I

1

1. PSIHOLOGIJA KAO NAUKA

HISTORIJSKIRAZVOJ PSIHOLOGIJE Od svog postanka covjek je iskazivao interes za spoznajom sebe i drugih. Ovaj interes je odraz Ijudske znatizelje ali i potrebe da se upoznaju oni sa kojima se zivi i radi. Kao drustveno bice covjek je oslonjen na druge i zato mora razumjeti ponasanje drugih i svoje uskladiti sa njihovim. Ako ovaj interes za spoznajom sebe i drugih shvatimo kao zacetak psihologije kao nauke, onda mozemo reci da je ona jedna od najstarijih naucnih disciplina. Filozofija je u pocetku sadrzavala sveopcu ljudsku spoznaju pa i onu iz obJasti psihologije. Od mnogih filozofa koji su se isticali u proucavanju psihoJoskih problema treba istaci Aristotela, Platona i Heraklita, Dekarta (R. Descartes), Loka (J. Locke) i Hjuma (D. Hume). Samo ime psihologija potice od grckog filozofa Aristotela koji je tumacio da je psihologija nauka o dusi (psiho - dusa i logos - nauka). Demokrit, prije Aristotela, svijet je tumacio materijalisticki (tzv. atomizam). Za njega je dusa sastavljena od atoma, ali onih finijih, pa je i ona, kako je materijaine prirode, podlozna umiranju. Platon je, medutim, smatrao da dusa nije materijalna, pa je stoga vjecna. Ova dva ucenja, potakla su Aristotela da potrazi kompromis. Dusa, za njega, ima tri razine: vitalna dusa - obuhvata vazne zivotne funkcije, ammalna dusa - opazanja, osjecanja i zudnju te razumska dusa - spoznaju i volju. Njegovo je ucenje bilo vise zasnovano na posmatranju i uocavanju zakonitosti psihickog zivota, pa je i danas relevantno ucenje o zakonu asocijacija. Psihicki procesi ucenja, prema velikom grckom misliocu, odvijaju se prema zakonu dodira, kada se dva sadrzaja dozivljavaju istovremeno ili neposredno jedan iza drugog, sjecanje na jedan obnavlja i drugi; zakonu slicnosti, kada su dva sadrzaja slicna, onda obnavljanje jednog sadrzaja olaksa obnavljanje i drugog, i zakonu kontrasta, kada se lakse pamte suprotnosti. Dekart (1596.-1650.) je prvi filozof koji psihologiju izdvaja iz filozofije i formira zasebnu filozofsku granu koju naziva mentalna filozofija. Mada je ovo bio znacajan iskorak u osamostaljenju psihologije u zasebnu naucnu disciplinu, jos dugo se zadrzalo misljenje da je psihicki zivot covjeka u domenu filozofije te nije potrebna druga nauka da to izucava. Pocetkom 16. stoljeca iz filozofije se izdvajaju egzaktne nauke astronomija, fizika, hemija i biologija. Za naucno istrazivanje koriste se egzaktne metode, prvenstveno eksperiment. Sredinom 19. stoljeca egzaktne metode se pocinju primjenjivati i u istrazivanju psihickih pojava. Fiziolog E. H. Veber, (E. H. Weber),
3

2

jedan od osnivaca psihofizike, eksperimentalno istrazuje koliki je potreban inter. -zitet drazi da bi covjek imao osjet. Ova istrazivanja dalje razvija 0- T. Fehnei (G. T. Fechner), (fizicar, filozof i eksperimentalni psiholog, koga posebno zamma odnos izmedu drazi i osjeta. On eksperimentalno utvrduje zakofl'tost koja je i danas vazeca u mjerenju osjeta i drazi i kvantifikuje njihov odnos (Weber-Fechnerov zakon). Ovi su radovi imali velikog poticaja u razvoju psihologije i njenom osamostaljivanju kao zasebne nauke. Konacno Wilhelm Wundt (1832.-1929-) u Lajpcigu 1879. godine osniva labaratorij za eksperimentalnu psihologiju i time definitivno ustanovljuje psihologiju kao empirijsku nauku. On sa svojim saradnicima istrazuje fizicke i hemijske procese u materijalnom svijetu i njihov utjecaj na covjeka. U daljem razvoju psihologije istrazuju se i slozeniji psihicki prpcesi kao sto su misljenje, pamcenje i ucenje. Fizicari, biolozi, hemicari i fiziolozi svojim egzaktnim istrazivanjima doprinijeli su razvoju psihologije kao egzaktne nauke jer se dotada o psihickom zivotu covjeka sudilo na osnovu razmisljanja i pretpostavki. U daljnjem razvoju psihologije posebno se isticu Alfred Bine (Binet) i Ivan Petrovic Pavlov. Alfred Bine u Parizu otvara labaratorij eksperimentalne psihologije i daje veliki doprinos mjerenju inteligencije. Njegova skala za mjerenje inteligencije i danas je osnovni model za brojne testove kojima se mjere mentalne sposobnosti coYJeka. Ruski istrazivac Pavlov je svojim eksperimentalnim radovima mnogo doprinio u spoznavanju fizioloskih osnova psihickog zivota. Njegov eksperiment sa formiranjem uvjetnog refleksa kod psa je razjasnio neke patoloske pojave u psihickom zivotu ljudi i zivotinja. Pocetkom 20. stoljeca psihologija se pocinje intenzivno razvijatl u SAD gdje se isticu Katel (James MckKeen Cartel), Torndajk (E. L.ThorndiKe), Vudvort (Wood-worth), Terstoun (Thurstone), Skiner (B.F.Skinner) i dr. Znaoajno je istaci da se u SAD vrse sistematska psiholoska istrazivanja koja podupire drzava i da se rezultati tih istrazivanja koriste u raznim oblastima zivota, posebnO u industriji. propagandi i vojsci. Poslije Drugog svjetskog rata psihologija sve vise izlazi iz teoretskih okvira i priblizava se zivotu, tako da nema ljudske djelatnosti gdje se ne koriste dostignuca ove egzaktne nauke. PREDMET IZUCAVANJA PSIHOLOGIJE U najsirem smislu predmet izucavanja psihologije je psihicki zivot. Pod pojmom psihicki zivot podrazumijevamo psihicke procese i psihicka ^tanja. O psihickim procesima i stanjima mozemo suditi na osnovu objektivnog, spoljnog posmatranja ponasanja ljudi i na osnovu neposrednog, vlastitog iskustva. U uzem smislu, predmet psihologije je covjek, i to istrazivanje njegova ponasanja i njego4

3

psihologija ucenja i si. psihologija ima za predmet svog izucavanja nesto sto nije materijalno a sto se da objektivno ustvrditi. Koristeci se spoznajama biologije. medicine i drugih nauka. Dakle. osjecanja i dozivljaja. i "zasto?". ako ustreba. Skolska knjiga. mozemo razlikovati teorijske i primijenjene psiholoske grane. str. 1995. ZADACI PSIHOLOGIJE Osnovni je zadatak psihologije proucavanje zakonitosti psihickog zivota covjeka. Delay i P. potom objasniti njihovo nastajanje da bi. Bujas definira psihologiju kao nauku o subjektivnim dozivljajima. i to tumace J. Psihologija nastoji otkriti i formulirati zakone tih fenomena. "kako?". U torn smislu ovaj zadatak treba dati odgovore na tri pitanja: "sta?". Fizioloska psihologija izucava organske osnove psihickog zivota. Zagreb. 5 4 . Prakticni zadatak psihologije podrazumijeva primjenu teorijskih psiholoskih spoznaja u razlicitim ljudskim djelatnostima. Sve je prisutnija teznja da se opca psihologija dalje diferencira na zasebne discipline koje ce izucavati pojedine psihicke procese ili stanja. Za utvrdivanje predmeta izucavanja psihologije bitni su sljedeci faktori: fizicka okolina koja djeluje na organizam izazivajuci razne subjektivne dozivljaje. kako se odvijaju psihicki procesi. Pichot (Maria Furst. R. kao npr.3). Ovaj osnovni zadatak mozemo razmatrati sa teorijskog i prakticnog stanovista. mijenja je i prema njoj modifikuje svoje ponasanje. S obzirom na predmet razmatranja. stoljeca tako da je ubrzo trebalo razdvojiti psiholoske spoznaje koje imaju zajednicka obiljezja i postupke u istrazivanju. Teorijske psiholoske grane: 1. Psihologija. Opca psihologija ima teoretski karakter i proucava osnove psihickog zivota.vih stanja svijesti. fizioloska psihologija proucava ovisnost psihickog zivota od strukture i funkcije nervnog sistema. Teorijski zadatak podrazumijeva upoznavanje i razumijevanje psihickih zakonitosti. Kako se i dalje siri psiholoska spoznaja. proces diferencijacije psihologije na uza naucna podrucja je i dalje prisutan. 2.. socijalna okolina koja djeluje na pojedinca i tako utjece na njegove dozivljaje i ponasanje. endokrinih zlijezda. ukoliko se oni mogu manifestirati i zahvatiti na objektivan nacin. Kako je predmet izucavanja psihologije psihicki dozivljaj koji se moze objektivno ustvrditi. culnih organa i organizma u cjelini. to se psihologija svrstava u egzaktne nauke. odrediti psihicke pojave. "na njih djelovala i mijenjala ih". GRANE PSIHOLOGIJE Psihologija se naglo pocela razvijati potkraj 19. ukazati na uzroke psihickih pojava. i na kraju aktivnost same individue koja na odredeni nacin utjece na okolinu. psihologija motivacije.

na čovjeku. Jedna grupa se stavlja u eksperimentalnu situaciju i sistematski se prati djelovanje nezavisnih varijabli . 3. 2. U psihologiji postoje dvije vrste eksperimenata. tj. One se ujednačavaju u općim i posebnim karakteristikama. Eksperimentalna metoda je najpouzdaniji naučni postupak za utvrđivanje uzročnih veza među pojavama. to razlikujemo tri faze njegove realizacije. Na ovaj se način isključuje subjektivizam u interpretaciji rezultata. prije svega zato što se eksperiment ne može uvijek primijeniti i Što se ljudi ne ponašaju isto u prirodnoj i eksperimentalnoj situaciji.METODA EKSPERIMENTA Eksperimentalna faza u psihologiji nastala je pred kraj ovog vijeka.draži fizičke. Uvjeti kojima se namjerno manipulira u eksperimentu. Prednost eksperimentalne metode je upravo namjerno izazivanje pojave a ne čekanje da se ona pojavi. Kako se u psihologiji eksperiment uglavnom izvodi. Za provjeru stvarnog učinka pojedinih eksperimentalnih varijabli i kontrolu ometajućih uvjeta (neutralni. Introspektivni eksperiment: vrši se istraživanje i utvrđuju rezultati na temelju iskaza pojedinaca. Osnovna odlika eksperimenta je mogućnost umjetnog izazivanja neke pojave i uvjeta pod kojima se ona razvija. Manipulacija raznim nezavisnim varijablama omogućuje egzaktno utvrđivanje koliko one djeluju na zavisnu varijablu. odnosno pruža se mogućnost mjerenja učinka pojedinih varijabli. fiziološke i psihološke prirode. ova metoda ima i izvjesnih nedostataka. onima koje mogu imati utjecaja na zavisnu varijablu. Zadatak: 1. Objektivni eksperiment: prate se objektivne. prirodni). a pojava koja se mijenja pod djejstvom promjenjenih uvjeta zove se zavisna varijabla.eksperimentalna grupa. faza podražaja . u eksperimentalnom se istraživanju formiraju dvije grupe. 1. zovu se nezavisna varijabla. Također eksperiment omogućuje kontrolu djelovanja nezavisnih varijabli koja se u prirodnim uvjetima ne bi mogla lako uočiti i pratiti. ali se u psihologiji ne može uvijek primijeniti. faza izražaja . dok druga grupa radi u uobičajenim uvjetima.ispitanik registruje doživljaj u svojoj svijesti i oblikuje ga. ali je tek uvođenjem eksperimenta u psihološko istraživanje ustoličilo psihologiju kao egzaktnu nauku. uočljive manifestacije psihičkih pojava. bez djelovanja nezavisnih varijabli . Pored toga.kontrolna grupa. laboratorijski.ispitanik reagira bilo pokretom bilo riječima na draž. Komparacijom rezultata u završnom ispitivanju utvrđuje se učinak nezavisne varijable na pojavu koja se mjeri. dakle. prednaučne ili literarne faze koja je nesumnjivo doprinijela razvoju psihologije. reagovanje organizma ili pojedinih organa i receptora na podražaj. Njoj je prethodio dug period tzv. hemijske. faza doživljaja . Obrazloži kako bi eksperimentalno istražio djelovanje prijekora na školsko učenje! 7 5 .

METODA OPAŽANJA U nauci se za ovu najrašireniju metodu koriste i nazivi promatranje. Konačno. ali direktno promatranje psihičkih procesa i stanja možemo shvatiti samo na temelju vlastitog samopromatranja. a ne može u isto vrijeme uhvatiti i samu sebe. Mnogi psihički procesi i stanja su toliko složeni da ih je teško jezički opisati. 8 6 . Psihološka opservacija. ona može dati pouzdane rezultate ako se obavlja na reprezentativnom uzorku na sistematičan i organizovan način. Također njome se ne mogu promatrati složeni dubinski procesi i stanja ličnosti. Naučno promatranje se razlikuje od svakodnevnog po jasno definisanom cilju. i otuda je teško ustvrditi vjerodostojnost i objektivnost introspektivnog izvještavanja. najveća slabost ove metode je što se njeni rezultati ne mogu podvrći objektivnoj verifikaciji drugih istraživača. Jedno vrijeme se smatralo da je to jedina metoda kojom se može istraživati psihički život čovjeka. odnosno opažanje može biti slobodno i kontrolirano. Samoopažanje se zasniva na opažanju vlastitog psihičkog života. opservacija i neeksperimentalno istraživanje. posebno ona koja kratko traju. planu i načinu registriranja. U odnosu na slobodno promatranje. Wunt je tvrdio da čovjek ne može istovremeno nešto doživljavati i promatrati. Ovom metodom se ne mogu zahvatiti intenzivna psihička stanja. On je to slikovito objašnjavao: jedna ruka može hvatati drugu ruku. u prvom redu Wunt. nego se opažaju pojave koje se spontano javljaju. psihički život. Kod ovog opažanja ispitivač i ispitivani je jedno lice i jedino se na takav način može zahvatiti stvarno unutrašnje doživljavanje. Slabost ove metode je i to što stvarno usmjeravanje svijesti na neki psihički proces smanjuje njegov intenzitet. koristimo se slobodnim promatranjem. Psiholozi eksperimentalisti. Mada se metodom opažanja direktno ne zahvata subjektivni. u metodi opažanja se ne manipulira nezavisnim varijablama. Čovjek može suditi o doživljavanju i psihičkom životu drugih ljudi na osnovu njihovih iskaza i našeg promatranja njihovog ponašanja. Kada promatramo neke pojave a ne znamo kakav učinak one mogu imati na ponašanje ljudi. Kod kontroliranog promatranja se unaprijed postavlja hipoteza o mogućim uzrocima koji djeluju na promatranu pojavu. ali ona ima i izvjesnih nedostataka. kritikovah su ovu metodu kao nepouzdanu. METODA SAMOOPAŽANJA Metoda samoopažanja ili introspekcije je svojstvena samo psihologiji. Introspekcija je jedinstvena naučna metoda i zahvaljujući njoj Čovjek može da shvati sve bogatstvo psihičkog života. Za razliku od eksperimenta. kontrolirano je sistematičnije i ima jasnije određen cilj i plan promatranja.

sociometrijski postupci i testovi. dok kod nestandardizovanog intrvjua ispitivac moze u zavisnosti od situacije formulirati pitanja. upitnik. Za vodenje intervjua potrebno je veliko iskustvo. Kod standardnog intervjua pitanja su unaprijed pripremljena i svim ispitanicima se postavljaju u istoj formi. nego se njime moze i terapeutski djelovati. Razlikuje se od razgovora koji vodimo u svakodnevnom zivolu po svojoj organizaciji i siruktwri. intervju. Ova su pitanja neka vrsta zadataka. gdje je sago9 7 . Tehnike psiholoskog istrazivanja omogucuju sistematsko. mora znati postavljati pitanja u pravi cas i tako odrediti tempo i pravac razgovora. razvio narocitu vrstu razgovora. neiasnaijaitanja na koja se unaprijed zna odgovor nije dobro postavljati. Intervjui se dijele na standardizovane i nestandardizovane. njene rezultate treba provjeravati i dopunjavati drugim objektivnijim metodama. odledivanje) ispitivac postavlja pitanja kojima uspostavlja kontakt.Bez obzira na navedene nedostatke introspekcije. • TEHNIKE ISTRAZIVANJA U PSIHOLOGIJI Navedene psiholoske metode koriste razlicite tehnike za prikupljanje i obradu podataka. U prvoj etapi (tzv. Dvosmislena. Pitanja koja postavlja ispitivac trebalo bi da budu kratka i jasno formulirana. tj. skala procjene. plana razgovora i nacina (taktike) kako ce se voditi razgovor. Frojd (Sigmund Freud. Tako se preporucuje da ispitivac ne zauzima stav isljednika niti pak previse familijaran stav. odnosno razgovora mora prethoditi temeljita priprema koja podrazumijeva tacno defmisanje predmeta razgovora. Obicno se razgovor dijeli na dvije etape. Najcesce primjenjivane tehnike u psiholoskom istrazivanju su. usmjerenih na to da se ukaze na kvalitativne osobine proucavane pojave. mtervju ne sluzi samo za dobijanje odredenih podataka u psiholoskom istrazivanju. pitati nekoga za misljenje. razgovor. Kako ovo nije jedina metoda u psihologiji. Razgovor je cesto primjenjivana tehnika za dobijanje podataka u psiholoskom istrazivanju. plansko i objektivno istrazivanje psihickih pojava.doznati ni jednom drugom. ova metoda je osnovna u psihologiji. Svakom psiholoskom intervjuu. jer o mnogim psihickim procesima i stanjima ne bismo mogli. 1856-1939) je radi psihoanalize. Poslije se govori o predmetu istrazivanja gdje ispitivac mora imati svoju taktiku. anketa. Tokom razgovora ispitivac prati reakcije i ponasanja ispitanika koje moze registrirati u toku ili odmah po obavljenom razgovora. INTERVJU Rijec intervju potice od engleske rijeci "interview" sto znaci sastanak.

jednokratna ili višekratna.pitanja moraju biti razumljiva. Pri sastavljanju ankete vodi se^računao sljedećem: -""""pitanja: moraju odgovarati cilju koji se istražuje. se ispituju različiti psihološki problemi. potrebno je istaći da rezultate dobivene intervjuom treba kombinovati sa drugim objektivnijim tehnikama psihološkog istraživanja. Vodi razgovor sa drugim učenikom prema prethodnoj pripremi! UPITNIK Upitnik je niz pitanja u pismenoj formi. ispitivanje.vornika dovodio do spoznaje i prevladavanja težnji potisnutih u svijesti. Uz navedene prednosti i mogućnosti intervjua.. 7^\Tfketa-može biti pismena ili usmena. isljeđivanje. a odnose se na ispitivanje različitih psiholoških pojava.. Sastavi upitnik o stavovima muškaraca prema učešću žena u politici sa mogućnošću slobodnih odgovora. na tačno određenom uzorku. Sastavi upitnik sa odgovorima u formi alternativnog izbora (Odgovori sa "Da" i "Ne"). Anketom. kojim će se istražiti odnos mladih prema služenju vojnog roka! ANKETA Anjkejtaje_p_sihološka tehnika koja se koristi za prikupljanje određenih podataka.interesovanja i si. . Pitanja i zadaci: 1. mišljenja. anketa podrazumijeva dobru pripremu. Upitnici uglavnom služe za ispitivanje masovnih pojava i obično se statistički obrađuju. gLezult&ijjiG^jcjii anketom se uglavnom ne zasnivaju na sistematskom praćenju ispitanika i ne dopuštaju nikakvo provjeravanje. Riječ anketa dolazi od Francuske riječi "enquete" što znači istraživanje. Jednako kao i druge tehnike. Slično je i Pijaže (Jean Piaget. Svaki upitnik ima jasno definiran cilj istraživanja i ključ na osnovu kojeg se može zaključiti o smjeru i veličini razvijenosti određene psihološke pojave. Sačini pripremu za vođenje razgovora o nekom psihološkom problemu! 2. Odgovori mogu biti u formi slobodnih i u formi alternativnog izbora. dok se pitanja formuliraju na osnovu principa koji daju naučno validne rezultate. jasna. javna ili anonimna. pa stoga ti rezultati nemaju značajnu naučnu vrijednost. sastavljenih prema određenom sistemu. 1896-1980) razvijao "klinički razgovor" kojim je kod djece izazivao spontane predodžbe i na taj način pedagoški djelovao na njih. 10 8 . stavovi. Pitanja i zadaci: 3. da ispitanik može na njih odgovoriti. 2.

gdje se statistički izračunavaju različiti indeksi . Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skale procjene koja ima pet stupnjeva. Odnosi u grupi se mogu iskazati i pomoću sociometrijskih matrica. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati. . Zadatak: 1. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. Numeričke skale koje se koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave.ne smiju postojati razlozi koji bi mogli utjecati na ispitanika da pogrešno i neiskreno odgovara.. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. uzajamno i jednostrano odbijanje i indifirentnost. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati.broj pitanja ne treba biti prevelik. gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces. - Zadatak: 1. Na grafičkoj skali od 1 do 10 procijeni objektivnost ocjenjivanja svih nastavnika koji tebi predaju! SOCIOMETRIJSKA TEHNIKA Ovom se tehnikom utvrđuju međusobni odnosi pojedinaca u grupi. . intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava. bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali. mjerenje stavova. npr. Vrijednost ove tehnike je u tome što njome otkrivamo pojedince koji su najviše cijenjeni i koji su odbačeni. popularnost. kako ćete obraditi rezultate ankete da bi se mogli koristiti u praksi? TEHNIKA SKALIRANJA Tehnika skaliranja je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. Procjene se mogu označavati brojevima.. Ova tehnika omogućuje kvantifikaciju psiholoških mjerenja i na taj način daje psihologiji više egazaktnosti. što se može prikazati pomoću sociograma. odbačenost. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. li 9 .ispitanici moraju dovoljno biti motivirani da na njih odgovore. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. kategorijama i grafički.pitanja ne trebaju biti sugestibilna. Ti odnosi mogu biti: uzajamno i jednostrano privlačenje. . Anketirali ste učenike osmih razreda o njihovom stavu prema pušenju.grupna kohezija. Na osnovu dobijenih rezultata možemo ustvrditi kakvi su odnosi u grupi.

3. tj. Siroku primjenu u psiholoskoj praksi imaju otkako je Binet zajedno sa Simonom razradio sistem testova za utvrdivanju umnog razvoja djece. tj. da bude valjan. Sociogram Zadatak: 1. da bude objektivan. Sacini sociogram svog razreda i tekstualno objasni kako je razred socijalno struktuiran! PSIHOLOSKI TEST Rijec test je latinskog porijekla . medusobnom usporedbom postignuca ostalih ispitanika. da mjeri upravo onu osobinu koju zelimo utvrditi kod ispitanika. dokazati. provjeravanje. dok u engleskom jeziku rijec "test" znaci proba. To su sistematska ispitivanja koja kvalitativne odlike treba da kvantifikuju. Test se sastoji od jednog ili od niza zadataka kojima se utvrduju odredene osobine ispitanika."testari" znaci posvjedociti. da je osjetljiv. Da bi test bio standardizovan (jednak za sve ispitanike). 12 10 . da se uzastopnim mjerenjem neke psiholoske osobine kod istih ispitanika dobijaju isti ili slicni rezultati. Rezultati dobijeni ovakvim mjerenjem se vrednuju na standardan nacin. da rezultati zavise od sposobnosti ispitanika a ne od onoga koji procjenjuje rezultat (da razliciti ispitivaci isto ocjenjuju). 1.SI. da bude pouzdan. 2. tj. da se njime mogu utvrditi stvarne razlike izmedu ispitanika u osobini koju mjerimo. ispit. 4. tj. on mora ispunjavati sljedece mjerne karakteristike: 1.

Testovi koji se primjenjuju u istraživanju određenih psiholoških pojava. Standard i zovan i testovi omogućuju psihologiji da egzaktno ustvrđuje određene psihološke pojave. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Odakle potiče riječ psihologija? U čemu je razlika tumačenja pojma "duša" između Platona i Demokrita? Ko je i kada osnovao prvu laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju? Sta je predmet izučavanja psihologije? Koji su teorijski zadaci psihologije? Nabroj grane psihologije! Sta je to zavisna varijabla u psihološkom eksperimentu? Navedi faze u realizaciji psihološkog eksperimenta? Koje su dobre i koje loše strane introspekcije? Koje su karakteristike standardiziranog intervjua? Sta je to skala procjene? Navedi karakteristike standardiziranog testa! Da li su rezultati testova u potpunosti tačni? 13 11 . rezultati testova nisu uvijek u potpunosti tačni pa se moraju dopunjavati rezultatima dobivenim drugim metodama i tehnikama. testove dijelimo na: testove sposobnosti. Međutim. testove ličnosti i testove postignuća. moraju biti baždareni kako bi se njima mogla odrediti relativna vrijednost svakog pojedinca u odnosu na sve koji su ispitivani. Baždarenje je složen statistički postupak kojim se bavi posebna grana psihologije .psihometrija. U odnosu na to koja psihološka svojstva mjere.

stoljeća eksperimentalna istraživanja sve dublje prodiru u odgonetanje tajni organskih osnova psihičkog života. Svi organi su važni za normalno psihološko funkcioniranje. ukusa. dodira. Stoga ćemo. Osjetni organi se razlikuju i prema tome da li registriraju draži koje dolaze iz spoljneg svijeta ili iz unutrašnjosti tijela. nego organizam u cjelini. Eksteroreceptori primaju podražaje iz spoljneg svijeta (osjeti vida. sve do kraja 18. Podlogu psihičkog života ne Čine samo mozak i nervni sistem. 14 12 . žlijezde sa unutrašnjim lučenjem i mišići. ali nije bilo ni traga psihičkog života. Pojavom eksperimenta u psihologiji utvrđuje se povezanost tijela i duše. Tokom 20. sluha. Mnogo je vremena trebalo da ljudi shvate daje psihički život čovjeka povezan sa mozgom i nervnim sistemom. nervni sistem. stoljeću prije nove ere seciranjem ljudskog lesa ustvrdio daje mozak centar našeg duševnog života. stoljeću je nizom istraživanja utvrđena veza između psihičkog života i fizioloških funkcija organizma. hemijske. mogao je obavljati određene pokrete. RECEPTORI (OSJETILA) Receptori registriraju promjene koje se zbivaju u spoljnem svijetu i u našem organizmu. Tako je mislilac Aristotel tumačio da mozak ima funkciju hlađenja krvi. bola i osjet za toplo-hladno). ORGANSKE OSNOVE PSIHIČKOG ŽIVOTA Organsku osnovu psihičkog života predstavlja organizam u cjelini. U 19. mišićima i žlijezdama sa unutrašnjim lučenjem koji direktnije učestvuju u psihičkom životu. Kada se pas oporavio. osjetne organe dijelimo na one koji registriraju mehaničke. Tako je fiziolog Gole vještom operacijom odstranio psu veliki mozak. toplotne i svjetlosne draži. U odnosu na vrste draži koje registriraju. Više o osjetnim organima i njihovom funkcioniranju izložit ćemo kad budemo obrazlagali nervni sistem. zglobovima i unutrašnjem uhu (kinestetski i statički receptori). Mada je bilo genijalnih pojedinaca koji su uviđali vezu između mozga i psihičkog života čovjeka. ali su najznačajniji: čulni organi. kakav je bio Kroton (Croton).2. uz nervni sistem dati i osnovne informacije o čulima. koji je još u 5. O promjenama u tijelu obavještavaju nas proprioreceptori smješteni u mišićima. Organske osjete primamo od interoreceptora koji se nalaze u unutrašnjosti tijela. stoljeća vladalo je opće mišljenje da su tijelo i duša odvojeni.

dolazi do gigantizma. dok žlijezde sa unutrašnjim lučenjem prvenstveno reguliraju hemijske procese u organizmu. spomenut ćemo one najvažnije. Posljedica je skupljanje i opuštanje mišića. Žlijezde koje luče hormone u krv zovu se endokrine. Smještena je u gornjem dijelu vrata. Glatkim i srčanim mišićima ne možemo upravljati svojom voljom. posljedica je kretenizam.EFEKTORI U efektore spadaju mišići i žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. dok pretjerano lučenje može dovesti do prijevremenog seksualnog razvoja dječaka i pojave muških karakterstika kod djevojčica i žena. Desi li se to prije rođenja i u periodu ranog djetinjstva. Smanjeno lučenje ovog hormona dovodi do slabljenja seksualnog nagona i općeg zamora. Postoji više tih žlijezda. Što na psihičkom nivou izaziva povećanu nervnu napetost. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormon. 15 13 . Kora luči hormone kortikosteroide a jezgro adrenalin. Ijedna i druga anomalija dovodi i do poremećaja psihičkog života. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem regulišu fiziološke procese u organizmu. Mišići su nosioci funkcije pokreta organizma. dolazi do povećane opće aktivnosti (hiperaktivnost). Postoje poprečnoprugasti mišići (mišići kostura). MIŠIĆI Mišići vrše pokrete tako da se nervnim vlaknima iz viših centara prenose nervni impulsi. Kortikosteroidi također utječu na regulaciju kalcija i vode u organizmu. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormone. što uzrokuje određene biohemijske procese i oslobađanje energije. pri kraju dušnika. Hormoni kore su značajni za emocionalno ponašanje. Smještena je u bazi mozga i čine je dva režnja. dok egzokrine žlijezde luče sekrete u šupljine tijela. ' ŽLIJEZDE SA UNUTRAŠNJIM L UČENJEM Lučenjem hormona i sekreta u krv i unutrašnjost tijela. glatki mišići (zidovi utrobe i krvnih sudova) i srčani mišić (posebna vrsta poprečnoprugastog mišića). Smanjen rad tiroidne žlijezde uzrokuje različite psihofizičke promjene. Hipofiza luči više hormona koji regulišu rad ostalih žlijezda. odnosno zaostatak u razvoju inteligencije i emocionalna neprilagođenost. dok smanjeno lučenje hormona. Za psihički život čovjeka uglavnom je značajna funkcija endokrinih žlijezda. dovodi do patuljastog rasta. Poremećaj rada štitne žlijezde sa uspjehom se može liječiti u ranom djetinjstvu. Tiroidna ili Štitna žlijezda luči hormon tiroksin koji regulira potrošnju kiseonika u organizmu i tako utječe na aktivnost organizma. Adrenalne ili nadbubrežne žlijezde su smještene pored bubrega.

Između dva neurona postoji mikro distanca (međuprostor). omogućuje vezu organizma sa spoljnim svijetom i predstavlja fiziološku osnovu psihičkog života. vanjska ili Svanova opna (neurolema) služi za mehaničku zaštitu neurita. U zavisnosti od toga gdje sprovode nervno 16 14 . Ćelijska opna obavija pihtijastu masu . Obično se dijeli na moždano-moždinski (cerebrospinalni) i autonomni (vegetativni) dio. senzorni nervi dobijaju ovu omotnicu već u embrionalnom razvoju a neki efektori u drugoj godini života. Neurit se završava razgranatom mrežom nervnih vlakana . Reguliše i usklađuje rad cijelog organizma. Nervni sistem je građen od nervnih ćelija ili neurona. koja se zove sinapsa. što uvjetuje povećanje šećera u krvi. Neki neuriti imaju produžetke. Osnovna razlika između dendrita i teledendrita je funkcionalne prirode: teledendriti provode nervne impulse na drugu ćeliju.teledendrita koji se spajaju sa sljedećom nervnom ćelijom. Ti hormoni su značajni za reprodukciju i pojavu sekundarnih spolnih krakteristika. NERVNI SISTEM Nervni sistem je najrazgranatiji sistem organa u Čovjekovom organizmu. Gonade ili spolne žlijezde intenzivnije luče hormone u doba puberteta. Više nervnih ćelija se grupiše u čvorište koje se zove ganglion. povećanje pritiska i ubrzanog rada srca.plazmu u kojoj se nalaze tanke niti . medijatori) koji služe kao posrednici u prenošenju impulsa sa jednog neurona na drugi. Duži produžetak se zove neurit ili akson koji može imati dužinu preko jednog metra. dok dendriti prihvataju nervne impulse s druge nervne ćelije i upućuju ih ka tijelu ćelije.neurofibrili koji prenose nervno uzbuđenje kroz ćeliju. jedra i produžetaka. Snop produžetaka gangliona čini nerv ili živac. Hormoni spolnih žlijezda utječu na psihički život Čovjeka. U njima su smješteni neurotransimiteri (posrednici. kolaterale kojima se nervna ćelija povezuje sa drugim nervnim ćelijama. a PNS svi živci koji izlaze iz mozga i kičmene moždine. dok unutrašnja ili mijelinska opna služi za fiziološku izolaciju. Neurit je obavijen sa dvije opne. U okviru moždano-moždinskog su centralni nervni sistem (CNS) i periferni nervni sistem (PNS). U jedru nervne ćelije nalaze se hromozomi koji su nosioci nasljednih osobina. CNS čine mozak i kičmena moždina. Ustvari na kraju teledendrita nalaze se sitni mjehurići. a na psihičkom planu izaziva promjene u emocionalnom reagiranju. Iz nervne ćelije izdvajaju se ogranci ili produžeci koji mogu biti kraći i duži. Nervna ćelija može biti različitog oblika a sastoji se od neurona. Naprimjer. posebno u periodu puberteta i prelaznom periodu (pubertetske i klimakterične krize). Kraći produžeci se zovu dendriti i preko njih se prenose nervni impulsi u nervnu ćeliju.Povećano lučenje adrenalina utječe na rad poprečnoprugastih i glatkih mišića. Mijelinska opna se javlja u različito vrijeme razvoja kod različitih organa.

5 milisekunde).uzbuđenje. Nervno uzbuđenje ili nadraženost je složen biohemijski proces koji se odvija u nervnoj ćeliji i uvijek ima jednosmjeran pravac. Sinaptički međuprostor je ograničen membranom na teledendritima presinaptička Receptor —$ membrana i membranom koja se nalazi poslije sinapse na denDendriti -y dritima susjednog neurona -postsinaptička membrana. Razlikujemo neuro-neuro sinapse (između dva neurona) i neuro-muskularne (između živčane i mišićne ćelije). prijem draži i prenošenje nadražaja smanjivati (inhibirati). i senzorne ili aferentne. neuroni nisu neposredno vezani jer se između njih nalazi jedan prostor koji se zove sinapsa. Na taj način Slika 2. U sinapsi se odvijaju složeni hemijsko-električni procesi. Nervni nadražaj se prenosi preko sinapse na sljedeću nervnu ćeliju. Neurotransimiteri se zbog razlika u električnom potencijalu vežu za postsinaptičku membranu i tako prenose nervne impulse. deblja nervna vlakna . 17 15 . razlikujemo motorne ili eferentne nerve. PRENOŠENJE NERVNIH IMPULSA Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa (nadražaja). Kao što smo istakli.brži impulsi. Živčani impulsi se šire brzinom od 1 do 100 metara u sekundi što zavisi od debljine nervnog vlakna. pojačavati (eks-citacija) i Grana neurona. koji prenose nervne impulse iz centra ka periferiji. Nervna ćelija ona je neka vrsta "skretnice" i "filtera" za nervne inpulse. koji prenose nervne impulse od periferije organizma ka centru. Nervni podražaj se prenosi tako što se mjehurići na završnom dijelu teledendrita raspuknu u sinaptički međuprostor i neurotransimiteri dolaze u dodir sa postsinaptičkom membranom dendrita. Ovo sve traje jako kratko (približno 0. Sinapsa nervne impulse može propuštati.

te doživljavanje slike promatranih objekata ili pojave u mozgu. koji inerviraju glavu. stvaranje nadražaja u vidnim čulnim ćelijama i njegovo prenošenje vidnim nervom do centra za vid i mozgu. i motorna nervna vlakna. na vama je da uradite shemu prijema svjetlosne draži u oku.Slika 3. U bilogiji ste učili čulo vida . 18 . Razlikujemo senzitivna nervna vlakna. pluća i stomaka. kojima centralni nervni sistem reaguje na draži. Zadatak: 1. Periferni nervi su u parovima (po jedan senzorni ijedan motorni) i ima ih 31 koji se izdvajaju iz kičmene moždine i inerviraju trup i ekstremitete i 12 pari moždanih nerava. Nervno-mišićna sinapsa PERIFERNI NERVNISITEM Periferni nervni sistem (PNS) služi kao spona između centralnog nervnog sistema i periferije tijela.oko. Njega Čine svi nervi koji izlaze iz kičmene moždine (moždinski ili spinalni) i svi nervi koji izlaze iz mozga (moždani ili cerebralni). čulne organe koji su smješteni u glavi kao i nervi koji upravljaju radom srca. koja prenose nervne impulse od osjetnih organa do mozga.

čovjek može primati vanjske podražaje. Sastoji se od centralnog dijela. Te složenije psihičke aktivnosti mogu izvršiti mozak i kičmena moždina. U kičmenoj moždini su smješteni mehanizmi refleksnog djelovanja. motorni neuron. 3. centar refleksnog luka. Vanjski dio čini bijela supstanca sačinjena od vlakana sa mijelinskom ovojnicom. Kroz posebne otvore. Bijela supstanca održava vezu između viših i nižih nervnih centara u aferentnom i referentnom smjeru. sinapse neposredne i sa umetnutim neuronom. Slika 4. a dok mu motorni nervi omogućuju da reagira na te podražaje. čulna ćelija. 4. 7.CENTRALNI NERVNI SISTEM Funkcija svijesti je sveukupnost doživljaja vanjskog svijeta. km. . žlijezda). spiralna ganglija. KIČMENA MOŽDINA Kičmenu moždinu sačinjava skup nerava koji se nalazi u kičmenom stubu. trbušnih rogova i leđnih rogova. Shema refleksnog luka 1. koji zajedno čine centralni nervni sistem. 2. vlakno. efektor (mišić. senzitovno n. Zahvaljujući upravo svojstvu senzornih nerava. trbušni su motorni. Unutrašnji dio kičmene moždine je sive boje i sastoji se od tijela nervnih ćelija.kičmena moždina 19 . Leđni korijeni se označavaju kao osjećajni.Siva supstanca obavlja funkcije nižih nervnih centara. Pa ipak. 6. u svakom kičmenom pršeljenu izlazi po jedan par leđnih i trbušnih nervnih korijena. sam periferni sitsem ne bi mogao proraditi podražaje vanjskog svijeta i adekvatno na njih odgovoriti. Ova siva supstanca je u obliku leptira ili slova H. 5. koji se spajaju u mješoviti moždinski spiralni nerv.

Ona je centar mnogih somatskih (tjelesnih) i autonomnih (nezavisnih) refleksa. Kičmena moždina je transverzala kroz koju prolaze senzorni nervi kojima se prenose nervni impulsi od osjetnih organa ka mozgu, kao i motorni nervi koji iz mozga prenose impulse do određenih mišića. Dakle, funkcija kičmene moždine je da sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i da regulira neke reflekse. MOZAK '

V

Mozak je najsloženiji i najznačajniji dio nervnog sistema. Njegov najveći dio je veliki mozak (cerebrum), sjedište percepcije i svjesnog ponašanja. Veliki mozak ima dvije polovine ili hemisfere koje su prekrivene tankim slojem - moždanom korom. Ona je nosilac svih elemenata svjesnosti. Kora velikog mozga je sive boje i sastavljena je od tijela nervnih ćelija, dok je unutrašnjost bijele boje i sastavljena je od završetaka, motornih i osjećajnih nervnih vlakana. "Čovjekov mozak, koji svojom težinom od oko 1,25 - 1,5 kg sačinjava samo 2 posto tjelesne težine, najkompliciraniji je biološki organ što gaje priroda ikad stvorila. Oko 10-15 milijardi stanica (zajedno sa 100 milijardi stanica za izmjenu tvari i potpornih stanica) sa svojih 10-50 hiljada veza po svakoj stanici predstavljaju tako razgranat i kompleksan sistem, da bijedna malo tačnija shema tog sistema - ako bi se uopće mogla nacrtati - zauzimala površinu od više kvadratnih kilometara, pa makar pojedine živčane stanice ne bi bile nacrtane veće od glave pribadače. Pri tom bi ta shema bila još uvijek nekoliko puta kompliciranija od cjelokupne telefonske i teleprinterske mreže cijelog svijeta. " (Huecker, R. Kakuska, J. Nagornv, Psihologija u službi čovjeka, str. 38.) Glavni dijelovi mozga su : 1. 2. 3. 4. 5. Veliki mozak ili telencefalon; Među mozak ili diencefalon; Srednji mozak ili mezencefalon; Zadnji mozak ili metencefalon i Produžena moždina ili mielencefalon.

1. Veliki mozak ili prednji mozak je podijeljen uzdužnom brazdom na dvije hemisfere koje su spojene poveskom nervnog tkiva (corpus callosum). Mozak je jako izbrazdan što uvećava njegovu površinu. Površina velikog mozga iznosi oko 2000 kvadratnih centimetara, i to je oko 80 % cjelokupne težine moždane mase. Moždana kora obje hemisfere se dijeli na četiri režnja ili lobusa: potiljačni ili okcipitalni sa centrima za vid; sljepoočni ili temporalni za zvuk i govor; tjemeni ili parijetalni za kretanja, dodir i prepoznavanje te čeoni ili frontalni za mišljenje i planiranje. 20

Milbički sistem, najstariji dio unutrašnjosti mozga: to je upravljački centar čuvstvenog života.

Kora velikog mozga, najmlađi dio u razvoju mozga; to je centar svih svjesnih psihičkih funkcija.

Talamus i hipotalamus (koji se na slici ne vide) su centri motivacionih procesa (nagonskih stanja i raspoloženja).

Oči su izvrnuti dio mozga: mrežnica i vidni živci sastoje se od živčanih vlakana. Moždano deblo zajedno s talamusom (tamnosivo) i malim mozgom (svjetlosivo) najstariji je dio mozga: odvde se reguliraju sve osnovne životne funkcije.

Mali mozak je upravljački centar svih tjelesnih pdkreta (tjelesne motorike).

Hipofiza je najvažniji kontrolni centar cijele hormonalne tjelesne ekonomije. Leđna moždina je dijelom provodnik od mozga i do mozga, a dijelom upravljački centar (za jednostavne reflekse) i dijelom živčani centar (parasimpatikus).

SI. 5. Mozak, neki dijelovi i njihove funkcije 21

2. Međumozak je ispred srednjeg mozga i pokriven je dijelovima velikog mozga. Sastoji se od talamusa (vidnih brežuljaka ili kvržica), hipotalamusa (dna) i epifize. Talamus je centar osjećajnih (senzornih) informacija i njihovog prosljeđivanja kori velikog mozga. Tu su i centri za koordinaciju pokreta. Hipotalamus je centar vegetativnih funkcija (disanje, rad srca i dr.). Utiče i na rad hipofize. Epifiza luči hormone i utiče na prilagođavanje spoljnim uvjetima. 3. Srednji mozak se sastoji od tzv. crvenog tijela i četverogubih kvržica. To je najmanji dio mozga. U njemu se nalaze centri regulacije složenih automatskih pokreta i onih koji prate voljne pokrete tijela. 4. Mali mozak ima najveću važnost za motoriku jer koordinira voljne pokrete. Smješten je u zadnjem dijelu i sastoji se iz tri dijela: lijeva i desna hemisfera i srednji dio ili vermis. U unutrašnjosti malog mozga je bijela supstanca, odnosno nervni završeci, u obliku razgranatog drveta, pa je zato zovu i "drvo života". U sastav malog mozga ulazi i tzv. Varolijev most. To je jedno ispupčenje koje se nalazi na centralnoj strani zadnjeg mosta, gdje su smješteni važni centri, za sluh, ravnotežu, osjetljivost kože lica te i centri za inervaciju muskulature lica, očiju i pljuvačnih žlijezda. 5. Produžena moždina se nastavlja na mozak i sliči kičmenoj moždini, s tim što siva masa nije homogena, nego se u njoj nalaze mala ostrvca bijele mase, odnosno nervni završeci. Ovi nervni završeci predstavljaju važne centre za reguliranje rada srca, pluća, jezika, crijeva i grkljana. Tu su i centri za kihanje, kašljanje, žvakanje, gutanje, plakanje (beba). Ovaj dio mozga učestvuje i u regulaciji održavanja ravnoteže tijela. ,

MOŽDANA KORA ILI KORTEKS Moždana kora je najrazvijeniji dio mozga i nosilac svih psihičkih procesa. Građena je od nervnih ćelija različitog oblika. Najveći dio nervnih ćelija mozga je smješten u kori tako da njena površina iznosi oko 220 hiljada kvadratnih milimetara. Prema obliku nervnih ćelija mozak je podijeljen na 52 polja, tzv. Brodmanova polja. Iako je veoma tanka (kao list hartije), moždana kora ima šest slojeva. Moždane brazde i vijuge dijele korteks na: čeoni, sljepoočni, tjemeni i potiljačni dio. Moždana kontrola funkcija odvija se u strogo određenim oblastima kore velikog mozga. Sve te oblasti su međusobno povezane, a pomoću nervnih puteva povezani su i sa određenim centrima u bijeloj masi i u nižim centrima mozga i kičmene moždine. Na taj način moždana kora je u vezi sa svim dijelovima tijela. Posebne skupine funkcionalno povezanih ćelija označavaju se nervnim centrima, a prema položaju i funkciji u nervenim sistemima nazivaju se senzorni, motorni i asocijativni. 1. Senzorni centri su zone moždane kore gdje se završavaju senzorna vlakna koja prenose nervne impulse sa periferije tijela. U senzornom centru impulsi
22

centar za kožni osjet je smješten u oblasti postcentralne vijuge itd. centar za sluh u sljepoočnom dijelu (girus transverzus). Tako je poznato da se centar za vid nalazi u potiljacnom režnju mozga us angularis). pokazala je da u takvih osoba je smanjena svjesna kontrola i odgovornost. Motorni centri upravljaju radom mišića i žlijezda sa unutrašnjim luče njem. Dakle. Desna hemisfera mozga upravlja pokretima e strane tijela dok lijeva hemisfera . 2. 3. Povrede senzornih i motornih centara dovode do ispada odgovarajućih funk-. regulira i kontrolira psihičke aktivnosti.:ja. Najvažnije asocijativne zone su u čeonom dijelu mozga i osnovna su fiziološka podloga svijesti. dok povrede pojedinih asocijativnih zona ne moraju dovesti do prestanka 23 . Luria u svojim istraživanjima otkrio tri funkcionalna bloka koji u jednostavnim psihičkim procesima djeluju samostal no. Blok složenih psihičkih procesa je smješten u čeonim dijelovima korteksa. U blizini ovog bloka je motorna zona moždane kore kojom se također odavde upravlja. Brokov centar. Prednje asocijativno polje zauzima 29% površine jedne hemisfere i smješteno je u dijelu frontalnog režnja. Ovaj blok programira. što pretpostavlja da su u čeonom režnju locirani centri koji upravljaju svjesnim funkcijama. Asocijativni centri nisu tako jasno prostorno locirani pa ne možemo sa sigurnoš ću ustvrditi centre složenih psihičkih funkcija kakve su mišljenje. Neka istraživanja su pokazala da sama kora mozga nije dovoljna za obavljanje složenih psihičkih funkcija. 3. Senzorno-motorni blok zahvata vanjske dijelove moždane kore.desnom stranom tijela. pamćenje i učenje.se analiziraju. centar za miris je u oblasti vijuge parahipokampi. R. Asocijativni centri obavljaju funkciju organizacije i smislenost poveziva nja svih psihičkih procesa u mozgu. U mozgu su jasno definisani samo centri za jednostavne senzorne i mo torne funkcije. dok u složenim psihičkim procesima mozak funkcionira kao cjelina. prekid nervnih veza između čeonog režnja i emocionalnih centara u hipotalamusu i limbičkom sistemu radi smanjenja agresivnosti. tj. tzv. 2. moždano deblo. iz ovih centara polaze nervna vlakna koja prenose nervno uzbuđe nje iz mozga u pojedine dijelove tijela.) Mozak uglavnom integra tivno funkcionira. i obuhvata re- tikularnu formaciju. (Prefrontalna lobotomija. Centar koji upravlja pokretima glave i ruku je smješten u zadnjem dijelu srednje frontalne vijuge. subkortikalne jezgre i medijalne dijelove moždane kore. kojima mozak odgovara na nervne draži. gdje su locirani centri za osjete. tumače i određuju reakcije. centar za govor u do njoj čeonoj vijuzi. Luria spominje: 1. ispred središnje vijuge. i multimodalne neurone. Svaki osjetni receptor ima zaseban :ar. mada je ruski naučnik A. Funkcionalni blok regulira opći tonus organizma i budnost.

prvenstveno u hipotalamusu. Shematski prikaz vegetativnog nervog sistema . Prouči funkciju talamusa i hipotalamusa u psihičkom životu čovjeka! / VEGETATIVNI NERVNI SISTEM Nervni sistem se obično dijeli na somatski (tjelesni) i vegetativni (autonomni). jer tu funkciju preuzimaju neki drugi dijelovi moždane kore. Simpatički nervni sistem ubrzava rad pojedinih organa Oko PljuvaČne žlijezde Žlijezde znojnice Krvni sudovi Srce Pluća Jetra Želudac Nadbubrežne žlijezde Bubrezi Tanko crijevo Debelo crijevo Mokraćni mjehur SI. Vegetativni nervni sistem dijelimo na simpatički i parasimptički. Ovaj sistem se sastoji od grupa nervnih ćelija (ganglija ) koje su smještene duž kičmene moždine i odgovarajućih centara u mozgu.odgovarajućih psihičkih funkcija. 6. Vegetativni nervni sistem djeluje autonomno i regulira rad unutrašnjih organa i žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. drugi ju smanjuje. Somatski ili animalni upravlja poprečnoprugastim mišićima i njime čovjek svjesno upravlja. dok jedan povećava aktivnost nekih organa. Zadatak: 1. Njihovo je funkcioniranje suprotno.

pluća.( s r c a . povećava lučenje adrenalina). Parasimpatički nervni sistem usporava rad žlijezda i unutrašnjih organa te tako utječe na uspostavljanje ravnoteže u orgnizmu. Ove promjene su posebno izražene u emocionalnom uzbuđenju i imaju funkciju povećana opće mobilnosti organizma. 24 . pljuvačnih žlijezda. povećava krvni pritisak.

crvenog tijela i četverogubih kvržica koje inerviraju muskulaturu lica. Neurofibril je hormon gonade. Prefrontalna lobotomija je prekid veza između čeonog režnja i hipotalamusa i limbičkog sistema. Stečeni refleks je trajna veza između draži i reakcije. Reverzibilni krug je način nastajanja olfaktivnog osjeta. Smanjen rad štitne žlijezde može dovesti do kretenizma. U mozgu su jasno definisani centri za pojedine psihičke funkcije. Vegetativni nervni sistem se sastoji od simpatičkog dijela kojim čovjek može upravljati i parasimpatičkog koji je autonoman. Aferentni nervi prenose impulse od periferije ka centru. Hipofiza regulira rad ostalih žlijezda. Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa. Kičmena moždina sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i regulira neke reflekse. očiju i pljuvačnih žlijezda. Srednji se mozak sastoji od tzv. Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne 25 . Proprioreceptori nas izvještavaju o promjenama u našem tijelu.PROVJERITE SVOJE ZNANJE Mozak predstavlja osnovu psihičkog života čovjeka.

Međutim. Najčešća klasifikacija psihičkih procesa je ova: • spoznajni ili intelektualni. Prva karika u spoznajnom procesu je opažanje. mi ne zapažamo posebno crvenu boju. Spoznaja cjelovitog 26 . nego je zapažamo kao jednu cjelinu. tokom opažanja čovjek vrši selekciju draži. Osjet je doživljaj koji nastaje pod uticajem podražaja (draži) određene vrste i intenziteta na osjetne organe. Pošto je teško izučavati psihički život u njegovoj stvarnoj cjelovitosti. moramo pristupiti pojedinačnom razmatranju psihičkih procesa i stanja. Spoznaja se temelji na analiziranju primljenih informacija iz vanjskog svijeta i njihovom prevođenje u različite pojmove i operiranje njima. emocija i stavova. Teško je posmatrati izolovano pojedine psihičke procese i stanja.f[ 3. osjeća i poduzima akciju. čulni organi imaju svojstvo da primaju podražaj (draž) određene vrste energije iz vanjskog svijeta i unutrašnjosti organizma te da ga prerade u određeni osjet. OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI Čovjek funkcionira kao jedinstveno psihičko biće. SPOZNAJNI PROCESI Ovim procesima spoznajemo objektivnu stvarnost. opažanje zavisi i od našeg trenutnog stanja. odnosno od naših motiva. čovjek posmatra neki predmet i istovremeno razmišlja. Objektivni svijet djeluje na naše osjetne organe svojim fizičko-hemijskim procesima i zato opažanje uglavnom zavisi od karakteristika tih podražaja. Npr. ^ OSJET Mnogobrojne draži djeluju na naša čula i mi ih ne zapažamo izolovano. posebno njen oblik i veličinu. onu koja nas okružuje. koristi ranija iskustva i daje im određeni smisao. Opažanje je složen psihički proces u kojem ne učestvuju samo osjetni organi. jer se oni i ne dešavaju izolovano. pa stoga kažemo daje odražavanje objektivne stvarnosti u našoj svijesti subjektivni doživljaj. Tako kada gledamo jabuku na stolu. Naime. Naime. • osjećajni ili emocionalni i • voljni ili konativni procesi. Reagovanje na ove draži preko osjetnih organa predstavlja osnovu opažanja. OPAŽANJE Opažanje je proces u kojem čulnim organima spoznajemo svijet koji nas okružuje.

a desna na isti način vidi lijevu stranu vidnog polja. (crvena. Daltonizam je forma djelimičnog sljepila za boje gdje se crvena boja vidi kao zelena. proširena na dvije ili tri boje ili pak potpuna. Nadražaji iz desne strane vidnog polja putuju ka lijevoj moždanoj hemisferi i iz lijeve ka desnoj. Kada je u pitanju sljepoća za boje. Svaki optički živac ima oko milion ovih aksona. Ove informacije mozak zatim "čita". Njime ne opažamo samo boju nego oblik. koje u mozak šalju podatke o intenzitetu. Vidni osjet je najvažniji za ljudsku spoznaju jer na njega otpada oko 90% svih osjeta. U ovom posljednjem slučaju oko razlikuje samo različite svjetlosne predmete . rijedak je slučaj totalnog sljepila. "tumači" i "vidi" kao detalje slike u vidnom polju. "sređuje". ove receptorske ćelije predstavljaju istovremeno i neurone. Zato se kaže da oko samo gleda. što se dešava zbog ukrštanja vlakana očnih nerava neposredno iza očiju. 29 . Pod djejstvom svjetlosti vidni pigmenti koji se nalaze u mrežnjači (rodopsin i tri varijante jodopsina) razlazu se. Prema tome. začinske. Tako lijeva hemisfera prima impulse s lijeve strane oba oka i vidi desnu stranu vidnog oka. smolaste. plava) i njihove kombinacije. hipotalamusom i dijelovima moždanog stabla. a mozak konačno vidi i doživljava promatrane objekte i pojave.OSJET MIRISA Osjetni receptori za miris (olfaktivni) smješteni su u gornjem dijelu sluzokože nosa. Taj nadražaj se putem očnog nerva prenosi u odgovarajući centar u potiljacnom regionu kore velikog mozga.kao na bezbojnoj (crno-bijeloj) fotografiji. zelena. Međutim. Oni reaguju na prisustvo isparljivih supstanci. Olfaktivni sistem je povezan sa limbičkim sistemom. veličinu itd. voćne. što se može ispravljati naočalima. vid nastaje stimulacijom nervnih ćelija mrežnjače. Psiholog Hening spominje cvjetne.. svi ostali mirisi su kombinacija ovih. boji i drugim svojstvima primljenih svjetlosnih draži. postoji sljepoća za boje. kretanje. žuta. dalekovidnost i astigmatizam nastaju zbog deformacije u očnom sočivu. OSJET VIDA Vidni receptori su fotoreceptivne ćelije—štapići i čunići i smješteni su u mrežnjači. dalekovidnost i dr. Postoji mnogo kvaliteta mirisa i teško ih je klasificirati. Kratkovidnost. Ona je redovno prirođena: može biti ograničena na crveno ili zeleno. Za razliku od drugih čula. truhle i zagorjele mirise. Prema njemu. pri čemu nastaje nadražaj u vidu bioelektrič-ne struje. udaljenost. Pored sljepoće za boje česte su mahane ili anomalije osjeta vida kao što su kratkovidnost. ali je često djelimično sljepilo za boje. Ljudsko oko raspoznaje samo usko područje elektromagnetskog spektra (vidljivi dio Sunčeve svjetlosti) valne dužine 400-760 mu. Normalno oko raspoznaje četiri osnovne boje.

Treba razlikovati fizikalnu i fiziološku akustiku. Ljudsko uho može slušati zvuk u vrlo širokom intervalu intenziteta. OSJET RAVNOTEŽE ILI STATIČKI OSJET Ove osjete dobijamo preko polukružnih kanala i otolitnog aparata koji su smješteni u unutrašnjem uhu. putem slušnog nerva dolaze do sljepoočnog dijela kore velikog mozga. Ustvari zvučni talasi izazivaju treperenje bubne opne. rasprostiranja i osjeta zvuka bavi se akustika. Puž je spiralno uvijena cijev čija je unutrašnjost bazilarnom membranom uzdužno podijeljena na dvije šupljine ispunjene slušnom tečnošću. Receptorske ćelije osjetila sluha imaju sposobnost da mehaničku energiju zvučnih valova pretvore u bioelektirčne impulse i upute ih odgovarajućim moždanim centrima. Količina i kvalitet zvučnih informacija. KINESTETIČKI OSJET Kinestezija. Kortijevom organu unutrašnjeg uha . Ovaj osjet doživljavamo kao informaciju o položaju i kretanju pojedinih dijelova tijela. Dospjele vibracije se prenose na bazilarnu membranu. Ljudi mogu čuti tonove u intervalu frekvencije od oko 160 do 20. jer je podražavanje organa za ravnotežu. Čovjek je najosjetljiviji na zvučne draži između 1000 i 5000 titraja. Impulsi nastali u tim ćelijama. Intenzitet zvuka mjeri se u decibelima (dB). Pomoću ovog osjetnog organa doživljavamo položaj tijela u prostoru. ove vibracije preko ovalnog okna dospijevaju do puža. Sa uzengije. šum i prasak ili njihova kombinacija. a centar za sluh je u sljepoočnoj oblasti kore velikog mozga. Tako se konačno doživljava kompletan osjet sluha. tj. starosti i dr.glavnom funkcionalnom dijelu puža.000 titraja u sekundi (Hz). koje se prenosi na slušne koščice-čekić. Mehanoreceptori zvučnih vibracija nalaze se u unutrašnjem uhu. U ovoj posljednjoj istražuju se problemi vezani uz organe sluha i govora. posebno kada je riječ o govornim elementima. tj. pa se dešava da on refleksno djeluje na mišiće u unutrašnjosti tijela. nego i psihoakustička analiza. a sa nje na osjetilne ćelije Kortijevog organa. Istraživanjem izvora.OSJET SLUHA Osjetilo sluha je uho. nakovanj i uzengiju. posebno one u utrobi. zavise od intenziteta (jačine) i frekvencije (učestalosti) zvučnih vibracija. što zavisi od načina titranja. One su smještene u tzv. Ovaj osjet je tijesno povezan sa organskim osjetima. Receptori ovog osjetila (osjetna tjelešca) nalaze se najvećim dijelom u zglobnim čahurama. što zavisi od individualne osjetljivosti. preko refleksnog luka podražilo mišiće za probavu. kinestetički osjet kretanja. U fizikalnom smislu zvuk može biti ton. promjenu položaja tijela i održavanje ravnoteže. osjeti sluha. Tako se dešava da kod morske bolesti imamo osjećaj mučnine. ali djelimično 30 . koja se prenose kroz sredstvo (prenošenja). od oko 0 do oko 120 dB. gdje se vrši ne samo "izoštravanje zvuka".

umora. u slučaju nekih oboljenja bitno remeti ili onemogućava tu skladnost.draži koje su slične opažamo kao zasebne cjeline (slika). Izostanak doživljavanja kinestezije. OBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Proces opažanja ima svoje zakonitosti na osnovu kojih predmete i pojave doživljavamo kao cjeline a ne kao pojedinačna svojstva tih predmeta. Osnovne zakonitosti opažanja su: princip grupisanja draži u cjeline. Oni nemaju jasno locirane organe niti se dovoljno zna o mehanizmu njihovog djelovanja.draži koje obrazuju neku pravilnu figuru opažamo kao cjelinu d) princip kontinuiteta . Grupisanje draži u cjeline ima sljedeće principe: a) princip blizine . veličinu. Tako mi posmatrajući automobil ne zapažamo odvojenu njegovu boju.zapaženu formu opažamo kao formu koja se produžuje. mučnine. zakonitost opažanja figure i osnove i zakonitosti stalnog opažaja. pa imamo osjećaj gladi. brzina i smjer opažanja. Percepcija je cjelovit doživljaj objektivne realnosti na koju utječu objektivni i subjektivni faktori. Ovaj cjelovit doživljaj prilikom opažanja objektivnih predmeta i pojava zovemo percepcija. glatkoću i si. *S PERCEPCIJA Na naše osjetilne organe djeluje veliki broj draži koje mi ne doživljavamo kao prosti skup različitih osjeta nego kao organizovane cjeline. 1.i u tetivima i mišićima. nego imamo cjelovit doživljaj automobila. Normalno funkcioniranje kinestetičkog osjetila obezbjeđuje potpunu usklađenost tjelesnih pokreta. 31 . ali su jako važni jer nas upozoravaju ako neki unutrašnji organi ne funkcioniraju normalno. itd. oblik. pa se određeni pokreti kontroliraju drugim osjetilima. žeđi. Pojedinačni osjeti koje smo spominjali su samo vještački izdvojeni iz cjeline predmeta i pojave koju opažamo.prostorno i vremenski bliske draži opažamo kao cjelinu (slika). c) princip simetričnosti . npr. vidom. Od ovih zakonitosti zavisi tačnost. ORGANSKI OSJETI Ovi osjeti registriraju promjene u unutrašnjosti tijela. zvuk motora. b) princip sličnosti .

oni su tvrdili da se automobil kreće prema drvetu. Za ljudsku spoznaju ova zakonitost je značajna stoga što osigurava lakšu orijentaciju i lakšu identifikaciju predmeta i pojava koji nas okružuju. 32 . Stalnost opažaja je svojstvo našeg opažanja da predmete i pojave doživljavamo nepromijenjene iako se draži mijenjaju. 3. 2. oblika. Krulik je izveo sljedeći eksperiment: U mračnoj prostoriji. Neki predmeti i pojave su za nas više važni od drugih pa ih pažljivije posmatramo i samim tim je takva percepcija cjelovitija. motivacija i svojstva ličnosti koja opaža. Tako vidimo plivača u riječi kao istaknutu figuru na manje izraženoj osnovi (rijeka. Kod ove zakonitosti imamo principe: a) Stalnost Opažanja na različitim udaljenostima . imali bismo percepciju u kojoj bi bilo teško raspoznati pojedine predmete i pojave jer bi se utapali u ono što ih okružuje. grupiranju i tumačanju sadržaja posmatranja.komad uglja vidimo isto na suncu i u sjeni.). c) Stalnost Opažaja boje i svjetlosti . oni su odgovarali tačno da se tačka A kreće prema tački B. oblika. Da nije ove zakonitosti. 1. obala i si. b) Stalnost oblika .vidimo isto čovjeka sa 3 metra i 10 metara. onda bismo čitav svijet doživljavali kao opću zbrku. boje i svjetlosti. a umjesto tačke A drvo. Zato kažemo da na percepciju utječu iskustvo. kao stalno izmjenjivanje mrlja različitih veličina.Navedeni principi ukazuju na svojstvo čovjeka da svoje opažanje organizuje u neku pravilnu formu pa ih zovemo i principi dobre forme. Ovakve pogrešne tvrdnje su posljedica iskustva iz kojeg znamo da se drvo ne može kretati. Osnova je ove zakonitosti da opažamo jasno izražen objekat na manje izraženoj pozadini. i kada se drvo kretalo prema automobilu.doživljavamo isti oblik okruglog stola kad sjedimo za njim i kad ga gledamo iz nekog ugla. boja i svjetlosti. Uloga iskustva u percepciji Naše iskustvo učestvuje u selekciji. da se mijenja opažaj veličine. Kada se tačka A kretala prema tački B. kada bi se sa svakom promjenom draži mijenjala i percepcija. Opažanje figure i osnove (pozadine) je zakonitost opažanja koja omogućava cjelovit opažaj. pred posmatračima je projicirao na monitoru dvije svijetle tačke A i B. SUBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Percepciju određuje i odnos čovjeka prema onom što opaža. Princip stalnosti opažaja vrijedi sve dok promjene posmatranih predmeta i pojava ne budu toliko izražene. Kada je umjesto tačke projiciran automobil. U suprotnom.

Svojstva ličnosti i percepcija Sposobnosti. kako mladić vidi djevojku kad je zaljubljen u nju i kako je vidi kada se raziđu. Halucinacije su bolesna stanja i javljaju se kod nekih duševnih bolesnika. Npr. narkomana. Sličan fenomen je kada ukrstimo dva prsta i jagodicama povlačimo niz nos. imat ćemo iluziju duplog nosa. Za ljudsku spoznaju ovo je veoma bitno. prije će razaznati zvuk oboe ili klarineta u nekoj instrumentalnoj kompoziciji. imamo percepciju kao da kotrljamo dvije kuglice. jer samo na taj način možemo formirati pojmove i predstave. Naravno u ovom slučaju bitno je i iskustvo. Kod iluzija same draži svojim odnosima mogu stvoriti krivi dojam i pogrešnu percepciju. Različito opažamo neke predmete i pojave kada smo ljuti nego kada smo veseli. interesi. pa je kotrljamo.Stalnost percepcije. od onoga koji to doživljava kao opću zbrku tonova. Gladan čovjek će mnogo prije zapaziti prodavnicu hljeba nego sit. Ovo svojstvo ukazuje na mogućnost da u percepciji ima sadržaja kojih nema u predmetima i 33 . Jedna od najvažnijih osobina percepcije je uvjerenje u njezinu vjerodostojnost. Ljudi se značajno razlikuju prema određenim sposobnostima. Mali čamac na morskoj obali stvara objektivno veću sliku na našoj mrežnjači nego brod na pučini. 2. Kod halucinacije iskrivljeni opažaj nema osnovu u podražajima iz okoline nego su posljedica nekih poremećaja nervnog sistema. imat će potpuniju percepciju o hodanju na duge staze i pravilima tog hodanja. 3. ali svi znamo daje brod mnogo veći od čamca. Oni također usmjeravaju našu svijest na određene sadržaje i tako direktno utječu na selekciju podražaja. vrijednosti. Onaj koji voli atletiku ili se njome bavi. U taktilnom osjetu poznata je Aristotelova iluzija: Kad dva prsta ukrstimo i između njih stavimo kuglicu. OSOBINE PERCEPCIJE 1. predmeti koji se približavaju izgledaju veći od onih koji se udaljavaju. alkoholičara. t) ILUZIJE I HALUCINACIJE Vidjeli smo da su percepcije subjektivne slike objektivne realnosti. emocije i druga svojstva ličnosti značajno utječu na percepciju. Ponekad percepcije mogu toliko odstupati od realnosti da govorimao o iluzijama i halucinacijama. Onaj ko ima dobre muzičke sposobnosti. Utjecaj motivacije na percepciju Motivi značajno određuju ljudsko ponašanje. Percepcije su relativno tačan odraz objektivne stvarnosti. odnosno opažanja je zasnovana na iskustvu. 2. Tako nam svjetliji predmeti izgledaju veći od tamnijih. premorenih i iscrpljenih ljudi.

inhibicija. 34 . ali se svi slažu daje to jedna od faza drugih psihičkih procesa . dok tako nije kada neposredno gledamo svoju majku. Za razliku od nekih drugih psihičkih doživljaja. tzv. Tako je Pavlov u svojim eksperimentima ustvrdio da u procesu opažanja nastaju tzv. Zato čovjek vrši selekciju i usmjerava se samo na neke podražaje. jasno. na ulici djevojka sa potpuno ošišanom glavom skrenuće našu pažnju prije nego djevojke koje imaju normalne frizure. imali bismo veliku zbrku u našoj svijesti. namjerna i sekundarna. (Pogledajte lice svog prijatelja. jer i naša pažnja se seli sa sadržaja na sadržaj. Percepciju možemo zadržati sve dok traje podražaj. Npr. Također predmeti koji su u pokretu ili na neki drugi način odudaraju od sredine odvlače našu pažnju iako ih nismo imali namjeru posmatrati. Postoje različite teorije o prirodi pažnje. percepcija je jasna i konkretna. *T PAŽNJA Na naše osjetne organe istovremeno djeluje veliki broj podražaja iz vanjskog svijeta. Herbarije razvio intelektualističku teoriju prema kojoj pažnja nastaje zbog snažnih predstava koje se čovjeku nameću. 3. tzv.pojavama koje opažamo. Ono što neposredno opažamo mnogo je jasnije od onog što zamišljamo. Pokušajte da zamislite lik svoje majke kada je ona daleko od vas. Dok je ona tu i mije gledamo. Primijetit ćete kako se taj zamišljeni lik pojavi i brzo nestane. odnosno pojačavaju i slabe. oštro. Pažnja može biti nenamjerna. ognjišta optimalnog podražaja moždane kore. a iz razloga koje smo naznačili kao objektivne i subjektivne faktore koji mogu utjecati na iskrivljavanje percepcije. a) Nenamjerna pažnja nastaje spontano djelovanjem vanjskih podražaja. Francuski psiholog Ribo smatra da je pažnja fiziološki proces čijim djelovanjem osjeti dobivaju na intenzitetu. One se i stalno sele iz jednog dijela moždane kore u drugi. Među psiholozima postoje neslaganja oko toga da li je pažnja zaseban psihički proces. Podražaji po nečemu karakteristični izazivaju nenamjernu pažnju. a zatim zatvorite oči pa zamislite kako izgleda. Staje jasnije percepcija ili vaše zamišljnje)? 4. Vunt je smatrao daje pažnja voljni proces koji omogućuje intelektualne procese. neobično i promjenljivo. indukcija. Kada je naša svijest usmjerena na neki sadržaj. Kada bismo sve te podražaje registrirali. Fiziološke osnove pažnje istraživali su mnogi naučnici. bit će i percepcija. Tako mi i nehotice obraćamo pažnju na sve ono stoje veliko. tada dolazi do aktiviranja određenog područja u moždanoj kori. To bismo mogli zamisliti kao nepravilne pjege koje se stalno sužavaju i šire. dok se u ostalim područjima koče ti procesi. Ova usmjerenost naše svijesti i aktivnosti na samo neke podražaje je pažnja.

b) Intenzitet pažnje Pod intenzitetom pažnje podrazumijevamo nivo usmjerenosti naše svijesti na neki sadržaj. Ispitivanja su pokazala da u prosjeku odrasli mogu u jednom trenutku zapaziti 4 različite figure. S obzirom na ove faktore. već se tada javlja nenamjerna pažnja. d) Fluktuacija Za razliku od distribucije gdje namjerno prebacujemo svoju pažnju sa jednog sadržaja na drugi. To ne mora da znači da prestaje pažnja uopće.b) Namjerna pažnja je uperana prema nekom cilju i zasnovana je na našoj odluci. intenzitet. Intenzitet pažnje je u obrnutom srazmjeru sa obimom pažnje. Također postoje razlike među ljudima kada je u pitanju mogućnost distribucije pažnje. a) Obim pažnje Obim pažnje je broj predmeta i pojava koje možemo istovremeno obuhvatiti u kratkom vremenskom intervalu. jer osjećanja podržavaju pažnju da bude trajnija i intenzivnija. Prilikom namjernog opažanja ulažemo napor da opazimo ono Što nas interesuje. naime. dok djeca mogu zapaziti do tri različite figure. Čim taj napor popusti. c) Sekundarna pažnja nastaje iz namjerne pažnje. Na ovaj način se donekle nadomješta ograničenost obima pažnje. Neki ovaj oblik zovu emocionalna pažnja. istakli smo da na opažaj i samim tim na pažnju utiču karakteristike draži kao objektivni faktor (vanjski faktor) i karakteristike onoga koji opaža kao subjektivni faktor (unutrašnji faktor). Tako ako je naša svijest usmjerena na veći broj sadržaja. Među ljudima postoje izvjesne razlike kako u obimu pažnje tako i u intenzitetu. mi onda prelazimo sa predmeta na predmet. Tahitokopom se mjeri obim pažnje na način da se u kratkom vremenskom intervalu istovremeno projicira vise slika. neki drugi sadržaji odvlače našu svijest svojim karakterističnim svojstvima. kao i onih kojima treba vremena da poslije jednog sadržaja opažaju drugi. Pitanje: U kojim zanimanjima su značajna svojstva obima i intenziteta pažnje? c) Pokretljivost pažnje Pokretljivost pažnje je namjerno pomjeranje naše svijesti sa jednog sadržaja na drugi. ako opažanje duže traje. gubi se namjerna pažnja. kod fluktuacije pažnja mimo našeg htijenja skreće sa jednog 35 . Zadatak: Na temelju svog iskustva obrazloži sekundarnu pažnju! KARARAKTERISTIKE PAŽNJE Kada smo govorili o opažanju. oko 8 odvojenih tačaka i brojeva. Naime. pokretljivost i fluktuaciju. pažnja ima sljedeće karakteristike: obim. tada ih slabije opažamo. Ima onih koji brzo mogu prebaciti pažnju sa jednog sadržaja na drugi.

kao što smo istakli. Prema ovom zakonu. Novija istraživanja su pokazala da predstave imaju fiziološku osnovu koja se formira na bazi u vjernog refleksa. one su blijeda kopija percepcije i samo na nju podsjećaju. ta se pojava zove asocijacija predstava. e) Taktilne (dodirne). „Dakle. Prema tome kako nastaju. umor. nego je kombinacija dijelova raznih percepcija. Razlike percepcije i predstave a) Predstave su bljeđe. Asocijativna reprodukcija je naizgled spontana. f PREDSTAVE Predstave su reprodukcija ranijih opažaja. b) Predstave su fragmentarne. predstave se udružuju i javljaju prema asocijaciji sličnosti. c) Predstave su manje postojane. Ako jedna predstava izaziva drugu. g) Cenestetičke (predstave o osjetima unutrašnjih organa). kontrastu. Vrste predstava U odnosu na osjetne organe preko kojih imamo percepcije a koje predstavom oživljavamo. ali ona ima svoje zakonitosti. c) Olfaktivne (mirisne^ d) Gustativne (predstave okusa). predstave možemo podijeliti na: a) Vizuelne (vidne).na drugi sadržaj. jer je njihov sadržaj slabiji i po intenzitetu i obimu ----. jer sadrže samo neke dijelove percepcije.Vode porijeklo od jedne određene percepcije i rijetko se javljaju same. predstave su slike sjećanja onoga što smo ranije opažali. Od percepcije se razlikuju po tome što ne nastaje neposrednim podražajem senzornih organa. Čak i kad su najživlje i najpotpunije. Za fluktuaciju pažnje posebno je bitan subjektivni faktor.predstava koja ne odgovara ni jednoj percepciji. tj. 36 . sukcesiji i koegzistenciji. predstave možemo podijeliti na: a) Predstave pamćenja . b) Predstave mašte . osjećanja i si. zavisi od objektivnih i subjektivnih faktora. jer se javljaju na momente i kratko traju. interes. Aristotel je zapazio da se naše predstave javljaju prema određenim pravilima koja je on formulirao kao zakon asocijacija.oživljavanje u svijesti nečega što smo ranije opažali. f) Kinestetičke i motorne ( predstave pokreta).od percepcije. Potpuna koncentracija na jedan sadržaj je jako kratka i. b) Akustične (slušne). nego oživljavanjem postojećih fizioloških tragova u moždanoj kori.

prema Pavlovu? Kako se zove minimalna draž koja izaziva osjet? Obrazloži osjetnu adaptaciju! Kako glasi Veber-Fehherov zakon? Navedi tri vrste gustativnih kvržica! Sta je to što razlikuje receptorske ćelije mirisa od receptorskih ćelija drugih čula? Sta se zbiva u primarnom vizuelnom centru kada dođe impuls? Koja je uloga kontrasta u vidnom polju? Kojom mjerom se mjeri visina a kojom jačina tona? Kako tumačiš osjećaj mučnine kod tzv. asocira drugu predstavu prema zakonu koegzistencije! 37 . ognjište optimalnog podražaja moždane kore kao fiziološka osnova pažnje? Koja je razlika između fluktuacije pažnje i rasijanosti? Nabroj vrste predstava prema osjetima! Navedi primjer kada jedna predstava izaziva. auditivni. pa neki bolje mogu oživjeti vizuelne percepcije. Otuda možemo govoriti o različitim tipovima ljudi s obzirom na ove sposobnosti (vizuelni. asocira dragu predstavu prema zakonu koegzistencije! Među ljudima postoje razlike u mogućnosti predstavljanja ranijih sadržaja. Poslije pokušaj zamisliti uopće bolnice i utvrdi osnovni sadržaj takve predstave! PROVJERITE SVOJE ZNANJE Razluči pojam opažaj od pojma osjet! Sta čini anatomsko-fiziološku osnovu analizatora. morske bolesti? Sta je to percepcija i po Čemu se razlikuje od osjeta? Koji su osnovni zakoni opažanja? Obrazloži Krulikov eksperiment! Koja svojstva ličnosti mogu utjecati na percepciju? Obrazloži razliku između iluzije i halucinacije! Kako funkcionira tzv.. Zadatak: Predstavi u svojoj svijesti bolnicu u svom gradu.) Predstave u osnovi sadrže elemente percepcije. ali istovremeno su uopćene i predstavljaju prvu stepenicu u formiranju pojmova..Zadatak: Navedi primjer kada jedna predstava izaziva. neki akustične. neki su opet uspješniji da predstave sebi ranije viđene pokrete itd.

Od 190 riječi jednog teksta. prvenstveno sa mišljenjem i učenjem.odraz). neki auditivne itd. nakon jednog čitanja neki su zapamtili 125. pa tako neki ljudi bolje pamte vizualne podražaje. •38 i . Prema danas Široko usvojenom gledištu. a zadaća je sintetiziranih kemijskih tvari reaktivirati ih kad zatreba reprodukcija (pamćenje). To je interni nervni krug u kori mozga koji čini nekoliko neurona. Nekima je trebalo 10 ponavljanja dok je bilo onih koji to nisu uspjevaji zapamtiti ni poslije 26 ponavljanja. Mozak pamti raniji podatak tako što podražaj koji je trajao i prestao biva pohranjen. utvrđeno je da postoje i posebne sposobnosti zapamćivanja. Funkcionalne veze koje se uspostavljaju na ovakav način zovu se engrami ili mnemogrami. nego je njihova funkcija usmjeravati živčane impulse prema specifičnim moždanim krugovima. čime se formira lanac neurona kao funkcionalna veza za određene sadržaje ili iskustva. ono se moglo kodirati u složenoj molekuli. aktivira se cijeli krug a mogu biti podraženi i drugi krugovi. kemijske tvari koje sintetiziramo tijekom procesa učenja. Pamćenje se definiše kao sposobnost da se obnove sadržaji koje smo ranije učili. . Blundell ovako objašnjava te procese: "Prema prvim spoznajama o kemijskoj podlozi pamćenja. Ti krugovi postaju funkcionalni tijekom učenja. same po sebi ne sadrže nikakve informacije. To gledište više nije prihvatljivo. i kada dođe do ponovnog pobuđenja. slično načinu na koji se može zvuk napisati na vrpci. PAMĆENJE KAO SPOSOBNOST Pamćenje ima fiziološku osnovu koja se ogleda u određenoj promjeni biohemijskih procesa u nervnim ćelijama. Istovremeno možemo govoriti o pamćenju kao složenom psihičkom procesu. Slično je bilo i kod pamćenja riječi. J.. Tako je u jednom istraživanju od ispitanika traženo da nauče jednu kratku pjesmicu. SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI PAMĆENJE f Pamćenje je složeni psihički proces koji nije svojstven samo čovjeku. Većina psihologa smatra da postoji jedna opća sposobnost pamćenja koja je uvjetovana mogućnošću nervnog sistema i nekim svojstvima ličnosti. Ima mišljenja da čak i neživa materija na neki način pamti." Fiziološka osnova pamćenja je u takozvanom reverberacijskom krugu (reverberacija . S druge strane. dok su drugi zapamtili samo 45 riječi. Čini se da u tom procesu reaktiviranja (pamćenja) kemijske tvari funkcioniraju kao prometna svjetla koja samo dopuštaju impulsima prolaz određenim putovima.> 4. Čovjek je ovaj psihički proces razvio i uvezao sa drugim procesima. Među ljudima postoje značajne razlike u sposobnosti pamćenja.

brza i spora. Drugim riječima. Rekognicija (prepoznavanje)je svijest daje određeni sadržaj bio nekada predmet našeg učenja ili opažanja. Za razliku od rekognicije. Pored toga. Kao što smo istakli. pamćenje možemo podijeliti na namjerno i spontano. Ovo posebno dolazi do zražaja pri školskom učenju. Mentalno pamćenje podrazumijeva zadržavanje u svijesti različitih inteektualnih sadržaja. Mentalno pamćenje se dalje može podijeliti prema dva kriterija: i Prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja. Retencija (zadržavanje) je svojstvo centralnog nervnog sistema da zadrži ranije podražaje. vrijeme koje je proteklo od učenja. postoji slikovito (pamćenje likova) i verbalno (pamćenje zadržavanje i reprodukcija sadržaja riječima). VRSTE PAMĆENJA S obzirom na namjeru. 1. kao što su misli i predstave. Kod spontanog zapamćivanja nema namjere niti se ulaže napor da neki sadržaj ostane u svijesti? Pamćenje se mnogo češće dijeli na mentalno i motorno.PAMĆENJE KA O PSIHIČKI PROCES Pamćenje je složen psihički proces i ima sljedeće nivoe: 1. rekognicija je aktiviranje nastalih promjena na nivou prepoznavanja. potpuna i nepotpuna. ona je potencijalna moguć>: zadržavanja naučenog. retencija zavisi od unutrašnjih svojstava ličnosti i godina starosti. Reprodukcija (obnavljanje) je izravna manifestacija zapamćenog sadržaja. Reprodukcija može biti namjerna i spontana. pamćenje na nivou reprodukcije je životno jer se na neki način raniji sadržaji mogu ne samo prepoznati nego i obnoviti. Zavisi od niza faktora od kojih ističemo: nivo naučenog sadržaja. Kao ključna pretpostavka učenja. kao i izraz nastalih promjena tokom učenja.Sačini kraći test kojim ćeš utvrditi da li neko bolje pamti likove ili riječi! . kod reprodukcije namjerno zapamćivanje podrazumijeva odluku da se nešto zapamti i napor pri upamćivanju. 3. 2. Može se mjeriti proteklim vremenom od zapamćivanja do obnavljanja zapamćenog. Zadatak. b) Prema načinu kako se pamti postoji mehaničko (upamćivanje bez smislenog razumijevanja) i logičko (zapamćeni sadržaj je smisleno povezan). psihofizičko stanje subjekta i vrsta sadržaja koja se reprodukuje. Retenciji prethodi učenje i od kvalitete tog psihičkog procesa umnogome zavisi obim i intenzitet zadržanog sadržaja u svijesti.

Testirajte sebe koliko će vam trebati vremena da naučite desnom rukom pisati slovo B a lijevom rukom broj 4! <$ ZABORAVLJANJE Zaboravljanje je suprotan proces od pamćenja i ogleda se u nemogućnosti reprodukcije i retencije učenog sadržaja. motorno pamćenje je psihomotorna reakcija koja je stečena procesom učenja. Eksperimentom je želio utvrditi odnos zaboravljanja i vremena proteklog od učenja. Većinu motornih sadržaja trajno pamtimo. pa se zato preporučuje češće obnavljanje sadržaja neposredno iza samog učenja. npr. 1 dan poslije učenja zaboravljeno je 66% sadržaja.2. Zadatak. povreda i trovanja. 6 dana poslije učenja zaboravljeno je 75 % sadržaja. kada osoba ne može da se sjeti ranijih događaja. Ebinhaus je izveo eksperiment u kome su ispitanici imali zadatak da pamte besmislene slogove. 1 sat poslije učenja zaboravljeno je 56% sadržaja. Povrede mozga (potresi) mogu dovesti do tzv. Zaboravljanjem nestaju promjene nastale učenjem. kasnije sve sporije. Potpunog zaboravljanja nema. Motorno pamćenje je zadržavanje i reprodukcija naučenih pokreta. Tako je poznato da kod ljudi koji imaju sklerozu moždanih krvnih sudova. ugljendioksidom i ugljenmonoksidom. Ovi podaci su iz njegovog istraživanja: 20 minuta poslije učenja zaboravljeno je 42% sadržaja. Pod normalnim procesom podrazumijevamo slabljenje fizioloških tragova u kori mozga. Dakle. 9 sati poslije učenja zaboravljeno je 64% sadržaja. I kod ove sposobnosti među Ijudima su evidentne razlike. retrogradne amnezije. 1 mjesec poslije učenja zaboravljeno je 79 % sadržaja. Motorno pamćenje moramo razlikovati od urođenih pokreta koji se ne uče. Zaboravljanje može nastati zbog nekih oboljenja mozga. 40 . pa se u određenim uvjetima može pobuditi. Ono je najveće neposredno poslije učenja. Do zaboravljanja mogu dovesti i razna trovanja. 2 dana poslije učenja zaboravljeno je 72% sadržaja. dolazi do zaboravljanja (amnezije). 0 zaboravljanju možemo govoriti kao o normalnom i bolesnom procesu. čak ni vlastitog imena. jer je sadržaj koji smo učili ostavio izvjesni fiziološki trag u moždanim strukturama.

Ovaj oblik zaboravljanja nije tako izražen u školskom učenju. 3. 4. Kao glavni uzrok zaboravljanja danas se smatra retroaktivna inhibicija (retroaktivno . (Dva slična sadržaja interferiraju (preplitanje) jedan u drugi.) b) Dužine vremena između dva učenja. kako smo vidjeli. kada se nije mogao sjetiti imena pacijenta kod koga nije imao uspjeha. U nekim urgentnim trenucima ljudi se mogu sjećati davnih doživljaja. to je veće zaboravljanje ili retroaktivna inhibicija ranijeg sadržaja. Kao 41 .naknadna aktivnosti. izvjesno vrijeme poslije učenja. koja se manifestira u boljem učinku zapamćivanja poslije odmora. Sadržaj koji je naučen sa razumijevanjem manje će se zaboraviti ako poslije učimo slične sadržaje. nego odmah po završetku učenja. Čuveni psihoanalitičar Frojd je smatrao daje glavni uzrok zaboravljanja potiskivanje iz naše svijesti neprijatnih sadržaja. Ebbinghausa pokazuju daje vrijeme značajan uzrok zaboravljanju. Ovaj proces počinje odmah poslije učenja i. proaktivnoj inhibiciji koja se ogleda u tome da prethodno učenje utječe na zaboravljanje sljedećeg učenja. što doprinosi manjem zaboravljanju. to je pojava gdje kasnije aktivnosti (učenje) negativno utječu na pamćenje. Sto su razmaci duži manje je zaboravljanje. Sadržaji koji su smisleni i logički povezani bolje se pamte i sporije zaboravljaju. inhibicija. d) Nivoa povezanosti sadržaja u logičke cjeline. Da vrijeme nije presudno u zaboravljanju. 2. potvrđuje i pojava da stari ljudi bolje pamte događaje iz mladosti nego iz sadašnjosti. odnosno povećavaju zaboravljanje ranije učenog. Dženkins je mjerio koliko je zaboravljanje poslije rada a koliko poslije spavanja. sa onim koje je ranije zapamćeno. a poslije spavanja oko 46%. Istraživanja H. Sto su dva gradiva sličnija. e) Naglašavanja bitnih momenata sadržaja koji se uči. Retroaktivna inhibicija zavisi od: a) Sličnosti gradiva koje se uči. ovo je jedan oblik odbrambenog mehanizma kojim čuvamo vlastito samopoštovanje. Ako su uočeni i izdvojeni suštinski momenti sadržaja. Tako on na vodi svoje iskustvo. Ovom protivriječi pojava reminiscencije. Prema njemu.kočenje). Ova se pojava objašnjava perzistencijom (zaostajanjem) fizioloških procesa. c) Nivoa naučenosti ranije zapamćenog sadržaja. što također protivrječi daje vrijeme presudno za zaboravljanje. Neki teoretičari govore i o tzv.UZROCI ZABORAVLJANJA 1. Kao što i sam termin kaže. nije proporcionalan protoku vremena. Jedan od uzroka zaboravljanja leži u fiziološkim svojstvima centralnih lih struktura iz kojih se brže brišu veze koje nisu dovoljno ustaljene. on će se manje zaboravljati. Isti ispitanici su poslije rada zaboravili i do 70% sadržaja.

a) Učenje uvjetovanjem Ovaj oblik učenja je baziran na formiranju novih refleksnih radnji. Fiziološkim zrenjem čovjek mijenja odnos prema okolini i sebi. vještina i navika te formiranju ličnosti. bivaju manje zaboravljeni. Starenjem opadaju mnoge funkcije i smanjuju se sposobnosti. Takve promjene mogu nastati i zbog nekih bioloških faktora. VRSTE UČENJA Učenje nije svojstveno samo čovjeku. Sam mehanizam reakcije je automatski. Jednostavno učenje je djelimično određeno evolutivnim stupnjem razvoja bića koje uči. Za čovjeka su posebno značajne promjene ponašanja nastale djelovanjem okoline. Naime. To je složen psihički proces koji se očituje u sticanju znanja. samo što je ono kod čovjeka složen psihički proces i što zavisi od mnogo faktora. ako se ponavljaju. Iskustvo može biti socijalno. čovjek u svom samoodražanju reaguje na određene spoljne i unutrašnje draži urođenim reakcijama koje zovemo bezuvjetni refleks. bez učešća svijesti. Kod čovjeka dominira složeno učenje. Na osnovu toga učenje možemo podijeliti na jednostavno i složeno. Npr. svjetlost i si. sadržaji već naučeni. Među biološkim faktorima treba razlikovati one koji dovode do kratkotrajnih promjena u ponašanju. kao što biva kod umora. jer i druga bića reaguju na različite podražaja. Složenost učenja zavisi od vrste i nivoa funkcija koje su uključene u učenje. Ovaj oblik prirodne i urođene reakcije nije svojstven samo čovjeku. kao što su hrana. 1.. UČENJE Učenje predstavlja relativno trajne promjene ponašanja stečene iskustvom. odražava promjene ponašanja svih pripadnika jedne socijalne skupine. Naime. zvuk. Učenje treba razlikovati od nekih drugih promjena ponašanja koje nisu plod iskustva. rastu njegove mogućnosti i mijenjaju se interesovanja. koje je karakteristika svakog pojedinca. To su promjene koje nastaju iskustvom. dakle. samim tim i interes i ponašanje pojedinca.dokaz tome služi pojava koja se zove superfiksacija. pojava hrane izaziva lučenje plju42 . alkoholizma i si. Ove uzroke zaboravljanja mogli bismo sažeti ujedan osnovni: na zaboravljanje najviše djeluju događaji koji su se odigrali poslije prestanka učenja. ali on koristi i jednostavne oblike učenja u koje spadaju: učenje uvjetovanjem i mehaničko učenje. i individualno iskustvo. kao stoje zrenje i starenje. bolesti. i onih koji trajno mijenjaju ponašanje. Osnovna karakteristika promjena ove vrste je da su one plod razvitka organizma a ne iskustva.

Ako se prije bezuvjetne draži javi neka druga draž i to se ponovi više puta. onda će organizam da reaguje i na ovu draž kao na bezuvjetni podražaj. Reakcija lučenja pljuvačke na pojavu zvuka nije urođena. organizam će i na njega reagovati kao na bezuvjetnu draž. Draž na koju organizam reaguje urođeno. zove se bezuvjetna draž. automatski. Draž koja je izazvala reakciju kao bezuvjetni podražaj zove se uvjetni podražaj a reakcija na takvu draž je uvjetni refleks. )---------------------------------------------------► (uvjetovani refleks) SI. ona je naučena. zovemo uvjetovanim refleksima višeg reda. nagrada. 7. Shematski prikaz stvaranja uvjetovanih refleksa . Pojavu povezivanja dva ili više uvjetovanih podražaja.tačke kod gladnog čovjeka i životinje. Za formiranje ovih veza potrebno je određeno potkrepIjenje. Ova automatska reakcija je uvjetovanje drugog reda. Ruski fiziolog Pavlov je zvonio prije davanja hrane psu. koje može biti pozitivno (hrana. Kada se prije uvjetovanog podražaja (zvona) daje neki drugi podražaj na koji organizam ne reaguje urođenom reakcijom. pohvala) i negativno (kazna. p. -? Zvono \ Lučenje pljuvačke U. u eksperimentima sa životinjama elektro šok). Na ovakav način se formiraju nove. Za kratko vrijeme pas je na zvono reagovao lučenjem pljuvačke i kada nije bilo hrane. jer reakcija na bezuvjetnu draž nije prirodna i urođena. (Daj primjer za uvjetovani refleks trećeg reda!) Uvjetovani refleks je naučena reakcija. i ako to ponavljamo više puta. neurođene veze u centralnom nervnom sistemu.

On je primijetio daje učinak zapamćenih slogova sve sporiji kako se povećava broj ponavljanja. Uglavnom čovjek ovim oblikom uči verbalne znake. gdje su sadržaji koje treba naučiti jasno zadani. asocijativno učenje. Mačka je pokušavala na 44 . Mačka je mogla izaći ako pritisne jednu polugu. Generalizirao je strah od bijelog miša na sve bijele predmete. i to je nazvao negativno ubrzavanje (krivulje negativnog ubrzanja). kod takvog učenja pokušavamo različitim reakcijama doći do odgovora. iznenada proizveo jak zvuk. pri čemu se prave i greške. nego se plašio svih krznenih i bijelih predmeta. vremenska bliskost i motiviranost subjekta da nešto nauči. Problemom mehaničkog učenja bavio se i Ebinghaus koji je vršio eksperimente sam sa sobom. Dječak se uplašio i poslije toga ne da se nije htio igrati s mišem. 2. ali su uvjetni podražaji postali i drugi bijeli predmeti. Mnogi oblici ljudskog ponašanja rezultat su učenja uvjetovanjem višeg reda. Osnovni mehanizam ovog učenja je da se dva ili više sadržaja više puta pojavljuju istovremeno ili u određenom vremenskom slijedu. brojeve i pokrete. Pored kafeza je bila riba. Američki psiholog Torndajk (Thorndike) je na osnovu Aristotelovih zakona asocijacija dao obrazloženje mehaničkog učenja kroz tzv. a onaj koji se javlja u određenom vremenskom slijedu je reakcija. pa se takvo učenje zove učenje na osnovu pokušaja i pogrešaka. Time se objašnjavaju i mnogi oblici neurotičnog ponašanja.Mnogo toga čovjek je naučio uvjetovanim refleksima. Zadatak: Objasni djeciji strah od bijelog mantila! MEHANIČKO UČENJE Mehaničkim učenjem koriste se ljudi i životinje. kod složenih oblika učenja tek treba naći pravi odgovor kako bismo razriješili određeni problem. gdje dolazi do generalizacije uvjetnog refleksa. Psiholog Votson je u eksperimentu sa dječakom Albertom. Vinslou (Winslow) je zatvorio gladnu mačku u kafez. Jedan sadržaj je podražaj. za učenje je važna učestalost. Dakle. Roditelji potkrepljuju dječije ponašanje bilo nagradama i kaznama tako da djeca zadržavaju ponašanje koje se nagrađuje a izbjegavaju ono koje se kažnjava. UČENJE NA OSNOVU POKUŠAJA I POGREŠKI Za razliku od jednostavnog učenja. Prema Torndajku. dok se on igrao sa bijelim mišem. dakle jedan uvjetni podražaj (bijeli miš) proizveo je bezuvjetnu reakciju strah. mjereći broj ponavljanja u učenju besmislenih slogova. Složeni oblici učenja su učenje putem pokušaja i pogrešaka i učenje uviđanjem.

ali mu je ovaj svojstven. UČENJE UVIĐANJEM Ovaj oblik učenja se zasniva na uviđanju odnosa među predmetima i pojavama. obično biološki a kod čovjeka još i sociološki. Zadatak: Razmisli o nekom primjeru sekundarnog pojačavanja. zbog čega je ono posebno značajno pri rješavanju nekih problemskih 45 . Odgovor se treba tek naći. Eksperiment se ponavljao i mački je svaki put trebalo manje vremena da otvori kafez. Misaoni procesi su uključeni i u učenje putem pokušaja i pogrešaka. Učenje uviđanjem se zasniva na uviđanju odnosa među različitim pojavama i stvarima. Njegovu osnovicu predstavlja mišljenje kao najviša intelektualna funkcija kojom se razrađuju i misaono prerađuju određeni problemi. Bitne odlike učenja uviđanjem su : a) rješenje problema dolazi naglo. Primarno se odnosi na zadovoljenje neposredne potrebe. zbog toga. zove instrumentalno uvjetovanje. I učenje na osnovu pokušaja i greški je jedan oblik učenja uvjetovanjem. U ovom slučaju mačka je gladna i svaki izlazak iz kafeza je nagrađen ribom za pravilno rješenje. Tako je u jednom eksperimentu majmun stavljao nekoliko sanduka jedan na drugi da bi dohvatio bananu koja mu je bila van domašaja. Čovjek koristi i druge oblike učenja. dok je sekundarno pojačavanje za neki drugi cilj koji će biti preko tog učenja ostvaren. s tim što odgovori nisu unaprijed dati i pri čemu se formira jednostavna veza između draži i odgovora. c) stečeno znanje se može primijeniti u sličnim situacijama. ali samo kao način manipuliranja postupaka. i nakon izvjesnog vremena je naučila pravi odgovor i odmah otvorila kafez. Skiner je ovu pojavu tumačio tako da svakim pokušajem životinja odbacuje pogrešne pokrete i dolazi do pravog rješenja. posebno čovjekoliki majmuni. potrebno je određeno pojačavanje motiva nagradama. da bi se povećao učinak učenja. Za učenje pravilnog odgovora veoma je važna motivacija. b) jednom naučeni način rješavanja problema trajno se pamti. d) učenje uviđanjem se zasniva na mišljenju a ne na slučajnom pogađanju.razne načine izaći da dođe do ribe. pa su pokušaji i greške instrumenti da se do njega dođe. posebno kada rješava problemske situacije. i kada je slučajno dotakla polugu. dakle on je uvidio odnos između sanduka i udaljene banane. dok su kod uviđanja mišljenje osnova učenja. zbog čega mačka pamti pravilne pokrete a eliminira pogrešne. Za uspješnost u ovakvom učenju značajni su podsticaji. vrata su se otvorila. Istraživači koji su izučavali ovaj oblik učenja spominju primarno i sekundarno pojačavanje. Znači. Uviđanjem mogu da uče i neke životinje. Takvo uvjetovanje se.

ispitanici su imali sljedeće postignuće: 12 slogova ili brojeva -16 ponavljanja. Kada se ljudi nađu pred problemom. prema kojem uspješnost učenja verbalnih simbola zavisi od broja ponavljanja. potrebno je više ponavljanja. inkubacija. Besmisleni sadržaj se teže pamti i uglavnom se mehanički uči. Zapravo u toj etapi se problem rješava. 100 slogova . "aha" doživljaj (iluminacija).44 ponavljanja. Konačno rješenje treba provjeriti u praksi (verifikacija). jer ispred i iza njih nema drugih riječi koje bi mogle negativno djelovati na zapamćivanje.55 ponavljanja. Tako je utvrdio da čovjek otprilike zapamti oko 8 besmislenih slogova ili brojeva u jednom ponavljanju. prvo treba da steknu spoznaju o osnovnim elementima problema (upoznavanje). dok sadržaj koji ima smisla podrazumijeva logičko učenje i zato se lakše i brže uči. Učenje se najčešće dijeli na verbalno i motorno. 24 sloga ili broja . 46 . Kada se povećava broj slogova ili brojeva. VERBALNO UČENJE To je svako učenje pri kojem se koriste jezički simboli. Verbalno učenje zavisi od mjesta u nizu. 36 slogova ili brojeva . jer je rješenje bez dvojbe tačno.zapamćeno 7 ili 70%. Vršena su mnoga istraživanja kojima se željelo utvrditi koji su to bitni faktori pri učenju verbalnih sadržaja. tada se pri jednom ponavljanju povećava ukupan broj. ali taj odnos nije linearan.7% . ali procenat zapamćenih riječi opada. iluminacija i verifikacija. Ustanovio je i zakonitost u odnosu obima sadržaja koji se uči i broja ponavljanja da se taj sadržaj zapamti. jer ponekad se do rješenja dolazi bez inkubacije. Razlog za ovu pojavu je u tome što se riječi na početku i kraju teksta lakše uočavaju. Torndajk je ustanovio zakon učestalosti.situacija. samo što čovjek nije svjestan kojim to psihičkim procesima dolazi do rješenja (inkubacija). 49 slogova . Prema njegovom istraživanju.zapamćeno 25 ili 25 %. Rješenje problema se odigrava iznenada tzv. Francuski matematičar Poankare (Poincare) istraživao je kako ljudi razrješavaju problemske situacije i utvrdio četiri faze: upoznavanje. U sljedećoj etapi problem prividno miruje. od onih u sredini. Naime. 10 slogova . Ovaj slijed etapa u rješavanju problema treba shvatiti uvjetno.zapamćeno 17 ili 34. Torndajk je ustanovio i to da broj zapamćenih besmislenih slogova zavisi i od ukupnog broja ponuđenih slogova. ili pak nekada ne treba verifikacija. Tako se lakše pamte riječi na početku i kraju.

da bi nakon izvjesnog vremena. Napredovanje se mjerilo predstavljanjem pomoću grafičkih krivulja. Ovim oblikom učenja stičemo različite navike i vještine. tzv. Negativno ubrzanje u procesu stjecanja navika i vještina objašnjava se time što se u početku koriste odranije poznati elementi i kada prestane takav pozitivan utjecaj. tzv. Prvo se pokreti struktuiraju i integriraju u određeni sistem kojim možemo izvoditi grube pokrete. su pokreti razvijeni do nivoa automatizma. i\eh u stjecanju navika i vještina zavisi od toga kako je raspoređeno vrije-kom vježbanja i u kojoj je mjeri naučeno povezano u jednu cjelinu. Ustanovljeno je daje efikasnije jčenje ako su odmori češći i kraći. Kada se neki pokret nauči do nivoa automatizma. ono bivalo brže. govora itd. da bi poslije izvjesnog vremena. Raspored vremena tokom učenja određuju trajanje vježbe. Najbolji rezultati u učenju se postižu kada vježbanje traje do pojave umora. došlo do zastoja u učenju. bolje je odmarati se prije pojave prvih znakova umora. navike ili vještine se tada izvode uz veoma malo učešće svijesti.). skijanje itd. dolazi do usporavanja u napredovanju. plivanje. Period usporenog napredovanja ili pak potpunog prestanka napredovanja u učenju zove se plato. Ponekad može doći do takvog zastoja da krivulja na-i ima paralelan tok sa apscisom. Ponavljanjem motornih pokreta otklanjaju se suvišni i pogrešni pokreti. tako isto proces stjecanja motornih vještina i navika podliježe određenim zakonitostima.MOTORNO UČENJE Motorno učenje predstavlja učenje novih pokreta i radnji kao i povezivanje ranije naučenih u jedinstvene sisteme pokreta. 4" . ali ne toliko kratki da se organizam ne uspije odmoriti. pozitivno ubrzanje (npr. možemo govoriti načelno o zakonitostima u njihovom stjecanju (npr. (Vožnja bicikla. učenje stranog jezika). U proces motornog učenja uključeni su senzorni i intelektualni procesi. Plato u učenju se javlja zbog: a) teškoća da se pređe na složenije radnje i uvezivanja naučenog u jednu organizovanu i smislenu cjelinu. dok druga pokazuje u početku brzo napredovanje. vještina čitanja. negativno ubrzanje. b) slabaljenja interesovanja za daljnji rad. Poslije mnogobrojnih ispitivanja uočene su dvije vrste krivulja. Jedna krivulja pokazuje u početku sporije napredovanje. dužina odmora i vrijeme kada se pravi odmor. Kada su u pitanju vještine i navike. Naime. Sam proces formiranja navika i stjecanje motornih vještina prolazi kroz nekoliko etapa. tada bi trebalo praviti odmor. U jednom istraživanju ispitanici su imali zadatak da uče odašiljanje i primanje Morzeovih znakova.) Kao što postoje određene zakonitosti pri učenju verbalnog sadržaja. Daljnjim vježbanjem dolazi do vremenske i prostorne organizacije kretnji i na kraju se javlja automatizam. ali prvenstveno motorni pokreti i radnje.

..'•■

TRANSFER UČENJA Transfer je utjecaj ranijeg učenja ili aktivnosti na kasnije učenje ili aktivnosti. Ovaj utjecaj može biti pozitivan i negativan. Pozitivan transfer je npr. kada neko svira klavir, on će prije naučiti da svira harmoniku nego neko ko uopće nije svirao. Negativan transfer je npr. kada neko nauči pogrešno kucati na daktilografskoj mašini, poslije mu je teže da nauči pravilno, nego da nije uopće učio. Prema mišljenju mnogih psihologa i pedagoga, transfer je najvažnije područje u psihologiji učenja. Ovim problemom bavili su se i mislioci antičke Grčke. Platon je tvrdio da aritmetika, muzika i astronomija pomažu spekulativnom mišljenju. Slično je razmišljao i Džon Lok koji je za glavni cilj odgoja uzeo učenje klasičnih predmeta i vještina. Prema njegovom mišljenju neki predmeti nemaju praktičnu, npr. matematika i latinski, nego formalnu vrijednost, jer discipliniraju duh i razvijaju intelektualnu moć. Pod utjecajem ovakvog učenja, u psihologiji se razvila pogrešna teorija tzv. psihologija moći. Prema ovoj teoriji, psihički život čovjeka je skup neovisnih kategorija. Tako su pamćenje, mišljenje, pažnja, percepcija i dr. posebna moć i, kao takva, može se uvježbavati. Ovakvo stanovište je poslužilo kao osnova za teoriju formalnih disciplina. Pamćenje će se, prema ovoj teoriji, bolje razvijati ako budemo češće vježbali, za što su posebno preporučljivi predmeti latinski i matematika. Drugim riječima, vrijednost školskih predmeta nije u sadržaju, nego koliko mogu razvijati pojedine psihičke sposobnosti. Zato su u školama klasični jezici imali ključno mjesto, mada nisu imali stvarnu primjenu u životu. Koliki je utjecaj ranijeg iskustva na učenje ispitivali su mnogi istraživači. Viljem Džems je želio provjeriti teoriju koju je zagovarala psihologija moći. Memorirao je poeme "Satir" i "Izgubljeni raj". Prvo je zapamćivao 158 stihova poeme "Satir", i za to mu je trebalo 131 minuta. Poslije toga je 38 dana zapamćivao svaki dan po 20 minuta stihove iz poeme "Izgubljeni raj". Nakon toga je ponovo učio stihove iz poeme "Satir". Za novih 158 stihova sada mu je trebalo 151 minuta, dakle, 20 minuta više nego što mu je trebalo prije vježbanja. Slične rezultate su postigli i njegovi saradnici. Ovim eksperimentom je Viljem Džems dokazao da se učenjem stihova napamet ne može poboljšati pamćenje. Do sličnih je rezultata došao i Slajt koji je tri grupe vježbao u pamćenju 12 dana, svaki dan po pola sata, dok je jedna grupa bila kontrolna i uopće nije vježbala. Ove tri grupe su učile različite sadržaje, jedna je učila stihove, druga naučni i historijski tekst i treća brojeve. Rezultati su pokazali da su eksperimentalne grupe bile bolje u pamćenju sadržaja koji su vježbali, dok su bile slabije u pamćenju imena, datuma ili besmislenih slogova. Dakle, vježbanje nije pomoglo da se poboljša pamćenje kap funkcija. Naučnike je oduvijek zanimalo kako se mogu poboljšati rezultati učenja, stoga su istraživali različite tehnike učenja. Tako je Vudrov dvije eksperimentalne grupe 4 sedmice vježbao u zapamćivanju jednog teksta na dva različita načina. 48

Jedna je grupa učiia napamet, dok je druga slušala 76 minuta uputstva kako da uče i preostalo vrijeme su učili primjenjujući ta uputstva. Ova su uputstva sugerisala globalnu metodu, reprodukciju, podvlačenje, grupiranje, korištenje asocijacija i si. Poslije ovih vježbi obje su grupe dobile test, trebalo je da mehanički uče stihove, prozu, turske riječi, datume i slova. Grupa koja je vježbala prema uputstvima imala je bolji uspjeh u testu, što potvrđuje da se uspjeh u učenju može poboljšati primjenom adekvatnih tehnika učenja. Džonson je također u svojim istraživanjima došao do zaključka da učenje pojedinih školskih predmeta poboljšava uspjeh u tom predmetu, ali nema odraza na uspjeh u drugim predmetima. Četiri grupe ispitanika vježbao je u aritmetičkom i logičkom zaključivanju, načinima kako se rješavaju problemi i interpretaciji basni. U finalnom ispitivanju utvrdio je da su ispitanici pokazali bolje rezultate samo u onim sadržajima koje su vježbali. Eksperimentalna istraživanja nisu dokazala da učenje jednog nastavnog predmeta razvija neke psihičke funkcije više nego učenje drugih nastavnih predmeta. Učenje jednog nastavnog predmeta, odnosno određene vrste sadržaja može doprinijeti lakšem učenju drugog sadržaja, zbog same sličnosti tog sadržaja ili zbog primjene istih metoda i tehnika u učenju. Dakle, pozitivan transfer rezultat je prije usvajanja određenih tehnika učenja, nego stoje to utjecaj samog sadržaja određenog predmeta. Do pojave pozitivnog transfera dolazi i zbog usvajanja određenih stavova koji izražavaju spremnost da se koristi ranije iskustvo i nadvlada negativan emocionalan naboj prema određenom sadržaju. Dakle, pozitivan transfer se javlja kada se: - uče slični sadržaji ili radnje; - koriste slične tehnike ili metode u učenju; - koriste slični principi u radu. Konačno, treba istaći da zahvaljujući pozitivnom transferu učenje nikad ne počinje iz početka.

MIŠLJENJE Ljudska spoznaja objektivne stvarnosti počinje osjetima i percepcijama, ali : bilo nedovoljno za uočavanje odnosa i razlika među predmetima i pojavama. Za potpunije spoznavanje objektivne stvarnosti i snalaženje u njoj, čovjek koristi složeniji psihički proces-mišljenje. Mišljenjem su se bavili mnogi filozofi. Tako je Herbart proces mišljenja objašivao kao spajanje i rastavljanje predstava. Prema Herbartu, predstava je deltama osnova ljudske svijesti koja se spaja i rastavlja po zakonu asocijacije. 49

Tako misao "ruža je crvena", on objašnjava spajanjem predstava "crveno" i " ruža", a misao "krv nije voda" nastaje rastavljanjem dvije predstave koje jedna drugoj ne pripadaju. Brentano je 1874. godine demantovao teoriju asocijacija mišljenja. Biler je eksperimentalno dokazao da mišljenje nije samo puko operiranje predstavama. Ispitanici u njegovom eksperimentu su rješavali određene probleme. Oni su poslije izjavljivali da im je misao o rješenju dolazila iznenada i da nisu imali posebno izdvojene osjete i predstave. Dakle, mišljenje nije jednostavno operiranje predstavama, osjetima i percepcijama. Ono je iznad neposredne očiglednosti. Mišljenje proširuje ljudsku spoznaju zbog toga što se putem zaključivanja na posredan način može spoznati ono što nije neposredno dato u percepciji. Opažanjem čovjek spoznaje slučajne veze, dok mišljenjem stavlja u međusobni odnos percepcije i osjete, te otkriva apstraktna svojstva predmeta i pojava koja nisu neposredno data opažanjem. Prema tome, mišljenje je najsloženiji psihički proces kojim otkrivamo bitna obilježja predmeta i pojava i zahvaćamo njihove međusobne odnose. Govoreći o osjetu i percepciji, istakli smo da to nisu izolirani psihički procesi i da percepcija nije prosta suma osjeta, nego su i u percepciji sadržana različita svojstva u određenim odnosima i vezama. Predmete i pojave opažamo u određenim situacijama, u određenim prostornim i vremenskim odnosima, uočavamo sličnosti i razlike uglavnom procesom mišljenja. Tako već na stupnju opažanja, mišljenjem izdvajamo bitna od nebitnih svojstava predmeta i pojava i prelazimo sa pojedinačnog na opće. Ovaj proces izdvajanja bitnih i zajedničkih svojstava predmeta i pojava zove se generalizacija. Svako mišljenje sastoji se u generalizaciji. Ono polazi od pojedinačnog ka zajedničkom svojstvu i opet od općeg ili zajedničkog svojstva ka pojedinačnom. Na taj način čovjek posredno upoznaje stvarnost i otkriva veze i odnose u njoj. MIŠLJENJE KAO PSIHIČKI PROCES Početni moment misaonog procesa je neki problem pred kojim se čovjek našao. Da bi se razriješio taj problem, čovjek počinje misliti. Svaki misaoni proces je složena aktivnost usmjerena na rješavanje određenog zadatka. Da bi zadatak razriješio, Čovjek mora imati neku potrebu čije zadovoljenje dovodi do zadovoljstva ili, ako je ne zadovolji do osjećanja napetosti. Zato je mišljenje u tijesnoj vezi sa ljudskim potrebama i osjećanjima. Svako se mišljenje odvija u pojmovima. Međutim, u samom procesu mišljenja pojmovi nisu izolirani, oni su uvijek u određenom jedinstvu i kombinuju se sa predstavama i riječima. Misaoni proces se sastoji od: konkretnih predstava o predmetima i pojavama, uopćenih shema i riječi kojima operira pojmovno mišljenje.
>)

Dakle. odnosno verifikaciju. analiza. Problem se obično počinje rješavati uspoređivanjem polaznih elemenata i predviđanjem rješenja. možemo vršiti klasifikaciju. stoje često i pnra forma spoznaje. Kako se odvija misaona aktivnost. onda se ti procesi određuju pokretnim dinamičnim odnosima koji se formiraju i izmjenjuju u toku samog procesa rješavanja problema. potrebno je doći do izvjesne maje. rješenje problema podrazumijeva izvjesno znanje u svojstvu metode ili sredstva za njegovo rješavanje. Spoznaja mogućeg rješenja koje će potvrditi hipotezu. Za rješavanje problema i misaone procese. Kad se misaoni proces ne odvija prema već naučenim pravilima. Ako čovjek ponovo rješava isti problem. 51 . misao oblikuje završni sud. Na osnovu komparacije. sinteza. Pretpostavka rješenja se zove hipoteza. Platon je tumačio da svaka spoznaja započinje čuđenjem. Kada je provjeravanje završeno. u početku se ispoljavaju kao vanjski odL dok se dublja spoznaja ostvaruje drugim misaonim procesima. apstrakcija i generalizacija. onda se formiraju ustaljeni načini mišljenja ili automatizmi. Sličnosti i razlike kao osnovne kategorije spoznaje. izmjenjuje se i struktura misaonih procesa i njihova dinamika. otkrivaju se sličnosti i razlike. Samo rješavanje problema podrazumijeva raznovrsne misaone postupke. Ovo je jednostran pristup. Tako su predstavnici Geštalt psihologije rješavanje problema svodili na preoblikovanje strukture date situacije. Zato je veoma bitno osjetiti problem i misaono ga zahvatiti. odnosno utvrđivanja sličnosti i razlike među predmetima i pojavama. Pri tome se koriste ove misaone operacije: komparacija.ETAPE MISAONOG PROCESA Uviđanje problemske situacije je početna etapa misaonog procesa. npr. OSNOVNE OPERACIJE MISAONOG PROCESA Da bi se razriješio neki problem mišljenjem. pri rješavanju matematičkih problema. što zavisi od sadržaja problema. čiji generalizirani sadržaji prevazilaze opažene situacije. Mišljenje je složena aktivnost i mnoga pravila se automatski primjenjuju. Postavljanje problema je misaoni proces od kojeg polazi i njegovo rješavanje. To čuđenje je zbog toga što se problem ne može razriješiti već naučenim oblicima ponašanja. Rješavanje problemske situacije pretpostavlja izvjesno teoretsko znanje. pritom su posebno značajni primjena i korištenje pravila. Otežano djelovanje signalizira problemsku situaciju i čuđenje izaziva potrebu da se ona razriješi. jer na ovakav način možemo riješiti samo neke probleme. iziskuje potrebu njenog provjeravanja u praksi. Komparacija :orođevanjem stvari i pojava.

koja se otkriva kroz odnos konkretnih predmeta i pojava. Apstrakcija Ovaj misaoni proces podrazumijeva izdvajanje i isticanje nekog svojstva ili momenta predmeta ili pojave stoje. Analiza i sinteza se međusobno nadopunjuju. hitniji i apstraktniji. predstavama pretočenim u riječi. niti je analiza potpuna ako nema sinteze. kojom se ne otkriva bit predmeta i pojava. generalizacija je proces u kojem se manipulira pojmovima i. Kada su u pitanju pokreti. promatrajući neke predmete. Sa psihološkog stanovišta. Generalizacija je mehanizam djelovanja na različite podražaje na osnovu općenitosti nekih njihovih obilježja. Kao misaoni proces analiza je nerazdvojno povezana sa sintezom. onda govorimo o motornom pojmu. nikakva percepcija ne može da obuhvati sva ta svojstva. Kao misaoni procesi analiza i sinteza nisu razdvojeni. nego se opet vraća tamo odakle je počela. možemo izdvojiti njihov oblik ili boju. jer bez analize nema sinteze. Zato apstrakcija kao misaoni proces polazi od osjetnih karakteristika predmeta i pojava ka njihovim apstraktnim karakteristikama. Zbog toga stoje svijet koji nas okružuje toliko raznolik. misao ne kida svoju vezu sa konkretnim. Prelazeći na apstrakciju. Potrebno je razlikovati generalizaciju koja se zasniva na osjetnoj pojedinačnosti. posebnih obilježja i zadržavanje onih koja su opća u svim predmetima i pojavama koje uopćavamo. odbacujući specifična svojstva predmeta. ali sada obogaćenija za jednu novu spoznaju. Generalizacija Prema učenju formalne logike. Tako. a u toku misaonog procesa može jedna ili druga biti značajnija. Jednostavnim oblicima generalizacije ne produbljuje se naša spoznaja. Sinteza Sintezom sastavljamo analizom rastavljenu cjelinu i na taj način otkrivamo bitne veze i odnose elemenata analizom izdvojenih. Zahvaljujući apstrakciji. kojom prilikom zadržavamo jednu istu shemu. 52 . udaljujući se od njih. u odnosu na ostala svojstva. veze i zakonitosti razvoja neke pojave. nego svaki korak poopćavanja. Potrebno je razlikovati jednostavnu apstrakciju kod opažanja od one koju imamo kod apstraktnih pojmova. generalizacija je odbacivanje specifičnih.Analiza Ovim misaonim procesom raščlanjujemo predmete i pojave i izdvajamo njihove bitne dijelove iz slučajnih i nebitnih veza. moguće je tu raznolikost objektivne realnosti sveobuhvatnije sagledati. dovodi do smanjenja naše spoznaje i do sve slabijih apstrakcija. od viših formi generalizacije gdje se mišljenjem posredno otkrivaju odnosi.

jer tako otkrivamo opće odnose koji predstavljaju zakonitost. Naime. Ti se odnosi i veze često javljaju kao poseban doživljaj. Međutim. uviđanjem se može doći i do zaključaka koji nisu tačni. npr. ako se nalazimo pred problemom da nam se pokvarilo auto. Teoretsko mišljenje proističe iz pojedinačnih i konkretnih problema u kojima se poštuju neke načelne zakonitosti. kakvih je bilo dosta u historiji. Zadatak: Ljubav je pojam. svako mišljenje je proisteklo iz nekakve prakse. Npr. Na taj način je moguće toliku raznolikost svijeta pojmiti. tzv. PRAKTIČNO I TEORETSKO MIŠLJENJE Čovjek posjeduje samo jedan intelekt pa je otuda razdvajanje praktičnog i teoretskog mišljenja samo konstrukcija radi boljeg spoznavanja ovog složenog psihičkog procesa.Uviđanje odnosa je karakteristika mišljenja koje najviše nadilazi neposredno opažanje. UVIĐANJE ODNOSA Mišljenjem otkrivamo odnose i veze između predmeta i pojava koje do tada nismo uočili. 53 . "aha doživljaj". Na taj način uočavamo sličnosti i razlike između različitih sadržaja. da se sunce okreće oko zemlje. s tim da u određenim misaonim operacijama više preovladava apstraktno mišljenje (misaone operacije sa pojmovima). U procesu mišljenja kombinujemo i manipuliramo simbolima. koji prezentiraju neku skupinu predmeta i pojava. otkrivamo njihove međusobne veze i tako dolazimo do rješenja nekog problema. sama bit problema usmjerava naše mišljenje. operiraj tim simbolom i obrazloži ljubav između majke i djeteta i ljubav između muškarca i žene! USMJERENOST MIŠLJENJA U procesu mišljenja upotreba određenih simbola i operiranje njima zavisi od vrste problema.SUŠTINA PROCESA MIŠLJENJA OPERIRANJE SIMBOLIMA Ljudsko iskustvo je često pretočeno u određene simbole. Dakle. mi ćemo posegnuti za iskustvima koja smo već imali u sličnim situacijama. Unutrašnjim misaonim procesima uviđamo zakonitosti koje vladaju u objektivnoj realnosti. mada se uviđanjem mogu razmatrati i konkretni odnosi. a ne za iskustvom koje smo imali kao kuhari.

U suštini. Ovo je Lashlev istraživao pomoću specijalnih aparata kojima je mjerio pokrete grkljana. ovi organi reaguju određenim pokretima. dok neki problemski zadaci traže neposredno djelovanje. ovi pokreti vrše se metodom pokušaja i pogrešaka a ne složenim intelektualnim operacijama. pa je u njemu sadržano i teoretsko mišljenje. dakle. a ima autora koji smatraju da su govor i mišljenje jedinstven psihički proces. naučno istraživački rad. koji su^Mno posredno vezani za praksu. ali i dalje mišljenje prati unutrašnji govor. onda bismo negirali svu složenost 5+ . ali su nadmoćni u rješavanju složenih teoretskih zadataka. Praktično mišljenje je više oslonjeno na neposrednu praksu i češće se u njoj provjerava. Vremenom ih stariji nauče da svoje misli ne iskazuju naglas. Poistovjećivanje mišljenja i govora znači negirati bilo mišljenje. dok su opet neki bespomoćni kada treba razriješiti neki praktični problem. kao što i u teoretskom mišljenju često imamo praktičan zadatak pri rješavanju složenih problema. Mada su govor i mišljenje tijesno povezani. bilo govor kao važnu psihičku funkciju. često manipulirajući metodom pokušaja i pogreške. npr. Čovjek svoje misli uglavnom saopćava drugima riječima. oni navode kako misli koje su nejasne. Prema njegovim nalazima. Neki su ljudi skloniji praktičnom mišljenju. U prilog ovome.Ako pod praktičnim mišljenjem podrazumijevamo misaone operacije kojima se služimo pri rješavnju praktičnih zadataka. ~T MIŠLJENJE 1 GOVOR Mišljenje i govor su dva psihička procesa koje je teško razdvojiti. Aparati kojima se može registrirati pokret govornih organa ukazuju da uvijek kada mislimo. oni nisu jedinstven psihički proces. jer misliti ne znači govoriti naglas ili u sebi. Ako bismo prihvatili tumačenje bihejviorista. Do rješenja se dolazi neposredno djelovanjem u praksi. Mala djeca u početku glasno razmišljaju. Tako mi jednu te istu misao možemo izraziti raznim riječima i na raznim jezicima. ali nemamo riječi daje izrazimo. Često se dešava da o nečemu imamo misao. Naime. traži se teoretsko mišljenje. koje još nismo dovoljno prečistili ne možemo ni riječima formulirati. Tok misaonog procesa u teoretskom mišljenju je u potpunosti u mislima i mislilac vidi rješenje na osnovu određenih zakonitosti. onda se ono razlikuje od mišljenja usmjerena na rješavanje apstraktinih teoretskih zadataka. tvrdeći daje mišljenje unutrašnji govor. Bihejviralna psihologija je zastupala stanovište da misao nije ništa drugo do djelatnost govornog organa. naslućujući rješenja koja provjerava u praksi. ili manipuliranje objektivnim predmetima. praktično mišljenje također podnjjpgeva izvjesno teoretsko znanje i izvjesne apstrakcije. Praktično mišljenje realizira samo bližu etapu. odnosno istovremeno i misle i govore. Ove razlike su u samom pristupu problemu i u samim tokovima misaonih operacija. neki problemi traže da se izađe izvan pojedinačnih okvira i da se traži uopćeni pristup.

jer govor nije samo "vanjsko ruho misli". Suština je da formulirajući riječima misao. a prvobitni verbalni oblik zaboravi. ali su nerazdvojno povezani. tako gramatika odražava pravila govora a logika pravila mišljenja. koji sadržava njeno značenje. jer se govor kao sredstvo komuniciranja ne svodi samo na zvučno saopćavanje poruka. što govori da u jednom te istom jeziku govor i njegova pravila se mijenjaju a logika mišljenja ostaje ista. . Mišljenje se ne izražava samo riječima. kao i riječi. ni misao nije formulirana mimo govora. razni vizualni znaci u saobraćaju i si. koje misao oblači ili skida. nego i u obliku slika. ali se od nje suštinski razlikuje. Ista se misao može reproducirati lakše nego iste riječi. Riječi izražavaju generalizaciju. mi i razvijamo misao. simboli za izražavanje misli. Govor je genetički nastao zajedno sa mišljenjem. da se pamti verbalni iskaz a smisao se zaboravi. mišljenje i govor se ne mogu ni odvajati. razne geste i mimika. Govor je arhaičniji i ima svoju tehniku koja je vezana sa logikom mišljenja.govora kao svjesnog psihičkog procesa. Pa ipak. Misao se ne rađa kao gotova forma koju samo treba govorom prenijeti. . Drugim riječima. semantički sadržaj. pokreti. već je to u početku neoblikovana tvorevina koju često govorni simboli oblikuju u jasnu misao. Ovo nije dobra postavka. Zato je govor nešto više od pukog sredstva kojim se prenose misli. U suštini. Svaka riječ ima smisaoni.taj način. na. jer formulirajući. 55 . Ove dvije forme nisu identične. Semantično svojstvo govora omogućuje prenošenje misli i osjećanja drugima i. prerađenim i preoblikovanim u odgovarajući semantičku sadržaj. Smisaoni sadržaj govorne poruke uvijek ima osnovu u osjetima. S druge strane. mišljenje se i samo razvija i formira. To se najbolje vidi kada treba zapamtiti nešto apstraktno i poslije to reproducirati. Govor karakteriše zakonitost u njegovoj gramatičkoj i sintetičkoj strukturi.mišljenje je osnova govora dok govor oblikuje misli. gdje su i slike. Govor ima svoja pravila koja se ne podudaraju sa pravilima mišljenja. zbog čega se dešava da se pamti smisao nekog sadržaja. A to mora da ima i unutrašnji govor. jer na taj način možemo izraziti pojam.mišljenje i govor nastaju u komunikaciji. uspostavljanje komunikacije. crteži. govor nije samo sredstvo kojim se samo misao iznese iz čovječije glave i preda drugome. ne mjenjajući pri tome svoju suštinu. Govor se često dijeli na vanjski i unutrašnji. npr. pa se može reći da je mišljenje nemoguće bez govora. Može se desiti i obrnuto. Za unutrašnji govor se veže pojam mišljenja pa se oni identificiraju. Dakle. riječi su najprecizniji znakovi kojima ljudi mogu da izraze svoju misao i osjećanja. Postoji mnogo različitih znakova koji služe za komunikaciju.mišljenje i govor nisu isti psihički proces. Ovo govori u prilog tome da verbalni iskaz sam po sebi nije misao. Slike kao simboli izražavanja misli imaju funkciju govora. Zato možemo zaključiti da : . riječi su sistem znakova kojima se ljudi sporazumijevaju i koji ne moraju uvijek imati verbalnu formu.

trokut i krug i rješavamo dovodeći ih u određene relacije. stvaralac mora imati solidno teorijsko znanje o problemu 56 .VRSTE MIŠLJENJA KONKRETNO MIŠLJENJE Ovaj oblik mišljenja je zasnovan na neposrednom operiranju opažajima i predstavama. predstava i saznanja formiramo nove sadržaje. Tako ako mi vidimo na stolu zdjelu iz koje izlazi para.formule. halucinacije koje nastaju zbog hipoksije (nedovoljno kiseonika u mozgu) objektivna su posljedica. Npr. Sam proces mišljenja je nepristupačan za ispitivanje pa se stvaralačko mišljenje ne može neposredno i eksperimentalno istraživati. Razlikujemo stvaralačko mišljenje koje je oslonjeno na objektivne sadržaje. npr. IMAGINATIVNO MIŠLJENJE Imaginativno ili stvaralačko mišljenje je proces u kojem na osnovu ranijih opažanja. REALISTIČNO MIŠLJENJE Realistično mišljenje je potpuno objektivno i zasnovano na stvarnim zakonitostima koje vladaju u objektivnoj realnosti. fantazije i si. Npr. APSTRAKTNO MIŠLJENJE To je misaoni proces u kojem operiramo pojmpvima i simbolima. često od jednostavnih pronalazaka pa do najsloženijih. U toj analizi prvo je primijećeno da do pronalaska naučnici dolaze baveći se nekim problemom duže vremena. sanjarenja. koji ranije nisu doživljeni. zaključujemo daje u njoj topla hrana. on mora sticati znanje. Kako je stvaralačko mišljenje posebno značajno za cjelokupni razvoj čovječanstva. Na osnovu iskustva velikog broja stvaralaca. otkriće automobila na pogon vodom. razne bajke. npr. ljudska pažnja je stalno usmjerena na to kako ono nastaje i kako se može unaprijediti. dok lično uvjerenje nekoga daje to priviđanje i da ima nadnaravnu poruku nije realistično. Primijećeno je i da se do otkrića dolazi postepeno. od imaginativnog mišljenja koje je irealno i zasnovano na mašti. Tako i u oblasti stvaralaštva. stvaralačko mišljenje ima sljedeće faze: Priprema Da bi se čovjek bavio bilo kojom djelatnošću. Naučno mišljenje je objektivno i ne zavisi od stavova i uvjerenja naučnika. pojmove . Zato se pribjeglo analizi različitih naučnih pronalazaka i načina kako su istraživači do njih došli. treba riješiti matematički zadatak: "izračunaj površinu istostraničnog trokuta koji je upisan u krugu čiji je r — 5 cm! Prilikom rješavanja ovog problema mi koristimo apstraktne simbole .

Stvarno objašnjanje perioda inkubacije je da se u trenucima intenzivnog bavljenja problemom opteretimo nekim rješenjima koja su pogrešna. . Najčešće se spominju ovi poremećaji: 1. raspad pojmova i relacija među njima. Kada se konačno polazna hipoteza pokaže tačnom. Ovo podsjeća na jaje u inkubatoru. "Nekada se već na početku pretpostavlja rješenje kao polazna . problem analizira sa različitih strana i rijetko ga odmah razriješi.stereotipija . nema smislenih sadržaja. neki naučnici tvrdili su da se problem rješava kada se neko vrijeme napusti njegovo rješavanje. ali se iz njega izleže pile.misli nemaju smisla. Provjeravanje hipoteza je često po metodi pokušaja i pogrešaka. problem se oslobađa nepotrebnih i pogrešnih ideja i put ka rješenju postaje jasniji. prestaje efekat skorašnjosti.bolesna opširnost . Tako se Arhimedu to desilo dok je bio na izletu. Verifikacija Istakli smo da do pronalaska vodi dug put i brižljiva priprema.rasulo misli . .misli su zbrkane i nema jasnog odvajanja bitnog od nebitnog. Formalni poremećaji . onda se rješenje do detalja naučno obrazlaže i verificira u praksi. Inkubacija Ova faza je naizgled pasivna. Hipoteze. mada se on bavi nekim beznačajnim poslovima. nego pretpostavka zasnovana na određenim naučnim podacima. njemu je prethodio dug put pripreme i unutrašnje prorade. jer se stvaralac izravno ne bavi problemom svog istraživanja. . problem je stalno prisutan u njegovim mislima. Ona nije nasumično pogađanje.kojim se bavi.hipoteza ili pretpostavka. Ustvari rješenje problema nije slučajno.misli kao na filmskoj traci se nižu jedna iza druge. Međutim. neki od ovih pogrešnih puteva se zaboravljaju. POREMEĆAJI MIŠLJENJA Do poremećaja u mišljenju može doći zbog povreda ili bolesti mozga i raznih psihičkih blokada. 5- . Do rješenja se naizgled dolazi slučajno. ustvari to je završna faza unutrašnje obrade i povezivanja podataka i kada završna misao u vidu paljenja lampice osvjetljava rješenje. gdje se ne vide procesi u jajetu.bujica ideja . moraju se provjeriti. kao i konačna rješenja problema. Na osnovu ove analogije.još je teži oblik nesuvislog mišljenja. ali kad se problem za neko vrijeme napusti. Iluminacija Rješanje problema se često javi kada se najmanje očekuje. On prikuplja dodatne informacije.

PROVJERI SVOJE ZNANJE U čemu je razlika između Blundelove teorije o fiziološkoj osnovi pamćenja i tzv. U ove poremećaje spadaju i kornpulsije.2. bez učešća svijesti! Obrazloži na jednom primjeru generalizaciju uvjetnog refleksa u neurotičnom ponašanju! Koji su podsticaji u instrumentalnom uvjetovanju? Koje su razlike između učenja na osnovu pokušaja i pogrešaka i učenja uviđanjem? Navedi i obrazloži etape u rješavanju problema! Zbog čega se javlja plato u učenju? Koji je glavni smisao teorije formalnih disciplina? Sta je pokazao Vudrov eksperiment ? Kojim psihičkim procesom čovjek najbolje spoznaje objektivnu realnost? Objasni pojam generalizacije na primjeru pojma knjiga! Koje su etape misaonog procesa? Koje su operacije misaonog procesa? Navedi razliku između teorijskog i praktičnog mišljenja! Kako objašnjavaš da mišljenje i govor nisu jedinstven psihički proces? Koje su etape imaginativnog mišljenja? Kako se manifestuju formalni poremećaji mišljenja? 58 . npr. i sumanute ideje. kod narkomana. reverberacijskog kruga? Šta je rekognicija? Kakvo pamćenje može biti prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja? Zašto je vožnja biciklom psihomotorna aktivnost? Zbog čega dolazi do zaboravljanja? Dovedi u vezu reminiscenciju i retroaktivnu inhibiciju! Ličnost se mijenja biološkim zrenjem i učenjem. Koja je razlika u ovim promjenama? Navedi neke draži na koje čovjek i životinje reaguju automatski. Sadržajni poremećaji mišljenja Ovi se poremećaji javljaju kod raznih poremećaja u funkcioniranju centralnog nervnog sistema (CNS).

SPOSOBNOSTI Sposobnost je svojstvo ličnosti da uspješno obavlja određeni posao. Nakon mnogobrojnih istraživanja. odnosno da li postoji jedna opća obdarenost. ali se većina psihologa slaže da je talenat mogućnost originalne reprodukcije (npr. Teško je razlučiti kada prestaje talenat a počinje genijalnost. onda to nazivamo genijalnost. smatrani su Čudacima i njihova se vrijednost najčešće cijeni poslije njihove smrti. Ova se mogućnost realizira kroz čovjekov psihofizički razvoj i pod utjecajem odgoja i obrazovanja. Ljudi se međusobno razlikuju prema sposobnostima. Koliko je ljudi imalo natprosječne sposobnosti za pojedine oblasti. jer nisu imale odgojno-obrazovni poticaj. Sposobnost je unutrašnja mogućnost koja se pod određenim okolnostima može ispoijiti. na osnovu jednog složenog statističkog postupka. 59 . ali su ostale neispoljene. odgoj i obrazovanje moraju biti organizirani i sitematski praćeni. Njihova su ostvarenja nešto novo i originalno za opće ljudsko dobro. Anatomsko-fiziološke strukture prenose dispozicije sa generacije na generaciju i pod povoljnim vanjskim poticajima ljudske sposobnosti bivaju sve izraženije Kada su neke sposobnosti kod pojedinca tako razvijene na nadmašuju prosječne. onda govorimo o nadarenosti. -rvrđeno je da postoje sljedeće vrste sposobnosti: intelektualne. dok je genijalnost svestranija i zahvata stvarnost šire i dublje. npr. Naravno. koje čovjek nasljeđuje kao pretpostavke za ispoljavanje određene sposobnosti. Ove psihofizičke mogućnosti. ali su zato nespretni u obavljanju nekih fizičkih poslova. Genijalnih ljudi je malo u populaciji. Iskustva govore da su genijalni ljudi bili neshvaćeni u svome vremenu i prostoru.5. (Pronađiprimjer neshvaćenih genijalaca u oblasti nauke i umjetnosti i objasni u čemu se ogledala njihova osobenost u odnosu na njihove savremenike!) Među psiholozima se dugo vodila rasprava da li je sposobnost jedna opća crta ili postoje različite vrste sposobnosti. ili pak postoji obdarenost za pjevanje dok za ostale segmente muzike nema obdarenosti. a kada je ta nadarenost veoma izražena. onda obično govorimo o talentu. zovu se dispozicije. drugi opet lakše uče strani jezik. kao što je bilo i drugih primjera da je neka sposobnost ostala neispoljena unatoč povoljnim odgojno-obrazovnim poticajima. Bilo je neslaganja oko obdarenosti. a slabije savlađuje strani jezik. sposobnost je razvijena i ostvarena mogućnost za uspješno obavljanje neke djelatnosti. ali mala većina je onih koji imaju izrazite sposobnosti za pojedine djelatnosti. Velika većina ljudi je sposobna da obavlja različite poslove. u muzici nekog djela). Tako neko bolje rješava matematičke zadatke. i kada je sposobnost razvijena do najvišeg stepena. psihofizički razvoj. za muziku. psihomotorne i senzorne. Drugim riječima.

dosljednost mišljenja koja vodi ka rješenju problema. 4. sposobnost divergentnog mišljenja . Ova tehnika uglavnom se primjenjuje na osnovu testova gdje se statističkim postupkom korelacije utvrđuje staje to zajedničko kod ispitanika koji imaju slične rezultate. sposobnost pamćenja pamćenje različitih sadržaja vizualnih. Živo biće se može prilagođavati novonastalim okolnostima i na osnovi refleksa. ali dugotrajnim istraživanjima i pomoću faktorske analize je utvrđeno daje inteligencija stmktuirana od više faktora. Primjeri blizanaca koji su odrastali 60 . i svaka druga sposobnost. nagona. osjetljivost za rješavanje problema. S — spacijalni faktor. N — numerički faktor. ali to nije inteligencija. sposobnost evaluativnog mišljenja .INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI Pod intelektualnim sposobnostima najčešće se podrazumijeva inteligiencija. kritičnost u ocjenjivanju problema. Samo prilagođavanje u novonastalim okolnostima koje je oslonjeno na misaone sposobnosti je inteligencija. Terston multifaktorskom analizom otkriva sljedeće grupne faktore: R -faktor rezonovanja. Dalje on ove faktore grupira i dobija sljedeće intelektualne sposobnosti: 1.perceptivni faktor. besmislenih itd. W -faktor rječitosti M -faktor pamćenja. Gilford razvija multidimenzionalnu teoriju sposobnosti prema kojoj je inteligencija sastavljena od 50 faktora.kreativno mišljenje. 3. 2. Utvrdio je i da su specifični faktori grupirani i povezani sa općim faktorom.. Faktorska analiza je složena statistička tehnika kojom se utvrđuju osnovne dimenzije ličnosti u kojima su sadržane ostale varijacije od kojih zavisi ponašanje pojedinca. da razumno misli i da uspješno izlazi na kraj sa svojom sredinom. inteligencija je predispozicija ili mogućnost koju čovjek nasljeđuje kao anatomsko-fiziološku osnovu koja se pod povoljnim uvjetima može ispoljiti i razvijati. V'-verbalni faktor. Kao.uočavanje problema." Dugo je vladalo mišljenje da je inteligencija opća sposobnost snalaženja u svakoj novoj situaciji.pravilna procjena što je tačno a što nije. Veksler inteligenciju ovako defmiše: "Inteligencija je složena ili globalna sposobnost individue da cjelishodno djeluje. Spirman je faktorskom analizom utvrdio da postoji jedan opći ili generalni faktor inteligencije (G faktor) i više specifičnih faktora (S faktori). bogatstvo ideja za rješavanje problema. Ona se defmiše kao misaona sposobnost kojom se živo biće snalazi u novim situacijama. kognitivne sposobnosti . smislenih. 5. Inteligentno ponašanje ljudi podrazumijeva primjenu ranijeg iskustva. P . slučajnog pogađanja i znanja. sposobnost konvergentnog mišljenja . auditivnih. ali je ključni momenat uviđanje novih elemenata i veza koji nisu korišteni u ranijem iskustvu.

Poslije njega mnogi su istraživači nastojali pronaći najobjektivniji instrument za mjerenje inteligencije. onda se poklapa njegov hronološki uzrast sa mentalnim uzrastom. Tako ako dijete od 10 godina riješi većinu zadataka testa za uzrast od 10 godina. Kako je ljudska populacija raspoređena prema nivou inteligencije? Inteligencija kao i ostale sposobnosti raspoređena je u ljudskoj populaciji prema zakonu normalne distribucije. Ako se umni i kalendarski uzrast ne podudaraju. toliko je onih koji imaju ispodprosječan IQ.u različitim uvjetima govore u prilog tome da se i inteligencija može razvijati ili pak zakočiti u razvoju. najveći procenat stanovništva ima prosječnu inteligenciju. Tako ako dijete od 10 godina rješava zadatke uzrasta djeteta od 11 godina. stoje količnik koji odražava prosjek. Francuski psiholog Bine prvi je sačinio skalu za mjerenje inteligencije. pa su istraživači prosječnu vrijednost inteligencije stavili u raspon između 90 i 110. dok su niže i više vrijednosti prilično srazmjerne. Osnovno polazište većine testova kojima se mjeri inteligencija je postavljanje ispitanika u situacije da rješavaju probleme u kojima nemaju ranije iskustvo. Ispitivanje se nastavlja testovima za sljedeću godine. U ovom slučaju on je jednak 120/120 = 1. njegova je inteligencija iznad njegovog kalendarskog uzrasta. Pri izračunavanju inteligencije godine se pretvaraju u mjesece a količnik se množi sa 100 te se dobije daje količnik inteligencije. koji se obilježava sa IQ. Ispitivanja su pokazala da u ljudskoj populaciji ima oko 2% onih čije je \Q ispod 70. Sljedeća tabela pokazuje kako se inteligencija distribuira u ljudskoj populaciji: IQ 140 i više 120-139 110-119 90-109 80-89 70-79 70 i niže % u populaciji 1 11 18 46 18 6 3 Kao što tabela pokazuje. onda je inteligencija viša ili niža od prosjeka. Smatra se da IQ = 95 djeteta sa sela odgovara vrijednost od IQ=105 djeteta iz grada. što može utjecati na rezultat. u ovom slučaju jednak 100. Poslije toga dijelimo postignuće ili uspjeh koji je postigao (mentalni uzrast) sa godinama starosti (hronološki uzrast). sva djeca nemaju ista predznanja i iskustva. odnosno koliko je onih koji imaju iznadprosječan IQ. Oni se smatraju umno zaostalim i obično se dijele u tri skupine: 61 . Mjerenje inteligencije se obavlja tako da se ispitanicima daju zadaci za uzrast jednu ili dvije godine mlađi od njih. sve dok se ne dođe do testova koje ispitanik može da riješi. Međutim.

i ustvrdio daje njih 90% krenulo na fakultet i 70 % diplomiralo. Već smo istakli da su djeca iz gradova imala nešto bolja postignuća na testovima inteligencije. Njih je također u populaciji oko 2% i smatraju se talentovanim ili genijalnim. već i poticajna životna sredina i odgovarajuća svojstva ličnosti. odnosno između braće blizanaca. stoje opovrgnuto mjerenjem inteligencije djece koja su usvojena i njihovih pravih roditelja i blizanaca koji su bili iz nekih razloga rastavljeni pa su odrastali u različitim socioekonomskim uvjetima. na razvoj inteligencije utječe i šira društvena okolina. procenat onih čija je inteligencija iznad 130 je u srazmjeri sa onima čija je inteligencija ispod 70. od djece sa sela. 62 . i ustanovljeno je da postoji velika korelacija (povezanost). do 1960. To potvrđuju i mjerenja inteligencije identičnih blizanaca koji su odrastali u različitim uvjetima. najveća između identičnih blizanaca. godine pratio 1500 djece čije je IQ bio 140 i više. dok su mnogi postali poznati u svojoj struci. On zaključuje da za posebna postignuća nije dovoljna samo visoka inteligencija. Značajna povezanost postoji i između užih srodnika. Neki su autori prigovarali daje ta povezanost posljedica istih uvjeta života. UTJECAJ NASLIJEĐA I SREDINE NA RAZVOJ INTELIGENCIJE Inteligencija je sposobnost koja prvenstveno zavisi od naslijeđenih datosti. Na razvoj inteligencije uz naslijeđa utječu i uvjeti u kojima dijete odrasta. Ako neko dijete ima inteligenciju 140 i više. najvjerovatnije će ako bude imalo povoljne uvjete za razvoj. Jedna desetina je doktorirala. Neka istraživanja u SAD pokazuju razliku i visinu inteligencije između djece bijelaca i crnaca.IQ 50-70 20-50 ispod 20 naziv lahka mentalna deficijencija srednja mentalna deficijencija mogućnosti mogu se opismenit i osposobit za jednostavan rad mogu da nauče govoriti ali ne opismeniti teška mentalna deficijencija ne mogu da se brinu sami o sebi S drage strane. postići iznadprosječne rezultate u svojoj djelatnosti. Ove se razlike objašnjavaju različitim uvjetima koje različite sredine pružaju djeci. Vršena su mnoga upoređivanja visine IQ djece i roditelja. Pored naslijeđa i porodičnih uvjeta. Istraživanja su pokazala da se inteligencija brže razvija kada djeca imaju bolje uvjete. Određen broj djece koja je Terman pratio nisu se izdigla iznad prosječnosti. I u ovim slučajevima postojala je velika podudarnost visine IQ između djece i roditelja. Terman je od 1925.

888. dok kod grupnih. Razlikujemo verbalne i neverbalne testove inteligencije. 422 975. predstavljaju posebne testove sa svojim vlastitim rezultatima. polaziti. istovremeno se ■peri više ispitanika. 574. SI. Prebrojte bijele i išarane kockice Neverbalni testovi inteligencije su u formi manipuliranja predmetima ili slikana. formuliranih riječima i gdje se odgovor daje rije-:ma.VRSTE TESTOVA INTELIGENCIJE Svaki test inteligencije sastoji se od vrlo različitih zadataka koji. Rezonovanje: Rastavite donji niz znakova na ispravan način i dodajte još tri daljna znaka: XOOOOXXOOOXXXOOXX Verbalni faktor: Medu desnim riječima što brže označi riječ koja ima slično značenje kao lijeva riječ: Kretati: doći. Verbalni testovi su u formi problemskih zadataka. za mjerenje numeričke sposobnosti. npr. Testovi inteligencije se još dijele na individualne i grupne. npr. 8. 813. stati. 63 . uzeti sami za sebe. pasti. 996. ostati. 261. Iz donjih grupa znamenki zbrojite uvijek prve dvije i podijelite zbroj s većom znamenkom te napišite rezultat: 152. Kod individualnih >va ispitivač mjeri samo jednog ispitanika. 375.

(Razmisli šta je još bitno za uspjeh u nekoj djelatnosti osim inteligencije. U subjektivne faktore koji mogu da utječu na rezultate testiranja spadaju psihofizička spremnost ispitanika za rad. Njima se može procijeniti da lije slab uspjeh nekoga učenika u školi rezultat slabijeg intelektualnog nivoa ili nekih drugih faktora. Zato se dešava da djeca iz sredina gdje je kvalitetnije obrazovanje imaju bolje postignuće na testovima inteligencije. na to utječe rad tiroiđne žlijezde. U prvom redu na osnovu njih može se predviđati budući uspjeh pojedinca u različitim djelatnostima. emocionalno spreman i kakav motiv ima da radi. Zdravstveno stanje djeteta može također utjecati na rezultate testiranja. koja regulira nivo joda u organizmu. u prvom redu. iskustva su pokazala da rezultati na testovima inteligencije nisu sasvim pouzdan pokazatelj da će neko uspjeti u nekoj djelatnosti. Postoji veći broj takvih sposobnosti koje se utvrđuju različitim formama aparat-testova. stanje se popravilo i dijete se počelo razvijati kao i ostala normalna djeca. VRIJEDNOST TESTOVA INTELIGENCIJE Testovi inteligencije imaju funkciju da utvrde intelektualni nivo pojedinca pa kao takvi mogu poslužiti za različite svrhe. Poslije četveromjesečnog tretmana hormonom tireoidne žlijezde. spretnost 64 . gdje je važno da li je on odmoran. auditivne ili neke druge vrste u podražaja. U objektivne faktore spadaju instrumenti kojima se utvrđuju nivo inteligencije i uvjeti u kojima se vrši ispitivanje. Iako testovi inteligencije imaju izvjesne nedostatke zbog čega nisu potpuno pouzdani. Na taj način se ispituje brzina reagiranja. PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI Mnoge ljudske djelatnosti zavise od psihomotornih sposobnosti. jer na postignuće utječe i niz drugih faktora. Testovi kao instrumenti mjerenja. U jednom istraživanju dijete čija je tireoidna žlijezda slabije radila imalo je jasne znake fizičke i intelektualne zaostalosti.TEŠKOĆE PRI MJERENJU INTELIGENCIJE Utvrđivanje intelektualnog nivoa ne može se egzaktno utvrditi zbog objektivnih i subjektivnih faktora. Zbog toga se rezultati na testovima inteligencije uzimaju kao osnovno mjerilo za odabir kandidata za pojedina zanimanja. Njima se mjere različiti oblici motornog reagovanja na vizualne. dijelom mjere stečena znanja iz raznih školskih predmeta. Međutim.) Testovi inteligencije imaju veliku vrijednost u odgoju i obrazovanju. oni mogu biti korisno sredstvo za utvrđivanje intelektualnog nivoa pojedinca i na temelju toga prognoziranje njegovog uspjeha u pojedinim djelatnostima. preciznost. makoliko se brižljivo pripremali i makoliko sadržavali elemente snalaženja u novoj situaciji.

razlikuje ga od drugih podražaja. Tako je eksperimentalnim istražiem utvrđeno da pojedini analizatori imaju sljedeće vrijeme latencije: taktilni slušni vidni mirisni temperaturni vesti bularni bolni 0. Brzina reakcije Pod ovom psihomotornom sposobnošću podrazumijevamo brzinu odgovora na određeni podražaj. SENZORNE SPOSOBNOSTI Senzorne sposobnosti se odnose na osjetljivost senzornih mehanizama.i koordinacija pokreta.12-018 s.22 s 0. Kao i kod inteligencije. na kraju. U svakom od osjetnih analizatora postoji veći broj sennih sposobnosti. to je senzorni organ (analizator) osjetljiviji na vanjske podražaje. Tako kod vida možemo razlikovati sposobnost razlikovanja omatskih boja. npr. ali je slabija. percepciju.31-0. ali su novija istraživanja pokazala da postoji veći broj posebnih sposobnosti. npr. da shvati njegovo značenje. mišljenje i motorne reakcije. Tačnost pokreta Određuje je sinhronizacija vidne kontrole i pokreta. 0. Sama reakcija je složen proces koji zavisi od tačnosti primljene poruke. npr. ronioci i si. od mogućnosti motornog reagovanja. osjetljivost za uočavanje nijansi pojedine boje. Pojedini osjetni analizatori imaju različito vrijeme reagovanja na draž (vrijeme latencije . osjetljivost za >\jetlini. tako se nekad smatrala da postoji jedna opća psihomotorna sposobnost. Uglavnom ih utvrđujemo mjerenjem praga osjetljivosti. kod slijepca. piloti.4 s. što je praksa kod odabira kandidata za posebne profesije. 6^ .16 s 0. oštrina vida.89 s Na taj način utvrđujemo sposobnosti za razlikovanje intenziteta i kvaliteta pojedinih osjetnih draži. Npr. obim vidnog polja i si. auditivni i si. da izabere ispravnu reakciju i da dovoljno brzo i tačno izvrši pokret. da bi ispitanik tačno i brzo reagirao. Stoje prag osjeta manji. sposobnosti shvaćanja poruke ili podražaja i. 0.15-0. osjetljivost za vidnu dubinu. 0.09-022 s. on mora da jasno razlikuje određeni podražaj.13-0. Moguća je i bez vidne kontrole. vidni.vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije).39 s 0. Dakle psihomotorna aktivnost uključuje.28-0. Postoje testovi kojima se može mjeriti cijeli sklop kompleksnih aktivnosti.

PROVJERI SVOJE ZNANJE Šta je dispozicija? Zašto misKš da su genijalni ljudi često neshvaćeni u svojoj sredini? Deftniši pojam inteligencija! Koje je faktore inteligencije i kako otkrio Terston? U čemu se ogleda sposobnost divergentnog mišljenja? Kako glasi formula za izračunavanje IQ ? Koje su poteškoće u mjerenju inteligencije? Koja su to svojstva ličnosti koja posebno utječu na postignuća u nekim djelatnostima? Kako se zove vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije? Postoji veći broj psihomotornih sposobnosti. Navedi neke od njih! .

Tako strah može tjerati jedinku da izbjegne opasnost ili da inhibira pokrete koji mogu biti opasni. Emocionalni doživljaj . Tri su bitna momenta na osnovu kojih razlikujemo emocije od intelektualnih procesa: 1. strah. Vršena su mnogobrojna ispitivanja tih pro mjena. Na osnovu ovih karakteristika emocije možemo definisati kao promjene u stanju aktivnosti organizma. geste lica. mišićni tonus i si. emocije imaju i evidentne tjelesne promjene. 2. verbalizacija i si. a koje se manifestiraju u karakterističnim fiziološkim promjenama. emocionalni doživljaj je individualan. Tražili su od pilota i drugih članova posada bombar dera da navedu organske reakcije koje su na sebi zapazili u teškim i opasnim situacijama. Emocije se mogu lahko mijenjati i međusobno miješati. Bez emocija čovjek bi bio mašina koja bi svijet vrednovala i odnosila se prema njemu isključivo razumski.usporeni ili ubrzani pokreti. Stoga one pokreću čovjeka u akciju bilo da izbjegne neprijatnost ili da doživi prijatnost.stezanje krvnih žila.6. ljudima. Pored subjektivnih doživljaja. Emocionalno ponašanje . EMOCIJE Emocije su doživljaji našeg vrednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima. najopsežnije je ono koje su proveli američki psiholozi na pilotima u toku Drugog svjetskog rata. tuga i si. Fiziološke promjene u tijelu . 3. širenje zjenica. Naime. ali se umnogome razlikujemo u našem odnosu i postupanju prema toj realnosti. \ Sljedeća tabela pokazuje njihove iskaze: 67 . događajima i vlastitim postupcima. ORGANSKE OSNOVE EMOCIJA Kako smo već istakli. Emocije su prijatno ili neprijatno iskustvo pojedinca na osnovu kojeg se on određuje prema vanjskom svijetu. Savremeni autori tumače da emocije svojim poticajima omogućuju veću aktivnost organizma. svi mi na intelektualnom planu slično doživljavamo objektivnu realnost. ponašanjem i doživljavanjem. koji pomaže živim bićima da opstanu.radost. Darvin je tumačio da su emocije filogenetski rudiment.

i lučenje pljuvačke u ustima i kiseline u želucu. disanje. širi zjenice. potvrđuju promjene u organizmu za vrijeme emocija. grči želudac. Tako utječu na rad srca. . rad orgna za varenje i rad endokrinih žlijezda.kao da se to ne Potreba za vrlo čestim mokrenjem Drhtavica Zbunjenost Slabost i nesvjestica Nemogućnost da se sjete detalja nakon leta Mučnina u stomaku Nemogućnost koncentracije Cesto % 30 30 22 30 26 23 događa 20 25 11 3 4 5 5 3 Ponekad % 56 53 58 50 53 53 49 40 53 50 37 34 33 32 I druga istraživanja su pokazala da emocije utječu na rad cjelokupnog organizma. srdžba ili tuga Suhoća grla i usta Nervozan znoj i hladan znoj "Leptir" u stomaku Osjećaj nerealnosti . Ovaj nervni sistem se sastoji od simpatičkog i parasimpatičkog dijela koji su jedan naspram drugoga. ove promjene imaju upravo svrhu da organizam pripreme za opasnost. krvni pritisak. što omogućuje brže pretvaranje hranjivih materija u energiju. posebno unutrašnjih organa. širi krvne sudove u mišićima a skuplja u unutrašnjim organima (Razmisli zašto je to važno!). Sve ove promjene u organizmu odvijaju se autonomno i pod kontrolom vegetativnog nervnog sistema. suši usta i grlo. Također su povećani provodljivost elektriciteta kožom. spremnim za odbranu od raznih opasnosti. Tako je ispitivanjem utvrđeno da se kod studenata za vrijeme ispita krvni pritisak poveća za 15 mm. povećava krvni pritisak. Naime. Darvinovo tumačenje da emocije imaju funkciju pripremanja organizma za opstanak. S druge strane. povećava lučenje adrenalina i samim tim količinu krvi u želucu. Tako simpatički dio vegetativnog nervnog sistema ubrzava rad srca. Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče hormone u krv i organizam biva spreman da izdrži veći napor. parasimpatički dio vegetativnog nervnog sistema usporava sve ove promjene kada je organizam nije pcdražen i samim tim akumulira energiju. krvotok. U stanjima velike pobuđenosti srce brže radi. disanje je ubrzano i u organizam se unosi više kiseonika. a broj srčanih otkucaja za 25. Na ovakav način emocije čine organizam. disanje.Opažanje organske promjene Lupanje srca i ubrzan puls Visoka napetost mišića Lahka uzbuđenost. Promjene koje nastaju u organizmu pod utjecajem emocija regulira vegetativni nervni sistem.

Ove reakcije organizma su autonomne i imaju smisao da pripreme organizam za odbranu od opasnosti. suše usta i grlo. Mnogobrojna su ispitivanja pokazala daje strah urođena reakcija. Iskustva se mogu uopštavati. a na koje ispitanik emocionalno reaguje. motorne reakcije su manje koordinirane. moralni principi nepostojaniji.. Iako detektor laži nije pouzdano sredstvo za utvrđivanje krivice. tako da se strah od jedne neugodne i opasne situacije može proširiti na sve slične situacije. koje su u vezi sa prijestupom. Urođene refleksne reakcije straha se javljaju na iznenadni zvuk i izmicanje podloge. Ispitanike je spajao sa aparatom i onda bi ih podražavao određenim riječima. mišići se grče. Pod djelovanjem straha povećava se krvni pritisak. ali da se i uči. onda straha nestaje. Ako se reakcije poduzete u stanju straha pokažu efikasnim. Detektor laži registrira promjene koje nastaju. VRSTE EMOCIJA Emocije se mogu klasificirati prema različitim kriterijima: Prema složenosti emocije možemo podijeliti na proste i složene. 69 . mišljenje je slabije. ritam disanja i električna sprovodi]ivost kože.. Ibau je pošao od hipoteze da ljudi koji su počinili prijestup reaguju emocijama kada ih eksperimentator provocira riječima koje asociraju na prijestup. što može pomoći u otkrivanju prijestupnika. ubrzavaju puls i disanje. a ukoliko te akcije ne otklone opasnost. on može biti dobro pomoćno sredstvo u pronalaženju sumnjivih. Strah kao intenzivna emocija djeluje na ostale psihičke funkcije i procese. U nizu podražajnih riječi su i one kritične. krvni pritisak. dok se ostali strahovi stiču negativnim iskustvom. i to se poredi sa reakcijama na neutralne riječi.puls. Tako pod djelovanjem straha čovjek je manje kritičan. godine. Njime se registriraju promjene u unutrašnjim organima pod utjecajem emocija . PROSTE EMOCIJE STRAH Strah je emocija koja se javlja u situacijama koje ugrožavaju čovjeka a kojima se on ne može adekvatno suprotstaviti. tada se strah intenzivira i prerasta u užas ili paniku. šire zjenice.DETEKTOR LAŽI Detektor laži je konstruisao Ibau 1949. (Slučaj dječaka Alberta i bijelog miša).

Istraživanja su pokazala da su anksioznija djeca čiji su roditelji strogi i koji kažnjavaju djecu.Strah ima značajnu funkciju. Korijeni anksioznosti su obično u pogrešnim odgojnim postupcima roditelja. ali ne znamo zbog čega. ali je naslućujemo. Anksiozne osobe se boje svega što im je nepoznato i svugdje očekuju opasnost. potcjenjivanja ili podsmjehivanja. GNJEV ILI SRDŽBA Gnjev je emocionalna reakcija koja se javlja kada se neopravdano ograniči željena aktivnost. progone nas zle slutnje. Kako odrastaju. ona i gnjev kultivisu i reaguju sličnije odraslima. Strah je važno sredstvo odgoja jer sankcionira prestupe i samim tim služi kao instrument za reguliranje društvenih normi. RADOST I TUGA Radost je ugodna emocija koja se javlja kada se ostvari neki cilj. Sto je cilj teži. u vidu prezira. ne samo kao zaštitni mehanizam nego i kao važan motiv u ponašanju ljudi. Mnogo toga ljudi nauče zbog straha od kazne ili neugodnosti. U izvjesnim slučajevima i tuga može biti poticaj za akciju kako bi se nadoknadilo izgubljeno. One su najčešće posljedica nekih trauma iz djetinjstva koje su potisnute u podsvijest. Iracionalan strah od nekih situacija. Gnjev sve više raste ako sprječavanje duže traje. Djeca u gnjevu čine besciljne pokrete kao stoje udaranje stvari. tj. Tada se javljaju nekontrolirane reakcije koje mogu biti usmjerene prema drugim ljudima ili stvarima. Anksioznost je jedan od simptoma nekih psihičkih oboljenja. objekata i osoba zove se fobija. udaranje nogama i rukama i si. Qmy . Ovu emociju prati osjećaj bespomoćnosti. Postoji posebna vrsta straha . prvenstveno depresije i raznih neuroza. istovremeno ugodna i neugodna. to je radost njegovim ostvarenjem veća. Ponekad je gnjev ambivalentna emocija. strah od raka (kancerofobija) itd. gdje izravno ne vidimo opasnost. Ovakav strah je slabijeg intenziteta i duže traje. potištenosti i bezvoljnosti. strah od visine (akrofobija).anksioznost. Tuga se javlja kada izgubimo nešto što nam je naročito drago. Tako ti snažni doživljaji iz djetinjstva mogu iz podsvijesti djelovati na ponašanje pojedinca pa se može javiti strah od zatvorenog prostora (klaustrofobija). uz prisutnost jedne opće pasivnosti i nespremnosti na akciju. Tako se najčešće ljutimo ako neka prepreka zaustavi ostvarenje naše želje. Ako je slabijeg intenziteta i ako je upravljen u pozitivnom smjeru. gnjev može dati korisnu energiju i može biti dobar poticaj da se savladaju prepreke koje život nameće.

ljubav prema suprotnom spolu se ne iscrpljuje u čistom biološkom nagonu. Kao i u ljubavi tako i mržnji i zavisti prostoje različite gradacije 71 . Zalihe su beskonačne. Kao složena emocija. 94. prema roditeljima i prema djeci. str. još želim više dati. Ljubav je emocija urpavljena prema drugim ljudima i odražava prijateljstvo. Intenzitet ljubomore zavisi koliko je ? rema našoj procjeni ljubav uzvraćena. moju svijest. Ljubav može biti prema suprotnom spolu. ljubav je osnovna energija stvaranja i obnavljanja života (eros . a za život u zajednici su potrebne pozitivne emocije kakva je ljubav. Prema nekim teorijama. Za ljubomoru je karakterističan ambivalentan stav da se ista osoba istovremeno i voli i mrzi. Ona se manifestira u neprijateljom stavu i osjećanju prema drugima koji imaju nešto što smatramo da to više fipada nama." (Louise L.instinkt života. Ljubomora ne mora imati seksualnu osnovu. ona označava svu složenost naših stavova i naših sebičnih i nesebičnih interesa. S druge strane. Slično mržnji i zavist je negativna emocija. Osnovni smisao ljubavi prema suprotnom spolu je produženje vrste. ^omora može prerasti u mržnju i zavist.) LJUBOMORA Kada ljubav nije u dovoljnoj mjeri uzvraćena. između prijatelja i si. Obično se mrzi osoba koja nam nešto naći i za koju nas vežu određene uspomene. Koliko god ljubavi koristim i dajem. moj um. 1996. MRŽNJA I ZAVIST Mržnja je izrazito negativna emocija koja se manifestira u neprijateljskom i ponašanju prema drugoj osobi. Kako iscijeliti dušu i tijelo (Novo doba. jer se može javiti između brata i sestre. Hay.LJUBAV Čovjek je socijalno biće.. Siri se u svim smjerovima i vraća mi se umnožena. Zagreb. kao što to lijepo kaže Louise Hay: "Ja sada dopuštam ovoj ljubavi da ispliva na površinu. nego ima odnos duhovnog jedinstva dvije osobe. Služiti se ljubavlju daje mi dobar osjećaj.. moje tijelo. uzajamno davanje i uzimanje. on je izraz mojeg unutarnjeg zadovoljstva. Ljubav podrazumijeva spremnost da se daje i uzima. javlja se emocija ljubomore. Frojđ). dok roditeljska i dječija ljubav imaju osnovu u potrebi za zaštitom i prihvaćanjem zaštite. odnosno koliko smo uložili u ljubav. Ona ispunjava moje srce. moje biće.

alkoholom. U afektu se čovjek neodgovorno ponaša i može počiniti teško krivično djelo. Strasti se mogu formirati sistematskim unošenjem agenasa u organizam. nastaje osjećaj ugode. čak onaj kojeg se ne sjećamo. dok su negativne strast za kockom. i jakog su intenziteta. kao što i neki veliki životni promašaj ili nenadoknadivi gubitak mogu da imaju za posljedicu trajno negativno raspoloženje. RASPOLOŽENJA Raspoloženja su trajnija stanja ugode ili neugode slabije jačine. afekti imaju i pozitivnu dimenziju. dolazi do osjećaja neugode. strasti možemo podijeliti na pozitivne i negativne. čime se potenciraju određena emocionalna stanja. Obično se ispoljavaju kao veselost ili potištenost. Tako ispoljavanje mržnje i zavisti može varirati od blagog neprijateljstva do otvorene agresije. U stanju afekta emocije prevlađuju intelekt pa dolazi do "sužavanja svijesti" i slabljenja kontrole. odijevanje. odnosno. kao što nastaju afekti. Ove emocije mogu trajati danima. Tako ostvarenje nekog životnog cilja može odrediti trajno pozitivno raspoloženje. umjetnošću. S obzirom na etičke vrijednosti.u samom sadržaju i intenzitetu. zdravlje. Tako pušenje vremenom stvara potrebu za nikotinom i kada se ta potreba zadovolji. 72 . drogom. kao raspoloženja. Ponekad i beznačajan događaj može utjecati na raspoloženje. Prate ih različite fiziološke promjene u organizmu. Zatim na raspoloženje utječu i neki vanjski faktori . Od afekata se razlikuju po tome što strasti ne nastaju odjednom. afekte i strasti. Na raspoloženja najviše utječu životni uspjesi ili neuspjesi. STRASTI Strasti su emocioalna slanja ili emocionalna privrženost nekoj stvari ili pojavi koje dugo traju. nego se stvaraju ponavljanjem određenih radnji duže vrijeme. dani u sedmici i godini.doba dana. mjesecima pa i godinama i biti stalni oblik ponašanja. jer u takvim stanjima dolazi do emocionalnog pražnjenja i popuštanja napetosti. vrijeme. EMOCIJE PREMA INTENZITETU I TRAJANJU Prema intenzitetu i trajanju razlikujemo raspoloženja. sitost i si. Pored štetnog djelovanja. Pozitivne strasti su strast za naukom. kao afekti. kada se ne zadovolji. AFEKTI Afekti su burne i jake emocije koje ne traju dugo.

Ove su emocije značajne u čovjekovom razvoju jer modifikuju ponašanje tako da se izbjegavaju situacije koje mogu dovesti do neugode. na krvni pritisak. ORGANSKI I FIZIOLOŠKI OSNOVI EMOCIJA Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam i teško je razlučiti biološke. ili prema kriteriju usmjerenosti. posebno od vegetativnog nervnog sistema. ovaj dio nervnog sistema autonomno priprema organizam za eventualnu akciju. pod direktnim djelovanjem autonomnog nervnog sistema. Strah je najizrazitija neugodna emocija. zauzimala borbeni položaj. Neurosekretorne ćelije ovog jedra luče vazopresin i oksitocin koji imaju ulogu transmitera kojima hipotalamus preko vegetativnog nervnog sistema utječe na rad srca. peristaltiku crijeva itd. pokretač je pozitivnih ljudskih težnji. širenje zjenica. na emocije usmjerene prema sebi i prema drugim ljudima. Ove emocije su posebno značajne za socijalno funkcioniranje čovjeka jer potiču druženje ljudi. EMOCIJE PREMA UGODI Emocije se prema ugodi mogu podijeliti na ugodne i neugodne. U emocionalnim stanjima posebno je značajan rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem čiji rad također regulira autonomni nervni sistem. Tako nadbubrežna žlijezda u stanjima emocionalne pobuđenosti. Neugodne emocije nastaju kao reakcija na neprijatne sadržaje koji u vidu kazne prijete Čovjeku. nakostriješila dlaku. Centar koji upravlja radom vegetativnog nervnog sistema smješten je u hipotalamusu. Emocije su psihički procesi i stanja koja zavise od funkcioniranja čitavog organizma. ljubav je najznačajnija ugodna emocija. fiziološke i psihičke procese. Postoje i drugi kriteriji za podjelu emocija. U jednom je eksperimentu podražavan hipotalamus mačke električnim podražajima. u dijelu koji se zove paraventrikularno jedro. može vremenom stvoriti potrebu za tom aktivnošću kao intenzivnu emociju dugog trajanja. pa govore o osjetnim i intelektualnim emocijama. Ugodne emocije nas potiču da ponavljamo sadržaje koji su obilježeni ugodom i kao nagradu za to imamo jedno prijatno psihofizičko i socijalno stanje. Vegetativni nervni sistem regulira rad unutrašnjih organa. moždane kore i hipotalamusa.Također bavljenje poslom koji izaziva jake emocije. U stanjima pobuđenosti kakva su emocionalna stanja. frktala je. Mačka je reagirala znacima bijesa. pojačano luči hormon adrenalin koji povećava šećer u krvi i na taj način stvara višak energije u organizmu. "3 . žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Neki autori emocije dijele prema području koje zahvataju emocije. Od svih ugodnih emocija.

primijećeno je da takve osobe postaju nekontrolirane i veoma intenzivno ispoljavaju svoje emocije. ne vodeći računa o društvenim normama. kao što to čine glumci ekspresijom lica. Nervna veza (3) predstavlja vezu između talamusa i kore velikog mozga i kore velikog mozga i hipotalamusa. Daje moždana kora važan činilac u reguliranju emocija. Sve spoljne podražaje primamo i obrađujemo preko različitih centara u moždanoj kori. čime se ova teorija potvrđuje. s druge strane. drugi pojačavaju. glasom i gestom. prije se javi emocionalni doživljaj nego lučenje pojedinih sekreta. ili intenzivni doživljaji koje imaju paraplegičari. Za razliku od Džems-Langove teorije. Nadražaji koji su nastali u hipotalamusu idu istovremeno u koru velikog mozga i izvršne organe-mišiće i unutrašnje organe (2 . nekada se kod nekih duševnih oboljenja presijecala nervna veza između hipotalamusa i čeonog dijela moždane kore i tako se poboljšavalo stanje bolesnika. pa kora velikog mozga tako igra ulogu regulatora između talamusa hipotalamusa i izvršnih organa. nego smo žalosni što plačemo. iz ove teorije proizilazi da mi ne plačemo što smo žalosni. mada nema nervnih veza između kore velikog mozga i pojedinih organa. odnosno jednima se pridaje veći značaj. frontalna lobotomija. emocije su posljedica fizioloških procesa u unutrašnjim organima.npr. Na taj način neke emocije mogu 74 . Međutim. TEORIJE EMOCIJA DŽEMS-LANGOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji.4). Naime.Moždana kora ima veliku ulogu i u ispoljavanju emocija. KENON-BARDOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji. koja zatim putem nervnih vlakana (1) dolazi do hipotalamusa. Dakle. a drugi se procjenjuju kao nevažni i bivaju potisnuti. U nekim situacijama čovjek može voljno izazvati i kontrolisati emocionalna stanja. Od ovih organa nervni se impulsi vraćaju u koru velikog mozga gdje se doživljava emocija (3 i 4). Na shemi se vidi da receptor prima draž. ali. ova objašnjava da su emocionalni doživljaji relativno nezavisni od emocionalnog ponašanja. pokazuje tzv. Mozak inervira mišiće i unutrašnje organe i na taj način pobuđuje organske reakcije (2). Jedni se podražaji ublažavaju. organska osnova emocija nalazi se u hipotalamusu. Tako moždana kora regulira emocije. neke emocije se javljaju mnogo brže nego što dođe do organskih promjena koje su karakteristične za te emocije . pa je neki zovu hipotalamusna teorija emocija. Na shemi je predstavljen princip funkcioniranja Džemsove teorije: Draž se prenosi preko receptora u koru velikog mozga (1).

Prema njemu. Ova se teorija zove još i ija budnosti organizma.biti zakočene. SI. stereotipne i ograničene emocionalne reakcije. elktroencefalogramom. Kora velikog mozga T Žlijezda Mišić Recepto r SI. s druge strane. 10. Korteks prima povratne nnacije iz mišića i regulira aktivnost organizma. simpaticki dio nervnog sistema 75 . Shematski prikaz Kenon-Bardove teorije emocija Kora velikog mozga Receptor Žlijezda fo) Mišić :TTYACIJSKA TEORIJA EMOCIJA EORJJA AKTIVIRANJA ORGANIZMA) Ovu teoriju razvio je D. 9. emocije nastaju poslije venja retikularne formacije koja aktivira korteks. Hipotalamus može da izazove samo jednostavne. Lindsley) Kenon-Bardova teorija prenaglašava ulogu hipotalamusa u nastajanju emocija. što je istaknuto kod prethodne teorije. B. Shematski prikaz aktivacijske teorije emocija (D. ovim se objašnjavaju intenzivne emocije kod paraplegičara i vrlo burne emocije koje se javljaju prije organskih promjena. B. koju je Lindslev zasnovao na mjerenjima električne nosti kore velikog mozga tzv. U toku spavanja lost mozga je smanjena. Lindsley. dok je u složenije emocionalne reakcije uključen čitav organizam. mišići su opušteni.

LIMBICKA TEORIJA EMOCIJA Limbički sistem je kompleksan dio centralnog nervnog sistema. S druge strane. što znači da emocije nisu neka specijalna stanja. subjektivni opažaj emocije događaj koji izaziva emociju korteks velikog mozga i 4--------------- osjetni aparat - • . Smješten je među moždane hemisfere i pripada filogenetski starijim dijelovima mozga. najvećeg dijela hipotalarnusa. Ako nekom intenzivnom draži djelujemo na receptore čovjeka koji spava.• *_ izlazni putovi vanjske reakcije: promjene u izrazu lica zauzimanje tipičnih tjelesnih položaja ekspresivni pokreti limbički sistem i vratn e informacije unutrašnje reakcije: puls širenje i zatezanje krvnih žila metaboličke promjene napetost mišića emocionalno ponašanje lb SI. rostralnog segmenta moždanog stabla kao i veza između tih formacija. dolazi do aktiviranja nervnog sistema. Sljedeća shema pokazuje ulogu limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija. kao i za složene procese memorije. npr. Ovaj dio nervnog sistema se sastoji od nekoliko osnovnih struktura: limbičke kore. što znači daje nervni sistem u stanju da prima podražaje i da na njih reaguje. vegetativne funkcije. Tako je cjelokupni organizam spreman za aktivnost i za emocije. Elektroencefelogram pokazuje aktivnost mozga. i odgovoran je za emocionalno ponašanje. supkortikalnih Hmbičkih jedara. emocije slabe kako slabi aktivnost organizma.je smanjio svoju funkciju i nema emocionalnog reagovanja. seksualne funkcije. Uloga limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija . nego su odraz neprestane aktivnosti organizma. satom koji zvoni. posebno hipotalarnusa i vegetativnog nervnog sistema. koji djeluje na žlijezde sa unutrašnjim lučenjem da pojačano počinju lučiti hormone. 11.

tumačenje nekog emocionalnog stanja ostvaruje se kognitivnim procesima. Rezultati su pokazali da su prve dvije grupe pokazale onakva osjećanja kakva je voditelj inscenirao. Također dugotrajna uzbuđenja i uznemirenost mogu da e krvne žile. može nastati čir na želucu. on je želio ispitati kako u takvoj situaciji utječe ponašanje drugih na emocije. strah ili opće uzbuđenje. odatle ponovo slijedi prerada podražaja u limbičkom sistemu i konačno se u korteksu doživljava emocija. Zbog toga je među ispitanike ubacio instruiranog voditelja koji je trebajo da inscenira situaciju ljutnje. EMOCIONALNE EKSPRESIJE (VANJSKE MANIFESTACIJE EMOCIJA) U emocionalnim stanjima zahvaćen je čitav organizam. pa u hipotalamus. U toku ovog kružnog ciklusa dolazi do raznih promjena u organizmu karakterističnih za emocije. u ugodnoj situaciji su ugodne emocije u neugodnoj neugodne. Sahter je ispitanicima dao injekciju adrenalina (suproksin). dok u trećoj. Promjene do kojih olazi u radu unutrašnjih organa refleksno se odražavaju na vanjsko izražavanje amocija. To izražavanje se najočiglednije manifestira na licu (facijalna ekspresi>. uz objašnjenje da želi ispitati kako to djeluje na vizualno opažanje. srce i organe za disanje. Zato kažemo da psiha može dovesti do oboljenja organizma. ŠAHTEROVA TEORIJA EMOCIJA Prema ovoj teoriji. poslije podražaja u kori velikog mozga se registrira draž koja se dalje prosljeđuje u limbički sistem. Treća grupa nije primila adrenalin nego placebo (otopina soli).Dakle. Vrstu emocije. Ako se ovo češće javlja. 77 . tijelu (posturalna ekspresija). dakle.somatike. npr. U svojim eksperimentima Sahter je ustvrdio da se isto stanje emocionalnog aktiviranja može doživjeti kao radost. u kojoj se pojedinac nalazi. Pošto adrenalin utječe na opći aktivitet. ljutnja. određuje sama situacija. Dakle. Tako je uradio i sa drugom grupom gdje je voditelj trebalo da inscenira opuštenu i vedru atmosferu. govoru ( vokalna ekspresija). PSIHOSOMATSKA OBOLJENJA Intenzivna emocionalna uzbuđenja mogu dovesti do pretjeranog lučenja želučanih sokova koji nagrizaju želučanu stijenku. kontrolnoj grupi nije bilo izraženog emocionalnog ispoljavanja. U jednom eksperimentu. eksperiment je pokazao da jačina emocionalnog doživljavanja zavisi o stupnju aktiviteta (što u ovom slučaju provocirano adrenalinom) i od prateće situacije (ponašanja drugih).

Vudvort (Woodvorth) je klasificirao izraze lica u kojima se mogu prepoznati sljedeće emocije: 1. bijes i odlučnost. gađenje i odvratnost. prezir) . sreća i radost. 3. npr. 78 SI. Prepoznavanje emocija samo na temelju izraza lica nije pouzdano. iznenađenje. Prezir. Neke emocije imaju sličan izraz lica. Tačno prepoznavanje emocija na osnovu izraza lica je moguće tek kada se pozna situacija u kojoj se čovjek nalazi. sreća i radost. R. Shematski prikaz iskazivanja emocija izrazom lica SI. Ljubav. 12. Bijes i odlučnost. strah i patnja.EMOCIONALANI IZRAZI LICA Još jeL^eoTiardrrd'a" v inči uočio da mišići lica otkrivaju emocionalna stanja u kojima se čovjek nalazi. 12.b. 2. 4. Rukmik (Ruckmick) je također u svojim eksperimentalnim istraživanjima utvrdio da je za identifikaciju emocija najvažniji položaj mišića očiju i usta. Gađenje i odvratnost. ali da se na osnovu izraza lica mogu prepoznati samo prijatne i neprijatne emocije. sreća i iznenađenje. 6. Iznenađenje. Facijalna ekspresija pri šest glavnih emocija (ljubav. Strah i patnja. 5. U Vudvortovoj skali lakše je prepoznati emocije koje su udaljenije nego one koje su u istoj skupini. strah i srdžba. On je to pokazao na jednostavnom crtežu gdje opušteni mišići oko očiju i usta pokazuju neugodne emocije.

tako i držanje i pokreti tijela odaju emocionalna stanja. ponekad iskrivljena. ali prije toga završite posmatranje!" Ispitanici ii su dobijali emocionalne impulse posmatranje su procjenjivali dužim nego kc je bilo. što se pripisuje emocionalnom nestrpljenju. a spušten glas odaje razočarenje ili tugu. Emocije imaju značajan utjecaj na psihičke poremećaje. Jedna je grupa bez prekida posmatrala. ima veliki aj kultura. zauzimamo borbenu poziciju. jecaj tugu. Razni bolovi bez ■rganske osnove su posljedica intenzivnih i dugotrajnih emocija. u srdžbi stiskamo pesnice. Smijeh jasno odaje emociju radosti. Na izražavanje emocija.EMOCIONALNI IZRAZI GLASOM Prepoznavanje emocija na osnovu govornog izraza je pouzdanije nego na osnovu izraza lica. glas je isprekidan. One mogu biti korisne i štetne o ljudsko ponašanje. dok su opet neki narodi. Strah je emocija koja ima najveće učinke na stanje organizma. jako izražajni u ispoljavanju ih emocija. dizali velike terete i si. U stanju reptusa dolazi do velikog lučenja adrenalina i drugih hormona što uvećava energiju organizma. glumci se češće koriste izrazom glasa nego lica. Percepcija je nepotpuna. u strahu može doći do nekontroliranih pokreta. skakanja. S druge strane. U uzbuđenju glas treperi. U intenzivnim emocionalnim stanjima smanjuju se neke jke funkcije. U strahu ili bježimo ili smo blokirani. Italijani. Zbog bolje prepoznatljivosti i lakšeg izražavanja emocija glasom. uvlače stomak i si. poslije čega su trebali procijeniti koliko su vremena proveli u promatranju. Tako su visoki tonovi karakteristika uzbuđenja. u radosti pravimo žive pokrete. Intenzivan strah može blokirati psihičke i tjelesne funkcije: Ova se pojava zove iktus. Ovakve reakcije se zovu reptus. 79 . treptaju očima. Poznati su mnogi slučajevi gdje su ljudi u strahu u stanju reptusa preskakali velike prepreke. Kod nekih naroda emocionalni izrazi su slabiji i to se cijeni. Indijanci. riječi se skraćuju. draga (eksperimentalna) je u toku posmatranja imala izvjesne emocionalne pod-»caje. izbacuju ramena i trup naprijed. dok u prestravljenosti ljudi prave nagle pokrete glave. ZNAČAJ EMOCIJA U ŽIVOTU ČOVJEKA Emocije igraju važnu ulogu u životu čovjeka. "Zovu vas na telefon.ački psiholog Davor Trstenjak. Njegovi ispitanici su posmatrali fotografije različitih predmeta u trajanju 5-20 minuta. To je istraživao . kao npr. npr. posebno na izražavanje tijelom i gestom. npr. manje su pauze između riječi i rečenica a govor je ponekad neartikuliran. EMOCIONALNI IZRAZI TIJELOM Već smo istakli daje u emocionalnim stanjima čitav organizam zahvaćen. bježanja.

Mnogobrojna istraživanja pokazala su da emocionalno pobuđen čovjek teže uči. U školskom učenju pravilno dozirane emocije mogu potaći učenike da uče i bolje pamte nastavne sadržaje. Koja je funkcija ovog fiziološkog procesa? Kako dijelimo emocije prema smjeru? Šta je anksioznost? Koja je suština ljubavi? U što može prerasti ljubomora?' Napravi razliku između raspoloženja i afekta! Paraventrikularno jedro je smješteno u hipotalamusu i upravlja vegetativnim nervnim sitemom. Koliko emocije mogu zakočiti spoznajne procese pokazuju primjeri ljudi koji su doživjeli tzv.Štetno djelovanje emocija se posebno manifestira u spoznajnim procesima pamćenja. Bez emocija čovjek bi bio robot. Intenzivne emocije su pokretači velikih ljudskih ostvarenja. One obogaćuju život. a koje loše strane emocija u ljudskom ponašanju? 80 . kao stoje neko rekao: "Računar će moći sve raditi. Emocije umjerenog intenziteta mogu pozitivno djelovati na ljudsko ponašanje." PROVJERI SVOJE ZNANJE Kako je Darvin tumačio emocije? Na osnovu čega se razlikuju emocije od intelektualnih procesa? U povišenom emocionalnom stanju simpatički dio nervnog sistema ubrzava rad nekih organa. Bitno je istaći da niti isuviše slabe niti isuviše jake emocije ne poboljšavaju učenje. Negativan utjecaj emocija na spoznajne procese je uglavnom zbog opće dezorgamzacije ponašanja . Tako kod dezorganizacije govora se prvo javlja poremećaj smisla. širi krvne žile i krv se skuplja u unutrašnjim organima. "praznu svijest". čine ga ljepšim i sadržajnijim. ne zna šta se zbiva. Emocije zadiru u sve oblike ljudskog ponašanja. Aktivnost emocionalno obojena više motivira ljude. U takvom stanju osoba je van vremena i prostora. ali nikada neće moći osjećati kao čovjek. ne shvaća riječi. Koja je njegova funkcija u emocijama? Objasni Kenon-Bardovu teoriju nastajanja emocija! Kako nastaje psihosomatkso oboljenje? Objasni primjerom! Šta je to iktus? Koje su dobre. Betoven nije mogao komponovati svoje simfonije bez emocionalne zanesenosti. a poslije gramatički poremećaj (emocije dezorganiziraju prvo filogenet-ski mlađu funkciju). ne zna gdje se nalazi. mišljenja i učenja. lošije pamti i slabije rješava problematične situacije.

aktivnost će opasti sve do nivoa apatičnosti. postali su apatični.7. Rezultati pokazuju da najprije poraste aktivnost i učinak u zadacima učenja. MOTIVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Motivi zajedno sa emocijama pokreću i usmjeravaju ljudsku aktivnost radi ostvarenja određenog cilja. Ovi primjeri upućuju na to daje motiv potreba koja usmjerava ljudsku aktivnost za njeno zadovoljenje. svi njihovi razgovori. zovu se podsticaji ili incenti-vi. Mogu se razlikovati dvije vrste aktivnosti koje poduzima organizam. Oni su svoje misli uglavnom usmjeravali ka hrani. zanemarivali su anjski izgled. jer je lahko ustanoviti staje to organizmu potrebno da bi preživio. pola godine davali upola manje hrane. koji su dobrovoljno pristali da učestvuju u eksperimentu. 81 . Oni su skupini muškaraca od 20 i 23 godine. sve s ciljem naći odgovor na to pitanje. vode. Mogu biti prijatni ili neprijatni. Ispitanici su bilježili svoja zapažanja a eksperimentatori su sistematski pratili kako se oni ponašaju. Ali. ako se duže vremena životinja lišava hrane ili vode. javlja se potreba. pa je teško razlučiti ove procese. uznemirenosti i nesvrsishodnim ponašanjem. što su pokazali Guetzkow i Bowman. novo je raspoloženje bilo mrzovoljno. Teorija potreba tumači motivaciju kao aktivnost koja se javlja zbog nedostatka ili viška nekih materija u organizmu. do uspostavljanja fiziološke ravnoteže (homeostaza). Mi ih razdvojeno posmatramo radi lakše spoznaje zakonitosti kojima su određene. Vršeni su mnogi eksperimenti sa životinjama gdje se mjerilo kako nedostatak hrane djeluje kao motivirajuća varijabla. Motivaciju je najlakše objasniti ako je izjednačimo sa stanjem tjelesnog nedostatka. tj. međusobno se nisu trpjeli. Drugi oblik ponašanja je usmjereno i svrsishodno koje organizam čini da bi došao do onog što mu je potrebno i tako uspostavio ravnotežu u organizmu. zovemo motivacija. Slično se ava i sa čovjekom. zraka). misli i snovi bili su vezani za hranu. Emocije utječu na tok i intenzitet motiva. i kako podstiču organizam na aktivnost. Ovo svrsishodno i ciljano ponašanje koje dovodi do cilja. Ljude je oduvijek interesovalo šta je to što određuje ponašanje živih bića. Kada nekom organizmu oduzmemo ono što mu je potrebno da bi preživio. Faktori koji djeluju spolja i podstiču organizam na akciju mogu biti neka materija ili neko stanje. Takvo stanje "motivira" organizam da stupi u akciju i dođe do potrebnog (hrane. Jedna je aktivnost koja se očituje povećanim brojem pokreta. Tako su nastale razne teorije. što dovodi u vezu motive i emocije.

koja pokreće na akciju. Potreba postoji neovisno o svijesti daje narušena biološka i socijalna ravnoteža. 4. 2. Potreba. 3. Zamišljeni cilj kojim želimo ostvariti potrebu služi uspostavljanju ostaze (ravnoteže). Potreba potiče na aktivnost za njeno zadovoljenje. Gornja shema pokazuje kako teče motivacijski ciklus u esu uspostavljanja homeostaze. odmorom. ona se ponovo javlja pa se ciklus ponavlja. Navedeni slijed ukazuje na to kako poslije ukazane potrebe slijedi aktivnost organizma da se ona zadovolji. koja ne mora biti u skladu sa objektivnom potrebom. Narušena ravnoteža organizma je praćena izvjesnom tenzijom. Kada je svijest o potrebi na niovou daje možemo doživjeti. ali. vodom. Svijest o potrebi zovemo želja. Čovjek je istovremeno biološko i socijalno biće pa su i potrebe biološke i socijalne. Doživljaj. Potrebe mogu biti različite kao i načini njihova zadovoljavanja. Zamišljanje cilja. U motivacijskom procesu prisutni su sljedeći segmenti: 1. nakon izvjesnog vremena. ' • STIMULANS — ORGANIZAM >• MOTIVACIJA — PONAŠANJE > — ► ZADOVOLJENJE POTREBE . i SI. Aktivnost reducira potrebu. dok potreba za društvom i ugledom je socijalna potreba. .Potreba je manjak ili višak neke materije u organizmu čiji nedostatak dovodi do narušavanja ravnoteže. 13. Shema toka motivacijskog ciklusa do uspostavljanja homeostaze Sama se potreba doživljava kao organski ili intelektualni osjećaj. kiseonikom. Aktivnost. Tako su biološke potrebe za hranom. onda se zamišlja način kako da se potreba zadovolji i kako da se nadiđe stanje neugodnosti u kojem se organizam nalazi.

Urođene fiziološke potrebe koje aktiviraju u organizmu fiziološke promjene zovemo nagonima. U zadovoljavanju svojih potreba. Andrilović i M. regionalne i individualne Klasifikacija potreba 1. Način kako pojedinac zadovoljava svoje motive zovemo ličnim motivima. što zavisi od uvjeta u kojima čovjek živi i društvenih normi koje reguliraju to zadovoljenje. Ćudina-Obradović ovako prikazuju kriterije i potrebe : Kriterij a) Uloga u čovjekovu životu b) Postanak c) Područje čovjekova života d) Rasprostranjenost među ljudima Potrebe Primarne i sekundarne Naslijeđene (biološke) i stečene Biološke i socijalne Univerzalne. a nagon je aktiviranje organizma da bi se ta potreba realizirala. čovjek stiče određeno iskustvo u kojem nastaju nove potrebe. razlikujemo motive nedostatka i motive razvoja (obilja). Neki autori potrebe koje su nastale kroz aktivnost zovu izvedeni motivi.VRSTE POTREBA V. motivi su organski ili psihološki faktori koji određuju ponašanje radi ostvarenja određenog cilja. svaka potreba ne mora pokretati organizam na aktivnost. Potrebe se mogu zadovoljiti na različite načine. Socijalni motivi nastali u evoluciji čovjeka. Potreba označava nedostatak neke materije u organizmu. Nagon podrazumijeva akciju kojom se treba zadovoljiti biološka potreba organizma. Primarne biološke Naslijeđene i univerzalne 2. Prema tome. Naime. S obzirom na vrstu i prirodu. Motive koje je čovjek stekao individualnim razvojem. one se još zovu i socijalni motivi. Primjer za to je da organizmu može nedostajati neki vitamin a da toga on nije svjestan niti poduzima bilo kakvu aktivnost. opravdano se nazivaju urođenim. Kako ovakve potrebe uglavnom nastaju u određenim društvenim odnosima i kako društvo određuje norme u zadovoljavanju tih potreba. Sekundarne Stečene i individualne PODJELA MOTIVA Potrebno je razlučiti pojarnl^otrebeTrnotiva. jer su svojstveni svim ljudima bez obzira na vrijeme i prostor. a koji se mogu dalje razvijati ili gasiti pod utjecajem određenih društvenih normi zovemo stečeni motivi. Primarne socijalne Stečene i regionalne 3. 83 .

Seksualni motiv Ovaj motiv je slabijeg intenziteta i može se potiskivati. Izvjesne razlike koje postoje među pojedincima se više odnose na način zadovoljenja biološke potrebe. Pokreće organizam u aktivnost da se zadovolji ta potreba. Pa ipak postoje razlike u mogućnosti kontrole i potiskivanja pojedinih bioloških motiva. organizam automatski razvija aktivnost da uspostavi poremećenu ravnotežu. Dijelimo ih na homeostatske ili biološke i nehomeostatske ili socijalne ili psihološke. nego na samu vrstu potrebe. Prema njemu. Neki teoretičari ovaj motiv obrazlažu potrebom za produženje : . pa i one o načinu zadovoljavanja pojedinih bioloških potreba. Utvrđeno je da su najsnažniji oni motivi koji proizilaze iz najintenzivnije potrebe organizma u datom trenutku. čovjek prihvaća određene norme ponašanja. koju naziva homeostaza. zato se bez hrane može relativno dugo izdržati. Pod utjecajem društvene sredine. žeđ ili seks. Motiv gladi Nedostatak hrane je vrlo snažan motiv. glad. Velike su razlike među živim organizmima koliko mogu biti bez vode. Vršena su mnoga istraživanja da se utvrdi koji su biološki motivi najsnažniji. ali slabiji od motiva žeđi.MOTIVI NEDOSTATKA W. Motivi gladi i žeđi se mogu potiskivati kraće vrijeme. Motive nedostatka karakterizira to da poslije određene aktivnosti slijedi nagrada. U jednom eksperimentu istraživač je 7 dana navijao sat koji gaje budio svakih 10 minuta. Na njega utječu hor-i navike. dok je seksualni motiv moguće potisnuti za duže vrijeme ili ga zamijeniti nekom dragom aktivnošću. Osnovni biološki nagoni su karakteristika jedne vrste. Organizam ima izvjesne rezerve hranjivih materija koje troši za slučaj kada se hrana ne unosi. Kanon (Cannon) je proučavao ponašanje životinja i čovjeka u uvjetima nedostatka i viška nekih materija u organizmu. Pri kraju eksperimenta počeo je halucinirati i nije više mogao izdržati bez sna. Motiv za snom Sanje također primarna potreba čovjeka. To je najviše izraženo kod čovjeka. HOMEOSTATSKI MOTIVI Motiv žeđi Ovaj motiv se javlja kada je narušena ravnoteža tečnosti u organizmu.

Tako su propisani određeni kodeksi ponašanja tokom jela. Krech i R. U psihologiji ima shvatanja da su socijalni motivi zajednički za sve narode. energiju koju proizvodi nazvao je "libido". prepuni mokraćni mjehur i debelo crijevo. NEHOMEOSTATSKI MOTIVI Kod ovih se motiva aktivnošću otklanja nedostatak ili višak socijalnih kontakata. previše toplote. pokazuje i primjer nekih plemena kod kojih se težnja da dominiraju drugima smatra nenormalnom. hladnoće. npr. Prema tome. D. dotle su nehomestatski motivi dio stečenog iskustva. manjak kiseonika. "poriv da se ono što živi dovede do smrti". Ovo je drugo shvatanje ispravnije. pod utjecajem Prvog svjetskog rata. umor. težnja da se bude u kontaktu s objektima nužnim za opstanak i sigurnost. Kasnije. Frojd je tvrdio da je seksualni nagon (motiv) osnovni pogon za sva psihička zbivanja. Društvo je svojim normama reguliralo način kako se mogu zadovoljiti osnovne biološke potrebe. što socijalizira njegovo nagonsko ponašanje. kao potreba da se ima dijete. dok je još bespomoćan. socijalni motivi su potrebe koje proizilaze iz osnovnih bioloških potreba nastalih u socijalnom iskustvu. Težnja da se održi stabilna. . što mu donosi korist. kao i onih koja tumače da socijalni motivi nose obilježja društva u kome su nastali. pleme Arapeš u Novoj Gvineji. uči podražavajući druge. i druga neugodna tjelesna stanja. sigurna okolina itd. i oslanjajući se na druge. i postmalerinskom motivu. bolest. Da socijalni motivi nisu obilježja zajednička za sve narode. Što vremenom postaje potreba. Ovo 85 Odnosi sa okolinom Izbjegavanje opasnih predmeta i predmeta koji izazivaju doživljaj stravičnoga. S. koji se kod žena manifestira u predmaterinskom motivu. kao potreba da se dijete čuva i odgaja. Čovjek je društveno biće i u zajednici uči kako da zadovolji biološke motive. jasna. Crutchfield u knjizi "Elementi psihologije" ("Elements of Psychology") ovako definišu motive nedostatka homeostatskog karaktera: Opstanak i sigurnost (motivi nedostatka) Tijelo Izbjegavanje stanja u kojima se trpi glad. od latinske riječi "žudjeti". tvrdio je da postoji i nagon (motiv) smrti. pretjerana mišićna napetost. Ovaj motiv je nazvao "eros". ružnoga i neugodnog. Dok su homeostatski motivi dio biološkog naslijeđa.vrste. način kako se može zadovoljiti seksualni motiv i si. Čovjek kao socijalno biće od najranijeg djetinjstva. žeđ. jer i u jednom društvu značenje socijalnih motiva se mijenja sa promjenama koje se u tom društvu dese u nekom vremenskom periodu. bol. kada se osjeća nesigurnim. U tom kontekstu možemo govoriti o materinskom motivu.

o njegovoj ovisnosti o roditeljima i drugim članovima društva.brodolomnici. Iz ovih grupa proizilazi više sličnih motiva. a još izraženija forma je motiv za vladanje nad drugima. Različite su manifestacije ovog motiva. S druge strane. socijalni motivi su dijelom i odlika vrste. motiv za društvom i motiv agresivnosti. onda govorimo o motivu za prestiž. Nastajanje ovog motiva vezano je za ljudski opstanak. većina autora slaže se da postoji nekoliko grupa motiva koji su zajednički većini ljudi. Tako se spominju tri šire grupe socijalnih motiva: motiv samopotvrđivanja. S druge strane. Dakle. sasmostalnosti itd. Motiv za društvom (gregarni ili afilijativni motiv) Ovaj je motiv je univerzalna težnja čovjeka za druženjem i društvom. odnosno. From tumači daje motiv za društvom formiran u toku ljudskog razvoja i daje prerastao u nasljedni motiv. autori koji osporavaju urođenost ovog motiva. instinktivno ponašanje čovjeka. kao što su to Činili naši preci. Iako postoji razlika u shvaćanju o porijeklu socijalnih motiva. Što se poslije prenosi na ostale članove porodice i konačno na ljude van porodice sa kojima dolazi u dodir. zatvorenici i si. Niče smatra daje to urođeni motiv i da zbog toga ljudi od pamtivijeka ratuju. Motiv samopotvrđivanja može imati i druge forme. socijalni motivi nastaju učenjem i nose pečat društva. To pokazuje primjer da u opsanosti čovjek bez razmišljanja traži zaštitu u zajednici sa drugima. Oni smatraju da se on stiče u procesu socijalizacije. tumače da zavisi od razvoja i društva u kojem pojedinac odrasta. Kada je ovaj motiv tako izražen da se žele nadići drugi. ali je smisao isti. Njegova je suština u tome da želi zadovoljiti potrebu čovjeka da bude cijenjen u sredini gdje živi. Motiv samopotvrđivanja Ovaj se motiv naziva još i motiv afirmacije. samopostignuća. Ispoljavanje ovog motiva prisutno je već kod novorođenčeta koje želi majčino prisustvo. Tako se spominje motiv samoaktualizacije. dakle.pleme nema izražen motiv agresivnosti i borbenosti. Ovo je urođeno. O važnosti gregarnog motiva najbolje potvrđuju iskazi ljudi koji su iz raznoraznih razloga bili prisiljeni da žive sami . E. i daje osnova formiranja ovog motiva u bespomoćnosti djeteta. Motiv agresivnosti \ kod ovog motiva prisutna su različita stajališta. Sve ove varijante motiva samopotvrđivanja su težnja čovjeka "da nađe mjesto za sebe pod ovim suncem". Čovjek kao jedinka teško bi mogao opstati bez pomoći drugih. jer se u njihovoj kulturi odmalena čovjek odgaja da na miroljubiv način rješava konflikte. m . a to je težnja da se bude neko. nasljeđuju se. Drugi autori tumače daje to univerzalni ali ne i urođeni motiv.

pojedinčeva težnja da mu ostali ukazuju pažnju. itd. Tako kad se djetetu brani da ostvari svoje želje. on je pokretački mehanizam za veći napor u ostvarenju ciljeva. Također vlastito samopoimanje ili slika o sebi određuju nivo aspiracije i uloženi trud da se ostvare postavljeni ciljevi. Ovaj nesklad između mogućnosti i htijenja može pokolebati pojedinca u aktivnosti. pa zato kažemo da su lični motivi individualizirani socijalni motivi. a drugi posustanu na prvoj prepreci. on se razvojem i učenjem modificira u raznovrsne oblike da bi se savladale prepreke do vlastitog uspjeha. oblačenju. Bez obzira na navedene razlike o porijeklu ovog motiva. D. Nije ih moguće klasificirati. od težine ciljeva koje pojedinac sebi postavi. konformizam prema grupnim standardima i vrijednostima. Kako će se zadovoljiti socijalni motivi. Socijalne motive pojedinac može zadovoljiti na razne načine. jer su i potrebe promjenljive. npr. zavisi od ličnosti. vrišti.. Lični motivi su unutrašnje težnje koje podstiču na aktivnost radi zadovoljenja bioloških i socijalnih potreba. Ovakvo ponašanje javlja se kod djeteta i prije nego stoje imalo priliku da ga nauči. Način zadovoljenja tih potreba zavisi od socijalnog iskustva pojedinca. Krech i R. težnja za članstvom u skupini (pripadanje skupini) i održavanjem društvenog statusa i ugleda. što dodatno utječe na ispoljavanje ličnih 87 .Gregarni motiv se ispoijava još kod djece. Tako motiv za samopotvrđivanjem može se ostvariti aktivnostima u nauci." LIČNI MOTIVI Motivi su kod ljudi promjenljivi. sticanje moći i dominacija nad drugima. ali generalno gledajući. uložit će više truda i napora. Interes i stav prate emocije. jer svaka aktivnost kojom pojedinac iskazuje svoje potrebe je i lični motiv. Jedno je sigurno da uspjeh podstiče a neuspjeh ograničava lične motive. To se najbolje očituje kod socijalnih motiva koji su nastali iz primarnih bioloških potreba. tj. Otuda ga neki autori tumače kao urođeni motiv. Pojedinci koji imaju jako izraženu potrebu za samopotvrđivanjem.. ono protestira. bori se i hoće fizički napasti ili uništiti predmet koji mu sprječava ostvarenje želje. Vrstu i intenzitet ličnih motiva određuju interes i stav pojedinca o određenim potrebama. Također aktivnost pojedinca zavisi od nivoa aspiracije. Neki su ljudi spremni uložiti više truda i napora da uspiju u nekoj djelatnosti. S. Ovo zavisi od nivoa vrste i intenziteta socijalnih motiva. da uzme igračku. sportu. Crutchfield socijalne motive nazivaju odnos sa dragim ljudima i ovako definišu: "Izbjegavanje interpersonalnih konflikata. Iskustva pokazuju da ljudi obično precjenjuju svoje mogućnosti i daje stepen njihove aspiracije veći nego što su njihove stvarne mogućnosti. Socijalni motivi igraju važnu ulogu u aktivnostima ljudi.

zvuka Ud. D. ljudima Postizanje ljubavi i pozitivne identifikacije s ostalim članovima grupe. zadovoljstvo zbog prisustva drugih ljudi. anksioznosti.S. koja određuje ponašanje i stav pojedinca prema svijetu koji ga okružuje. sa pozicija odnosa prema organizmu. izražavanje vlastite osobnosti. kod motiva razvoja nema nagrade. težnja za novim situacijama. okolini. pružanje pomoći i razumijevanje za teškoće drugih.obilja) Tijelo Postizanje ugodnih senzornih doživljaja (okusa. mirisa. Odnosi sa okolinom Postizanje nečega u čemu se može uživati. za promjenom okoline itd. Nekada to može biti oblik kompenzacije (nadoknade) nekih motiva nedostatka. razumijevanje okoline i rješavanje problema što ih ona nameće." MOTIVI RAZVOJA Za razliku od homeostatskih motiva čije zdovoljenje prati nagrada. Odnos sa drugim. Crutchfield lične motive svode na sljedeću konstataciju: "Izbjegavanje osjećaja inferiornosti u uspoređivanju vlastite osobnosti s drugima ili s idealom o sebi. Vlastita ličnost Postizanje samopoštovanja i samopotvrđivanja. Onaj koje visok trenira košarku. Motive nedostatka možemo posmatrati. onaj ko ima dobar sluh svira klavir. prema D. Krech i R. nego aktiviranje ovih dispozicija izaziva potrebu za daljim razvojem te dispozicije. osjećaj ispravnosti. težnja za učvršćivanjem morala i drugih vrednota. igranje raznih igara. spolnog zadovoljstva. itd. to i motivi razvoja mogu imati pot-krepljenje. doživljaj da se nešto postiglo." 88 . Krechu i R. krivnje. nastojanje da se izbjegne gubitak svoga "ja". Poticaji za aktivnosti u realizaciji ovih motiva su dispozicije. spoznaja da vlastita ličnost ima mjesto u svemiru itd. tuge itd.). težnja za neovisnošću itd. Zato možemo zaključiti da su lični motivi složena historija pojedinca. straha. vježbanja mišića.motiva. osjećaj stida. konstruiranje i pronalaženje novih objekata. Kako su motivi složeni oblici manifestiranja ličnosti. Crutchfildu. drugim ljudima i vlastitoj ličnosti. Smisao realizacije ovih dispozicija nije zadovoljenje potrebe. ritmičkog kretanja tijela itd. S. Zadovoljenje i stimulacija (motivi razvoja . tjelesne udobnosti.

Prema broju prolaženja preko mreže.spolni motiv. u prvom redu od jačine motiva. gdje trpi električne udare . Koji će motiv čovjek zadovoljiti zavisi od mnogo faktora. Hijerarhija potreba (A. Istraživanje je pokazalo da su primarni homeostatski motivi. Maslov) autoaklualizacija relativna važnost potreba 89 . Mada među ljudima postoje izvjesne razlike u značaju koji pridaju pojedinim motivima. ali preko mreže pod električnim nabojem. -. znatiželja. nepoznat prostor. mužjak. pa novac postaje cilj ljudske aktivnosti kao nova potreba. li.neugodnosti. Vršena su mnogobrojna istraživanja hijerarhije motiva kod životinja. žeđ. Slično se dešava i u realizaciji nekih drugih motiva. To je najbolje vidljivo kod motiva da se zarađuje i skuplja novac. Sljedeća slika pokazuje hijerarhiju motiva prema istraživanjima Maslova: pripadanje i ljubav psihički razvoj—> SI. Ti ciljevi su bili voda. 3. glad.FUNKCIONALNA AUTONOMIJA MOTIVA Pod funkcionalnom autonomijom motiva podrazumijevamo pojavu kada sredstvo kojim se zadovoljava motiv postane cilj aktivnosti jedinke. jer znatiželja kao intelektualni motiv bila je na posljednjem mjestu. ipak postoji opća zakonitost koji su motivi dominantni kada dođe do borbe motiva. tako da ga ljudi skupljaju a ne troše ga za zadovoljenje svojih potreba. utvrđena je sljedeća hijerarhija motiva: 1. Novcem se može kupiti hrana i tako zadovoljiti motiv za hranom. Međutim. hrana. mladunče. 2. novcem se može kupiti auto i tako zadovoljiti motiv za samopotvrđivanjem. 14. U jednom eksperimentu pred štakorom je bilo više ciljeva do kojih je mogao doći. materinski. mi ne možemo neposredno novcem zadovoljiti ove potrebe. Zadatak: Obrazloži funkcionalnu autonomiju motiva kod seksualnog motiva! HIJERARHIJA MOTIVA Ljudsko ponašanje je određeno različitim motivima tako se dešava da u jednom trenutku imamo više motiva koje sve ne možemo zadovoljiti. 5. Dakle. skupljanje novca je postao cilj sam za sebe. Tu pojavu zovemo borba motiva.

bijelac bi da uzme crnkinju za suprugu. Npr. ali je preduvjet za realizaciju viših motiva zadovoljenje nižih motiva. Među ljudima su značajne razlike u podnošenju frustracija. može biti značajan pokretač ljudske aktivnosti tek kada su zadovoljeni motivi koji su niže na ljestvici. najjače frustracije nastaju zbog sukoba različitih motiva.Biološki i motiv sigurnosti Maslov svrstava u motive nižeg reda. Tako. frustracija pozitivno djelovati pa će povećati napor da dođu do cilja. Sto je jači motiv i teže se savladava prepreka. KONFLIKTI Konflikte su istraživali mnogi psiholozi. od kojih izdvajamo stanovište koje je zagovarao K. FRUSTRACIJE Frustracije su osjećaj spriječenosti da se zadovolji neki motiv. b) Prepreke mogu biti i socijalne prirode kao što su razna shvatanja i norme koje nas sprječavaju da dođemo do cilja. kao socijalni motiv. ali su se ispriječile rasne predrasude . U tom slučaju govorimo o konfliktima. Na druge će. Na najvišem je mjestu u hijerarhiji motiva. Uzroci frustracija a) Frustracije mogu biti vanjske. ali ako nema mosta. Otpornost prema neuspjehu zovemo frustracijska tolerancija. jer oni u razvijenijim društvima nisu dominantni. Tako možemo imati potrebu da pređemo na drugu stranu rijeke. prema njemu. One su unutrašnje doživljavanje prepreka. I konačno. Tako ima ljudi koje i najmanja prepreka obeshrabri pa odustaju ili reaguju neprimjereno. to ne možemo ostvariti. To je težnja čovjeka da ispolji svoje mogućnosti i bude ono što može da bude. c) Uzroci frustracija mogu biti i u samoj ličnosti i njenoj nesposobnosti da ostvari određeni cilj. Predrasude su često prepreka za ostvarenje socijalnih motiva. prema Maslovu. Potreba da budemo voljeni i da nekoga volimo je motiv koji pokreće ljude na aktivnost tek kada su zadovoljeni niži motivi. objektivno prisutne. motiv samoaktualizacije. zato stoje relativno lahko doći do hrane i što su ljudi sigurni. Potreba da se bude poštovan. Maslov smatra da za ponašanje čovjeka i objašnjenje tog ponašanja veći značaj imaju motivi sa vrha ljestvice. to je veći stepen frustracije. opet. Levin. razlikujemo sljedeće konflikte: 90 . Također se ljudi razlikuju i po tome kako podnose neuspjeh. Ovakve frustracije teže se podnose nego one u kojima su uzroci izvan čovjeka.

ali se dešava da bježe iz situacije i traže izlaz u bolesti. Oba su ga jednako privlačila i nije mogao da se odluči kome da priđe. Konflikt dvostrukog odbijanja Ljudi se najčešće opredjeljuju za onaj neprijatni cilj čije će negativne posljedice doći kasnije. SI. 16. jer nekom od ciljeva dadnu izvjesnu prednost. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad jedan isti cilj i privlači i odbija. Konflikt dvostrukog privlačenja Ovu vrstu konflikata ljudi najčešće lahko razriješe.Konflikt dvostrukog privlačenja Ovaj konflikt se javlja kada su pred nama dva cilja jednako privlačna. Kod učenika i studenata ta dva"zla" su naporno učenje ili loša ocjena. koji se gladan našao između dva plasta sijena. pa lipše od gladi. ali se istovremeno plaši ranjavanja i smrti. 15. Vojnik želi da se istakne u i tako realizuje motiv za samopotvrđivanjem. pa se dešava da se stvarno razbole i imaju simptome organske bolesti. Za ilustraciju ovog konflikta često se koristi priča o Nasrudinovom magarcu. U realnom životu mnogo je situacija kada ljudi moraju da biraju jedan od dva zla. Tako nešto se dešava vojnicima koji se boje borbe zbog opasnosti da budu ranjeni ili da dezertiraju i izbjegnu neprijatnost. SI. Konflikt dvostrukog odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad je čovjek u situaciji da bira između dva neugodna cilja. Na primjeru vojnika u borbi možemo ilustrirati i ovaj oblik konflikta. 91 .

drugi obrazovan i lijep. koji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju i dušev nih bolesti. U nerealističkom reagovanju mogu nastati novi unutrašnji konflikti. ^»---------~"" ->. ali i manje odbojni od ciljeva koji su bliski. ali nije tako privlačan. odnosno. realistično je reagovanje smanjenje nivoa aspiracija ili zamjena cilja nekim drugim.Postoji još jedan oblik ovog konflikta kada imamo pred sobom dva cilja koji imaju i dobre i loše strane. Realistično reagovanje je kada se traži bolji način djelovanja ili kada se uloži veći napor da se ostvari cilj. U uvjetima frustracija koje su nastale zbog individualnih nedostataka. To dovodi do frustracija koje ugrožavaju samopostovanje ličnosti. ali neobrazovan. U želji da prikriju vlastiti neuspjeh. zbog čega je čovjek razvio jedan sistem odbrane koji se zove odbrambeni mehanizam. 17. REAKCIJE NA FRUSTRACIJE Reakcije na frustracije zavise od vrste konflikata i strukture ličnosti. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Navedeni oblici konflikata imaju zajedničku karakteristiku kada je u pitanju odnos prema udaljenosti cilja. pojedinci pri bjegavaju falsifikovanju stvarnosti. Udaljeni ciljevi su manje privlačni.' Čovjek ovim mehanizmom se brani od sebe i drugih. Tako djevojka može biti u dilemi između dva mladića. Osnovna je karakteristika odbrambenih mehanizama što su to nesvjesne reakcije kojima čovjek brani vlastitu nesposobnost da ostvari neki cilj*. ODRR^JVTBENI MEHANIZMJ/7 V£bog riejTiogu£riJ»stfT}a^zadovolje svoje potrebe. jedan zgodan i lijep. Nerealistično reagovanje na frustracije je često nesvjesno prikrivanje neus pjeha pred sobom i drugima. Ovi su mehanizmi trajna struktura u psihičkom životu kaja služi odbrani samopoštovanja i zaštiti od psihičkih trauma. 92 . ostvarljivim. Najčešće se spominje realistično i nerealistično reagovanje. SI. neće ni sebi ni drugima da prizna svoj neuspjeh. ljudi su često u konfliktnoj situaciji.

Smatra se da su neki Čuveni ljudi kompenzirali neke svoje nedostatke uspjesima u oblastima za koje su imali mogućnosti. Njime se traže "dobri razlozi" za prave razloge neuspjeha. ali su taj svoj nedostatak nadoknadili u vojnim uspjesima i bili ne samo ravni nego i nadmašili većinu normalno visokih ljudi. projekcija. Opravdavanje je mehanizam gdje se traže "dobri" razlozi za neuspjeh. 2. Najčešći odbrambeni mehanizmi ličnosti su: racionalizacija. Kompenzacija Ovim se mehanizmom nadoknađuje neuspjeh u nekoj aktivnosti uspjehom u drugoj. Racionalizacija je koristan odbrambeni mehanizam u uvjetima kada pojedinac brani svoje samopoštovanje zbog individualnih ograničenja. Frojd je na ovom mehanizmu razvio svoje učenje o podsvjesnom djelovanju i njime objašnjavao neke psihičke poremećaje. insulacija itd. agresija. Lisica nije mogla dohvatiti grožđe i brani se :"Pa šta će mi kad je ionako kiselo". Npr. Racionalizacija Ovaj obJik odbrambenog mehanizma čovjek najčešće koristi da opravda svoj neuspjeh. U ovom slučaju pojedinac ignorira svoj nedostatak i upornim radom ga pretvara u sposobnost i mogućnost. povlačenje. represija.S. Suvorova i Kutuzova koji su bili niski rastom. maštanje. regresija. identifikacija. a ne zbog toga što nije učio. umanjujući njegovu vrijednost. Kompenzacija može biti koristan i realističan mehanizam. postali poznati kompozitori. pa su ipak uspjele ne samo prohodati nego i nadmašiti druge u sportu. kada pojedinac odabere aktivnost koja je društveno prihvatiJjiva i u njoj postiže uspjeh. Čuvena atletičarka Vilma Rudolf i plivačica Ester Viljems u djetinjstvu su bile paralizovane. 3. jer njime uveličavamo sitne uspjehe u zamjenu za prave uspjehe koje smo željeli. sublimacija. 93 . Tako se navodi primjer vojskovođa Napoleona. Npr. onda je to negativan mehanizam. kada učenik dobije slabu ocjenu i opravdava sebe pred drugima i sobom da je to što ga nastavnik mrzi. Tako su Betoven i Smetana. Ovaj mehanizam se još zove i "kiseli limun". Racionalizacija se manifestira na tri načina: 1. reakcijska formacija. Poseban oblik kompenzacije je nadkompenzacija. Omalovažavanje cilja koji nismo mogli postići. iako nagluhi. Slično se ponašaju i ljudi kad ne mogu ostvariti neki cilj. neko nije mogao postići dobar rezultat u nekom sportu i racionalizira "važno je učestvovati". ali ako to postane stalni oblik ponašanja. kompenzacija. Uljepšavanje cilja koji smo ostvarili. U literaturi je to poznat mehanizam "kiselog grožđa".

umjesto da aktivno djeluje i radi. Regresija Ovaj odbrambeni mehanizam je jedan vid agresije koja se očituje u infantilnom (dječijem) ponašanju. Konstruktivna agresija podrazumijeva pojačani napor da se nadvlada neuspjeh. Identifikacija Poistovjećujući se sa osobama. Smatra se da su neki veliki umjetnici i naučnici. Pomaknuta agresija je napad na ličnost ili objekat koji nemaju izravne veze sa neuspjehom. Psihološka pozadina regresije je vraćanje u doba kada je dijete bilo zaštićeno i kada je svoje želje ostvarivalo plačem. sublimirali jak seksualni nagon u društveno cijenjene aktivnosti i tu postigli vrhunske rezultate. 2. ili institucijama koje postižu uspjehe. kao Čajkovski i Tesla.Sublimacija Kao i kompenzacija i sublimacija je zamjena ciljeva. 3. pojedinac se brani od vlastitog neuspjeha. 1. grupama. pa je sublimacija koristan odbrambeni mehanizam. Tako se i regresija manifestira dječijim ponašanjem kada se osujeti njihova želja. Na ovaj način se mentalna energija oplemenjuje. Identifikacija može biti pozitivna kada se pojedinac identificira sa pozitivnim ličnostima i pokušava da dodatnim naporom dostigne uzor. S druge strane identifikacija može biti negativna kada pojedinac pasivno proživljava uspjeh osobe koja mu je uzor. valjanjem po podu i si. Žrtve pomaknute agresije su najčešće slabije od osobe koja vrsi agresiju. Destrukcija može biti fizička i verbalna. Agresija Agresija je odbrambeni mehanizam koji se može manifestirati u tri oblika. Ona također podrazumijeva potiskivanje iz svijesti želja koje nisu poželjne u društvu. Međutim. Represija Represija je potiskivanje situacija u kojima je pojedinac doživio neuspjeh. U izvjesnim slučajevima takve osobe mogu toliko da se užive u identitet uzora da njegov uspjeh doživljavaju kao svoj. ovaj odbrambeni mehanizam može biti osnova težih psihičkih 94 . Nešto se slično dešava kod navijača sportskih timova ili obožavatelja estradnih ličnosti. Destruktivna agresija je nekoristan odbrambeni mehanizam koji se manifestira u napadu na supstituirani objekat za koji se vjeruje da je uzrok vlastitog neuspjeha. srdžbom. ali sa društveno neprihvatljivog u društveno prihvatljivi cilj. deranjem.

zapadanje u apsurdno ponašanje. Tako mladi ljudi maštaju o nevjerovatnim podvizima koji će zadiviti svijet.živi društveno nedopuštenim životom i drugi . Prava projekcija je nesvjesna i ljudi koji se služe njome stvarno misle za druge da su takvi kakve im osobine pripisuju.živi moralnim životom. Primjer za ovaj mehanizam mogu biti žrtve neke agresije koje poslije postaju veliki borci za ljudska prava ili primjer poistovjećivanja sa agresorom. tako što ih pripisujemo drugima. Sama ličnost nije svjesna ove podvojenosti. Projekcijom se nekad zadovoljavaju želje i motivi koji su moralno neprihvatljivi. Ovaj mehanizam je naročito izražen u mladosti. a poslije toga usvajanje ponašanja koje je sasvim suprotno potisnutoj želji. jer se svodi na pasivnost i življenje u nerealnom svijetu zamišljanja. Tako ljudi koji znaju za neke svoje nedostatke. Mašta Većina ljudi pribjegava ovom mehanizmu maštajući o sjajnim uspjesima i podvizima. zbog toga. Npr. pripisuju i drugima te nedostatke. koje odatle nesvjesno djeluju na ličnost. pa se pribjegava zadovoljavanju u imaginarnom (zamišljenom) svijetu. neuroze su posljedica potisnutih konflikata i trauma u podsvijest. Frojd je na ovome zasnovao svoje učenje o psihoanalizi. Insulacija Ovaj se mehanizam svodi na "intelektualiziranje" problema sa kojima se susrećemo i. u suštini. želje i namjere. negativan oblik ponašanja. Pojedinac se ponaša sasvim neočekivano. Ovaj se odbrambeni mehanizam može javljati i u formi svjesne aktivnosti . onda govorimo o projekciji. 95 . Tako može doći do "cijepanja ličnosti". da bi poslije toga intenzivno pušio. Reakcijska formacija U odnosu na drage odbrambene mehanizme. suprotno od onog kako se inače ljudi ponašaju. ovo je složenije ponašanje. ali je. tj. jedan . neko može govoriti o štetnosti duhana i zato navoditi niz primjera do kojih je nauka došla. Prema njemu. da jedna osoba živi dvostruki život. Projekcija Kada nekome pripisujemo vlastite težnje. odgovor je na neostvarene želje u realnom životu. Reakcijska formacija podrazumijeva prvo mehanizam potiskivanja u podsvijest nedopuštenih želja. stoje oblik racionalizacije. Kao odbrambeni mehanizam.oboljenja. Ovakva odbrana može biti korisna ako podstiče na aktivnost kojom se može donekle ostvariti maštanje.

Njih duboko uznemiruje promjena reda. psihosomatskih oboljenja. Ovakve osobe imaju nesvjesnu potrebu da stvari imaju neki red. pamćenje. više puta se kontrolira da li su vrata zaključana ili jesu li stvari u kući na svom mjestu. Poremećaje nastale zbog neriješenih konflikata ili frustracija jednim imenom zovemo neuroze. povlači se u osamu i zauzima jedan negativan stav prema ljudima i njihovim uspjesima. histerija. Poremećaj ponašanja uvjetovan frustracijama. Neuroze su psihički uvjetovani poremećaji ponašanja koji otežavaju prilagođavanje ličnosti. povlačenje je loš oblik ponašanja. Tako jedan dječak ima prisilne misli da njegove noge moraju biti čiste zbog čega ih pere satima i koristi svaku priliku da ih pokaže posebno na satu tjelesnog odgoja. U uvjetima kada se frustracija stalno ponavlja. To su vječiti nezadovoljnici i kritičari svega što ljudi rade i vole. percepciju i psihomotoriku. Utjecaj frustracija na ponašanje Frustracije mogu pozitivno i negativno djelovati na ponašanje čovjeka. Lahki oblici neuroza ovog oblika mogu se sresti kod mnogih ljudi. u jednoj je stvarno povlačenje iz situacije u kojoj se doživljava neuspjeh i drugo zamišljanje koje je u formi mašte i gdje se cilj ne ostvaruje. b) Česte i intenzivne frustracije imaju negativno djelovanje na ponašanje pojedinca. stvara se kod pojedinca osjećaj nesposobnosti i manje vrijednosti. frustracije koje nisu tako izražene mogu ljude činiti spremnijim za nadilaženje prepreka do ostvarenja svojih ciljeva. ali se zamišlja uspjeh. a) Prepreke koje stoje na putu ostvarenja ciljeva mogu kod ljudi razvijati neka pozitivna svojstva. anksiozne i nesigurne u vlastite mogućnosti. neuroza straha. reaktivno-depresivno raspoloženje i neurastenija. Teži oblici prisilnih neuroza mogu imati takve razmjere da po96 93 . tj. Najčešći oblici neuroza su: prisilna neuroza. U prvom redu.Povlačenje Povlačenje se može javiti u dvije forme. jer pojedinac prestaje da djeluje. POREMEĆENO PONAŠANJE Do poremećaja u ponašanju može doći zbog neriješenih konflikata (frustracija). Utječu na emocionalni život. Prisilne neuroze se mogu javiti u raznim oblicima. 1. kada odbrambeni mehanizmi nisu uspješni i zbog organskih smetnji. emocije. Takve osobe su nespokojne. npr. radnih i karakternih osobina. Poremećaji se očituju na psihičke procese: mišljenje. a mogu imati odraza i na funkciju pojedinih organa i dovesti do tzv. Kao odbrambeni mehanizam. a) Prisilna neuroza je oblik poremećaja koji se manifestira u mislima i idejama kojih se pojedinac ne može osloboditi kao i u obavljanju nekih radnji koje nemaju smisla. Dakle. to je razvoj socijalnih.

nervozne srčane metnje. oblici poremećaja zbog oštećenja mozga su egzogene psihoze. mizofobija . prijateljstvo aaje i dalje. Jake se smetnje iod nje javljaju kada bračni par očekuje dijete i zamole je za kumstvo. padanje u nesvijest. neurastenija zahvata čitavu ličnost. Pored specifičnih simptoma pojedinih ■rsana. j oblik depresije sličan je po svojoj manifestaciji endogenoj depresiji.strah od prljavštine i zaraze itd. Osobe koje su predisponine histeriji labilnih su emocija i teatralno se ponašaju. D ne postoje stvarni organski uzroci. Njih troje zajedno provode gotovo cijelo svobodno vrijeme. Histerija. Najčešći tjelesni simptomi su oduzetost i ukočenost pojedinih udova. Kada se prijateljica udaje za svog prijatelja. gubitak glasa. ali žena se osjeća kao daje ostavljena sama. tako da se javlja osjećanje fizičkog i psihičkog zamora. Mogu ■■stati zbog: 97 94 . prijateljski odnos s jednom ljicom i njenim prijateljem. i da su oni u očitoj vezi sa sadašnjim smetnjama. Neurotičari ive vrste pokazuju jak osjećaj krivnje. ali su manje burni. uz to se javlja mučnina i Taćanje. Neurastenija se manifestira tjelesnim simptomima. gluhoća. Ova neurotska reakcija predstavlja . agorafobija . Postoje razne fobije. razne zoofobije.strah d zatvorenih prostora. Ona poaje tjelesno bolesna: noge joj otiču. | Neuroze straha se mogu javiti u obliku anksioznosti ili neodređenog traha i u obliku fobije kao nesavladivog straha od različitih predmeta i situaci-rbijskim reakcijama strah je intenzivan bez jasne i logičke osnove. Tek jedna opsežna naliza pokazuje da se radi o neprerađenim konfliktima iz djetinjstva i mlade■aštva.strah od velikih praznih prostora. Za ovaj poremećaj ponašanja karakterističan je tjelesni simptom. | Neurastenija.iac nije sposoban za normalno socijalno i radno funkcioniranje. nesposobnost u donošenju odluka i skloni SB velikom "mudrovanju" o beznačajnim stvarima. jer ■tnanjuje radnu i socijalnu funkcionalnost osobe. ^oremećaj ponašanja uvjetovan organskim smetnjama >vrede i bolesti mozga mogu dovesti do različitih oblika poremećaja pona-■ja. Oštećenja mozga mogu imati različite uzroke i različite manifestacije." d' Reaktivno-depresivno raspoloženje. Primjer histerije prema Hennannu Roskampu: ""Neudata 35-godišnja žena ima posebno bliski.or na neki vanjski događaj koji je osobu unizio u njenom samopoimanju. Tako se navodi primjer supruga koji je zapao u tešku depresiju zbog impotencije. i istodobno razvija u >i pretjerani strah da svojim posjetama smeta bračnom paru. Liječnički pregledi ne daju nikakvih rezultata. slab apetit. čiji uzroisu u organskom poremećaju. počinje šepati. klaustrofobija . umišljena trudnoća i si. Organski simptomi kod neurastenije slični su a kod histerije.

). ali se može desiti da prevlađuje jedna faza. Bolest je u funkciji sredstva kojim se bolesnik oslobađa stvarnosti koju ne može da nadiđe. Pokreti su kruti i usporeni a izraz lica odaje pesimistično stanje. klimakterij. od stupora (opće ukočenosti) do hiperaktivnosti.). Katatona šizofrenija . Osoba se osjeća inferiornom i potpuno se povlači u pasivnost. Šizofrenija se može javiti u više oblika...poremećaj motorike.. Manično-depresivni poremećaj Ovaj poremećaj ponašanja ogleda se u naglim promjenama raspoloženja. progresivna paraliza. govorljiva i sretna. tumor. Šizofrenija Šizofrenija je teško duševno oboljenje u kome može doći do rascjepa ličnosti i prekida kontakta sa realnim svijetom. Njihov je govor neobičan. u zavisnosti od toga koji od navedenih simptoma dominira. što može dovesti i do suicida. drogom. menstruacioni ciklus.). migrena. vesela. U nekim slučajevima dolazi do burnog i razuzdanog afektivnog ponašanja. ponekad imaju vizuelne i auditivne halucinacije.- - infektivnih bolesti (encefalitis ili upala mozga i moždane opne.. Razlikujemo dva oblika ovih psihoza: manično-depresivni poremećaj i Šizofreniju... hormonalni poremećaji (pubertet.umišljaju da su neke važne ličnosti i si.. Depresivna faza se očituje u tužnom raspoloženju. odnosno nije u stanju razriješiti frustracije. - - Simpleks šizofrenija . Endogene psihoze .javlja se u mladosti i karakteriziraju je simptomi osamljenosti i gubljenja interesa za životom. Zbog pojačane aktivnosti cijelog organizma..). ličnost je puna energije koju često ne može obuzdati pa zapada u konflikte sa okolinom. posljedice trovanja (alkoholom. Prognoze za poboljšanje su slabe. Nauka nije uspjela pronaći organske uzroke ovim oboljenjima. npr.funkcionalne psihoze Ovo su najteži oblici duševnih bolesti. Također se javljaju i neki tjelesni simptomi..). degenerativne promjene u mozgu (starenje. Manična i depresivna faza se mogu izmjenjivati u pravilnim razmacima. Kod nekih oblika se javlja paranoično mišljenje . potpuna ukočenost i dugotrajno ostajanje u nekom položaju. najčešće depresivna. poremećaja bioelektričnih procesa u mozgu (epilepsija. U stanju stupora šizofrenici potpuno smanjuju fizio- 98 95 .. Funkcionalna psihoza se javlja djelimično i zbog toga što se osoba nije u stanju nositi sa problemima koje život nameće. otrovnim plinovima. Misaoni svijet ovih bolesnika je bizaran i neshvatljiv. U maničnom raspoloženju osoba je pretjerano aktivna.

S.loške funkcije dok u etapi hiperaktiviteta mogu biti agresivni i opasni po okolinu. H. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Sta su motivi prema teoriji potreba? Obrazloži pojam homeostaze na nekom primjeru! U čemu je suštinska razlika između homeostatskih i nehomeostatskih motiva? Kako D. Paranoidna šizofrenija je stanje kada bolesnik ima misli da ga proganjaju i svi oko njega su se udružili protiv njega. Crutchfield deftnišu lične motive? Obrazloži funkcionalnu autonomiju motiva kod seksualnog motiva! Kakav je redoslijed motiva prema istraživanjima A. Ceste su halucinacije. Maslowa? Sta je frustracija i koji su uzroci frustracija? Navedi jedan primjer sublimacije i obrazloži ga! Koja je razlika između neuroza i psihoza? Kako se manifestira ponašanje šizofrenog bolesnika? Nađi neki primjer iz literature gdje se opisuje odbrambeni mehanizam represije (Dostojevski)! Obrazloži realistično reagovanje na frustracije! Koji organski poremećaji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju? 99 96 . Krcch i R.

Ove opće zakonitosti smo razmatrali kroz pojedine psihičke procese koji nisu izolovani. Slično se i danas procjenjuju ljudi na osnovu spoljnih izraza i ponašanja. JEDINSTVO Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam sa svim svojim psihičkim i fizičkim svojstvima. ona nastaje u procesu odgoja i vlastite aktivnosti pojedinca. osobitost i dosljednost. koji pojedinca izdvajaju od drugih. ličnost definišu kao specifičnu i relativno stabilnu i neponovljivu organizaciju psihofizičkih karakteristika čovjeka. karaktera. Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta jedinstvo. LIČNOST Pod pojmom ličnost ljudi su oduvijek podrazumijevali izgled i ponašanje nekoga.8. Tako su u starom Rimu glumci stavljali maske (persone) da bi istakli pojedina svojstva likova koje su glumili. nego djeluju jedinstveno kao ličnost. ■•:':lčitirn situacijama ti će procesi različito funkcionirati. temperamenta i si. Ličnost se ne rađa. koje ga izdvajaju od drugih ljudi. psihičkih i socijalnih osobina. Ličnost različiti autori i različito definišu. 97 . Prethodne definicije imaju jedan zajednički pristup. nauku je oduvijek interesovalo koje su to opće zakonitosti ljudskog ponašanja na osnovu kojih se može predvidjeti postupak pojedinca i grupe. Dakle. koje svojom posebnošću izdvajaju pojedinca od drugih ljudi. Ajzenk kaže daje ličnost manje ili više trajna i Čvrsta organizacija pojedinih psihičkih i fizičkih karakteristika koje određuju čovjekovo ponašanje i prilagođavanje. ličnost je organizirana cjelina bioloških. Istovremeno. jer se ne mogu izdvajati pojedina svojstva i zasebno razmatrati. - - - Pjeron tumači ličnost kao cjelovito jedinstvo različitih psihičkih karakteristika (sposobnosti. Pojedini psihički procesi nisu oni jedan od drugog.) i ponašanja koje je karakteristično za pojedinca. Staje ličnost? Svaki čovjek je neponovljiva individua koja se razlikuje od drugih po svojoj psihofizičkoj strukturi i ponašanju. Jedinstvo podrazumijeva tu cjelovitost. Oni se međusobno prožimaju i djeluju jedan na Mada u ponašanju pojedinca može dominirati neki od psihičkih procesa. Olport tumači ličnost kao dinamičku organizaciju psihofizičkih procesa i stanja.

Postoje psihofizičke karakteristike koje su zajedničke svim ljudima. jer su psihofizičke karakteristike ljudi različite po svojim svojstvima i po svojim odnosima.P) R je snaga čovjekovog odgovora u ponašanju. kakve su specifičnosti koje obilježavaju pojedine rase. To je ono što ljude razlikuje jedne od drugih. V odnosu na dotadašnje spekulativno i deskriptivno tumačenje ličnosti. Katel kaže da se ličnost može definisati kao ono što nam kazuje Šta će čovjek učiniti kad se bude našao u određenoj situaciji. Unutar ovih skupina ljudi su također neponovljivi i osobiti i svaki predstavlja posebnu strukturu i organizaciju ličnosti. što prikazuje sljedećom formulom: R = f(S. Čuveni američki psiholog Kate! smatra daje ličnost multidimenzionalna struktura u kojoj svaka posebna dimenzija dobij a pravo značenje u cjelovitoj organizaciji i strukturi ličnosti. pojedinu životnu dob. Iz iskustva znamo da čovjek mijenja svoje ponašanje. P je priroda same ličnosti. DOSLJEDNOST Ova se karakteristika odnosi na relativno dosljedno ponašanje pojedinca u sličnim situacijama. crte temperamenta i dinamičke crte. S okolnosti koje iniciraju ili podražuju.OSOBITOST Svaki čovjek predstavlja originalni primjerak. Današnji pristup ličnosti je multidimenzionalan. On svoj pristup ličnosti naziva hiperprostor. Posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može dati pogrešnu ocjenu i predviđanje budućeg ponašanja. Katel je ličnost tumačio sa tri modaliteta crta: crte sposobnosti. 101 98 . ali određene specifičnosti tog ponašanja daju nam mogućnost da konkretnu ličnost izdvojimo od drugih i da možemo na temelju toga predviđati njeno ponašanje. Zbog toga on smatra da izolovano posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može zavesti na pogrešne procjene i prognoze ponašanja. zato se ličnost sagledava u jedinstvu psihičkih i fizičkih karakteristika. ali opće zakonitosti funkcioniranja psihičkih procesa daju nam mogućnost da ljude uspoređujemo. što on misli ili radi. kao i one koje karakteriziraju pojedine skupine unutar ljudske populacije. i da na taj način pronikne u one suštine koje su "iza" ponašanja. spol i si. odnosno. Pomoću matematičkih i geometrijskih modela Katel nastoji da unese red u strukture ponašanja. ovaj autor traži egzaktne modele za tumačenje ličnosti. Iz ove formule slijedi daje P = R/S.

Tako. On ove faktore naziva izvornim osobinama jer se najvećim dijelom stječu rođenjem. Osnovna karakteristika crta ličnosti je dosljednost u ispoljavanju u jednakim ili sličnim situacijama.STRUKTURA LIČNOSTI Strukturu ličnosti čine različite crte ili osobine. Američki psiholog Rejmond B. psiholozi su ljude razvrstali u različite kategorije ili tipove. Sličnu klasifikaciju osobina ličnosti daje i Giiford. s tim što on dodaje i motivacione osobine. Prema njemu. Posmatramo li crte ličnosti kao jedan psihološki kontinuitet. Tako su Pjeron i Ajzenk grupirali osobine na četiri komponente: temperament. tada uočavamo da imaju polove suprotnog predznaka. to se pristupilo grupiranju pojedinih osobina. Ovakva podjela ličnosti ne zadovoljava jer se ne može svaki čovjek svrstati u određeni tip zato se u posljednje vrijeme matematičkim modelima određuju osnovne osobine sa kojima su povezane i neke druge osobine. Tako je Jung ljude podijelio na temelju crta intraverzija i ekstraverzija na introvertne i ekstravertne. tj. FAKTORSKA ANALIZA LIČNOSTI Faktorska analiza ličnosti je matematički model kojim se utvrđuje povezanost između velikog broja faktora (osobina ličnosti). Kako ima veliki broj osobina ličnosti i kako bi posmatranje ličnosti kroz te izolovane pojedinačne osobine dalo nepotpunu sliku ličnosti. primarnih osobina ličnosti. sposobnosti i fizička konstitucija. Crte ličnosti mogu biti manje ili više univerzalne. 102 99 . Na ovaj se način ličnost svodi na manji broj nezavisnih. Pored osnovnih faktora ili osobina Katel navodi i površinske ili sekundarne osobine koje su vezane za određene situacije a rezultat su kombinacija izvornih faktora i utjecaja okoline. Pod pojmom crta ili osobina ličnosti podrazumijevamo dispozicije ili datosti koje se ispoljavaju pod određenim uvjetima. Katel u svojoj knjizi "Naučna analiza ličnosti" objašnjava faktorsku analizu. U zavisnosti koja je crta dominantna i u kakvom su odnosu ostale crte. Također crte ličnosti mogu biti razvijene u različitom stepenu i tada govorimo o dimenzijama ličnosti. ličnost se sastoji od osnovnih faktora. prema ovom autoru. možemo ih naći kod velikog broja ljudi. Takav matematički model zove se faktorska analiza ličnosti. karakter. imamo dvanaest relativno nezavisnih faktora kojima možemo objasniti ličnost. U svakom jeziku ima po nekoliko hiljada riječi koje označavaju crte ličnosti na osnovu kojih možemo ljude uspoređivati.

nedruželjubiv.zatvorenost (depresivan. Boemska bezbrižnost (spontanost. obziran prema drugima. istrajan) 7. nepopustljiv) 5. nekulturan) Nezrelost (zavisan.sumnjičavost (sumnjičav i nepovjerljiv prema drugima) Konvencionalna praktičnost (praktičnost. apstraktna misaona sposobnost) 3.1. zatvoren) Nedovoljno inteligentan (glupost. često se buni) Negativan karakter (nepažlj iv prema drugima. Socijalizovanost (odgovoran. miran. agresivan.povjerenje (vjerovanje i razumijevanje drugih) 11. realističnost. neodgojen. Bez obzira na ovu primjedbu. Inteligentan (oštrouman." 103 100 . konvencionalnost) Naivnost (sentimentalnost. hladan. povučen) Primitivnost (neodgovoran. simpatičan.poduzimljivost (društven. pažljivost. hladan. nesiguran) Desurgentnost . razdražljivost. nekonvencionalnost) 12. "psihološki hiperprostor je jedino moguće objasniti faktorsko-analitičkim putem. Zrelost (nezavisan. Promišljenost (logičan. Pozitivan karakter (obazriv prema drugima. veseo. Ciklotimija . Ciklotimija (iskren. bezbrižan. popustljiv. estetičan) 8. bezosjećajan) Sizotimija povlačenje (primitivan. oprezan. osamljen. povjerljivost) Faktorskoj analizi ličnosti se zamjeri daje to matematička konstrukcija i da nije stvarno odražavanje ličnosti. plitkost u mišljenju) Emocionalno nestabilan (nezrelost. bezosjećajnost. jer kako ističe Katel. surov) Paranoja . smiren) 10. plemenit) 2.otvorenost (ljubazan. plašljiv. neurotičnost) Submisivnost (podčinjava se drugima. Dominantnost (želi da vlada. Surgentnost . Emocionalno stabilan (uravnoteženost. druželjubiv) 6. faktorska analiza je najsveobuhvatniji pristup tumačenja ličnosti. Ciklotimija . proračunat) Sizotimtja (krut. manje neurotičan) 4. kulturan. bezbrižan) 9. ljubazan. da se ističe. impulsivan.

vatra. Sangvinični temperament se odlikuje brzom reakcijom i slabim i kratkotrajnim osjećanjima. prema ovim predstavnicima su pokreti tijela. fiziognomisti ljude dijele na sljedeće tipove i njima odgovarajući temperament: 1. bljeđi ten i si. Endomorfan tip je puniji čovjek sa izraženim stomakom. Prema njemu. sluz. staloženi.Mada je faktorska analiza ličnost? egzaktan naučni pristup u tumačenju čovjeka. Galen to kasnije detaljnije razrađuje. Na osnovu opće konstrukcije tijela. usporeni pokreti. To su uglavnom mirni. stavovi i sposobnosti. Melanholični temperament sliči flegmatičnom jer ga karakterizira sporost u reakcijama i rijetko reagovanje. Njegova su osjećanja slabija i rjeđe se javljaju. Njega prema ovim zagovornicima karakteriše viscerotomni temperament. postoje ovi tipovi temperamenta: kolerični. četiri su osnovna soka koji utječu na ljudsko ponašanje: krv. Od toga kako se često izmjenjuju. Kolerici se brzo ljute i burno izražavaju svoju ljutnju. Takvi su ljudi bezbrižni i prijatni. Flegmatični temperament se odlikuje rijetkim i sporim reakcijama. Jedna od najstarijih klasifikacija ljudi prema temperamentu je ona koju je sačinio grčki Ijekar i filozof Hipokrat. voda. tako da više ovakvih znakova ukazuje na određeni tip emocionalnog reagiranja. Spoljni znaci na osnovu kojih se može suditi o temperamentu. geste i mimika. zbog čega su često u sukobu sa drugima. . sangvinični. 104 . Npr. Njih karakteriziraju jaka osjećanja i česta uzbuđenja. ali površno. Hipokrat kao osnovu za osjećajni život čovjeka uzima životne sokove. glas. Kolerični ljudi su oni koji imaju snažne i burne reakcije. flegmatični i melanholični. kojeg su intenziteta i kakvog su tona emocije. žuta žuč i crna žuč. Veliki grčki mislilac Aristotel je smatrao da temperament zavisi od spoljnog izgleda čovjeka. zavise osobine temperamenta. koliko traju. opća konstrukcija tijela. Sangvinici brzo mijenjaju raspoloženja. čitaju mnogo. Međutim. koju je kasnije upotpunio Galen. Prema toj klasifikaciji. Takvo su razmišljanje podržali "fiziognosmisti". teže ka ugodnostima. Prije Hipokrata Empedikle pokušava ljudsko emocionalno reagovanje povezati sa sastavom osnovnih elemenata od kojih je sastavljen svijet (zrak. ten. reakcije melanholika su u odnosu na flegmatika intenzivnije i duže traju. karakter. Temperament označava način i karakteristike emocionalnog reagovanja. slabo osjetljivi i slabo pokretljivi ljudi. zemlja). melanholičnom temperamentu bi odgovarao izraz lica sa vertikalnim crtama na čelu. Uglavnom reaguje na ono što se tiče njegove ličnosti. kosa. interesi. u stvarnom životu ljude mnogo češće procjenjujemo na osnovu širih dimenzija kakve su temperament. uživaju u jelu i piću. ali su skloniji veselom raspoloženju. Melanholik je inertan i zabrinut.

4. Ektomorfan tip ima nježne i duge kosti. energični su. Ovako stanovište ima osnovu. Ovakve osobe brže stiču 105 . Njegova tabela izgleda ovako: Emocije Brze Lagane Emocije Široka Uska Emocije Uzbudljive Umirujuće Jake Kolerik Melanholik Duboke Kolerik Melanholik Prijatne Sangvinik Flegmatik Slabe Sangvinik Flegmatik Površne Sangvinik Flegmatik Neprijatne Kolerik Melanholik Razlike u emocionalnom izražavanju se uglavnom pripisuju stanovitim razlikama u funkcioniranju vegetativnog nervnog sistema kod ljudi. mirnom je paralela flegmatik. Živahan čovjek po njemu odgovara sangviniku. široka ramena i niži rast. Ali. Njih karakteriše somatotomni temperament. Vunt Hipokratovu podjelu temperamenta koja je uglavnom kvalitativnog karaktera. jačina. stavovi). proširuje sa kvantitativnim dimenzijama ispoljavanja emocija. Kako su žlijezde sa unutrašnjim lučenjem pod direktnom inervacijom vegetativnog sistema i kako one luče hormone u krv. Te su dimenzije: brzina. jer čovjek nasljeđuje organsku osnovu. Ponašaju se stidljivo. mršaviji su i višeg su rasta. puni energije. Ajzenk ukazuje na introverziju i ekstraverziju kao primarne. odnosno imaju žive pokrete. Pavlov na sličan način objašnjava psihičko funkcioniranje čovjeka. istraživanja su pokazala da ljudske reakcije i ponašanje zavise i od cjelokupne strukture i organizacije ličnosti (motivi. neobuzdanom kolerik i slabom odgovara malanholik. Introverti brzo reagiraju i njihov je prag reakcije veoma nizak. izvorne crte koje se nasljeđuju kao reaktivnost i kondicionabilnost nervnog sistema. Mezomorfni tip ima razvijenu muskulaturu. teško uspostavljaju komunikaciju i teško se prilagođavaju. grudi su im isturene i spremni su za borbu. smatra se da su razlike u reagovanju nasljedne. Njihov temperament je cerebrotoman. Prosječan čovjek ima svojstva svih ovih tipova i takvih je najviše u ljudskoj populaciji. 3. interesi. pa i način fiziološkog funkcioniranja nervnog sistema. dubina i širina ispoljavanja emocija.2. Hipokratova podjela temperamenta poslužila je mnogim istraživačima kao polazište u istraživanju ove dimenzije ličnosti.

Model ličnosti prema H. ali se istovremeno teško i oslobađaju istih. Eisncka. Ekstraverziji odgovara nervni sistem koji reagira sporije i na jače podražaje. pa zato dolaze u konflikt sa društvenim normama. 18. J. J. međusobno nezavisna faktora: faktor intervertiranosti i ekstravertiranosti te faktor stabilnosti. Danas peovlađuje mišljenje da temperament zavisi od nasljednih predispozicija. koji smatra da su najvažnija dva osnovna. ali daje ispoljavanje podložno utjecaju okoline. Ovdje je prikazan model ličnosti H.uvjetni refleks i brže se uče samoobuzdavanju. 106 . Eisencku Uz pomoć faktorske analize pokušava se mnoštvo ličnih karakteristika svesti na manji broj osnovnih dimenzija koje se nazivaju faktorima. Oni su sporiji u sticanju uvjetnih refleksa. odnosno nestabilnosti. Sljedeća shema pokazuje odnos Hipokratove podjele i savremenih viđenja temperamenta: zabrinut pesimističan povučen nedruštven šutljiv INTROVERZTJ pasivan brižljiv razmišlja miroljubiv zauzda SI.

sa druge.) Najizrazitije i najubjedljivije manifestacije karaktera se očituju u cjelokupnoj aktivnosti pojedinca. Početkom 19. u svim njegovim postupcima i odnosima sa drugim ljudima. Jer kako i narod kaže "karakter se manifestira na djelu. On to naziva frenologija i tvrdi da se sposobnosti pa i karakter mogu procijeniti na temelju izgleda lobanje. i fizičke konstitucije. Konzistentno poštenje. 107 . Krečmer je ipak obazriviji jer kaže daje temperament više produkt naslijeđa a karakter odgoja.neiskrenost. Slično je i Ernest Krečmer tumačio povezanost crta ličnosti i karaktera sa jedne strane. jer ijedan i drugi pojam se odnose na karakteristično ponašanje pojedinca koje ga izdvaja od drugih.realno sagledavanje slike o sebi. Karakter je u tijesnoj vezi sa moralnim načelima jednog društva i manifestira se kroz konkretno ponašanja pojedinca. ličnost je širi pojam i u sebi obuhvata i dimenziju karaktera. Tako je Gilford iz niza svojstava kojima se obilježava karakter izdvojio sljedeće: a) b) c) d) Potreba za slobodom u djelovanju." Karakternih osobina ima mnogo i izražavaju se bipolarnim vrijednostima (škrt-darežljiv.neodgovornost. stoljeća Franc Gal ispituje vezu između oblika lobanje i duševnih poremećaja i genijalnosti. Potreba za samostalnošću. Najraširenije shvaćanje podrazumijeva sljedeće komponente kojima se određuje karakter: a) odnos prema samom sebi . Novija istraživanja karaktera se vrše pomoću faktorske analize.lijenost. Ljude je od davnina interesovalo koje su to crte koje određuju tipično ponašanje čovjeka. Tako je grčki filozof Teofrast dao opis oko pedeset karaktera na konkretnim ljudima Atine. Težnja za konformizmom. marlji- vost . d) odnos prema drugim ljudima .poštenje -nepoštenje.iskrenost . altruizam -egoizam. c) odnos prema socijalnim i etičkim normama ponašanja . lijen-marljiv i si.odgovornost . Ima shvatanja da je karakter isto što i ličnost. b) odnos prema radu i obavezama .KARAKTER Karakter predstavlja skup moralnih i voljnih svojstava čovjeka koja su se u toku života ustalila. Ličnost podrazumijeva i one crte koje su podložne mijenjanju. precjenji- vanje i potcjenjivanje slike o sebi. Međutim. dok je karakter jedan ustaljeni oblik ponašanja na osnovu kojeg možemo dosta pouzdano predviđati ponašanje pojedinca. tako da određuju njegov stav i ponašanje.

npr. osobi ili pojavi. Reckless.Religiozni interes ili interes za spoznaju misterije Boga. 1901). (M. Stavovi djeluju na ljudsko ponašanje. mišljenja itd.). / STAVOK Stav je psihološka kategorija koju su različiti autori različito definirali: Allport navodi preko 20 raznih definicija od kojih ističemo sljedeće: Stav je spremnost na pažnju ili akciju određene vrste. Špranger navodi ove interese: . Neprofesionalni interesi su pozitivan odnos prema različitim aktivnostima. . predodžbama i načinima ponašanja. kada neko ima interes za fudbal i aktivno ga igra i. Stavovi su socijalne dimenzije ličnosti jer se sticu učenjem. pozitivan stav prema nekoj osobi iskrivljuje percepciju o njenom stvarnom izgledu. 1931. što time dobiva pozitivnu ili negativnu vrijednost. čak i u uvjetima kada se promjene okolnosti koje su opravdavale neke stavove. Interes zavisi od sklonosti i uspjeha u nekoj aktivnosti.Politički interes ili interes upravljanja drugima. 1959. ali se može izražavati i pasivnim odnosom.INTERESI Interes je jedna od dimenzija ličnosti koja određuje pozitivan odnos pojedinca prema nekim predmetima i sadržajima. to podstiče ljude da ulažu dodatni napor da realiziraju svoje interesne težnje. npr.Estetski interes ili interes za lijepe i skladne sadržaje. Interes se može manifestirati u aktivnom djelovanju pojedinca da ostvari svoje težnje. ali i na psihičke procese percepcije. (Bujaš. . (J. . pamćenja. Postoje razne klasifikacije interesa. Furst. 108 . (W..M.Socijalni interes ili interes da se komunicira sa ljudima i da im se pomaže. zato interes može prerasti ujak motiv ljudskog ponašanja. Bitna je karakteristika stavova da se teško mijenjaju. Ako je uspjeh dobar. Stav je tendencija da se djeluje prema nečemu ili protiv nečega u okolini. Neki autori interese dijele na profesionalne i neprofesionalne. 1991.Teoretski interes ili interes za spoznajom istine. s druge strane. kada kao gledalac prati nogometne utakmice. Baldwin. Stav je tendencija pozitivnog ili negativnog reagiranja prema nekoj stvari.). Oni nose odraz određene kulture i individualnog iskustva. Stav je spremnost da se na određene predmete i situacije reagira sa sasvim određenim osjećajima.). Profesionalni interesi su u domenu zanimanja koje ljudi obavljaju i od nivoa tog interesa u dobroj mjeri zavise postignuća ljudi. .

Školska knjiga. Stav prema pojedinim nacijama ili prema nacionalnosti uopće. stavovi mogu biti pozitivni ili negativni.Načelno se stavovi dijele na lične i socijalne. Stav prema pojedinim religijama ili pitanju religija uopće. osjećanja i djelatne tendencije prema različitim sadržajima. Stav prema rasama. (valencija . Stav prema društvenom sistemu koji vlada u zemlji ili prema društvenim sistemima uopće. Iz toga će nastati osjećaj nelagode ili ljutnje (osjećanja) i on će možda svoju ljutnju glasno izraziti ili se brzo okrenuti od slike (djelovanja). Osim navedenih osobina neki autori navode i trajnost. Nikola Rot (1966) ovako klasificira stavove: Stav prema društveno važnim pojavama. Osobine stavova 1." (Maria Furst. 4.). primjerice. 3. neće primjećivati ritam i oblike boja. konzervatizam i dr. pa možemo govoriti o snažnim i slabim stavovima. Stav prema ralu i pitanjima razoružanja i Stav prema različitim socijalnim institucijama i problemima. Smjer stava je pozitivno ili negativno određenje spram nekih predmeta. prema apstraktnom slikarstvu negativan stav. Dosljednost je svojstvo da se usvojeni stavovi dosljedno izražavaju: prema ovom svojstvu. ljude možemo u načelu podijeliti na one koji su dosljedni u svojim stavovima i one koji nisu dosljedni. Marija Furst navodi primjer stava prema apstraktnom slikarstvu gdje se jasno vide navedeni aspekti: "Ako netko ima. Tako se prema ovom svojstvu ljudi značajno razlikuju. Stav prema sistemu odgoja. njegovo će opažanje takve slike (saznanja) biti usmjereno samo na to da u slici otkrije neki stvarni sadržaj. 109 . progresivnost. Stav je složena psihička kategorija koja se sastoji od saznanja. do onih koji ostaju na razini "misli". ali praktično ne djeluje. osobine stavova.stepen povoljnosti ili nepovoljnosti). od onih koji djeluju prema svojim stavovima. Intenzitet govori koliko su čvrsti pojedini stavovi. pojava. Djelotvornost stava je svojstvo da se djeluje u skladu sa svojim stavovima. jer se između dvije krajnosti nalazi jedan kontinuum. Što u stvarnom životu nije tako jasno razgraničeno. 2. Psihologija. 1995. Prema ovom kriteriju. svjesnost. Zagreb. Stav prema braku i porodici. osoba i si. univerzalnost.

da izbjegavaju rad i da su manje inteligentni od bijelaca. U odnosu na predrasude stereotipije su fleksibilnije i manje utječu na stvarno ponašanje ljudi. drugim rasama i si.. oni uvijek iznova izranjaju pri stjecanju novih znanja i pravi su teret. Tako je u SAD jedno vrijeme kod bijele većine vladala predrasuda da su crnci primitivni. 176. Predrasude i stereotipije Predrasude su najčešće negativni stavovi.. religiji. kod 110 . Stereotipije su također. Čvrstom i svečanom odlukom ih se treba odreći i bez ostatka osloboditi i očistiti razum. Mehanizam diferencijacije je obrnut proces u kome se iz jednog stava formiraju drugi stavovi.Formiranje stavova Allport navodi ove mehanizme u procesu formiranja stavova: 1. jer hoćemo da vidimo svijet u skladu sa našim stavovima. Jedna od najčešće primjenjivanih tehnika za mjerenje stavova je skaliranje ili vrednovanje stavova na osnovu valencije. nego emocionalno obojeni stavovi koji kao i predrasude mogu negativno utjecati na odnose među ljudima.). Kako predrasude često sadrže negativan i neprijateljski stav prema objektu. predmete i situacije. npr. 4. 1995. Diskiiminacija je tipičan primjer predrasude spram određenih rasa i etničkih grupa. Mehanizam traume je formiranje stava na osnovu jednog intenzivnog emocionalnog doživljaja. vrijednosni stavovi koji su emocionalno obojeni. 2. str. Stereotipija o Nijemcima da su čisti i marljivi. prema braku. Stereotipije iskrivljuju našu percepciju. to predstavljaju ozbiljan problem u društvenom ponašanju. Psihologija." (Maria Furst. Skala se sastoji od niza tvrdnji o kojima se osoba izjašnjava sa odobravanjem ili neodobravanjem. pojavi ili osobi uklapaju u jednu cjelinu kao stav. 3. a čak i kad se taj pristup i oslobodi. Mehanizam integracije je proces kojim se razni doživljaji o nekom predmetu. Predrasude su stavovi uvjerenja koji nisu zasnovani na činjenicama i kao takvi su veoma postojani. One su emocionalno obojene i sprječavaju nas da ispravno procjenjujemo ljude. Poznavanje stavova ljudi ima veliki praktični značaj Jer se mogu predviđati i kontrolirati ponašanja pojedinaca i grupa. Stereotipi su rijetko jednostavne konstatacije. sve dok ih ne budemo svjesni i po mogućnosti od njih zaštićeni. Ovaj mehanizam formiranja stavova je posebno prisutan u djetinjstvu kada djeca najčešće imitiraju roditelje i tako usvajaju od njih razne stavove.) kaže: "Idoli i pogrešni pojmovi uvijek su zaposjedali ljudski razum i na taj način priječili pristup istini. Mehanizam imitacije je ustvari učenje po modelu gdje se prihvaćaju gotovi stavovi oponašanjem značajne osobe. O predrasudi Francis Bacon (1561-1616. Na temelju toga se može zaključiti o stavu pojedinca. zbog čega se koriste različite tehnike za njihovo utvrđivanje.

ipak postoji jedno ustaljeno ponašanje koje je uvjetovano prisustvom.. Frojd kaže da čovjek ne predstavlja svjesno već nesvjesno biće i zato je.najčešće spominj u. Ego (lat. Zbog toga je ličnost jedna sinteza raznolikih psihičkih i fizičkih odlika. nad-ja) čini socijalni aspekt ličnosti. što kao integrativni faktor oblikuje individuu i njeno ponašanje. Id (lat. ja) je psihološki segment ličnosti koji traži realno i prihvatljivo zadovoljavanje onoga čemu teži nagon.rjtokuŠa^aj^^ teorij e koj e§e . tek u interakciji. u totalitetu kakav je ličnost imaju stvarni smisao i funkciju. id nastoji zadovoljiti nagone po svaku cijenu. On tumači da se ličnost sastoji iz tri segmenta koji se međusobno prožimaju. Superego (lat.instinktivni dio. odnosno to su norme. TEORIJE LIČNOSTI Postoji više teorija koje„.nekih pripadnika tog naroda može dovesti do negativnog stava prema drugimnarodima u smislu da su oni "prljavi i lijeni". za njega glavni pokretač ljudske aktivnosti podsvijest. Kao nasljedni i biološki segment. Suštinska je uloga superega da potiskuje ili na neki drugi način sprječava prodor ida iz nesvjesne u svjesnu sferu. Pitanja i zadaci: Razmisli o nekim predrasudama u našoj kulturi i objasni kako one utječu na ponašanje ljudi! Navedi stereotipije slične ovoj "Škoti su škrti"! JEDINSTVO LIČNOSTI Ličnost je nedjeljiva cjelina koja obuhvata sve psihofizičke karakteristike koje pojedinca izdvaja od drugih. smjerom i stupnjem pojedinih osobina. Nesvjesno je najdublji stra^ . Jedinstvo podrazumijeva međusobnu povezanost i usklađenost osobina tako da pojedinac normalno funkcionira. ideali i principi koje je pojedinac usvojio i na osnovu čega usklađuje svoje ponašanje. Samosvijest usklađuje različite težnje u jedno dosljedno ponašanje. Ličnost je određena i vlastitim samopoimanjem ili samosviješću. Psihička svojstva čovjeka koje smo razmatrali izolirano. ono) je najstariji dio ličnosti i predstavlja biološki . što mu daje karakter životinjskog nagona. Mada ne možemo govoriti o apsolutnoj dosljednosti. d_ FROJDOVA PSIHODINAMIČKA TEORIJdJLierfOSTI naznačiti one Frojd najveći značaj u svom objašnjavanju ličnosti daje nagonima i nesvjesnom dijelu ličnosti. ali i njihovom usklađenošću.

112 . preferira istraživanje pojedinca i njegovih specifičnih karakteristika. str. Oralni stadij traje do kraja prve godine života. Falični stadij se izražava u dječijem zadovoljstvu prilikom manipulacije genitalnim organima.tum i razina ljudske psihe. Prema Frojdu. destrukcija). Olport ovako definira ličnost: "Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizičkih sustava koji određuju njegovo karakteristično ponašanje i mišljenje. Prema grčkom mitu kralj 'Tebe Edip je neznajući da su mu roditelji. a tanatos je nagon ka smrti (agresija. Zato je osnovni cilj ove teorije da objasni ličnost pojedinca i da na osnovu toga predviđa njegovo ponašanje i njegov individualni razvoj. 1968." (Olport. Od toga na kakav način realizira osnovne biološke potrebe. "Edipov kompleks" kao težnja prema roditelju suprotnog spola i neprijateljstvo prema roditelju istoga spola.28). Frojd je razvio posebnu tehniku kojom je utvrđivao koji su to nesvjesni mehanizmi a koji utječu na neusklađenost funkcioniranja ličnosti. On razlikuje sljedeće stadije razvoja djeteta: 1. ego i superego su često u neskladu što dovodi do raznih obiika poremećaja ličnosti. žeđ. umjesto istraživanja općih karakteristika na velikom broju ljudi. Ova dva nagona produkuju energiju koju Frojd naziva libido. Na tom se stadiju formira tzv. Dijete na ovom stadiju pre- ko usta zadovoljava svoj seksualni nagon. 3. Prema Olportu. dok Olport sadašnjost tumači onim kako se pojedinac određuje prema budućnosti. zavisit će kakva će ličnost postati. rano djetinjstvo presudno je za psihodinamiku ličnosti. Frojd u prošlosti vidi objašnjenje sadašnjosti. Prema Frojdu ovaj je stadij posebno značajan za formiranje ličnosti. ubio svoga oca i oženio svoju majku. Od toga kako je pojedinac savladao ove stadije. Tehnika kojom se utvrđuju nesvjesni pokretači ponašanja zove se psihoanaliza. Eros je nagon koji održava život (glad. Id. 2.. Olport tumači daje svjesna motivacija osnovna determinanta ljudskog ponašanja. ličnost je složena od mnogo crta i zbog toga daje prednost kvantitativnom pristupu objašnjenja ličnosti umjesto dotadašnjeg kvalitativnog. seks). Personalistička teorija polazi od toga da je svaki čovjek zasebna individua i zbog toga. Dijete prolazi kroz različite faze zadovoljavanja svojih nagona. Analni stadij je tokom druge godine kada dijete doživljava najveće zado- voljstvo u defekaciji (velika nužda). On nesvjesno dijeli na: eros i tanatos. zavisi razvitak ličnosti. PERSONOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Ovu teoriju razvio je Olport. U odnosu na Frojda koji prenaglašava nesvjesno u čovjeku.

Olport jasno pravi razliku između pojma ličnosti i pojmova karakter i temperament. Nažalost. Naime. često se dešava da zbog raznih razloga ljudi ne mogu ispoljiti svoju ličnost. formirale su se evolucijom a ne individualnim razvojem pojedinca. fiziološke i psihološke procese. 113 . već težnju za prirodan rast prema potpunoj afirmaciji.Iz ove definicije može se vidjeti da ličnost nije produkt samo naslijeđa. prema Fromu. već da realno postoji i da ima svoju objektivnu egzistenciju koja se manifestira kroz neurološke. ali da mnogi to ne uspiju jer nemaju odgovarajuću društvenu okolinu. pa je smatrao da će tek takvo društvo omogućiti čovjeku da ispolji svoju pravu ljudsku suštinu. Za socijalnu teoriju možemo reći da jednostrano tumači razvoj ličnosti i idealizira čovjeka. za razliku od Frojda. Socijalna okolina je veoma značajna za razvoj ličnosti. pa stoga dolazi do sukoba sa okolinom. On kaže da je ličnost kompromis između biološke prirode čovjeka i normi koje postavlja društvo. Olport hoće da kaže da ličnost nije hipotetički konstrukt. što on naziva funkcionalna autonomija motiva. dok je biološki faktor zanemario. čovjek je svrhovito biće sa jasnim težnjama. From smatra kako čovjek ima sve pretpostavke da razvije svoje psihofizičke mogućnosti. Olport ne negira biološke potrebe. ali From je to prenaglašavao. Za razliku od Frojda. Naime. FROMOVA SOCIJALNA TEORIJA LIČNOSTI Erih From je prenaglašavao utjecaj društvene okoline na razvoj i formiranje ličnosti. tumači da čovjek nema destruktivni nagon. Ono što je nekada bila biološka potreba može postati autonoman samostalan motiv. Rodžers tumači da se čovjekov optimalan razvoj postiže kada mu se omogući da ispolji svoje mogućnosti. Ljudske potrebe koje nisu biološke prirode. on je bio pobornik humanističkog socijalizma. Kada u svojoj definiciji ličnosti upotrebljava termin "psihofizički sistem". ali one mogu formirati nove potrebe. Ličnost Rodžers dijeli na dvije komponente . On.organizam i pojam o sebi (vlastito ja). Njegova je teorija sociološki i filozofski odraz vremena i prilika u kojima je živi. Suština ove teorije je daje čovjek u suštini dobar i racionalan i da može djelovati i živjeti u harmoniji sa drugima i sa samim sobom. RODŽERSOVA FENOMENOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Prema Rodžersu. Olportova teorija ima nedostatak što zanemaruje utjecaj socijalne okoline a prenaglašava individualitet ličnosti.

Ovaj pravac je nastao kao zahtjev Votsona (J. Osnovne postavke ovog pravca su da je ljudsko ponašanje potpuno objašnjivo ako se poznaju spoljni utjecaji. Takav pristup stvara povjerenje pacijenta u terapeuta i on na sebe preuzima rješavanje svoga problema. jer je ponašanje potpuno zavisno od onoga što se zbiva u objektivnom svijetu. promjenljivi gestalt ili cjelina. jer introspekcija. ali nužno u svijesti. Watson) da se u psihologiji mogu koristit samo objektivni podaci.. to je jedan proces. ali je u svakom času jedan specifičan entitet" (Rodžers. Drugim riječima. ali i kao značajno teorijsko spoznavanje složenog fenomena kakav je ličnost. 1959. Ova se percepcija sastoji od svijesti o svom postojanju ("Ja jesam") i svijesti o svojoj funkciji ("Ja mogu"). a Skiner je najpoznatiji predstavnik tog pravca.. Njegova teorija je prihvaćena u psihološkoj praksi kao iskustvo. Pojam o sebi je svjesna percepcija sebe i svojih svojstava. Fenomenalno polje je subjektivni svijet koji se sastoji od svjesnog i nesvjesnog dijela.. 200). koja je bazirana na subjektivnim iskustvima i smatrana osnovnom metodom u psihologiji. nedirektivna terapija.vlastito ja nije neki homunkus ili mali čovjek u glavi koji nas doživljava". Vlastito ja Rodžers tumači kao: "Organizirani. U samom toku nedirektivne terapije terapeut se ne suprotstavlja pacijentu nego mu povlađuje i ohrabruje ga u sagledavanju situacije. nedirektivna terapija više pažnje posvećuje trenutnoj situaciji pojedinca. Vlastito ja se razvilo iz fenomenoloskog polja na osnovu vlastitog iskustva pojedinca.Organizam je sve ono što je u datom trenutku dostupno svijesti i što se događa u samom organizmu. On ovo iskustvo naziva fenomenalno polje. To je cjelina ili geštalt koja je dostupna svijesti. Rodžers je dao veliki doprinos u spoznaji ličnosti. to je simbolizacija ukupnog iskustva pojedinca. to je psihologija potpunog determinizma. 114 . nego što se bavi njegovom prošlošću. Rodžers je na osnovu svojih spoznaja o strukturi i dinamici ličnosti razvio posebnu terapijsku tehniku tzv. ne može pružiti takvu objektivnost. B. Ovo je oblik površinske terapije u kome terapeut pomaže pacijentu da "sazri" ili da "psihološki poraste" kako bi ubuduće sam mogao razriješiti svoj problem. BIHEVIORISTIČKA TEORIJA LIČNOSTI Biheiviorizam je danas najrašireniji pravac u psihologiji. konceptualni gestalt koji tvore percepcije karakteristika samog sebe ili mene. što predstavlja cjelokupno iskustvo pojedinca. U odnosu na psihoanalitički pristup. Kako to voli da kaže Rodžers: ". To je fluidni. konzistentni. str. o samom sebi ili meni i precepcije odnosa samog sebe ili mene prema drugima i prema različitim aspektima života zajedno s vrijednostima koje su im pridružene.

1947. Polazišna osnova Ajzenkove teorije su empirijska iskustva koja se mogu objektivno utvrditi. utvrđivati uzročno-posljedične veze i na temelju toga predviđati ljudsko ponašanje. ali joj se zamjeri što u determiniranosti ljudskog ponašanja izostavlja naslijeđe i biološke faktore.Bihevioristička teorija ličnosti usmjerena je na izučavanje ljudskog ponašanja kao objektivne realnosti. Na ovom je nivou veći stupanj uopćavanja. Skiner smatra da nije cilj niti jedne nauke da samo objašnjava pojave. Oni imaju najniži nivo generalizacije. prema njemu. gdje je S podražaj. Na ovoj razini ličnosti susreću se tipovi ličnosti kao korelacija i organizacija osobina ličnosti. Viši nivo su oblici ponašanja koji su uobičajeni odgovori pojedinca u istim ili sličnim situacijama. već ga treba tumačiti. Dakle. Utvrđivanje osnovnih faktora ili dimenzija. afektivni sektor (temperament) i somatski sektor (konstitucija) (Ajzenk. Ajzenk faktorskom analizom iz mnoštva manifestacija ljudskog djelovanja izdvaja manji broj faktora koji. DIMENZIONALNA TIPOLOGIJA LIČNOSTI Ovu teoriju je razradio američki psiholog Ajzenk. Na temelju empirijskih istraživanja a postupkom faktorske analize. Ajzenk je faktorskom analizom utvrdio sljedeće fundamentalne dimenzije ličnosti: 115 .. a R odgovor ili ponašanje.25). To Skiner prikazuje formulom S-»R. ona nastaje i razvija se kroz funkcionalnu interakciju četiri glavna sektora u koje su organizirani ovi obrasci ponašanja: kognitivni sektor (inteligencija). čine osnovu psihičkog života. 2. eksperimentalnom istraživanju i fiziološko-neurološkim spoznajama psihičkog života. 3. kako ih on zove. 4. str. Njegova definicija ličnosti glasi: "Zbir aktualnih i potencijalnih obrazaca ponašanja organizma koji su determinirani nasljeđem i okolinom. ponašanje je funkcija podražaja iz objektivnog svijeta. konativni sektor (karakter). Ajzenk je utvrdio da u ličnosti postoje četiri nivoa : 1. Tu susrećemo osobine ličnosti koje su povezane sa dvije ili više navika reagovanja u sličnim situacijama. Ajzenkova dimenzionalna teorija se oslanja na rezultatima faktorske analize. Pojedinačni postupci ponašanja kao odgovori na različite podražaje. Bihevioristička teorija je zasigurno najegzaktniji pristup u objašnjenju ljudskog ponašanja. omogućuje kompleksno sagledavanje i definiranje ličnosti. koje se može egzaktno utvrditi i mjeriti na osnovu informacija o promjenama u objektivnom svijetu. Na ovom je nivou najveći stupanj generalizacije. pa tako i psihologija ne može samo objašnjavati ljudsko ponašanje.

apatija i da pate od labilnosti autonomnog živčanog sustava. nervozni. dok su neki živčani sistemi jaki (reagiraju na jače podražaje i teže se umaraju). Dao je veliki doprinos u objektivnom sagledavanju i utvrđivanju osnovnih dimenzija ličnosti pa se uz Katela smatra najboljim poznavaocem multidimenzionalne teorije ličnosti. U njihovoj tjelesnoj konstituciji dominira vertikalni rast nad horizontalnim. Neke od teorija smo ranije naznačili zbog toga ih nismo zasebno predstavljali. sposobnost naprezanja je slaba. Seldon. obuzeti osjećajem manje vrijednosti. "(Ajzenk. dok u drugoj sredini se možda takve osobine mnogo ne cijene pa se ni ličnost neće smatrati zbog toga zrelom. (I-E faktor) b) Neuroticizam . . Lewin . postoje neka svojstva koja se cijene u većini kultura i zbog kojih se ličnost smatra zrelom. a razina aktivnosti holinesteraze visoka.stabilnost (N faktor) i c) Psihoticizam (P faktor).Kognitivna teorija ličnosti. Naslijeđu pripisuje i razlike u mogućnosti učenja.introverzija. iritabilnosti. str. pa ako ih ličnost posjeduje.). nalazimo da ih karakteriziraju opsesivne tendencije.Topološka teorija ličnosti.Konstitucionalna teorija ličnosti. Ajzenk smatra da se ličnost formira socijalizacijom na osnovu bioloških datosti nervnog sistema. 116 . . Prema njihovim vlastitim izjavama njihovi osjećaji mogu biti lako povrijeđeni. 1947. Njihova inteligencija je relativno visoka. .. U nekoj društvenoj i kulturnoj sredini cijene se određena svojstva. pate od nesanice. zato smo u ovom kratkom pregledu iznijeli neke od teorija koje najbolje pokazuju tu genezu razvoja znanstvene teorije ličnosti. Ajzenkova teorija ličnosti predstavlja pokušaj objedinjavanja fenotipskog i genotipskog pristupa u proučavanju iičnosti (utjecaj naslijeđa i socijalne okoline). Keli. Na području proučavanja ličnosti ostvarena je sinteza teorijskog i empirijskog rada. njihov rječnik izvrstan i oni su obično uporni. Muraj. 246. onda se smatra daje zrela. Maslov. odani sanjarenju. Sekrecija slina je inhibirana. Ajzenk ovako opisuje neurotičnog introverta: "Pokazuje tendenciju razvijanja simptoma anksioznosti i depresije. mušičavi. oni su u društvu smeteni. u socijalnim se zbivanjima drže u pozadini. ZRELA LIČNOST Pojam zrele ličnosti zavisi od konkretnih društvenih i kulturnih prilika.Motivacijska teorija ličnosti. On ne zanemaruje naslijeđe i govori da su neki živčani sistemi slabi (reaguju na slabije podražaje i lahko se umaraju).. Potrebno je istaći da i sljedeće teorije zaokupljaju pažnju savremenih psihologa: . Pa ipak. Općenito oni su točni ali polagani.Humanistička teorija ličnosti.a) Intraverzija .

U jednom istraživanju utvrđivana je razlika između ličnosti za koje se smatra da su zrele i onih za koje se načelno smatra da su nezrele. PROVJERI SVOJE ZNANJE Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta.bolje organizuju svoje aktivnosti. tolerantnije.bolje prosuđuju druge i sebe. utvrdio da su sljedeće osobine karakterizirale te ljude: realna procjena stvarnosti. . visok stupanj tolerancije. hiperprostorom. . Dobijeni rezultati pokazuju u čemu je vrijednost zrelih ličnosti: . socijalna funkcionalnost.otpornije su na poteškoće. Danas postoji veliki broj psiholoških instrumenata kojima se utvrđuju pojedini segmenti ličnosti. .odgovornije su. objektivna procjena sebe i drugih. . uvažavanje drugih ljudi i posebno izražena kreativnost u svojoj struci. Koji su to modaliteti? Sta podrazumijevamo pod pojmom crta ličnosti? Koje crte spadaju u dimenziju surgentnosti i desurgentnosti? Na osnovu čega dijele temperament fiziognomisti? Koje su primarne crte na koje ukazuje Ajzenk? Definiši karakter! Koja je svojstva koja obilježavaju karakter Gilford izdvojio faktorskom analizom? Kako glasi Sprangerova klasifikacija interesa? Kako Bujaš definira pojam stav? Obrazloži svoj stav prema ratu! Koja je svrha poznavanje ljudskih stavova? Koja dva nagona prema Frojdu stvaraju libido? U čemu se ogleda razlika u shvatanju ličnosti između Frojda i Olporta? Koja od teorija prenaglašava utjecaj socijalne okoline na razvoj ličnosti? Koja je glavna zamjerka biheviorističkoj teoriji ličnosti? Opisi neurotičnog introverta prema Ajzenku! Sta karakteriše zrelu ličnost? 117 . empati-čan stav. smisao za humor. ali zrelost ličnosti se ne može na takav način utvrđivati. . jer nijedna ličnost nije u svim aspektima potpuno zrela. odsustvo diskriminacije ljudi po etičkim i vjerskim osnovama. spontanost. Maslov je analizom biografija većeg broja značajnih ličnosti iz prošlosti i savremenika. povjerljivije i manje neurotične.upornije su u realizaciji svojih ciljeva. Navedi te momente! U čemu se ogleda dosljednost ličnosti? Obrazloži sljedeću formulu : R=f(RxS)! Katel ličnost objašnjava tzv.imaju stabilne etičke principe i vrijednosti.

utjecaj izvjesih psiholoških faktora na razne socijalne situacije i pojave. Jer. a sve to zajedno i još dosta toga što nismo nabrojali čini društvo.utjecaj socijalnih faktora na pojedine segmente ličnosti i na formiranje kompletne ličnosti. Staje socijalna psihologija? Socijalna psihologija je psihološka disciplina koja proučava ponašanje pojedinca u društvu. Kreč i saradnici tvrdi daje izolovani pojedinac obična fikcija. ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE Čovjek je društveno biće i zato se ne može proučavati izvan zakonitosti koje vladaju u društvu. U procesu socijalizacije jezik igra značajnu ulogu.) Za čovjekovo ponašanje od velike su važnosti norme ili ustaljena pravila koje društvo nameće pojedincu. pojave i stanja i na taj način usmjerava svoje ponašanje u skladu sa normama okoline. mnijenje i si 118 .. različit jezik itd. . Posmatramo li različite države i različite narode.ponašanje ljudi u različitim socijalnim situacijama. Zato s pravom D.9. pojedinac započinje svoj život u društvu koje ima svoje običaje. jer njime se dijete uči da tačno imenuje i definiŠe određene predmete. svoje institucije i svoj jezik." {Pojedinac u društvu. pa on nastavlja " Bilo da proučava čovjeka u labaratoriji. politiku. Ovaj je proces postepen i odvija se putem imitacije. 8. na klinici ili gomili. svoju kulturu i svoju proizvodnju materijalnih dobara. Sta je predmet izučavanja socijalne psihologije? Socijalna psihologija razmatra: . dok se organizovanim i intencionalnim odgojem čovjek oblikuje i organizovano usvaja vrijednosti konkretnog društva. bilo da proučavamo njegovu sposobnost za pamćenje. Sljedstveno svaki čovjek živi u društvenom svijetu i zato nijedan psiholog ne može da proučava ponašanje čovjeka kao vandruštvemog bića.. čovjek rođenjem ne donosi nikakve izgrađene stavove i utvrđene obrasce ponašanja. mi studiramo ponašanje čovjeka kao učesnika u događajima interpersonalnog ponašanja.. Naime. na jezik. pokazani uspjeh na testu inteligencije ili njegovo pohađanje crkve. Zato ćemo u ovom odjeljku dati osnovne naznake socijalne psihologije jer ona razmatra ponašanje čovjeka u društvu. različitu kulturu. str. . On to stiče procesom socijalizacije. zakone i norme. uočit ćemo da uglavnom imaju i različite zakone. prvenstveno proučavanje stavova i grupnog ponašanja. identifikacije kao neorganizovanih i funkcionalnih postupaka. sugestije. što ne može a da ne ostavi odraza i na pojedincima koji žive u tako različitim društvenim i kulturnim sredinama.

jake volje. siguran u sebe. da bismo shvatili i predviđali ponašanja pojedinca u grupi. voda koji naređuje i usmjerava. ne stoji u. ne smeta mu ako je upadljiv. pamćenje. Zato da bi se shvatila sva raznolikost čovjekovog socijalnog ponašanja. Ovu osobinu interpersonalnog reagovanja treba shvatiti uvjetno. daje prijedloge na skupovima. teži vlasti. Zato je društveno ponašanje pojedinca u zavisnosti od njegovog načina interpersonalnog reagovanja. mišljenje. interpersonalno ponašanje. pozadini. da obavlja ? oslove na svoj način. INTERPERSONALNO PONAŠANJE Interpersonalno ponašanje je način kako pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. silom krči sebi put. Svaki Čovjek se u nekim situacijama ponaša agresivno. Više voli da pravi vlastite planove. Kreč i saradnici navodi neke od osobina interpersonalnog reagovanja: Dispozicija za uloge Nadmoćnost (društvena plašljivost). Društvo utječe na pojedinca različitim sadržajima i postupcima. Brani svoja prava. 119 . ne drži jezik za zubima. Kao sredstva namjernog utjecaja društvo koristi različite oblike verbalne i neverbalne komunikacije koja se ostvaruju kroz proces interpersonalnog ponašanja. Organizuje grupe. potrebe. ne traži ni podršku ni savjet. jer ni jedna se osobina ne izražava na principu "sve ili ništa". Npr. Naime. emotivno dovoljan sam sebi. Pun pouzdanja. Društvena inicijativnost (društvena pasivnost). nužno je upoznati osnovne zakonitosti psihičkih procesa (percepcija. Dominantnost (submisivnost). samouvjeren. Nezavisnost (zavisnost). socijalnog učenja (utjecaj okoline) i lične "historije" njegovih uspjeha i neuspjeha u realizaciji svojih ciljeva (ostvarenja potreba). uporan. OSOBINE INTERPERSONALNOG REAGOVANJA D. Njega karakteriše relativna dosljednost i specifičnost u reagovanju spram drugih. potrebno je znati osnovne principe opće psihologije. ali kod nekih je pojedinaca ta reakcija izraženija.Socijalna psihologija temelji se na spoznajama opće psihologije. itd.). "agresivnost" kao interpersonalna dispozicija pojedinca je ponašanje koje se pokazuje u mnoštvu raznovrsnih situacija. Interpersonalno ponašanje je plod bioloških datosti (naslijeđa). Sa stanovišta intencionalnog odgoja (namjerni utjecaji) najvažniji su postupci uvjeravanja i prinuda. preuzima vodstvo. osjet. tj. a koje je izraženije nego kod drugih ljudi.

ne umije da sarađuje. vjeruje i povjerljiv. traži priznanje i aplauz. a neke mogu biti prisutne u većini socijalnih interakcija. Učestvuje u društvenim poslovima. U svakoj vezi nalazi razlog za takmičenje -drugi su rivali koje treba poraziti. osjeća se nelagodno ako se razlikuje od drugih. jer se osobine razlikuju po raznim dimenzijama. Saosjećajnost (nesaosjećajnost). Zato se osobine interpersonalnog reagovanja razlikuju po stabilnosti.Sociometrijske dispozicije Prihvatanje drugih (odbijanje drugih). ima ljubazno. svađalica. Izražajne (ekspresivne) dispozicije Takmičarstvo (netakmičarstvo). brani žrtvu nepravde. otvoren i pristupačan. topao. ističe se i neobično ponaša da bi privukao pažnju. Egzibicionizam (povučenost). plemenito ponašanje. npr. predusretljiv. kod nekoga će se ispoljavati u verbalnoj agresiji (svađanje) a kod nekog u fizičkom napadu. ljuti se kad ga drugi posmatraju na radu. Društvenost (nedruštvenost). U neprilici je kad ulazi u sobu pošto su drugi sjeli. uveličava sebe. voli daje s ljudima. Zainteresovan za osjećanja i potrebe drugih. predviđa slabosti i vidi najbolje kod drugih. Druge napada neposredno i posredno. odnosno može imati različite karakteristike. a) Stabilnost interpersonalnog reagovanja utvrđujemo praćenjem ponašanja pojedinca u određenom vremenskom intervalu. KARAKTERISTIKE OSOBINA INTERPERSONALNOG REAGOVANJA Samo poznavanje osobina interpersonalnog ponašanja nije dovoljno za objašnjenje i predviđanje ponašanja pojedinca. oponent. prodornosti. neke se osobine ispoljavaju samo u izuzetnim situacijama. Prezauzetost sobom (društvena ravnoteža). Nakon 20 godina te osobine bile su relativno stabilne. lahko pristupa drugima. Dobroćudan. osobina izražajne dispozicije "agresivnost" se kod različitih pojedinaca može različito manifestirati. Agresivnost (neagresivnost). pokazuje izazivačku zlovolju prema vlasti. pretjerano pati od treme. stvara mnoge druge veze. koleba se da li se umiješati u grupnu diskusiju. Npr. dosljednosti i strukturi. Ne rasuđuje u zauzimanju stava prema drugima. 120 . sklon popuštanju. b) Prodornost osobina interpersonalnog reagovanja se odnosi na intenzitet ispoljavanja u realnom ponašanju pojedinca. Tako je Maslov pratio 300 zaručenih parova u osobinama samopouzdanja i društvenosti. U ponašanju i odavanju štrči i razmeće se. Ljubaznost (neljubaznost). kod nekoga to može biti stalna forma ponašanja a kod nekoga povremena i si. Naime.

Odnosi među Članovima psihološke grupe su uzajamno zavisni (ponašanje svakog Člana utječe na ponašanje drugog) i veže ih zajednička ideologija (vjerovanje..) Društvene organizacije čini više psiholoških grupa povezanih radi ostvarenja zajedničkog cilja. 121 . Nivo dosljednosti se mjeri povezanošću (interkoleracija) ocjena te osobine u različitim situacijama u kojima se pojedinac nalazi. zadovoljenje seksualnih potreba. FUNKCIJE GRUPA U grupi pojedinci mogu realizirati svoje različite potrebe (zaštita od spoljnih prijetnji. . pribavljanje hrane.. susreti s drugima na njihovom terenu ili gdje su njihovi interesi. . . .dobijanje inspiracije i stimulacije.). .uklanjanje iz domaće napregnute situacije.kupovina u gradu gdje se putuje. . Kako interpersonalno reagovanje određuje Čovjekovo ponašanje i njegov odnos sa drugima.c) Dosljednost je kao karakteristika posebno bitna jer na neki način ukazuje na moguće ponašanje pojedinca u sličnoj situaciji.obrazovanje. Plats i Miler navode šarolikost ciljeva zbog kojih su pojedinci u društvenim grupama: .status i prestiž.dobijanje posla.susreti sa prijateljima. .od njih se to očekuje. Interpersonalno reagovanje pojedinca zavisi od saznanja koje čovjek ima o svijetu koji ga okružuje i potreba i načina kako ih zadovoljava. GRUPNO PONAŠANJE Grupa je dva ili više pojedinaca koje vezuju zajedničke karakteristike. to ćemo ukratko istaći osnove funkcioniranje grupe. . norme. samoaktualizacija i si. vrijednosti. Te grupe mogu biti psihološke i društvene organizacije. što na neki način određuje funkciju grupe.plaćeni su za to. . . d) Struktura je zbir ocjena za jednu osobinu i ona ukazuje na nivo pojedine osobine kod pojedinca. .to zahtijeva njihov gazda ili organizacija.putovanja.oslobađanje od dosade. provođenje praznika i odmora. Tako Gibl.

do neformalnih grupa gdje dvije osobe mogu zauzimati isti položaj (rekreativne grupe). za razliku od mase ili mnoštva. Statusni simboli imaju smisao da članovi grupe mogu lahko zapaziti poziciju pojedinca i da se ponašaju u skladu sa propisanom normom. Psihološke grupe bolje funkcioniraju ako imaju manji broj Članova. stvaralačke grupe. društveno-akcione grupe. Socijalna grupa ima svoju strukturu i norme. vojna jedinica. gdje su jasno propisane dužnosti svakog člana. Ponekad su statusni simboli važni za jačanje identifikacije sa grupom. Unatoč tolikoj raznolikosti potreba pojedinaca. U odnosu na broj članova se spominju velike i male grupe itd. Neki autori uzimaju i druge kriterije za diferencijaciju grupe. STRUKTURA GRUPE Da bi grupa mogla realizirati svoje ciljeve. Kreč navodi primjer kada su statusni simboli sami sebi svrha: 122 . U toj saradnji različiti članovi imaju različite uloge koje vremenom postaju ustaljen sistem međusobnih odnosa. U odnosu na cilj kojeg pojedinci ostvaruju u grupi. Jedinstveni cilj grupe određuje i osnovnu funkciju grupe. VRSTE GRUPA Grupa je. Članovi grupe imaju izdiferencirane položaje koji određuju status pojedinca u grupi. kako je to u vojsci. Zato kažemo da strukturu grupe čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe. Status pojedinca u grupi može biti formalno označen. U nekim grupama hijerarhija je okomita i koncentracija vlasti je u vrhu. vežu ih mnogostruke veze. Grupe se međusobno značajno razlikuju prema svojoj strukturi. dok se opet u nekim grupama vlast raspoređuje na članstvo. članovi grupe moraju međusobno sarađivati. grupa može imati zajednički cilj kojem teži i koji podržavaju svi njeni članovi. odnosno hijerarhijski položaj. Upravo to i određuje vrste grupa. tako se spominju primarne grupe (porodica. razlikujemo: radne grupe.Iz ovog primjera smo vidjeli da su različite potrebe pojedinaca u grupi. D. razred). Mala se grupa zbog toga definiše kao socijalna jedinica koju čini ograničeni broj pojedinaca. kohezivna skupina u kojoj pojedinci imaju zajednički cilj. jer je tad veći međusobni utjecaj članova grupe. Hijerarhijska struktura grupe određuje položaj pojedinca u grupi. grupe koje pružaju zadovoljstvo. od onih Čija je struktura izrazito formalna.

Članovi grupe mogu formalnog vođu prihvatiti kao daje to njihov izbor. jer svi članovi grupe su na izvjestan način vođe. vojne jedinice) vođu najčešće određuje neko izvan grupe. bijeli mantil. tako i članovi grupe mogu da utječu na vođu. U formalnim grupama (npr." UTVRĐIVANJE STRUKTURE GRUPE Najčešći postupak kojim se utvrđuje struktura grupa je sociometrijska analiza. prihvatanja i neprihvatanja članova grupe koristi se grafički metod. Svaka kultura i svaka grupa ima različite predstave o tome kakav bi trebalo da bude "pravi vođa". zamijenjena je malo-pomalo funkcijom statusnog simbola. Prvobitna funkcija laboratorijskog mantila kao korisne haljine koja štiti kožu i odjeću od oštećenja u laboratoriji.. pa je jedan od njih. Sociometrijska analiza pruža podatke o položaju pojedinaca u grupi i frekvenciju dodira. Ovim se postupkom može otkriti kako." "Čist. radi spasa dostojanstva. Oni koji nisu dobili stolicu."Prije nekoliko godina jedna je kompanija otvorila u Dalasu svoj novi ogranak s pet novih potpredsjednika koji su smješteni u istovjetne kancelarije. ali se dešava da takvo vodstvo nije prihvaćeno u grupi.. univerzalno je priznat kao uniforma naučnika. Od svakog člana grupe se traži da se izjasni o tome s kim bi najradije sarađivao na nekom poslu. Moreno je razvio ovu metodu za utvrđivanje međusobnog prihvatanja ili neprihvatanja članova grupe. Za prikazivanje strukture sviđanja i nesviđanja. 123 . članovi sami biraju vođu. Vodstvo je kvantitativna varijabla. kupio stolicu za svoj novac i krišom je unio u svoju kancelariju. koliko i s kim članovi grupe komuniciraju i sarađuju. Za četiri dana svi potpredsjednici imali su već pribor sa tri pera. VODSTVO U GRUPI Vođa je onaj član grupe koji utiče na njenu aktivnost. Članovi grupe koji imaju najveći utjecaj na grupu su vođe. koji seže do koljena. odnosno s kim nikako ne bi sarađivao. Sve je bilo mirno dok jedan nije upotrijebio svoj potrošni fond da pribor za pisanje s jednim perom zamijeni s dva pera. U grupama u kojima ne postoji neki jasno propisani sistem postavljenja vođe. sociogram. Vodstvo je interpersonalno ponašanje jer kako vođa može da utječe na ponašanje Članova grupe. tzv. Jedna velika Čikaška kompanija izazvala je poveću krizu prije nekoliko godina kad je nabavila novi tip stolice sa uspravnim naslonom kako bi ih dva-tri njena rukovodioca isprobali. osjećali su se bijedno.

19. Glavne funkcije su: izvršna. vrhovni je pokretač i sudija. Ovaj tip vodstva ima vertikalnu hijerarhiju u kojoj je vođa u kontaktu sa vođama drugoga reda. odnosi se na ponašanje vođe u situaciji kad se grupa nalazi u krizi. između kojih ima više prelaza. Njemu također ne odgovara saradnja među članovima grupe. nagrađivanje i kažnjavanje i arbitraža među članovima grupe. Tako neki autori funkcije vodstva dijele na glavne i sporedne. kakav je autokratski vođa. de mokratski vođa je agent ili predstavnik grupe. diriguje aktivnošću Članova. Proširuje svoju odgovornost i na druge članove te podstiče kohe ziju grupe. ideolog. određivanje politike grupe. zbog čega i podstiče segregiranu strukturu grupe. Razmatrajuće ponašanje. 2. Na ovaj se način formira "dvorska garda". "tjelohranitelji" i si. zahtijeva od članova da se pridržavaju normi. pogodna za agresiju i sukobe među članovima grupe. motivisanjem članova grupe održava se unutrašnja harmonija. si. s vođom u sredini i sa malo veza među članovima. Vođa koji dobija visoke ocjene za ponašanje u kriznoj situaciji traži nove ideje.. sam nagrađuje i kažnjava. U sporedne funkcije se ubrajaju: spoljni simbol grupe. kontrola unutrašnjih odnosa. predstavljanje grupe. Atmosfera u ovakvim grupama je napregnuta. Ovakav vođa pokazuje obzir prema članovima. Autokratski vođa ima apsolutnu vlast. Demokrata nije za isključivu vertikalnu hi jerarhiju i zbog toga ne dozvoljava specijalne privilegije. planove. planiranje. nagrađuje ih. Sociogram vodstva ® 124 . "žrtveni jarac" i si. ne savjetuje se sa ostalim članovima. pristupačan je članovima grupe. očinska funkcija.FUNKCIJE VOĐE Funkcije vođe zavise od vrste i strukture grupe. Za razliku od diktatora. AUTOKRATSKO I DEMOKRATSKO VODSTVO Autokratsko i demokratsko vodstvo su dva diajametralno suprotna načina rukovođenja. Ovakvom vođi odgovara apsolutistička funkcija i zato ju podupire. Demokratski vođa podstiče ostale članove da učes tvuju u određivanju ciljeva i planova grupe. naglašava skladne unutrašnje odnose. PONAŠANJE VOĐE Holpin i Vajner su faktorskom analizom utvrdili dvije nezavisne dimenzije ponašanja vođe: 1. Započinjanje i usmjeravanje. Sociogram takve grupe je u obliku zvijezde. svi služe da održe status vođe. sam određuje politiku. istrajava na svojim naređenjima.

Manje u svojim istraživanjima ustanovio da su vođe: . . KARAKTERISTIKE VOĐE Rađena su mnogo istraživanja da se utvrdi koji su to pojedinci i kakva svojstva treba da imaju kako bi mogli upravljati ljudima. 3.Bez demokratskog vođe grupa može izvjesno vrijeme funkcionirati.imaju veću iterpersonalnu senzitivnost. Struktura autoritarnog vodstva u maloj (a) i većoj grupi (b). . struktura demokratskog vodstva u maloj (c) i većoj grupi (d) Kako članovi grupe vide vođo? 1. 20. Vođa mora biti opažen kao "najbolji od nas". Prije bi se moglo reći da karakteristike vođe zavise od sastava grupe i vrste zadatka koji je pred grupom. Tako je u jednom eksperimetu od četiri osobe zatraženo da raspravljaju o jednom problemu. Međutim. SI. Vođa mora biti opažen kao "većina nas". Tada su eksperimentatori instruirali ispitanike da će im se paliti zelena sijalica kada se jave za riječ i daju konstruktivan prijedlog za rješenje problema. U demokratskoj grupi je veća motivacija za rad. U toku eksperimenta ispitivači 125 . Utvrđeno je da se pojedinci koji više govore mogu nametnuti za vođu u grupama čiji se članovi još dovoljno ne poznaju.usklađeni] i. dok kod autokratskog se grupa "ruši ko kula od karata". a crvena sijalica kada njihovi prijedlozi nisu dobri. Vođa mora da odgovara očekivanjima sljedbenika.fleksibilniji. Vođa mora biti opažen kao "jedan od nas". 2. i ustanovljeno je koji ispitanik najmanje govori. . 4.manje konzervativni. Svaki od ispitanika mogao je da vidi samo svoje sijalice.dominantniji. . iskustva govore da su neke osobine češće kod vođa nego kod članova grupe. Rezultati su ukazali da ne postoje osobine ličnosti koje bi ukazivale na vođu u svim situacijama.

Quelch5 koji kaže: "Inteligentni mladi ljudi savladaju velike količine brojki. sigurniji u sebe. pohvale i nagrade. član 126 . nego kad se neko sprema da postane inženjer u automobilskoj industriji i da tamo konstruira bolji klip. radnik u fabrici. kako kaže Caraeige. u pismenoj i usmenoj komunikaciji. zbog čega ih ostali češće biraju za vođe. Osim međusobnog takmičenja postoji i saradnja. Tako navodi mišljenje prof. pa je stoga "i u dobru i u zlu uvijek i zasvagda član grupe ". prelazi se na zajedničko korištenje potrebnih informacija. Rampav kaže: "Nije dovoljno da budeš direktor. a to je moguće naučiti. Međutim. iskustva su pokazala da se i vodstvo može naučiti. niti jednostavnija. analiziraju tržišta. on je prije svega vođa. izvan kontrole grupe. ali da nema nekih posebnih karakteristika koje bi bile zajedničke svim vođama. ljudi postaju bogatstvo tvoje firme. ali će zato na području međuljudskih odnosa nastava na Harvardu pretrpjeti korjenite promjene. J. a seljaci se mogu žrtvovati. u izvjesnom smislu. U tom području potrebno je poboljšanje. ambiciozniji i objektivniji u procjeni situacija. Umjesto tajnosti. ide se u rizike. u timskom radu i u drugim ljudskim vještinama. ali će istrčati onaj jedan dodatni krug samo radi priznanja." "Važan je kralj. Čovjek se po prirodi ne rađa da bude vođa. Ljudi mogu naučiti da u svom životu rezultatima postignu zadovoljstvo." "Ljudi rade za novac. D. Većina istraživača slaže se da su vođe inteligentniji od prosječnih članova.su namjerno manipulirali i ispitaniku koji je prije najmanje govorio stalno palili zelenu sijalicu a ostalim crvenu. Umjesto pasivnog čekanja. Navodi primjer postdiplomskog studija na Harvardu o komunikologiji i vodstvu. Za vođu je potrebna obuka. Mada je nekome bliže upravljanje ljudima. Ispitivači su ovakav odnos u grupi tumačili tako da osobe koje više govore ostavljaju dojam većeg zanimanja za grupu i njene interese. pripremaju planove za biznis. Carnegie u svojoj knjizi "Lider u vama" piše o američkom iskustvu u upravljanju ljudima. komunikativniji. ništa lakša. Umjesto da su teret. POJEDINAC U GRUPI Olport kaže da je ponašanje pojedinca u grupi djelimično određeno bazičnom ličnošću koja je. Ubrzo se pokazalo da ispitanik koji je stimuliran ima više udjela u diskusiji i da se njegov sociometrijski status povećao. čovjek je društveno biće." Carnegie tvrdi da uspješan vođa nije samo menadžer. moraš posjedovati sposobnost usmjeravanja drugih. " Pravila šahovske igre školski su primjer hijerarhijskog poretka i njegovih posljedica. Tako u jednom danu može biti u različitim ulogama (otac. U savremenom društvu pojedinac je istovremeno član više različitih grupa.

amaterskog pozorišta, član vjerske zajednice, član šahovskog kluba i si.)- Linton kaže da pojedinci obično obnašaju uloge prije sukcesivno nego simultano. Zbog toga je moguće da pojedinci imaju mnogostruke uloge, a da ne zapadaju tako često u sukob uloga. Pa, ipak, do sukoba uloga dolazi.

KADA I ZBOG ČEGA SUKOB ULOGA?
Do sukoba uloga dolazi kada pojedinac obnaša dvije uloge koje su antagonističke. Naprimjer sukob između uloge žene domaćice i žene političara. Žena koja zauzima istovremeno te dvije uloge, nailazi na poteškoće, jer uloga domaćice podrazumijeva daje kuća na prvom mjestu, dok uloga političara zahtijeva veliki angažman u političkom i javnom životu i, zbog toga, često izbivanje iz kuće. Berčard navodi primjer sukoba između ratničke uloge oficira i nenasilne uloge svećenika. Za razrješenje ovakvog konflikta, pojedinci najčešće, prema ovom autoru, primjenjuju ove odbrambene mehanizme: Racionalizacija."~NGko mora da donese ovim mladićima jevanđelje". Razdioba:"~Poda.j caru carevo a Bogu Božije". Represija: "Ne vidim nikakav sukob". Povlačenje:"^ bih želio da o tome govorim". U zapadnoj civilizaciji najčešći sukob zbog antagonizma uloga imaju tzv. "marginalni ljudi". Stounkvis ih ovako definira: "Onaj koga je sudbina osudila da živi u dva društva i dvije ne samo različite već i antagonističke kulture. "To su uglavnom pripadnici manjina, imigranti, kriminalci i si. Razne uloge koje pojedinac ima u grupama odražavaju njegovu ličnost, ali i očekivanja kakva, prema mišljenju pojedinca, drugi imaju od njega. Sukobi uloga mogu nastupiti i zato što su u antagonizmu očekivanja drugih, kako ih pojedinac vidi, i njegove stvarne težnje. To se zove inkopatibilnost uloga. KONFORMIZAM NASPRAM NEZAVISNOSTI POJEDINCA Konformizam je oblik interpersonalnog ponašanja kada pojedinac popušta pritisku grupe u suđenju ili akciji, što proizilazi iz sukoba između vlastitog mišljenja i onoga koje zastupa grupa. Kao socijalno biće, čovjek mora prihvatati vrijednosti i norme društva, zbog čega u ljudskom ponašanju ima dosta konvencionalnosti i jednoobraznosti. Međutim, zajednički stavovi i konvencije, kao dobro "podmazani" žlijebovi društvenog ponašanja, ne izazivaju sukobe unutar pojedinca jer ih on prihvata kao svoje oblike ponašanja. Prava je suština konformizma da pojedinac popušta pritisku grupe i prihvata njene vrijednosti i ponašanje. 127

Nasuprot konformizmu je protivkonformizam, kao oblik ponašanja kada se pojedinac aktivno suprotstavlja grupi (Baš u inat neću kao drugi). Protivkonformizam treba razlikovati od nekonformizma kao dimenzije nezavisne ličnosti. Nezavisna ličnost sama odlučuje, da li će prihvatiti ili neće grupne norme, nije neopravdano podložna pritisku grupe niti je neopravdano nošena silama otuđenja od grupe. Od čega zavisi konformizam?
1. Situacija u kojoj se pojedinac nalazi može utjecati na prihvatanje grupnih 2. 3.

4. 5.

pritsaka. Istraživanja su pokazala daje popuštanje veće u teškim situacijama. Veličina grupe - u principu pojedinac je podložniji pritisku veće grupe. Sastav grupe - posebno je značajno ko su članovi opozicije i koliko ih ima (npr. laik će lakše prihvatiti mišljenje atomskih fizičara o opasnosti atomskog zračenja, čak i kad oni nisu u pravu). Jačina prinude - nagrada i kazna značajno utječu na konformističke ponašanje. Siri društveni kontekst - političke, sociološke i historijske prilike utječu na konformizam

Naglasili smo da ponašanje pojedinca u grupi zavisi od karaktera grupe, s jedne strane, i karakteristika pojedinca, s druge. Naime, u formalnoj grupi struktura grupe i pravila ponašanja su određeniji. Tu svako ima svoje mjesto i ulogu. U neformalnoj grupi obaveze pojedinca prema pojedincu i prema grupi su manje, ali dešava se da se pojedinci prije povinuju pravilima neformalne grupe, vjerovatno stoje to njihov izbor. Na ponašanje pojedinca posebno utječe da lije grupa organizovana na autokratski ili demokratski način. U autokratskim grupama pojedinci izvršavaju naređenja, disciplina je nametnuta i zato pojedinci, kad im se za to ukaže prilika, krše pravila. Demokratska grupa daje mogućnost svim Članovima da uzmu učešća u radu i razvoju grupe, zato oni to doživljavaju kao svoj izbor i savjesnije izvršavaju svoje obaveze. NA KRAJU OVOG POGLAVLJA
v

Čovjek današnjice je član različitih grupa, jer jedino stupanjem u grupe i organizacije može donekle da kontroliše političke, ekonomske i društvene sile koje prijete njegovoj individualnoj slobodi. S druge strane, postavlja se pitanje kako da čovjek očuva svoju individualnost u grupi. Na ovo pitanje socijalna psihologija odgovara: niti pojedinac ili društvo; niti pojedinac protiv društva; niti pojedinac i društvo; već samo pojedinac u društvu. 128

ODGOJ ZA DEMOKRACIJU I RJEŠAVANJE SUKOBA Svijet u kome živimo pun je protivrječja, zbog čega dolazi do sukoba između pojedinaca i grupa. Sukob se zbiva u porodici kao posljedica loših socio-ekonomskih uvjeta i loših odgojnih postupaka. Do sukoba u društvu između različitih društvenih slojeva dolazi zbog različitih interesa i pozicija. Sukob se zbiva između različitih političkih, vjerskih, etničkih i kulturnih zajednica zbog različitih stavova i ideologija. Konačno, sukobi se događaju i između naroda i država, koji često prerastaju u oružane sukobe. Sukobi mogu biti nasilni i nenasilni, otvoreni i prikriveni, trajni i trenutni. U posljednjih desetak godina u svijetu je vođeno na stotine ratova, koji su odnijeli na stotine hiljada ljudskih života i napravili materijalne Štete na milijarde dolara. Danas je u svijetu više desetina ratnih žarišta, koja mogu u svakom trenutku eskalirati u prave ratove.
ZAJEDNIČKI MEĐUSOBNO OVISNI TEMELJI DEMOKRACIJE

VRIJEDNOSTI

SLOBODA

DOSTOJANSTVO OSOBA JEDNAKOST PRAVA

razmimoilaženje vezano uz vrijednosti

sloboda mišljenja

dostojanstvo osoba jednakih prava

zahtijeva zahtijeva odabiranje sudjelovanje

argumentacija

raspravljanje, da bi se odlučilo SI. 21. Zajednički međusobno ovisni temelji demokracije

129

Zbog svega ovog danas se u svijetu pridaje velika pažnja odgajanju ljudi za demokraciju i nenasilno rješavanje sukoba. čovjek može jedino iskazati svoju čovječnost u društvu. Pluralizam podrazumijeva uvažavanje različitosti među ljudima u mišljenju i djelovanju. Odgoj za demokraciju podrazumijeva usvajanje vrijednosti koje su univerzalne i koje su naslijeđe pozitivnih iskustava ranijih generacija. O tome smo dali neke informacije u poglavlju koje tretira sadržaje iz socijalne psihologije.Sukobi ma koje vrste bili nikome ne donose koristi. a najugroženije kategorije su djeca i starije i nemoćne osobe. Montinje navodi tri cilja važna za odgajanje za demokraciju: 3.precj enj i vanj e svoj e grupe. Kao društveno biće.naglašeno neprijateljstvo spram druge grupe. . . A. . prvenstveno one iz socijalne psihologije su fundamentalna osnova za razvijanje strategije odgajanja za demokraciju. u njima svi gube. sloboda i jednakost prava. Temeljna oznaka demokracije je pluralizam. koje se same ne mogu zaštiti. .ohlađivanje.obuzdavanje i .).. 2. . Osnovne karakteristike međusobnog sukoba su : . NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA Do sukoba dolazi zbog nespojivih tendencija i djelovanja između pojedinaca i grupa.konfrontacija ( Daft . J30 . Sa stanovišta demokracije.izbjegavanje. . . Teorijske spoznaje iz psihologije. Demokracija je društvena kategorija i uključuje sve građane.stalno traganje za krivcima i žrtvama.prema Luthansu. Socijalna psihologija se bavi upravo problemima ponašanja čovjeka u društvu. Šta je demokracija? Klasična definicija demokracije glasi: Demokracija je upravljanje narodom od strane naroda. dopuštajući svakom pojedincu i skupini da iskaže svoj glas.pretvaranje sukoba u međunacionalni. . Jedno od ključnih pitanja u odgoju za demokraciju jeste nenasilno rješavanje sukoba.negativno tumačenje komunikacije druge grupe.jaka kohezija unutar suprotstavljenih grupa. veoma značajno je pitanje vodstva koje tretira socijalna psihologija. 1989. međuvjerski itd. Kroz historiju demokracija se različito očitovala i tumačila i bila proizvod koliko razuma toliko i volje. 1. Sukobi mogu biti unutar grupe i između grupa. Osnovni temelji demokracije su: vrijednosti.

Ove metode ne rješavaju konflikt nego ga odgađaju za neko vrijeme kada će poraženi tražiti priliku da pobijedi. prestanak traženja rješenja. Otvoreni sukob je vrh sante leda. skepticizam. Brajša kaže u "Pedagoškoj komunikologiji": "Konflikt (sukob) ne pada iz vedra neba. prisila u podržavanju odluka. POSTUPANJE U SUKOBU ( KONFLIKTU) Prema Tomasu Gordonu postoje ove metode rješavanja konflikta: "ja dobivam. jer zajednički traže najbolje rješenje." Brajša se bavi sukobima u školi i njihovom nadilaženju. što je kompromis. Rješavanje sukoba ovom metodom odgovara stranama u sukobu. 131 . neuspjeh skupnog funkcioniranja. odnosno onaj koji je pobjednik. Robins predlaže i četvrtu metodu koju naziva saradnja. Unutar šire skupine: ratno stanje. Kroz rješavanje školskih konflikata. zabranjena različita mišljenja. sumaglica. a ja gubim" i "svako gubi".Sukobi između pojedinaca i skupina ne izbijaju tek tako. nemogućnost kompromisa. Brajši Među partnerima: antagonizam. jer svako mora ponešto izgubiti i dobiti. prilagođavanje ili napuštanje. P. Tako zagovara da u školi mora biti razrađena strategija rješavanja konflikata. Stoga S. onemogućena kreativna saradnja. "ti dobivaš . ne može biti potpuno zadovoljavanje strana u sukobu. a ti gubiš". Kako P. Rješenje sukoba prema metodi svako dobiva. slaba vidljivost. Ova konstatacija se mora uzeti uvjetno. agresivna oligarhija. jer Brajša misli da se kroz školu mladi trebaju učiti demokraciji i rješavanju sukoba nenasilnim sredstvima. ako bi škola skrivala konflikte. Prve dvije metode nisu dobra rješenja u rješavanju sukoba jer uvijek postoji onaj koji je poražen. mijenjanje partijske linije. Interesantno je njegovo promišljanje o pozitivnim efektima konflikata u školi.poraz" prema P. Tvrdi daje samo "konfliktna škola" stvarna odgojna ustanova. Posljedice postupka "Pobjeda . Prethodi sparina. što svakako i ne bi mogli. oni imaju svoju historiju nastajanja. mladi se mogu odgajati za pravu demokraciju u društvu. opći pritisak. neprijateljstvo.

gdje je prisutna kooperativnost protivničkih strana da iznađu najbolja zajednička rješenja. Kreču i saradnicima? Koje grupe imamo u odnosu na cilj koji pojedinac ostvaruje u grupi? Sta čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe? Objasni razlike između autokratskog i demokratskog vođe! Koje karakteristike vođe je ustanovio Man? Napravi razliku između konformizma. Za uspješno rješavanje sukoba osnovna pretpostavka je komunikacija. davanje i primanje otvorenih i iskrenih poruka i poštivanje druge strane.RJEŠAVANJE KONFLIKTA Tomas i Ovens (Thomas i Owens) preporučuju ove metode u rješavanju konflikta: kompeticija. Koji je postupak najracionalniji u rješavanu sukoba? 132 . kompromis i saradnja. Izbjegavanje je postupak u kome se bježi od problema i ne uzimaju se u obzir ni svoje ni tuđe potrebe. Kompeticija podrazumijeva samo zadovoljavanje svojih potreba. izbjegavanje. interesi i ciljevi. interesa i ciljeva a ignoriranje protivnikovih. u kojoj postoji aktivno slušanje. prilagođavanje. Kompromis se postiže pregovaranjem da se udovolji i vlastitim i potrebama protivnika. Saradnja je jedini način rješavanja sukoba. Prilagođavanje je metoda u kojoj se vlastite potrebe prilagođavaju ili se odustaje od njih za račun onih protivnika. protivkonformizma i nezavisne ličnosti! Od čega zavisi konformizam? Koja je temeljna odrednica demokracije? Koji su osnovni temelji demokracije? Obrazloži posljedice postupka u rješavanju sukoba "Pobjeda —pora^\ prema Brajši. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Sta je predmet proučavanja socijalne psihologije? Kako se zove način na koji pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. U čemu se ogleda osobina interpersonalnog reagovanja dispozicija t(a uloge prema D. Zbog toga je potrebno ljude sistematski odgajati da znaju uspješno komunicirati.

ali i nekim koje su svojstvene samo ovoj grani psihologije. Procjene se kreću od 25. objasni. Psihologija kao nauka koja proučava psihički život čovjeka u svom njegovom totalitetu podrazumijeva proučavanje razvoja psihičkog života. sasvim je sigurno da se čovjek kroz veoma dug vremenski period usavršavao i prilagođavao svoje ponašanje uvjetima življenja. 133 . Kako filogenetski razvoj čovjeka nadilazi mogućnosti egzaktnog utvrđivanja razvoja psihičkog života čovjeka. U svom filogenetskom razvoju čovjek je procesima adaptacije usavršio svoje biološke i psihičke strukture. PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA Naučnici različito procjenjuju kada se pojavio čovjek na Zemlji.000 godina. Za razliku od filogeneze koja je razvoj vrste. ontogeneza je razvoj jedinke. ali na čovjeka djeluju i mnogi spoljni utjecaji. i predvidi proces međusobno povezanih promjena do kojih je došlo usljed sazrijevanja i učenja. Za filogenetski razvoj čovjeka vezano je i socijalno iskustvo. Ovaj razvoj čovjeka kao vrste zovemo filogenetski razvoj. zahvaljujući kome svaka generacija nastavlja" na ramenima prethodne.10. Na osnovu navedenih naznaka razvojnu psihologiju možemo definisati: Razvojna psihologija je grana psihologije koja teži da opiše. Kako čovjekov razvoj možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. Bez obzira koliko su te procjene tačne. i psihički razvoj. odnosno odgojem i obrazovanjem. Čovjekov psihički i fizički razvoj je uvjetovan biološkim naslijeđem što se u biologiji naziva genotip. METODE RAZVOJNE PSIHOLOGIJE Razvojna psihologija u svom istraživanju koristi se metodama opće psihologije prilagođenim njenom specifičnom predmetu izučavanja. to se psihologija usredsredila na proučavanje psihičkog života čovjeka kroz individualni razvoj. zove se razvojna psihologija. Tako možemo reći da razvojna psihologija proučava psihički razvoj čovjeka. što nazivamo fenotip. U životinjskom svijetu svaka jedinka iznova razvija svoj biološki repertoar i tako vrsta uvijek počinje ispočetka.000 do 300. tako i razvoj psihičkog života možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. koji je uvjetovan biološkim zrenjem. upravo zahvaljujući socijalnom iskustvu. Grana psihologije koja proučava i istražuje psihički razvoj čovjeka od začeća do smrti. tako daje danas jedina vrsta na planeti koja svjesno upravlja svojim ponašanjem. mijenjajući njegove psihofizičke karakteristike. koji nastaje pod utjecajem okoline. Ontogeneza čovjeka je znatno drugačija. razumije.

bračni par Kelog je usvojio malog majmuna i zajedno ga odgaja sa svojim sinom. kada bi obukli sina. Kada bi poljubili sina. jer je čovjek često subjektivan u svom opažanju. Darvin je počeo da bilježi reakcije svog djeteta neposredno poslije rođenja. Zahvaljujući visokom dometu tehnike (ultrazvuk). onda bi poljubili majmuna. Kako je sredina ista. Objektivnost se postiže i tako da jednu te istu pojavu opaža više istraživača i onda se može dobiti objektivniji rezultat. jer ona slabije mogu zapažati svoje psihičke doživljaje a zbog oskudnog rječnika neke doživljaje. ne mogu opisati. skale). danas je moguće sistematski opažati reakcije djeteta i prije rođenja (prenatalni period). jer se ni roditelji ne ponašaju uvijek isto i uvijek isto prema svoj djeci. zbog čega se smatra prvim naučnikom koji je sistematski počeo da primjenjuje opažanje u razvojnoj psihologiji. Identičnost okoline moramo shvatiti uvjetno. 2. Ovaj pristup je posebno primjenjiv kada u jednoj porodici živi pravo i usvojeno dijete. Opažanje je naučna metoda koja podrazumijeva objektivnost. onda bi isto tako obukli i majmuna. Zato se ispitivači koji istražuju psihički razvoj čovjeka metodom opažanja. Trudili su se da im ponašanje bude potpuno isto prema sinu i majmunu. Bilo je istraživanja kada su roditelji bili sami istraživači pa su se trudili da im ponašanje bude uvijek isto. Tako on navodi da braća i sestre imaju istu porodičnu sredinu. Osnovni pristup u primjeni metoda i postupaka u razvojnoj psihologiji mogu biti transverzalni i longitudinalni. 134 . npr. moraju prethodno instruirati kako bi bili što objektivniji. Posmatranjem i praćenjem razvoja blizanaca. psihomotornom razvoju čovjeka pod utjecajem naslijeđa i socijalne okoline. Furlan navodi kontrolu identične okoline kao metodu za istraživanje utjecaja naslijeđa na razvoj pojedinca. intelektualnom. Kod djece je ova metoda teško primjenjiva (u nekim periodima uopće nije primjenjiva). Objektivnost opažanja se postiže primjenom valjanih psiholoških instrumenata (upitnici. Kako monozigotni blizanci imaju dosta slične nasljedne karakteristike. Npr. onda se može eksperimentalno utvrđivati utjecaj različitih spoljnih faktora na njihov razvoj (što je oblik sistematskog eksperimentalnog opažanja). ako ih i zapaze. ali unekoliko različite nasljedne osobine. Metoda objektivnog opažanja je osnovna metoda u razvojnoj psihologiji. pa se razlike u razvoju mogu pripisati razlikama u naslijeđu. Njihovo istraživanje je dalo dosta pouzdane podatke o razlikama u razvoju čovjeka i majmuna. U razvojnoj psihologiji ova se metoda ne može koristiti na svim uzrastima. razlike u razvoju se mogu uglavnom pripisati utjecaju nasljeđa. stoje u razvojnoj psihologiji teško postići. Poseban oblik metode opažanja u razvojnoj psihologiji je kontrola naslijeđa opaženjem identičnih (monozigotnih) blizanaca. Introspekcija je naučna metoda koja je svojstvena samo psihologiji. psihologija je mnogo naučila o emocionalnom. roditelji su pristrasni u opažanju svoje djece.1.

poznavanje normi psihofizičkog razvoja omogućuje praćenje individualnog razvoja djeteta. opažanje iz dana u dan ponašanja djeteta. longitudinalni pristup može biti i praćenje neke pojave u istom trenutku kod ispitanika razne dobi. Transverzalni pristup predstavlja presjek neke pojave i prikladan je za istraživanje općih zakonitosti psihičkog razvoja. S druge strane. istraživanje fonda riječi djece različite dobi. Periodizacija psihičkog razvoja čovjeka ima smisla zbog sljedećeg: . Npr. ispada da su promjene zbog vremena a ne zbog procesa koji se odvijaju. ali sa jasnim ciljem i po unaprijed propisanom protokolu.podaci o psihofizičkom razvoju mogu biti dobra osnova za predviđanje i usmjeravanje razvoja. gdje se ispitanicima daju standardizirani zadaci da ih riješe.postupaka i mjera za pospješivanje razvoja. Posebno je teško razgraničiti psihički razvoj u djetinjstvu. karakterističnih za većinu ljudi.Transverzalni pristup je istraživanje neke psihičke pojave kod ispitanika različite dobi u isto vrijeme.praćenje i poređenje psihofizičkog razvoja može poslužiti kao osnova za poduzimanje adekvatnih . RAZVOJNE FAZE U PSIHIČKOM RAZVOJU ČOVJEKA Psihički razvoj čovjeka je kontinuiran proces koji ima svoje tipične hronološke karakteristike. To opažanje može biti više ili manje kontinuirano. Njih treba uzeti uvjetno jer su među pojedincima značajne razlike u razvoju. Tako. Npr.faza stabilizacije (ravnoteža) i . gdje ima i najviše razlika u periodizaciji razvitka. Ova metoda je svojevrsni oblik objektivnog opažanja. . na raznim mjestima i u raznim uvjetima. kakav je primjer vođenje dnevnika djeteta od rođenja do nekog perioda.faza specijalizacije (involucijski procesi). te se na taj način dolazi do karakteristika razvoja u raznim periodima. 135 . Longitudinalni pristup istraživanja u razvojnoj psihologiji je sistematsko praćenje neke pojave u dužem vremenskom razdoblju. prema ovom kriteriju. Periodizacija psihofizičkog razvoja je proizvoljna podjela koja u stvarnosti nije tako strogo odijeljena. Ovaj je postupak jednostavniji i ekonomičniji od longitudinalnog jer se za kratko vrijeme može doći do određenih rezultata. Andrilović navodi ove faze: . . Kako se u periodizaciji najčešće uzima vrijeme kao osnovni faktor podjele razvojnih perioda. . stoga se u posljednje vrijeme sve više spominje funkcionalna periodizacija u kojoj se kao kriterij za podjelu ne uzima vrijeme već razvitak pojedinih funkcija.faza frontalnog rasta funkcija (evolucija). Objektivnost se postiže zahvaljujući ustanovljenoj normi (baždarenosti).

PSIHOFIZIČKE KARAKTERISTIKE POJEDINIH RAZVOJNIH RAZDOBLJA Prenatalni period Ovo razdoblje traje od začeća do rođenja i dijeli se na: Period zigote koji traje oko dvije sedmice. koja se spušta u niz jajovod u maternicu. Prenatalni period 2. Period embriona traje oko deset sedmica. ovum. Starost Trajanje razvoja od začeća do rođenja od rođenja do kraja druge godine dvije sedmice poslije rođenja od rođenja do kraja druge godine od druge do treće godine od treće do šeste godine od šeste do dvanaeste godine od dvanaeste do osamnaeste (dvadesete) godine od dvanaeste do petnaeste godine od petnaeste do osamnaeste (dvadesete) g. Periodi i trajanje psihičkog razvoja čovjeka Period razvoja 1.Radi bolje sistematike u pregledu psihofizičkog razvoja čovjeka. Prvo djetinjstvo 4. od dvadesete do šezdeset pete godine od šezdeset pete do kraja života Na temelju karakterističnih razlika u pojedinim fazama psihičkog razvoja čovjeka. Rano djetinjstvo a) novorođenče b) dojenče 3. stvara se placenta i preko nje se onda počinje hraniti iz majčine krvi. ali ćemo u objašnjenju pojedinih perioda objasniti i funkcionalni kriterij. Školski period 6. razvojna psihologija se diferencirala na dječiju psihologiju. psihologiju djetinjstva i mladosti i psihologiju odraslog čovjeka. Koliko je brz embrionalni razvoj svjedoči podatak da bi čovjek kada bi nastavio da se razvija takvom brzinom s dvadeset 136 . mi ćemo se poslužiti periodizacijom u kojoj je vrijeme osnovni kriterij. Spajanjem muške i ženske oplodne ćelije nastaje nova ćelija. Zrela dob 8. Tabela 1. Predškolski period 5. Kada se ovum pričvrsti na zid matrice. U ovoj se fazi plod intenzivno razvija posebno glava i živčani sistem. gdje se prvih desetak dana hrani iz žumanjka ženske oplodne ćelije. Mladenaštvo a) pubertet b) adolescencija 7.

da se iznenada jako ne uplaši. hranjenja i eliminacije štetnih materija iz organizma. to škodi zdravlju budućeg novorođenčeta. godine J. biće i dijete plašljivo. da se ne bavi teškim brigama. Refleksi novorođenčeta Refleks sisanja. bude li to činila. žalosno i melanholično.ako se dodirne taban. Komenski pisao: "Buduća majka treba da pazi na svoje afekte. Štaviše. tako da majka može osjetiti njegove pokrete. Psihomotorni razvoj novorođenčeta Dijete ima razvijenu opću motoriku. Refleks hvatanja . Period fetusa traje od početka trećeg mjeseca trudnoće do rođenja. alkohol. a ispitivanja su pokazala da može sticati i uvjetne reflekse. da se ne žalosti itd. pravi pokrete rukama. prekomjerne upotrebe lijekova. on reaguje. tako da porod predstavlja veliku fiziološku traumu. Okreće glavu. rendgenskog zračenja i psihičkih stresova. ljuto. da se jako ne naljuti. Inače. droge)." Novorođenče U majčinoj utrobi dijete je smješteno udobno.) Sa stanovišta psihologije razdoblje fetusa je posebno značajno za kasniji psihički razvoj. fetus će reagovati i na sam zvuk. kao što to sigurno iskustvo potvrđuje. (Kant: Dječiji prvi plač je protest zbog tragedije što se moralo roditi.ako mu se dotakne dlan. Fetus je pokretan u petom mjesecu. Refleks hodanja — ako se uspravi i noge mu na tlu. nogama. 137 . ono nogama refleksno pokušava hodati.na podražaj se trgne i širi prste na nogama. Refleks nožnog hvatanja (plantarni rejleks) . a u najmanju ruku. U ovom je razdoblju sporiji rast.) Odmah poslije rođenja djetetu treba uspostaviti biološke funkcije disanja. pravi grimase i pokreće oči. Krajem ovog perioda naziru se konture čovječijeg tijela. (Fetus ne reaguje na zvuk u vanjskom svijetu.jednom godinom zauzimao prostor čitavog Sunčevog sistema.sve što se djetetu da u usta. Babinski refleks . čvrsto steže (Darvin ovaj refleks objašnjava kao ostatak ponašanja iz razdoblja kad se dijete držalo za krzno ili kad se čovjekoliki majmun verao po drveću). U prvo se vrijeme brže se razvijaju kosti i mišići. Proizvede li se i zvuk neposredno pred kuckanje u trbuh i tako se više puta ponovi. Zato bi buduće majke morale znati da za vrijeme trudnoće trebaju jesti zdravu i kvalitetnu hranu i čuvati se stimulativnih sredstava (duhan. U tom je razdoblju fetus u stanju refleksno reagirati. ali ako se kucka u majčin trbuh. hoće da hvata predmet nožnim prstima. A. Nakon šestog mjeseca živčani sistem i osjetni organi su tako razvijeni da fetus reaguje na vanjske podražaje. kasnije se intenzivno razvijaju unutrašnji organi. ono sisa. Refleksne reakcije su osnovni odgovori djeteta na podražaje iz vanjskog svijeta. Još je 1628. usljed nagle plašnje ili pretjerane srdžbe nekad dođe do umiranja ploda i pobačaja.

jer iz usta izbacuje gorko i kiselo. tj. Aktivnost novorođenčeta Među djecom na ovom uzrastu postoje značajne razlike u općem stilu reagovanja na podražaje iz okoline. Neka su novorođencad na ovom uzrastu veoma nemirna i plačljiva. Razlike su evidentne i u reagovanju na promjene u okolini. ishrana majčinim mlijekom.. A. na neki način. dok se druga mirna i manje plačljiva. odmah da se pobrinu i za prikladnu hranu za svoje dijete. Intelektualni razvoj Dijete brzo uči i stiče navike hranjenja i spavanja. Ove razlike među novorođenčadima se zadržavaju i na starijim uzrastima. Od šestog mjeseca počinje postepeno odbijanje od prsiju i u sve većoj mjeri majčino mlijeko se zamjenjuje umjetnom hranom. Komenski u svom djelu "Materinska škola" (1628) veli: S 1 2 2 M a ka "Kad se dijete rodi. godine. Čuveni češki pedagog J. govoriti o razlikama u temperamentu.u utrobi svojoj svojom krvlju 138 . da onome koga je . S navršenom prvom godinom dijete se potpuno odbija od prsiju. ali ih ne može pratiti. od pete sedmice života do navršene prve.Razvoj senzornih sposobnosti Dijete reaguje na skoro sve podražaje iz vanjskog svijeta. a neka tek na jači zvuk. Umije razlikovati slatko od gorkog. Razaznaje vizualne podražaje. Dojenče Ovo razdoblje različito traje kod djece. Pri kraju ovog perioda može da reaguje na ljudski glas i izraz ljudskog lica. ali ne kao odrastao čovjek. pa tako neka djeca reaguju i na mali šum. Učenje je uvjetnorefleksne prirode.J < d o je n č e toplog i mekog ležaja koji odgovara nježnom tijelu novorođenčeta. Nakon 2-3 mjeseca dojenče treba dohranjivati voćnim sokovima i si. Reaguje na jake mirise i toplo. što upućuje na razvijene osjetne organe. pa možemo govoriti o razlikama u temperamentu. sem . jer se očne jabučice ne pokreću koordinirano. tj. moraju roditelji. tako da možemo. Osnovna karakteristika ovog razvojnog perioda je dojenje. Na slušne podražaje reaguje. Perceptivne sposobnosti su već razvijene pa može jednostavno raspoznavati okolinu. U prvom redu treba misliti na to da svaka majka bude majkom i da ne odbacuje od sebe porod svoj.

" Tjelesni rast Dijete fizički brzo raste u ovom periodu tako daje na kraju prve godine teško oko 9 kg i dugo oko 70 cm. Frojd je ovaj period tumačio kao presudan za kasniji razvoj. tigrica i ostale divlje zvijeri hrane svoje mlade na vlastitim prsima. kao oralnu fazu u kojoj dijete preko usta zadovoljava sve svoje 139 . Prema nekim istraživačima usne su prvi djetetov spoznajni organ na ovom uzrastu (Pijaže). Ali pošto je u naviku prešao malo pohvalni. hranjenje. sa 10 stajati a mnoga djeca prohodaju sa godinu dana. lavica. Psihomotorni razvoj Dijete je sve pokretljivije.. prijeka je potreba da se protiv toga običaja ustane i roditeljima objasni kako u toj stvari razumnije da postupe. Senzorni razvoj Usklađuju se pokreti očnih jabučica.. Pamćenje je razvijenije i sada već razaznaje likove. nego ih daju na staranje drugim ženama. Da se takav postupak protivi prirodi. Intelektualni razvoj Uvjetni refleksi su sve brojniji. A osim toga bila bi siičnija roditeljima svojim u dispozicijama i vrlinama. Proporcije se mijenjaju i glava je nešto srazmjernija u odnosu na ostale dijelove tijela. 2. Rado i samo udara u predmete i sluša zvuk udara.-škodi djeci. kontakte sa drugima i si. Sa 6 mjeseci dijete može sjediti. Dijete sve stavlja u usta i time ih spoznaje i asimilira. 3. Vučica. Sluhje razvijeniji i dijete sve više pokazuje interes za ljudski glas.hranila ne odriče sada hrane svog tijeia (mlijeka).. jer su već privikla da se hrane u utrobi majčinom krvlju. Drugo. medvjedica. Kinestetički osjeti su još slabi tako da dijete nema dobru prostornu orijentaciju (hoće da dohvati sijalicu ili sunce na nebu). Perceptivne su mogućnosti veće i tačnije. Nastaje Babinski refleks a Darvinov slabi. Zato velim da ovakav postupak.. djeci bi zdravije bilo da se hrane s materinih prsiju nego s nečijih tuđih. štetan i gadan običaj da neke majke (naročito iz otmjenih porodica) neće same da^jeguju svoju djecu. kad majke neće same da doje svoju djecu već ih daju plaćenim dojkinjama: 1.. A porodilje iz ljudskih redova treba i i da su okrutnije od tih zvijeri?.. na osnovu njih dijete uči higijenske navike. vidi se iz toga što sličnog primjera nema kod životinja. protivi se prirodi. dijete zanimaju pokretni. ruši Čestitost i moral. škodi samim majkama i 4. šareni i svijetli predmeti. nego što inače bivaju.

Emocionalni razvoj djeteta 6 12 U Prvo djetinjstvo Trajanje razdoblja prvog djetinjstva je do kraja druge godine. Koordinacija je bolja i može da hvata različite predmete rukama. jer se palac suprotstavlja ostalim prstima (opozicija palca). strah. radost. simpatija prema ljudima. visoko 81-86 cm. Emocionalni razvoj Već u trećem mjesecu dijete ima osjećaj ugode i neugode. 140 . Dijete u ovom periodu se rado penje uz stepenice. Slično smatra i Erikson tvrdeći da kasnija sposobnost prilagođavanja zavisi od toga kako je dijete savladalo oralno-senzornu fazu. Tjelesni razvoj Na kraju druge godine dijete je teško oko 11 kg.srdžba. Psihomotomi razvoj U ovom razvojnom periodu dijete je savladalo hodanje tako da na kraju druge godine može i lagano trčati. simpatije prema ljudima -► veselje -► ugoda -► opća uzbudljivost -► neugoda -► srdžba -► gađenje -jkstrah 0 3 mjeseci života SI. Oko 6 mjeseca emocije se već diferenciraju na neugodne . na stolicu i inače voli visinu i da odatle gleda. 23.veselje.potrebe. gađenje a posiije i ugodne . Senzorni razvoj Osjetni organi su potpuno razvijeni tako da sada dijete lakše uspostavlja senzo-motornu koordinaciju.

Dijete se igralo zmijom i nije se plašilo. Kada je odrasla. 141 j . 24. djevojčica se ni tada nije plašila zmije. Naučnici smatraju da se subjektivni doživljaj emocija ne uči. Učenje je složenije tako da pored uvjetno-refleksnog. Većina djece dobro razaznaje boje. SI. Učenje je na ovom uzrastu uglavnom socijalizirana aktivnost. mjeseca. prva rečenica poslije 16. nego je nasljedan. Primjer naučnika koji je svojoj jednogodišnjoj kćerkici kupio malu neotrovnu zmiju. ali se uči ispoljavanje emocija. tako daje dijete pri kraju šeste godine visoko oko 115 cm i teško oko 20 kg. percepcija selektivnija. Senzorni razvoj Osjetni organi su u dobroj mjeri formirani. Emotivni razvoj Kako dijete sazrijeva. pa se njišu uz muziku. Dijete na ovom uzrastu teži ka uopćavanju. prva riječ krajem prve godine. djeca uče i oponašanjem. jer nije imalo priliku da vidi kako se drugi plaše.Intelektualni razvoj Ovo je period kada dijete uči govor. Također pokazuju interes za muziku. dok se tjelesna težina povećava za 2 kg. Dijete pred polazak u školu ima jasne osjete. npr. Djeca predškolskog uzrasta Predškolski period Tjelesni razvoj U ovom razdoblju djeca rastu 6 do 8 cm godišnje. maca je i pas i vjeverica. to je sposobnije da doživljava emocije i da ih izražava. vidna oštrina je bolja.

Pred polazak u školu u stanju je da apstrahuje i formira npr. gladak. Nekoj su djeci pitanja postavljana sugestibilno: A je li kecelja bila crvene boje? Mada nije bila.2200 i sa 6 godina . ali su vrjednije 142 . Pažnja je pretežno nenamjerna i upravljena na spoljne podražaje. odgovorila su da su vidjela kecelju.3000 riječi. Djeca između 5 i 6 godina su posmatrala sliku u boji na kojoj je bilo devet predmeta. kuhar i si. Za taj period karakterističan je niz zanimljivih pitanja." Mišljenje: Do četvrte godine primjetna je ireverzibilnost u mišljenju. ona je negdje oko 16 minuta pred polazak u školu.1600. logičke relacije djetetu još nisu dovoljno jasne. Djeca mogu da nauče voziti bicikl. tada mnogo pita. Naprimjer: Zašto neke ptice zovemo pticama a neke vrapcima? Djeca sada već pravilno zaključuju. 5 godina . sa 4 godine dijete u zanimljivoj igri može biti pažljivo 80 minuta. sa 5 godina . koja je u početku mala i po obimu i trajanju. Ali. Što se tiče namjerne pažnje. skije. pojam "životinja": pas. mali automobil. a kamen tone. ljekar. Na postavljeno pitanje šta su vidjela. Govor: fond riječi sa 4 godine . jer je led lakši od vode i ne tone. dijete može skočiti preko 30 cm u vis i do 70 cm u dalj. Većina djece se samostalno oblače. okrugao sladak. Pri kraju šeste godine počinje se razvijati namjerna pažnja. Zbog nedovoljne koordinacije pokreta dešava se da djeca loše procijene situaciju pa se povrede. Apstraktne izraze dijete upotrebljava krajem šeste godine. Dječije igre su značajan faktor razvoja. krojač. Pred polazak u školu. Kaže šestogodišnji dječak: "Znate. sve što leti je ptica pa i avion. Naime. tako jedno dijete kaže: Led je lakši od kamena. Glavni govorni razvoj je završen sa 5 godina.95 minuta.Psihomotorni razvoj Pred kraj predškolskog perioda dijete je sposobno da samostalno upotrebljava pribor za jelo. hoće da ga pojede. i tako uvježbavaju složenije i sinhronizovanije pokrete. preskakati konopac. ona su odgovarala da jeste. Kroz neke igre dijete razvija shvatanje i maštu npr. Misli se već jasnije oblikuju i rečenice su složenije. mačka i krava su životinje. lija je pozvala ježa u kuću. Pamćenje je podložno sugestiji i često isprepleteno sa maštom i fantazijom. glasan i si. Intelektualni razvoj Predškolski period je presudan za opći intelektualni i spoznajni razvoj čovjeka. sanke. npr. Pojmove formira vlastitom aktivnošću i još uvijek su široki. Razvoju i koordinaciji pokreta doprinose različite igre i upotreba različitih igračaka. Brojni su materijali i igračke kojima se djeca igraju. ali još ne umiju šnjirati cipele. Normalno dijete u svom rječniku ima nazive za različite osobine: crven. Jedno je istraživanje pokazalo daje glavni dio rječnika sastavljen od zamjenica i glagola. Dedukcija je slabije primijenjena. Poslije dijete traži objašnjenje za pojave. igre gdje treba da oponaša razne profesije: učitelj. ja vam kažem već unaprijed da ga neće moći pojesti.

Hansen navodi primjer dječaka koji se probudio i počeo da opaža konture namještaja.5 godina. Emocije se počinju intenzivno diferencirati. Strah je intenzivan u ovom periodu. Dijete je kapriciozno. To mu se počelo pričinjavati kao životinje. pa su predškolska djeca jako osjetljiva na povredu i poniženje. a naraslo lično iskustvo upotpunjava ove senzitivacije. Intelektualni razvoj Pažnja na ovom uzrastu više nije samo zavisna od podražaja iz vanjskog svijeta. eto. mogu da prepoznaju tonske visine i sami svojim glasom da reprodukuju označene tonove. posebno oblici straha koji su posljedica bujne fantazije. Djeca uče nova značenja riječi. ali i suptilnije oznake za stare riječi. kod dječaka oko 11. Radost i smijeh brzo mijenja plač. Već u drugom razredu dijete može pažnju distribuirati na pojedine dijelove opažanog predmeta ili pojave. Ljubav i ljubomora se izražavaju posebno prema roditeljima. tako da djeca u nekim situacijama nadmašuju odrasle u vidnom i slušnom raspoznavanju. nego je sve više pod utjecajem volje i shvatanja. Djeca u starijim razredima mogu sama da miješaju boje i da osjete i izraze suptilne svijetle kontraste. Osjećanje časti je jako izraženo. Govor je na ovom uzrastu složeniji. Dijete je počelo vrištati i zvati roditelje. pa dijete nastoji da što brže pređe tekst i pritom ga često ne čita nego pogađa. Slično je i sa slušnim osjetom. U tom pogledu posebno je značajna škola koja kroz 143 . tako dijete "čuje" boje i "vidi" tonove. pa je čas vidio medvjeda. svadljivo i plašljivo. nego ga ispunjava raznim zamišljenim utvarama. Tako dijete ne samo da se boji mraka. kad se u doživljavanju opaženog isprepliću različita senzorna područja. čas pantera ili bi mu se učinilo od ivice kreveta da prema njemu ide veliko tele (prethodnog dana u štali je gledao tele).5 godina. hoće tele da ga ugrize. materijal za modeliranje i si.one igračke koje potiču maštu i razmišljanje: razne slagalice.5 kg sve do početka pubertetskog ubrzanog rasta koji je kod djevojčica u dobi od 10. Kod neke djece javlja se fenomen sinestezije. Školski period Tjelesni rast U ranoj školskoj dobi djeca godišnje rastu oko 6 cm i dobivaju 3-3. Namjerna pažnja može trajati od 25 do 35 minuta. Percepcije su na ovom uzrastu potpunije što povećava moć opažanja. tj. Emocije su pred polazak u školu dosta labilne. Na nižim školskim uzrastima pažnja je površna i nekritična. Senzorni razvoj U toku školskog perioda oštrina vida i sluha se izoštravaju. najčešće vizualno i auditivno. jer.

do 14. do 15. U prvom razredu dijete može shvatiti da elemenat B može ujedno biti veći od A a manji od C.= zrelost) traje kod djevojčica od 12. ali još nedovoljna. Krajem drugog razreda bivaju nešto izraženija manična emocionalna ponašanja. Njima dijete razmišlja o posljedicama. do tada je u govoru dominirala riječ.neke predmete stimuliše govor. sada dominira smisao. Kroz igru dijete razvija svoje intelektualne mogućnosti. Spoljni izrazi emocija zavise od situacije. raznovrsnije i savršenije. Mladalaštvo Pubertet Pubertet (pubertas. pa se djeca mnogo smiju i vesele. bolest je ako imaš temperaturu. onda je i A = C. Kako dijete raste. pa su sve više namjerne i organizovane. npr. Poslije 10. Javljaju se socijalna i estetska osjećanja. Tjelesni razvoj Pubertet karakterišu anatomsko-fiziološke promjene koje nastaju pojačanim radom žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. čemu doprinose različiti nastavni sadržaji. Emocije su na ovom uzrastu sve više diferencirane. godine dedukcija se više koristi i traže se uzročno-posljedične veze među predmetima i pojavama. Naime. Na nižem uzrastu su pojmovi konkretniji i obojeni. sve je izraženiji." Dječije igre na školskom uzrastu su bogatije. Pojedini nastavni predmeti posebno podstiču socijalni razvoj. kovač je čovjek. potok je voda. Također može shvatiti i ovu relaciju: ako je A = B. Kontekstni govor. zvijer je životinja koje se bojimo. Sekundarne spolne"oznake koje nastaju u pubertetu klasificiraju se prema Tanerovim tablicama (razvoj pubične dlakavosti ženskog djeteta i razvoj dojki i razvoj muškog spolovila). kultiviše nagone i utječe na kontrolu emocija. tako raste i mogućnost apstrakcije i generalizacije. a kod dječaka od 13. ženske gonade (ovariji) počinju lučiti hormon estrogen. Kontrola emocija je bolja. npr. Na taj način uče pravila i norme ljudskog ponašanja. dječijeg živčanog sistema i ranijih emocionalnih iskustava. Osnovna oznaka puberteta je da 144 . pa u starijim razredima pojmovno opredjeljenje je na osnovu nadređenog pojma. kao govor sa verbalnom smislenošću. Djeca se druže i svoje ponašanje podređuju drugima. Mišljenje se u školskom periodu posebno razvija. Osjećanjima dijete još uvijek manipuliŠe. npr. B = C. Muške gonade (testisi) luče hormon androgen. godine. lat. Socijalni razvoj je intenzivan u školskom periodu. Hipofiza luči hormon koji pospješuje uopće rast i gonadotropni hormon koji potiče rast gonada (spolnih žlijezda). tako da se može lahko primijetiti kada dijete hoće zaplakati. godine. Tako sada djeca kažu: "Led je popustio jer je ledena kora pukla. Krajem prvog razreda fond riječi je već narastao na 3600 i svake godine uvećava se za otprilike 200-300 novih riječi. može da pohvali rukopis svog druga iako ga ne voli.

Mladima teško pada što se roditelji upliću u sve njihove namjere i aktivnosti. Intelekt na ovom stupnju postiže svoj potpuni razvoj.4 godine su ispred dječaka u fizičkom rastu. Krajem adolescencije. U normalnim slučajevima ovo je pretpostavka za inventivno i stvaralačko mišljenje i djelovanje. Javljaju se neka nova interesovanja i ambicije. Mladi ljudi svoje emocije umiju kontrolirati i uskladiti sa etičkim normama društva. Stavovi se mijenjaju i razvija se samosvijest. jer se nalaze pred izborom šta u budućnosti raditi. obično se destruktivno ponašaju: agresija. Većina mladih u tom periodu se okušava u nekim stvaralačkim aktivnostima. mladi su jako kritični. pri tome često sanjari i mašta. mladi pokazuju interes za teoretsko i hipotetsko mišljenje. pisanje pjesama. U tom periodu preispituje se ponašanje roditelja i drugih autoriteta. slikanje. inovacije u nauci i si. ("Pa. Na taj način remeti se rav145 . ali kod nekih može biti pasivno odnošenje prema radu i obavezama. a kod dječaka noćnom polucijom (izbacivanje sjemena). Mladi traže svoj put u svijet. pjevanje i sviranje. Emocije su u doba adolescencije intenzivne i jasno izdiferecirane. razmetljivost. Adolescent se ne miri sa svijetom koji ga okružuje. Profesionalna interesovanja na ovom uzrastu su izražena. i uglavnom zauzima kritički stav. što se kod djevojčica manifestira prvom menstruacijom. Neki istraživači tvrde da se inteligencija prestaje razvijati krajem adolescencije. prostitucija. moralnoj krizi. oni prosuđuju postupke drugih i zauzimaju svoj lični stav. Kako su mladi na ovom uzrastu sve više samostalni u svom razmišljanju. šta namjeravaju. Djevojčice za oko 1. U prethodnim fazama mišljenje je imalo dogmatski karakter. djevojčice 164. Adolescenti koji nisu uspjeli razriješiti svoje lične dileme. biološkoj krizi i si.5 cm.5 cm. ja ne mogu da kontrolišem svoje dijete?") (koje više nije dijete). Ove poteškoće mogu se odraziti u tzv. Prosječno na ovom uzrastu dječaci su visoki 177. sada se traži argument. pa ih iritira kada se roditelji interesuju s kim se druže. što nailazi na otpor i reakciju roditelja.su mlade osobe spolno zrele. Savremeno društvo pred mlade u ovom periodu postavlja niz obaveza koje neki od njih ne mogu da ispune. Percepcija ima analitički karakter i adolescent može da odvaja bitno od nebitnog. Pažnja je uglavnom namjerna. pa se zato javljaju poteškoće u prilagođavanju. Osnovna odlika adolescencije je da mladi ljudi teže ka samostalnosti. U oblasti mišljenja. Opći psihički razvoj u adolescenciji karakteriše formiranje vlastitog identiteta i postizanje autonomije u ponašanju. kome pišu i si. U doba adolescencije dolazi do socijalnog osamostaljivanja. delikvencija. koji postepeno postaje njihov stil ponašanja. socijalnoj krizi. Doba adolescencije je najvažnije za formiranje karaktera. šta čitaju. što je posebno bitno da se mladi mogu usredsrediti na učenje. zar. zaboga. narkomanija i si. nego ga hoće da mijenja.

nego negdje između toga naći kompromis. Roditelji i nastavnici često nastupaju pogrešno. Posebno je opasno ako to mladi traže u iluzijama kakve su narkomanija i asocijalno i delikventno ponašanje. Kako je ovakav odgovor adolescenata reakcija na cjelokupni psihosocijalni okvir.noteža između mlade osobe i sredine. ako se pravilno ne usmjeri. ova će pomahnitala bujica donijeti rodne plodove ili proizvoditi struju. a neke tek u listopadu". može nanijeti velike štete. Izbor vrste školovanja. Prema Andrilović i Ćudina-Obradović. Brozek kazao: "Ljudi su kao jabuke . traženje i izgradnja vlastitog identiteta. Adolescencija je period traženja svoje individualnosti. Kako nije dobro mlade frustrirati.neke sazrijevaju već u srpnju. 4. škole i društvenih faktora. Osnovni odgojni mode! u ovom periodu je prihvatanje mladih i ne apriorno odbijanje njihovih potreba." S druge strane. Daljnji razvoj sposobnosti i talenta. tako daje prosječna starost u nekim zemljama i preko 80 godina. dok kod nekih starost nastupa i sa pedeset a kod drugih između šezdesete i sedamdesete godine. 6. to je potrebno veliku pažnju posvetiti pravim vrijednostima i pravilnim usmjeravanjima ogromne energije koju nosi adolescencija. izazivajući reaktivni odnos. 7. 5. Stvaranje vlastitog pogleda na svijet. drugi u tridesetoj. a koju će biti teško ponovo uspostaviti. Kao stoje psiholog J. To razdoblje različito traje kod ljudi. kako to veli narodna poslovica: "Bolesna se noga ne liječi hodanjem i zamaranjem nego mirovanjem. Prilagođavanje na tjelesne promjene i nove osjećaje. Uspostavljenje odnosa sa vršnjacima istog i suprotnog spola. koje neki ne umiju naći pa zadovoljštinu traže u nekim asocijalnim kompenzacijama. Stvaranje slike o sebi i vlastitim ciljevima. Danas je ljudski vijek sve duži. 146 . glavni razvojni zadaci u mladenaštvu su: /. uz pozitivne poticaje na afirmaciji njihovih ličnih kvaliteta. 8. Za bezbolnije prevazilaženje adoloscentnih kriza potrebna je tijesna i koordinirana saradnja roditelja. tako nije dobro ni prepuštati im apsolutnu slobodu. Neko je rekao da je adolescencija pomahnitala bujica koja hrli sa visokih visova u ravnicu i. Zrelo doba Zrelo doba je razdoblje između perioda kada prestaje opći tjelesni i psihički razvoj i perioda kada počnu opadati tjelesne i psihičke funkcije. Neki završavaju rast i razvoj u dvadesetoj. traženja svoga "mjesta pod suncem". Priprema za zanimanje. 2. nije dobro prepustiti adolescenta stihiji i njegovim apsolutnim prohtjevima. ali ako se izgrade kanali za navodnjavanje ili brane za hidrocentrale. Postizanje emocionalne neovisnosti o roditeljima. 3. jer je ova dinamička disharmonija produkt socijalnih i bioloških faktora.

Andrilović i Čudina-Obradović navode razvojne zadatke zrele dobi koji su i kriteriji za zrelost u smislu kako se u običnom životu tumači: /. Početak zrelog doba odlikuje se vrhuncem fizičkih i intelektualnih mogućnosti čovjeka. pa ljudi srednje dobi su dalekovidi i moraju nositi naočale da bi čitali. jer različite uloge i pozicije pojedinca u društvu traže i različite "ideale" razvoja. Tako koža počinje gubiti elastičnost. Intelektualne sposobnosti slabije opadaju u zreloj dobi u odnosu na tjelesne i fiziološke. 2. Opće je mišljenje da su ljudi u tim godinama najstabilniji i najproduktivniji. Kod žena poslije pedesete nastupa menopauza (klimakterij) što ostavlja i značajne psihičke promjene. Zbog lošijeg metabolizma. vidjeli smo da je ponašanje pojedinca u velikoj zavisnosti od kulture. 5. Ako se zrelost shvati kao ideal kome teži cjelokupni razvoj pojedinca. povećava se masno tkivo i samim tim tjelesna težina. Poslije toga optimuma ljudske mogućnosti počinju polagano opadati i što je čovjek stariji. Slabi i osjetljivost na visoke tonove. društvenog statusa. Uspostavljanje ekonomske neovisnosti. U stvarnom životu se zrelost uglavnom vezuje za period kada mlada ličnost poprima status odraslog čovjeka. Pojam zrelosti se često vezuje za odrastanje. godine i da godišnje opada oko 1 do 1. što na neki način određuje i pojam zrelosti. Osnivanje i ekonomsko osiguranje bračne zajednice. Početak brige za djecu. kosa gubi pigment i biva tanja. Pojam zrelosti se u psihologiji može posmatrati kao najsavršeniji oblik ponašanja kojim treba završiti jedino razvojno područje. Uglavnom se može reći da zrela dob traje u periodu između tridesetih i šezdesetih godina. Neki zrelost tumače kao ponašanje koje je primjereno određenom dobu ili kao biološku spremnost organizma za funkcije koje podrazumijeva određeni razvojni period. taj pad je sve intenzivniji.što produžava i vrijeme zrele dobi. što stariji 147 A . Razmatrajući sadržaje iz socijalne psihologije. 1 rad unutrašnjih organa slabi što uzrokuje razne smetnje i oboljenja. pa su ljudi zrelih godina sposobni da obavljaju i složene intelektualne poslove do starosti. Čovjek zrelih godina u svojoj profesiji mora pratiti dostignuća u svojoj profesiji. 3. 4. 6. Izbor bračnog partnera. Tjelesne funkcije početkom zrelosti počinju opadati. kod nekih i opada. Zapošljavanje i usvajanje radne uloge. Završavanje školovanja.5 posto. Poslije pedesetih godina opadaju funkcije senzornih organa. Ljudi zrele dobi mogu uspješno učiti stoje veoma bitno u vremenu kada nauka i tehnika iz dana u dan ostvaruju sve veća dostignuća. zbog čega mora stalno učiti. Svaki razvojni period ima svoj optimum kao tipični stupanj zrelosti što se zove irelativna zrelost. onda njega određuje društvo. Torndajk je mišljenja da sposobnost učenja počinje opadati poslije 40.

8. palestra . proučavanje dijealektike (razgovor sa samim sobom) od 30. 4. Interesantno je daje još Platon uočio da su ljudi u ovom dobu najzreliji pa im odredio da upravljaju državom. Pronalaženje kreativnih oblika korištenja slobodnog vremena.tjelesni odgoj do 17. Visokodiferencirane ćelije. do 20. Andrilović i Ćudina-Obradović navode sljedeće razvojne zadatke zrele dobi: Starost Biološki uzroci starenja bazirani su na promjenama u građi tkiva i fiziologiji ćelija. Prilagodba na promjene u organizmu. Uključivanje u šire skupine i prihvaćanje šire društvene odgovornosti. do 30.nadoknađuju većim iskustvom i organiziranijim sistemom učenja i rada. smanjuje se njihova podjela i rast. 5. 2. elementarni ili osnovnoškolski period. 3. prijatelji). Uspostavljanje i održavanje ekonomskog standarda obitelji. 7. Socijalni i emocionalni život osoba srednje dobi je veoma intenzivan. godine. Platon odgojno-obrazovni sistem dijeli na sljedeće periode. godine. do 50. godine. 4. do 35. 1. u starosti brže propadaju i uopće se ne obnavljaju. Osobe srednje dobi su veoma aktivne u društvenom životu. predškolski odgoj do 7. U ovom periodu bračni odnosi se ili učvršćuju ili dolazi do ozbiljnih kriza. filozofi upravljaju državom od 35. zbog čega se smanjuje oksidacija u tkivima i ona brže propadaju. Pomaganje djeci da se razviju u zrele i sretne osobe. kakve su nervne. 6. Ćelije imaju u svom sastavu sve manje vode. 6. 5. Uključivanje u užu socijalnu skupinu (rođaci. godine i poslije 50. godine. teorijsko izučavanje nauke i umjetnosti od 20. Odrasli mogu imati visoko postignuće u učenju i zbog jasne motivacije . 7. Sa stanovišta intelektualnih procesa. 8. Zbog toga se u starosti značajno smanjuje težina mozga. čime na neki način daje periodizaciju čovjekovog razvoja: 1. 3. godine. demokratski ili "lessez fair" (odnosi u kojima svako radi Šta hoće i kako hoće). Odnosi prema djeci se mogu svesti na tri često primijenjena oblika: autoritativni. vojno-gimnastička priprema od 17. U ljudskom organizmu proces starenja nije paralelan u svim organima. Danas u svijetu osobe srednjih godina upravljaju privredom i politikom. Tako je atrofija neurona u talamusu 18%. manje je važno propada4 . Prilagodba na starenje vlastitih roditelja. godine produbljivanje znanja. 2. Ljubav zamjenjuju porodični interesi pa se često Čuje od osoba u ovom periodu: "Od ljubavi se ne živi". Većina bračnih odnosa se svodi na suživot iz navike. Prilagodba na osamostaljivanje i odlazak djece.

godini naučio pilotirati. pa se druže sa djecom (domestikacija starijih). ali i zbog slabije motivacije. Porodica se razilazi. Ovaj protein je osnova u vezivnom tkivu i kada se potroši. Postoje primjeri starijih koji su u poznim godinama uspješno učili. Istraživanja pokazuju da stariji ljudi mogu biti intelektualno vitalni i u poznim godinama. Zbog toga one stalno pričaju o prošlosti. U staračkoj dobi opadaju kreativne mogućnosti. Zbog slabijeg okusa i mirisa. Zbog toga starije osobe slabije pamte i brzo zaboravljaju. među starijim osobama postoje značajne razlike u intelektualnim mogućnostima. pa tako dolazi do smanjenja proteinske sinteze. Tako je u prethistoriji čovjek živio oko 18 godina. kada stariji gube volju za život i postaju depresivni. jela su neukusna. posebno događaje koji su se desili u bliskoj prošlosti. starije osobe ostaju same. Zaboravljanje može biti jedan prirodan proces starenja. Senzorne funkcije u starosti znatno opadaju. Organi za krvotok su manje elastični i dolazi do zakrečenja (sklerotičnost). Ovo se posebno može negativno odraziti na rad mozga. Kosti su krhkije pa su česti lomovi. a zaboravljaju nedavne događaje. Francuz Pieron je u 60. samim tim i do smanjenog dotoka kiseonika (hipoksija). pa stariji padaju. starci su okrenuti svojoj porodici. da prvo opada brzina spoznajnih procesa. Naravno. Socijalni status starijih osoba je veoma nepovoljan. i 40. Još nije utvrđeno zbog čega starije osobe bolje pamte ono što su davno doživjele. Slabije se vidi i čuje. godini. Posebno se negativno odražava gubitak bračnog partnera. Jedno je sigurno. Degenerativne promjene nervnog tkiva umanjuju koordinaciju i osjećaj ravnoteže. godine. što dovodi do slabijeg napajanje ćelija kiseonikom. 149 . dok je sada prosječni ljudski vijek oko 75 godina. Prosječan ljudski vijek se kroz historiju produžava. Zbog degenerativnih promjena kičmenog stuba. JT"U starosti dolazi do osjetnog opadanja tjelesnih sposobnosti i funkcija. One više ne rade i smanjuje im se mogućnost druženja sa drugim ljudima. Naučnici su otkrili da se neurotransmiterska funkcija nervnih ćelija u starosti smanjuje zbog poremećaja sinteze DNA (dezoksiribonukleinske kiseline ) i RNA (ribonukleinske kiseline).nje i smanjenje nervnih ćelija i veza u mozgu. u vrijeme Rimskog carstva oko 22 godine. a opće kretnje su im ^porijej ^Intelektualne mogućnosti starijih osoba ne opadaju tako naglo kao tjelesne i fiziološke. kada zaborave i svoje ime. koliko je značajno da su funkcije transmitera smanjene. ali i oblik bolesne senilnosti. Stariji sporije uče dijelom i zbog slabijeg funkcioniranja nervnog sistema. Kao uzrok starenja danas se smatra i smanjenje kolagena kao najrasprostranjenijeg proteina u tijelu. Kako se smanjuje društveni interes. na početku našeg vijeka oko 43 godine. više se ne obnavlja. Tako je iranski predsjednik Mosadek završio medicinu u 82. što potvrđuje i Lhmanovo istraživanje da su većinu značajnih dostignuća iz nauke postigli naučnici u dobi između 26. smanjuje se visina. u srednjem vijeku oko 33 godine.

dok su 7 u razvijenom svijetu starije osobe zapostavljene. naviknu se na promijenjeni društveni status. smanjenjem sposobnosti osjećanja i općeg rasuđivanja. Nešto teži poremećaj je pseudopsihopatija koja se manifestira u poremećaju nagonske sfere. da stariji: 1.ispoljavaju se slabljenjem inicijative. Iskustva govore da ljudi sporije stare ako su aktivno uključeni u život zajednice. psihičkom tromosti i slabljenjem apstrakcije. nervozi. a kultura jednog društva se mjeri njegovim odnosom prema starijim osobama. prihvate svoje fizičko i psihičko stanje kao neminovnost koju donosi starost. preosjetljivosti na spoljne draži. Teži oblici demencije se manifestiraju poremećajem memorije. Na kraju ističemo osnovne zadatke razvojnog perioda starosti. prihvate svoju promijenjenu seksualnu ulogu. a posebno na sunce. odnosno. Psihoneurastenija je najblaži poremećaj koji se ogleda u razdražljivosti. organizuju svoj život skladu sa novim okolnostima. nelogično govoriti i koja ne kontroliše svoje ponašanje? 150 . što ga svako mora riješiti u mladalaštvu. nesanici. koji može imati blaže forme . 4. zbog čega društvo mora pokloniti puno pažnje ovoj populaciji.U starosti dolazi do raznih psihičkih poremećaja. svi bi trebalo da ostarimo. prihvate manje značajnu ulogu u porodici. konačno. 3. 5. 2. Najteži oblik je sindrom demencije. PROVJERI SVOJE ZNANJE Objasni pojmove filogene^a i ontogene%a\ Sta proučava razvojna psihologija? Koja je osnovna metoda razvojne psihologije? Kada fetus može reagovati na vanjske podražaje? Navedi karakteristične refleksne reakcije novorođenčeta! Kada nestaje labinski refleks? Koji je prvi djetetov spoznajni organ prema Pjažeu? U kojem periodu je završen glavni govorni razvoj? Objasni pojam sinestevgje i kada se javlja? Obrazloži odnos spolova u pubertetu! Koji je uzrasni period presudan za formiranje karaktera? Koji je životni zadatak. U nekim kulturama stariji i danas odlučuju o najvažnijim pitanjima zajednice. jer. može smatrati najvažnijim u današnje vrijeme? S koliko se godina postiže punoljetnost prema našem zakonu? Koje su razlike u mogućnosti učenja pojedinca u zrelim godinama i malđenaštvu? Koji su razvojni zadaci u mladenaštvu (prema Andrilović-Cudina)? Sta se smatra znakom starenja? Kako nazivamo stariju osobu koja počne mnogo zaboravljati. Starije osobe su kroz historiju imale različiti status u društvu. pažnje.

ne može glasiti: Kako "čovjek" postupa u nekoj određenoj situaciji. Obični trgovac ima izvjesnu iskustvenu spoznaju o potrošačima i zna kako treba postupiti prema različitim ljudima da bi uspješno prodao robu. dakle. Ukratko ćemo izložiti mogućnosti psihologije u nekim područjima ljudskog življenja. mogu pomoći ljudima u razrješavanju različitih životnih problema. to je njena primjena u ovom procesu nezaobilazna.11. nego nauka. On. PSIHOLOGIJA U PRAKSI Psihologija je nauka koja se tiče svakog čovjeka. upravo takvih jednostavnih odnosa u psihologiji ne može biti. Naime. Psihologiju isto tako treba shvatiti kao nauku koja proučava različite aspekte ljudskog ponašanja i na temelju jasno utvrđenih spoznaja i zakonitosti pomaže u različitim oblastima ljudske djelatnosti. u čemu je stvar? Mehaničar koji na to daje mišljenje. uvijek će se ponovo ustanoviti da se ljudi i pod prividno jednakim uvjetima ponašaju različito. Kakuska i Nagorni navode u knjizi "Psihologija u službi čovjeka"." Ovo pesimističko razmatranje ne umanjuje značaj psihologije u stvarnom životu. to može opravdano učiniti. Ako je ventil začepljen. Na neki način svaki čovjek je psiholog kada treba da predviđa ponašanje drugih ili kad treba da predviđa kako će njegovo ponašanje djelovati na druge. prema tome. Rašireno je mišljenje da psiholozi nekim misterioznim postupcima proniču u ljudsku dušu. psihologija nije urođena intuicija. PSIHOLOGIJA U ODGOJU I OBRAZOVANJU Kako psihologija izučava psihičke procese koji su pretpostavka za odgoj i obrazovanje. Psihologija se bavi procesom učenja utvrđujući zakonitosti i psihološke faktore koji pospješuju učenje. nego: Na koji način postupa veliki dio neke određene grupe pod određenim uvjetima. jer on ne samo da na osnovu svoje izobrazbe zna kako automobilski motor funkcionira. Ta znanja ne daju nikakvu magičnu moć psihologu da kao "inženjer ljudske duše" upravlja pojedincima i masama. Međutim. koja ima svoje zakonitosti i metode koje se mogu spoznati i ako se pravilno primijene. "Drugim riječima. baš kao što to Ekert. Vlada također i pogrešno uvjerenje da psihologija može razjasniti sve postupke ljudi na isti način. Osnovna funkcija škole je učenje i sticanje znanja. već može biti i siguran u to da svi automobili jednog određenog tipa funkcioniraju na jednak način u svako vrijeme. Pitanje. ima posla s jednostavnim kauzalnim odnosima. Budući da praktički nije moguće poznavati sve faktore koji su utjecali na neko ponašanje. O psihologiji i psiholozima šira javnost nema potpunu spoznaju. onda benzin neće više dotjecati. 151 . psihologu se postavlja pitanje koje bi bilo posve razumno postaviti jednom automehaničaru: moj auto počinje "kašljati" uvijek kada vozim uzbrdo.

svojim istraživanjima o "učenju na uspjesima-potkrepljenjem". Tako je Skiner. psiholozi savjetuju i preporučuju mladim ljudima koje bi im zanimanje najviše odgovaralo. pa se danas sve više koristi nastava u malim grupama i individualna nastava. Uz psihologe i nastavnici stiču psihološka znanja koja im pomažu da lakše ovladaju različitim situacijama. gdje je bila slaba komunikacija nastavnika i učenika. Školski psiholozi danas uspješno rješavaju složene probleme mladih i pomažu im da sami nadiđu svoje poteškoće. a posebno sa onima koji imaju poteškoće u razvoju. jer je ispravan odgovor). tako što razgovaraju sa roditeljima i pomažu im da lakše razriješe poteškoće sa kojima se suočavaju njihova djeca. Na osnovu psiholoških ispitivanja i razgovora. 25.Zahvaljujući psihološkim istraživanjima. Do početka ovog stoljeća u nastavi je dominirao rad sa velikim brojem učenika. Psihologija je ustanovila da se učenici mogu motivirati za učenje raznim postupcima. stoje osnovna pretpostavka u pravilnoj profesionalnoj orijentaciji mladih. doprinio da se razvije programirana nastava. SI. 15. U ovom se radu koriste posebne metode i tehnike koje mogu primjenjivati kvalificirani školski psiholozi.2 . Psihološkim istraživanjima je utvrđeno da ta takva nastava nije produktivna. Psihologija u funkciji odgoja i obrazovanja Psihološka postignuća se posebno mnogo koriste u odgojnoj komunikaciji sa učenicima i pomažu u nekom konfliktnom radu sa učenicima. Psiholozi pomažu boljoj saradnji škole i porodice. Psihologija se bavi i utvrđivanjem sklonosti i sposobnosti mladih ljudi. pri čemu svaki uspješno realiziran zadatak biva potkrijepljen (nagrada. Ovom metodom učenik realizuje nastavni sadržaj svojim vlastitim tempom. naučnici su otkrili razne metode u nastavnom radu koje pomažu u učenju.

Ovo su samo neke naznake o primjeni psihologije u odgoju i obrazovanju, čime se izravnije bavi pedagoška ili edukacijska psihologija.

PSIHOLOGIJA U PROIZVODNJI U nastojanjima da poboljša proizvodnju, savremeni čovjek se koristi spoznajama iz različitih nauka. Tako je još početkom ovog stoljeća američki istraživač Frederik V. Tejlor (Frederich W. Tavlor) pokušao povećati proizvodnju boljom motivacijom radnika. On je sistemom nagrađivanja povećao radni učinak "ljudske mašine". Kao normu za druge radnike, Tejlor je odredio učinak najboljeg radnika, čime je povećao profit firme, ali je, s druge strane, preopteretio radnike.

SI. 26. Psihologija u funkciji industrijske proizvodnje

Poslije su vršena mnoga istraživanja kako bi se utvrdio fenomen prilagođavanja rada čovjeku i čovjeka radu. Iz ovih istraživanja razvila se posebna disciplina ergonomija koja izučava sistem "čovjek - stroj". Industrijski psiholozi istražuju različite aspekte čovjekovog ponašanja u proizvodnji. Istražuju vrijeme, pokrete, komande, mikroklimatske uvjete, motivaciju, umor i si. E. J. Kormik razvija tzv. inženjerstvo ljudskog faktora pod čim podrazumijeva efektno korištenje fizičkih objekata i sredstava za ljudsku upotrebu, radi postizanja željenih humanih vrijednosti u procesu rada ( zdravlje, bezbjednost, zadovoljstvo). Ovaj pristup u psihološkom tretiranju proizvodnje zahtijeva sistematska znanja o ljudskim karakteristikama i ponašanju. Industrijska psihologija, dakle, ima dva pristupa, jedan je da se utvrde karakteristike ljudi i odredi njihova sposobnost za pojedine poslove i drugi je da se utvrde uvjeti radnog mjesta značajni za uspješno funkcioniranje sistema "čovjek - stroj". 153

Za utvrđivanje sposobnosti radnika za pojedine poslove danas se koriste različiti psihološki mjerni instrumenti (testovi). Na ovom području psiholozi danas sve više koriste profesionalnu orijentaciju, kojom se ljudi na temelju utvrđivanja sposobnosti usmjeravaju u ona zanimanja i radna mjesta koja odgovaraju njihovim mogućnostima, za razliku od ranijeg pristupa tzv. profesionalne selekcije, kada se iz većeg broja kandidata odabire najsposobniji. Produktivnost u radu je složena kategorija koja zavisi od mnogo faktora. Industrijski psiholozi su ispitivali kako međuljudski odnosi utječu na proizvodnju. Elton Majo je u pogonima Vestern Elektrik ispitivao utjecaj rasvjete, ritma rada i odnosa šefova prema radnicima. Njegova su zapažanja da radnici nisu roboti, nego društvena bića čije ponašanje u radu zavisi od grupne dinamike i stila rukovođenja. Poslije su mnogi psiholozi istraživali tzv. "human relations", odnosno, međuljudske odnose u radu. Ovim se fenomenom bave i sociolozi, tako je C. V. Mil kazao: " Službenik prodaje svom poduzeću ne samo svoju radnu snagu već i svoju cijelu ličnost". Danas je sve više uspješnih firmi koje upošljavaju psihologa čiji je zadatak da utječe na stav radnika prema radu. Industrijski psiholozi postaju dio jednog tima koji brine o međuljudskim odnosima radi uspostavljanja bolje klime i većeg zadovoljstva uposlenih. Na taj način psihologija pomaže boljoj organizaciji firmi, smanjenju troškova proizvodnje, smanjenju nesreća na radu, smanjenju umora i povećanju produktivnosti i zadovoljstva u radu. PSIHOLOGIJA U FUNKCIJI PROPAGANDE Psihologija je u propagandi našla najširu primjenu. Danas se bez kvalitetne propagande ne bi mogla zamisliti prodaja pojedinih proizvoda, nastup neke estradne zvijezde ili sportskog takmičenja, nastup političkih stranaka i si. U ekonomskoj propagandi psiholozi istražuju i obrađuju tržište, prikupljaju podatke o navikama potrošača, stavovima, mišljenju i u skladu sa prikupljenim informacijama, čine psihološki plan propagande. U tim poslovima učestvuju stručnjaci različitih specijalnosti, kao pisci tekstova, fotografi, kamermani, režiseri i dr. Ekonomska propaganda je danas prava mašinerija koja zajedno sa medijima čini moćan faktor u formiranju javnog mnijenja i određenju spram nekih proizvoda. Koka kola (Coca cola) je najbolji primjer koje su mo- ! *
'■ '

gUĆnOSti propagande.

SI. 27. Psihologija i službi propagande

154

Nekada je propaganda bila direktna i zasnivala se na hvaljenju proizvoda. Međutim, psihološke spoznaje su promijenile sistem propagande, tako da uspješne reklame nisu one koje svoju poruku vezuju samo za pozitivnu asocijaciju sa proizvodom. Spoznaje o klasičnom uvjetovanju (uvjetni refleksi) uveliko su prisutne u ekonomskoj propagandi. Primjer za to je reklamiranje različitih proizvoda sa atraktivnim golišavim seksi ženama. Prodaji proizvoda pomaže da neki proizvod ima svoje ime koje označava marku firme ili "imidž", npr, Najke majice, patike, i si. U propagandi se koriste različite ljudske slabosti, gdje se na jedan indiskretan način poručuje, ako uzmete ovaj proizvod, neće vam se desiti to i to. Mogućnosti ekonomske propagande nisu apsolutne, jer na ponašanje potrošača djeluje više faktora. Unatoč nekim ograničenjima, propaganda je moćno oružje u manipulaciji ljudskim ponašanjem, jer mnogi ljudi su danas slični ljudima sa plakata i ekrana kao jaje jajetu.

PSIHOLOGIJA U SLUŽBI DUŠEVNOG ZDRAVLJA Savremeni. čovjek je sve više izložen stresovima, konfliktima i li K> • frustracijama. To ostavlja vidnog traga na duševno zdravjje, tako da je sve više onih koji traže pomoć psihologa. Iskustva iz razvijenih zemalja Zapada govore da svaki deseti bolesnik zatraži pomoć psihologa ili psihijatra. Psihijatrijsko liječenje se najčešće svodi na medikamentoznu terapiju, dok se psihološki tretman ostvaruje neposrednim kontaktom psihologa i klijenta. Problemi duševnog zdravlja su u uskoj vezi sa društvenim prilikama u kojima pojedinac živi. To je problem za psihološki tretman, jer psiholog veoma malo može utjecati na društveni okvir koji je pogodovao SI. 28. Psihologija i službi duševnog zdravlja nastanku psiholoških poteškoća, odnosno psiholog (terapeut) je lanca na kraju raznih faktora koji dovode do psihičkih poteškoća. "Posudio sam sebe od drugih; čovjek je ogledalo čovjeka". 155

Rodžersova nedirektivna terapija Smisao ove terapije je u tome da terapeut pomogne bolesniku da iznese svoje poteškoće. To je metovl liječenja koji traži mnogo vremena i primjenjuje se u tretmanu raznih neuroza. tako i sa eventualnim novim koje će doći. najčešće spominjanom postupku u psihološkom tretmanu duševnih bolesnika. Spoznaja konflikta dovodi do izlječenja. Suština psihološkog razgovora je uspostava prave komunikacije u kojoj psiholog nenametljivo vodi klijenta do saznanja problema i poduzimanja određenih aktivnosti 156 . U psihološko savjetovanje spadaju psihoanalitička i nedirektivna terapija. Prvi kontakt pri psihološkom savjetovanju je od posebnog značaja. fobija. U odnosu na neke druge terapije. kako bi ubuduće lakše izlazio nakraj kako sa postojećim poteškoćama. već da mu se pomogne da "sazri". Psihoanalitička terapija ne podrazumijeva "velika rudarska iskopavanja" u prošlost. Psihološkim savjetovanjem se mogu izazvati planirane promjene u ponašanju i stavovima pojedinaca koji imaju duševnih poteškoća. "poraste psihološki ". Mnoge su psihičke traume nastale kao posljedica riječi. a ne preuzima na sebe tu odgovornost. savjetovanju prethodi priprema u kojoj psiholog traži informacije o bolesniku i potrebne psihološke instrumente. zato je veoma bitno uspostaviti klimu povjerenja u kojoj će se voditi razgovor. postoje velika neslaganja među stručnjacima. da uvidi uzrok problema i da sam iznađe rješenje. Psihološko savjetovanje ima svoju strategiju koja se određuje shodno poteškoćama sa kojima se suočava bolesnik. Da bi se to uspjelo. Psihološko savjetovanje Psihološko savjetovanje je svaki kontakt između kvalificiranog psihologa i bolesnika. U psihoanlitičkoj terapiji. Terapeut "vodi" bolesnika u jedno samopouzdanje kako bi sam rješavao prepreke. Znači. Terapeut postupkom slobodnih asocijacija pomaže bolesniku da otkrije konflikt koji je duboko u njegovoj podsvijesti.NEKI PSIHOLOŠKI POSTUPCI U LIJEČENJU PSIHOANALITIČKA TERAPIJA Ovu je terapiju razvio Frojd. koji je tumačio da su duševne bolesti posljedica neriješenih konflikata iz djetinjstva. zato druga riječ može imati snagu lijeka ako se pravilno primijeni. opsesivnih stanja i si. Cilj Rodžersove terapije nije u tome da bolesnik riješi konkretan problem. nego je terapeut usredsređen na sadašnjost i ono što trenutno opterećuje bolesnika. Psihološko savjetovanje se svodi na moć prave riječi upućene pravom pojedincu u pravo vrijeme. razgovor mora biti jasno orijentiran i sa unaprijed određenim ciljevima. ova je usmjerena na emocionalnu a ne na racionalnu komponentu.

Kasnije on počinje govoriti o sebi. U uspješnoj psihoterapiji klijent se stabilizuje u doživljavanju pređašnjih iskustava. 3. pripremna faza. ali tako da svoje probleme pripisuje spoljašnjim uvjetima: uviđanje o sebi je minimalno i klijent se odriče svoje emocije.da se stanje promijeni. faza djelovanja. Klijent govori o spoljnim bezličnim događajima. Sposobniji je da se realističnije suoči sa nesaglasnostima u svom iskustvu. 2. okončavanje. dolazi do tzv. Prema Salivenu: 1. izbjegavajući govor o vlastitim problemima i priznanje da ih ima. "zrenja". diskusiona faza i 3. Klijent raspozanje svoja osjećanja onakva kako se pojavljuju i izbijaju pa počinje doživljavati spontana iskustva o svojim reakcijama. Da bi se to postiglo. 2. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Navedi neki primjer gdje se spoznaje iz psihologije uspješno koriste u nastavnom radu. poslije čega se lakše mijenjaju stavovi i donose djelotvornije odluke. detaljno istraživanje i 4. razaznavanje. Rakiću: 1. 2. Etape psihološkog savjetovanja Prema B. čak iako ih izražava. 4. svoje želje i strahovanja. što je posebno bitno. On dalje gleda na sebe i svoj život kao na proces a ne kao na strukturu. Klijent želi da živi sve više i više u sadašnjosti kako bi doživljavao sebe. 6. Psihološko savjetovanje u vremenskim razmacima ima više opravdanja jer se na takav način mogu davati znanja. razvijati interesovanja i. On nije više objekat ili subjekat nego učestvuje direktno u iskustvu. formalni početak. U odgojno-terapeutskom odnosu počinju da se gube inhibicije. 3. Ima malo želje da se mijenja. Koja je funkcija školskog ocjenjivanja? Obrazloži pojam "inženjerstvo ljudskog faktora"! Kako se sve koristi psihologija u industriji? Pronađi neki primjer uvjetovanja u ekonomskoj propagandi i objasni mehanizam njegovog nastanka! Koja je razlika između psihološkog i psihijatrijskog tretmana duševnih bolesnika? Dovedi u vezu psihoanalitičku i nedirektivnu terapiju! 157 . potrebno je postići osamostaljivanje klijenta u odnosu na psihologa koji ga savjetuje. Karl Rodžers spominje ove etape psihološkog svjetovanja: 1. 5.

.................15 Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem..................................................28 Osjeti kože.................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 10 Anketa...............................8 Tehnike istraživanja u psihologiji..................26 Spoznajni procesi..................4 Grane psihologije...3 Predmet izučavanja psihologije...........................................................................................................................................38 158 ........ 18 Centralni nervni sistem..........33 Osobine percepcije..................................................................................................................................38 Pamćenje kao sposobnost.............:.............................................................................................................................................................................................................................................................................................26 Vrste osjeta.......................................................................................................................................................11 Psihološki test...................................................................................................................................................................6 Metoda eksperimenta.....................29 Osjet vida.....................................36 4...................32 Iluzije i halucinacije.............................................................................................................................................................................................................................................................. OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI.......................................................31 Percepcija........................................................................................................................................................................................................................................................................................11 Sociometrijska tehnika..................................................................................................................................20 Moždana kora iii korteks..................................................................................................................................................................................................................28 Osjet mirisa..................................................................................................................................14 Receptori (osjetila)............................................................................................................................................................................ 15 Nervni sistem.........................................................................................................................................................................................................................................................30 Organski osjeti............................................... ORGANSKE OSNOVE PSHIČKOG ŽIVOTA..........................................................................................16 Prenošenje nervnih impulsa..................................................................................31 Subjektivni faktori u percepciji...............9 Upitnik..33 Pažnja............................ PSIHOLOGIJA KAO NAUKA.......................14 Efektori....................................................................34 Karakteristike pažnje......................................................................................29 Osjet sluha.........................22 Vegetativni nervni sistem............................................................................................................................................................9 Intervju............................................................................................................... SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI....................................................................................................................35 Predstave....29 Osjet ravnoteže ili statički osjet......................................................................................................7 Metoda opažanja...............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................31 Objektivni faktori u percepciji..........................................................................19 Mozak...........................................................................................................................................................SADRŽAJ 1.......................................................10 Tehnika skaliranja.......................................15 Mišići.................................28 Osjet okusa............................................................................................8 Metoda samoopažanj a.......17 Periferni nervni sistem............................................................................................26 Osjet....................................................................................................................................................................................................................................3 Historijski razvoj psihologija.......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................26 Opažanje.............................................................................................................................................................................................24 3.........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................38 Pamćenje....................................................12 2.............................................................................19 Kičmena moždina......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................"...............................................................30 Kinestetički osjet.............5 Metode i tehnike u psihologiji......................

. EMOCIJE.......................................................................... Emocionalne ekspresije (vanjske manifestacije emocija) Značaj emocija u životu čovjeka .................. ifiBiMae.................................................j2................................. Organske osnove emocija.... Složene emocije............... Poremećaji mišljenja............. 5................................................................................ Praktično i teoretsko mišljenje............................................ £...... SPOSOBNOSTI........................................: kao psihički proces........................ šljenje kao misaoni proces. Teškoće mjerenja inteligencije................................ Organski i fizološki osnovi emocija...... Osnovne operacije misaonog procesa Suština procesa mišljenja.................................................. Mehaničko učenje igreš ......................... Psihosomatska oboljenja............................................... Verbalno učenje......................................................................................... intelektualne sposobnosti ......... Teorije emocija.. Emocije prema ugodi.............................. Proste emocija.... Emocije prema intenzitetu i trajanju............ ■ "....... Transfer učenja.................... Detektor laži........ Etape misaonog procesa. Senzome sposobnosti............... Vrste mišljenja...................................... Psihomotorne sposobnosti ... inteligencije 39 3 9 4 0 4 1 4 2 4 2 4 4 4 4 4 5 4 6 4 7 4 8 4 9 5 0 5 1 5 1 5 3 5 3 5 4 5 6 5 7 5 9 6 0 6 2 6 3 6 4 6 4 6 4 6 5 6 7 6 7 6 9 6 9 6 9 7 1 7 2 7 3 7 3 7 4 ...................... Vrijednost testova inteligencije................. Z*-w§»je............................................ Vrste emocija.......... Motorno učenje................................................................. Uzroci zaboravljanja.............. Učenje na osnovu pokušaja i po Učenje uviđanjem... enje i govor...................................................................._:er.................. Utjecaj naslijeđa i sredine na razvoj Vrste testova inteligencije.............................................. pamćenja.......

........................ Nehomeostatski motivi........................ Funkcionalna autonomija motiva........................... Hijerarhija motiva........................................................... .............. 81 8 2 83 8 3 84 8 4 8 5 87 8 8 89 9 0 9 0 9 0 ................................................. potreba ........................................ Homeostatski motivi........................77 77 79 fOTTVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Potrebe.. Motivi nedostataka........................................voja...... :....................... Motivi raz........................ Konflikti........ liva............................................................................ Lični motivi............. r : .. Frustracije.................................................................. :-'........

.................:...........136 11.135 Psihofizičke karakteristike pojedinih razvojnih razdoblja......................................................................................................................................................................................................................................................................122 Utvrđivanje strukture grupe...........................................................................102 Faktorska analiza ličnosti..........................................................................................................126 Kada i zbog čega sukob uloga........................................................................119 Karakteristike osobina interpersonalnog reagiranja.......................155 Neki psihološki postupci u liječenju...............................................................................................................................................................................................................................................................................................................1.......................................................111 Frojdova psihodinamička teorija ličnosti.............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE.............................127 Na kraju ovog poglavlja...............................................................................................................................................................................................................................................................151 Psihologija u odgoju i obrazovanju..................156 2....................................................................................111 Personološka teorija ličnosti.............................................................151 Psihologija u proizvodnji..........................................133 Metode razvojne psihologije...........................................92 Poremećeno ponašanje........................................................................................................................................................................125 Pojedinac u grupi.. PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA.......................................................................121 Vrsta grupe...............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................114 Dimenzionalna tipologija ličnosti...............................................................................................................116 9......122 Struktura grupe........................123 Funkcija vode.............115 Zrela ličnost.........................................124 Autokratsko i demokratsko vodstvo..............................................................................................124 Ponašanje vođe............................................................................................................................................................................................................................................131 Rješavanje konflikta..................................................................................................................................96 8.............................................................................................................132 10.................100 Struktura ličnosti.............................................................................................................................. 160 .......................128 Odgoj za demokraciju i rješavanje sukoba...................................................................................................................................................................................................................................124 Karakteristike vođe....119 Osobine interpersonalnog ponašanja.............................................................113 Bihevioristička teorija ličnosti...................................... PSIHOLOGIJA U PRAKSI................................ < 3< ......................................................................................................... ...............................................154 Psihologija u funkciji duševnog zdravlja..............................................................................................................................................................................121 Funkcija grupe................................108 Jedinstvo ličnosti.............................................................................................................................................................................................107 Interesi.................................................................................................................127 Konformizam naspram nezavisnosti pojedinca.......102 Temperament........................................................................................................................................................................................................................................................................................................104 Karakter..................................................................................................................................................................1 Reakcije na frustracije............................................................123 Vodstvo u grupi................................153 Psihologija u funkciji propagande...........................113 Rodžersova fenomenološka teorija ličnosti....................................................................................................................................................130 Postupanje u sukobu (konfliktu)....... LIČNOST..................................118 Interpersonalno ponašanje........................................................................................................................112 Fromova socijalna teorija ličnosti..................................................................111 Teorije ličnosti...............................................................................................................................................108 Stavovi......................................92 Odbrambeni mehanizmi...................................................129 Nenasilno rješavanje sukoba................... 15......120 Grupno ponašanje......................................................................................................................................................................133 Razvojne faze u psihičkom razvoju čovjeka....

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful