa i njihova dinamika. sinteza. odnosno utvrđivanja sličnosti i razlike među predmetima i pojavama. odnosno verifikaciju. Komparacija :orođevanjem stvari i pojava. u početku se ispoljavaju kao vanjski odL dok se dublja spoznaja ostvaruje drugim misaonim procesima. Ovo je jednostran pristup. čiji generalizirani sadržaji prevazilaze opažene situacije. otkrivaju se sličnosti i razlike. Dakle.

Analiza i sinteza se međusobno nadopunjuju. onda govorimo o motornom pojmu. Potrebno je razlikovati generalizaciju koja se zasniva na osjetnoj pojedinačnosti. 52 . Tako. Jednostavnim oblicima generalizacije ne produbljuje se naša spoznaja. predstavama pretočenim u riječi. Zahvaljujući apstrakciji. hitniji i apstraktniji. Zbog toga stoje svijet koji nas okružuje toliko raznolik. nikakva percepcija ne može da obuhvati sva ta svojstva. koja se otkriva kroz odnos konkretnih predmeta i pojava. nego se opet vraća tamo odakle je počela. misao ne kida svoju vezu sa konkretnim. promatrajući neke predmete.Analiza Ovim misaonim procesom raščlanjujemo predmete i pojave i izdvajamo njihove bitne dijelove iz slučajnih i nebitnih veza. Sa psihološkog stanovišta. Kao misaoni proces analiza je nerazdvojno povezana sa sintezom. a u toku misaonog procesa može jedna ili druga biti značajnija. Prelazeći na apstrakciju. Zato apstrakcija kao misaoni proces polazi od osjetnih karakteristika predmeta i pojava ka njihovim apstraktnim karakteristikama. jer bez analize nema sinteze. generalizacija je odbacivanje specifičnih. kojom se ne otkriva bit predmeta i pojava. nego svaki korak poopćavanja. u odnosu na ostala svojstva. od viših formi generalizacije gdje se mišljenjem posredno otkrivaju odnosi. Generalizacija je mehanizam djelovanja na različite podražaje na osnovu općenitosti nekih njihovih obilježja. Sinteza Sintezom sastavljamo analizom rastavljenu cjelinu i na taj način otkrivamo bitne veze i odnose elemenata analizom izdvojenih. dovodi do smanjenja naše spoznaje i do sve slabijih apstrakcija. odbacujući specifična svojstva predmeta. Kao misaoni procesi analiza i sinteza nisu razdvojeni. veze i zakonitosti razvoja neke pojave. ali sada obogaćenija za jednu novu spoznaju. generalizacija je proces u kojem se manipulira pojmovima i. udaljujući se od njih. moguće je tu raznolikost objektivne realnosti sveobuhvatnije sagledati. Kada su u pitanju pokreti. posebnih obilježja i zadržavanje onih koja su opća u svim predmetima i pojavama koje uopćavamo. možemo izdvojiti njihov oblik ili boju. niti je analiza potpuna ako nema sinteze. kojom prilikom zadržavamo jednu istu shemu. Apstrakcija Ovaj misaoni proces podrazumijeva izdvajanje i isticanje nekog svojstva ili momenta predmeta ili pojave stoje. Generalizacija Prema učenju formalne logike. Potrebno je razlikovati jednostavnu apstrakciju kod opažanja od one koju imamo kod apstraktnih pojmova.

koji prezentiraju neku skupinu predmeta i pojava. a ne za iskustvom koje smo imali kao kuhari. tzv. otkrivamo njihove međusobne veze i tako dolazimo do rješenja nekog problema. sama bit problema usmjerava naše mišljenje. Zadatak: Ljubav je pojam. Dakle. "aha doživljaj".Uviđanje odnosa je karakteristika mišljenja koje najviše nadilazi neposredno opažanje. uviđanjem se može doći i do zaključaka koji nisu tačni. 53 . s tim da u određenim misaonim operacijama više preovladava apstraktno mišljenje (misaone operacije sa pojmovima). Teoretsko mišljenje proističe iz pojedinačnih i konkretnih problema u kojima se poštuju neke načelne zakonitosti. Međutim. UVIĐANJE ODNOSA Mišljenjem otkrivamo odnose i veze između predmeta i pojava koje do tada nismo uočili. U procesu mišljenja kombinujemo i manipuliramo simbolima. Naime. Na taj način je moguće toliku raznolikost svijeta pojmiti.SUŠTINA PROCESA MIŠLJENJA OPERIRANJE SIMBOLIMA Ljudsko iskustvo je često pretočeno u određene simbole. PRAKTIČNO I TEORETSKO MIŠLJENJE Čovjek posjeduje samo jedan intelekt pa je otuda razdvajanje praktičnog i teoretskog mišljenja samo konstrukcija radi boljeg spoznavanja ovog složenog psihičkog procesa. svako mišljenje je proisteklo iz nekakve prakse. kakvih je bilo dosta u historiji. Ti se odnosi i veze često javljaju kao poseban doživljaj. mi ćemo posegnuti za iskustvima koja smo već imali u sličnim situacijama. ako se nalazimo pred problemom da nam se pokvarilo auto. npr. mada se uviđanjem mogu razmatrati i konkretni odnosi. Unutrašnjim misaonim procesima uviđamo zakonitosti koje vladaju u objektivnoj realnosti. Npr. operiraj tim simbolom i obrazloži ljubav između majke i djeteta i ljubav između muškarca i žene! USMJERENOST MIŠLJENJA U procesu mišljenja upotreba određenih simbola i operiranje njima zavisi od vrste problema. jer tako otkrivamo opće odnose koji predstavljaju zakonitost. da se sunce okreće oko zemlje. Na taj način uočavamo sličnosti i razlike između različitih sadržaja.

kao što i u teoretskom mišljenju često imamo praktičan zadatak pri rješavanju složenih problema. ali su nadmoćni u rješavanju složenih teoretskih zadataka. Ovo je Lashlev istraživao pomoću specijalnih aparata kojima je mjerio pokrete grkljana. Čovjek svoje misli uglavnom saopćava drugima riječima. ~T MIŠLJENJE 1 GOVOR Mišljenje i govor su dva psihička procesa koje je teško razdvojiti. onda bismo negirali svu složenost 5+ . Aparati kojima se može registrirati pokret govornih organa ukazuju da uvijek kada mislimo. tvrdeći daje mišljenje unutrašnji govor. Do rješenja se dolazi neposredno djelovanjem u praksi. praktično mišljenje također podnjjpgeva izvjesno teoretsko znanje i izvjesne apstrakcije. dok neki problemski zadaci traže neposredno djelovanje. traži se teoretsko mišljenje. Poistovjećivanje mišljenja i govora znači negirati bilo mišljenje. U suštini. dok su opet neki bespomoćni kada treba razriješiti neki praktični problem. U prilog ovome. Bihejviralna psihologija je zastupala stanovište da misao nije ništa drugo do djelatnost govornog organa. Ove razlike su u samom pristupu problemu i u samim tokovima misaonih operacija. onda se ono razlikuje od mišljenja usmjerena na rješavanje apstraktinih teoretskih zadataka. Vremenom ih stariji nauče da svoje misli ne iskazuju naglas. bilo govor kao važnu psihičku funkciju. Mala djeca u početku glasno razmišljaju. a ima autora koji smatraju da su govor i mišljenje jedinstven psihički proces. koji su^Mno posredno vezani za praksu. dakle. Neki su ljudi skloniji praktičnom mišljenju. koje još nismo dovoljno prečistili ne možemo ni riječima formulirati. ali nemamo riječi daje izrazimo. jer misliti ne znači govoriti naglas ili u sebi. neki problemi traže da se izađe izvan pojedinačnih okvira i da se traži uopćeni pristup. Mada su govor i mišljenje tijesno povezani. ovi pokreti vrše se metodom pokušaja i pogrešaka a ne složenim intelektualnim operacijama. Tok misaonog procesa u teoretskom mišljenju je u potpunosti u mislima i mislilac vidi rješenje na osnovu određenih zakonitosti. pa je u njemu sadržano i teoretsko mišljenje. Naime. Praktično mišljenje realizira samo bližu etapu. ovi organi reaguju određenim pokretima. ili manipuliranje objektivnim predmetima. oni nisu jedinstven psihički proces. oni navode kako misli koje su nejasne. Ako bismo prihvatili tumačenje bihejviorista. Prema njegovim nalazima. Često se dešava da o nečemu imamo misao. odnosno istovremeno i misle i govore. Praktično mišljenje je više oslonjeno na neposrednu praksu i češće se u njoj provjerava. npr. Tako mi jednu te istu misao možemo izraziti raznim riječima i na raznim jezicima. ali i dalje mišljenje prati unutrašnji govor. naučno istraživački rad. naslućujući rješenja koja provjerava u praksi.Ako pod praktičnim mišljenjem podrazumijevamo misaone operacije kojima se služimo pri rješavnju praktičnih zadataka. često manipulirajući metodom pokušaja i pogreške.

simboli za izražavanje misli. zbog čega se dešava da se pamti smisao nekog sadržaja. mi i razvijamo misao. pokreti. Govor se često dijeli na vanjski i unutrašnji. Govor je genetički nastao zajedno sa mišljenjem. ne mjenjajući pri tome svoju suštinu. Može se desiti i obrnuto. Semantično svojstvo govora omogućuje prenošenje misli i osjećanja drugima i. Smisaoni sadržaj govorne poruke uvijek ima osnovu u osjetima. S druge strane. riječi su sistem znakova kojima se ljudi sporazumijevaju i koji ne moraju uvijek imati verbalnu formu. govor nije samo sredstvo kojim se samo misao iznese iz čovječije glave i preda drugome.mišljenje je osnova govora dok govor oblikuje misli. crteži.govora kao svjesnog psihičkog procesa. Drugim riječima. Ista se misao može reproducirati lakše nego iste riječi. pa se može reći da je mišljenje nemoguće bez govora. kao i riječi. Suština je da formulirajući riječima misao. Zato je govor nešto više od pukog sredstva kojim se prenose misli. da se pamti verbalni iskaz a smisao se zaboravi. Riječi izražavaju generalizaciju. ni misao nije formulirana mimo govora. . U suštini. a prvobitni verbalni oblik zaboravi. koji sadržava njeno značenje. Govor je arhaičniji i ima svoju tehniku koja je vezana sa logikom mišljenja. mišljenje i govor se ne mogu ni odvajati. Govor ima svoja pravila koja se ne podudaraju sa pravilima mišljenja. jer formulirajući. ali su nerazdvojno povezani. koje misao oblači ili skida. Govor karakteriše zakonitost u njegovoj gramatičkoj i sintetičkoj strukturi. gdje su i slike. uspostavljanje komunikacije. npr. To se najbolje vidi kada treba zapamtiti nešto apstraktno i poslije to reproducirati. mišljenje se i samo razvija i formira. jer se govor kao sredstvo komuniciranja ne svodi samo na zvučno saopćavanje poruka. Ove dvije forme nisu identične. Slike kao simboli izražavanja misli imaju funkciju govora.mišljenje i govor nastaju u komunikaciji. . razne geste i mimika. Za unutrašnji govor se veže pojam mišljenja pa se oni identificiraju. jer na taj način možemo izraziti pojam. već je to u početku neoblikovana tvorevina koju često govorni simboli oblikuju u jasnu misao. Misao se ne rađa kao gotova forma koju samo treba govorom prenijeti. Pa ipak. Svaka riječ ima smisaoni. Dakle. riječi su najprecizniji znakovi kojima ljudi mogu da izraze svoju misao i osjećanja. 55 . Ovo govori u prilog tome da verbalni iskaz sam po sebi nije misao. nego i u obliku slika. Zato možemo zaključiti da : . razni vizualni znaci u saobraćaju i si. Postoji mnogo različitih znakova koji služe za komunikaciju.mišljenje i govor nisu isti psihički proces. na. ali se od nje suštinski razlikuje. Mišljenje se ne izražava samo riječima. jer govor nije samo "vanjsko ruho misli". tako gramatika odražava pravila govora a logika pravila mišljenja. Ovo nije dobra postavka.taj način. što govori da u jednom te istom jeziku govor i njegova pravila se mijenjaju a logika mišljenja ostaje ista. A to mora da ima i unutrašnji govor. prerađenim i preoblikovanim u odgovarajući semantičku sadržaj. semantički sadržaj.

dok lično uvjerenje nekoga daje to priviđanje i da ima nadnaravnu poruku nije realistično. Zato se pribjeglo analizi različitih naučnih pronalazaka i načina kako su istraživači do njih došli. halucinacije koje nastaju zbog hipoksije (nedovoljno kiseonika u mozgu) objektivna su posljedica. Sam proces mišljenja je nepristupačan za ispitivanje pa se stvaralačko mišljenje ne može neposredno i eksperimentalno istraživati. otkriće automobila na pogon vodom. APSTRAKTNO MIŠLJENJE To je misaoni proces u kojem operiramo pojmpvima i simbolima. U toj analizi prvo je primijećeno da do pronalaska naučnici dolaze baveći se nekim problemom duže vremena. stvaralačko mišljenje ima sljedeće faze: Priprema Da bi se čovjek bavio bilo kojom djelatnošću. REALISTIČNO MIŠLJENJE Realistično mišljenje je potpuno objektivno i zasnovano na stvarnim zakonitostima koje vladaju u objektivnoj realnosti. predstava i saznanja formiramo nove sadržaje. Npr.trokut i krug i rješavamo dovodeći ih u određene relacije. od imaginativnog mišljenja koje je irealno i zasnovano na mašti. ljudska pažnja je stalno usmjerena na to kako ono nastaje i kako se može unaprijediti. Primijećeno je i da se do otkrića dolazi postepeno. Na osnovu iskustva velikog broja stvaralaca. Npr. sanjarenja. Kako je stvaralačko mišljenje posebno značajno za cjelokupni razvoj čovječanstva. stvaralac mora imati solidno teorijsko znanje o problemu 56 . treba riješiti matematički zadatak: "izračunaj površinu istostraničnog trokuta koji je upisan u krugu čiji je r — 5 cm! Prilikom rješavanja ovog problema mi koristimo apstraktne simbole . npr. koji ranije nisu doživljeni. zaključujemo daje u njoj topla hrana. on mora sticati znanje.VRSTE MIŠLJENJA KONKRETNO MIŠLJENJE Ovaj oblik mišljenja je zasnovan na neposrednom operiranju opažajima i predstavama. fantazije i si. Naučno mišljenje je objektivno i ne zavisi od stavova i uvjerenja naučnika. razne bajke.formule. Tako ako mi vidimo na stolu zdjelu iz koje izlazi para. Razlikujemo stvaralačko mišljenje koje je oslonjeno na objektivne sadržaje. npr. Tako i u oblasti stvaralaštva. pojmove . IMAGINATIVNO MIŠLJENJE Imaginativno ili stvaralačko mišljenje je proces u kojem na osnovu ranijih opažanja. često od jednostavnih pronalazaka pa do najsloženijih.

raspad pojmova i relacija među njima. Kada se konačno polazna hipoteza pokaže tačnom. njemu je prethodio dug put pripreme i unutrašnje prorade. . kao i konačna rješenja problema. "Nekada se već na početku pretpostavlja rješenje kao polazna . onda se rješenje do detalja naučno obrazlaže i verificira u praksi. gdje se ne vide procesi u jajetu. Formalni poremećaji .misli nemaju smisla. POREMEĆAJI MIŠLJENJA Do poremećaja u mišljenju može doći zbog povreda ili bolesti mozga i raznih psihičkih blokada. mada se on bavi nekim beznačajnim poslovima. nego pretpostavka zasnovana na određenim naučnim podacima. Međutim. Hipoteze. Ustvari rješenje problema nije slučajno. nema smislenih sadržaja. ali se iz njega izleže pile. ali kad se problem za neko vrijeme napusti.bolesna opširnost . Verifikacija Istakli smo da do pronalaska vodi dug put i brižljiva priprema. Do rješenja se naizgled dolazi slučajno. problem se oslobađa nepotrebnih i pogrešnih ideja i put ka rješenju postaje jasniji.još je teži oblik nesuvislog mišljenja. .bujica ideja . problem analizira sa različitih strana i rijetko ga odmah razriješi. Provjeravanje hipoteza je često po metodi pokušaja i pogrešaka. Inkubacija Ova faza je naizgled pasivna.misli kao na filmskoj traci se nižu jedna iza druge.kojim se bavi. ustvari to je završna faza unutrašnje obrade i povezivanja podataka i kada završna misao u vidu paljenja lampice osvjetljava rješenje.rasulo misli . On prikuplja dodatne informacije. Stvarno objašnjanje perioda inkubacije je da se u trenucima intenzivnog bavljenja problemom opteretimo nekim rješenjima koja su pogrešna.misli su zbrkane i nema jasnog odvajanja bitnog od nebitnog. 5- . Tako se Arhimedu to desilo dok je bio na izletu. Ovo podsjeća na jaje u inkubatoru. Na osnovu ove analogije. prestaje efekat skorašnjosti. Ona nije nasumično pogađanje. . problem je stalno prisutan u njegovim mislima. neki od ovih pogrešnih puteva se zaboravljaju. jer se stvaralac izravno ne bavi problemom svog istraživanja. moraju se provjeriti. Najčešće se spominju ovi poremećaji: 1. Iluminacija Rješanje problema se često javi kada se najmanje očekuje.stereotipija . neki naučnici tvrdili su da se problem rješava kada se neko vrijeme napusti njegovo rješavanje.hipoteza ili pretpostavka.

2. kod narkomana. bez učešća svijesti! Obrazloži na jednom primjeru generalizaciju uvjetnog refleksa u neurotičnom ponašanju! Koji su podsticaji u instrumentalnom uvjetovanju? Koje su razlike između učenja na osnovu pokušaja i pogrešaka i učenja uviđanjem? Navedi i obrazloži etape u rješavanju problema! Zbog čega se javlja plato u učenju? Koji je glavni smisao teorije formalnih disciplina? Sta je pokazao Vudrov eksperiment ? Kojim psihičkim procesom čovjek najbolje spoznaje objektivnu realnost? Objasni pojam generalizacije na primjeru pojma knjiga! Koje su etape misaonog procesa? Koje su operacije misaonog procesa? Navedi razliku između teorijskog i praktičnog mišljenja! Kako objašnjavaš da mišljenje i govor nisu jedinstven psihički proces? Koje su etape imaginativnog mišljenja? Kako se manifestuju formalni poremećaji mišljenja? 58 . i sumanute ideje. Koja je razlika u ovim promjenama? Navedi neke draži na koje čovjek i životinje reaguju automatski. Sadržajni poremećaji mišljenja Ovi se poremećaji javljaju kod raznih poremećaja u funkcioniranju centralnog nervnog sistema (CNS). reverberacijskog kruga? Šta je rekognicija? Kakvo pamćenje može biti prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja? Zašto je vožnja biciklom psihomotorna aktivnost? Zbog čega dolazi do zaboravljanja? Dovedi u vezu reminiscenciju i retroaktivnu inhibiciju! Ličnost se mijenja biološkim zrenjem i učenjem. npr. PROVJERI SVOJE ZNANJE U čemu je razlika između Blundelove teorije o fiziološkoj osnovi pamćenja i tzv. U ove poremećaje spadaju i kornpulsije.

odgoj i obrazovanje moraju biti organizirani i sitematski praćeni. ali mala većina je onih koji imaju izrazite sposobnosti za pojedine djelatnosti. onda obično govorimo o talentu. Sposobnost je unutrašnja mogućnost koja se pod određenim okolnostima može ispoijiti. Drugim riječima. onda to nazivamo genijalnost. dok je genijalnost svestranija i zahvata stvarnost šire i dublje. SPOSOBNOSTI Sposobnost je svojstvo ličnosti da uspješno obavlja određeni posao. Ova se mogućnost realizira kroz čovjekov psihofizički razvoj i pod utjecajem odgoja i obrazovanja.5. drugi opet lakše uče strani jezik. smatrani su Čudacima i njihova se vrijednost najčešće cijeni poslije njihove smrti. sposobnost je razvijena i ostvarena mogućnost za uspješno obavljanje neke djelatnosti. Ljudi se međusobno razlikuju prema sposobnostima. Velika većina ljudi je sposobna da obavlja različite poslove. Njihova su ostvarenja nešto novo i originalno za opće ljudsko dobro. za muziku. a slabije savlađuje strani jezik. koje čovjek nasljeđuje kao pretpostavke za ispoljavanje određene sposobnosti. ali su ostale neispoljene. npr. Genijalnih ljudi je malo u populaciji. zovu se dispozicije. -rvrđeno je da postoje sljedeće vrste sposobnosti: intelektualne. ali su zato nespretni u obavljanju nekih fizičkih poslova. Koliko je ljudi imalo natprosječne sposobnosti za pojedine oblasti. ili pak postoji obdarenost za pjevanje dok za ostale segmente muzike nema obdarenosti. Ove psihofizičke mogućnosti. Teško je razlučiti kada prestaje talenat a počinje genijalnost. u muzici nekog djela). Nakon mnogobrojnih istraživanja. psihofizički razvoj. Iskustva govore da su genijalni ljudi bili neshvaćeni u svome vremenu i prostoru. (Pronađiprimjer neshvaćenih genijalaca u oblasti nauke i umjetnosti i objasni u čemu se ogledala njihova osobenost u odnosu na njihove savremenike!) Među psiholozima se dugo vodila rasprava da li je sposobnost jedna opća crta ili postoje različite vrste sposobnosti. jer nisu imale odgojno-obrazovni poticaj. Naravno. odnosno da li postoji jedna opća obdarenost. a kada je ta nadarenost veoma izražena. 59 . Bilo je neslaganja oko obdarenosti. kao što je bilo i drugih primjera da je neka sposobnost ostala neispoljena unatoč povoljnim odgojno-obrazovnim poticajima. psihomotorne i senzorne. ali se većina psihologa slaže da je talenat mogućnost originalne reprodukcije (npr. i kada je sposobnost razvijena do najvišeg stepena. na osnovu jednog složenog statističkog postupka. onda govorimo o nadarenosti. Anatomsko-fiziološke strukture prenose dispozicije sa generacije na generaciju i pod povoljnim vanjskim poticajima ljudske sposobnosti bivaju sve izraženije Kada su neke sposobnosti kod pojedinca tako razvijene na nadmašuju prosječne. Tako neko bolje rješava matematičke zadatke.

Veksler inteligenciju ovako defmiše: "Inteligencija je složena ili globalna sposobnost individue da cjelishodno djeluje. sposobnost pamćenja pamćenje različitih sadržaja vizualnih. ali to nije inteligencija. S — spacijalni faktor. Ova tehnika uglavnom se primjenjuje na osnovu testova gdje se statističkim postupkom korelacije utvrđuje staje to zajedničko kod ispitanika koji imaju slične rezultate. Terston multifaktorskom analizom otkriva sljedeće grupne faktore: R -faktor rezonovanja. 3. kognitivne sposobnosti . Utvrdio je i da su specifični faktori grupirani i povezani sa općim faktorom.perceptivni faktor. ali je ključni momenat uviđanje novih elemenata i veza koji nisu korišteni u ranijem iskustvu. bogatstvo ideja za rješavanje problema. Inteligentno ponašanje ljudi podrazumijeva primjenu ranijeg iskustva. auditivnih.kreativno mišljenje. Spirman je faktorskom analizom utvrdio da postoji jedan opći ili generalni faktor inteligencije (G faktor) i više specifičnih faktora (S faktori). inteligencija je predispozicija ili mogućnost koju čovjek nasljeđuje kao anatomsko-fiziološku osnovu koja se pod povoljnim uvjetima može ispoljiti i razvijati. 5. i svaka druga sposobnost. ali dugotrajnim istraživanjima i pomoću faktorske analize je utvrđeno daje inteligencija stmktuirana od više faktora. Faktorska analiza je složena statistička tehnika kojom se utvrđuju osnovne dimenzije ličnosti u kojima su sadržane ostale varijacije od kojih zavisi ponašanje pojedinca. Primjeri blizanaca koji su odrastali 60 ." Dugo je vladalo mišljenje da je inteligencija opća sposobnost snalaženja u svakoj novoj situaciji.. Gilford razvija multidimenzionalnu teoriju sposobnosti prema kojoj je inteligencija sastavljena od 50 faktora. kritičnost u ocjenjivanju problema. Dalje on ove faktore grupira i dobija sljedeće intelektualne sposobnosti: 1. P . nagona. V'-verbalni faktor. sposobnost evaluativnog mišljenja . 4. 2. Živo biće se može prilagođavati novonastalim okolnostima i na osnovi refleksa. sposobnost divergentnog mišljenja . sposobnost konvergentnog mišljenja . besmislenih itd. da razumno misli i da uspješno izlazi na kraj sa svojom sredinom.dosljednost mišljenja koja vodi ka rješenju problema. osjetljivost za rješavanje problema.uočavanje problema. Kao. Ona se defmiše kao misaona sposobnost kojom se živo biće snalazi u novim situacijama.INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI Pod intelektualnim sposobnostima najčešće se podrazumijeva inteligiencija. W -faktor rječitosti M -faktor pamćenja. slučajnog pogađanja i znanja. smislenih. N — numerički faktor. Samo prilagođavanje u novonastalim okolnostima koje je oslonjeno na misaone sposobnosti je inteligencija.pravilna procjena što je tačno a što nije.

stoje količnik koji odražava prosjek. Poslije toga dijelimo postignuće ili uspjeh koji je postigao (mentalni uzrast) sa godinama starosti (hronološki uzrast). koji se obilježava sa IQ. Osnovno polazište većine testova kojima se mjeri inteligencija je postavljanje ispitanika u situacije da rješavaju probleme u kojima nemaju ranije iskustvo. Ako se umni i kalendarski uzrast ne podudaraju. Sljedeća tabela pokazuje kako se inteligencija distribuira u ljudskoj populaciji: IQ 140 i više 120-139 110-119 90-109 80-89 70-79 70 i niže % u populaciji 1 11 18 46 18 6 3 Kao što tabela pokazuje. U ovom slučaju on je jednak 120/120 = 1. pa su istraživači prosječnu vrijednost inteligencije stavili u raspon između 90 i 110. Ispitivanje se nastavlja testovima za sljedeću godine. onda se poklapa njegov hronološki uzrast sa mentalnim uzrastom. Tako ako dijete od 10 godina riješi većinu zadataka testa za uzrast od 10 godina. Mjerenje inteligencije se obavlja tako da se ispitanicima daju zadaci za uzrast jednu ili dvije godine mlađi od njih. Oni se smatraju umno zaostalim i obično se dijele u tri skupine: 61 . Smatra se da IQ = 95 djeteta sa sela odgovara vrijednost od IQ=105 djeteta iz grada. Međutim. onda je inteligencija viša ili niža od prosjeka. najveći procenat stanovništva ima prosječnu inteligenciju. Pri izračunavanju inteligencije godine se pretvaraju u mjesece a količnik se množi sa 100 te se dobije daje količnik inteligencije. sve dok se ne dođe do testova koje ispitanik može da riješi. odnosno koliko je onih koji imaju iznadprosječan IQ. Poslije njega mnogi su istraživači nastojali pronaći najobjektivniji instrument za mjerenje inteligencije. sva djeca nemaju ista predznanja i iskustva. u ovom slučaju jednak 100. njegova je inteligencija iznad njegovog kalendarskog uzrasta. dok su niže i više vrijednosti prilično srazmjerne. toliko je onih koji imaju ispodprosječan IQ. Ispitivanja su pokazala da u ljudskoj populaciji ima oko 2% onih čije je \Q ispod 70. što može utjecati na rezultat. Kako je ljudska populacija raspoređena prema nivou inteligencije? Inteligencija kao i ostale sposobnosti raspoređena je u ljudskoj populaciji prema zakonu normalne distribucije. Francuski psiholog Bine prvi je sačinio skalu za mjerenje inteligencije. Tako ako dijete od 10 godina rješava zadatke uzrasta djeteta od 11 godina.u različitim uvjetima govore u prilog tome da se i inteligencija može razvijati ili pak zakočiti u razvoju.

62 . Pored naslijeđa i porodičnih uvjeta. odnosno između braće blizanaca. do 1960. najvjerovatnije će ako bude imalo povoljne uvjete za razvoj. Istraživanja su pokazala da se inteligencija brže razvija kada djeca imaju bolje uvjete. To potvrđuju i mjerenja inteligencije identičnih blizanaca koji su odrastali u različitim uvjetima. On zaključuje da za posebna postignuća nije dovoljna samo visoka inteligencija. Značajna povezanost postoji i između užih srodnika. Jedna desetina je doktorirala. Njih je također u populaciji oko 2% i smatraju se talentovanim ili genijalnim. Terman je od 1925. stoje opovrgnuto mjerenjem inteligencije djece koja su usvojena i njihovih pravih roditelja i blizanaca koji su bili iz nekih razloga rastavljeni pa su odrastali u različitim socioekonomskim uvjetima. postići iznadprosječne rezultate u svojoj djelatnosti. UTJECAJ NASLIJEĐA I SREDINE NA RAZVOJ INTELIGENCIJE Inteligencija je sposobnost koja prvenstveno zavisi od naslijeđenih datosti. i ustanovljeno je da postoji velika korelacija (povezanost). Vršena su mnoga upoređivanja visine IQ djece i roditelja. najveća između identičnih blizanaca. Već smo istakli da su djeca iz gradova imala nešto bolja postignuća na testovima inteligencije. godine pratio 1500 djece čije je IQ bio 140 i više. Ako neko dijete ima inteligenciju 140 i više. I u ovim slučajevima postojala je velika podudarnost visine IQ između djece i roditelja. na razvoj inteligencije utječe i šira društvena okolina. Ove se razlike objašnjavaju različitim uvjetima koje različite sredine pružaju djeci. Određen broj djece koja je Terman pratio nisu se izdigla iznad prosječnosti. Na razvoj inteligencije uz naslijeđa utječu i uvjeti u kojima dijete odrasta. Neki su autori prigovarali daje ta povezanost posljedica istih uvjeta života. i ustvrdio daje njih 90% krenulo na fakultet i 70 % diplomiralo. Neka istraživanja u SAD pokazuju razliku i visinu inteligencije između djece bijelaca i crnaca. procenat onih čija je inteligencija iznad 130 je u srazmjeri sa onima čija je inteligencija ispod 70. od djece sa sela. dok su mnogi postali poznati u svojoj struci.IQ 50-70 20-50 ispod 20 naziv lahka mentalna deficijencija srednja mentalna deficijencija mogućnosti mogu se opismenit i osposobit za jednostavan rad mogu da nauče govoriti ali ne opismeniti teška mentalna deficijencija ne mogu da se brinu sami o sebi S drage strane. već i poticajna životna sredina i odgovarajuća svojstva ličnosti.

Kod individualnih >va ispitivač mjeri samo jednog ispitanika. 8. ostati. Prebrojte bijele i išarane kockice Neverbalni testovi inteligencije su u formi manipuliranja predmetima ili slikana. Verbalni testovi su u formi problemskih zadataka. istovremeno se ■peri više ispitanika. 375. dok kod grupnih. Testovi inteligencije se još dijele na individualne i grupne. 422 975. Rezonovanje: Rastavite donji niz znakova na ispravan način i dodajte još tri daljna znaka: XOOOOXXOOOXXXOOXX Verbalni faktor: Medu desnim riječima što brže označi riječ koja ima slično značenje kao lijeva riječ: Kretati: doći. 888. polaziti. SI. pasti. predstavljaju posebne testove sa svojim vlastitim rezultatima. 63 . uzeti sami za sebe. 996. Razlikujemo verbalne i neverbalne testove inteligencije.VRSTE TESTOVA INTELIGENCIJE Svaki test inteligencije sastoji se od vrlo različitih zadataka koji. 813. npr. npr. formuliranih riječima i gdje se odgovor daje rije-:ma. za mjerenje numeričke sposobnosti. stati. Iz donjih grupa znamenki zbrojite uvijek prve dvije i podijelite zbroj s većom znamenkom te napišite rezultat: 152. 261. 574.

VRIJEDNOST TESTOVA INTELIGENCIJE Testovi inteligencije imaju funkciju da utvrde intelektualni nivo pojedinca pa kao takvi mogu poslužiti za različite svrhe. koja regulira nivo joda u organizmu. (Razmisli šta je još bitno za uspjeh u nekoj djelatnosti osim inteligencije. Njima se može procijeniti da lije slab uspjeh nekoga učenika u školi rezultat slabijeg intelektualnog nivoa ili nekih drugih faktora. Poslije četveromjesečnog tretmana hormonom tireoidne žlijezde. spretnost 64 . PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI Mnoge ljudske djelatnosti zavise od psihomotornih sposobnosti. iskustva su pokazala da rezultati na testovima inteligencije nisu sasvim pouzdan pokazatelj da će neko uspjeti u nekoj djelatnosti. Na taj način se ispituje brzina reagiranja. Iako testovi inteligencije imaju izvjesne nedostatke zbog čega nisu potpuno pouzdani. Njima se mjere različiti oblici motornog reagovanja na vizualne. Postoji veći broj takvih sposobnosti koje se utvrđuju različitim formama aparat-testova. Međutim. stanje se popravilo i dijete se počelo razvijati kao i ostala normalna djeca. Zdravstveno stanje djeteta može također utjecati na rezultate testiranja. makoliko se brižljivo pripremali i makoliko sadržavali elemente snalaženja u novoj situaciji. dijelom mjere stečena znanja iz raznih školskih predmeta. auditivne ili neke druge vrste u podražaja. emocionalno spreman i kakav motiv ima da radi. u prvom redu. oni mogu biti korisno sredstvo za utvrđivanje intelektualnog nivoa pojedinca i na temelju toga prognoziranje njegovog uspjeha u pojedinim djelatnostima. gdje je važno da li je on odmoran. U prvom redu na osnovu njih može se predviđati budući uspjeh pojedinca u različitim djelatnostima. preciznost. Zato se dešava da djeca iz sredina gdje je kvalitetnije obrazovanje imaju bolje postignuće na testovima inteligencije. na to utječe rad tiroiđne žlijezde. Testovi kao instrumenti mjerenja. U jednom istraživanju dijete čija je tireoidna žlijezda slabije radila imalo je jasne znake fizičke i intelektualne zaostalosti. U subjektivne faktore koji mogu da utječu na rezultate testiranja spadaju psihofizička spremnost ispitanika za rad.) Testovi inteligencije imaju veliku vrijednost u odgoju i obrazovanju. U objektivne faktore spadaju instrumenti kojima se utvrđuju nivo inteligencije i uvjeti u kojima se vrši ispitivanje. jer na postignuće utječe i niz drugih faktora. Zbog toga se rezultati na testovima inteligencije uzimaju kao osnovno mjerilo za odabir kandidata za pojedina zanimanja.TEŠKOĆE PRI MJERENJU INTELIGENCIJE Utvrđivanje intelektualnog nivoa ne može se egzaktno utvrditi zbog objektivnih i subjektivnih faktora.

39 s 0. Stoje prag osjeta manji. mišljenje i motorne reakcije. da izabere ispravnu reakciju i da dovoljno brzo i tačno izvrši pokret. 0. na kraju.09-022 s. Uglavnom ih utvrđujemo mjerenjem praga osjetljivosti. osjetljivost za vidnu dubinu. tako se nekad smatrala da postoji jedna opća psihomotorna sposobnost. kod slijepca. od mogućnosti motornog reagovanja. auditivni i si. ali su novija istraživanja pokazala da postoji veći broj posebnih sposobnosti. ronioci i si. Pojedini osjetni analizatori imaju različito vrijeme reagovanja na draž (vrijeme latencije .22 s 0.15-0.4 s. što je praksa kod odabira kandidata za posebne profesije. oštrina vida. 6^ .12-018 s. Tako kod vida možemo razlikovati sposobnost razlikovanja omatskih boja. 0. Tačnost pokreta Određuje je sinhronizacija vidne kontrole i pokreta. Sama reakcija je složen proces koji zavisi od tačnosti primljene poruke. npr. percepciju. U svakom od osjetnih analizatora postoji veći broj sennih sposobnosti.31-0. to je senzorni organ (analizator) osjetljiviji na vanjske podražaje. piloti. sposobnosti shvaćanja poruke ili podražaja i. razlikuje ga od drugih podražaja. Npr. ali je slabija.13-0. Moguća je i bez vidne kontrole. vidni. npr. Dakle psihomotorna aktivnost uključuje. Brzina reakcije Pod ovom psihomotornom sposobnošću podrazumijevamo brzinu odgovora na određeni podražaj. da bi ispitanik tačno i brzo reagirao. npr. 0. SENZORNE SPOSOBNOSTI Senzorne sposobnosti se odnose na osjetljivost senzornih mehanizama. Tako je eksperimentalnim istražiem utvrđeno da pojedini analizatori imaju sljedeće vrijeme latencije: taktilni slušni vidni mirisni temperaturni vesti bularni bolni 0.vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije). osjetljivost za uočavanje nijansi pojedine boje. Kao i kod inteligencije. Postoje testovi kojima se može mjeriti cijeli sklop kompleksnih aktivnosti.16 s 0.28-0.i koordinacija pokreta. obim vidnog polja i si. da shvati njegovo značenje.89 s Na taj način utvrđujemo sposobnosti za razlikovanje intenziteta i kvaliteta pojedinih osjetnih draži. osjetljivost za >\jetlini. on mora da jasno razlikuje određeni podražaj.

PROVJERI SVOJE ZNANJE Šta je dispozicija? Zašto misKš da su genijalni ljudi često neshvaćeni u svojoj sredini? Deftniši pojam inteligencija! Koje je faktore inteligencije i kako otkrio Terston? U čemu se ogleda sposobnost divergentnog mišljenja? Kako glasi formula za izračunavanje IQ ? Koje su poteškoće u mjerenju inteligencije? Koja su to svojstva ličnosti koja posebno utječu na postignuća u nekim djelatnostima? Kako se zove vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije? Postoji veći broj psihomotornih sposobnosti. Navedi neke od njih! .

ponašanjem i doživljavanjem. događajima i vlastitim postupcima. EMOCIJE Emocije su doživljaji našeg vrednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima. Darvin je tumačio da su emocije filogenetski rudiment. Fiziološke promjene u tijelu . 3.6. Stoga one pokreću čovjeka u akciju bilo da izbjegne neprijatnost ili da doživi prijatnost. Savremeni autori tumače da emocije svojim poticajima omogućuju veću aktivnost organizma. emocionalni doživljaj je individualan.stezanje krvnih žila. mišićni tonus i si. Emocionalni doživljaj . \ Sljedeća tabela pokazuje njihove iskaze: 67 . Emocije se mogu lahko mijenjati i međusobno miješati. Na osnovu ovih karakteristika emocije možemo definisati kao promjene u stanju aktivnosti organizma. Naime. Tri su bitna momenta na osnovu kojih razlikujemo emocije od intelektualnih procesa: 1. verbalizacija i si. strah. svi mi na intelektualnom planu slično doživljavamo objektivnu realnost. ljudima. koji pomaže živim bićima da opstanu. Tako strah može tjerati jedinku da izbjegne opasnost ili da inhibira pokrete koji mogu biti opasni. najopsežnije je ono koje su proveli američki psiholozi na pilotima u toku Drugog svjetskog rata. širenje zjenica. tuga i si. geste lica. Pored subjektivnih doživljaja. ORGANSKE OSNOVE EMOCIJA Kako smo već istakli. Emocije su prijatno ili neprijatno iskustvo pojedinca na osnovu kojeg se on određuje prema vanjskom svijetu.radost. Tražili su od pilota i drugih članova posada bombar dera da navedu organske reakcije koje su na sebi zapazili u teškim i opasnim situacijama. ali se umnogome razlikujemo u našem odnosu i postupanju prema toj realnosti. 2.usporeni ili ubrzani pokreti. Bez emocija čovjek bi bio mašina koja bi svijet vrednovala i odnosila se prema njemu isključivo razumski. Vršena su mnogobrojna ispitivanja tih pro mjena. emocije imaju i evidentne tjelesne promjene. Emocionalno ponašanje . a koje se manifestiraju u karakterističnim fiziološkim promjenama.

potvrđuju promjene u organizmu za vrijeme emocija. Tako simpatički dio vegetativnog nervnog sistema ubrzava rad srca. Tako utječu na rad srca. povećava lučenje adrenalina i samim tim količinu krvi u želucu. a broj srčanih otkucaja za 25. Naime. ove promjene imaju upravo svrhu da organizam pripreme za opasnost. Tako je ispitivanjem utvrđeno da se kod studenata za vrijeme ispita krvni pritisak poveća za 15 mm. parasimpatički dio vegetativnog nervnog sistema usporava sve ove promjene kada je organizam nije pcdražen i samim tim akumulira energiju. Sve ove promjene u organizmu odvijaju se autonomno i pod kontrolom vegetativnog nervnog sistema. disanje je ubrzano i u organizam se unosi više kiseonika. Ovaj nervni sistem se sastoji od simpatičkog i parasimpatičkog dijela koji su jedan naspram drugoga. rad orgna za varenje i rad endokrinih žlijezda. U stanjima velike pobuđenosti srce brže radi. krvni pritisak. Promjene koje nastaju u organizmu pod utjecajem emocija regulira vegetativni nervni sistem. Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče hormone u krv i organizam biva spreman da izdrži veći napor. krvotok. Na ovakav način emocije čine organizam. S druge strane. suši usta i grlo. Darvinovo tumačenje da emocije imaju funkciju pripremanja organizma za opstanak.kao da se to ne Potreba za vrlo čestim mokrenjem Drhtavica Zbunjenost Slabost i nesvjestica Nemogućnost da se sjete detalja nakon leta Mučnina u stomaku Nemogućnost koncentracije Cesto % 30 30 22 30 26 23 događa 20 25 11 3 4 5 5 3 Ponekad % 56 53 58 50 53 53 49 40 53 50 37 34 33 32 I druga istraživanja su pokazala da emocije utječu na rad cjelokupnog organizma. spremnim za odbranu od raznih opasnosti. širi krvne sudove u mišićima a skuplja u unutrašnjim organima (Razmisli zašto je to važno!). Također su povećani provodljivost elektriciteta kožom. disanje. posebno unutrašnjih organa. srdžba ili tuga Suhoća grla i usta Nervozan znoj i hladan znoj "Leptir" u stomaku Osjećaj nerealnosti . povećava krvni pritisak. grči želudac.Opažanje organske promjene Lupanje srca i ubrzan puls Visoka napetost mišića Lahka uzbuđenost. što omogućuje brže pretvaranje hranjivih materija u energiju. disanje. širi zjenice. . i lučenje pljuvačke u ustima i kiseline u želucu.

Mnogobrojna su ispitivanja pokazala daje strah urođena reakcija. Iskustva se mogu uopštavati. godine. koje su u vezi sa prijestupom. tako da se strah od jedne neugodne i opasne situacije može proširiti na sve slične situacije.DETEKTOR LAŽI Detektor laži je konstruisao Ibau 1949. ubrzavaju puls i disanje. krvni pritisak. dok se ostali strahovi stiču negativnim iskustvom. Urođene refleksne reakcije straha se javljaju na iznenadni zvuk i izmicanje podloge. Detektor laži registrira promjene koje nastaju. (Slučaj dječaka Alberta i bijelog miša).puls. motorne reakcije su manje koordinirane. moralni principi nepostojaniji. onda straha nestaje. PROSTE EMOCIJE STRAH Strah je emocija koja se javlja u situacijama koje ugrožavaju čovjeka a kojima se on ne može adekvatno suprotstaviti. mišići se grče. Pod djelovanjem straha povećava se krvni pritisak. Strah kao intenzivna emocija djeluje na ostale psihičke funkcije i procese. 69 . Njime se registriraju promjene u unutrašnjim organima pod utjecajem emocija . Iako detektor laži nije pouzdano sredstvo za utvrđivanje krivice. i to se poredi sa reakcijama na neutralne riječi. ali da se i uči. ritam disanja i električna sprovodi]ivost kože. VRSTE EMOCIJA Emocije se mogu klasificirati prema različitim kriterijima: Prema složenosti emocije možemo podijeliti na proste i složene. šire zjenice. tada se strah intenzivira i prerasta u užas ili paniku. Ispitanike je spajao sa aparatom i onda bi ih podražavao određenim riječima. suše usta i grlo. U nizu podražajnih riječi su i one kritične. Ibau je pošao od hipoteze da ljudi koji su počinili prijestup reaguju emocijama kada ih eksperimentator provocira riječima koje asociraju na prijestup. a na koje ispitanik emocionalno reaguje. Ove reakcije organizma su autonomne i imaju smisao da pripreme organizam za odbranu od opasnosti. a ukoliko te akcije ne otklone opasnost. Ako se reakcije poduzete u stanju straha pokažu efikasnim. što može pomoći u otkrivanju prijestupnika. Tako pod djelovanjem straha čovjek je manje kritičan. mišljenje je slabije. on može biti dobro pomoćno sredstvo u pronalaženju sumnjivih...

udaranje nogama i rukama i si. ali ne znamo zbog čega. potcjenjivanja ili podsmjehivanja. Tada se javljaju nekontrolirane reakcije koje mogu biti usmjerene prema drugim ljudima ili stvarima. Ovakav strah je slabijeg intenziteta i duže traje. Postoji posebna vrsta straha . gnjev može dati korisnu energiju i može biti dobar poticaj da se savladaju prepreke koje život nameće. Ako je slabijeg intenziteta i ako je upravljen u pozitivnom smjeru. u vidu prezira. Sto je cilj teži. to je radost njegovim ostvarenjem veća. potištenosti i bezvoljnosti. uz prisutnost jedne opće pasivnosti i nespremnosti na akciju. progone nas zle slutnje. Istraživanja su pokazala da su anksioznija djeca čiji su roditelji strogi i koji kažnjavaju djecu. strah od visine (akrofobija). tj. Strah je važno sredstvo odgoja jer sankcionira prestupe i samim tim služi kao instrument za reguliranje društvenih normi. Korijeni anksioznosti su obično u pogrešnim odgojnim postupcima roditelja. Gnjev sve više raste ako sprječavanje duže traje. One su najčešće posljedica nekih trauma iz djetinjstva koje su potisnute u podsvijest. Tako se najčešće ljutimo ako neka prepreka zaustavi ostvarenje naše želje. Iracionalan strah od nekih situacija. strah od raka (kancerofobija) itd. Ponekad je gnjev ambivalentna emocija. Djeca u gnjevu čine besciljne pokrete kao stoje udaranje stvari. RADOST I TUGA Radost je ugodna emocija koja se javlja kada se ostvari neki cilj. Qmy .Strah ima značajnu funkciju. U izvjesnim slučajevima i tuga može biti poticaj za akciju kako bi se nadoknadilo izgubljeno. ona i gnjev kultivisu i reaguju sličnije odraslima. ali je naslućujemo. Kako odrastaju. Mnogo toga ljudi nauče zbog straha od kazne ili neugodnosti. istovremeno ugodna i neugodna.anksioznost. Tako ti snažni doživljaji iz djetinjstva mogu iz podsvijesti djelovati na ponašanje pojedinca pa se može javiti strah od zatvorenog prostora (klaustrofobija). ne samo kao zaštitni mehanizam nego i kao važan motiv u ponašanju ljudi. Anksioznost je jedan od simptoma nekih psihičkih oboljenja. objekata i osoba zove se fobija. Tuga se javlja kada izgubimo nešto što nam je naročito drago. GNJEV ILI SRDŽBA Gnjev je emocionalna reakcija koja se javlja kada se neopravdano ograniči željena aktivnost. Anksiozne osobe se boje svega što im je nepoznato i svugdje očekuju opasnost. prvenstveno depresije i raznih neuroza. gdje izravno ne vidimo opasnost. Ovu emociju prati osjećaj bespomoćnosti.

Ljubav može biti prema suprotnom spolu. Kao složena emocija. uzajamno davanje i uzimanje. Slično mržnji i zavist je negativna emocija. 1996. Osnovni smisao ljubavi prema suprotnom spolu je produženje vrste. 94. Koliko god ljubavi koristim i dajem. Kako iscijeliti dušu i tijelo (Novo doba. Intenzitet ljubomore zavisi koliko je ? rema našoj procjeni ljubav uzvraćena. S druge strane. Kao i u ljubavi tako i mržnji i zavisti prostoje različite gradacije 71 . ljubav je osnovna energija stvaranja i obnavljanja života (eros . Frojđ).LJUBAV Čovjek je socijalno biće. javlja se emocija ljubomore. Siri se u svim smjerovima i vraća mi se umnožena. moj um. Prema nekim teorijama.) LJUBOMORA Kada ljubav nije u dovoljnoj mjeri uzvraćena. prema roditeljima i prema djeci. ljubav prema suprotnom spolu se ne iscrpljuje u čistom biološkom nagonu. Služiti se ljubavlju daje mi dobar osjećaj." (Louise L. Ljubav podrazumijeva spremnost da se daje i uzima.. još želim više dati. str. ona označava svu složenost naših stavova i naših sebičnih i nesebičnih interesa. Ona se manifestira u neprijateljom stavu i osjećanju prema drugima koji imaju nešto što smatramo da to više fipada nama. Zagreb.instinkt života. jer se može javiti između brata i sestre. Hay. kao što to lijepo kaže Louise Hay: "Ja sada dopuštam ovoj ljubavi da ispliva na površinu. Zalihe su beskonačne. moje tijelo. a za život u zajednici su potrebne pozitivne emocije kakva je ljubav. ^omora može prerasti u mržnju i zavist. nego ima odnos duhovnog jedinstva dvije osobe. Ljubav je emocija urpavljena prema drugim ljudima i odražava prijateljstvo. Ona ispunjava moje srce. moje biće. Obično se mrzi osoba koja nam nešto naći i za koju nas vežu određene uspomene. moju svijest. on je izraz mojeg unutarnjeg zadovoljstva. Za ljubomoru je karakterističan ambivalentan stav da se ista osoba istovremeno i voli i mrzi.. odnosno koliko smo uložili u ljubav. Ljubomora ne mora imati seksualnu osnovu. između prijatelja i si. dok roditeljska i dječija ljubav imaju osnovu u potrebi za zaštitom i prihvaćanjem zaštite. MRŽNJA I ZAVIST Mržnja je izrazito negativna emocija koja se manifestira u neprijateljskom i ponašanju prema drugoj osobi.

kao raspoloženja. drogom. strasti možemo podijeliti na pozitivne i negativne. umjetnošću. kada se ne zadovolji. U stanju afekta emocije prevlađuju intelekt pa dolazi do "sužavanja svijesti" i slabljenja kontrole. Prate ih različite fiziološke promjene u organizmu. Tako ispoljavanje mržnje i zavisti može varirati od blagog neprijateljstva do otvorene agresije. sitost i si. alkoholom. odijevanje. nego se stvaraju ponavljanjem određenih radnji duže vrijeme. AFEKTI Afekti su burne i jake emocije koje ne traju dugo. 72 . dolazi do osjećaja neugode. Obično se ispoljavaju kao veselost ili potištenost. odnosno. kao što i neki veliki životni promašaj ili nenadoknadivi gubitak mogu da imaju za posljedicu trajno negativno raspoloženje. Pored štetnog djelovanja. nastaje osjećaj ugode. Od afekata se razlikuju po tome što strasti ne nastaju odjednom. kao afekti. Ponekad i beznačajan događaj može utjecati na raspoloženje. Na raspoloženja najviše utječu životni uspjesi ili neuspjesi. vrijeme. Pozitivne strasti su strast za naukom. afekti imaju i pozitivnu dimenziju. čak onaj kojeg se ne sjećamo. RASPOLOŽENJA Raspoloženja su trajnija stanja ugode ili neugode slabije jačine. čime se potenciraju određena emocionalna stanja. kao što nastaju afekti. STRASTI Strasti su emocioalna slanja ili emocionalna privrženost nekoj stvari ili pojavi koje dugo traju. dok su negativne strast za kockom. EMOCIJE PREMA INTENZITETU I TRAJANJU Prema intenzitetu i trajanju razlikujemo raspoloženja. Tako pušenje vremenom stvara potrebu za nikotinom i kada se ta potreba zadovolji. afekte i strasti. mjesecima pa i godinama i biti stalni oblik ponašanja.u samom sadržaju i intenzitetu. zdravlje.doba dana. jer u takvim stanjima dolazi do emocionalnog pražnjenja i popuštanja napetosti. Ove emocije mogu trajati danima. U afektu se čovjek neodgovorno ponaša i može počiniti teško krivično djelo. Strasti se mogu formirati sistematskim unošenjem agenasa u organizam. i jakog su intenziteta. Zatim na raspoloženje utječu i neki vanjski faktori . S obzirom na etičke vrijednosti. dani u sedmici i godini. Tako ostvarenje nekog životnog cilja može odrediti trajno pozitivno raspoloženje.

pod direktnim djelovanjem autonomnog nervnog sistema. peristaltiku crijeva itd. može vremenom stvoriti potrebu za tom aktivnošću kao intenzivnu emociju dugog trajanja. na emocije usmjerene prema sebi i prema drugim ljudima. Postoje i drugi kriteriji za podjelu emocija. širenje zjenica. na krvni pritisak. Ove emocije su posebno značajne za socijalno funkcioniranje čovjeka jer potiču druženje ljudi. u dijelu koji se zove paraventrikularno jedro. ljubav je najznačajnija ugodna emocija. ili prema kriteriju usmjerenosti. Strah je najizrazitija neugodna emocija. nakostriješila dlaku. pokretač je pozitivnih ljudskih težnji. žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Centar koji upravlja radom vegetativnog nervnog sistema smješten je u hipotalamusu. ORGANSKI I FIZIOLOŠKI OSNOVI EMOCIJA Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam i teško je razlučiti biološke. Emocije su psihički procesi i stanja koja zavise od funkcioniranja čitavog organizma. fiziološke i psihičke procese. Neurosekretorne ćelije ovog jedra luče vazopresin i oksitocin koji imaju ulogu transmitera kojima hipotalamus preko vegetativnog nervnog sistema utječe na rad srca. Tako nadbubrežna žlijezda u stanjima emocionalne pobuđenosti. "3 . Od svih ugodnih emocija. zauzimala borbeni položaj. U jednom je eksperimentu podražavan hipotalamus mačke električnim podražajima. Mačka je reagirala znacima bijesa. Vegetativni nervni sistem regulira rad unutrašnjih organa.Također bavljenje poslom koji izaziva jake emocije. posebno od vegetativnog nervnog sistema. U stanjima pobuđenosti kakva su emocionalna stanja. ovaj dio nervnog sistema autonomno priprema organizam za eventualnu akciju. Neki autori emocije dijele prema području koje zahvataju emocije. frktala je. EMOCIJE PREMA UGODI Emocije se prema ugodi mogu podijeliti na ugodne i neugodne. pojačano luči hormon adrenalin koji povećava šećer u krvi i na taj način stvara višak energije u organizmu. pa govore o osjetnim i intelektualnim emocijama. Ugodne emocije nas potiču da ponavljamo sadržaje koji su obilježeni ugodom i kao nagradu za to imamo jedno prijatno psihofizičko i socijalno stanje. U emocionalnim stanjima posebno je značajan rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem čiji rad također regulira autonomni nervni sistem. moždane kore i hipotalamusa. Ove su emocije značajne u čovjekovom razvoju jer modifikuju ponašanje tako da se izbjegavaju situacije koje mogu dovesti do neugode. Neugodne emocije nastaju kao reakcija na neprijatne sadržaje koji u vidu kazne prijete Čovjeku.

pokazuje tzv. Nervna veza (3) predstavlja vezu između talamusa i kore velikog mozga i kore velikog mozga i hipotalamusa. neke emocije se javljaju mnogo brže nego što dođe do organskih promjena koje su karakteristične za te emocije . a drugi se procjenjuju kao nevažni i bivaju potisnuti. odnosno jednima se pridaje veći značaj. Od ovih organa nervni se impulsi vraćaju u koru velikog mozga gdje se doživljava emocija (3 i 4). Za razliku od Džems-Langove teorije.Moždana kora ima veliku ulogu i u ispoljavanju emocija. iz ove teorije proizilazi da mi ne plačemo što smo žalosni. s druge strane. nego smo žalosni što plačemo. kao što to čine glumci ekspresijom lica. frontalna lobotomija. Naime. mada nema nervnih veza između kore velikog mozga i pojedinih organa. Tako moždana kora regulira emocije. Na shemi je predstavljen princip funkcioniranja Džemsove teorije: Draž se prenosi preko receptora u koru velikog mozga (1).4).npr. ne vodeći računa o društvenim normama. emocije su posljedica fizioloških procesa u unutrašnjim organima. Na taj način neke emocije mogu 74 . glasom i gestom. KENON-BARDOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji. prije se javi emocionalni doživljaj nego lučenje pojedinih sekreta. ova objašnjava da su emocionalni doživljaji relativno nezavisni od emocionalnog ponašanja. pa je neki zovu hipotalamusna teorija emocija. TEORIJE EMOCIJA DŽEMS-LANGOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji. Na shemi se vidi da receptor prima draž. Nadražaji koji su nastali u hipotalamusu idu istovremeno u koru velikog mozga i izvršne organe-mišiće i unutrašnje organe (2 . Daje moždana kora važan činilac u reguliranju emocija. Sve spoljne podražaje primamo i obrađujemo preko različitih centara u moždanoj kori. ili intenzivni doživljaji koje imaju paraplegičari. pa kora velikog mozga tako igra ulogu regulatora između talamusa hipotalamusa i izvršnih organa. U nekim situacijama čovjek može voljno izazvati i kontrolisati emocionalna stanja. ali. Mozak inervira mišiće i unutrašnje organe i na taj način pobuđuje organske reakcije (2). čime se ova teorija potvrđuje. koja zatim putem nervnih vlakana (1) dolazi do hipotalamusa. nekada se kod nekih duševnih oboljenja presijecala nervna veza između hipotalamusa i čeonog dijela moždane kore i tako se poboljšavalo stanje bolesnika. drugi pojačavaju. primijećeno je da takve osobe postaju nekontrolirane i veoma intenzivno ispoljavaju svoje emocije. Međutim. Dakle. Jedni se podražaji ublažavaju. organska osnova emocija nalazi se u hipotalamusu.

Shematski prikaz aktivacijske teorije emocija (D. 10. B. Korteks prima povratne nnacije iz mišića i regulira aktivnost organizma. elktroencefalogramom. 9. simpaticki dio nervnog sistema 75 . ovim se objašnjavaju intenzivne emocije kod paraplegičara i vrlo burne emocije koje se javljaju prije organskih promjena. koju je Lindslev zasnovao na mjerenjima električne nosti kore velikog mozga tzv. Prema njemu. mišići su opušteni. Lindsley. Lindsley) Kenon-Bardova teorija prenaglašava ulogu hipotalamusa u nastajanju emocija. SI. B. dok je u složenije emocionalne reakcije uključen čitav organizam. U toku spavanja lost mozga je smanjena.biti zakočene. Kora velikog mozga T Žlijezda Mišić Recepto r SI. Ova se teorija zove još i ija budnosti organizma. Hipotalamus može da izazove samo jednostavne. Shematski prikaz Kenon-Bardove teorije emocija Kora velikog mozga Receptor Žlijezda fo) Mišić :TTYACIJSKA TEORIJA EMOCIJA EORJJA AKTIVIRANJA ORGANIZMA) Ovu teoriju razvio je D. stereotipne i ograničene emocionalne reakcije. emocije nastaju poslije venja retikularne formacije koja aktivira korteks. s druge strane. što je istaknuto kod prethodne teorije.

što znači da emocije nisu neka specijalna stanja. i odgovoran je za emocionalno ponašanje.• *_ izlazni putovi vanjske reakcije: promjene u izrazu lica zauzimanje tipičnih tjelesnih položaja ekspresivni pokreti limbički sistem i vratn e informacije unutrašnje reakcije: puls širenje i zatezanje krvnih žila metaboličke promjene napetost mišića emocionalno ponašanje lb SI. seksualne funkcije. dolazi do aktiviranja nervnog sistema. 11. npr. koji djeluje na žlijezde sa unutrašnjim lučenjem da pojačano počinju lučiti hormone. emocije slabe kako slabi aktivnost organizma. S druge strane. najvećeg dijela hipotalarnusa. Tako je cjelokupni organizam spreman za aktivnost i za emocije. Ako nekom intenzivnom draži djelujemo na receptore čovjeka koji spava. nego su odraz neprestane aktivnosti organizma. vegetativne funkcije. satom koji zvoni. Ovaj dio nervnog sistema se sastoji od nekoliko osnovnih struktura: limbičke kore.je smanjio svoju funkciju i nema emocionalnog reagovanja. Elektroencefelogram pokazuje aktivnost mozga. subjektivni opažaj emocije događaj koji izaziva emociju korteks velikog mozga i 4--------------- osjetni aparat - • . što znači daje nervni sistem u stanju da prima podražaje i da na njih reaguje. posebno hipotalarnusa i vegetativnog nervnog sistema. Uloga limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija . Smješten je među moždane hemisfere i pripada filogenetski starijim dijelovima mozga. rostralnog segmenta moždanog stabla kao i veza između tih formacija. LIMBICKA TEORIJA EMOCIJA Limbički sistem je kompleksan dio centralnog nervnog sistema. Sljedeća shema pokazuje ulogu limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija. kao i za složene procese memorije. supkortikalnih Hmbičkih jedara.

npr. Također dugotrajna uzbuđenja i uznemirenost mogu da e krvne žile. Zbog toga je među ispitanike ubacio instruiranog voditelja koji je trebajo da inscenira situaciju ljutnje.Dakle. 77 . poslije podražaja u kori velikog mozga se registrira draž koja se dalje prosljeđuje u limbički sistem. Zato kažemo da psiha može dovesti do oboljenja organizma. Vrstu emocije. Sahter je ispitanicima dao injekciju adrenalina (suproksin). uz objašnjenje da želi ispitati kako to djeluje na vizualno opažanje. Dakle. ljutnja. tijelu (posturalna ekspresija). on je želio ispitati kako u takvoj situaciji utječe ponašanje drugih na emocije. Ako se ovo češće javlja. odatle ponovo slijedi prerada podražaja u limbičkom sistemu i konačno se u korteksu doživljava emocija. U toku ovog kružnog ciklusa dolazi do raznih promjena u organizmu karakterističnih za emocije. kontrolnoj grupi nije bilo izraženog emocionalnog ispoljavanja. govoru ( vokalna ekspresija). srce i organe za disanje. U jednom eksperimentu. To izražavanje se najočiglednije manifestira na licu (facijalna ekspresi>. PSIHOSOMATSKA OBOLJENJA Intenzivna emocionalna uzbuđenja mogu dovesti do pretjeranog lučenja želučanih sokova koji nagrizaju želučanu stijenku. pa u hipotalamus. ŠAHTEROVA TEORIJA EMOCIJA Prema ovoj teoriji. u ugodnoj situaciji su ugodne emocije u neugodnoj neugodne. U svojim eksperimentima Sahter je ustvrdio da se isto stanje emocionalnog aktiviranja može doživjeti kao radost. Tako je uradio i sa drugom grupom gdje je voditelj trebalo da inscenira opuštenu i vedru atmosferu. eksperiment je pokazao da jačina emocionalnog doživljavanja zavisi o stupnju aktiviteta (što u ovom slučaju provocirano adrenalinom) i od prateće situacije (ponašanja drugih). dakle. strah ili opće uzbuđenje. tumačenje nekog emocionalnog stanja ostvaruje se kognitivnim procesima. dok u trećoj.somatike. Rezultati su pokazali da su prve dvije grupe pokazale onakva osjećanja kakva je voditelj inscenirao. Treća grupa nije primila adrenalin nego placebo (otopina soli). EMOCIONALNE EKSPRESIJE (VANJSKE MANIFESTACIJE EMOCIJA) U emocionalnim stanjima zahvaćen je čitav organizam. Pošto adrenalin utječe na opći aktivitet. u kojoj se pojedinac nalazi. određuje sama situacija. može nastati čir na želucu. Promjene do kojih olazi u radu unutrašnjih organa refleksno se odražavaju na vanjsko izražavanje amocija.

Iznenađenje. Shematski prikaz iskazivanja emocija izrazom lica SI. strah i srdžba. Facijalna ekspresija pri šest glavnih emocija (ljubav. R. 5. gađenje i odvratnost. Ljubav. 78 SI. Rukmik (Ruckmick) je također u svojim eksperimentalnim istraživanjima utvrdio da je za identifikaciju emocija najvažniji položaj mišića očiju i usta. 6.b. Tačno prepoznavanje emocija na osnovu izraza lica je moguće tek kada se pozna situacija u kojoj se čovjek nalazi. On je to pokazao na jednostavnom crtežu gdje opušteni mišići oko očiju i usta pokazuju neugodne emocije. 4. Neke emocije imaju sličan izraz lica. 3. ali da se na osnovu izraza lica mogu prepoznati samo prijatne i neprijatne emocije. Gađenje i odvratnost. 2. Prezir.EMOCIONALANI IZRAZI LICA Još jeL^eoTiardrrd'a" v inči uočio da mišići lica otkrivaju emocionalna stanja u kojima se čovjek nalazi. strah i patnja. bijes i odlučnost. npr. sreća i iznenađenje. Strah i patnja. 12. Prepoznavanje emocija samo na temelju izraza lica nije pouzdano. sreća i radost. prezir) . U Vudvortovoj skali lakše je prepoznati emocije koje su udaljenije nego one koje su u istoj skupini. Vudvort (Woodvorth) je klasificirao izraze lica u kojima se mogu prepoznati sljedeće emocije: 1. 12. iznenađenje. sreća i radost. Bijes i odlučnost.

Indijanci. jecaj tugu. ponekad iskrivljena. poslije čega su trebali procijeniti koliko su vremena proveli u promatranju. U strahu ili bježimo ili smo blokirani. draga (eksperimentalna) je u toku posmatranja imala izvjesne emocionalne pod-»caje. posebno na izražavanje tijelom i gestom. tako i držanje i pokreti tijela odaju emocionalna stanja. S druge strane. Smijeh jasno odaje emociju radosti. glumci se češće koriste izrazom glasa nego lica. dok su opet neki narodi. ali prije toga završite posmatranje!" Ispitanici ii su dobijali emocionalne impulse posmatranje su procjenjivali dužim nego kc je bilo. bježanja. manje su pauze između riječi i rečenica a govor je ponekad neartikuliran. skakanja. Percepcija je nepotpuna. riječi se skraćuju. Tako su visoki tonovi karakteristika uzbuđenja. Njegovi ispitanici su posmatrali fotografije različitih predmeta u trajanju 5-20 minuta. npr. u strahu može doći do nekontroliranih pokreta. Na izražavanje emocija. Intenzivan strah može blokirati psihičke i tjelesne funkcije: Ova se pojava zove iktus. a spušten glas odaje razočarenje ili tugu. treptaju očima. npr. uvlače stomak i si. dizali velike terete i si. Emocije imaju značajan utjecaj na psihičke poremećaje. Poznati su mnogi slučajevi gdje su ljudi u strahu u stanju reptusa preskakali velike prepreke. U intenzivnim emocionalnim stanjima smanjuju se neke jke funkcije. One mogu biti korisne i štetne o ljudsko ponašanje. To je istraživao . Kod nekih naroda emocionalni izrazi su slabiji i to se cijeni.EMOCIONALNI IZRAZI GLASOM Prepoznavanje emocija na osnovu govornog izraza je pouzdanije nego na osnovu izraza lica. što se pripisuje emocionalnom nestrpljenju. dok u prestravljenosti ljudi prave nagle pokrete glave. Jedna je grupa bez prekida posmatrala. Ovakve reakcije se zovu reptus. Razni bolovi bez ■rganske osnove su posljedica intenzivnih i dugotrajnih emocija. kao npr. Italijani. jako izražajni u ispoljavanju ih emocija. ZNAČAJ EMOCIJA U ŽIVOTU ČOVJEKA Emocije igraju važnu ulogu u životu čovjeka.ački psiholog Davor Trstenjak. u radosti pravimo žive pokrete. Zbog bolje prepoznatljivosti i lakšeg izražavanja emocija glasom. 79 . Strah je emocija koja ima najveće učinke na stanje organizma. zauzimamo borbenu poziciju. izbacuju ramena i trup naprijed. EMOCIONALNI IZRAZI TIJELOM Već smo istakli daje u emocionalnim stanjima čitav organizam zahvaćen. glas je isprekidan. ima veliki aj kultura. u srdžbi stiskamo pesnice. U uzbuđenju glas treperi. "Zovu vas na telefon. U stanju reptusa dolazi do velikog lučenja adrenalina i drugih hormona što uvećava energiju organizma.

Koliko emocije mogu zakočiti spoznajne procese pokazuju primjeri ljudi koji su doživjeli tzv. Betoven nije mogao komponovati svoje simfonije bez emocionalne zanesenosti. Bez emocija čovjek bi bio robot. a poslije gramatički poremećaj (emocije dezorganiziraju prvo filogenet-ski mlađu funkciju). Mnogobrojna istraživanja pokazala su da emocionalno pobuđen čovjek teže uči." PROVJERI SVOJE ZNANJE Kako je Darvin tumačio emocije? Na osnovu čega se razlikuju emocije od intelektualnih procesa? U povišenom emocionalnom stanju simpatički dio nervnog sistema ubrzava rad nekih organa. Tako kod dezorganizacije govora se prvo javlja poremećaj smisla. a koje loše strane emocija u ljudskom ponašanju? 80 . lošije pamti i slabije rješava problematične situacije. U školskom učenju pravilno dozirane emocije mogu potaći učenike da uče i bolje pamte nastavne sadržaje. Bitno je istaći da niti isuviše slabe niti isuviše jake emocije ne poboljšavaju učenje. Koja je funkcija ovog fiziološkog procesa? Kako dijelimo emocije prema smjeru? Šta je anksioznost? Koja je suština ljubavi? U što može prerasti ljubomora?' Napravi razliku između raspoloženja i afekta! Paraventrikularno jedro je smješteno u hipotalamusu i upravlja vegetativnim nervnim sitemom. ne zna šta se zbiva. ali nikada neće moći osjećati kao čovjek. Aktivnost emocionalno obojena više motivira ljude. ne shvaća riječi. kao stoje neko rekao: "Računar će moći sve raditi. Emocije umjerenog intenziteta mogu pozitivno djelovati na ljudsko ponašanje. Koja je njegova funkcija u emocijama? Objasni Kenon-Bardovu teoriju nastajanja emocija! Kako nastaje psihosomatkso oboljenje? Objasni primjerom! Šta je to iktus? Koje su dobre. Emocije zadiru u sve oblike ljudskog ponašanja. Intenzivne emocije su pokretači velikih ljudskih ostvarenja. ne zna gdje se nalazi. čine ga ljepšim i sadržajnijim.Štetno djelovanje emocija se posebno manifestira u spoznajnim procesima pamćenja. Negativan utjecaj emocija na spoznajne procese je uglavnom zbog opće dezorgamzacije ponašanja . mišljenja i učenja. U takvom stanju osoba je van vremena i prostora. One obogaćuju život. širi krvne žile i krv se skuplja u unutrašnjim organima. "praznu svijest".

sve s ciljem naći odgovor na to pitanje. i kako podstiču organizam na aktivnost. Vršeni su mnogi eksperimenti sa životinjama gdje se mjerilo kako nedostatak hrane djeluje kao motivirajuća varijabla. pa je teško razlučiti ove procese. zovemo motivacija. novo je raspoloženje bilo mrzovoljno. što dovodi u vezu motive i emocije. Ali. ako se duže vremena životinja lišava hrane ili vode. 81 . Oni su skupini muškaraca od 20 i 23 godine. zovu se podsticaji ili incenti-vi.7. Emocije utječu na tok i intenzitet motiva. pola godine davali upola manje hrane. Slično se ava i sa čovjekom. što su pokazali Guetzkow i Bowman. javlja se potreba. Takvo stanje "motivira" organizam da stupi u akciju i dođe do potrebnog (hrane. Jedna je aktivnost koja se očituje povećanim brojem pokreta. jer je lahko ustanoviti staje to organizmu potrebno da bi preživio. uznemirenosti i nesvrsishodnim ponašanjem. tj. Mogu biti prijatni ili neprijatni. MOTIVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Motivi zajedno sa emocijama pokreću i usmjeravaju ljudsku aktivnost radi ostvarenja određenog cilja. Rezultati pokazuju da najprije poraste aktivnost i učinak u zadacima učenja. postali su apatični. Tako su nastale razne teorije. vode. Ljude je oduvijek interesovalo šta je to što određuje ponašanje živih bića. Kada nekom organizmu oduzmemo ono što mu je potrebno da bi preživio. Mogu se razlikovati dvije vrste aktivnosti koje poduzima organizam. Mi ih razdvojeno posmatramo radi lakše spoznaje zakonitosti kojima su određene. Ovi primjeri upućuju na to daje motiv potreba koja usmjerava ljudsku aktivnost za njeno zadovoljenje. zanemarivali su anjski izgled. svi njihovi razgovori. Oni su svoje misli uglavnom usmjeravali ka hrani. Motivaciju je najlakše objasniti ako je izjednačimo sa stanjem tjelesnog nedostatka. koji su dobrovoljno pristali da učestvuju u eksperimentu. međusobno se nisu trpjeli. do uspostavljanja fiziološke ravnoteže (homeostaza). Drugi oblik ponašanja je usmjereno i svrsishodno koje organizam čini da bi došao do onog što mu je potrebno i tako uspostavio ravnotežu u organizmu. Ispitanici su bilježili svoja zapažanja a eksperimentatori su sistematski pratili kako se oni ponašaju. zraka). aktivnost će opasti sve do nivoa apatičnosti. Faktori koji djeluju spolja i podstiču organizam na akciju mogu biti neka materija ili neko stanje. Ovo svrsishodno i ciljano ponašanje koje dovodi do cilja. misli i snovi bili su vezani za hranu. Teorija potreba tumači motivaciju kao aktivnost koja se javlja zbog nedostatka ili viška nekih materija u organizmu.

. onda se zamišlja način kako da se potreba zadovolji i kako da se nadiđe stanje neugodnosti u kojem se organizam nalazi. dok potreba za društvom i ugledom je socijalna potreba. Tako su biološke potrebe za hranom. Čovjek je istovremeno biološko i socijalno biće pa su i potrebe biološke i socijalne. 3. Aktivnost. Svijest o potrebi zovemo želja. Zamišljeni cilj kojim želimo ostvariti potrebu služi uspostavljanju ostaze (ravnoteže). i SI. Potreba postoji neovisno o svijesti daje narušena biološka i socijalna ravnoteža. Doživljaj. U motivacijskom procesu prisutni su sljedeći segmenti: 1. 4. Potreba. 2. Potrebe mogu biti različite kao i načini njihova zadovoljavanja. koja pokreće na akciju. Aktivnost reducira potrebu. nakon izvjesnog vremena.Potreba je manjak ili višak neke materije u organizmu čiji nedostatak dovodi do narušavanja ravnoteže. Gornja shema pokazuje kako teče motivacijski ciklus u esu uspostavljanja homeostaze. 13. vodom. ali. Zamišljanje cilja. Narušena ravnoteža organizma je praćena izvjesnom tenzijom. Potreba potiče na aktivnost za njeno zadovoljenje. Kada je svijest o potrebi na niovou daje možemo doživjeti. koja ne mora biti u skladu sa objektivnom potrebom. Navedeni slijed ukazuje na to kako poslije ukazane potrebe slijedi aktivnost organizma da se ona zadovolji. ' • STIMULANS — ORGANIZAM >• MOTIVACIJA — PONAŠANJE > — ► ZADOVOLJENJE POTREBE . kiseonikom. Shema toka motivacijskog ciklusa do uspostavljanja homeostaze Sama se potreba doživljava kao organski ili intelektualni osjećaj. ona se ponovo javlja pa se ciklus ponavlja. odmorom.

Primarne biološke Naslijeđene i univerzalne 2. Potrebe se mogu zadovoljiti na različite načine. Sekundarne Stečene i individualne PODJELA MOTIVA Potrebno je razlučiti pojarnl^otrebeTrnotiva. S obzirom na vrstu i prirodu. Primjer za to je da organizmu može nedostajati neki vitamin a da toga on nije svjestan niti poduzima bilo kakvu aktivnost. Urođene fiziološke potrebe koje aktiviraju u organizmu fiziološke promjene zovemo nagonima. Kako ovakve potrebe uglavnom nastaju u određenim društvenim odnosima i kako društvo određuje norme u zadovoljavanju tih potreba. što zavisi od uvjeta u kojima čovjek živi i društvenih normi koje reguliraju to zadovoljenje. motivi su organski ili psihološki faktori koji određuju ponašanje radi ostvarenja određenog cilja. regionalne i individualne Klasifikacija potreba 1. Potreba označava nedostatak neke materije u organizmu. čovjek stiče određeno iskustvo u kojem nastaju nove potrebe. 83 . jer su svojstveni svim ljudima bez obzira na vrijeme i prostor. Andrilović i M. Naime. U zadovoljavanju svojih potreba. Nagon podrazumijeva akciju kojom se treba zadovoljiti biološka potreba organizma. Socijalni motivi nastali u evoluciji čovjeka. Prema tome. Ćudina-Obradović ovako prikazuju kriterije i potrebe : Kriterij a) Uloga u čovjekovu životu b) Postanak c) Područje čovjekova života d) Rasprostranjenost među ljudima Potrebe Primarne i sekundarne Naslijeđene (biološke) i stečene Biološke i socijalne Univerzalne. svaka potreba ne mora pokretati organizam na aktivnost. Način kako pojedinac zadovoljava svoje motive zovemo ličnim motivima. Motive koje je čovjek stekao individualnim razvojem. a koji se mogu dalje razvijati ili gasiti pod utjecajem određenih društvenih normi zovemo stečeni motivi. one se još zovu i socijalni motivi. a nagon je aktiviranje organizma da bi se ta potreba realizirala. opravdano se nazivaju urođenim. razlikujemo motive nedostatka i motive razvoja (obilja). Neki autori potrebe koje su nastale kroz aktivnost zovu izvedeni motivi. Primarne socijalne Stečene i regionalne 3.VRSTE POTREBA V.

Velike su razlike među živim organizmima koliko mogu biti bez vode. Seksualni motiv Ovaj motiv je slabijeg intenziteta i može se potiskivati. Motivi gladi i žeđi se mogu potiskivati kraće vrijeme. zato se bez hrane može relativno dugo izdržati. Prema njemu. organizam automatski razvija aktivnost da uspostavi poremećenu ravnotežu. Motive nedostatka karakterizira to da poslije određene aktivnosti slijedi nagrada. Na njega utječu hor-i navike. Neki teoretičari ovaj motiv obrazlažu potrebom za produženje : . To je najviše izraženo kod čovjeka. koju naziva homeostaza. Pod utjecajem društvene sredine. Izvjesne razlike koje postoje među pojedincima se više odnose na način zadovoljenja biološke potrebe. Organizam ima izvjesne rezerve hranjivih materija koje troši za slučaj kada se hrana ne unosi. čovjek prihvaća određene norme ponašanja. Pa ipak postoje razlike u mogućnosti kontrole i potiskivanja pojedinih bioloških motiva. dok je seksualni motiv moguće potisnuti za duže vrijeme ili ga zamijeniti nekom dragom aktivnošću. Motiv za snom Sanje također primarna potreba čovjeka. HOMEOSTATSKI MOTIVI Motiv žeđi Ovaj motiv se javlja kada je narušena ravnoteža tečnosti u organizmu. Utvrđeno je da su najsnažniji oni motivi koji proizilaze iz najintenzivnije potrebe organizma u datom trenutku.MOTIVI NEDOSTATKA W. Osnovni biološki nagoni su karakteristika jedne vrste. Motiv gladi Nedostatak hrane je vrlo snažan motiv. žeđ ili seks. Pokreće organizam u aktivnost da se zadovolji ta potreba. Vršena su mnoga istraživanja da se utvrdi koji su biološki motivi najsnažniji. pa i one o načinu zadovoljavanja pojedinih bioloških potreba. Dijelimo ih na homeostatske ili biološke i nehomeostatske ili socijalne ili psihološke. Kanon (Cannon) je proučavao ponašanje životinja i čovjeka u uvjetima nedostatka i viška nekih materija u organizmu. Pri kraju eksperimenta počeo je halucinirati i nije više mogao izdržati bez sna. glad. U jednom eksperimentu istraživač je 7 dana navijao sat koji gaje budio svakih 10 minuta. nego na samu vrstu potrebe. ali slabiji od motiva žeđi.

i postmalerinskom motivu. što mu donosi korist. Težnja da se održi stabilna. pokazuje i primjer nekih plemena kod kojih se težnja da dominiraju drugima smatra nenormalnom. Ovaj motiv je nazvao "eros". pretjerana mišićna napetost. dok je još bespomoćan. D. Dok su homeostatski motivi dio biološkog naslijeđa. tvrdio je da postoji i nagon (motiv) smrti. sigurna okolina itd. Crutchfield u knjizi "Elementi psihologije" ("Elements of Psychology") ovako definišu motive nedostatka homeostatskog karaktera: Opstanak i sigurnost (motivi nedostatka) Tijelo Izbjegavanje stanja u kojima se trpi glad. pod utjecajem Prvog svjetskog rata. bolest. "poriv da se ono što živi dovede do smrti". kao potreba da se dijete čuva i odgaja. Da socijalni motivi nisu obilježja zajednička za sve narode. uči podražavajući druge. socijalni motivi su potrebe koje proizilaze iz osnovnih bioloških potreba nastalih u socijalnom iskustvu. težnja da se bude u kontaktu s objektima nužnim za opstanak i sigurnost. . bol. Ovo je drugo shvatanje ispravnije. Kasnije. NEHOMEOSTATSKI MOTIVI Kod ovih se motiva aktivnošću otklanja nedostatak ili višak socijalnih kontakata. Ovo 85 Odnosi sa okolinom Izbjegavanje opasnih predmeta i predmeta koji izazivaju doživljaj stravičnoga. previše toplote. ružnoga i neugodnog. U psihologiji ima shvatanja da su socijalni motivi zajednički za sve narode. Tako su propisani određeni kodeksi ponašanja tokom jela. Čovjek kao socijalno biće od najranijeg djetinjstva. i oslanjajući se na druge. energiju koju proizvodi nazvao je "libido". manjak kiseonika. Društvo je svojim normama reguliralo način kako se mogu zadovoljiti osnovne biološke potrebe. Krech i R. Frojd je tvrdio da je seksualni nagon (motiv) osnovni pogon za sva psihička zbivanja. dotle su nehomestatski motivi dio stečenog iskustva. npr. hladnoće. prepuni mokraćni mjehur i debelo crijevo.vrste. jer i u jednom društvu značenje socijalnih motiva se mijenja sa promjenama koje se u tom društvu dese u nekom vremenskom periodu. Čovjek je društveno biće i u zajednici uči kako da zadovolji biološke motive. kao i onih koja tumače da socijalni motivi nose obilježja društva u kome su nastali. način kako se može zadovoljiti seksualni motiv i si. Što vremenom postaje potreba. kada se osjeća nesigurnim. U tom kontekstu možemo govoriti o materinskom motivu. koji se kod žena manifestira u predmaterinskom motivu. kao potreba da se ima dijete. što socijalizira njegovo nagonsko ponašanje. žeđ. pleme Arapeš u Novoj Gvineji. Prema tome. umor. od latinske riječi "žudjeti". i druga neugodna tjelesna stanja. jasna. S.

Motiv agresivnosti \ kod ovog motiva prisutna su različita stajališta.pleme nema izražen motiv agresivnosti i borbenosti. Ispoljavanje ovog motiva prisutno je već kod novorođenčeta koje želi majčino prisustvo. socijalni motivi nastaju učenjem i nose pečat društva. jer se u njihovoj kulturi odmalena čovjek odgaja da na miroljubiv način rješava konflikte. odnosno. Čovjek kao jedinka teško bi mogao opstati bez pomoći drugih. Iako postoji razlika u shvaćanju o porijeklu socijalnih motiva. S druge strane. zatvorenici i si. Različite su manifestacije ovog motiva. S druge strane. socijalni motivi su dijelom i odlika vrste. m . i daje osnova formiranja ovog motiva u bespomoćnosti djeteta. Ovo je urođeno. Kada je ovaj motiv tako izražen da se žele nadići drugi.brodolomnici. Tako se spominje motiv samoaktualizacije. autori koji osporavaju urođenost ovog motiva. From tumači daje motiv za društvom formiran u toku ljudskog razvoja i daje prerastao u nasljedni motiv. tumače da zavisi od razvoja i društva u kojem pojedinac odrasta. Tako se spominju tri šire grupe socijalnih motiva: motiv samopotvrđivanja. E. Motiv samopotvrđivanja Ovaj se motiv naziva još i motiv afirmacije. O važnosti gregarnog motiva najbolje potvrđuju iskazi ljudi koji su iz raznoraznih razloga bili prisiljeni da žive sami . a još izraženija forma je motiv za vladanje nad drugima. samopostignuća. nasljeđuju se. Što se poslije prenosi na ostale članove porodice i konačno na ljude van porodice sa kojima dolazi u dodir. Sve ove varijante motiva samopotvrđivanja su težnja čovjeka "da nađe mjesto za sebe pod ovim suncem". o njegovoj ovisnosti o roditeljima i drugim članovima društva. instinktivno ponašanje čovjeka. većina autora slaže se da postoji nekoliko grupa motiva koji su zajednički većini ljudi. a to je težnja da se bude neko. onda govorimo o motivu za prestiž. motiv za društvom i motiv agresivnosti. Niče smatra daje to urođeni motiv i da zbog toga ljudi od pamtivijeka ratuju. Drugi autori tumače daje to univerzalni ali ne i urođeni motiv. Dakle. kao što su to Činili naši preci. Oni smatraju da se on stiče u procesu socijalizacije. Njegova je suština u tome da želi zadovoljiti potrebu čovjeka da bude cijenjen u sredini gdje živi. Motiv samopotvrđivanja može imati i druge forme. To pokazuje primjer da u opsanosti čovjek bez razmišljanja traži zaštitu u zajednici sa drugima. Iz ovih grupa proizilazi više sličnih motiva. ali je smisao isti. dakle. Nastajanje ovog motiva vezano je za ljudski opstanak. sasmostalnosti itd. Motiv za društvom (gregarni ili afilijativni motiv) Ovaj je motiv je univerzalna težnja čovjeka za druženjem i društvom.

Neki su ljudi spremni uložiti više truda i napora da uspiju u nekoj djelatnosti. što dodatno utječe na ispoljavanje ličnih 87 . on se razvojem i učenjem modificira u raznovrsne oblike da bi se savladale prepreke do vlastitog uspjeha. Ovo zavisi od nivoa vrste i intenziteta socijalnih motiva. Također aktivnost pojedinca zavisi od nivoa aspiracije. Tako motiv za samopotvrđivanjem može se ostvariti aktivnostima u nauci. Način zadovoljenja tih potreba zavisi od socijalnog iskustva pojedinca. zavisi od ličnosti. Bez obzira na navedene razlike o porijeklu ovog motiva. Crutchfield socijalne motive nazivaju odnos sa dragim ljudima i ovako definišu: "Izbjegavanje interpersonalnih konflikata. To se najbolje očituje kod socijalnih motiva koji su nastali iz primarnih bioloških potreba. Vrstu i intenzitet ličnih motiva određuju interes i stav pojedinca o određenim potrebama. Nije ih moguće klasificirati. Socijalne motive pojedinac može zadovoljiti na razne načine.. pojedinčeva težnja da mu ostali ukazuju pažnju. Lični motivi su unutrašnje težnje koje podstiču na aktivnost radi zadovoljenja bioloških i socijalnih potreba. od težine ciljeva koje pojedinac sebi postavi. Krech i R. Otuda ga neki autori tumače kao urođeni motiv. tj. sportu. sticanje moći i dominacija nad drugima. Pojedinci koji imaju jako izraženu potrebu za samopotvrđivanjem." LIČNI MOTIVI Motivi su kod ljudi promjenljivi. on je pokretački mehanizam za veći napor u ostvarenju ciljeva. Socijalni motivi igraju važnu ulogu u aktivnostima ljudi. težnja za članstvom u skupini (pripadanje skupini) i održavanjem društvenog statusa i ugleda. Iskustva pokazuju da ljudi obično precjenjuju svoje mogućnosti i daje stepen njihove aspiracije veći nego što su njihove stvarne mogućnosti. jer su i potrebe promjenljive. S. uložit će više truda i napora. a drugi posustanu na prvoj prepreci. Interes i stav prate emocije. Kako će se zadovoljiti socijalni motivi. Također vlastito samopoimanje ili slika o sebi određuju nivo aspiracije i uloženi trud da se ostvare postavljeni ciljevi. Jedno je sigurno da uspjeh podstiče a neuspjeh ograničava lične motive. npr. Ovakvo ponašanje javlja se kod djeteta i prije nego stoje imalo priliku da ga nauči.Gregarni motiv se ispoijava još kod djece. Ovaj nesklad između mogućnosti i htijenja može pokolebati pojedinca u aktivnosti. itd. vrišti.. D. ono protestira. jer svaka aktivnost kojom pojedinac iskazuje svoje potrebe je i lični motiv. da uzme igračku. ali generalno gledajući. Tako kad se djetetu brani da ostvari svoje želje. pa zato kažemo da su lični motivi individualizirani socijalni motivi. konformizam prema grupnim standardima i vrijednostima. oblačenju. bori se i hoće fizički napasti ili uništiti predmet koji mu sprječava ostvarenje želje.

osjećaj stida. težnja za učvršćivanjem morala i drugih vrednota. Kako su motivi složeni oblici manifestiranja ličnosti. Krechu i R. nastojanje da se izbjegne gubitak svoga "ja". težnja za novim situacijama. zadovoljstvo zbog prisustva drugih ljudi. nego aktiviranje ovih dispozicija izaziva potrebu za daljim razvojem te dispozicije. prema D. mirisa." 88 . razumijevanje okoline i rješavanje problema što ih ona nameće. Vlastita ličnost Postizanje samopoštovanja i samopotvrđivanja. Odnos sa drugim. igranje raznih igara. D. Onaj koje visok trenira košarku. to i motivi razvoja mogu imati pot-krepljenje. za promjenom okoline itd. anksioznosti. Zato možemo zaključiti da su lični motivi složena historija pojedinca. Zadovoljenje i stimulacija (motivi razvoja . Poticaji za aktivnosti u realizaciji ovih motiva su dispozicije. Krech i R.). težnja za neovisnošću itd. Nekada to može biti oblik kompenzacije (nadoknade) nekih motiva nedostatka. zvuka Ud. kod motiva razvoja nema nagrade. spolnog zadovoljstva. konstruiranje i pronalaženje novih objekata. okolini. drugim ljudima i vlastitoj ličnosti. Odnosi sa okolinom Postizanje nečega u čemu se može uživati. itd. Crutchfield lične motive svode na sljedeću konstataciju: "Izbjegavanje osjećaja inferiornosti u uspoređivanju vlastite osobnosti s drugima ili s idealom o sebi. Motive nedostatka možemo posmatrati.motiva. spoznaja da vlastita ličnost ima mjesto u svemiru itd. sa pozicija odnosa prema organizmu. pružanje pomoći i razumijevanje za teškoće drugih.S. doživljaj da se nešto postiglo. koja određuje ponašanje i stav pojedinca prema svijetu koji ga okružuje. ritmičkog kretanja tijela itd. ljudima Postizanje ljubavi i pozitivne identifikacije s ostalim članovima grupe. vježbanja mišića.obilja) Tijelo Postizanje ugodnih senzornih doživljaja (okusa." MOTIVI RAZVOJA Za razliku od homeostatskih motiva čije zdovoljenje prati nagrada. tjelesne udobnosti. izražavanje vlastite osobnosti. Smisao realizacije ovih dispozicija nije zadovoljenje potrebe. osjećaj ispravnosti. onaj ko ima dobar sluh svira klavir. straha. krivnje. S. tuge itd. Crutchfildu.

Hijerarhija potreba (A. mužjak. gdje trpi električne udare .FUNKCIONALNA AUTONOMIJA MOTIVA Pod funkcionalnom autonomijom motiva podrazumijevamo pojavu kada sredstvo kojim se zadovoljava motiv postane cilj aktivnosti jedinke. Koji će motiv čovjek zadovoljiti zavisi od mnogo faktora. mi ne možemo neposredno novcem zadovoljiti ove potrebe. Vršena su mnogobrojna istraživanja hijerarhije motiva kod životinja. 14. Dakle. u prvom redu od jačine motiva. li. žeđ. Istraživanje je pokazalo da su primarni homeostatski motivi. 3. mladunče. Novcem se može kupiti hrana i tako zadovoljiti motiv za hranom. Zadatak: Obrazloži funkcionalnu autonomiju motiva kod seksualnog motiva! HIJERARHIJA MOTIVA Ljudsko ponašanje je određeno različitim motivima tako se dešava da u jednom trenutku imamo više motiva koje sve ne možemo zadovoljiti. Sljedeća slika pokazuje hijerarhiju motiva prema istraživanjima Maslova: pripadanje i ljubav psihički razvoj—> SI. materinski.neugodnosti. Maslov) autoaklualizacija relativna važnost potreba 89 . Tu pojavu zovemo borba motiva. utvrđena je sljedeća hijerarhija motiva: 1.spolni motiv. glad. ipak postoji opća zakonitost koji su motivi dominantni kada dođe do borbe motiva. 5. Ti ciljevi su bili voda. skupljanje novca je postao cilj sam za sebe. To je najbolje vidljivo kod motiva da se zarađuje i skuplja novac. tako da ga ljudi skupljaju a ne troše ga za zadovoljenje svojih potreba. Međutim. znatiželja. nepoznat prostor. jer znatiželja kao intelektualni motiv bila je na posljednjem mjestu. Mada među ljudima postoje izvjesne razlike u značaju koji pridaju pojedinim motivima. ali preko mreže pod električnim nabojem. Slično se dešava i u realizaciji nekih drugih motiva. pa novac postaje cilj ljudske aktivnosti kao nova potreba. hrana. U jednom eksperimentu pred štakorom je bilo više ciljeva do kojih je mogao doći. -. 2. Prema broju prolaženja preko mreže. novcem se može kupiti auto i tako zadovoljiti motiv za samopotvrđivanjem.

Potreba da se bude poštovan. KONFLIKTI Konflikte su istraživali mnogi psiholozi. Tako možemo imati potrebu da pređemo na drugu stranu rijeke. od kojih izdvajamo stanovište koje je zagovarao K. Sto je jači motiv i teže se savladava prepreka. motiv samoaktualizacije. Na najvišem je mjestu u hijerarhiji motiva. I konačno.Biološki i motiv sigurnosti Maslov svrstava u motive nižeg reda. zato stoje relativno lahko doći do hrane i što su ljudi sigurni. to ne možemo ostvariti. Tako ima ljudi koje i najmanja prepreka obeshrabri pa odustaju ili reaguju neprimjereno. b) Prepreke mogu biti i socijalne prirode kao što su razna shvatanja i norme koje nas sprječavaju da dođemo do cilja. Maslov smatra da za ponašanje čovjeka i objašnjenje tog ponašanja veći značaj imaju motivi sa vrha ljestvice. opet. Također se ljudi razlikuju i po tome kako podnose neuspjeh. ali ako nema mosta. bijelac bi da uzme crnkinju za suprugu. Otpornost prema neuspjehu zovemo frustracijska tolerancija. Među ljudima su značajne razlike u podnošenju frustracija. Levin. c) Uzroci frustracija mogu biti i u samoj ličnosti i njenoj nesposobnosti da ostvari određeni cilj. razlikujemo sljedeće konflikte: 90 . to je veći stepen frustracije. Predrasude su često prepreka za ostvarenje socijalnih motiva. To je težnja čovjeka da ispolji svoje mogućnosti i bude ono što može da bude. Na druge će. Ovakve frustracije teže se podnose nego one u kojima su uzroci izvan čovjeka. prema Maslovu. frustracija pozitivno djelovati pa će povećati napor da dođu do cilja. Uzroci frustracija a) Frustracije mogu biti vanjske. jer oni u razvijenijim društvima nisu dominantni. ali je preduvjet za realizaciju viših motiva zadovoljenje nižih motiva. prema njemu. može biti značajan pokretač ljudske aktivnosti tek kada su zadovoljeni motivi koji su niže na ljestvici. objektivno prisutne. Npr. kao socijalni motiv. One su unutrašnje doživljavanje prepreka. U tom slučaju govorimo o konfliktima. Potreba da budemo voljeni i da nekoga volimo je motiv koji pokreće ljude na aktivnost tek kada su zadovoljeni niži motivi. ali su se ispriječile rasne predrasude . najjače frustracije nastaju zbog sukoba različitih motiva. Tako. FRUSTRACIJE Frustracije su osjećaj spriječenosti da se zadovolji neki motiv.

Konflikt dvostrukog odbijanja Ljudi se najčešće opredjeljuju za onaj neprijatni cilj čije će negativne posljedice doći kasnije. koji se gladan našao između dva plasta sijena. Za ilustraciju ovog konflikta često se koristi priča o Nasrudinovom magarcu. pa se dešava da se stvarno razbole i imaju simptome organske bolesti. ali se dešava da bježe iz situacije i traže izlaz u bolesti. Na primjeru vojnika u borbi možemo ilustrirati i ovaj oblik konflikta. Oba su ga jednako privlačila i nije mogao da se odluči kome da priđe. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad jedan isti cilj i privlači i odbija. ali se istovremeno plaši ranjavanja i smrti. U realnom životu mnogo je situacija kada ljudi moraju da biraju jedan od dva zla. Konflikt dvostrukog privlačenja Ovu vrstu konflikata ljudi najčešće lahko razriješe. 91 . Vojnik želi da se istakne u i tako realizuje motiv za samopotvrđivanjem. Konflikt dvostrukog odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad je čovjek u situaciji da bira između dva neugodna cilja. 15. Kod učenika i studenata ta dva"zla" su naporno učenje ili loša ocjena. pa lipše od gladi. jer nekom od ciljeva dadnu izvjesnu prednost.Konflikt dvostrukog privlačenja Ovaj konflikt se javlja kada su pred nama dva cilja jednako privlačna. Tako nešto se dešava vojnicima koji se boje borbe zbog opasnosti da budu ranjeni ili da dezertiraju i izbjegnu neprijatnost. SI. 16. SI.

ostvarljivim. jedan zgodan i lijep. drugi obrazovan i lijep. ali i manje odbojni od ciljeva koji su bliski. U uvjetima frustracija koje su nastale zbog individualnih nedostataka. 17. Realistično reagovanje je kada se traži bolji način djelovanja ili kada se uloži veći napor da se ostvari cilj. SI. ali neobrazovan. realistično je reagovanje smanjenje nivoa aspiracija ili zamjena cilja nekim drugim. Osnovna je karakteristika odbrambenih mehanizama što su to nesvjesne reakcije kojima čovjek brani vlastitu nesposobnost da ostvari neki cilj*. Udaljeni ciljevi su manje privlačni. ^»---------~"" ->. U nerealističkom reagovanju mogu nastati novi unutrašnji konflikti. 92 . zbog čega je čovjek razvio jedan sistem odbrane koji se zove odbrambeni mehanizam. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Navedeni oblici konflikata imaju zajedničku karakteristiku kada je u pitanju odnos prema udaljenosti cilja.Postoji još jedan oblik ovog konflikta kada imamo pred sobom dva cilja koji imaju i dobre i loše strane. ODRR^JVTBENI MEHANIZMJ/7 V£bog riejTiogu£riJ»stfT}a^zadovolje svoje potrebe. REAKCIJE NA FRUSTRACIJE Reakcije na frustracije zavise od vrste konflikata i strukture ličnosti. Nerealistično reagovanje na frustracije je često nesvjesno prikrivanje neus pjeha pred sobom i drugima.' Čovjek ovim mehanizmom se brani od sebe i drugih. Najčešće se spominje realistično i nerealistično reagovanje. neće ni sebi ni drugima da prizna svoj neuspjeh. Tako djevojka može biti u dilemi između dva mladića. pojedinci pri bjegavaju falsifikovanju stvarnosti. U želji da prikriju vlastiti neuspjeh. Ovi su mehanizmi trajna struktura u psihičkom životu kaja služi odbrani samopoštovanja i zaštiti od psihičkih trauma. koji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju i dušev nih bolesti. ljudi su često u konfliktnoj situaciji. odnosno. To dovodi do frustracija koje ugrožavaju samopostovanje ličnosti. ali nije tako privlačan.

umanjujući njegovu vrijednost. Tako su Betoven i Smetana. reakcijska formacija. identifikacija. U ovom slučaju pojedinac ignorira svoj nedostatak i upornim radom ga pretvara u sposobnost i mogućnost. ali su taj svoj nedostatak nadoknadili u vojnim uspjesima i bili ne samo ravni nego i nadmašili većinu normalno visokih ljudi. Racionalizacija se manifestira na tri načina: 1. U literaturi je to poznat mehanizam "kiselog grožđa". Opravdavanje je mehanizam gdje se traže "dobri" razlozi za neuspjeh. Ovaj mehanizam se još zove i "kiseli limun". insulacija itd. Kompenzacija Ovim se mehanizmom nadoknađuje neuspjeh u nekoj aktivnosti uspjehom u drugoj. projekcija. Njime se traže "dobri razlozi" za prave razloge neuspjeha. povlačenje. Racionalizacija Ovaj obJik odbrambenog mehanizma čovjek najčešće koristi da opravda svoj neuspjeh. Npr. kada učenik dobije slabu ocjenu i opravdava sebe pred drugima i sobom da je to što ga nastavnik mrzi. Omalovažavanje cilja koji nismo mogli postići. sublimacija. represija. iako nagluhi. regresija. maštanje. postali poznati kompozitori. Slično se ponašaju i ljudi kad ne mogu ostvariti neki cilj. Lisica nije mogla dohvatiti grožđe i brani se :"Pa šta će mi kad je ionako kiselo".S. Uljepšavanje cilja koji smo ostvarili. onda je to negativan mehanizam. Tako se navodi primjer vojskovođa Napoleona. kompenzacija. pa su ipak uspjele ne samo prohodati nego i nadmašiti druge u sportu. jer njime uveličavamo sitne uspjehe u zamjenu za prave uspjehe koje smo željeli. Poseban oblik kompenzacije je nadkompenzacija. kada pojedinac odabere aktivnost koja je društveno prihvatiJjiva i u njoj postiže uspjeh. Kompenzacija može biti koristan i realističan mehanizam. Najčešći odbrambeni mehanizmi ličnosti su: racionalizacija. Čuvena atletičarka Vilma Rudolf i plivačica Ester Viljems u djetinjstvu su bile paralizovane. Npr. Frojd je na ovom mehanizmu razvio svoje učenje o podsvjesnom djelovanju i njime objašnjavao neke psihičke poremećaje. ali ako to postane stalni oblik ponašanja. 2. Racionalizacija je koristan odbrambeni mehanizam u uvjetima kada pojedinac brani svoje samopoštovanje zbog individualnih ograničenja. 3. agresija. Smatra se da su neki Čuveni ljudi kompenzirali neke svoje nedostatke uspjesima u oblastima za koje su imali mogućnosti. neko nije mogao postići dobar rezultat u nekom sportu i racionalizira "važno je učestvovati". a ne zbog toga što nije učio. Suvorova i Kutuzova koji su bili niski rastom. 93 .

Identifikacija može biti pozitivna kada se pojedinac identificira sa pozitivnim ličnostima i pokušava da dodatnim naporom dostigne uzor. ovaj odbrambeni mehanizam može biti osnova težih psihičkih 94 . 2. pa je sublimacija koristan odbrambeni mehanizam. Agresija Agresija je odbrambeni mehanizam koji se može manifestirati u tri oblika. srdžbom. U izvjesnim slučajevima takve osobe mogu toliko da se užive u identitet uzora da njegov uspjeh doživljavaju kao svoj. Žrtve pomaknute agresije su najčešće slabije od osobe koja vrsi agresiju. Psihološka pozadina regresije je vraćanje u doba kada je dijete bilo zaštićeno i kada je svoje želje ostvarivalo plačem. Smatra se da su neki veliki umjetnici i naučnici. Represija Represija je potiskivanje situacija u kojima je pojedinac doživio neuspjeh. 1. Tako se i regresija manifestira dječijim ponašanjem kada se osujeti njihova želja. Regresija Ovaj odbrambeni mehanizam je jedan vid agresije koja se očituje u infantilnom (dječijem) ponašanju. Konstruktivna agresija podrazumijeva pojačani napor da se nadvlada neuspjeh. Na ovaj način se mentalna energija oplemenjuje. ali sa društveno neprihvatljivog u društveno prihvatljivi cilj. umjesto da aktivno djeluje i radi. Destruktivna agresija je nekoristan odbrambeni mehanizam koji se manifestira u napadu na supstituirani objekat za koji se vjeruje da je uzrok vlastitog neuspjeha. deranjem. pojedinac se brani od vlastitog neuspjeha. Ona također podrazumijeva potiskivanje iz svijesti želja koje nisu poželjne u društvu. ili institucijama koje postižu uspjehe. Destrukcija može biti fizička i verbalna. valjanjem po podu i si. Nešto se slično dešava kod navijača sportskih timova ili obožavatelja estradnih ličnosti.Sublimacija Kao i kompenzacija i sublimacija je zamjena ciljeva. sublimirali jak seksualni nagon u društveno cijenjene aktivnosti i tu postigli vrhunske rezultate. S druge strane identifikacija može biti negativna kada pojedinac pasivno proživljava uspjeh osobe koja mu je uzor. Međutim. grupama. Identifikacija Poistovjećujući se sa osobama. kao Čajkovski i Tesla. Pomaknuta agresija je napad na ličnost ili objekat koji nemaju izravne veze sa neuspjehom. 3.

Mašta Većina ljudi pribjegava ovom mehanizmu maštajući o sjajnim uspjesima i podvizima. stoje oblik racionalizacije. Tako ljudi koji znaju za neke svoje nedostatke. Npr. Projekcija Kada nekome pripisujemo vlastite težnje. zbog toga. Primjer za ovaj mehanizam mogu biti žrtve neke agresije koje poslije postaju veliki borci za ljudska prava ili primjer poistovjećivanja sa agresorom. Tako može doći do "cijepanja ličnosti". pa se pribjegava zadovoljavanju u imaginarnom (zamišljenom) svijetu. Frojd je na ovome zasnovao svoje učenje o psihoanalizi. Tako mladi ljudi maštaju o nevjerovatnim podvizima koji će zadiviti svijet. koje odatle nesvjesno djeluju na ličnost. a poslije toga usvajanje ponašanja koje je sasvim suprotno potisnutoj želji. tako što ih pripisujemo drugima. Ovaj mehanizam je naročito izražen u mladosti. jedan . pripisuju i drugima te nedostatke. ovo je složenije ponašanje. ali je. Prava projekcija je nesvjesna i ljudi koji se služe njome stvarno misle za druge da su takvi kakve im osobine pripisuju. zapadanje u apsurdno ponašanje.živi društveno nedopuštenim životom i drugi . da jedna osoba živi dvostruki život. Ovaj se odbrambeni mehanizam može javljati i u formi svjesne aktivnosti . Sama ličnost nije svjesna ove podvojenosti. Ovakva odbrana može biti korisna ako podstiče na aktivnost kojom se može donekle ostvariti maštanje.živi moralnim životom. želje i namjere. Reakcijska formacija podrazumijeva prvo mehanizam potiskivanja u podsvijest nedopuštenih želja.oboljenja. Projekcijom se nekad zadovoljavaju želje i motivi koji su moralno neprihvatljivi. neko može govoriti o štetnosti duhana i zato navoditi niz primjera do kojih je nauka došla. tj. neuroze su posljedica potisnutih konflikata i trauma u podsvijest. Kao odbrambeni mehanizam. da bi poslije toga intenzivno pušio. negativan oblik ponašanja. Insulacija Ovaj se mehanizam svodi na "intelektualiziranje" problema sa kojima se susrećemo i. 95 . Reakcijska formacija U odnosu na drage odbrambene mehanizme. u suštini. suprotno od onog kako se inače ljudi ponašaju. onda govorimo o projekciji. jer se svodi na pasivnost i življenje u nerealnom svijetu zamišljanja. Pojedinac se ponaša sasvim neočekivano. odgovor je na neostvarene želje u realnom životu. Prema njemu.

Utječu na emocionalni život. a) Prepreke koje stoje na putu ostvarenja ciljeva mogu kod ljudi razvijati neka pozitivna svojstva. percepciju i psihomotoriku. psihosomatskih oboljenja. ali se zamišlja uspjeh. Tako jedan dječak ima prisilne misli da njegove noge moraju biti čiste zbog čega ih pere satima i koristi svaku priliku da ih pokaže posebno na satu tjelesnog odgoja. pamćenje. emocije. povlači se u osamu i zauzima jedan negativan stav prema ljudima i njihovim uspjesima. npr. radnih i karakternih osobina. Utjecaj frustracija na ponašanje Frustracije mogu pozitivno i negativno djelovati na ponašanje čovjeka. Neuroze su psihički uvjetovani poremećaji ponašanja koji otežavaju prilagođavanje ličnosti. reaktivno-depresivno raspoloženje i neurastenija. Teži oblici prisilnih neuroza mogu imati takve razmjere da po96 93 . U prvom redu.Povlačenje Povlačenje se može javiti u dvije forme. anksiozne i nesigurne u vlastite mogućnosti. više puta se kontrolira da li su vrata zaključana ili jesu li stvari u kući na svom mjestu. Njih duboko uznemiruje promjena reda. Najčešći oblici neuroza su: prisilna neuroza. Takve osobe su nespokojne. b) Česte i intenzivne frustracije imaju negativno djelovanje na ponašanje pojedinca. POREMEĆENO PONAŠANJE Do poremećaja u ponašanju može doći zbog neriješenih konflikata (frustracija). jer pojedinac prestaje da djeluje. kada odbrambeni mehanizmi nisu uspješni i zbog organskih smetnji. povlačenje je loš oblik ponašanja. Kao odbrambeni mehanizam. Dakle. Poremećaji se očituju na psihičke procese: mišljenje. Ovakve osobe imaju nesvjesnu potrebu da stvari imaju neki red. To su vječiti nezadovoljnici i kritičari svega što ljudi rade i vole. frustracije koje nisu tako izražene mogu ljude činiti spremnijim za nadilaženje prepreka do ostvarenja svojih ciljeva. Poremećaj ponašanja uvjetovan frustracijama. Prisilne neuroze se mogu javiti u raznim oblicima. Poremećaje nastale zbog neriješenih konflikata ili frustracija jednim imenom zovemo neuroze. U uvjetima kada se frustracija stalno ponavlja. histerija. neuroza straha. Lahki oblici neuroza ovog oblika mogu se sresti kod mnogih ljudi. to je razvoj socijalnih. stvara se kod pojedinca osjećaj nesposobnosti i manje vrijednosti. a mogu imati odraza i na funkciju pojedinih organa i dovesti do tzv. a) Prisilna neuroza je oblik poremećaja koji se manifestira u mislima i idejama kojih se pojedinac ne može osloboditi kao i u obavljanju nekih radnji koje nemaju smisla. tj. 1. u jednoj je stvarno povlačenje iz situacije u kojoj se doživljava neuspjeh i drugo zamišljanje koje je u formi mašte i gdje se cilj ne ostvaruje.

oblici poremećaja zbog oštećenja mozga su egzogene psihoze. jer ■tnanjuje radnu i socijalnu funkcionalnost osobe. agorafobija .iac nije sposoban za normalno socijalno i radno funkcioniranje. ^oremećaj ponašanja uvjetovan organskim smetnjama >vrede i bolesti mozga mogu dovesti do različitih oblika poremećaja pona-■ja. Osobe koje su predisponine histeriji labilnih su emocija i teatralno se ponašaju. nervozne srčane metnje. Neurastenija se manifestira tjelesnim simptomima. Pored specifičnih simptoma pojedinih ■rsana. Ova neurotska reakcija predstavlja . j oblik depresije sličan je po svojoj manifestaciji endogenoj depresiji. umišljena trudnoća i si.strah od prljavštine i zaraze itd. gubitak glasa. ali žena se osjeća kao daje ostavljena sama. | Neurastenija. slab apetit. Tek jedna opsežna naliza pokazuje da se radi o neprerađenim konfliktima iz djetinjstva i mlade■aštva. Primjer histerije prema Hennannu Roskampu: ""Neudata 35-godišnja žena ima posebno bliski. Jake se smetnje iod nje javljaju kada bračni par očekuje dijete i zamole je za kumstvo. | Neuroze straha se mogu javiti u obliku anksioznosti ili neodređenog traha i u obliku fobije kao nesavladivog straha od različitih predmeta i situaci-rbijskim reakcijama strah je intenzivan bez jasne i logičke osnove. prijateljski odnos s jednom ljicom i njenim prijateljem.or na neki vanjski događaj koji je osobu unizio u njenom samopoimanju. čiji uzroisu u organskom poremećaju. gluhoća. uz to se javlja mučnina i Taćanje. Neurotičari ive vrste pokazuju jak osjećaj krivnje. padanje u nesvijest." d' Reaktivno-depresivno raspoloženje. klaustrofobija .strah od velikih praznih prostora. Tako se navodi primjer supruga koji je zapao u tešku depresiju zbog impotencije. nesposobnost u donošenju odluka i skloni SB velikom "mudrovanju" o beznačajnim stvarima. mizofobija . ali su manje burni. Kada se prijateljica udaje za svog prijatelja. Oštećenja mozga mogu imati različite uzroke i različite manifestacije. Liječnički pregledi ne daju nikakvih rezultata. neurastenija zahvata čitavu ličnost. D ne postoje stvarni organski uzroci. Organski simptomi kod neurastenije slični su a kod histerije. i istodobno razvija u >i pretjerani strah da svojim posjetama smeta bračnom paru. razne zoofobije. tako da se javlja osjećanje fizičkog i psihičkog zamora. Ona poaje tjelesno bolesna: noge joj otiču. Histerija. Postoje razne fobije. Mogu ■■stati zbog: 97 94 .strah d zatvorenih prostora. počinje šepati. Njih troje zajedno provode gotovo cijelo svobodno vrijeme. i da su oni u očitoj vezi sa sadašnjim smetnjama. Najčešći tjelesni simptomi su oduzetost i ukočenost pojedinih udova. prijateljstvo aaje i dalje. Za ovaj poremećaj ponašanja karakterističan je tjelesni simptom.

.- - infektivnih bolesti (encefalitis ili upala mozga i moždane opne.). od stupora (opće ukočenosti) do hiperaktivnosti. posljedice trovanja (alkoholom.).. ali se može desiti da prevlađuje jedna faza. U stanju stupora šizofrenici potpuno smanjuju fizio- 98 95 .. Depresivna faza se očituje u tužnom raspoloženju. U nekim slučajevima dolazi do burnog i razuzdanog afektivnog ponašanja. u zavisnosti od toga koji od navedenih simptoma dominira. najčešće depresivna. Pokreti su kruti i usporeni a izraz lica odaje pesimistično stanje. odnosno nije u stanju razriješiti frustracije.. Manično-depresivni poremećaj Ovaj poremećaj ponašanja ogleda se u naglim promjenama raspoloženja. Šizofrenija se može javiti u više oblika. Misaoni svijet ovih bolesnika je bizaran i neshvatljiv. što može dovesti i do suicida. tumor. Osoba se osjeća inferiornom i potpuno se povlači u pasivnost. Endogene psihoze ..poremećaj motorike.umišljaju da su neke važne ličnosti i si... Funkcionalna psihoza se javlja djelimično i zbog toga što se osoba nije u stanju nositi sa problemima koje život nameće. menstruacioni ciklus.. vesela. Zbog pojačane aktivnosti cijelog organizma. Bolest je u funkciji sredstva kojim se bolesnik oslobađa stvarnosti koju ne može da nadiđe. Razlikujemo dva oblika ovih psihoza: manično-depresivni poremećaj i Šizofreniju.javlja se u mladosti i karakteriziraju je simptomi osamljenosti i gubljenja interesa za životom. progresivna paraliza. potpuna ukočenost i dugotrajno ostajanje u nekom položaju. govorljiva i sretna. Prognoze za poboljšanje su slabe. poremećaja bioelektričnih procesa u mozgu (epilepsija.funkcionalne psihoze Ovo su najteži oblici duševnih bolesti. degenerativne promjene u mozgu (starenje. Manična i depresivna faza se mogu izmjenjivati u pravilnim razmacima. Nauka nije uspjela pronaći organske uzroke ovim oboljenjima. Njihov je govor neobičan. ponekad imaju vizuelne i auditivne halucinacije. klimakterij.). Kod nekih oblika se javlja paranoično mišljenje . npr.).. migrena. hormonalni poremećaji (pubertet.. U maničnom raspoloženju osoba je pretjerano aktivna. Šizofrenija Šizofrenija je teško duševno oboljenje u kome može doći do rascjepa ličnosti i prekida kontakta sa realnim svijetom. otrovnim plinovima. - - Simpleks šizofrenija .). drogom. ličnost je puna energije koju često ne može obuzdati pa zapada u konflikte sa okolinom. Katatona šizofrenija . Također se javljaju i neki tjelesni simptomi.

Ceste su halucinacije. Crutchfield deftnišu lične motive? Obrazloži funkcionalnu autonomiju motiva kod seksualnog motiva! Kakav je redoslijed motiva prema istraživanjima A. H. S. Krcch i R. Paranoidna šizofrenija je stanje kada bolesnik ima misli da ga proganjaju i svi oko njega su se udružili protiv njega. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Sta su motivi prema teoriji potreba? Obrazloži pojam homeostaze na nekom primjeru! U čemu je suštinska razlika između homeostatskih i nehomeostatskih motiva? Kako D.loške funkcije dok u etapi hiperaktiviteta mogu biti agresivni i opasni po okolinu. Maslowa? Sta je frustracija i koji su uzroci frustracija? Navedi jedan primjer sublimacije i obrazloži ga! Koja je razlika između neuroza i psihoza? Kako se manifestira ponašanje šizofrenog bolesnika? Nađi neki primjer iz literature gdje se opisuje odbrambeni mehanizam represije (Dostojevski)! Obrazloži realistično reagovanje na frustracije! Koji organski poremećaji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju? 99 96 .

osobitost i dosljednost. ona nastaje u procesu odgoja i vlastite aktivnosti pojedinca. Dakle. nauku je oduvijek interesovalo koje su to opće zakonitosti ljudskog ponašanja na osnovu kojih se može predvidjeti postupak pojedinca i grupe. Istovremeno. Jedinstvo podrazumijeva tu cjelovitost. temperamenta i si. koje svojom posebnošću izdvajaju pojedinca od drugih ljudi.8. karaktera. psihičkih i socijalnih osobina. Tako su u starom Rimu glumci stavljali maske (persone) da bi istakli pojedina svojstva likova koje su glumili.) i ponašanja koje je karakteristično za pojedinca. - - - Pjeron tumači ličnost kao cjelovito jedinstvo različitih psihičkih karakteristika (sposobnosti. JEDINSTVO Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam sa svim svojim psihičkim i fizičkim svojstvima. Ličnost različiti autori i različito definišu. Slično se i danas procjenjuju ljudi na osnovu spoljnih izraza i ponašanja. Pojedini psihički procesi nisu oni jedan od drugog. Olport tumači ličnost kao dinamičku organizaciju psihofizičkih procesa i stanja. Staje ličnost? Svaki čovjek je neponovljiva individua koja se razlikuje od drugih po svojoj psihofizičkoj strukturi i ponašanju. Ajzenk kaže daje ličnost manje ili više trajna i Čvrsta organizacija pojedinih psihičkih i fizičkih karakteristika koje određuju čovjekovo ponašanje i prilagođavanje. LIČNOST Pod pojmom ličnost ljudi su oduvijek podrazumijevali izgled i ponašanje nekoga. Ove opće zakonitosti smo razmatrali kroz pojedine psihičke procese koji nisu izolovani. jer se ne mogu izdvajati pojedina svojstva i zasebno razmatrati. Prethodne definicije imaju jedan zajednički pristup. nego djeluju jedinstveno kao ličnost. 97 . ■•:':lčitirn situacijama ti će procesi različito funkcionirati. koji pojedinca izdvajaju od drugih. ličnost je organizirana cjelina bioloških. Ličnost se ne rađa. Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta jedinstvo. koje ga izdvajaju od drugih ljudi. Oni se međusobno prožimaju i djeluju jedan na Mada u ponašanju pojedinca može dominirati neki od psihičkih procesa. ličnost definišu kao specifičnu i relativno stabilnu i neponovljivu organizaciju psihofizičkih karakteristika čovjeka.

P) R je snaga čovjekovog odgovora u ponašanju.OSOBITOST Svaki čovjek predstavlja originalni primjerak. odnosno. ali opće zakonitosti funkcioniranja psihičkih procesa daju nam mogućnost da ljude uspoređujemo. Zbog toga on smatra da izolovano posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može zavesti na pogrešne procjene i prognoze ponašanja. DOSLJEDNOST Ova se karakteristika odnosi na relativno dosljedno ponašanje pojedinca u sličnim situacijama. Postoje psihofizičke karakteristike koje su zajedničke svim ljudima. pojedinu životnu dob. Unutar ovih skupina ljudi su također neponovljivi i osobiti i svaki predstavlja posebnu strukturu i organizaciju ličnosti. Katel kaže da se ličnost može definisati kao ono što nam kazuje Šta će čovjek učiniti kad se bude našao u određenoj situaciji. kao i one koje karakteriziraju pojedine skupine unutar ljudske populacije. zato se ličnost sagledava u jedinstvu psihičkih i fizičkih karakteristika. Današnji pristup ličnosti je multidimenzionalan. Iz iskustva znamo da čovjek mijenja svoje ponašanje. što on misli ili radi. Posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može dati pogrešnu ocjenu i predviđanje budućeg ponašanja. Katel je ličnost tumačio sa tri modaliteta crta: crte sposobnosti. On svoj pristup ličnosti naziva hiperprostor. Iz ove formule slijedi daje P = R/S. crte temperamenta i dinamičke crte. 101 98 . jer su psihofizičke karakteristike ljudi različite po svojim svojstvima i po svojim odnosima. V odnosu na dotadašnje spekulativno i deskriptivno tumačenje ličnosti. što prikazuje sljedećom formulom: R = f(S. kakve su specifičnosti koje obilježavaju pojedine rase. ali određene specifičnosti tog ponašanja daju nam mogućnost da konkretnu ličnost izdvojimo od drugih i da možemo na temelju toga predviđati njeno ponašanje. Čuveni američki psiholog Kate! smatra daje ličnost multidimenzionalna struktura u kojoj svaka posebna dimenzija dobij a pravo značenje u cjelovitoj organizaciji i strukturi ličnosti. ovaj autor traži egzaktne modele za tumačenje ličnosti. S okolnosti koje iniciraju ili podražuju. P je priroda same ličnosti. To je ono što ljude razlikuje jedne od drugih. Pomoću matematičkih i geometrijskih modela Katel nastoji da unese red u strukture ponašanja. i da na taj način pronikne u one suštine koje su "iza" ponašanja. spol i si.

102 99 .STRUKTURA LIČNOSTI Strukturu ličnosti čine različite crte ili osobine. Na ovaj se način ličnost svodi na manji broj nezavisnih. imamo dvanaest relativno nezavisnih faktora kojima možemo objasniti ličnost. Sličnu klasifikaciju osobina ličnosti daje i Giiford. Također crte ličnosti mogu biti razvijene u različitom stepenu i tada govorimo o dimenzijama ličnosti. U zavisnosti koja je crta dominantna i u kakvom su odnosu ostale crte. Pod pojmom crta ili osobina ličnosti podrazumijevamo dispozicije ili datosti koje se ispoljavaju pod određenim uvjetima. prema ovom autoru. primarnih osobina ličnosti. Kako ima veliki broj osobina ličnosti i kako bi posmatranje ličnosti kroz te izolovane pojedinačne osobine dalo nepotpunu sliku ličnosti. U svakom jeziku ima po nekoliko hiljada riječi koje označavaju crte ličnosti na osnovu kojih možemo ljude uspoređivati. tj. Tako. Osnovna karakteristika crta ličnosti je dosljednost u ispoljavanju u jednakim ili sličnim situacijama. Posmatramo li crte ličnosti kao jedan psihološki kontinuitet. FAKTORSKA ANALIZA LIČNOSTI Faktorska analiza ličnosti je matematički model kojim se utvrđuje povezanost između velikog broja faktora (osobina ličnosti). sposobnosti i fizička konstitucija. Takav matematički model zove se faktorska analiza ličnosti. Pored osnovnih faktora ili osobina Katel navodi i površinske ili sekundarne osobine koje su vezane za određene situacije a rezultat su kombinacija izvornih faktora i utjecaja okoline. to se pristupilo grupiranju pojedinih osobina. možemo ih naći kod velikog broja ljudi. Crte ličnosti mogu biti manje ili više univerzalne. psiholozi su ljude razvrstali u različite kategorije ili tipove. Američki psiholog Rejmond B. Katel u svojoj knjizi "Naučna analiza ličnosti" objašnjava faktorsku analizu. Tako je Jung ljude podijelio na temelju crta intraverzija i ekstraverzija na introvertne i ekstravertne. s tim što on dodaje i motivacione osobine. ličnost se sastoji od osnovnih faktora. Prema njemu. tada uočavamo da imaju polove suprotnog predznaka. Tako su Pjeron i Ajzenk grupirali osobine na četiri komponente: temperament. karakter. On ove faktore naziva izvornim osobinama jer se najvećim dijelom stječu rođenjem. Ovakva podjela ličnosti ne zadovoljava jer se ne može svaki čovjek svrstati u određeni tip zato se u posljednje vrijeme matematičkim modelima određuju osnovne osobine sa kojima su povezane i neke druge osobine.

oprezan. nepopustljiv) 5. druželjubiv) 6. surov) Paranoja . miran. agresivan. nesiguran) Desurgentnost . povjerljivost) Faktorskoj analizi ličnosti se zamjeri daje to matematička konstrukcija i da nije stvarno odražavanje ličnosti. impulsivan. nedruželjubiv. konvencionalnost) Naivnost (sentimentalnost. Promišljenost (logičan. da se ističe. nekonvencionalnost) 12. Inteligentan (oštrouman. hladan. Socijalizovanost (odgovoran. Ciklotimija (iskren. Ciklotimija . realističnost. bezosjećajan) Sizotimija povlačenje (primitivan. simpatičan. osamljen.sumnjičavost (sumnjičav i nepovjerljiv prema drugima) Konvencionalna praktičnost (praktičnost. Zrelost (nezavisan. obziran prema drugima. pažljivost. hladan.zatvorenost (depresivan. razdražljivost. nekulturan) Nezrelost (zavisan. Bez obzira na ovu primjedbu. Ciklotimija . bezbrižan. povučen) Primitivnost (neodgovoran. popustljiv. zatvoren) Nedovoljno inteligentan (glupost.povjerenje (vjerovanje i razumijevanje drugih) 11.1. Dominantnost (želi da vlada. neodgojen." 103 100 . apstraktna misaona sposobnost) 3. neurotičnost) Submisivnost (podčinjava se drugima. plemenit) 2. smiren) 10. veseo. "psihološki hiperprostor je jedino moguće objasniti faktorsko-analitičkim putem. manje neurotičan) 4. kulturan. proračunat) Sizotimtja (krut. plitkost u mišljenju) Emocionalno nestabilan (nezrelost. faktorska analiza je najsveobuhvatniji pristup tumačenja ličnosti. često se buni) Negativan karakter (nepažlj iv prema drugima.otvorenost (ljubazan.poduzimljivost (društven. Emocionalno stabilan (uravnoteženost. bezbrižan) 9. estetičan) 8. Boemska bezbrižnost (spontanost. istrajan) 7. ljubazan. jer kako ističe Katel. Pozitivan karakter (obazriv prema drugima. Surgentnost . plašljiv. bezosjećajnost.

voda. Prema toj klasifikaciji. Prema njemu. Međutim. Sangvinici brzo mijenjaju raspoloženja. Na osnovu opće konstrukcije tijela. bljeđi ten i si. Hipokrat kao osnovu za osjećajni život čovjeka uzima životne sokove. koju je kasnije upotpunio Galen. staloženi. Temperament označava način i karakteristike emocionalnog reagovanja. Melanholik je inertan i zabrinut. ten. Njega prema ovim zagovornicima karakteriše viscerotomni temperament. ali površno. sluz. zavise osobine temperamenta. sangvinični. kosa. Uglavnom reaguje na ono što se tiče njegove ličnosti. Veliki grčki mislilac Aristotel je smatrao da temperament zavisi od spoljnog izgleda čovjeka. opća konstrukcija tijela. usporeni pokreti. teže ka ugodnostima. Takvi su ljudi bezbrižni i prijatni. Flegmatični temperament se odlikuje rijetkim i sporim reakcijama. Njih karakteriziraju jaka osjećanja i česta uzbuđenja. tako da više ovakvih znakova ukazuje na određeni tip emocionalnog reagiranja. Sangvinični temperament se odlikuje brzom reakcijom i slabim i kratkotrajnim osjećanjima. četiri su osnovna soka koji utječu na ljudsko ponašanje: krv. Galen to kasnije detaljnije razrađuje. Kolerici se brzo ljute i burno izražavaju svoju ljutnju. fiziognomisti ljude dijele na sljedeće tipove i njima odgovarajući temperament: 1. vatra. koliko traju. 104 . Melanholični temperament sliči flegmatičnom jer ga karakterizira sporost u reakcijama i rijetko reagovanje. . Npr. reakcije melanholika su u odnosu na flegmatika intenzivnije i duže traju. flegmatični i melanholični. prema ovim predstavnicima su pokreti tijela. To su uglavnom mirni. glas. žuta žuč i crna žuč. geste i mimika. Jedna od najstarijih klasifikacija ljudi prema temperamentu je ona koju je sačinio grčki Ijekar i filozof Hipokrat. Takvo su razmišljanje podržali "fiziognosmisti". Kolerični ljudi su oni koji imaju snažne i burne reakcije. kojeg su intenziteta i kakvog su tona emocije. u stvarnom životu ljude mnogo češće procjenjujemo na osnovu širih dimenzija kakve su temperament. postoje ovi tipovi temperamenta: kolerični. ali su skloniji veselom raspoloženju. karakter. Spoljni znaci na osnovu kojih se može suditi o temperamentu. zbog čega su često u sukobu sa drugima. Prije Hipokrata Empedikle pokušava ljudsko emocionalno reagovanje povezati sa sastavom osnovnih elemenata od kojih je sastavljen svijet (zrak. Njegova su osjećanja slabija i rjeđe se javljaju. melanholičnom temperamentu bi odgovarao izraz lica sa vertikalnim crtama na čelu. slabo osjetljivi i slabo pokretljivi ljudi. Endomorfan tip je puniji čovjek sa izraženim stomakom. čitaju mnogo. uživaju u jelu i piću. interesi. zemlja). stavovi i sposobnosti. Od toga kako se često izmjenjuju.Mada je faktorska analiza ličnost? egzaktan naučni pristup u tumačenju čovjeka.

pa i način fiziološkog funkcioniranja nervnog sistema. jer čovjek nasljeđuje organsku osnovu. Pavlov na sličan način objašnjava psihičko funkcioniranje čovjeka. Introverti brzo reagiraju i njihov je prag reakcije veoma nizak. puni energije. Njegova tabela izgleda ovako: Emocije Brze Lagane Emocije Široka Uska Emocije Uzbudljive Umirujuće Jake Kolerik Melanholik Duboke Kolerik Melanholik Prijatne Sangvinik Flegmatik Slabe Sangvinik Flegmatik Površne Sangvinik Flegmatik Neprijatne Kolerik Melanholik Razlike u emocionalnom izražavanju se uglavnom pripisuju stanovitim razlikama u funkcioniranju vegetativnog nervnog sistema kod ljudi. odnosno imaju žive pokrete. proširuje sa kvantitativnim dimenzijama ispoljavanja emocija. Ponašaju se stidljivo. Hipokratova podjela temperamenta poslužila je mnogim istraživačima kao polazište u istraživanju ove dimenzije ličnosti. Ovakve osobe brže stiču 105 . Ovako stanovište ima osnovu. Njihov temperament je cerebrotoman. Ektomorfan tip ima nježne i duge kosti. dubina i širina ispoljavanja emocija. jačina. izvorne crte koje se nasljeđuju kao reaktivnost i kondicionabilnost nervnog sistema. Vunt Hipokratovu podjelu temperamenta koja je uglavnom kvalitativnog karaktera. smatra se da su razlike u reagovanju nasljedne. grudi su im isturene i spremni su za borbu. Mezomorfni tip ima razvijenu muskulaturu. energični su. istraživanja su pokazala da ljudske reakcije i ponašanje zavise i od cjelokupne strukture i organizacije ličnosti (motivi. mršaviji su i višeg su rasta. široka ramena i niži rast. 4. Te su dimenzije: brzina. teško uspostavljaju komunikaciju i teško se prilagođavaju. interesi. Kako su žlijezde sa unutrašnjim lučenjem pod direktnom inervacijom vegetativnog sistema i kako one luče hormone u krv.2. Ajzenk ukazuje na introverziju i ekstraverziju kao primarne. Prosječan čovjek ima svojstva svih ovih tipova i takvih je najviše u ljudskoj populaciji. mirnom je paralela flegmatik. stavovi). Ali. Njih karakteriše somatotomni temperament. Živahan čovjek po njemu odgovara sangviniku. neobuzdanom kolerik i slabom odgovara malanholik. 3.

uvjetni refleks i brže se uče samoobuzdavanju. međusobno nezavisna faktora: faktor intervertiranosti i ekstravertiranosti te faktor stabilnosti. Sljedeća shema pokazuje odnos Hipokratove podjele i savremenih viđenja temperamenta: zabrinut pesimističan povučen nedruštven šutljiv INTROVERZTJ pasivan brižljiv razmišlja miroljubiv zauzda SI. 106 . koji smatra da su najvažnija dva osnovna. Ovdje je prikazan model ličnosti H. Eisncka. J. ali daje ispoljavanje podložno utjecaju okoline. 18. Ekstraverziji odgovara nervni sistem koji reagira sporije i na jače podražaje. odnosno nestabilnosti. Oni su sporiji u sticanju uvjetnih refleksa. Eisencku Uz pomoć faktorske analize pokušava se mnoštvo ličnih karakteristika svesti na manji broj osnovnih dimenzija koje se nazivaju faktorima. Danas peovlađuje mišljenje da temperament zavisi od nasljednih predispozicija. Model ličnosti prema H. J. ali se istovremeno teško i oslobađaju istih. pa zato dolaze u konflikt sa društvenim normama.

precjenji- vanje i potcjenjivanje slike o sebi. Najraširenije shvaćanje podrazumijeva sljedeće komponente kojima se određuje karakter: a) odnos prema samom sebi .neodgovornost. marlji- vost . Konzistentno poštenje. c) odnos prema socijalnim i etičkim normama ponašanja . Ličnost podrazumijeva i one crte koje su podložne mijenjanju. Slično je i Ernest Krečmer tumačio povezanost crta ličnosti i karaktera sa jedne strane. 107 . Jer kako i narod kaže "karakter se manifestira na djelu. On to naziva frenologija i tvrdi da se sposobnosti pa i karakter mogu procijeniti na temelju izgleda lobanje. Ima shvatanja da je karakter isto što i ličnost.odgovornost . altruizam -egoizam. Tako je grčki filozof Teofrast dao opis oko pedeset karaktera na konkretnim ljudima Atine. Ljude je od davnina interesovalo koje su to crte koje određuju tipično ponašanje čovjeka. dok je karakter jedan ustaljeni oblik ponašanja na osnovu kojeg možemo dosta pouzdano predviđati ponašanje pojedinca. Tako je Gilford iz niza svojstava kojima se obilježava karakter izdvojio sljedeće: a) b) c) d) Potreba za slobodom u djelovanju. d) odnos prema drugim ljudima . stoljeća Franc Gal ispituje vezu između oblika lobanje i duševnih poremećaja i genijalnosti. jer ijedan i drugi pojam se odnose na karakteristično ponašanje pojedinca koje ga izdvaja od drugih. ličnost je širi pojam i u sebi obuhvata i dimenziju karaktera. Međutim. lijen-marljiv i si. Početkom 19. Potreba za samostalnošću. Karakter je u tijesnoj vezi sa moralnim načelima jednog društva i manifestira se kroz konkretno ponašanja pojedinca.) Najizrazitije i najubjedljivije manifestacije karaktera se očituju u cjelokupnoj aktivnosti pojedinca.realno sagledavanje slike o sebi. Novija istraživanja karaktera se vrše pomoću faktorske analize. u svim njegovim postupcima i odnosima sa drugim ljudima.lijenost. Težnja za konformizmom. tako da određuju njegov stav i ponašanje.iskrenost .KARAKTER Karakter predstavlja skup moralnih i voljnih svojstava čovjeka koja su se u toku života ustalila.neiskrenost. Krečmer je ipak obazriviji jer kaže daje temperament više produkt naslijeđa a karakter odgoja. sa druge. i fizičke konstitucije." Karakternih osobina ima mnogo i izražavaju se bipolarnim vrijednostima (škrt-darežljiv.poštenje -nepoštenje. b) odnos prema radu i obavezama .

. Reckless.Estetski interes ili interes za lijepe i skladne sadržaje. Furst. (J. s druge strane.M.Teoretski interes ili interes za spoznajom istine. (M. 1959.). Stav je spremnost da se na određene predmete i situacije reagira sa sasvim određenim osjećajima.). kada kao gledalac prati nogometne utakmice. Profesionalni interesi su u domenu zanimanja koje ljudi obavljaju i od nivoa tog interesa u dobroj mjeri zavise postignuća ljudi. 1901). (W. (Bujaš. osobi ili pojavi. 1991. . Neprofesionalni interesi su pozitivan odnos prema različitim aktivnostima.Religiozni interes ili interes za spoznaju misterije Boga.Politički interes ili interes upravljanja drugima. 108 .. to podstiče ljude da ulažu dodatni napor da realiziraju svoje interesne težnje. . 1931. Ako je uspjeh dobar. kada neko ima interes za fudbal i aktivno ga igra i. mišljenja itd. ali se može izražavati i pasivnim odnosom. pamćenja. . Oni nose odraz određene kulture i individualnog iskustva. / STAVOK Stav je psihološka kategorija koju su različiti autori različito definirali: Allport navodi preko 20 raznih definicija od kojih ističemo sljedeće: Stav je spremnost na pažnju ili akciju određene vrste.). Špranger navodi ove interese: . npr. čak i u uvjetima kada se promjene okolnosti koje su opravdavale neke stavove. Baldwin. Neki autori interese dijele na profesionalne i neprofesionalne. Stavovi djeluju na ljudsko ponašanje. Stavovi su socijalne dimenzije ličnosti jer se sticu učenjem. pozitivan stav prema nekoj osobi iskrivljuje percepciju o njenom stvarnom izgledu. ali i na psihičke procese percepcije. Stav je tendencija pozitivnog ili negativnog reagiranja prema nekoj stvari.Socijalni interes ili interes da se komunicira sa ljudima i da im se pomaže. zato interes može prerasti ujak motiv ljudskog ponašanja. Interes zavisi od sklonosti i uspjeha u nekoj aktivnosti. npr. Interes se može manifestirati u aktivnom djelovanju pojedinca da ostvari svoje težnje. Bitna je karakteristika stavova da se teško mijenjaju.INTERESI Interes je jedna od dimenzija ličnosti koja određuje pozitivan odnos pojedinca prema nekim predmetima i sadržajima. Stav je tendencija da se djeluje prema nečemu ili protiv nečega u okolini. što time dobiva pozitivnu ili negativnu vrijednost. predodžbama i načinima ponašanja. Postoje razne klasifikacije interesa.

Osobine stavova 1. Osim navedenih osobina neki autori navode i trajnost. Smjer stava je pozitivno ili negativno određenje spram nekih predmeta. Stav prema pojedinim religijama ili pitanju religija uopće. (valencija . pojava. Stav je složena psihička kategorija koja se sastoji od saznanja. Psihologija.). ali praktično ne djeluje. Nikola Rot (1966) ovako klasificira stavove: Stav prema društveno važnim pojavama. Stav prema društvenom sistemu koji vlada u zemlji ili prema društvenim sistemima uopće. od onih koji djeluju prema svojim stavovima. jer se između dvije krajnosti nalazi jedan kontinuum. univerzalnost. prema apstraktnom slikarstvu negativan stav. Tako se prema ovom svojstvu ljudi značajno razlikuju. 4. 3. Stav prema pojedinim nacijama ili prema nacionalnosti uopće. Zagreb. Iz toga će nastati osjećaj nelagode ili ljutnje (osjećanja) i on će možda svoju ljutnju glasno izraziti ili se brzo okrenuti od slike (djelovanja). 2.Načelno se stavovi dijele na lične i socijalne. Dosljednost je svojstvo da se usvojeni stavovi dosljedno izražavaju: prema ovom svojstvu. svjesnost. osjećanja i djelatne tendencije prema različitim sadržajima. Stav prema ralu i pitanjima razoružanja i Stav prema različitim socijalnim institucijama i problemima. Što u stvarnom životu nije tako jasno razgraničeno.stepen povoljnosti ili nepovoljnosti). Intenzitet govori koliko su čvrsti pojedini stavovi. do onih koji ostaju na razini "misli". osobine stavova. Stav prema braku i porodici. Prema ovom kriteriju. pa možemo govoriti o snažnim i slabim stavovima. Stav prema rasama. Marija Furst navodi primjer stava prema apstraktnom slikarstvu gdje se jasno vide navedeni aspekti: "Ako netko ima. primjerice. neće primjećivati ritam i oblike boja. osoba i si. Školska knjiga. Stav prema sistemu odgoja." (Maria Furst. 109 . Djelotvornost stava je svojstvo da se djeluje u skladu sa svojim stavovima. konzervatizam i dr. stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. progresivnost. ljude možemo u načelu podijeliti na one koji su dosljedni u svojim stavovima i one koji nisu dosljedni. njegovo će opažanje takve slike (saznanja) biti usmjereno samo na to da u slici otkrije neki stvarni sadržaj. 1995.

. Mehanizam integracije je proces kojim se razni doživljaji o nekom predmetu. Diskiiminacija je tipičan primjer predrasude spram određenih rasa i etničkih grupa.Formiranje stavova Allport navodi ove mehanizme u procesu formiranja stavova: 1. pojavi ili osobi uklapaju u jednu cjelinu kao stav. to predstavljaju ozbiljan problem u društvenom ponašanju. da izbjegavaju rad i da su manje inteligentni od bijelaca. Jedna od najčešće primjenjivanih tehnika za mjerenje stavova je skaliranje ili vrednovanje stavova na osnovu valencije. Ovaj mehanizam formiranja stavova je posebno prisutan u djetinjstvu kada djeca najčešće imitiraju roditelje i tako usvajaju od njih razne stavove. 176. npr. 4. Predrasude su stavovi uvjerenja koji nisu zasnovani na činjenicama i kao takvi su veoma postojani. Čvrstom i svečanom odlukom ih se treba odreći i bez ostatka osloboditi i očistiti razum. Poznavanje stavova ljudi ima veliki praktični značaj Jer se mogu predviđati i kontrolirati ponašanja pojedinaca i grupa.) kaže: "Idoli i pogrešni pojmovi uvijek su zaposjedali ljudski razum i na taj način priječili pristup istini. 3. nego emocionalno obojeni stavovi koji kao i predrasude mogu negativno utjecati na odnose među ljudima. predmete i situacije. religiji. Na temelju toga se može zaključiti o stavu pojedinca. a čak i kad se taj pristup i oslobodi. 2. Mehanizam diferencijacije je obrnut proces u kome se iz jednog stava formiraju drugi stavovi. kod 110 . 1995. oni uvijek iznova izranjaju pri stjecanju novih znanja i pravi su teret. str. Predrasude i stereotipije Predrasude su najčešće negativni stavovi.. Mehanizam traume je formiranje stava na osnovu jednog intenzivnog emocionalnog doživljaja. Tako je u SAD jedno vrijeme kod bijele većine vladala predrasuda da su crnci primitivni. O predrasudi Francis Bacon (1561-1616. sve dok ih ne budemo svjesni i po mogućnosti od njih zaštićeni. Stereotipije iskrivljuju našu percepciju. Mehanizam imitacije je ustvari učenje po modelu gdje se prihvaćaju gotovi stavovi oponašanjem značajne osobe. prema braku. U odnosu na predrasude stereotipije su fleksibilnije i manje utječu na stvarno ponašanje ljudi. vrijednosni stavovi koji su emocionalno obojeni.). One su emocionalno obojene i sprječavaju nas da ispravno procjenjujemo ljude. Psihologija. Stereotipije su također. Kako predrasude često sadrže negativan i neprijateljski stav prema objektu. zbog čega se koriste različite tehnike za njihovo utvrđivanje. jer hoćemo da vidimo svijet u skladu sa našim stavovima. Stereotipi su rijetko jednostavne konstatacije. drugim rasama i si. Skala se sastoji od niza tvrdnji o kojima se osoba izjašnjava sa odobravanjem ili neodobravanjem. Stereotipija o Nijemcima da su čisti i marljivi." (Maria Furst.

id nastoji zadovoljiti nagone po svaku cijenu. Nesvjesno je najdublji stra^ . Zbog toga je ličnost jedna sinteza raznolikih psihičkih i fizičkih odlika. Mada ne možemo govoriti o apsolutnoj dosljednosti. za njega glavni pokretač ljudske aktivnosti podsvijest. TEORIJE LIČNOSTI Postoji više teorija koje„.najčešće spominj u. ali i njihovom usklađenošću. u totalitetu kakav je ličnost imaju stvarni smisao i funkciju. Jedinstvo podrazumijeva međusobnu povezanost i usklađenost osobina tako da pojedinac normalno funkcionira. Ličnost je određena i vlastitim samopoimanjem ili samosviješću.instinktivni dio. smjerom i stupnjem pojedinih osobina. ono) je najstariji dio ličnosti i predstavlja biološki . ipak postoji jedno ustaljeno ponašanje koje je uvjetovano prisustvom. Pitanja i zadaci: Razmisli o nekim predrasudama u našoj kulturi i objasni kako one utječu na ponašanje ljudi! Navedi stereotipije slične ovoj "Škoti su škrti"! JEDINSTVO LIČNOSTI Ličnost je nedjeljiva cjelina koja obuhvata sve psihofizičke karakteristike koje pojedinca izdvaja od drugih. što kao integrativni faktor oblikuje individuu i njeno ponašanje. Psihička svojstva čovjeka koje smo razmatrali izolirano. Ego (lat.nekih pripadnika tog naroda može dovesti do negativnog stava prema drugimnarodima u smislu da su oni "prljavi i lijeni". Samosvijest usklađuje različite težnje u jedno dosljedno ponašanje. ideali i principi koje je pojedinac usvojio i na osnovu čega usklađuje svoje ponašanje. Frojd kaže da čovjek ne predstavlja svjesno već nesvjesno biće i zato je. Superego (lat. d_ FROJDOVA PSIHODINAMIČKA TEORIJdJLierfOSTI naznačiti one Frojd najveći značaj u svom objašnjavanju ličnosti daje nagonima i nesvjesnom dijelu ličnosti. Id (lat. Kao nasljedni i biološki segment. odnosno to su norme.rjtokuŠa^aj^^ teorij e koj e§e . što mu daje karakter životinjskog nagona. nad-ja) čini socijalni aspekt ličnosti. ja) je psihološki segment ličnosti koji traži realno i prihvatljivo zadovoljavanje onoga čemu teži nagon. Suštinska je uloga superega da potiskuje ili na neki drugi način sprječava prodor ida iz nesvjesne u svjesnu sferu.. tek u interakciji. On tumači da se ličnost sastoji iz tri segmenta koji se međusobno prožimaju.

Ova dva nagona produkuju energiju koju Frojd naziva libido. Personalistička teorija polazi od toga da je svaki čovjek zasebna individua i zbog toga. PERSONOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Ovu teoriju razvio je Olport. U odnosu na Frojda koji prenaglašava nesvjesno u čovjeku. a tanatos je nagon ka smrti (agresija. Falični stadij se izražava u dječijem zadovoljstvu prilikom manipulacije genitalnim organima. Od toga kako je pojedinac savladao ove stadije. Prema Frojdu. zavisi razvitak ličnosti. umjesto istraživanja općih karakteristika na velikom broju ljudi. Dijete prolazi kroz različite faze zadovoljavanja svojih nagona. žeđ. Oralni stadij traje do kraja prve godine života. str. Prema grčkom mitu kralj 'Tebe Edip je neznajući da su mu roditelji. Prema Frojdu ovaj je stadij posebno značajan za formiranje ličnosti. destrukcija). Eros je nagon koji održava život (glad. 112 . Frojd je razvio posebnu tehniku kojom je utvrđivao koji su to nesvjesni mehanizmi a koji utječu na neusklađenost funkcioniranja ličnosti. Frojd u prošlosti vidi objašnjenje sadašnjosti. Zato je osnovni cilj ove teorije da objasni ličnost pojedinca i da na osnovu toga predviđa njegovo ponašanje i njegov individualni razvoj. Od toga na kakav način realizira osnovne biološke potrebe. Na tom se stadiju formira tzv. On nesvjesno dijeli na: eros i tanatos. On razlikuje sljedeće stadije razvoja djeteta: 1. ego i superego su često u neskladu što dovodi do raznih obiika poremećaja ličnosti. preferira istraživanje pojedinca i njegovih specifičnih karakteristika.. 1968. dok Olport sadašnjost tumači onim kako se pojedinac određuje prema budućnosti. Olport tumači daje svjesna motivacija osnovna determinanta ljudskog ponašanja. rano djetinjstvo presudno je za psihodinamiku ličnosti.28). seks). ličnost je složena od mnogo crta i zbog toga daje prednost kvantitativnom pristupu objašnjenja ličnosti umjesto dotadašnjeg kvalitativnog. "Edipov kompleks" kao težnja prema roditelju suprotnog spola i neprijateljstvo prema roditelju istoga spola. 3. Olport ovako definira ličnost: "Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizičkih sustava koji određuju njegovo karakteristično ponašanje i mišljenje. Analni stadij je tokom druge godine kada dijete doživljava najveće zado- voljstvo u defekaciji (velika nužda). Dijete na ovom stadiju pre- ko usta zadovoljava svoj seksualni nagon.tum i razina ljudske psihe." (Olport. 2. Tehnika kojom se utvrđuju nesvjesni pokretači ponašanja zove se psihoanaliza. Id. zavisit će kakva će ličnost postati. Prema Olportu. ubio svoga oca i oženio svoju majku.

RODŽERSOVA FENOMENOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Prema Rodžersu. Olport hoće da kaže da ličnost nije hipotetički konstrukt. pa je smatrao da će tek takvo društvo omogućiti čovjeku da ispolji svoju pravu ljudsku suštinu. za razliku od Frojda. ali one mogu formirati nove potrebe. pa stoga dolazi do sukoba sa okolinom. Nažalost. Njegova je teorija sociološki i filozofski odraz vremena i prilika u kojima je živi. Ljudske potrebe koje nisu biološke prirode. Ono što je nekada bila biološka potreba može postati autonoman samostalan motiv. ali da mnogi to ne uspiju jer nemaju odgovarajuću društvenu okolinu. dok je biološki faktor zanemario. Socijalna okolina je veoma značajna za razvoj ličnosti. Za razliku od Frojda. on je bio pobornik humanističkog socijalizma. Za socijalnu teoriju možemo reći da jednostrano tumači razvoj ličnosti i idealizira čovjeka. Olport ne negira biološke potrebe. From smatra kako čovjek ima sve pretpostavke da razvije svoje psihofizičke mogućnosti. Suština ove teorije je daje čovjek u suštini dobar i racionalan i da može djelovati i živjeti u harmoniji sa drugima i sa samim sobom. često se dešava da zbog raznih razloga ljudi ne mogu ispoljiti svoju ličnost. FROMOVA SOCIJALNA TEORIJA LIČNOSTI Erih From je prenaglašavao utjecaj društvene okoline na razvoj i formiranje ličnosti. Naime. Rodžers tumači da se čovjekov optimalan razvoj postiže kada mu se omogući da ispolji svoje mogućnosti. Kada u svojoj definiciji ličnosti upotrebljava termin "psihofizički sistem". On. čovjek je svrhovito biće sa jasnim težnjama. već težnju za prirodan rast prema potpunoj afirmaciji.organizam i pojam o sebi (vlastito ja). prema Fromu. Olport jasno pravi razliku između pojma ličnosti i pojmova karakter i temperament. Olportova teorija ima nedostatak što zanemaruje utjecaj socijalne okoline a prenaglašava individualitet ličnosti. već da realno postoji i da ima svoju objektivnu egzistenciju koja se manifestira kroz neurološke. ali From je to prenaglašavao. što on naziva funkcionalna autonomija motiva. 113 .Iz ove definicije može se vidjeti da ličnost nije produkt samo naslijeđa. Naime. fiziološke i psihološke procese. tumači da čovjek nema destruktivni nagon. formirale su se evolucijom a ne individualnim razvojem pojedinca. Ličnost Rodžers dijeli na dvije komponente . On kaže da je ličnost kompromis između biološke prirode čovjeka i normi koje postavlja društvo.

Njegova teorija je prihvaćena u psihološkoj praksi kao iskustvo. to je simbolizacija ukupnog iskustva pojedinca. konceptualni gestalt koji tvore percepcije karakteristika samog sebe ili mene. nedirektivna terapija više pažnje posvećuje trenutnoj situaciji pojedinca. o samom sebi ili meni i precepcije odnosa samog sebe ili mene prema drugima i prema različitim aspektima života zajedno s vrijednostima koje su im pridružene.. Ovaj pravac je nastao kao zahtjev Votsona (J. To je fluidni. str.Organizam je sve ono što je u datom trenutku dostupno svijesti i što se događa u samom organizmu. Kako to voli da kaže Rodžers: ". ali i kao značajno teorijsko spoznavanje složenog fenomena kakav je ličnost. ali nužno u svijesti. 200). Fenomenalno polje je subjektivni svijet koji se sastoji od svjesnog i nesvjesnog dijela. to je jedan proces. Drugim riječima. Takav pristup stvara povjerenje pacijenta u terapeuta i on na sebe preuzima rješavanje svoga problema. U odnosu na psihoanalitički pristup. Osnovne postavke ovog pravca su da je ljudsko ponašanje potpuno objašnjivo ako se poznaju spoljni utjecaji. ali je u svakom času jedan specifičan entitet" (Rodžers. BIHEVIORISTIČKA TEORIJA LIČNOSTI Biheiviorizam je danas najrašireniji pravac u psihologiji. Ovo je oblik površinske terapije u kome terapeut pomaže pacijentu da "sazri" ili da "psihološki poraste" kako bi ubuduće sam mogao razriješiti svoj problem. nego što se bavi njegovom prošlošću.vlastito ja nije neki homunkus ili mali čovjek u glavi koji nas doživljava".. što predstavlja cjelokupno iskustvo pojedinca. 1959.. U samom toku nedirektivne terapije terapeut se ne suprotstavlja pacijentu nego mu povlađuje i ohrabruje ga u sagledavanju situacije. Watson) da se u psihologiji mogu koristit samo objektivni podaci. Rodžers je na osnovu svojih spoznaja o strukturi i dinamici ličnosti razvio posebnu terapijsku tehniku tzv. to je psihologija potpunog determinizma. To je cjelina ili geštalt koja je dostupna svijesti. nedirektivna terapija. koja je bazirana na subjektivnim iskustvima i smatrana osnovnom metodom u psihologiji. a Skiner je najpoznatiji predstavnik tog pravca. Vlastito ja Rodžers tumači kao: "Organizirani. On ovo iskustvo naziva fenomenalno polje. konzistentni. promjenljivi gestalt ili cjelina. Ova se percepcija sastoji od svijesti o svom postojanju ("Ja jesam") i svijesti o svojoj funkciji ("Ja mogu"). jer je ponašanje potpuno zavisno od onoga što se zbiva u objektivnom svijetu. 114 . jer introspekcija. Vlastito ja se razvilo iz fenomenoloskog polja na osnovu vlastitog iskustva pojedinca. Pojam o sebi je svjesna percepcija sebe i svojih svojstava. ne može pružiti takvu objektivnost. Rodžers je dao veliki doprinos u spoznaji ličnosti. B.

str. Tu susrećemo osobine ličnosti koje su povezane sa dvije ili više navika reagovanja u sličnim situacijama. 2. Ajzenk je utvrdio da u ličnosti postoje četiri nivoa : 1. Bihevioristička teorija je zasigurno najegzaktniji pristup u objašnjenju ljudskog ponašanja. Ajzenkova dimenzionalna teorija se oslanja na rezultatima faktorske analize. Ajzenk je faktorskom analizom utvrdio sljedeće fundamentalne dimenzije ličnosti: 115 . Pojedinačni postupci ponašanja kao odgovori na različite podražaje. Dakle. Skiner smatra da nije cilj niti jedne nauke da samo objašnjava pojave. Utvrđivanje osnovnih faktora ili dimenzija. Ajzenk faktorskom analizom iz mnoštva manifestacija ljudskog djelovanja izdvaja manji broj faktora koji. omogućuje kompleksno sagledavanje i definiranje ličnosti. Oni imaju najniži nivo generalizacije. Na ovom je nivou najveći stupanj generalizacije. Na ovom je nivou veći stupanj uopćavanja. eksperimentalnom istraživanju i fiziološko-neurološkim spoznajama psihičkog života. 1947. Njegova definicija ličnosti glasi: "Zbir aktualnih i potencijalnih obrazaca ponašanja organizma koji su determinirani nasljeđem i okolinom. ali joj se zamjeri što u determiniranosti ljudskog ponašanja izostavlja naslijeđe i biološke faktore. 4. 3. Viši nivo su oblici ponašanja koji su uobičajeni odgovori pojedinca u istim ili sličnim situacijama. DIMENZIONALNA TIPOLOGIJA LIČNOSTI Ovu teoriju je razradio američki psiholog Ajzenk. Na ovoj razini ličnosti susreću se tipovi ličnosti kao korelacija i organizacija osobina ličnosti. gdje je S podražaj.. utvrđivati uzročno-posljedične veze i na temelju toga predviđati ljudsko ponašanje. čine osnovu psihičkog života. Polazišna osnova Ajzenkove teorije su empirijska iskustva koja se mogu objektivno utvrditi. To Skiner prikazuje formulom S-»R.25). ponašanje je funkcija podražaja iz objektivnog svijeta.Bihevioristička teorija ličnosti usmjerena je na izučavanje ljudskog ponašanja kao objektivne realnosti. koje se može egzaktno utvrditi i mjeriti na osnovu informacija o promjenama u objektivnom svijetu. konativni sektor (karakter). pa tako i psihologija ne može samo objašnjavati ljudsko ponašanje. afektivni sektor (temperament) i somatski sektor (konstitucija) (Ajzenk. prema njemu. ona nastaje i razvija se kroz funkcionalnu interakciju četiri glavna sektora u koje su organizirani ovi obrasci ponašanja: kognitivni sektor (inteligencija). kako ih on zove. već ga treba tumačiti. a R odgovor ili ponašanje. Na temelju empirijskih istraživanja a postupkom faktorske analize.

oni su u društvu smeteni. Keli. Njihova inteligencija je relativno visoka. Ajzenk smatra da se ličnost formira socijalizacijom na osnovu bioloških datosti nervnog sistema. Neke od teorija smo ranije naznačili zbog toga ih nismo zasebno predstavljali.Humanistička teorija ličnosti.a) Intraverzija . u socijalnim se zbivanjima drže u pozadini. .). apatija i da pate od labilnosti autonomnog živčanog sustava. Pa ipak. 246. nervozni. postoje neka svojstva koja se cijene u većini kultura i zbog kojih se ličnost smatra zrelom. On ne zanemaruje naslijeđe i govori da su neki živčani sistemi slabi (reaguju na slabije podražaje i lahko se umaraju).Konstitucionalna teorija ličnosti. Na području proučavanja ličnosti ostvarena je sinteza teorijskog i empirijskog rada. Maslov. Općenito oni su točni ali polagani. "(Ajzenk.Kognitivna teorija ličnosti.introverzija.stabilnost (N faktor) i c) Psihoticizam (P faktor). 116 . pa ako ih ličnost posjeduje. Dao je veliki doprinos u objektivnom sagledavanju i utvrđivanju osnovnih dimenzija ličnosti pa se uz Katela smatra najboljim poznavaocem multidimenzionalne teorije ličnosti. . Potrebno je istaći da i sljedeće teorije zaokupljaju pažnju savremenih psihologa: . zato smo u ovom kratkom pregledu iznijeli neke od teorija koje najbolje pokazuju tu genezu razvoja znanstvene teorije ličnosti. Ajzenk ovako opisuje neurotičnog introverta: "Pokazuje tendenciju razvijanja simptoma anksioznosti i depresije. Naslijeđu pripisuje i razlike u mogućnosti učenja. . njihov rječnik izvrstan i oni su obično uporni. Lewin . Ajzenkova teorija ličnosti predstavlja pokušaj objedinjavanja fenotipskog i genotipskog pristupa u proučavanju iičnosti (utjecaj naslijeđa i socijalne okoline). U nekoj društvenoj i kulturnoj sredini cijene se određena svojstva. dok su neki živčani sistemi jaki (reagiraju na jače podražaje i teže se umaraju).Motivacijska teorija ličnosti. 1947. iritabilnosti. dok u drugoj sredini se možda takve osobine mnogo ne cijene pa se ni ličnost neće smatrati zbog toga zrelom. pate od nesanice. (I-E faktor) b) Neuroticizam . nalazimo da ih karakteriziraju opsesivne tendencije.Topološka teorija ličnosti. ZRELA LIČNOST Pojam zrele ličnosti zavisi od konkretnih društvenih i kulturnih prilika. U njihovoj tjelesnoj konstituciji dominira vertikalni rast nad horizontalnim. str. onda se smatra daje zrela. a razina aktivnosti holinesteraze visoka. obuzeti osjećajem manje vrijednosti. Prema njihovim vlastitim izjavama njihovi osjećaji mogu biti lako povrijeđeni. Muraj. odani sanjarenju.. Sekrecija slina je inhibirana. Seldon. sposobnost naprezanja je slaba.. mušičavi.

visok stupanj tolerancije. smisao za humor. utvrdio da su sljedeće osobine karakterizirale te ljude: realna procjena stvarnosti. tolerantnije. jer nijedna ličnost nije u svim aspektima potpuno zrela.bolje organizuju svoje aktivnosti. odsustvo diskriminacije ljudi po etičkim i vjerskim osnovama.imaju stabilne etičke principe i vrijednosti. povjerljivije i manje neurotične. Danas postoji veliki broj psiholoških instrumenata kojima se utvrđuju pojedini segmenti ličnosti. socijalna funkcionalnost. uvažavanje drugih ljudi i posebno izražena kreativnost u svojoj struci. Koji su to modaliteti? Sta podrazumijevamo pod pojmom crta ličnosti? Koje crte spadaju u dimenziju surgentnosti i desurgentnosti? Na osnovu čega dijele temperament fiziognomisti? Koje su primarne crte na koje ukazuje Ajzenk? Definiši karakter! Koja je svojstva koja obilježavaju karakter Gilford izdvojio faktorskom analizom? Kako glasi Sprangerova klasifikacija interesa? Kako Bujaš definira pojam stav? Obrazloži svoj stav prema ratu! Koja je svrha poznavanje ljudskih stavova? Koja dva nagona prema Frojdu stvaraju libido? U čemu se ogleda razlika u shvatanju ličnosti između Frojda i Olporta? Koja od teorija prenaglašava utjecaj socijalne okoline na razvoj ličnosti? Koja je glavna zamjerka biheviorističkoj teoriji ličnosti? Opisi neurotičnog introverta prema Ajzenku! Sta karakteriše zrelu ličnost? 117 . objektivna procjena sebe i drugih. ali zrelost ličnosti se ne može na takav način utvrđivati.odgovornije su.upornije su u realizaciji svojih ciljeva.otpornije su na poteškoće. Dobijeni rezultati pokazuju u čemu je vrijednost zrelih ličnosti: . . empati-čan stav. . hiperprostorom. Navedi te momente! U čemu se ogleda dosljednost ličnosti? Obrazloži sljedeću formulu : R=f(RxS)! Katel ličnost objašnjava tzv. .U jednom istraživanju utvrđivana je razlika između ličnosti za koje se smatra da su zrele i onih za koje se načelno smatra da su nezrele. PROVJERI SVOJE ZNANJE Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta. . spontanost. . Maslov je analizom biografija većeg broja značajnih ličnosti iz prošlosti i savremenika.bolje prosuđuju druge i sebe.

jer njime se dijete uči da tačno imenuje i definiŠe određene predmete." {Pojedinac u društvu. . ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE Čovjek je društveno biće i zato se ne može proučavati izvan zakonitosti koje vladaju u društvu. pokazani uspjeh na testu inteligencije ili njegovo pohađanje crkve. mnijenje i si 118 . Ovaj je proces postepen i odvija se putem imitacije. svoju kulturu i svoju proizvodnju materijalnih dobara.utjecaj izvjesih psiholoških faktora na razne socijalne situacije i pojave. prvenstveno proučavanje stavova i grupnog ponašanja. Posmatramo li različite države i različite narode. Staje socijalna psihologija? Socijalna psihologija je psihološka disciplina koja proučava ponašanje pojedinca u društvu. uočit ćemo da uglavnom imaju i različite zakone. bilo da proučavamo njegovu sposobnost za pamćenje. U procesu socijalizacije jezik igra značajnu ulogu. svoje institucije i svoj jezik. . pa on nastavlja " Bilo da proučava čovjeka u labaratoriji. dok se organizovanim i intencionalnim odgojem čovjek oblikuje i organizovano usvaja vrijednosti konkretnog društva. Zato s pravom D. pojave i stanja i na taj način usmjerava svoje ponašanje u skladu sa normama okoline. Naime. identifikacije kao neorganizovanih i funkcionalnih postupaka. sugestije. Sta je predmet izučavanja socijalne psihologije? Socijalna psihologija razmatra: . Kreč i saradnici tvrdi daje izolovani pojedinac obična fikcija. različit jezik itd. pojedinac započinje svoj život u društvu koje ima svoje običaje. Sljedstveno svaki čovjek živi u društvenom svijetu i zato nijedan psiholog ne može da proučava ponašanje čovjeka kao vandruštvemog bića. na jezik. Zato ćemo u ovom odjeljku dati osnovne naznake socijalne psihologije jer ona razmatra ponašanje čovjeka u društvu. Jer.9. On to stiče procesom socijalizacije. različitu kulturu. 8.) Za čovjekovo ponašanje od velike su važnosti norme ili ustaljena pravila koje društvo nameće pojedincu. a sve to zajedno i još dosta toga što nismo nabrojali čini društvo.. zakone i norme.utjecaj socijalnih faktora na pojedine segmente ličnosti i na formiranje kompletne ličnosti. politiku. mi studiramo ponašanje čovjeka kao učesnika u događajima interpersonalnog ponašanja.ponašanje ljudi u različitim socijalnim situacijama. čovjek rođenjem ne donosi nikakve izgrađene stavove i utvrđene obrasce ponašanja.. na klinici ili gomili.. str. što ne može a da ne ostavi odraza i na pojedincima koji žive u tako različitim društvenim i kulturnim sredinama.

pamćenje. itd. Interpersonalno ponašanje je plod bioloških datosti (naslijeđa). Dominantnost (submisivnost). 119 . samouvjeren. socijalnog učenja (utjecaj okoline) i lične "historije" njegovih uspjeha i neuspjeha u realizaciji svojih ciljeva (ostvarenja potreba). OSOBINE INTERPERSONALNOG REAGOVANJA D. Organizuje grupe. Kreč i saradnici navodi neke od osobina interpersonalnog reagovanja: Dispozicija za uloge Nadmoćnost (društvena plašljivost). potrebno je znati osnovne principe opće psihologije. Nezavisnost (zavisnost). osjet. Svaki Čovjek se u nekim situacijama ponaša agresivno. pozadini. ne traži ni podršku ni savjet. da obavlja ? oslove na svoj način. ne smeta mu ako je upadljiv. Sa stanovišta intencionalnog odgoja (namjerni utjecaji) najvažniji su postupci uvjeravanja i prinuda. ne drži jezik za zubima. Više voli da pravi vlastite planove. Ovu osobinu interpersonalnog reagovanja treba shvatiti uvjetno. Naime. Društvo utječe na pojedinca različitim sadržajima i postupcima. INTERPERSONALNO PONAŠANJE Interpersonalno ponašanje je način kako pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. jake volje. Npr. Kao sredstva namjernog utjecaja društvo koristi različite oblike verbalne i neverbalne komunikacije koja se ostvaruju kroz proces interpersonalnog ponašanja. Zato da bi se shvatila sva raznolikost čovjekovog socijalnog ponašanja.Socijalna psihologija temelji se na spoznajama opće psihologije. teži vlasti. Zato je društveno ponašanje pojedinca u zavisnosti od njegovog načina interpersonalnog reagovanja. daje prijedloge na skupovima.). da bismo shvatili i predviđali ponašanja pojedinca u grupi. interpersonalno ponašanje. silom krči sebi put. a koje je izraženije nego kod drugih ljudi. tj. Pun pouzdanja. mišljenje. preuzima vodstvo. ali kod nekih je pojedinaca ta reakcija izraženija. Brani svoja prava. siguran u sebe. emotivno dovoljan sam sebi. jer ni jedna se osobina ne izražava na principu "sve ili ništa". nužno je upoznati osnovne zakonitosti psihičkih procesa (percepcija. Društvena inicijativnost (društvena pasivnost). potrebe. "agresivnost" kao interpersonalna dispozicija pojedinca je ponašanje koje se pokazuje u mnoštvu raznovrsnih situacija. Njega karakteriše relativna dosljednost i specifičnost u reagovanju spram drugih. voda koji naređuje i usmjerava. uporan. ne stoji u.

Naime. osobina izražajne dispozicije "agresivnost" se kod različitih pojedinaca može različito manifestirati. oponent. plemenito ponašanje. Nakon 20 godina te osobine bile su relativno stabilne. ima ljubazno. Društvenost (nedruštvenost). vjeruje i povjerljiv. U ponašanju i odavanju štrči i razmeće se. Druge napada neposredno i posredno. topao. Prezauzetost sobom (društvena ravnoteža). predusretljiv. neke se osobine ispoljavaju samo u izuzetnim situacijama. Egzibicionizam (povučenost). Agresivnost (neagresivnost). ističe se i neobično ponaša da bi privukao pažnju. uveličava sebe. prodornosti. U neprilici je kad ulazi u sobu pošto su drugi sjeli. Ljubaznost (neljubaznost). kod nekoga će se ispoljavati u verbalnoj agresiji (svađanje) a kod nekog u fizičkom napadu. U svakoj vezi nalazi razlog za takmičenje -drugi su rivali koje treba poraziti. svađalica. npr. pretjerano pati od treme. ne umije da sarađuje. Npr. b) Prodornost osobina interpersonalnog reagovanja se odnosi na intenzitet ispoljavanja u realnom ponašanju pojedinca. otvoren i pristupačan. kod nekoga to može biti stalna forma ponašanja a kod nekoga povremena i si. pokazuje izazivačku zlovolju prema vlasti. Dobroćudan. predviđa slabosti i vidi najbolje kod drugih. Učestvuje u društvenim poslovima. a) Stabilnost interpersonalnog reagovanja utvrđujemo praćenjem ponašanja pojedinca u određenom vremenskom intervalu. voli daje s ljudima. odnosno može imati različite karakteristike. 120 . ljuti se kad ga drugi posmatraju na radu. Tako je Maslov pratio 300 zaručenih parova u osobinama samopouzdanja i društvenosti. Ne rasuđuje u zauzimanju stava prema drugima. koleba se da li se umiješati u grupnu diskusiju.Sociometrijske dispozicije Prihvatanje drugih (odbijanje drugih). Zato se osobine interpersonalnog reagovanja razlikuju po stabilnosti. brani žrtvu nepravde. lahko pristupa drugima. dosljednosti i strukturi. jer se osobine razlikuju po raznim dimenzijama. traži priznanje i aplauz. Izražajne (ekspresivne) dispozicije Takmičarstvo (netakmičarstvo). KARAKTERISTIKE OSOBINA INTERPERSONALNOG REAGOVANJA Samo poznavanje osobina interpersonalnog ponašanja nije dovoljno za objašnjenje i predviđanje ponašanja pojedinca. Zainteresovan za osjećanja i potrebe drugih. a neke mogu biti prisutne u većini socijalnih interakcija. stvara mnoge druge veze. Saosjećajnost (nesaosjećajnost). sklon popuštanju. osjeća se nelagodno ako se razlikuje od drugih.

putovanja.dobijanje posla. norme. .) Društvene organizacije čini više psiholoških grupa povezanih radi ostvarenja zajedničkog cilja. što na neki način određuje funkciju grupe.oslobađanje od dosade. . pribavljanje hrane. Kako interpersonalno reagovanje određuje Čovjekovo ponašanje i njegov odnos sa drugima. GRUPNO PONAŠANJE Grupa je dva ili više pojedinaca koje vezuju zajedničke karakteristike.). . samoaktualizacija i si.uklanjanje iz domaće napregnute situacije. Te grupe mogu biti psihološke i društvene organizacije. Odnosi među Članovima psihološke grupe su uzajamno zavisni (ponašanje svakog Člana utječe na ponašanje drugog) i veže ih zajednička ideologija (vjerovanje. .. .susreti sa prijateljima. d) Struktura je zbir ocjena za jednu osobinu i ona ukazuje na nivo pojedine osobine kod pojedinca.obrazovanje. provođenje praznika i odmora. .kupovina u gradu gdje se putuje.to zahtijeva njihov gazda ili organizacija.status i prestiž. zadovoljenje seksualnih potreba.plaćeni su za to. vrijednosti. .od njih se to očekuje.dobijanje inspiracije i stimulacije. . to ćemo ukratko istaći osnove funkcioniranje grupe. 121 . Tako Gibl. Interpersonalno reagovanje pojedinca zavisi od saznanja koje čovjek ima o svijetu koji ga okružuje i potreba i načina kako ih zadovoljava. Nivo dosljednosti se mjeri povezanošću (interkoleracija) ocjena te osobine u različitim situacijama u kojima se pojedinac nalazi. Plats i Miler navode šarolikost ciljeva zbog kojih su pojedinci u društvenim grupama: . . FUNKCIJE GRUPA U grupi pojedinci mogu realizirati svoje različite potrebe (zaštita od spoljnih prijetnji. ..c) Dosljednost je kao karakteristika posebno bitna jer na neki način ukazuje na moguće ponašanje pojedinca u sličnoj situaciji. susreti s drugima na njihovom terenu ili gdje su njihovi interesi. .

Hijerarhijska struktura grupe određuje položaj pojedinca u grupi. Mala se grupa zbog toga definiše kao socijalna jedinica koju čini ograničeni broj pojedinaca. U odnosu na cilj kojeg pojedinci ostvaruju u grupi. kako je to u vojsci. Unatoč tolikoj raznolikosti potreba pojedinaca. grupe koje pružaju zadovoljstvo. Članovi grupe imaju izdiferencirane položaje koji određuju status pojedinca u grupi. Jedinstveni cilj grupe određuje i osnovnu funkciju grupe. Neki autori uzimaju i druge kriterije za diferencijaciju grupe. članovi grupe moraju međusobno sarađivati. odnosno hijerarhijski položaj. VRSTE GRUPA Grupa je. Zato kažemo da strukturu grupe čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe. Psihološke grupe bolje funkcioniraju ako imaju manji broj Članova. grupa može imati zajednički cilj kojem teži i koji podržavaju svi njeni članovi.Iz ovog primjera smo vidjeli da su različite potrebe pojedinaca u grupi. STRUKTURA GRUPE Da bi grupa mogla realizirati svoje ciljeve. od onih Čija je struktura izrazito formalna. vežu ih mnogostruke veze. za razliku od mase ili mnoštva. gdje su jasno propisane dužnosti svakog člana. Socijalna grupa ima svoju strukturu i norme. do neformalnih grupa gdje dvije osobe mogu zauzimati isti položaj (rekreativne grupe). D. Status pojedinca u grupi može biti formalno označen. društveno-akcione grupe. U nekim grupama hijerarhija je okomita i koncentracija vlasti je u vrhu. U odnosu na broj članova se spominju velike i male grupe itd. Ponekad su statusni simboli važni za jačanje identifikacije sa grupom. stvaralačke grupe. Kreč navodi primjer kada su statusni simboli sami sebi svrha: 122 . razred). tako se spominju primarne grupe (porodica. U toj saradnji različiti članovi imaju različite uloge koje vremenom postaju ustaljen sistem međusobnih odnosa. Grupe se međusobno značajno razlikuju prema svojoj strukturi. razlikujemo: radne grupe. kohezivna skupina u kojoj pojedinci imaju zajednički cilj. Statusni simboli imaju smisao da članovi grupe mogu lahko zapaziti poziciju pojedinca i da se ponašaju u skladu sa propisanom normom. Upravo to i određuje vrste grupa. jer je tad veći međusobni utjecaj članova grupe. vojna jedinica. dok se opet u nekim grupama vlast raspoređuje na članstvo.

jer svi članovi grupe su na izvjestan način vođe. Članovi grupe koji imaju najveći utjecaj na grupu su vođe. VODSTVO U GRUPI Vođa je onaj član grupe koji utiče na njenu aktivnost.. Jedna velika Čikaška kompanija izazvala je poveću krizu prije nekoliko godina kad je nabavila novi tip stolice sa uspravnim naslonom kako bi ih dva-tri njena rukovodioca isprobali." "Čist. odnosno s kim nikako ne bi sarađivao. univerzalno je priznat kao uniforma naučnika. Sociometrijska analiza pruža podatke o položaju pojedinaca u grupi i frekvenciju dodira."Prije nekoliko godina jedna je kompanija otvorila u Dalasu svoj novi ogranak s pet novih potpredsjednika koji su smješteni u istovjetne kancelarije. Moreno je razvio ovu metodu za utvrđivanje međusobnog prihvatanja ili neprihvatanja članova grupe. Vodstvo je kvantitativna varijabla. koliko i s kim članovi grupe komuniciraju i sarađuju. Prvobitna funkcija laboratorijskog mantila kao korisne haljine koja štiti kožu i odjeću od oštećenja u laboratoriji. tako i članovi grupe mogu da utječu na vođu. osjećali su se bijedno. Članovi grupe mogu formalnog vođu prihvatiti kao daje to njihov izbor. 123 . Oni koji nisu dobili stolicu. vojne jedinice) vođu najčešće određuje neko izvan grupe. Sve je bilo mirno dok jedan nije upotrijebio svoj potrošni fond da pribor za pisanje s jednim perom zamijeni s dva pera. Od svakog člana grupe se traži da se izjasni o tome s kim bi najradije sarađivao na nekom poslu. U formalnim grupama (npr. bijeli mantil. Za prikazivanje strukture sviđanja i nesviđanja.. Ovim se postupkom može otkriti kako. tzv. radi spasa dostojanstva. Za četiri dana svi potpredsjednici imali su već pribor sa tri pera. članovi sami biraju vođu. prihvatanja i neprihvatanja članova grupe koristi se grafički metod." UTVRĐIVANJE STRUKTURE GRUPE Najčešći postupak kojim se utvrđuje struktura grupa je sociometrijska analiza. Vodstvo je interpersonalno ponašanje jer kako vođa može da utječe na ponašanje Članova grupe. Svaka kultura i svaka grupa ima različite predstave o tome kakav bi trebalo da bude "pravi vođa". kupio stolicu za svoj novac i krišom je unio u svoju kancelariju. ali se dešava da takvo vodstvo nije prihvaćeno u grupi. zamijenjena je malo-pomalo funkcijom statusnog simbola. pa je jedan od njih. koji seže do koljena. U grupama u kojima ne postoji neki jasno propisani sistem postavljenja vođe. sociogram.

Sociogram vodstva ® 124 . "žrtveni jarac" i si. Ovakvom vođi odgovara apsolutistička funkcija i zato ju podupire. Tako neki autori funkcije vodstva dijele na glavne i sporedne. određivanje politike grupe. pristupačan je članovima grupe. s vođom u sredini i sa malo veza među članovima. Ovakav vođa pokazuje obzir prema članovima. naglašava skladne unutrašnje odnose. pogodna za agresiju i sukobe među članovima grupe. de mokratski vođa je agent ili predstavnik grupe. motivisanjem članova grupe održava se unutrašnja harmonija. si. Demokrata nije za isključivu vertikalnu hi jerarhiju i zbog toga ne dozvoljava specijalne privilegije. kontrola unutrašnjih odnosa. planove. Autokratski vođa ima apsolutnu vlast. Razmatrajuće ponašanje. istrajava na svojim naređenjima. Na ovaj se način formira "dvorska garda". nagrađivanje i kažnjavanje i arbitraža među članovima grupe. sam određuje politiku. Vođa koji dobija visoke ocjene za ponašanje u kriznoj situaciji traži nove ideje. U sporedne funkcije se ubrajaju: spoljni simbol grupe. diriguje aktivnošću Članova. očinska funkcija.FUNKCIJE VOĐE Funkcije vođe zavise od vrste i strukture grupe. Proširuje svoju odgovornost i na druge članove te podstiče kohe ziju grupe. Za razliku od diktatora. 19. predstavljanje grupe. ideolog. Sociogram takve grupe je u obliku zvijezde. nagrađuje ih. AUTOKRATSKO I DEMOKRATSKO VODSTVO Autokratsko i demokratsko vodstvo su dva diajametralno suprotna načina rukovođenja. Atmosfera u ovakvim grupama je napregnuta. ne savjetuje se sa ostalim članovima. planiranje. Njemu također ne odgovara saradnja među članovima grupe. Ovaj tip vodstva ima vertikalnu hijerarhiju u kojoj je vođa u kontaktu sa vođama drugoga reda. vrhovni je pokretač i sudija. između kojih ima više prelaza. PONAŠANJE VOĐE Holpin i Vajner su faktorskom analizom utvrdili dvije nezavisne dimenzije ponašanja vođe: 1. 2.. zbog čega i podstiče segregiranu strukturu grupe. Demokratski vođa podstiče ostale članove da učes tvuju u određivanju ciljeva i planova grupe. zahtijeva od članova da se pridržavaju normi. "tjelohranitelji" i si. Glavne funkcije su: izvršna. Započinjanje i usmjeravanje. kakav je autokratski vođa. odnosi se na ponašanje vođe u situaciji kad se grupa nalazi u krizi. svi služe da održe status vođe. sam nagrađuje i kažnjava.

struktura demokratskog vodstva u maloj (c) i većoj grupi (d) Kako članovi grupe vide vođo? 1. Prije bi se moglo reći da karakteristike vođe zavise od sastava grupe i vrste zadatka koji je pred grupom. .dominantniji. 4. iskustva govore da su neke osobine češće kod vođa nego kod članova grupe. . Manje u svojim istraživanjima ustanovio da su vođe: . SI. Vođa mora da odgovara očekivanjima sljedbenika. Vođa mora biti opažen kao "najbolji od nas".usklađeni] i.imaju veću iterpersonalnu senzitivnost. 20. i ustanovljeno je koji ispitanik najmanje govori. U demokratskoj grupi je veća motivacija za rad. Tako je u jednom eksperimetu od četiri osobe zatraženo da raspravljaju o jednom problemu.Bez demokratskog vođe grupa može izvjesno vrijeme funkcionirati. dok kod autokratskog se grupa "ruši ko kula od karata". KARAKTERISTIKE VOĐE Rađena su mnogo istraživanja da se utvrdi koji su to pojedinci i kakva svojstva treba da imaju kako bi mogli upravljati ljudima. Vođa mora biti opažen kao "većina nas". a crvena sijalica kada njihovi prijedlozi nisu dobri. 2.fleksibilniji. 3. Rezultati su ukazali da ne postoje osobine ličnosti koje bi ukazivale na vođu u svim situacijama. Utvrđeno je da se pojedinci koji više govore mogu nametnuti za vođu u grupama čiji se članovi još dovoljno ne poznaju. .manje konzervativni. . U toku eksperimenta ispitivači 125 . Struktura autoritarnog vodstva u maloj (a) i većoj grupi (b). Međutim. Vođa mora biti opažen kao "jedan od nas". Tada su eksperimentatori instruirali ispitanike da će im se paliti zelena sijalica kada se jave za riječ i daju konstruktivan prijedlog za rješenje problema. Svaki od ispitanika mogao je da vidi samo svoje sijalice.

ide se u rizike. POJEDINAC U GRUPI Olport kaže da je ponašanje pojedinca u grupi djelimično određeno bazičnom ličnošću koja je. član 126 . Umjesto da su teret. Rampav kaže: "Nije dovoljno da budeš direktor. U savremenom društvu pojedinac je istovremeno član više različitih grupa. Umjesto pasivnog čekanja. komunikativniji. zbog čega ih ostali češće biraju za vođe. a to je moguće naučiti. Većina istraživača slaže se da su vođe inteligentniji od prosječnih članova. Osim međusobnog takmičenja postoji i saradnja. Mada je nekome bliže upravljanje ljudima. U tom području potrebno je poboljšanje. nego kad se neko sprema da postane inženjer u automobilskoj industriji i da tamo konstruira bolji klip. Međutim. ambiciozniji i objektivniji u procjeni situacija. Tako navodi mišljenje prof. u pismenoj i usmenoj komunikaciji. kako kaže Caraeige. pripremaju planove za biznis." Carnegie tvrdi da uspješan vođa nije samo menadžer. Za vođu je potrebna obuka. sigurniji u sebe." "Važan je kralj. Ispitivači su ovakav odnos u grupi tumačili tako da osobe koje više govore ostavljaju dojam većeg zanimanja za grupu i njene interese. izvan kontrole grupe. ali će istrčati onaj jedan dodatni krug samo radi priznanja. Quelch5 koji kaže: "Inteligentni mladi ljudi savladaju velike količine brojki. radnik u fabrici. ništa lakša." "Ljudi rade za novac. niti jednostavnija. Ubrzo se pokazalo da ispitanik koji je stimuliran ima više udjela u diskusiji i da se njegov sociometrijski status povećao. Ljudi mogu naučiti da u svom životu rezultatima postignu zadovoljstvo. moraš posjedovati sposobnost usmjeravanja drugih. Carnegie u svojoj knjizi "Lider u vama" piše o američkom iskustvu u upravljanju ljudima. pohvale i nagrade. čovjek je društveno biće. pa je stoga "i u dobru i u zlu uvijek i zasvagda član grupe ". Čovjek se po prirodi ne rađa da bude vođa. Navodi primjer postdiplomskog studija na Harvardu o komunikologiji i vodstvu.su namjerno manipulirali i ispitaniku koji je prije najmanje govorio stalno palili zelenu sijalicu a ostalim crvenu. iskustva su pokazala da se i vodstvo može naučiti. Tako u jednom danu može biti u različitim ulogama (otac. a seljaci se mogu žrtvovati. Umjesto tajnosti. u izvjesnom smislu. ali će zato na području međuljudskih odnosa nastava na Harvardu pretrpjeti korjenite promjene. J. u timskom radu i u drugim ljudskim vještinama. on je prije svega vođa. D. analiziraju tržišta. " Pravila šahovske igre školski su primjer hijerarhijskog poretka i njegovih posljedica. prelazi se na zajedničko korištenje potrebnih informacija. ljudi postaju bogatstvo tvoje firme. ali da nema nekih posebnih karakteristika koje bi bile zajedničke svim vođama.

amaterskog pozorišta, član vjerske zajednice, član šahovskog kluba i si.)- Linton kaže da pojedinci obično obnašaju uloge prije sukcesivno nego simultano. Zbog toga je moguće da pojedinci imaju mnogostruke uloge, a da ne zapadaju tako često u sukob uloga. Pa, ipak, do sukoba uloga dolazi.

KADA I ZBOG ČEGA SUKOB ULOGA?
Do sukoba uloga dolazi kada pojedinac obnaša dvije uloge koje su antagonističke. Naprimjer sukob između uloge žene domaćice i žene političara. Žena koja zauzima istovremeno te dvije uloge, nailazi na poteškoće, jer uloga domaćice podrazumijeva daje kuća na prvom mjestu, dok uloga političara zahtijeva veliki angažman u političkom i javnom životu i, zbog toga, često izbivanje iz kuće. Berčard navodi primjer sukoba između ratničke uloge oficira i nenasilne uloge svećenika. Za razrješenje ovakvog konflikta, pojedinci najčešće, prema ovom autoru, primjenjuju ove odbrambene mehanizme: Racionalizacija."~NGko mora da donese ovim mladićima jevanđelje". Razdioba:"~Poda.j caru carevo a Bogu Božije". Represija: "Ne vidim nikakav sukob". Povlačenje:"^ bih želio da o tome govorim". U zapadnoj civilizaciji najčešći sukob zbog antagonizma uloga imaju tzv. "marginalni ljudi". Stounkvis ih ovako definira: "Onaj koga je sudbina osudila da živi u dva društva i dvije ne samo različite već i antagonističke kulture. "To su uglavnom pripadnici manjina, imigranti, kriminalci i si. Razne uloge koje pojedinac ima u grupama odražavaju njegovu ličnost, ali i očekivanja kakva, prema mišljenju pojedinca, drugi imaju od njega. Sukobi uloga mogu nastupiti i zato što su u antagonizmu očekivanja drugih, kako ih pojedinac vidi, i njegove stvarne težnje. To se zove inkopatibilnost uloga. KONFORMIZAM NASPRAM NEZAVISNOSTI POJEDINCA Konformizam je oblik interpersonalnog ponašanja kada pojedinac popušta pritisku grupe u suđenju ili akciji, što proizilazi iz sukoba između vlastitog mišljenja i onoga koje zastupa grupa. Kao socijalno biće, čovjek mora prihvatati vrijednosti i norme društva, zbog čega u ljudskom ponašanju ima dosta konvencionalnosti i jednoobraznosti. Međutim, zajednički stavovi i konvencije, kao dobro "podmazani" žlijebovi društvenog ponašanja, ne izazivaju sukobe unutar pojedinca jer ih on prihvata kao svoje oblike ponašanja. Prava je suština konformizma da pojedinac popušta pritisku grupe i prihvata njene vrijednosti i ponašanje. 127

Nasuprot konformizmu je protivkonformizam, kao oblik ponašanja kada se pojedinac aktivno suprotstavlja grupi (Baš u inat neću kao drugi). Protivkonformizam treba razlikovati od nekonformizma kao dimenzije nezavisne ličnosti. Nezavisna ličnost sama odlučuje, da li će prihvatiti ili neće grupne norme, nije neopravdano podložna pritisku grupe niti je neopravdano nošena silama otuđenja od grupe. Od čega zavisi konformizam?
1. Situacija u kojoj se pojedinac nalazi može utjecati na prihvatanje grupnih 2. 3.

4. 5.

pritsaka. Istraživanja su pokazala daje popuštanje veće u teškim situacijama. Veličina grupe - u principu pojedinac je podložniji pritisku veće grupe. Sastav grupe - posebno je značajno ko su članovi opozicije i koliko ih ima (npr. laik će lakše prihvatiti mišljenje atomskih fizičara o opasnosti atomskog zračenja, čak i kad oni nisu u pravu). Jačina prinude - nagrada i kazna značajno utječu na konformističke ponašanje. Siri društveni kontekst - političke, sociološke i historijske prilike utječu na konformizam

Naglasili smo da ponašanje pojedinca u grupi zavisi od karaktera grupe, s jedne strane, i karakteristika pojedinca, s druge. Naime, u formalnoj grupi struktura grupe i pravila ponašanja su određeniji. Tu svako ima svoje mjesto i ulogu. U neformalnoj grupi obaveze pojedinca prema pojedincu i prema grupi su manje, ali dešava se da se pojedinci prije povinuju pravilima neformalne grupe, vjerovatno stoje to njihov izbor. Na ponašanje pojedinca posebno utječe da lije grupa organizovana na autokratski ili demokratski način. U autokratskim grupama pojedinci izvršavaju naređenja, disciplina je nametnuta i zato pojedinci, kad im se za to ukaže prilika, krše pravila. Demokratska grupa daje mogućnost svim Članovima da uzmu učešća u radu i razvoju grupe, zato oni to doživljavaju kao svoj izbor i savjesnije izvršavaju svoje obaveze. NA KRAJU OVOG POGLAVLJA
v

Čovjek današnjice je član različitih grupa, jer jedino stupanjem u grupe i organizacije može donekle da kontroliše političke, ekonomske i društvene sile koje prijete njegovoj individualnoj slobodi. S druge strane, postavlja se pitanje kako da čovjek očuva svoju individualnost u grupi. Na ovo pitanje socijalna psihologija odgovara: niti pojedinac ili društvo; niti pojedinac protiv društva; niti pojedinac i društvo; već samo pojedinac u društvu. 128

ODGOJ ZA DEMOKRACIJU I RJEŠAVANJE SUKOBA Svijet u kome živimo pun je protivrječja, zbog čega dolazi do sukoba između pojedinaca i grupa. Sukob se zbiva u porodici kao posljedica loših socio-ekonomskih uvjeta i loših odgojnih postupaka. Do sukoba u društvu između različitih društvenih slojeva dolazi zbog različitih interesa i pozicija. Sukob se zbiva između različitih političkih, vjerskih, etničkih i kulturnih zajednica zbog različitih stavova i ideologija. Konačno, sukobi se događaju i između naroda i država, koji često prerastaju u oružane sukobe. Sukobi mogu biti nasilni i nenasilni, otvoreni i prikriveni, trajni i trenutni. U posljednjih desetak godina u svijetu je vođeno na stotine ratova, koji su odnijeli na stotine hiljada ljudskih života i napravili materijalne Štete na milijarde dolara. Danas je u svijetu više desetina ratnih žarišta, koja mogu u svakom trenutku eskalirati u prave ratove.
ZAJEDNIČKI MEĐUSOBNO OVISNI TEMELJI DEMOKRACIJE

VRIJEDNOSTI

SLOBODA

DOSTOJANSTVO OSOBA JEDNAKOST PRAVA

razmimoilaženje vezano uz vrijednosti

sloboda mišljenja

dostojanstvo osoba jednakih prava

zahtijeva zahtijeva odabiranje sudjelovanje

argumentacija

raspravljanje, da bi se odlučilo SI. 21. Zajednički međusobno ovisni temelji demokracije

129

Sukobi mogu biti unutar grupe i između grupa.pretvaranje sukoba u međunacionalni.izbjegavanje. veoma značajno je pitanje vodstva koje tretira socijalna psihologija. u njima svi gube. Temeljna oznaka demokracije je pluralizam. . Kroz historiju demokracija se različito očitovala i tumačila i bila proizvod koliko razuma toliko i volje..obuzdavanje i .naglašeno neprijateljstvo spram druge grupe. . . dopuštajući svakom pojedincu i skupini da iskaže svoj glas. Sa stanovišta demokracije.negativno tumačenje komunikacije druge grupe.jaka kohezija unutar suprotstavljenih grupa. Montinje navodi tri cilja važna za odgajanje za demokraciju: 3.prema Luthansu. A. a najugroženije kategorije su djeca i starije i nemoćne osobe.precj enj i vanj e svoj e grupe. Pluralizam podrazumijeva uvažavanje različitosti među ljudima u mišljenju i djelovanju. koje se same ne mogu zaštiti. sloboda i jednakost prava. čovjek može jedino iskazati svoju čovječnost u društvu. NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA Do sukoba dolazi zbog nespojivih tendencija i djelovanja između pojedinaca i grupa. O tome smo dali neke informacije u poglavlju koje tretira sadržaje iz socijalne psihologije.ohlađivanje.stalno traganje za krivcima i žrtvama. 1. . . . međuvjerski itd. . 2. Odgoj za demokraciju podrazumijeva usvajanje vrijednosti koje su univerzalne i koje su naslijeđe pozitivnih iskustava ranijih generacija. Osnovni temelji demokracije su: vrijednosti. Šta je demokracija? Klasična definicija demokracije glasi: Demokracija je upravljanje narodom od strane naroda.). Teorijske spoznaje iz psihologije.konfrontacija ( Daft . prvenstveno one iz socijalne psihologije su fundamentalna osnova za razvijanje strategije odgajanja za demokraciju. Socijalna psihologija se bavi upravo problemima ponašanja čovjeka u društvu. Zbog svega ovog danas se u svijetu pridaje velika pažnja odgajanju ljudi za demokraciju i nenasilno rješavanje sukoba.Sukobi ma koje vrste bili nikome ne donose koristi. Osnovne karakteristike međusobnog sukoba su : . Kao društveno biće. J30 . Jedno od ključnih pitanja u odgoju za demokraciju jeste nenasilno rješavanje sukoba. 1989. . Demokracija je društvena kategorija i uključuje sve građane.

Brajša kaže u "Pedagoškoj komunikologiji": "Konflikt (sukob) ne pada iz vedra neba. Ova konstatacija se mora uzeti uvjetno. što je kompromis. agresivna oligarhija. odnosno onaj koji je pobjednik. opći pritisak. a ja gubim" i "svako gubi". mladi se mogu odgajati za pravu demokraciju u društvu. mijenjanje partijske linije. Interesantno je njegovo promišljanje o pozitivnim efektima konflikata u školi. "ti dobivaš . zabranjena različita mišljenja. oni imaju svoju historiju nastajanja. ne može biti potpuno zadovoljavanje strana u sukobu. P. prestanak traženja rješenja. neprijateljstvo. neuspjeh skupnog funkcioniranja. skepticizam. jer svako mora ponešto izgubiti i dobiti. jer Brajša misli da se kroz školu mladi trebaju učiti demokraciji i rješavanju sukoba nenasilnim sredstvima. Robins predlaže i četvrtu metodu koju naziva saradnja. Unutar šire skupine: ratno stanje. nemogućnost kompromisa. sumaglica. Prethodi sparina. onemogućena kreativna saradnja.Sukobi između pojedinaca i skupina ne izbijaju tek tako. Kako P. Prve dvije metode nisu dobra rješenja u rješavanju sukoba jer uvijek postoji onaj koji je poražen. 131 . Rješavanje sukoba ovom metodom odgovara stranama u sukobu. Stoga S. POSTUPANJE U SUKOBU ( KONFLIKTU) Prema Tomasu Gordonu postoje ove metode rješavanja konflikta: "ja dobivam. prisila u podržavanju odluka. Posljedice postupka "Pobjeda . Ove metode ne rješavaju konflikt nego ga odgađaju za neko vrijeme kada će poraženi tražiti priliku da pobijedi. Kroz rješavanje školskih konflikata. a ti gubiš". ako bi škola skrivala konflikte. Otvoreni sukob je vrh sante leda. prilagođavanje ili napuštanje.poraz" prema P. Tvrdi daje samo "konfliktna škola" stvarna odgojna ustanova." Brajša se bavi sukobima u školi i njihovom nadilaženju. Rješenje sukoba prema metodi svako dobiva. jer zajednički traže najbolje rješenje. Tako zagovara da u školi mora biti razrađena strategija rješavanja konflikata. što svakako i ne bi mogli. Brajši Među partnerima: antagonizam. slaba vidljivost.

Za uspješno rješavanje sukoba osnovna pretpostavka je komunikacija. Zbog toga je potrebno ljude sistematski odgajati da znaju uspješno komunicirati. interesa i ciljeva a ignoriranje protivnikovih. Prilagođavanje je metoda u kojoj se vlastite potrebe prilagođavaju ili se odustaje od njih za račun onih protivnika. kompromis i saradnja. Koji je postupak najracionalniji u rješavanu sukoba? 132 . PROVJERITE SVOJE ZNANJE Sta je predmet proučavanja socijalne psihologije? Kako se zove način na koji pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. interesi i ciljevi.RJEŠAVANJE KONFLIKTA Tomas i Ovens (Thomas i Owens) preporučuju ove metode u rješavanju konflikta: kompeticija. Kompeticija podrazumijeva samo zadovoljavanje svojih potreba. prilagođavanje. U čemu se ogleda osobina interpersonalnog reagovanja dispozicija t(a uloge prema D. izbjegavanje. gdje je prisutna kooperativnost protivničkih strana da iznađu najbolja zajednička rješenja. Kreču i saradnicima? Koje grupe imamo u odnosu na cilj koji pojedinac ostvaruje u grupi? Sta čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe? Objasni razlike između autokratskog i demokratskog vođe! Koje karakteristike vođe je ustanovio Man? Napravi razliku između konformizma. u kojoj postoji aktivno slušanje. protivkonformizma i nezavisne ličnosti! Od čega zavisi konformizam? Koja je temeljna odrednica demokracije? Koji su osnovni temelji demokracije? Obrazloži posljedice postupka u rješavanju sukoba "Pobjeda —pora^\ prema Brajši. Kompromis se postiže pregovaranjem da se udovolji i vlastitim i potrebama protivnika. Saradnja je jedini način rješavanja sukoba. davanje i primanje otvorenih i iskrenih poruka i poštivanje druge strane. Izbjegavanje je postupak u kome se bježi od problema i ne uzimaju se u obzir ni svoje ni tuđe potrebe.

tako daje danas jedina vrsta na planeti koja svjesno upravlja svojim ponašanjem. Psihologija kao nauka koja proučava psihički život čovjeka u svom njegovom totalitetu podrazumijeva proučavanje razvoja psihičkog života. i predvidi proces međusobno povezanih promjena do kojih je došlo usljed sazrijevanja i učenja. upravo zahvaljujući socijalnom iskustvu. METODE RAZVOJNE PSIHOLOGIJE Razvojna psihologija u svom istraživanju koristi se metodama opće psihologije prilagođenim njenom specifičnom predmetu izučavanja. Bez obzira koliko su te procjene tačne. Tako možemo reći da razvojna psihologija proučava psihički razvoj čovjeka. Za filogenetski razvoj čovjeka vezano je i socijalno iskustvo. Kako filogenetski razvoj čovjeka nadilazi mogućnosti egzaktnog utvrđivanja razvoja psihičkog života čovjeka. Procjene se kreću od 25. 133 . što nazivamo fenotip. zove se razvojna psihologija. Na osnovu navedenih naznaka razvojnu psihologiju možemo definisati: Razvojna psihologija je grana psihologije koja teži da opiše. Za razliku od filogeneze koja je razvoj vrste. U svom filogenetskom razvoju čovjek je procesima adaptacije usavršio svoje biološke i psihičke strukture. zahvaljujući kome svaka generacija nastavlja" na ramenima prethodne. koji nastaje pod utjecajem okoline. Čovjekov psihički i fizički razvoj je uvjetovan biološkim naslijeđem što se u biologiji naziva genotip. sasvim je sigurno da se čovjek kroz veoma dug vremenski period usavršavao i prilagođavao svoje ponašanje uvjetima življenja.10. koji je uvjetovan biološkim zrenjem. tako i razvoj psihičkog života možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. objasni. Ovaj razvoj čovjeka kao vrste zovemo filogenetski razvoj. ali i nekim koje su svojstvene samo ovoj grani psihologije. ontogeneza je razvoj jedinke.000 do 300. Kako čovjekov razvoj možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. U životinjskom svijetu svaka jedinka iznova razvija svoj biološki repertoar i tako vrsta uvijek počinje ispočetka. odnosno odgojem i obrazovanjem. ali na čovjeka djeluju i mnogi spoljni utjecaji. i psihički razvoj. PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA Naučnici različito procjenjuju kada se pojavio čovjek na Zemlji.000 godina. Grana psihologije koja proučava i istražuje psihički razvoj čovjeka od začeća do smrti. to se psihologija usredsredila na proučavanje psihičkog života čovjeka kroz individualni razvoj. Ontogeneza čovjeka je znatno drugačija. mijenjajući njegove psihofizičke karakteristike. razumije.

Kada bi poljubili sina. moraju prethodno instruirati kako bi bili što objektivniji. 134 . U razvojnoj psihologiji ova se metoda ne može koristiti na svim uzrastima. Posmatranjem i praćenjem razvoja blizanaca. Introspekcija je naučna metoda koja je svojstvena samo psihologiji. kada bi obukli sina. ako ih i zapaze. Bilo je istraživanja kada su roditelji bili sami istraživači pa su se trudili da im ponašanje bude uvijek isto. jer je čovjek često subjektivan u svom opažanju. psihomotornom razvoju čovjeka pod utjecajem naslijeđa i socijalne okoline. jer ona slabije mogu zapažati svoje psihičke doživljaje a zbog oskudnog rječnika neke doživljaje. roditelji su pristrasni u opažanju svoje djece. Kako je sredina ista. Darvin je počeo da bilježi reakcije svog djeteta neposredno poslije rođenja. Poseban oblik metode opažanja u razvojnoj psihologiji je kontrola naslijeđa opaženjem identičnih (monozigotnih) blizanaca. ali unekoliko različite nasljedne osobine. Kod djece je ova metoda teško primjenjiva (u nekim periodima uopće nije primjenjiva). pa se razlike u razvoju mogu pripisati razlikama u naslijeđu. stoje u razvojnoj psihologiji teško postići.1. Furlan navodi kontrolu identične okoline kao metodu za istraživanje utjecaja naslijeđa na razvoj pojedinca. onda se može eksperimentalno utvrđivati utjecaj različitih spoljnih faktora na njihov razvoj (što je oblik sistematskog eksperimentalnog opažanja). danas je moguće sistematski opažati reakcije djeteta i prije rođenja (prenatalni period). jer se ni roditelji ne ponašaju uvijek isto i uvijek isto prema svoj djeci. Zahvaljujući visokom dometu tehnike (ultrazvuk). npr. Opažanje je naučna metoda koja podrazumijeva objektivnost. Njihovo istraživanje je dalo dosta pouzdane podatke o razlikama u razvoju čovjeka i majmuna. 2. Npr. Zato se ispitivači koji istražuju psihički razvoj čovjeka metodom opažanja. ne mogu opisati. razlike u razvoju se mogu uglavnom pripisati utjecaju nasljeđa. Kako monozigotni blizanci imaju dosta slične nasljedne karakteristike. Identičnost okoline moramo shvatiti uvjetno. Tako on navodi da braća i sestre imaju istu porodičnu sredinu. onda bi poljubili majmuna. Osnovni pristup u primjeni metoda i postupaka u razvojnoj psihologiji mogu biti transverzalni i longitudinalni. psihologija je mnogo naučila o emocionalnom. Objektivnost opažanja se postiže primjenom valjanih psiholoških instrumenata (upitnici. Trudili su se da im ponašanje bude potpuno isto prema sinu i majmunu. Metoda objektivnog opažanja je osnovna metoda u razvojnoj psihologiji. bračni par Kelog je usvojio malog majmuna i zajedno ga odgaja sa svojim sinom. skale). intelektualnom. onda bi isto tako obukli i majmuna. zbog čega se smatra prvim naučnikom koji je sistematski počeo da primjenjuje opažanje u razvojnoj psihologiji. Objektivnost se postiže i tako da jednu te istu pojavu opaža više istraživača i onda se može dobiti objektivniji rezultat. Ovaj pristup je posebno primjenjiv kada u jednoj porodici živi pravo i usvojeno dijete.

Tako. te se na taj način dolazi do karakteristika razvoja u raznim periodima. prema ovom kriteriju.faza stabilizacije (ravnoteža) i .poznavanje normi psihofizičkog razvoja omogućuje praćenje individualnog razvoja djeteta. . Npr. Njih treba uzeti uvjetno jer su među pojedincima značajne razlike u razvoju.faza frontalnog rasta funkcija (evolucija). RAZVOJNE FAZE U PSIHIČKOM RAZVOJU ČOVJEKA Psihički razvoj čovjeka je kontinuiran proces koji ima svoje tipične hronološke karakteristike. gdje ima i najviše razlika u periodizaciji razvitka. ali sa jasnim ciljem i po unaprijed propisanom protokolu. opažanje iz dana u dan ponašanja djeteta. Andrilović navodi ove faze: .faza specijalizacije (involucijski procesi). longitudinalni pristup može biti i praćenje neke pojave u istom trenutku kod ispitanika razne dobi. kakav je primjer vođenje dnevnika djeteta od rođenja do nekog perioda. Posebno je teško razgraničiti psihički razvoj u djetinjstvu. istraživanje fonda riječi djece različite dobi. Transverzalni pristup predstavlja presjek neke pojave i prikladan je za istraživanje općih zakonitosti psihičkog razvoja. karakterističnih za većinu ljudi. Ova metoda je svojevrsni oblik objektivnog opažanja.praćenje i poređenje psihofizičkog razvoja može poslužiti kao osnova za poduzimanje adekvatnih . Longitudinalni pristup istraživanja u razvojnoj psihologiji je sistematsko praćenje neke pojave u dužem vremenskom razdoblju. Npr.podaci o psihofizičkom razvoju mogu biti dobra osnova za predviđanje i usmjeravanje razvoja. Objektivnost se postiže zahvaljujući ustanovljenoj normi (baždarenosti). S druge strane. na raznim mjestima i u raznim uvjetima.Transverzalni pristup je istraživanje neke psihičke pojave kod ispitanika različite dobi u isto vrijeme. Ovaj je postupak jednostavniji i ekonomičniji od longitudinalnog jer se za kratko vrijeme može doći do određenih rezultata. . gdje se ispitanicima daju standardizirani zadaci da ih riješe. Periodizacija psihičkog razvoja čovjeka ima smisla zbog sljedećeg: . stoga se u posljednje vrijeme sve više spominje funkcionalna periodizacija u kojoj se kao kriterij za podjelu ne uzima vrijeme već razvitak pojedinih funkcija. . ispada da su promjene zbog vremena a ne zbog procesa koji se odvijaju. Periodizacija psihofizičkog razvoja je proizvoljna podjela koja u stvarnosti nije tako strogo odijeljena. To opažanje može biti više ili manje kontinuirano. 135 . Kako se u periodizaciji najčešće uzima vrijeme kao osnovni faktor podjele razvojnih perioda.postupaka i mjera za pospješivanje razvoja.

Spajanjem muške i ženske oplodne ćelije nastaje nova ćelija. Koliko je brz embrionalni razvoj svjedoči podatak da bi čovjek kada bi nastavio da se razvija takvom brzinom s dvadeset 136 . PSIHOFIZIČKE KARAKTERISTIKE POJEDINIH RAZVOJNIH RAZDOBLJA Prenatalni period Ovo razdoblje traje od začeća do rođenja i dijeli se na: Period zigote koji traje oko dvije sedmice. od dvadesete do šezdeset pete godine od šezdeset pete do kraja života Na temelju karakterističnih razlika u pojedinim fazama psihičkog razvoja čovjeka. Zrela dob 8. koja se spušta u niz jajovod u maternicu. Prvo djetinjstvo 4. Periodi i trajanje psihičkog razvoja čovjeka Period razvoja 1. Tabela 1. razvojna psihologija se diferencirala na dječiju psihologiju. Predškolski period 5. ali ćemo u objašnjenju pojedinih perioda objasniti i funkcionalni kriterij. Period embriona traje oko deset sedmica. Kada se ovum pričvrsti na zid matrice. gdje se prvih desetak dana hrani iz žumanjka ženske oplodne ćelije. Prenatalni period 2. psihologiju djetinjstva i mladosti i psihologiju odraslog čovjeka. Mladenaštvo a) pubertet b) adolescencija 7. stvara se placenta i preko nje se onda počinje hraniti iz majčine krvi. Školski period 6.Radi bolje sistematike u pregledu psihofizičkog razvoja čovjeka. ovum. Starost Trajanje razvoja od začeća do rođenja od rođenja do kraja druge godine dvije sedmice poslije rođenja od rođenja do kraja druge godine od druge do treće godine od treće do šeste godine od šeste do dvanaeste godine od dvanaeste do osamnaeste (dvadesete) godine od dvanaeste do petnaeste godine od petnaeste do osamnaeste (dvadesete) g. U ovoj se fazi plod intenzivno razvija posebno glava i živčani sistem. mi ćemo se poslužiti periodizacijom u kojoj je vrijeme osnovni kriterij. Rano djetinjstvo a) novorođenče b) dojenče 3.

) Odmah poslije rođenja djetetu treba uspostaviti biološke funkcije disanja.ako se dodirne taban. da se iznenada jako ne uplaši. a ispitivanja su pokazala da može sticati i uvjetne reflekse. A. droge). pravi pokrete rukama. kao što to sigurno iskustvo potvrđuje. Period fetusa traje od početka trećeg mjeseca trudnoće do rođenja. Refleks nožnog hvatanja (plantarni rejleks) . on reaguje. to škodi zdravlju budućeg novorođenčeta. da se jako ne naljuti. U ovom je razdoblju sporiji rast. Krajem ovog perioda naziru se konture čovječijeg tijela.) Sa stanovišta psihologije razdoblje fetusa je posebno značajno za kasniji psihički razvoj.ako mu se dotakne dlan. Inače. da se ne žalosti itd. Refleksne reakcije su osnovni odgovori djeteta na podražaje iz vanjskog svijeta. ali ako se kucka u majčin trbuh. Refleksi novorođenčeta Refleks sisanja. Štaviše. Babinski refleks . U tom je razdoblju fetus u stanju refleksno reagirati. ljuto. Proizvede li se i zvuk neposredno pred kuckanje u trbuh i tako se više puta ponovi.na podražaj se trgne i širi prste na nogama. ono nogama refleksno pokušava hodati. Refleks hodanja — ako se uspravi i noge mu na tlu. nogama. U prvo se vrijeme brže se razvijaju kosti i mišići. kasnije se intenzivno razvijaju unutrašnji organi. Komenski pisao: "Buduća majka treba da pazi na svoje afekte. pravi grimase i pokreće oči. prekomjerne upotrebe lijekova. Refleks hvatanja . rendgenskog zračenja i psihičkih stresova. tako da porod predstavlja veliku fiziološku traumu. Psihomotorni razvoj novorođenčeta Dijete ima razvijenu opću motoriku. Zato bi buduće majke morale znati da za vrijeme trudnoće trebaju jesti zdravu i kvalitetnu hranu i čuvati se stimulativnih sredstava (duhan. žalosno i melanholično. da se ne bavi teškim brigama." Novorođenče U majčinoj utrobi dijete je smješteno udobno. usljed nagle plašnje ili pretjerane srdžbe nekad dođe do umiranja ploda i pobačaja. tako da majka može osjetiti njegove pokrete. 137 . Nakon šestog mjeseca živčani sistem i osjetni organi su tako razvijeni da fetus reaguje na vanjske podražaje. Okreće glavu. godine J. (Fetus ne reaguje na zvuk u vanjskom svijetu. fetus će reagovati i na sam zvuk. hoće da hvata predmet nožnim prstima.sve što se djetetu da u usta.jednom godinom zauzimao prostor čitavog Sunčevog sistema. čvrsto steže (Darvin ovaj refleks objašnjava kao ostatak ponašanja iz razdoblja kad se dijete držalo za krzno ili kad se čovjekoliki majmun verao po drveću). bude li to činila. Fetus je pokretan u petom mjesecu. biće i dijete plašljivo. a u najmanju ruku. Još je 1628. (Kant: Dječiji prvi plač je protest zbog tragedije što se moralo roditi. alkohol. hranjenja i eliminacije štetnih materija iz organizma. ono sisa.

jer se očne jabučice ne pokreću koordinirano. Neka su novorođencad na ovom uzrastu veoma nemirna i plačljiva. pa tako neka djeca reaguju i na mali šum. Dojenče Ovo razdoblje različito traje kod djece. Perceptivne sposobnosti su već razvijene pa može jednostavno raspoznavati okolinu. sem . dok se druga mirna i manje plačljiva.J < d o je n č e toplog i mekog ležaja koji odgovara nježnom tijelu novorođenčeta. što upućuje na razvijene osjetne organe. U prvom redu treba misliti na to da svaka majka bude majkom i da ne odbacuje od sebe porod svoj. Nakon 2-3 mjeseca dojenče treba dohranjivati voćnim sokovima i si. Komenski u svom djelu "Materinska škola" (1628) veli: S 1 2 2 M a ka "Kad se dijete rodi. tj. Učenje je uvjetnorefleksne prirode. Osnovna karakteristika ovog razvojnog perioda je dojenje. a neka tek na jači zvuk. Razaznaje vizualne podražaje. Reaguje na jake mirise i toplo. tj. ali ne kao odrastao čovjek.u utrobi svojoj svojom krvlju 138 . ali ih ne može pratiti. pa možemo govoriti o razlikama u temperamentu. Pri kraju ovog perioda može da reaguje na ljudski glas i izraz ljudskog lica. na neki način. Aktivnost novorođenčeta Među djecom na ovom uzrastu postoje značajne razlike u općem stilu reagovanja na podražaje iz okoline. Od šestog mjeseca počinje postepeno odbijanje od prsiju i u sve većoj mjeri majčino mlijeko se zamjenjuje umjetnom hranom.. da onome koga je . S navršenom prvom godinom dijete se potpuno odbija od prsiju. A. Intelektualni razvoj Dijete brzo uči i stiče navike hranjenja i spavanja.Razvoj senzornih sposobnosti Dijete reaguje na skoro sve podražaje iz vanjskog svijeta. Čuveni češki pedagog J. moraju roditelji. Umije razlikovati slatko od gorkog. godine. od pete sedmice života do navršene prve. Razlike su evidentne i u reagovanju na promjene u okolini. Ove razlike među novorođenčadima se zadržavaju i na starijim uzrastima. jer iz usta izbacuje gorko i kiselo. odmah da se pobrinu i za prikladnu hranu za svoje dijete. tako da možemo. govoriti o razlikama u temperamentu. ishrana majčinim mlijekom. Na slušne podražaje reaguje.

Da se takav postupak protivi prirodi. nego ih daju na staranje drugim ženama. Drugo. hranjenje. prijeka je potreba da se protiv toga običaja ustane i roditeljima objasni kako u toj stvari razumnije da postupe. lavica. djeci bi zdravije bilo da se hrane s materinih prsiju nego s nečijih tuđih. nego što inače bivaju. dijete zanimaju pokretni. Prema nekim istraživačima usne su prvi djetetov spoznajni organ na ovom uzrastu (Pijaže). Rado i samo udara u predmete i sluša zvuk udara.hranila ne odriče sada hrane svog tijeia (mlijeka). vidi se iz toga što sličnog primjera nema kod životinja.. Intelektualni razvoj Uvjetni refleksi su sve brojniji.. kao oralnu fazu u kojoj dijete preko usta zadovoljava sve svoje 139 . Ali pošto je u naviku prešao malo pohvalni. škodi samim majkama i 4. Sluhje razvijeniji i dijete sve više pokazuje interes za ljudski glas. 2. Perceptivne su mogućnosti veće i tačnije.. tigrica i ostale divlje zvijeri hrane svoje mlade na vlastitim prsima. Zato velim da ovakav postupak. jer su već privikla da se hrane u utrobi majčinom krvlju.. A porodilje iz ljudskih redova treba i i da su okrutnije od tih zvijeri?. Psihomotorni razvoj Dijete je sve pokretljivije. kad majke neće same da doje svoju djecu već ih daju plaćenim dojkinjama: 1. kontakte sa drugima i si. protivi se prirodi. Nastaje Babinski refleks a Darvinov slabi. na osnovu njih dijete uči higijenske navike. Senzorni razvoj Usklađuju se pokreti očnih jabučica.-škodi djeci. šareni i svijetli predmeti. Sa 6 mjeseci dijete može sjediti. medvjedica. Pamćenje je razvijenije i sada već razaznaje likove. sa 10 stajati a mnoga djeca prohodaju sa godinu dana. Frojd je ovaj period tumačio kao presudan za kasniji razvoj. Dijete sve stavlja u usta i time ih spoznaje i asimilira. 3... štetan i gadan običaj da neke majke (naročito iz otmjenih porodica) neće same da^jeguju svoju djecu. Kinestetički osjeti su još slabi tako da dijete nema dobru prostornu orijentaciju (hoće da dohvati sijalicu ili sunce na nebu)." Tjelesni rast Dijete fizički brzo raste u ovom periodu tako daje na kraju prve godine teško oko 9 kg i dugo oko 70 cm. Proporcije se mijenjaju i glava je nešto srazmjernija u odnosu na ostale dijelove tijela. A osim toga bila bi siičnija roditeljima svojim u dispozicijama i vrlinama. Vučica. ruši Čestitost i moral.

srdžba. simpatija prema ljudima. Koordinacija je bolja i može da hvata različite predmete rukama. strah. Emocionalni razvoj djeteta 6 12 U Prvo djetinjstvo Trajanje razdoblja prvog djetinjstva je do kraja druge godine. 140 .potrebe. Slično smatra i Erikson tvrdeći da kasnija sposobnost prilagođavanja zavisi od toga kako je dijete savladalo oralno-senzornu fazu. radost. Emocionalni razvoj Već u trećem mjesecu dijete ima osjećaj ugode i neugode. 23.veselje. na stolicu i inače voli visinu i da odatle gleda. visoko 81-86 cm. Senzorni razvoj Osjetni organi su potpuno razvijeni tako da sada dijete lakše uspostavlja senzo-motornu koordinaciju. jer se palac suprotstavlja ostalim prstima (opozicija palca). Oko 6 mjeseca emocije se već diferenciraju na neugodne . Tjelesni razvoj Na kraju druge godine dijete je teško oko 11 kg. Dijete u ovom periodu se rado penje uz stepenice. Psihomotomi razvoj U ovom razvojnom periodu dijete je savladalo hodanje tako da na kraju druge godine može i lagano trčati. gađenje a posiije i ugodne . simpatije prema ljudima -► veselje -► ugoda -► opća uzbudljivost -► neugoda -► srdžba -► gađenje -jkstrah 0 3 mjeseci života SI.

141 j . Djeca predškolskog uzrasta Predškolski period Tjelesni razvoj U ovom razdoblju djeca rastu 6 do 8 cm godišnje. npr. Većina djece dobro razaznaje boje. jer nije imalo priliku da vidi kako se drugi plaše. Dijete se igralo zmijom i nije se plašilo. Naučnici smatraju da se subjektivni doživljaj emocija ne uči. pa se njišu uz muziku. percepcija selektivnija. Također pokazuju interes za muziku. maca je i pas i vjeverica. 24. SI. Dijete pred polazak u školu ima jasne osjete. tako daje dijete pri kraju šeste godine visoko oko 115 cm i teško oko 20 kg. nego je nasljedan. prva rečenica poslije 16. to je sposobnije da doživljava emocije i da ih izražava. Dijete na ovom uzrastu teži ka uopćavanju. Učenje je složenije tako da pored uvjetno-refleksnog. dok se tjelesna težina povećava za 2 kg. Emotivni razvoj Kako dijete sazrijeva. djevojčica se ni tada nije plašila zmije. ali se uči ispoljavanje emocija. mjeseca. djeca uče i oponašanjem. Senzorni razvoj Osjetni organi su u dobroj mjeri formirani. prva riječ krajem prve godine. Primjer naučnika koji je svojoj jednogodišnjoj kćerkici kupio malu neotrovnu zmiju. vidna oštrina je bolja. Učenje je na ovom uzrastu uglavnom socijalizirana aktivnost.Intelektualni razvoj Ovo je period kada dijete uči govor. Kada je odrasla.

kuhar i si. sa 5 godina .3000 riječi. Naime. glasan i si. Govor: fond riječi sa 4 godine . jer je led lakši od vode i ne tone. Razvoju i koordinaciji pokreta doprinose različite igre i upotreba različitih igračaka.2200 i sa 6 godina . Brojni su materijali i igračke kojima se djeca igraju.Psihomotorni razvoj Pred kraj predškolskog perioda dijete je sposobno da samostalno upotrebljava pribor za jelo. Ali. sve što leti je ptica pa i avion. Intelektualni razvoj Predškolski period je presudan za opći intelektualni i spoznajni razvoj čovjeka. sanke. logičke relacije djetetu još nisu dovoljno jasne. Kroz neke igre dijete razvija shvatanje i maštu npr. skije. Djeca između 5 i 6 godina su posmatrala sliku u boji na kojoj je bilo devet predmeta. gladak. Apstraktne izraze dijete upotrebljava krajem šeste godine. krojač. i tako uvježbavaju složenije i sinhronizovanije pokrete. Pažnja je pretežno nenamjerna i upravljena na spoljne podražaje. igre gdje treba da oponaša razne profesije: učitelj. Zbog nedovoljne koordinacije pokreta dešava se da djeca loše procijene situaciju pa se povrede. Pamćenje je podložno sugestiji i često isprepleteno sa maštom i fantazijom. sa 4 godine dijete u zanimljivoj igri može biti pažljivo 80 minuta. a kamen tone. ljekar.1600. ali su vrjednije 142 . Normalno dijete u svom rječniku ima nazive za različite osobine: crven. Naprimjer: Zašto neke ptice zovemo pticama a neke vrapcima? Djeca sada već pravilno zaključuju. Što se tiče namjerne pažnje. Pred polazak u školu. Misli se već jasnije oblikuju i rečenice su složenije. Dječije igre su značajan faktor razvoja. lija je pozvala ježa u kuću. mačka i krava su životinje. Jedno je istraživanje pokazalo daje glavni dio rječnika sastavljen od zamjenica i glagola. ona je negdje oko 16 minuta pred polazak u školu. preskakati konopac. koja je u početku mala i po obimu i trajanju. Poslije dijete traži objašnjenje za pojave. Pred polazak u školu u stanju je da apstrahuje i formira npr. Kaže šestogodišnji dječak: "Znate. pojam "životinja": pas. odgovorila su da su vidjela kecelju. Za taj period karakterističan je niz zanimljivih pitanja. ja vam kažem već unaprijed da ga neće moći pojesti. Glavni govorni razvoj je završen sa 5 godina. ona su odgovarala da jeste. tako jedno dijete kaže: Led je lakši od kamena. Na postavljeno pitanje šta su vidjela. 5 godina . dijete može skočiti preko 30 cm u vis i do 70 cm u dalj. mali automobil. okrugao sladak. Pojmove formira vlastitom aktivnošću i još uvijek su široki." Mišljenje: Do četvrte godine primjetna je ireverzibilnost u mišljenju. hoće da ga pojede. npr. ali još ne umiju šnjirati cipele. Nekoj su djeci pitanja postavljana sugestibilno: A je li kecelja bila crvene boje? Mada nije bila. tada mnogo pita. Pri kraju šeste godine počinje se razvijati namjerna pažnja.95 minuta. Većina djece se samostalno oblače. Dedukcija je slabije primijenjena. Djeca mogu da nauče voziti bicikl.

pa je čas vidio medvjeda. eto. Senzorni razvoj U toku školskog perioda oštrina vida i sluha se izoštravaju. Školski period Tjelesni rast U ranoj školskoj dobi djeca godišnje rastu oko 6 cm i dobivaju 3-3. Djeca uče nova značenja riječi. hoće tele da ga ugrize. pa dijete nastoji da što brže pređe tekst i pritom ga često ne čita nego pogađa. Već u drugom razredu dijete može pažnju distribuirati na pojedine dijelove opažanog predmeta ili pojave. najčešće vizualno i auditivno. Slično je i sa slušnim osjetom. kad se u doživljavanju opaženog isprepliću različita senzorna područja. čas pantera ili bi mu se učinilo od ivice kreveta da prema njemu ide veliko tele (prethodnog dana u štali je gledao tele). nego ga ispunjava raznim zamišljenim utvarama. Hansen navodi primjer dječaka koji se probudio i počeo da opaža konture namještaja.5 kg sve do početka pubertetskog ubrzanog rasta koji je kod djevojčica u dobi od 10. Govor je na ovom uzrastu složeniji. Kod neke djece javlja se fenomen sinestezije. To mu se počelo pričinjavati kao životinje. tako da djeca u nekim situacijama nadmašuju odrasle u vidnom i slušnom raspoznavanju. U tom pogledu posebno je značajna škola koja kroz 143 . Djeca u starijim razredima mogu sama da miješaju boje i da osjete i izraze suptilne svijetle kontraste. nego je sve više pod utjecajem volje i shvatanja. kod dječaka oko 11. tj. a naraslo lično iskustvo upotpunjava ove senzitivacije. Emocije se počinju intenzivno diferencirati.one igračke koje potiču maštu i razmišljanje: razne slagalice. Radost i smijeh brzo mijenja plač. Emocije su pred polazak u školu dosta labilne.5 godina. mogu da prepoznaju tonske visine i sami svojim glasom da reprodukuju označene tonove. Tako dijete ne samo da se boji mraka. Percepcije su na ovom uzrastu potpunije što povećava moć opažanja. Dijete je počelo vrištati i zvati roditelje. materijal za modeliranje i si. posebno oblici straha koji su posljedica bujne fantazije. Dijete je kapriciozno. Namjerna pažnja može trajati od 25 do 35 minuta. svadljivo i plašljivo. jer.5 godina. Na nižim školskim uzrastima pažnja je površna i nekritična. ali i suptilnije oznake za stare riječi. tako dijete "čuje" boje i "vidi" tonove. pa su predškolska djeca jako osjetljiva na povredu i poniženje. Intelektualni razvoj Pažnja na ovom uzrastu više nije samo zavisna od podražaja iz vanjskog svijeta. Strah je intenzivan u ovom periodu. Ljubav i ljubomora se izražavaju posebno prema roditeljima. Osjećanje časti je jako izraženo.

dječijeg živčanog sistema i ranijih emocionalnih iskustava. sve je izraženiji. kao govor sa verbalnom smislenošću. Kako dijete raste. a kod dječaka od 13. Mladalaštvo Pubertet Pubertet (pubertas. Naime. pa u starijim razredima pojmovno opredjeljenje je na osnovu nadređenog pojma. Hipofiza luči hormon koji pospješuje uopće rast i gonadotropni hormon koji potiče rast gonada (spolnih žlijezda). sada dominira smisao. godine dedukcija se više koristi i traže se uzročno-posljedične veze među predmetima i pojavama. Mišljenje se u školskom periodu posebno razvija. raznovrsnije i savršenije. Socijalni razvoj je intenzivan u školskom periodu. Također može shvatiti i ovu relaciju: ako je A = B. lat.= zrelost) traje kod djevojčica od 12. Tjelesni razvoj Pubertet karakterišu anatomsko-fiziološke promjene koje nastaju pojačanim radom žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. godine. godine. potok je voda. Osjećanjima dijete još uvijek manipuliŠe. pa se djeca mnogo smiju i vesele. zvijer je životinja koje se bojimo. Emocije su na ovom uzrastu sve više diferencirane. Javljaju se socijalna i estetska osjećanja. ali još nedovoljna. pa su sve više namjerne i organizovane. npr. npr. Poslije 10. tako da se može lahko primijetiti kada dijete hoće zaplakati. npr." Dječije igre na školskom uzrastu su bogatije. Osnovna oznaka puberteta je da 144 . Muške gonade (testisi) luče hormon androgen. Na taj način uče pravila i norme ljudskog ponašanja. Spoljni izrazi emocija zavise od situacije. B = C. U prvom razredu dijete može shvatiti da elemenat B može ujedno biti veći od A a manji od C. do 15. ženske gonade (ovariji) počinju lučiti hormon estrogen. Kroz igru dijete razvija svoje intelektualne mogućnosti. Krajem prvog razreda fond riječi je već narastao na 3600 i svake godine uvećava se za otprilike 200-300 novih riječi. Na nižem uzrastu su pojmovi konkretniji i obojeni. Kontrola emocija je bolja. kovač je čovjek. tako raste i mogućnost apstrakcije i generalizacije. Krajem drugog razreda bivaju nešto izraženija manična emocionalna ponašanja. Sekundarne spolne"oznake koje nastaju u pubertetu klasificiraju se prema Tanerovim tablicama (razvoj pubične dlakavosti ženskog djeteta i razvoj dojki i razvoj muškog spolovila). do 14. Kontekstni govor. do tada je u govoru dominirala riječ. bolest je ako imaš temperaturu. Djeca se druže i svoje ponašanje podređuju drugima. kultiviše nagone i utječe na kontrolu emocija.neke predmete stimuliše govor. Tako sada djeca kažu: "Led je popustio jer je ledena kora pukla. onda je i A = C. čemu doprinose različiti nastavni sadržaji. Pojedini nastavni predmeti posebno podstiču socijalni razvoj. Njima dijete razmišlja o posljedicama. može da pohvali rukopis svog druga iako ga ne voli.

socijalnoj krizi. U normalnim slučajevima ovo je pretpostavka za inventivno i stvaralačko mišljenje i djelovanje. i uglavnom zauzima kritički stav. Neki istraživači tvrde da se inteligencija prestaje razvijati krajem adolescencije. Savremeno društvo pred mlade u ovom periodu postavlja niz obaveza koje neki od njih ne mogu da ispune.5 cm. Pažnja je uglavnom namjerna. Adolescent se ne miri sa svijetom koji ga okružuje. sada se traži argument. Mladi traže svoj put u svijet. moralnoj krizi. pri tome često sanjari i mašta. inovacije u nauci i si. zaboga. U tom periodu preispituje se ponašanje roditelja i drugih autoriteta. što nailazi na otpor i reakciju roditelja. Osnovna odlika adolescencije je da mladi ljudi teže ka samostalnosti. pa se zato javljaju poteškoće u prilagođavanju. zar. Emocije su u doba adolescencije intenzivne i jasno izdiferecirane. Intelekt na ovom stupnju postiže svoj potpuni razvoj. Adolescenti koji nisu uspjeli razriješiti svoje lične dileme. a kod dječaka noćnom polucijom (izbacivanje sjemena). koji postepeno postaje njihov stil ponašanja. Većina mladih u tom periodu se okušava u nekim stvaralačkim aktivnostima. Kako su mladi na ovom uzrastu sve više samostalni u svom razmišljanju. Djevojčice za oko 1. Javljaju se neka nova interesovanja i ambicije. Krajem adolescencije. U doba adolescencije dolazi do socijalnog osamostaljivanja. nego ga hoće da mijenja. Stavovi se mijenjaju i razvija se samosvijest. ja ne mogu da kontrolišem svoje dijete?") (koje više nije dijete). Opći psihički razvoj u adolescenciji karakteriše formiranje vlastitog identiteta i postizanje autonomije u ponašanju. mladi su jako kritični. razmetljivost. Mladima teško pada što se roditelji upliću u sve njihove namjere i aktivnosti. obično se destruktivno ponašaju: agresija. Percepcija ima analitički karakter i adolescent može da odvaja bitno od nebitnog.4 godine su ispred dječaka u fizičkom rastu. pjevanje i sviranje. što je posebno bitno da se mladi mogu usredsrediti na učenje. pisanje pjesama. ali kod nekih može biti pasivno odnošenje prema radu i obavezama. U prethodnim fazama mišljenje je imalo dogmatski karakter. prostitucija.su mlade osobe spolno zrele. što se kod djevojčica manifestira prvom menstruacijom.5 cm. ("Pa. jer se nalaze pred izborom šta u budućnosti raditi. Ove poteškoće mogu se odraziti u tzv. Mladi ljudi svoje emocije umiju kontrolirati i uskladiti sa etičkim normama društva. delikvencija. oni prosuđuju postupke drugih i zauzimaju svoj lični stav. mladi pokazuju interes za teoretsko i hipotetsko mišljenje. kome pišu i si. narkomanija i si. slikanje. U oblasti mišljenja. Profesionalna interesovanja na ovom uzrastu su izražena. šta čitaju. pa ih iritira kada se roditelji interesuju s kim se druže. djevojčice 164. Doba adolescencije je najvažnije za formiranje karaktera. Na taj način remeti se rav145 . biološkoj krizi i si. Prosječno na ovom uzrastu dječaci su visoki 177. šta namjeravaju.

Stvaranje slike o sebi i vlastitim ciljevima. ako se pravilno ne usmjeri. 8. izazivajući reaktivni odnos. Postizanje emocionalne neovisnosti o roditeljima." S druge strane. Adolescencija je period traženja svoje individualnosti. 7. 2. Prilagođavanje na tjelesne promjene i nove osjećaje. uz pozitivne poticaje na afirmaciji njihovih ličnih kvaliteta. nego negdje između toga naći kompromis.noteža između mlade osobe i sredine. Brozek kazao: "Ljudi su kao jabuke . Neko je rekao da je adolescencija pomahnitala bujica koja hrli sa visokih visova u ravnicu i.neke sazrijevaju već u srpnju. Kao stoje psiholog J. ali ako se izgrade kanali za navodnjavanje ili brane za hidrocentrale. 146 . tako daje prosječna starost u nekim zemljama i preko 80 godina. Kako je ovakav odgovor adolescenata reakcija na cjelokupni psihosocijalni okvir. koje neki ne umiju naći pa zadovoljštinu traže u nekim asocijalnim kompenzacijama. ova će pomahnitala bujica donijeti rodne plodove ili proizvoditi struju. Osnovni odgojni mode! u ovom periodu je prihvatanje mladih i ne apriorno odbijanje njihovih potreba. Uspostavljenje odnosa sa vršnjacima istog i suprotnog spola. Kako nije dobro mlade frustrirati. a neke tek u listopadu". Danas je ljudski vijek sve duži. 6. može nanijeti velike štete. Neki završavaju rast i razvoj u dvadesetoj. kako to veli narodna poslovica: "Bolesna se noga ne liječi hodanjem i zamaranjem nego mirovanjem. 3. Roditelji i nastavnici često nastupaju pogrešno. Priprema za zanimanje. Daljnji razvoj sposobnosti i talenta. Posebno je opasno ako to mladi traže u iluzijama kakve su narkomanija i asocijalno i delikventno ponašanje. 5. Za bezbolnije prevazilaženje adoloscentnih kriza potrebna je tijesna i koordinirana saradnja roditelja. Stvaranje vlastitog pogleda na svijet. drugi u tridesetoj. a koju će biti teško ponovo uspostaviti. to je potrebno veliku pažnju posvetiti pravim vrijednostima i pravilnim usmjeravanjima ogromne energije koju nosi adolescencija. dok kod nekih starost nastupa i sa pedeset a kod drugih između šezdesete i sedamdesete godine. traženje i izgradnja vlastitog identiteta. 4. nije dobro prepustiti adolescenta stihiji i njegovim apsolutnim prohtjevima. jer je ova dinamička disharmonija produkt socijalnih i bioloških faktora. tako nije dobro ni prepuštati im apsolutnu slobodu. Zrelo doba Zrelo doba je razdoblje između perioda kada prestaje opći tjelesni i psihički razvoj i perioda kada počnu opadati tjelesne i psihičke funkcije. glavni razvojni zadaci u mladenaštvu su: /. Prema Andrilović i Ćudina-Obradović. škole i društvenih faktora. To razdoblje različito traje kod ljudi. traženja svoga "mjesta pod suncem". Izbor vrste školovanja.

5. zbog čega mora stalno učiti. Opće je mišljenje da su ljudi u tim godinama najstabilniji i najproduktivniji. što na neki način određuje i pojam zrelosti. Ako se zrelost shvati kao ideal kome teži cjelokupni razvoj pojedinca. Izbor bračnog partnera. što stariji 147 A . U stvarnom životu se zrelost uglavnom vezuje za period kada mlada ličnost poprima status odraslog čovjeka. povećava se masno tkivo i samim tim tjelesna težina.5 posto. Slabi i osjetljivost na visoke tonove. 1 rad unutrašnjih organa slabi što uzrokuje razne smetnje i oboljenja. vidjeli smo da je ponašanje pojedinca u velikoj zavisnosti od kulture. Pojam zrelosti se često vezuje za odrastanje. taj pad je sve intenzivniji. Početak brige za djecu. pa ljudi srednje dobi su dalekovidi i moraju nositi naočale da bi čitali. Uglavnom se može reći da zrela dob traje u periodu između tridesetih i šezdesetih godina. 2. pa su ljudi zrelih godina sposobni da obavljaju i složene intelektualne poslove do starosti. Razmatrajući sadržaje iz socijalne psihologije. Zbog lošijeg metabolizma. Kod žena poslije pedesete nastupa menopauza (klimakterij) što ostavlja i značajne psihičke promjene. jer različite uloge i pozicije pojedinca u društvu traže i različite "ideale" razvoja. Ljudi zrele dobi mogu uspješno učiti stoje veoma bitno u vremenu kada nauka i tehnika iz dana u dan ostvaruju sve veća dostignuća. onda njega određuje društvo. Čovjek zrelih godina u svojoj profesiji mora pratiti dostignuća u svojoj profesiji. Intelektualne sposobnosti slabije opadaju u zreloj dobi u odnosu na tjelesne i fiziološke. Početak zrelog doba odlikuje se vrhuncem fizičkih i intelektualnih mogućnosti čovjeka. Uspostavljanje ekonomske neovisnosti. Završavanje školovanja. društvenog statusa. Osnivanje i ekonomsko osiguranje bračne zajednice. Svaki razvojni period ima svoj optimum kao tipični stupanj zrelosti što se zove irelativna zrelost. Zapošljavanje i usvajanje radne uloge. kod nekih i opada. Neki zrelost tumače kao ponašanje koje je primjereno određenom dobu ili kao biološku spremnost organizma za funkcije koje podrazumijeva određeni razvojni period. Tako koža počinje gubiti elastičnost. kosa gubi pigment i biva tanja. Poslije toga optimuma ljudske mogućnosti počinju polagano opadati i što je čovjek stariji. Poslije pedesetih godina opadaju funkcije senzornih organa. 4. Pojam zrelosti se u psihologiji može posmatrati kao najsavršeniji oblik ponašanja kojim treba završiti jedino razvojno područje.što produžava i vrijeme zrele dobi. Tjelesne funkcije početkom zrelosti počinju opadati. Andrilović i Čudina-Obradović navode razvojne zadatke zrele dobi koji su i kriteriji za zrelost u smislu kako se u običnom životu tumači: /. Torndajk je mišljenja da sposobnost učenja počinje opadati poslije 40. 3. godine i da godišnje opada oko 1 do 1. 6.

Visokodiferencirane ćelije. Uspostavljanje i održavanje ekonomskog standarda obitelji. zbog čega se smanjuje oksidacija u tkivima i ona brže propadaju. Većina bračnih odnosa se svodi na suživot iz navike. čime na neki način daje periodizaciju čovjekovog razvoja: 1. teorijsko izučavanje nauke i umjetnosti od 20. 6. 2. Ljubav zamjenjuju porodični interesi pa se često Čuje od osoba u ovom periodu: "Od ljubavi se ne živi". u starosti brže propadaju i uopće se ne obnavljaju.nadoknađuju većim iskustvom i organiziranijim sistemom učenja i rada. Sa stanovišta intelektualnih procesa. godine. smanjuje se njihova podjela i rast. Uključivanje u užu socijalnu skupinu (rođaci. Pomaganje djeci da se razviju u zrele i sretne osobe. 3. do 20. predškolski odgoj do 7. U ovom periodu bračni odnosi se ili učvršćuju ili dolazi do ozbiljnih kriza. elementarni ili osnovnoškolski period. 5. Prilagodba na osamostaljivanje i odlazak djece. vojno-gimnastička priprema od 17. filozofi upravljaju državom od 35. Osobe srednje dobi su veoma aktivne u društvenom životu. do 35. Odrasli mogu imati visoko postignuće u učenju i zbog jasne motivacije . 5. godine i poslije 50. godine. 8. proučavanje dijealektike (razgovor sa samim sobom) od 30. do 50. 7. 1. Danas u svijetu osobe srednjih godina upravljaju privredom i politikom. godine. Socijalni i emocionalni život osoba srednje dobi je veoma intenzivan. Andrilović i Ćudina-Obradović navode sljedeće razvojne zadatke zrele dobi: Starost Biološki uzroci starenja bazirani su na promjenama u građi tkiva i fiziologiji ćelija. demokratski ili "lessez fair" (odnosi u kojima svako radi Šta hoće i kako hoće). do 30. palestra . Ćelije imaju u svom sastavu sve manje vode. Pronalaženje kreativnih oblika korištenja slobodnog vremena. 6. 4. Uključivanje u šire skupine i prihvaćanje šire društvene odgovornosti. Prilagodba na starenje vlastitih roditelja. Zbog toga se u starosti značajno smanjuje težina mozga. prijatelji). 7.tjelesni odgoj do 17. kakve su nervne. godine produbljivanje znanja. godine. Platon odgojno-obrazovni sistem dijeli na sljedeće periode. Prilagodba na promjene u organizmu. 4. 8. Interesantno je daje još Platon uočio da su ljudi u ovom dobu najzreliji pa im odredio da upravljaju državom. Odnosi prema djeci se mogu svesti na tri često primijenjena oblika: autoritativni. Tako je atrofija neurona u talamusu 18%. godine. U ljudskom organizmu proces starenja nije paralelan u svim organima. 2. 3. manje je važno propada4 .

Kosti su krhkije pa su česti lomovi. One više ne rade i smanjuje im se mogućnost druženja sa drugim ljudima. Stariji sporije uče dijelom i zbog slabijeg funkcioniranja nervnog sistema. Jedno je sigurno. Posebno se negativno odražava gubitak bračnog partnera. i 40. godini naučio pilotirati. pa tako dolazi do smanjenja proteinske sinteze. Zaboravljanje može biti jedan prirodan proces starenja. Kao uzrok starenja danas se smatra i smanjenje kolagena kao najrasprostranjenijeg proteina u tijelu. 149 . Kako se smanjuje društveni interes. koliko je značajno da su funkcije transmitera smanjene. Slabije se vidi i čuje. U staračkoj dobi opadaju kreativne mogućnosti. Zbog toga starije osobe slabije pamte i brzo zaboravljaju. Socijalni status starijih osoba je veoma nepovoljan. kada stariji gube volju za život i postaju depresivni. Postoje primjeri starijih koji su u poznim godinama uspješno učili. Francuz Pieron je u 60. Tako je u prethistoriji čovjek živio oko 18 godina. više se ne obnavlja. pa se druže sa djecom (domestikacija starijih). Istraživanja pokazuju da stariji ljudi mogu biti intelektualno vitalni i u poznim godinama. što dovodi do slabijeg napajanje ćelija kiseonikom. Organi za krvotok su manje elastični i dolazi do zakrečenja (sklerotičnost). a zaboravljaju nedavne događaje. Ovo se posebno može negativno odraziti na rad mozga. jela su neukusna. Zbog slabijeg okusa i mirisa.nje i smanjenje nervnih ćelija i veza u mozgu. godini. Degenerativne promjene nervnog tkiva umanjuju koordinaciju i osjećaj ravnoteže. dok je sada prosječni ljudski vijek oko 75 godina. što potvrđuje i Lhmanovo istraživanje da su većinu značajnih dostignuća iz nauke postigli naučnici u dobi između 26. Prosječan ljudski vijek se kroz historiju produžava. na početku našeg vijeka oko 43 godine. kada zaborave i svoje ime. Porodica se razilazi. Zbog degenerativnih promjena kičmenog stuba. starije osobe ostaju same. JT"U starosti dolazi do osjetnog opadanja tjelesnih sposobnosti i funkcija. Senzorne funkcije u starosti znatno opadaju. u srednjem vijeku oko 33 godine. pa stariji padaju. smanjuje se visina. Zbog toga one stalno pričaju o prošlosti. a opće kretnje su im ^porijej ^Intelektualne mogućnosti starijih osoba ne opadaju tako naglo kao tjelesne i fiziološke. u vrijeme Rimskog carstva oko 22 godine. starci su okrenuti svojoj porodici. ali i zbog slabije motivacije. Naravno. ali i oblik bolesne senilnosti. posebno događaje koji su se desili u bliskoj prošlosti. Tako je iranski predsjednik Mosadek završio medicinu u 82. godine. samim tim i do smanjenog dotoka kiseonika (hipoksija). da prvo opada brzina spoznajnih procesa. Ovaj protein je osnova u vezivnom tkivu i kada se potroši. među starijim osobama postoje značajne razlike u intelektualnim mogućnostima. Još nije utvrđeno zbog čega starije osobe bolje pamte ono što su davno doživjele. Naučnici su otkrili da se neurotransmiterska funkcija nervnih ćelija u starosti smanjuje zbog poremećaja sinteze DNA (dezoksiribonukleinske kiseline ) i RNA (ribonukleinske kiseline).

dok su 7 u razvijenom svijetu starije osobe zapostavljene. da stariji: 1. smanjenjem sposobnosti osjećanja i općeg rasuđivanja. zbog čega društvo mora pokloniti puno pažnje ovoj populaciji. odnosno. pažnje. Iskustva govore da ljudi sporije stare ako su aktivno uključeni u život zajednice. 2. Psihoneurastenija je najblaži poremećaj koji se ogleda u razdražljivosti. svi bi trebalo da ostarimo. 4. 3. nelogično govoriti i koja ne kontroliše svoje ponašanje? 150 . prihvate svoje fizičko i psihičko stanje kao neminovnost koju donosi starost. a kultura jednog društva se mjeri njegovim odnosom prema starijim osobama.ispoljavaju se slabljenjem inicijative. Na kraju ističemo osnovne zadatke razvojnog perioda starosti. organizuju svoj život skladu sa novim okolnostima. nesanici. što ga svako mora riješiti u mladalaštvu. konačno.U starosti dolazi do raznih psihičkih poremećaja. jer. Starije osobe su kroz historiju imale različiti status u društvu. 5. nervozi. prihvate manje značajnu ulogu u porodici. naviknu se na promijenjeni društveni status. psihičkom tromosti i slabljenjem apstrakcije. Nešto teži poremećaj je pseudopsihopatija koja se manifestira u poremećaju nagonske sfere. PROVJERI SVOJE ZNANJE Objasni pojmove filogene^a i ontogene%a\ Sta proučava razvojna psihologija? Koja je osnovna metoda razvojne psihologije? Kada fetus može reagovati na vanjske podražaje? Navedi karakteristične refleksne reakcije novorođenčeta! Kada nestaje labinski refleks? Koji je prvi djetetov spoznajni organ prema Pjažeu? U kojem periodu je završen glavni govorni razvoj? Objasni pojam sinestevgje i kada se javlja? Obrazloži odnos spolova u pubertetu! Koji je uzrasni period presudan za formiranje karaktera? Koji je životni zadatak. prihvate svoju promijenjenu seksualnu ulogu. može smatrati najvažnijim u današnje vrijeme? S koliko se godina postiže punoljetnost prema našem zakonu? Koje su razlike u mogućnosti učenja pojedinca u zrelim godinama i malđenaštvu? Koji su razvojni zadaci u mladenaštvu (prema Andrilović-Cudina)? Sta se smatra znakom starenja? Kako nazivamo stariju osobu koja počne mnogo zaboravljati. Najteži oblik je sindrom demencije. preosjetljivosti na spoljne draži. U nekim kulturama stariji i danas odlučuju o najvažnijim pitanjima zajednice. koji može imati blaže forme . Teži oblici demencije se manifestiraju poremećajem memorije. a posebno na sunce.

već može biti i siguran u to da svi automobili jednog određenog tipa funkcioniraju na jednak način u svako vrijeme. baš kao što to Ekert. Rašireno je mišljenje da psiholozi nekim misterioznim postupcima proniču u ljudsku dušu. ne može glasiti: Kako "čovjek" postupa u nekoj određenoj situaciji. PSIHOLOGIJA U ODGOJU I OBRAZOVANJU Kako psihologija izučava psihičke procese koji su pretpostavka za odgoj i obrazovanje. Obični trgovac ima izvjesnu iskustvenu spoznaju o potrošačima i zna kako treba postupiti prema različitim ljudima da bi uspješno prodao robu. Ukratko ćemo izložiti mogućnosti psihologije u nekim područjima ljudskog življenja. Budući da praktički nije moguće poznavati sve faktore koji su utjecali na neko ponašanje. Međutim. mogu pomoći ljudima u razrješavanju različitih životnih problema. nego: Na koji način postupa veliki dio neke određene grupe pod određenim uvjetima. upravo takvih jednostavnih odnosa u psihologiji ne može biti. dakle. Na neki način svaki čovjek je psiholog kada treba da predviđa ponašanje drugih ili kad treba da predviđa kako će njegovo ponašanje djelovati na druge.11. prema tome. Psihologija se bavi procesom učenja utvrđujući zakonitosti i psihološke faktore koji pospješuju učenje. ima posla s jednostavnim kauzalnim odnosima. Ako je ventil začepljen. to je njena primjena u ovom procesu nezaobilazna. O psihologiji i psiholozima šira javnost nema potpunu spoznaju. Naime. PSIHOLOGIJA U PRAKSI Psihologija je nauka koja se tiče svakog čovjeka. psihologu se postavlja pitanje koje bi bilo posve razumno postaviti jednom automehaničaru: moj auto počinje "kašljati" uvijek kada vozim uzbrdo. onda benzin neće više dotjecati. Vlada također i pogrešno uvjerenje da psihologija može razjasniti sve postupke ljudi na isti način. Psihologiju isto tako treba shvatiti kao nauku koja proučava različite aspekte ljudskog ponašanja i na temelju jasno utvrđenih spoznaja i zakonitosti pomaže u različitim oblastima ljudske djelatnosti. u čemu je stvar? Mehaničar koji na to daje mišljenje. psihologija nije urođena intuicija. 151 . koja ima svoje zakonitosti i metode koje se mogu spoznati i ako se pravilno primijene. Ta znanja ne daju nikakvu magičnu moć psihologu da kao "inženjer ljudske duše" upravlja pojedincima i masama. jer on ne samo da na osnovu svoje izobrazbe zna kako automobilski motor funkcionira. Pitanje. nego nauka. Kakuska i Nagorni navode u knjizi "Psihologija u službi čovjeka"." Ovo pesimističko razmatranje ne umanjuje značaj psihologije u stvarnom životu. On. Osnovna funkcija škole je učenje i sticanje znanja. "Drugim riječima. to može opravdano učiniti. uvijek će se ponovo ustanoviti da se ljudi i pod prividno jednakim uvjetima ponašaju različito.

2 . 25. doprinio da se razvije programirana nastava. jer je ispravan odgovor). Psihološkim istraživanjima je utvrđeno da ta takva nastava nije produktivna. Psihologija u funkciji odgoja i obrazovanja Psihološka postignuća se posebno mnogo koriste u odgojnoj komunikaciji sa učenicima i pomažu u nekom konfliktnom radu sa učenicima. Školski psiholozi danas uspješno rješavaju složene probleme mladih i pomažu im da sami nadiđu svoje poteškoće. tako što razgovaraju sa roditeljima i pomažu im da lakše razriješe poteškoće sa kojima se suočavaju njihova djeca. Do početka ovog stoljeća u nastavi je dominirao rad sa velikim brojem učenika. Uz psihologe i nastavnici stiču psihološka znanja koja im pomažu da lakše ovladaju različitim situacijama. Na osnovu psiholoških ispitivanja i razgovora. Tako je Skiner. pa se danas sve više koristi nastava u malim grupama i individualna nastava. Psihologija se bavi i utvrđivanjem sklonosti i sposobnosti mladih ljudi. U ovom se radu koriste posebne metode i tehnike koje mogu primjenjivati kvalificirani školski psiholozi. a posebno sa onima koji imaju poteškoće u razvoju. stoje osnovna pretpostavka u pravilnoj profesionalnoj orijentaciji mladih. gdje je bila slaba komunikacija nastavnika i učenika. pri čemu svaki uspješno realiziran zadatak biva potkrijepljen (nagrada.Zahvaljujući psihološkim istraživanjima. naučnici su otkrili razne metode u nastavnom radu koje pomažu u učenju. Ovom metodom učenik realizuje nastavni sadržaj svojim vlastitim tempom. 15. psiholozi savjetuju i preporučuju mladim ljudima koje bi im zanimanje najviše odgovaralo. svojim istraživanjima o "učenju na uspjesima-potkrepljenjem". Psiholozi pomažu boljoj saradnji škole i porodice. Psihologija je ustanovila da se učenici mogu motivirati za učenje raznim postupcima. SI.

Ovo su samo neke naznake o primjeni psihologije u odgoju i obrazovanju, čime se izravnije bavi pedagoška ili edukacijska psihologija.

PSIHOLOGIJA U PROIZVODNJI U nastojanjima da poboljša proizvodnju, savremeni čovjek se koristi spoznajama iz različitih nauka. Tako je još početkom ovog stoljeća američki istraživač Frederik V. Tejlor (Frederich W. Tavlor) pokušao povećati proizvodnju boljom motivacijom radnika. On je sistemom nagrađivanja povećao radni učinak "ljudske mašine". Kao normu za druge radnike, Tejlor je odredio učinak najboljeg radnika, čime je povećao profit firme, ali je, s druge strane, preopteretio radnike.

SI. 26. Psihologija u funkciji industrijske proizvodnje

Poslije su vršena mnoga istraživanja kako bi se utvrdio fenomen prilagođavanja rada čovjeku i čovjeka radu. Iz ovih istraživanja razvila se posebna disciplina ergonomija koja izučava sistem "čovjek - stroj". Industrijski psiholozi istražuju različite aspekte čovjekovog ponašanja u proizvodnji. Istražuju vrijeme, pokrete, komande, mikroklimatske uvjete, motivaciju, umor i si. E. J. Kormik razvija tzv. inženjerstvo ljudskog faktora pod čim podrazumijeva efektno korištenje fizičkih objekata i sredstava za ljudsku upotrebu, radi postizanja željenih humanih vrijednosti u procesu rada ( zdravlje, bezbjednost, zadovoljstvo). Ovaj pristup u psihološkom tretiranju proizvodnje zahtijeva sistematska znanja o ljudskim karakteristikama i ponašanju. Industrijska psihologija, dakle, ima dva pristupa, jedan je da se utvrde karakteristike ljudi i odredi njihova sposobnost za pojedine poslove i drugi je da se utvrde uvjeti radnog mjesta značajni za uspješno funkcioniranje sistema "čovjek - stroj". 153

Za utvrđivanje sposobnosti radnika za pojedine poslove danas se koriste različiti psihološki mjerni instrumenti (testovi). Na ovom području psiholozi danas sve više koriste profesionalnu orijentaciju, kojom se ljudi na temelju utvrđivanja sposobnosti usmjeravaju u ona zanimanja i radna mjesta koja odgovaraju njihovim mogućnostima, za razliku od ranijeg pristupa tzv. profesionalne selekcije, kada se iz većeg broja kandidata odabire najsposobniji. Produktivnost u radu je složena kategorija koja zavisi od mnogo faktora. Industrijski psiholozi su ispitivali kako međuljudski odnosi utječu na proizvodnju. Elton Majo je u pogonima Vestern Elektrik ispitivao utjecaj rasvjete, ritma rada i odnosa šefova prema radnicima. Njegova su zapažanja da radnici nisu roboti, nego društvena bića čije ponašanje u radu zavisi od grupne dinamike i stila rukovođenja. Poslije su mnogi psiholozi istraživali tzv. "human relations", odnosno, međuljudske odnose u radu. Ovim se fenomenom bave i sociolozi, tako je C. V. Mil kazao: " Službenik prodaje svom poduzeću ne samo svoju radnu snagu već i svoju cijelu ličnost". Danas je sve više uspješnih firmi koje upošljavaju psihologa čiji je zadatak da utječe na stav radnika prema radu. Industrijski psiholozi postaju dio jednog tima koji brine o međuljudskim odnosima radi uspostavljanja bolje klime i većeg zadovoljstva uposlenih. Na taj način psihologija pomaže boljoj organizaciji firmi, smanjenju troškova proizvodnje, smanjenju nesreća na radu, smanjenju umora i povećanju produktivnosti i zadovoljstva u radu. PSIHOLOGIJA U FUNKCIJI PROPAGANDE Psihologija je u propagandi našla najširu primjenu. Danas se bez kvalitetne propagande ne bi mogla zamisliti prodaja pojedinih proizvoda, nastup neke estradne zvijezde ili sportskog takmičenja, nastup političkih stranaka i si. U ekonomskoj propagandi psiholozi istražuju i obrađuju tržište, prikupljaju podatke o navikama potrošača, stavovima, mišljenju i u skladu sa prikupljenim informacijama, čine psihološki plan propagande. U tim poslovima učestvuju stručnjaci različitih specijalnosti, kao pisci tekstova, fotografi, kamermani, režiseri i dr. Ekonomska propaganda je danas prava mašinerija koja zajedno sa medijima čini moćan faktor u formiranju javnog mnijenja i određenju spram nekih proizvoda. Koka kola (Coca cola) je najbolji primjer koje su mo- ! *
'■ '

gUĆnOSti propagande.

SI. 27. Psihologija i službi propagande

154

Nekada je propaganda bila direktna i zasnivala se na hvaljenju proizvoda. Međutim, psihološke spoznaje su promijenile sistem propagande, tako da uspješne reklame nisu one koje svoju poruku vezuju samo za pozitivnu asocijaciju sa proizvodom. Spoznaje o klasičnom uvjetovanju (uvjetni refleksi) uveliko su prisutne u ekonomskoj propagandi. Primjer za to je reklamiranje različitih proizvoda sa atraktivnim golišavim seksi ženama. Prodaji proizvoda pomaže da neki proizvod ima svoje ime koje označava marku firme ili "imidž", npr, Najke majice, patike, i si. U propagandi se koriste različite ljudske slabosti, gdje se na jedan indiskretan način poručuje, ako uzmete ovaj proizvod, neće vam se desiti to i to. Mogućnosti ekonomske propagande nisu apsolutne, jer na ponašanje potrošača djeluje više faktora. Unatoč nekim ograničenjima, propaganda je moćno oružje u manipulaciji ljudskim ponašanjem, jer mnogi ljudi su danas slični ljudima sa plakata i ekrana kao jaje jajetu.

PSIHOLOGIJA U SLUŽBI DUŠEVNOG ZDRAVLJA Savremeni. čovjek je sve više izložen stresovima, konfliktima i li K> • frustracijama. To ostavlja vidnog traga na duševno zdravjje, tako da je sve više onih koji traže pomoć psihologa. Iskustva iz razvijenih zemalja Zapada govore da svaki deseti bolesnik zatraži pomoć psihologa ili psihijatra. Psihijatrijsko liječenje se najčešće svodi na medikamentoznu terapiju, dok se psihološki tretman ostvaruje neposrednim kontaktom psihologa i klijenta. Problemi duševnog zdravlja su u uskoj vezi sa društvenim prilikama u kojima pojedinac živi. To je problem za psihološki tretman, jer psiholog veoma malo može utjecati na društveni okvir koji je pogodovao SI. 28. Psihologija i službi duševnog zdravlja nastanku psiholoških poteškoća, odnosno psiholog (terapeut) je lanca na kraju raznih faktora koji dovode do psihičkih poteškoća. "Posudio sam sebe od drugih; čovjek je ogledalo čovjeka". 155

Suština psihološkog razgovora je uspostava prave komunikacije u kojoj psiholog nenametljivo vodi klijenta do saznanja problema i poduzimanja određenih aktivnosti 156 . tako i sa eventualnim novim koje će doći. a ne preuzima na sebe tu odgovornost. U psihološko savjetovanje spadaju psihoanalitička i nedirektivna terapija. fobija. kako bi ubuduće lakše izlazio nakraj kako sa postojećim poteškoćama. To je metovl liječenja koji traži mnogo vremena i primjenjuje se u tretmanu raznih neuroza. Psihoanalitička terapija ne podrazumijeva "velika rudarska iskopavanja" u prošlost. da uvidi uzrok problema i da sam iznađe rješenje. Psihološko savjetovanje ima svoju strategiju koja se određuje shodno poteškoćama sa kojima se suočava bolesnik. Rodžersova nedirektivna terapija Smisao ove terapije je u tome da terapeut pomogne bolesniku da iznese svoje poteškoće. Da bi se to uspjelo. već da mu se pomogne da "sazri". U odnosu na neke druge terapije. Cilj Rodžersove terapije nije u tome da bolesnik riješi konkretan problem. savjetovanju prethodi priprema u kojoj psiholog traži informacije o bolesniku i potrebne psihološke instrumente. razgovor mora biti jasno orijentiran i sa unaprijed određenim ciljevima. opsesivnih stanja i si. Spoznaja konflikta dovodi do izlječenja. Terapeut postupkom slobodnih asocijacija pomaže bolesniku da otkrije konflikt koji je duboko u njegovoj podsvijesti. Psihološko savjetovanje Psihološko savjetovanje je svaki kontakt između kvalificiranog psihologa i bolesnika. Psihološko savjetovanje se svodi na moć prave riječi upućene pravom pojedincu u pravo vrijeme. zato je veoma bitno uspostaviti klimu povjerenja u kojoj će se voditi razgovor. Psihološkim savjetovanjem se mogu izazvati planirane promjene u ponašanju i stavovima pojedinaca koji imaju duševnih poteškoća. koji je tumačio da su duševne bolesti posljedica neriješenih konflikata iz djetinjstva. Znači. najčešće spominjanom postupku u psihološkom tretmanu duševnih bolesnika. zato druga riječ može imati snagu lijeka ako se pravilno primijeni. "poraste psihološki ". Prvi kontakt pri psihološkom savjetovanju je od posebnog značaja.NEKI PSIHOLOŠKI POSTUPCI U LIJEČENJU PSIHOANALITIČKA TERAPIJA Ovu je terapiju razvio Frojd. U psihoanlitičkoj terapiji. postoje velika neslaganja među stručnjacima. nego je terapeut usredsređen na sadašnjost i ono što trenutno opterećuje bolesnika. Terapeut "vodi" bolesnika u jedno samopouzdanje kako bi sam rješavao prepreke. Mnoge su psihičke traume nastale kao posljedica riječi. ova je usmjerena na emocionalnu a ne na racionalnu komponentu.

U odgojno-terapeutskom odnosu počinju da se gube inhibicije. dolazi do tzv. 3. 6. pripremna faza. razaznavanje. On dalje gleda na sebe i svoj život kao na proces a ne kao na strukturu. ali tako da svoje probleme pripisuje spoljašnjim uvjetima: uviđanje o sebi je minimalno i klijent se odriče svoje emocije. Sposobniji je da se realističnije suoči sa nesaglasnostima u svom iskustvu. Karl Rodžers spominje ove etape psihološkog svjetovanja: 1. 2. 3. Prema Salivenu: 1. "zrenja". Klijent govori o spoljnim bezličnim događajima. formalni početak. poslije čega se lakše mijenjaju stavovi i donose djelotvornije odluke. 2. svoje želje i strahovanja. Etape psihološkog savjetovanja Prema B. 4. potrebno je postići osamostaljivanje klijenta u odnosu na psihologa koji ga savjetuje. detaljno istraživanje i 4. čak iako ih izražava. Kasnije on počinje govoriti o sebi. Da bi se to postiglo. što je posebno bitno. Rakiću: 1. On nije više objekat ili subjekat nego učestvuje direktno u iskustvu. faza djelovanja. Psihološko savjetovanje u vremenskim razmacima ima više opravdanja jer se na takav način mogu davati znanja. Koja je funkcija školskog ocjenjivanja? Obrazloži pojam "inženjerstvo ljudskog faktora"! Kako se sve koristi psihologija u industriji? Pronađi neki primjer uvjetovanja u ekonomskoj propagandi i objasni mehanizam njegovog nastanka! Koja je razlika između psihološkog i psihijatrijskog tretmana duševnih bolesnika? Dovedi u vezu psihoanalitičku i nedirektivnu terapiju! 157 . U uspješnoj psihoterapiji klijent se stabilizuje u doživljavanju pređašnjih iskustava. diskusiona faza i 3. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Navedi neki primjer gdje se spoznaje iz psihologije uspješno koriste u nastavnom radu. Ima malo želje da se mijenja. okončavanje. Klijent raspozanje svoja osjećanja onakva kako se pojavljuju i izbijaju pa počinje doživljavati spontana iskustva o svojim reakcijama. izbjegavajući govor o vlastitim problemima i priznanje da ih ima.da se stanje promijeni. 2. 5. Klijent želi da živi sve više i više u sadašnjosti kako bi doživljavao sebe. razvijati interesovanja i.

.............................36 4............9 Intervju............................................................................................................................................................................................6 Metoda eksperimenta.................................................................................................................................................................3 Predmet izučavanja psihologije..............................................................33 Pažnja................................................................................................................................................................31 Percepcija...................................................................................................................................................29 Osjet sluha..9 Upitnik............................................................32 Iluzije i halucinacije.................................................................28 Osjeti kože................................................................................................................................................31 Subjektivni faktori u percepciji........................................................................................................SADRŽAJ 1....................................................................................................................................................29 Osjet ravnoteže ili statički osjet..........................................................................................................................................................38 Pamćenje kao sposobnost.........14 Efektori......................................................................................................................................................................................................................................38 158 ............34 Karakteristike pažnje...................................................................................................................33 Osobine percepcije....................................................:...................................26 Osjet......................................................3 Historijski razvoj psihologija.................................11 Psihološki test...................................................................................................................................................... OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI......................................15 Mišići...................................................................................................................................................................................................................31 Objektivni faktori u percepciji...................... 18 Centralni nervni sistem.....................................................................................................................................................................................................................................28 Osjet okusa.........................................................19 Mozak.................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................12 2.............................................................19 Kičmena moždina.....30 Organski osjeti.........................................................................................................................................................................................................20 Moždana kora iii korteks.................4 Grane psihologije................................................................................................................................................................................................................................................................................................17 Periferni nervni sistem....................................................................................".....................................................................8 Metoda samoopažanj a..............................................29 Osjet vida.....................................26 Opažanje................................................................................................................................................................ 15 Nervni sistem.......22 Vegetativni nervni sistem.......................................................................................................................................................................................................................................11 Sociometrijska tehnika........................................................................................ SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI.............................................................................................................10 Tehnika skaliranja..........................................................................................................................35 Predstave............................................15 Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................5 Metode i tehnike u psihologiji......28 Osjet mirisa.............................................................................. 10 Anketa..... ORGANSKE OSNOVE PSHIČKOG ŽIVOTA...................................................38 Pamćenje.......................................................................................................................................................26 Vrste osjeta.................................................. PSIHOLOGIJA KAO NAUKA......................................................26 Spoznajni procesi..........................................................................................................................................................................16 Prenošenje nervnih impulsa..............................................................................................................................................................30 Kinestetički osjet.......................................................................7 Metoda opažanja........................................................................................................14 Receptori (osjetila)........................................................................................24 3...........................................8 Tehnike istraživanja u psihologiji....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

............................................................................................... Motorno učenje.. £............ Vrste mišljenja............ Mehaničko učenje igreš ....... Učenje na osnovu pokušaja i po Učenje uviđanjem..................... pamćenja.......................... Uzroci zaboravljanja.... Senzome sposobnosti................. ifiBiMae................................................................................._:er........... Detektor laži... 5................................................... Složene emocije....................................................................j2......................................... inteligencije 39 3 9 4 0 4 1 4 2 4 2 4 4 4 4 4 5 4 6 4 7 4 8 4 9 5 0 5 1 5 1 5 3 5 3 5 4 5 6 5 7 5 9 6 0 6 2 6 3 6 4 6 4 6 4 6 5 6 7 6 7 6 9 6 9 6 9 7 1 7 2 7 3 7 3 7 4 .............. Teorije emocija...... Vrste emocija.................................................. Proste emocija..... Vrijednost testova inteligencije..............: kao psihički proces.... Psihosomatska oboljenja.. Transfer učenja........ šljenje kao misaoni proces................. Emocije prema intenzitetu i trajanju..................... Poremećaji mišljenja.................. EMOCIJE................................................................................... Utjecaj naslijeđa i sredine na razvoj Vrste testova inteligencije...................... intelektualne sposobnosti ........ Verbalno učenje. Organski i fizološki osnovi emocija............................. SPOSOBNOSTI.......................... Teškoće mjerenja inteligencije................................................. Organske osnove emocija............. enje i govor.................... Z*-w§»je........................................................ Emocionalne ekspresije (vanjske manifestacije emocija) Značaj emocija u životu čovjeka ................................................. ■ "......................... Praktično i teoretsko mišljenje...................................... Osnovne operacije misaonog procesa Suština procesa mišljenja............................... Etape misaonog procesa............................ Psihomotorne sposobnosti .......... Emocije prema ugodi................

..... ................................................ Konflikti................................ Motivi nedostataka....voja..................................................................... :............................. r : ......................... 81 8 2 83 8 3 84 8 4 8 5 87 8 8 89 9 0 9 0 9 0 ................ Motivi raz....................................77 77 79 fOTTVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Potrebe........................................................ Homeostatski motivi.. potreba .......................... Frustracije....................... Nehomeostatski motivi...... Hijerarhija motiva............. Lični motivi........... :-'................................................................................ Funkcionalna autonomija motiva............. liva...................................

..........................................:...........1.....................155 Neki psihološki postupci u liječenju.....................................118 Interpersonalno ponašanje.................................................................................................................................................................................................................................123 Funkcija vode......................................................111 Personološka teorija ličnosti....................................................................................................................................................................124 Autokratsko i demokratsko vodstvo....................111 Frojdova psihodinamička teorija ličnosti..............................................................................124 Ponašanje vođe........................................135 Psihofizičke karakteristike pojedinih razvojnih razdoblja.......................104 Karakter..............................................................................156 2...............................................................................................................................132 10...................... ............133 Razvojne faze u psihičkom razvoju čovjeka...................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................113 Rodžersova fenomenološka teorija ličnosti....................................................................................102 Temperament.......................................................116 9......130 Postupanje u sukobu (konfliktu)..................................131 Rješavanje konflikta.................................................................100 Struktura ličnosti.............................................................................................................................108 Jedinstvo ličnosti.............................................................................................................................................................................................................................................................................119 Osobine interpersonalnog ponašanja..............................................................................................................129 Nenasilno rješavanje sukoba............................................................................123 Vodstvo u grupi.............................120 Grupno ponašanje...................................................136 11..........................124 Karakteristike vođe................................................1 Reakcije na frustracije................................................................128 Odgoj za demokraciju i rješavanje sukoba...................................................96 8...........................122 Struktura grupe............................................................................................................................................................................................................................................................................... LIČNOST..127 Na kraju ovog poglavlja.................................................................................................................................................................................... 160 ............................ PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA...................................................................................................125 Pojedinac u grupi....................................111 Teorije ličnosti............................................ < 3< ...............................................................................................................................................................................92 Odbrambeni mehanizmi..............................................................................................................114 Dimenzionalna tipologija ličnosti........121 Vrsta grupe........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................151 Psihologija u odgoju i obrazovanju...........126 Kada i zbog čega sukob uloga....... 15......................................115 Zrela ličnost................................................................................................133 Metode razvojne psihologije..........................92 Poremećeno ponašanje.....................113 Bihevioristička teorija ličnosti...........................................................................................................................127 Konformizam naspram nezavisnosti pojedinca........................................................................................................................................................................................................................................................................................................122 Utvrđivanje strukture grupe.................................................................................................................................121 Funkcija grupe...........................................................................................153 Psihologija u funkciji propagande.............102 Faktorska analiza ličnosti....... PSIHOLOGIJA U PRAKSI.............119 Karakteristike osobina interpersonalnog reagiranja.........................154 Psihologija u funkciji duševnog zdravlja...........................................................................................................................................................................................................................................................................112 Fromova socijalna teorija ličnosti...............................................................................................................................................................................................................................................................................108 Stavovi........................................................................................................................................................................................151 Psihologija u proizvodnji.....................107 Interesi................................................................................................................................................................................................................... ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE.................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->