I

1

1. PSIHOLOGIJA KAO NAUKA

HISTORIJSKIRAZVOJ PSIHOLOGIJE Od svog postanka covjek je iskazivao interes za spoznajom sebe i drugih. Ovaj interes je odraz Ijudske znatizelje ali i potrebe da se upoznaju oni sa kojima se zivi i radi. Kao drustveno bice covjek je oslonjen na druge i zato mora razumjeti ponasanje drugih i svoje uskladiti sa njihovim. Ako ovaj interes za spoznajom sebe i drugih shvatimo kao zacetak psihologije kao nauke, onda mozemo reci da je ona jedna od najstarijih naucnih disciplina. Filozofija je u pocetku sadrzavala sveopcu ljudsku spoznaju pa i onu iz obJasti psihologije. Od mnogih filozofa koji su se isticali u proucavanju psihoJoskih problema treba istaci Aristotela, Platona i Heraklita, Dekarta (R. Descartes), Loka (J. Locke) i Hjuma (D. Hume). Samo ime psihologija potice od grckog filozofa Aristotela koji je tumacio da je psihologija nauka o dusi (psiho - dusa i logos - nauka). Demokrit, prije Aristotela, svijet je tumacio materijalisticki (tzv. atomizam). Za njega je dusa sastavljena od atoma, ali onih finijih, pa je i ona, kako je materijaine prirode, podlozna umiranju. Platon je, medutim, smatrao da dusa nije materijalna, pa je stoga vjecna. Ova dva ucenja, potakla su Aristotela da potrazi kompromis. Dusa, za njega, ima tri razine: vitalna dusa - obuhvata vazne zivotne funkcije, ammalna dusa - opazanja, osjecanja i zudnju te razumska dusa - spoznaju i volju. Njegovo je ucenje bilo vise zasnovano na posmatranju i uocavanju zakonitosti psihickog zivota, pa je i danas relevantno ucenje o zakonu asocijacija. Psihicki procesi ucenja, prema velikom grckom misliocu, odvijaju se prema zakonu dodira, kada se dva sadrzaja dozivljavaju istovremeno ili neposredno jedan iza drugog, sjecanje na jedan obnavlja i drugi; zakonu slicnosti, kada su dva sadrzaja slicna, onda obnavljanje jednog sadrzaja olaksa obnavljanje i drugog, i zakonu kontrasta, kada se lakse pamte suprotnosti. Dekart (1596.-1650.) je prvi filozof koji psihologiju izdvaja iz filozofije i formira zasebnu filozofsku granu koju naziva mentalna filozofija. Mada je ovo bio znacajan iskorak u osamostaljenju psihologije u zasebnu naucnu disciplinu, jos dugo se zadrzalo misljenje da je psihicki zivot covjeka u domenu filozofije te nije potrebna druga nauka da to izucava. Pocetkom 16. stoljeca iz filozofije se izdvajaju egzaktne nauke astronomija, fizika, hemija i biologija. Za naucno istrazivanje koriste se egzaktne metode, prvenstveno eksperiment. Sredinom 19. stoljeca egzaktne metode se pocinju primjenjivati i u istrazivanju psihickih pojava. Fiziolog E. H. Veber, (E. H. Weber),
3

2

jedan od osnivaca psihofizike, eksperimentalno istrazuje koliki je potreban inter. -zitet drazi da bi covjek imao osjet. Ova istrazivanja dalje razvija 0- T. Fehnei (G. T. Fechner), (fizicar, filozof i eksperimentalni psiholog, koga posebno zamma odnos izmedu drazi i osjeta. On eksperimentalno utvrduje zakofl'tost koja je i danas vazeca u mjerenju osjeta i drazi i kvantifikuje njihov odnos (Weber-Fechnerov zakon). Ovi su radovi imali velikog poticaja u razvoju psihologije i njenom osamostaljivanju kao zasebne nauke. Konacno Wilhelm Wundt (1832.-1929-) u Lajpcigu 1879. godine osniva labaratorij za eksperimentalnu psihologiju i time definitivno ustanovljuje psihologiju kao empirijsku nauku. On sa svojim saradnicima istrazuje fizicke i hemijske procese u materijalnom svijetu i njihov utjecaj na covjeka. U daljem razvoju psihologije istrazuju se i slozeniji psihicki prpcesi kao sto su misljenje, pamcenje i ucenje. Fizicari, biolozi, hemicari i fiziolozi svojim egzaktnim istrazivanjima doprinijeli su razvoju psihologije kao egzaktne nauke jer se dotada o psihickom zivotu covjeka sudilo na osnovu razmisljanja i pretpostavki. U daljnjem razvoju psihologije posebno se isticu Alfred Bine (Binet) i Ivan Petrovic Pavlov. Alfred Bine u Parizu otvara labaratorij eksperimentalne psihologije i daje veliki doprinos mjerenju inteligencije. Njegova skala za mjerenje inteligencije i danas je osnovni model za brojne testove kojima se mjere mentalne sposobnosti coYJeka. Ruski istrazivac Pavlov je svojim eksperimentalnim radovima mnogo doprinio u spoznavanju fizioloskih osnova psihickog zivota. Njegov eksperiment sa formiranjem uvjetnog refleksa kod psa je razjasnio neke patoloske pojave u psihickom zivotu ljudi i zivotinja. Pocetkom 20. stoljeca psihologija se pocinje intenzivno razvijatl u SAD gdje se isticu Katel (James MckKeen Cartel), Torndajk (E. L.ThorndiKe), Vudvort (Wood-worth), Terstoun (Thurstone), Skiner (B.F.Skinner) i dr. Znaoajno je istaci da se u SAD vrse sistematska psiholoska istrazivanja koja podupire drzava i da se rezultati tih istrazivanja koriste u raznim oblastima zivota, posebnO u industriji. propagandi i vojsci. Poslije Drugog svjetskog rata psihologija sve vise izlazi iz teoretskih okvira i priblizava se zivotu, tako da nema ljudske djelatnosti gdje se ne koriste dostignuca ove egzaktne nauke. PREDMET IZUCAVANJA PSIHOLOGIJE U najsirem smislu predmet izucavanja psihologije je psihicki zivot. Pod pojmom psihicki zivot podrazumijevamo psihicke procese i psihicka ^tanja. O psihickim procesima i stanjima mozemo suditi na osnovu objektivnog, spoljnog posmatranja ponasanja ljudi i na osnovu neposrednog, vlastitog iskustva. U uzem smislu, predmet psihologije je covjek, i to istrazivanje njegova ponasanja i njego4

3

Opca psihologija ima teoretski karakter i proucava osnove psihickog zivota. Psihologija. culnih organa i organizma u cjelini. S obzirom na predmet razmatranja. Dakle. Sve je prisutnija teznja da se opca psihologija dalje diferencira na zasebne discipline koje ce izucavati pojedine psihicke procese ili stanja. R. Kako se i dalje siri psiholoska spoznaja. Ovaj osnovni zadatak mozemo razmatrati sa teorijskog i prakticnog stanovista. psihologija ima za predmet svog izucavanja nesto sto nije materijalno a sto se da objektivno ustvrditi. kao npr. "na njih djelovala i mijenjala ih". Za utvrdivanje predmeta izucavanja psihologije bitni su sljedeci faktori: fizicka okolina koja djeluje na organizam izazivajuci razne subjektivne dozivljaje. i na kraju aktivnost same individue koja na odredeni nacin utjece na okolinu. Bujas definira psihologiju kao nauku o subjektivnim dozivljajima. i "zasto?". 2. Teorijske psiholoske grane: 1. 1995.vih stanja svijesti. U torn smislu ovaj zadatak treba dati odgovore na tri pitanja: "sta?". socijalna okolina koja djeluje na pojedinca i tako utjece na njegove dozivljaje i ponasanje. Kako je predmet izucavanja psihologije psihicki dozivljaj koji se moze objektivno ustvrditi. Zagreb. GRANE PSIHOLOGIJE Psihologija se naglo pocela razvijati potkraj 19. odrediti psihicke pojave. endokrinih zlijezda. psihologija motivacije. medicine i drugih nauka. 5 4 . fizioloska psihologija proucava ovisnost psihickog zivota od strukture i funkcije nervnog sistema. i to tumace J. Prakticni zadatak psihologije podrazumijeva primjenu teorijskih psiholoskih spoznaja u razlicitim ljudskim djelatnostima. Skolska knjiga. osjecanja i dozivljaja. Pichot (Maria Furst. to se psihologija svrstava u egzaktne nauke. kako se odvijaju psihicki procesi.. proces diferencijacije psihologije na uza naucna podrucja je i dalje prisutan. ukoliko se oni mogu manifestirati i zahvatiti na objektivan nacin. str. ZADACI PSIHOLOGIJE Osnovni je zadatak psihologije proucavanje zakonitosti psihickog zivota covjeka.3). Koristeci se spoznajama biologije. psihologija ucenja i si. stoljeca tako da je ubrzo trebalo razdvojiti psiholoske spoznaje koje imaju zajednicka obiljezja i postupke u istrazivanju. ako ustreba. Teorijski zadatak podrazumijeva upoznavanje i razumijevanje psihickih zakonitosti. mozemo razlikovati teorijske i primijenjene psiholoske grane. "kako?". Fizioloska psihologija izucava organske osnove psihickog zivota. mijenja je i prema njoj modifikuje svoje ponasanje. ukazati na uzroke psihickih pojava. Psihologija nastoji otkriti i formulirati zakone tih fenomena. potom objasniti njihovo nastajanje da bi. Delay i P.

U psihologiji postoje dvije vrste eksperimenata. faza izražaja . Prednost eksperimentalne metode je upravo namjerno izazivanje pojave a ne čekanje da se ona pojavi. zovu se nezavisna varijabla. hemijske. prije svega zato što se eksperiment ne može uvijek primijeniti i Što se ljudi ne ponašaju isto u prirodnoj i eksperimentalnoj situaciji. odnosno pruža se mogućnost mjerenja učinka pojedinih varijabli. bez djelovanja nezavisnih varijabli . Introspektivni eksperiment: vrši se istraživanje i utvrđuju rezultati na temelju iskaza pojedinaca. onima koje mogu imati utjecaja na zavisnu varijablu. Zadatak: 1. prednaučne ili literarne faze koja je nesumnjivo doprinijela razvoju psihologije. to razlikujemo tri faze njegove realizacije. dakle. Manipulacija raznim nezavisnim varijablama omogućuje egzaktno utvrđivanje koliko one djeluju na zavisnu varijablu. a pojava koja se mijenja pod djejstvom promjenjenih uvjeta zove se zavisna varijabla.METODA EKSPERIMENTA Eksperimentalna faza u psihologiji nastala je pred kraj ovog vijeka. 2. 1. Jedna grupa se stavlja u eksperimentalnu situaciju i sistematski se prati djelovanje nezavisnih varijabli . Eksperimentalna metoda je najpouzdaniji naučni postupak za utvrđivanje uzročnih veza među pojavama. reagovanje organizma ili pojedinih organa i receptora na podražaj.eksperimentalna grupa. Osnovna odlika eksperimenta je mogućnost umjetnog izazivanja neke pojave i uvjeta pod kojima se ona razvija.ispitanik reagira bilo pokretom bilo riječima na draž. ali se u psihologiji ne može uvijek primijeniti. Pored toga. Obrazloži kako bi eksperimentalno istražio djelovanje prijekora na školsko učenje! 7 5 . ova metoda ima i izvjesnih nedostataka. faza doživljaja .draži fizičke. Objektivni eksperiment: prate se objektivne. ali je tek uvođenjem eksperimenta u psihološko istraživanje ustoličilo psihologiju kao egzaktnu nauku. u eksperimentalnom se istraživanju formiraju dvije grupe.na čovjeku. Njoj je prethodio dug period tzv. Za provjeru stvarnog učinka pojedinih eksperimentalnih varijabli i kontrolu ometajućih uvjeta (neutralni. Komparacijom rezultata u završnom ispitivanju utvrđuje se učinak nezavisne varijable na pojavu koja se mjeri. uočljive manifestacije psihičkih pojava. dok druga grupa radi u uobičajenim uvjetima. Kako se u psihologiji eksperiment uglavnom izvodi. faza podražaja . Također eksperiment omogućuje kontrolu djelovanja nezavisnih varijabli koja se u prirodnim uvjetima ne bi mogla lako uočiti i pratiti. prirodni).ispitanik registruje doživljaj u svojoj svijesti i oblikuje ga. Uvjeti kojima se namjerno manipulira u eksperimentu. 3. tj. One se ujednačavaju u općim i posebnim karakteristikama. Na ovaj se način isključuje subjektivizam u interpretaciji rezultata.kontrolna grupa. laboratorijski. fiziološke i psihološke prirode.

ali direktno promatranje psihičkih procesa i stanja možemo shvatiti samo na temelju vlastitog samopromatranja. METODA SAMOOPAŽANJA Metoda samoopažanja ili introspekcije je svojstvena samo psihologiji. Samoopažanje se zasniva na opažanju vlastitog psihičkog života. Mnogi psihički procesi i stanja su toliko složeni da ih je teško jezički opisati. Psihološka opservacija. najveća slabost ove metode je što se njeni rezultati ne mogu podvrći objektivnoj verifikaciji drugih istraživača. Konačno. Čovjek može suditi o doživljavanju i psihičkom životu drugih ljudi na osnovu njihovih iskaza i našeg promatranja njihovog ponašanja. odnosno opažanje može biti slobodno i kontrolirano. Jedno vrijeme se smatralo da je to jedina metoda kojom se može istraživati psihički život čovjeka. opservacija i neeksperimentalno istraživanje. a ne može u isto vrijeme uhvatiti i samu sebe. Kod kontroliranog promatranja se unaprijed postavlja hipoteza o mogućim uzrocima koji djeluju na promatranu pojavu. On je to slikovito objašnjavao: jedna ruka može hvatati drugu ruku. u metodi opažanja se ne manipulira nezavisnim varijablama. Naučno promatranje se razlikuje od svakodnevnog po jasno definisanom cilju. kontrolirano je sistematičnije i ima jasnije određen cilj i plan promatranja. ali ona ima i izvjesnih nedostataka. kritikovah su ovu metodu kao nepouzdanu. 8 6 . Kada promatramo neke pojave a ne znamo kakav učinak one mogu imati na ponašanje ljudi. Također njome se ne mogu promatrati složeni dubinski procesi i stanja ličnosti. Ovom metodom se ne mogu zahvatiti intenzivna psihička stanja. posebno ona koja kratko traju. Kod ovog opažanja ispitivač i ispitivani je jedno lice i jedino se na takav način može zahvatiti stvarno unutrašnje doživljavanje. Wunt je tvrdio da čovjek ne može istovremeno nešto doživljavati i promatrati. Introspekcija je jedinstvena naučna metoda i zahvaljujući njoj Čovjek može da shvati sve bogatstvo psihičkog života. psihički život. Psiholozi eksperimentalisti. Za razliku od eksperimenta. U odnosu na slobodno promatranje. planu i načinu registriranja. Mada se metodom opažanja direktno ne zahvata subjektivni. u prvom redu Wunt. nego se opažaju pojave koje se spontano javljaju. i otuda je teško ustvrditi vjerodostojnost i objektivnost introspektivnog izvještavanja.METODA OPAŽANJA U nauci se za ovu najrašireniju metodu koriste i nazivi promatranje. Slabost ove metode je i to što stvarno usmjeravanje svijesti na neki psihički proces smanjuje njegov intenzitet. koristimo se slobodnim promatranjem. ona može dati pouzdane rezultate ako se obavlja na reprezentativnom uzorku na sistematičan i organizovan način.

razvio narocitu vrstu razgovora. Kod standardnog intervjua pitanja su unaprijed pripremljena i svim ispitanicima se postavljaju u istoj formi. sociometrijski postupci i testovi.doznati ni jednom drugom. Intervjui se dijele na standardizovane i nestandardizovane. Za vodenje intervjua potrebno je veliko iskustvo. Dvosmislena. Pitanja koja postavlja ispitivac trebalo bi da budu kratka i jasno formulirana. odnosno razgovora mora prethoditi temeljita priprema koja podrazumijeva tacno defmisanje predmeta razgovora. skala procjene. nego se njime moze i terapeutski djelovati. Tehnike psiholoskog istrazivanja omogucuju sistematsko. intervju. Frojd (Sigmund Freud. anketa. Razlikuje se od razgovora koji vodimo u svakodnevnom zivolu po svojoj organizaciji i siruktwri. ova metoda je osnovna u psihologiji. njene rezultate treba provjeravati i dopunjavati drugim objektivnijim metodama. U prvoj etapi (tzv. usmjerenih na to da se ukaze na kvalitativne osobine proucavane pojave. • TEHNIKE ISTRAZIVANJA U PSIHOLOGIJI Navedene psiholoske metode koriste razlicite tehnike za prikupljanje i obradu podataka. INTERVJU Rijec intervju potice od engleske rijeci "interview" sto znaci sastanak. neiasnaijaitanja na koja se unaprijed zna odgovor nije dobro postavljati. upitnik. dok kod nestandardizovanog intrvjua ispitivac moze u zavisnosti od situacije formulirati pitanja. Tako se preporucuje da ispitivac ne zauzima stav isljednika niti pak previse familijaran stav. gdje je sago9 7 . Razgovor je cesto primjenjivana tehnika za dobijanje podataka u psiholoskom istrazivanju. tj. 1856-1939) je radi psihoanalize. Kako ovo nije jedina metoda u psihologiji. mora znati postavljati pitanja u pravi cas i tako odrediti tempo i pravac razgovora. Svakom psiholoskom intervjuu. jer o mnogim psihickim procesima i stanjima ne bismo mogli. Tokom razgovora ispitivac prati reakcije i ponasanja ispitanika koje moze registrirati u toku ili odmah po obavljenom razgovora. plana razgovora i nacina (taktike) kako ce se voditi razgovor. mtervju ne sluzi samo za dobijanje odredenih podataka u psiholoskom istrazivanju. Poslije se govori o predmetu istrazivanja gdje ispitivac mora imati svoju taktiku.Bez obzira na navedene nedostatke introspekcije. pitati nekoga za misljenje. Obicno se razgovor dijeli na dvije etape. razgovor. odledivanje) ispitivac postavlja pitanja kojima uspostavlja kontakt. Najcesce primjenjivane tehnike u psiholoskom istrazivanju su. Ova su pitanja neka vrsta zadataka. plansko i objektivno istrazivanje psihickih pojava.

kojim će se istražiti odnos mladih prema služenju vojnog roka! ANKETA Anjkejtaje_p_sihološka tehnika koja se koristi za prikupljanje određenih podataka. Sačini pripremu za vođenje razgovora o nekom psihološkom problemu! 2. Vodi razgovor sa drugim učenikom prema prethodnoj pripremi! UPITNIK Upitnik je niz pitanja u pismenoj formi. Pitanja i zadaci: 1. Pitanja i zadaci: 3.. stavovi. Riječ anketa dolazi od Francuske riječi "enquete" što znači istraživanje. . Jednako kao i druge tehnike.. mišljenja. da ispitanik može na njih odgovoriti. potrebno je istaći da rezultate dobivene intervjuom treba kombinovati sa drugim objektivnijim tehnikama psihološkog istraživanja. 7^\Tfketa-može biti pismena ili usmena. javna ili anonimna. jednokratna ili višekratna.vornika dovodio do spoznaje i prevladavanja težnji potisnutih u svijesti. a odnose se na ispitivanje različitih psiholoških pojava. 2. se ispituju različiti psihološki problemi. Upitnici uglavnom služe za ispitivanje masovnih pojava i obično se statistički obrađuju. isljeđivanje. gLezult&ijjiG^jcjii anketom se uglavnom ne zasnivaju na sistematskom praćenju ispitanika i ne dopuštaju nikakvo provjeravanje. Sastavi upitnik o stavovima muškaraca prema učešću žena u politici sa mogućnošću slobodnih odgovora. Sastavi upitnik sa odgovorima u formi alternativnog izbora (Odgovori sa "Da" i "Ne"). anketa podrazumijeva dobru pripremu. Uz navedene prednosti i mogućnosti intervjua. Slično je i Pijaže (Jean Piaget. 1896-1980) razvijao "klinički razgovor" kojim je kod djece izazivao spontane predodžbe i na taj način pedagoški djelovao na njih. ispitivanje. Svaki upitnik ima jasno definiran cilj istraživanja i ključ na osnovu kojeg se može zaključiti o smjeru i veličini razvijenosti određene psihološke pojave.pitanja moraju biti razumljiva. Odgovori mogu biti u formi slobodnih i u formi alternativnog izbora. jasna. Anketom. 10 8 .interesovanja i si. na tačno određenom uzorku. Pri sastavljanju ankete vodi se^računao sljedećem: -""""pitanja: moraju odgovarati cilju koji se istražuje. sastavljenih prema određenom sistemu. dok se pitanja formuliraju na osnovu principa koji daju naučno validne rezultate. pa stoga ti rezultati nemaju značajnu naučnu vrijednost.

- Zadatak: 1. Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skale procjene koja ima pet stupnjeva.ispitanici moraju dovoljno biti motivirani da na njih odgovore. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. odbačenost.grupna kohezija.pitanja ne trebaju biti sugestibilna. gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces.broj pitanja ne treba biti prevelik. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. Na grafičkoj skali od 1 do 10 procijeni objektivnost ocjenjivanja svih nastavnika koji tebi predaju! SOCIOMETRIJSKA TEHNIKA Ovom se tehnikom utvrđuju međusobni odnosi pojedinaca u grupi. Procjene se mogu označavati brojevima. bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali. gdje se statistički izračunavaju različiti indeksi . Anketirali ste učenike osmih razreda o njihovom stavu prema pušenju. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati.. Zadatak: 1. kako ćete obraditi rezultate ankete da bi se mogli koristiti u praksi? TEHNIKA SKALIRANJA Tehnika skaliranja je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. npr. Odnosi u grupi se mogu iskazati i pomoću sociometrijskih matrica. Na osnovu dobijenih rezultata možemo ustvrditi kakvi su odnosi u grupi. popularnost..ne smiju postojati razlozi koji bi mogli utjecati na ispitanika da pogrešno i neiskreno odgovara. . kategorijama i grafički. mjerenje stavova. li 9 . Ova tehnika omogućuje kvantifikaciju psiholoških mjerenja i na taj način daje psihologiji više egazaktnosti. . Ti odnosi mogu biti: uzajamno i jednostrano privlačenje. uzajamno i jednostrano odbijanje i indifirentnost. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. Vrijednost ove tehnike je u tome što njome otkrivamo pojedince koji su najviše cijenjeni i koji su odbačeni. što se može prikazati pomoću sociograma. . intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava. Numeričke skale koje se koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati.

Sacini sociogram svog razreda i tekstualno objasni kako je razred socijalno struktuiran! PSIHOLOSKI TEST Rijec test je latinskog porijekla . Da bi test bio standardizovan (jednak za sve ispitanike). da mjeri upravo onu osobinu koju zelimo utvrditi kod ispitanika. 4. 3. dok u engleskom jeziku rijec "test" znaci proba. Sociogram Zadatak: 1. medusobnom usporedbom postignuca ostalih ispitanika. tj. da rezultati zavise od sposobnosti ispitanika a ne od onoga koji procjenjuje rezultat (da razliciti ispitivaci isto ocjenjuju).SI. 1. ispit. da bude pouzdan. da se uzastopnim mjerenjem neke psiholoske osobine kod istih ispitanika dobijaju isti ili slicni rezultati. tj. Siroku primjenu u psiholoskoj praksi imaju otkako je Binet zajedno sa Simonom razradio sistem testova za utvrdivanju umnog razvoja djece. 12 10 . To su sistematska ispitivanja koja kvalitativne odlike treba da kvantifikuju. 2. tj. Test se sastoji od jednog ili od niza zadataka kojima se utvrduju odredene osobine ispitanika. da bude valjan. on mora ispunjavati sljedece mjerne karakteristike: 1. dokazati. da bude objektivan."testari" znaci posvjedociti. da se njime mogu utvrditi stvarne razlike izmedu ispitanika u osobini koju mjerimo. provjeravanje. tj. Rezultati dobijeni ovakvim mjerenjem se vrednuju na standardan nacin. da je osjetljiv.

rezultati testova nisu uvijek u potpunosti tačni pa se moraju dopunjavati rezultatima dobivenim drugim metodama i tehnikama.psihometrija. Međutim. moraju biti baždareni kako bi se njima mogla odrediti relativna vrijednost svakog pojedinca u odnosu na sve koji su ispitivani. testove ličnosti i testove postignuća. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Odakle potiče riječ psihologija? U čemu je razlika tumačenja pojma "duša" između Platona i Demokrita? Ko je i kada osnovao prvu laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju? Sta je predmet izučavanja psihologije? Koji su teorijski zadaci psihologije? Nabroj grane psihologije! Sta je to zavisna varijabla u psihološkom eksperimentu? Navedi faze u realizaciji psihološkog eksperimenta? Koje su dobre i koje loše strane introspekcije? Koje su karakteristike standardiziranog intervjua? Sta je to skala procjene? Navedi karakteristike standardiziranog testa! Da li su rezultati testova u potpunosti tačni? 13 11 . testove dijelimo na: testove sposobnosti. Standard i zovan i testovi omogućuju psihologiji da egzaktno ustvrđuje određene psihološke pojave. Baždarenje je složen statistički postupak kojim se bavi posebna grana psihologije . U odnosu na to koja psihološka svojstva mjere.Testovi koji se primjenjuju u istraživanju određenih psiholoških pojava.

mišićima i žlijezdama sa unutrašnjim lučenjem koji direktnije učestvuju u psihičkom životu. sluha. U odnosu na vrste draži koje registriraju. Više o osjetnim organima i njihovom funkcioniranju izložit ćemo kad budemo obrazlagali nervni sistem. Podlogu psihičkog života ne Čine samo mozak i nervni sistem. Pojavom eksperimenta u psihologiji utvrđuje se povezanost tijela i duše. stoljeću je nizom istraživanja utvrđena veza između psihičkog života i fizioloških funkcija organizma. nervni sistem. koji je još u 5. Tako je mislilac Aristotel tumačio da mozak ima funkciju hlađenja krvi. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem i mišići. osjetne organe dijelimo na one koji registriraju mehaničke. zglobovima i unutrašnjem uhu (kinestetski i statički receptori). U 19. bola i osjet za toplo-hladno). hemijske. Kada se pas oporavio. 14 12 . mogao je obavljati određene pokrete. dodira. Tokom 20. stoljeću prije nove ere seciranjem ljudskog lesa ustvrdio daje mozak centar našeg duševnog života. Stoga ćemo. Osjetni organi se razlikuju i prema tome da li registriraju draži koje dolaze iz spoljneg svijeta ili iz unutrašnjosti tijela. toplotne i svjetlosne draži. kakav je bio Kroton (Croton). Tako je fiziolog Gole vještom operacijom odstranio psu veliki mozak. Mnogo je vremena trebalo da ljudi shvate daje psihički život čovjeka povezan sa mozgom i nervnim sistemom. Svi organi su važni za normalno psihološko funkcioniranje. Organske osjete primamo od interoreceptora koji se nalaze u unutrašnjosti tijela. stoljeća eksperimentalna istraživanja sve dublje prodiru u odgonetanje tajni organskih osnova psihičkog života. ali su najznačajniji: čulni organi. Mada je bilo genijalnih pojedinaca koji su uviđali vezu između mozga i psihičkog života čovjeka. Eksteroreceptori primaju podražaje iz spoljneg svijeta (osjeti vida. ali nije bilo ni traga psihičkog života. sve do kraja 18. ukusa.2. nego organizam u cjelini. RECEPTORI (OSJETILA) Receptori registriraju promjene koje se zbivaju u spoljnem svijetu i u našem organizmu. O promjenama u tijelu obavještavaju nas proprioreceptori smješteni u mišićima. uz nervni sistem dati i osnovne informacije o čulima. stoljeća vladalo je opće mišljenje da su tijelo i duša odvojeni. ORGANSKE OSNOVE PSIHIČKOG ŽIVOTA Organsku osnovu psihičkog života predstavlja organizam u cjelini.

dolazi do povećane opće aktivnosti (hiperaktivnost). Za psihički život čovjeka uglavnom je značajna funkcija endokrinih žlijezda. dok egzokrine žlijezde luče sekrete u šupljine tijela. Smanjen rad tiroidne žlijezde uzrokuje različite psihofizičke promjene. Glatkim i srčanim mišićima ne možemo upravljati svojom voljom. Kortikosteroidi također utječu na regulaciju kalcija i vode u organizmu. Desi li se to prije rođenja i u periodu ranog djetinjstva. Smanjeno lučenje ovog hormona dovodi do slabljenja seksualnog nagona i općeg zamora. Hipofiza luči više hormona koji regulišu rad ostalih žlijezda. Poremećaj rada štitne žlijezde sa uspjehom se može liječiti u ranom djetinjstvu. pri kraju dušnika. dok pretjerano lučenje može dovesti do prijevremenog seksualnog razvoja dječaka i pojave muških karakterstika kod djevojčica i žena. Hormoni kore su značajni za emocionalno ponašanje. Kora luči hormone kortikosteroide a jezgro adrenalin. Ijedna i druga anomalija dovodi i do poremećaja psihičkog života. dok smanjeno lučenje hormona. što uzrokuje određene biohemijske procese i oslobađanje energije. 15 13 . odnosno zaostatak u razvoju inteligencije i emocionalna neprilagođenost. Žlijezde koje luče hormone u krv zovu se endokrine. Postoji više tih žlijezda. glatki mišići (zidovi utrobe i krvnih sudova) i srčani mišić (posebna vrsta poprečnoprugastog mišića). Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormone. Smještena je u gornjem dijelu vrata. Posljedica je skupljanje i opuštanje mišića. Postoje poprečnoprugasti mišići (mišići kostura). dovodi do patuljastog rasta. spomenut ćemo one najvažnije. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem regulišu fiziološke procese u organizmu. dok žlijezde sa unutrašnjim lučenjem prvenstveno reguliraju hemijske procese u organizmu. Mišići su nosioci funkcije pokreta organizma. posljedica je kretenizam. Smještena je u bazi mozga i čine je dva režnja. dolazi do gigantizma.EFEKTORI U efektore spadaju mišići i žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. Adrenalne ili nadbubrežne žlijezde su smještene pored bubrega. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormon. ' ŽLIJEZDE SA UNUTRAŠNJIM L UČENJEM Lučenjem hormona i sekreta u krv i unutrašnjost tijela. Što na psihičkom nivou izaziva povećanu nervnu napetost. MIŠIĆI Mišići vrše pokrete tako da se nervnim vlaknima iz viših centara prenose nervni impulsi. Tiroidna ili Štitna žlijezda luči hormon tiroksin koji regulira potrošnju kiseonika u organizmu i tako utječe na aktivnost organizma.

Neurit je obavijen sa dvije opne.Povećano lučenje adrenalina utječe na rad poprečnoprugastih i glatkih mišića.plazmu u kojoj se nalaze tanke niti . U zavisnosti od toga gdje sprovode nervno 16 14 .teledendrita koji se spajaju sa sljedećom nervnom ćelijom. Ustvari na kraju teledendrita nalaze se sitni mjehurići. Između dva neurona postoji mikro distanca (međuprostor). kolaterale kojima se nervna ćelija povezuje sa drugim nervnim ćelijama. jedra i produžetaka. NERVNI SISTEM Nervni sistem je najrazgranatiji sistem organa u Čovjekovom organizmu. a PNS svi živci koji izlaze iz mozga i kičmene moždine. vanjska ili Svanova opna (neurolema) služi za mehaničku zaštitu neurita. Hormoni spolnih žlijezda utječu na psihički život Čovjeka. Neurit se završava razgranatom mrežom nervnih vlakana . Nervni sistem je građen od nervnih ćelija ili neurona. omogućuje vezu organizma sa spoljnim svijetom i predstavlja fiziološku osnovu psihičkog života. Reguliše i usklađuje rad cijelog organizma. Neki neuriti imaju produžetke. Snop produžetaka gangliona čini nerv ili živac. U okviru moždano-moždinskog su centralni nervni sistem (CNS) i periferni nervni sistem (PNS). Ćelijska opna obavija pihtijastu masu . Naprimjer.neurofibrili koji prenose nervno uzbuđenje kroz ćeliju. dok dendriti prihvataju nervne impulse s druge nervne ćelije i upućuju ih ka tijelu ćelije. Duži produžetak se zove neurit ili akson koji može imati dužinu preko jednog metra. Obično se dijeli na moždano-moždinski (cerebrospinalni) i autonomni (vegetativni) dio. CNS čine mozak i kičmena moždina. Mijelinska opna se javlja u različito vrijeme razvoja kod različitih organa. posebno u periodu puberteta i prelaznom periodu (pubertetske i klimakterične krize). medijatori) koji služe kao posrednici u prenošenju impulsa sa jednog neurona na drugi. U njima su smješteni neurotransimiteri (posrednici. a na psihičkom planu izaziva promjene u emocionalnom reagiranju. Ti hormoni su značajni za reprodukciju i pojavu sekundarnih spolnih krakteristika. Osnovna razlika između dendrita i teledendrita je funkcionalne prirode: teledendriti provode nervne impulse na drugu ćeliju. U jedru nervne ćelije nalaze se hromozomi koji su nosioci nasljednih osobina. Nervna ćelija može biti različitog oblika a sastoji se od neurona. povećanje pritiska i ubrzanog rada srca. senzorni nervi dobijaju ovu omotnicu već u embrionalnom razvoju a neki efektori u drugoj godini života. dok unutrašnja ili mijelinska opna služi za fiziološku izolaciju. koja se zove sinapsa. Gonade ili spolne žlijezde intenzivnije luče hormone u doba puberteta. što uvjetuje povećanje šećera u krvi. Iz nervne ćelije izdvajaju se ogranci ili produžeci koji mogu biti kraći i duži. Više nervnih ćelija se grupiše u čvorište koje se zove ganglion. Kraći produžeci se zovu dendriti i preko njih se prenose nervni impulsi u nervnu ćeliju.

PRENOŠENJE NERVNIH IMPULSA Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa (nadražaja). Kao što smo istakli. razlikujemo motorne ili eferentne nerve.brži impulsi. Nervno uzbuđenje ili nadraženost je složen biohemijski proces koji se odvija u nervnoj ćeliji i uvijek ima jednosmjeran pravac. Razlikujemo neuro-neuro sinapse (između dva neurona) i neuro-muskularne (između živčane i mišićne ćelije). U sinapsi se odvijaju složeni hemijsko-električni procesi. Nervni podražaj se prenosi tako što se mjehurići na završnom dijelu teledendrita raspuknu u sinaptički međuprostor i neurotransimiteri dolaze u dodir sa postsinaptičkom membranom dendrita.uzbuđenje. Na taj način Slika 2. Neurotransimiteri se zbog razlika u električnom potencijalu vežu za postsinaptičku membranu i tako prenose nervne impulse. koji prenose nervne impulse od periferije organizma ka centru. deblja nervna vlakna . Živčani impulsi se šire brzinom od 1 do 100 metara u sekundi što zavisi od debljine nervnog vlakna. Sinapsa nervne impulse može propuštati. koji prenose nervne impulse iz centra ka periferiji. Sinaptički međuprostor je ograničen membranom na teledendritima presinaptička Receptor —$ membrana i membranom koja se nalazi poslije sinapse na denDendriti -y dritima susjednog neurona -postsinaptička membrana. prijem draži i prenošenje nadražaja smanjivati (inhibirati). neuroni nisu neposredno vezani jer se između njih nalazi jedan prostor koji se zove sinapsa. pojačavati (eks-citacija) i Grana neurona. i senzorne ili aferentne. Nervni nadražaj se prenosi preko sinapse na sljedeću nervnu ćeliju. Nervna ćelija ona je neka vrsta "skretnice" i "filtera" za nervne inpulse.5 milisekunde). Ovo sve traje jako kratko (približno 0. 17 15 .

oko. čulne organe koji su smješteni u glavi kao i nervi koji upravljaju radom srca. kojima centralni nervni sistem reaguje na draži. Periferni nervi su u parovima (po jedan senzorni ijedan motorni) i ima ih 31 koji se izdvajaju iz kičmene moždine i inerviraju trup i ekstremitete i 12 pari moždanih nerava. Nervno-mišićna sinapsa PERIFERNI NERVNISITEM Periferni nervni sistem (PNS) služi kao spona između centralnog nervnog sistema i periferije tijela. stvaranje nadražaja u vidnim čulnim ćelijama i njegovo prenošenje vidnim nervom do centra za vid i mozgu. te doživljavanje slike promatranih objekata ili pojave u mozgu. pluća i stomaka. koja prenose nervne impulse od osjetnih organa do mozga. Njega Čine svi nervi koji izlaze iz kičmene moždine (moždinski ili spinalni) i svi nervi koji izlaze iz mozga (moždani ili cerebralni). 18 . koji inerviraju glavu. U bilogiji ste učili čulo vida . na vama je da uradite shemu prijema svjetlosne draži u oku. Zadatak: 1.Slika 3. i motorna nervna vlakna. Razlikujemo senzitivna nervna vlakna.

trbušnih rogova i leđnih rogova. 6. trbušni su motorni. 4. motorni neuron. Unutrašnji dio kičmene moždine je sive boje i sastoji se od tijela nervnih ćelija. Zahvaljujući upravo svojstvu senzornih nerava. centar refleksnog luka. 3.CENTRALNI NERVNI SISTEM Funkcija svijesti je sveukupnost doživljaja vanjskog svijeta. U kičmenoj moždini su smješteni mehanizmi refleksnog djelovanja. 5. sam periferni sitsem ne bi mogao proraditi podražaje vanjskog svijeta i adekvatno na njih odgovoriti. . koji se spajaju u mješoviti moždinski spiralni nerv. Te složenije psihičke aktivnosti mogu izvršiti mozak i kičmena moždina. efektor (mišić. čovjek može primati vanjske podražaje. 7. Leđni korijeni se označavaju kao osjećajni. km. a dok mu motorni nervi omogućuju da reagira na te podražaje. Pa ipak. Shema refleksnog luka 1.kičmena moždina 19 . Bijela supstanca održava vezu između viših i nižih nervnih centara u aferentnom i referentnom smjeru. vlakno. Vanjski dio čini bijela supstanca sačinjena od vlakana sa mijelinskom ovojnicom. sinapse neposredne i sa umetnutim neuronom. Slika 4.Siva supstanca obavlja funkcije nižih nervnih centara. čulna ćelija. KIČMENA MOŽDINA Kičmenu moždinu sačinjava skup nerava koji se nalazi u kičmenom stubu. koji zajedno čine centralni nervni sistem. u svakom kičmenom pršeljenu izlazi po jedan par leđnih i trbušnih nervnih korijena. žlijezda). 2. spiralna ganglija. Ova siva supstanca je u obliku leptira ili slova H. Kroz posebne otvore. Sastoji se od centralnog dijela. senzitovno n.

Ona je centar mnogih somatskih (tjelesnih) i autonomnih (nezavisnih) refleksa. Kičmena moždina je transverzala kroz koju prolaze senzorni nervi kojima se prenose nervni impulsi od osjetnih organa ka mozgu, kao i motorni nervi koji iz mozga prenose impulse do određenih mišića. Dakle, funkcija kičmene moždine je da sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i da regulira neke reflekse. MOZAK '

V

Mozak je najsloženiji i najznačajniji dio nervnog sistema. Njegov najveći dio je veliki mozak (cerebrum), sjedište percepcije i svjesnog ponašanja. Veliki mozak ima dvije polovine ili hemisfere koje su prekrivene tankim slojem - moždanom korom. Ona je nosilac svih elemenata svjesnosti. Kora velikog mozga je sive boje i sastavljena je od tijela nervnih ćelija, dok je unutrašnjost bijele boje i sastavljena je od završetaka, motornih i osjećajnih nervnih vlakana. "Čovjekov mozak, koji svojom težinom od oko 1,25 - 1,5 kg sačinjava samo 2 posto tjelesne težine, najkompliciraniji je biološki organ što gaje priroda ikad stvorila. Oko 10-15 milijardi stanica (zajedno sa 100 milijardi stanica za izmjenu tvari i potpornih stanica) sa svojih 10-50 hiljada veza po svakoj stanici predstavljaju tako razgranat i kompleksan sistem, da bijedna malo tačnija shema tog sistema - ako bi se uopće mogla nacrtati - zauzimala površinu od više kvadratnih kilometara, pa makar pojedine živčane stanice ne bi bile nacrtane veće od glave pribadače. Pri tom bi ta shema bila još uvijek nekoliko puta kompliciranija od cjelokupne telefonske i teleprinterske mreže cijelog svijeta. " (Huecker, R. Kakuska, J. Nagornv, Psihologija u službi čovjeka, str. 38.) Glavni dijelovi mozga su : 1. 2. 3. 4. 5. Veliki mozak ili telencefalon; Među mozak ili diencefalon; Srednji mozak ili mezencefalon; Zadnji mozak ili metencefalon i Produžena moždina ili mielencefalon.

1. Veliki mozak ili prednji mozak je podijeljen uzdužnom brazdom na dvije hemisfere koje su spojene poveskom nervnog tkiva (corpus callosum). Mozak je jako izbrazdan što uvećava njegovu površinu. Površina velikog mozga iznosi oko 2000 kvadratnih centimetara, i to je oko 80 % cjelokupne težine moždane mase. Moždana kora obje hemisfere se dijeli na četiri režnja ili lobusa: potiljačni ili okcipitalni sa centrima za vid; sljepoočni ili temporalni za zvuk i govor; tjemeni ili parijetalni za kretanja, dodir i prepoznavanje te čeoni ili frontalni za mišljenje i planiranje. 20

Milbički sistem, najstariji dio unutrašnjosti mozga: to je upravljački centar čuvstvenog života.

Kora velikog mozga, najmlađi dio u razvoju mozga; to je centar svih svjesnih psihičkih funkcija.

Talamus i hipotalamus (koji se na slici ne vide) su centri motivacionih procesa (nagonskih stanja i raspoloženja).

Oči su izvrnuti dio mozga: mrežnica i vidni živci sastoje se od živčanih vlakana. Moždano deblo zajedno s talamusom (tamnosivo) i malim mozgom (svjetlosivo) najstariji je dio mozga: odvde se reguliraju sve osnovne životne funkcije.

Mali mozak je upravljački centar svih tjelesnih pdkreta (tjelesne motorike).

Hipofiza je najvažniji kontrolni centar cijele hormonalne tjelesne ekonomije. Leđna moždina je dijelom provodnik od mozga i do mozga, a dijelom upravljački centar (za jednostavne reflekse) i dijelom živčani centar (parasimpatikus).

SI. 5. Mozak, neki dijelovi i njihove funkcije 21

2. Međumozak je ispred srednjeg mozga i pokriven je dijelovima velikog mozga. Sastoji se od talamusa (vidnih brežuljaka ili kvržica), hipotalamusa (dna) i epifize. Talamus je centar osjećajnih (senzornih) informacija i njihovog prosljeđivanja kori velikog mozga. Tu su i centri za koordinaciju pokreta. Hipotalamus je centar vegetativnih funkcija (disanje, rad srca i dr.). Utiče i na rad hipofize. Epifiza luči hormone i utiče na prilagođavanje spoljnim uvjetima. 3. Srednji mozak se sastoji od tzv. crvenog tijela i četverogubih kvržica. To je najmanji dio mozga. U njemu se nalaze centri regulacije složenih automatskih pokreta i onih koji prate voljne pokrete tijela. 4. Mali mozak ima najveću važnost za motoriku jer koordinira voljne pokrete. Smješten je u zadnjem dijelu i sastoji se iz tri dijela: lijeva i desna hemisfera i srednji dio ili vermis. U unutrašnjosti malog mozga je bijela supstanca, odnosno nervni završeci, u obliku razgranatog drveta, pa je zato zovu i "drvo života". U sastav malog mozga ulazi i tzv. Varolijev most. To je jedno ispupčenje koje se nalazi na centralnoj strani zadnjeg mosta, gdje su smješteni važni centri, za sluh, ravnotežu, osjetljivost kože lica te i centri za inervaciju muskulature lica, očiju i pljuvačnih žlijezda. 5. Produžena moždina se nastavlja na mozak i sliči kičmenoj moždini, s tim što siva masa nije homogena, nego se u njoj nalaze mala ostrvca bijele mase, odnosno nervni završeci. Ovi nervni završeci predstavljaju važne centre za reguliranje rada srca, pluća, jezika, crijeva i grkljana. Tu su i centri za kihanje, kašljanje, žvakanje, gutanje, plakanje (beba). Ovaj dio mozga učestvuje i u regulaciji održavanja ravnoteže tijela. ,

MOŽDANA KORA ILI KORTEKS Moždana kora je najrazvijeniji dio mozga i nosilac svih psihičkih procesa. Građena je od nervnih ćelija različitog oblika. Najveći dio nervnih ćelija mozga je smješten u kori tako da njena površina iznosi oko 220 hiljada kvadratnih milimetara. Prema obliku nervnih ćelija mozak je podijeljen na 52 polja, tzv. Brodmanova polja. Iako je veoma tanka (kao list hartije), moždana kora ima šest slojeva. Moždane brazde i vijuge dijele korteks na: čeoni, sljepoočni, tjemeni i potiljačni dio. Moždana kontrola funkcija odvija se u strogo određenim oblastima kore velikog mozga. Sve te oblasti su međusobno povezane, a pomoću nervnih puteva povezani su i sa određenim centrima u bijeloj masi i u nižim centrima mozga i kičmene moždine. Na taj način moždana kora je u vezi sa svim dijelovima tijela. Posebne skupine funkcionalno povezanih ćelija označavaju se nervnim centrima, a prema položaju i funkciji u nervenim sistemima nazivaju se senzorni, motorni i asocijativni. 1. Senzorni centri su zone moždane kore gdje se završavaju senzorna vlakna koja prenose nervne impulse sa periferije tijela. U senzornom centru impulsi
22

Blok složenih psihičkih procesa je smješten u čeonim dijelovima korteksa. Neka istraživanja su pokazala da sama kora mozga nije dovoljna za obavljanje složenih psihičkih funkcija. centar za sluh u sljepoočnom dijelu (girus transverzus). kojima mozak odgovara na nervne draži. Brokov centar. (Prefrontalna lobotomija. Dakle. Asocijativni centri obavljaju funkciju organizacije i smislenost poveziva nja svih psihičkih procesa u mozgu. centar za kožni osjet je smješten u oblasti postcentralne vijuge itd.desnom stranom tijela. tj. Najvažnije asocijativne zone su u čeonom dijelu mozga i osnovna su fiziološka podloga svijesti. Motorni centri upravljaju radom mišića i žlijezda sa unutrašnjim luče njem. Svaki osjetni receptor ima zaseban :ar. gdje su locirani centri za osjete. i multimodalne neurone. tzv. 3. U mozgu su jasno definisani samo centri za jednostavne senzorne i mo torne funkcije.:ja. Desna hemisfera mozga upravlja pokretima e strane tijela dok lijeva hemisfera . Ovaj blok programira. ispred središnje vijuge.) Mozak uglavnom integra tivno funkcionira. dok u složenim psihičkim procesima mozak funkcionira kao cjelina. 2. subkortikalne jezgre i medijalne dijelove moždane kore. Prednje asocijativno polje zauzima 29% površine jedne hemisfere i smješteno je u dijelu frontalnog režnja. Luria spominje: 1. iz ovih centara polaze nervna vlakna koja prenose nervno uzbuđe nje iz mozga u pojedine dijelove tijela. Senzorno-motorni blok zahvata vanjske dijelove moždane kore. centar za miris je u oblasti vijuge parahipokampi. Funkcionalni blok regulira opći tonus organizma i budnost. Povrede senzornih i motornih centara dovode do ispada odgovarajućih funk-. 3. pokazala je da u takvih osoba je smanjena svjesna kontrola i odgovornost. U blizini ovog bloka je motorna zona moždane kore kojom se također odavde upravlja. Asocijativni centri nisu tako jasno prostorno locirani pa ne možemo sa sigurnoš ću ustvrditi centre složenih psihičkih funkcija kakve su mišljenje. centar za govor u do njoj čeonoj vijuzi. R. pamćenje i učenje. 2.se analiziraju. dok povrede pojedinih asocijativnih zona ne moraju dovesti do prestanka 23 . Tako je poznato da se centar za vid nalazi u potiljacnom režnju mozga us angularis). i obuhvata re- tikularnu formaciju. Centar koji upravlja pokretima glave i ruku je smješten u zadnjem dijelu srednje frontalne vijuge. regulira i kontrolira psihičke aktivnosti. tumače i određuju reakcije. moždano deblo. prekid nervnih veza između čeonog režnja i emocionalnih centara u hipotalamusu i limbičkom sistemu radi smanjenja agresivnosti. što pretpostavlja da su u čeonom režnju locirani centri koji upravljaju svjesnim funkcijama. Luria u svojim istraživanjima otkrio tri funkcionalna bloka koji u jednostavnim psihičkim procesima djeluju samostal no. mada je ruski naučnik A.

Simpatički nervni sistem ubrzava rad pojedinih organa Oko PljuvaČne žlijezde Žlijezde znojnice Krvni sudovi Srce Pluća Jetra Želudac Nadbubrežne žlijezde Bubrezi Tanko crijevo Debelo crijevo Mokraćni mjehur SI. Vegetativni nervni sistem djeluje autonomno i regulira rad unutrašnjih organa i žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. drugi ju smanjuje. prvenstveno u hipotalamusu. Zadatak: 1. Ovaj sistem se sastoji od grupa nervnih ćelija (ganglija ) koje su smještene duž kičmene moždine i odgovarajućih centara u mozgu. jer tu funkciju preuzimaju neki drugi dijelovi moždane kore. dok jedan povećava aktivnost nekih organa. Prouči funkciju talamusa i hipotalamusa u psihičkom životu čovjeka! / VEGETATIVNI NERVNI SISTEM Nervni sistem se obično dijeli na somatski (tjelesni) i vegetativni (autonomni). Njihovo je funkcioniranje suprotno. Somatski ili animalni upravlja poprečnoprugastim mišićima i njime čovjek svjesno upravlja.odgovarajućih psihičkih funkcija. 6. Vegetativni nervni sistem dijelimo na simpatički i parasimptički. Shematski prikaz vegetativnog nervog sistema .

povećava lučenje adrenalina). 24 . Ove promjene su posebno izražene u emocionalnom uzbuđenju i imaju funkciju povećana opće mobilnosti organizma. pljuvačnih žlijezda.( s r c a . pluća. povećava krvni pritisak. Parasimpatički nervni sistem usporava rad žlijezda i unutrašnjih organa te tako utječe na uspostavljanje ravnoteže u orgnizmu.

Smanjen rad štitne žlijezde može dovesti do kretenizma.PROVJERITE SVOJE ZNANJE Mozak predstavlja osnovu psihičkog života čovjeka. Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa. crvenog tijela i četverogubih kvržica koje inerviraju muskulaturu lica. Kičmena moždina sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i regulira neke reflekse. U mozgu su jasno definisani centri za pojedine psihičke funkcije. Vegetativni nervni sistem se sastoji od simpatičkog dijela kojim čovjek može upravljati i parasimpatičkog koji je autonoman. Hipofiza regulira rad ostalih žlijezda. Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne 25 . Aferentni nervi prenose impulse od periferije ka centru. Reverzibilni krug je način nastajanja olfaktivnog osjeta. Stečeni refleks je trajna veza između draži i reakcije. očiju i pljuvačnih žlijezda. Proprioreceptori nas izvještavaju o promjenama u našem tijelu. Neurofibril je hormon gonade. Srednji se mozak sastoji od tzv. Prefrontalna lobotomija je prekid veza između čeonog režnja i hipotalamusa i limbičkog sistema.

nego je zapažamo kao jednu cjelinu. mi ne zapažamo posebno crvenu boju. Npr. Naime. Spoznaja se temelji na analiziranju primljenih informacija iz vanjskog svijeta i njihovom prevođenje u različite pojmove i operiranje njima. Osjet je doživljaj koji nastaje pod uticajem podražaja (draži) određene vrste i intenziteta na osjetne organe. SPOZNAJNI PROCESI Ovim procesima spoznajemo objektivnu stvarnost. onu koja nas okružuje. Objektivni svijet djeluje na naše osjetne organe svojim fizičko-hemijskim procesima i zato opažanje uglavnom zavisi od karakteristika tih podražaja. Pošto je teško izučavati psihički život u njegovoj stvarnoj cjelovitosti. osjeća i poduzima akciju. koristi ranija iskustva i daje im određeni smisao. jer se oni i ne dešavaju izolovano. emocija i stavova. ^ OSJET Mnogobrojne draži djeluju na naša čula i mi ih ne zapažamo izolovano. odnosno od naših motiva. Spoznaja cjelovitog 26 . OPAŽANJE Opažanje je proces u kojem čulnim organima spoznajemo svijet koji nas okružuje. • osjećajni ili emocionalni i • voljni ili konativni procesi. čovjek posmatra neki predmet i istovremeno razmišlja. pa stoga kažemo daje odražavanje objektivne stvarnosti u našoj svijesti subjektivni doživljaj. Naime. čulni organi imaju svojstvo da primaju podražaj (draž) određene vrste energije iz vanjskog svijeta i unutrašnjosti organizma te da ga prerade u određeni osjet. Međutim. Opažanje je složen psihički proces u kojem ne učestvuju samo osjetni organi. posebno njen oblik i veličinu. tokom opažanja čovjek vrši selekciju draži. moramo pristupiti pojedinačnom razmatranju psihičkih procesa i stanja.f[ 3. OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI Čovjek funkcionira kao jedinstveno psihičko biće. Prva karika u spoznajnom procesu je opažanje. opažanje zavisi i od našeg trenutnog stanja. Reagovanje na ove draži preko osjetnih organa predstavlja osnovu opažanja. Najčešća klasifikacija psihičkih procesa je ova: • spoznajni ili intelektualni. Tako kada gledamo jabuku na stolu. Teško je posmatrati izolovano pojedine psihičke procese i stanja.

29 . vid nastaje stimulacijom nervnih ćelija mrežnjače. dalekovidnost i dr. Ljudsko oko raspoznaje samo usko područje elektromagnetskog spektra (vidljivi dio Sunčeve svjetlosti) valne dužine 400-760 mu. Nadražaji iz desne strane vidnog polja putuju ka lijevoj moždanoj hemisferi i iz lijeve ka desnoj. Daltonizam je forma djelimičnog sljepila za boje gdje se crvena boja vidi kao zelena. proširena na dvije ili tri boje ili pak potpuna. Njime ne opažamo samo boju nego oblik. Olfaktivni sistem je povezan sa limbičkim sistemom. Oni reaguju na prisustvo isparljivih supstanci. veličinu itd. "tumači" i "vidi" kao detalje slike u vidnom polju. Za razliku od drugih čula. Pod djejstvom svjetlosti vidni pigmenti koji se nalaze u mrežnjači (rodopsin i tri varijante jodopsina) razlazu se. kretanje..kao na bezbojnoj (crno-bijeloj) fotografiji. voćne. a mozak konačno vidi i doživljava promatrane objekte i pojave. koje u mozak šalju podatke o intenzitetu. Normalno oko raspoznaje četiri osnovne boje. postoji sljepoća za boje. Tako lijeva hemisfera prima impulse s lijeve strane oba oka i vidi desnu stranu vidnog oka. Pored sljepoće za boje česte su mahane ili anomalije osjeta vida kao što su kratkovidnost. "sređuje". svi ostali mirisi su kombinacija ovih. Međutim. ali je često djelimično sljepilo za boje. plava) i njihove kombinacije. Postoji mnogo kvaliteta mirisa i teško ih je klasificirati. Ove informacije mozak zatim "čita". OSJET VIDA Vidni receptori su fotoreceptivne ćelije—štapići i čunići i smješteni su u mrežnjači. udaljenost. a desna na isti način vidi lijevu stranu vidnog polja. Zato se kaže da oko samo gleda. Prema tome. žuta. što se dešava zbog ukrštanja vlakana očnih nerava neposredno iza očiju. začinske. boji i drugim svojstvima primljenih svjetlosnih draži.OSJET MIRISA Osjetni receptori za miris (olfaktivni) smješteni su u gornjem dijelu sluzokože nosa. truhle i zagorjele mirise. pri čemu nastaje nadražaj u vidu bioelektrič-ne struje. rijedak je slučaj totalnog sljepila. Svaki optički živac ima oko milion ovih aksona. Psiholog Hening spominje cvjetne. Taj nadražaj se putem očnog nerva prenosi u odgovarajući centar u potiljacnom regionu kore velikog mozga. zelena. (crvena. U ovom posljednjem slučaju oko razlikuje samo različite svjetlosne predmete . smolaste. Prema njemu. što se može ispravljati naočalima. Ona je redovno prirođena: može biti ograničena na crveno ili zeleno. hipotalamusom i dijelovima moždanog stabla. Vidni osjet je najvažniji za ljudsku spoznaju jer na njega otpada oko 90% svih osjeta. dalekovidnost i astigmatizam nastaju zbog deformacije u očnom sočivu. Kada je u pitanju sljepoća za boje. Kratkovidnost. ove receptorske ćelije predstavljaju istovremeno i neurone.

nego i psihoakustička analiza. od oko 0 do oko 120 dB. One su smještene u tzv. što zavisi od individualne osjetljivosti. Pomoću ovog osjetnog organa doživljavamo položaj tijela u prostoru. jer je podražavanje organa za ravnotežu. Ljudsko uho može slušati zvuk u vrlo širokom intervalu intenziteta. a sa nje na osjetilne ćelije Kortijevog organa. tj. a centar za sluh je u sljepoočnoj oblasti kore velikog mozga. Impulsi nastali u tim ćelijama. Ljudi mogu čuti tonove u intervalu frekvencije od oko 160 do 20. koja se prenose kroz sredstvo (prenošenja). kinestetički osjet kretanja. šum i prasak ili njihova kombinacija. ali djelimično 30 . što zavisi od načina titranja. zavise od intenziteta (jačine) i frekvencije (učestalosti) zvučnih vibracija. preko refleksnog luka podražilo mišiće za probavu. Tako se konačno doživljava kompletan osjet sluha. Receptori ovog osjetila (osjetna tjelešca) nalaze se najvećim dijelom u zglobnim čahurama. Intenzitet zvuka mjeri se u decibelima (dB). U ovoj posljednjoj istražuju se problemi vezani uz organe sluha i govora. Ovaj osjet doživljavamo kao informaciju o položaju i kretanju pojedinih dijelova tijela. koje se prenosi na slušne koščice-čekić. Čovjek je najosjetljiviji na zvučne draži između 1000 i 5000 titraja. tj. promjenu položaja tijela i održavanje ravnoteže. Tako se dešava da kod morske bolesti imamo osjećaj mučnine. Istraživanjem izvora. posebno one u utrobi. putem slušnog nerva dolaze do sljepoočnog dijela kore velikog mozga. OSJET RAVNOTEŽE ILI STATIČKI OSJET Ove osjete dobijamo preko polukružnih kanala i otolitnog aparata koji su smješteni u unutrašnjem uhu. Receptorske ćelije osjetila sluha imaju sposobnost da mehaničku energiju zvučnih valova pretvore u bioelektirčne impulse i upute ih odgovarajućim moždanim centrima.glavnom funkcionalnom dijelu puža. nakovanj i uzengiju. Sa uzengije. starosti i dr. Treba razlikovati fizikalnu i fiziološku akustiku. Ustvari zvučni talasi izazivaju treperenje bubne opne. posebno kada je riječ o govornim elementima. Ovaj osjet je tijesno povezan sa organskim osjetima. Količina i kvalitet zvučnih informacija. gdje se vrši ne samo "izoštravanje zvuka". Mehanoreceptori zvučnih vibracija nalaze se u unutrašnjem uhu. Kortijevom organu unutrašnjeg uha .OSJET SLUHA Osjetilo sluha je uho. ove vibracije preko ovalnog okna dospijevaju do puža. Puž je spiralno uvijena cijev čija je unutrašnjost bazilarnom membranom uzdužno podijeljena na dvije šupljine ispunjene slušnom tečnošću. Dospjele vibracije se prenose na bazilarnu membranu. osjeti sluha. U fizikalnom smislu zvuk može biti ton. KINESTETIČKI OSJET Kinestezija. rasprostiranja i osjeta zvuka bavi se akustika.000 titraja u sekundi (Hz). pa se dešava da on refleksno djeluje na mišiće u unutrašnjosti tijela.

Pojedinačni osjeti koje smo spominjali su samo vještački izdvojeni iz cjeline predmeta i pojave koju opažamo. veličinu. Percepcija je cjelovit doživljaj objektivne realnosti na koju utječu objektivni i subjektivni faktori. Oni nemaju jasno locirane organe niti se dovoljno zna o mehanizmu njihovog djelovanja.draži koje obrazuju neku pravilnu figuru opažamo kao cjelinu d) princip kontinuiteta .zapaženu formu opažamo kao formu koja se produžuje. žeđi. pa se određeni pokreti kontroliraju drugim osjetilima. brzina i smjer opažanja.draži koje su slične opažamo kao zasebne cjeline (slika). zvuk motora. ali su jako važni jer nas upozoravaju ako neki unutrašnji organi ne funkcioniraju normalno. mučnine. 31 . zakonitost opažanja figure i osnove i zakonitosti stalnog opažaja. Osnovne zakonitosti opažanja su: princip grupisanja draži u cjeline. u slučaju nekih oboljenja bitno remeti ili onemogućava tu skladnost. *S PERCEPCIJA Na naše osjetilne organe djeluje veliki broj draži koje mi ne doživljavamo kao prosti skup različitih osjeta nego kao organizovane cjeline. ORGANSKI OSJETI Ovi osjeti registriraju promjene u unutrašnjosti tijela. glatkoću i si. 1. Od ovih zakonitosti zavisi tačnost. Ovaj cjelovit doživljaj prilikom opažanja objektivnih predmeta i pojava zovemo percepcija. npr. oblik. c) princip simetričnosti .i u tetivima i mišićima. vidom. Tako mi posmatrajući automobil ne zapažamo odvojenu njegovu boju. itd. nego imamo cjelovit doživljaj automobila. Normalno funkcioniranje kinestetičkog osjetila obezbjeđuje potpunu usklađenost tjelesnih pokreta.prostorno i vremenski bliske draži opažamo kao cjelinu (slika). b) princip sličnosti . OBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Proces opažanja ima svoje zakonitosti na osnovu kojih predmete i pojave doživljavamo kao cjeline a ne kao pojedinačna svojstva tih predmeta. Izostanak doživljavanja kinestezije. pa imamo osjećaj gladi. umora. Grupisanje draži u cjeline ima sljedeće principe: a) princip blizine .

obala i si. c) Stalnost Opažaja boje i svjetlosti . Zato kažemo da na percepciju utječu iskustvo. U suprotnom. a umjesto tačke A drvo. pred posmatračima je projicirao na monitoru dvije svijetle tačke A i B.Navedeni principi ukazuju na svojstvo čovjeka da svoje opažanje organizuje u neku pravilnu formu pa ih zovemo i principi dobre forme. motivacija i svojstva ličnosti koja opaža. imali bismo percepciju u kojoj bi bilo teško raspoznati pojedine predmete i pojave jer bi se utapali u ono što ih okružuje. SUBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Percepciju određuje i odnos čovjeka prema onom što opaža. oblika. Neki predmeti i pojave su za nas više važni od drugih pa ih pažljivije posmatramo i samim tim je takva percepcija cjelovitija. Uloga iskustva u percepciji Naše iskustvo učestvuje u selekciji. 1. boje i svjetlosti. Da nije ove zakonitosti. oblika. Opažanje figure i osnove (pozadine) je zakonitost opažanja koja omogućava cjelovit opažaj. Tako vidimo plivača u riječi kao istaknutu figuru na manje izraženoj osnovi (rijeka. Krulik je izveo sljedeći eksperiment: U mračnoj prostoriji. b) Stalnost oblika .vidimo isto čovjeka sa 3 metra i 10 metara. Kada je umjesto tačke projiciran automobil. Kada se tačka A kretala prema tački B. 32 . i kada se drvo kretalo prema automobilu.doživljavamo isti oblik okruglog stola kad sjedimo za njim i kad ga gledamo iz nekog ugla. Ovakve pogrešne tvrdnje su posljedica iskustva iz kojeg znamo da se drvo ne može kretati. grupiranju i tumačanju sadržaja posmatranja. oni su tvrdili da se automobil kreće prema drvetu. Stalnost opažaja je svojstvo našeg opažanja da predmete i pojave doživljavamo nepromijenjene iako se draži mijenjaju. Princip stalnosti opažaja vrijedi sve dok promjene posmatranih predmeta i pojava ne budu toliko izražene.komad uglja vidimo isto na suncu i u sjeni. onda bismo čitav svijet doživljavali kao opću zbrku. 3. kada bi se sa svakom promjenom draži mijenjala i percepcija. Kod ove zakonitosti imamo principe: a) Stalnost Opažanja na različitim udaljenostima . 2. Osnova je ove zakonitosti da opažamo jasno izražen objekat na manje izraženoj pozadini. oni su odgovarali tačno da se tačka A kreće prema tački B. da se mijenja opažaj veličine.). kao stalno izmjenjivanje mrlja različitih veličina. Za ljudsku spoznaju ova zakonitost je značajna stoga što osigurava lakšu orijentaciju i lakšu identifikaciju predmeta i pojava koji nas okružuju. boja i svjetlosti.

Oni također usmjeravaju našu svijest na određene sadržaje i tako direktno utječu na selekciju podražaja. jer samo na taj način možemo formirati pojmove i predstave. imat ćemo iluziju duplog nosa. Utjecaj motivacije na percepciju Motivi značajno određuju ljudsko ponašanje. kako mladić vidi djevojku kad je zaljubljen u nju i kako je vidi kada se raziđu. Onaj ko ima dobre muzičke sposobnosti. pa je kotrljamo. interesi. Halucinacije su bolesna stanja i javljaju se kod nekih duševnih bolesnika. Jedna od najvažnijih osobina percepcije je uvjerenje u njezinu vjerodostojnost. Mali čamac na morskoj obali stvara objektivno veću sliku na našoj mrežnjači nego brod na pučini. U taktilnom osjetu poznata je Aristotelova iluzija: Kad dva prsta ukrstimo i između njih stavimo kuglicu. ali svi znamo daje brod mnogo veći od čamca. Percepcije su relativno tačan odraz objektivne stvarnosti. narkomana. OSOBINE PERCEPCIJE 1. odnosno opažanja je zasnovana na iskustvu. Sličan fenomen je kada ukrstimo dva prsta i jagodicama povlačimo niz nos. imat će potpuniju percepciju o hodanju na duge staze i pravilima tog hodanja. Ljudi se značajno razlikuju prema određenim sposobnostima. Tako nam svjetliji predmeti izgledaju veći od tamnijih. vrijednosti. Gladan čovjek će mnogo prije zapaziti prodavnicu hljeba nego sit. emocije i druga svojstva ličnosti značajno utječu na percepciju. 2. premorenih i iscrpljenih ljudi. Za ljudsku spoznaju ovo je veoma bitno. Naravno u ovom slučaju bitno je i iskustvo. Svojstva ličnosti i percepcija Sposobnosti. Kod iluzija same draži svojim odnosima mogu stvoriti krivi dojam i pogrešnu percepciju. 2. t) ILUZIJE I HALUCINACIJE Vidjeli smo da su percepcije subjektivne slike objektivne realnosti. Npr. 3. Kod halucinacije iskrivljeni opažaj nema osnovu u podražajima iz okoline nego su posljedica nekih poremećaja nervnog sistema. Ponekad percepcije mogu toliko odstupati od realnosti da govorimao o iluzijama i halucinacijama. alkoholičara. predmeti koji se približavaju izgledaju veći od onih koji se udaljavaju. Onaj koji voli atletiku ili se njome bavi.Stalnost percepcije. prije će razaznati zvuk oboe ili klarineta u nekoj instrumentalnoj kompoziciji. od onoga koji to doživljava kao opću zbrku tonova. Ovo svojstvo ukazuje na mogućnost da u percepciji ima sadržaja kojih nema u predmetima i 33 . Različito opažamo neke predmete i pojave kada smo ljuti nego kada smo veseli. imamo percepciju kao da kotrljamo dvije kuglice.

ali se svi slažu daje to jedna od faza drugih psihičkih procesa . Postoje različite teorije o prirodi pažnje. percepcija je jasna i konkretna. Primijetit ćete kako se taj zamišljeni lik pojavi i brzo nestane. Vunt je smatrao daje pažnja voljni proces koji omogućuje intelektualne procese. Ova usmjerenost naše svijesti i aktivnosti na samo neke podražaje je pažnja. neobično i promjenljivo. Pažnja može biti nenamjerna. bit će i percepcija. Herbarije razvio intelektualističku teoriju prema kojoj pažnja nastaje zbog snažnih predstava koje se čovjeku nameću. Tako mi i nehotice obraćamo pažnju na sve ono stoje veliko. (Pogledajte lice svog prijatelja. Fiziološke osnove pažnje istraživali su mnogi naučnici. a zatim zatvorite oči pa zamislite kako izgleda. Pokušajte da zamislite lik svoje majke kada je ona daleko od vas. Dok je ona tu i mije gledamo. Kada je naša svijest usmjerena na neki sadržaj. odnosno pojačavaju i slabe. tada dolazi do aktiviranja određenog područja u moždanoj kori. Kada bismo sve te podražaje registrirali. tzv. jasno. imali bismo veliku zbrku u našoj svijesti. inhibicija. 3. indukcija. Među psiholozima postoje neslaganja oko toga da li je pažnja zaseban psihički proces. Ono što neposredno opažamo mnogo je jasnije od onog što zamišljamo. dok se u ostalim područjima koče ti procesi. dok tako nije kada neposredno gledamo svoju majku. namjerna i sekundarna. ognjišta optimalnog podražaja moždane kore. To bismo mogli zamisliti kao nepravilne pjege koje se stalno sužavaju i šire. Percepciju možemo zadržati sve dok traje podražaj. One se i stalno sele iz jednog dijela moždane kore u drugi. Francuski psiholog Ribo smatra da je pažnja fiziološki proces čijim djelovanjem osjeti dobivaju na intenzitetu.pojavama koje opažamo. oštro. Također predmeti koji su u pokretu ili na neki drugi način odudaraju od sredine odvlače našu pažnju iako ih nismo imali namjeru posmatrati. Zato čovjek vrši selekciju i usmjerava se samo na neke podražaje. tzv. a iz razloga koje smo naznačili kao objektivne i subjektivne faktore koji mogu utjecati na iskrivljavanje percepcije. jer i naša pažnja se seli sa sadržaja na sadržaj. Staje jasnije percepcija ili vaše zamišljnje)? 4. Tako je Pavlov u svojim eksperimentima ustvrdio da u procesu opažanja nastaju tzv. Za razliku od nekih drugih psihičkih doživljaja. *T PAŽNJA Na naše osjetne organe istovremeno djeluje veliki broj podražaja iz vanjskog svijeta. a) Nenamjerna pažnja nastaje spontano djelovanjem vanjskih podražaja. Podražaji po nečemu karakteristični izazivaju nenamjernu pažnju. 34 . Npr. na ulici djevojka sa potpuno ošišanom glavom skrenuće našu pažnju prije nego djevojke koje imaju normalne frizure.

d) Fluktuacija Za razliku od distribucije gdje namjerno prebacujemo svoju pažnju sa jednog sadržaja na drugi. kod fluktuacije pažnja mimo našeg htijenja skreće sa jednog 35 . tada ih slabije opažamo. već se tada javlja nenamjerna pažnja. a) Obim pažnje Obim pažnje je broj predmeta i pojava koje možemo istovremeno obuhvatiti u kratkom vremenskom intervalu. Zadatak: Na temelju svog iskustva obrazloži sekundarnu pažnju! KARARAKTERISTIKE PAŽNJE Kada smo govorili o opažanju.b) Namjerna pažnja je uperana prema nekom cilju i zasnovana je na našoj odluci. neki drugi sadržaji odvlače našu svijest svojim karakterističnim svojstvima. Čim taj napor popusti. intenzitet. Ima onih koji brzo mogu prebaciti pažnju sa jednog sadržaja na drugi. Naime. pokretljivost i fluktuaciju. Među ljudima postoje izvjesne razlike kako u obimu pažnje tako i u intenzitetu. dok djeca mogu zapaziti do tri različite figure. pažnja ima sljedeće karakteristike: obim. kao i onih kojima treba vremena da poslije jednog sadržaja opažaju drugi. gubi se namjerna pažnja. mi onda prelazimo sa predmeta na predmet. Ispitivanja su pokazala da u prosjeku odrasli mogu u jednom trenutku zapaziti 4 različite figure. jer osjećanja podržavaju pažnju da bude trajnija i intenzivnija. To ne mora da znači da prestaje pažnja uopće. naime. c) Sekundarna pažnja nastaje iz namjerne pažnje. oko 8 odvojenih tačaka i brojeva. Prilikom namjernog opažanja ulažemo napor da opazimo ono Što nas interesuje. Intenzitet pažnje je u obrnutom srazmjeru sa obimom pažnje. Neki ovaj oblik zovu emocionalna pažnja. istakli smo da na opažaj i samim tim na pažnju utiču karakteristike draži kao objektivni faktor (vanjski faktor) i karakteristike onoga koji opaža kao subjektivni faktor (unutrašnji faktor). Pitanje: U kojim zanimanjima su značajna svojstva obima i intenziteta pažnje? c) Pokretljivost pažnje Pokretljivost pažnje je namjerno pomjeranje naše svijesti sa jednog sadržaja na drugi. Na ovaj način se donekle nadomješta ograničenost obima pažnje. b) Intenzitet pažnje Pod intenzitetom pažnje podrazumijevamo nivo usmjerenosti naše svijesti na neki sadržaj. S obzirom na ove faktore. Također postoje razlike među ljudima kada je u pitanju mogućnost distribucije pažnje. ako opažanje duže traje. Tako ako je naša svijest usmjerena na veći broj sadržaja. Tahitokopom se mjeri obim pažnje na način da se u kratkom vremenskom intervalu istovremeno projicira vise slika.

36 . predstave možemo podijeliti na: a) Vizuelne (vidne). tj. Prema tome kako nastaju. c) Predstave su manje postojane.na drugi sadržaj. Razlike percepcije i predstave a) Predstave su bljeđe. predstave se udružuju i javljaju prema asocijaciji sličnosti. kontrastu. Prema ovom zakonu. Čak i kad su najživlje i najpotpunije. interes. b) Predstave mašte . sukcesiji i koegzistenciji. predstave su slike sjećanja onoga što smo ranije opažali. jer se javljaju na momente i kratko traju. zavisi od objektivnih i subjektivnih faktora.od percepcije. Za fluktuaciju pažnje posebno je bitan subjektivni faktor. kao što smo istakli. e) Taktilne (dodirne). Od percepcije se razlikuju po tome što ne nastaje neposrednim podražajem senzornih organa. Aristotel je zapazio da se naše predstave javljaju prema određenim pravilima koja je on formulirao kao zakon asocijacija. jer je njihov sadržaj slabiji i po intenzitetu i obimu ----. umor. Asocijativna reprodukcija je naizgled spontana.Vode porijeklo od jedne određene percepcije i rijetko se javljaju same. c) Olfaktivne (mirisne^ d) Gustativne (predstave okusa). f PREDSTAVE Predstave su reprodukcija ranijih opažaja. predstave možemo podijeliti na: a) Predstave pamćenja . nego je kombinacija dijelova raznih percepcija. nego oživljavanjem postojećih fizioloških tragova u moždanoj kori. jer sadrže samo neke dijelove percepcije. one su blijeda kopija percepcije i samo na nju podsjećaju. ali ona ima svoje zakonitosti. Potpuna koncentracija na jedan sadržaj je jako kratka i.predstava koja ne odgovara ni jednoj percepciji. osjećanja i si. ta se pojava zove asocijacija predstava. b) Akustične (slušne). Vrste predstava U odnosu na osjetne organe preko kojih imamo percepcije a koje predstavom oživljavamo. g) Cenestetičke (predstave o osjetima unutrašnjih organa). Ako jedna predstava izaziva drugu. f) Kinestetičke i motorne ( predstave pokreta). „Dakle. b) Predstave su fragmentarne.oživljavanje u svijesti nečega što smo ranije opažali. Novija istraživanja su pokazala da predstave imaju fiziološku osnovu koja se formira na bazi u vjernog refleksa.

) Predstave u osnovi sadrže elemente percepcije. auditivni. morske bolesti? Sta je to percepcija i po Čemu se razlikuje od osjeta? Koji su osnovni zakoni opažanja? Obrazloži Krulikov eksperiment! Koja svojstva ličnosti mogu utjecati na percepciju? Obrazloži razliku između iluzije i halucinacije! Kako funkcionira tzv. ali istovremeno su uopćene i predstavljaju prvu stepenicu u formiranju pojmova..Zadatak: Navedi primjer kada jedna predstava izaziva. prema Pavlovu? Kako se zove minimalna draž koja izaziva osjet? Obrazloži osjetnu adaptaciju! Kako glasi Veber-Fehherov zakon? Navedi tri vrste gustativnih kvržica! Sta je to što razlikuje receptorske ćelije mirisa od receptorskih ćelija drugih čula? Sta se zbiva u primarnom vizuelnom centru kada dođe impuls? Koja je uloga kontrasta u vidnom polju? Kojom mjerom se mjeri visina a kojom jačina tona? Kako tumačiš osjećaj mučnine kod tzv. asocira dragu predstavu prema zakonu koegzistencije! Među ljudima postoje razlike u mogućnosti predstavljanja ranijih sadržaja. neki su opet uspješniji da predstave sebi ranije viđene pokrete itd.. asocira drugu predstavu prema zakonu koegzistencije! 37 . Otuda možemo govoriti o različitim tipovima ljudi s obzirom na ove sposobnosti (vizuelni. ognjište optimalnog podražaja moždane kore kao fiziološka osnova pažnje? Koja je razlika između fluktuacije pažnje i rasijanosti? Nabroj vrste predstava prema osjetima! Navedi primjer kada jedna predstava izaziva. pa neki bolje mogu oživjeti vizuelne percepcije. Poslije pokušaj zamisliti uopće bolnice i utvrdi osnovni sadržaj takve predstave! PROVJERITE SVOJE ZNANJE Razluči pojam opažaj od pojma osjet! Sta čini anatomsko-fiziološku osnovu analizatora. neki akustične. Zadatak: Predstavi u svojoj svijesti bolnicu u svom gradu.

J." Fiziološka osnova pamćenja je u takozvanom reverberacijskom krugu (reverberacija .> 4. Pamćenje se definiše kao sposobnost da se obnove sadržaji koje smo ranije učili. a zadaća je sintetiziranih kemijskih tvari reaktivirati ih kad zatreba reprodukcija (pamćenje). To gledište više nije prihvatljivo. Ti krugovi postaju funkcionalni tijekom učenja.. Mozak pamti raniji podatak tako što podražaj koji je trajao i prestao biva pohranjen. . Većina psihologa smatra da postoji jedna opća sposobnost pamćenja koja je uvjetovana mogućnošću nervnog sistema i nekim svojstvima ličnosti. Istovremeno možemo govoriti o pamćenju kao složenom psihičkom procesu. PAMĆENJE KAO SPOSOBNOST Pamćenje ima fiziološku osnovu koja se ogleda u određenoj promjeni biohemijskih procesa u nervnim ćelijama. neki auditivne itd. slično načinu na koji se može zvuk napisati na vrpci. Tako je u jednom istraživanju od ispitanika traženo da nauče jednu kratku pjesmicu. •38 i . dok su drugi zapamtili samo 45 riječi. Slično je bilo i kod pamćenja riječi. Među ljudima postoje značajne razlike u sposobnosti pamćenja. Funkcionalne veze koje se uspostavljaju na ovakav način zovu se engrami ili mnemogrami. prvenstveno sa mišljenjem i učenjem. čime se formira lanac neurona kao funkcionalna veza za određene sadržaje ili iskustva. nego je njihova funkcija usmjeravati živčane impulse prema specifičnim moždanim krugovima. ono se moglo kodirati u složenoj molekuli. kemijske tvari koje sintetiziramo tijekom procesa učenja. pa tako neki ljudi bolje pamte vizualne podražaje. same po sebi ne sadrže nikakve informacije. Od 190 riječi jednog teksta. Nekima je trebalo 10 ponavljanja dok je bilo onih koji to nisu uspjevaji zapamtiti ni poslije 26 ponavljanja. Ima mišljenja da čak i neživa materija na neki način pamti. Blundell ovako objašnjava te procese: "Prema prvim spoznajama o kemijskoj podlozi pamćenja. utvrđeno je da postoje i posebne sposobnosti zapamćivanja. Prema danas Široko usvojenom gledištu. S druge strane. aktivira se cijeli krug a mogu biti podraženi i drugi krugovi. nakon jednog čitanja neki su zapamtili 125. Čovjek je ovaj psihički proces razvio i uvezao sa drugim procesima. i kada dođe do ponovnog pobuđenja.odraz). Čini se da u tom procesu reaktiviranja (pamćenja) kemijske tvari funkcioniraju kao prometna svjetla koja samo dopuštaju impulsima prolaz određenim putovima. SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI PAMĆENJE f Pamćenje je složeni psihički proces koji nije svojstven samo čovjeku. To je interni nervni krug u kori mozga koji čini nekoliko neurona.

Kod spontanog zapamćivanja nema namjere niti se ulaže napor da neki sadržaj ostane u svijesti? Pamćenje se mnogo češće dijeli na mentalno i motorno.Sačini kraći test kojim ćeš utvrditi da li neko bolje pamti likove ili riječi! . 1. Retenciji prethodi učenje i od kvalitete tog psihičkog procesa umnogome zavisi obim i intenzitet zadržanog sadržaja u svijesti. Ovo posebno dolazi do zražaja pri školskom učenju. Drugim riječima. Za razliku od rekognicije. pamćenje možemo podijeliti na namjerno i spontano. Mentalno pamćenje se dalje može podijeliti prema dva kriterija: i Prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja. pamćenje na nivou reprodukcije je životno jer se na neki način raniji sadržaji mogu ne samo prepoznati nego i obnoviti. retencija zavisi od unutrašnjih svojstava ličnosti i godina starosti. kao i izraz nastalih promjena tokom učenja. Kao ključna pretpostavka učenja. 2. Retencija (zadržavanje) je svojstvo centralnog nervnog sistema da zadrži ranije podražaje. psihofizičko stanje subjekta i vrsta sadržaja koja se reprodukuje. Kao što smo istakli. Mentalno pamćenje podrazumijeva zadržavanje u svijesti različitih inteektualnih sadržaja. Zadatak. Zavisi od niza faktora od kojih ističemo: nivo naučenog sadržaja. Može se mjeriti proteklim vremenom od zapamćivanja do obnavljanja zapamćenog. potpuna i nepotpuna. ona je potencijalna moguć>: zadržavanja naučenog. kod reprodukcije namjerno zapamćivanje podrazumijeva odluku da se nešto zapamti i napor pri upamćivanju. brza i spora. vrijeme koje je proteklo od učenja. kao što su misli i predstave. rekognicija je aktiviranje nastalih promjena na nivou prepoznavanja. postoji slikovito (pamćenje likova) i verbalno (pamćenje zadržavanje i reprodukcija sadržaja riječima).PAMĆENJE KA O PSIHIČKI PROCES Pamćenje je složen psihički proces i ima sljedeće nivoe: 1. Reprodukcija može biti namjerna i spontana. b) Prema načinu kako se pamti postoji mehaničko (upamćivanje bez smislenog razumijevanja) i logičko (zapamćeni sadržaj je smisleno povezan). Rekognicija (prepoznavanje)je svijest daje određeni sadržaj bio nekada predmet našeg učenja ili opažanja. Pored toga. VRSTE PAMĆENJA S obzirom na namjeru. 3. Reprodukcija (obnavljanje) je izravna manifestacija zapamćenog sadržaja.

pa se u određenim uvjetima može pobuditi. Tako je poznato da kod ljudi koji imaju sklerozu moždanih krvnih sudova. ugljendioksidom i ugljenmonoksidom. kasnije sve sporije. 6 dana poslije učenja zaboravljeno je 75 % sadržaja. 40 . I kod ove sposobnosti među Ijudima su evidentne razlike. motorno pamćenje je psihomotorna reakcija koja je stečena procesom učenja. Do zaboravljanja mogu dovesti i razna trovanja. 1 mjesec poslije učenja zaboravljeno je 79 % sadržaja. 1 sat poslije učenja zaboravljeno je 56% sadržaja.2. jer je sadržaj koji smo učili ostavio izvjesni fiziološki trag u moždanim strukturama. retrogradne amnezije. Zaboravljanje može nastati zbog nekih oboljenja mozga. 1 dan poslije učenja zaboravljeno je 66% sadržaja. kada osoba ne može da se sjeti ranijih događaja. čak ni vlastitog imena. povreda i trovanja. dolazi do zaboravljanja (amnezije). Pod normalnim procesom podrazumijevamo slabljenje fizioloških tragova u kori mozga. Motorno pamćenje je zadržavanje i reprodukcija naučenih pokreta. Motorno pamćenje moramo razlikovati od urođenih pokreta koji se ne uče. Ono je najveće neposredno poslije učenja. Ovi podaci su iz njegovog istraživanja: 20 minuta poslije učenja zaboravljeno je 42% sadržaja. Zadatak. 0 zaboravljanju možemo govoriti kao o normalnom i bolesnom procesu. Potpunog zaboravljanja nema. Dakle. Ebinhaus je izveo eksperiment u kome su ispitanici imali zadatak da pamte besmislene slogove. Zaboravljanjem nestaju promjene nastale učenjem. pa se zato preporučuje češće obnavljanje sadržaja neposredno iza samog učenja. npr.Testirajte sebe koliko će vam trebati vremena da naučite desnom rukom pisati slovo B a lijevom rukom broj 4! <$ ZABORAVLJANJE Zaboravljanje je suprotan proces od pamćenja i ogleda se u nemogućnosti reprodukcije i retencije učenog sadržaja. 9 sati poslije učenja zaboravljeno je 64% sadržaja. 2 dana poslije učenja zaboravljeno je 72% sadržaja. Većinu motornih sadržaja trajno pamtimo. Eksperimentom je želio utvrditi odnos zaboravljanja i vremena proteklog od učenja. Povrede mozga (potresi) mogu dovesti do tzv.

d) Nivoa povezanosti sadržaja u logičke cjeline. Kao što i sam termin kaže.naknadna aktivnosti. a poslije spavanja oko 46%. Jedan od uzroka zaboravljanja leži u fiziološkim svojstvima centralnih lih struktura iz kojih se brže brišu veze koje nisu dovoljno ustaljene. inhibicija. Sto su razmaci duži manje je zaboravljanje. Kao glavni uzrok zaboravljanja danas se smatra retroaktivna inhibicija (retroaktivno . sa onim koje je ranije zapamćeno. 3. Retroaktivna inhibicija zavisi od: a) Sličnosti gradiva koje se uči. Kao 41 .UZROCI ZABORAVLJANJA 1. ovo je jedan oblik odbrambenog mehanizma kojim čuvamo vlastito samopoštovanje. izvjesno vrijeme poslije učenja. Prema njemu. Sadržaji koji su smisleni i logički povezani bolje se pamte i sporije zaboravljaju. Isti ispitanici su poslije rada zaboravili i do 70% sadržaja.kočenje). što također protivrječi daje vrijeme presudno za zaboravljanje. on će se manje zaboravljati.) b) Dužine vremena između dva učenja. potvrđuje i pojava da stari ljudi bolje pamte događaje iz mladosti nego iz sadašnjosti. nego odmah po završetku učenja. Sadržaj koji je naučen sa razumijevanjem manje će se zaboraviti ako poslije učimo slične sadržaje. U nekim urgentnim trenucima ljudi se mogu sjećati davnih doživljaja. Dženkins je mjerio koliko je zaboravljanje poslije rada a koliko poslije spavanja. proaktivnoj inhibiciji koja se ogleda u tome da prethodno učenje utječe na zaboravljanje sljedećeg učenja. Čuveni psihoanalitičar Frojd je smatrao daje glavni uzrok zaboravljanja potiskivanje iz naše svijesti neprijatnih sadržaja. 4. Ova se pojava objašnjava perzistencijom (zaostajanjem) fizioloških procesa. Ovaj oblik zaboravljanja nije tako izražen u školskom učenju. odnosno povećavaju zaboravljanje ranije učenog. kada se nije mogao sjetiti imena pacijenta kod koga nije imao uspjeha. Sto su dva gradiva sličnija. to je pojava gdje kasnije aktivnosti (učenje) negativno utječu na pamćenje. Ebbinghausa pokazuju daje vrijeme značajan uzrok zaboravljanju. Ako su uočeni i izdvojeni suštinski momenti sadržaja. (Dva slična sadržaja interferiraju (preplitanje) jedan u drugi. nije proporcionalan protoku vremena. Ovaj proces počinje odmah poslije učenja i. c) Nivoa naučenosti ranije zapamćenog sadržaja. koja se manifestira u boljem učinku zapamćivanja poslije odmora. Ovom protivriječi pojava reminiscencije. Istraživanja H. kako smo vidjeli. što doprinosi manjem zaboravljanju. Tako on na vodi svoje iskustvo. Neki teoretičari govore i o tzv. e) Naglašavanja bitnih momenata sadržaja koji se uči. Da vrijeme nije presudno u zaboravljanju. to je veće zaboravljanje ili retroaktivna inhibicija ranijeg sadržaja. 2.

kao stoje zrenje i starenje. bolesti. Složenost učenja zavisi od vrste i nivoa funkcija koje su uključene u učenje. Učenje treba razlikovati od nekih drugih promjena ponašanja koje nisu plod iskustva. Iskustvo može biti socijalno. kao što su hrana. Sam mehanizam reakcije je automatski. i individualno iskustvo. Fiziološkim zrenjem čovjek mijenja odnos prema okolini i sebi. 1. Među biološkim faktorima treba razlikovati one koji dovode do kratkotrajnih promjena u ponašanju. ako se ponavljaju. koje je karakteristika svakog pojedinca. pojava hrane izaziva lučenje plju42 . Naime. Ove uzroke zaboravljanja mogli bismo sažeti ujedan osnovni: na zaboravljanje najviše djeluju događaji koji su se odigrali poslije prestanka učenja. Jednostavno učenje je djelimično određeno evolutivnim stupnjem razvoja bića koje uči. Takve promjene mogu nastati i zbog nekih bioloških faktora. Na osnovu toga učenje možemo podijeliti na jednostavno i složeno. bez učešća svijesti. čovjek u svom samoodražanju reaguje na određene spoljne i unutrašnje draži urođenim reakcijama koje zovemo bezuvjetni refleks.dokaz tome služi pojava koja se zove superfiksacija. To je složen psihički proces koji se očituje u sticanju znanja. Kod čovjeka dominira složeno učenje. samim tim i interes i ponašanje pojedinca. a) Učenje uvjetovanjem Ovaj oblik učenja je baziran na formiranju novih refleksnih radnji. samo što je ono kod čovjeka složen psihički proces i što zavisi od mnogo faktora. ali on koristi i jednostavne oblike učenja u koje spadaju: učenje uvjetovanjem i mehaničko učenje. zvuk. Starenjem opadaju mnoge funkcije i smanjuju se sposobnosti.. dakle. rastu njegove mogućnosti i mijenjaju se interesovanja. Za čovjeka su posebno značajne promjene ponašanja nastale djelovanjem okoline. UČENJE Učenje predstavlja relativno trajne promjene ponašanja stečene iskustvom. vještina i navika te formiranju ličnosti. svjetlost i si. VRSTE UČENJA Učenje nije svojstveno samo čovjeku. Naime. kao što biva kod umora. bivaju manje zaboravljeni. Osnovna karakteristika promjena ove vrste je da su one plod razvitka organizma a ne iskustva. To su promjene koje nastaju iskustvom. odražava promjene ponašanja svih pripadnika jedne socijalne skupine. i onih koji trajno mijenjaju ponašanje. jer i druga bića reaguju na različite podražaja. sadržaji već naučeni. alkoholizma i si. Ovaj oblik prirodne i urođene reakcije nije svojstven samo čovjeku. Npr.

nagrada. Ruski fiziolog Pavlov je zvonio prije davanja hrane psu. -? Zvono \ Lučenje pljuvačke U. Na ovakav način se formiraju nove. zove se bezuvjetna draž. Za formiranje ovih veza potrebno je određeno potkrepIjenje. 7. Za kratko vrijeme pas je na zvono reagovao lučenjem pljuvačke i kada nije bilo hrane. Pojavu povezivanja dva ili više uvjetovanih podražaja. onda će organizam da reaguje i na ovu draž kao na bezuvjetni podražaj. u eksperimentima sa životinjama elektro šok). organizam će i na njega reagovati kao na bezuvjetnu draž. Kada se prije uvjetovanog podražaja (zvona) daje neki drugi podražaj na koji organizam ne reaguje urođenom reakcijom. (Daj primjer za uvjetovani refleks trećeg reda!) Uvjetovani refleks je naučena reakcija. Ova automatska reakcija je uvjetovanje drugog reda. i ako to ponavljamo više puta. Draž koja je izazvala reakciju kao bezuvjetni podražaj zove se uvjetni podražaj a reakcija na takvu draž je uvjetni refleks. koje može biti pozitivno (hrana. Shematski prikaz stvaranja uvjetovanih refleksa .tačke kod gladnog čovjeka i životinje. neurođene veze u centralnom nervnom sistemu. pohvala) i negativno (kazna. ona je naučena. automatski. Reakcija lučenja pljuvačke na pojavu zvuka nije urođena. zovemo uvjetovanim refleksima višeg reda. jer reakcija na bezuvjetnu draž nije prirodna i urođena. )---------------------------------------------------► (uvjetovani refleks) SI. Draž na koju organizam reaguje urođeno. p. Ako se prije bezuvjetne draži javi neka druga draž i to se ponovi više puta.

ali su uvjetni podražaji postali i drugi bijeli predmeti. Problemom mehaničkog učenja bavio se i Ebinghaus koji je vršio eksperimente sam sa sobom. za učenje je važna učestalost. kod takvog učenja pokušavamo različitim reakcijama doći do odgovora. Dakle. iznenada proizveo jak zvuk. Psiholog Votson je u eksperimentu sa dječakom Albertom. gdje dolazi do generalizacije uvjetnog refleksa. Mačka je pokušavala na 44 . UČENJE NA OSNOVU POKUŠAJA I POGREŠKI Za razliku od jednostavnog učenja. asocijativno učenje. Time se objašnjavaju i mnogi oblici neurotičnog ponašanja. pa se takvo učenje zove učenje na osnovu pokušaja i pogrešaka. dok se on igrao sa bijelim mišem. Jedan sadržaj je podražaj. Generalizirao je strah od bijelog miša na sve bijele predmete. Vinslou (Winslow) je zatvorio gladnu mačku u kafez. Pored kafeza je bila riba. Uglavnom čovjek ovim oblikom uči verbalne znake. Američki psiholog Torndajk (Thorndike) je na osnovu Aristotelovih zakona asocijacija dao obrazloženje mehaničkog učenja kroz tzv. Prema Torndajku. kod složenih oblika učenja tek treba naći pravi odgovor kako bismo razriješili određeni problem. pri čemu se prave i greške. a onaj koji se javlja u određenom vremenskom slijedu je reakcija. gdje su sadržaji koje treba naučiti jasno zadani. mjereći broj ponavljanja u učenju besmislenih slogova. vremenska bliskost i motiviranost subjekta da nešto nauči. brojeve i pokrete. nego se plašio svih krznenih i bijelih predmeta. i to je nazvao negativno ubrzavanje (krivulje negativnog ubrzanja). Mnogi oblici ljudskog ponašanja rezultat su učenja uvjetovanjem višeg reda. Zadatak: Objasni djeciji strah od bijelog mantila! MEHANIČKO UČENJE Mehaničkim učenjem koriste se ljudi i životinje. Mačka je mogla izaći ako pritisne jednu polugu. Složeni oblici učenja su učenje putem pokušaja i pogrešaka i učenje uviđanjem.Mnogo toga čovjek je naučio uvjetovanim refleksima. Dječak se uplašio i poslije toga ne da se nije htio igrati s mišem. Osnovni mehanizam ovog učenja je da se dva ili više sadržaja više puta pojavljuju istovremeno ili u određenom vremenskom slijedu. dakle jedan uvjetni podražaj (bijeli miš) proizveo je bezuvjetnu reakciju strah. 2. On je primijetio daje učinak zapamćenih slogova sve sporiji kako se povećava broj ponavljanja. Roditelji potkrepljuju dječije ponašanje bilo nagradama i kaznama tako da djeca zadržavaju ponašanje koje se nagrađuje a izbjegavaju ono koje se kažnjava.

Skiner je ovu pojavu tumačio tako da svakim pokušajem životinja odbacuje pogrešne pokrete i dolazi do pravog rješenja. posebno čovjekoliki majmuni. U ovom slučaju mačka je gladna i svaki izlazak iz kafeza je nagrađen ribom za pravilno rješenje. Odgovor se treba tek naći. Za učenje pravilnog odgovora veoma je važna motivacija. Misaoni procesi su uključeni i u učenje putem pokušaja i pogrešaka. pa su pokušaji i greške instrumenti da se do njega dođe. Takvo uvjetovanje se. ali samo kao način manipuliranja postupaka. zbog toga. Istraživači koji su izučavali ovaj oblik učenja spominju primarno i sekundarno pojačavanje. da bi se povećao učinak učenja. Njegovu osnovicu predstavlja mišljenje kao najviša intelektualna funkcija kojom se razrađuju i misaono prerađuju određeni problemi. Bitne odlike učenja uviđanjem su : a) rješenje problema dolazi naglo. Primarno se odnosi na zadovoljenje neposredne potrebe. Zadatak: Razmisli o nekom primjeru sekundarnog pojačavanja. I učenje na osnovu pokušaja i greški je jedan oblik učenja uvjetovanjem. Za uspješnost u ovakvom učenju značajni su podsticaji. zbog čega mačka pamti pravilne pokrete a eliminira pogrešne. Uviđanjem mogu da uče i neke životinje. ali mu je ovaj svojstven. UČENJE UVIĐANJEM Ovaj oblik učenja se zasniva na uviđanju odnosa među predmetima i pojavama. dok su kod uviđanja mišljenje osnova učenja. Čovjek koristi i druge oblike učenja. c) stečeno znanje se može primijeniti u sličnim situacijama. Eksperiment se ponavljao i mački je svaki put trebalo manje vremena da otvori kafez. b) jednom naučeni način rješavanja problema trajno se pamti. i kada je slučajno dotakla polugu. obično biološki a kod čovjeka još i sociološki. i nakon izvjesnog vremena je naučila pravi odgovor i odmah otvorila kafez.razne načine izaći da dođe do ribe. Znači. posebno kada rješava problemske situacije. Tako je u jednom eksperimentu majmun stavljao nekoliko sanduka jedan na drugi da bi dohvatio bananu koja mu je bila van domašaja. vrata su se otvorila. dakle on je uvidio odnos između sanduka i udaljene banane. d) učenje uviđanjem se zasniva na mišljenju a ne na slučajnom pogađanju. Učenje uviđanjem se zasniva na uviđanju odnosa među različitim pojavama i stvarima. zove instrumentalno uvjetovanje. dok je sekundarno pojačavanje za neki drugi cilj koji će biti preko tog učenja ostvaren. potrebno je određeno pojačavanje motiva nagradama. zbog čega je ono posebno značajno pri rješavanju nekih problemskih 45 . s tim što odgovori nisu unaprijed dati i pri čemu se formira jednostavna veza između draži i odgovora.

Konačno rješenje treba provjeriti u praksi (verifikacija). Kada se povećava broj slogova ili brojeva. inkubacija. Kada se ljudi nađu pred problemom.zapamćeno 17 ili 34.zapamćeno 25 ili 25 %.zapamćeno 7 ili 70%. od onih u sredini. ali taj odnos nije linearan. Ovaj slijed etapa u rješavanju problema treba shvatiti uvjetno. Tako je utvrdio da čovjek otprilike zapamti oko 8 besmislenih slogova ili brojeva u jednom ponavljanju. 46 . Učenje se najčešće dijeli na verbalno i motorno. ispitanici su imali sljedeće postignuće: 12 slogova ili brojeva -16 ponavljanja.situacija. 100 slogova . U sljedećoj etapi problem prividno miruje. 10 slogova . Torndajk je ustanovio i to da broj zapamćenih besmislenih slogova zavisi i od ukupnog broja ponuđenih slogova. jer ponekad se do rješenja dolazi bez inkubacije. potrebno je više ponavljanja. ili pak nekada ne treba verifikacija. ali procenat zapamćenih riječi opada. jer ispred i iza njih nema drugih riječi koje bi mogle negativno djelovati na zapamćivanje. prema kojem uspješnost učenja verbalnih simbola zavisi od broja ponavljanja. Francuski matematičar Poankare (Poincare) istraživao je kako ljudi razrješavaju problemske situacije i utvrdio četiri faze: upoznavanje. Torndajk je ustanovio zakon učestalosti. Razlog za ovu pojavu je u tome što se riječi na početku i kraju teksta lakše uočavaju. Prema njegovom istraživanju. jer je rješenje bez dvojbe tačno.55 ponavljanja. Rješenje problema se odigrava iznenada tzv. 36 slogova ili brojeva . Zapravo u toj etapi se problem rješava. VERBALNO UČENJE To je svako učenje pri kojem se koriste jezički simboli.44 ponavljanja. "aha" doživljaj (iluminacija). dok sadržaj koji ima smisla podrazumijeva logičko učenje i zato se lakše i brže uči.7% . Verbalno učenje zavisi od mjesta u nizu. Tako se lakše pamte riječi na početku i kraju. iluminacija i verifikacija. samo što čovjek nije svjestan kojim to psihičkim procesima dolazi do rješenja (inkubacija). tada se pri jednom ponavljanju povećava ukupan broj. 24 sloga ili broja . Ustanovio je i zakonitost u odnosu obima sadržaja koji se uči i broja ponavljanja da se taj sadržaj zapamti. Besmisleni sadržaj se teže pamti i uglavnom se mehanički uči. Naime. Vršena su mnoga istraživanja kojima se željelo utvrditi koji su to bitni faktori pri učenju verbalnih sadržaja. prvo treba da steknu spoznaju o osnovnim elementima problema (upoznavanje). 49 slogova .

(Vožnja bicikla. Raspored vremena tokom učenja određuju trajanje vježbe. bolje je odmarati se prije pojave prvih znakova umora. tzv. Ustanovljeno je daje efikasnije jčenje ako su odmori češći i kraći. 4" . skijanje itd. su pokreti razvijeni do nivoa automatizma. Plato u učenju se javlja zbog: a) teškoća da se pređe na složenije radnje i uvezivanja naučenog u jednu organizovanu i smislenu cjelinu. govora itd. Ponavljanjem motornih pokreta otklanjaju se suvišni i pogrešni pokreti.MOTORNO UČENJE Motorno učenje predstavlja učenje novih pokreta i radnji kao i povezivanje ranije naučenih u jedinstvene sisteme pokreta. plivanje. U jednom istraživanju ispitanici su imali zadatak da uče odašiljanje i primanje Morzeovih znakova. ali prvenstveno motorni pokreti i radnje. negativno ubrzanje.) Kao što postoje određene zakonitosti pri učenju verbalnog sadržaja. dok druga pokazuje u početku brzo napredovanje. ali ne toliko kratki da se organizam ne uspije odmoriti. ono bivalo brže. vještina čitanja. dolazi do usporavanja u napredovanju. U proces motornog učenja uključeni su senzorni i intelektualni procesi. Prvo se pokreti struktuiraju i integriraju u određeni sistem kojim možemo izvoditi grube pokrete. učenje stranog jezika). pozitivno ubrzanje (npr. Kada se neki pokret nauči do nivoa automatizma. Jedna krivulja pokazuje u početku sporije napredovanje. b) slabaljenja interesovanja za daljnji rad. Period usporenog napredovanja ili pak potpunog prestanka napredovanja u učenju zove se plato. i\eh u stjecanju navika i vještina zavisi od toga kako je raspoređeno vrije-kom vježbanja i u kojoj je mjeri naučeno povezano u jednu cjelinu.). dužina odmora i vrijeme kada se pravi odmor. Ovim oblikom učenja stičemo različite navike i vještine. možemo govoriti načelno o zakonitostima u njihovom stjecanju (npr. tzv. tada bi trebalo praviti odmor. Ponekad može doći do takvog zastoja da krivulja na-i ima paralelan tok sa apscisom. da bi poslije izvjesnog vremena. došlo do zastoja u učenju. Naime. Daljnjim vježbanjem dolazi do vremenske i prostorne organizacije kretnji i na kraju se javlja automatizam. Najbolji rezultati u učenju se postižu kada vježbanje traje do pojave umora. da bi nakon izvjesnog vremena. Negativno ubrzanje u procesu stjecanja navika i vještina objašnjava se time što se u početku koriste odranije poznati elementi i kada prestane takav pozitivan utjecaj. Poslije mnogobrojnih ispitivanja uočene su dvije vrste krivulja. Sam proces formiranja navika i stjecanje motornih vještina prolazi kroz nekoliko etapa. navike ili vještine se tada izvode uz veoma malo učešće svijesti. Napredovanje se mjerilo predstavljanjem pomoću grafičkih krivulja. tako isto proces stjecanja motornih vještina i navika podliježe određenim zakonitostima. Kada su u pitanju vještine i navike.

..'•■

TRANSFER UČENJA Transfer je utjecaj ranijeg učenja ili aktivnosti na kasnije učenje ili aktivnosti. Ovaj utjecaj može biti pozitivan i negativan. Pozitivan transfer je npr. kada neko svira klavir, on će prije naučiti da svira harmoniku nego neko ko uopće nije svirao. Negativan transfer je npr. kada neko nauči pogrešno kucati na daktilografskoj mašini, poslije mu je teže da nauči pravilno, nego da nije uopće učio. Prema mišljenju mnogih psihologa i pedagoga, transfer je najvažnije područje u psihologiji učenja. Ovim problemom bavili su se i mislioci antičke Grčke. Platon je tvrdio da aritmetika, muzika i astronomija pomažu spekulativnom mišljenju. Slično je razmišljao i Džon Lok koji je za glavni cilj odgoja uzeo učenje klasičnih predmeta i vještina. Prema njegovom mišljenju neki predmeti nemaju praktičnu, npr. matematika i latinski, nego formalnu vrijednost, jer discipliniraju duh i razvijaju intelektualnu moć. Pod utjecajem ovakvog učenja, u psihologiji se razvila pogrešna teorija tzv. psihologija moći. Prema ovoj teoriji, psihički život čovjeka je skup neovisnih kategorija. Tako su pamćenje, mišljenje, pažnja, percepcija i dr. posebna moć i, kao takva, može se uvježbavati. Ovakvo stanovište je poslužilo kao osnova za teoriju formalnih disciplina. Pamćenje će se, prema ovoj teoriji, bolje razvijati ako budemo češće vježbali, za što su posebno preporučljivi predmeti latinski i matematika. Drugim riječima, vrijednost školskih predmeta nije u sadržaju, nego koliko mogu razvijati pojedine psihičke sposobnosti. Zato su u školama klasični jezici imali ključno mjesto, mada nisu imali stvarnu primjenu u životu. Koliki je utjecaj ranijeg iskustva na učenje ispitivali su mnogi istraživači. Viljem Džems je želio provjeriti teoriju koju je zagovarala psihologija moći. Memorirao je poeme "Satir" i "Izgubljeni raj". Prvo je zapamćivao 158 stihova poeme "Satir", i za to mu je trebalo 131 minuta. Poslije toga je 38 dana zapamćivao svaki dan po 20 minuta stihove iz poeme "Izgubljeni raj". Nakon toga je ponovo učio stihove iz poeme "Satir". Za novih 158 stihova sada mu je trebalo 151 minuta, dakle, 20 minuta više nego što mu je trebalo prije vježbanja. Slične rezultate su postigli i njegovi saradnici. Ovim eksperimentom je Viljem Džems dokazao da se učenjem stihova napamet ne može poboljšati pamćenje. Do sličnih je rezultata došao i Slajt koji je tri grupe vježbao u pamćenju 12 dana, svaki dan po pola sata, dok je jedna grupa bila kontrolna i uopće nije vježbala. Ove tri grupe su učile različite sadržaje, jedna je učila stihove, druga naučni i historijski tekst i treća brojeve. Rezultati su pokazali da su eksperimentalne grupe bile bolje u pamćenju sadržaja koji su vježbali, dok su bile slabije u pamćenju imena, datuma ili besmislenih slogova. Dakle, vježbanje nije pomoglo da se poboljša pamćenje kap funkcija. Naučnike je oduvijek zanimalo kako se mogu poboljšati rezultati učenja, stoga su istraživali različite tehnike učenja. Tako je Vudrov dvije eksperimentalne grupe 4 sedmice vježbao u zapamćivanju jednog teksta na dva različita načina. 48

Jedna je grupa učiia napamet, dok je druga slušala 76 minuta uputstva kako da uče i preostalo vrijeme su učili primjenjujući ta uputstva. Ova su uputstva sugerisala globalnu metodu, reprodukciju, podvlačenje, grupiranje, korištenje asocijacija i si. Poslije ovih vježbi obje su grupe dobile test, trebalo je da mehanički uče stihove, prozu, turske riječi, datume i slova. Grupa koja je vježbala prema uputstvima imala je bolji uspjeh u testu, što potvrđuje da se uspjeh u učenju može poboljšati primjenom adekvatnih tehnika učenja. Džonson je također u svojim istraživanjima došao do zaključka da učenje pojedinih školskih predmeta poboljšava uspjeh u tom predmetu, ali nema odraza na uspjeh u drugim predmetima. Četiri grupe ispitanika vježbao je u aritmetičkom i logičkom zaključivanju, načinima kako se rješavaju problemi i interpretaciji basni. U finalnom ispitivanju utvrdio je da su ispitanici pokazali bolje rezultate samo u onim sadržajima koje su vježbali. Eksperimentalna istraživanja nisu dokazala da učenje jednog nastavnog predmeta razvija neke psihičke funkcije više nego učenje drugih nastavnih predmeta. Učenje jednog nastavnog predmeta, odnosno određene vrste sadržaja može doprinijeti lakšem učenju drugog sadržaja, zbog same sličnosti tog sadržaja ili zbog primjene istih metoda i tehnika u učenju. Dakle, pozitivan transfer rezultat je prije usvajanja određenih tehnika učenja, nego stoje to utjecaj samog sadržaja određenog predmeta. Do pojave pozitivnog transfera dolazi i zbog usvajanja određenih stavova koji izražavaju spremnost da se koristi ranije iskustvo i nadvlada negativan emocionalan naboj prema određenom sadržaju. Dakle, pozitivan transfer se javlja kada se: - uče slični sadržaji ili radnje; - koriste slične tehnike ili metode u učenju; - koriste slični principi u radu. Konačno, treba istaći da zahvaljujući pozitivnom transferu učenje nikad ne počinje iz početka.

MIŠLJENJE Ljudska spoznaja objektivne stvarnosti počinje osjetima i percepcijama, ali : bilo nedovoljno za uočavanje odnosa i razlika među predmetima i pojavama. Za potpunije spoznavanje objektivne stvarnosti i snalaženje u njoj, čovjek koristi složeniji psihički proces-mišljenje. Mišljenjem su se bavili mnogi filozofi. Tako je Herbart proces mišljenja objašivao kao spajanje i rastavljanje predstava. Prema Herbartu, predstava je deltama osnova ljudske svijesti koja se spaja i rastavlja po zakonu asocijacije. 49

Tako misao "ruža je crvena", on objašnjava spajanjem predstava "crveno" i " ruža", a misao "krv nije voda" nastaje rastavljanjem dvije predstave koje jedna drugoj ne pripadaju. Brentano je 1874. godine demantovao teoriju asocijacija mišljenja. Biler je eksperimentalno dokazao da mišljenje nije samo puko operiranje predstavama. Ispitanici u njegovom eksperimentu su rješavali određene probleme. Oni su poslije izjavljivali da im je misao o rješenju dolazila iznenada i da nisu imali posebno izdvojene osjete i predstave. Dakle, mišljenje nije jednostavno operiranje predstavama, osjetima i percepcijama. Ono je iznad neposredne očiglednosti. Mišljenje proširuje ljudsku spoznaju zbog toga što se putem zaključivanja na posredan način može spoznati ono što nije neposredno dato u percepciji. Opažanjem čovjek spoznaje slučajne veze, dok mišljenjem stavlja u međusobni odnos percepcije i osjete, te otkriva apstraktna svojstva predmeta i pojava koja nisu neposredno data opažanjem. Prema tome, mišljenje je najsloženiji psihički proces kojim otkrivamo bitna obilježja predmeta i pojava i zahvaćamo njihove međusobne odnose. Govoreći o osjetu i percepciji, istakli smo da to nisu izolirani psihički procesi i da percepcija nije prosta suma osjeta, nego su i u percepciji sadržana različita svojstva u određenim odnosima i vezama. Predmete i pojave opažamo u određenim situacijama, u određenim prostornim i vremenskim odnosima, uočavamo sličnosti i razlike uglavnom procesom mišljenja. Tako već na stupnju opažanja, mišljenjem izdvajamo bitna od nebitnih svojstava predmeta i pojava i prelazimo sa pojedinačnog na opće. Ovaj proces izdvajanja bitnih i zajedničkih svojstava predmeta i pojava zove se generalizacija. Svako mišljenje sastoji se u generalizaciji. Ono polazi od pojedinačnog ka zajedničkom svojstvu i opet od općeg ili zajedničkog svojstva ka pojedinačnom. Na taj način čovjek posredno upoznaje stvarnost i otkriva veze i odnose u njoj. MIŠLJENJE KAO PSIHIČKI PROCES Početni moment misaonog procesa je neki problem pred kojim se čovjek našao. Da bi se razriješio taj problem, čovjek počinje misliti. Svaki misaoni proces je složena aktivnost usmjerena na rješavanje određenog zadatka. Da bi zadatak razriješio, Čovjek mora imati neku potrebu čije zadovoljenje dovodi do zadovoljstva ili, ako je ne zadovolji do osjećanja napetosti. Zato je mišljenje u tijesnoj vezi sa ljudskim potrebama i osjećanjima. Svako se mišljenje odvija u pojmovima. Međutim, u samom procesu mišljenja pojmovi nisu izolirani, oni su uvijek u određenom jedinstvu i kombinuju se sa predstavama i riječima. Misaoni proces se sastoji od: konkretnih predstava o predmetima i pojavama, uopćenih shema i riječi kojima operira pojmovno mišljenje.
>)

Spoznaja mogućeg rješenja koje će potvrditi hipotezu. sinteza.ETAPE MISAONOG PROCESA Uviđanje problemske situacije je početna etapa misaonog procesa. OSNOVNE OPERACIJE MISAONOG PROCESA Da bi se razriješio neki problem mišljenjem. Rješavanje problemske situacije pretpostavlja izvjesno teoretsko znanje. stoje često i pnra forma spoznaje. jer na ovakav način možemo riješiti samo neke probleme. što zavisi od sadržaja problema. čiji generalizirani sadržaji prevazilaze opažene situacije. izmjenjuje se i struktura misaonih procesa i njihova dinamika. možemo vršiti klasifikaciju. Samo rješavanje problema podrazumijeva raznovrsne misaone postupke. Za rješavanje problema i misaone procese. pritom su posebno značajni primjena i korištenje pravila. Kako se odvija misaona aktivnost. 51 . Dakle. u početku se ispoljavaju kao vanjski odL dok se dublja spoznaja ostvaruje drugim misaonim procesima. onda se formiraju ustaljeni načini mišljenja ili automatizmi. odnosno utvrđivanja sličnosti i razlike među predmetima i pojavama. Postavljanje problema je misaoni proces od kojeg polazi i njegovo rješavanje. Zato je veoma bitno osjetiti problem i misaono ga zahvatiti. Problem se obično počinje rješavati uspoređivanjem polaznih elemenata i predviđanjem rješenja. Pretpostavka rješenja se zove hipoteza. odnosno verifikaciju. Ako čovjek ponovo rješava isti problem. Platon je tumačio da svaka spoznaja započinje čuđenjem. Kad se misaoni proces ne odvija prema već naučenim pravilima. Komparacija :orođevanjem stvari i pojava. Kada je provjeravanje završeno. Otežano djelovanje signalizira problemsku situaciju i čuđenje izaziva potrebu da se ona razriješi. rješenje problema podrazumijeva izvjesno znanje u svojstvu metode ili sredstva za njegovo rješavanje. misao oblikuje završni sud. apstrakcija i generalizacija. iziskuje potrebu njenog provjeravanja u praksi. analiza. Na osnovu komparacije. Sličnosti i razlike kao osnovne kategorije spoznaje. Tako su predstavnici Geštalt psihologije rješavanje problema svodili na preoblikovanje strukture date situacije. To čuđenje je zbog toga što se problem ne može razriješiti već naučenim oblicima ponašanja. onda se ti procesi određuju pokretnim dinamičnim odnosima koji se formiraju i izmjenjuju u toku samog procesa rješavanja problema. potrebno je doći do izvjesne maje. otkrivaju se sličnosti i razlike. Ovo je jednostran pristup. npr. pri rješavanju matematičkih problema. Pri tome se koriste ove misaone operacije: komparacija. Mišljenje je složena aktivnost i mnoga pravila se automatski primjenjuju.

Sa psihološkog stanovišta. misao ne kida svoju vezu sa konkretnim. koja se otkriva kroz odnos konkretnih predmeta i pojava. Kao misaoni procesi analiza i sinteza nisu razdvojeni. kojom se ne otkriva bit predmeta i pojava. od viših formi generalizacije gdje se mišljenjem posredno otkrivaju odnosi. promatrajući neke predmete. 52 . Generalizacija je mehanizam djelovanja na različite podražaje na osnovu općenitosti nekih njihovih obilježja. generalizacija je odbacivanje specifičnih. Kao misaoni proces analiza je nerazdvojno povezana sa sintezom. Potrebno je razlikovati jednostavnu apstrakciju kod opažanja od one koju imamo kod apstraktnih pojmova. veze i zakonitosti razvoja neke pojave. udaljujući se od njih. a u toku misaonog procesa može jedna ili druga biti značajnija. Apstrakcija Ovaj misaoni proces podrazumijeva izdvajanje i isticanje nekog svojstva ili momenta predmeta ili pojave stoje. u odnosu na ostala svojstva. dovodi do smanjenja naše spoznaje i do sve slabijih apstrakcija. Zahvaljujući apstrakciji. Kada su u pitanju pokreti. Sinteza Sintezom sastavljamo analizom rastavljenu cjelinu i na taj način otkrivamo bitne veze i odnose elemenata analizom izdvojenih. ali sada obogaćenija za jednu novu spoznaju. Potrebno je razlikovati generalizaciju koja se zasniva na osjetnoj pojedinačnosti. Zbog toga stoje svijet koji nas okružuje toliko raznolik. Tako. Jednostavnim oblicima generalizacije ne produbljuje se naša spoznaja. Generalizacija Prema učenju formalne logike. jer bez analize nema sinteze. generalizacija je proces u kojem se manipulira pojmovima i. nikakva percepcija ne može da obuhvati sva ta svojstva. nego se opet vraća tamo odakle je počela. Analiza i sinteza se međusobno nadopunjuju. onda govorimo o motornom pojmu. odbacujući specifična svojstva predmeta. posebnih obilježja i zadržavanje onih koja su opća u svim predmetima i pojavama koje uopćavamo. Zato apstrakcija kao misaoni proces polazi od osjetnih karakteristika predmeta i pojava ka njihovim apstraktnim karakteristikama. moguće je tu raznolikost objektivne realnosti sveobuhvatnije sagledati.Analiza Ovim misaonim procesom raščlanjujemo predmete i pojave i izdvajamo njihove bitne dijelove iz slučajnih i nebitnih veza. niti je analiza potpuna ako nema sinteze. hitniji i apstraktniji. nego svaki korak poopćavanja. možemo izdvojiti njihov oblik ili boju. Prelazeći na apstrakciju. predstavama pretočenim u riječi. kojom prilikom zadržavamo jednu istu shemu.

Na taj način je moguće toliku raznolikost svijeta pojmiti. s tim da u određenim misaonim operacijama više preovladava apstraktno mišljenje (misaone operacije sa pojmovima). mada se uviđanjem mogu razmatrati i konkretni odnosi. mi ćemo posegnuti za iskustvima koja smo već imali u sličnim situacijama. otkrivamo njihove međusobne veze i tako dolazimo do rješenja nekog problema.Uviđanje odnosa je karakteristika mišljenja koje najviše nadilazi neposredno opažanje. jer tako otkrivamo opće odnose koji predstavljaju zakonitost. Unutrašnjim misaonim procesima uviđamo zakonitosti koje vladaju u objektivnoj realnosti.SUŠTINA PROCESA MIŠLJENJA OPERIRANJE SIMBOLIMA Ljudsko iskustvo je često pretočeno u određene simbole. da se sunce okreće oko zemlje. U procesu mišljenja kombinujemo i manipuliramo simbolima. svako mišljenje je proisteklo iz nekakve prakse. PRAKTIČNO I TEORETSKO MIŠLJENJE Čovjek posjeduje samo jedan intelekt pa je otuda razdvajanje praktičnog i teoretskog mišljenja samo konstrukcija radi boljeg spoznavanja ovog složenog psihičkog procesa. Zadatak: Ljubav je pojam. Npr. Ti se odnosi i veze često javljaju kao poseban doživljaj. npr. Dakle. UVIĐANJE ODNOSA Mišljenjem otkrivamo odnose i veze između predmeta i pojava koje do tada nismo uočili. uviđanjem se može doći i do zaključaka koji nisu tačni. "aha doživljaj". Naime. operiraj tim simbolom i obrazloži ljubav između majke i djeteta i ljubav između muškarca i žene! USMJERENOST MIŠLJENJA U procesu mišljenja upotreba određenih simbola i operiranje njima zavisi od vrste problema. kakvih je bilo dosta u historiji. a ne za iskustvom koje smo imali kao kuhari. Međutim. 53 . Na taj način uočavamo sličnosti i razlike između različitih sadržaja. Teoretsko mišljenje proističe iz pojedinačnih i konkretnih problema u kojima se poštuju neke načelne zakonitosti. tzv. koji prezentiraju neku skupinu predmeta i pojava. ako se nalazimo pred problemom da nam se pokvarilo auto. sama bit problema usmjerava naše mišljenje.

Praktično mišljenje je više oslonjeno na neposrednu praksu i češće se u njoj provjerava. Tok misaonog procesa u teoretskom mišljenju je u potpunosti u mislima i mislilac vidi rješenje na osnovu određenih zakonitosti. pa je u njemu sadržano i teoretsko mišljenje. koji su^Mno posredno vezani za praksu. ali nemamo riječi daje izrazimo. Tako mi jednu te istu misao možemo izraziti raznim riječima i na raznim jezicima. onda se ono razlikuje od mišljenja usmjerena na rješavanje apstraktinih teoretskih zadataka. kao što i u teoretskom mišljenju često imamo praktičan zadatak pri rješavanju složenih problema. dakle. Do rješenja se dolazi neposredno djelovanjem u praksi. praktično mišljenje također podnjjpgeva izvjesno teoretsko znanje i izvjesne apstrakcije. Neki su ljudi skloniji praktičnom mišljenju. odnosno istovremeno i misle i govore. traži se teoretsko mišljenje.Ako pod praktičnim mišljenjem podrazumijevamo misaone operacije kojima se služimo pri rješavnju praktičnih zadataka. oni navode kako misli koje su nejasne. ali i dalje mišljenje prati unutrašnji govor. ili manipuliranje objektivnim predmetima. Praktično mišljenje realizira samo bližu etapu. neki problemi traže da se izađe izvan pojedinačnih okvira i da se traži uopćeni pristup. ~T MIŠLJENJE 1 GOVOR Mišljenje i govor su dva psihička procesa koje je teško razdvojiti. bilo govor kao važnu psihičku funkciju. Mala djeca u početku glasno razmišljaju. ovi pokreti vrše se metodom pokušaja i pogrešaka a ne složenim intelektualnim operacijama. a ima autora koji smatraju da su govor i mišljenje jedinstven psihički proces. npr. koje još nismo dovoljno prečistili ne možemo ni riječima formulirati. ali su nadmoćni u rješavanju složenih teoretskih zadataka. Bihejviralna psihologija je zastupala stanovište da misao nije ništa drugo do djelatnost govornog organa. dok neki problemski zadaci traže neposredno djelovanje. Mada su govor i mišljenje tijesno povezani. Vremenom ih stariji nauče da svoje misli ne iskazuju naglas. Poistovjećivanje mišljenja i govora znači negirati bilo mišljenje. često manipulirajući metodom pokušaja i pogreške. onda bismo negirali svu složenost 5+ . Aparati kojima se može registrirati pokret govornih organa ukazuju da uvijek kada mislimo. Prema njegovim nalazima. jer misliti ne znači govoriti naglas ili u sebi. Često se dešava da o nečemu imamo misao. Ako bismo prihvatili tumačenje bihejviorista. Ovo je Lashlev istraživao pomoću specijalnih aparata kojima je mjerio pokrete grkljana. dok su opet neki bespomoćni kada treba razriješiti neki praktični problem. ovi organi reaguju određenim pokretima. naslućujući rješenja koja provjerava u praksi. Naime. Ove razlike su u samom pristupu problemu i u samim tokovima misaonih operacija. naučno istraživački rad. tvrdeći daje mišljenje unutrašnji govor. oni nisu jedinstven psihički proces. U suštini. U prilog ovome. Čovjek svoje misli uglavnom saopćava drugima riječima.

To se najbolje vidi kada treba zapamtiti nešto apstraktno i poslije to reproducirati. koji sadržava njeno značenje. Govor je genetički nastao zajedno sa mišljenjem. tako gramatika odražava pravila govora a logika pravila mišljenja.mišljenje je osnova govora dok govor oblikuje misli. pa se može reći da je mišljenje nemoguće bez govora. prerađenim i preoblikovanim u odgovarajući semantičku sadržaj. gdje su i slike. Pa ipak. Ista se misao može reproducirati lakše nego iste riječi. Govor je arhaičniji i ima svoju tehniku koja je vezana sa logikom mišljenja. Svaka riječ ima smisaoni.govora kao svjesnog psihičkog procesa. razni vizualni znaci u saobraćaju i si. što govori da u jednom te istom jeziku govor i njegova pravila se mijenjaju a logika mišljenja ostaje ista. . Slike kao simboli izražavanja misli imaju funkciju govora. Postoji mnogo različitih znakova koji služe za komunikaciju. razne geste i mimika. ni misao nije formulirana mimo govora. jer formulirajući. Ove dvije forme nisu identične. simboli za izražavanje misli. ali su nerazdvojno povezani.mišljenje i govor nastaju u komunikaciji. crteži. Ovo nije dobra postavka. A to mora da ima i unutrašnji govor. jer govor nije samo "vanjsko ruho misli". Može se desiti i obrnuto. uspostavljanje komunikacije. da se pamti verbalni iskaz a smisao se zaboravi. . Misao se ne rađa kao gotova forma koju samo treba govorom prenijeti. govor nije samo sredstvo kojim se samo misao iznese iz čovječije glave i preda drugome. mi i razvijamo misao. pokreti. mišljenje i govor se ne mogu ni odvajati. ali se od nje suštinski razlikuje. nego i u obliku slika. semantički sadržaj. Govor karakteriše zakonitost u njegovoj gramatičkoj i sintetičkoj strukturi. jer na taj način možemo izraziti pojam. Semantično svojstvo govora omogućuje prenošenje misli i osjećanja drugima i. a prvobitni verbalni oblik zaboravi. riječi su najprecizniji znakovi kojima ljudi mogu da izraze svoju misao i osjećanja. Zato možemo zaključiti da : . U suštini. Suština je da formulirajući riječima misao. kao i riječi. mišljenje se i samo razvija i formira. već je to u početku neoblikovana tvorevina koju često govorni simboli oblikuju u jasnu misao. zbog čega se dešava da se pamti smisao nekog sadržaja. jer se govor kao sredstvo komuniciranja ne svodi samo na zvučno saopćavanje poruka.mišljenje i govor nisu isti psihički proces.taj način. riječi su sistem znakova kojima se ljudi sporazumijevaju i koji ne moraju uvijek imati verbalnu formu. Ovo govori u prilog tome da verbalni iskaz sam po sebi nije misao. Mišljenje se ne izražava samo riječima. na. koje misao oblači ili skida. Govor ima svoja pravila koja se ne podudaraju sa pravilima mišljenja. Dakle. Zato je govor nešto više od pukog sredstva kojim se prenose misli. S druge strane. Za unutrašnji govor se veže pojam mišljenja pa se oni identificiraju. Govor se često dijeli na vanjski i unutrašnji. Smisaoni sadržaj govorne poruke uvijek ima osnovu u osjetima. 55 . Drugim riječima. npr. ne mjenjajući pri tome svoju suštinu. Riječi izražavaju generalizaciju.

VRSTE MIŠLJENJA KONKRETNO MIŠLJENJE Ovaj oblik mišljenja je zasnovan na neposrednom operiranju opažajima i predstavama.formule. Sam proces mišljenja je nepristupačan za ispitivanje pa se stvaralačko mišljenje ne može neposredno i eksperimentalno istraživati. Tako ako mi vidimo na stolu zdjelu iz koje izlazi para. otkriće automobila na pogon vodom. koji ranije nisu doživljeni. Naučno mišljenje je objektivno i ne zavisi od stavova i uvjerenja naučnika. ljudska pažnja je stalno usmjerena na to kako ono nastaje i kako se može unaprijediti. halucinacije koje nastaju zbog hipoksije (nedovoljno kiseonika u mozgu) objektivna su posljedica. U toj analizi prvo je primijećeno da do pronalaska naučnici dolaze baveći se nekim problemom duže vremena. zaključujemo daje u njoj topla hrana. razne bajke. fantazije i si. stvaralac mora imati solidno teorijsko znanje o problemu 56 . on mora sticati znanje. Na osnovu iskustva velikog broja stvaralaca. od imaginativnog mišljenja koje je irealno i zasnovano na mašti. REALISTIČNO MIŠLJENJE Realistično mišljenje je potpuno objektivno i zasnovano na stvarnim zakonitostima koje vladaju u objektivnoj realnosti. IMAGINATIVNO MIŠLJENJE Imaginativno ili stvaralačko mišljenje je proces u kojem na osnovu ranijih opažanja. Tako i u oblasti stvaralaštva. često od jednostavnih pronalazaka pa do najsloženijih. Primijećeno je i da se do otkrića dolazi postepeno. Npr. npr. Npr. treba riješiti matematički zadatak: "izračunaj površinu istostraničnog trokuta koji je upisan u krugu čiji je r — 5 cm! Prilikom rješavanja ovog problema mi koristimo apstraktne simbole . stvaralačko mišljenje ima sljedeće faze: Priprema Da bi se čovjek bavio bilo kojom djelatnošću.trokut i krug i rješavamo dovodeći ih u određene relacije. Zato se pribjeglo analizi različitih naučnih pronalazaka i načina kako su istraživači do njih došli. dok lično uvjerenje nekoga daje to priviđanje i da ima nadnaravnu poruku nije realistično. APSTRAKTNO MIŠLJENJE To je misaoni proces u kojem operiramo pojmpvima i simbolima. npr. Razlikujemo stvaralačko mišljenje koje je oslonjeno na objektivne sadržaje. pojmove . predstava i saznanja formiramo nove sadržaje. Kako je stvaralačko mišljenje posebno značajno za cjelokupni razvoj čovječanstva. sanjarenja.

Međutim. On prikuplja dodatne informacije. nego pretpostavka zasnovana na određenim naučnim podacima. problem se oslobađa nepotrebnih i pogrešnih ideja i put ka rješenju postaje jasniji. Kada se konačno polazna hipoteza pokaže tačnom. neki od ovih pogrešnih puteva se zaboravljaju. Verifikacija Istakli smo da do pronalaska vodi dug put i brižljiva priprema. ustvari to je završna faza unutrašnje obrade i povezivanja podataka i kada završna misao u vidu paljenja lampice osvjetljava rješenje.stereotipija .rasulo misli .misli nemaju smisla. problem je stalno prisutan u njegovim mislima. 5- . mada se on bavi nekim beznačajnim poslovima. "Nekada se već na početku pretpostavlja rješenje kao polazna .kojim se bavi. ali kad se problem za neko vrijeme napusti. Tako se Arhimedu to desilo dok je bio na izletu. kao i konačna rješenja problema. njemu je prethodio dug put pripreme i unutrašnje prorade. Stvarno objašnjanje perioda inkubacije je da se u trenucima intenzivnog bavljenja problemom opteretimo nekim rješenjima koja su pogrešna. ali se iz njega izleže pile. neki naučnici tvrdili su da se problem rješava kada se neko vrijeme napusti njegovo rješavanje. Iluminacija Rješanje problema se često javi kada se najmanje očekuje. .još je teži oblik nesuvislog mišljenja. Ovo podsjeća na jaje u inkubatoru.hipoteza ili pretpostavka. moraju se provjeriti.bolesna opširnost . problem analizira sa različitih strana i rijetko ga odmah razriješi. Formalni poremećaji . Ona nije nasumično pogađanje. onda se rješenje do detalja naučno obrazlaže i verificira u praksi.misli kao na filmskoj traci se nižu jedna iza druge.misli su zbrkane i nema jasnog odvajanja bitnog od nebitnog. gdje se ne vide procesi u jajetu. Do rješenja se naizgled dolazi slučajno. raspad pojmova i relacija među njima. Ustvari rješenje problema nije slučajno. Hipoteze. Najčešće se spominju ovi poremećaji: 1. jer se stvaralac izravno ne bavi problemom svog istraživanja. . nema smislenih sadržaja. prestaje efekat skorašnjosti. . POREMEĆAJI MIŠLJENJA Do poremećaja u mišljenju može doći zbog povreda ili bolesti mozga i raznih psihičkih blokada.bujica ideja . Na osnovu ove analogije. Inkubacija Ova faza je naizgled pasivna. Provjeravanje hipoteza je često po metodi pokušaja i pogrešaka.

U ove poremećaje spadaju i kornpulsije. npr. Koja je razlika u ovim promjenama? Navedi neke draži na koje čovjek i životinje reaguju automatski. bez učešća svijesti! Obrazloži na jednom primjeru generalizaciju uvjetnog refleksa u neurotičnom ponašanju! Koji su podsticaji u instrumentalnom uvjetovanju? Koje su razlike između učenja na osnovu pokušaja i pogrešaka i učenja uviđanjem? Navedi i obrazloži etape u rješavanju problema! Zbog čega se javlja plato u učenju? Koji je glavni smisao teorije formalnih disciplina? Sta je pokazao Vudrov eksperiment ? Kojim psihičkim procesom čovjek najbolje spoznaje objektivnu realnost? Objasni pojam generalizacije na primjeru pojma knjiga! Koje su etape misaonog procesa? Koje su operacije misaonog procesa? Navedi razliku između teorijskog i praktičnog mišljenja! Kako objašnjavaš da mišljenje i govor nisu jedinstven psihički proces? Koje su etape imaginativnog mišljenja? Kako se manifestuju formalni poremećaji mišljenja? 58 .2. i sumanute ideje. PROVJERI SVOJE ZNANJE U čemu je razlika između Blundelove teorije o fiziološkoj osnovi pamćenja i tzv. Sadržajni poremećaji mišljenja Ovi se poremećaji javljaju kod raznih poremećaja u funkcioniranju centralnog nervnog sistema (CNS). reverberacijskog kruga? Šta je rekognicija? Kakvo pamćenje može biti prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja? Zašto je vožnja biciklom psihomotorna aktivnost? Zbog čega dolazi do zaboravljanja? Dovedi u vezu reminiscenciju i retroaktivnu inhibiciju! Ličnost se mijenja biološkim zrenjem i učenjem. kod narkomana.

Ove psihofizičke mogućnosti. -rvrđeno je da postoje sljedeće vrste sposobnosti: intelektualne. odgoj i obrazovanje moraju biti organizirani i sitematski praćeni. (Pronađiprimjer neshvaćenih genijalaca u oblasti nauke i umjetnosti i objasni u čemu se ogledala njihova osobenost u odnosu na njihove savremenike!) Među psiholozima se dugo vodila rasprava da li je sposobnost jedna opća crta ili postoje različite vrste sposobnosti. npr. a slabije savlađuje strani jezik. Ljudi se međusobno razlikuju prema sposobnostima. Koliko je ljudi imalo natprosječne sposobnosti za pojedine oblasti. ali se većina psihologa slaže da je talenat mogućnost originalne reprodukcije (npr. Njihova su ostvarenja nešto novo i originalno za opće ljudsko dobro. onda govorimo o nadarenosti. Teško je razlučiti kada prestaje talenat a počinje genijalnost. onda obično govorimo o talentu. ali su ostale neispoljene. zovu se dispozicije. 59 . Tako neko bolje rješava matematičke zadatke. sposobnost je razvijena i ostvarena mogućnost za uspješno obavljanje neke djelatnosti. smatrani su Čudacima i njihova se vrijednost najčešće cijeni poslije njihove smrti. psihofizički razvoj. Drugim riječima. SPOSOBNOSTI Sposobnost je svojstvo ličnosti da uspješno obavlja određeni posao. Velika većina ljudi je sposobna da obavlja različite poslove. dok je genijalnost svestranija i zahvata stvarnost šire i dublje. Anatomsko-fiziološke strukture prenose dispozicije sa generacije na generaciju i pod povoljnim vanjskim poticajima ljudske sposobnosti bivaju sve izraženije Kada su neke sposobnosti kod pojedinca tako razvijene na nadmašuju prosječne. Iskustva govore da su genijalni ljudi bili neshvaćeni u svome vremenu i prostoru. odnosno da li postoji jedna opća obdarenost. kao što je bilo i drugih primjera da je neka sposobnost ostala neispoljena unatoč povoljnim odgojno-obrazovnim poticajima. Sposobnost je unutrašnja mogućnost koja se pod određenim okolnostima može ispoijiti. ali mala većina je onih koji imaju izrazite sposobnosti za pojedine djelatnosti. ili pak postoji obdarenost za pjevanje dok za ostale segmente muzike nema obdarenosti. ali su zato nespretni u obavljanju nekih fizičkih poslova.5. za muziku. na osnovu jednog složenog statističkog postupka. jer nisu imale odgojno-obrazovni poticaj. u muzici nekog djela). drugi opet lakše uče strani jezik. koje čovjek nasljeđuje kao pretpostavke za ispoljavanje određene sposobnosti. Nakon mnogobrojnih istraživanja. Naravno. onda to nazivamo genijalnost. psihomotorne i senzorne. Ova se mogućnost realizira kroz čovjekov psihofizički razvoj i pod utjecajem odgoja i obrazovanja. Genijalnih ljudi je malo u populaciji. i kada je sposobnost razvijena do najvišeg stepena. Bilo je neslaganja oko obdarenosti. a kada je ta nadarenost veoma izražena.

2. sposobnost pamćenja pamćenje različitih sadržaja vizualnih. sposobnost divergentnog mišljenja . i svaka druga sposobnost. 4. Samo prilagođavanje u novonastalim okolnostima koje je oslonjeno na misaone sposobnosti je inteligencija.pravilna procjena što je tačno a što nije. Faktorska analiza je složena statistička tehnika kojom se utvrđuju osnovne dimenzije ličnosti u kojima su sadržane ostale varijacije od kojih zavisi ponašanje pojedinca. W -faktor rječitosti M -faktor pamćenja..INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI Pod intelektualnim sposobnostima najčešće se podrazumijeva inteligiencija. Terston multifaktorskom analizom otkriva sljedeće grupne faktore: R -faktor rezonovanja. P . sposobnost konvergentnog mišljenja . Inteligentno ponašanje ljudi podrazumijeva primjenu ranijeg iskustva.dosljednost mišljenja koja vodi ka rješenju problema. Kao. kognitivne sposobnosti . slučajnog pogađanja i znanja. osjetljivost za rješavanje problema. Veksler inteligenciju ovako defmiše: "Inteligencija je složena ili globalna sposobnost individue da cjelishodno djeluje.uočavanje problema. besmislenih itd. V'-verbalni faktor. Gilford razvija multidimenzionalnu teoriju sposobnosti prema kojoj je inteligencija sastavljena od 50 faktora. S — spacijalni faktor. Ova tehnika uglavnom se primjenjuje na osnovu testova gdje se statističkim postupkom korelacije utvrđuje staje to zajedničko kod ispitanika koji imaju slične rezultate. kritičnost u ocjenjivanju problema. bogatstvo ideja za rješavanje problema. N — numerički faktor. Dalje on ove faktore grupira i dobija sljedeće intelektualne sposobnosti: 1. 3. ali to nije inteligencija. Primjeri blizanaca koji su odrastali 60 ." Dugo je vladalo mišljenje da je inteligencija opća sposobnost snalaženja u svakoj novoj situaciji. Spirman je faktorskom analizom utvrdio da postoji jedan opći ili generalni faktor inteligencije (G faktor) i više specifičnih faktora (S faktori). smislenih. sposobnost evaluativnog mišljenja . da razumno misli i da uspješno izlazi na kraj sa svojom sredinom. Ona se defmiše kao misaona sposobnost kojom se živo biće snalazi u novim situacijama. Utvrdio je i da su specifični faktori grupirani i povezani sa općim faktorom. auditivnih. ali je ključni momenat uviđanje novih elemenata i veza koji nisu korišteni u ranijem iskustvu. inteligencija je predispozicija ili mogućnost koju čovjek nasljeđuje kao anatomsko-fiziološku osnovu koja se pod povoljnim uvjetima može ispoljiti i razvijati.perceptivni faktor. Živo biće se može prilagođavati novonastalim okolnostima i na osnovi refleksa. ali dugotrajnim istraživanjima i pomoću faktorske analize je utvrđeno daje inteligencija stmktuirana od više faktora.kreativno mišljenje. nagona. 5.

Smatra se da IQ = 95 djeteta sa sela odgovara vrijednost od IQ=105 djeteta iz grada. najveći procenat stanovništva ima prosječnu inteligenciju. U ovom slučaju on je jednak 120/120 = 1. Pri izračunavanju inteligencije godine se pretvaraju u mjesece a količnik se množi sa 100 te se dobije daje količnik inteligencije. što može utjecati na rezultat. Ispitivanje se nastavlja testovima za sljedeću godine.u različitim uvjetima govore u prilog tome da se i inteligencija može razvijati ili pak zakočiti u razvoju. dok su niže i više vrijednosti prilično srazmjerne. njegova je inteligencija iznad njegovog kalendarskog uzrasta. Sljedeća tabela pokazuje kako se inteligencija distribuira u ljudskoj populaciji: IQ 140 i više 120-139 110-119 90-109 80-89 70-79 70 i niže % u populaciji 1 11 18 46 18 6 3 Kao što tabela pokazuje. Međutim. Ako se umni i kalendarski uzrast ne podudaraju. Oni se smatraju umno zaostalim i obično se dijele u tri skupine: 61 . sve dok se ne dođe do testova koje ispitanik može da riješi. odnosno koliko je onih koji imaju iznadprosječan IQ. Tako ako dijete od 10 godina riješi većinu zadataka testa za uzrast od 10 godina. onda je inteligencija viša ili niža od prosjeka. toliko je onih koji imaju ispodprosječan IQ. pa su istraživači prosječnu vrijednost inteligencije stavili u raspon između 90 i 110. Mjerenje inteligencije se obavlja tako da se ispitanicima daju zadaci za uzrast jednu ili dvije godine mlađi od njih. Ispitivanja su pokazala da u ljudskoj populaciji ima oko 2% onih čije je \Q ispod 70. onda se poklapa njegov hronološki uzrast sa mentalnim uzrastom. Osnovno polazište većine testova kojima se mjeri inteligencija je postavljanje ispitanika u situacije da rješavaju probleme u kojima nemaju ranije iskustvo. Poslije njega mnogi su istraživači nastojali pronaći najobjektivniji instrument za mjerenje inteligencije. Tako ako dijete od 10 godina rješava zadatke uzrasta djeteta od 11 godina. Poslije toga dijelimo postignuće ili uspjeh koji je postigao (mentalni uzrast) sa godinama starosti (hronološki uzrast). u ovom slučaju jednak 100. stoje količnik koji odražava prosjek. koji se obilježava sa IQ. sva djeca nemaju ista predznanja i iskustva. Francuski psiholog Bine prvi je sačinio skalu za mjerenje inteligencije. Kako je ljudska populacija raspoređena prema nivou inteligencije? Inteligencija kao i ostale sposobnosti raspoređena je u ljudskoj populaciji prema zakonu normalne distribucije.

i ustanovljeno je da postoji velika korelacija (povezanost). Ove se razlike objašnjavaju različitim uvjetima koje različite sredine pružaju djeci. postići iznadprosječne rezultate u svojoj djelatnosti. UTJECAJ NASLIJEĐA I SREDINE NA RAZVOJ INTELIGENCIJE Inteligencija je sposobnost koja prvenstveno zavisi od naslijeđenih datosti. dok su mnogi postali poznati u svojoj struci.IQ 50-70 20-50 ispod 20 naziv lahka mentalna deficijencija srednja mentalna deficijencija mogućnosti mogu se opismenit i osposobit za jednostavan rad mogu da nauče govoriti ali ne opismeniti teška mentalna deficijencija ne mogu da se brinu sami o sebi S drage strane. Terman je od 1925. procenat onih čija je inteligencija iznad 130 je u srazmjeri sa onima čija je inteligencija ispod 70. Istraživanja su pokazala da se inteligencija brže razvija kada djeca imaju bolje uvjete. 62 . Ako neko dijete ima inteligenciju 140 i više. Na razvoj inteligencije uz naslijeđa utječu i uvjeti u kojima dijete odrasta. On zaključuje da za posebna postignuća nije dovoljna samo visoka inteligencija. stoje opovrgnuto mjerenjem inteligencije djece koja su usvojena i njihovih pravih roditelja i blizanaca koji su bili iz nekih razloga rastavljeni pa su odrastali u različitim socioekonomskim uvjetima. I u ovim slučajevima postojala je velika podudarnost visine IQ između djece i roditelja. najveća između identičnih blizanaca. odnosno između braće blizanaca. Neka istraživanja u SAD pokazuju razliku i visinu inteligencije između djece bijelaca i crnaca. na razvoj inteligencije utječe i šira društvena okolina. do 1960. od djece sa sela. i ustvrdio daje njih 90% krenulo na fakultet i 70 % diplomiralo. najvjerovatnije će ako bude imalo povoljne uvjete za razvoj. već i poticajna životna sredina i odgovarajuća svojstva ličnosti. To potvrđuju i mjerenja inteligencije identičnih blizanaca koji su odrastali u različitim uvjetima. Neki su autori prigovarali daje ta povezanost posljedica istih uvjeta života. Jedna desetina je doktorirala. godine pratio 1500 djece čije je IQ bio 140 i više. Već smo istakli da su djeca iz gradova imala nešto bolja postignuća na testovima inteligencije. Određen broj djece koja je Terman pratio nisu se izdigla iznad prosječnosti. Značajna povezanost postoji i između užih srodnika. Pored naslijeđa i porodičnih uvjeta. Njih je također u populaciji oko 2% i smatraju se talentovanim ili genijalnim. Vršena su mnoga upoređivanja visine IQ djece i roditelja.

Prebrojte bijele i išarane kockice Neverbalni testovi inteligencije su u formi manipuliranja predmetima ili slikana. Verbalni testovi su u formi problemskih zadataka. Testovi inteligencije se još dijele na individualne i grupne. predstavljaju posebne testove sa svojim vlastitim rezultatima. 574. pasti. polaziti. SI. stati. uzeti sami za sebe. formuliranih riječima i gdje se odgovor daje rije-:ma. za mjerenje numeričke sposobnosti. npr. npr. 261. 422 975. 375. Razlikujemo verbalne i neverbalne testove inteligencije.VRSTE TESTOVA INTELIGENCIJE Svaki test inteligencije sastoji se od vrlo različitih zadataka koji. 813. Rezonovanje: Rastavite donji niz znakova na ispravan način i dodajte još tri daljna znaka: XOOOOXXOOOXXXOOXX Verbalni faktor: Medu desnim riječima što brže označi riječ koja ima slično značenje kao lijeva riječ: Kretati: doći. Kod individualnih >va ispitivač mjeri samo jednog ispitanika. 8. 63 . 888. 996. Iz donjih grupa znamenki zbrojite uvijek prve dvije i podijelite zbroj s većom znamenkom te napišite rezultat: 152. istovremeno se ■peri više ispitanika. ostati. dok kod grupnih.

na to utječe rad tiroiđne žlijezde. Iako testovi inteligencije imaju izvjesne nedostatke zbog čega nisu potpuno pouzdani. oni mogu biti korisno sredstvo za utvrđivanje intelektualnog nivoa pojedinca i na temelju toga prognoziranje njegovog uspjeha u pojedinim djelatnostima. Njima se mjere različiti oblici motornog reagovanja na vizualne. PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI Mnoge ljudske djelatnosti zavise od psihomotornih sposobnosti. koja regulira nivo joda u organizmu. preciznost. U prvom redu na osnovu njih može se predviđati budući uspjeh pojedinca u različitim djelatnostima. gdje je važno da li je on odmoran. Zbog toga se rezultati na testovima inteligencije uzimaju kao osnovno mjerilo za odabir kandidata za pojedina zanimanja. U jednom istraživanju dijete čija je tireoidna žlijezda slabije radila imalo je jasne znake fizičke i intelektualne zaostalosti. Poslije četveromjesečnog tretmana hormonom tireoidne žlijezde. U subjektivne faktore koji mogu da utječu na rezultate testiranja spadaju psihofizička spremnost ispitanika za rad. Testovi kao instrumenti mjerenja. VRIJEDNOST TESTOVA INTELIGENCIJE Testovi inteligencije imaju funkciju da utvrde intelektualni nivo pojedinca pa kao takvi mogu poslužiti za različite svrhe. jer na postignuće utječe i niz drugih faktora. makoliko se brižljivo pripremali i makoliko sadržavali elemente snalaženja u novoj situaciji. stanje se popravilo i dijete se počelo razvijati kao i ostala normalna djeca.) Testovi inteligencije imaju veliku vrijednost u odgoju i obrazovanju.TEŠKOĆE PRI MJERENJU INTELIGENCIJE Utvrđivanje intelektualnog nivoa ne može se egzaktno utvrditi zbog objektivnih i subjektivnih faktora. Na taj način se ispituje brzina reagiranja. Zato se dešava da djeca iz sredina gdje je kvalitetnije obrazovanje imaju bolje postignuće na testovima inteligencije. emocionalno spreman i kakav motiv ima da radi. iskustva su pokazala da rezultati na testovima inteligencije nisu sasvim pouzdan pokazatelj da će neko uspjeti u nekoj djelatnosti. Njima se može procijeniti da lije slab uspjeh nekoga učenika u školi rezultat slabijeg intelektualnog nivoa ili nekih drugih faktora. Zdravstveno stanje djeteta može također utjecati na rezultate testiranja. (Razmisli šta je još bitno za uspjeh u nekoj djelatnosti osim inteligencije. dijelom mjere stečena znanja iz raznih školskih predmeta. Postoji veći broj takvih sposobnosti koje se utvrđuju različitim formama aparat-testova. U objektivne faktore spadaju instrumenti kojima se utvrđuju nivo inteligencije i uvjeti u kojima se vrši ispitivanje. Međutim. auditivne ili neke druge vrste u podražaja. u prvom redu. spretnost 64 .

13-0. 6^ .i koordinacija pokreta.28-0.15-0. što je praksa kod odabira kandidata za posebne profesije. kod slijepca. Tako je eksperimentalnim istražiem utvrđeno da pojedini analizatori imaju sljedeće vrijeme latencije: taktilni slušni vidni mirisni temperaturni vesti bularni bolni 0. da bi ispitanik tačno i brzo reagirao.vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije). percepciju. Moguća je i bez vidne kontrole. na kraju. auditivni i si. Pojedini osjetni analizatori imaju različito vrijeme reagovanja na draž (vrijeme latencije . Tačnost pokreta Određuje je sinhronizacija vidne kontrole i pokreta. ali su novija istraživanja pokazala da postoji veći broj posebnih sposobnosti. npr. osjetljivost za uočavanje nijansi pojedine boje. vidni. obim vidnog polja i si. osjetljivost za vidnu dubinu. od mogućnosti motornog reagovanja.89 s Na taj način utvrđujemo sposobnosti za razlikovanje intenziteta i kvaliteta pojedinih osjetnih draži. Uglavnom ih utvrđujemo mjerenjem praga osjetljivosti. npr. Stoje prag osjeta manji. Npr. razlikuje ga od drugih podražaja.16 s 0. sposobnosti shvaćanja poruke ili podražaja i. 0.39 s 0. tako se nekad smatrala da postoji jedna opća psihomotorna sposobnost. SENZORNE SPOSOBNOSTI Senzorne sposobnosti se odnose na osjetljivost senzornih mehanizama. npr. oštrina vida. Sama reakcija je složen proces koji zavisi od tačnosti primljene poruke. mišljenje i motorne reakcije. Tako kod vida možemo razlikovati sposobnost razlikovanja omatskih boja. da izabere ispravnu reakciju i da dovoljno brzo i tačno izvrši pokret. osjetljivost za >\jetlini. piloti. Kao i kod inteligencije.09-022 s.12-018 s. da shvati njegovo značenje. ronioci i si. Postoje testovi kojima se može mjeriti cijeli sklop kompleksnih aktivnosti. ali je slabija. 0.31-0.22 s 0. to je senzorni organ (analizator) osjetljiviji na vanjske podražaje. Brzina reakcije Pod ovom psihomotornom sposobnošću podrazumijevamo brzinu odgovora na određeni podražaj. on mora da jasno razlikuje određeni podražaj.4 s. U svakom od osjetnih analizatora postoji veći broj sennih sposobnosti. 0. Dakle psihomotorna aktivnost uključuje.

PROVJERI SVOJE ZNANJE Šta je dispozicija? Zašto misKš da su genijalni ljudi često neshvaćeni u svojoj sredini? Deftniši pojam inteligencija! Koje je faktore inteligencije i kako otkrio Terston? U čemu se ogleda sposobnost divergentnog mišljenja? Kako glasi formula za izračunavanje IQ ? Koje su poteškoće u mjerenju inteligencije? Koja su to svojstva ličnosti koja posebno utječu na postignuća u nekim djelatnostima? Kako se zove vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije? Postoji veći broj psihomotornih sposobnosti. Navedi neke od njih! .

mišićni tonus i si. strah.6. emocionalni doživljaj je individualan.stezanje krvnih žila. Stoga one pokreću čovjeka u akciju bilo da izbjegne neprijatnost ili da doživi prijatnost. Savremeni autori tumače da emocije svojim poticajima omogućuju veću aktivnost organizma.usporeni ili ubrzani pokreti. tuga i si. Bez emocija čovjek bi bio mašina koja bi svijet vrednovala i odnosila se prema njemu isključivo razumski. 3. ljudima. 2. koji pomaže živim bićima da opstanu. Naime. Tako strah može tjerati jedinku da izbjegne opasnost ili da inhibira pokrete koji mogu biti opasni. Fiziološke promjene u tijelu . Emocionalno ponašanje . geste lica. događajima i vlastitim postupcima. \ Sljedeća tabela pokazuje njihove iskaze: 67 . najopsežnije je ono koje su proveli američki psiholozi na pilotima u toku Drugog svjetskog rata. Tražili su od pilota i drugih članova posada bombar dera da navedu organske reakcije koje su na sebi zapazili u teškim i opasnim situacijama. ali se umnogome razlikujemo u našem odnosu i postupanju prema toj realnosti. širenje zjenica. Emocije se mogu lahko mijenjati i međusobno miješati. emocije imaju i evidentne tjelesne promjene. ponašanjem i doživljavanjem. Emocije su prijatno ili neprijatno iskustvo pojedinca na osnovu kojeg se on određuje prema vanjskom svijetu. Darvin je tumačio da su emocije filogenetski rudiment. Tri su bitna momenta na osnovu kojih razlikujemo emocije od intelektualnih procesa: 1. verbalizacija i si. Pored subjektivnih doživljaja. svi mi na intelektualnom planu slično doživljavamo objektivnu realnost. a koje se manifestiraju u karakterističnim fiziološkim promjenama. Vršena su mnogobrojna ispitivanja tih pro mjena. ORGANSKE OSNOVE EMOCIJA Kako smo već istakli.radost. Na osnovu ovih karakteristika emocije možemo definisati kao promjene u stanju aktivnosti organizma. EMOCIJE Emocije su doživljaji našeg vrednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima. Emocionalni doživljaj .

povećava lučenje adrenalina i samim tim količinu krvi u želucu. S druge strane. Također su povećani provodljivost elektriciteta kožom. širi zjenice. disanje. Sve ove promjene u organizmu odvijaju se autonomno i pod kontrolom vegetativnog nervnog sistema. Naime. i lučenje pljuvačke u ustima i kiseline u želucu. širi krvne sudove u mišićima a skuplja u unutrašnjim organima (Razmisli zašto je to važno!). Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče hormone u krv i organizam biva spreman da izdrži veći napor. disanje je ubrzano i u organizam se unosi više kiseonika. U stanjima velike pobuđenosti srce brže radi. Ovaj nervni sistem se sastoji od simpatičkog i parasimpatičkog dijela koji su jedan naspram drugoga. Promjene koje nastaju u organizmu pod utjecajem emocija regulira vegetativni nervni sistem. a broj srčanih otkucaja za 25. posebno unutrašnjih organa. grči želudac. Tako simpatički dio vegetativnog nervnog sistema ubrzava rad srca. povećava krvni pritisak. suši usta i grlo. krvni pritisak. krvotok. potvrđuju promjene u organizmu za vrijeme emocija. disanje. rad orgna za varenje i rad endokrinih žlijezda.kao da se to ne Potreba za vrlo čestim mokrenjem Drhtavica Zbunjenost Slabost i nesvjestica Nemogućnost da se sjete detalja nakon leta Mučnina u stomaku Nemogućnost koncentracije Cesto % 30 30 22 30 26 23 događa 20 25 11 3 4 5 5 3 Ponekad % 56 53 58 50 53 53 49 40 53 50 37 34 33 32 I druga istraživanja su pokazala da emocije utječu na rad cjelokupnog organizma.Opažanje organske promjene Lupanje srca i ubrzan puls Visoka napetost mišića Lahka uzbuđenost. Na ovakav način emocije čine organizam. srdžba ili tuga Suhoća grla i usta Nervozan znoj i hladan znoj "Leptir" u stomaku Osjećaj nerealnosti . što omogućuje brže pretvaranje hranjivih materija u energiju. spremnim za odbranu od raznih opasnosti. Tako utječu na rad srca. Darvinovo tumačenje da emocije imaju funkciju pripremanja organizma za opstanak. parasimpatički dio vegetativnog nervnog sistema usporava sve ove promjene kada je organizam nije pcdražen i samim tim akumulira energiju. Tako je ispitivanjem utvrđeno da se kod studenata za vrijeme ispita krvni pritisak poveća za 15 mm. . ove promjene imaju upravo svrhu da organizam pripreme za opasnost.

Ove reakcije organizma su autonomne i imaju smisao da pripreme organizam za odbranu od opasnosti. PROSTE EMOCIJE STRAH Strah je emocija koja se javlja u situacijama koje ugrožavaju čovjeka a kojima se on ne može adekvatno suprotstaviti. Tako pod djelovanjem straha čovjek je manje kritičan. on može biti dobro pomoćno sredstvo u pronalaženju sumnjivih. Ako se reakcije poduzete u stanju straha pokažu efikasnim. što može pomoći u otkrivanju prijestupnika. šire zjenice. Pod djelovanjem straha povećava se krvni pritisak. godine. Detektor laži registrira promjene koje nastaju.DETEKTOR LAŽI Detektor laži je konstruisao Ibau 1949. Ibau je pošao od hipoteze da ljudi koji su počinili prijestup reaguju emocijama kada ih eksperimentator provocira riječima koje asociraju na prijestup. ali da se i uči. tada se strah intenzivira i prerasta u užas ili paniku. suše usta i grlo. Iskustva se mogu uopštavati. Strah kao intenzivna emocija djeluje na ostale psihičke funkcije i procese. Urođene refleksne reakcije straha se javljaju na iznenadni zvuk i izmicanje podloge. tako da se strah od jedne neugodne i opasne situacije može proširiti na sve slične situacije. a ukoliko te akcije ne otklone opasnost. (Slučaj dječaka Alberta i bijelog miša). mišljenje je slabije.. Iako detektor laži nije pouzdano sredstvo za utvrđivanje krivice. krvni pritisak. motorne reakcije su manje koordinirane. VRSTE EMOCIJA Emocije se mogu klasificirati prema različitim kriterijima: Prema složenosti emocije možemo podijeliti na proste i složene. onda straha nestaje. dok se ostali strahovi stiču negativnim iskustvom. a na koje ispitanik emocionalno reaguje. i to se poredi sa reakcijama na neutralne riječi. U nizu podražajnih riječi su i one kritične.puls. moralni principi nepostojaniji. 69 .. Mnogobrojna su ispitivanja pokazala daje strah urođena reakcija. Njime se registriraju promjene u unutrašnjim organima pod utjecajem emocija . Ispitanike je spajao sa aparatom i onda bi ih podražavao određenim riječima. ubrzavaju puls i disanje. ritam disanja i električna sprovodi]ivost kože. koje su u vezi sa prijestupom. mišići se grče.

Qmy . tj. Kako odrastaju. ali ne znamo zbog čega. Ovakav strah je slabijeg intenziteta i duže traje. Tada se javljaju nekontrolirane reakcije koje mogu biti usmjerene prema drugim ljudima ili stvarima. istovremeno ugodna i neugodna. Djeca u gnjevu čine besciljne pokrete kao stoje udaranje stvari. u vidu prezira. progone nas zle slutnje.anksioznost. udaranje nogama i rukama i si. potištenosti i bezvoljnosti. ne samo kao zaštitni mehanizam nego i kao važan motiv u ponašanju ljudi. Tako ti snažni doživljaji iz djetinjstva mogu iz podsvijesti djelovati na ponašanje pojedinca pa se može javiti strah od zatvorenog prostora (klaustrofobija). Istraživanja su pokazala da su anksioznija djeca čiji su roditelji strogi i koji kažnjavaju djecu. RADOST I TUGA Radost je ugodna emocija koja se javlja kada se ostvari neki cilj. One su najčešće posljedica nekih trauma iz djetinjstva koje su potisnute u podsvijest. Gnjev sve više raste ako sprječavanje duže traje. Sto je cilj teži. gnjev može dati korisnu energiju i može biti dobar poticaj da se savladaju prepreke koje život nameće.Strah ima značajnu funkciju. GNJEV ILI SRDŽBA Gnjev je emocionalna reakcija koja se javlja kada se neopravdano ograniči željena aktivnost. prvenstveno depresije i raznih neuroza. Postoji posebna vrsta straha . potcjenjivanja ili podsmjehivanja. strah od raka (kancerofobija) itd. Iracionalan strah od nekih situacija. ali je naslućujemo. Ovu emociju prati osjećaj bespomoćnosti. Mnogo toga ljudi nauče zbog straha od kazne ili neugodnosti. Tako se najčešće ljutimo ako neka prepreka zaustavi ostvarenje naše želje. ona i gnjev kultivisu i reaguju sličnije odraslima. objekata i osoba zove se fobija. Anksiozne osobe se boje svega što im je nepoznato i svugdje očekuju opasnost. Ako je slabijeg intenziteta i ako je upravljen u pozitivnom smjeru. Ponekad je gnjev ambivalentna emocija. to je radost njegovim ostvarenjem veća. strah od visine (akrofobija). Strah je važno sredstvo odgoja jer sankcionira prestupe i samim tim služi kao instrument za reguliranje društvenih normi. uz prisutnost jedne opće pasivnosti i nespremnosti na akciju. Anksioznost je jedan od simptoma nekih psihičkih oboljenja. Korijeni anksioznosti su obično u pogrešnim odgojnim postupcima roditelja. U izvjesnim slučajevima i tuga može biti poticaj za akciju kako bi se nadoknadilo izgubljeno. Tuga se javlja kada izgubimo nešto što nam je naročito drago. gdje izravno ne vidimo opasnost.

str. dok roditeljska i dječija ljubav imaju osnovu u potrebi za zaštitom i prihvaćanjem zaštite. između prijatelja i si. MRŽNJA I ZAVIST Mržnja je izrazito negativna emocija koja se manifestira u neprijateljskom i ponašanju prema drugoj osobi. Ona se manifestira u neprijateljom stavu i osjećanju prema drugima koji imaju nešto što smatramo da to više fipada nama. Hay. Zagreb. prema roditeljima i prema djeci. Ljubav može biti prema suprotnom spolu. jer se može javiti između brata i sestre.) LJUBOMORA Kada ljubav nije u dovoljnoj mjeri uzvraćena. ^omora može prerasti u mržnju i zavist. Prema nekim teorijama. Kao složena emocija. S druge strane. moj um.instinkt života. ljubav je osnovna energija stvaranja i obnavljanja života (eros . Osnovni smisao ljubavi prema suprotnom spolu je produženje vrste. nego ima odnos duhovnog jedinstva dvije osobe. Ona ispunjava moje srce. ljubav prema suprotnom spolu se ne iscrpljuje u čistom biološkom nagonu. javlja se emocija ljubomore. a za život u zajednici su potrebne pozitivne emocije kakva je ljubav. Kao i u ljubavi tako i mržnji i zavisti prostoje različite gradacije 71 . Ljubomora ne mora imati seksualnu osnovu. moje biće.. uzajamno davanje i uzimanje." (Louise L. Kako iscijeliti dušu i tijelo (Novo doba.LJUBAV Čovjek je socijalno biće. moju svijest. moje tijelo. još želim više dati. odnosno koliko smo uložili u ljubav. Obično se mrzi osoba koja nam nešto naći i za koju nas vežu određene uspomene. Intenzitet ljubomore zavisi koliko je ? rema našoj procjeni ljubav uzvraćena. Frojđ). Za ljubomoru je karakterističan ambivalentan stav da se ista osoba istovremeno i voli i mrzi. Zalihe su beskonačne. Ljubav podrazumijeva spremnost da se daje i uzima. Slično mržnji i zavist je negativna emocija. ona označava svu složenost naših stavova i naših sebičnih i nesebičnih interesa. kao što to lijepo kaže Louise Hay: "Ja sada dopuštam ovoj ljubavi da ispliva na površinu. 94. Siri se u svim smjerovima i vraća mi se umnožena. on je izraz mojeg unutarnjeg zadovoljstva. Služiti se ljubavlju daje mi dobar osjećaj. 1996. Ljubav je emocija urpavljena prema drugim ljudima i odražava prijateljstvo. Koliko god ljubavi koristim i dajem..

Tako pušenje vremenom stvara potrebu za nikotinom i kada se ta potreba zadovolji. sitost i si. zdravlje. kao što i neki veliki životni promašaj ili nenadoknadivi gubitak mogu da imaju za posljedicu trajno negativno raspoloženje. dok su negativne strast za kockom. Pozitivne strasti su strast za naukom. U afektu se čovjek neodgovorno ponaša i može počiniti teško krivično djelo. Od afekata se razlikuju po tome što strasti ne nastaju odjednom. dani u sedmici i godini. AFEKTI Afekti su burne i jake emocije koje ne traju dugo. alkoholom. RASPOLOŽENJA Raspoloženja su trajnija stanja ugode ili neugode slabije jačine. mjesecima pa i godinama i biti stalni oblik ponašanja. Strasti se mogu formirati sistematskim unošenjem agenasa u organizam. afekti imaju i pozitivnu dimenziju. čime se potenciraju određena emocionalna stanja. STRASTI Strasti su emocioalna slanja ili emocionalna privrženost nekoj stvari ili pojavi koje dugo traju. čak onaj kojeg se ne sjećamo. kao afekti. strasti možemo podijeliti na pozitivne i negativne. nastaje osjećaj ugode. odijevanje. Na raspoloženja najviše utječu životni uspjesi ili neuspjesi. jer u takvim stanjima dolazi do emocionalnog pražnjenja i popuštanja napetosti. i jakog su intenziteta. U stanju afekta emocije prevlađuju intelekt pa dolazi do "sužavanja svijesti" i slabljenja kontrole. Tako ispoljavanje mržnje i zavisti može varirati od blagog neprijateljstva do otvorene agresije. EMOCIJE PREMA INTENZITETU I TRAJANJU Prema intenzitetu i trajanju razlikujemo raspoloženja. Prate ih različite fiziološke promjene u organizmu.doba dana. Ove emocije mogu trajati danima. umjetnošću. dolazi do osjećaja neugode. S obzirom na etičke vrijednosti. 72 . kada se ne zadovolji. Tako ostvarenje nekog životnog cilja može odrediti trajno pozitivno raspoloženje. drogom. afekte i strasti. nego se stvaraju ponavljanjem određenih radnji duže vrijeme. Pored štetnog djelovanja. Obično se ispoljavaju kao veselost ili potištenost. vrijeme. kao raspoloženja. kao što nastaju afekti. odnosno. Ponekad i beznačajan događaj može utjecati na raspoloženje. Zatim na raspoloženje utječu i neki vanjski faktori .u samom sadržaju i intenzitetu.

frktala je. ljubav je najznačajnija ugodna emocija. EMOCIJE PREMA UGODI Emocije se prema ugodi mogu podijeliti na ugodne i neugodne. Strah je najizrazitija neugodna emocija. Centar koji upravlja radom vegetativnog nervnog sistema smješten je u hipotalamusu. zauzimala borbeni položaj. pa govore o osjetnim i intelektualnim emocijama. Tako nadbubrežna žlijezda u stanjima emocionalne pobuđenosti. Mačka je reagirala znacima bijesa. fiziološke i psihičke procese. U jednom je eksperimentu podražavan hipotalamus mačke električnim podražajima. Ugodne emocije nas potiču da ponavljamo sadržaje koji su obilježeni ugodom i kao nagradu za to imamo jedno prijatno psihofizičko i socijalno stanje. posebno od vegetativnog nervnog sistema. U emocionalnim stanjima posebno je značajan rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem čiji rad također regulira autonomni nervni sistem. pojačano luči hormon adrenalin koji povećava šećer u krvi i na taj način stvara višak energije u organizmu. ORGANSKI I FIZIOLOŠKI OSNOVI EMOCIJA Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam i teško je razlučiti biološke. Od svih ugodnih emocija. nakostriješila dlaku. pokretač je pozitivnih ljudskih težnji. ovaj dio nervnog sistema autonomno priprema organizam za eventualnu akciju. žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. na krvni pritisak. Neugodne emocije nastaju kao reakcija na neprijatne sadržaje koji u vidu kazne prijete Čovjeku. moždane kore i hipotalamusa. "3 . Ove emocije su posebno značajne za socijalno funkcioniranje čovjeka jer potiču druženje ljudi. Neki autori emocije dijele prema području koje zahvataju emocije.Također bavljenje poslom koji izaziva jake emocije. Vegetativni nervni sistem regulira rad unutrašnjih organa. Neurosekretorne ćelije ovog jedra luče vazopresin i oksitocin koji imaju ulogu transmitera kojima hipotalamus preko vegetativnog nervnog sistema utječe na rad srca. u dijelu koji se zove paraventrikularno jedro. Postoje i drugi kriteriji za podjelu emocija. pod direktnim djelovanjem autonomnog nervnog sistema. ili prema kriteriju usmjerenosti. na emocije usmjerene prema sebi i prema drugim ljudima. Ove su emocije značajne u čovjekovom razvoju jer modifikuju ponašanje tako da se izbjegavaju situacije koje mogu dovesti do neugode. širenje zjenica. peristaltiku crijeva itd. može vremenom stvoriti potrebu za tom aktivnošću kao intenzivnu emociju dugog trajanja. U stanjima pobuđenosti kakva su emocionalna stanja. Emocije su psihički procesi i stanja koja zavise od funkcioniranja čitavog organizma.

pa kora velikog mozga tako igra ulogu regulatora između talamusa hipotalamusa i izvršnih organa. frontalna lobotomija. Na shemi se vidi da receptor prima draž. Daje moždana kora važan činilac u reguliranju emocija. koja zatim putem nervnih vlakana (1) dolazi do hipotalamusa. Međutim. Za razliku od Džems-Langove teorije. nego smo žalosni što plačemo. TEORIJE EMOCIJA DŽEMS-LANGOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji. čime se ova teorija potvrđuje. Nadražaji koji su nastali u hipotalamusu idu istovremeno u koru velikog mozga i izvršne organe-mišiće i unutrašnje organe (2 . kao što to čine glumci ekspresijom lica. organska osnova emocija nalazi se u hipotalamusu. Od ovih organa nervni se impulsi vraćaju u koru velikog mozga gdje se doživljava emocija (3 i 4). drugi pojačavaju. prije se javi emocionalni doživljaj nego lučenje pojedinih sekreta. neke emocije se javljaju mnogo brže nego što dođe do organskih promjena koje su karakteristične za te emocije . Sve spoljne podražaje primamo i obrađujemo preko različitih centara u moždanoj kori. U nekim situacijama čovjek može voljno izazvati i kontrolisati emocionalna stanja.4). pa je neki zovu hipotalamusna teorija emocija. ili intenzivni doživljaji koje imaju paraplegičari. Mozak inervira mišiće i unutrašnje organe i na taj način pobuđuje organske reakcije (2).npr. glasom i gestom.Moždana kora ima veliku ulogu i u ispoljavanju emocija. KENON-BARDOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji. odnosno jednima se pridaje veći značaj. primijećeno je da takve osobe postaju nekontrolirane i veoma intenzivno ispoljavaju svoje emocije. ali. Naime. ova objašnjava da su emocionalni doživljaji relativno nezavisni od emocionalnog ponašanja. Dakle. pokazuje tzv. emocije su posljedica fizioloških procesa u unutrašnjim organima. Na shemi je predstavljen princip funkcioniranja Džemsove teorije: Draž se prenosi preko receptora u koru velikog mozga (1). a drugi se procjenjuju kao nevažni i bivaju potisnuti. iz ove teorije proizilazi da mi ne plačemo što smo žalosni. mada nema nervnih veza između kore velikog mozga i pojedinih organa. Na taj način neke emocije mogu 74 . Tako moždana kora regulira emocije. Jedni se podražaji ublažavaju. ne vodeći računa o društvenim normama. s druge strane. nekada se kod nekih duševnih oboljenja presijecala nervna veza između hipotalamusa i čeonog dijela moždane kore i tako se poboljšavalo stanje bolesnika. Nervna veza (3) predstavlja vezu između talamusa i kore velikog mozga i kore velikog mozga i hipotalamusa.

Ova se teorija zove još i ija budnosti organizma. koju je Lindslev zasnovao na mjerenjima električne nosti kore velikog mozga tzv. elktroencefalogramom. simpaticki dio nervnog sistema 75 . Kora velikog mozga T Žlijezda Mišić Recepto r SI. 10. Lindsley. stereotipne i ograničene emocionalne reakcije. Lindsley) Kenon-Bardova teorija prenaglašava ulogu hipotalamusa u nastajanju emocija. B. U toku spavanja lost mozga je smanjena. s druge strane.biti zakočene. Prema njemu. emocije nastaju poslije venja retikularne formacije koja aktivira korteks. SI. dok je u složenije emocionalne reakcije uključen čitav organizam. ovim se objašnjavaju intenzivne emocije kod paraplegičara i vrlo burne emocije koje se javljaju prije organskih promjena. 9. što je istaknuto kod prethodne teorije. Hipotalamus može da izazove samo jednostavne. Korteks prima povratne nnacije iz mišića i regulira aktivnost organizma. Shematski prikaz Kenon-Bardove teorije emocija Kora velikog mozga Receptor Žlijezda fo) Mišić :TTYACIJSKA TEORIJA EMOCIJA EORJJA AKTIVIRANJA ORGANIZMA) Ovu teoriju razvio je D. Shematski prikaz aktivacijske teorije emocija (D. mišići su opušteni. B.

Ovaj dio nervnog sistema se sastoji od nekoliko osnovnih struktura: limbičke kore. LIMBICKA TEORIJA EMOCIJA Limbički sistem je kompleksan dio centralnog nervnog sistema. Tako je cjelokupni organizam spreman za aktivnost i za emocije. nego su odraz neprestane aktivnosti organizma. najvećeg dijela hipotalarnusa. Elektroencefelogram pokazuje aktivnost mozga. koji djeluje na žlijezde sa unutrašnjim lučenjem da pojačano počinju lučiti hormone. što znači daje nervni sistem u stanju da prima podražaje i da na njih reaguje. Uloga limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija . dolazi do aktiviranja nervnog sistema.je smanjio svoju funkciju i nema emocionalnog reagovanja. seksualne funkcije. kao i za složene procese memorije.• *_ izlazni putovi vanjske reakcije: promjene u izrazu lica zauzimanje tipičnih tjelesnih položaja ekspresivni pokreti limbički sistem i vratn e informacije unutrašnje reakcije: puls širenje i zatezanje krvnih žila metaboličke promjene napetost mišića emocionalno ponašanje lb SI. posebno hipotalarnusa i vegetativnog nervnog sistema. rostralnog segmenta moždanog stabla kao i veza između tih formacija. Sljedeća shema pokazuje ulogu limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija. npr. satom koji zvoni. subjektivni opažaj emocije događaj koji izaziva emociju korteks velikog mozga i 4--------------- osjetni aparat - • . S druge strane. i odgovoran je za emocionalno ponašanje. vegetativne funkcije. Ako nekom intenzivnom draži djelujemo na receptore čovjeka koji spava. 11. Smješten je među moždane hemisfere i pripada filogenetski starijim dijelovima mozga. supkortikalnih Hmbičkih jedara. što znači da emocije nisu neka specijalna stanja. emocije slabe kako slabi aktivnost organizma.

npr. ŠAHTEROVA TEORIJA EMOCIJA Prema ovoj teoriji. Treća grupa nije primila adrenalin nego placebo (otopina soli). Promjene do kojih olazi u radu unutrašnjih organa refleksno se odražavaju na vanjsko izražavanje amocija. Također dugotrajna uzbuđenja i uznemirenost mogu da e krvne žile. dok u trećoj. eksperiment je pokazao da jačina emocionalnog doživljavanja zavisi o stupnju aktiviteta (što u ovom slučaju provocirano adrenalinom) i od prateće situacije (ponašanja drugih). Zbog toga je među ispitanike ubacio instruiranog voditelja koji je trebajo da inscenira situaciju ljutnje. PSIHOSOMATSKA OBOLJENJA Intenzivna emocionalna uzbuđenja mogu dovesti do pretjeranog lučenja želučanih sokova koji nagrizaju želučanu stijenku. Rezultati su pokazali da su prve dvije grupe pokazale onakva osjećanja kakva je voditelj inscenirao. poslije podražaja u kori velikog mozga se registrira draž koja se dalje prosljeđuje u limbički sistem. ljutnja. U jednom eksperimentu. pa u hipotalamus. Tako je uradio i sa drugom grupom gdje je voditelj trebalo da inscenira opuštenu i vedru atmosferu. Sahter je ispitanicima dao injekciju adrenalina (suproksin). tumačenje nekog emocionalnog stanja ostvaruje se kognitivnim procesima.somatike. To izražavanje se najočiglednije manifestira na licu (facijalna ekspresi>. odatle ponovo slijedi prerada podražaja u limbičkom sistemu i konačno se u korteksu doživljava emocija. uz objašnjenje da želi ispitati kako to djeluje na vizualno opažanje. Vrstu emocije. 77 . on je želio ispitati kako u takvoj situaciji utječe ponašanje drugih na emocije.Dakle. srce i organe za disanje. EMOCIONALNE EKSPRESIJE (VANJSKE MANIFESTACIJE EMOCIJA) U emocionalnim stanjima zahvaćen je čitav organizam. kontrolnoj grupi nije bilo izraženog emocionalnog ispoljavanja. strah ili opće uzbuđenje. u kojoj se pojedinac nalazi. Pošto adrenalin utječe na opći aktivitet. tijelu (posturalna ekspresija). U toku ovog kružnog ciklusa dolazi do raznih promjena u organizmu karakterističnih za emocije. u ugodnoj situaciji su ugodne emocije u neugodnoj neugodne. određuje sama situacija. U svojim eksperimentima Sahter je ustvrdio da se isto stanje emocionalnog aktiviranja može doživjeti kao radost. govoru ( vokalna ekspresija). Dakle. dakle. može nastati čir na želucu. Ako se ovo češće javlja. Zato kažemo da psiha može dovesti do oboljenja organizma.

Ljubav. 12. Tačno prepoznavanje emocija na osnovu izraza lica je moguće tek kada se pozna situacija u kojoj se čovjek nalazi. sreća i radost. Rukmik (Ruckmick) je također u svojim eksperimentalnim istraživanjima utvrdio da je za identifikaciju emocija najvažniji položaj mišića očiju i usta. sreća i radost. Bijes i odlučnost. Prezir. prezir) . On je to pokazao na jednostavnom crtežu gdje opušteni mišići oko očiju i usta pokazuju neugodne emocije. 4. 3. U Vudvortovoj skali lakše je prepoznati emocije koje su udaljenije nego one koje su u istoj skupini. Vudvort (Woodvorth) je klasificirao izraze lica u kojima se mogu prepoznati sljedeće emocije: 1. 12. R. gađenje i odvratnost. sreća i iznenađenje. iznenađenje. Shematski prikaz iskazivanja emocija izrazom lica SI. Prepoznavanje emocija samo na temelju izraza lica nije pouzdano. Facijalna ekspresija pri šest glavnih emocija (ljubav. 5. Neke emocije imaju sličan izraz lica. Iznenađenje. 2. ali da se na osnovu izraza lica mogu prepoznati samo prijatne i neprijatne emocije. npr.b. Strah i patnja. bijes i odlučnost. 6.EMOCIONALANI IZRAZI LICA Još jeL^eoTiardrrd'a" v inči uočio da mišići lica otkrivaju emocionalna stanja u kojima se čovjek nalazi. strah i srdžba. Gađenje i odvratnost. strah i patnja. 78 SI.

manje su pauze između riječi i rečenica a govor je ponekad neartikuliran. ponekad iskrivljena. Ovakve reakcije se zovu reptus. 79 . tako i držanje i pokreti tijela odaju emocionalna stanja. EMOCIONALNI IZRAZI TIJELOM Već smo istakli daje u emocionalnim stanjima čitav organizam zahvaćen. jecaj tugu. To je istraživao . U uzbuđenju glas treperi. Njegovi ispitanici su posmatrali fotografije različitih predmeta u trajanju 5-20 minuta. Smijeh jasno odaje emociju radosti. skakanja. riječi se skraćuju. što se pripisuje emocionalnom nestrpljenju. treptaju očima. posebno na izražavanje tijelom i gestom. glas je isprekidan. u srdžbi stiskamo pesnice. Razni bolovi bez ■rganske osnove su posljedica intenzivnih i dugotrajnih emocija. U intenzivnim emocionalnim stanjima smanjuju se neke jke funkcije. ima veliki aj kultura. dok u prestravljenosti ljudi prave nagle pokrete glave. "Zovu vas na telefon. Percepcija je nepotpuna. Emocije imaju značajan utjecaj na psihičke poremećaje. bježanja. dok su opet neki narodi. One mogu biti korisne i štetne o ljudsko ponašanje.ački psiholog Davor Trstenjak. U strahu ili bježimo ili smo blokirani. Jedna je grupa bez prekida posmatrala. kao npr. Intenzivan strah može blokirati psihičke i tjelesne funkcije: Ova se pojava zove iktus. Na izražavanje emocija. Indijanci. uvlače stomak i si. u strahu može doći do nekontroliranih pokreta. glumci se češće koriste izrazom glasa nego lica. Strah je emocija koja ima najveće učinke na stanje organizma.EMOCIONALNI IZRAZI GLASOM Prepoznavanje emocija na osnovu govornog izraza je pouzdanije nego na osnovu izraza lica. u radosti pravimo žive pokrete. Italijani. izbacuju ramena i trup naprijed. Tako su visoki tonovi karakteristika uzbuđenja. ZNAČAJ EMOCIJA U ŽIVOTU ČOVJEKA Emocije igraju važnu ulogu u životu čovjeka. Poznati su mnogi slučajevi gdje su ljudi u strahu u stanju reptusa preskakali velike prepreke. a spušten glas odaje razočarenje ili tugu. Zbog bolje prepoznatljivosti i lakšeg izražavanja emocija glasom. ali prije toga završite posmatranje!" Ispitanici ii su dobijali emocionalne impulse posmatranje su procjenjivali dužim nego kc je bilo. dizali velike terete i si. zauzimamo borbenu poziciju. npr. poslije čega su trebali procijeniti koliko su vremena proveli u promatranju. U stanju reptusa dolazi do velikog lučenja adrenalina i drugih hormona što uvećava energiju organizma. npr. S druge strane. jako izražajni u ispoljavanju ih emocija. Kod nekih naroda emocionalni izrazi su slabiji i to se cijeni. draga (eksperimentalna) je u toku posmatranja imala izvjesne emocionalne pod-»caje.

Bez emocija čovjek bi bio robot.Štetno djelovanje emocija se posebno manifestira u spoznajnim procesima pamćenja. Emocije zadiru u sve oblike ljudskog ponašanja. ne zna šta se zbiva. Koja je njegova funkcija u emocijama? Objasni Kenon-Bardovu teoriju nastajanja emocija! Kako nastaje psihosomatkso oboljenje? Objasni primjerom! Šta je to iktus? Koje su dobre. Aktivnost emocionalno obojena više motivira ljude. mišljenja i učenja. Tako kod dezorganizacije govora se prvo javlja poremećaj smisla. Emocije umjerenog intenziteta mogu pozitivno djelovati na ljudsko ponašanje. Koliko emocije mogu zakočiti spoznajne procese pokazuju primjeri ljudi koji su doživjeli tzv. ali nikada neće moći osjećati kao čovjek. One obogaćuju život. Mnogobrojna istraživanja pokazala su da emocionalno pobuđen čovjek teže uči." PROVJERI SVOJE ZNANJE Kako je Darvin tumačio emocije? Na osnovu čega se razlikuju emocije od intelektualnih procesa? U povišenom emocionalnom stanju simpatički dio nervnog sistema ubrzava rad nekih organa. širi krvne žile i krv se skuplja u unutrašnjim organima. U takvom stanju osoba je van vremena i prostora. Negativan utjecaj emocija na spoznajne procese je uglavnom zbog opće dezorgamzacije ponašanja . U školskom učenju pravilno dozirane emocije mogu potaći učenike da uče i bolje pamte nastavne sadržaje. "praznu svijest". Bitno je istaći da niti isuviše slabe niti isuviše jake emocije ne poboljšavaju učenje. a koje loše strane emocija u ljudskom ponašanju? 80 . kao stoje neko rekao: "Računar će moći sve raditi. a poslije gramatički poremećaj (emocije dezorganiziraju prvo filogenet-ski mlađu funkciju). lošije pamti i slabije rješava problematične situacije. čine ga ljepšim i sadržajnijim. ne zna gdje se nalazi. Koja je funkcija ovog fiziološkog procesa? Kako dijelimo emocije prema smjeru? Šta je anksioznost? Koja je suština ljubavi? U što može prerasti ljubomora?' Napravi razliku između raspoloženja i afekta! Paraventrikularno jedro je smješteno u hipotalamusu i upravlja vegetativnim nervnim sitemom. ne shvaća riječi. Betoven nije mogao komponovati svoje simfonije bez emocionalne zanesenosti. Intenzivne emocije su pokretači velikih ljudskih ostvarenja.

Drugi oblik ponašanja je usmjereno i svrsishodno koje organizam čini da bi došao do onog što mu je potrebno i tako uspostavio ravnotežu u organizmu. aktivnost će opasti sve do nivoa apatičnosti. Ali. javlja se potreba. MOTIVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Motivi zajedno sa emocijama pokreću i usmjeravaju ljudsku aktivnost radi ostvarenja određenog cilja. Ljude je oduvijek interesovalo šta je to što određuje ponašanje živih bića. Faktori koji djeluju spolja i podstiču organizam na akciju mogu biti neka materija ili neko stanje. jer je lahko ustanoviti staje to organizmu potrebno da bi preživio. i kako podstiču organizam na aktivnost. pa je teško razlučiti ove procese. što su pokazali Guetzkow i Bowman. ako se duže vremena životinja lišava hrane ili vode. Mi ih razdvojeno posmatramo radi lakše spoznaje zakonitosti kojima su određene. Vršeni su mnogi eksperimenti sa životinjama gdje se mjerilo kako nedostatak hrane djeluje kao motivirajuća varijabla.7. vode. međusobno se nisu trpjeli. Ispitanici su bilježili svoja zapažanja a eksperimentatori su sistematski pratili kako se oni ponašaju. zovu se podsticaji ili incenti-vi. postali su apatični. Emocije utječu na tok i intenzitet motiva. zovemo motivacija. Kada nekom organizmu oduzmemo ono što mu je potrebno da bi preživio. novo je raspoloženje bilo mrzovoljno. do uspostavljanja fiziološke ravnoteže (homeostaza). Oni su svoje misli uglavnom usmjeravali ka hrani. Motivaciju je najlakše objasniti ako je izjednačimo sa stanjem tjelesnog nedostatka. Mogu biti prijatni ili neprijatni. Mogu se razlikovati dvije vrste aktivnosti koje poduzima organizam. Takvo stanje "motivira" organizam da stupi u akciju i dođe do potrebnog (hrane. Teorija potreba tumači motivaciju kao aktivnost koja se javlja zbog nedostatka ili viška nekih materija u organizmu. Jedna je aktivnost koja se očituje povećanim brojem pokreta. zraka). Ovi primjeri upućuju na to daje motiv potreba koja usmjerava ljudsku aktivnost za njeno zadovoljenje. uznemirenosti i nesvrsishodnim ponašanjem. Ovo svrsishodno i ciljano ponašanje koje dovodi do cilja. misli i snovi bili su vezani za hranu. koji su dobrovoljno pristali da učestvuju u eksperimentu. Tako su nastale razne teorije. Oni su skupini muškaraca od 20 i 23 godine. Rezultati pokazuju da najprije poraste aktivnost i učinak u zadacima učenja. što dovodi u vezu motive i emocije. zanemarivali su anjski izgled. sve s ciljem naći odgovor na to pitanje. pola godine davali upola manje hrane. Slično se ava i sa čovjekom. tj. 81 . svi njihovi razgovori.

Tako su biološke potrebe za hranom. Potreba potiče na aktivnost za njeno zadovoljenje. Aktivnost. ali. Aktivnost reducira potrebu. Doživljaj. Potreba postoji neovisno o svijesti daje narušena biološka i socijalna ravnoteža. Svijest o potrebi zovemo želja. Kada je svijest o potrebi na niovou daje možemo doživjeti. i SI. odmorom. U motivacijskom procesu prisutni su sljedeći segmenti: 1. 4. koja pokreće na akciju. Potrebe mogu biti različite kao i načini njihova zadovoljavanja. ' • STIMULANS — ORGANIZAM >• MOTIVACIJA — PONAŠANJE > — ► ZADOVOLJENJE POTREBE . ona se ponovo javlja pa se ciklus ponavlja. vodom. Potreba. nakon izvjesnog vremena. kiseonikom. Zamišljeni cilj kojim želimo ostvariti potrebu služi uspostavljanju ostaze (ravnoteže). Zamišljanje cilja. dok potreba za društvom i ugledom je socijalna potreba. 2.Potreba je manjak ili višak neke materije u organizmu čiji nedostatak dovodi do narušavanja ravnoteže. 13. . Navedeni slijed ukazuje na to kako poslije ukazane potrebe slijedi aktivnost organizma da se ona zadovolji. onda se zamišlja način kako da se potreba zadovolji i kako da se nadiđe stanje neugodnosti u kojem se organizam nalazi. Narušena ravnoteža organizma je praćena izvjesnom tenzijom. Čovjek je istovremeno biološko i socijalno biće pa su i potrebe biološke i socijalne. 3. Gornja shema pokazuje kako teče motivacijski ciklus u esu uspostavljanja homeostaze. koja ne mora biti u skladu sa objektivnom potrebom. Shema toka motivacijskog ciklusa do uspostavljanja homeostaze Sama se potreba doživljava kao organski ili intelektualni osjećaj.

Potrebe se mogu zadovoljiti na različite načine.VRSTE POTREBA V. a nagon je aktiviranje organizma da bi se ta potreba realizirala. U zadovoljavanju svojih potreba. regionalne i individualne Klasifikacija potreba 1. Primjer za to je da organizmu može nedostajati neki vitamin a da toga on nije svjestan niti poduzima bilo kakvu aktivnost. Neki autori potrebe koje su nastale kroz aktivnost zovu izvedeni motivi. Kako ovakve potrebe uglavnom nastaju u određenim društvenim odnosima i kako društvo određuje norme u zadovoljavanju tih potreba. čovjek stiče određeno iskustvo u kojem nastaju nove potrebe. Prema tome. Nagon podrazumijeva akciju kojom se treba zadovoljiti biološka potreba organizma. Socijalni motivi nastali u evoluciji čovjeka. S obzirom na vrstu i prirodu. Ćudina-Obradović ovako prikazuju kriterije i potrebe : Kriterij a) Uloga u čovjekovu životu b) Postanak c) Područje čovjekova života d) Rasprostranjenost među ljudima Potrebe Primarne i sekundarne Naslijeđene (biološke) i stečene Biološke i socijalne Univerzalne. jer su svojstveni svim ljudima bez obzira na vrijeme i prostor. Motive koje je čovjek stekao individualnim razvojem. Primarne biološke Naslijeđene i univerzalne 2. 83 . Urođene fiziološke potrebe koje aktiviraju u organizmu fiziološke promjene zovemo nagonima. razlikujemo motive nedostatka i motive razvoja (obilja). opravdano se nazivaju urođenim. one se još zovu i socijalni motivi. motivi su organski ili psihološki faktori koji određuju ponašanje radi ostvarenja određenog cilja. Naime. što zavisi od uvjeta u kojima čovjek živi i društvenih normi koje reguliraju to zadovoljenje. Primarne socijalne Stečene i regionalne 3. Način kako pojedinac zadovoljava svoje motive zovemo ličnim motivima. Potreba označava nedostatak neke materije u organizmu. Sekundarne Stečene i individualne PODJELA MOTIVA Potrebno je razlučiti pojarnl^otrebeTrnotiva. Andrilović i M. a koji se mogu dalje razvijati ili gasiti pod utjecajem određenih društvenih normi zovemo stečeni motivi. svaka potreba ne mora pokretati organizam na aktivnost.

čovjek prihvaća određene norme ponašanja. Motive nedostatka karakterizira to da poslije određene aktivnosti slijedi nagrada. Seksualni motiv Ovaj motiv je slabijeg intenziteta i može se potiskivati. Motiv za snom Sanje također primarna potreba čovjeka. zato se bez hrane može relativno dugo izdržati. organizam automatski razvija aktivnost da uspostavi poremećenu ravnotežu. Prema njemu. Dijelimo ih na homeostatske ili biološke i nehomeostatske ili socijalne ili psihološke. Neki teoretičari ovaj motiv obrazlažu potrebom za produženje : . Pa ipak postoje razlike u mogućnosti kontrole i potiskivanja pojedinih bioloških motiva. glad. Osnovni biološki nagoni su karakteristika jedne vrste. Motivi gladi i žeđi se mogu potiskivati kraće vrijeme. Vršena su mnoga istraživanja da se utvrdi koji su biološki motivi najsnažniji. Organizam ima izvjesne rezerve hranjivih materija koje troši za slučaj kada se hrana ne unosi. Na njega utječu hor-i navike. ali slabiji od motiva žeđi. Izvjesne razlike koje postoje među pojedincima se više odnose na način zadovoljenja biološke potrebe. Utvrđeno je da su najsnažniji oni motivi koji proizilaze iz najintenzivnije potrebe organizma u datom trenutku. HOMEOSTATSKI MOTIVI Motiv žeđi Ovaj motiv se javlja kada je narušena ravnoteža tečnosti u organizmu. nego na samu vrstu potrebe. pa i one o načinu zadovoljavanja pojedinih bioloških potreba. Kanon (Cannon) je proučavao ponašanje životinja i čovjeka u uvjetima nedostatka i viška nekih materija u organizmu.MOTIVI NEDOSTATKA W. Pod utjecajem društvene sredine. žeđ ili seks. Velike su razlike među živim organizmima koliko mogu biti bez vode. dok je seksualni motiv moguće potisnuti za duže vrijeme ili ga zamijeniti nekom dragom aktivnošću. U jednom eksperimentu istraživač je 7 dana navijao sat koji gaje budio svakih 10 minuta. Pokreće organizam u aktivnost da se zadovolji ta potreba. Motiv gladi Nedostatak hrane je vrlo snažan motiv. Pri kraju eksperimenta počeo je halucinirati i nije više mogao izdržati bez sna. koju naziva homeostaza. To je najviše izraženo kod čovjeka.

Dok su homeostatski motivi dio biološkog naslijeđa. što mu donosi korist. način kako se može zadovoljiti seksualni motiv i si. što socijalizira njegovo nagonsko ponašanje. ružnoga i neugodnog. i postmalerinskom motivu. . kao potreba da se ima dijete. dok je još bespomoćan. energiju koju proizvodi nazvao je "libido". jer i u jednom društvu značenje socijalnih motiva se mijenja sa promjenama koje se u tom društvu dese u nekom vremenskom periodu. Kasnije. i oslanjajući se na druge. Ovaj motiv je nazvao "eros". Ovo 85 Odnosi sa okolinom Izbjegavanje opasnih predmeta i predmeta koji izazivaju doživljaj stravičnoga. U psihologiji ima shvatanja da su socijalni motivi zajednički za sve narode. U tom kontekstu možemo govoriti o materinskom motivu. uči podražavajući druge. sigurna okolina itd. tvrdio je da postoji i nagon (motiv) smrti. Krech i R. kao potreba da se dijete čuva i odgaja. koji se kod žena manifestira u predmaterinskom motivu. hladnoće. od latinske riječi "žudjeti". Tako su propisani određeni kodeksi ponašanja tokom jela. Crutchfield u knjizi "Elementi psihologije" ("Elements of Psychology") ovako definišu motive nedostatka homeostatskog karaktera: Opstanak i sigurnost (motivi nedostatka) Tijelo Izbjegavanje stanja u kojima se trpi glad. kada se osjeća nesigurnim. pod utjecajem Prvog svjetskog rata. umor. bol. D. pokazuje i primjer nekih plemena kod kojih se težnja da dominiraju drugima smatra nenormalnom.vrste. previše toplote. npr. Čovjek kao socijalno biće od najranijeg djetinjstva. Što vremenom postaje potreba. i druga neugodna tjelesna stanja. S. Frojd je tvrdio da je seksualni nagon (motiv) osnovni pogon za sva psihička zbivanja. težnja da se bude u kontaktu s objektima nužnim za opstanak i sigurnost. Težnja da se održi stabilna. žeđ. pretjerana mišićna napetost. Ovo je drugo shvatanje ispravnije. pleme Arapeš u Novoj Gvineji. Prema tome. jasna. manjak kiseonika. bolest. Da socijalni motivi nisu obilježja zajednička za sve narode. "poriv da se ono što živi dovede do smrti". prepuni mokraćni mjehur i debelo crijevo. kao i onih koja tumače da socijalni motivi nose obilježja društva u kome su nastali. socijalni motivi su potrebe koje proizilaze iz osnovnih bioloških potreba nastalih u socijalnom iskustvu. NEHOMEOSTATSKI MOTIVI Kod ovih se motiva aktivnošću otklanja nedostatak ili višak socijalnih kontakata. Društvo je svojim normama reguliralo način kako se mogu zadovoljiti osnovne biološke potrebe. Čovjek je društveno biće i u zajednici uči kako da zadovolji biološke motive. dotle su nehomestatski motivi dio stečenog iskustva.

Sve ove varijante motiva samopotvrđivanja su težnja čovjeka "da nađe mjesto za sebe pod ovim suncem". Što se poslije prenosi na ostale članove porodice i konačno na ljude van porodice sa kojima dolazi u dodir. odnosno. Motiv samopotvrđivanja može imati i druge forme. socijalni motivi nastaju učenjem i nose pečat društva. Čovjek kao jedinka teško bi mogao opstati bez pomoći drugih. Drugi autori tumače daje to univerzalni ali ne i urođeni motiv. samopostignuća. Tako se spominju tri šire grupe socijalnih motiva: motiv samopotvrđivanja. From tumači daje motiv za društvom formiran u toku ljudskog razvoja i daje prerastao u nasljedni motiv. motiv za društvom i motiv agresivnosti. zatvorenici i si. a još izraženija forma je motiv za vladanje nad drugima. Dakle.brodolomnici. S druge strane. Motiv samopotvrđivanja Ovaj se motiv naziva još i motiv afirmacije. ali je smisao isti. dakle. Oni smatraju da se on stiče u procesu socijalizacije. sasmostalnosti itd. Tako se spominje motiv samoaktualizacije. O važnosti gregarnog motiva najbolje potvrđuju iskazi ljudi koji su iz raznoraznih razloga bili prisiljeni da žive sami . To pokazuje primjer da u opsanosti čovjek bez razmišljanja traži zaštitu u zajednici sa drugima. Kada je ovaj motiv tako izražen da se žele nadići drugi. tumače da zavisi od razvoja i društva u kojem pojedinac odrasta. Iako postoji razlika u shvaćanju o porijeklu socijalnih motiva. većina autora slaže se da postoji nekoliko grupa motiva koji su zajednički većini ljudi. socijalni motivi su dijelom i odlika vrste. Njegova je suština u tome da želi zadovoljiti potrebu čovjeka da bude cijenjen u sredini gdje živi. Motiv za društvom (gregarni ili afilijativni motiv) Ovaj je motiv je univerzalna težnja čovjeka za druženjem i društvom. Različite su manifestacije ovog motiva. Nastajanje ovog motiva vezano je za ljudski opstanak. nasljeđuju se. kao što su to Činili naši preci. autori koji osporavaju urođenost ovog motiva. Ispoljavanje ovog motiva prisutno je već kod novorođenčeta koje želi majčino prisustvo. instinktivno ponašanje čovjeka. jer se u njihovoj kulturi odmalena čovjek odgaja da na miroljubiv način rješava konflikte. a to je težnja da se bude neko.pleme nema izražen motiv agresivnosti i borbenosti. S druge strane. Ovo je urođeno. Niče smatra daje to urođeni motiv i da zbog toga ljudi od pamtivijeka ratuju. i daje osnova formiranja ovog motiva u bespomoćnosti djeteta. onda govorimo o motivu za prestiž. Iz ovih grupa proizilazi više sličnih motiva. E. Motiv agresivnosti \ kod ovog motiva prisutna su različita stajališta. o njegovoj ovisnosti o roditeljima i drugim članovima društva. m .

da uzme igračku. jer su i potrebe promjenljive. npr. tj. Ovo zavisi od nivoa vrste i intenziteta socijalnih motiva. pa zato kažemo da su lični motivi individualizirani socijalni motivi. Vrstu i intenzitet ličnih motiva određuju interes i stav pojedinca o određenim potrebama. oblačenju. Socijalne motive pojedinac može zadovoljiti na razne načine.. itd. bori se i hoće fizički napasti ili uništiti predmet koji mu sprječava ostvarenje želje. težnja za članstvom u skupini (pripadanje skupini) i održavanjem društvenog statusa i ugleda. Pojedinci koji imaju jako izraženu potrebu za samopotvrđivanjem. Interes i stav prate emocije. Ovaj nesklad između mogućnosti i htijenja može pokolebati pojedinca u aktivnosti. Nije ih moguće klasificirati. pojedinčeva težnja da mu ostali ukazuju pažnju. Jedno je sigurno da uspjeh podstiče a neuspjeh ograničava lične motive. Ovakvo ponašanje javlja se kod djeteta i prije nego stoje imalo priliku da ga nauči. on je pokretački mehanizam za veći napor u ostvarenju ciljeva. što dodatno utječe na ispoljavanje ličnih 87 . od težine ciljeva koje pojedinac sebi postavi. ali generalno gledajući. Tako kad se djetetu brani da ostvari svoje želje. on se razvojem i učenjem modificira u raznovrsne oblike da bi se savladale prepreke do vlastitog uspjeha. Iskustva pokazuju da ljudi obično precjenjuju svoje mogućnosti i daje stepen njihove aspiracije veći nego što su njihove stvarne mogućnosti. S. Također aktivnost pojedinca zavisi od nivoa aspiracije. konformizam prema grupnim standardima i vrijednostima. Socijalni motivi igraju važnu ulogu u aktivnostima ljudi.. Bez obzira na navedene razlike o porijeklu ovog motiva. Kako će se zadovoljiti socijalni motivi." LIČNI MOTIVI Motivi su kod ljudi promjenljivi. uložit će više truda i napora.Gregarni motiv se ispoijava još kod djece. zavisi od ličnosti. ono protestira. Lični motivi su unutrašnje težnje koje podstiču na aktivnost radi zadovoljenja bioloških i socijalnih potreba. Crutchfield socijalne motive nazivaju odnos sa dragim ljudima i ovako definišu: "Izbjegavanje interpersonalnih konflikata. Način zadovoljenja tih potreba zavisi od socijalnog iskustva pojedinca. Krech i R. To se najbolje očituje kod socijalnih motiva koji su nastali iz primarnih bioloških potreba. Tako motiv za samopotvrđivanjem može se ostvariti aktivnostima u nauci. Neki su ljudi spremni uložiti više truda i napora da uspiju u nekoj djelatnosti. sticanje moći i dominacija nad drugima. vrišti. Također vlastito samopoimanje ili slika o sebi određuju nivo aspiracije i uloženi trud da se ostvare postavljeni ciljevi. a drugi posustanu na prvoj prepreci. Otuda ga neki autori tumače kao urođeni motiv. jer svaka aktivnost kojom pojedinac iskazuje svoje potrebe je i lični motiv. D. sportu.

osjećaj stida. Poticaji za aktivnosti u realizaciji ovih motiva su dispozicije. ljudima Postizanje ljubavi i pozitivne identifikacije s ostalim članovima grupe. mirisa." 88 . pružanje pomoći i razumijevanje za teškoće drugih. sa pozicija odnosa prema organizmu. izražavanje vlastite osobnosti. straha. tjelesne udobnosti. Zato možemo zaključiti da su lični motivi složena historija pojedinca. S. Odnosi sa okolinom Postizanje nečega u čemu se može uživati. konstruiranje i pronalaženje novih objekata. zvuka Ud. težnja za novim situacijama. nastojanje da se izbjegne gubitak svoga "ja". to i motivi razvoja mogu imati pot-krepljenje. zadovoljstvo zbog prisustva drugih ljudi. vježbanja mišića. Krech i R. težnja za neovisnošću itd. tuge itd. spoznaja da vlastita ličnost ima mjesto u svemiru itd.motiva. nego aktiviranje ovih dispozicija izaziva potrebu za daljim razvojem te dispozicije. itd." MOTIVI RAZVOJA Za razliku od homeostatskih motiva čije zdovoljenje prati nagrada. Smisao realizacije ovih dispozicija nije zadovoljenje potrebe. prema D. Krechu i R.). igranje raznih igara. težnja za učvršćivanjem morala i drugih vrednota. spolnog zadovoljstva. krivnje. okolini. Crutchfildu. Zadovoljenje i stimulacija (motivi razvoja . ritmičkog kretanja tijela itd. Onaj koje visok trenira košarku. Vlastita ličnost Postizanje samopoštovanja i samopotvrđivanja. kod motiva razvoja nema nagrade. drugim ljudima i vlastitoj ličnosti. Kako su motivi složeni oblici manifestiranja ličnosti. za promjenom okoline itd. koja određuje ponašanje i stav pojedinca prema svijetu koji ga okružuje.obilja) Tijelo Postizanje ugodnih senzornih doživljaja (okusa. razumijevanje okoline i rješavanje problema što ih ona nameće. doživljaj da se nešto postiglo. osjećaj ispravnosti. anksioznosti. D. onaj ko ima dobar sluh svira klavir. Nekada to može biti oblik kompenzacije (nadoknade) nekih motiva nedostatka. Crutchfield lične motive svode na sljedeću konstataciju: "Izbjegavanje osjećaja inferiornosti u uspoređivanju vlastite osobnosti s drugima ili s idealom o sebi. Motive nedostatka možemo posmatrati.S. Odnos sa drugim.

li. Mada među ljudima postoje izvjesne razlike u značaju koji pridaju pojedinim motivima. glad. Maslov) autoaklualizacija relativna važnost potreba 89 . 14. Novcem se može kupiti hrana i tako zadovoljiti motiv za hranom. novcem se može kupiti auto i tako zadovoljiti motiv za samopotvrđivanjem. U jednom eksperimentu pred štakorom je bilo više ciljeva do kojih je mogao doći. Ti ciljevi su bili voda. znatiželja. Međutim.spolni motiv. nepoznat prostor. 3. mladunče. skupljanje novca je postao cilj sam za sebe. gdje trpi električne udare . žeđ. Tu pojavu zovemo borba motiva. tako da ga ljudi skupljaju a ne troše ga za zadovoljenje svojih potreba. 5. Sljedeća slika pokazuje hijerarhiju motiva prema istraživanjima Maslova: pripadanje i ljubav psihički razvoj—> SI. 2. pa novac postaje cilj ljudske aktivnosti kao nova potreba. To je najbolje vidljivo kod motiva da se zarađuje i skuplja novac. Istraživanje je pokazalo da su primarni homeostatski motivi. Prema broju prolaženja preko mreže. mužjak. Dakle. ipak postoji opća zakonitost koji su motivi dominantni kada dođe do borbe motiva. hrana. mi ne možemo neposredno novcem zadovoljiti ove potrebe. ali preko mreže pod električnim nabojem. Slično se dešava i u realizaciji nekih drugih motiva. jer znatiželja kao intelektualni motiv bila je na posljednjem mjestu. Vršena su mnogobrojna istraživanja hijerarhije motiva kod životinja.neugodnosti.FUNKCIONALNA AUTONOMIJA MOTIVA Pod funkcionalnom autonomijom motiva podrazumijevamo pojavu kada sredstvo kojim se zadovoljava motiv postane cilj aktivnosti jedinke. materinski. utvrđena je sljedeća hijerarhija motiva: 1. Koji će motiv čovjek zadovoljiti zavisi od mnogo faktora. Zadatak: Obrazloži funkcionalnu autonomiju motiva kod seksualnog motiva! HIJERARHIJA MOTIVA Ljudsko ponašanje je određeno različitim motivima tako se dešava da u jednom trenutku imamo više motiva koje sve ne možemo zadovoljiti. Hijerarhija potreba (A. u prvom redu od jačine motiva. -.

U tom slučaju govorimo o konfliktima. KONFLIKTI Konflikte su istraživali mnogi psiholozi. c) Uzroci frustracija mogu biti i u samoj ličnosti i njenoj nesposobnosti da ostvari određeni cilj. FRUSTRACIJE Frustracije su osjećaj spriječenosti da se zadovolji neki motiv. bijelac bi da uzme crnkinju za suprugu. Levin. Npr. To je težnja čovjeka da ispolji svoje mogućnosti i bude ono što može da bude. b) Prepreke mogu biti i socijalne prirode kao što su razna shvatanja i norme koje nas sprječavaju da dođemo do cilja. najjače frustracije nastaju zbog sukoba različitih motiva. od kojih izdvajamo stanovište koje je zagovarao K. razlikujemo sljedeće konflikte: 90 .Biološki i motiv sigurnosti Maslov svrstava u motive nižeg reda. objektivno prisutne. motiv samoaktualizacije. Tako. One su unutrašnje doživljavanje prepreka. Tako možemo imati potrebu da pređemo na drugu stranu rijeke. prema Maslovu. to ne možemo ostvariti. Maslov smatra da za ponašanje čovjeka i objašnjenje tog ponašanja veći značaj imaju motivi sa vrha ljestvice. Potreba da se bude poštovan. Među ljudima su značajne razlike u podnošenju frustracija. Na druge će. frustracija pozitivno djelovati pa će povećati napor da dođu do cilja. jer oni u razvijenijim društvima nisu dominantni. ali su se ispriječile rasne predrasude . Ovakve frustracije teže se podnose nego one u kojima su uzroci izvan čovjeka. Uzroci frustracija a) Frustracije mogu biti vanjske. Na najvišem je mjestu u hijerarhiji motiva. Otpornost prema neuspjehu zovemo frustracijska tolerancija. opet. Sto je jači motiv i teže se savladava prepreka. to je veći stepen frustracije. I konačno. Potreba da budemo voljeni i da nekoga volimo je motiv koji pokreće ljude na aktivnost tek kada su zadovoljeni niži motivi. Predrasude su često prepreka za ostvarenje socijalnih motiva. može biti značajan pokretač ljudske aktivnosti tek kada su zadovoljeni motivi koji su niže na ljestvici. ali je preduvjet za realizaciju viših motiva zadovoljenje nižih motiva. Tako ima ljudi koje i najmanja prepreka obeshrabri pa odustaju ili reaguju neprimjereno. kao socijalni motiv. Također se ljudi razlikuju i po tome kako podnose neuspjeh. ali ako nema mosta. zato stoje relativno lahko doći do hrane i što su ljudi sigurni. prema njemu.

U realnom životu mnogo je situacija kada ljudi moraju da biraju jedan od dva zla. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad jedan isti cilj i privlači i odbija. koji se gladan našao između dva plasta sijena. Tako nešto se dešava vojnicima koji se boje borbe zbog opasnosti da budu ranjeni ili da dezertiraju i izbjegnu neprijatnost. ali se istovremeno plaši ranjavanja i smrti. pa lipše od gladi. jer nekom od ciljeva dadnu izvjesnu prednost. Za ilustraciju ovog konflikta često se koristi priča o Nasrudinovom magarcu. Vojnik želi da se istakne u i tako realizuje motiv za samopotvrđivanjem. Konflikt dvostrukog odbijanja Ljudi se najčešće opredjeljuju za onaj neprijatni cilj čije će negativne posljedice doći kasnije. Konflikt dvostrukog privlačenja Ovu vrstu konflikata ljudi najčešće lahko razriješe. 16. SI. Oba su ga jednako privlačila i nije mogao da se odluči kome da priđe. Na primjeru vojnika u borbi možemo ilustrirati i ovaj oblik konflikta. pa se dešava da se stvarno razbole i imaju simptome organske bolesti.Konflikt dvostrukog privlačenja Ovaj konflikt se javlja kada su pred nama dva cilja jednako privlačna. Kod učenika i studenata ta dva"zla" su naporno učenje ili loša ocjena. 91 . 15. SI. ali se dešava da bježe iz situacije i traže izlaz u bolesti. Konflikt dvostrukog odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad je čovjek u situaciji da bira između dva neugodna cilja.

Postoji još jedan oblik ovog konflikta kada imamo pred sobom dva cilja koji imaju i dobre i loše strane. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Navedeni oblici konflikata imaju zajedničku karakteristiku kada je u pitanju odnos prema udaljenosti cilja. REAKCIJE NA FRUSTRACIJE Reakcije na frustracije zavise od vrste konflikata i strukture ličnosti. zbog čega je čovjek razvio jedan sistem odbrane koji se zove odbrambeni mehanizam. pojedinci pri bjegavaju falsifikovanju stvarnosti. realistično je reagovanje smanjenje nivoa aspiracija ili zamjena cilja nekim drugim. 17. drugi obrazovan i lijep. ljudi su često u konfliktnoj situaciji. koji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju i dušev nih bolesti. Nerealistično reagovanje na frustracije je često nesvjesno prikrivanje neus pjeha pred sobom i drugima. ostvarljivim. ali i manje odbojni od ciljeva koji su bliski. ali neobrazovan. jedan zgodan i lijep. odnosno. Udaljeni ciljevi su manje privlačni. Najčešće se spominje realistično i nerealistično reagovanje. U nerealističkom reagovanju mogu nastati novi unutrašnji konflikti. Osnovna je karakteristika odbrambenih mehanizama što su to nesvjesne reakcije kojima čovjek brani vlastitu nesposobnost da ostvari neki cilj*. Tako djevojka može biti u dilemi između dva mladića. U želji da prikriju vlastiti neuspjeh. ODRR^JVTBENI MEHANIZMJ/7 V£bog riejTiogu£riJ»stfT}a^zadovolje svoje potrebe. SI. ^»---------~"" ->. U uvjetima frustracija koje su nastale zbog individualnih nedostataka. neće ni sebi ni drugima da prizna svoj neuspjeh. ali nije tako privlačan.' Čovjek ovim mehanizmom se brani od sebe i drugih. Ovi su mehanizmi trajna struktura u psihičkom životu kaja služi odbrani samopoštovanja i zaštiti od psihičkih trauma. To dovodi do frustracija koje ugrožavaju samopostovanje ličnosti. 92 . Realistično reagovanje je kada se traži bolji način djelovanja ili kada se uloži veći napor da se ostvari cilj.

93 . reakcijska formacija. identifikacija. umanjujući njegovu vrijednost. 2. iako nagluhi. Uljepšavanje cilja koji smo ostvarili. Slično se ponašaju i ljudi kad ne mogu ostvariti neki cilj. postali poznati kompozitori. U literaturi je to poznat mehanizam "kiselog grožđa". Tako se navodi primjer vojskovođa Napoleona. Npr. jer njime uveličavamo sitne uspjehe u zamjenu za prave uspjehe koje smo željeli. povlačenje. insulacija itd. agresija. kada pojedinac odabere aktivnost koja je društveno prihvatiJjiva i u njoj postiže uspjeh. Omalovažavanje cilja koji nismo mogli postići. Njime se traže "dobri razlozi" za prave razloge neuspjeha. Lisica nije mogla dohvatiti grožđe i brani se :"Pa šta će mi kad je ionako kiselo". Racionalizacija Ovaj obJik odbrambenog mehanizma čovjek najčešće koristi da opravda svoj neuspjeh.S. projekcija. Opravdavanje je mehanizam gdje se traže "dobri" razlozi za neuspjeh. regresija. kada učenik dobije slabu ocjenu i opravdava sebe pred drugima i sobom da je to što ga nastavnik mrzi. Suvorova i Kutuzova koji su bili niski rastom. maštanje. Ovaj mehanizam se još zove i "kiseli limun". ali su taj svoj nedostatak nadoknadili u vojnim uspjesima i bili ne samo ravni nego i nadmašili većinu normalno visokih ljudi. neko nije mogao postići dobar rezultat u nekom sportu i racionalizira "važno je učestvovati". 3. Poseban oblik kompenzacije je nadkompenzacija. Čuvena atletičarka Vilma Rudolf i plivačica Ester Viljems u djetinjstvu su bile paralizovane. Racionalizacija se manifestira na tri načina: 1. ali ako to postane stalni oblik ponašanja. pa su ipak uspjele ne samo prohodati nego i nadmašiti druge u sportu. Tako su Betoven i Smetana. Frojd je na ovom mehanizmu razvio svoje učenje o podsvjesnom djelovanju i njime objašnjavao neke psihičke poremećaje. Racionalizacija je koristan odbrambeni mehanizam u uvjetima kada pojedinac brani svoje samopoštovanje zbog individualnih ograničenja. a ne zbog toga što nije učio. Kompenzacija Ovim se mehanizmom nadoknađuje neuspjeh u nekoj aktivnosti uspjehom u drugoj. Npr. Kompenzacija može biti koristan i realističan mehanizam. Smatra se da su neki Čuveni ljudi kompenzirali neke svoje nedostatke uspjesima u oblastima za koje su imali mogućnosti. kompenzacija. onda je to negativan mehanizam. represija. Najčešći odbrambeni mehanizmi ličnosti su: racionalizacija. sublimacija. U ovom slučaju pojedinac ignorira svoj nedostatak i upornim radom ga pretvara u sposobnost i mogućnost.

pojedinac se brani od vlastitog neuspjeha. deranjem. sublimirali jak seksualni nagon u društveno cijenjene aktivnosti i tu postigli vrhunske rezultate. Identifikacija može biti pozitivna kada se pojedinac identificira sa pozitivnim ličnostima i pokušava da dodatnim naporom dostigne uzor. Regresija Ovaj odbrambeni mehanizam je jedan vid agresije koja se očituje u infantilnom (dječijem) ponašanju. Konstruktivna agresija podrazumijeva pojačani napor da se nadvlada neuspjeh. Žrtve pomaknute agresije su najčešće slabije od osobe koja vrsi agresiju. Psihološka pozadina regresije je vraćanje u doba kada je dijete bilo zaštićeno i kada je svoje želje ostvarivalo plačem. 3. srdžbom. Na ovaj način se mentalna energija oplemenjuje. Destruktivna agresija je nekoristan odbrambeni mehanizam koji se manifestira u napadu na supstituirani objekat za koji se vjeruje da je uzrok vlastitog neuspjeha. ili institucijama koje postižu uspjehe. Nešto se slično dešava kod navijača sportskih timova ili obožavatelja estradnih ličnosti. Agresija Agresija je odbrambeni mehanizam koji se može manifestirati u tri oblika. umjesto da aktivno djeluje i radi. Destrukcija može biti fizička i verbalna. Identifikacija Poistovjećujući se sa osobama. kao Čajkovski i Tesla. grupama. 1. 2. Represija Represija je potiskivanje situacija u kojima je pojedinac doživio neuspjeh.Sublimacija Kao i kompenzacija i sublimacija je zamjena ciljeva. Smatra se da su neki veliki umjetnici i naučnici. Međutim. valjanjem po podu i si. Ona također podrazumijeva potiskivanje iz svijesti želja koje nisu poželjne u društvu. S druge strane identifikacija može biti negativna kada pojedinac pasivno proživljava uspjeh osobe koja mu je uzor. ovaj odbrambeni mehanizam može biti osnova težih psihičkih 94 . ali sa društveno neprihvatljivog u društveno prihvatljivi cilj. pa je sublimacija koristan odbrambeni mehanizam. Tako se i regresija manifestira dječijim ponašanjem kada se osujeti njihova želja. Pomaknuta agresija je napad na ličnost ili objekat koji nemaju izravne veze sa neuspjehom. U izvjesnim slučajevima takve osobe mogu toliko da se užive u identitet uzora da njegov uspjeh doživljavaju kao svoj.

pa se pribjegava zadovoljavanju u imaginarnom (zamišljenom) svijetu. tako što ih pripisujemo drugima. da jedna osoba živi dvostruki život. Kao odbrambeni mehanizam. koje odatle nesvjesno djeluju na ličnost. Tako može doći do "cijepanja ličnosti". Reakcijska formacija U odnosu na drage odbrambene mehanizme. Frojd je na ovome zasnovao svoje učenje o psihoanalizi.oboljenja. u suštini. jer se svodi na pasivnost i življenje u nerealnom svijetu zamišljanja.živi društveno nedopuštenim životom i drugi . Sama ličnost nije svjesna ove podvojenosti. Prava projekcija je nesvjesna i ljudi koji se služe njome stvarno misle za druge da su takvi kakve im osobine pripisuju. ovo je složenije ponašanje.živi moralnim životom. stoje oblik racionalizacije. Tako ljudi koji znaju za neke svoje nedostatke. a poslije toga usvajanje ponašanja koje je sasvim suprotno potisnutoj želji. pripisuju i drugima te nedostatke. Insulacija Ovaj se mehanizam svodi na "intelektualiziranje" problema sa kojima se susrećemo i. tj. Projekcija Kada nekome pripisujemo vlastite težnje. Primjer za ovaj mehanizam mogu biti žrtve neke agresije koje poslije postaju veliki borci za ljudska prava ili primjer poistovjećivanja sa agresorom. Pojedinac se ponaša sasvim neočekivano. Mašta Većina ljudi pribjegava ovom mehanizmu maštajući o sjajnim uspjesima i podvizima. ali je. Ovaj se odbrambeni mehanizam može javljati i u formi svjesne aktivnosti . da bi poslije toga intenzivno pušio. suprotno od onog kako se inače ljudi ponašaju. 95 . Ovakva odbrana može biti korisna ako podstiče na aktivnost kojom se može donekle ostvariti maštanje. neuroze su posljedica potisnutih konflikata i trauma u podsvijest. Npr. Tako mladi ljudi maštaju o nevjerovatnim podvizima koji će zadiviti svijet. neko može govoriti o štetnosti duhana i zato navoditi niz primjera do kojih je nauka došla. Reakcijska formacija podrazumijeva prvo mehanizam potiskivanja u podsvijest nedopuštenih želja. onda govorimo o projekciji. zbog toga. zapadanje u apsurdno ponašanje. Prema njemu. Ovaj mehanizam je naročito izražen u mladosti. negativan oblik ponašanja. Projekcijom se nekad zadovoljavaju želje i motivi koji su moralno neprihvatljivi. jedan . želje i namjere. odgovor je na neostvarene želje u realnom životu.

1. Poremećaj ponašanja uvjetovan frustracijama. Poremećaje nastale zbog neriješenih konflikata ili frustracija jednim imenom zovemo neuroze. stvara se kod pojedinca osjećaj nesposobnosti i manje vrijednosti. Njih duboko uznemiruje promjena reda. Lahki oblici neuroza ovog oblika mogu se sresti kod mnogih ljudi. To su vječiti nezadovoljnici i kritičari svega što ljudi rade i vole. Neuroze su psihički uvjetovani poremećaji ponašanja koji otežavaju prilagođavanje ličnosti. npr. Utječu na emocionalni život. Poremećaji se očituju na psihičke procese: mišljenje. Utjecaj frustracija na ponašanje Frustracije mogu pozitivno i negativno djelovati na ponašanje čovjeka. b) Česte i intenzivne frustracije imaju negativno djelovanje na ponašanje pojedinca. reaktivno-depresivno raspoloženje i neurastenija. Teži oblici prisilnih neuroza mogu imati takve razmjere da po96 93 .Povlačenje Povlačenje se može javiti u dvije forme. Ovakve osobe imaju nesvjesnu potrebu da stvari imaju neki red. a) Prisilna neuroza je oblik poremećaja koji se manifestira u mislima i idejama kojih se pojedinac ne može osloboditi kao i u obavljanju nekih radnji koje nemaju smisla. POREMEĆENO PONAŠANJE Do poremećaja u ponašanju može doći zbog neriješenih konflikata (frustracija). to je razvoj socijalnih. u jednoj je stvarno povlačenje iz situacije u kojoj se doživljava neuspjeh i drugo zamišljanje koje je u formi mašte i gdje se cilj ne ostvaruje. emocije. U uvjetima kada se frustracija stalno ponavlja. više puta se kontrolira da li su vrata zaključana ili jesu li stvari u kući na svom mjestu. kada odbrambeni mehanizmi nisu uspješni i zbog organskih smetnji. a mogu imati odraza i na funkciju pojedinih organa i dovesti do tzv. jer pojedinac prestaje da djeluje. Dakle. Prisilne neuroze se mogu javiti u raznim oblicima. Tako jedan dječak ima prisilne misli da njegove noge moraju biti čiste zbog čega ih pere satima i koristi svaku priliku da ih pokaže posebno na satu tjelesnog odgoja. povlači se u osamu i zauzima jedan negativan stav prema ljudima i njihovim uspjesima. Kao odbrambeni mehanizam. tj. Takve osobe su nespokojne. anksiozne i nesigurne u vlastite mogućnosti. Najčešći oblici neuroza su: prisilna neuroza. a) Prepreke koje stoje na putu ostvarenja ciljeva mogu kod ljudi razvijati neka pozitivna svojstva. povlačenje je loš oblik ponašanja. histerija. pamćenje. psihosomatskih oboljenja. U prvom redu. ali se zamišlja uspjeh. percepciju i psihomotoriku. radnih i karakternih osobina. neuroza straha. frustracije koje nisu tako izražene mogu ljude činiti spremnijim za nadilaženje prepreka do ostvarenja svojih ciljeva.

ali žena se osjeća kao daje ostavljena sama. i da su oni u očitoj vezi sa sadašnjim smetnjama. Za ovaj poremećaj ponašanja karakterističan je tjelesni simptom. nervozne srčane metnje. gubitak glasa. prijateljski odnos s jednom ljicom i njenim prijateljem.or na neki vanjski događaj koji je osobu unizio u njenom samopoimanju. Neurotičari ive vrste pokazuju jak osjećaj krivnje. Njih troje zajedno provode gotovo cijelo svobodno vrijeme. ali su manje burni. ^oremećaj ponašanja uvjetovan organskim smetnjama >vrede i bolesti mozga mogu dovesti do različitih oblika poremećaja pona-■ja. | Neurastenija. padanje u nesvijest. razne zoofobije. Ova neurotska reakcija predstavlja . čiji uzroisu u organskom poremećaju. Osobe koje su predisponine histeriji labilnih su emocija i teatralno se ponašaju.strah d zatvorenih prostora. Histerija. klaustrofobija . umišljena trudnoća i si. oblici poremećaja zbog oštećenja mozga su egzogene psihoze. mizofobija . agorafobija . Liječnički pregledi ne daju nikakvih rezultata. i istodobno razvija u >i pretjerani strah da svojim posjetama smeta bračnom paru. Jake se smetnje iod nje javljaju kada bračni par očekuje dijete i zamole je za kumstvo. Oštećenja mozga mogu imati različite uzroke i različite manifestacije. Kada se prijateljica udaje za svog prijatelja. neurastenija zahvata čitavu ličnost. | Neuroze straha se mogu javiti u obliku anksioznosti ili neodređenog traha i u obliku fobije kao nesavladivog straha od različitih predmeta i situaci-rbijskim reakcijama strah je intenzivan bez jasne i logičke osnove. prijateljstvo aaje i dalje. Primjer histerije prema Hennannu Roskampu: ""Neudata 35-godišnja žena ima posebno bliski. gluhoća. jer ■tnanjuje radnu i socijalnu funkcionalnost osobe. slab apetit. Ona poaje tjelesno bolesna: noge joj otiču.iac nije sposoban za normalno socijalno i radno funkcioniranje. nesposobnost u donošenju odluka i skloni SB velikom "mudrovanju" o beznačajnim stvarima. Neurastenija se manifestira tjelesnim simptomima. j oblik depresije sličan je po svojoj manifestaciji endogenoj depresiji. Mogu ■■stati zbog: 97 94 . D ne postoje stvarni organski uzroci. Tek jedna opsežna naliza pokazuje da se radi o neprerađenim konfliktima iz djetinjstva i mlade■aštva. Pored specifičnih simptoma pojedinih ■rsana. uz to se javlja mučnina i Taćanje. Postoje razne fobije. tako da se javlja osjećanje fizičkog i psihičkog zamora.strah od velikih praznih prostora.strah od prljavštine i zaraze itd. Organski simptomi kod neurastenije slični su a kod histerije." d' Reaktivno-depresivno raspoloženje. počinje šepati. Najčešći tjelesni simptomi su oduzetost i ukočenost pojedinih udova. Tako se navodi primjer supruga koji je zapao u tešku depresiju zbog impotencije.

poremećaj motorike. Endogene psihoze . U stanju stupora šizofrenici potpuno smanjuju fizio- 98 95 ... menstruacioni ciklus. degenerativne promjene u mozgu (starenje. Šizofrenija se može javiti u više oblika.funkcionalne psihoze Ovo su najteži oblici duševnih bolesti. otrovnim plinovima. npr. Pokreti su kruti i usporeni a izraz lica odaje pesimistično stanje. hormonalni poremećaji (pubertet. Zbog pojačane aktivnosti cijelog organizma. što može dovesti i do suicida.- - infektivnih bolesti (encefalitis ili upala mozga i moždane opne.umišljaju da su neke važne ličnosti i si.). Šizofrenija Šizofrenija je teško duševno oboljenje u kome može doći do rascjepa ličnosti i prekida kontakta sa realnim svijetom.). drogom.javlja se u mladosti i karakteriziraju je simptomi osamljenosti i gubljenja interesa za životom. ličnost je puna energije koju često ne može obuzdati pa zapada u konflikte sa okolinom. od stupora (opće ukočenosti) do hiperaktivnosti. tumor. u zavisnosti od toga koji od navedenih simptoma dominira.).. Bolest je u funkciji sredstva kojim se bolesnik oslobađa stvarnosti koju ne može da nadiđe. Misaoni svijet ovih bolesnika je bizaran i neshvatljiv. potpuna ukočenost i dugotrajno ostajanje u nekom položaju.. Depresivna faza se očituje u tužnom raspoloženju.). U maničnom raspoloženju osoba je pretjerano aktivna. progresivna paraliza.. Također se javljaju i neki tjelesni simptomi. poremećaja bioelektričnih procesa u mozgu (epilepsija... posljedice trovanja (alkoholom. Njihov je govor neobičan. U nekim slučajevima dolazi do burnog i razuzdanog afektivnog ponašanja.. najčešće depresivna. Osoba se osjeća inferiornom i potpuno se povlači u pasivnost.. Katatona šizofrenija . Manična i depresivna faza se mogu izmjenjivati u pravilnim razmacima. Prognoze za poboljšanje su slabe. ponekad imaju vizuelne i auditivne halucinacije. vesela. Kod nekih oblika se javlja paranoično mišljenje . Nauka nije uspjela pronaći organske uzroke ovim oboljenjima. - - Simpleks šizofrenija .). odnosno nije u stanju razriješiti frustracije. Manično-depresivni poremećaj Ovaj poremećaj ponašanja ogleda se u naglim promjenama raspoloženja. Razlikujemo dva oblika ovih psihoza: manično-depresivni poremećaj i Šizofreniju.. migrena. klimakterij. Funkcionalna psihoza se javlja djelimično i zbog toga što se osoba nije u stanju nositi sa problemima koje život nameće. ali se može desiti da prevlađuje jedna faza. govorljiva i sretna.

Maslowa? Sta je frustracija i koji su uzroci frustracija? Navedi jedan primjer sublimacije i obrazloži ga! Koja je razlika između neuroza i psihoza? Kako se manifestira ponašanje šizofrenog bolesnika? Nađi neki primjer iz literature gdje se opisuje odbrambeni mehanizam represije (Dostojevski)! Obrazloži realistično reagovanje na frustracije! Koji organski poremećaji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju? 99 96 . PROVJERITE SVOJE ZNANJE Sta su motivi prema teoriji potreba? Obrazloži pojam homeostaze na nekom primjeru! U čemu je suštinska razlika između homeostatskih i nehomeostatskih motiva? Kako D. Ceste su halucinacije. H. Crutchfield deftnišu lične motive? Obrazloži funkcionalnu autonomiju motiva kod seksualnog motiva! Kakav je redoslijed motiva prema istraživanjima A. Krcch i R.loške funkcije dok u etapi hiperaktiviteta mogu biti agresivni i opasni po okolinu. Paranoidna šizofrenija je stanje kada bolesnik ima misli da ga proganjaju i svi oko njega su se udružili protiv njega. S.

koji pojedinca izdvajaju od drugih. Ličnost se ne rađa. LIČNOST Pod pojmom ličnost ljudi su oduvijek podrazumijevali izgled i ponašanje nekoga. Slično se i danas procjenjuju ljudi na osnovu spoljnih izraza i ponašanja. Ličnost različiti autori i različito definišu. Prethodne definicije imaju jedan zajednički pristup. osobitost i dosljednost. Jedinstvo podrazumijeva tu cjelovitost. psihičkih i socijalnih osobina. karaktera. Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta jedinstvo. 97 . ličnost definišu kao specifičnu i relativno stabilnu i neponovljivu organizaciju psihofizičkih karakteristika čovjeka. Istovremeno. Ove opće zakonitosti smo razmatrali kroz pojedine psihičke procese koji nisu izolovani. Olport tumači ličnost kao dinamičku organizaciju psihofizičkih procesa i stanja. jer se ne mogu izdvajati pojedina svojstva i zasebno razmatrati. JEDINSTVO Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam sa svim svojim psihičkim i fizičkim svojstvima. koje ga izdvajaju od drugih ljudi. Staje ličnost? Svaki čovjek je neponovljiva individua koja se razlikuje od drugih po svojoj psihofizičkoj strukturi i ponašanju. Dakle. nego djeluju jedinstveno kao ličnost. Ajzenk kaže daje ličnost manje ili više trajna i Čvrsta organizacija pojedinih psihičkih i fizičkih karakteristika koje određuju čovjekovo ponašanje i prilagođavanje. Pojedini psihički procesi nisu oni jedan od drugog.8. nauku je oduvijek interesovalo koje su to opće zakonitosti ljudskog ponašanja na osnovu kojih se može predvidjeti postupak pojedinca i grupe. Oni se međusobno prožimaju i djeluju jedan na Mada u ponašanju pojedinca može dominirati neki od psihičkih procesa. ■•:':lčitirn situacijama ti će procesi različito funkcionirati. - - - Pjeron tumači ličnost kao cjelovito jedinstvo različitih psihičkih karakteristika (sposobnosti. Tako su u starom Rimu glumci stavljali maske (persone) da bi istakli pojedina svojstva likova koje su glumili. temperamenta i si. ličnost je organizirana cjelina bioloških. ona nastaje u procesu odgoja i vlastite aktivnosti pojedinca.) i ponašanja koje je karakteristično za pojedinca. koje svojom posebnošću izdvajaju pojedinca od drugih ljudi.

On svoj pristup ličnosti naziva hiperprostor. Postoje psihofizičke karakteristike koje su zajedničke svim ljudima. Iz ove formule slijedi daje P = R/S. DOSLJEDNOST Ova se karakteristika odnosi na relativno dosljedno ponašanje pojedinca u sličnim situacijama. S okolnosti koje iniciraju ili podražuju. Današnji pristup ličnosti je multidimenzionalan. Iz iskustva znamo da čovjek mijenja svoje ponašanje. crte temperamenta i dinamičke crte. i da na taj način pronikne u one suštine koje su "iza" ponašanja. kao i one koje karakteriziraju pojedine skupine unutar ljudske populacije. P je priroda same ličnosti. ovaj autor traži egzaktne modele za tumačenje ličnosti.P) R je snaga čovjekovog odgovora u ponašanju. što on misli ili radi. V odnosu na dotadašnje spekulativno i deskriptivno tumačenje ličnosti. ali opće zakonitosti funkcioniranja psihičkih procesa daju nam mogućnost da ljude uspoređujemo. Katel kaže da se ličnost može definisati kao ono što nam kazuje Šta će čovjek učiniti kad se bude našao u određenoj situaciji. Posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može dati pogrešnu ocjenu i predviđanje budućeg ponašanja. jer su psihofizičke karakteristike ljudi različite po svojim svojstvima i po svojim odnosima. Unutar ovih skupina ljudi su također neponovljivi i osobiti i svaki predstavlja posebnu strukturu i organizaciju ličnosti. spol i si.OSOBITOST Svaki čovjek predstavlja originalni primjerak. Katel je ličnost tumačio sa tri modaliteta crta: crte sposobnosti. To je ono što ljude razlikuje jedne od drugih. Pomoću matematičkih i geometrijskih modela Katel nastoji da unese red u strukture ponašanja. Zbog toga on smatra da izolovano posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može zavesti na pogrešne procjene i prognoze ponašanja. što prikazuje sljedećom formulom: R = f(S. Čuveni američki psiholog Kate! smatra daje ličnost multidimenzionalna struktura u kojoj svaka posebna dimenzija dobij a pravo značenje u cjelovitoj organizaciji i strukturi ličnosti. zato se ličnost sagledava u jedinstvu psihičkih i fizičkih karakteristika. 101 98 . kakve su specifičnosti koje obilježavaju pojedine rase. pojedinu životnu dob. odnosno. ali određene specifičnosti tog ponašanja daju nam mogućnost da konkretnu ličnost izdvojimo od drugih i da možemo na temelju toga predviđati njeno ponašanje.

Sličnu klasifikaciju osobina ličnosti daje i Giiford. Posmatramo li crte ličnosti kao jedan psihološki kontinuitet. Pod pojmom crta ili osobina ličnosti podrazumijevamo dispozicije ili datosti koje se ispoljavaju pod određenim uvjetima. karakter. s tim što on dodaje i motivacione osobine. Na ovaj se način ličnost svodi na manji broj nezavisnih. Kako ima veliki broj osobina ličnosti i kako bi posmatranje ličnosti kroz te izolovane pojedinačne osobine dalo nepotpunu sliku ličnosti. Tako su Pjeron i Ajzenk grupirali osobine na četiri komponente: temperament. U zavisnosti koja je crta dominantna i u kakvom su odnosu ostale crte. FAKTORSKA ANALIZA LIČNOSTI Faktorska analiza ličnosti je matematički model kojim se utvrđuje povezanost između velikog broja faktora (osobina ličnosti). prema ovom autoru.STRUKTURA LIČNOSTI Strukturu ličnosti čine različite crte ili osobine. sposobnosti i fizička konstitucija. 102 99 . tada uočavamo da imaju polove suprotnog predznaka. U svakom jeziku ima po nekoliko hiljada riječi koje označavaju crte ličnosti na osnovu kojih možemo ljude uspoređivati. Katel u svojoj knjizi "Naučna analiza ličnosti" objašnjava faktorsku analizu. Osnovna karakteristika crta ličnosti je dosljednost u ispoljavanju u jednakim ili sličnim situacijama. primarnih osobina ličnosti. Američki psiholog Rejmond B. Prema njemu. Crte ličnosti mogu biti manje ili više univerzalne. Također crte ličnosti mogu biti razvijene u različitom stepenu i tada govorimo o dimenzijama ličnosti. imamo dvanaest relativno nezavisnih faktora kojima možemo objasniti ličnost. to se pristupilo grupiranju pojedinih osobina. Takav matematički model zove se faktorska analiza ličnosti. ličnost se sastoji od osnovnih faktora. On ove faktore naziva izvornim osobinama jer se najvećim dijelom stječu rođenjem. Tako je Jung ljude podijelio na temelju crta intraverzija i ekstraverzija na introvertne i ekstravertne. psiholozi su ljude razvrstali u različite kategorije ili tipove. možemo ih naći kod velikog broja ljudi. Tako. Ovakva podjela ličnosti ne zadovoljava jer se ne može svaki čovjek svrstati u određeni tip zato se u posljednje vrijeme matematičkim modelima određuju osnovne osobine sa kojima su povezane i neke druge osobine. tj. Pored osnovnih faktora ili osobina Katel navodi i površinske ili sekundarne osobine koje su vezane za određene situacije a rezultat su kombinacija izvornih faktora i utjecaja okoline.

Boemska bezbrižnost (spontanost. plemenit) 2. bezosjećajnost. bezosjećajan) Sizotimija povlačenje (primitivan. estetičan) 8. često se buni) Negativan karakter (nepažlj iv prema drugima. druželjubiv) 6. Emocionalno stabilan (uravnoteženost.povjerenje (vjerovanje i razumijevanje drugih) 11. pažljivost. Surgentnost . veseo. Dominantnost (želi da vlada. nesiguran) Desurgentnost . neodgojen. osamljen.sumnjičavost (sumnjičav i nepovjerljiv prema drugima) Konvencionalna praktičnost (praktičnost. Ciklotimija (iskren. bezbrižan) 9. Ciklotimija . apstraktna misaona sposobnost) 3. surov) Paranoja . povjerljivost) Faktorskoj analizi ličnosti se zamjeri daje to matematička konstrukcija i da nije stvarno odražavanje ličnosti. jer kako ističe Katel. da se ističe. hladan. Pozitivan karakter (obazriv prema drugima. realističnost.zatvorenost (depresivan. hladan. oprezan. ljubazan. faktorska analiza je najsveobuhvatniji pristup tumačenja ličnosti. simpatičan. impulsivan. Socijalizovanost (odgovoran. agresivan. povučen) Primitivnost (neodgovoran. plašljiv. Inteligentan (oštrouman. nekulturan) Nezrelost (zavisan. nedruželjubiv. kulturan. miran. bezbrižan. Bez obzira na ovu primjedbu. neurotičnost) Submisivnost (podčinjava se drugima. razdražljivost. Ciklotimija . obziran prema drugima. proračunat) Sizotimtja (krut. plitkost u mišljenju) Emocionalno nestabilan (nezrelost. smiren) 10. zatvoren) Nedovoljno inteligentan (glupost. istrajan) 7.otvorenost (ljubazan." 103 100 . nepopustljiv) 5.poduzimljivost (društven. popustljiv.1. manje neurotičan) 4. konvencionalnost) Naivnost (sentimentalnost. "psihološki hiperprostor je jedino moguće objasniti faktorsko-analitičkim putem. Zrelost (nezavisan. nekonvencionalnost) 12. Promišljenost (logičan.

ali su skloniji veselom raspoloženju. reakcije melanholika su u odnosu na flegmatika intenzivnije i duže traju. Endomorfan tip je puniji čovjek sa izraženim stomakom. sangvinični. koliko traju. Spoljni znaci na osnovu kojih se može suditi o temperamentu. To su uglavnom mirni. opća konstrukcija tijela. ali površno. Prema njemu. Jedna od najstarijih klasifikacija ljudi prema temperamentu je ona koju je sačinio grčki Ijekar i filozof Hipokrat. Njegova su osjećanja slabija i rjeđe se javljaju. Veliki grčki mislilac Aristotel je smatrao da temperament zavisi od spoljnog izgleda čovjeka. Flegmatični temperament se odlikuje rijetkim i sporim reakcijama. melanholičnom temperamentu bi odgovarao izraz lica sa vertikalnim crtama na čelu. teže ka ugodnostima. Njega prema ovim zagovornicima karakteriše viscerotomni temperament. postoje ovi tipovi temperamenta: kolerični. karakter. Hipokrat kao osnovu za osjećajni život čovjeka uzima životne sokove. ten. Od toga kako se često izmjenjuju. uživaju u jelu i piću. Galen to kasnije detaljnije razrađuje. Sangvinični temperament se odlikuje brzom reakcijom i slabim i kratkotrajnim osjećanjima. . slabo osjetljivi i slabo pokretljivi ljudi. zavise osobine temperamenta. zbog čega su često u sukobu sa drugima. Takvo su razmišljanje podržali "fiziognosmisti". staloženi. četiri su osnovna soka koji utječu na ljudsko ponašanje: krv. stavovi i sposobnosti. Njih karakteriziraju jaka osjećanja i česta uzbuđenja. Kolerici se brzo ljute i burno izražavaju svoju ljutnju. vatra. Takvi su ljudi bezbrižni i prijatni. Melanholik je inertan i zabrinut. prema ovim predstavnicima su pokreti tijela. žuta žuč i crna žuč. fiziognomisti ljude dijele na sljedeće tipove i njima odgovarajući temperament: 1. voda. Npr. Međutim. Uglavnom reaguje na ono što se tiče njegove ličnosti. 104 . u stvarnom životu ljude mnogo češće procjenjujemo na osnovu širih dimenzija kakve su temperament. koju je kasnije upotpunio Galen. interesi. Prije Hipokrata Empedikle pokušava ljudsko emocionalno reagovanje povezati sa sastavom osnovnih elemenata od kojih je sastavljen svijet (zrak. tako da više ovakvih znakova ukazuje na određeni tip emocionalnog reagiranja. flegmatični i melanholični. sluz. Temperament označava način i karakteristike emocionalnog reagovanja.Mada je faktorska analiza ličnost? egzaktan naučni pristup u tumačenju čovjeka. usporeni pokreti. glas. Kolerični ljudi su oni koji imaju snažne i burne reakcije. kojeg su intenziteta i kakvog su tona emocije. kosa. geste i mimika. čitaju mnogo. zemlja). Prema toj klasifikaciji. Na osnovu opće konstrukcije tijela. Melanholični temperament sliči flegmatičnom jer ga karakterizira sporost u reakcijama i rijetko reagovanje. bljeđi ten i si. Sangvinici brzo mijenjaju raspoloženja.

teško uspostavljaju komunikaciju i teško se prilagođavaju. izvorne crte koje se nasljeđuju kao reaktivnost i kondicionabilnost nervnog sistema. interesi. Mezomorfni tip ima razvijenu muskulaturu. stavovi). Introverti brzo reagiraju i njihov je prag reakcije veoma nizak. energični su. jer čovjek nasljeđuje organsku osnovu. pa i način fiziološkog funkcioniranja nervnog sistema. 4. Ponašaju se stidljivo. puni energije. istraživanja su pokazala da ljudske reakcije i ponašanje zavise i od cjelokupne strukture i organizacije ličnosti (motivi. mršaviji su i višeg su rasta. Njihov temperament je cerebrotoman. Njih karakteriše somatotomni temperament. mirnom je paralela flegmatik.2. Pavlov na sličan način objašnjava psihičko funkcioniranje čovjeka. Te su dimenzije: brzina. jačina. Živahan čovjek po njemu odgovara sangviniku. Ajzenk ukazuje na introverziju i ekstraverziju kao primarne. Njegova tabela izgleda ovako: Emocije Brze Lagane Emocije Široka Uska Emocije Uzbudljive Umirujuće Jake Kolerik Melanholik Duboke Kolerik Melanholik Prijatne Sangvinik Flegmatik Slabe Sangvinik Flegmatik Površne Sangvinik Flegmatik Neprijatne Kolerik Melanholik Razlike u emocionalnom izražavanju se uglavnom pripisuju stanovitim razlikama u funkcioniranju vegetativnog nervnog sistema kod ljudi. neobuzdanom kolerik i slabom odgovara malanholik. proširuje sa kvantitativnim dimenzijama ispoljavanja emocija. smatra se da su razlike u reagovanju nasljedne. odnosno imaju žive pokrete. Ali. široka ramena i niži rast. Prosječan čovjek ima svojstva svih ovih tipova i takvih je najviše u ljudskoj populaciji. Hipokratova podjela temperamenta poslužila je mnogim istraživačima kao polazište u istraživanju ove dimenzije ličnosti. dubina i širina ispoljavanja emocija. Ovakve osobe brže stiču 105 . Ektomorfan tip ima nježne i duge kosti. Ovako stanovište ima osnovu. Kako su žlijezde sa unutrašnjim lučenjem pod direktnom inervacijom vegetativnog sistema i kako one luče hormone u krv. Vunt Hipokratovu podjelu temperamenta koja je uglavnom kvalitativnog karaktera. 3. grudi su im isturene i spremni su za borbu.

Ekstraverziji odgovara nervni sistem koji reagira sporije i na jače podražaje. ali se istovremeno teško i oslobađaju istih. J. 106 . Danas peovlađuje mišljenje da temperament zavisi od nasljednih predispozicija. ali daje ispoljavanje podložno utjecaju okoline. Eisencku Uz pomoć faktorske analize pokušava se mnoštvo ličnih karakteristika svesti na manji broj osnovnih dimenzija koje se nazivaju faktorima. Ovdje je prikazan model ličnosti H. Oni su sporiji u sticanju uvjetnih refleksa. Sljedeća shema pokazuje odnos Hipokratove podjele i savremenih viđenja temperamenta: zabrinut pesimističan povučen nedruštven šutljiv INTROVERZTJ pasivan brižljiv razmišlja miroljubiv zauzda SI. 18.uvjetni refleks i brže se uče samoobuzdavanju. pa zato dolaze u konflikt sa društvenim normama. međusobno nezavisna faktora: faktor intervertiranosti i ekstravertiranosti te faktor stabilnosti. koji smatra da su najvažnija dva osnovna. Model ličnosti prema H. odnosno nestabilnosti. Eisncka. J.

jer ijedan i drugi pojam se odnose na karakteristično ponašanje pojedinca koje ga izdvaja od drugih.lijenost. Novija istraživanja karaktera se vrše pomoću faktorske analize. dok je karakter jedan ustaljeni oblik ponašanja na osnovu kojeg možemo dosta pouzdano predviđati ponašanje pojedinca. u svim njegovim postupcima i odnosima sa drugim ljudima. ličnost je širi pojam i u sebi obuhvata i dimenziju karaktera. Početkom 19. 107 .neodgovornost.odgovornost . On to naziva frenologija i tvrdi da se sposobnosti pa i karakter mogu procijeniti na temelju izgleda lobanje." Karakternih osobina ima mnogo i izražavaju se bipolarnim vrijednostima (škrt-darežljiv. Težnja za konformizmom. Slično je i Ernest Krečmer tumačio povezanost crta ličnosti i karaktera sa jedne strane. Karakter je u tijesnoj vezi sa moralnim načelima jednog društva i manifestira se kroz konkretno ponašanja pojedinca. Potreba za samostalnošću. Tako je grčki filozof Teofrast dao opis oko pedeset karaktera na konkretnim ljudima Atine. Najraširenije shvaćanje podrazumijeva sljedeće komponente kojima se određuje karakter: a) odnos prema samom sebi . c) odnos prema socijalnim i etičkim normama ponašanja . Ličnost podrazumijeva i one crte koje su podložne mijenjanju. Konzistentno poštenje.iskrenost .) Najizrazitije i najubjedljivije manifestacije karaktera se očituju u cjelokupnoj aktivnosti pojedinca. Međutim. lijen-marljiv i si. Jer kako i narod kaže "karakter se manifestira na djelu. i fizičke konstitucije.realno sagledavanje slike o sebi.neiskrenost. Tako je Gilford iz niza svojstava kojima se obilježava karakter izdvojio sljedeće: a) b) c) d) Potreba za slobodom u djelovanju. tako da određuju njegov stav i ponašanje. altruizam -egoizam. Krečmer je ipak obazriviji jer kaže daje temperament više produkt naslijeđa a karakter odgoja. precjenji- vanje i potcjenjivanje slike o sebi. stoljeća Franc Gal ispituje vezu između oblika lobanje i duševnih poremećaja i genijalnosti. b) odnos prema radu i obavezama . d) odnos prema drugim ljudima .KARAKTER Karakter predstavlja skup moralnih i voljnih svojstava čovjeka koja su se u toku života ustalila. Ima shvatanja da je karakter isto što i ličnost.poštenje -nepoštenje. marlji- vost . sa druge. Ljude je od davnina interesovalo koje su to crte koje određuju tipično ponašanje čovjeka.

što time dobiva pozitivnu ili negativnu vrijednost. ali i na psihičke procese percepcije.M.). Stav je tendencija da se djeluje prema nečemu ili protiv nečega u okolini. npr. čak i u uvjetima kada se promjene okolnosti koje su opravdavale neke stavove.INTERESI Interes je jedna od dimenzija ličnosti koja određuje pozitivan odnos pojedinca prema nekim predmetima i sadržajima. Oni nose odraz određene kulture i individualnog iskustva. 1991.Socijalni interes ili interes da se komunicira sa ljudima i da im se pomaže. . (W. . Stav je tendencija pozitivnog ili negativnog reagiranja prema nekoj stvari. . Baldwin. Interes zavisi od sklonosti i uspjeha u nekoj aktivnosti. Neki autori interese dijele na profesionalne i neprofesionalne. Ako je uspjeh dobar. pozitivan stav prema nekoj osobi iskrivljuje percepciju o njenom stvarnom izgledu. 1931. Špranger navodi ove interese: .). osobi ili pojavi. Furst. Stavovi su socijalne dimenzije ličnosti jer se sticu učenjem.Teoretski interes ili interes za spoznajom istine. Neprofesionalni interesi su pozitivan odnos prema različitim aktivnostima. Profesionalni interesi su u domenu zanimanja koje ljudi obavljaju i od nivoa tog interesa u dobroj mjeri zavise postignuća ljudi. 1959.. 1901). kada kao gledalac prati nogometne utakmice. (J. ali se može izražavati i pasivnim odnosom. pamćenja. Reckless. Stav je spremnost da se na određene predmete i situacije reagira sa sasvim određenim osjećajima.Religiozni interes ili interes za spoznaju misterije Boga. zato interes može prerasti ujak motiv ljudskog ponašanja. Bitna je karakteristika stavova da se teško mijenjaju.). s druge strane. (M.Politički interes ili interes upravljanja drugima. kada neko ima interes za fudbal i aktivno ga igra i. . mišljenja itd. to podstiče ljude da ulažu dodatni napor da realiziraju svoje interesne težnje. npr. Postoje razne klasifikacije interesa. Stavovi djeluju na ljudsko ponašanje. (Bujaš. predodžbama i načinima ponašanja. Interes se može manifestirati u aktivnom djelovanju pojedinca da ostvari svoje težnje. 108 .Estetski interes ili interes za lijepe i skladne sadržaje. / STAVOK Stav je psihološka kategorija koju su različiti autori različito definirali: Allport navodi preko 20 raznih definicija od kojih ističemo sljedeće: Stav je spremnost na pažnju ili akciju određene vrste.

Stav prema braku i porodici. do onih koji ostaju na razini "misli". 1995. Stav prema rasama. Osim navedenih osobina neki autori navode i trajnost. 3." (Maria Furst. pa možemo govoriti o snažnim i slabim stavovima. Stav prema pojedinim religijama ili pitanju religija uopće. Marija Furst navodi primjer stava prema apstraktnom slikarstvu gdje se jasno vide navedeni aspekti: "Ako netko ima. Osobine stavova 1. Stav prema društvenom sistemu koji vlada u zemlji ili prema društvenim sistemima uopće. Nikola Rot (1966) ovako klasificira stavove: Stav prema društveno važnim pojavama. prema apstraktnom slikarstvu negativan stav. Intenzitet govori koliko su čvrsti pojedini stavovi. konzervatizam i dr. univerzalnost.stepen povoljnosti ili nepovoljnosti). neće primjećivati ritam i oblike boja. Stav prema sistemu odgoja. Tako se prema ovom svojstvu ljudi značajno razlikuju. 2. primjerice. Stav je složena psihička kategorija koja se sastoji od saznanja. Stav prema pojedinim nacijama ili prema nacionalnosti uopće. 4. osjećanja i djelatne tendencije prema različitim sadržajima. stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. osoba i si.). 109 . osobine stavova. progresivnost. jer se između dvije krajnosti nalazi jedan kontinuum. pojava. Što u stvarnom životu nije tako jasno razgraničeno. Smjer stava je pozitivno ili negativno određenje spram nekih predmeta. Zagreb. Stav prema ralu i pitanjima razoružanja i Stav prema različitim socijalnim institucijama i problemima. (valencija . ljude možemo u načelu podijeliti na one koji su dosljedni u svojim stavovima i one koji nisu dosljedni. Iz toga će nastati osjećaj nelagode ili ljutnje (osjećanja) i on će možda svoju ljutnju glasno izraziti ili se brzo okrenuti od slike (djelovanja). ali praktično ne djeluje. Djelotvornost stava je svojstvo da se djeluje u skladu sa svojim stavovima. svjesnost. njegovo će opažanje takve slike (saznanja) biti usmjereno samo na to da u slici otkrije neki stvarni sadržaj. Dosljednost je svojstvo da se usvojeni stavovi dosljedno izražavaju: prema ovom svojstvu. Školska knjiga. od onih koji djeluju prema svojim stavovima.Načelno se stavovi dijele na lične i socijalne. Psihologija. Prema ovom kriteriju.

O predrasudi Francis Bacon (1561-1616. npr. 176. drugim rasama i si.Formiranje stavova Allport navodi ove mehanizme u procesu formiranja stavova: 1. nego emocionalno obojeni stavovi koji kao i predrasude mogu negativno utjecati na odnose među ljudima. a čak i kad se taj pristup i oslobodi. Mehanizam traume je formiranje stava na osnovu jednog intenzivnog emocionalnog doživljaja. to predstavljaju ozbiljan problem u društvenom ponašanju. Stereotipije iskrivljuju našu percepciju. 3. str.. Mehanizam imitacije je ustvari učenje po modelu gdje se prihvaćaju gotovi stavovi oponašanjem značajne osobe. kod 110 . Mehanizam integracije je proces kojim se razni doživljaji o nekom predmetu. Mehanizam diferencijacije je obrnut proces u kome se iz jednog stava formiraju drugi stavovi. Na temelju toga se može zaključiti o stavu pojedinca.) kaže: "Idoli i pogrešni pojmovi uvijek su zaposjedali ljudski razum i na taj način priječili pristup istini. Stereotipije su također. Psihologija. prema braku. pojavi ili osobi uklapaju u jednu cjelinu kao stav. 4." (Maria Furst. predmete i situacije. Skala se sastoji od niza tvrdnji o kojima se osoba izjašnjava sa odobravanjem ili neodobravanjem.. One su emocionalno obojene i sprječavaju nas da ispravno procjenjujemo ljude. Čvrstom i svečanom odlukom ih se treba odreći i bez ostatka osloboditi i očistiti razum. Tako je u SAD jedno vrijeme kod bijele većine vladala predrasuda da su crnci primitivni. Ovaj mehanizam formiranja stavova je posebno prisutan u djetinjstvu kada djeca najčešće imitiraju roditelje i tako usvajaju od njih razne stavove. sve dok ih ne budemo svjesni i po mogućnosti od njih zaštićeni. 2. religiji. da izbjegavaju rad i da su manje inteligentni od bijelaca. 1995.). Predrasude su stavovi uvjerenja koji nisu zasnovani na činjenicama i kao takvi su veoma postojani. Predrasude i stereotipije Predrasude su najčešće negativni stavovi. Poznavanje stavova ljudi ima veliki praktični značaj Jer se mogu predviđati i kontrolirati ponašanja pojedinaca i grupa. vrijednosni stavovi koji su emocionalno obojeni. Kako predrasude često sadrže negativan i neprijateljski stav prema objektu. oni uvijek iznova izranjaju pri stjecanju novih znanja i pravi su teret. Stereotipija o Nijemcima da su čisti i marljivi. jer hoćemo da vidimo svijet u skladu sa našim stavovima. Jedna od najčešće primjenjivanih tehnika za mjerenje stavova je skaliranje ili vrednovanje stavova na osnovu valencije. zbog čega se koriste različite tehnike za njihovo utvrđivanje. Diskiiminacija je tipičan primjer predrasude spram određenih rasa i etničkih grupa. U odnosu na predrasude stereotipije su fleksibilnije i manje utječu na stvarno ponašanje ljudi. Stereotipi su rijetko jednostavne konstatacije.

najčešće spominj u. Mada ne možemo govoriti o apsolutnoj dosljednosti.rjtokuŠa^aj^^ teorij e koj e§e . tek u interakciji. Psihička svojstva čovjeka koje smo razmatrali izolirano.instinktivni dio. Ličnost je određena i vlastitim samopoimanjem ili samosviješću. smjerom i stupnjem pojedinih osobina. ja) je psihološki segment ličnosti koji traži realno i prihvatljivo zadovoljavanje onoga čemu teži nagon. što mu daje karakter životinjskog nagona. ipak postoji jedno ustaljeno ponašanje koje je uvjetovano prisustvom. id nastoji zadovoljiti nagone po svaku cijenu. On tumači da se ličnost sastoji iz tri segmenta koji se međusobno prožimaju. nad-ja) čini socijalni aspekt ličnosti. Pitanja i zadaci: Razmisli o nekim predrasudama u našoj kulturi i objasni kako one utječu na ponašanje ljudi! Navedi stereotipije slične ovoj "Škoti su škrti"! JEDINSTVO LIČNOSTI Ličnost je nedjeljiva cjelina koja obuhvata sve psihofizičke karakteristike koje pojedinca izdvaja od drugih.. ideali i principi koje je pojedinac usvojio i na osnovu čega usklađuje svoje ponašanje. Frojd kaže da čovjek ne predstavlja svjesno već nesvjesno biće i zato je. Suštinska je uloga superega da potiskuje ili na neki drugi način sprječava prodor ida iz nesvjesne u svjesnu sferu. ono) je najstariji dio ličnosti i predstavlja biološki . Jedinstvo podrazumijeva međusobnu povezanost i usklađenost osobina tako da pojedinac normalno funkcionira. Ego (lat. što kao integrativni faktor oblikuje individuu i njeno ponašanje. ali i njihovom usklađenošću. Kao nasljedni i biološki segment.nekih pripadnika tog naroda može dovesti do negativnog stava prema drugimnarodima u smislu da su oni "prljavi i lijeni". Zbog toga je ličnost jedna sinteza raznolikih psihičkih i fizičkih odlika. TEORIJE LIČNOSTI Postoji više teorija koje„. d_ FROJDOVA PSIHODINAMIČKA TEORIJdJLierfOSTI naznačiti one Frojd najveći značaj u svom objašnjavanju ličnosti daje nagonima i nesvjesnom dijelu ličnosti. Id (lat. odnosno to su norme. za njega glavni pokretač ljudske aktivnosti podsvijest. u totalitetu kakav je ličnost imaju stvarni smisao i funkciju. Superego (lat. Nesvjesno je najdublji stra^ . Samosvijest usklađuje različite težnje u jedno dosljedno ponašanje.

PERSONOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Ovu teoriju razvio je Olport. 112 . Tehnika kojom se utvrđuju nesvjesni pokretači ponašanja zove se psihoanaliza. Prema Frojdu ovaj je stadij posebno značajan za formiranje ličnosti. Ova dva nagona produkuju energiju koju Frojd naziva libido. 1968. dok Olport sadašnjost tumači onim kako se pojedinac određuje prema budućnosti. zavisi razvitak ličnosti. destrukcija). ubio svoga oca i oženio svoju majku." (Olport. Zato je osnovni cilj ove teorije da objasni ličnost pojedinca i da na osnovu toga predviđa njegovo ponašanje i njegov individualni razvoj. 2. preferira istraživanje pojedinca i njegovih specifičnih karakteristika. Frojd u prošlosti vidi objašnjenje sadašnjosti. On razlikuje sljedeće stadije razvoja djeteta: 1. seks).tum i razina ljudske psihe. žeđ. On nesvjesno dijeli na: eros i tanatos. Id. Personalistička teorija polazi od toga da je svaki čovjek zasebna individua i zbog toga. 3. Olport tumači daje svjesna motivacija osnovna determinanta ljudskog ponašanja. ego i superego su često u neskladu što dovodi do raznih obiika poremećaja ličnosti.28). Na tom se stadiju formira tzv. Prema Frojdu. zavisit će kakva će ličnost postati. U odnosu na Frojda koji prenaglašava nesvjesno u čovjeku. Prema grčkom mitu kralj 'Tebe Edip je neznajući da su mu roditelji. rano djetinjstvo presudno je za psihodinamiku ličnosti. a tanatos je nagon ka smrti (agresija. Falični stadij se izražava u dječijem zadovoljstvu prilikom manipulacije genitalnim organima. Dijete na ovom stadiju pre- ko usta zadovoljava svoj seksualni nagon. Dijete prolazi kroz različite faze zadovoljavanja svojih nagona. Frojd je razvio posebnu tehniku kojom je utvrđivao koji su to nesvjesni mehanizmi a koji utječu na neusklađenost funkcioniranja ličnosti. umjesto istraživanja općih karakteristika na velikom broju ljudi. str. Analni stadij je tokom druge godine kada dijete doživljava najveće zado- voljstvo u defekaciji (velika nužda). Olport ovako definira ličnost: "Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizičkih sustava koji određuju njegovo karakteristično ponašanje i mišljenje. Eros je nagon koji održava život (glad. ličnost je složena od mnogo crta i zbog toga daje prednost kvantitativnom pristupu objašnjenja ličnosti umjesto dotadašnjeg kvalitativnog. Oralni stadij traje do kraja prve godine života.. "Edipov kompleks" kao težnja prema roditelju suprotnog spola i neprijateljstvo prema roditelju istoga spola. Prema Olportu. Od toga na kakav način realizira osnovne biološke potrebe. Od toga kako je pojedinac savladao ove stadije.

već da realno postoji i da ima svoju objektivnu egzistenciju koja se manifestira kroz neurološke. ali one mogu formirati nove potrebe. pa je smatrao da će tek takvo društvo omogućiti čovjeku da ispolji svoju pravu ljudsku suštinu. fiziološke i psihološke procese.Iz ove definicije može se vidjeti da ličnost nije produkt samo naslijeđa. Ono što je nekada bila biološka potreba može postati autonoman samostalan motiv. Ljudske potrebe koje nisu biološke prirode. Olport ne negira biološke potrebe. Ličnost Rodžers dijeli na dvije komponente . Njegova je teorija sociološki i filozofski odraz vremena i prilika u kojima je živi. On. Socijalna okolina je veoma značajna za razvoj ličnosti. formirale su se evolucijom a ne individualnim razvojem pojedinca. Naime. ali da mnogi to ne uspiju jer nemaju odgovarajuću društvenu okolinu. From smatra kako čovjek ima sve pretpostavke da razvije svoje psihofizičke mogućnosti. za razliku od Frojda. tumači da čovjek nema destruktivni nagon. Rodžers tumači da se čovjekov optimalan razvoj postiže kada mu se omogući da ispolji svoje mogućnosti. često se dešava da zbog raznih razloga ljudi ne mogu ispoljiti svoju ličnost. što on naziva funkcionalna autonomija motiva. Naime. pa stoga dolazi do sukoba sa okolinom. Suština ove teorije je daje čovjek u suštini dobar i racionalan i da može djelovati i živjeti u harmoniji sa drugima i sa samim sobom. Olport jasno pravi razliku između pojma ličnosti i pojmova karakter i temperament. Nažalost.organizam i pojam o sebi (vlastito ja). FROMOVA SOCIJALNA TEORIJA LIČNOSTI Erih From je prenaglašavao utjecaj društvene okoline na razvoj i formiranje ličnosti. on je bio pobornik humanističkog socijalizma. Olport hoće da kaže da ličnost nije hipotetički konstrukt. Olportova teorija ima nedostatak što zanemaruje utjecaj socijalne okoline a prenaglašava individualitet ličnosti. On kaže da je ličnost kompromis između biološke prirode čovjeka i normi koje postavlja društvo. čovjek je svrhovito biće sa jasnim težnjama. Kada u svojoj definiciji ličnosti upotrebljava termin "psihofizički sistem". dok je biološki faktor zanemario. prema Fromu. 113 . Za razliku od Frojda. već težnju za prirodan rast prema potpunoj afirmaciji. RODŽERSOVA FENOMENOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Prema Rodžersu. ali From je to prenaglašavao. Za socijalnu teoriju možemo reći da jednostrano tumači razvoj ličnosti i idealizira čovjeka.

ali nužno u svijesti. jer je ponašanje potpuno zavisno od onoga što se zbiva u objektivnom svijetu. Drugim riječima.. Rodžers je dao veliki doprinos u spoznaji ličnosti. što predstavlja cjelokupno iskustvo pojedinca.. Ovo je oblik površinske terapije u kome terapeut pomaže pacijentu da "sazri" ili da "psihološki poraste" kako bi ubuduće sam mogao razriješiti svoj problem.vlastito ja nije neki homunkus ili mali čovjek u glavi koji nas doživljava". nego što se bavi njegovom prošlošću. 1959. nedirektivna terapija više pažnje posvećuje trenutnoj situaciji pojedinca. ali i kao značajno teorijsko spoznavanje složenog fenomena kakav je ličnost. BIHEVIORISTIČKA TEORIJA LIČNOSTI Biheiviorizam je danas najrašireniji pravac u psihologiji. Takav pristup stvara povjerenje pacijenta u terapeuta i on na sebe preuzima rješavanje svoga problema. ali je u svakom času jedan specifičan entitet" (Rodžers. koja je bazirana na subjektivnim iskustvima i smatrana osnovnom metodom u psihologiji. to je simbolizacija ukupnog iskustva pojedinca.Organizam je sve ono što je u datom trenutku dostupno svijesti i što se događa u samom organizmu. promjenljivi gestalt ili cjelina. Fenomenalno polje je subjektivni svijet koji se sastoji od svjesnog i nesvjesnog dijela. 200). 114 . Ova se percepcija sastoji od svijesti o svom postojanju ("Ja jesam") i svijesti o svojoj funkciji ("Ja mogu"). Vlastito ja Rodžers tumači kao: "Organizirani. Watson) da se u psihologiji mogu koristit samo objektivni podaci. nedirektivna terapija. B. Vlastito ja se razvilo iz fenomenoloskog polja na osnovu vlastitog iskustva pojedinca. Osnovne postavke ovog pravca su da je ljudsko ponašanje potpuno objašnjivo ako se poznaju spoljni utjecaji. U samom toku nedirektivne terapije terapeut se ne suprotstavlja pacijentu nego mu povlađuje i ohrabruje ga u sagledavanju situacije. str. Rodžers je na osnovu svojih spoznaja o strukturi i dinamici ličnosti razvio posebnu terapijsku tehniku tzv.. konzistentni. To je cjelina ili geštalt koja je dostupna svijesti. a Skiner je najpoznatiji predstavnik tog pravca. konceptualni gestalt koji tvore percepcije karakteristika samog sebe ili mene. U odnosu na psihoanalitički pristup. Kako to voli da kaže Rodžers: ". to je psihologija potpunog determinizma. On ovo iskustvo naziva fenomenalno polje. to je jedan proces. ne može pružiti takvu objektivnost. To je fluidni. Ovaj pravac je nastao kao zahtjev Votsona (J. o samom sebi ili meni i precepcije odnosa samog sebe ili mene prema drugima i prema različitim aspektima života zajedno s vrijednostima koje su im pridružene. Njegova teorija je prihvaćena u psihološkoj praksi kao iskustvo. Pojam o sebi je svjesna percepcija sebe i svojih svojstava. jer introspekcija.

eksperimentalnom istraživanju i fiziološko-neurološkim spoznajama psihičkog života. ali joj se zamjeri što u determiniranosti ljudskog ponašanja izostavlja naslijeđe i biološke faktore. Tu susrećemo osobine ličnosti koje su povezane sa dvije ili više navika reagovanja u sličnim situacijama. Ajzenk je utvrdio da u ličnosti postoje četiri nivoa : 1. afektivni sektor (temperament) i somatski sektor (konstitucija) (Ajzenk. To Skiner prikazuje formulom S-»R. pa tako i psihologija ne može samo objašnjavati ljudsko ponašanje. Ajzenk faktorskom analizom iz mnoštva manifestacija ljudskog djelovanja izdvaja manji broj faktora koji. 1947.25).Bihevioristička teorija ličnosti usmjerena je na izučavanje ljudskog ponašanja kao objektivne realnosti. Na ovom je nivou veći stupanj uopćavanja. 4. kako ih on zove. 2. Ajzenkova dimenzionalna teorija se oslanja na rezultatima faktorske analize. Na ovom je nivou najveći stupanj generalizacije. Bihevioristička teorija je zasigurno najegzaktniji pristup u objašnjenju ljudskog ponašanja. Na ovoj razini ličnosti susreću se tipovi ličnosti kao korelacija i organizacija osobina ličnosti. ona nastaje i razvija se kroz funkcionalnu interakciju četiri glavna sektora u koje su organizirani ovi obrasci ponašanja: kognitivni sektor (inteligencija). Pojedinačni postupci ponašanja kao odgovori na različite podražaje. str. omogućuje kompleksno sagledavanje i definiranje ličnosti. Dakle. Na temelju empirijskih istraživanja a postupkom faktorske analize. utvrđivati uzročno-posljedične veze i na temelju toga predviđati ljudsko ponašanje. konativni sektor (karakter). ponašanje je funkcija podražaja iz objektivnog svijeta. prema njemu. a R odgovor ili ponašanje. 3. Ajzenk je faktorskom analizom utvrdio sljedeće fundamentalne dimenzije ličnosti: 115 . Oni imaju najniži nivo generalizacije. Njegova definicija ličnosti glasi: "Zbir aktualnih i potencijalnih obrazaca ponašanja organizma koji su determinirani nasljeđem i okolinom. Viši nivo su oblici ponašanja koji su uobičajeni odgovori pojedinca u istim ili sličnim situacijama. Skiner smatra da nije cilj niti jedne nauke da samo objašnjava pojave.. Polazišna osnova Ajzenkove teorije su empirijska iskustva koja se mogu objektivno utvrditi. gdje je S podražaj. DIMENZIONALNA TIPOLOGIJA LIČNOSTI Ovu teoriju je razradio američki psiholog Ajzenk. koje se može egzaktno utvrditi i mjeriti na osnovu informacija o promjenama u objektivnom svijetu. već ga treba tumačiti. čine osnovu psihičkog života. Utvrđivanje osnovnih faktora ili dimenzija.

. "(Ajzenk. 246. Dao je veliki doprinos u objektivnom sagledavanju i utvrđivanju osnovnih dimenzija ličnosti pa se uz Katela smatra najboljim poznavaocem multidimenzionalne teorije ličnosti. pa ako ih ličnost posjeduje. oni su u društvu smeteni.). Njihova inteligencija je relativno visoka. apatija i da pate od labilnosti autonomnog živčanog sustava. U njihovoj tjelesnoj konstituciji dominira vertikalni rast nad horizontalnim. obuzeti osjećajem manje vrijednosti. nalazimo da ih karakteriziraju opsesivne tendencije. pate od nesanice. onda se smatra daje zrela. Seldon. postoje neka svojstva koja se cijene u većini kultura i zbog kojih se ličnost smatra zrelom. . str. Keli. Neke od teorija smo ranije naznačili zbog toga ih nismo zasebno predstavljali. U nekoj društvenoj i kulturnoj sredini cijene se određena svojstva. dok u drugoj sredini se možda takve osobine mnogo ne cijene pa se ni ličnost neće smatrati zbog toga zrelom. u socijalnim se zbivanjima drže u pozadini. nervozni. Ajzenkova teorija ličnosti predstavlja pokušaj objedinjavanja fenotipskog i genotipskog pristupa u proučavanju iičnosti (utjecaj naslijeđa i socijalne okoline). ZRELA LIČNOST Pojam zrele ličnosti zavisi od konkretnih društvenih i kulturnih prilika.Kognitivna teorija ličnosti. On ne zanemaruje naslijeđe i govori da su neki živčani sistemi slabi (reaguju na slabije podražaje i lahko se umaraju). Ajzenk ovako opisuje neurotičnog introverta: "Pokazuje tendenciju razvijanja simptoma anksioznosti i depresije. sposobnost naprezanja je slaba.. Sekrecija slina je inhibirana. dok su neki živčani sistemi jaki (reagiraju na jače podražaje i teže se umaraju). 116 . zato smo u ovom kratkom pregledu iznijeli neke od teorija koje najbolje pokazuju tu genezu razvoja znanstvene teorije ličnosti. Muraj.Humanistička teorija ličnosti. Potrebno je istaći da i sljedeće teorije zaokupljaju pažnju savremenih psihologa: . njihov rječnik izvrstan i oni su obično uporni. Maslov. Pa ipak. . Ajzenk smatra da se ličnost formira socijalizacijom na osnovu bioloških datosti nervnog sistema.Topološka teorija ličnosti.Konstitucionalna teorija ličnosti.. Lewin . Prema njihovim vlastitim izjavama njihovi osjećaji mogu biti lako povrijeđeni. a razina aktivnosti holinesteraze visoka.introverzija. Naslijeđu pripisuje i razlike u mogućnosti učenja. Na području proučavanja ličnosti ostvarena je sinteza teorijskog i empirijskog rada. Općenito oni su točni ali polagani. odani sanjarenju. (I-E faktor) b) Neuroticizam . iritabilnosti.stabilnost (N faktor) i c) Psihoticizam (P faktor).Motivacijska teorija ličnosti.a) Intraverzija . 1947. mušičavi.

U jednom istraživanju utvrđivana je razlika između ličnosti za koje se smatra da su zrele i onih za koje se načelno smatra da su nezrele. . jer nijedna ličnost nije u svim aspektima potpuno zrela. empati-čan stav. tolerantnije. Koji su to modaliteti? Sta podrazumijevamo pod pojmom crta ličnosti? Koje crte spadaju u dimenziju surgentnosti i desurgentnosti? Na osnovu čega dijele temperament fiziognomisti? Koje su primarne crte na koje ukazuje Ajzenk? Definiši karakter! Koja je svojstva koja obilježavaju karakter Gilford izdvojio faktorskom analizom? Kako glasi Sprangerova klasifikacija interesa? Kako Bujaš definira pojam stav? Obrazloži svoj stav prema ratu! Koja je svrha poznavanje ljudskih stavova? Koja dva nagona prema Frojdu stvaraju libido? U čemu se ogleda razlika u shvatanju ličnosti između Frojda i Olporta? Koja od teorija prenaglašava utjecaj socijalne okoline na razvoj ličnosti? Koja je glavna zamjerka biheviorističkoj teoriji ličnosti? Opisi neurotičnog introverta prema Ajzenku! Sta karakteriše zrelu ličnost? 117 . PROVJERI SVOJE ZNANJE Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta. odsustvo diskriminacije ljudi po etičkim i vjerskim osnovama.otpornije su na poteškoće.upornije su u realizaciji svojih ciljeva. uvažavanje drugih ljudi i posebno izražena kreativnost u svojoj struci. . . Maslov je analizom biografija većeg broja značajnih ličnosti iz prošlosti i savremenika. objektivna procjena sebe i drugih. . Dobijeni rezultati pokazuju u čemu je vrijednost zrelih ličnosti: . ali zrelost ličnosti se ne može na takav način utvrđivati.imaju stabilne etičke principe i vrijednosti.bolje prosuđuju druge i sebe. .bolje organizuju svoje aktivnosti.odgovornije su. Danas postoji veliki broj psiholoških instrumenata kojima se utvrđuju pojedini segmenti ličnosti. Navedi te momente! U čemu se ogleda dosljednost ličnosti? Obrazloži sljedeću formulu : R=f(RxS)! Katel ličnost objašnjava tzv. utvrdio da su sljedeće osobine karakterizirale te ljude: realna procjena stvarnosti. povjerljivije i manje neurotične. hiperprostorom. socijalna funkcionalnost. smisao za humor. spontanost. visok stupanj tolerancije.

identifikacije kao neorganizovanih i funkcionalnih postupaka.utjecaj socijalnih faktora na pojedine segmente ličnosti i na formiranje kompletne ličnosti.. na jezik." {Pojedinac u društvu. uočit ćemo da uglavnom imaju i različite zakone. Zato ćemo u ovom odjeljku dati osnovne naznake socijalne psihologije jer ona razmatra ponašanje čovjeka u društvu.. pa on nastavlja " Bilo da proučava čovjeka u labaratoriji. Ovaj je proces postepen i odvija se putem imitacije. . mi studiramo ponašanje čovjeka kao učesnika u događajima interpersonalnog ponašanja. pojedinac započinje svoj život u društvu koje ima svoje običaje. Kreč i saradnici tvrdi daje izolovani pojedinac obična fikcija. Sta je predmet izučavanja socijalne psihologije? Socijalna psihologija razmatra: . bilo da proučavamo njegovu sposobnost za pamćenje. što ne može a da ne ostavi odraza i na pojedincima koji žive u tako različitim društvenim i kulturnim sredinama. mnijenje i si 118 . Jer. dok se organizovanim i intencionalnim odgojem čovjek oblikuje i organizovano usvaja vrijednosti konkretnog društva. str. različitu kulturu. Naime. jer njime se dijete uči da tačno imenuje i definiŠe određene predmete. na klinici ili gomili. čovjek rođenjem ne donosi nikakve izgrađene stavove i utvrđene obrasce ponašanja. Staje socijalna psihologija? Socijalna psihologija je psihološka disciplina koja proučava ponašanje pojedinca u društvu. 8. politiku. zakone i norme. pojave i stanja i na taj način usmjerava svoje ponašanje u skladu sa normama okoline. različit jezik itd. . Zato s pravom D. On to stiče procesom socijalizacije. prvenstveno proučavanje stavova i grupnog ponašanja.9.. pokazani uspjeh na testu inteligencije ili njegovo pohađanje crkve. a sve to zajedno i još dosta toga što nismo nabrojali čini društvo. sugestije.) Za čovjekovo ponašanje od velike su važnosti norme ili ustaljena pravila koje društvo nameće pojedincu. Posmatramo li različite države i različite narode. Sljedstveno svaki čovjek živi u društvenom svijetu i zato nijedan psiholog ne može da proučava ponašanje čovjeka kao vandruštvemog bića. U procesu socijalizacije jezik igra značajnu ulogu.utjecaj izvjesih psiholoških faktora na razne socijalne situacije i pojave. svoje institucije i svoj jezik. ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE Čovjek je društveno biće i zato se ne može proučavati izvan zakonitosti koje vladaju u društvu. svoju kulturu i svoju proizvodnju materijalnih dobara.ponašanje ljudi u različitim socijalnim situacijama.

a koje je izraženije nego kod drugih ljudi. osjet. Više voli da pravi vlastite planove. ali kod nekih je pojedinaca ta reakcija izraženija. ne drži jezik za zubima. emotivno dovoljan sam sebi. Društvena inicijativnost (društvena pasivnost). ne smeta mu ako je upadljiv. Interpersonalno ponašanje je plod bioloških datosti (naslijeđa). Društvo utječe na pojedinca različitim sadržajima i postupcima. preuzima vodstvo. silom krči sebi put. ne stoji u. uporan. Brani svoja prava. OSOBINE INTERPERSONALNOG REAGOVANJA D. ne traži ni podršku ni savjet. Ovu osobinu interpersonalnog reagovanja treba shvatiti uvjetno. Njega karakteriše relativna dosljednost i specifičnost u reagovanju spram drugih. pozadini. 119 . Naime. tj. INTERPERSONALNO PONAŠANJE Interpersonalno ponašanje je način kako pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. jake volje. interpersonalno ponašanje. Zato je društveno ponašanje pojedinca u zavisnosti od njegovog načina interpersonalnog reagovanja. socijalnog učenja (utjecaj okoline) i lične "historije" njegovih uspjeha i neuspjeha u realizaciji svojih ciljeva (ostvarenja potreba). pamćenje. da bismo shvatili i predviđali ponašanja pojedinca u grupi. samouvjeren. Organizuje grupe. Npr. Dominantnost (submisivnost). Svaki Čovjek se u nekim situacijama ponaša agresivno. teži vlasti. Nezavisnost (zavisnost). Zato da bi se shvatila sva raznolikost čovjekovog socijalnog ponašanja. Sa stanovišta intencionalnog odgoja (namjerni utjecaji) najvažniji su postupci uvjeravanja i prinuda. "agresivnost" kao interpersonalna dispozicija pojedinca je ponašanje koje se pokazuje u mnoštvu raznovrsnih situacija. da obavlja ? oslove na svoj način. Pun pouzdanja. mišljenje. Kao sredstva namjernog utjecaja društvo koristi različite oblike verbalne i neverbalne komunikacije koja se ostvaruju kroz proces interpersonalnog ponašanja.). daje prijedloge na skupovima.Socijalna psihologija temelji se na spoznajama opće psihologije. potrebno je znati osnovne principe opće psihologije. nužno je upoznati osnovne zakonitosti psihičkih procesa (percepcija. potrebe. Kreč i saradnici navodi neke od osobina interpersonalnog reagovanja: Dispozicija za uloge Nadmoćnost (društvena plašljivost). jer ni jedna se osobina ne izražava na principu "sve ili ništa". itd. siguran u sebe. voda koji naređuje i usmjerava.

otvoren i pristupačan. U ponašanju i odavanju štrči i razmeće se. Npr. osobina izražajne dispozicije "agresivnost" se kod različitih pojedinaca može različito manifestirati. jer se osobine razlikuju po raznim dimenzijama. Učestvuje u društvenim poslovima. pokazuje izazivačku zlovolju prema vlasti. Zato se osobine interpersonalnog reagovanja razlikuju po stabilnosti. vjeruje i povjerljiv. U neprilici je kad ulazi u sobu pošto su drugi sjeli. predusretljiv. svađalica. ne umije da sarađuje. lahko pristupa drugima. plemenito ponašanje. topao. npr. Saosjećajnost (nesaosjećajnost). Egzibicionizam (povučenost). Tako je Maslov pratio 300 zaručenih parova u osobinama samopouzdanja i društvenosti. Zainteresovan za osjećanja i potrebe drugih. a) Stabilnost interpersonalnog reagovanja utvrđujemo praćenjem ponašanja pojedinca u određenom vremenskom intervalu. prodornosti. kod nekoga to može biti stalna forma ponašanja a kod nekoga povremena i si. pretjerano pati od treme. Druge napada neposredno i posredno. odnosno može imati različite karakteristike. traži priznanje i aplauz. dosljednosti i strukturi.Sociometrijske dispozicije Prihvatanje drugih (odbijanje drugih). U svakoj vezi nalazi razlog za takmičenje -drugi su rivali koje treba poraziti. koleba se da li se umiješati u grupnu diskusiju. a neke mogu biti prisutne u većini socijalnih interakcija. Ljubaznost (neljubaznost). Ne rasuđuje u zauzimanju stava prema drugima. oponent. Izražajne (ekspresivne) dispozicije Takmičarstvo (netakmičarstvo). stvara mnoge druge veze. Agresivnost (neagresivnost). neke se osobine ispoljavaju samo u izuzetnim situacijama. Naime. kod nekoga će se ispoljavati u verbalnoj agresiji (svađanje) a kod nekog u fizičkom napadu. ističe se i neobično ponaša da bi privukao pažnju. KARAKTERISTIKE OSOBINA INTERPERSONALNOG REAGOVANJA Samo poznavanje osobina interpersonalnog ponašanja nije dovoljno za objašnjenje i predviđanje ponašanja pojedinca. Prezauzetost sobom (društvena ravnoteža). 120 . b) Prodornost osobina interpersonalnog reagovanja se odnosi na intenzitet ispoljavanja u realnom ponašanju pojedinca. brani žrtvu nepravde. Dobroćudan. osjeća se nelagodno ako se razlikuje od drugih. predviđa slabosti i vidi najbolje kod drugih. voli daje s ljudima. sklon popuštanju. ima ljubazno. uveličava sebe. Društvenost (nedruštvenost). Nakon 20 godina te osobine bile su relativno stabilne. ljuti se kad ga drugi posmatraju na radu.

Odnosi među Članovima psihološke grupe su uzajamno zavisni (ponašanje svakog Člana utječe na ponašanje drugog) i veže ih zajednička ideologija (vjerovanje. . Tako Gibl.obrazovanje. . Plats i Miler navode šarolikost ciljeva zbog kojih su pojedinci u društvenim grupama: . . Kako interpersonalno reagovanje određuje Čovjekovo ponašanje i njegov odnos sa drugima. GRUPNO PONAŠANJE Grupa je dva ili više pojedinaca koje vezuju zajedničke karakteristike. . FUNKCIJE GRUPA U grupi pojedinci mogu realizirati svoje različite potrebe (zaštita od spoljnih prijetnji. . . pribavljanje hrane. provođenje praznika i odmora. Nivo dosljednosti se mjeri povezanošću (interkoleracija) ocjena te osobine u različitim situacijama u kojima se pojedinac nalazi. samoaktualizacija i si. norme. . . .putovanja.od njih se to očekuje.to zahtijeva njihov gazda ili organizacija.dobijanje inspiracije i stimulacije. 121 .. što na neki način određuje funkciju grupe.status i prestiž.susreti sa prijateljima. . vrijednosti.c) Dosljednost je kao karakteristika posebno bitna jer na neki način ukazuje na moguće ponašanje pojedinca u sličnoj situaciji. d) Struktura je zbir ocjena za jednu osobinu i ona ukazuje na nivo pojedine osobine kod pojedinca. Te grupe mogu biti psihološke i društvene organizacije. to ćemo ukratko istaći osnove funkcioniranje grupe.. susreti s drugima na njihovom terenu ili gdje su njihovi interesi.dobijanje posla.kupovina u gradu gdje se putuje. . zadovoljenje seksualnih potreba.) Društvene organizacije čini više psiholoških grupa povezanih radi ostvarenja zajedničkog cilja.plaćeni su za to.uklanjanje iz domaće napregnute situacije.oslobađanje od dosade. Interpersonalno reagovanje pojedinca zavisi od saznanja koje čovjek ima o svijetu koji ga okružuje i potreba i načina kako ih zadovoljava.).

STRUKTURA GRUPE Da bi grupa mogla realizirati svoje ciljeve. Status pojedinca u grupi može biti formalno označen. jer je tad veći međusobni utjecaj članova grupe. Kreč navodi primjer kada su statusni simboli sami sebi svrha: 122 . Hijerarhijska struktura grupe određuje položaj pojedinca u grupi. U toj saradnji različiti članovi imaju različite uloge koje vremenom postaju ustaljen sistem međusobnih odnosa. VRSTE GRUPA Grupa je. vežu ih mnogostruke veze. dok se opet u nekim grupama vlast raspoređuje na članstvo. kohezivna skupina u kojoj pojedinci imaju zajednički cilj. Socijalna grupa ima svoju strukturu i norme. društveno-akcione grupe. vojna jedinica. Statusni simboli imaju smisao da članovi grupe mogu lahko zapaziti poziciju pojedinca i da se ponašaju u skladu sa propisanom normom. Mala se grupa zbog toga definiše kao socijalna jedinica koju čini ograničeni broj pojedinaca. do neformalnih grupa gdje dvije osobe mogu zauzimati isti položaj (rekreativne grupe). U odnosu na broj članova se spominju velike i male grupe itd. Članovi grupe imaju izdiferencirane položaje koji određuju status pojedinca u grupi. kako je to u vojsci. grupa može imati zajednički cilj kojem teži i koji podržavaju svi njeni članovi. Psihološke grupe bolje funkcioniraju ako imaju manji broj Članova. stvaralačke grupe. grupe koje pružaju zadovoljstvo. gdje su jasno propisane dužnosti svakog člana. za razliku od mase ili mnoštva. Ponekad su statusni simboli važni za jačanje identifikacije sa grupom. Neki autori uzimaju i druge kriterije za diferencijaciju grupe. članovi grupe moraju međusobno sarađivati. Unatoč tolikoj raznolikosti potreba pojedinaca. od onih Čija je struktura izrazito formalna. D. razred). U odnosu na cilj kojeg pojedinci ostvaruju u grupi. Jedinstveni cilj grupe određuje i osnovnu funkciju grupe.Iz ovog primjera smo vidjeli da su različite potrebe pojedinaca u grupi. Upravo to i određuje vrste grupa. odnosno hijerarhijski položaj. U nekim grupama hijerarhija je okomita i koncentracija vlasti je u vrhu. Grupe se međusobno značajno razlikuju prema svojoj strukturi. razlikujemo: radne grupe. tako se spominju primarne grupe (porodica. Zato kažemo da strukturu grupe čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe.

U grupama u kojima ne postoji neki jasno propisani sistem postavljenja vođe. radi spasa dostojanstva. koliko i s kim članovi grupe komuniciraju i sarađuju. kupio stolicu za svoj novac i krišom je unio u svoju kancelariju. članovi sami biraju vođu. Ovim se postupkom može otkriti kako. Članovi grupe mogu formalnog vođu prihvatiti kao daje to njihov izbor. Za četiri dana svi potpredsjednici imali su već pribor sa tri pera.. Moreno je razvio ovu metodu za utvrđivanje međusobnog prihvatanja ili neprihvatanja članova grupe. Članovi grupe koji imaju najveći utjecaj na grupu su vođe. prihvatanja i neprihvatanja članova grupe koristi se grafički metod. tzv." "Čist. sociogram. U formalnim grupama (npr. vojne jedinice) vođu najčešće određuje neko izvan grupe. tako i članovi grupe mogu da utječu na vođu. Sve je bilo mirno dok jedan nije upotrijebio svoj potrošni fond da pribor za pisanje s jednim perom zamijeni s dva pera. koji seže do koljena. 123 .. bijeli mantil. Od svakog člana grupe se traži da se izjasni o tome s kim bi najradije sarađivao na nekom poslu. Sociometrijska analiza pruža podatke o položaju pojedinaca u grupi i frekvenciju dodira. zamijenjena je malo-pomalo funkcijom statusnog simbola. Vodstvo je kvantitativna varijabla. univerzalno je priznat kao uniforma naučnika." UTVRĐIVANJE STRUKTURE GRUPE Najčešći postupak kojim se utvrđuje struktura grupa je sociometrijska analiza. Svaka kultura i svaka grupa ima različite predstave o tome kakav bi trebalo da bude "pravi vođa"."Prije nekoliko godina jedna je kompanija otvorila u Dalasu svoj novi ogranak s pet novih potpredsjednika koji su smješteni u istovjetne kancelarije. Vodstvo je interpersonalno ponašanje jer kako vođa može da utječe na ponašanje Članova grupe. pa je jedan od njih. Prvobitna funkcija laboratorijskog mantila kao korisne haljine koja štiti kožu i odjeću od oštećenja u laboratoriji. odnosno s kim nikako ne bi sarađivao. osjećali su se bijedno. jer svi članovi grupe su na izvjestan način vođe. Oni koji nisu dobili stolicu. Za prikazivanje strukture sviđanja i nesviđanja. Jedna velika Čikaška kompanija izazvala je poveću krizu prije nekoliko godina kad je nabavila novi tip stolice sa uspravnim naslonom kako bi ih dva-tri njena rukovodioca isprobali. ali se dešava da takvo vodstvo nije prihvaćeno u grupi. VODSTVO U GRUPI Vođa je onaj član grupe koji utiče na njenu aktivnost.

očinska funkcija. planiranje. istrajava na svojim naređenjima. planove. odnosi se na ponašanje vođe u situaciji kad se grupa nalazi u krizi. nagrađuje ih. 2. "tjelohranitelji" i si. U sporedne funkcije se ubrajaju: spoljni simbol grupe. Autokratski vođa ima apsolutnu vlast. 19. diriguje aktivnošću Članova. "žrtveni jarac" i si. Sociogram vodstva ® 124 . Demokratski vođa podstiče ostale članove da učes tvuju u određivanju ciljeva i planova grupe. pogodna za agresiju i sukobe među članovima grupe. svi služe da održe status vođe. sam određuje politiku. kakav je autokratski vođa.. ideolog. nagrađivanje i kažnjavanje i arbitraža među članovima grupe. si. motivisanjem članova grupe održava se unutrašnja harmonija. Glavne funkcije su: izvršna. Ovaj tip vodstva ima vertikalnu hijerarhiju u kojoj je vođa u kontaktu sa vođama drugoga reda. Na ovaj se način formira "dvorska garda". zbog čega i podstiče segregiranu strukturu grupe. ne savjetuje se sa ostalim članovima. Njemu također ne odgovara saradnja među članovima grupe. kontrola unutrašnjih odnosa. AUTOKRATSKO I DEMOKRATSKO VODSTVO Autokratsko i demokratsko vodstvo su dva diajametralno suprotna načina rukovođenja. Za razliku od diktatora. Ovakav vođa pokazuje obzir prema članovima. vrhovni je pokretač i sudija. Sociogram takve grupe je u obliku zvijezde. Vođa koji dobija visoke ocjene za ponašanje u kriznoj situaciji traži nove ideje. s vođom u sredini i sa malo veza među članovima. između kojih ima više prelaza. zahtijeva od članova da se pridržavaju normi. Atmosfera u ovakvim grupama je napregnuta. Proširuje svoju odgovornost i na druge članove te podstiče kohe ziju grupe. Započinjanje i usmjeravanje. de mokratski vođa je agent ili predstavnik grupe. Tako neki autori funkcije vodstva dijele na glavne i sporedne. PONAŠANJE VOĐE Holpin i Vajner su faktorskom analizom utvrdili dvije nezavisne dimenzije ponašanja vođe: 1. Razmatrajuće ponašanje. Ovakvom vođi odgovara apsolutistička funkcija i zato ju podupire. pristupačan je članovima grupe. Demokrata nije za isključivu vertikalnu hi jerarhiju i zbog toga ne dozvoljava specijalne privilegije. naglašava skladne unutrašnje odnose. određivanje politike grupe.FUNKCIJE VOĐE Funkcije vođe zavise od vrste i strukture grupe. predstavljanje grupe. sam nagrađuje i kažnjava.

. Tako je u jednom eksperimetu od četiri osobe zatraženo da raspravljaju o jednom problemu. Tada su eksperimentatori instruirali ispitanike da će im se paliti zelena sijalica kada se jave za riječ i daju konstruktivan prijedlog za rješenje problema. Vođa mora da odgovara očekivanjima sljedbenika.Bez demokratskog vođe grupa može izvjesno vrijeme funkcionirati. KARAKTERISTIKE VOĐE Rađena su mnogo istraživanja da se utvrdi koji su to pojedinci i kakva svojstva treba da imaju kako bi mogli upravljati ljudima. Vođa mora biti opažen kao "jedan od nas".manje konzervativni. 20. Međutim.fleksibilniji. 4. . SI. Vođa mora biti opažen kao "većina nas". . Utvrđeno je da se pojedinci koji više govore mogu nametnuti za vođu u grupama čiji se članovi još dovoljno ne poznaju.dominantniji. . U demokratskoj grupi je veća motivacija za rad. a crvena sijalica kada njihovi prijedlozi nisu dobri.usklađeni] i. Struktura autoritarnog vodstva u maloj (a) i većoj grupi (b). Vođa mora biti opažen kao "najbolji od nas". Svaki od ispitanika mogao je da vidi samo svoje sijalice. 2. Manje u svojim istraživanjima ustanovio da su vođe: . Prije bi se moglo reći da karakteristike vođe zavise od sastava grupe i vrste zadatka koji je pred grupom. U toku eksperimenta ispitivači 125 . Rezultati su ukazali da ne postoje osobine ličnosti koje bi ukazivale na vođu u svim situacijama.imaju veću iterpersonalnu senzitivnost. iskustva govore da su neke osobine češće kod vođa nego kod članova grupe. 3. i ustanovljeno je koji ispitanik najmanje govori. struktura demokratskog vodstva u maloj (c) i većoj grupi (d) Kako članovi grupe vide vođo? 1. dok kod autokratskog se grupa "ruši ko kula od karata".

član 126 . POJEDINAC U GRUPI Olport kaže da je ponašanje pojedinca u grupi djelimično određeno bazičnom ličnošću koja je. Ubrzo se pokazalo da ispitanik koji je stimuliran ima više udjela u diskusiji i da se njegov sociometrijski status povećao. ambiciozniji i objektivniji u procjeni situacija. nego kad se neko sprema da postane inženjer u automobilskoj industriji i da tamo konstruira bolji klip. Umjesto pasivnog čekanja. Quelch5 koji kaže: "Inteligentni mladi ljudi savladaju velike količine brojki. Tako u jednom danu može biti u različitim ulogama (otac. pohvale i nagrade. prelazi se na zajedničko korištenje potrebnih informacija.su namjerno manipulirali i ispitaniku koji je prije najmanje govorio stalno palili zelenu sijalicu a ostalim crvenu. niti jednostavnija. U tom području potrebno je poboljšanje. Navodi primjer postdiplomskog studija na Harvardu o komunikologiji i vodstvu. ali da nema nekih posebnih karakteristika koje bi bile zajedničke svim vođama. radnik u fabrici. komunikativniji. a seljaci se mogu žrtvovati. kako kaže Caraeige. ništa lakša. Čovjek se po prirodi ne rađa da bude vođa. Ljudi mogu naučiti da u svom životu rezultatima postignu zadovoljstvo. ali će istrčati onaj jedan dodatni krug samo radi priznanja. zbog čega ih ostali češće biraju za vođe. sigurniji u sebe." Carnegie tvrdi da uspješan vođa nije samo menadžer. ali će zato na području međuljudskih odnosa nastava na Harvardu pretrpjeti korjenite promjene. Osim međusobnog takmičenja postoji i saradnja. pa je stoga "i u dobru i u zlu uvijek i zasvagda član grupe ". a to je moguće naučiti." "Važan je kralj. iskustva su pokazala da se i vodstvo može naučiti. pripremaju planove za biznis. U savremenom društvu pojedinac je istovremeno član više različitih grupa. analiziraju tržišta. u pismenoj i usmenoj komunikaciji. J. Tako navodi mišljenje prof. u timskom radu i u drugim ljudskim vještinama. Međutim. ide se u rizike. u izvjesnom smislu. Većina istraživača slaže se da su vođe inteligentniji od prosječnih članova. Umjesto tajnosti. Ispitivači su ovakav odnos u grupi tumačili tako da osobe koje više govore ostavljaju dojam većeg zanimanja za grupu i njene interese. " Pravila šahovske igre školski su primjer hijerarhijskog poretka i njegovih posljedica. on je prije svega vođa. D. moraš posjedovati sposobnost usmjeravanja drugih. Rampav kaže: "Nije dovoljno da budeš direktor. Za vođu je potrebna obuka. čovjek je društveno biće. Mada je nekome bliže upravljanje ljudima. izvan kontrole grupe. Carnegie u svojoj knjizi "Lider u vama" piše o američkom iskustvu u upravljanju ljudima. Umjesto da su teret." "Ljudi rade za novac. ljudi postaju bogatstvo tvoje firme.

amaterskog pozorišta, član vjerske zajednice, član šahovskog kluba i si.)- Linton kaže da pojedinci obično obnašaju uloge prije sukcesivno nego simultano. Zbog toga je moguće da pojedinci imaju mnogostruke uloge, a da ne zapadaju tako često u sukob uloga. Pa, ipak, do sukoba uloga dolazi.

KADA I ZBOG ČEGA SUKOB ULOGA?
Do sukoba uloga dolazi kada pojedinac obnaša dvije uloge koje su antagonističke. Naprimjer sukob između uloge žene domaćice i žene političara. Žena koja zauzima istovremeno te dvije uloge, nailazi na poteškoće, jer uloga domaćice podrazumijeva daje kuća na prvom mjestu, dok uloga političara zahtijeva veliki angažman u političkom i javnom životu i, zbog toga, često izbivanje iz kuće. Berčard navodi primjer sukoba između ratničke uloge oficira i nenasilne uloge svećenika. Za razrješenje ovakvog konflikta, pojedinci najčešće, prema ovom autoru, primjenjuju ove odbrambene mehanizme: Racionalizacija."~NGko mora da donese ovim mladićima jevanđelje". Razdioba:"~Poda.j caru carevo a Bogu Božije". Represija: "Ne vidim nikakav sukob". Povlačenje:"^ bih želio da o tome govorim". U zapadnoj civilizaciji najčešći sukob zbog antagonizma uloga imaju tzv. "marginalni ljudi". Stounkvis ih ovako definira: "Onaj koga je sudbina osudila da živi u dva društva i dvije ne samo različite već i antagonističke kulture. "To su uglavnom pripadnici manjina, imigranti, kriminalci i si. Razne uloge koje pojedinac ima u grupama odražavaju njegovu ličnost, ali i očekivanja kakva, prema mišljenju pojedinca, drugi imaju od njega. Sukobi uloga mogu nastupiti i zato što su u antagonizmu očekivanja drugih, kako ih pojedinac vidi, i njegove stvarne težnje. To se zove inkopatibilnost uloga. KONFORMIZAM NASPRAM NEZAVISNOSTI POJEDINCA Konformizam je oblik interpersonalnog ponašanja kada pojedinac popušta pritisku grupe u suđenju ili akciji, što proizilazi iz sukoba između vlastitog mišljenja i onoga koje zastupa grupa. Kao socijalno biće, čovjek mora prihvatati vrijednosti i norme društva, zbog čega u ljudskom ponašanju ima dosta konvencionalnosti i jednoobraznosti. Međutim, zajednički stavovi i konvencije, kao dobro "podmazani" žlijebovi društvenog ponašanja, ne izazivaju sukobe unutar pojedinca jer ih on prihvata kao svoje oblike ponašanja. Prava je suština konformizma da pojedinac popušta pritisku grupe i prihvata njene vrijednosti i ponašanje. 127

Nasuprot konformizmu je protivkonformizam, kao oblik ponašanja kada se pojedinac aktivno suprotstavlja grupi (Baš u inat neću kao drugi). Protivkonformizam treba razlikovati od nekonformizma kao dimenzije nezavisne ličnosti. Nezavisna ličnost sama odlučuje, da li će prihvatiti ili neće grupne norme, nije neopravdano podložna pritisku grupe niti je neopravdano nošena silama otuđenja od grupe. Od čega zavisi konformizam?
1. Situacija u kojoj se pojedinac nalazi može utjecati na prihvatanje grupnih 2. 3.

4. 5.

pritsaka. Istraživanja su pokazala daje popuštanje veće u teškim situacijama. Veličina grupe - u principu pojedinac je podložniji pritisku veće grupe. Sastav grupe - posebno je značajno ko su članovi opozicije i koliko ih ima (npr. laik će lakše prihvatiti mišljenje atomskih fizičara o opasnosti atomskog zračenja, čak i kad oni nisu u pravu). Jačina prinude - nagrada i kazna značajno utječu na konformističke ponašanje. Siri društveni kontekst - političke, sociološke i historijske prilike utječu na konformizam

Naglasili smo da ponašanje pojedinca u grupi zavisi od karaktera grupe, s jedne strane, i karakteristika pojedinca, s druge. Naime, u formalnoj grupi struktura grupe i pravila ponašanja su određeniji. Tu svako ima svoje mjesto i ulogu. U neformalnoj grupi obaveze pojedinca prema pojedincu i prema grupi su manje, ali dešava se da se pojedinci prije povinuju pravilima neformalne grupe, vjerovatno stoje to njihov izbor. Na ponašanje pojedinca posebno utječe da lije grupa organizovana na autokratski ili demokratski način. U autokratskim grupama pojedinci izvršavaju naređenja, disciplina je nametnuta i zato pojedinci, kad im se za to ukaže prilika, krše pravila. Demokratska grupa daje mogućnost svim Članovima da uzmu učešća u radu i razvoju grupe, zato oni to doživljavaju kao svoj izbor i savjesnije izvršavaju svoje obaveze. NA KRAJU OVOG POGLAVLJA
v

Čovjek današnjice je član različitih grupa, jer jedino stupanjem u grupe i organizacije može donekle da kontroliše političke, ekonomske i društvene sile koje prijete njegovoj individualnoj slobodi. S druge strane, postavlja se pitanje kako da čovjek očuva svoju individualnost u grupi. Na ovo pitanje socijalna psihologija odgovara: niti pojedinac ili društvo; niti pojedinac protiv društva; niti pojedinac i društvo; već samo pojedinac u društvu. 128

ODGOJ ZA DEMOKRACIJU I RJEŠAVANJE SUKOBA Svijet u kome živimo pun je protivrječja, zbog čega dolazi do sukoba između pojedinaca i grupa. Sukob se zbiva u porodici kao posljedica loših socio-ekonomskih uvjeta i loših odgojnih postupaka. Do sukoba u društvu između različitih društvenih slojeva dolazi zbog različitih interesa i pozicija. Sukob se zbiva između različitih političkih, vjerskih, etničkih i kulturnih zajednica zbog različitih stavova i ideologija. Konačno, sukobi se događaju i između naroda i država, koji često prerastaju u oružane sukobe. Sukobi mogu biti nasilni i nenasilni, otvoreni i prikriveni, trajni i trenutni. U posljednjih desetak godina u svijetu je vođeno na stotine ratova, koji su odnijeli na stotine hiljada ljudskih života i napravili materijalne Štete na milijarde dolara. Danas je u svijetu više desetina ratnih žarišta, koja mogu u svakom trenutku eskalirati u prave ratove.
ZAJEDNIČKI MEĐUSOBNO OVISNI TEMELJI DEMOKRACIJE

VRIJEDNOSTI

SLOBODA

DOSTOJANSTVO OSOBA JEDNAKOST PRAVA

razmimoilaženje vezano uz vrijednosti

sloboda mišljenja

dostojanstvo osoba jednakih prava

zahtijeva zahtijeva odabiranje sudjelovanje

argumentacija

raspravljanje, da bi se odlučilo SI. 21. Zajednički međusobno ovisni temelji demokracije

129

. 1. O tome smo dali neke informacije u poglavlju koje tretira sadržaje iz socijalne psihologije.jaka kohezija unutar suprotstavljenih grupa. Demokracija je društvena kategorija i uključuje sve građane. dopuštajući svakom pojedincu i skupini da iskaže svoj glas.ohlađivanje. Socijalna psihologija se bavi upravo problemima ponašanja čovjeka u društvu.precj enj i vanj e svoj e grupe.negativno tumačenje komunikacije druge grupe. .stalno traganje za krivcima i žrtvama. . . a najugroženije kategorije su djeca i starije i nemoćne osobe. veoma značajno je pitanje vodstva koje tretira socijalna psihologija. koje se same ne mogu zaštiti. Osnovni temelji demokracije su: vrijednosti. J30 . 2. čovjek može jedino iskazati svoju čovječnost u društvu. Zbog svega ovog danas se u svijetu pridaje velika pažnja odgajanju ljudi za demokraciju i nenasilno rješavanje sukoba. sloboda i jednakost prava. Sa stanovišta demokracije.). Montinje navodi tri cilja važna za odgajanje za demokraciju: 3. međuvjerski itd.prema Luthansu. NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA Do sukoba dolazi zbog nespojivih tendencija i djelovanja između pojedinaca i grupa. . . .obuzdavanje i . Kao društveno biće. Teorijske spoznaje iz psihologije. Temeljna oznaka demokracije je pluralizam. Osnovne karakteristike međusobnog sukoba su : . Pluralizam podrazumijeva uvažavanje različitosti među ljudima u mišljenju i djelovanju. Šta je demokracija? Klasična definicija demokracije glasi: Demokracija je upravljanje narodom od strane naroda. Jedno od ključnih pitanja u odgoju za demokraciju jeste nenasilno rješavanje sukoba.Sukobi ma koje vrste bili nikome ne donose koristi. prvenstveno one iz socijalne psihologije su fundamentalna osnova za razvijanje strategije odgajanja za demokraciju. . Odgoj za demokraciju podrazumijeva usvajanje vrijednosti koje su univerzalne i koje su naslijeđe pozitivnih iskustava ranijih generacija.. Kroz historiju demokracija se različito očitovala i tumačila i bila proizvod koliko razuma toliko i volje. u njima svi gube.naglašeno neprijateljstvo spram druge grupe. A. Sukobi mogu biti unutar grupe i između grupa.pretvaranje sukoba u međunacionalni. 1989.konfrontacija ( Daft .izbjegavanje.

zabranjena različita mišljenja. Tvrdi daje samo "konfliktna škola" stvarna odgojna ustanova. Ova konstatacija se mora uzeti uvjetno. agresivna oligarhija. 131 . neuspjeh skupnog funkcioniranja. prestanak traženja rješenja. POSTUPANJE U SUKOBU ( KONFLIKTU) Prema Tomasu Gordonu postoje ove metode rješavanja konflikta: "ja dobivam. prilagođavanje ili napuštanje. sumaglica. nemogućnost kompromisa. neprijateljstvo. skepticizam. jer zajednički traže najbolje rješenje. Brajši Među partnerima: antagonizam. ne može biti potpuno zadovoljavanje strana u sukobu. opći pritisak. a ja gubim" i "svako gubi". "ti dobivaš . jer svako mora ponešto izgubiti i dobiti." Brajša se bavi sukobima u školi i njihovom nadilaženju. Tako zagovara da u školi mora biti razrađena strategija rješavanja konflikata. Ove metode ne rješavaju konflikt nego ga odgađaju za neko vrijeme kada će poraženi tražiti priliku da pobijedi. što je kompromis. onemogućena kreativna saradnja. Rješavanje sukoba ovom metodom odgovara stranama u sukobu.Sukobi između pojedinaca i skupina ne izbijaju tek tako. oni imaju svoju historiju nastajanja. Interesantno je njegovo promišljanje o pozitivnim efektima konflikata u školi. Kako P. Stoga S. što svakako i ne bi mogli. Brajša kaže u "Pedagoškoj komunikologiji": "Konflikt (sukob) ne pada iz vedra neba. mladi se mogu odgajati za pravu demokraciju u društvu. Prethodi sparina. prisila u podržavanju odluka.poraz" prema P. Unutar šire skupine: ratno stanje. jer Brajša misli da se kroz školu mladi trebaju učiti demokraciji i rješavanju sukoba nenasilnim sredstvima. Prve dvije metode nisu dobra rješenja u rješavanju sukoba jer uvijek postoji onaj koji je poražen. Robins predlaže i četvrtu metodu koju naziva saradnja. Posljedice postupka "Pobjeda . mijenjanje partijske linije. ako bi škola skrivala konflikte. P. Otvoreni sukob je vrh sante leda. a ti gubiš". Kroz rješavanje školskih konflikata. slaba vidljivost. Rješenje sukoba prema metodi svako dobiva. odnosno onaj koji je pobjednik.

Kompromis se postiže pregovaranjem da se udovolji i vlastitim i potrebama protivnika. Zbog toga je potrebno ljude sistematski odgajati da znaju uspješno komunicirati.RJEŠAVANJE KONFLIKTA Tomas i Ovens (Thomas i Owens) preporučuju ove metode u rješavanju konflikta: kompeticija. Prilagođavanje je metoda u kojoj se vlastite potrebe prilagođavaju ili se odustaje od njih za račun onih protivnika. U čemu se ogleda osobina interpersonalnog reagovanja dispozicija t(a uloge prema D. prilagođavanje. Kompeticija podrazumijeva samo zadovoljavanje svojih potreba. interesi i ciljevi. Izbjegavanje je postupak u kome se bježi od problema i ne uzimaju se u obzir ni svoje ni tuđe potrebe. Kreču i saradnicima? Koje grupe imamo u odnosu na cilj koji pojedinac ostvaruje u grupi? Sta čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe? Objasni razlike između autokratskog i demokratskog vođe! Koje karakteristike vođe je ustanovio Man? Napravi razliku između konformizma. Koji je postupak najracionalniji u rješavanu sukoba? 132 . gdje je prisutna kooperativnost protivničkih strana da iznađu najbolja zajednička rješenja. kompromis i saradnja. izbjegavanje. interesa i ciljeva a ignoriranje protivnikovih. u kojoj postoji aktivno slušanje. Saradnja je jedini način rješavanja sukoba. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Sta je predmet proučavanja socijalne psihologije? Kako se zove način na koji pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. davanje i primanje otvorenih i iskrenih poruka i poštivanje druge strane. Za uspješno rješavanje sukoba osnovna pretpostavka je komunikacija. protivkonformizma i nezavisne ličnosti! Od čega zavisi konformizam? Koja je temeljna odrednica demokracije? Koji su osnovni temelji demokracije? Obrazloži posljedice postupka u rješavanju sukoba "Pobjeda —pora^\ prema Brajši.

Za filogenetski razvoj čovjeka vezano je i socijalno iskustvo. ali i nekim koje su svojstvene samo ovoj grani psihologije. koji je uvjetovan biološkim zrenjem. tako daje danas jedina vrsta na planeti koja svjesno upravlja svojim ponašanjem. tako i razvoj psihičkog života možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. Čovjekov psihički i fizički razvoj je uvjetovan biološkim naslijeđem što se u biologiji naziva genotip. što nazivamo fenotip.000 do 300. upravo zahvaljujući socijalnom iskustvu. objasni. Bez obzira koliko su te procjene tačne. U svom filogenetskom razvoju čovjek je procesima adaptacije usavršio svoje biološke i psihičke strukture. ali na čovjeka djeluju i mnogi spoljni utjecaji. METODE RAZVOJNE PSIHOLOGIJE Razvojna psihologija u svom istraživanju koristi se metodama opće psihologije prilagođenim njenom specifičnom predmetu izučavanja. U životinjskom svijetu svaka jedinka iznova razvija svoj biološki repertoar i tako vrsta uvijek počinje ispočetka. Kako čovjekov razvoj možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. odnosno odgojem i obrazovanjem. PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA Naučnici različito procjenjuju kada se pojavio čovjek na Zemlji. Procjene se kreću od 25. razumije. Tako možemo reći da razvojna psihologija proučava psihički razvoj čovjeka. Za razliku od filogeneze koja je razvoj vrste. Grana psihologije koja proučava i istražuje psihički razvoj čovjeka od začeća do smrti. i psihički razvoj. Psihologija kao nauka koja proučava psihički život čovjeka u svom njegovom totalitetu podrazumijeva proučavanje razvoja psihičkog života. i predvidi proces međusobno povezanih promjena do kojih je došlo usljed sazrijevanja i učenja. koji nastaje pod utjecajem okoline. Ontogeneza čovjeka je znatno drugačija. Kako filogenetski razvoj čovjeka nadilazi mogućnosti egzaktnog utvrđivanja razvoja psihičkog života čovjeka. to se psihologija usredsredila na proučavanje psihičkog života čovjeka kroz individualni razvoj.10.000 godina. mijenjajući njegove psihofizičke karakteristike. zahvaljujući kome svaka generacija nastavlja" na ramenima prethodne. Ovaj razvoj čovjeka kao vrste zovemo filogenetski razvoj. 133 . Na osnovu navedenih naznaka razvojnu psihologiju možemo definisati: Razvojna psihologija je grana psihologije koja teži da opiše. zove se razvojna psihologija. ontogeneza je razvoj jedinke. sasvim je sigurno da se čovjek kroz veoma dug vremenski period usavršavao i prilagođavao svoje ponašanje uvjetima življenja.

U razvojnoj psihologiji ova se metoda ne može koristiti na svim uzrastima. roditelji su pristrasni u opažanju svoje djece. moraju prethodno instruirati kako bi bili što objektivniji. Kod djece je ova metoda teško primjenjiva (u nekim periodima uopće nije primjenjiva). Njihovo istraživanje je dalo dosta pouzdane podatke o razlikama u razvoju čovjeka i majmuna. Darvin je počeo da bilježi reakcije svog djeteta neposredno poslije rođenja. jer je čovjek često subjektivan u svom opažanju. kada bi obukli sina. razlike u razvoju se mogu uglavnom pripisati utjecaju nasljeđa. psihomotornom razvoju čovjeka pod utjecajem naslijeđa i socijalne okoline. Furlan navodi kontrolu identične okoline kao metodu za istraživanje utjecaja naslijeđa na razvoj pojedinca. jer se ni roditelji ne ponašaju uvijek isto i uvijek isto prema svoj djeci. 2. zbog čega se smatra prvim naučnikom koji je sistematski počeo da primjenjuje opažanje u razvojnoj psihologiji. Ovaj pristup je posebno primjenjiv kada u jednoj porodici živi pravo i usvojeno dijete. intelektualnom. Osnovni pristup u primjeni metoda i postupaka u razvojnoj psihologiji mogu biti transverzalni i longitudinalni. stoje u razvojnoj psihologiji teško postići. onda se može eksperimentalno utvrđivati utjecaj različitih spoljnih faktora na njihov razvoj (što je oblik sistematskog eksperimentalnog opažanja). ne mogu opisati. Bilo je istraživanja kada su roditelji bili sami istraživači pa su se trudili da im ponašanje bude uvijek isto. Zahvaljujući visokom dometu tehnike (ultrazvuk). Poseban oblik metode opažanja u razvojnoj psihologiji je kontrola naslijeđa opaženjem identičnih (monozigotnih) blizanaca. jer ona slabije mogu zapažati svoje psihičke doživljaje a zbog oskudnog rječnika neke doživljaje. Npr. Opažanje je naučna metoda koja podrazumijeva objektivnost. ali unekoliko različite nasljedne osobine. bračni par Kelog je usvojio malog majmuna i zajedno ga odgaja sa svojim sinom. Kako monozigotni blizanci imaju dosta slične nasljedne karakteristike. Kada bi poljubili sina. Posmatranjem i praćenjem razvoja blizanaca. Introspekcija je naučna metoda koja je svojstvena samo psihologiji. Objektivnost opažanja se postiže primjenom valjanih psiholoških instrumenata (upitnici. skale). Trudili su se da im ponašanje bude potpuno isto prema sinu i majmunu.1. Zato se ispitivači koji istražuju psihički razvoj čovjeka metodom opažanja. pa se razlike u razvoju mogu pripisati razlikama u naslijeđu. danas je moguće sistematski opažati reakcije djeteta i prije rođenja (prenatalni period). psihologija je mnogo naučila o emocionalnom. 134 . ako ih i zapaze. onda bi poljubili majmuna. onda bi isto tako obukli i majmuna. npr. Objektivnost se postiže i tako da jednu te istu pojavu opaža više istraživača i onda se može dobiti objektivniji rezultat. Identičnost okoline moramo shvatiti uvjetno. Tako on navodi da braća i sestre imaju istu porodičnu sredinu. Kako je sredina ista. Metoda objektivnog opažanja je osnovna metoda u razvojnoj psihologiji.

karakterističnih za većinu ljudi.postupaka i mjera za pospješivanje razvoja. Objektivnost se postiže zahvaljujući ustanovljenoj normi (baždarenosti). Transverzalni pristup predstavlja presjek neke pojave i prikladan je za istraživanje općih zakonitosti psihičkog razvoja. kakav je primjer vođenje dnevnika djeteta od rođenja do nekog perioda. Tako. . Periodizacija psihofizičkog razvoja je proizvoljna podjela koja u stvarnosti nije tako strogo odijeljena. S druge strane. Longitudinalni pristup istraživanja u razvojnoj psihologiji je sistematsko praćenje neke pojave u dužem vremenskom razdoblju. RAZVOJNE FAZE U PSIHIČKOM RAZVOJU ČOVJEKA Psihički razvoj čovjeka je kontinuiran proces koji ima svoje tipične hronološke karakteristike. gdje ima i najviše razlika u periodizaciji razvitka.faza frontalnog rasta funkcija (evolucija). ispada da su promjene zbog vremena a ne zbog procesa koji se odvijaju.praćenje i poređenje psihofizičkog razvoja može poslužiti kao osnova za poduzimanje adekvatnih . Posebno je teško razgraničiti psihički razvoj u djetinjstvu. stoga se u posljednje vrijeme sve više spominje funkcionalna periodizacija u kojoj se kao kriterij za podjelu ne uzima vrijeme već razvitak pojedinih funkcija. te se na taj način dolazi do karakteristika razvoja u raznim periodima.poznavanje normi psihofizičkog razvoja omogućuje praćenje individualnog razvoja djeteta. Kako se u periodizaciji najčešće uzima vrijeme kao osnovni faktor podjele razvojnih perioda.Transverzalni pristup je istraživanje neke psihičke pojave kod ispitanika različite dobi u isto vrijeme.podaci o psihofizičkom razvoju mogu biti dobra osnova za predviđanje i usmjeravanje razvoja. Andrilović navodi ove faze: . longitudinalni pristup može biti i praćenje neke pojave u istom trenutku kod ispitanika razne dobi. opažanje iz dana u dan ponašanja djeteta. . 135 . prema ovom kriteriju. istraživanje fonda riječi djece različite dobi. na raznim mjestima i u raznim uvjetima. Npr.faza stabilizacije (ravnoteža) i . Njih treba uzeti uvjetno jer su među pojedincima značajne razlike u razvoju. Npr. Ova metoda je svojevrsni oblik objektivnog opažanja. Periodizacija psihičkog razvoja čovjeka ima smisla zbog sljedećeg: . .faza specijalizacije (involucijski procesi). Ovaj je postupak jednostavniji i ekonomičniji od longitudinalnog jer se za kratko vrijeme može doći do određenih rezultata. ali sa jasnim ciljem i po unaprijed propisanom protokolu. gdje se ispitanicima daju standardizirani zadaci da ih riješe. To opažanje može biti više ili manje kontinuirano.

razvojna psihologija se diferencirala na dječiju psihologiju. ovum. Predškolski period 5. Mladenaštvo a) pubertet b) adolescencija 7. Tabela 1. Spajanjem muške i ženske oplodne ćelije nastaje nova ćelija. ali ćemo u objašnjenju pojedinih perioda objasniti i funkcionalni kriterij. koja se spušta u niz jajovod u maternicu. psihologiju djetinjstva i mladosti i psihologiju odraslog čovjeka.Radi bolje sistematike u pregledu psihofizičkog razvoja čovjeka. Kada se ovum pričvrsti na zid matrice. Rano djetinjstvo a) novorođenče b) dojenče 3. Školski period 6. Period embriona traje oko deset sedmica. U ovoj se fazi plod intenzivno razvija posebno glava i živčani sistem. PSIHOFIZIČKE KARAKTERISTIKE POJEDINIH RAZVOJNIH RAZDOBLJA Prenatalni period Ovo razdoblje traje od začeća do rođenja i dijeli se na: Period zigote koji traje oko dvije sedmice. gdje se prvih desetak dana hrani iz žumanjka ženske oplodne ćelije. stvara se placenta i preko nje se onda počinje hraniti iz majčine krvi. Prenatalni period 2. od dvadesete do šezdeset pete godine od šezdeset pete do kraja života Na temelju karakterističnih razlika u pojedinim fazama psihičkog razvoja čovjeka. Periodi i trajanje psihičkog razvoja čovjeka Period razvoja 1. Zrela dob 8. mi ćemo se poslužiti periodizacijom u kojoj je vrijeme osnovni kriterij. Koliko je brz embrionalni razvoj svjedoči podatak da bi čovjek kada bi nastavio da se razvija takvom brzinom s dvadeset 136 . Starost Trajanje razvoja od začeća do rođenja od rođenja do kraja druge godine dvije sedmice poslije rođenja od rođenja do kraja druge godine od druge do treće godine od treće do šeste godine od šeste do dvanaeste godine od dvanaeste do osamnaeste (dvadesete) godine od dvanaeste do petnaeste godine od petnaeste do osamnaeste (dvadesete) g. Prvo djetinjstvo 4.

pravi pokrete rukama. bude li to činila. da se iznenada jako ne uplaši. alkohol. a u najmanju ruku.) Odmah poslije rođenja djetetu treba uspostaviti biološke funkcije disanja. nogama. Refleksne reakcije su osnovni odgovori djeteta na podražaje iz vanjskog svijeta. rendgenskog zračenja i psihičkih stresova. Nakon šestog mjeseca živčani sistem i osjetni organi su tako razvijeni da fetus reaguje na vanjske podražaje. Fetus je pokretan u petom mjesecu. (Fetus ne reaguje na zvuk u vanjskom svijetu. ono sisa. usljed nagle plašnje ili pretjerane srdžbe nekad dođe do umiranja ploda i pobačaja. on reaguje. godine J. Komenski pisao: "Buduća majka treba da pazi na svoje afekte.jednom godinom zauzimao prostor čitavog Sunčevog sistema. a ispitivanja su pokazala da može sticati i uvjetne reflekse. tako da majka može osjetiti njegove pokrete. kasnije se intenzivno razvijaju unutrašnji organi. fetus će reagovati i na sam zvuk. Period fetusa traje od početka trećeg mjeseca trudnoće do rođenja. žalosno i melanholično. Refleks nožnog hvatanja (plantarni rejleks) . hoće da hvata predmet nožnim prstima. droge). Refleks hvatanja . pravi grimase i pokreće oči. tako da porod predstavlja veliku fiziološku traumu. (Kant: Dječiji prvi plač je protest zbog tragedije što se moralo roditi. Refleksi novorođenčeta Refleks sisanja.na podražaj se trgne i širi prste na nogama. to škodi zdravlju budućeg novorođenčeta. kao što to sigurno iskustvo potvrđuje. Okreće glavu. Psihomotorni razvoj novorođenčeta Dijete ima razvijenu opću motoriku. A. Refleks hodanja — ako se uspravi i noge mu na tlu. Inače. U tom je razdoblju fetus u stanju refleksno reagirati. ljuto. Proizvede li se i zvuk neposredno pred kuckanje u trbuh i tako se više puta ponovi. Još je 1628. biće i dijete plašljivo. da se ne bavi teškim brigama. Štaviše. Babinski refleks . da se ne žalosti itd.ako se dodirne taban. ali ako se kucka u majčin trbuh. da se jako ne naljuti. prekomjerne upotrebe lijekova. U ovom je razdoblju sporiji rast. čvrsto steže (Darvin ovaj refleks objašnjava kao ostatak ponašanja iz razdoblja kad se dijete držalo za krzno ili kad se čovjekoliki majmun verao po drveću). Krajem ovog perioda naziru se konture čovječijeg tijela.) Sa stanovišta psihologije razdoblje fetusa je posebno značajno za kasniji psihički razvoj. ono nogama refleksno pokušava hodati.sve što se djetetu da u usta. 137 . hranjenja i eliminacije štetnih materija iz organizma. U prvo se vrijeme brže se razvijaju kosti i mišići. Zato bi buduće majke morale znati da za vrijeme trudnoće trebaju jesti zdravu i kvalitetnu hranu i čuvati se stimulativnih sredstava (duhan.ako mu se dotakne dlan." Novorođenče U majčinoj utrobi dijete je smješteno udobno.

Učenje je uvjetnorefleksne prirode. moraju roditelji. ishrana majčinim mlijekom. Od šestog mjeseca počinje postepeno odbijanje od prsiju i u sve većoj mjeri majčino mlijeko se zamjenjuje umjetnom hranom. Reaguje na jake mirise i toplo. dok se druga mirna i manje plačljiva.Razvoj senzornih sposobnosti Dijete reaguje na skoro sve podražaje iz vanjskog svijeta. Osnovna karakteristika ovog razvojnog perioda je dojenje. Komenski u svom djelu "Materinska škola" (1628) veli: S 1 2 2 M a ka "Kad se dijete rodi. Razaznaje vizualne podražaje.u utrobi svojoj svojom krvlju 138 . da onome koga je . ali ne kao odrastao čovjek. ali ih ne može pratiti.. Pri kraju ovog perioda može da reaguje na ljudski glas i izraz ljudskog lica. govoriti o razlikama u temperamentu. odmah da se pobrinu i za prikladnu hranu za svoje dijete. Neka su novorođencad na ovom uzrastu veoma nemirna i plačljiva. Razlike su evidentne i u reagovanju na promjene u okolini. Dojenče Ovo razdoblje različito traje kod djece. pa možemo govoriti o razlikama u temperamentu. Intelektualni razvoj Dijete brzo uči i stiče navike hranjenja i spavanja. Na slušne podražaje reaguje. U prvom redu treba misliti na to da svaka majka bude majkom i da ne odbacuje od sebe porod svoj. tako da možemo. jer se očne jabučice ne pokreću koordinirano. od pete sedmice života do navršene prve. Čuveni češki pedagog J. a neka tek na jači zvuk. na neki način. Perceptivne sposobnosti su već razvijene pa može jednostavno raspoznavati okolinu. S navršenom prvom godinom dijete se potpuno odbija od prsiju.J < d o je n č e toplog i mekog ležaja koji odgovara nježnom tijelu novorođenčeta. tj. sem . jer iz usta izbacuje gorko i kiselo. što upućuje na razvijene osjetne organe. Umije razlikovati slatko od gorkog. godine. pa tako neka djeca reaguju i na mali šum. Aktivnost novorođenčeta Među djecom na ovom uzrastu postoje značajne razlike u općem stilu reagovanja na podražaje iz okoline. tj. Ove razlike među novorođenčadima se zadržavaju i na starijim uzrastima. A. Nakon 2-3 mjeseca dojenče treba dohranjivati voćnim sokovima i si.

na osnovu njih dijete uči higijenske navike. tigrica i ostale divlje zvijeri hrane svoje mlade na vlastitim prsima.. Dijete sve stavlja u usta i time ih spoznaje i asimilira.. Prema nekim istraživačima usne su prvi djetetov spoznajni organ na ovom uzrastu (Pijaže).hranila ne odriče sada hrane svog tijeia (mlijeka). jer su već privikla da se hrane u utrobi majčinom krvlju.. Perceptivne su mogućnosti veće i tačnije. dijete zanimaju pokretni. A porodilje iz ljudskih redova treba i i da su okrutnije od tih zvijeri?. Proporcije se mijenjaju i glava je nešto srazmjernija u odnosu na ostale dijelove tijela. Nastaje Babinski refleks a Darvinov slabi. Vučica. A osim toga bila bi siičnija roditeljima svojim u dispozicijama i vrlinama. Sluhje razvijeniji i dijete sve više pokazuje interes za ljudski glas. nego što inače bivaju.. štetan i gadan običaj da neke majke (naročito iz otmjenih porodica) neće same da^jeguju svoju djecu. 2. škodi samim majkama i 4. vidi se iz toga što sličnog primjera nema kod životinja. nego ih daju na staranje drugim ženama. Psihomotorni razvoj Dijete je sve pokretljivije. Ali pošto je u naviku prešao malo pohvalni. kao oralnu fazu u kojoj dijete preko usta zadovoljava sve svoje 139 . Da se takav postupak protivi prirodi. Drugo. Frojd je ovaj period tumačio kao presudan za kasniji razvoj. Intelektualni razvoj Uvjetni refleksi su sve brojniji. djeci bi zdravije bilo da se hrane s materinih prsiju nego s nečijih tuđih. 3. kad majke neće same da doje svoju djecu već ih daju plaćenim dojkinjama: 1. Senzorni razvoj Usklađuju se pokreti očnih jabučica. šareni i svijetli predmeti. Sa 6 mjeseci dijete može sjediti. Kinestetički osjeti su još slabi tako da dijete nema dobru prostornu orijentaciju (hoće da dohvati sijalicu ili sunce na nebu).-škodi djeci. sa 10 stajati a mnoga djeca prohodaju sa godinu dana. ruši Čestitost i moral.. Zato velim da ovakav postupak." Tjelesni rast Dijete fizički brzo raste u ovom periodu tako daje na kraju prve godine teško oko 9 kg i dugo oko 70 cm. Pamćenje je razvijenije i sada već razaznaje likove. medvjedica. prijeka je potreba da se protiv toga običaja ustane i roditeljima objasni kako u toj stvari razumnije da postupe. lavica. Rado i samo udara u predmete i sluša zvuk udara. hranjenje.. kontakte sa drugima i si. protivi se prirodi.

Tjelesni razvoj Na kraju druge godine dijete je teško oko 11 kg.potrebe. Psihomotomi razvoj U ovom razvojnom periodu dijete je savladalo hodanje tako da na kraju druge godine može i lagano trčati.veselje. strah. simpatija prema ljudima. Emocionalni razvoj Već u trećem mjesecu dijete ima osjećaj ugode i neugode. Slično smatra i Erikson tvrdeći da kasnija sposobnost prilagođavanja zavisi od toga kako je dijete savladalo oralno-senzornu fazu. simpatije prema ljudima -► veselje -► ugoda -► opća uzbudljivost -► neugoda -► srdžba -► gađenje -jkstrah 0 3 mjeseci života SI. 23. na stolicu i inače voli visinu i da odatle gleda.srdžba. 140 . Dijete u ovom periodu se rado penje uz stepenice. Koordinacija je bolja i može da hvata različite predmete rukama. jer se palac suprotstavlja ostalim prstima (opozicija palca). Senzorni razvoj Osjetni organi su potpuno razvijeni tako da sada dijete lakše uspostavlja senzo-motornu koordinaciju. gađenje a posiije i ugodne . radost. Emocionalni razvoj djeteta 6 12 U Prvo djetinjstvo Trajanje razdoblja prvog djetinjstva je do kraja druge godine. Oko 6 mjeseca emocije se već diferenciraju na neugodne . visoko 81-86 cm.

mjeseca. tako daje dijete pri kraju šeste godine visoko oko 115 cm i teško oko 20 kg. Kada je odrasla. Većina djece dobro razaznaje boje. djevojčica se ni tada nije plašila zmije. Primjer naučnika koji je svojoj jednogodišnjoj kćerkici kupio malu neotrovnu zmiju. nego je nasljedan. maca je i pas i vjeverica. vidna oštrina je bolja. SI. Dijete se igralo zmijom i nije se plašilo. Senzorni razvoj Osjetni organi su u dobroj mjeri formirani. npr. prva rečenica poslije 16. Emotivni razvoj Kako dijete sazrijeva. Naučnici smatraju da se subjektivni doživljaj emocija ne uči. dok se tjelesna težina povećava za 2 kg. ali se uči ispoljavanje emocija. pa se njišu uz muziku. to je sposobnije da doživljava emocije i da ih izražava. Djeca predškolskog uzrasta Predškolski period Tjelesni razvoj U ovom razdoblju djeca rastu 6 do 8 cm godišnje. Također pokazuju interes za muziku. percepcija selektivnija. Učenje je složenije tako da pored uvjetno-refleksnog. 141 j . Učenje je na ovom uzrastu uglavnom socijalizirana aktivnost. djeca uče i oponašanjem. Dijete na ovom uzrastu teži ka uopćavanju. prva riječ krajem prve godine. Dijete pred polazak u školu ima jasne osjete. 24. jer nije imalo priliku da vidi kako se drugi plaše.Intelektualni razvoj Ovo je period kada dijete uči govor.

lija je pozvala ježa u kuću. Poslije dijete traži objašnjenje za pojave. Naprimjer: Zašto neke ptice zovemo pticama a neke vrapcima? Djeca sada već pravilno zaključuju. Kroz neke igre dijete razvija shvatanje i maštu npr. Pri kraju šeste godine počinje se razvijati namjerna pažnja. ona je negdje oko 16 minuta pred polazak u školu. jer je led lakši od vode i ne tone. ja vam kažem već unaprijed da ga neće moći pojesti. Djeca između 5 i 6 godina su posmatrala sliku u boji na kojoj je bilo devet predmeta. koja je u početku mala i po obimu i trajanju. Na postavljeno pitanje šta su vidjela." Mišljenje: Do četvrte godine primjetna je ireverzibilnost u mišljenju. mačka i krava su životinje. ljekar. ona su odgovarala da jeste. krojač. Naime. Za taj period karakterističan je niz zanimljivih pitanja. i tako uvježbavaju složenije i sinhronizovanije pokrete. Što se tiče namjerne pažnje. sve što leti je ptica pa i avion. logičke relacije djetetu još nisu dovoljno jasne. Pamćenje je podložno sugestiji i često isprepleteno sa maštom i fantazijom.1600. Apstraktne izraze dijete upotrebljava krajem šeste godine. kuhar i si. Intelektualni razvoj Predškolski period je presudan za opći intelektualni i spoznajni razvoj čovjeka.95 minuta. npr. mali automobil. Govor: fond riječi sa 4 godine . glasan i si. sa 5 godina . skije. odgovorila su da su vidjela kecelju.3000 riječi. sanke. ali su vrjednije 142 . Normalno dijete u svom rječniku ima nazive za različite osobine: crven. tada mnogo pita. Djeca mogu da nauče voziti bicikl.2200 i sa 6 godina . Pažnja je pretežno nenamjerna i upravljena na spoljne podražaje. a kamen tone. Pred polazak u školu u stanju je da apstrahuje i formira npr. preskakati konopac.Psihomotorni razvoj Pred kraj predškolskog perioda dijete je sposobno da samostalno upotrebljava pribor za jelo. Brojni su materijali i igračke kojima se djeca igraju. sa 4 godine dijete u zanimljivoj igri može biti pažljivo 80 minuta. Jedno je istraživanje pokazalo daje glavni dio rječnika sastavljen od zamjenica i glagola. Nekoj su djeci pitanja postavljana sugestibilno: A je li kecelja bila crvene boje? Mada nije bila. Kaže šestogodišnji dječak: "Znate. Glavni govorni razvoj je završen sa 5 godina. tako jedno dijete kaže: Led je lakši od kamena. gladak. okrugao sladak. pojam "životinja": pas. Dedukcija je slabije primijenjena. Pred polazak u školu. hoće da ga pojede. dijete može skočiti preko 30 cm u vis i do 70 cm u dalj. Pojmove formira vlastitom aktivnošću i još uvijek su široki. Zbog nedovoljne koordinacije pokreta dešava se da djeca loše procijene situaciju pa se povrede. 5 godina . Ali. igre gdje treba da oponaša razne profesije: učitelj. Većina djece se samostalno oblače. Razvoju i koordinaciji pokreta doprinose različite igre i upotreba različitih igračaka. ali još ne umiju šnjirati cipele. Misli se već jasnije oblikuju i rečenice su složenije. Dječije igre su značajan faktor razvoja.

tako dijete "čuje" boje i "vidi" tonove. Školski period Tjelesni rast U ranoj školskoj dobi djeca godišnje rastu oko 6 cm i dobivaju 3-3. svadljivo i plašljivo. Hansen navodi primjer dječaka koji se probudio i počeo da opaža konture namještaja. pa su predškolska djeca jako osjetljiva na povredu i poniženje. čas pantera ili bi mu se učinilo od ivice kreveta da prema njemu ide veliko tele (prethodnog dana u štali je gledao tele). Senzorni razvoj U toku školskog perioda oštrina vida i sluha se izoštravaju.one igračke koje potiču maštu i razmišljanje: razne slagalice. Ljubav i ljubomora se izražavaju posebno prema roditeljima. kod dječaka oko 11. Slično je i sa slušnim osjetom. tako da djeca u nekim situacijama nadmašuju odrasle u vidnom i slušnom raspoznavanju. ali i suptilnije oznake za stare riječi. najčešće vizualno i auditivno. Osjećanje časti je jako izraženo. kad se u doživljavanju opaženog isprepliću različita senzorna područja. Na nižim školskim uzrastima pažnja je površna i nekritična. Dijete je počelo vrištati i zvati roditelje. posebno oblici straha koji su posljedica bujne fantazije. Emocije su pred polazak u školu dosta labilne. U tom pogledu posebno je značajna škola koja kroz 143 . Kod neke djece javlja se fenomen sinestezije. Percepcije su na ovom uzrastu potpunije što povećava moć opažanja. materijal za modeliranje i si. Strah je intenzivan u ovom periodu. Djeca uče nova značenja riječi.5 godina. tj. eto. Govor je na ovom uzrastu složeniji. nego je sve više pod utjecajem volje i shvatanja. pa je čas vidio medvjeda.5 kg sve do početka pubertetskog ubrzanog rasta koji je kod djevojčica u dobi od 10. Namjerna pažnja može trajati od 25 do 35 minuta. Već u drugom razredu dijete može pažnju distribuirati na pojedine dijelove opažanog predmeta ili pojave. Dijete je kapriciozno. a naraslo lično iskustvo upotpunjava ove senzitivacije. hoće tele da ga ugrize. Radost i smijeh brzo mijenja plač. pa dijete nastoji da što brže pređe tekst i pritom ga često ne čita nego pogađa. jer. To mu se počelo pričinjavati kao životinje.5 godina. Emocije se počinju intenzivno diferencirati. nego ga ispunjava raznim zamišljenim utvarama. Tako dijete ne samo da se boji mraka. Intelektualni razvoj Pažnja na ovom uzrastu više nije samo zavisna od podražaja iz vanjskog svijeta. mogu da prepoznaju tonske visine i sami svojim glasom da reprodukuju označene tonove. Djeca u starijim razredima mogu sama da miješaju boje i da osjete i izraze suptilne svijetle kontraste.

Tjelesni razvoj Pubertet karakterišu anatomsko-fiziološke promjene koje nastaju pojačanim radom žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Kontrola emocija je bolja. Javljaju se socijalna i estetska osjećanja. godine. B = C. lat. kultiviše nagone i utječe na kontrolu emocija. Tako sada djeca kažu: "Led je popustio jer je ledena kora pukla. npr. godine. Poslije 10. Osnovna oznaka puberteta je da 144 . bolest je ako imaš temperaturu. tako da se može lahko primijetiti kada dijete hoće zaplakati. pa se djeca mnogo smiju i vesele. pa su sve više namjerne i organizovane. može da pohvali rukopis svog druga iako ga ne voli.= zrelost) traje kod djevojčica od 12. Njima dijete razmišlja o posljedicama. do 15. Krajem prvog razreda fond riječi je već narastao na 3600 i svake godine uvećava se za otprilike 200-300 novih riječi. Krajem drugog razreda bivaju nešto izraženija manična emocionalna ponašanja.neke predmete stimuliše govor. godine dedukcija se više koristi i traže se uzročno-posljedične veze među predmetima i pojavama. onda je i A = C. Sekundarne spolne"oznake koje nastaju u pubertetu klasificiraju se prema Tanerovim tablicama (razvoj pubične dlakavosti ženskog djeteta i razvoj dojki i razvoj muškog spolovila). sve je izraženiji. Socijalni razvoj je intenzivan u školskom periodu. ali još nedovoljna. Muške gonade (testisi) luče hormon androgen. Kroz igru dijete razvija svoje intelektualne mogućnosti. Naime. tako raste i mogućnost apstrakcije i generalizacije. Osjećanjima dijete još uvijek manipuliŠe. potok je voda. ženske gonade (ovariji) počinju lučiti hormon estrogen. npr. čemu doprinose različiti nastavni sadržaji. Hipofiza luči hormon koji pospješuje uopće rast i gonadotropni hormon koji potiče rast gonada (spolnih žlijezda). U prvom razredu dijete može shvatiti da elemenat B može ujedno biti veći od A a manji od C. Mišljenje se u školskom periodu posebno razvija. dječijeg živčanog sistema i ranijih emocionalnih iskustava. zvijer je životinja koje se bojimo. Također može shvatiti i ovu relaciju: ako je A = B. Emocije su na ovom uzrastu sve više diferencirane. Na nižem uzrastu su pojmovi konkretniji i obojeni. Pojedini nastavni predmeti posebno podstiču socijalni razvoj. kao govor sa verbalnom smislenošću. Kontekstni govor. Na taj način uče pravila i norme ljudskog ponašanja." Dječije igre na školskom uzrastu su bogatije. kovač je čovjek. sada dominira smisao. Djeca se druže i svoje ponašanje podređuju drugima. Kako dijete raste. a kod dječaka od 13. do tada je u govoru dominirala riječ. npr. do 14. pa u starijim razredima pojmovno opredjeljenje je na osnovu nadređenog pojma. Spoljni izrazi emocija zavise od situacije. Mladalaštvo Pubertet Pubertet (pubertas. raznovrsnije i savršenije.

socijalnoj krizi. U prethodnim fazama mišljenje je imalo dogmatski karakter. oni prosuđuju postupke drugih i zauzimaju svoj lični stav. razmetljivost. djevojčice 164. što je posebno bitno da se mladi mogu usredsrediti na učenje. pjevanje i sviranje. Neki istraživači tvrde da se inteligencija prestaje razvijati krajem adolescencije. sada se traži argument. moralnoj krizi. U doba adolescencije dolazi do socijalnog osamostaljivanja. Profesionalna interesovanja na ovom uzrastu su izražena. Krajem adolescencije. šta namjeravaju. mladi su jako kritični. i uglavnom zauzima kritički stav. što se kod djevojčica manifestira prvom menstruacijom. Većina mladih u tom periodu se okušava u nekim stvaralačkim aktivnostima. U normalnim slučajevima ovo je pretpostavka za inventivno i stvaralačko mišljenje i djelovanje. Savremeno društvo pred mlade u ovom periodu postavlja niz obaveza koje neki od njih ne mogu da ispune. kome pišu i si. prostitucija. Stavovi se mijenjaju i razvija se samosvijest. zaboga.5 cm. Mladima teško pada što se roditelji upliću u sve njihove namjere i aktivnosti. Adolescenti koji nisu uspjeli razriješiti svoje lične dileme. Osnovna odlika adolescencije je da mladi ljudi teže ka samostalnosti. biološkoj krizi i si. šta čitaju. Emocije su u doba adolescencije intenzivne i jasno izdiferecirane. Ove poteškoće mogu se odraziti u tzv. Mladi traže svoj put u svijet. pa se zato javljaju poteškoće u prilagođavanju.4 godine su ispred dječaka u fizičkom rastu. koji postepeno postaje njihov stil ponašanja. pri tome često sanjari i mašta. zar. ali kod nekih može biti pasivno odnošenje prema radu i obavezama. slikanje. Percepcija ima analitički karakter i adolescent može da odvaja bitno od nebitnog. Intelekt na ovom stupnju postiže svoj potpuni razvoj. a kod dječaka noćnom polucijom (izbacivanje sjemena). nego ga hoće da mijenja. Opći psihički razvoj u adolescenciji karakteriše formiranje vlastitog identiteta i postizanje autonomije u ponašanju. obično se destruktivno ponašaju: agresija. Mladi ljudi svoje emocije umiju kontrolirati i uskladiti sa etičkim normama društva. pisanje pjesama. delikvencija.5 cm. U tom periodu preispituje se ponašanje roditelja i drugih autoriteta. narkomanija i si. Na taj način remeti se rav145 . inovacije u nauci i si. U oblasti mišljenja. Adolescent se ne miri sa svijetom koji ga okružuje. Javljaju se neka nova interesovanja i ambicije. mladi pokazuju interes za teoretsko i hipotetsko mišljenje. Prosječno na ovom uzrastu dječaci su visoki 177. pa ih iritira kada se roditelji interesuju s kim se druže. Djevojčice za oko 1. što nailazi na otpor i reakciju roditelja. ("Pa. jer se nalaze pred izborom šta u budućnosti raditi. Doba adolescencije je najvažnije za formiranje karaktera. ja ne mogu da kontrolišem svoje dijete?") (koje više nije dijete).su mlade osobe spolno zrele. Pažnja je uglavnom namjerna. Kako su mladi na ovom uzrastu sve više samostalni u svom razmišljanju.

glavni razvojni zadaci u mladenaštvu su: /. tako nije dobro ni prepuštati im apsolutnu slobodu. Priprema za zanimanje. Adolescencija je period traženja svoje individualnosti. Kao stoje psiholog J. Prema Andrilović i Ćudina-Obradović. koje neki ne umiju naći pa zadovoljštinu traže u nekim asocijalnim kompenzacijama. Neko je rekao da je adolescencija pomahnitala bujica koja hrli sa visokih visova u ravnicu i." S druge strane. Izbor vrste školovanja. Kako nije dobro mlade frustrirati. Postizanje emocionalne neovisnosti o roditeljima. ova će pomahnitala bujica donijeti rodne plodove ili proizvoditi struju. 8. 5. drugi u tridesetoj. Posebno je opasno ako to mladi traže u iluzijama kakve su narkomanija i asocijalno i delikventno ponašanje. to je potrebno veliku pažnju posvetiti pravim vrijednostima i pravilnim usmjeravanjima ogromne energije koju nosi adolescencija. Brozek kazao: "Ljudi su kao jabuke . ali ako se izgrade kanali za navodnjavanje ili brane za hidrocentrale. Osnovni odgojni mode! u ovom periodu je prihvatanje mladih i ne apriorno odbijanje njihovih potreba. 6. Roditelji i nastavnici često nastupaju pogrešno. uz pozitivne poticaje na afirmaciji njihovih ličnih kvaliteta. dok kod nekih starost nastupa i sa pedeset a kod drugih između šezdesete i sedamdesete godine. nego negdje između toga naći kompromis. Stvaranje slike o sebi i vlastitim ciljevima. Prilagođavanje na tjelesne promjene i nove osjećaje. Stvaranje vlastitog pogleda na svijet. a koju će biti teško ponovo uspostaviti. 4.neke sazrijevaju već u srpnju. traženje i izgradnja vlastitog identiteta. nije dobro prepustiti adolescenta stihiji i njegovim apsolutnim prohtjevima.noteža između mlade osobe i sredine. To razdoblje različito traje kod ljudi. Daljnji razvoj sposobnosti i talenta. ako se pravilno ne usmjeri. jer je ova dinamička disharmonija produkt socijalnih i bioloških faktora. 146 . Kako je ovakav odgovor adolescenata reakcija na cjelokupni psihosocijalni okvir. Zrelo doba Zrelo doba je razdoblje između perioda kada prestaje opći tjelesni i psihički razvoj i perioda kada počnu opadati tjelesne i psihičke funkcije. škole i društvenih faktora. a neke tek u listopadu". kako to veli narodna poslovica: "Bolesna se noga ne liječi hodanjem i zamaranjem nego mirovanjem. 7. 2. traženja svoga "mjesta pod suncem". Uspostavljenje odnosa sa vršnjacima istog i suprotnog spola. može nanijeti velike štete. 3. Danas je ljudski vijek sve duži. Za bezbolnije prevazilaženje adoloscentnih kriza potrebna je tijesna i koordinirana saradnja roditelja. izazivajući reaktivni odnos. tako daje prosječna starost u nekim zemljama i preko 80 godina. Neki završavaju rast i razvoj u dvadesetoj.

Ako se zrelost shvati kao ideal kome teži cjelokupni razvoj pojedinca. što stariji 147 A . zbog čega mora stalno učiti. Razmatrajući sadržaje iz socijalne psihologije. 6. 4. što na neki način određuje i pojam zrelosti. povećava se masno tkivo i samim tim tjelesna težina. Andrilović i Čudina-Obradović navode razvojne zadatke zrele dobi koji su i kriteriji za zrelost u smislu kako se u običnom životu tumači: /. taj pad je sve intenzivniji. vidjeli smo da je ponašanje pojedinca u velikoj zavisnosti od kulture. Poslije toga optimuma ljudske mogućnosti počinju polagano opadati i što je čovjek stariji.5 posto. Slabi i osjetljivost na visoke tonove. 3. U stvarnom životu se zrelost uglavnom vezuje za period kada mlada ličnost poprima status odraslog čovjeka. Pojam zrelosti se često vezuje za odrastanje.što produžava i vrijeme zrele dobi. Kod žena poslije pedesete nastupa menopauza (klimakterij) što ostavlja i značajne psihičke promjene. društvenog statusa. onda njega određuje društvo. 2. Početak zrelog doba odlikuje se vrhuncem fizičkih i intelektualnih mogućnosti čovjeka. kod nekih i opada. Intelektualne sposobnosti slabije opadaju u zreloj dobi u odnosu na tjelesne i fiziološke. Uspostavljanje ekonomske neovisnosti. Svaki razvojni period ima svoj optimum kao tipični stupanj zrelosti što se zove irelativna zrelost. kosa gubi pigment i biva tanja. Opće je mišljenje da su ljudi u tim godinama najstabilniji i najproduktivniji. Zapošljavanje i usvajanje radne uloge. Poslije pedesetih godina opadaju funkcije senzornih organa. 1 rad unutrašnjih organa slabi što uzrokuje razne smetnje i oboljenja. Tako koža počinje gubiti elastičnost. pa su ljudi zrelih godina sposobni da obavljaju i složene intelektualne poslove do starosti. godine i da godišnje opada oko 1 do 1. jer različite uloge i pozicije pojedinca u društvu traže i različite "ideale" razvoja. Neki zrelost tumače kao ponašanje koje je primjereno određenom dobu ili kao biološku spremnost organizma za funkcije koje podrazumijeva određeni razvojni period. Osnivanje i ekonomsko osiguranje bračne zajednice. Tjelesne funkcije početkom zrelosti počinju opadati. 5. Čovjek zrelih godina u svojoj profesiji mora pratiti dostignuća u svojoj profesiji. Uglavnom se može reći da zrela dob traje u periodu između tridesetih i šezdesetih godina. Ljudi zrele dobi mogu uspješno učiti stoje veoma bitno u vremenu kada nauka i tehnika iz dana u dan ostvaruju sve veća dostignuća. Torndajk je mišljenja da sposobnost učenja počinje opadati poslije 40. Izbor bračnog partnera. pa ljudi srednje dobi su dalekovidi i moraju nositi naočale da bi čitali. Početak brige za djecu. Zbog lošijeg metabolizma. Pojam zrelosti se u psihologiji može posmatrati kao najsavršeniji oblik ponašanja kojim treba završiti jedino razvojno područje. Završavanje školovanja.

4. Andrilović i Ćudina-Obradović navode sljedeće razvojne zadatke zrele dobi: Starost Biološki uzroci starenja bazirani su na promjenama u građi tkiva i fiziologiji ćelija. Prilagodba na osamostaljivanje i odlazak djece. Uspostavljanje i održavanje ekonomskog standarda obitelji. godine. do 30. godine. godine. Zbog toga se u starosti značajno smanjuje težina mozga. Ćelije imaju u svom sastavu sve manje vode. 6. 8. 3. 5. 6. 8. do 50. palestra . zbog čega se smanjuje oksidacija u tkivima i ona brže propadaju. kakve su nervne. Odnosi prema djeci se mogu svesti na tri često primijenjena oblika: autoritativni. Prilagodba na promjene u organizmu. Socijalni i emocionalni život osoba srednje dobi je veoma intenzivan. 3. do 20. Pronalaženje kreativnih oblika korištenja slobodnog vremena. godine. 7. vojno-gimnastička priprema od 17. Interesantno je daje još Platon uočio da su ljudi u ovom dobu najzreliji pa im odredio da upravljaju državom. 7. godine produbljivanje znanja. Danas u svijetu osobe srednjih godina upravljaju privredom i politikom. Sa stanovišta intelektualnih procesa.nadoknađuju većim iskustvom i organiziranijim sistemom učenja i rada. filozofi upravljaju državom od 35. elementarni ili osnovnoškolski period. prijatelji). Osobe srednje dobi su veoma aktivne u društvenom životu. Prilagodba na starenje vlastitih roditelja. Tako je atrofija neurona u talamusu 18%. 2. manje je važno propada4 . proučavanje dijealektike (razgovor sa samim sobom) od 30. 1. predškolski odgoj do 7. u starosti brže propadaju i uopće se ne obnavljaju. godine i poslije 50. demokratski ili "lessez fair" (odnosi u kojima svako radi Šta hoće i kako hoće). godine. do 35. Pomaganje djeci da se razviju u zrele i sretne osobe. Visokodiferencirane ćelije. U ljudskom organizmu proces starenja nije paralelan u svim organima. 4. teorijsko izučavanje nauke i umjetnosti od 20. Uključivanje u šire skupine i prihvaćanje šire društvene odgovornosti. Ljubav zamjenjuju porodični interesi pa se često Čuje od osoba u ovom periodu: "Od ljubavi se ne živi".tjelesni odgoj do 17. smanjuje se njihova podjela i rast. Odrasli mogu imati visoko postignuće u učenju i zbog jasne motivacije . 5. Uključivanje u užu socijalnu skupinu (rođaci. U ovom periodu bračni odnosi se ili učvršćuju ili dolazi do ozbiljnih kriza. Većina bračnih odnosa se svodi na suživot iz navike. čime na neki način daje periodizaciju čovjekovog razvoja: 1. Platon odgojno-obrazovni sistem dijeli na sljedeće periode. 2.

posebno događaje koji su se desili u bliskoj prošlosti. Postoje primjeri starijih koji su u poznim godinama uspješno učili. Tako je u prethistoriji čovjek živio oko 18 godina. Još nije utvrđeno zbog čega starije osobe bolje pamte ono što su davno doživjele. godini. Senzorne funkcije u starosti znatno opadaju. Prosječan ljudski vijek se kroz historiju produžava. što potvrđuje i Lhmanovo istraživanje da su većinu značajnih dostignuća iz nauke postigli naučnici u dobi između 26. i 40.nje i smanjenje nervnih ćelija i veza u mozgu. Slabije se vidi i čuje. Posebno se negativno odražava gubitak bračnog partnera. kada zaborave i svoje ime. 149 . Kako se smanjuje društveni interes. One više ne rade i smanjuje im se mogućnost druženja sa drugim ljudima. starije osobe ostaju same. Socijalni status starijih osoba je veoma nepovoljan. U staračkoj dobi opadaju kreativne mogućnosti. pa tako dolazi do smanjenja proteinske sinteze. ali i zbog slabije motivacije. Ovo se posebno može negativno odraziti na rad mozga. Degenerativne promjene nervnog tkiva umanjuju koordinaciju i osjećaj ravnoteže. Tako je iranski predsjednik Mosadek završio medicinu u 82. Zaboravljanje može biti jedan prirodan proces starenja. što dovodi do slabijeg napajanje ćelija kiseonikom. Istraživanja pokazuju da stariji ljudi mogu biti intelektualno vitalni i u poznim godinama. Naravno. kada stariji gube volju za život i postaju depresivni. Porodica se razilazi. pa se druže sa djecom (domestikacija starijih). među starijim osobama postoje značajne razlike u intelektualnim mogućnostima. Zbog toga one stalno pričaju o prošlosti. na početku našeg vijeka oko 43 godine. da prvo opada brzina spoznajnih procesa. Zbog toga starije osobe slabije pamte i brzo zaboravljaju. ali i oblik bolesne senilnosti. jela su neukusna. Stariji sporije uče dijelom i zbog slabijeg funkcioniranja nervnog sistema. u srednjem vijeku oko 33 godine. Zbog degenerativnih promjena kičmenog stuba. godine. godini naučio pilotirati. Zbog slabijeg okusa i mirisa. smanjuje se visina. starci su okrenuti svojoj porodici. samim tim i do smanjenog dotoka kiseonika (hipoksija). a zaboravljaju nedavne događaje. više se ne obnavlja. Jedno je sigurno. Francuz Pieron je u 60. u vrijeme Rimskog carstva oko 22 godine. Kosti su krhkije pa su česti lomovi. JT"U starosti dolazi do osjetnog opadanja tjelesnih sposobnosti i funkcija. Naučnici su otkrili da se neurotransmiterska funkcija nervnih ćelija u starosti smanjuje zbog poremećaja sinteze DNA (dezoksiribonukleinske kiseline ) i RNA (ribonukleinske kiseline). koliko je značajno da su funkcije transmitera smanjene. Ovaj protein je osnova u vezivnom tkivu i kada se potroši. Kao uzrok starenja danas se smatra i smanjenje kolagena kao najrasprostranjenijeg proteina u tijelu. pa stariji padaju. dok je sada prosječni ljudski vijek oko 75 godina. Organi za krvotok su manje elastični i dolazi do zakrečenja (sklerotičnost). a opće kretnje su im ^porijej ^Intelektualne mogućnosti starijih osoba ne opadaju tako naglo kao tjelesne i fiziološke.

a kultura jednog društva se mjeri njegovim odnosom prema starijim osobama. što ga svako mora riješiti u mladalaštvu. smanjenjem sposobnosti osjećanja i općeg rasuđivanja. Na kraju ističemo osnovne zadatke razvojnog perioda starosti. 4. psihičkom tromosti i slabljenjem apstrakcije. preosjetljivosti na spoljne draži. nervozi. može smatrati najvažnijim u današnje vrijeme? S koliko se godina postiže punoljetnost prema našem zakonu? Koje su razlike u mogućnosti učenja pojedinca u zrelim godinama i malđenaštvu? Koji su razvojni zadaci u mladenaštvu (prema Andrilović-Cudina)? Sta se smatra znakom starenja? Kako nazivamo stariju osobu koja počne mnogo zaboravljati. dok su 7 u razvijenom svijetu starije osobe zapostavljene. odnosno. Teži oblici demencije se manifestiraju poremećajem memorije. naviknu se na promijenjeni društveni status. nesanici. Psihoneurastenija je najblaži poremećaj koji se ogleda u razdražljivosti. konačno. prihvate svoju promijenjenu seksualnu ulogu. 2. 5. koji može imati blaže forme . pažnje. Najteži oblik je sindrom demencije. da stariji: 1. 3. svi bi trebalo da ostarimo. prihvate manje značajnu ulogu u porodici. Iskustva govore da ljudi sporije stare ako su aktivno uključeni u život zajednice. zbog čega društvo mora pokloniti puno pažnje ovoj populaciji. PROVJERI SVOJE ZNANJE Objasni pojmove filogene^a i ontogene%a\ Sta proučava razvojna psihologija? Koja je osnovna metoda razvojne psihologije? Kada fetus može reagovati na vanjske podražaje? Navedi karakteristične refleksne reakcije novorođenčeta! Kada nestaje labinski refleks? Koji je prvi djetetov spoznajni organ prema Pjažeu? U kojem periodu je završen glavni govorni razvoj? Objasni pojam sinestevgje i kada se javlja? Obrazloži odnos spolova u pubertetu! Koji je uzrasni period presudan za formiranje karaktera? Koji je životni zadatak. U nekim kulturama stariji i danas odlučuju o najvažnijim pitanjima zajednice. a posebno na sunce.ispoljavaju se slabljenjem inicijative. prihvate svoje fizičko i psihičko stanje kao neminovnost koju donosi starost. Starije osobe su kroz historiju imale različiti status u društvu. nelogično govoriti i koja ne kontroliše svoje ponašanje? 150 . Nešto teži poremećaj je pseudopsihopatija koja se manifestira u poremećaju nagonske sfere.U starosti dolazi do raznih psihičkih poremećaja. organizuju svoj život skladu sa novim okolnostima. jer.

Naime. Vlada također i pogrešno uvjerenje da psihologija može razjasniti sve postupke ljudi na isti način. psihologija nije urođena intuicija. PSIHOLOGIJA U ODGOJU I OBRAZOVANJU Kako psihologija izučava psihičke procese koji su pretpostavka za odgoj i obrazovanje.11. baš kao što to Ekert. mogu pomoći ljudima u razrješavanju različitih životnih problema. već može biti i siguran u to da svi automobili jednog određenog tipa funkcioniraju na jednak način u svako vrijeme. u čemu je stvar? Mehaničar koji na to daje mišljenje. nego nauka. prema tome. Rašireno je mišljenje da psiholozi nekim misterioznim postupcima proniču u ljudsku dušu. koja ima svoje zakonitosti i metode koje se mogu spoznati i ako se pravilno primijene. ima posla s jednostavnim kauzalnim odnosima. Međutim. Pitanje. 151 . Psihologija se bavi procesom učenja utvrđujući zakonitosti i psihološke faktore koji pospješuju učenje. "Drugim riječima. ne može glasiti: Kako "čovjek" postupa u nekoj određenoj situaciji. Kakuska i Nagorni navode u knjizi "Psihologija u službi čovjeka". onda benzin neće više dotjecati. Ta znanja ne daju nikakvu magičnu moć psihologu da kao "inženjer ljudske duše" upravlja pojedincima i masama. PSIHOLOGIJA U PRAKSI Psihologija je nauka koja se tiče svakog čovjeka. Na neki način svaki čovjek je psiholog kada treba da predviđa ponašanje drugih ili kad treba da predviđa kako će njegovo ponašanje djelovati na druge. O psihologiji i psiholozima šira javnost nema potpunu spoznaju. Psihologiju isto tako treba shvatiti kao nauku koja proučava različite aspekte ljudskog ponašanja i na temelju jasno utvrđenih spoznaja i zakonitosti pomaže u različitim oblastima ljudske djelatnosti. uvijek će se ponovo ustanoviti da se ljudi i pod prividno jednakim uvjetima ponašaju različito. Budući da praktički nije moguće poznavati sve faktore koji su utjecali na neko ponašanje. to može opravdano učiniti. dakle. On." Ovo pesimističko razmatranje ne umanjuje značaj psihologije u stvarnom životu. upravo takvih jednostavnih odnosa u psihologiji ne može biti. Ukratko ćemo izložiti mogućnosti psihologije u nekim područjima ljudskog življenja. Obični trgovac ima izvjesnu iskustvenu spoznaju o potrošačima i zna kako treba postupiti prema različitim ljudima da bi uspješno prodao robu. to je njena primjena u ovom procesu nezaobilazna. Ako je ventil začepljen. nego: Na koji način postupa veliki dio neke određene grupe pod određenim uvjetima. jer on ne samo da na osnovu svoje izobrazbe zna kako automobilski motor funkcionira. psihologu se postavlja pitanje koje bi bilo posve razumno postaviti jednom automehaničaru: moj auto počinje "kašljati" uvijek kada vozim uzbrdo. Osnovna funkcija škole je učenje i sticanje znanja.

Zahvaljujući psihološkim istraživanjima. SI. 15. Do početka ovog stoljeća u nastavi je dominirao rad sa velikim brojem učenika.2 . svojim istraživanjima o "učenju na uspjesima-potkrepljenjem". a posebno sa onima koji imaju poteškoće u razvoju. psiholozi savjetuju i preporučuju mladim ljudima koje bi im zanimanje najviše odgovaralo. Psihološkim istraživanjima je utvrđeno da ta takva nastava nije produktivna. gdje je bila slaba komunikacija nastavnika i učenika. tako što razgovaraju sa roditeljima i pomažu im da lakše razriješe poteškoće sa kojima se suočavaju njihova djeca. Psihologija se bavi i utvrđivanjem sklonosti i sposobnosti mladih ljudi. doprinio da se razvije programirana nastava. stoje osnovna pretpostavka u pravilnoj profesionalnoj orijentaciji mladih. Uz psihologe i nastavnici stiču psihološka znanja koja im pomažu da lakše ovladaju različitim situacijama. Psihologija je ustanovila da se učenici mogu motivirati za učenje raznim postupcima. Školski psiholozi danas uspješno rješavaju složene probleme mladih i pomažu im da sami nadiđu svoje poteškoće. 25. Na osnovu psiholoških ispitivanja i razgovora. Psiholozi pomažu boljoj saradnji škole i porodice. pri čemu svaki uspješno realiziran zadatak biva potkrijepljen (nagrada. U ovom se radu koriste posebne metode i tehnike koje mogu primjenjivati kvalificirani školski psiholozi. pa se danas sve više koristi nastava u malim grupama i individualna nastava. Tako je Skiner. jer je ispravan odgovor). Ovom metodom učenik realizuje nastavni sadržaj svojim vlastitim tempom. Psihologija u funkciji odgoja i obrazovanja Psihološka postignuća se posebno mnogo koriste u odgojnoj komunikaciji sa učenicima i pomažu u nekom konfliktnom radu sa učenicima. naučnici su otkrili razne metode u nastavnom radu koje pomažu u učenju.

Ovo su samo neke naznake o primjeni psihologije u odgoju i obrazovanju, čime se izravnije bavi pedagoška ili edukacijska psihologija.

PSIHOLOGIJA U PROIZVODNJI U nastojanjima da poboljša proizvodnju, savremeni čovjek se koristi spoznajama iz različitih nauka. Tako je još početkom ovog stoljeća američki istraživač Frederik V. Tejlor (Frederich W. Tavlor) pokušao povećati proizvodnju boljom motivacijom radnika. On je sistemom nagrađivanja povećao radni učinak "ljudske mašine". Kao normu za druge radnike, Tejlor je odredio učinak najboljeg radnika, čime je povećao profit firme, ali je, s druge strane, preopteretio radnike.

SI. 26. Psihologija u funkciji industrijske proizvodnje

Poslije su vršena mnoga istraživanja kako bi se utvrdio fenomen prilagođavanja rada čovjeku i čovjeka radu. Iz ovih istraživanja razvila se posebna disciplina ergonomija koja izučava sistem "čovjek - stroj". Industrijski psiholozi istražuju različite aspekte čovjekovog ponašanja u proizvodnji. Istražuju vrijeme, pokrete, komande, mikroklimatske uvjete, motivaciju, umor i si. E. J. Kormik razvija tzv. inženjerstvo ljudskog faktora pod čim podrazumijeva efektno korištenje fizičkih objekata i sredstava za ljudsku upotrebu, radi postizanja željenih humanih vrijednosti u procesu rada ( zdravlje, bezbjednost, zadovoljstvo). Ovaj pristup u psihološkom tretiranju proizvodnje zahtijeva sistematska znanja o ljudskim karakteristikama i ponašanju. Industrijska psihologija, dakle, ima dva pristupa, jedan je da se utvrde karakteristike ljudi i odredi njihova sposobnost za pojedine poslove i drugi je da se utvrde uvjeti radnog mjesta značajni za uspješno funkcioniranje sistema "čovjek - stroj". 153

Za utvrđivanje sposobnosti radnika za pojedine poslove danas se koriste različiti psihološki mjerni instrumenti (testovi). Na ovom području psiholozi danas sve više koriste profesionalnu orijentaciju, kojom se ljudi na temelju utvrđivanja sposobnosti usmjeravaju u ona zanimanja i radna mjesta koja odgovaraju njihovim mogućnostima, za razliku od ranijeg pristupa tzv. profesionalne selekcije, kada se iz većeg broja kandidata odabire najsposobniji. Produktivnost u radu je složena kategorija koja zavisi od mnogo faktora. Industrijski psiholozi su ispitivali kako međuljudski odnosi utječu na proizvodnju. Elton Majo je u pogonima Vestern Elektrik ispitivao utjecaj rasvjete, ritma rada i odnosa šefova prema radnicima. Njegova su zapažanja da radnici nisu roboti, nego društvena bića čije ponašanje u radu zavisi od grupne dinamike i stila rukovođenja. Poslije su mnogi psiholozi istraživali tzv. "human relations", odnosno, međuljudske odnose u radu. Ovim se fenomenom bave i sociolozi, tako je C. V. Mil kazao: " Službenik prodaje svom poduzeću ne samo svoju radnu snagu već i svoju cijelu ličnost". Danas je sve više uspješnih firmi koje upošljavaju psihologa čiji je zadatak da utječe na stav radnika prema radu. Industrijski psiholozi postaju dio jednog tima koji brine o međuljudskim odnosima radi uspostavljanja bolje klime i većeg zadovoljstva uposlenih. Na taj način psihologija pomaže boljoj organizaciji firmi, smanjenju troškova proizvodnje, smanjenju nesreća na radu, smanjenju umora i povećanju produktivnosti i zadovoljstva u radu. PSIHOLOGIJA U FUNKCIJI PROPAGANDE Psihologija je u propagandi našla najširu primjenu. Danas se bez kvalitetne propagande ne bi mogla zamisliti prodaja pojedinih proizvoda, nastup neke estradne zvijezde ili sportskog takmičenja, nastup političkih stranaka i si. U ekonomskoj propagandi psiholozi istražuju i obrađuju tržište, prikupljaju podatke o navikama potrošača, stavovima, mišljenju i u skladu sa prikupljenim informacijama, čine psihološki plan propagande. U tim poslovima učestvuju stručnjaci različitih specijalnosti, kao pisci tekstova, fotografi, kamermani, režiseri i dr. Ekonomska propaganda je danas prava mašinerija koja zajedno sa medijima čini moćan faktor u formiranju javnog mnijenja i određenju spram nekih proizvoda. Koka kola (Coca cola) je najbolji primjer koje su mo- ! *
'■ '

gUĆnOSti propagande.

SI. 27. Psihologija i službi propagande

154

Nekada je propaganda bila direktna i zasnivala se na hvaljenju proizvoda. Međutim, psihološke spoznaje su promijenile sistem propagande, tako da uspješne reklame nisu one koje svoju poruku vezuju samo za pozitivnu asocijaciju sa proizvodom. Spoznaje o klasičnom uvjetovanju (uvjetni refleksi) uveliko su prisutne u ekonomskoj propagandi. Primjer za to je reklamiranje različitih proizvoda sa atraktivnim golišavim seksi ženama. Prodaji proizvoda pomaže da neki proizvod ima svoje ime koje označava marku firme ili "imidž", npr, Najke majice, patike, i si. U propagandi se koriste različite ljudske slabosti, gdje se na jedan indiskretan način poručuje, ako uzmete ovaj proizvod, neće vam se desiti to i to. Mogućnosti ekonomske propagande nisu apsolutne, jer na ponašanje potrošača djeluje više faktora. Unatoč nekim ograničenjima, propaganda je moćno oružje u manipulaciji ljudskim ponašanjem, jer mnogi ljudi su danas slični ljudima sa plakata i ekrana kao jaje jajetu.

PSIHOLOGIJA U SLUŽBI DUŠEVNOG ZDRAVLJA Savremeni. čovjek je sve više izložen stresovima, konfliktima i li K> • frustracijama. To ostavlja vidnog traga na duševno zdravjje, tako da je sve više onih koji traže pomoć psihologa. Iskustva iz razvijenih zemalja Zapada govore da svaki deseti bolesnik zatraži pomoć psihologa ili psihijatra. Psihijatrijsko liječenje se najčešće svodi na medikamentoznu terapiju, dok se psihološki tretman ostvaruje neposrednim kontaktom psihologa i klijenta. Problemi duševnog zdravlja su u uskoj vezi sa društvenim prilikama u kojima pojedinac živi. To je problem za psihološki tretman, jer psiholog veoma malo može utjecati na društveni okvir koji je pogodovao SI. 28. Psihologija i službi duševnog zdravlja nastanku psiholoških poteškoća, odnosno psiholog (terapeut) je lanca na kraju raznih faktora koji dovode do psihičkih poteškoća. "Posudio sam sebe od drugih; čovjek je ogledalo čovjeka". 155

Rodžersova nedirektivna terapija Smisao ove terapije je u tome da terapeut pomogne bolesniku da iznese svoje poteškoće. a ne preuzima na sebe tu odgovornost. fobija. koji je tumačio da su duševne bolesti posljedica neriješenih konflikata iz djetinjstva. Znači. "poraste psihološki ". Psihološkim savjetovanjem se mogu izazvati planirane promjene u ponašanju i stavovima pojedinaca koji imaju duševnih poteškoća. U psihoanlitičkoj terapiji. Terapeut "vodi" bolesnika u jedno samopouzdanje kako bi sam rješavao prepreke.NEKI PSIHOLOŠKI POSTUPCI U LIJEČENJU PSIHOANALITIČKA TERAPIJA Ovu je terapiju razvio Frojd. da uvidi uzrok problema i da sam iznađe rješenje. Terapeut postupkom slobodnih asocijacija pomaže bolesniku da otkrije konflikt koji je duboko u njegovoj podsvijesti. U odnosu na neke druge terapije. Spoznaja konflikta dovodi do izlječenja. Psihološko savjetovanje ima svoju strategiju koja se određuje shodno poteškoćama sa kojima se suočava bolesnik. savjetovanju prethodi priprema u kojoj psiholog traži informacije o bolesniku i potrebne psihološke instrumente. opsesivnih stanja i si. najčešće spominjanom postupku u psihološkom tretmanu duševnih bolesnika. Cilj Rodžersove terapije nije u tome da bolesnik riješi konkretan problem. Psihološko savjetovanje se svodi na moć prave riječi upućene pravom pojedincu u pravo vrijeme. U psihološko savjetovanje spadaju psihoanalitička i nedirektivna terapija. ova je usmjerena na emocionalnu a ne na racionalnu komponentu. već da mu se pomogne da "sazri". Prvi kontakt pri psihološkom savjetovanju je od posebnog značaja. Psihološko savjetovanje Psihološko savjetovanje je svaki kontakt između kvalificiranog psihologa i bolesnika. Da bi se to uspjelo. Psihoanalitička terapija ne podrazumijeva "velika rudarska iskopavanja" u prošlost. zato druga riječ može imati snagu lijeka ako se pravilno primijeni. Suština psihološkog razgovora je uspostava prave komunikacije u kojoj psiholog nenametljivo vodi klijenta do saznanja problema i poduzimanja određenih aktivnosti 156 . nego je terapeut usredsređen na sadašnjost i ono što trenutno opterećuje bolesnika. postoje velika neslaganja među stručnjacima. razgovor mora biti jasno orijentiran i sa unaprijed određenim ciljevima. To je metovl liječenja koji traži mnogo vremena i primjenjuje se u tretmanu raznih neuroza. tako i sa eventualnim novim koje će doći. zato je veoma bitno uspostaviti klimu povjerenja u kojoj će se voditi razgovor. kako bi ubuduće lakše izlazio nakraj kako sa postojećim poteškoćama. Mnoge su psihičke traume nastale kao posljedica riječi.

diskusiona faza i 3. detaljno istraživanje i 4. On nije više objekat ili subjekat nego učestvuje direktno u iskustvu. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Navedi neki primjer gdje se spoznaje iz psihologije uspješno koriste u nastavnom radu. poslije čega se lakše mijenjaju stavovi i donose djelotvornije odluke. 2. 2. 3. Sposobniji je da se realističnije suoči sa nesaglasnostima u svom iskustvu. On dalje gleda na sebe i svoj život kao na proces a ne kao na strukturu. Klijent govori o spoljnim bezličnim događajima. Klijent želi da živi sve više i više u sadašnjosti kako bi doživljavao sebe. 3. 6. Prema Salivenu: 1. svoje želje i strahovanja. potrebno je postići osamostaljivanje klijenta u odnosu na psihologa koji ga savjetuje. što je posebno bitno. Kasnije on počinje govoriti o sebi. Karl Rodžers spominje ove etape psihološkog svjetovanja: 1. razaznavanje. Klijent raspozanje svoja osjećanja onakva kako se pojavljuju i izbijaju pa počinje doživljavati spontana iskustva o svojim reakcijama.da se stanje promijeni. okončavanje. Etape psihološkog savjetovanja Prema B. 2. formalni početak. "zrenja". faza djelovanja. Ima malo želje da se mijenja. dolazi do tzv. U odgojno-terapeutskom odnosu počinju da se gube inhibicije. Rakiću: 1. izbjegavajući govor o vlastitim problemima i priznanje da ih ima. Koja je funkcija školskog ocjenjivanja? Obrazloži pojam "inženjerstvo ljudskog faktora"! Kako se sve koristi psihologija u industriji? Pronađi neki primjer uvjetovanja u ekonomskoj propagandi i objasni mehanizam njegovog nastanka! Koja je razlika između psihološkog i psihijatrijskog tretmana duševnih bolesnika? Dovedi u vezu psihoanalitičku i nedirektivnu terapiju! 157 . 4. 5. Da bi se to postiglo. čak iako ih izražava. ali tako da svoje probleme pripisuje spoljašnjim uvjetima: uviđanje o sebi je minimalno i klijent se odriče svoje emocije. razvijati interesovanja i. pripremna faza. Psihološko savjetovanje u vremenskim razmacima ima više opravdanja jer se na takav način mogu davati znanja. U uspješnoj psihoterapiji klijent se stabilizuje u doživljavanju pređašnjih iskustava.

...............................................29 Osjet ravnoteže ili statički osjet............................................................................................................................................................................... 18 Centralni nervni sistem.................................................................................................................................................................7 Metoda opažanja.......................................14 Efektori......................................................................................15 Mišići................................................................................................................................................................................................22 Vegetativni nervni sistem.................................................................................................................................................................................................................31 Percepcija....................................................................................................................................................................38 158 ......................................................................................................................................................................................................................................................................10 Tehnika skaliranja........................................................................................26 Vrste osjeta.........................................................................................................................................................................................19 Kičmena moždina........................................................................................................30 Kinestetički osjet....................19 Mozak................. 10 Anketa..............................................................................................................31 Subjektivni faktori u percepciji..................................................................................................................................................................................................................................................:.............................................................................28 Osjet okusa.....................................................................................................................................................................................................................................................................................12 2..........................................................................................................................................................SADRŽAJ 1............................... OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI...................26 Osjet................................................................................ PSIHOLOGIJA KAO NAUKA....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................15 Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem..........................33 Osobine percepcije.......................................................................................................................................................................................................................................................14 Receptori (osjetila).......................................................................................................................................................28 Osjeti kože.......................................................................................6 Metoda eksperimenta.4 Grane psihologije... 15 Nervni sistem..........................................................9 Upitnik.......................................................................................................................................................................16 Prenošenje nervnih impulsa.......................................................................26 Spoznajni procesi............................................................................................................................5 Metode i tehnike u psihologiji..............................................................36 4..................................................................................................................................................................................8 Tehnike istraživanja u psihologiji.....................................................................................................................................................................................................................................................34 Karakteristike pažnje................................................"..............................................................................................................................................................................................................................29 Osjet vida............................................................................................................................................................................................................3 Predmet izučavanja psihologije...............................................................................................................................................8 Metoda samoopažanj a.................................................................................11 Sociometrijska tehnika.......................................................38 Pamćenje kao sposobnost...............32 Iluzije i halucinacije.............................................33 Pažnja..........................................................................................................................................................................28 Osjet mirisa........................20 Moždana kora iii korteks........................................................................................24 3....................................................................................................................11 Psihološki test.....................38 Pamćenje...................................................................................................................3 Historijski razvoj psihologija.............................30 Organski osjeti..............................................................................................................................................................................29 Osjet sluha.............9 Intervju.............................................35 Predstave.......... SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI.............................................................................................................................................................................................................17 Periferni nervni sistem.......................................................................................................................26 Opažanje.31 Objektivni faktori u percepciji................ ORGANSKE OSNOVE PSHIČKOG ŽIVOTA................

........... Organske osnove emocija................. ifiBiMae................ Senzome sposobnosti......................................... ■ "........................... Teškoće mjerenja inteligencije...................... Emocije prema intenzitetu i trajanju... Proste emocija.... pamćenja................................................. intelektualne sposobnosti ... Vrste emocija.......................................................................................................................... enje i govor.... Učenje na osnovu pokušaja i po Učenje uviđanjem.. Vrijednost testova inteligencije.......: kao psihički proces.... Utjecaj naslijeđa i sredine na razvoj Vrste testova inteligencije................... SPOSOBNOSTI........................................................ Vrste mišljenja........ Psihosomatska oboljenja.................................... Verbalno učenje................... Emocionalne ekspresije (vanjske manifestacije emocija) Značaj emocija u životu čovjeka ........................................j2......................... šljenje kao misaoni proces................................................. £................................................................ Organski i fizološki osnovi emocija................._:er...... Mehaničko učenje igreš ................................ Osnovne operacije misaonog procesa Suština procesa mišljenja. inteligencije 39 3 9 4 0 4 1 4 2 4 2 4 4 4 4 4 5 4 6 4 7 4 8 4 9 5 0 5 1 5 1 5 3 5 3 5 4 5 6 5 7 5 9 6 0 6 2 6 3 6 4 6 4 6 4 6 5 6 7 6 7 6 9 6 9 6 9 7 1 7 2 7 3 7 3 7 4 ...................................................... Z*-w§»je........................ Emocije prema ugodi... 5................................................ Psihomotorne sposobnosti ............................. EMOCIJE......................................... Transfer učenja.............................. Praktično i teoretsko mišljenje................................................... Poremećaji mišljenja. Detektor laži. Složene emocije... Uzroci zaboravljanja..... Teorije emocija......................................................................... Motorno učenje............. Etape misaonog procesa..................................

.... Lični motivi........................................... potreba .......................................................... :.................. Frustracije................................... Hijerarhija motiva...................................................... .............................. r : ........................... Motivi nedostataka............77 77 79 fOTTVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Potrebe......................................................voja....... liva.......... 81 8 2 83 8 3 84 8 4 8 5 87 8 8 89 9 0 9 0 9 0 ............................ Funkcionalna autonomija motiva..... Homeostatski motivi..... :-'.......................... Nehomeostatski motivi...... Konflikti...................................................... Motivi raz.....................................................

............................................................................................113 Bihevioristička teorija ličnosti......................................154 Psihologija u funkciji duševnog zdravlja.130 Postupanje u sukobu (konfliktu).............................123 Vodstvo u grupi................................................................122 Utvrđivanje strukture grupe.................................................121 Vrsta grupe......................151 Psihologija u odgoju i obrazovanju............................................................................................ PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA...........................................................119 Karakteristike osobina interpersonalnog reagiranja............................................................................119 Osobine interpersonalnog ponašanja......................................................................................................................................................................................... PSIHOLOGIJA U PRAKSI................................... LIČNOST..............................................126 Kada i zbog čega sukob uloga..........................156 2..................................................................................................................................153 Psihologija u funkciji propagande.........................................115 Zrela ličnost................................................................................121 Funkcija grupe...........................................................................................................................................114 Dimenzionalna tipologija ličnosti........................................................................................................................................................155 Neki psihološki postupci u liječenju.......111 Frojdova psihodinamička teorija ličnosti........................................ ...........................................112 Fromova socijalna teorija ličnosti.......................................................................................122 Struktura grupe........................................................................................................................................................................................................................133 Razvojne faze u psihičkom razvoju čovjeka................................................................................................................................................................92 Poremećeno ponašanje..... 15........................124 Autokratsko i demokratsko vodstvo.............................................113 Rodžersova fenomenološka teorija ličnosti..................................................................................................................................................................................................................................................................................131 Rješavanje konflikta..............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................133 Metode razvojne psihologije....................................124 Karakteristike vođe.124 Ponašanje vođe................................................................................................. ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE.........................................................125 Pojedinac u grupi.............................................................92 Odbrambeni mehanizmi...............................................................................108 Jedinstvo ličnosti..135 Psihofizičke karakteristike pojedinih razvojnih razdoblja..........................................................151 Psihologija u proizvodnji........................100 Struktura ličnosti.............................................................................................................................................118 Interpersonalno ponašanje......................132 10..............129 Nenasilno rješavanje sukoba.....................................................................................................................................................................104 Karakter.................................................................................................................................127 Konformizam naspram nezavisnosti pojedinca.............................................................................................. 160 ..................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................:..........................................................................................................................................................................................128 Odgoj za demokraciju i rješavanje sukoba.................................................111 Teorije ličnosti................................................................................................................................................................................................................................................................................108 Stavovi........................................................1 Reakcije na frustracije.......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................123 Funkcija vode.......................................120 Grupno ponašanje.......................................102 Faktorska analiza ličnosti...................111 Personološka teorija ličnosti.1.............................................................96 8...........................................................................................107 Interesi.................116 9.......................................................................................................................................................................................................................................................................................136 11................................................................................................................................................127 Na kraju ovog poglavlja........................................................................102 Temperament................................ < 3< ................................................................................................................................................................

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful