I

1

1. PSIHOLOGIJA KAO NAUKA

HISTORIJSKIRAZVOJ PSIHOLOGIJE Od svog postanka covjek je iskazivao interes za spoznajom sebe i drugih. Ovaj interes je odraz Ijudske znatizelje ali i potrebe da se upoznaju oni sa kojima se zivi i radi. Kao drustveno bice covjek je oslonjen na druge i zato mora razumjeti ponasanje drugih i svoje uskladiti sa njihovim. Ako ovaj interes za spoznajom sebe i drugih shvatimo kao zacetak psihologije kao nauke, onda mozemo reci da je ona jedna od najstarijih naucnih disciplina. Filozofija je u pocetku sadrzavala sveopcu ljudsku spoznaju pa i onu iz obJasti psihologije. Od mnogih filozofa koji su se isticali u proucavanju psihoJoskih problema treba istaci Aristotela, Platona i Heraklita, Dekarta (R. Descartes), Loka (J. Locke) i Hjuma (D. Hume). Samo ime psihologija potice od grckog filozofa Aristotela koji je tumacio da je psihologija nauka o dusi (psiho - dusa i logos - nauka). Demokrit, prije Aristotela, svijet je tumacio materijalisticki (tzv. atomizam). Za njega je dusa sastavljena od atoma, ali onih finijih, pa je i ona, kako je materijaine prirode, podlozna umiranju. Platon je, medutim, smatrao da dusa nije materijalna, pa je stoga vjecna. Ova dva ucenja, potakla su Aristotela da potrazi kompromis. Dusa, za njega, ima tri razine: vitalna dusa - obuhvata vazne zivotne funkcije, ammalna dusa - opazanja, osjecanja i zudnju te razumska dusa - spoznaju i volju. Njegovo je ucenje bilo vise zasnovano na posmatranju i uocavanju zakonitosti psihickog zivota, pa je i danas relevantno ucenje o zakonu asocijacija. Psihicki procesi ucenja, prema velikom grckom misliocu, odvijaju se prema zakonu dodira, kada se dva sadrzaja dozivljavaju istovremeno ili neposredno jedan iza drugog, sjecanje na jedan obnavlja i drugi; zakonu slicnosti, kada su dva sadrzaja slicna, onda obnavljanje jednog sadrzaja olaksa obnavljanje i drugog, i zakonu kontrasta, kada se lakse pamte suprotnosti. Dekart (1596.-1650.) je prvi filozof koji psihologiju izdvaja iz filozofije i formira zasebnu filozofsku granu koju naziva mentalna filozofija. Mada je ovo bio znacajan iskorak u osamostaljenju psihologije u zasebnu naucnu disciplinu, jos dugo se zadrzalo misljenje da je psihicki zivot covjeka u domenu filozofije te nije potrebna druga nauka da to izucava. Pocetkom 16. stoljeca iz filozofije se izdvajaju egzaktne nauke astronomija, fizika, hemija i biologija. Za naucno istrazivanje koriste se egzaktne metode, prvenstveno eksperiment. Sredinom 19. stoljeca egzaktne metode se pocinju primjenjivati i u istrazivanju psihickih pojava. Fiziolog E. H. Veber, (E. H. Weber),
3

2

jedan od osnivaca psihofizike, eksperimentalno istrazuje koliki je potreban inter. -zitet drazi da bi covjek imao osjet. Ova istrazivanja dalje razvija 0- T. Fehnei (G. T. Fechner), (fizicar, filozof i eksperimentalni psiholog, koga posebno zamma odnos izmedu drazi i osjeta. On eksperimentalno utvrduje zakofl'tost koja je i danas vazeca u mjerenju osjeta i drazi i kvantifikuje njihov odnos (Weber-Fechnerov zakon). Ovi su radovi imali velikog poticaja u razvoju psihologije i njenom osamostaljivanju kao zasebne nauke. Konacno Wilhelm Wundt (1832.-1929-) u Lajpcigu 1879. godine osniva labaratorij za eksperimentalnu psihologiju i time definitivno ustanovljuje psihologiju kao empirijsku nauku. On sa svojim saradnicima istrazuje fizicke i hemijske procese u materijalnom svijetu i njihov utjecaj na covjeka. U daljem razvoju psihologije istrazuju se i slozeniji psihicki prpcesi kao sto su misljenje, pamcenje i ucenje. Fizicari, biolozi, hemicari i fiziolozi svojim egzaktnim istrazivanjima doprinijeli su razvoju psihologije kao egzaktne nauke jer se dotada o psihickom zivotu covjeka sudilo na osnovu razmisljanja i pretpostavki. U daljnjem razvoju psihologije posebno se isticu Alfred Bine (Binet) i Ivan Petrovic Pavlov. Alfred Bine u Parizu otvara labaratorij eksperimentalne psihologije i daje veliki doprinos mjerenju inteligencije. Njegova skala za mjerenje inteligencije i danas je osnovni model za brojne testove kojima se mjere mentalne sposobnosti coYJeka. Ruski istrazivac Pavlov je svojim eksperimentalnim radovima mnogo doprinio u spoznavanju fizioloskih osnova psihickog zivota. Njegov eksperiment sa formiranjem uvjetnog refleksa kod psa je razjasnio neke patoloske pojave u psihickom zivotu ljudi i zivotinja. Pocetkom 20. stoljeca psihologija se pocinje intenzivno razvijatl u SAD gdje se isticu Katel (James MckKeen Cartel), Torndajk (E. L.ThorndiKe), Vudvort (Wood-worth), Terstoun (Thurstone), Skiner (B.F.Skinner) i dr. Znaoajno je istaci da se u SAD vrse sistematska psiholoska istrazivanja koja podupire drzava i da se rezultati tih istrazivanja koriste u raznim oblastima zivota, posebnO u industriji. propagandi i vojsci. Poslije Drugog svjetskog rata psihologija sve vise izlazi iz teoretskih okvira i priblizava se zivotu, tako da nema ljudske djelatnosti gdje se ne koriste dostignuca ove egzaktne nauke. PREDMET IZUCAVANJA PSIHOLOGIJE U najsirem smislu predmet izucavanja psihologije je psihicki zivot. Pod pojmom psihicki zivot podrazumijevamo psihicke procese i psihicka ^tanja. O psihickim procesima i stanjima mozemo suditi na osnovu objektivnog, spoljnog posmatranja ponasanja ljudi i na osnovu neposrednog, vlastitog iskustva. U uzem smislu, predmet psihologije je covjek, i to istrazivanje njegova ponasanja i njego4

3

Kako se i dalje siri psiholoska spoznaja. Teorijski zadatak podrazumijeva upoznavanje i razumijevanje psihickih zakonitosti. to se psihologija svrstava u egzaktne nauke. Opca psihologija ima teoretski karakter i proucava osnove psihickog zivota. fizioloska psihologija proucava ovisnost psihickog zivota od strukture i funkcije nervnog sistema. 2. GRANE PSIHOLOGIJE Psihologija se naglo pocela razvijati potkraj 19.. "na njih djelovala i mijenjala ih". Bujas definira psihologiju kao nauku o subjektivnim dozivljajima. kako se odvijaju psihicki procesi. Psihologija. str. Dakle. Fizioloska psihologija izucava organske osnove psihickog zivota. socijalna okolina koja djeluje na pojedinca i tako utjece na njegove dozivljaje i ponasanje. Kako je predmet izucavanja psihologije psihicki dozivljaj koji se moze objektivno ustvrditi.vih stanja svijesti. Delay i P. S obzirom na predmet razmatranja. Zagreb. ukoliko se oni mogu manifestirati i zahvatiti na objektivan nacin. i to tumace J. R. 1995. Psihologija nastoji otkriti i formulirati zakone tih fenomena. proces diferencijacije psihologije na uza naucna podrucja je i dalje prisutan. osjecanja i dozivljaja. culnih organa i organizma u cjelini. psihologija ucenja i si. i "zasto?". psihologija motivacije. Za utvrdivanje predmeta izucavanja psihologije bitni su sljedeci faktori: fizicka okolina koja djeluje na organizam izazivajuci razne subjektivne dozivljaje. 5 4 . Pichot (Maria Furst. kao npr. psihologija ima za predmet svog izucavanja nesto sto nije materijalno a sto se da objektivno ustvrditi. stoljeca tako da je ubrzo trebalo razdvojiti psiholoske spoznaje koje imaju zajednicka obiljezja i postupke u istrazivanju. odrediti psihicke pojave. Koristeci se spoznajama biologije. mijenja je i prema njoj modifikuje svoje ponasanje. potom objasniti njihovo nastajanje da bi. i na kraju aktivnost same individue koja na odredeni nacin utjece na okolinu. ZADACI PSIHOLOGIJE Osnovni je zadatak psihologije proucavanje zakonitosti psihickog zivota covjeka. medicine i drugih nauka. mozemo razlikovati teorijske i primijenjene psiholoske grane. endokrinih zlijezda.3). "kako?". Prakticni zadatak psihologije podrazumijeva primjenu teorijskih psiholoskih spoznaja u razlicitim ljudskim djelatnostima. Ovaj osnovni zadatak mozemo razmatrati sa teorijskog i prakticnog stanovista. Teorijske psiholoske grane: 1. Skolska knjiga. U torn smislu ovaj zadatak treba dati odgovore na tri pitanja: "sta?". ako ustreba. ukazati na uzroke psihickih pojava. Sve je prisutnija teznja da se opca psihologija dalje diferencira na zasebne discipline koje ce izucavati pojedine psihicke procese ili stanja.

reagovanje organizma ili pojedinih organa i receptora na podražaj. One se ujednačavaju u općim i posebnim karakteristikama. prednaučne ili literarne faze koja je nesumnjivo doprinijela razvoju psihologije. laboratorijski. a pojava koja se mijenja pod djejstvom promjenjenih uvjeta zove se zavisna varijabla. 1. zovu se nezavisna varijabla. Introspektivni eksperiment: vrši se istraživanje i utvrđuju rezultati na temelju iskaza pojedinaca. Također eksperiment omogućuje kontrolu djelovanja nezavisnih varijabli koja se u prirodnim uvjetima ne bi mogla lako uočiti i pratiti. Zadatak: 1. u eksperimentalnom se istraživanju formiraju dvije grupe. Jedna grupa se stavlja u eksperimentalnu situaciju i sistematski se prati djelovanje nezavisnih varijabli . faza izražaja . to razlikujemo tri faze njegove realizacije.eksperimentalna grupa. hemijske. dakle. Prednost eksperimentalne metode je upravo namjerno izazivanje pojave a ne čekanje da se ona pojavi. prirodni). 2. bez djelovanja nezavisnih varijabli . Manipulacija raznim nezavisnim varijablama omogućuje egzaktno utvrđivanje koliko one djeluju na zavisnu varijablu. dok druga grupa radi u uobičajenim uvjetima. ali je tek uvođenjem eksperimenta u psihološko istraživanje ustoličilo psihologiju kao egzaktnu nauku. uočljive manifestacije psihičkih pojava. Kako se u psihologiji eksperiment uglavnom izvodi. U psihologiji postoje dvije vrste eksperimenata.kontrolna grupa.na čovjeku. Obrazloži kako bi eksperimentalno istražio djelovanje prijekora na školsko učenje! 7 5 . ova metoda ima i izvjesnih nedostataka.METODA EKSPERIMENTA Eksperimentalna faza u psihologiji nastala je pred kraj ovog vijeka. Na ovaj se način isključuje subjektivizam u interpretaciji rezultata. Za provjeru stvarnog učinka pojedinih eksperimentalnih varijabli i kontrolu ometajućih uvjeta (neutralni.ispitanik registruje doživljaj u svojoj svijesti i oblikuje ga. Njoj je prethodio dug period tzv. Pored toga. onima koje mogu imati utjecaja na zavisnu varijablu. faza podražaja . Osnovna odlika eksperimenta je mogućnost umjetnog izazivanja neke pojave i uvjeta pod kojima se ona razvija. ali se u psihologiji ne može uvijek primijeniti. tj.ispitanik reagira bilo pokretom bilo riječima na draž. 3. odnosno pruža se mogućnost mjerenja učinka pojedinih varijabli. Objektivni eksperiment: prate se objektivne. prije svega zato što se eksperiment ne može uvijek primijeniti i Što se ljudi ne ponašaju isto u prirodnoj i eksperimentalnoj situaciji. fiziološke i psihološke prirode.draži fizičke. Komparacijom rezultata u završnom ispitivanju utvrđuje se učinak nezavisne varijable na pojavu koja se mjeri. Eksperimentalna metoda je najpouzdaniji naučni postupak za utvrđivanje uzročnih veza među pojavama. faza doživljaja . Uvjeti kojima se namjerno manipulira u eksperimentu.

8 6 . u metodi opažanja se ne manipulira nezavisnim varijablama. kontrolirano je sistematičnije i ima jasnije određen cilj i plan promatranja. ona može dati pouzdane rezultate ako se obavlja na reprezentativnom uzorku na sistematičan i organizovan način. Jedno vrijeme se smatralo da je to jedina metoda kojom se može istraživati psihički život čovjeka. Konačno. U odnosu na slobodno promatranje. Psiholozi eksperimentalisti. planu i načinu registriranja. Ovom metodom se ne mogu zahvatiti intenzivna psihička stanja. nego se opažaju pojave koje se spontano javljaju. Za razliku od eksperimenta. opservacija i neeksperimentalno istraživanje. Čovjek može suditi o doživljavanju i psihičkom životu drugih ljudi na osnovu njihovih iskaza i našeg promatranja njihovog ponašanja. ali ona ima i izvjesnih nedostataka. Samoopažanje se zasniva na opažanju vlastitog psihičkog života. Wunt je tvrdio da čovjek ne može istovremeno nešto doživljavati i promatrati. Kod ovog opažanja ispitivač i ispitivani je jedno lice i jedino se na takav način može zahvatiti stvarno unutrašnje doživljavanje. Slabost ove metode je i to što stvarno usmjeravanje svijesti na neki psihički proces smanjuje njegov intenzitet.METODA OPAŽANJA U nauci se za ovu najrašireniju metodu koriste i nazivi promatranje. u prvom redu Wunt. i otuda je teško ustvrditi vjerodostojnost i objektivnost introspektivnog izvještavanja. Kada promatramo neke pojave a ne znamo kakav učinak one mogu imati na ponašanje ljudi. posebno ona koja kratko traju. Mnogi psihički procesi i stanja su toliko složeni da ih je teško jezički opisati. ali direktno promatranje psihičkih procesa i stanja možemo shvatiti samo na temelju vlastitog samopromatranja. METODA SAMOOPAŽANJA Metoda samoopažanja ili introspekcije je svojstvena samo psihologiji. Također njome se ne mogu promatrati složeni dubinski procesi i stanja ličnosti. Psihološka opservacija. Naučno promatranje se razlikuje od svakodnevnog po jasno definisanom cilju. psihički život. Mada se metodom opažanja direktno ne zahvata subjektivni. najveća slabost ove metode je što se njeni rezultati ne mogu podvrći objektivnoj verifikaciji drugih istraživača. Introspekcija je jedinstvena naučna metoda i zahvaljujući njoj Čovjek može da shvati sve bogatstvo psihičkog života. On je to slikovito objašnjavao: jedna ruka može hvatati drugu ruku. Kod kontroliranog promatranja se unaprijed postavlja hipoteza o mogućim uzrocima koji djeluju na promatranu pojavu. a ne može u isto vrijeme uhvatiti i samu sebe. kritikovah su ovu metodu kao nepouzdanu. odnosno opažanje može biti slobodno i kontrolirano. koristimo se slobodnim promatranjem.

odledivanje) ispitivac postavlja pitanja kojima uspostavlja kontakt. Tako se preporucuje da ispitivac ne zauzima stav isljednika niti pak previse familijaran stav. njene rezultate treba provjeravati i dopunjavati drugim objektivnijim metodama. Pitanja koja postavlja ispitivac trebalo bi da budu kratka i jasno formulirana. skala procjene. gdje je sago9 7 . Frojd (Sigmund Freud. Obicno se razgovor dijeli na dvije etape. INTERVJU Rijec intervju potice od engleske rijeci "interview" sto znaci sastanak. intervju. pitati nekoga za misljenje. Dvosmislena. U prvoj etapi (tzv. Razlikuje se od razgovora koji vodimo u svakodnevnom zivolu po svojoj organizaciji i siruktwri. odnosno razgovora mora prethoditi temeljita priprema koja podrazumijeva tacno defmisanje predmeta razgovora. 1856-1939) je radi psihoanalize. neiasnaijaitanja na koja se unaprijed zna odgovor nije dobro postavljati. • TEHNIKE ISTRAZIVANJA U PSIHOLOGIJI Navedene psiholoske metode koriste razlicite tehnike za prikupljanje i obradu podataka. mora znati postavljati pitanja u pravi cas i tako odrediti tempo i pravac razgovora.Bez obzira na navedene nedostatke introspekcije. razvio narocitu vrstu razgovora. anketa. Svakom psiholoskom intervjuu. upitnik. Kod standardnog intervjua pitanja su unaprijed pripremljena i svim ispitanicima se postavljaju u istoj formi. dok kod nestandardizovanog intrvjua ispitivac moze u zavisnosti od situacije formulirati pitanja. mtervju ne sluzi samo za dobijanje odredenih podataka u psiholoskom istrazivanju. Intervjui se dijele na standardizovane i nestandardizovane. plansko i objektivno istrazivanje psihickih pojava. plana razgovora i nacina (taktike) kako ce se voditi razgovor. jer o mnogim psihickim procesima i stanjima ne bismo mogli. nego se njime moze i terapeutski djelovati. usmjerenih na to da se ukaze na kvalitativne osobine proucavane pojave. razgovor. Za vodenje intervjua potrebno je veliko iskustvo. tj. Poslije se govori o predmetu istrazivanja gdje ispitivac mora imati svoju taktiku. Tehnike psiholoskog istrazivanja omogucuju sistematsko. Tokom razgovora ispitivac prati reakcije i ponasanja ispitanika koje moze registrirati u toku ili odmah po obavljenom razgovora. sociometrijski postupci i testovi.doznati ni jednom drugom. Razgovor je cesto primjenjivana tehnika za dobijanje podataka u psiholoskom istrazivanju. ova metoda je osnovna u psihologiji. Najcesce primjenjivane tehnike u psiholoskom istrazivanju su. Ova su pitanja neka vrsta zadataka. Kako ovo nije jedina metoda u psihologiji.

jednokratna ili višekratna. a odnose se na ispitivanje različitih psiholoških pojava. pa stoga ti rezultati nemaju značajnu naučnu vrijednost.pitanja moraju biti razumljiva. Jednako kao i druge tehnike. mišljenja. anketa podrazumijeva dobru pripremu. se ispituju različiti psihološki problemi. potrebno je istaći da rezultate dobivene intervjuom treba kombinovati sa drugim objektivnijim tehnikama psihološkog istraživanja. Vodi razgovor sa drugim učenikom prema prethodnoj pripremi! UPITNIK Upitnik je niz pitanja u pismenoj formi. Sačini pripremu za vođenje razgovora o nekom psihološkom problemu! 2. Sastavi upitnik sa odgovorima u formi alternativnog izbora (Odgovori sa "Da" i "Ne"). Slično je i Pijaže (Jean Piaget. 7^\Tfketa-može biti pismena ili usmena. 10 8 . gLezult&ijjiG^jcjii anketom se uglavnom ne zasnivaju na sistematskom praćenju ispitanika i ne dopuštaju nikakvo provjeravanje. dok se pitanja formuliraju na osnovu principa koji daju naučno validne rezultate. 1896-1980) razvijao "klinički razgovor" kojim je kod djece izazivao spontane predodžbe i na taj način pedagoški djelovao na njih. Odgovori mogu biti u formi slobodnih i u formi alternativnog izbora. da ispitanik može na njih odgovoriti..vornika dovodio do spoznaje i prevladavanja težnji potisnutih u svijesti. Pri sastavljanju ankete vodi se^računao sljedećem: -""""pitanja: moraju odgovarati cilju koji se istražuje. Pitanja i zadaci: 1. ispitivanje. stavovi. Uz navedene prednosti i mogućnosti intervjua.. kojim će se istražiti odnos mladih prema služenju vojnog roka! ANKETA Anjkejtaje_p_sihološka tehnika koja se koristi za prikupljanje određenih podataka. Riječ anketa dolazi od Francuske riječi "enquete" što znači istraživanje. Upitnici uglavnom služe za ispitivanje masovnih pojava i obično se statistički obrađuju. Anketom. jasna. Svaki upitnik ima jasno definiran cilj istraživanja i ključ na osnovu kojeg se može zaključiti o smjeru i veličini razvijenosti određene psihološke pojave. . javna ili anonimna. na tačno određenom uzorku. sastavljenih prema određenom sistemu. Pitanja i zadaci: 3. 2.interesovanja i si. isljeđivanje. Sastavi upitnik o stavovima muškaraca prema učešću žena u politici sa mogućnošću slobodnih odgovora.

ispitanici moraju dovoljno biti motivirani da na njih odgovore. npr. . uzajamno i jednostrano odbijanje i indifirentnost. Na grafičkoj skali od 1 do 10 procijeni objektivnost ocjenjivanja svih nastavnika koji tebi predaju! SOCIOMETRIJSKA TEHNIKA Ovom se tehnikom utvrđuju međusobni odnosi pojedinaca u grupi. Zadatak: 1.ne smiju postojati razlozi koji bi mogli utjecati na ispitanika da pogrešno i neiskreno odgovara. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava. Odnosi u grupi se mogu iskazati i pomoću sociometrijskih matrica. Ova tehnika omogućuje kvantifikaciju psiholoških mjerenja i na taj način daje psihologiji više egazaktnosti. kako ćete obraditi rezultate ankete da bi se mogli koristiti u praksi? TEHNIKA SKALIRANJA Tehnika skaliranja je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati. . Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali.pitanja ne trebaju biti sugestibilna. Ti odnosi mogu biti: uzajamno i jednostrano privlačenje. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati. popularnost. gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces. - Zadatak: 1.. Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skale procjene koja ima pet stupnjeva. Vrijednost ove tehnike je u tome što njome otkrivamo pojedince koji su najviše cijenjeni i koji su odbačeni. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. Anketirali ste učenike osmih razreda o njihovom stavu prema pušenju. odbačenost. gdje se statistički izračunavaju različiti indeksi . li 9 . Procjene se mogu označavati brojevima. . Na osnovu dobijenih rezultata možemo ustvrditi kakvi su odnosi u grupi.broj pitanja ne treba biti prevelik. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. mjerenje stavova. što se može prikazati pomoću sociograma.grupna kohezija.. Numeričke skale koje se koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. kategorijama i grafički.

"testari" znaci posvjedociti. dokazati. Sociogram Zadatak: 1. 2. Rezultati dobijeni ovakvim mjerenjem se vrednuju na standardan nacin. da bude pouzdan. provjeravanje. da je osjetljiv. Test se sastoji od jednog ili od niza zadataka kojima se utvrduju odredene osobine ispitanika. da mjeri upravo onu osobinu koju zelimo utvrditi kod ispitanika. tj. da se njime mogu utvrditi stvarne razlike izmedu ispitanika u osobini koju mjerimo. dok u engleskom jeziku rijec "test" znaci proba. 3. 1. da bude valjan. ispit. 4. Siroku primjenu u psiholoskoj praksi imaju otkako je Binet zajedno sa Simonom razradio sistem testova za utvrdivanju umnog razvoja djece. tj. tj. tj. To su sistematska ispitivanja koja kvalitativne odlike treba da kvantifikuju.SI. on mora ispunjavati sljedece mjerne karakteristike: 1. da se uzastopnim mjerenjem neke psiholoske osobine kod istih ispitanika dobijaju isti ili slicni rezultati. da rezultati zavise od sposobnosti ispitanika a ne od onoga koji procjenjuje rezultat (da razliciti ispitivaci isto ocjenjuju). da bude objektivan. 12 10 . Da bi test bio standardizovan (jednak za sve ispitanike). Sacini sociogram svog razreda i tekstualno objasni kako je razred socijalno struktuiran! PSIHOLOSKI TEST Rijec test je latinskog porijekla . medusobnom usporedbom postignuca ostalih ispitanika.

testove ličnosti i testove postignuća. rezultati testova nisu uvijek u potpunosti tačni pa se moraju dopunjavati rezultatima dobivenim drugim metodama i tehnikama. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Odakle potiče riječ psihologija? U čemu je razlika tumačenja pojma "duša" između Platona i Demokrita? Ko je i kada osnovao prvu laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju? Sta je predmet izučavanja psihologije? Koji su teorijski zadaci psihologije? Nabroj grane psihologije! Sta je to zavisna varijabla u psihološkom eksperimentu? Navedi faze u realizaciji psihološkog eksperimenta? Koje su dobre i koje loše strane introspekcije? Koje su karakteristike standardiziranog intervjua? Sta je to skala procjene? Navedi karakteristike standardiziranog testa! Da li su rezultati testova u potpunosti tačni? 13 11 . Standard i zovan i testovi omogućuju psihologiji da egzaktno ustvrđuje određene psihološke pojave.Testovi koji se primjenjuju u istraživanju određenih psiholoških pojava. moraju biti baždareni kako bi se njima mogla odrediti relativna vrijednost svakog pojedinca u odnosu na sve koji su ispitivani. Međutim. Baždarenje je složen statistički postupak kojim se bavi posebna grana psihologije . U odnosu na to koja psihološka svojstva mjere.psihometrija. testove dijelimo na: testove sposobnosti.

toplotne i svjetlosne draži. U odnosu na vrste draži koje registriraju. Podlogu psihičkog života ne Čine samo mozak i nervni sistem. Kada se pas oporavio. O promjenama u tijelu obavještavaju nas proprioreceptori smješteni u mišićima. Više o osjetnim organima i njihovom funkcioniranju izložit ćemo kad budemo obrazlagali nervni sistem. stoljeću je nizom istraživanja utvrđena veza između psihičkog života i fizioloških funkcija organizma.2. hemijske. Tako je mislilac Aristotel tumačio da mozak ima funkciju hlađenja krvi. Organske osjete primamo od interoreceptora koji se nalaze u unutrašnjosti tijela. uz nervni sistem dati i osnovne informacije o čulima. stoljeća eksperimentalna istraživanja sve dublje prodiru u odgonetanje tajni organskih osnova psihičkog života. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem i mišići. zglobovima i unutrašnjem uhu (kinestetski i statički receptori). Pojavom eksperimenta u psihologiji utvrđuje se povezanost tijela i duše. Tako je fiziolog Gole vještom operacijom odstranio psu veliki mozak. stoljeća vladalo je opće mišljenje da su tijelo i duša odvojeni. ORGANSKE OSNOVE PSIHIČKOG ŽIVOTA Organsku osnovu psihičkog života predstavlja organizam u cjelini. Osjetni organi se razlikuju i prema tome da li registriraju draži koje dolaze iz spoljneg svijeta ili iz unutrašnjosti tijela. ali su najznačajniji: čulni organi. mogao je obavljati određene pokrete. Tokom 20. dodira. 14 12 . Eksteroreceptori primaju podražaje iz spoljneg svijeta (osjeti vida. sve do kraja 18. Mnogo je vremena trebalo da ljudi shvate daje psihički život čovjeka povezan sa mozgom i nervnim sistemom. kakav je bio Kroton (Croton). Svi organi su važni za normalno psihološko funkcioniranje. bola i osjet za toplo-hladno). RECEPTORI (OSJETILA) Receptori registriraju promjene koje se zbivaju u spoljnem svijetu i u našem organizmu. osjetne organe dijelimo na one koji registriraju mehaničke. ukusa. Mada je bilo genijalnih pojedinaca koji su uviđali vezu između mozga i psihičkog života čovjeka. mišićima i žlijezdama sa unutrašnjim lučenjem koji direktnije učestvuju u psihičkom životu. U 19. sluha. nego organizam u cjelini. Stoga ćemo. koji je još u 5. stoljeću prije nove ere seciranjem ljudskog lesa ustvrdio daje mozak centar našeg duševnog života. nervni sistem. ali nije bilo ni traga psihičkog života.

dolazi do gigantizma. Desi li se to prije rođenja i u periodu ranog djetinjstva. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem regulišu fiziološke procese u organizmu. dok pretjerano lučenje može dovesti do prijevremenog seksualnog razvoja dječaka i pojave muških karakterstika kod djevojčica i žena. Ijedna i druga anomalija dovodi i do poremećaja psihičkog života. Smještena je u bazi mozga i čine je dva režnja. dovodi do patuljastog rasta. Smanjen rad tiroidne žlijezde uzrokuje različite psihofizičke promjene. Posljedica je skupljanje i opuštanje mišića. Postoje poprečnoprugasti mišići (mišići kostura). Glatkim i srčanim mišićima ne možemo upravljati svojom voljom. glatki mišići (zidovi utrobe i krvnih sudova) i srčani mišić (posebna vrsta poprečnoprugastog mišića). Za psihički život čovjeka uglavnom je značajna funkcija endokrinih žlijezda. dok smanjeno lučenje hormona. Kortikosteroidi također utječu na regulaciju kalcija i vode u organizmu. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormone. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormon. što uzrokuje određene biohemijske procese i oslobađanje energije. posljedica je kretenizam. MIŠIĆI Mišići vrše pokrete tako da se nervnim vlaknima iz viših centara prenose nervni impulsi. Žlijezde koje luče hormone u krv zovu se endokrine. odnosno zaostatak u razvoju inteligencije i emocionalna neprilagođenost. Kora luči hormone kortikosteroide a jezgro adrenalin. dolazi do povećane opće aktivnosti (hiperaktivnost). dok egzokrine žlijezde luče sekrete u šupljine tijela. Tiroidna ili Štitna žlijezda luči hormon tiroksin koji regulira potrošnju kiseonika u organizmu i tako utječe na aktivnost organizma. Hormoni kore su značajni za emocionalno ponašanje. Smještena je u gornjem dijelu vrata. ' ŽLIJEZDE SA UNUTRAŠNJIM L UČENJEM Lučenjem hormona i sekreta u krv i unutrašnjost tijela. Poremećaj rada štitne žlijezde sa uspjehom se može liječiti u ranom djetinjstvu. Što na psihičkom nivou izaziva povećanu nervnu napetost. spomenut ćemo one najvažnije. Postoji više tih žlijezda. Mišići su nosioci funkcije pokreta organizma.EFEKTORI U efektore spadaju mišići i žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. dok žlijezde sa unutrašnjim lučenjem prvenstveno reguliraju hemijske procese u organizmu. Adrenalne ili nadbubrežne žlijezde su smještene pored bubrega. 15 13 . Hipofiza luči više hormona koji regulišu rad ostalih žlijezda. pri kraju dušnika. Smanjeno lučenje ovog hormona dovodi do slabljenja seksualnog nagona i općeg zamora.

Povećano lučenje adrenalina utječe na rad poprečnoprugastih i glatkih mišića. Ustvari na kraju teledendrita nalaze se sitni mjehurići. U zavisnosti od toga gdje sprovode nervno 16 14 . Neki neuriti imaju produžetke. Ćelijska opna obavija pihtijastu masu . Snop produžetaka gangliona čini nerv ili živac. medijatori) koji služe kao posrednici u prenošenju impulsa sa jednog neurona na drugi. Nervni sistem je građen od nervnih ćelija ili neurona. Reguliše i usklađuje rad cijelog organizma. Iz nervne ćelije izdvajaju se ogranci ili produžeci koji mogu biti kraći i duži. a PNS svi živci koji izlaze iz mozga i kičmene moždine. U jedru nervne ćelije nalaze se hromozomi koji su nosioci nasljednih osobina. Duži produžetak se zove neurit ili akson koji može imati dužinu preko jednog metra. U okviru moždano-moždinskog su centralni nervni sistem (CNS) i periferni nervni sistem (PNS).plazmu u kojoj se nalaze tanke niti . koja se zove sinapsa.teledendrita koji se spajaju sa sljedećom nervnom ćelijom. dok unutrašnja ili mijelinska opna služi za fiziološku izolaciju. Ti hormoni su značajni za reprodukciju i pojavu sekundarnih spolnih krakteristika. omogućuje vezu organizma sa spoljnim svijetom i predstavlja fiziološku osnovu psihičkog života. Neurit se završava razgranatom mrežom nervnih vlakana . dok dendriti prihvataju nervne impulse s druge nervne ćelije i upućuju ih ka tijelu ćelije. Neurit je obavijen sa dvije opne. Više nervnih ćelija se grupiše u čvorište koje se zove ganglion. Hormoni spolnih žlijezda utječu na psihički život Čovjeka. NERVNI SISTEM Nervni sistem je najrazgranatiji sistem organa u Čovjekovom organizmu. Gonade ili spolne žlijezde intenzivnije luče hormone u doba puberteta. posebno u periodu puberteta i prelaznom periodu (pubertetske i klimakterične krize). Nervna ćelija može biti različitog oblika a sastoji se od neurona. Između dva neurona postoji mikro distanca (međuprostor). jedra i produžetaka. a na psihičkom planu izaziva promjene u emocionalnom reagiranju. U njima su smješteni neurotransimiteri (posrednici. Obično se dijeli na moždano-moždinski (cerebrospinalni) i autonomni (vegetativni) dio. Osnovna razlika između dendrita i teledendrita je funkcionalne prirode: teledendriti provode nervne impulse na drugu ćeliju. senzorni nervi dobijaju ovu omotnicu već u embrionalnom razvoju a neki efektori u drugoj godini života. kolaterale kojima se nervna ćelija povezuje sa drugim nervnim ćelijama. što uvjetuje povećanje šećera u krvi. Kraći produžeci se zovu dendriti i preko njih se prenose nervni impulsi u nervnu ćeliju. Naprimjer. povećanje pritiska i ubrzanog rada srca.neurofibrili koji prenose nervno uzbuđenje kroz ćeliju. vanjska ili Svanova opna (neurolema) služi za mehaničku zaštitu neurita. CNS čine mozak i kičmena moždina. Mijelinska opna se javlja u različito vrijeme razvoja kod različitih organa.

Nervno uzbuđenje ili nadraženost je složen biohemijski proces koji se odvija u nervnoj ćeliji i uvijek ima jednosmjeran pravac. i senzorne ili aferentne. Nervna ćelija ona je neka vrsta "skretnice" i "filtera" za nervne inpulse. Neurotransimiteri se zbog razlika u električnom potencijalu vežu za postsinaptičku membranu i tako prenose nervne impulse. PRENOŠENJE NERVNIH IMPULSA Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa (nadražaja). koji prenose nervne impulse iz centra ka periferiji. Nervni nadražaj se prenosi preko sinapse na sljedeću nervnu ćeliju. Na taj način Slika 2. Živčani impulsi se šire brzinom od 1 do 100 metara u sekundi što zavisi od debljine nervnog vlakna. razlikujemo motorne ili eferentne nerve. koji prenose nervne impulse od periferije organizma ka centru. Ovo sve traje jako kratko (približno 0. 17 15 . pojačavati (eks-citacija) i Grana neurona. Sinaptički međuprostor je ograničen membranom na teledendritima presinaptička Receptor —$ membrana i membranom koja se nalazi poslije sinapse na denDendriti -y dritima susjednog neurona -postsinaptička membrana. U sinapsi se odvijaju složeni hemijsko-električni procesi.5 milisekunde). Nervni podražaj se prenosi tako što se mjehurići na završnom dijelu teledendrita raspuknu u sinaptički međuprostor i neurotransimiteri dolaze u dodir sa postsinaptičkom membranom dendrita.uzbuđenje. Razlikujemo neuro-neuro sinapse (između dva neurona) i neuro-muskularne (između živčane i mišićne ćelije). Sinapsa nervne impulse može propuštati. deblja nervna vlakna . Kao što smo istakli.brži impulsi. neuroni nisu neposredno vezani jer se između njih nalazi jedan prostor koji se zove sinapsa. prijem draži i prenošenje nadražaja smanjivati (inhibirati).

18 . Njega Čine svi nervi koji izlaze iz kičmene moždine (moždinski ili spinalni) i svi nervi koji izlaze iz mozga (moždani ili cerebralni). Razlikujemo senzitivna nervna vlakna. Nervno-mišićna sinapsa PERIFERNI NERVNISITEM Periferni nervni sistem (PNS) služi kao spona između centralnog nervnog sistema i periferije tijela. na vama je da uradite shemu prijema svjetlosne draži u oku. U bilogiji ste učili čulo vida . Zadatak: 1. koji inerviraju glavu.oko. stvaranje nadražaja u vidnim čulnim ćelijama i njegovo prenošenje vidnim nervom do centra za vid i mozgu. koja prenose nervne impulse od osjetnih organa do mozga. čulne organe koji su smješteni u glavi kao i nervi koji upravljaju radom srca. pluća i stomaka. te doživljavanje slike promatranih objekata ili pojave u mozgu. kojima centralni nervni sistem reaguje na draži.Slika 3. Periferni nervi su u parovima (po jedan senzorni ijedan motorni) i ima ih 31 koji se izdvajaju iz kičmene moždine i inerviraju trup i ekstremitete i 12 pari moždanih nerava. i motorna nervna vlakna.

Shema refleksnog luka 1. Ova siva supstanca je u obliku leptira ili slova H. u svakom kičmenom pršeljenu izlazi po jedan par leđnih i trbušnih nervnih korijena. Zahvaljujući upravo svojstvu senzornih nerava. 4. Slika 4. centar refleksnog luka. U kičmenoj moždini su smješteni mehanizmi refleksnog djelovanja. Kroz posebne otvore. spiralna ganglija. žlijezda). koji se spajaju u mješoviti moždinski spiralni nerv. čulna ćelija. Vanjski dio čini bijela supstanca sačinjena od vlakana sa mijelinskom ovojnicom.kičmena moždina 19 . trbušni su motorni. motorni neuron. 5.CENTRALNI NERVNI SISTEM Funkcija svijesti je sveukupnost doživljaja vanjskog svijeta. efektor (mišić. 3. trbušnih rogova i leđnih rogova.Siva supstanca obavlja funkcije nižih nervnih centara. sinapse neposredne i sa umetnutim neuronom. km. vlakno. Bijela supstanca održava vezu između viših i nižih nervnih centara u aferentnom i referentnom smjeru. Te složenije psihičke aktivnosti mogu izvršiti mozak i kičmena moždina. Unutrašnji dio kičmene moždine je sive boje i sastoji se od tijela nervnih ćelija. koji zajedno čine centralni nervni sistem. KIČMENA MOŽDINA Kičmenu moždinu sačinjava skup nerava koji se nalazi u kičmenom stubu. 2. sam periferni sitsem ne bi mogao proraditi podražaje vanjskog svijeta i adekvatno na njih odgovoriti. a dok mu motorni nervi omogućuju da reagira na te podražaje. senzitovno n. čovjek može primati vanjske podražaje. Sastoji se od centralnog dijela. Leđni korijeni se označavaju kao osjećajni. . 6. 7. Pa ipak.

Ona je centar mnogih somatskih (tjelesnih) i autonomnih (nezavisnih) refleksa. Kičmena moždina je transverzala kroz koju prolaze senzorni nervi kojima se prenose nervni impulsi od osjetnih organa ka mozgu, kao i motorni nervi koji iz mozga prenose impulse do određenih mišića. Dakle, funkcija kičmene moždine je da sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i da regulira neke reflekse. MOZAK '

V

Mozak je najsloženiji i najznačajniji dio nervnog sistema. Njegov najveći dio je veliki mozak (cerebrum), sjedište percepcije i svjesnog ponašanja. Veliki mozak ima dvije polovine ili hemisfere koje su prekrivene tankim slojem - moždanom korom. Ona je nosilac svih elemenata svjesnosti. Kora velikog mozga je sive boje i sastavljena je od tijela nervnih ćelija, dok je unutrašnjost bijele boje i sastavljena je od završetaka, motornih i osjećajnih nervnih vlakana. "Čovjekov mozak, koji svojom težinom od oko 1,25 - 1,5 kg sačinjava samo 2 posto tjelesne težine, najkompliciraniji je biološki organ što gaje priroda ikad stvorila. Oko 10-15 milijardi stanica (zajedno sa 100 milijardi stanica za izmjenu tvari i potpornih stanica) sa svojih 10-50 hiljada veza po svakoj stanici predstavljaju tako razgranat i kompleksan sistem, da bijedna malo tačnija shema tog sistema - ako bi se uopće mogla nacrtati - zauzimala površinu od više kvadratnih kilometara, pa makar pojedine živčane stanice ne bi bile nacrtane veće od glave pribadače. Pri tom bi ta shema bila još uvijek nekoliko puta kompliciranija od cjelokupne telefonske i teleprinterske mreže cijelog svijeta. " (Huecker, R. Kakuska, J. Nagornv, Psihologija u službi čovjeka, str. 38.) Glavni dijelovi mozga su : 1. 2. 3. 4. 5. Veliki mozak ili telencefalon; Među mozak ili diencefalon; Srednji mozak ili mezencefalon; Zadnji mozak ili metencefalon i Produžena moždina ili mielencefalon.

1. Veliki mozak ili prednji mozak je podijeljen uzdužnom brazdom na dvije hemisfere koje su spojene poveskom nervnog tkiva (corpus callosum). Mozak je jako izbrazdan što uvećava njegovu površinu. Površina velikog mozga iznosi oko 2000 kvadratnih centimetara, i to je oko 80 % cjelokupne težine moždane mase. Moždana kora obje hemisfere se dijeli na četiri režnja ili lobusa: potiljačni ili okcipitalni sa centrima za vid; sljepoočni ili temporalni za zvuk i govor; tjemeni ili parijetalni za kretanja, dodir i prepoznavanje te čeoni ili frontalni za mišljenje i planiranje. 20

Milbički sistem, najstariji dio unutrašnjosti mozga: to je upravljački centar čuvstvenog života.

Kora velikog mozga, najmlađi dio u razvoju mozga; to je centar svih svjesnih psihičkih funkcija.

Talamus i hipotalamus (koji se na slici ne vide) su centri motivacionih procesa (nagonskih stanja i raspoloženja).

Oči su izvrnuti dio mozga: mrežnica i vidni živci sastoje se od živčanih vlakana. Moždano deblo zajedno s talamusom (tamnosivo) i malim mozgom (svjetlosivo) najstariji je dio mozga: odvde se reguliraju sve osnovne životne funkcije.

Mali mozak je upravljački centar svih tjelesnih pdkreta (tjelesne motorike).

Hipofiza je najvažniji kontrolni centar cijele hormonalne tjelesne ekonomije. Leđna moždina je dijelom provodnik od mozga i do mozga, a dijelom upravljački centar (za jednostavne reflekse) i dijelom živčani centar (parasimpatikus).

SI. 5. Mozak, neki dijelovi i njihove funkcije 21

2. Međumozak je ispred srednjeg mozga i pokriven je dijelovima velikog mozga. Sastoji se od talamusa (vidnih brežuljaka ili kvržica), hipotalamusa (dna) i epifize. Talamus je centar osjećajnih (senzornih) informacija i njihovog prosljeđivanja kori velikog mozga. Tu su i centri za koordinaciju pokreta. Hipotalamus je centar vegetativnih funkcija (disanje, rad srca i dr.). Utiče i na rad hipofize. Epifiza luči hormone i utiče na prilagođavanje spoljnim uvjetima. 3. Srednji mozak se sastoji od tzv. crvenog tijela i četverogubih kvržica. To je najmanji dio mozga. U njemu se nalaze centri regulacije složenih automatskih pokreta i onih koji prate voljne pokrete tijela. 4. Mali mozak ima najveću važnost za motoriku jer koordinira voljne pokrete. Smješten je u zadnjem dijelu i sastoji se iz tri dijela: lijeva i desna hemisfera i srednji dio ili vermis. U unutrašnjosti malog mozga je bijela supstanca, odnosno nervni završeci, u obliku razgranatog drveta, pa je zato zovu i "drvo života". U sastav malog mozga ulazi i tzv. Varolijev most. To je jedno ispupčenje koje se nalazi na centralnoj strani zadnjeg mosta, gdje su smješteni važni centri, za sluh, ravnotežu, osjetljivost kože lica te i centri za inervaciju muskulature lica, očiju i pljuvačnih žlijezda. 5. Produžena moždina se nastavlja na mozak i sliči kičmenoj moždini, s tim što siva masa nije homogena, nego se u njoj nalaze mala ostrvca bijele mase, odnosno nervni završeci. Ovi nervni završeci predstavljaju važne centre za reguliranje rada srca, pluća, jezika, crijeva i grkljana. Tu su i centri za kihanje, kašljanje, žvakanje, gutanje, plakanje (beba). Ovaj dio mozga učestvuje i u regulaciji održavanja ravnoteže tijela. ,

MOŽDANA KORA ILI KORTEKS Moždana kora je najrazvijeniji dio mozga i nosilac svih psihičkih procesa. Građena je od nervnih ćelija različitog oblika. Najveći dio nervnih ćelija mozga je smješten u kori tako da njena površina iznosi oko 220 hiljada kvadratnih milimetara. Prema obliku nervnih ćelija mozak je podijeljen na 52 polja, tzv. Brodmanova polja. Iako je veoma tanka (kao list hartije), moždana kora ima šest slojeva. Moždane brazde i vijuge dijele korteks na: čeoni, sljepoočni, tjemeni i potiljačni dio. Moždana kontrola funkcija odvija se u strogo određenim oblastima kore velikog mozga. Sve te oblasti su međusobno povezane, a pomoću nervnih puteva povezani su i sa određenim centrima u bijeloj masi i u nižim centrima mozga i kičmene moždine. Na taj način moždana kora je u vezi sa svim dijelovima tijela. Posebne skupine funkcionalno povezanih ćelija označavaju se nervnim centrima, a prema položaju i funkciji u nervenim sistemima nazivaju se senzorni, motorni i asocijativni. 1. Senzorni centri su zone moždane kore gdje se završavaju senzorna vlakna koja prenose nervne impulse sa periferije tijela. U senzornom centru impulsi
22

Brokov centar. centar za sluh u sljepoočnom dijelu (girus transverzus). Tako je poznato da se centar za vid nalazi u potiljacnom režnju mozga us angularis). ispred središnje vijuge. Asocijativni centri nisu tako jasno prostorno locirani pa ne možemo sa sigurnoš ću ustvrditi centre složenih psihičkih funkcija kakve su mišljenje. tj. mada je ruski naučnik A. Blok složenih psihičkih procesa je smješten u čeonim dijelovima korteksa. Motorni centri upravljaju radom mišića i žlijezda sa unutrašnjim luče njem. Najvažnije asocijativne zone su u čeonom dijelu mozga i osnovna su fiziološka podloga svijesti. U mozgu su jasno definisani samo centri za jednostavne senzorne i mo torne funkcije. 3. Ovaj blok programira. tumače i određuju reakcije. R. dok povrede pojedinih asocijativnih zona ne moraju dovesti do prestanka 23 .se analiziraju. dok u složenim psihičkim procesima mozak funkcionira kao cjelina. centar za govor u do njoj čeonoj vijuzi. pamćenje i učenje. centar za kožni osjet je smješten u oblasti postcentralne vijuge itd. što pretpostavlja da su u čeonom režnju locirani centri koji upravljaju svjesnim funkcijama. gdje su locirani centri za osjete. Prednje asocijativno polje zauzima 29% površine jedne hemisfere i smješteno je u dijelu frontalnog režnja.) Mozak uglavnom integra tivno funkcionira. prekid nervnih veza između čeonog režnja i emocionalnih centara u hipotalamusu i limbičkom sistemu radi smanjenja agresivnosti. Desna hemisfera mozga upravlja pokretima e strane tijela dok lijeva hemisfera .desnom stranom tijela. tzv. i multimodalne neurone. i obuhvata re- tikularnu formaciju. pokazala je da u takvih osoba je smanjena svjesna kontrola i odgovornost. Funkcionalni blok regulira opći tonus organizma i budnost. iz ovih centara polaze nervna vlakna koja prenose nervno uzbuđe nje iz mozga u pojedine dijelove tijela. Neka istraživanja su pokazala da sama kora mozga nije dovoljna za obavljanje složenih psihičkih funkcija. Asocijativni centri obavljaju funkciju organizacije i smislenost poveziva nja svih psihičkih procesa u mozgu. Senzorno-motorni blok zahvata vanjske dijelove moždane kore. regulira i kontrolira psihičke aktivnosti. Dakle. Svaki osjetni receptor ima zaseban :ar. 2. 3. (Prefrontalna lobotomija. moždano deblo. subkortikalne jezgre i medijalne dijelove moždane kore. Povrede senzornih i motornih centara dovode do ispada odgovarajućih funk-. Luria spominje: 1. U blizini ovog bloka je motorna zona moždane kore kojom se također odavde upravlja. 2. kojima mozak odgovara na nervne draži. Centar koji upravlja pokretima glave i ruku je smješten u zadnjem dijelu srednje frontalne vijuge. Luria u svojim istraživanjima otkrio tri funkcionalna bloka koji u jednostavnim psihičkim procesima djeluju samostal no. centar za miris je u oblasti vijuge parahipokampi.:ja.

Vegetativni nervni sistem dijelimo na simpatički i parasimptički. Simpatički nervni sistem ubrzava rad pojedinih organa Oko PljuvaČne žlijezde Žlijezde znojnice Krvni sudovi Srce Pluća Jetra Želudac Nadbubrežne žlijezde Bubrezi Tanko crijevo Debelo crijevo Mokraćni mjehur SI. prvenstveno u hipotalamusu. Somatski ili animalni upravlja poprečnoprugastim mišićima i njime čovjek svjesno upravlja. drugi ju smanjuje. Prouči funkciju talamusa i hipotalamusa u psihičkom životu čovjeka! / VEGETATIVNI NERVNI SISTEM Nervni sistem se obično dijeli na somatski (tjelesni) i vegetativni (autonomni). Ovaj sistem se sastoji od grupa nervnih ćelija (ganglija ) koje su smještene duž kičmene moždine i odgovarajućih centara u mozgu. Njihovo je funkcioniranje suprotno. Vegetativni nervni sistem djeluje autonomno i regulira rad unutrašnjih organa i žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. dok jedan povećava aktivnost nekih organa. Zadatak: 1. 6. jer tu funkciju preuzimaju neki drugi dijelovi moždane kore.odgovarajućih psihičkih funkcija. Shematski prikaz vegetativnog nervog sistema .

povećava lučenje adrenalina). pluća. povećava krvni pritisak. 24 . pljuvačnih žlijezda. Parasimpatički nervni sistem usporava rad žlijezda i unutrašnjih organa te tako utječe na uspostavljanje ravnoteže u orgnizmu.( s r c a . Ove promjene su posebno izražene u emocionalnom uzbuđenju i imaju funkciju povećana opće mobilnosti organizma.

Hipofiza regulira rad ostalih žlijezda. Neurofibril je hormon gonade. Stečeni refleks je trajna veza između draži i reakcije. Prefrontalna lobotomija je prekid veza između čeonog režnja i hipotalamusa i limbičkog sistema. Vegetativni nervni sistem se sastoji od simpatičkog dijela kojim čovjek može upravljati i parasimpatičkog koji je autonoman.PROVJERITE SVOJE ZNANJE Mozak predstavlja osnovu psihičkog života čovjeka. U mozgu su jasno definisani centri za pojedine psihičke funkcije. Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa. Kičmena moždina sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i regulira neke reflekse. očiju i pljuvačnih žlijezda. Srednji se mozak sastoji od tzv. Proprioreceptori nas izvještavaju o promjenama u našem tijelu. Aferentni nervi prenose impulse od periferije ka centru. Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Da Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne 25 . Reverzibilni krug je način nastajanja olfaktivnog osjeta. Smanjen rad štitne žlijezde može dovesti do kretenizma. crvenog tijela i četverogubih kvržica koje inerviraju muskulaturu lica.

OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI Čovjek funkcionira kao jedinstveno psihičko biće. moramo pristupiti pojedinačnom razmatranju psihičkih procesa i stanja. ^ OSJET Mnogobrojne draži djeluju na naša čula i mi ih ne zapažamo izolovano. Najčešća klasifikacija psihičkih procesa je ova: • spoznajni ili intelektualni. osjeća i poduzima akciju. čulni organi imaju svojstvo da primaju podražaj (draž) određene vrste energije iz vanjskog svijeta i unutrašnjosti organizma te da ga prerade u određeni osjet. Objektivni svijet djeluje na naše osjetne organe svojim fizičko-hemijskim procesima i zato opažanje uglavnom zavisi od karakteristika tih podražaja. Međutim. tokom opažanja čovjek vrši selekciju draži. emocija i stavova. Naime. jer se oni i ne dešavaju izolovano. koristi ranija iskustva i daje im određeni smisao. pa stoga kažemo daje odražavanje objektivne stvarnosti u našoj svijesti subjektivni doživljaj. Teško je posmatrati izolovano pojedine psihičke procese i stanja. Naime. Osjet je doživljaj koji nastaje pod uticajem podražaja (draži) određene vrste i intenziteta na osjetne organe. Npr. SPOZNAJNI PROCESI Ovim procesima spoznajemo objektivnu stvarnost. Opažanje je složen psihički proces u kojem ne učestvuju samo osjetni organi. Spoznaja se temelji na analiziranju primljenih informacija iz vanjskog svijeta i njihovom prevođenje u različite pojmove i operiranje njima. posebno njen oblik i veličinu. opažanje zavisi i od našeg trenutnog stanja. nego je zapažamo kao jednu cjelinu. Pošto je teško izučavati psihički život u njegovoj stvarnoj cjelovitosti. onu koja nas okružuje. Reagovanje na ove draži preko osjetnih organa predstavlja osnovu opažanja. Spoznaja cjelovitog 26 . mi ne zapažamo posebno crvenu boju. OPAŽANJE Opažanje je proces u kojem čulnim organima spoznajemo svijet koji nas okružuje. • osjećajni ili emocionalni i • voljni ili konativni procesi. čovjek posmatra neki predmet i istovremeno razmišlja. Tako kada gledamo jabuku na stolu. odnosno od naših motiva. Prva karika u spoznajnom procesu je opažanje.f[ 3.

dalekovidnost i astigmatizam nastaju zbog deformacije u očnom sočivu. "tumači" i "vidi" kao detalje slike u vidnom polju. Postoji mnogo kvaliteta mirisa i teško ih je klasificirati. pri čemu nastaje nadražaj u vidu bioelektrič-ne struje. a desna na isti način vidi lijevu stranu vidnog polja. vid nastaje stimulacijom nervnih ćelija mrežnjače. Daltonizam je forma djelimičnog sljepila za boje gdje se crvena boja vidi kao zelena. Pod djejstvom svjetlosti vidni pigmenti koji se nalaze u mrežnjači (rodopsin i tri varijante jodopsina) razlazu se. Prema tome.OSJET MIRISA Osjetni receptori za miris (olfaktivni) smješteni su u gornjem dijelu sluzokože nosa. Prema njemu. Vidni osjet je najvažniji za ljudsku spoznaju jer na njega otpada oko 90% svih osjeta. smolaste. začinske. Međutim. hipotalamusom i dijelovima moždanog stabla. Nadražaji iz desne strane vidnog polja putuju ka lijevoj moždanoj hemisferi i iz lijeve ka desnoj. žuta. voćne. Svaki optički živac ima oko milion ovih aksona. Psiholog Hening spominje cvjetne. truhle i zagorjele mirise. plava) i njihove kombinacije. 29 . Kada je u pitanju sljepoća za boje. Pored sljepoće za boje česte su mahane ili anomalije osjeta vida kao što su kratkovidnost. Ona je redovno prirođena: može biti ograničena na crveno ili zeleno. Olfaktivni sistem je povezan sa limbičkim sistemom. Normalno oko raspoznaje četiri osnovne boje. dalekovidnost i dr. Kratkovidnost. Zato se kaže da oko samo gleda. Tako lijeva hemisfera prima impulse s lijeve strane oba oka i vidi desnu stranu vidnog oka. OSJET VIDA Vidni receptori su fotoreceptivne ćelije—štapići i čunići i smješteni su u mrežnjači. proširena na dvije ili tri boje ili pak potpuna. U ovom posljednjem slučaju oko razlikuje samo različite svjetlosne predmete . ali je često djelimično sljepilo za boje. ove receptorske ćelije predstavljaju istovremeno i neurone. što se dešava zbog ukrštanja vlakana očnih nerava neposredno iza očiju. "sređuje". Taj nadražaj se putem očnog nerva prenosi u odgovarajući centar u potiljacnom regionu kore velikog mozga. (crvena. koje u mozak šalju podatke o intenzitetu. Za razliku od drugih čula.. svi ostali mirisi su kombinacija ovih. što se može ispravljati naočalima.kao na bezbojnoj (crno-bijeloj) fotografiji. Oni reaguju na prisustvo isparljivih supstanci. a mozak konačno vidi i doživljava promatrane objekte i pojave. postoji sljepoća za boje. kretanje. udaljenost. Ljudsko oko raspoznaje samo usko područje elektromagnetskog spektra (vidljivi dio Sunčeve svjetlosti) valne dužine 400-760 mu. rijedak je slučaj totalnog sljepila. Njime ne opažamo samo boju nego oblik. Ove informacije mozak zatim "čita". veličinu itd. boji i drugim svojstvima primljenih svjetlosnih draži. zelena.

Treba razlikovati fizikalnu i fiziološku akustiku. tj. promjenu položaja tijela i održavanje ravnoteže. Intenzitet zvuka mjeri se u decibelima (dB). kinestetički osjet kretanja. Ustvari zvučni talasi izazivaju treperenje bubne opne. Sa uzengije. Ljudi mogu čuti tonove u intervalu frekvencije od oko 160 do 20. Čovjek je najosjetljiviji na zvučne draži između 1000 i 5000 titraja. KINESTETIČKI OSJET Kinestezija. posebno kada je riječ o govornim elementima. Impulsi nastali u tim ćelijama. od oko 0 do oko 120 dB. zavise od intenziteta (jačine) i frekvencije (učestalosti) zvučnih vibracija. što zavisi od načina titranja. Ovaj osjet doživljavamo kao informaciju o položaju i kretanju pojedinih dijelova tijela. Količina i kvalitet zvučnih informacija. U ovoj posljednjoj istražuju se problemi vezani uz organe sluha i govora. Tako se dešava da kod morske bolesti imamo osjećaj mučnine. pa se dešava da on refleksno djeluje na mišiće u unutrašnjosti tijela.glavnom funkcionalnom dijelu puža. starosti i dr. koje se prenosi na slušne koščice-čekić. posebno one u utrobi.OSJET SLUHA Osjetilo sluha je uho. Puž je spiralno uvijena cijev čija je unutrašnjost bazilarnom membranom uzdužno podijeljena na dvije šupljine ispunjene slušnom tečnošću. One su smještene u tzv. Tako se konačno doživljava kompletan osjet sluha. šum i prasak ili njihova kombinacija. Receptorske ćelije osjetila sluha imaju sposobnost da mehaničku energiju zvučnih valova pretvore u bioelektirčne impulse i upute ih odgovarajućim moždanim centrima. nego i psihoakustička analiza. Kortijevom organu unutrašnjeg uha . tj. koja se prenose kroz sredstvo (prenošenja). Ovaj osjet je tijesno povezan sa organskim osjetima. Mehanoreceptori zvučnih vibracija nalaze se u unutrašnjem uhu. rasprostiranja i osjeta zvuka bavi se akustika. a centar za sluh je u sljepoočnoj oblasti kore velikog mozga. osjeti sluha. ove vibracije preko ovalnog okna dospijevaju do puža. U fizikalnom smislu zvuk može biti ton. Receptori ovog osjetila (osjetna tjelešca) nalaze se najvećim dijelom u zglobnim čahurama. ali djelimično 30 . Istraživanjem izvora. a sa nje na osjetilne ćelije Kortijevog organa. putem slušnog nerva dolaze do sljepoočnog dijela kore velikog mozga.000 titraja u sekundi (Hz). Dospjele vibracije se prenose na bazilarnu membranu. gdje se vrši ne samo "izoštravanje zvuka". nakovanj i uzengiju. jer je podražavanje organa za ravnotežu. što zavisi od individualne osjetljivosti. Pomoću ovog osjetnog organa doživljavamo položaj tijela u prostoru. Ljudsko uho može slušati zvuk u vrlo širokom intervalu intenziteta. OSJET RAVNOTEŽE ILI STATIČKI OSJET Ove osjete dobijamo preko polukružnih kanala i otolitnog aparata koji su smješteni u unutrašnjem uhu. preko refleksnog luka podražilo mišiće za probavu.

i u tetivima i mišićima. b) princip sličnosti . Percepcija je cjelovit doživljaj objektivne realnosti na koju utječu objektivni i subjektivni faktori.zapaženu formu opažamo kao formu koja se produžuje. ali su jako važni jer nas upozoravaju ako neki unutrašnji organi ne funkcioniraju normalno. žeđi. mučnine. vidom. Oni nemaju jasno locirane organe niti se dovoljno zna o mehanizmu njihovog djelovanja. OBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Proces opažanja ima svoje zakonitosti na osnovu kojih predmete i pojave doživljavamo kao cjeline a ne kao pojedinačna svojstva tih predmeta. glatkoću i si. nego imamo cjelovit doživljaj automobila. u slučaju nekih oboljenja bitno remeti ili onemogućava tu skladnost. 31 . Pojedinačni osjeti koje smo spominjali su samo vještački izdvojeni iz cjeline predmeta i pojave koju opažamo. brzina i smjer opažanja. Ovaj cjelovit doživljaj prilikom opažanja objektivnih predmeta i pojava zovemo percepcija. c) princip simetričnosti . veličinu. Osnovne zakonitosti opažanja su: princip grupisanja draži u cjeline. Normalno funkcioniranje kinestetičkog osjetila obezbjeđuje potpunu usklađenost tjelesnih pokreta. Od ovih zakonitosti zavisi tačnost. pa imamo osjećaj gladi. itd.draži koje obrazuju neku pravilnu figuru opažamo kao cjelinu d) princip kontinuiteta . pa se određeni pokreti kontroliraju drugim osjetilima. 1. oblik. npr. zakonitost opažanja figure i osnove i zakonitosti stalnog opažaja.draži koje su slične opažamo kao zasebne cjeline (slika). Tako mi posmatrajući automobil ne zapažamo odvojenu njegovu boju. Izostanak doživljavanja kinestezije.prostorno i vremenski bliske draži opažamo kao cjelinu (slika). zvuk motora. *S PERCEPCIJA Na naše osjetilne organe djeluje veliki broj draži koje mi ne doživljavamo kao prosti skup različitih osjeta nego kao organizovane cjeline. umora. Grupisanje draži u cjeline ima sljedeće principe: a) princip blizine . ORGANSKI OSJETI Ovi osjeti registriraju promjene u unutrašnjosti tijela.

i kada se drvo kretalo prema automobilu. kada bi se sa svakom promjenom draži mijenjala i percepcija. oblika. oblika. SUBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Percepciju određuje i odnos čovjeka prema onom što opaža. Kod ove zakonitosti imamo principe: a) Stalnost Opažanja na različitim udaljenostima . 3. Stalnost opažaja je svojstvo našeg opažanja da predmete i pojave doživljavamo nepromijenjene iako se draži mijenjaju.doživljavamo isti oblik okruglog stola kad sjedimo za njim i kad ga gledamo iz nekog ugla.komad uglja vidimo isto na suncu i u sjeni. boja i svjetlosti.vidimo isto čovjeka sa 3 metra i 10 metara. imali bismo percepciju u kojoj bi bilo teško raspoznati pojedine predmete i pojave jer bi se utapali u ono što ih okružuje. onda bismo čitav svijet doživljavali kao opću zbrku. Tako vidimo plivača u riječi kao istaknutu figuru na manje izraženoj osnovi (rijeka. oni su tvrdili da se automobil kreće prema drvetu. obala i si. grupiranju i tumačanju sadržaja posmatranja. Uloga iskustva u percepciji Naše iskustvo učestvuje u selekciji. Ovakve pogrešne tvrdnje su posljedica iskustva iz kojeg znamo da se drvo ne može kretati. Kada je umjesto tačke projiciran automobil. 2.). U suprotnom. kao stalno izmjenjivanje mrlja različitih veličina. Osnova je ove zakonitosti da opažamo jasno izražen objekat na manje izraženoj pozadini. Za ljudsku spoznaju ova zakonitost je značajna stoga što osigurava lakšu orijentaciju i lakšu identifikaciju predmeta i pojava koji nas okružuju. pred posmatračima je projicirao na monitoru dvije svijetle tačke A i B. Opažanje figure i osnove (pozadine) je zakonitost opažanja koja omogućava cjelovit opažaj. Zato kažemo da na percepciju utječu iskustvo. motivacija i svojstva ličnosti koja opaža.Navedeni principi ukazuju na svojstvo čovjeka da svoje opažanje organizuje u neku pravilnu formu pa ih zovemo i principi dobre forme. da se mijenja opažaj veličine. Da nije ove zakonitosti. 1. boje i svjetlosti. Neki predmeti i pojave su za nas više važni od drugih pa ih pažljivije posmatramo i samim tim je takva percepcija cjelovitija. Krulik je izveo sljedeći eksperiment: U mračnoj prostoriji. a umjesto tačke A drvo. oni su odgovarali tačno da se tačka A kreće prema tački B. Kada se tačka A kretala prema tački B. 32 . b) Stalnost oblika . Princip stalnosti opažaja vrijedi sve dok promjene posmatranih predmeta i pojava ne budu toliko izražene. c) Stalnost Opažaja boje i svjetlosti .

prije će razaznati zvuk oboe ili klarineta u nekoj instrumentalnoj kompoziciji. Gladan čovjek će mnogo prije zapaziti prodavnicu hljeba nego sit. Svojstva ličnosti i percepcija Sposobnosti. Različito opažamo neke predmete i pojave kada smo ljuti nego kada smo veseli. predmeti koji se približavaju izgledaju veći od onih koji se udaljavaju. kako mladić vidi djevojku kad je zaljubljen u nju i kako je vidi kada se raziđu. premorenih i iscrpljenih ljudi. Jedna od najvažnijih osobina percepcije je uvjerenje u njezinu vjerodostojnost. pa je kotrljamo. Onaj koji voli atletiku ili se njome bavi. Za ljudsku spoznaju ovo je veoma bitno. U taktilnom osjetu poznata je Aristotelova iluzija: Kad dva prsta ukrstimo i između njih stavimo kuglicu. interesi. imamo percepciju kao da kotrljamo dvije kuglice. Ovo svojstvo ukazuje na mogućnost da u percepciji ima sadržaja kojih nema u predmetima i 33 . jer samo na taj način možemo formirati pojmove i predstave. narkomana. Tako nam svjetliji predmeti izgledaju veći od tamnijih. alkoholičara. Ljudi se značajno razlikuju prema određenim sposobnostima. OSOBINE PERCEPCIJE 1. vrijednosti. t) ILUZIJE I HALUCINACIJE Vidjeli smo da su percepcije subjektivne slike objektivne realnosti. Kod halucinacije iskrivljeni opažaj nema osnovu u podražajima iz okoline nego su posljedica nekih poremećaja nervnog sistema. Npr. ali svi znamo daje brod mnogo veći od čamca. Oni također usmjeravaju našu svijest na određene sadržaje i tako direktno utječu na selekciju podražaja. odnosno opažanja je zasnovana na iskustvu. Sličan fenomen je kada ukrstimo dva prsta i jagodicama povlačimo niz nos. od onoga koji to doživljava kao opću zbrku tonova. emocije i druga svojstva ličnosti značajno utječu na percepciju. imat ćemo iluziju duplog nosa. Naravno u ovom slučaju bitno je i iskustvo. Mali čamac na morskoj obali stvara objektivno veću sliku na našoj mrežnjači nego brod na pučini. Utjecaj motivacije na percepciju Motivi značajno određuju ljudsko ponašanje. 3.Stalnost percepcije. 2. Halucinacije su bolesna stanja i javljaju se kod nekih duševnih bolesnika. Onaj ko ima dobre muzičke sposobnosti. Ponekad percepcije mogu toliko odstupati od realnosti da govorimao o iluzijama i halucinacijama. 2. Kod iluzija same draži svojim odnosima mogu stvoriti krivi dojam i pogrešnu percepciju. Percepcije su relativno tačan odraz objektivne stvarnosti. imat će potpuniju percepciju o hodanju na duge staze i pravilima tog hodanja.

pojavama koje opažamo. Postoje različite teorije o prirodi pažnje. a zatim zatvorite oči pa zamislite kako izgleda. tzv. na ulici djevojka sa potpuno ošišanom glavom skrenuće našu pažnju prije nego djevojke koje imaju normalne frizure. dok tako nije kada neposredno gledamo svoju majku. Vunt je smatrao daje pažnja voljni proces koji omogućuje intelektualne procese. Primijetit ćete kako se taj zamišljeni lik pojavi i brzo nestane. Tako je Pavlov u svojim eksperimentima ustvrdio da u procesu opažanja nastaju tzv. Ono što neposredno opažamo mnogo je jasnije od onog što zamišljamo. oštro. Tako mi i nehotice obraćamo pažnju na sve ono stoje veliko. One se i stalno sele iz jednog dijela moždane kore u drugi. Pokušajte da zamislite lik svoje majke kada je ona daleko od vas. a) Nenamjerna pažnja nastaje spontano djelovanjem vanjskih podražaja. Percepciju možemo zadržati sve dok traje podražaj. odnosno pojačavaju i slabe. percepcija je jasna i konkretna. a iz razloga koje smo naznačili kao objektivne i subjektivne faktore koji mogu utjecati na iskrivljavanje percepcije. Francuski psiholog Ribo smatra da je pažnja fiziološki proces čijim djelovanjem osjeti dobivaju na intenzitetu. Staje jasnije percepcija ili vaše zamišljnje)? 4. 34 . Dok je ona tu i mije gledamo. 3. Kada bismo sve te podražaje registrirali. *T PAŽNJA Na naše osjetne organe istovremeno djeluje veliki broj podražaja iz vanjskog svijeta. To bismo mogli zamisliti kao nepravilne pjege koje se stalno sužavaju i šire. (Pogledajte lice svog prijatelja. Za razliku od nekih drugih psihičkih doživljaja. tzv. imali bismo veliku zbrku u našoj svijesti. tada dolazi do aktiviranja određenog područja u moždanoj kori. Među psiholozima postoje neslaganja oko toga da li je pažnja zaseban psihički proces. Pažnja može biti nenamjerna. Također predmeti koji su u pokretu ili na neki drugi način odudaraju od sredine odvlače našu pažnju iako ih nismo imali namjeru posmatrati. Podražaji po nečemu karakteristični izazivaju nenamjernu pažnju. namjerna i sekundarna. dok se u ostalim područjima koče ti procesi. indukcija. bit će i percepcija. jer i naša pažnja se seli sa sadržaja na sadržaj. ognjišta optimalnog podražaja moždane kore. Herbarije razvio intelektualističku teoriju prema kojoj pažnja nastaje zbog snažnih predstava koje se čovjeku nameću. Kada je naša svijest usmjerena na neki sadržaj. neobično i promjenljivo. Fiziološke osnove pažnje istraživali su mnogi naučnici. ali se svi slažu daje to jedna od faza drugih psihičkih procesa . Npr. Ova usmjerenost naše svijesti i aktivnosti na samo neke podražaje je pažnja. jasno. inhibicija. Zato čovjek vrši selekciju i usmjerava se samo na neke podražaje.

kao i onih kojima treba vremena da poslije jednog sadržaja opažaju drugi. neki drugi sadržaji odvlače našu svijest svojim karakterističnim svojstvima. Ispitivanja su pokazala da u prosjeku odrasli mogu u jednom trenutku zapaziti 4 različite figure. već se tada javlja nenamjerna pažnja. b) Intenzitet pažnje Pod intenzitetom pažnje podrazumijevamo nivo usmjerenosti naše svijesti na neki sadržaj. gubi se namjerna pažnja. Tahitokopom se mjeri obim pažnje na način da se u kratkom vremenskom intervalu istovremeno projicira vise slika. Tako ako je naša svijest usmjerena na veći broj sadržaja. Među ljudima postoje izvjesne razlike kako u obimu pažnje tako i u intenzitetu. Pitanje: U kojim zanimanjima su značajna svojstva obima i intenziteta pažnje? c) Pokretljivost pažnje Pokretljivost pažnje je namjerno pomjeranje naše svijesti sa jednog sadržaja na drugi. tada ih slabije opažamo. istakli smo da na opažaj i samim tim na pažnju utiču karakteristike draži kao objektivni faktor (vanjski faktor) i karakteristike onoga koji opaža kao subjektivni faktor (unutrašnji faktor). naime. kod fluktuacije pažnja mimo našeg htijenja skreće sa jednog 35 . Prilikom namjernog opažanja ulažemo napor da opazimo ono Što nas interesuje. pokretljivost i fluktuaciju. ako opažanje duže traje. Ima onih koji brzo mogu prebaciti pažnju sa jednog sadržaja na drugi. oko 8 odvojenih tačaka i brojeva. Na ovaj način se donekle nadomješta ograničenost obima pažnje. jer osjećanja podržavaju pažnju da bude trajnija i intenzivnija. To ne mora da znači da prestaje pažnja uopće. S obzirom na ove faktore. pažnja ima sljedeće karakteristike: obim. Intenzitet pažnje je u obrnutom srazmjeru sa obimom pažnje. Naime. dok djeca mogu zapaziti do tri različite figure. c) Sekundarna pažnja nastaje iz namjerne pažnje. d) Fluktuacija Za razliku od distribucije gdje namjerno prebacujemo svoju pažnju sa jednog sadržaja na drugi. Čim taj napor popusti. mi onda prelazimo sa predmeta na predmet. Također postoje razlike među ljudima kada je u pitanju mogućnost distribucije pažnje.b) Namjerna pažnja je uperana prema nekom cilju i zasnovana je na našoj odluci. a) Obim pažnje Obim pažnje je broj predmeta i pojava koje možemo istovremeno obuhvatiti u kratkom vremenskom intervalu. Zadatak: Na temelju svog iskustva obrazloži sekundarnu pažnju! KARARAKTERISTIKE PAŽNJE Kada smo govorili o opažanju. Neki ovaj oblik zovu emocionalna pažnja. intenzitet.

predstave možemo podijeliti na: a) Vizuelne (vidne). predstave su slike sjećanja onoga što smo ranije opažali. Prema ovom zakonu. jer sadrže samo neke dijelove percepcije. b) Predstave mašte . Aristotel je zapazio da se naše predstave javljaju prema određenim pravilima koja je on formulirao kao zakon asocijacija. Prema tome kako nastaju.predstava koja ne odgovara ni jednoj percepciji. Asocijativna reprodukcija je naizgled spontana. b) Akustične (slušne). e) Taktilne (dodirne). 36 . g) Cenestetičke (predstave o osjetima unutrašnjih organa). kontrastu. nego je kombinacija dijelova raznih percepcija. zavisi od objektivnih i subjektivnih faktora.od percepcije. c) Olfaktivne (mirisne^ d) Gustativne (predstave okusa). Vrste predstava U odnosu na osjetne organe preko kojih imamo percepcije a koje predstavom oživljavamo. osjećanja i si.oživljavanje u svijesti nečega što smo ranije opažali. jer je njihov sadržaj slabiji i po intenzitetu i obimu ----. Za fluktuaciju pažnje posebno je bitan subjektivni faktor. Od percepcije se razlikuju po tome što ne nastaje neposrednim podražajem senzornih organa. predstave možemo podijeliti na: a) Predstave pamćenja . jer se javljaju na momente i kratko traju. Potpuna koncentracija na jedan sadržaj je jako kratka i. tj. f) Kinestetičke i motorne ( predstave pokreta). f PREDSTAVE Predstave su reprodukcija ranijih opažaja.na drugi sadržaj. sukcesiji i koegzistenciji. one su blijeda kopija percepcije i samo na nju podsjećaju. Razlike percepcije i predstave a) Predstave su bljeđe. b) Predstave su fragmentarne. ta se pojava zove asocijacija predstava. Ako jedna predstava izaziva drugu. nego oživljavanjem postojećih fizioloških tragova u moždanoj kori. umor. kao što smo istakli. „Dakle. ali ona ima svoje zakonitosti. predstave se udružuju i javljaju prema asocijaciji sličnosti.Vode porijeklo od jedne određene percepcije i rijetko se javljaju same. c) Predstave su manje postojane. interes. Čak i kad su najživlje i najpotpunije. Novija istraživanja su pokazala da predstave imaju fiziološku osnovu koja se formira na bazi u vjernog refleksa.

Zadatak: Predstavi u svojoj svijesti bolnicu u svom gradu.) Predstave u osnovi sadrže elemente percepcije.Zadatak: Navedi primjer kada jedna predstava izaziva. ognjište optimalnog podražaja moždane kore kao fiziološka osnova pažnje? Koja je razlika između fluktuacije pažnje i rasijanosti? Nabroj vrste predstava prema osjetima! Navedi primjer kada jedna predstava izaziva. pa neki bolje mogu oživjeti vizuelne percepcije. Otuda možemo govoriti o različitim tipovima ljudi s obzirom na ove sposobnosti (vizuelni. auditivni. morske bolesti? Sta je to percepcija i po Čemu se razlikuje od osjeta? Koji su osnovni zakoni opažanja? Obrazloži Krulikov eksperiment! Koja svojstva ličnosti mogu utjecati na percepciju? Obrazloži razliku između iluzije i halucinacije! Kako funkcionira tzv. ali istovremeno su uopćene i predstavljaju prvu stepenicu u formiranju pojmova. Poslije pokušaj zamisliti uopće bolnice i utvrdi osnovni sadržaj takve predstave! PROVJERITE SVOJE ZNANJE Razluči pojam opažaj od pojma osjet! Sta čini anatomsko-fiziološku osnovu analizatora. neki akustične.. prema Pavlovu? Kako se zove minimalna draž koja izaziva osjet? Obrazloži osjetnu adaptaciju! Kako glasi Veber-Fehherov zakon? Navedi tri vrste gustativnih kvržica! Sta je to što razlikuje receptorske ćelije mirisa od receptorskih ćelija drugih čula? Sta se zbiva u primarnom vizuelnom centru kada dođe impuls? Koja je uloga kontrasta u vidnom polju? Kojom mjerom se mjeri visina a kojom jačina tona? Kako tumačiš osjećaj mučnine kod tzv. neki su opet uspješniji da predstave sebi ranije viđene pokrete itd. asocira drugu predstavu prema zakonu koegzistencije! 37 .. asocira dragu predstavu prema zakonu koegzistencije! Među ljudima postoje razlike u mogućnosti predstavljanja ranijih sadržaja.

kemijske tvari koje sintetiziramo tijekom procesa učenja. Mozak pamti raniji podatak tako što podražaj koji je trajao i prestao biva pohranjen. To gledište više nije prihvatljivo. i kada dođe do ponovnog pobuđenja. . aktivira se cijeli krug a mogu biti podraženi i drugi krugovi. Među ljudima postoje značajne razlike u sposobnosti pamćenja. utvrđeno je da postoje i posebne sposobnosti zapamćivanja. •38 i ." Fiziološka osnova pamćenja je u takozvanom reverberacijskom krugu (reverberacija . J. Ti krugovi postaju funkcionalni tijekom učenja. same po sebi ne sadrže nikakve informacije. prvenstveno sa mišljenjem i učenjem. Ima mišljenja da čak i neživa materija na neki način pamti. pa tako neki ljudi bolje pamte vizualne podražaje. dok su drugi zapamtili samo 45 riječi. PAMĆENJE KAO SPOSOBNOST Pamćenje ima fiziološku osnovu koja se ogleda u određenoj promjeni biohemijskih procesa u nervnim ćelijama. Čovjek je ovaj psihički proces razvio i uvezao sa drugim procesima. Pamćenje se definiše kao sposobnost da se obnove sadržaji koje smo ranije učili. a zadaća je sintetiziranih kemijskih tvari reaktivirati ih kad zatreba reprodukcija (pamćenje).> 4. Od 190 riječi jednog teksta. čime se formira lanac neurona kao funkcionalna veza za određene sadržaje ili iskustva. Blundell ovako objašnjava te procese: "Prema prvim spoznajama o kemijskoj podlozi pamćenja. nego je njihova funkcija usmjeravati živčane impulse prema specifičnim moždanim krugovima.odraz). Tako je u jednom istraživanju od ispitanika traženo da nauče jednu kratku pjesmicu. Prema danas Široko usvojenom gledištu. neki auditivne itd. Funkcionalne veze koje se uspostavljaju na ovakav način zovu se engrami ili mnemogrami. ono se moglo kodirati u složenoj molekuli. To je interni nervni krug u kori mozga koji čini nekoliko neurona. Većina psihologa smatra da postoji jedna opća sposobnost pamćenja koja je uvjetovana mogućnošću nervnog sistema i nekim svojstvima ličnosti. Istovremeno možemo govoriti o pamćenju kao složenom psihičkom procesu. SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI PAMĆENJE f Pamćenje je složeni psihički proces koji nije svojstven samo čovjeku. S druge strane.. Čini se da u tom procesu reaktiviranja (pamćenja) kemijske tvari funkcioniraju kao prometna svjetla koja samo dopuštaju impulsima prolaz određenim putovima. Slično je bilo i kod pamćenja riječi. slično načinu na koji se može zvuk napisati na vrpci. nakon jednog čitanja neki su zapamtili 125. Nekima je trebalo 10 ponavljanja dok je bilo onih koji to nisu uspjevaji zapamtiti ni poslije 26 ponavljanja.

retencija zavisi od unutrašnjih svojstava ličnosti i godina starosti. postoji slikovito (pamćenje likova) i verbalno (pamćenje zadržavanje i reprodukcija sadržaja riječima). psihofizičko stanje subjekta i vrsta sadržaja koja se reprodukuje. brza i spora. Mentalno pamćenje se dalje može podijeliti prema dva kriterija: i Prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja. pamćenje možemo podijeliti na namjerno i spontano. potpuna i nepotpuna. ona je potencijalna moguć>: zadržavanja naučenog. kao i izraz nastalih promjena tokom učenja. 3. 2. kao što su misli i predstave. Može se mjeriti proteklim vremenom od zapamćivanja do obnavljanja zapamćenog. pamćenje na nivou reprodukcije je životno jer se na neki način raniji sadržaji mogu ne samo prepoznati nego i obnoviti. Reprodukcija (obnavljanje) je izravna manifestacija zapamćenog sadržaja. Retencija (zadržavanje) je svojstvo centralnog nervnog sistema da zadrži ranije podražaje. Ovo posebno dolazi do zražaja pri školskom učenju.PAMĆENJE KA O PSIHIČKI PROCES Pamćenje je složen psihički proces i ima sljedeće nivoe: 1. VRSTE PAMĆENJA S obzirom na namjeru. Pored toga. Zavisi od niza faktora od kojih ističemo: nivo naučenog sadržaja. vrijeme koje je proteklo od učenja. Kao ključna pretpostavka učenja. Drugim riječima. Retenciji prethodi učenje i od kvalitete tog psihičkog procesa umnogome zavisi obim i intenzitet zadržanog sadržaja u svijesti. rekognicija je aktiviranje nastalih promjena na nivou prepoznavanja. b) Prema načinu kako se pamti postoji mehaničko (upamćivanje bez smislenog razumijevanja) i logičko (zapamćeni sadržaj je smisleno povezan). Kao što smo istakli. Reprodukcija može biti namjerna i spontana. Kod spontanog zapamćivanja nema namjere niti se ulaže napor da neki sadržaj ostane u svijesti? Pamćenje se mnogo češće dijeli na mentalno i motorno. kod reprodukcije namjerno zapamćivanje podrazumijeva odluku da se nešto zapamti i napor pri upamćivanju. Zadatak. Mentalno pamćenje podrazumijeva zadržavanje u svijesti različitih inteektualnih sadržaja. Za razliku od rekognicije.Sačini kraći test kojim ćeš utvrditi da li neko bolje pamti likove ili riječi! . 1. Rekognicija (prepoznavanje)je svijest daje određeni sadržaj bio nekada predmet našeg učenja ili opažanja.

jer je sadržaj koji smo učili ostavio izvjesni fiziološki trag u moždanim strukturama. Dakle. Zaboravljanjem nestaju promjene nastale učenjem. Ovi podaci su iz njegovog istraživanja: 20 minuta poslije učenja zaboravljeno je 42% sadržaja. Povrede mozga (potresi) mogu dovesti do tzv. 1 sat poslije učenja zaboravljeno je 56% sadržaja. retrogradne amnezije. 9 sati poslije učenja zaboravljeno je 64% sadržaja. 2 dana poslije učenja zaboravljeno je 72% sadržaja. Eksperimentom je želio utvrditi odnos zaboravljanja i vremena proteklog od učenja. Motorno pamćenje moramo razlikovati od urođenih pokreta koji se ne uče. Zaboravljanje može nastati zbog nekih oboljenja mozga. pa se u određenim uvjetima može pobuditi. povreda i trovanja.2. Ono je najveće neposredno poslije učenja. 0 zaboravljanju možemo govoriti kao o normalnom i bolesnom procesu. Potpunog zaboravljanja nema. pa se zato preporučuje češće obnavljanje sadržaja neposredno iza samog učenja. ugljendioksidom i ugljenmonoksidom. Zadatak. npr. 1 dan poslije učenja zaboravljeno je 66% sadržaja. dolazi do zaboravljanja (amnezije). Motorno pamćenje je zadržavanje i reprodukcija naučenih pokreta.Testirajte sebe koliko će vam trebati vremena da naučite desnom rukom pisati slovo B a lijevom rukom broj 4! <$ ZABORAVLJANJE Zaboravljanje je suprotan proces od pamćenja i ogleda se u nemogućnosti reprodukcije i retencije učenog sadržaja. 6 dana poslije učenja zaboravljeno je 75 % sadržaja. motorno pamćenje je psihomotorna reakcija koja je stečena procesom učenja. kada osoba ne može da se sjeti ranijih događaja. kasnije sve sporije. Tako je poznato da kod ljudi koji imaju sklerozu moždanih krvnih sudova. 40 . Do zaboravljanja mogu dovesti i razna trovanja. Ebinhaus je izveo eksperiment u kome su ispitanici imali zadatak da pamte besmislene slogove. 1 mjesec poslije učenja zaboravljeno je 79 % sadržaja. I kod ove sposobnosti među Ijudima su evidentne razlike. čak ni vlastitog imena. Pod normalnim procesom podrazumijevamo slabljenje fizioloških tragova u kori mozga. Većinu motornih sadržaja trajno pamtimo.

kočenje).) b) Dužine vremena između dva učenja. (Dva slična sadržaja interferiraju (preplitanje) jedan u drugi. nije proporcionalan protoku vremena. Dženkins je mjerio koliko je zaboravljanje poslije rada a koliko poslije spavanja. sa onim koje je ranije zapamćeno. Sadržaji koji su smisleni i logički povezani bolje se pamte i sporije zaboravljaju.UZROCI ZABORAVLJANJA 1. Kao glavni uzrok zaboravljanja danas se smatra retroaktivna inhibicija (retroaktivno . to je veće zaboravljanje ili retroaktivna inhibicija ranijeg sadržaja. U nekim urgentnim trenucima ljudi se mogu sjećati davnih doživljaja. 4. Čuveni psihoanalitičar Frojd je smatrao daje glavni uzrok zaboravljanja potiskivanje iz naše svijesti neprijatnih sadržaja. Isti ispitanici su poslije rada zaboravili i do 70% sadržaja. Retroaktivna inhibicija zavisi od: a) Sličnosti gradiva koje se uči. Jedan od uzroka zaboravljanja leži u fiziološkim svojstvima centralnih lih struktura iz kojih se brže brišu veze koje nisu dovoljno ustaljene. kada se nije mogao sjetiti imena pacijenta kod koga nije imao uspjeha. ovo je jedan oblik odbrambenog mehanizma kojim čuvamo vlastito samopoštovanje.naknadna aktivnosti. to je pojava gdje kasnije aktivnosti (učenje) negativno utječu na pamćenje. Da vrijeme nije presudno u zaboravljanju. nego odmah po završetku učenja. a poslije spavanja oko 46%. Ovaj oblik zaboravljanja nije tako izražen u školskom učenju. Istraživanja H. izvjesno vrijeme poslije učenja. Ova se pojava objašnjava perzistencijom (zaostajanjem) fizioloških procesa. on će se manje zaboravljati. potvrđuje i pojava da stari ljudi bolje pamte događaje iz mladosti nego iz sadašnjosti. proaktivnoj inhibiciji koja se ogleda u tome da prethodno učenje utječe na zaboravljanje sljedećeg učenja. inhibicija. koja se manifestira u boljem učinku zapamćivanja poslije odmora. c) Nivoa naučenosti ranije zapamćenog sadržaja. odnosno povećavaju zaboravljanje ranije učenog. Ovom protivriječi pojava reminiscencije. Ebbinghausa pokazuju daje vrijeme značajan uzrok zaboravljanju. Neki teoretičari govore i o tzv. Kao 41 . 3. Sto su dva gradiva sličnija. Kao što i sam termin kaže. Sadržaj koji je naučen sa razumijevanjem manje će se zaboraviti ako poslije učimo slične sadržaje. 2. Ovaj proces počinje odmah poslije učenja i. d) Nivoa povezanosti sadržaja u logičke cjeline. što također protivrječi daje vrijeme presudno za zaboravljanje. Ako su uočeni i izdvojeni suštinski momenti sadržaja. što doprinosi manjem zaboravljanju. Sto su razmaci duži manje je zaboravljanje. e) Naglašavanja bitnih momenata sadržaja koji se uči. kako smo vidjeli. Prema njemu. Tako on na vodi svoje iskustvo.

Takve promjene mogu nastati i zbog nekih bioloških faktora. To su promjene koje nastaju iskustvom. Među biološkim faktorima treba razlikovati one koji dovode do kratkotrajnih promjena u ponašanju. UČENJE Učenje predstavlja relativno trajne promjene ponašanja stečene iskustvom. sadržaji već naučeni. kao što su hrana. koje je karakteristika svakog pojedinca. Za čovjeka su posebno značajne promjene ponašanja nastale djelovanjem okoline. kao stoje zrenje i starenje. ali on koristi i jednostavne oblike učenja u koje spadaju: učenje uvjetovanjem i mehaničko učenje. dakle. Složenost učenja zavisi od vrste i nivoa funkcija koje su uključene u učenje. Sam mehanizam reakcije je automatski. Osnovna karakteristika promjena ove vrste je da su one plod razvitka organizma a ne iskustva. Naime. alkoholizma i si. Na osnovu toga učenje možemo podijeliti na jednostavno i složeno.dokaz tome služi pojava koja se zove superfiksacija. Npr. pojava hrane izaziva lučenje plju42 . odražava promjene ponašanja svih pripadnika jedne socijalne skupine. zvuk. ako se ponavljaju. Jednostavno učenje je djelimično određeno evolutivnim stupnjem razvoja bića koje uči. bez učešća svijesti. Fiziološkim zrenjem čovjek mijenja odnos prema okolini i sebi. kao što biva kod umora. Starenjem opadaju mnoge funkcije i smanjuju se sposobnosti. a) Učenje uvjetovanjem Ovaj oblik učenja je baziran na formiranju novih refleksnih radnji. jer i druga bića reaguju na različite podražaja. bolesti. i individualno iskustvo. Ovaj oblik prirodne i urođene reakcije nije svojstven samo čovjeku. bivaju manje zaboravljeni. čovjek u svom samoodražanju reaguje na određene spoljne i unutrašnje draži urođenim reakcijama koje zovemo bezuvjetni refleks. i onih koji trajno mijenjaju ponašanje. Iskustvo može biti socijalno. svjetlost i si. To je složen psihički proces koji se očituje u sticanju znanja. Naime. samim tim i interes i ponašanje pojedinca. Kod čovjeka dominira složeno učenje. Ove uzroke zaboravljanja mogli bismo sažeti ujedan osnovni: na zaboravljanje najviše djeluju događaji koji su se odigrali poslije prestanka učenja. VRSTE UČENJA Učenje nije svojstveno samo čovjeku.. rastu njegove mogućnosti i mijenjaju se interesovanja. vještina i navika te formiranju ličnosti. Učenje treba razlikovati od nekih drugih promjena ponašanja koje nisu plod iskustva. 1. samo što je ono kod čovjeka složen psihički proces i što zavisi od mnogo faktora.

7. (Daj primjer za uvjetovani refleks trećeg reda!) Uvjetovani refleks je naučena reakcija. neurođene veze u centralnom nervnom sistemu. Ova automatska reakcija je uvjetovanje drugog reda. Kada se prije uvjetovanog podražaja (zvona) daje neki drugi podražaj na koji organizam ne reaguje urođenom reakcijom. pohvala) i negativno (kazna. Za formiranje ovih veza potrebno je određeno potkrepIjenje. onda će organizam da reaguje i na ovu draž kao na bezuvjetni podražaj. Reakcija lučenja pljuvačke na pojavu zvuka nije urođena. Pojavu povezivanja dva ili više uvjetovanih podražaja. Draž na koju organizam reaguje urođeno. automatski. Ako se prije bezuvjetne draži javi neka druga draž i to se ponovi više puta. nagrada.tačke kod gladnog čovjeka i životinje. Za kratko vrijeme pas je na zvono reagovao lučenjem pljuvačke i kada nije bilo hrane. -? Zvono \ Lučenje pljuvačke U. Ruski fiziolog Pavlov je zvonio prije davanja hrane psu. p. zovemo uvjetovanim refleksima višeg reda. zove se bezuvjetna draž. Na ovakav način se formiraju nove. organizam će i na njega reagovati kao na bezuvjetnu draž. ona je naučena. Draž koja je izazvala reakciju kao bezuvjetni podražaj zove se uvjetni podražaj a reakcija na takvu draž je uvjetni refleks. u eksperimentima sa životinjama elektro šok). jer reakcija na bezuvjetnu draž nije prirodna i urođena. i ako to ponavljamo više puta. koje može biti pozitivno (hrana. Shematski prikaz stvaranja uvjetovanih refleksa . )---------------------------------------------------► (uvjetovani refleks) SI.

dakle jedan uvjetni podražaj (bijeli miš) proizveo je bezuvjetnu reakciju strah. nego se plašio svih krznenih i bijelih predmeta. Prema Torndajku. Mnogi oblici ljudskog ponašanja rezultat su učenja uvjetovanjem višeg reda. a onaj koji se javlja u određenom vremenskom slijedu je reakcija. dok se on igrao sa bijelim mišem. Američki psiholog Torndajk (Thorndike) je na osnovu Aristotelovih zakona asocijacija dao obrazloženje mehaničkog učenja kroz tzv. Time se objašnjavaju i mnogi oblici neurotičnog ponašanja. gdje dolazi do generalizacije uvjetnog refleksa. Zadatak: Objasni djeciji strah od bijelog mantila! MEHANIČKO UČENJE Mehaničkim učenjem koriste se ljudi i životinje. kod takvog učenja pokušavamo različitim reakcijama doći do odgovora. za učenje je važna učestalost. UČENJE NA OSNOVU POKUŠAJA I POGREŠKI Za razliku od jednostavnog učenja. iznenada proizveo jak zvuk. Problemom mehaničkog učenja bavio se i Ebinghaus koji je vršio eksperimente sam sa sobom. Vinslou (Winslow) je zatvorio gladnu mačku u kafez. kod složenih oblika učenja tek treba naći pravi odgovor kako bismo razriješili određeni problem. Osnovni mehanizam ovog učenja je da se dva ili više sadržaja više puta pojavljuju istovremeno ili u određenom vremenskom slijedu. mjereći broj ponavljanja u učenju besmislenih slogova. Uglavnom čovjek ovim oblikom uči verbalne znake. gdje su sadržaji koje treba naučiti jasno zadani. Dječak se uplašio i poslije toga ne da se nije htio igrati s mišem. Mačka je pokušavala na 44 . Jedan sadržaj je podražaj. vremenska bliskost i motiviranost subjekta da nešto nauči. asocijativno učenje.Mnogo toga čovjek je naučio uvjetovanim refleksima. Psiholog Votson je u eksperimentu sa dječakom Albertom. ali su uvjetni podražaji postali i drugi bijeli predmeti. Mačka je mogla izaći ako pritisne jednu polugu. pa se takvo učenje zove učenje na osnovu pokušaja i pogrešaka. Pored kafeza je bila riba. Složeni oblici učenja su učenje putem pokušaja i pogrešaka i učenje uviđanjem. Generalizirao je strah od bijelog miša na sve bijele predmete. Roditelji potkrepljuju dječije ponašanje bilo nagradama i kaznama tako da djeca zadržavaju ponašanje koje se nagrađuje a izbjegavaju ono koje se kažnjava. Dakle. On je primijetio daje učinak zapamćenih slogova sve sporiji kako se povećava broj ponavljanja. brojeve i pokrete. pri čemu se prave i greške. i to je nazvao negativno ubrzavanje (krivulje negativnog ubrzanja). 2.

Učenje uviđanjem se zasniva na uviđanju odnosa među različitim pojavama i stvarima. Čovjek koristi i druge oblike učenja. Uviđanjem mogu da uče i neke životinje. ali mu je ovaj svojstven. Istraživači koji su izučavali ovaj oblik učenja spominju primarno i sekundarno pojačavanje. pa su pokušaji i greške instrumenti da se do njega dođe. Zadatak: Razmisli o nekom primjeru sekundarnog pojačavanja. Primarno se odnosi na zadovoljenje neposredne potrebe. UČENJE UVIĐANJEM Ovaj oblik učenja se zasniva na uviđanju odnosa među predmetima i pojavama. dakle on je uvidio odnos između sanduka i udaljene banane. Bitne odlike učenja uviđanjem su : a) rješenje problema dolazi naglo.razne načine izaći da dođe do ribe. obično biološki a kod čovjeka još i sociološki. Za uspješnost u ovakvom učenju značajni su podsticaji. zbog čega je ono posebno značajno pri rješavanju nekih problemskih 45 . d) učenje uviđanjem se zasniva na mišljenju a ne na slučajnom pogađanju. b) jednom naučeni način rješavanja problema trajno se pamti. zove instrumentalno uvjetovanje. c) stečeno znanje se može primijeniti u sličnim situacijama. i nakon izvjesnog vremena je naučila pravi odgovor i odmah otvorila kafez. zbog toga. Misaoni procesi su uključeni i u učenje putem pokušaja i pogrešaka. dok je sekundarno pojačavanje za neki drugi cilj koji će biti preko tog učenja ostvaren. I učenje na osnovu pokušaja i greški je jedan oblik učenja uvjetovanjem. Skiner je ovu pojavu tumačio tako da svakim pokušajem životinja odbacuje pogrešne pokrete i dolazi do pravog rješenja. i kada je slučajno dotakla polugu. vrata su se otvorila. Za učenje pravilnog odgovora veoma je važna motivacija. Eksperiment se ponavljao i mački je svaki put trebalo manje vremena da otvori kafez. zbog čega mačka pamti pravilne pokrete a eliminira pogrešne. posebno čovjekoliki majmuni. da bi se povećao učinak učenja. Tako je u jednom eksperimentu majmun stavljao nekoliko sanduka jedan na drugi da bi dohvatio bananu koja mu je bila van domašaja. potrebno je određeno pojačavanje motiva nagradama. Odgovor se treba tek naći. ali samo kao način manipuliranja postupaka. Takvo uvjetovanje se. dok su kod uviđanja mišljenje osnova učenja. s tim što odgovori nisu unaprijed dati i pri čemu se formira jednostavna veza između draži i odgovora. Znači. Njegovu osnovicu predstavlja mišljenje kao najviša intelektualna funkcija kojom se razrađuju i misaono prerađuju određeni problemi. posebno kada rješava problemske situacije. U ovom slučaju mačka je gladna i svaki izlazak iz kafeza je nagrađen ribom za pravilno rješenje.

ili pak nekada ne treba verifikacija. Ovaj slijed etapa u rješavanju problema treba shvatiti uvjetno. inkubacija. Torndajk je ustanovio zakon učestalosti. 100 slogova . Tako se lakše pamte riječi na početku i kraju. 24 sloga ili broja . 49 slogova . Besmisleni sadržaj se teže pamti i uglavnom se mehanički uči. ispitanici su imali sljedeće postignuće: 12 slogova ili brojeva -16 ponavljanja. jer je rješenje bez dvojbe tačno.situacija. Tako je utvrdio da čovjek otprilike zapamti oko 8 besmislenih slogova ili brojeva u jednom ponavljanju. iluminacija i verifikacija.7% . Naime.44 ponavljanja. ali procenat zapamćenih riječi opada. ali taj odnos nije linearan. Kada se ljudi nađu pred problemom. samo što čovjek nije svjestan kojim to psihičkim procesima dolazi do rješenja (inkubacija). Zapravo u toj etapi se problem rješava. potrebno je više ponavljanja. jer ponekad se do rješenja dolazi bez inkubacije. tada se pri jednom ponavljanju povećava ukupan broj. Kada se povećava broj slogova ili brojeva. jer ispred i iza njih nema drugih riječi koje bi mogle negativno djelovati na zapamćivanje. Konačno rješenje treba provjeriti u praksi (verifikacija). prvo treba da steknu spoznaju o osnovnim elementima problema (upoznavanje). "aha" doživljaj (iluminacija). Razlog za ovu pojavu je u tome što se riječi na početku i kraju teksta lakše uočavaju. Verbalno učenje zavisi od mjesta u nizu. 10 slogova . Francuski matematičar Poankare (Poincare) istraživao je kako ljudi razrješavaju problemske situacije i utvrdio četiri faze: upoznavanje. 46 . Vršena su mnoga istraživanja kojima se željelo utvrditi koji su to bitni faktori pri učenju verbalnih sadržaja. Ustanovio je i zakonitost u odnosu obima sadržaja koji se uči i broja ponavljanja da se taj sadržaj zapamti.zapamćeno 25 ili 25 %. VERBALNO UČENJE To je svako učenje pri kojem se koriste jezički simboli. U sljedećoj etapi problem prividno miruje.zapamćeno 7 ili 70%.55 ponavljanja. Učenje se najčešće dijeli na verbalno i motorno. Torndajk je ustanovio i to da broj zapamćenih besmislenih slogova zavisi i od ukupnog broja ponuđenih slogova. 36 slogova ili brojeva . dok sadržaj koji ima smisla podrazumijeva logičko učenje i zato se lakše i brže uči. Prema njegovom istraživanju.zapamćeno 17 ili 34. Rješenje problema se odigrava iznenada tzv. prema kojem uspješnost učenja verbalnih simbola zavisi od broja ponavljanja. od onih u sredini.

Sam proces formiranja navika i stjecanje motornih vještina prolazi kroz nekoliko etapa. došlo do zastoja u učenju. dužina odmora i vrijeme kada se pravi odmor. Kada se neki pokret nauči do nivoa automatizma. i\eh u stjecanju navika i vještina zavisi od toga kako je raspoređeno vrije-kom vježbanja i u kojoj je mjeri naučeno povezano u jednu cjelinu. Najbolji rezultati u učenju se postižu kada vježbanje traje do pojave umora. tako isto proces stjecanja motornih vještina i navika podliježe određenim zakonitostima.) Kao što postoje određene zakonitosti pri učenju verbalnog sadržaja. Ustanovljeno je daje efikasnije jčenje ako su odmori češći i kraći. govora itd. tada bi trebalo praviti odmor. bolje je odmarati se prije pojave prvih znakova umora. vještina čitanja. Poslije mnogobrojnih ispitivanja uočene su dvije vrste krivulja. Jedna krivulja pokazuje u početku sporije napredovanje. dok druga pokazuje u početku brzo napredovanje. Period usporenog napredovanja ili pak potpunog prestanka napredovanja u učenju zove se plato.). tzv. Napredovanje se mjerilo predstavljanjem pomoću grafičkih krivulja. Plato u učenju se javlja zbog: a) teškoća da se pređe na složenije radnje i uvezivanja naučenog u jednu organizovanu i smislenu cjelinu. ali ne toliko kratki da se organizam ne uspije odmoriti. učenje stranog jezika). možemo govoriti načelno o zakonitostima u njihovom stjecanju (npr. Raspored vremena tokom učenja određuju trajanje vježbe. ali prvenstveno motorni pokreti i radnje. (Vožnja bicikla. Kada su u pitanju vještine i navike. Ponavljanjem motornih pokreta otklanjaju se suvišni i pogrešni pokreti. dolazi do usporavanja u napredovanju. Ponekad može doći do takvog zastoja da krivulja na-i ima paralelan tok sa apscisom. b) slabaljenja interesovanja za daljnji rad. navike ili vještine se tada izvode uz veoma malo učešće svijesti. 4" . da bi nakon izvjesnog vremena. negativno ubrzanje. ono bivalo brže. tzv. su pokreti razvijeni do nivoa automatizma.MOTORNO UČENJE Motorno učenje predstavlja učenje novih pokreta i radnji kao i povezivanje ranije naučenih u jedinstvene sisteme pokreta. Negativno ubrzanje u procesu stjecanja navika i vještina objašnjava se time što se u početku koriste odranije poznati elementi i kada prestane takav pozitivan utjecaj. plivanje. Prvo se pokreti struktuiraju i integriraju u određeni sistem kojim možemo izvoditi grube pokrete. Daljnjim vježbanjem dolazi do vremenske i prostorne organizacije kretnji i na kraju se javlja automatizam. pozitivno ubrzanje (npr. Naime. da bi poslije izvjesnog vremena. skijanje itd. U proces motornog učenja uključeni su senzorni i intelektualni procesi. Ovim oblikom učenja stičemo različite navike i vještine. U jednom istraživanju ispitanici su imali zadatak da uče odašiljanje i primanje Morzeovih znakova.

..'•■

TRANSFER UČENJA Transfer je utjecaj ranijeg učenja ili aktivnosti na kasnije učenje ili aktivnosti. Ovaj utjecaj može biti pozitivan i negativan. Pozitivan transfer je npr. kada neko svira klavir, on će prije naučiti da svira harmoniku nego neko ko uopće nije svirao. Negativan transfer je npr. kada neko nauči pogrešno kucati na daktilografskoj mašini, poslije mu je teže da nauči pravilno, nego da nije uopće učio. Prema mišljenju mnogih psihologa i pedagoga, transfer je najvažnije područje u psihologiji učenja. Ovim problemom bavili su se i mislioci antičke Grčke. Platon je tvrdio da aritmetika, muzika i astronomija pomažu spekulativnom mišljenju. Slično je razmišljao i Džon Lok koji je za glavni cilj odgoja uzeo učenje klasičnih predmeta i vještina. Prema njegovom mišljenju neki predmeti nemaju praktičnu, npr. matematika i latinski, nego formalnu vrijednost, jer discipliniraju duh i razvijaju intelektualnu moć. Pod utjecajem ovakvog učenja, u psihologiji se razvila pogrešna teorija tzv. psihologija moći. Prema ovoj teoriji, psihički život čovjeka je skup neovisnih kategorija. Tako su pamćenje, mišljenje, pažnja, percepcija i dr. posebna moć i, kao takva, može se uvježbavati. Ovakvo stanovište je poslužilo kao osnova za teoriju formalnih disciplina. Pamćenje će se, prema ovoj teoriji, bolje razvijati ako budemo češće vježbali, za što su posebno preporučljivi predmeti latinski i matematika. Drugim riječima, vrijednost školskih predmeta nije u sadržaju, nego koliko mogu razvijati pojedine psihičke sposobnosti. Zato su u školama klasični jezici imali ključno mjesto, mada nisu imali stvarnu primjenu u životu. Koliki je utjecaj ranijeg iskustva na učenje ispitivali su mnogi istraživači. Viljem Džems je želio provjeriti teoriju koju je zagovarala psihologija moći. Memorirao je poeme "Satir" i "Izgubljeni raj". Prvo je zapamćivao 158 stihova poeme "Satir", i za to mu je trebalo 131 minuta. Poslije toga je 38 dana zapamćivao svaki dan po 20 minuta stihove iz poeme "Izgubljeni raj". Nakon toga je ponovo učio stihove iz poeme "Satir". Za novih 158 stihova sada mu je trebalo 151 minuta, dakle, 20 minuta više nego što mu je trebalo prije vježbanja. Slične rezultate su postigli i njegovi saradnici. Ovim eksperimentom je Viljem Džems dokazao da se učenjem stihova napamet ne može poboljšati pamćenje. Do sličnih je rezultata došao i Slajt koji je tri grupe vježbao u pamćenju 12 dana, svaki dan po pola sata, dok je jedna grupa bila kontrolna i uopće nije vježbala. Ove tri grupe su učile različite sadržaje, jedna je učila stihove, druga naučni i historijski tekst i treća brojeve. Rezultati su pokazali da su eksperimentalne grupe bile bolje u pamćenju sadržaja koji su vježbali, dok su bile slabije u pamćenju imena, datuma ili besmislenih slogova. Dakle, vježbanje nije pomoglo da se poboljša pamćenje kap funkcija. Naučnike je oduvijek zanimalo kako se mogu poboljšati rezultati učenja, stoga su istraživali različite tehnike učenja. Tako je Vudrov dvije eksperimentalne grupe 4 sedmice vježbao u zapamćivanju jednog teksta na dva različita načina. 48

Jedna je grupa učiia napamet, dok je druga slušala 76 minuta uputstva kako da uče i preostalo vrijeme su učili primjenjujući ta uputstva. Ova su uputstva sugerisala globalnu metodu, reprodukciju, podvlačenje, grupiranje, korištenje asocijacija i si. Poslije ovih vježbi obje su grupe dobile test, trebalo je da mehanički uče stihove, prozu, turske riječi, datume i slova. Grupa koja je vježbala prema uputstvima imala je bolji uspjeh u testu, što potvrđuje da se uspjeh u učenju može poboljšati primjenom adekvatnih tehnika učenja. Džonson je također u svojim istraživanjima došao do zaključka da učenje pojedinih školskih predmeta poboljšava uspjeh u tom predmetu, ali nema odraza na uspjeh u drugim predmetima. Četiri grupe ispitanika vježbao je u aritmetičkom i logičkom zaključivanju, načinima kako se rješavaju problemi i interpretaciji basni. U finalnom ispitivanju utvrdio je da su ispitanici pokazali bolje rezultate samo u onim sadržajima koje su vježbali. Eksperimentalna istraživanja nisu dokazala da učenje jednog nastavnog predmeta razvija neke psihičke funkcije više nego učenje drugih nastavnih predmeta. Učenje jednog nastavnog predmeta, odnosno određene vrste sadržaja može doprinijeti lakšem učenju drugog sadržaja, zbog same sličnosti tog sadržaja ili zbog primjene istih metoda i tehnika u učenju. Dakle, pozitivan transfer rezultat je prije usvajanja određenih tehnika učenja, nego stoje to utjecaj samog sadržaja određenog predmeta. Do pojave pozitivnog transfera dolazi i zbog usvajanja određenih stavova koji izražavaju spremnost da se koristi ranije iskustvo i nadvlada negativan emocionalan naboj prema određenom sadržaju. Dakle, pozitivan transfer se javlja kada se: - uče slični sadržaji ili radnje; - koriste slične tehnike ili metode u učenju; - koriste slični principi u radu. Konačno, treba istaći da zahvaljujući pozitivnom transferu učenje nikad ne počinje iz početka.

MIŠLJENJE Ljudska spoznaja objektivne stvarnosti počinje osjetima i percepcijama, ali : bilo nedovoljno za uočavanje odnosa i razlika među predmetima i pojavama. Za potpunije spoznavanje objektivne stvarnosti i snalaženje u njoj, čovjek koristi složeniji psihički proces-mišljenje. Mišljenjem su se bavili mnogi filozofi. Tako je Herbart proces mišljenja objašivao kao spajanje i rastavljanje predstava. Prema Herbartu, predstava je deltama osnova ljudske svijesti koja se spaja i rastavlja po zakonu asocijacije. 49

Tako misao "ruža je crvena", on objašnjava spajanjem predstava "crveno" i " ruža", a misao "krv nije voda" nastaje rastavljanjem dvije predstave koje jedna drugoj ne pripadaju. Brentano je 1874. godine demantovao teoriju asocijacija mišljenja. Biler je eksperimentalno dokazao da mišljenje nije samo puko operiranje predstavama. Ispitanici u njegovom eksperimentu su rješavali određene probleme. Oni su poslije izjavljivali da im je misao o rješenju dolazila iznenada i da nisu imali posebno izdvojene osjete i predstave. Dakle, mišljenje nije jednostavno operiranje predstavama, osjetima i percepcijama. Ono je iznad neposredne očiglednosti. Mišljenje proširuje ljudsku spoznaju zbog toga što se putem zaključivanja na posredan način može spoznati ono što nije neposredno dato u percepciji. Opažanjem čovjek spoznaje slučajne veze, dok mišljenjem stavlja u međusobni odnos percepcije i osjete, te otkriva apstraktna svojstva predmeta i pojava koja nisu neposredno data opažanjem. Prema tome, mišljenje je najsloženiji psihički proces kojim otkrivamo bitna obilježja predmeta i pojava i zahvaćamo njihove međusobne odnose. Govoreći o osjetu i percepciji, istakli smo da to nisu izolirani psihički procesi i da percepcija nije prosta suma osjeta, nego su i u percepciji sadržana različita svojstva u određenim odnosima i vezama. Predmete i pojave opažamo u određenim situacijama, u određenim prostornim i vremenskim odnosima, uočavamo sličnosti i razlike uglavnom procesom mišljenja. Tako već na stupnju opažanja, mišljenjem izdvajamo bitna od nebitnih svojstava predmeta i pojava i prelazimo sa pojedinačnog na opće. Ovaj proces izdvajanja bitnih i zajedničkih svojstava predmeta i pojava zove se generalizacija. Svako mišljenje sastoji se u generalizaciji. Ono polazi od pojedinačnog ka zajedničkom svojstvu i opet od općeg ili zajedničkog svojstva ka pojedinačnom. Na taj način čovjek posredno upoznaje stvarnost i otkriva veze i odnose u njoj. MIŠLJENJE KAO PSIHIČKI PROCES Početni moment misaonog procesa je neki problem pred kojim se čovjek našao. Da bi se razriješio taj problem, čovjek počinje misliti. Svaki misaoni proces je složena aktivnost usmjerena na rješavanje određenog zadatka. Da bi zadatak razriješio, Čovjek mora imati neku potrebu čije zadovoljenje dovodi do zadovoljstva ili, ako je ne zadovolji do osjećanja napetosti. Zato je mišljenje u tijesnoj vezi sa ljudskim potrebama i osjećanjima. Svako se mišljenje odvija u pojmovima. Međutim, u samom procesu mišljenja pojmovi nisu izolirani, oni su uvijek u određenom jedinstvu i kombinuju se sa predstavama i riječima. Misaoni proces se sastoji od: konkretnih predstava o predmetima i pojavama, uopćenih shema i riječi kojima operira pojmovno mišljenje.
>)

Komparacija :orođevanjem stvari i pojava. Mišljenje je složena aktivnost i mnoga pravila se automatski primjenjuju. izmjenjuje se i struktura misaonih procesa i njihova dinamika. Samo rješavanje problema podrazumijeva raznovrsne misaone postupke.ETAPE MISAONOG PROCESA Uviđanje problemske situacije je početna etapa misaonog procesa. To čuđenje je zbog toga što se problem ne može razriješiti već naučenim oblicima ponašanja. pri rješavanju matematičkih problema. Postavljanje problema je misaoni proces od kojeg polazi i njegovo rješavanje. rješenje problema podrazumijeva izvjesno znanje u svojstvu metode ili sredstva za njegovo rješavanje. sinteza. Kad se misaoni proces ne odvija prema već naučenim pravilima. apstrakcija i generalizacija. 51 . Kada je provjeravanje završeno. možemo vršiti klasifikaciju. čiji generalizirani sadržaji prevazilaze opažene situacije. Sličnosti i razlike kao osnovne kategorije spoznaje. Tako su predstavnici Geštalt psihologije rješavanje problema svodili na preoblikovanje strukture date situacije. Dakle. Rješavanje problemske situacije pretpostavlja izvjesno teoretsko znanje. iziskuje potrebu njenog provjeravanja u praksi. misao oblikuje završni sud. onda se ti procesi određuju pokretnim dinamičnim odnosima koji se formiraju i izmjenjuju u toku samog procesa rješavanja problema. Platon je tumačio da svaka spoznaja započinje čuđenjem. Zato je veoma bitno osjetiti problem i misaono ga zahvatiti. Ako čovjek ponovo rješava isti problem. otkrivaju se sličnosti i razlike. Za rješavanje problema i misaone procese. Pri tome se koriste ove misaone operacije: komparacija. Pretpostavka rješenja se zove hipoteza. pritom su posebno značajni primjena i korištenje pravila. npr. stoje često i pnra forma spoznaje. Otežano djelovanje signalizira problemsku situaciju i čuđenje izaziva potrebu da se ona razriješi. odnosno utvrđivanja sličnosti i razlike među predmetima i pojavama. u početku se ispoljavaju kao vanjski odL dok se dublja spoznaja ostvaruje drugim misaonim procesima. potrebno je doći do izvjesne maje. onda se formiraju ustaljeni načini mišljenja ili automatizmi. Spoznaja mogućeg rješenja koje će potvrditi hipotezu. Kako se odvija misaona aktivnost. jer na ovakav način možemo riješiti samo neke probleme. Na osnovu komparacije. odnosno verifikaciju. Problem se obično počinje rješavati uspoređivanjem polaznih elemenata i predviđanjem rješenja. što zavisi od sadržaja problema. Ovo je jednostran pristup. OSNOVNE OPERACIJE MISAONOG PROCESA Da bi se razriješio neki problem mišljenjem. analiza.

Sinteza Sintezom sastavljamo analizom rastavljenu cjelinu i na taj način otkrivamo bitne veze i odnose elemenata analizom izdvojenih. Prelazeći na apstrakciju. Zato apstrakcija kao misaoni proces polazi od osjetnih karakteristika predmeta i pojava ka njihovim apstraktnim karakteristikama. Kada su u pitanju pokreti. kojom prilikom zadržavamo jednu istu shemu. promatrajući neke predmete. onda govorimo o motornom pojmu.Analiza Ovim misaonim procesom raščlanjujemo predmete i pojave i izdvajamo njihove bitne dijelove iz slučajnih i nebitnih veza. 52 . posebnih obilježja i zadržavanje onih koja su opća u svim predmetima i pojavama koje uopćavamo. Potrebno je razlikovati generalizaciju koja se zasniva na osjetnoj pojedinačnosti. Generalizacija je mehanizam djelovanja na različite podražaje na osnovu općenitosti nekih njihovih obilježja. Potrebno je razlikovati jednostavnu apstrakciju kod opažanja od one koju imamo kod apstraktnih pojmova. a u toku misaonog procesa može jedna ili druga biti značajnija. Jednostavnim oblicima generalizacije ne produbljuje se naša spoznaja. jer bez analize nema sinteze. Zbog toga stoje svijet koji nas okružuje toliko raznolik. Analiza i sinteza se međusobno nadopunjuju. Apstrakcija Ovaj misaoni proces podrazumijeva izdvajanje i isticanje nekog svojstva ili momenta predmeta ili pojave stoje. kojom se ne otkriva bit predmeta i pojava. nego svaki korak poopćavanja. veze i zakonitosti razvoja neke pojave. odbacujući specifična svojstva predmeta. hitniji i apstraktniji. generalizacija je proces u kojem se manipulira pojmovima i. predstavama pretočenim u riječi. možemo izdvojiti njihov oblik ili boju. nikakva percepcija ne može da obuhvati sva ta svojstva. od viših formi generalizacije gdje se mišljenjem posredno otkrivaju odnosi. Zahvaljujući apstrakciji. generalizacija je odbacivanje specifičnih. ali sada obogaćenija za jednu novu spoznaju. dovodi do smanjenja naše spoznaje i do sve slabijih apstrakcija. Tako. u odnosu na ostala svojstva. niti je analiza potpuna ako nema sinteze. Kao misaoni proces analiza je nerazdvojno povezana sa sintezom. nego se opet vraća tamo odakle je počela. udaljujući se od njih. misao ne kida svoju vezu sa konkretnim. Sa psihološkog stanovišta. moguće je tu raznolikost objektivne realnosti sveobuhvatnije sagledati. koja se otkriva kroz odnos konkretnih predmeta i pojava. Generalizacija Prema učenju formalne logike. Kao misaoni procesi analiza i sinteza nisu razdvojeni.

tzv. "aha doživljaj". s tim da u određenim misaonim operacijama više preovladava apstraktno mišljenje (misaone operacije sa pojmovima). operiraj tim simbolom i obrazloži ljubav između majke i djeteta i ljubav između muškarca i žene! USMJERENOST MIŠLJENJA U procesu mišljenja upotreba određenih simbola i operiranje njima zavisi od vrste problema. a ne za iskustvom koje smo imali kao kuhari. mada se uviđanjem mogu razmatrati i konkretni odnosi. Teoretsko mišljenje proističe iz pojedinačnih i konkretnih problema u kojima se poštuju neke načelne zakonitosti. kakvih je bilo dosta u historiji. Na taj način je moguće toliku raznolikost svijeta pojmiti. da se sunce okreće oko zemlje. jer tako otkrivamo opće odnose koji predstavljaju zakonitost. mi ćemo posegnuti za iskustvima koja smo već imali u sličnim situacijama. sama bit problema usmjerava naše mišljenje. Dakle. svako mišljenje je proisteklo iz nekakve prakse. Npr. Unutrašnjim misaonim procesima uviđamo zakonitosti koje vladaju u objektivnoj realnosti. U procesu mišljenja kombinujemo i manipuliramo simbolima. Na taj način uočavamo sličnosti i razlike između različitih sadržaja. otkrivamo njihove međusobne veze i tako dolazimo do rješenja nekog problema. Ti se odnosi i veze često javljaju kao poseban doživljaj. koji prezentiraju neku skupinu predmeta i pojava.Uviđanje odnosa je karakteristika mišljenja koje najviše nadilazi neposredno opažanje. UVIĐANJE ODNOSA Mišljenjem otkrivamo odnose i veze između predmeta i pojava koje do tada nismo uočili. Naime. npr. 53 . Zadatak: Ljubav je pojam. Međutim.SUŠTINA PROCESA MIŠLJENJA OPERIRANJE SIMBOLIMA Ljudsko iskustvo je često pretočeno u određene simbole. PRAKTIČNO I TEORETSKO MIŠLJENJE Čovjek posjeduje samo jedan intelekt pa je otuda razdvajanje praktičnog i teoretskog mišljenja samo konstrukcija radi boljeg spoznavanja ovog složenog psihičkog procesa. uviđanjem se može doći i do zaključaka koji nisu tačni. ako se nalazimo pred problemom da nam se pokvarilo auto.

naslućujući rješenja koja provjerava u praksi. Mala djeca u početku glasno razmišljaju. ali su nadmoćni u rješavanju složenih teoretskih zadataka. onda se ono razlikuje od mišljenja usmjerena na rješavanje apstraktinih teoretskih zadataka. naučno istraživački rad. Ovo je Lashlev istraživao pomoću specijalnih aparata kojima je mjerio pokrete grkljana. ali i dalje mišljenje prati unutrašnji govor. oni nisu jedinstven psihički proces. Poistovjećivanje mišljenja i govora znači negirati bilo mišljenje. Tako mi jednu te istu misao možemo izraziti raznim riječima i na raznim jezicima. Prema njegovim nalazima. Naime. Čovjek svoje misli uglavnom saopćava drugima riječima. oni navode kako misli koje su nejasne. dok neki problemski zadaci traže neposredno djelovanje. ali nemamo riječi daje izrazimo. traži se teoretsko mišljenje. ~T MIŠLJENJE 1 GOVOR Mišljenje i govor su dva psihička procesa koje je teško razdvojiti. Praktično mišljenje je više oslonjeno na neposrednu praksu i češće se u njoj provjerava.Ako pod praktičnim mišljenjem podrazumijevamo misaone operacije kojima se služimo pri rješavnju praktičnih zadataka. Ako bismo prihvatili tumačenje bihejviorista. Do rješenja se dolazi neposredno djelovanjem u praksi. U suštini. pa je u njemu sadržano i teoretsko mišljenje. Tok misaonog procesa u teoretskom mišljenju je u potpunosti u mislima i mislilac vidi rješenje na osnovu određenih zakonitosti. jer misliti ne znači govoriti naglas ili u sebi. ovi pokreti vrše se metodom pokušaja i pogrešaka a ne složenim intelektualnim operacijama. praktično mišljenje također podnjjpgeva izvjesno teoretsko znanje i izvjesne apstrakcije. tvrdeći daje mišljenje unutrašnji govor. koji su^Mno posredno vezani za praksu. dakle. a ima autora koji smatraju da su govor i mišljenje jedinstven psihički proces. Ove razlike su u samom pristupu problemu i u samim tokovima misaonih operacija. Često se dešava da o nečemu imamo misao. Mada su govor i mišljenje tijesno povezani. koje još nismo dovoljno prečistili ne možemo ni riječima formulirati. često manipulirajući metodom pokušaja i pogreške. neki problemi traže da se izađe izvan pojedinačnih okvira i da se traži uopćeni pristup. npr. Aparati kojima se može registrirati pokret govornih organa ukazuju da uvijek kada mislimo. U prilog ovome. ili manipuliranje objektivnim predmetima. Vremenom ih stariji nauče da svoje misli ne iskazuju naglas. bilo govor kao važnu psihičku funkciju. Bihejviralna psihologija je zastupala stanovište da misao nije ništa drugo do djelatnost govornog organa. kao što i u teoretskom mišljenju često imamo praktičan zadatak pri rješavanju složenih problema. onda bismo negirali svu složenost 5+ . dok su opet neki bespomoćni kada treba razriješiti neki praktični problem. ovi organi reaguju određenim pokretima. odnosno istovremeno i misle i govore. Praktično mišljenje realizira samo bližu etapu. Neki su ljudi skloniji praktičnom mišljenju.

Govor je genetički nastao zajedno sa mišljenjem. razni vizualni znaci u saobraćaju i si. govor nije samo sredstvo kojim se samo misao iznese iz čovječije glave i preda drugome. jer formulirajući. jer govor nije samo "vanjsko ruho misli". Zato je govor nešto više od pukog sredstva kojim se prenose misli. riječi su najprecizniji znakovi kojima ljudi mogu da izraze svoju misao i osjećanja. jer na taj način možemo izraziti pojam. Drugim riječima.taj način.mišljenje i govor nisu isti psihički proces. kao i riječi. Govor se često dijeli na vanjski i unutrašnji. S druge strane. Smisaoni sadržaj govorne poruke uvijek ima osnovu u osjetima. Misao se ne rađa kao gotova forma koju samo treba govorom prenijeti. pa se može reći da je mišljenje nemoguće bez govora. 55 . što govori da u jednom te istom jeziku govor i njegova pravila se mijenjaju a logika mišljenja ostaje ista.govora kao svjesnog psihičkog procesa. mišljenje se i samo razvija i formira. npr. koje misao oblači ili skida. Semantično svojstvo govora omogućuje prenošenje misli i osjećanja drugima i. koji sadržava njeno značenje. semantički sadržaj. A to mora da ima i unutrašnji govor. Za unutrašnji govor se veže pojam mišljenja pa se oni identificiraju. Ove dvije forme nisu identične. razne geste i mimika. Riječi izražavaju generalizaciju. ne mjenjajući pri tome svoju suštinu. . nego i u obliku slika. Pa ipak. na. gdje su i slike. zbog čega se dešava da se pamti smisao nekog sadržaja. uspostavljanje komunikacije. Ovo govori u prilog tome da verbalni iskaz sam po sebi nije misao. Suština je da formulirajući riječima misao. mi i razvijamo misao. da se pamti verbalni iskaz a smisao se zaboravi. Ista se misao može reproducirati lakše nego iste riječi. crteži. Postoji mnogo različitih znakova koji služe za komunikaciju. tako gramatika odražava pravila govora a logika pravila mišljenja. Govor karakteriše zakonitost u njegovoj gramatičkoj i sintetičkoj strukturi. Govor ima svoja pravila koja se ne podudaraju sa pravilima mišljenja. U suštini. Govor je arhaičniji i ima svoju tehniku koja je vezana sa logikom mišljenja. jer se govor kao sredstvo komuniciranja ne svodi samo na zvučno saopćavanje poruka. Zato možemo zaključiti da : . Dakle. simboli za izražavanje misli. . mišljenje i govor se ne mogu ni odvajati. riječi su sistem znakova kojima se ljudi sporazumijevaju i koji ne moraju uvijek imati verbalnu formu. ali su nerazdvojno povezani. Slike kao simboli izražavanja misli imaju funkciju govora. pokreti. Ovo nije dobra postavka.mišljenje i govor nastaju u komunikaciji. ni misao nije formulirana mimo govora.mišljenje je osnova govora dok govor oblikuje misli. već je to u početku neoblikovana tvorevina koju često govorni simboli oblikuju u jasnu misao. Mišljenje se ne izražava samo riječima. To se najbolje vidi kada treba zapamtiti nešto apstraktno i poslije to reproducirati. prerađenim i preoblikovanim u odgovarajući semantičku sadržaj. ali se od nje suštinski razlikuje. a prvobitni verbalni oblik zaboravi. Svaka riječ ima smisaoni. Može se desiti i obrnuto.

zaključujemo daje u njoj topla hrana. koji ranije nisu doživljeni. od imaginativnog mišljenja koje je irealno i zasnovano na mašti. razne bajke. IMAGINATIVNO MIŠLJENJE Imaginativno ili stvaralačko mišljenje je proces u kojem na osnovu ranijih opažanja. sanjarenja. predstava i saznanja formiramo nove sadržaje. Razlikujemo stvaralačko mišljenje koje je oslonjeno na objektivne sadržaje.formule. Tako i u oblasti stvaralaštva. dok lično uvjerenje nekoga daje to priviđanje i da ima nadnaravnu poruku nije realistično. REALISTIČNO MIŠLJENJE Realistično mišljenje je potpuno objektivno i zasnovano na stvarnim zakonitostima koje vladaju u objektivnoj realnosti. Primijećeno je i da se do otkrića dolazi postepeno.trokut i krug i rješavamo dovodeći ih u određene relacije. ljudska pažnja je stalno usmjerena na to kako ono nastaje i kako se može unaprijediti. Kako je stvaralačko mišljenje posebno značajno za cjelokupni razvoj čovječanstva.VRSTE MIŠLJENJA KONKRETNO MIŠLJENJE Ovaj oblik mišljenja je zasnovan na neposrednom operiranju opažajima i predstavama. Na osnovu iskustva velikog broja stvaralaca. Zato se pribjeglo analizi različitih naučnih pronalazaka i načina kako su istraživači do njih došli. Npr. U toj analizi prvo je primijećeno da do pronalaska naučnici dolaze baveći se nekim problemom duže vremena. stvaralačko mišljenje ima sljedeće faze: Priprema Da bi se čovjek bavio bilo kojom djelatnošću. Npr. APSTRAKTNO MIŠLJENJE To je misaoni proces u kojem operiramo pojmpvima i simbolima. npr. Sam proces mišljenja je nepristupačan za ispitivanje pa se stvaralačko mišljenje ne može neposredno i eksperimentalno istraživati. fantazije i si. otkriće automobila na pogon vodom. pojmove . npr. on mora sticati znanje. često od jednostavnih pronalazaka pa do najsloženijih. stvaralac mora imati solidno teorijsko znanje o problemu 56 . halucinacije koje nastaju zbog hipoksije (nedovoljno kiseonika u mozgu) objektivna su posljedica. Tako ako mi vidimo na stolu zdjelu iz koje izlazi para. Naučno mišljenje je objektivno i ne zavisi od stavova i uvjerenja naučnika. treba riješiti matematički zadatak: "izračunaj površinu istostraničnog trokuta koji je upisan u krugu čiji je r — 5 cm! Prilikom rješavanja ovog problema mi koristimo apstraktne simbole .

jer se stvaralac izravno ne bavi problemom svog istraživanja. . njemu je prethodio dug put pripreme i unutrašnje prorade.hipoteza ili pretpostavka. raspad pojmova i relacija među njima. problem je stalno prisutan u njegovim mislima.bujica ideja . . onda se rješenje do detalja naučno obrazlaže i verificira u praksi. 5- . Ona nije nasumično pogađanje.bolesna opširnost .misli kao na filmskoj traci se nižu jedna iza druge. Tako se Arhimedu to desilo dok je bio na izletu. neki od ovih pogrešnih puteva se zaboravljaju. mada se on bavi nekim beznačajnim poslovima. Na osnovu ove analogije. Najčešće se spominju ovi poremećaji: 1. prestaje efekat skorašnjosti.kojim se bavi. ali se iz njega izleže pile. POREMEĆAJI MIŠLJENJA Do poremećaja u mišljenju može doći zbog povreda ili bolesti mozga i raznih psihičkih blokada. Hipoteze.stereotipija .još je teži oblik nesuvislog mišljenja. nego pretpostavka zasnovana na određenim naučnim podacima. Inkubacija Ova faza je naizgled pasivna. Provjeravanje hipoteza je često po metodi pokušaja i pogrešaka. Kada se konačno polazna hipoteza pokaže tačnom.misli su zbrkane i nema jasnog odvajanja bitnog od nebitnog. Iluminacija Rješanje problema se često javi kada se najmanje očekuje. gdje se ne vide procesi u jajetu. . kao i konačna rješenja problema. Formalni poremećaji . Međutim. "Nekada se već na početku pretpostavlja rješenje kao polazna . Stvarno objašnjanje perioda inkubacije je da se u trenucima intenzivnog bavljenja problemom opteretimo nekim rješenjima koja su pogrešna. problem analizira sa različitih strana i rijetko ga odmah razriješi. Verifikacija Istakli smo da do pronalaska vodi dug put i brižljiva priprema.rasulo misli . On prikuplja dodatne informacije. ustvari to je završna faza unutrašnje obrade i povezivanja podataka i kada završna misao u vidu paljenja lampice osvjetljava rješenje. ali kad se problem za neko vrijeme napusti. Ovo podsjeća na jaje u inkubatoru. neki naučnici tvrdili su da se problem rješava kada se neko vrijeme napusti njegovo rješavanje. Ustvari rješenje problema nije slučajno. nema smislenih sadržaja.misli nemaju smisla. Do rješenja se naizgled dolazi slučajno. problem se oslobađa nepotrebnih i pogrešnih ideja i put ka rješenju postaje jasniji. moraju se provjeriti.

npr. kod narkomana. U ove poremećaje spadaju i kornpulsije. i sumanute ideje. Koja je razlika u ovim promjenama? Navedi neke draži na koje čovjek i životinje reaguju automatski. bez učešća svijesti! Obrazloži na jednom primjeru generalizaciju uvjetnog refleksa u neurotičnom ponašanju! Koji su podsticaji u instrumentalnom uvjetovanju? Koje su razlike između učenja na osnovu pokušaja i pogrešaka i učenja uviđanjem? Navedi i obrazloži etape u rješavanju problema! Zbog čega se javlja plato u učenju? Koji je glavni smisao teorije formalnih disciplina? Sta je pokazao Vudrov eksperiment ? Kojim psihičkim procesom čovjek najbolje spoznaje objektivnu realnost? Objasni pojam generalizacije na primjeru pojma knjiga! Koje su etape misaonog procesa? Koje su operacije misaonog procesa? Navedi razliku između teorijskog i praktičnog mišljenja! Kako objašnjavaš da mišljenje i govor nisu jedinstven psihički proces? Koje su etape imaginativnog mišljenja? Kako se manifestuju formalni poremećaji mišljenja? 58 . PROVJERI SVOJE ZNANJE U čemu je razlika između Blundelove teorije o fiziološkoj osnovi pamćenja i tzv.2. reverberacijskog kruga? Šta je rekognicija? Kakvo pamćenje može biti prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja? Zašto je vožnja biciklom psihomotorna aktivnost? Zbog čega dolazi do zaboravljanja? Dovedi u vezu reminiscenciju i retroaktivnu inhibiciju! Ličnost se mijenja biološkim zrenjem i učenjem. Sadržajni poremećaji mišljenja Ovi se poremećaji javljaju kod raznih poremećaja u funkcioniranju centralnog nervnog sistema (CNS).

Ove psihofizičke mogućnosti. Iskustva govore da su genijalni ljudi bili neshvaćeni u svome vremenu i prostoru. Nakon mnogobrojnih istraživanja. ili pak postoji obdarenost za pjevanje dok za ostale segmente muzike nema obdarenosti. Bilo je neslaganja oko obdarenosti. zovu se dispozicije. ali se većina psihologa slaže da je talenat mogućnost originalne reprodukcije (npr. npr. onda obično govorimo o talentu. kao što je bilo i drugih primjera da je neka sposobnost ostala neispoljena unatoč povoljnim odgojno-obrazovnim poticajima. ali mala većina je onih koji imaju izrazite sposobnosti za pojedine djelatnosti. sposobnost je razvijena i ostvarena mogućnost za uspješno obavljanje neke djelatnosti. Drugim riječima. Ljudi se međusobno razlikuju prema sposobnostima. 59 . Genijalnih ljudi je malo u populaciji. Koliko je ljudi imalo natprosječne sposobnosti za pojedine oblasti. onda to nazivamo genijalnost. jer nisu imale odgojno-obrazovni poticaj. onda govorimo o nadarenosti. Teško je razlučiti kada prestaje talenat a počinje genijalnost. Njihova su ostvarenja nešto novo i originalno za opće ljudsko dobro. odgoj i obrazovanje moraju biti organizirani i sitematski praćeni. u muzici nekog djela). smatrani su Čudacima i njihova se vrijednost najčešće cijeni poslije njihove smrti. i kada je sposobnost razvijena do najvišeg stepena. a slabije savlađuje strani jezik. na osnovu jednog složenog statističkog postupka. za muziku. Naravno. Tako neko bolje rješava matematičke zadatke. koje čovjek nasljeđuje kao pretpostavke za ispoljavanje određene sposobnosti. dok je genijalnost svestranija i zahvata stvarnost šire i dublje. psihofizički razvoj. Ova se mogućnost realizira kroz čovjekov psihofizički razvoj i pod utjecajem odgoja i obrazovanja. drugi opet lakše uče strani jezik. Sposobnost je unutrašnja mogućnost koja se pod određenim okolnostima može ispoijiti. SPOSOBNOSTI Sposobnost je svojstvo ličnosti da uspješno obavlja određeni posao.5. ali su ostale neispoljene. a kada je ta nadarenost veoma izražena. ali su zato nespretni u obavljanju nekih fizičkih poslova. psihomotorne i senzorne. -rvrđeno je da postoje sljedeće vrste sposobnosti: intelektualne. odnosno da li postoji jedna opća obdarenost. Velika većina ljudi je sposobna da obavlja različite poslove. (Pronađiprimjer neshvaćenih genijalaca u oblasti nauke i umjetnosti i objasni u čemu se ogledala njihova osobenost u odnosu na njihove savremenike!) Među psiholozima se dugo vodila rasprava da li je sposobnost jedna opća crta ili postoje različite vrste sposobnosti. Anatomsko-fiziološke strukture prenose dispozicije sa generacije na generaciju i pod povoljnim vanjskim poticajima ljudske sposobnosti bivaju sve izraženije Kada su neke sposobnosti kod pojedinca tako razvijene na nadmašuju prosječne.

pravilna procjena što je tačno a što nije. 4.kreativno mišljenje. Terston multifaktorskom analizom otkriva sljedeće grupne faktore: R -faktor rezonovanja. V'-verbalni faktor. i svaka druga sposobnost. nagona. 3. W -faktor rječitosti M -faktor pamćenja. Inteligentno ponašanje ljudi podrazumijeva primjenu ranijeg iskustva. Ona se defmiše kao misaona sposobnost kojom se živo biće snalazi u novim situacijama. Veksler inteligenciju ovako defmiše: "Inteligencija je složena ili globalna sposobnost individue da cjelishodno djeluje. S — spacijalni faktor. 2. auditivnih. da razumno misli i da uspješno izlazi na kraj sa svojom sredinom. P .INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI Pod intelektualnim sposobnostima najčešće se podrazumijeva inteligiencija. Utvrdio je i da su specifični faktori grupirani i povezani sa općim faktorom. Ova tehnika uglavnom se primjenjuje na osnovu testova gdje se statističkim postupkom korelacije utvrđuje staje to zajedničko kod ispitanika koji imaju slične rezultate. sposobnost divergentnog mišljenja . kritičnost u ocjenjivanju problema. Živo biće se može prilagođavati novonastalim okolnostima i na osnovi refleksa. Spirman je faktorskom analizom utvrdio da postoji jedan opći ili generalni faktor inteligencije (G faktor) i više specifičnih faktora (S faktori). besmislenih itd. bogatstvo ideja za rješavanje problema. ali dugotrajnim istraživanjima i pomoću faktorske analize je utvrđeno daje inteligencija stmktuirana od više faktora. 5. Samo prilagođavanje u novonastalim okolnostima koje je oslonjeno na misaone sposobnosti je inteligencija. slučajnog pogađanja i znanja.perceptivni faktor. osjetljivost za rješavanje problema.uočavanje problema. ali to nije inteligencija." Dugo je vladalo mišljenje da je inteligencija opća sposobnost snalaženja u svakoj novoj situaciji. sposobnost pamćenja pamćenje različitih sadržaja vizualnih. Dalje on ove faktore grupira i dobija sljedeće intelektualne sposobnosti: 1. Primjeri blizanaca koji su odrastali 60 . sposobnost konvergentnog mišljenja . Gilford razvija multidimenzionalnu teoriju sposobnosti prema kojoj je inteligencija sastavljena od 50 faktora. Faktorska analiza je složena statistička tehnika kojom se utvrđuju osnovne dimenzije ličnosti u kojima su sadržane ostale varijacije od kojih zavisi ponašanje pojedinca. sposobnost evaluativnog mišljenja . smislenih.dosljednost mišljenja koja vodi ka rješenju problema. ali je ključni momenat uviđanje novih elemenata i veza koji nisu korišteni u ranijem iskustvu.. Kao. N — numerički faktor. kognitivne sposobnosti . inteligencija je predispozicija ili mogućnost koju čovjek nasljeđuje kao anatomsko-fiziološku osnovu koja se pod povoljnim uvjetima može ispoljiti i razvijati.

Poslije njega mnogi su istraživači nastojali pronaći najobjektivniji instrument za mjerenje inteligencije. što može utjecati na rezultat. Kako je ljudska populacija raspoređena prema nivou inteligencije? Inteligencija kao i ostale sposobnosti raspoređena je u ljudskoj populaciji prema zakonu normalne distribucije. odnosno koliko je onih koji imaju iznadprosječan IQ. koji se obilježava sa IQ. sve dok se ne dođe do testova koje ispitanik može da riješi. Francuski psiholog Bine prvi je sačinio skalu za mjerenje inteligencije. toliko je onih koji imaju ispodprosječan IQ. stoje količnik koji odražava prosjek. u ovom slučaju jednak 100. Smatra se da IQ = 95 djeteta sa sela odgovara vrijednost od IQ=105 djeteta iz grada. onda je inteligencija viša ili niža od prosjeka. Ispitivanje se nastavlja testovima za sljedeću godine. dok su niže i više vrijednosti prilično srazmjerne. Sljedeća tabela pokazuje kako se inteligencija distribuira u ljudskoj populaciji: IQ 140 i više 120-139 110-119 90-109 80-89 70-79 70 i niže % u populaciji 1 11 18 46 18 6 3 Kao što tabela pokazuje. Osnovno polazište većine testova kojima se mjeri inteligencija je postavljanje ispitanika u situacije da rješavaju probleme u kojima nemaju ranije iskustvo. Tako ako dijete od 10 godina riješi većinu zadataka testa za uzrast od 10 godina.u različitim uvjetima govore u prilog tome da se i inteligencija može razvijati ili pak zakočiti u razvoju. pa su istraživači prosječnu vrijednost inteligencije stavili u raspon između 90 i 110. Poslije toga dijelimo postignuće ili uspjeh koji je postigao (mentalni uzrast) sa godinama starosti (hronološki uzrast). Oni se smatraju umno zaostalim i obično se dijele u tri skupine: 61 . Tako ako dijete od 10 godina rješava zadatke uzrasta djeteta od 11 godina. U ovom slučaju on je jednak 120/120 = 1. njegova je inteligencija iznad njegovog kalendarskog uzrasta. najveći procenat stanovništva ima prosječnu inteligenciju. Međutim. Pri izračunavanju inteligencije godine se pretvaraju u mjesece a količnik se množi sa 100 te se dobije daje količnik inteligencije. onda se poklapa njegov hronološki uzrast sa mentalnim uzrastom. Mjerenje inteligencije se obavlja tako da se ispitanicima daju zadaci za uzrast jednu ili dvije godine mlađi od njih. Ako se umni i kalendarski uzrast ne podudaraju. Ispitivanja su pokazala da u ljudskoj populaciji ima oko 2% onih čije je \Q ispod 70. sva djeca nemaju ista predznanja i iskustva.

UTJECAJ NASLIJEĐA I SREDINE NA RAZVOJ INTELIGENCIJE Inteligencija je sposobnost koja prvenstveno zavisi od naslijeđenih datosti. Ako neko dijete ima inteligenciju 140 i više. već i poticajna životna sredina i odgovarajuća svojstva ličnosti. Terman je od 1925. postići iznadprosječne rezultate u svojoj djelatnosti. najvjerovatnije će ako bude imalo povoljne uvjete za razvoj. dok su mnogi postali poznati u svojoj struci. 62 . Neki su autori prigovarali daje ta povezanost posljedica istih uvjeta života. procenat onih čija je inteligencija iznad 130 je u srazmjeri sa onima čija je inteligencija ispod 70. Već smo istakli da su djeca iz gradova imala nešto bolja postignuća na testovima inteligencije. Značajna povezanost postoji i između užih srodnika. Vršena su mnoga upoređivanja visine IQ djece i roditelja. On zaključuje da za posebna postignuća nije dovoljna samo visoka inteligencija. godine pratio 1500 djece čije je IQ bio 140 i više. Istraživanja su pokazala da se inteligencija brže razvija kada djeca imaju bolje uvjete. Ove se razlike objašnjavaju različitim uvjetima koje različite sredine pružaju djeci. Njih je također u populaciji oko 2% i smatraju se talentovanim ili genijalnim. Određen broj djece koja je Terman pratio nisu se izdigla iznad prosječnosti. od djece sa sela.IQ 50-70 20-50 ispod 20 naziv lahka mentalna deficijencija srednja mentalna deficijencija mogućnosti mogu se opismenit i osposobit za jednostavan rad mogu da nauče govoriti ali ne opismeniti teška mentalna deficijencija ne mogu da se brinu sami o sebi S drage strane. To potvrđuju i mjerenja inteligencije identičnih blizanaca koji su odrastali u različitim uvjetima. Na razvoj inteligencije uz naslijeđa utječu i uvjeti u kojima dijete odrasta. i ustanovljeno je da postoji velika korelacija (povezanost). I u ovim slučajevima postojala je velika podudarnost visine IQ između djece i roditelja. Jedna desetina je doktorirala. do 1960. odnosno između braće blizanaca. na razvoj inteligencije utječe i šira društvena okolina. i ustvrdio daje njih 90% krenulo na fakultet i 70 % diplomiralo. najveća između identičnih blizanaca. Pored naslijeđa i porodičnih uvjeta. Neka istraživanja u SAD pokazuju razliku i visinu inteligencije između djece bijelaca i crnaca. stoje opovrgnuto mjerenjem inteligencije djece koja su usvojena i njihovih pravih roditelja i blizanaca koji su bili iz nekih razloga rastavljeni pa su odrastali u različitim socioekonomskim uvjetima.

Testovi inteligencije se još dijele na individualne i grupne. formuliranih riječima i gdje se odgovor daje rije-:ma. npr.VRSTE TESTOVA INTELIGENCIJE Svaki test inteligencije sastoji se od vrlo različitih zadataka koji. 888. Rezonovanje: Rastavite donji niz znakova na ispravan način i dodajte još tri daljna znaka: XOOOOXXOOOXXXOOXX Verbalni faktor: Medu desnim riječima što brže označi riječ koja ima slično značenje kao lijeva riječ: Kretati: doći. dok kod grupnih. 813. stati. 375. Prebrojte bijele i išarane kockice Neverbalni testovi inteligencije su u formi manipuliranja predmetima ili slikana. 8. Verbalni testovi su u formi problemskih zadataka. Iz donjih grupa znamenki zbrojite uvijek prve dvije i podijelite zbroj s većom znamenkom te napišite rezultat: 152. npr. 422 975. predstavljaju posebne testove sa svojim vlastitim rezultatima. 996. 63 . pasti. Kod individualnih >va ispitivač mjeri samo jednog ispitanika. uzeti sami za sebe. 574. polaziti. istovremeno se ■peri više ispitanika. SI. 261. ostati. Razlikujemo verbalne i neverbalne testove inteligencije. za mjerenje numeričke sposobnosti.

u prvom redu. Poslije četveromjesečnog tretmana hormonom tireoidne žlijezde.TEŠKOĆE PRI MJERENJU INTELIGENCIJE Utvrđivanje intelektualnog nivoa ne može se egzaktno utvrditi zbog objektivnih i subjektivnih faktora. Međutim. gdje je važno da li je on odmoran. Postoji veći broj takvih sposobnosti koje se utvrđuju različitim formama aparat-testova. emocionalno spreman i kakav motiv ima da radi. Na taj način se ispituje brzina reagiranja. Testovi kao instrumenti mjerenja. Zdravstveno stanje djeteta može također utjecati na rezultate testiranja. stanje se popravilo i dijete se počelo razvijati kao i ostala normalna djeca. Njima se može procijeniti da lije slab uspjeh nekoga učenika u školi rezultat slabijeg intelektualnog nivoa ili nekih drugih faktora. (Razmisli šta je još bitno za uspjeh u nekoj djelatnosti osim inteligencije. na to utječe rad tiroiđne žlijezde. spretnost 64 . PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI Mnoge ljudske djelatnosti zavise od psihomotornih sposobnosti. Iako testovi inteligencije imaju izvjesne nedostatke zbog čega nisu potpuno pouzdani. makoliko se brižljivo pripremali i makoliko sadržavali elemente snalaženja u novoj situaciji. Njima se mjere različiti oblici motornog reagovanja na vizualne. U prvom redu na osnovu njih može se predviđati budući uspjeh pojedinca u različitim djelatnostima. U subjektivne faktore koji mogu da utječu na rezultate testiranja spadaju psihofizička spremnost ispitanika za rad. preciznost. U objektivne faktore spadaju instrumenti kojima se utvrđuju nivo inteligencije i uvjeti u kojima se vrši ispitivanje.) Testovi inteligencije imaju veliku vrijednost u odgoju i obrazovanju. auditivne ili neke druge vrste u podražaja. U jednom istraživanju dijete čija je tireoidna žlijezda slabije radila imalo je jasne znake fizičke i intelektualne zaostalosti. iskustva su pokazala da rezultati na testovima inteligencije nisu sasvim pouzdan pokazatelj da će neko uspjeti u nekoj djelatnosti. VRIJEDNOST TESTOVA INTELIGENCIJE Testovi inteligencije imaju funkciju da utvrde intelektualni nivo pojedinca pa kao takvi mogu poslužiti za različite svrhe. dijelom mjere stečena znanja iz raznih školskih predmeta. jer na postignuće utječe i niz drugih faktora. Zbog toga se rezultati na testovima inteligencije uzimaju kao osnovno mjerilo za odabir kandidata za pojedina zanimanja. Zato se dešava da djeca iz sredina gdje je kvalitetnije obrazovanje imaju bolje postignuće na testovima inteligencije. oni mogu biti korisno sredstvo za utvrđivanje intelektualnog nivoa pojedinca i na temelju toga prognoziranje njegovog uspjeha u pojedinim djelatnostima. koja regulira nivo joda u organizmu.

kod slijepca. Tako je eksperimentalnim istražiem utvrđeno da pojedini analizatori imaju sljedeće vrijeme latencije: taktilni slušni vidni mirisni temperaturni vesti bularni bolni 0. Stoje prag osjeta manji. ali je slabija. percepciju. piloti. 0. Uglavnom ih utvrđujemo mjerenjem praga osjetljivosti. 0. Brzina reakcije Pod ovom psihomotornom sposobnošću podrazumijevamo brzinu odgovora na određeni podražaj. da bi ispitanik tačno i brzo reagirao. od mogućnosti motornog reagovanja. Kao i kod inteligencije. to je senzorni organ (analizator) osjetljiviji na vanjske podražaje. na kraju.22 s 0.28-0. SENZORNE SPOSOBNOSTI Senzorne sposobnosti se odnose na osjetljivost senzornih mehanizama. sposobnosti shvaćanja poruke ili podražaja i. npr. razlikuje ga od drugih podražaja. Tačnost pokreta Određuje je sinhronizacija vidne kontrole i pokreta. 0. osjetljivost za >\jetlini. ali su novija istraživanja pokazala da postoji veći broj posebnih sposobnosti.12-018 s. da shvati njegovo značenje.13-0. da izabere ispravnu reakciju i da dovoljno brzo i tačno izvrši pokret.vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije). npr. Dakle psihomotorna aktivnost uključuje.31-0. Tako kod vida možemo razlikovati sposobnost razlikovanja omatskih boja. Pojedini osjetni analizatori imaju različito vrijeme reagovanja na draž (vrijeme latencije . osjetljivost za uočavanje nijansi pojedine boje. osjetljivost za vidnu dubinu. 6^ . tako se nekad smatrala da postoji jedna opća psihomotorna sposobnost. obim vidnog polja i si.15-0. što je praksa kod odabira kandidata za posebne profesije. Postoje testovi kojima se može mjeriti cijeli sklop kompleksnih aktivnosti. npr.i koordinacija pokreta.4 s. oštrina vida.16 s 0. Npr.09-022 s.39 s 0.89 s Na taj način utvrđujemo sposobnosti za razlikovanje intenziteta i kvaliteta pojedinih osjetnih draži. auditivni i si. U svakom od osjetnih analizatora postoji veći broj sennih sposobnosti. ronioci i si. mišljenje i motorne reakcije. Moguća je i bez vidne kontrole. on mora da jasno razlikuje određeni podražaj. Sama reakcija je složen proces koji zavisi od tačnosti primljene poruke. vidni.

Navedi neke od njih! .PROVJERI SVOJE ZNANJE Šta je dispozicija? Zašto misKš da su genijalni ljudi često neshvaćeni u svojoj sredini? Deftniši pojam inteligencija! Koje je faktore inteligencije i kako otkrio Terston? U čemu se ogleda sposobnost divergentnog mišljenja? Kako glasi formula za izračunavanje IQ ? Koje su poteškoće u mjerenju inteligencije? Koja su to svojstva ličnosti koja posebno utječu na postignuća u nekim djelatnostima? Kako se zove vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije? Postoji veći broj psihomotornih sposobnosti.

radost. ljudima. strah. ORGANSKE OSNOVE EMOCIJA Kako smo već istakli. \ Sljedeća tabela pokazuje njihove iskaze: 67 . Bez emocija čovjek bi bio mašina koja bi svijet vrednovala i odnosila se prema njemu isključivo razumski. Tri su bitna momenta na osnovu kojih razlikujemo emocije od intelektualnih procesa: 1. verbalizacija i si. mišićni tonus i si. Stoga one pokreću čovjeka u akciju bilo da izbjegne neprijatnost ili da doživi prijatnost. Naime. Emocije se mogu lahko mijenjati i međusobno miješati. ali se umnogome razlikujemo u našem odnosu i postupanju prema toj realnosti. Na osnovu ovih karakteristika emocije možemo definisati kao promjene u stanju aktivnosti organizma.usporeni ili ubrzani pokreti. Tako strah može tjerati jedinku da izbjegne opasnost ili da inhibira pokrete koji mogu biti opasni. Fiziološke promjene u tijelu . EMOCIJE Emocije su doživljaji našeg vrednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima. tuga i si.6. 2. Emocionalno ponašanje . Emocije su prijatno ili neprijatno iskustvo pojedinca na osnovu kojeg se on određuje prema vanjskom svijetu. Savremeni autori tumače da emocije svojim poticajima omogućuju veću aktivnost organizma. emocije imaju i evidentne tjelesne promjene. najopsežnije je ono koje su proveli američki psiholozi na pilotima u toku Drugog svjetskog rata. Tražili su od pilota i drugih članova posada bombar dera da navedu organske reakcije koje su na sebi zapazili u teškim i opasnim situacijama. 3. širenje zjenica. emocionalni doživljaj je individualan. Pored subjektivnih doživljaja. događajima i vlastitim postupcima. Vršena su mnogobrojna ispitivanja tih pro mjena. Emocionalni doživljaj . svi mi na intelektualnom planu slično doživljavamo objektivnu realnost. a koje se manifestiraju u karakterističnim fiziološkim promjenama. ponašanjem i doživljavanjem.stezanje krvnih žila. Darvin je tumačio da su emocije filogenetski rudiment. geste lica. koji pomaže živim bićima da opstanu.

grči želudac. disanje. širi zjenice. Tako je ispitivanjem utvrđeno da se kod studenata za vrijeme ispita krvni pritisak poveća za 15 mm. . spremnim za odbranu od raznih opasnosti. Ovaj nervni sistem se sastoji od simpatičkog i parasimpatičkog dijela koji su jedan naspram drugoga. U stanjima velike pobuđenosti srce brže radi. širi krvne sudove u mišićima a skuplja u unutrašnjim organima (Razmisli zašto je to važno!). posebno unutrašnjih organa. Tako utječu na rad srca. suši usta i grlo. krvni pritisak. S druge strane. Darvinovo tumačenje da emocije imaju funkciju pripremanja organizma za opstanak. potvrđuju promjene u organizmu za vrijeme emocija. ove promjene imaju upravo svrhu da organizam pripreme za opasnost. Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče hormone u krv i organizam biva spreman da izdrži veći napor. povećava krvni pritisak. Sve ove promjene u organizmu odvijaju se autonomno i pod kontrolom vegetativnog nervnog sistema. Promjene koje nastaju u organizmu pod utjecajem emocija regulira vegetativni nervni sistem. Također su povećani provodljivost elektriciteta kožom. što omogućuje brže pretvaranje hranjivih materija u energiju. srdžba ili tuga Suhoća grla i usta Nervozan znoj i hladan znoj "Leptir" u stomaku Osjećaj nerealnosti .kao da se to ne Potreba za vrlo čestim mokrenjem Drhtavica Zbunjenost Slabost i nesvjestica Nemogućnost da se sjete detalja nakon leta Mučnina u stomaku Nemogućnost koncentracije Cesto % 30 30 22 30 26 23 događa 20 25 11 3 4 5 5 3 Ponekad % 56 53 58 50 53 53 49 40 53 50 37 34 33 32 I druga istraživanja su pokazala da emocije utječu na rad cjelokupnog organizma. rad orgna za varenje i rad endokrinih žlijezda. disanje. krvotok. disanje je ubrzano i u organizam se unosi više kiseonika. a broj srčanih otkucaja za 25. Tako simpatički dio vegetativnog nervnog sistema ubrzava rad srca. i lučenje pljuvačke u ustima i kiseline u želucu. Naime.Opažanje organske promjene Lupanje srca i ubrzan puls Visoka napetost mišića Lahka uzbuđenost. parasimpatički dio vegetativnog nervnog sistema usporava sve ove promjene kada je organizam nije pcdražen i samim tim akumulira energiju. Na ovakav način emocije čine organizam. povećava lučenje adrenalina i samim tim količinu krvi u želucu.

moralni principi nepostojaniji. Iako detektor laži nije pouzdano sredstvo za utvrđivanje krivice. ritam disanja i električna sprovodi]ivost kože. (Slučaj dječaka Alberta i bijelog miša). mišljenje je slabije. motorne reakcije su manje koordinirane. U nizu podražajnih riječi su i one kritične. Detektor laži registrira promjene koje nastaju.DETEKTOR LAŽI Detektor laži je konstruisao Ibau 1949. onda straha nestaje. PROSTE EMOCIJE STRAH Strah je emocija koja se javlja u situacijama koje ugrožavaju čovjeka a kojima se on ne može adekvatno suprotstaviti. 69 . mišići se grče. VRSTE EMOCIJA Emocije se mogu klasificirati prema različitim kriterijima: Prema složenosti emocije možemo podijeliti na proste i složene. Iskustva se mogu uopštavati.. suše usta i grlo. a ukoliko te akcije ne otklone opasnost. Njime se registriraju promjene u unutrašnjim organima pod utjecajem emocija . Ove reakcije organizma su autonomne i imaju smisao da pripreme organizam za odbranu od opasnosti. a na koje ispitanik emocionalno reaguje. on može biti dobro pomoćno sredstvo u pronalaženju sumnjivih. krvni pritisak. tako da se strah od jedne neugodne i opasne situacije može proširiti na sve slične situacije. Ako se reakcije poduzete u stanju straha pokažu efikasnim. godine. Ibau je pošao od hipoteze da ljudi koji su počinili prijestup reaguju emocijama kada ih eksperimentator provocira riječima koje asociraju na prijestup. šire zjenice. ubrzavaju puls i disanje. dok se ostali strahovi stiču negativnim iskustvom. Mnogobrojna su ispitivanja pokazala daje strah urođena reakcija.puls. što može pomoći u otkrivanju prijestupnika. ali da se i uči. koje su u vezi sa prijestupom. Pod djelovanjem straha povećava se krvni pritisak. i to se poredi sa reakcijama na neutralne riječi. Urođene refleksne reakcije straha se javljaju na iznenadni zvuk i izmicanje podloge. Strah kao intenzivna emocija djeluje na ostale psihičke funkcije i procese. Tako pod djelovanjem straha čovjek je manje kritičan.. tada se strah intenzivira i prerasta u užas ili paniku. Ispitanike je spajao sa aparatom i onda bi ih podražavao određenim riječima.

ali ne znamo zbog čega. potištenosti i bezvoljnosti. gdje izravno ne vidimo opasnost. Iracionalan strah od nekih situacija. Tako ti snažni doživljaji iz djetinjstva mogu iz podsvijesti djelovati na ponašanje pojedinca pa se može javiti strah od zatvorenog prostora (klaustrofobija). Ako je slabijeg intenziteta i ako je upravljen u pozitivnom smjeru. Korijeni anksioznosti su obično u pogrešnim odgojnim postupcima roditelja. GNJEV ILI SRDŽBA Gnjev je emocionalna reakcija koja se javlja kada se neopravdano ograniči željena aktivnost. prvenstveno depresije i raznih neuroza. ona i gnjev kultivisu i reaguju sličnije odraslima. Postoji posebna vrsta straha . Ovu emociju prati osjećaj bespomoćnosti. Istraživanja su pokazala da su anksioznija djeca čiji su roditelji strogi i koji kažnjavaju djecu. to je radost njegovim ostvarenjem veća. Mnogo toga ljudi nauče zbog straha od kazne ili neugodnosti. Tako se najčešće ljutimo ako neka prepreka zaustavi ostvarenje naše želje. u vidu prezira. Ovakav strah je slabijeg intenziteta i duže traje. potcjenjivanja ili podsmjehivanja. progone nas zle slutnje. RADOST I TUGA Radost je ugodna emocija koja se javlja kada se ostvari neki cilj. istovremeno ugodna i neugodna. gnjev može dati korisnu energiju i može biti dobar poticaj da se savladaju prepreke koje život nameće. ali je naslućujemo. Gnjev sve više raste ako sprječavanje duže traje. Tuga se javlja kada izgubimo nešto što nam je naročito drago. ne samo kao zaštitni mehanizam nego i kao važan motiv u ponašanju ljudi. Anksiozne osobe se boje svega što im je nepoznato i svugdje očekuju opasnost. objekata i osoba zove se fobija. Tada se javljaju nekontrolirane reakcije koje mogu biti usmjerene prema drugim ljudima ili stvarima. Qmy . Ponekad je gnjev ambivalentna emocija. tj. Anksioznost je jedan od simptoma nekih psihičkih oboljenja. udaranje nogama i rukama i si. Djeca u gnjevu čine besciljne pokrete kao stoje udaranje stvari. U izvjesnim slučajevima i tuga može biti poticaj za akciju kako bi se nadoknadilo izgubljeno. One su najčešće posljedica nekih trauma iz djetinjstva koje su potisnute u podsvijest. uz prisutnost jedne opće pasivnosti i nespremnosti na akciju. Strah je važno sredstvo odgoja jer sankcionira prestupe i samim tim služi kao instrument za reguliranje društvenih normi. strah od visine (akrofobija).Strah ima značajnu funkciju. strah od raka (kancerofobija) itd. Kako odrastaju.anksioznost. Sto je cilj teži.

Zagreb. a za život u zajednici su potrebne pozitivne emocije kakva je ljubav. dok roditeljska i dječija ljubav imaju osnovu u potrebi za zaštitom i prihvaćanjem zaštite. moju svijest. Intenzitet ljubomore zavisi koliko je ? rema našoj procjeni ljubav uzvraćena. 94. Ona ispunjava moje srce. moj um. Kako iscijeliti dušu i tijelo (Novo doba.. Osnovni smisao ljubavi prema suprotnom spolu je produženje vrste. ona označava svu složenost naših stavova i naših sebičnih i nesebičnih interesa. Frojđ). Siri se u svim smjerovima i vraća mi se umnožena. Služiti se ljubavlju daje mi dobar osjećaj. Hay. Slično mržnji i zavist je negativna emocija. prema roditeljima i prema djeci. Ljubav podrazumijeva spremnost da se daje i uzima. između prijatelja i si." (Louise L. ^omora može prerasti u mržnju i zavist. moje biće. Ljubomora ne mora imati seksualnu osnovu. ljubav je osnovna energija stvaranja i obnavljanja života (eros . jer se može javiti između brata i sestre. Ljubav je emocija urpavljena prema drugim ljudima i odražava prijateljstvo. uzajamno davanje i uzimanje. Prema nekim teorijama. još želim više dati. moje tijelo.instinkt života. kao što to lijepo kaže Louise Hay: "Ja sada dopuštam ovoj ljubavi da ispliva na površinu.) LJUBOMORA Kada ljubav nije u dovoljnoj mjeri uzvraćena. ljubav prema suprotnom spolu se ne iscrpljuje u čistom biološkom nagonu. MRŽNJA I ZAVIST Mržnja je izrazito negativna emocija koja se manifestira u neprijateljskom i ponašanju prema drugoj osobi.. odnosno koliko smo uložili u ljubav.LJUBAV Čovjek je socijalno biće. javlja se emocija ljubomore. Kao i u ljubavi tako i mržnji i zavisti prostoje različite gradacije 71 . Obično se mrzi osoba koja nam nešto naći i za koju nas vežu određene uspomene. 1996. Koliko god ljubavi koristim i dajem. Zalihe su beskonačne. str. Kao složena emocija. nego ima odnos duhovnog jedinstva dvije osobe. Za ljubomoru je karakterističan ambivalentan stav da se ista osoba istovremeno i voli i mrzi. Ljubav može biti prema suprotnom spolu. Ona se manifestira u neprijateljom stavu i osjećanju prema drugima koji imaju nešto što smatramo da to više fipada nama. on je izraz mojeg unutarnjeg zadovoljstva. S druge strane.

čime se potenciraju određena emocionalna stanja. jer u takvim stanjima dolazi do emocionalnog pražnjenja i popuštanja napetosti. Tako ostvarenje nekog životnog cilja može odrediti trajno pozitivno raspoloženje. dolazi do osjećaja neugode. kao što nastaju afekti. Strasti se mogu formirati sistematskim unošenjem agenasa u organizam. Pored štetnog djelovanja. U afektu se čovjek neodgovorno ponaša i može počiniti teško krivično djelo. nastaje osjećaj ugode. RASPOLOŽENJA Raspoloženja su trajnija stanja ugode ili neugode slabije jačine. zdravlje. mjesecima pa i godinama i biti stalni oblik ponašanja. Obično se ispoljavaju kao veselost ili potištenost. sitost i si. afekti imaju i pozitivnu dimenziju. Ponekad i beznačajan događaj može utjecati na raspoloženje. dok su negativne strast za kockom. kao raspoloženja. drogom. kao afekti. alkoholom. STRASTI Strasti su emocioalna slanja ili emocionalna privrženost nekoj stvari ili pojavi koje dugo traju. odijevanje. Prate ih različite fiziološke promjene u organizmu.u samom sadržaju i intenzitetu. 72 . odnosno. kada se ne zadovolji. Zatim na raspoloženje utječu i neki vanjski faktori . Na raspoloženja najviše utječu životni uspjesi ili neuspjesi. Od afekata se razlikuju po tome što strasti ne nastaju odjednom. kao što i neki veliki životni promašaj ili nenadoknadivi gubitak mogu da imaju za posljedicu trajno negativno raspoloženje. S obzirom na etičke vrijednosti. AFEKTI Afekti su burne i jake emocije koje ne traju dugo. Tako ispoljavanje mržnje i zavisti može varirati od blagog neprijateljstva do otvorene agresije. strasti možemo podijeliti na pozitivne i negativne. umjetnošću.doba dana. Ove emocije mogu trajati danima. U stanju afekta emocije prevlađuju intelekt pa dolazi do "sužavanja svijesti" i slabljenja kontrole. EMOCIJE PREMA INTENZITETU I TRAJANJU Prema intenzitetu i trajanju razlikujemo raspoloženja. afekte i strasti. Pozitivne strasti su strast za naukom. Tako pušenje vremenom stvara potrebu za nikotinom i kada se ta potreba zadovolji. čak onaj kojeg se ne sjećamo. vrijeme. i jakog su intenziteta. nego se stvaraju ponavljanjem određenih radnji duže vrijeme. dani u sedmici i godini.

na emocije usmjerene prema sebi i prema drugim ljudima. Ugodne emocije nas potiču da ponavljamo sadržaje koji su obilježeni ugodom i kao nagradu za to imamo jedno prijatno psihofizičko i socijalno stanje. pojačano luči hormon adrenalin koji povećava šećer u krvi i na taj način stvara višak energije u organizmu. Neki autori emocije dijele prema području koje zahvataju emocije. pod direktnim djelovanjem autonomnog nervnog sistema. pokretač je pozitivnih ljudskih težnji. U stanjima pobuđenosti kakva su emocionalna stanja.Također bavljenje poslom koji izaziva jake emocije. peristaltiku crijeva itd. ovaj dio nervnog sistema autonomno priprema organizam za eventualnu akciju. ORGANSKI I FIZIOLOŠKI OSNOVI EMOCIJA Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam i teško je razlučiti biološke. Ove emocije su posebno značajne za socijalno funkcioniranje čovjeka jer potiču druženje ljudi. Mačka je reagirala znacima bijesa. pa govore o osjetnim i intelektualnim emocijama. širenje zjenica. Emocije su psihički procesi i stanja koja zavise od funkcioniranja čitavog organizma. Neugodne emocije nastaju kao reakcija na neprijatne sadržaje koji u vidu kazne prijete Čovjeku. Vegetativni nervni sistem regulira rad unutrašnjih organa. nakostriješila dlaku. frktala je. Ove su emocije značajne u čovjekovom razvoju jer modifikuju ponašanje tako da se izbjegavaju situacije koje mogu dovesti do neugode. U jednom je eksperimentu podražavan hipotalamus mačke električnim podražajima. Neurosekretorne ćelije ovog jedra luče vazopresin i oksitocin koji imaju ulogu transmitera kojima hipotalamus preko vegetativnog nervnog sistema utječe na rad srca. posebno od vegetativnog nervnog sistema. Strah je najizrazitija neugodna emocija. U emocionalnim stanjima posebno je značajan rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem čiji rad također regulira autonomni nervni sistem. ili prema kriteriju usmjerenosti. Postoje i drugi kriteriji za podjelu emocija. zauzimala borbeni položaj. Od svih ugodnih emocija. "3 . EMOCIJE PREMA UGODI Emocije se prema ugodi mogu podijeliti na ugodne i neugodne. moždane kore i hipotalamusa. u dijelu koji se zove paraventrikularno jedro. fiziološke i psihičke procese. žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Tako nadbubrežna žlijezda u stanjima emocionalne pobuđenosti. može vremenom stvoriti potrebu za tom aktivnošću kao intenzivnu emociju dugog trajanja. na krvni pritisak. ljubav je najznačajnija ugodna emocija. Centar koji upravlja radom vegetativnog nervnog sistema smješten je u hipotalamusu.

Na taj način neke emocije mogu 74 . ili intenzivni doživljaji koje imaju paraplegičari. Tako moždana kora regulira emocije. Od ovih organa nervni se impulsi vraćaju u koru velikog mozga gdje se doživljava emocija (3 i 4). koja zatim putem nervnih vlakana (1) dolazi do hipotalamusa. drugi pojačavaju. Dakle.npr. primijećeno je da takve osobe postaju nekontrolirane i veoma intenzivno ispoljavaju svoje emocije. KENON-BARDOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji. Mozak inervira mišiće i unutrašnje organe i na taj način pobuđuje organske reakcije (2). iz ove teorije proizilazi da mi ne plačemo što smo žalosni. mada nema nervnih veza između kore velikog mozga i pojedinih organa.Moždana kora ima veliku ulogu i u ispoljavanju emocija. pa kora velikog mozga tako igra ulogu regulatora između talamusa hipotalamusa i izvršnih organa. kao što to čine glumci ekspresijom lica. pokazuje tzv. prije se javi emocionalni doživljaj nego lučenje pojedinih sekreta. ne vodeći računa o društvenim normama. a drugi se procjenjuju kao nevažni i bivaju potisnuti. Za razliku od Džems-Langove teorije. Sve spoljne podražaje primamo i obrađujemo preko različitih centara u moždanoj kori. Naime. Nadražaji koji su nastali u hipotalamusu idu istovremeno u koru velikog mozga i izvršne organe-mišiće i unutrašnje organe (2 . nego smo žalosni što plačemo. frontalna lobotomija. ova objašnjava da su emocionalni doživljaji relativno nezavisni od emocionalnog ponašanja. emocije su posljedica fizioloških procesa u unutrašnjim organima. ali. Daje moždana kora važan činilac u reguliranju emocija. s druge strane. nekada se kod nekih duševnih oboljenja presijecala nervna veza između hipotalamusa i čeonog dijela moždane kore i tako se poboljšavalo stanje bolesnika. pa je neki zovu hipotalamusna teorija emocija. glasom i gestom. Međutim. čime se ova teorija potvrđuje.4). Jedni se podražaji ublažavaju. U nekim situacijama čovjek može voljno izazvati i kontrolisati emocionalna stanja. odnosno jednima se pridaje veći značaj. organska osnova emocija nalazi se u hipotalamusu. Na shemi je predstavljen princip funkcioniranja Džemsove teorije: Draž se prenosi preko receptora u koru velikog mozga (1). TEORIJE EMOCIJA DŽEMS-LANGOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji. Na shemi se vidi da receptor prima draž. Nervna veza (3) predstavlja vezu između talamusa i kore velikog mozga i kore velikog mozga i hipotalamusa. neke emocije se javljaju mnogo brže nego što dođe do organskih promjena koje su karakteristične za te emocije .

s druge strane. što je istaknuto kod prethodne teorije. Shematski prikaz aktivacijske teorije emocija (D. B. emocije nastaju poslije venja retikularne formacije koja aktivira korteks. stereotipne i ograničene emocionalne reakcije. Shematski prikaz Kenon-Bardove teorije emocija Kora velikog mozga Receptor Žlijezda fo) Mišić :TTYACIJSKA TEORIJA EMOCIJA EORJJA AKTIVIRANJA ORGANIZMA) Ovu teoriju razvio je D. 10. U toku spavanja lost mozga je smanjena. ovim se objašnjavaju intenzivne emocije kod paraplegičara i vrlo burne emocije koje se javljaju prije organskih promjena.biti zakočene. Hipotalamus može da izazove samo jednostavne. Prema njemu. simpaticki dio nervnog sistema 75 . 9. mišići su opušteni. Lindsley) Kenon-Bardova teorija prenaglašava ulogu hipotalamusa u nastajanju emocija. B. elktroencefalogramom. Kora velikog mozga T Žlijezda Mišić Recepto r SI. SI. dok je u složenije emocionalne reakcije uključen čitav organizam. Korteks prima povratne nnacije iz mišića i regulira aktivnost organizma. Ova se teorija zove još i ija budnosti organizma. Lindsley. koju je Lindslev zasnovao na mjerenjima električne nosti kore velikog mozga tzv.

vegetativne funkcije. Elektroencefelogram pokazuje aktivnost mozga. što znači da emocije nisu neka specijalna stanja. nego su odraz neprestane aktivnosti organizma. Smješten je među moždane hemisfere i pripada filogenetski starijim dijelovima mozga. emocije slabe kako slabi aktivnost organizma. Uloga limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija . rostralnog segmenta moždanog stabla kao i veza između tih formacija. i odgovoran je za emocionalno ponašanje. što znači daje nervni sistem u stanju da prima podražaje i da na njih reaguje. Ovaj dio nervnog sistema se sastoji od nekoliko osnovnih struktura: limbičke kore. dolazi do aktiviranja nervnog sistema. npr. posebno hipotalarnusa i vegetativnog nervnog sistema.je smanjio svoju funkciju i nema emocionalnog reagovanja. Tako je cjelokupni organizam spreman za aktivnost i za emocije. 11. Ako nekom intenzivnom draži djelujemo na receptore čovjeka koji spava. LIMBICKA TEORIJA EMOCIJA Limbički sistem je kompleksan dio centralnog nervnog sistema. supkortikalnih Hmbičkih jedara. S druge strane. subjektivni opažaj emocije događaj koji izaziva emociju korteks velikog mozga i 4--------------- osjetni aparat - • . koji djeluje na žlijezde sa unutrašnjim lučenjem da pojačano počinju lučiti hormone. kao i za složene procese memorije.• *_ izlazni putovi vanjske reakcije: promjene u izrazu lica zauzimanje tipičnih tjelesnih položaja ekspresivni pokreti limbički sistem i vratn e informacije unutrašnje reakcije: puls širenje i zatezanje krvnih žila metaboličke promjene napetost mišića emocionalno ponašanje lb SI. Sljedeća shema pokazuje ulogu limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija. seksualne funkcije. najvećeg dijela hipotalarnusa. satom koji zvoni.

Pošto adrenalin utječe na opći aktivitet. Dakle. U svojim eksperimentima Sahter je ustvrdio da se isto stanje emocionalnog aktiviranja može doživjeti kao radost. Zbog toga je među ispitanike ubacio instruiranog voditelja koji je trebajo da inscenira situaciju ljutnje. poslije podražaja u kori velikog mozga se registrira draž koja se dalje prosljeđuje u limbički sistem. Treća grupa nije primila adrenalin nego placebo (otopina soli). Također dugotrajna uzbuđenja i uznemirenost mogu da e krvne žile.Dakle. Ako se ovo češće javlja. Sahter je ispitanicima dao injekciju adrenalina (suproksin). u ugodnoj situaciji su ugodne emocije u neugodnoj neugodne. eksperiment je pokazao da jačina emocionalnog doživljavanja zavisi o stupnju aktiviteta (što u ovom slučaju provocirano adrenalinom) i od prateće situacije (ponašanja drugih). kontrolnoj grupi nije bilo izraženog emocionalnog ispoljavanja. određuje sama situacija. Rezultati su pokazali da su prve dvije grupe pokazale onakva osjećanja kakva je voditelj inscenirao. tumačenje nekog emocionalnog stanja ostvaruje se kognitivnim procesima. U toku ovog kružnog ciklusa dolazi do raznih promjena u organizmu karakterističnih za emocije. srce i organe za disanje. tijelu (posturalna ekspresija). u kojoj se pojedinac nalazi. on je želio ispitati kako u takvoj situaciji utječe ponašanje drugih na emocije. dok u trećoj. 77 . U jednom eksperimentu.somatike. ŠAHTEROVA TEORIJA EMOCIJA Prema ovoj teoriji. govoru ( vokalna ekspresija). npr. PSIHOSOMATSKA OBOLJENJA Intenzivna emocionalna uzbuđenja mogu dovesti do pretjeranog lučenja želučanih sokova koji nagrizaju želučanu stijenku. Tako je uradio i sa drugom grupom gdje je voditelj trebalo da inscenira opuštenu i vedru atmosferu. Promjene do kojih olazi u radu unutrašnjih organa refleksno se odražavaju na vanjsko izražavanje amocija. pa u hipotalamus. odatle ponovo slijedi prerada podražaja u limbičkom sistemu i konačno se u korteksu doživljava emocija. strah ili opće uzbuđenje. Vrstu emocije. uz objašnjenje da želi ispitati kako to djeluje na vizualno opažanje. može nastati čir na želucu. ljutnja. EMOCIONALNE EKSPRESIJE (VANJSKE MANIFESTACIJE EMOCIJA) U emocionalnim stanjima zahvaćen je čitav organizam. Zato kažemo da psiha može dovesti do oboljenja organizma. To izražavanje se najočiglednije manifestira na licu (facijalna ekspresi>. dakle.

6. 3. Ljubav. Prepoznavanje emocija samo na temelju izraza lica nije pouzdano. iznenađenje. sreća i radost. Prezir. 5. strah i patnja. U Vudvortovoj skali lakše je prepoznati emocije koje su udaljenije nego one koje su u istoj skupini. Strah i patnja. Bijes i odlučnost. 78 SI. 12. R. gađenje i odvratnost. On je to pokazao na jednostavnom crtežu gdje opušteni mišići oko očiju i usta pokazuju neugodne emocije. 2.EMOCIONALANI IZRAZI LICA Još jeL^eoTiardrrd'a" v inči uočio da mišići lica otkrivaju emocionalna stanja u kojima se čovjek nalazi. npr.b. sreća i radost. Vudvort (Woodvorth) je klasificirao izraze lica u kojima se mogu prepoznati sljedeće emocije: 1. Rukmik (Ruckmick) je također u svojim eksperimentalnim istraživanjima utvrdio da je za identifikaciju emocija najvažniji položaj mišića očiju i usta. Tačno prepoznavanje emocija na osnovu izraza lica je moguće tek kada se pozna situacija u kojoj se čovjek nalazi. Neke emocije imaju sličan izraz lica. bijes i odlučnost. 12. prezir) . Shematski prikaz iskazivanja emocija izrazom lica SI. 4. Iznenađenje. sreća i iznenađenje. Facijalna ekspresija pri šest glavnih emocija (ljubav. strah i srdžba. ali da se na osnovu izraza lica mogu prepoznati samo prijatne i neprijatne emocije. Gađenje i odvratnost.

Smijeh jasno odaje emociju radosti. jecaj tugu. glumci se češće koriste izrazom glasa nego lica. a spušten glas odaje razočarenje ili tugu. Ovakve reakcije se zovu reptus. draga (eksperimentalna) je u toku posmatranja imala izvjesne emocionalne pod-»caje. dizali velike terete i si. dok u prestravljenosti ljudi prave nagle pokrete glave. treptaju očima. izbacuju ramena i trup naprijed. npr. Emocije imaju značajan utjecaj na psihičke poremećaje. Njegovi ispitanici su posmatrali fotografije različitih predmeta u trajanju 5-20 minuta. Na izražavanje emocija. U intenzivnim emocionalnim stanjima smanjuju se neke jke funkcije. Tako su visoki tonovi karakteristika uzbuđenja. poslije čega su trebali procijeniti koliko su vremena proveli u promatranju. uvlače stomak i si. skakanja. U uzbuđenju glas treperi. 79 . Poznati su mnogi slučajevi gdje su ljudi u strahu u stanju reptusa preskakali velike prepreke. Strah je emocija koja ima najveće učinke na stanje organizma. dok su opet neki narodi. ZNAČAJ EMOCIJA U ŽIVOTU ČOVJEKA Emocije igraju važnu ulogu u životu čovjeka. U strahu ili bježimo ili smo blokirani. posebno na izražavanje tijelom i gestom. Percepcija je nepotpuna. u radosti pravimo žive pokrete. kao npr. glas je isprekidan. Kod nekih naroda emocionalni izrazi su slabiji i to se cijeni.ački psiholog Davor Trstenjak. bježanja. Intenzivan strah može blokirati psihičke i tjelesne funkcije: Ova se pojava zove iktus. One mogu biti korisne i štetne o ljudsko ponašanje. To je istraživao . npr. Zbog bolje prepoznatljivosti i lakšeg izražavanja emocija glasom. ali prije toga završite posmatranje!" Ispitanici ii su dobijali emocionalne impulse posmatranje su procjenjivali dužim nego kc je bilo. Jedna je grupa bez prekida posmatrala. ponekad iskrivljena. jako izražajni u ispoljavanju ih emocija. S druge strane. Indijanci. tako i držanje i pokreti tijela odaju emocionalna stanja. u srdžbi stiskamo pesnice. U stanju reptusa dolazi do velikog lučenja adrenalina i drugih hormona što uvećava energiju organizma. riječi se skraćuju. u strahu može doći do nekontroliranih pokreta. što se pripisuje emocionalnom nestrpljenju. Razni bolovi bez ■rganske osnove su posljedica intenzivnih i dugotrajnih emocija.EMOCIONALNI IZRAZI GLASOM Prepoznavanje emocija na osnovu govornog izraza je pouzdanije nego na osnovu izraza lica. manje su pauze između riječi i rečenica a govor je ponekad neartikuliran. zauzimamo borbenu poziciju. EMOCIONALNI IZRAZI TIJELOM Već smo istakli daje u emocionalnim stanjima čitav organizam zahvaćen. Italijani. "Zovu vas na telefon. ima veliki aj kultura.

a poslije gramatički poremećaj (emocije dezorganiziraju prvo filogenet-ski mlađu funkciju). U takvom stanju osoba je van vremena i prostora. One obogaćuju život. Mnogobrojna istraživanja pokazala su da emocionalno pobuđen čovjek teže uči. Intenzivne emocije su pokretači velikih ljudskih ostvarenja. Emocije zadiru u sve oblike ljudskog ponašanja. Tako kod dezorganizacije govora se prvo javlja poremećaj smisla. Aktivnost emocionalno obojena više motivira ljude. a koje loše strane emocija u ljudskom ponašanju? 80 . Koja je funkcija ovog fiziološkog procesa? Kako dijelimo emocije prema smjeru? Šta je anksioznost? Koja je suština ljubavi? U što može prerasti ljubomora?' Napravi razliku između raspoloženja i afekta! Paraventrikularno jedro je smješteno u hipotalamusu i upravlja vegetativnim nervnim sitemom.Štetno djelovanje emocija se posebno manifestira u spoznajnim procesima pamćenja. U školskom učenju pravilno dozirane emocije mogu potaći učenike da uče i bolje pamte nastavne sadržaje. Negativan utjecaj emocija na spoznajne procese je uglavnom zbog opće dezorgamzacije ponašanja . Bitno je istaći da niti isuviše slabe niti isuviše jake emocije ne poboljšavaju učenje." PROVJERI SVOJE ZNANJE Kako je Darvin tumačio emocije? Na osnovu čega se razlikuju emocije od intelektualnih procesa? U povišenom emocionalnom stanju simpatički dio nervnog sistema ubrzava rad nekih organa. ne zna gdje se nalazi. ne shvaća riječi. Emocije umjerenog intenziteta mogu pozitivno djelovati na ljudsko ponašanje. mišljenja i učenja. Koliko emocije mogu zakočiti spoznajne procese pokazuju primjeri ljudi koji su doživjeli tzv. Bez emocija čovjek bi bio robot. "praznu svijest". Betoven nije mogao komponovati svoje simfonije bez emocionalne zanesenosti. čine ga ljepšim i sadržajnijim. širi krvne žile i krv se skuplja u unutrašnjim organima. ali nikada neće moći osjećati kao čovjek. Koja je njegova funkcija u emocijama? Objasni Kenon-Bardovu teoriju nastajanja emocija! Kako nastaje psihosomatkso oboljenje? Objasni primjerom! Šta je to iktus? Koje su dobre. lošije pamti i slabije rješava problematične situacije. kao stoje neko rekao: "Računar će moći sve raditi. ne zna šta se zbiva.

sve s ciljem naći odgovor na to pitanje. Ljude je oduvijek interesovalo šta je to što određuje ponašanje živih bića. Rezultati pokazuju da najprije poraste aktivnost i učinak u zadacima učenja.7. Oni su svoje misli uglavnom usmjeravali ka hrani. Vršeni su mnogi eksperimenti sa životinjama gdje se mjerilo kako nedostatak hrane djeluje kao motivirajuća varijabla. Ispitanici su bilježili svoja zapažanja a eksperimentatori su sistematski pratili kako se oni ponašaju. aktivnost će opasti sve do nivoa apatičnosti. Mogu biti prijatni ili neprijatni. Motivaciju je najlakše objasniti ako je izjednačimo sa stanjem tjelesnog nedostatka. jer je lahko ustanoviti staje to organizmu potrebno da bi preživio. Drugi oblik ponašanja je usmjereno i svrsishodno koje organizam čini da bi došao do onog što mu je potrebno i tako uspostavio ravnotežu u organizmu. Emocije utječu na tok i intenzitet motiva. zovu se podsticaji ili incenti-vi. što dovodi u vezu motive i emocije. Mogu se razlikovati dvije vrste aktivnosti koje poduzima organizam. svi njihovi razgovori. koji su dobrovoljno pristali da učestvuju u eksperimentu. Takvo stanje "motivira" organizam da stupi u akciju i dođe do potrebnog (hrane. misli i snovi bili su vezani za hranu. Mi ih razdvojeno posmatramo radi lakše spoznaje zakonitosti kojima su određene. Slično se ava i sa čovjekom. javlja se potreba. pola godine davali upola manje hrane. 81 . Faktori koji djeluju spolja i podstiču organizam na akciju mogu biti neka materija ili neko stanje. što su pokazali Guetzkow i Bowman. Ali. Kada nekom organizmu oduzmemo ono što mu je potrebno da bi preživio. i kako podstiču organizam na aktivnost. međusobno se nisu trpjeli. zanemarivali su anjski izgled. Teorija potreba tumači motivaciju kao aktivnost koja se javlja zbog nedostatka ili viška nekih materija u organizmu. Oni su skupini muškaraca od 20 i 23 godine. ako se duže vremena životinja lišava hrane ili vode. vode. novo je raspoloženje bilo mrzovoljno. Ovo svrsishodno i ciljano ponašanje koje dovodi do cilja. Tako su nastale razne teorije. zraka). Ovi primjeri upućuju na to daje motiv potreba koja usmjerava ljudsku aktivnost za njeno zadovoljenje. pa je teško razlučiti ove procese. postali su apatični. Jedna je aktivnost koja se očituje povećanim brojem pokreta. do uspostavljanja fiziološke ravnoteže (homeostaza). tj. MOTIVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Motivi zajedno sa emocijama pokreću i usmjeravaju ljudsku aktivnost radi ostvarenja određenog cilja. zovemo motivacija. uznemirenosti i nesvrsishodnim ponašanjem.

2. Kada je svijest o potrebi na niovou daje možemo doživjeti. Zamišljanje cilja. Potreba potiče na aktivnost za njeno zadovoljenje. 3. odmorom. koja pokreće na akciju. Gornja shema pokazuje kako teče motivacijski ciklus u esu uspostavljanja homeostaze. 13. Navedeni slijed ukazuje na to kako poslije ukazane potrebe slijedi aktivnost organizma da se ona zadovolji. Aktivnost. ona se ponovo javlja pa se ciklus ponavlja. ' • STIMULANS — ORGANIZAM >• MOTIVACIJA — PONAŠANJE > — ► ZADOVOLJENJE POTREBE . Narušena ravnoteža organizma je praćena izvjesnom tenzijom. 4. Zamišljeni cilj kojim želimo ostvariti potrebu služi uspostavljanju ostaze (ravnoteže). i SI. koja ne mora biti u skladu sa objektivnom potrebom. vodom. onda se zamišlja način kako da se potreba zadovolji i kako da se nadiđe stanje neugodnosti u kojem se organizam nalazi. Potreba postoji neovisno o svijesti daje narušena biološka i socijalna ravnoteža. Čovjek je istovremeno biološko i socijalno biće pa su i potrebe biološke i socijalne. nakon izvjesnog vremena. ali.Potreba je manjak ili višak neke materije u organizmu čiji nedostatak dovodi do narušavanja ravnoteže. Potreba. . Doživljaj. Potrebe mogu biti različite kao i načini njihova zadovoljavanja. Svijest o potrebi zovemo želja. dok potreba za društvom i ugledom je socijalna potreba. U motivacijskom procesu prisutni su sljedeći segmenti: 1. kiseonikom. Shema toka motivacijskog ciklusa do uspostavljanja homeostaze Sama se potreba doživljava kao organski ili intelektualni osjećaj. Aktivnost reducira potrebu. Tako su biološke potrebe za hranom.

Kako ovakve potrebe uglavnom nastaju u određenim društvenim odnosima i kako društvo određuje norme u zadovoljavanju tih potreba. svaka potreba ne mora pokretati organizam na aktivnost. S obzirom na vrstu i prirodu. čovjek stiče određeno iskustvo u kojem nastaju nove potrebe. Socijalni motivi nastali u evoluciji čovjeka. Nagon podrazumijeva akciju kojom se treba zadovoljiti biološka potreba organizma. što zavisi od uvjeta u kojima čovjek živi i društvenih normi koje reguliraju to zadovoljenje. Urođene fiziološke potrebe koje aktiviraju u organizmu fiziološke promjene zovemo nagonima. Potreba označava nedostatak neke materije u organizmu. Sekundarne Stečene i individualne PODJELA MOTIVA Potrebno je razlučiti pojarnl^otrebeTrnotiva. 83 . Andrilović i M. Naime. Primarne socijalne Stečene i regionalne 3. Motive koje je čovjek stekao individualnim razvojem. Neki autori potrebe koje su nastale kroz aktivnost zovu izvedeni motivi. Način kako pojedinac zadovoljava svoje motive zovemo ličnim motivima. Primjer za to je da organizmu može nedostajati neki vitamin a da toga on nije svjestan niti poduzima bilo kakvu aktivnost. Potrebe se mogu zadovoljiti na različite načine. Prema tome. Primarne biološke Naslijeđene i univerzalne 2. razlikujemo motive nedostatka i motive razvoja (obilja). regionalne i individualne Klasifikacija potreba 1. Ćudina-Obradović ovako prikazuju kriterije i potrebe : Kriterij a) Uloga u čovjekovu životu b) Postanak c) Područje čovjekova života d) Rasprostranjenost među ljudima Potrebe Primarne i sekundarne Naslijeđene (biološke) i stečene Biološke i socijalne Univerzalne. U zadovoljavanju svojih potreba.VRSTE POTREBA V. jer su svojstveni svim ljudima bez obzira na vrijeme i prostor. opravdano se nazivaju urođenim. one se još zovu i socijalni motivi. a koji se mogu dalje razvijati ili gasiti pod utjecajem određenih društvenih normi zovemo stečeni motivi. motivi su organski ili psihološki faktori koji određuju ponašanje radi ostvarenja određenog cilja. a nagon je aktiviranje organizma da bi se ta potreba realizirala.

Vršena su mnoga istraživanja da se utvrdi koji su biološki motivi najsnažniji.MOTIVI NEDOSTATKA W. Osnovni biološki nagoni su karakteristika jedne vrste. Pod utjecajem društvene sredine. U jednom eksperimentu istraživač je 7 dana navijao sat koji gaje budio svakih 10 minuta. žeđ ili seks. Motive nedostatka karakterizira to da poslije određene aktivnosti slijedi nagrada. čovjek prihvaća određene norme ponašanja. Seksualni motiv Ovaj motiv je slabijeg intenziteta i može se potiskivati. Motiv gladi Nedostatak hrane je vrlo snažan motiv. ali slabiji od motiva žeđi. Velike su razlike među živim organizmima koliko mogu biti bez vode. zato se bez hrane može relativno dugo izdržati. Pokreće organizam u aktivnost da se zadovolji ta potreba. Izvjesne razlike koje postoje među pojedincima se više odnose na način zadovoljenja biološke potrebe. pa i one o načinu zadovoljavanja pojedinih bioloških potreba. HOMEOSTATSKI MOTIVI Motiv žeđi Ovaj motiv se javlja kada je narušena ravnoteža tečnosti u organizmu. nego na samu vrstu potrebe. Motivi gladi i žeđi se mogu potiskivati kraće vrijeme. Pa ipak postoje razlike u mogućnosti kontrole i potiskivanja pojedinih bioloških motiva. Utvrđeno je da su najsnažniji oni motivi koji proizilaze iz najintenzivnije potrebe organizma u datom trenutku. Na njega utječu hor-i navike. Kanon (Cannon) je proučavao ponašanje životinja i čovjeka u uvjetima nedostatka i viška nekih materija u organizmu. Prema njemu. Neki teoretičari ovaj motiv obrazlažu potrebom za produženje : . organizam automatski razvija aktivnost da uspostavi poremećenu ravnotežu. Organizam ima izvjesne rezerve hranjivih materija koje troši za slučaj kada se hrana ne unosi. glad. dok je seksualni motiv moguće potisnuti za duže vrijeme ili ga zamijeniti nekom dragom aktivnošću. Pri kraju eksperimenta počeo je halucinirati i nije više mogao izdržati bez sna. Motiv za snom Sanje također primarna potreba čovjeka. To je najviše izraženo kod čovjeka. koju naziva homeostaza. Dijelimo ih na homeostatske ili biološke i nehomeostatske ili socijalne ili psihološke.

kao potreba da se dijete čuva i odgaja. Čovjek je društveno biće i u zajednici uči kako da zadovolji biološke motive. i postmalerinskom motivu. Društvo je svojim normama reguliralo način kako se mogu zadovoljiti osnovne biološke potrebe. socijalni motivi su potrebe koje proizilaze iz osnovnih bioloških potreba nastalih u socijalnom iskustvu. kada se osjeća nesigurnim. tvrdio je da postoji i nagon (motiv) smrti. Što vremenom postaje potreba. Tako su propisani određeni kodeksi ponašanja tokom jela. Težnja da se održi stabilna. umor. jasna. Dok su homeostatski motivi dio biološkog naslijeđa. način kako se može zadovoljiti seksualni motiv i si. U tom kontekstu možemo govoriti o materinskom motivu. dok je još bespomoćan. sigurna okolina itd. manjak kiseonika. prepuni mokraćni mjehur i debelo crijevo. U psihologiji ima shvatanja da su socijalni motivi zajednički za sve narode. hladnoće. od latinske riječi "žudjeti". S. pokazuje i primjer nekih plemena kod kojih se težnja da dominiraju drugima smatra nenormalnom. Frojd je tvrdio da je seksualni nagon (motiv) osnovni pogon za sva psihička zbivanja. kao potreba da se ima dijete. Crutchfield u knjizi "Elementi psihologije" ("Elements of Psychology") ovako definišu motive nedostatka homeostatskog karaktera: Opstanak i sigurnost (motivi nedostatka) Tijelo Izbjegavanje stanja u kojima se trpi glad. koji se kod žena manifestira u predmaterinskom motivu. npr. bol. Čovjek kao socijalno biće od najranijeg djetinjstva. Ovaj motiv je nazvao "eros". previše toplote. uči podražavajući druge. što mu donosi korist. bolest. i druga neugodna tjelesna stanja. energiju koju proizvodi nazvao je "libido". pod utjecajem Prvog svjetskog rata. i oslanjajući se na druge. Krech i R. što socijalizira njegovo nagonsko ponašanje. Ovo je drugo shvatanje ispravnije. Da socijalni motivi nisu obilježja zajednička za sve narode. D. ružnoga i neugodnog. Ovo 85 Odnosi sa okolinom Izbjegavanje opasnih predmeta i predmeta koji izazivaju doživljaj stravičnoga. žeđ.vrste. NEHOMEOSTATSKI MOTIVI Kod ovih se motiva aktivnošću otklanja nedostatak ili višak socijalnih kontakata. "poriv da se ono što živi dovede do smrti". Prema tome. jer i u jednom društvu značenje socijalnih motiva se mijenja sa promjenama koje se u tom društvu dese u nekom vremenskom periodu. kao i onih koja tumače da socijalni motivi nose obilježja društva u kome su nastali. pleme Arapeš u Novoj Gvineji. dotle su nehomestatski motivi dio stečenog iskustva. pretjerana mišićna napetost. . težnja da se bude u kontaktu s objektima nužnim za opstanak i sigurnost. Kasnije.

Iz ovih grupa proizilazi više sličnih motiva. Čovjek kao jedinka teško bi mogao opstati bez pomoći drugih. Motiv samopotvrđivanja Ovaj se motiv naziva još i motiv afirmacije. Motiv samopotvrđivanja može imati i druge forme. O važnosti gregarnog motiva najbolje potvrđuju iskazi ljudi koji su iz raznoraznih razloga bili prisiljeni da žive sami . jer se u njihovoj kulturi odmalena čovjek odgaja da na miroljubiv način rješava konflikte. socijalni motivi su dijelom i odlika vrste. Sve ove varijante motiva samopotvrđivanja su težnja čovjeka "da nađe mjesto za sebe pod ovim suncem". Niče smatra daje to urođeni motiv i da zbog toga ljudi od pamtivijeka ratuju. Motiv agresivnosti \ kod ovog motiva prisutna su različita stajališta. Različite su manifestacije ovog motiva. From tumači daje motiv za društvom formiran u toku ljudskog razvoja i daje prerastao u nasljedni motiv. Nastajanje ovog motiva vezano je za ljudski opstanak. S druge strane. zatvorenici i si. odnosno. nasljeđuju se. samopostignuća. a još izraženija forma je motiv za vladanje nad drugima. instinktivno ponašanje čovjeka. Što se poslije prenosi na ostale članove porodice i konačno na ljude van porodice sa kojima dolazi u dodir. Kada je ovaj motiv tako izražen da se žele nadići drugi. sasmostalnosti itd. E. Motiv za društvom (gregarni ili afilijativni motiv) Ovaj je motiv je univerzalna težnja čovjeka za druženjem i društvom. autori koji osporavaju urođenost ovog motiva. tumače da zavisi od razvoja i društva u kojem pojedinac odrasta. dakle. To pokazuje primjer da u opsanosti čovjek bez razmišljanja traži zaštitu u zajednici sa drugima.pleme nema izražen motiv agresivnosti i borbenosti. Ovo je urođeno. Tako se spominje motiv samoaktualizacije. S druge strane. Ispoljavanje ovog motiva prisutno je već kod novorođenčeta koje želi majčino prisustvo. onda govorimo o motivu za prestiž. Njegova je suština u tome da želi zadovoljiti potrebu čovjeka da bude cijenjen u sredini gdje živi. Dakle. socijalni motivi nastaju učenjem i nose pečat društva. Tako se spominju tri šire grupe socijalnih motiva: motiv samopotvrđivanja. ali je smisao isti.brodolomnici. većina autora slaže se da postoji nekoliko grupa motiva koji su zajednički većini ljudi. Iako postoji razlika u shvaćanju o porijeklu socijalnih motiva. Oni smatraju da se on stiče u procesu socijalizacije. kao što su to Činili naši preci. o njegovoj ovisnosti o roditeljima i drugim članovima društva. Drugi autori tumače daje to univerzalni ali ne i urođeni motiv. motiv za društvom i motiv agresivnosti. m . a to je težnja da se bude neko. i daje osnova formiranja ovog motiva u bespomoćnosti djeteta.

Kako će se zadovoljiti socijalni motivi." LIČNI MOTIVI Motivi su kod ljudi promjenljivi. Bez obzira na navedene razlike o porijeklu ovog motiva. ono protestira. on se razvojem i učenjem modificira u raznovrsne oblike da bi se savladale prepreke do vlastitog uspjeha. Vrstu i intenzitet ličnih motiva određuju interes i stav pojedinca o određenim potrebama.Gregarni motiv se ispoijava još kod djece. To se najbolje očituje kod socijalnih motiva koji su nastali iz primarnih bioloških potreba. Pojedinci koji imaju jako izraženu potrebu za samopotvrđivanjem. D. oblačenju. jer svaka aktivnost kojom pojedinac iskazuje svoje potrebe je i lični motiv. što dodatno utječe na ispoljavanje ličnih 87 .. itd. Ovo zavisi od nivoa vrste i intenziteta socijalnih motiva. Iskustva pokazuju da ljudi obično precjenjuju svoje mogućnosti i daje stepen njihove aspiracije veći nego što su njihove stvarne mogućnosti. jer su i potrebe promjenljive. Tako motiv za samopotvrđivanjem može se ostvariti aktivnostima u nauci. težnja za članstvom u skupini (pripadanje skupini) i održavanjem društvenog statusa i ugleda. sticanje moći i dominacija nad drugima. da uzme igračku. Lični motivi su unutrašnje težnje koje podstiču na aktivnost radi zadovoljenja bioloških i socijalnih potreba. uložit će više truda i napora. Interes i stav prate emocije. Otuda ga neki autori tumače kao urođeni motiv. konformizam prema grupnim standardima i vrijednostima. npr. on je pokretački mehanizam za veći napor u ostvarenju ciljeva.. zavisi od ličnosti. Ovakvo ponašanje javlja se kod djeteta i prije nego stoje imalo priliku da ga nauči. Socijalni motivi igraju važnu ulogu u aktivnostima ljudi. bori se i hoće fizički napasti ili uništiti predmet koji mu sprječava ostvarenje želje. Crutchfield socijalne motive nazivaju odnos sa dragim ljudima i ovako definišu: "Izbjegavanje interpersonalnih konflikata. pojedinčeva težnja da mu ostali ukazuju pažnju. Jedno je sigurno da uspjeh podstiče a neuspjeh ograničava lične motive. pa zato kažemo da su lični motivi individualizirani socijalni motivi. Krech i R. Neki su ljudi spremni uložiti više truda i napora da uspiju u nekoj djelatnosti. Tako kad se djetetu brani da ostvari svoje želje. ali generalno gledajući. Ovaj nesklad između mogućnosti i htijenja može pokolebati pojedinca u aktivnosti. Također vlastito samopoimanje ili slika o sebi određuju nivo aspiracije i uloženi trud da se ostvare postavljeni ciljevi. od težine ciljeva koje pojedinac sebi postavi. sportu. vrišti. Nije ih moguće klasificirati. Socijalne motive pojedinac može zadovoljiti na razne načine. tj. Način zadovoljenja tih potreba zavisi od socijalnog iskustva pojedinca. a drugi posustanu na prvoj prepreci. Također aktivnost pojedinca zavisi od nivoa aspiracije. S.

Poticaji za aktivnosti u realizaciji ovih motiva su dispozicije. zadovoljstvo zbog prisustva drugih ljudi. težnja za novim situacijama. onaj ko ima dobar sluh svira klavir. težnja za učvršćivanjem morala i drugih vrednota. ljudima Postizanje ljubavi i pozitivne identifikacije s ostalim članovima grupe. prema D. Kako su motivi složeni oblici manifestiranja ličnosti. Smisao realizacije ovih dispozicija nije zadovoljenje potrebe. vježbanja mišića. nastojanje da se izbjegne gubitak svoga "ja". Odnosi sa okolinom Postizanje nečega u čemu se može uživati. D. Motive nedostatka možemo posmatrati. izražavanje vlastite osobnosti. mirisa. spoznaja da vlastita ličnost ima mjesto u svemiru itd. koja određuje ponašanje i stav pojedinca prema svijetu koji ga okružuje." MOTIVI RAZVOJA Za razliku od homeostatskih motiva čije zdovoljenje prati nagrada. itd. kod motiva razvoja nema nagrade. Crutchfildu. to i motivi razvoja mogu imati pot-krepljenje. tjelesne udobnosti. Crutchfield lične motive svode na sljedeću konstataciju: "Izbjegavanje osjećaja inferiornosti u uspoređivanju vlastite osobnosti s drugima ili s idealom o sebi. pružanje pomoći i razumijevanje za teškoće drugih. straha.). Zato možemo zaključiti da su lični motivi složena historija pojedinca.S.obilja) Tijelo Postizanje ugodnih senzornih doživljaja (okusa. sa pozicija odnosa prema organizmu. Krech i R. anksioznosti. spolnog zadovoljstva. razumijevanje okoline i rješavanje problema što ih ona nameće. konstruiranje i pronalaženje novih objekata. doživljaj da se nešto postiglo. tuge itd. Odnos sa drugim. Nekada to može biti oblik kompenzacije (nadoknade) nekih motiva nedostatka. Vlastita ličnost Postizanje samopoštovanja i samopotvrđivanja. igranje raznih igara. osjećaj stida. drugim ljudima i vlastitoj ličnosti. Krechu i R. ritmičkog kretanja tijela itd. krivnje.motiva. zvuka Ud. osjećaj ispravnosti. okolini. nego aktiviranje ovih dispozicija izaziva potrebu za daljim razvojem te dispozicije. Onaj koje visok trenira košarku. za promjenom okoline itd. S. težnja za neovisnošću itd. Zadovoljenje i stimulacija (motivi razvoja ." 88 .

Hijerarhija potreba (A. Dakle. Tu pojavu zovemo borba motiva.spolni motiv. U jednom eksperimentu pred štakorom je bilo više ciljeva do kojih je mogao doći.neugodnosti. nepoznat prostor. Istraživanje je pokazalo da su primarni homeostatski motivi. Koji će motiv čovjek zadovoljiti zavisi od mnogo faktora. 2. tako da ga ljudi skupljaju a ne troše ga za zadovoljenje svojih potreba. -. 3.FUNKCIONALNA AUTONOMIJA MOTIVA Pod funkcionalnom autonomijom motiva podrazumijevamo pojavu kada sredstvo kojim se zadovoljava motiv postane cilj aktivnosti jedinke. mužjak. Sljedeća slika pokazuje hijerarhiju motiva prema istraživanjima Maslova: pripadanje i ljubav psihički razvoj—> SI. znatiželja. skupljanje novca je postao cilj sam za sebe. Međutim. novcem se može kupiti auto i tako zadovoljiti motiv za samopotvrđivanjem. li. Prema broju prolaženja preko mreže. Zadatak: Obrazloži funkcionalnu autonomiju motiva kod seksualnog motiva! HIJERARHIJA MOTIVA Ljudsko ponašanje je određeno različitim motivima tako se dešava da u jednom trenutku imamo više motiva koje sve ne možemo zadovoljiti. Slično se dešava i u realizaciji nekih drugih motiva. utvrđena je sljedeća hijerarhija motiva: 1. mi ne možemo neposredno novcem zadovoljiti ove potrebe. glad. 5. Mada među ljudima postoje izvjesne razlike u značaju koji pridaju pojedinim motivima. materinski. jer znatiželja kao intelektualni motiv bila je na posljednjem mjestu. žeđ. pa novac postaje cilj ljudske aktivnosti kao nova potreba. Ti ciljevi su bili voda. hrana. 14. To je najbolje vidljivo kod motiva da se zarađuje i skuplja novac. Maslov) autoaklualizacija relativna važnost potreba 89 . gdje trpi električne udare . Vršena su mnogobrojna istraživanja hijerarhije motiva kod životinja. ipak postoji opća zakonitost koji su motivi dominantni kada dođe do borbe motiva. u prvom redu od jačine motiva. ali preko mreže pod električnim nabojem. mladunče. Novcem se može kupiti hrana i tako zadovoljiti motiv za hranom.

prema Maslovu. najjače frustracije nastaju zbog sukoba različitih motiva. Maslov smatra da za ponašanje čovjeka i objašnjenje tog ponašanja veći značaj imaju motivi sa vrha ljestvice. Tako možemo imati potrebu da pređemo na drugu stranu rijeke. razlikujemo sljedeće konflikte: 90 . Također se ljudi razlikuju i po tome kako podnose neuspjeh. može biti značajan pokretač ljudske aktivnosti tek kada su zadovoljeni motivi koji su niže na ljestvici. Sto je jači motiv i teže se savladava prepreka. Npr. Potreba da budemo voljeni i da nekoga volimo je motiv koji pokreće ljude na aktivnost tek kada su zadovoljeni niži motivi. zato stoje relativno lahko doći do hrane i što su ljudi sigurni. kao socijalni motiv. b) Prepreke mogu biti i socijalne prirode kao što su razna shvatanja i norme koje nas sprječavaju da dođemo do cilja. jer oni u razvijenijim društvima nisu dominantni. ali su se ispriječile rasne predrasude . Ovakve frustracije teže se podnose nego one u kojima su uzroci izvan čovjeka. Potreba da se bude poštovan. opet. bijelac bi da uzme crnkinju za suprugu.Biološki i motiv sigurnosti Maslov svrstava u motive nižeg reda. I konačno. Tako. to ne možemo ostvariti. Na druge će. objektivno prisutne. To je težnja čovjeka da ispolji svoje mogućnosti i bude ono što može da bude. U tom slučaju govorimo o konfliktima. ali ako nema mosta. Levin. One su unutrašnje doživljavanje prepreka. frustracija pozitivno djelovati pa će povećati napor da dođu do cilja. Na najvišem je mjestu u hijerarhiji motiva. FRUSTRACIJE Frustracije su osjećaj spriječenosti da se zadovolji neki motiv. KONFLIKTI Konflikte su istraživali mnogi psiholozi. to je veći stepen frustracije. c) Uzroci frustracija mogu biti i u samoj ličnosti i njenoj nesposobnosti da ostvari određeni cilj. motiv samoaktualizacije. Predrasude su često prepreka za ostvarenje socijalnih motiva. ali je preduvjet za realizaciju viših motiva zadovoljenje nižih motiva. Uzroci frustracija a) Frustracije mogu biti vanjske. Tako ima ljudi koje i najmanja prepreka obeshrabri pa odustaju ili reaguju neprimjereno. Među ljudima su značajne razlike u podnošenju frustracija. od kojih izdvajamo stanovište koje je zagovarao K. Otpornost prema neuspjehu zovemo frustracijska tolerancija. prema njemu.

Konflikt dvostrukog privlačenja Ovaj konflikt se javlja kada su pred nama dva cilja jednako privlačna. Kod učenika i studenata ta dva"zla" su naporno učenje ili loša ocjena. 15. Konflikt dvostrukog odbijanja Ljudi se najčešće opredjeljuju za onaj neprijatni cilj čije će negativne posljedice doći kasnije. Konflikt dvostrukog privlačenja Ovu vrstu konflikata ljudi najčešće lahko razriješe. Oba su ga jednako privlačila i nije mogao da se odluči kome da priđe. 16. pa lipše od gladi. Vojnik želi da se istakne u i tako realizuje motiv za samopotvrđivanjem. ali se dešava da bježe iz situacije i traže izlaz u bolesti. koji se gladan našao između dva plasta sijena. SI. Konflikt dvostrukog odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad je čovjek u situaciji da bira između dva neugodna cilja. jer nekom od ciljeva dadnu izvjesnu prednost. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad jedan isti cilj i privlači i odbija. Tako nešto se dešava vojnicima koji se boje borbe zbog opasnosti da budu ranjeni ili da dezertiraju i izbjegnu neprijatnost. 91 . Na primjeru vojnika u borbi možemo ilustrirati i ovaj oblik konflikta. pa se dešava da se stvarno razbole i imaju simptome organske bolesti. U realnom životu mnogo je situacija kada ljudi moraju da biraju jedan od dva zla. Za ilustraciju ovog konflikta često se koristi priča o Nasrudinovom magarcu. SI. ali se istovremeno plaši ranjavanja i smrti.

Tako djevojka može biti u dilemi između dva mladića. Realistično reagovanje je kada se traži bolji način djelovanja ili kada se uloži veći napor da se ostvari cilj. Osnovna je karakteristika odbrambenih mehanizama što su to nesvjesne reakcije kojima čovjek brani vlastitu nesposobnost da ostvari neki cilj*. realistično je reagovanje smanjenje nivoa aspiracija ili zamjena cilja nekim drugim. Najčešće se spominje realistično i nerealistično reagovanje. ali i manje odbojni od ciljeva koji su bliski. U uvjetima frustracija koje su nastale zbog individualnih nedostataka. drugi obrazovan i lijep. ODRR^JVTBENI MEHANIZMJ/7 V£bog riejTiogu£riJ»stfT}a^zadovolje svoje potrebe. jedan zgodan i lijep. To dovodi do frustracija koje ugrožavaju samopostovanje ličnosti. U želji da prikriju vlastiti neuspjeh. koji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju i dušev nih bolesti. pojedinci pri bjegavaju falsifikovanju stvarnosti. SI. 92 . neće ni sebi ni drugima da prizna svoj neuspjeh. ali neobrazovan. Nerealistično reagovanje na frustracije je često nesvjesno prikrivanje neus pjeha pred sobom i drugima. Udaljeni ciljevi su manje privlačni. Ovi su mehanizmi trajna struktura u psihičkom životu kaja služi odbrani samopoštovanja i zaštiti od psihičkih trauma. zbog čega je čovjek razvio jedan sistem odbrane koji se zove odbrambeni mehanizam. REAKCIJE NA FRUSTRACIJE Reakcije na frustracije zavise od vrste konflikata i strukture ličnosti. ali nije tako privlačan. ostvarljivim. 17. odnosno.' Čovjek ovim mehanizmom se brani od sebe i drugih. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Navedeni oblici konflikata imaju zajedničku karakteristiku kada je u pitanju odnos prema udaljenosti cilja. ljudi su često u konfliktnoj situaciji. ^»---------~"" ->. U nerealističkom reagovanju mogu nastati novi unutrašnji konflikti.Postoji još jedan oblik ovog konflikta kada imamo pred sobom dva cilja koji imaju i dobre i loše strane.

Čuvena atletičarka Vilma Rudolf i plivačica Ester Viljems u djetinjstvu su bile paralizovane.S. regresija. a ne zbog toga što nije učio. Npr. onda je to negativan mehanizam. projekcija. insulacija itd. U ovom slučaju pojedinac ignorira svoj nedostatak i upornim radom ga pretvara u sposobnost i mogućnost. Ovaj mehanizam se još zove i "kiseli limun". U literaturi je to poznat mehanizam "kiselog grožđa". maštanje. Racionalizacija se manifestira na tri načina: 1. ali su taj svoj nedostatak nadoknadili u vojnim uspjesima i bili ne samo ravni nego i nadmašili većinu normalno visokih ljudi. Omalovažavanje cilja koji nismo mogli postići. umanjujući njegovu vrijednost. reakcijska formacija. represija. Racionalizacija Ovaj obJik odbrambenog mehanizma čovjek najčešće koristi da opravda svoj neuspjeh. Suvorova i Kutuzova koji su bili niski rastom. povlačenje. postali poznati kompozitori. sublimacija. iako nagluhi. Kompenzacija Ovim se mehanizmom nadoknađuje neuspjeh u nekoj aktivnosti uspjehom u drugoj. Slično se ponašaju i ljudi kad ne mogu ostvariti neki cilj. Smatra se da su neki Čuveni ljudi kompenzirali neke svoje nedostatke uspjesima u oblastima za koje su imali mogućnosti. Kompenzacija može biti koristan i realističan mehanizam. 93 . jer njime uveličavamo sitne uspjehe u zamjenu za prave uspjehe koje smo željeli. Najčešći odbrambeni mehanizmi ličnosti su: racionalizacija. ali ako to postane stalni oblik ponašanja. kompenzacija. kada učenik dobije slabu ocjenu i opravdava sebe pred drugima i sobom da je to što ga nastavnik mrzi. Uljepšavanje cilja koji smo ostvarili. 3. Npr. kada pojedinac odabere aktivnost koja je društveno prihvatiJjiva i u njoj postiže uspjeh. neko nije mogao postići dobar rezultat u nekom sportu i racionalizira "važno je učestvovati". agresija. Njime se traže "dobri razlozi" za prave razloge neuspjeha. pa su ipak uspjele ne samo prohodati nego i nadmašiti druge u sportu. Tako su Betoven i Smetana. Poseban oblik kompenzacije je nadkompenzacija. Frojd je na ovom mehanizmu razvio svoje učenje o podsvjesnom djelovanju i njime objašnjavao neke psihičke poremećaje. 2. Racionalizacija je koristan odbrambeni mehanizam u uvjetima kada pojedinac brani svoje samopoštovanje zbog individualnih ograničenja. identifikacija. Tako se navodi primjer vojskovođa Napoleona. Lisica nije mogla dohvatiti grožđe i brani se :"Pa šta će mi kad je ionako kiselo". Opravdavanje je mehanizam gdje se traže "dobri" razlozi za neuspjeh.

S druge strane identifikacija može biti negativna kada pojedinac pasivno proživljava uspjeh osobe koja mu je uzor. kao Čajkovski i Tesla. grupama. Pomaknuta agresija je napad na ličnost ili objekat koji nemaju izravne veze sa neuspjehom. Represija Represija je potiskivanje situacija u kojima je pojedinac doživio neuspjeh. 2. deranjem. sublimirali jak seksualni nagon u društveno cijenjene aktivnosti i tu postigli vrhunske rezultate. umjesto da aktivno djeluje i radi. 1.Sublimacija Kao i kompenzacija i sublimacija je zamjena ciljeva. pojedinac se brani od vlastitog neuspjeha. ovaj odbrambeni mehanizam može biti osnova težih psihičkih 94 . ili institucijama koje postižu uspjehe. Na ovaj način se mentalna energija oplemenjuje. Međutim. U izvjesnim slučajevima takve osobe mogu toliko da se užive u identitet uzora da njegov uspjeh doživljavaju kao svoj. Nešto se slično dešava kod navijača sportskih timova ili obožavatelja estradnih ličnosti. Regresija Ovaj odbrambeni mehanizam je jedan vid agresije koja se očituje u infantilnom (dječijem) ponašanju. Destrukcija može biti fizička i verbalna. Konstruktivna agresija podrazumijeva pojačani napor da se nadvlada neuspjeh. srdžbom. valjanjem po podu i si. Tako se i regresija manifestira dječijim ponašanjem kada se osujeti njihova želja. pa je sublimacija koristan odbrambeni mehanizam. Psihološka pozadina regresije je vraćanje u doba kada je dijete bilo zaštićeno i kada je svoje želje ostvarivalo plačem. Smatra se da su neki veliki umjetnici i naučnici. Destruktivna agresija je nekoristan odbrambeni mehanizam koji se manifestira u napadu na supstituirani objekat za koji se vjeruje da je uzrok vlastitog neuspjeha. Agresija Agresija je odbrambeni mehanizam koji se može manifestirati u tri oblika. Identifikacija Poistovjećujući se sa osobama. Identifikacija može biti pozitivna kada se pojedinac identificira sa pozitivnim ličnostima i pokušava da dodatnim naporom dostigne uzor. ali sa društveno neprihvatljivog u društveno prihvatljivi cilj. 3. Ona također podrazumijeva potiskivanje iz svijesti želja koje nisu poželjne u društvu. Žrtve pomaknute agresije su najčešće slabije od osobe koja vrsi agresiju.

Ovaj se odbrambeni mehanizam može javljati i u formi svjesne aktivnosti . Reakcijska formacija U odnosu na drage odbrambene mehanizme. Mašta Većina ljudi pribjegava ovom mehanizmu maštajući o sjajnim uspjesima i podvizima.živi društveno nedopuštenim životom i drugi . Ovaj mehanizam je naročito izražen u mladosti. zbog toga. Ovakva odbrana može biti korisna ako podstiče na aktivnost kojom se može donekle ostvariti maštanje. stoje oblik racionalizacije. ali je. ovo je složenije ponašanje. Tako može doći do "cijepanja ličnosti". neko može govoriti o štetnosti duhana i zato navoditi niz primjera do kojih je nauka došla. Projekcijom se nekad zadovoljavaju želje i motivi koji su moralno neprihvatljivi. tj. a poslije toga usvajanje ponašanja koje je sasvim suprotno potisnutoj želji. Frojd je na ovome zasnovao svoje učenje o psihoanalizi. koje odatle nesvjesno djeluju na ličnost. da bi poslije toga intenzivno pušio. Primjer za ovaj mehanizam mogu biti žrtve neke agresije koje poslije postaju veliki borci za ljudska prava ili primjer poistovjećivanja sa agresorom. Projekcija Kada nekome pripisujemo vlastite težnje. Npr. 95 .živi moralnim životom. Prava projekcija je nesvjesna i ljudi koji se služe njome stvarno misle za druge da su takvi kakve im osobine pripisuju. da jedna osoba živi dvostruki život. neuroze su posljedica potisnutih konflikata i trauma u podsvijest. odgovor je na neostvarene želje u realnom životu. onda govorimo o projekciji. želje i namjere. pa se pribjegava zadovoljavanju u imaginarnom (zamišljenom) svijetu. Reakcijska formacija podrazumijeva prvo mehanizam potiskivanja u podsvijest nedopuštenih želja. Sama ličnost nije svjesna ove podvojenosti. negativan oblik ponašanja. Tako mladi ljudi maštaju o nevjerovatnim podvizima koji će zadiviti svijet. Kao odbrambeni mehanizam. jer se svodi na pasivnost i življenje u nerealnom svijetu zamišljanja. Pojedinac se ponaša sasvim neočekivano. Prema njemu. pripisuju i drugima te nedostatke. Tako ljudi koji znaju za neke svoje nedostatke. u suštini. suprotno od onog kako se inače ljudi ponašaju. tako što ih pripisujemo drugima. zapadanje u apsurdno ponašanje.oboljenja. Insulacija Ovaj se mehanizam svodi na "intelektualiziranje" problema sa kojima se susrećemo i. jedan .

Ovakve osobe imaju nesvjesnu potrebu da stvari imaju neki red. a mogu imati odraza i na funkciju pojedinih organa i dovesti do tzv. Lahki oblici neuroza ovog oblika mogu se sresti kod mnogih ljudi. frustracije koje nisu tako izražene mogu ljude činiti spremnijim za nadilaženje prepreka do ostvarenja svojih ciljeva. emocije. Dakle. kada odbrambeni mehanizmi nisu uspješni i zbog organskih smetnji. Takve osobe su nespokojne. povlačenje je loš oblik ponašanja. Tako jedan dječak ima prisilne misli da njegove noge moraju biti čiste zbog čega ih pere satima i koristi svaku priliku da ih pokaže posebno na satu tjelesnog odgoja. to je razvoj socijalnih. Neuroze su psihički uvjetovani poremećaji ponašanja koji otežavaju prilagođavanje ličnosti. Poremećaj ponašanja uvjetovan frustracijama. ali se zamišlja uspjeh. anksiozne i nesigurne u vlastite mogućnosti. psihosomatskih oboljenja. Utječu na emocionalni život. Utjecaj frustracija na ponašanje Frustracije mogu pozitivno i negativno djelovati na ponašanje čovjeka. b) Česte i intenzivne frustracije imaju negativno djelovanje na ponašanje pojedinca. pamćenje. reaktivno-depresivno raspoloženje i neurastenija. Teži oblici prisilnih neuroza mogu imati takve razmjere da po96 93 . povlači se u osamu i zauzima jedan negativan stav prema ljudima i njihovim uspjesima. Poremećaji se očituju na psihičke procese: mišljenje. U uvjetima kada se frustracija stalno ponavlja. radnih i karakternih osobina. POREMEĆENO PONAŠANJE Do poremećaja u ponašanju može doći zbog neriješenih konflikata (frustracija). histerija.Povlačenje Povlačenje se može javiti u dvije forme. neuroza straha. To su vječiti nezadovoljnici i kritičari svega što ljudi rade i vole. Najčešći oblici neuroza su: prisilna neuroza. više puta se kontrolira da li su vrata zaključana ili jesu li stvari u kući na svom mjestu. tj. U prvom redu. jer pojedinac prestaje da djeluje. percepciju i psihomotoriku. a) Prepreke koje stoje na putu ostvarenja ciljeva mogu kod ljudi razvijati neka pozitivna svojstva. Prisilne neuroze se mogu javiti u raznim oblicima. Kao odbrambeni mehanizam. u jednoj je stvarno povlačenje iz situacije u kojoj se doživljava neuspjeh i drugo zamišljanje koje je u formi mašte i gdje se cilj ne ostvaruje. 1. stvara se kod pojedinca osjećaj nesposobnosti i manje vrijednosti. Poremećaje nastale zbog neriješenih konflikata ili frustracija jednim imenom zovemo neuroze. Njih duboko uznemiruje promjena reda. a) Prisilna neuroza je oblik poremećaja koji se manifestira u mislima i idejama kojih se pojedinac ne može osloboditi kao i u obavljanju nekih radnji koje nemaju smisla. npr.

prijateljski odnos s jednom ljicom i njenim prijateljem. gubitak glasa. prijateljstvo aaje i dalje.strah d zatvorenih prostora." d' Reaktivno-depresivno raspoloženje. | Neuroze straha se mogu javiti u obliku anksioznosti ili neodređenog traha i u obliku fobije kao nesavladivog straha od različitih predmeta i situaci-rbijskim reakcijama strah je intenzivan bez jasne i logičke osnove. Za ovaj poremećaj ponašanja karakterističan je tjelesni simptom. umišljena trudnoća i si. ali su manje burni. čiji uzroisu u organskom poremećaju. neurastenija zahvata čitavu ličnost. D ne postoje stvarni organski uzroci. padanje u nesvijest.strah od prljavštine i zaraze itd. Ova neurotska reakcija predstavlja . mizofobija . | Neurastenija. uz to se javlja mučnina i Taćanje. ali žena se osjeća kao daje ostavljena sama. Tako se navodi primjer supruga koji je zapao u tešku depresiju zbog impotencije. Njih troje zajedno provode gotovo cijelo svobodno vrijeme. Primjer histerije prema Hennannu Roskampu: ""Neudata 35-godišnja žena ima posebno bliski. nervozne srčane metnje. Neurastenija se manifestira tjelesnim simptomima. i da su oni u očitoj vezi sa sadašnjim smetnjama. nesposobnost u donošenju odluka i skloni SB velikom "mudrovanju" o beznačajnim stvarima. jer ■tnanjuje radnu i socijalnu funkcionalnost osobe. klaustrofobija . gluhoća. tako da se javlja osjećanje fizičkog i psihičkog zamora. počinje šepati. i istodobno razvija u >i pretjerani strah da svojim posjetama smeta bračnom paru. razne zoofobije. Ona poaje tjelesno bolesna: noge joj otiču. Pored specifičnih simptoma pojedinih ■rsana. Liječnički pregledi ne daju nikakvih rezultata. Tek jedna opsežna naliza pokazuje da se radi o neprerađenim konfliktima iz djetinjstva i mlade■aštva. Organski simptomi kod neurastenije slični su a kod histerije.or na neki vanjski događaj koji je osobu unizio u njenom samopoimanju. Oštećenja mozga mogu imati različite uzroke i različite manifestacije.strah od velikih praznih prostora. ^oremećaj ponašanja uvjetovan organskim smetnjama >vrede i bolesti mozga mogu dovesti do različitih oblika poremećaja pona-■ja. j oblik depresije sličan je po svojoj manifestaciji endogenoj depresiji. Neurotičari ive vrste pokazuju jak osjećaj krivnje. Mogu ■■stati zbog: 97 94 . Kada se prijateljica udaje za svog prijatelja. Najčešći tjelesni simptomi su oduzetost i ukočenost pojedinih udova. Histerija. Jake se smetnje iod nje javljaju kada bračni par očekuje dijete i zamole je za kumstvo. Postoje razne fobije. Osobe koje su predisponine histeriji labilnih su emocija i teatralno se ponašaju. oblici poremećaja zbog oštećenja mozga su egzogene psihoze. slab apetit. agorafobija .iac nije sposoban za normalno socijalno i radno funkcioniranje.

. Pokreti su kruti i usporeni a izraz lica odaje pesimistično stanje. tumor.. Razlikujemo dva oblika ovih psihoza: manično-depresivni poremećaj i Šizofreniju. Depresivna faza se očituje u tužnom raspoloženju.. hormonalni poremećaji (pubertet. Njihov je govor neobičan. govorljiva i sretna. U maničnom raspoloženju osoba je pretjerano aktivna. u zavisnosti od toga koji od navedenih simptoma dominira. ličnost je puna energije koju često ne može obuzdati pa zapada u konflikte sa okolinom.. Također se javljaju i neki tjelesni simptomi. Manična i depresivna faza se mogu izmjenjivati u pravilnim razmacima.- - infektivnih bolesti (encefalitis ili upala mozga i moždane opne. otrovnim plinovima.).). poremećaja bioelektričnih procesa u mozgu (epilepsija. najčešće depresivna.funkcionalne psihoze Ovo su najteži oblici duševnih bolesti. što može dovesti i do suicida. U stanju stupora šizofrenici potpuno smanjuju fizio- 98 95 .).. Kod nekih oblika se javlja paranoično mišljenje ..umišljaju da su neke važne ličnosti i si.). U nekim slučajevima dolazi do burnog i razuzdanog afektivnog ponašanja.. drogom.). posljedice trovanja (alkoholom. Zbog pojačane aktivnosti cijelog organizma. od stupora (opće ukočenosti) do hiperaktivnosti. Misaoni svijet ovih bolesnika je bizaran i neshvatljiv.poremećaj motorike. Katatona šizofrenija . Funkcionalna psihoza se javlja djelimično i zbog toga što se osoba nije u stanju nositi sa problemima koje život nameće. odnosno nije u stanju razriješiti frustracije. Osoba se osjeća inferiornom i potpuno se povlači u pasivnost. Manično-depresivni poremećaj Ovaj poremećaj ponašanja ogleda se u naglim promjenama raspoloženja. Šizofrenija Šizofrenija je teško duševno oboljenje u kome može doći do rascjepa ličnosti i prekida kontakta sa realnim svijetom. Endogene psihoze . Bolest je u funkciji sredstva kojim se bolesnik oslobađa stvarnosti koju ne može da nadiđe. progresivna paraliza. potpuna ukočenost i dugotrajno ostajanje u nekom položaju. Prognoze za poboljšanje su slabe. npr. degenerativne promjene u mozgu (starenje..javlja se u mladosti i karakteriziraju je simptomi osamljenosti i gubljenja interesa za životom. Nauka nije uspjela pronaći organske uzroke ovim oboljenjima. vesela.. ali se može desiti da prevlađuje jedna faza. migrena. klimakterij. Šizofrenija se može javiti u više oblika. menstruacioni ciklus.. - - Simpleks šizofrenija . ponekad imaju vizuelne i auditivne halucinacije.

H. Ceste su halucinacije. S. Maslowa? Sta je frustracija i koji su uzroci frustracija? Navedi jedan primjer sublimacije i obrazloži ga! Koja je razlika između neuroza i psihoza? Kako se manifestira ponašanje šizofrenog bolesnika? Nađi neki primjer iz literature gdje se opisuje odbrambeni mehanizam represije (Dostojevski)! Obrazloži realistično reagovanje na frustracije! Koji organski poremećaji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju? 99 96 . Krcch i R. Crutchfield deftnišu lične motive? Obrazloži funkcionalnu autonomiju motiva kod seksualnog motiva! Kakav je redoslijed motiva prema istraživanjima A. Paranoidna šizofrenija je stanje kada bolesnik ima misli da ga proganjaju i svi oko njega su se udružili protiv njega. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Sta su motivi prema teoriji potreba? Obrazloži pojam homeostaze na nekom primjeru! U čemu je suštinska razlika između homeostatskih i nehomeostatskih motiva? Kako D.loške funkcije dok u etapi hiperaktiviteta mogu biti agresivni i opasni po okolinu.

ona nastaje u procesu odgoja i vlastite aktivnosti pojedinca.) i ponašanja koje je karakteristično za pojedinca. ličnost je organizirana cjelina bioloških. temperamenta i si. Ove opće zakonitosti smo razmatrali kroz pojedine psihičke procese koji nisu izolovani. psihičkih i socijalnih osobina. osobitost i dosljednost. Jedinstvo podrazumijeva tu cjelovitost. Oni se međusobno prožimaju i djeluju jedan na Mada u ponašanju pojedinca može dominirati neki od psihičkih procesa. Dakle. Prethodne definicije imaju jedan zajednički pristup. karaktera. koje ga izdvajaju od drugih ljudi. koje svojom posebnošću izdvajaju pojedinca od drugih ljudi. Slično se i danas procjenjuju ljudi na osnovu spoljnih izraza i ponašanja.8. Tako su u starom Rimu glumci stavljali maske (persone) da bi istakli pojedina svojstva likova koje su glumili. Ličnost različiti autori i različito definišu. jer se ne mogu izdvajati pojedina svojstva i zasebno razmatrati. Ličnost se ne rađa. JEDINSTVO Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam sa svim svojim psihičkim i fizičkim svojstvima. LIČNOST Pod pojmom ličnost ljudi su oduvijek podrazumijevali izgled i ponašanje nekoga. - - - Pjeron tumači ličnost kao cjelovito jedinstvo različitih psihičkih karakteristika (sposobnosti. nego djeluju jedinstveno kao ličnost. Istovremeno. koji pojedinca izdvajaju od drugih. ličnost definišu kao specifičnu i relativno stabilnu i neponovljivu organizaciju psihofizičkih karakteristika čovjeka. nauku je oduvijek interesovalo koje su to opće zakonitosti ljudskog ponašanja na osnovu kojih se može predvidjeti postupak pojedinca i grupe. Staje ličnost? Svaki čovjek je neponovljiva individua koja se razlikuje od drugih po svojoj psihofizičkoj strukturi i ponašanju. 97 . Ajzenk kaže daje ličnost manje ili više trajna i Čvrsta organizacija pojedinih psihičkih i fizičkih karakteristika koje određuju čovjekovo ponašanje i prilagođavanje. Pojedini psihički procesi nisu oni jedan od drugog. Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta jedinstvo. ■•:':lčitirn situacijama ti će procesi različito funkcionirati. Olport tumači ličnost kao dinamičku organizaciju psihofizičkih procesa i stanja.

Zbog toga on smatra da izolovano posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može zavesti na pogrešne procjene i prognoze ponašanja. crte temperamenta i dinamičke crte. pojedinu životnu dob. što prikazuje sljedećom formulom: R = f(S. Današnji pristup ličnosti je multidimenzionalan. Iz ove formule slijedi daje P = R/S. Iz iskustva znamo da čovjek mijenja svoje ponašanje. kakve su specifičnosti koje obilježavaju pojedine rase. i da na taj način pronikne u one suštine koje su "iza" ponašanja. P je priroda same ličnosti. zato se ličnost sagledava u jedinstvu psihičkih i fizičkih karakteristika. spol i si. Postoje psihofizičke karakteristike koje su zajedničke svim ljudima. Čuveni američki psiholog Kate! smatra daje ličnost multidimenzionalna struktura u kojoj svaka posebna dimenzija dobij a pravo značenje u cjelovitoj organizaciji i strukturi ličnosti. S okolnosti koje iniciraju ili podražuju. odnosno. Pomoću matematičkih i geometrijskih modela Katel nastoji da unese red u strukture ponašanja. V odnosu na dotadašnje spekulativno i deskriptivno tumačenje ličnosti. On svoj pristup ličnosti naziva hiperprostor. što on misli ili radi. jer su psihofizičke karakteristike ljudi različite po svojim svojstvima i po svojim odnosima. ovaj autor traži egzaktne modele za tumačenje ličnosti. kao i one koje karakteriziraju pojedine skupine unutar ljudske populacije. Katel je ličnost tumačio sa tri modaliteta crta: crte sposobnosti.OSOBITOST Svaki čovjek predstavlja originalni primjerak. Katel kaže da se ličnost može definisati kao ono što nam kazuje Šta će čovjek učiniti kad se bude našao u određenoj situaciji. 101 98 . Unutar ovih skupina ljudi su također neponovljivi i osobiti i svaki predstavlja posebnu strukturu i organizaciju ličnosti. To je ono što ljude razlikuje jedne od drugih. DOSLJEDNOST Ova se karakteristika odnosi na relativno dosljedno ponašanje pojedinca u sličnim situacijama.P) R je snaga čovjekovog odgovora u ponašanju. ali opće zakonitosti funkcioniranja psihičkih procesa daju nam mogućnost da ljude uspoređujemo. ali određene specifičnosti tog ponašanja daju nam mogućnost da konkretnu ličnost izdvojimo od drugih i da možemo na temelju toga predviđati njeno ponašanje. Posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može dati pogrešnu ocjenu i predviđanje budućeg ponašanja.

Tako su Pjeron i Ajzenk grupirali osobine na četiri komponente: temperament. Ovakva podjela ličnosti ne zadovoljava jer se ne može svaki čovjek svrstati u određeni tip zato se u posljednje vrijeme matematičkim modelima određuju osnovne osobine sa kojima su povezane i neke druge osobine. Američki psiholog Rejmond B. U svakom jeziku ima po nekoliko hiljada riječi koje označavaju crte ličnosti na osnovu kojih možemo ljude uspoređivati. Kako ima veliki broj osobina ličnosti i kako bi posmatranje ličnosti kroz te izolovane pojedinačne osobine dalo nepotpunu sliku ličnosti. ličnost se sastoji od osnovnih faktora. Takav matematički model zove se faktorska analiza ličnosti. Pod pojmom crta ili osobina ličnosti podrazumijevamo dispozicije ili datosti koje se ispoljavaju pod određenim uvjetima. Tako je Jung ljude podijelio na temelju crta intraverzija i ekstraverzija na introvertne i ekstravertne. Također crte ličnosti mogu biti razvijene u različitom stepenu i tada govorimo o dimenzijama ličnosti. primarnih osobina ličnosti. Crte ličnosti mogu biti manje ili više univerzalne. možemo ih naći kod velikog broja ljudi. Osnovna karakteristika crta ličnosti je dosljednost u ispoljavanju u jednakim ili sličnim situacijama. On ove faktore naziva izvornim osobinama jer se najvećim dijelom stječu rođenjem. Sličnu klasifikaciju osobina ličnosti daje i Giiford. FAKTORSKA ANALIZA LIČNOSTI Faktorska analiza ličnosti je matematički model kojim se utvrđuje povezanost između velikog broja faktora (osobina ličnosti). imamo dvanaest relativno nezavisnih faktora kojima možemo objasniti ličnost. Katel u svojoj knjizi "Naučna analiza ličnosti" objašnjava faktorsku analizu. sposobnosti i fizička konstitucija. prema ovom autoru. 102 99 . Prema njemu. psiholozi su ljude razvrstali u različite kategorije ili tipove. U zavisnosti koja je crta dominantna i u kakvom su odnosu ostale crte.STRUKTURA LIČNOSTI Strukturu ličnosti čine različite crte ili osobine. karakter. Posmatramo li crte ličnosti kao jedan psihološki kontinuitet. Tako. to se pristupilo grupiranju pojedinih osobina. tj. Pored osnovnih faktora ili osobina Katel navodi i površinske ili sekundarne osobine koje su vezane za određene situacije a rezultat su kombinacija izvornih faktora i utjecaja okoline. tada uočavamo da imaju polove suprotnog predznaka. s tim što on dodaje i motivacione osobine. Na ovaj se način ličnost svodi na manji broj nezavisnih.

nekulturan) Nezrelost (zavisan. da se ističe. zatvoren) Nedovoljno inteligentan (glupost. Dominantnost (želi da vlada. obziran prema drugima. plemenit) 2. Socijalizovanost (odgovoran. hladan. istrajan) 7. Zrelost (nezavisan. Ciklotimija . veseo. nesiguran) Desurgentnost . povučen) Primitivnost (neodgovoran. Ciklotimija (iskren. oprezan. apstraktna misaona sposobnost) 3. bezbrižan. bezosjećajan) Sizotimija povlačenje (primitivan. Surgentnost . neurotičnost) Submisivnost (podčinjava se drugima. bezosjećajnost. Promišljenost (logičan. Emocionalno stabilan (uravnoteženost.poduzimljivost (društven. Bez obzira na ovu primjedbu.sumnjičavost (sumnjičav i nepovjerljiv prema drugima) Konvencionalna praktičnost (praktičnost. bezbrižan) 9. Ciklotimija . nedruželjubiv. impulsivan. realističnost. agresivan. "psihološki hiperprostor je jedino moguće objasniti faktorsko-analitičkim putem. nekonvencionalnost) 12.povjerenje (vjerovanje i razumijevanje drugih) 11.1. Boemska bezbrižnost (spontanost. Pozitivan karakter (obazriv prema drugima. popustljiv. kulturan. manje neurotičan) 4. hladan. ljubazan. često se buni) Negativan karakter (nepažlj iv prema drugima.zatvorenost (depresivan. druželjubiv) 6. neodgojen. nepopustljiv) 5. konvencionalnost) Naivnost (sentimentalnost." 103 100 . Inteligentan (oštrouman. pažljivost.otvorenost (ljubazan. povjerljivost) Faktorskoj analizi ličnosti se zamjeri daje to matematička konstrukcija i da nije stvarno odražavanje ličnosti. estetičan) 8. smiren) 10. jer kako ističe Katel. proračunat) Sizotimtja (krut. osamljen. plitkost u mišljenju) Emocionalno nestabilan (nezrelost. miran. simpatičan. faktorska analiza je najsveobuhvatniji pristup tumačenja ličnosti. surov) Paranoja . razdražljivost. plašljiv.

geste i mimika. Na osnovu opće konstrukcije tijela. Sangvinici brzo mijenjaju raspoloženja. vatra. Veliki grčki mislilac Aristotel je smatrao da temperament zavisi od spoljnog izgleda čovjeka. opća konstrukcija tijela. čitaju mnogo. ten. bljeđi ten i si. . interesi. Jedna od najstarijih klasifikacija ljudi prema temperamentu je ona koju je sačinio grčki Ijekar i filozof Hipokrat. Njegova su osjećanja slabija i rjeđe se javljaju. Npr. tako da više ovakvih znakova ukazuje na određeni tip emocionalnog reagiranja. fiziognomisti ljude dijele na sljedeće tipove i njima odgovarajući temperament: 1. Kolerici se brzo ljute i burno izražavaju svoju ljutnju. Spoljni znaci na osnovu kojih se može suditi o temperamentu. zemlja). Prema njemu. kosa. Melanholik je inertan i zabrinut. stavovi i sposobnosti. Endomorfan tip je puniji čovjek sa izraženim stomakom. staloženi. Njega prema ovim zagovornicima karakteriše viscerotomni temperament. melanholičnom temperamentu bi odgovarao izraz lica sa vertikalnim crtama na čelu. Melanholični temperament sliči flegmatičnom jer ga karakterizira sporost u reakcijama i rijetko reagovanje. postoje ovi tipovi temperamenta: kolerični. Njih karakteriziraju jaka osjećanja i česta uzbuđenja. zavise osobine temperamenta. koju je kasnije upotpunio Galen. teže ka ugodnostima. slabo osjetljivi i slabo pokretljivi ljudi. Takvi su ljudi bezbrižni i prijatni. Flegmatični temperament se odlikuje rijetkim i sporim reakcijama. voda. zbog čega su često u sukobu sa drugima. sangvinični. 104 . Sangvinični temperament se odlikuje brzom reakcijom i slabim i kratkotrajnim osjećanjima. ali su skloniji veselom raspoloženju. Galen to kasnije detaljnije razrađuje. usporeni pokreti. uživaju u jelu i piću. Uglavnom reaguje na ono što se tiče njegove ličnosti. reakcije melanholika su u odnosu na flegmatika intenzivnije i duže traju. četiri su osnovna soka koji utječu na ljudsko ponašanje: krv. sluz. Od toga kako se često izmjenjuju. žuta žuč i crna žuč. glas. Kolerični ljudi su oni koji imaju snažne i burne reakcije. Temperament označava način i karakteristike emocionalnog reagovanja. prema ovim predstavnicima su pokreti tijela.Mada je faktorska analiza ličnost? egzaktan naučni pristup u tumačenju čovjeka. karakter. flegmatični i melanholični. koliko traju. u stvarnom životu ljude mnogo češće procjenjujemo na osnovu širih dimenzija kakve su temperament. Prije Hipokrata Empedikle pokušava ljudsko emocionalno reagovanje povezati sa sastavom osnovnih elemenata od kojih je sastavljen svijet (zrak. kojeg su intenziteta i kakvog su tona emocije. Takvo su razmišljanje podržali "fiziognosmisti". To su uglavnom mirni. Prema toj klasifikaciji. Međutim. Hipokrat kao osnovu za osjećajni život čovjeka uzima životne sokove. ali površno.

4. Njihov temperament je cerebrotoman. Ali. stavovi). mirnom je paralela flegmatik. Ektomorfan tip ima nježne i duge kosti. Ajzenk ukazuje na introverziju i ekstraverziju kao primarne. proširuje sa kvantitativnim dimenzijama ispoljavanja emocija. jer čovjek nasljeđuje organsku osnovu. jačina.2. Kako su žlijezde sa unutrašnjim lučenjem pod direktnom inervacijom vegetativnog sistema i kako one luče hormone u krv. odnosno imaju žive pokrete. Ovako stanovište ima osnovu. dubina i širina ispoljavanja emocija. pa i način fiziološkog funkcioniranja nervnog sistema. Živahan čovjek po njemu odgovara sangviniku. Vunt Hipokratovu podjelu temperamenta koja je uglavnom kvalitativnog karaktera. puni energije. Ovakve osobe brže stiču 105 . izvorne crte koje se nasljeđuju kao reaktivnost i kondicionabilnost nervnog sistema. neobuzdanom kolerik i slabom odgovara malanholik. Pavlov na sličan način objašnjava psihičko funkcioniranje čovjeka. Mezomorfni tip ima razvijenu muskulaturu. Ponašaju se stidljivo. Prosječan čovjek ima svojstva svih ovih tipova i takvih je najviše u ljudskoj populaciji. teško uspostavljaju komunikaciju i teško se prilagođavaju. istraživanja su pokazala da ljudske reakcije i ponašanje zavise i od cjelokupne strukture i organizacije ličnosti (motivi. Te su dimenzije: brzina. Introverti brzo reagiraju i njihov je prag reakcije veoma nizak. interesi. široka ramena i niži rast. grudi su im isturene i spremni su za borbu. Njih karakteriše somatotomni temperament. Hipokratova podjela temperamenta poslužila je mnogim istraživačima kao polazište u istraživanju ove dimenzije ličnosti. mršaviji su i višeg su rasta. smatra se da su razlike u reagovanju nasljedne. energični su. 3. Njegova tabela izgleda ovako: Emocije Brze Lagane Emocije Široka Uska Emocije Uzbudljive Umirujuće Jake Kolerik Melanholik Duboke Kolerik Melanholik Prijatne Sangvinik Flegmatik Slabe Sangvinik Flegmatik Površne Sangvinik Flegmatik Neprijatne Kolerik Melanholik Razlike u emocionalnom izražavanju se uglavnom pripisuju stanovitim razlikama u funkcioniranju vegetativnog nervnog sistema kod ljudi.

koji smatra da su najvažnija dva osnovna. ali daje ispoljavanje podložno utjecaju okoline. J. Eisncka. Danas peovlađuje mišljenje da temperament zavisi od nasljednih predispozicija. Eisencku Uz pomoć faktorske analize pokušava se mnoštvo ličnih karakteristika svesti na manji broj osnovnih dimenzija koje se nazivaju faktorima. ali se istovremeno teško i oslobađaju istih. odnosno nestabilnosti. Ekstraverziji odgovara nervni sistem koji reagira sporije i na jače podražaje. 106 . pa zato dolaze u konflikt sa društvenim normama. Ovdje je prikazan model ličnosti H. Oni su sporiji u sticanju uvjetnih refleksa. Sljedeća shema pokazuje odnos Hipokratove podjele i savremenih viđenja temperamenta: zabrinut pesimističan povučen nedruštven šutljiv INTROVERZTJ pasivan brižljiv razmišlja miroljubiv zauzda SI.uvjetni refleks i brže se uče samoobuzdavanju. međusobno nezavisna faktora: faktor intervertiranosti i ekstravertiranosti te faktor stabilnosti. J. 18. Model ličnosti prema H.

jer ijedan i drugi pojam se odnose na karakteristično ponašanje pojedinca koje ga izdvaja od drugih. dok je karakter jedan ustaljeni oblik ponašanja na osnovu kojeg možemo dosta pouzdano predviđati ponašanje pojedinca. ličnost je širi pojam i u sebi obuhvata i dimenziju karaktera. Konzistentno poštenje. c) odnos prema socijalnim i etičkim normama ponašanja . i fizičke konstitucije.lijenost. tako da određuju njegov stav i ponašanje.neiskrenost. Težnja za konformizmom. sa druge. Jer kako i narod kaže "karakter se manifestira na djelu.realno sagledavanje slike o sebi. Novija istraživanja karaktera se vrše pomoću faktorske analize. Tako je Gilford iz niza svojstava kojima se obilježava karakter izdvojio sljedeće: a) b) c) d) Potreba za slobodom u djelovanju. Ima shvatanja da je karakter isto što i ličnost. Slično je i Ernest Krečmer tumačio povezanost crta ličnosti i karaktera sa jedne strane. marlji- vost . Najraširenije shvaćanje podrazumijeva sljedeće komponente kojima se određuje karakter: a) odnos prema samom sebi . Tako je grčki filozof Teofrast dao opis oko pedeset karaktera na konkretnim ljudima Atine. Međutim.poštenje -nepoštenje.) Najizrazitije i najubjedljivije manifestacije karaktera se očituju u cjelokupnoj aktivnosti pojedinca.iskrenost . On to naziva frenologija i tvrdi da se sposobnosti pa i karakter mogu procijeniti na temelju izgleda lobanje. altruizam -egoizam. Ličnost podrazumijeva i one crte koje su podložne mijenjanju. Početkom 19.odgovornost . u svim njegovim postupcima i odnosima sa drugim ljudima." Karakternih osobina ima mnogo i izražavaju se bipolarnim vrijednostima (škrt-darežljiv. Potreba za samostalnošću.KARAKTER Karakter predstavlja skup moralnih i voljnih svojstava čovjeka koja su se u toku života ustalila. 107 . lijen-marljiv i si. b) odnos prema radu i obavezama . Ljude je od davnina interesovalo koje su to crte koje određuju tipično ponašanje čovjeka.neodgovornost. Karakter je u tijesnoj vezi sa moralnim načelima jednog društva i manifestira se kroz konkretno ponašanja pojedinca. d) odnos prema drugim ljudima . precjenji- vanje i potcjenjivanje slike o sebi. Krečmer je ipak obazriviji jer kaže daje temperament više produkt naslijeđa a karakter odgoja. stoljeća Franc Gal ispituje vezu između oblika lobanje i duševnih poremećaja i genijalnosti.

s druge strane. Profesionalni interesi su u domenu zanimanja koje ljudi obavljaju i od nivoa tog interesa u dobroj mjeri zavise postignuća ljudi. Stav je tendencija pozitivnog ili negativnog reagiranja prema nekoj stvari. Interes zavisi od sklonosti i uspjeha u nekoj aktivnosti. . predodžbama i načinima ponašanja. Neki autori interese dijele na profesionalne i neprofesionalne. npr. Interes se može manifestirati u aktivnom djelovanju pojedinca da ostvari svoje težnje. . 1991. (M. Stavovi djeluju na ljudsko ponašanje. osobi ili pojavi. mišljenja itd. Stav je tendencija da se djeluje prema nečemu ili protiv nečega u okolini. pozitivan stav prema nekoj osobi iskrivljuje percepciju o njenom stvarnom izgledu.). Reckless. . ali i na psihičke procese percepcije. Ako je uspjeh dobar. kada kao gledalac prati nogometne utakmice. Bitna je karakteristika stavova da se teško mijenjaju. Neprofesionalni interesi su pozitivan odnos prema različitim aktivnostima. 1931. Oni nose odraz određene kulture i individualnog iskustva.M. / STAVOK Stav je psihološka kategorija koju su različiti autori različito definirali: Allport navodi preko 20 raznih definicija od kojih ističemo sljedeće: Stav je spremnost na pažnju ili akciju određene vrste. kada neko ima interes za fudbal i aktivno ga igra i. (J. Stav je spremnost da se na određene predmete i situacije reagira sa sasvim određenim osjećajima.Religiozni interes ili interes za spoznaju misterije Boga. ali se može izražavati i pasivnim odnosom. 108 . što time dobiva pozitivnu ili negativnu vrijednost.INTERESI Interes je jedna od dimenzija ličnosti koja određuje pozitivan odnos pojedinca prema nekim predmetima i sadržajima. zato interes može prerasti ujak motiv ljudskog ponašanja. to podstiče ljude da ulažu dodatni napor da realiziraju svoje interesne težnje. pamćenja.Teoretski interes ili interes za spoznajom istine.). Stavovi su socijalne dimenzije ličnosti jer se sticu učenjem..Politički interes ili interes upravljanja drugima. (Bujaš.Estetski interes ili interes za lijepe i skladne sadržaje.). Furst.Socijalni interes ili interes da se komunicira sa ljudima i da im se pomaže. čak i u uvjetima kada se promjene okolnosti koje su opravdavale neke stavove. Baldwin. (W. 1901). 1959. Postoje razne klasifikacije interesa. npr. Špranger navodi ove interese: . .

svjesnost. ali praktično ne djeluje. Stav je složena psihička kategorija koja se sastoji od saznanja. Psihologija. Osobine stavova 1. Stav prema pojedinim nacijama ili prema nacionalnosti uopće." (Maria Furst.stepen povoljnosti ili nepovoljnosti). Nikola Rot (1966) ovako klasificira stavove: Stav prema društveno važnim pojavama. Zagreb. osjećanja i djelatne tendencije prema različitim sadržajima. Dosljednost je svojstvo da se usvojeni stavovi dosljedno izražavaju: prema ovom svojstvu. univerzalnost. Smjer stava je pozitivno ili negativno određenje spram nekih predmeta. Što u stvarnom životu nije tako jasno razgraničeno. ljude možemo u načelu podijeliti na one koji su dosljedni u svojim stavovima i one koji nisu dosljedni. Osim navedenih osobina neki autori navode i trajnost. osoba i si. stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. Stav prema rasama.Načelno se stavovi dijele na lične i socijalne. neće primjećivati ritam i oblike boja. 1995. (valencija . Prema ovom kriteriju. Stav prema sistemu odgoja. Stav prema braku i porodici. 109 .). pa možemo govoriti o snažnim i slabim stavovima. Stav prema pojedinim religijama ili pitanju religija uopće. Intenzitet govori koliko su čvrsti pojedini stavovi. primjerice. Marija Furst navodi primjer stava prema apstraktnom slikarstvu gdje se jasno vide navedeni aspekti: "Ako netko ima. Stav prema ralu i pitanjima razoružanja i Stav prema različitim socijalnim institucijama i problemima. Stav prema društvenom sistemu koji vlada u zemlji ili prema društvenim sistemima uopće. Iz toga će nastati osjećaj nelagode ili ljutnje (osjećanja) i on će možda svoju ljutnju glasno izraziti ili se brzo okrenuti od slike (djelovanja). Djelotvornost stava je svojstvo da se djeluje u skladu sa svojim stavovima. do onih koji ostaju na razini "misli". osobine stavova. Tako se prema ovom svojstvu ljudi značajno razlikuju. 3. pojava. od onih koji djeluju prema svojim stavovima. prema apstraktnom slikarstvu negativan stav. njegovo će opažanje takve slike (saznanja) biti usmjereno samo na to da u slici otkrije neki stvarni sadržaj. Školska knjiga. progresivnost. 4. 2. jer se između dvije krajnosti nalazi jedan kontinuum. konzervatizam i dr.

. O predrasudi Francis Bacon (1561-1616." (Maria Furst. 176. Stereotipi su rijetko jednostavne konstatacije. Predrasude su stavovi uvjerenja koji nisu zasnovani na činjenicama i kao takvi su veoma postojani. Diskiiminacija je tipičan primjer predrasude spram određenih rasa i etničkih grupa. 4.). 3. Čvrstom i svečanom odlukom ih se treba odreći i bez ostatka osloboditi i očistiti razum. Predrasude i stereotipije Predrasude su najčešće negativni stavovi. Stereotipije su također. oni uvijek iznova izranjaju pri stjecanju novih znanja i pravi su teret. Mehanizam integracije je proces kojim se razni doživljaji o nekom predmetu. One su emocionalno obojene i sprječavaju nas da ispravno procjenjujemo ljude. drugim rasama i si. prema braku. Kako predrasude često sadrže negativan i neprijateljski stav prema objektu.Formiranje stavova Allport navodi ove mehanizme u procesu formiranja stavova: 1. 2. Stereotipija o Nijemcima da su čisti i marljivi. Ovaj mehanizam formiranja stavova je posebno prisutan u djetinjstvu kada djeca najčešće imitiraju roditelje i tako usvajaju od njih razne stavove. Skala se sastoji od niza tvrdnji o kojima se osoba izjašnjava sa odobravanjem ili neodobravanjem. Poznavanje stavova ljudi ima veliki praktični značaj Jer se mogu predviđati i kontrolirati ponašanja pojedinaca i grupa. nego emocionalno obojeni stavovi koji kao i predrasude mogu negativno utjecati na odnose među ljudima. Jedna od najčešće primjenjivanih tehnika za mjerenje stavova je skaliranje ili vrednovanje stavova na osnovu valencije.. jer hoćemo da vidimo svijet u skladu sa našim stavovima. Mehanizam diferencijacije je obrnut proces u kome se iz jednog stava formiraju drugi stavovi. religiji. pojavi ili osobi uklapaju u jednu cjelinu kao stav. predmete i situacije. Na temelju toga se može zaključiti o stavu pojedinca. da izbjegavaju rad i da su manje inteligentni od bijelaca. sve dok ih ne budemo svjesni i po mogućnosti od njih zaštićeni. Mehanizam traume je formiranje stava na osnovu jednog intenzivnog emocionalnog doživljaja. str. 1995.) kaže: "Idoli i pogrešni pojmovi uvijek su zaposjedali ljudski razum i na taj način priječili pristup istini. Psihologija. U odnosu na predrasude stereotipije su fleksibilnije i manje utječu na stvarno ponašanje ljudi. Tako je u SAD jedno vrijeme kod bijele većine vladala predrasuda da su crnci primitivni. npr. Mehanizam imitacije je ustvari učenje po modelu gdje se prihvaćaju gotovi stavovi oponašanjem značajne osobe. zbog čega se koriste različite tehnike za njihovo utvrđivanje. kod 110 . Stereotipije iskrivljuju našu percepciju. to predstavljaju ozbiljan problem u društvenom ponašanju. a čak i kad se taj pristup i oslobodi. vrijednosni stavovi koji su emocionalno obojeni.

za njega glavni pokretač ljudske aktivnosti podsvijest. u totalitetu kakav je ličnost imaju stvarni smisao i funkciju. Psihička svojstva čovjeka koje smo razmatrali izolirano. Nesvjesno je najdublji stra^ . ali i njihovom usklađenošću. Kao nasljedni i biološki segment. Suštinska je uloga superega da potiskuje ili na neki drugi način sprječava prodor ida iz nesvjesne u svjesnu sferu. ipak postoji jedno ustaljeno ponašanje koje je uvjetovano prisustvom. ono) je najstariji dio ličnosti i predstavlja biološki . što mu daje karakter životinjskog nagona.instinktivni dio. TEORIJE LIČNOSTI Postoji više teorija koje„. ideali i principi koje je pojedinac usvojio i na osnovu čega usklađuje svoje ponašanje. što kao integrativni faktor oblikuje individuu i njeno ponašanje. smjerom i stupnjem pojedinih osobina. On tumači da se ličnost sastoji iz tri segmenta koji se međusobno prožimaju. Ličnost je određena i vlastitim samopoimanjem ili samosviješću. Pitanja i zadaci: Razmisli o nekim predrasudama u našoj kulturi i objasni kako one utječu na ponašanje ljudi! Navedi stereotipije slične ovoj "Škoti su škrti"! JEDINSTVO LIČNOSTI Ličnost je nedjeljiva cjelina koja obuhvata sve psihofizičke karakteristike koje pojedinca izdvaja od drugih.najčešće spominj u. Mada ne možemo govoriti o apsolutnoj dosljednosti. ja) je psihološki segment ličnosti koji traži realno i prihvatljivo zadovoljavanje onoga čemu teži nagon. Samosvijest usklađuje različite težnje u jedno dosljedno ponašanje.nekih pripadnika tog naroda može dovesti do negativnog stava prema drugimnarodima u smislu da su oni "prljavi i lijeni". tek u interakciji.rjtokuŠa^aj^^ teorij e koj e§e . nad-ja) čini socijalni aspekt ličnosti. Zbog toga je ličnost jedna sinteza raznolikih psihičkih i fizičkih odlika. Superego (lat.. Frojd kaže da čovjek ne predstavlja svjesno već nesvjesno biće i zato je. d_ FROJDOVA PSIHODINAMIČKA TEORIJdJLierfOSTI naznačiti one Frojd najveći značaj u svom objašnjavanju ličnosti daje nagonima i nesvjesnom dijelu ličnosti. id nastoji zadovoljiti nagone po svaku cijenu. Id (lat. odnosno to su norme. Jedinstvo podrazumijeva međusobnu povezanost i usklađenost osobina tako da pojedinac normalno funkcionira. Ego (lat.

Analni stadij je tokom druge godine kada dijete doživljava najveće zado- voljstvo u defekaciji (velika nužda). Dijete na ovom stadiju pre- ko usta zadovoljava svoj seksualni nagon." (Olport. Od toga na kakav način realizira osnovne biološke potrebe. Od toga kako je pojedinac savladao ove stadije. Olport ovako definira ličnost: "Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizičkih sustava koji određuju njegovo karakteristično ponašanje i mišljenje. a tanatos je nagon ka smrti (agresija. Oralni stadij traje do kraja prve godine života. "Edipov kompleks" kao težnja prema roditelju suprotnog spola i neprijateljstvo prema roditelju istoga spola. rano djetinjstvo presudno je za psihodinamiku ličnosti.tum i razina ljudske psihe. umjesto istraživanja općih karakteristika na velikom broju ljudi. seks). Zato je osnovni cilj ove teorije da objasni ličnost pojedinca i da na osnovu toga predviđa njegovo ponašanje i njegov individualni razvoj. zavisit će kakva će ličnost postati. Dijete prolazi kroz različite faze zadovoljavanja svojih nagona. On razlikuje sljedeće stadije razvoja djeteta: 1. ego i superego su često u neskladu što dovodi do raznih obiika poremećaja ličnosti. Tehnika kojom se utvrđuju nesvjesni pokretači ponašanja zove se psihoanaliza. 2. Olport tumači daje svjesna motivacija osnovna determinanta ljudskog ponašanja. U odnosu na Frojda koji prenaglašava nesvjesno u čovjeku. destrukcija). 112 . Frojd u prošlosti vidi objašnjenje sadašnjosti. Falični stadij se izražava u dječijem zadovoljstvu prilikom manipulacije genitalnim organima. Prema Frojdu ovaj je stadij posebno značajan za formiranje ličnosti.. 3. preferira istraživanje pojedinca i njegovih specifičnih karakteristika. Prema grčkom mitu kralj 'Tebe Edip je neznajući da su mu roditelji. žeđ. Na tom se stadiju formira tzv. Prema Olportu. dok Olport sadašnjost tumači onim kako se pojedinac određuje prema budućnosti. On nesvjesno dijeli na: eros i tanatos. ličnost je složena od mnogo crta i zbog toga daje prednost kvantitativnom pristupu objašnjenja ličnosti umjesto dotadašnjeg kvalitativnog. Personalistička teorija polazi od toga da je svaki čovjek zasebna individua i zbog toga. PERSONOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Ovu teoriju razvio je Olport.28). Eros je nagon koji održava život (glad. str. Frojd je razvio posebnu tehniku kojom je utvrđivao koji su to nesvjesni mehanizmi a koji utječu na neusklađenost funkcioniranja ličnosti. Id. Ova dva nagona produkuju energiju koju Frojd naziva libido. zavisi razvitak ličnosti. ubio svoga oca i oženio svoju majku. Prema Frojdu. 1968.

pa je smatrao da će tek takvo društvo omogućiti čovjeku da ispolji svoju pravu ljudsku suštinu. već da realno postoji i da ima svoju objektivnu egzistenciju koja se manifestira kroz neurološke. pa stoga dolazi do sukoba sa okolinom. Olport hoće da kaže da ličnost nije hipotetički konstrukt.Iz ove definicije može se vidjeti da ličnost nije produkt samo naslijeđa. RODŽERSOVA FENOMENOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Prema Rodžersu. Socijalna okolina je veoma značajna za razvoj ličnosti. Za socijalnu teoriju možemo reći da jednostrano tumači razvoj ličnosti i idealizira čovjeka. Nažalost. Olport jasno pravi razliku između pojma ličnosti i pojmova karakter i temperament. Kada u svojoj definiciji ličnosti upotrebljava termin "psihofizički sistem". za razliku od Frojda. ali one mogu formirati nove potrebe. fiziološke i psihološke procese. tumači da čovjek nema destruktivni nagon. prema Fromu. Olport ne negira biološke potrebe. čovjek je svrhovito biće sa jasnim težnjama. 113 . što on naziva funkcionalna autonomija motiva. Njegova je teorija sociološki i filozofski odraz vremena i prilika u kojima je živi. Rodžers tumači da se čovjekov optimalan razvoj postiže kada mu se omogući da ispolji svoje mogućnosti. često se dešava da zbog raznih razloga ljudi ne mogu ispoljiti svoju ličnost. formirale su se evolucijom a ne individualnim razvojem pojedinca. Ono što je nekada bila biološka potreba može postati autonoman samostalan motiv. FROMOVA SOCIJALNA TEORIJA LIČNOSTI Erih From je prenaglašavao utjecaj društvene okoline na razvoj i formiranje ličnosti. ali From je to prenaglašavao.organizam i pojam o sebi (vlastito ja). On. On kaže da je ličnost kompromis između biološke prirode čovjeka i normi koje postavlja društvo. Za razliku od Frojda. Ljudske potrebe koje nisu biološke prirode. Naime. Olportova teorija ima nedostatak što zanemaruje utjecaj socijalne okoline a prenaglašava individualitet ličnosti. From smatra kako čovjek ima sve pretpostavke da razvije svoje psihofizičke mogućnosti. Naime. već težnju za prirodan rast prema potpunoj afirmaciji. Ličnost Rodžers dijeli na dvije komponente . on je bio pobornik humanističkog socijalizma. dok je biološki faktor zanemario. Suština ove teorije je daje čovjek u suštini dobar i racionalan i da može djelovati i živjeti u harmoniji sa drugima i sa samim sobom. ali da mnogi to ne uspiju jer nemaju odgovarajuću društvenu okolinu.

. to je psihologija potpunog determinizma. to je jedan proces. jer introspekcija. ali nužno u svijesti.Organizam je sve ono što je u datom trenutku dostupno svijesti i što se događa u samom organizmu. U odnosu na psihoanalitički pristup. konzistentni. Njegova teorija je prihvaćena u psihološkoj praksi kao iskustvo. Kako to voli da kaže Rodžers: ". str.vlastito ja nije neki homunkus ili mali čovjek u glavi koji nas doživljava". nego što se bavi njegovom prošlošću. BIHEVIORISTIČKA TEORIJA LIČNOSTI Biheiviorizam je danas najrašireniji pravac u psihologiji. ali i kao značajno teorijsko spoznavanje složenog fenomena kakav je ličnost. Rodžers je dao veliki doprinos u spoznaji ličnosti. Takav pristup stvara povjerenje pacijenta u terapeuta i on na sebe preuzima rješavanje svoga problema. To je cjelina ili geštalt koja je dostupna svijesti. Vlastito ja se razvilo iz fenomenoloskog polja na osnovu vlastitog iskustva pojedinca. što predstavlja cjelokupno iskustvo pojedinca. ne može pružiti takvu objektivnost. 114 . Ovo je oblik površinske terapije u kome terapeut pomaže pacijentu da "sazri" ili da "psihološki poraste" kako bi ubuduće sam mogao razriješiti svoj problem. konceptualni gestalt koji tvore percepcije karakteristika samog sebe ili mene. To je fluidni. Fenomenalno polje je subjektivni svijet koji se sastoji od svjesnog i nesvjesnog dijela. nedirektivna terapija. Watson) da se u psihologiji mogu koristit samo objektivni podaci. Ova se percepcija sastoji od svijesti o svom postojanju ("Ja jesam") i svijesti o svojoj funkciji ("Ja mogu"). 1959. Drugim riječima. promjenljivi gestalt ili cjelina. Rodžers je na osnovu svojih spoznaja o strukturi i dinamici ličnosti razvio posebnu terapijsku tehniku tzv. 200). B. o samom sebi ili meni i precepcije odnosa samog sebe ili mene prema drugima i prema različitim aspektima života zajedno s vrijednostima koje su im pridružene. Osnovne postavke ovog pravca su da je ljudsko ponašanje potpuno objašnjivo ako se poznaju spoljni utjecaji. a Skiner je najpoznatiji predstavnik tog pravca. to je simbolizacija ukupnog iskustva pojedinca... nedirektivna terapija više pažnje posvećuje trenutnoj situaciji pojedinca. Ovaj pravac je nastao kao zahtjev Votsona (J. jer je ponašanje potpuno zavisno od onoga što se zbiva u objektivnom svijetu. ali je u svakom času jedan specifičan entitet" (Rodžers. Vlastito ja Rodžers tumači kao: "Organizirani. koja je bazirana na subjektivnim iskustvima i smatrana osnovnom metodom u psihologiji. Pojam o sebi je svjesna percepcija sebe i svojih svojstava. On ovo iskustvo naziva fenomenalno polje. U samom toku nedirektivne terapije terapeut se ne suprotstavlja pacijentu nego mu povlađuje i ohrabruje ga u sagledavanju situacije.

a R odgovor ili ponašanje. Na ovom je nivou veći stupanj uopćavanja. Skiner smatra da nije cilj niti jedne nauke da samo objašnjava pojave. čine osnovu psihičkog života. ali joj se zamjeri što u determiniranosti ljudskog ponašanja izostavlja naslijeđe i biološke faktore. Na temelju empirijskih istraživanja a postupkom faktorske analize. 1947. Bihevioristička teorija je zasigurno najegzaktniji pristup u objašnjenju ljudskog ponašanja. Viši nivo su oblici ponašanja koji su uobičajeni odgovori pojedinca u istim ili sličnim situacijama. gdje je S podražaj. Ajzenk je faktorskom analizom utvrdio sljedeće fundamentalne dimenzije ličnosti: 115 . Polazišna osnova Ajzenkove teorije su empirijska iskustva koja se mogu objektivno utvrditi. Pojedinačni postupci ponašanja kao odgovori na različite podražaje. konativni sektor (karakter). eksperimentalnom istraživanju i fiziološko-neurološkim spoznajama psihičkog života. Oni imaju najniži nivo generalizacije. To Skiner prikazuje formulom S-»R. DIMENZIONALNA TIPOLOGIJA LIČNOSTI Ovu teoriju je razradio američki psiholog Ajzenk. Ajzenkova dimenzionalna teorija se oslanja na rezultatima faktorske analize. ona nastaje i razvija se kroz funkcionalnu interakciju četiri glavna sektora u koje su organizirani ovi obrasci ponašanja: kognitivni sektor (inteligencija). Dakle. Utvrđivanje osnovnih faktora ili dimenzija. 4. Njegova definicija ličnosti glasi: "Zbir aktualnih i potencijalnih obrazaca ponašanja organizma koji su determinirani nasljeđem i okolinom. pa tako i psihologija ne može samo objašnjavati ljudsko ponašanje.25). Na ovoj razini ličnosti susreću se tipovi ličnosti kao korelacija i organizacija osobina ličnosti. kako ih on zove. Tu susrećemo osobine ličnosti koje su povezane sa dvije ili više navika reagovanja u sličnim situacijama. str. ponašanje je funkcija podražaja iz objektivnog svijeta. utvrđivati uzročno-posljedične veze i na temelju toga predviđati ljudsko ponašanje. 3. prema njemu. već ga treba tumačiti.Bihevioristička teorija ličnosti usmjerena je na izučavanje ljudskog ponašanja kao objektivne realnosti. Ajzenk je utvrdio da u ličnosti postoje četiri nivoa : 1. omogućuje kompleksno sagledavanje i definiranje ličnosti. Ajzenk faktorskom analizom iz mnoštva manifestacija ljudskog djelovanja izdvaja manji broj faktora koji. 2. koje se može egzaktno utvrditi i mjeriti na osnovu informacija o promjenama u objektivnom svijetu. Na ovom je nivou najveći stupanj generalizacije.. afektivni sektor (temperament) i somatski sektor (konstitucija) (Ajzenk.

. Ajzenkova teorija ličnosti predstavlja pokušaj objedinjavanja fenotipskog i genotipskog pristupa u proučavanju iičnosti (utjecaj naslijeđa i socijalne okoline). u socijalnim se zbivanjima drže u pozadini. ZRELA LIČNOST Pojam zrele ličnosti zavisi od konkretnih društvenih i kulturnih prilika. Pa ipak. iritabilnosti. nalazimo da ih karakteriziraju opsesivne tendencije. sposobnost naprezanja je slaba. Prema njihovim vlastitim izjavama njihovi osjećaji mogu biti lako povrijeđeni. On ne zanemaruje naslijeđe i govori da su neki živčani sistemi slabi (reaguju na slabije podražaje i lahko se umaraju). 246. str. oni su u društvu smeteni. Sekrecija slina je inhibirana. Dao je veliki doprinos u objektivnom sagledavanju i utvrđivanju osnovnih dimenzija ličnosti pa se uz Katela smatra najboljim poznavaocem multidimenzionalne teorije ličnosti.Konstitucionalna teorija ličnosti. Maslov. Muraj. Ajzenk smatra da se ličnost formira socijalizacijom na osnovu bioloških datosti nervnog sistema. Na području proučavanja ličnosti ostvarena je sinteza teorijskog i empirijskog rada. pate od nesanice.Humanistička teorija ličnosti.Topološka teorija ličnosti. (I-E faktor) b) Neuroticizam . Njihova inteligencija je relativno visoka.introverzija.a) Intraverzija .stabilnost (N faktor) i c) Psihoticizam (P faktor). obuzeti osjećajem manje vrijednosti. dok su neki živčani sistemi jaki (reagiraju na jače podražaje i teže se umaraju). Keli. apatija i da pate od labilnosti autonomnog živčanog sustava. zato smo u ovom kratkom pregledu iznijeli neke od teorija koje najbolje pokazuju tu genezu razvoja znanstvene teorije ličnosti. Općenito oni su točni ali polagani.. onda se smatra daje zrela. Naslijeđu pripisuje i razlike u mogućnosti učenja. mušičavi. U njihovoj tjelesnoj konstituciji dominira vertikalni rast nad horizontalnim. Potrebno je istaći da i sljedeće teorije zaokupljaju pažnju savremenih psihologa: .Motivacijska teorija ličnosti. odani sanjarenju. njihov rječnik izvrstan i oni su obično uporni.Kognitivna teorija ličnosti. pa ako ih ličnost posjeduje. U nekoj društvenoj i kulturnoj sredini cijene se određena svojstva. dok u drugoj sredini se možda takve osobine mnogo ne cijene pa se ni ličnost neće smatrati zbog toga zrelom. Ajzenk ovako opisuje neurotičnog introverta: "Pokazuje tendenciju razvijanja simptoma anksioznosti i depresije. postoje neka svojstva koja se cijene u većini kultura i zbog kojih se ličnost smatra zrelom.. 116 . nervozni.). Seldon. a razina aktivnosti holinesteraze visoka. Neke od teorija smo ranije naznačili zbog toga ih nismo zasebno predstavljali. . "(Ajzenk. . 1947. Lewin .

socijalna funkcionalnost.imaju stabilne etičke principe i vrijednosti. spontanost. objektivna procjena sebe i drugih.bolje organizuju svoje aktivnosti. hiperprostorom.upornije su u realizaciji svojih ciljeva. uvažavanje drugih ljudi i posebno izražena kreativnost u svojoj struci. . . povjerljivije i manje neurotične. . jer nijedna ličnost nije u svim aspektima potpuno zrela. empati-čan stav. Dobijeni rezultati pokazuju u čemu je vrijednost zrelih ličnosti: .U jednom istraživanju utvrđivana je razlika između ličnosti za koje se smatra da su zrele i onih za koje se načelno smatra da su nezrele. .odgovornije su. . smisao za humor.otpornije su na poteškoće. ali zrelost ličnosti se ne može na takav način utvrđivati.bolje prosuđuju druge i sebe. PROVJERI SVOJE ZNANJE Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta. odsustvo diskriminacije ljudi po etičkim i vjerskim osnovama. Koji su to modaliteti? Sta podrazumijevamo pod pojmom crta ličnosti? Koje crte spadaju u dimenziju surgentnosti i desurgentnosti? Na osnovu čega dijele temperament fiziognomisti? Koje su primarne crte na koje ukazuje Ajzenk? Definiši karakter! Koja je svojstva koja obilježavaju karakter Gilford izdvojio faktorskom analizom? Kako glasi Sprangerova klasifikacija interesa? Kako Bujaš definira pojam stav? Obrazloži svoj stav prema ratu! Koja je svrha poznavanje ljudskih stavova? Koja dva nagona prema Frojdu stvaraju libido? U čemu se ogleda razlika u shvatanju ličnosti između Frojda i Olporta? Koja od teorija prenaglašava utjecaj socijalne okoline na razvoj ličnosti? Koja je glavna zamjerka biheviorističkoj teoriji ličnosti? Opisi neurotičnog introverta prema Ajzenku! Sta karakteriše zrelu ličnost? 117 . Maslov je analizom biografija većeg broja značajnih ličnosti iz prošlosti i savremenika. visok stupanj tolerancije. tolerantnije. utvrdio da su sljedeće osobine karakterizirale te ljude: realna procjena stvarnosti. Navedi te momente! U čemu se ogleda dosljednost ličnosti? Obrazloži sljedeću formulu : R=f(RxS)! Katel ličnost objašnjava tzv. Danas postoji veliki broj psiholoških instrumenata kojima se utvrđuju pojedini segmenti ličnosti.

različit jezik itd. U procesu socijalizacije jezik igra značajnu ulogu. .. različitu kulturu. na jezik. Ovaj je proces postepen i odvija se putem imitacije. uočit ćemo da uglavnom imaju i različite zakone. mnijenje i si 118 . ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE Čovjek je društveno biće i zato se ne može proučavati izvan zakonitosti koje vladaju u društvu. svoju kulturu i svoju proizvodnju materijalnih dobara.ponašanje ljudi u različitim socijalnim situacijama. Posmatramo li različite države i različite narode. pojave i stanja i na taj način usmjerava svoje ponašanje u skladu sa normama okoline.9.. 8. zakone i norme. što ne može a da ne ostavi odraza i na pojedincima koji žive u tako različitim društvenim i kulturnim sredinama.utjecaj izvjesih psiholoških faktora na razne socijalne situacije i pojave. pojedinac započinje svoj život u društvu koje ima svoje običaje. On to stiče procesom socijalizacije. jer njime se dijete uči da tačno imenuje i definiŠe određene predmete. a sve to zajedno i još dosta toga što nismo nabrojali čini društvo. mi studiramo ponašanje čovjeka kao učesnika u događajima interpersonalnog ponašanja. Sta je predmet izučavanja socijalne psihologije? Socijalna psihologija razmatra: . pokazani uspjeh na testu inteligencije ili njegovo pohađanje crkve. Kreč i saradnici tvrdi daje izolovani pojedinac obična fikcija. Zato ćemo u ovom odjeljku dati osnovne naznake socijalne psihologije jer ona razmatra ponašanje čovjeka u društvu. bilo da proučavamo njegovu sposobnost za pamćenje. Sljedstveno svaki čovjek živi u društvenom svijetu i zato nijedan psiholog ne može da proučava ponašanje čovjeka kao vandruštvemog bića. . identifikacije kao neorganizovanih i funkcionalnih postupaka. Naime.utjecaj socijalnih faktora na pojedine segmente ličnosti i na formiranje kompletne ličnosti. Staje socijalna psihologija? Socijalna psihologija je psihološka disciplina koja proučava ponašanje pojedinca u društvu. čovjek rođenjem ne donosi nikakve izgrađene stavove i utvrđene obrasce ponašanja. politiku. Jer. na klinici ili gomili. svoje institucije i svoj jezik. str.) Za čovjekovo ponašanje od velike su važnosti norme ili ustaljena pravila koje društvo nameće pojedincu." {Pojedinac u društvu. dok se organizovanim i intencionalnim odgojem čovjek oblikuje i organizovano usvaja vrijednosti konkretnog društva. pa on nastavlja " Bilo da proučava čovjeka u labaratoriji. Zato s pravom D. prvenstveno proučavanje stavova i grupnog ponašanja.. sugestije.

Društvena inicijativnost (društvena pasivnost). Svaki Čovjek se u nekim situacijama ponaša agresivno. mišljenje. preuzima vodstvo. Interpersonalno ponašanje je plod bioloških datosti (naslijeđa). Organizuje grupe. da obavlja ? oslove na svoj način. Kao sredstva namjernog utjecaja društvo koristi različite oblike verbalne i neverbalne komunikacije koja se ostvaruju kroz proces interpersonalnog ponašanja. daje prijedloge na skupovima. socijalnog učenja (utjecaj okoline) i lične "historije" njegovih uspjeha i neuspjeha u realizaciji svojih ciljeva (ostvarenja potreba). Pun pouzdanja. pozadini. teži vlasti. INTERPERSONALNO PONAŠANJE Interpersonalno ponašanje je način kako pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. ne traži ni podršku ni savjet. siguran u sebe. 119 . Brani svoja prava. da bismo shvatili i predviđali ponašanja pojedinca u grupi. Dominantnost (submisivnost). ne drži jezik za zubima. osjet. OSOBINE INTERPERSONALNOG REAGOVANJA D. silom krči sebi put. Kreč i saradnici navodi neke od osobina interpersonalnog reagovanja: Dispozicija za uloge Nadmoćnost (društvena plašljivost). pamćenje.Socijalna psihologija temelji se na spoznajama opće psihologije. Nezavisnost (zavisnost). itd. uporan. jer ni jedna se osobina ne izražava na principu "sve ili ništa". Naime. a koje je izraženije nego kod drugih ljudi. jake volje. Ovu osobinu interpersonalnog reagovanja treba shvatiti uvjetno. "agresivnost" kao interpersonalna dispozicija pojedinca je ponašanje koje se pokazuje u mnoštvu raznovrsnih situacija. samouvjeren. Sa stanovišta intencionalnog odgoja (namjerni utjecaji) najvažniji su postupci uvjeravanja i prinuda. emotivno dovoljan sam sebi. Njega karakteriše relativna dosljednost i specifičnost u reagovanju spram drugih.). voda koji naređuje i usmjerava. ali kod nekih je pojedinaca ta reakcija izraženija. interpersonalno ponašanje. Zato je društveno ponašanje pojedinca u zavisnosti od njegovog načina interpersonalnog reagovanja. tj. Društvo utječe na pojedinca različitim sadržajima i postupcima. nužno je upoznati osnovne zakonitosti psihičkih procesa (percepcija. Zato da bi se shvatila sva raznolikost čovjekovog socijalnog ponašanja. ne smeta mu ako je upadljiv. potrebe. Više voli da pravi vlastite planove. ne stoji u. Npr. potrebno je znati osnovne principe opće psihologije.

Agresivnost (neagresivnost). Ne rasuđuje u zauzimanju stava prema drugima. Tako je Maslov pratio 300 zaručenih parova u osobinama samopouzdanja i društvenosti. Egzibicionizam (povučenost). neke se osobine ispoljavaju samo u izuzetnim situacijama. plemenito ponašanje. prodornosti. odnosno može imati različite karakteristike. npr. ne umije da sarađuje. ljuti se kad ga drugi posmatraju na radu. lahko pristupa drugima. Saosjećajnost (nesaosjećajnost). Ljubaznost (neljubaznost). Učestvuje u društvenim poslovima. stvara mnoge druge veze. kod nekoga će se ispoljavati u verbalnoj agresiji (svađanje) a kod nekog u fizičkom napadu. voli daje s ljudima. Nakon 20 godina te osobine bile su relativno stabilne. kod nekoga to može biti stalna forma ponašanja a kod nekoga povremena i si. U ponašanju i odavanju štrči i razmeće se. uveličava sebe. U neprilici je kad ulazi u sobu pošto su drugi sjeli. dosljednosti i strukturi. b) Prodornost osobina interpersonalnog reagovanja se odnosi na intenzitet ispoljavanja u realnom ponašanju pojedinca. Izražajne (ekspresivne) dispozicije Takmičarstvo (netakmičarstvo). vjeruje i povjerljiv. Prezauzetost sobom (društvena ravnoteža). koleba se da li se umiješati u grupnu diskusiju. pretjerano pati od treme. a neke mogu biti prisutne u većini socijalnih interakcija. predusretljiv. U svakoj vezi nalazi razlog za takmičenje -drugi su rivali koje treba poraziti. Dobroćudan. jer se osobine razlikuju po raznim dimenzijama. 120 . KARAKTERISTIKE OSOBINA INTERPERSONALNOG REAGOVANJA Samo poznavanje osobina interpersonalnog ponašanja nije dovoljno za objašnjenje i predviđanje ponašanja pojedinca. Npr. brani žrtvu nepravde. osjeća se nelagodno ako se razlikuje od drugih. Društvenost (nedruštvenost). svađalica. ima ljubazno. ističe se i neobično ponaša da bi privukao pažnju. sklon popuštanju. Zato se osobine interpersonalnog reagovanja razlikuju po stabilnosti. Zainteresovan za osjećanja i potrebe drugih. traži priznanje i aplauz. a) Stabilnost interpersonalnog reagovanja utvrđujemo praćenjem ponašanja pojedinca u određenom vremenskom intervalu. otvoren i pristupačan. oponent.Sociometrijske dispozicije Prihvatanje drugih (odbijanje drugih). osobina izražajne dispozicije "agresivnost" se kod različitih pojedinaca može različito manifestirati. topao. Naime. pokazuje izazivačku zlovolju prema vlasti. predviđa slabosti i vidi najbolje kod drugih. Druge napada neposredno i posredno.

samoaktualizacija i si.c) Dosljednost je kao karakteristika posebno bitna jer na neki način ukazuje na moguće ponašanje pojedinca u sličnoj situaciji. . .) Društvene organizacije čini više psiholoških grupa povezanih radi ostvarenja zajedničkog cilja. . . .). . norme. Tako Gibl.putovanja. . . Nivo dosljednosti se mjeri povezanošću (interkoleracija) ocjena te osobine u različitim situacijama u kojima se pojedinac nalazi.oslobađanje od dosade. Kako interpersonalno reagovanje određuje Čovjekovo ponašanje i njegov odnos sa drugima. . .od njih se to očekuje. Interpersonalno reagovanje pojedinca zavisi od saznanja koje čovjek ima o svijetu koji ga okružuje i potreba i načina kako ih zadovoljava.. zadovoljenje seksualnih potreba. susreti s drugima na njihovom terenu ili gdje su njihovi interesi.status i prestiž. provođenje praznika i odmora. 121 . d) Struktura je zbir ocjena za jednu osobinu i ona ukazuje na nivo pojedine osobine kod pojedinca.dobijanje inspiracije i stimulacije. Plats i Miler navode šarolikost ciljeva zbog kojih su pojedinci u društvenim grupama: . . Te grupe mogu biti psihološke i društvene organizacije. to ćemo ukratko istaći osnove funkcioniranje grupe.kupovina u gradu gdje se putuje. pribavljanje hrane.obrazovanje. što na neki način određuje funkciju grupe. Odnosi među Članovima psihološke grupe su uzajamno zavisni (ponašanje svakog Člana utječe na ponašanje drugog) i veže ih zajednička ideologija (vjerovanje. vrijednosti.dobijanje posla. GRUPNO PONAŠANJE Grupa je dva ili više pojedinaca koje vezuju zajedničke karakteristike.to zahtijeva njihov gazda ili organizacija.. FUNKCIJE GRUPA U grupi pojedinci mogu realizirati svoje različite potrebe (zaštita od spoljnih prijetnji.susreti sa prijateljima.uklanjanje iz domaće napregnute situacije.plaćeni su za to.

odnosno hijerarhijski položaj. Status pojedinca u grupi može biti formalno označen. U odnosu na cilj kojeg pojedinci ostvaruju u grupi. članovi grupe moraju međusobno sarađivati.Iz ovog primjera smo vidjeli da su različite potrebe pojedinaca u grupi. Grupe se međusobno značajno razlikuju prema svojoj strukturi. za razliku od mase ili mnoštva. Hijerarhijska struktura grupe određuje položaj pojedinca u grupi. Kreč navodi primjer kada su statusni simboli sami sebi svrha: 122 . Statusni simboli imaju smisao da članovi grupe mogu lahko zapaziti poziciju pojedinca i da se ponašaju u skladu sa propisanom normom. vežu ih mnogostruke veze. U nekim grupama hijerarhija je okomita i koncentracija vlasti je u vrhu. Psihološke grupe bolje funkcioniraju ako imaju manji broj Članova. dok se opet u nekim grupama vlast raspoređuje na članstvo. grupe koje pružaju zadovoljstvo. Jedinstveni cilj grupe određuje i osnovnu funkciju grupe. Članovi grupe imaju izdiferencirane položaje koji određuju status pojedinca u grupi. STRUKTURA GRUPE Da bi grupa mogla realizirati svoje ciljeve. VRSTE GRUPA Grupa je. U odnosu na broj članova se spominju velike i male grupe itd. razlikujemo: radne grupe. razred). Neki autori uzimaju i druge kriterije za diferencijaciju grupe. Ponekad su statusni simboli važni za jačanje identifikacije sa grupom. do neformalnih grupa gdje dvije osobe mogu zauzimati isti položaj (rekreativne grupe). Upravo to i određuje vrste grupa. gdje su jasno propisane dužnosti svakog člana. kako je to u vojsci. grupa može imati zajednički cilj kojem teži i koji podržavaju svi njeni članovi. jer je tad veći međusobni utjecaj članova grupe. stvaralačke grupe. U toj saradnji različiti članovi imaju različite uloge koje vremenom postaju ustaljen sistem međusobnih odnosa. od onih Čija je struktura izrazito formalna. Socijalna grupa ima svoju strukturu i norme. Zato kažemo da strukturu grupe čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe. D. tako se spominju primarne grupe (porodica. društveno-akcione grupe. vojna jedinica. Mala se grupa zbog toga definiše kao socijalna jedinica koju čini ograničeni broj pojedinaca. kohezivna skupina u kojoj pojedinci imaju zajednički cilj. Unatoč tolikoj raznolikosti potreba pojedinaca.

Jedna velika Čikaška kompanija izazvala je poveću krizu prije nekoliko godina kad je nabavila novi tip stolice sa uspravnim naslonom kako bi ih dva-tri njena rukovodioca isprobali. Oni koji nisu dobili stolicu. koji seže do koljena. radi spasa dostojanstva. Sociometrijska analiza pruža podatke o položaju pojedinaca u grupi i frekvenciju dodira. U formalnim grupama (npr. Vodstvo je kvantitativna varijabla. Moreno je razvio ovu metodu za utvrđivanje međusobnog prihvatanja ili neprihvatanja članova grupe. Članovi grupe koji imaju najveći utjecaj na grupu su vođe. Sve je bilo mirno dok jedan nije upotrijebio svoj potrošni fond da pribor za pisanje s jednim perom zamijeni s dva pera. bijeli mantil. Vodstvo je interpersonalno ponašanje jer kako vođa može da utječe na ponašanje Članova grupe. Za četiri dana svi potpredsjednici imali su već pribor sa tri pera.. koliko i s kim članovi grupe komuniciraju i sarađuju. tzv. odnosno s kim nikako ne bi sarađivao. Svaka kultura i svaka grupa ima različite predstave o tome kakav bi trebalo da bude "pravi vođa". vojne jedinice) vođu najčešće određuje neko izvan grupe. sociogram. Za prikazivanje strukture sviđanja i nesviđanja. jer svi članovi grupe su na izvjestan način vođe."Prije nekoliko godina jedna je kompanija otvorila u Dalasu svoj novi ogranak s pet novih potpredsjednika koji su smješteni u istovjetne kancelarije." UTVRĐIVANJE STRUKTURE GRUPE Najčešći postupak kojim se utvrđuje struktura grupa je sociometrijska analiza. Članovi grupe mogu formalnog vođu prihvatiti kao daje to njihov izbor." "Čist. članovi sami biraju vođu. prihvatanja i neprihvatanja članova grupe koristi se grafički metod.. Od svakog člana grupe se traži da se izjasni o tome s kim bi najradije sarađivao na nekom poslu. U grupama u kojima ne postoji neki jasno propisani sistem postavljenja vođe. univerzalno je priznat kao uniforma naučnika. VODSTVO U GRUPI Vođa je onaj član grupe koji utiče na njenu aktivnost. tako i članovi grupe mogu da utječu na vođu. Ovim se postupkom može otkriti kako. 123 . pa je jedan od njih. kupio stolicu za svoj novac i krišom je unio u svoju kancelariju. Prvobitna funkcija laboratorijskog mantila kao korisne haljine koja štiti kožu i odjeću od oštećenja u laboratoriji. ali se dešava da takvo vodstvo nije prihvaćeno u grupi. zamijenjena je malo-pomalo funkcijom statusnog simbola. osjećali su se bijedno.

Atmosfera u ovakvim grupama je napregnuta. predstavljanje grupe. između kojih ima više prelaza. s vođom u sredini i sa malo veza među članovima. si. de mokratski vođa je agent ili predstavnik grupe.FUNKCIJE VOĐE Funkcije vođe zavise od vrste i strukture grupe. Ovakav vođa pokazuje obzir prema članovima. Glavne funkcije su: izvršna. Na ovaj se način formira "dvorska garda". Tako neki autori funkcije vodstva dijele na glavne i sporedne. 19. očinska funkcija. Sociogram vodstva ® 124 . nagrađivanje i kažnjavanje i arbitraža među članovima grupe. ideolog. nagrađuje ih. Ovakvom vođi odgovara apsolutistička funkcija i zato ju podupire.. pogodna za agresiju i sukobe među članovima grupe. Autokratski vođa ima apsolutnu vlast. svi služe da održe status vođe. Započinjanje i usmjeravanje. diriguje aktivnošću Članova. U sporedne funkcije se ubrajaju: spoljni simbol grupe. Demokrata nije za isključivu vertikalnu hi jerarhiju i zbog toga ne dozvoljava specijalne privilegije. sam određuje politiku. naglašava skladne unutrašnje odnose. Demokratski vođa podstiče ostale članove da učes tvuju u određivanju ciljeva i planova grupe. planove. kakav je autokratski vođa. 2. određivanje politike grupe. motivisanjem članova grupe održava se unutrašnja harmonija. Razmatrajuće ponašanje. "tjelohranitelji" i si. planiranje. sam nagrađuje i kažnjava. zahtijeva od članova da se pridržavaju normi. kontrola unutrašnjih odnosa. ne savjetuje se sa ostalim članovima. "žrtveni jarac" i si. Njemu također ne odgovara saradnja među članovima grupe. vrhovni je pokretač i sudija. zbog čega i podstiče segregiranu strukturu grupe. odnosi se na ponašanje vođe u situaciji kad se grupa nalazi u krizi. Proširuje svoju odgovornost i na druge članove te podstiče kohe ziju grupe. AUTOKRATSKO I DEMOKRATSKO VODSTVO Autokratsko i demokratsko vodstvo su dva diajametralno suprotna načina rukovođenja. istrajava na svojim naređenjima. Za razliku od diktatora. PONAŠANJE VOĐE Holpin i Vajner su faktorskom analizom utvrdili dvije nezavisne dimenzije ponašanja vođe: 1. Ovaj tip vodstva ima vertikalnu hijerarhiju u kojoj je vođa u kontaktu sa vođama drugoga reda. pristupačan je članovima grupe. Vođa koji dobija visoke ocjene za ponašanje u kriznoj situaciji traži nove ideje. Sociogram takve grupe je u obliku zvijezde.

imaju veću iterpersonalnu senzitivnost. Vođa mora biti opažen kao "najbolji od nas".usklađeni] i. 20. . Vođa mora biti opažen kao "jedan od nas". Međutim. U demokratskoj grupi je veća motivacija za rad. Utvrđeno je da se pojedinci koji više govore mogu nametnuti za vođu u grupama čiji se članovi još dovoljno ne poznaju. 3.dominantniji. Manje u svojim istraživanjima ustanovio da su vođe: . struktura demokratskog vodstva u maloj (c) i većoj grupi (d) Kako članovi grupe vide vođo? 1. Vođa mora da odgovara očekivanjima sljedbenika. Prije bi se moglo reći da karakteristike vođe zavise od sastava grupe i vrste zadatka koji je pred grupom. 2. iskustva govore da su neke osobine češće kod vođa nego kod članova grupe. dok kod autokratskog se grupa "ruši ko kula od karata". a crvena sijalica kada njihovi prijedlozi nisu dobri. Vođa mora biti opažen kao "većina nas". SI.manje konzervativni. Tada su eksperimentatori instruirali ispitanike da će im se paliti zelena sijalica kada se jave za riječ i daju konstruktivan prijedlog za rješenje problema. . Rezultati su ukazali da ne postoje osobine ličnosti koje bi ukazivale na vođu u svim situacijama. i ustanovljeno je koji ispitanik najmanje govori. . Svaki od ispitanika mogao je da vidi samo svoje sijalice. . KARAKTERISTIKE VOĐE Rađena su mnogo istraživanja da se utvrdi koji su to pojedinci i kakva svojstva treba da imaju kako bi mogli upravljati ljudima. U toku eksperimenta ispitivači 125 .fleksibilniji. Struktura autoritarnog vodstva u maloj (a) i većoj grupi (b). Tako je u jednom eksperimetu od četiri osobe zatraženo da raspravljaju o jednom problemu.Bez demokratskog vođe grupa može izvjesno vrijeme funkcionirati. 4.

Navodi primjer postdiplomskog studija na Harvardu o komunikologiji i vodstvu. kako kaže Caraeige. prelazi se na zajedničko korištenje potrebnih informacija. član 126 . Tako navodi mišljenje prof. Ispitivači su ovakav odnos u grupi tumačili tako da osobe koje više govore ostavljaju dojam većeg zanimanja za grupu i njene interese. pohvale i nagrade. ali će zato na području međuljudskih odnosa nastava na Harvardu pretrpjeti korjenite promjene. Umjesto tajnosti. ide se u rizike. moraš posjedovati sposobnost usmjeravanja drugih. ali će istrčati onaj jedan dodatni krug samo radi priznanja.su namjerno manipulirali i ispitaniku koji je prije najmanje govorio stalno palili zelenu sijalicu a ostalim crvenu. U savremenom društvu pojedinac je istovremeno član više različitih grupa. u pismenoj i usmenoj komunikaciji. nego kad se neko sprema da postane inženjer u automobilskoj industriji i da tamo konstruira bolji klip. zbog čega ih ostali češće biraju za vođe. Međutim. Carnegie u svojoj knjizi "Lider u vama" piše o američkom iskustvu u upravljanju ljudima. u izvjesnom smislu. pa je stoga "i u dobru i u zlu uvijek i zasvagda član grupe ". čovjek je društveno biće. U tom području potrebno je poboljšanje. Ubrzo se pokazalo da ispitanik koji je stimuliran ima više udjela u diskusiji i da se njegov sociometrijski status povećao. Umjesto da su teret. ambiciozniji i objektivniji u procjeni situacija. radnik u fabrici. iskustva su pokazala da se i vodstvo može naučiti. niti jednostavnija. on je prije svega vođa. sigurniji u sebe. izvan kontrole grupe. a seljaci se mogu žrtvovati. u timskom radu i u drugim ljudskim vještinama. D." Carnegie tvrdi da uspješan vođa nije samo menadžer. analiziraju tržišta. ali da nema nekih posebnih karakteristika koje bi bile zajedničke svim vođama. Osim međusobnog takmičenja postoji i saradnja. Quelch5 koji kaže: "Inteligentni mladi ljudi savladaju velike količine brojki. Tako u jednom danu može biti u različitim ulogama (otac. Većina istraživača slaže se da su vođe inteligentniji od prosječnih članova. pripremaju planove za biznis. Rampav kaže: "Nije dovoljno da budeš direktor. ljudi postaju bogatstvo tvoje firme. komunikativniji. a to je moguće naučiti. " Pravila šahovske igre školski su primjer hijerarhijskog poretka i njegovih posljedica. Mada je nekome bliže upravljanje ljudima. J. Čovjek se po prirodi ne rađa da bude vođa. ništa lakša. POJEDINAC U GRUPI Olport kaže da je ponašanje pojedinca u grupi djelimično određeno bazičnom ličnošću koja je." "Važan je kralj. Ljudi mogu naučiti da u svom životu rezultatima postignu zadovoljstvo." "Ljudi rade za novac. Za vođu je potrebna obuka. Umjesto pasivnog čekanja.

amaterskog pozorišta, član vjerske zajednice, član šahovskog kluba i si.)- Linton kaže da pojedinci obično obnašaju uloge prije sukcesivno nego simultano. Zbog toga je moguće da pojedinci imaju mnogostruke uloge, a da ne zapadaju tako često u sukob uloga. Pa, ipak, do sukoba uloga dolazi.

KADA I ZBOG ČEGA SUKOB ULOGA?
Do sukoba uloga dolazi kada pojedinac obnaša dvije uloge koje su antagonističke. Naprimjer sukob između uloge žene domaćice i žene političara. Žena koja zauzima istovremeno te dvije uloge, nailazi na poteškoće, jer uloga domaćice podrazumijeva daje kuća na prvom mjestu, dok uloga političara zahtijeva veliki angažman u političkom i javnom životu i, zbog toga, često izbivanje iz kuće. Berčard navodi primjer sukoba između ratničke uloge oficira i nenasilne uloge svećenika. Za razrješenje ovakvog konflikta, pojedinci najčešće, prema ovom autoru, primjenjuju ove odbrambene mehanizme: Racionalizacija."~NGko mora da donese ovim mladićima jevanđelje". Razdioba:"~Poda.j caru carevo a Bogu Božije". Represija: "Ne vidim nikakav sukob". Povlačenje:"^ bih želio da o tome govorim". U zapadnoj civilizaciji najčešći sukob zbog antagonizma uloga imaju tzv. "marginalni ljudi". Stounkvis ih ovako definira: "Onaj koga je sudbina osudila da živi u dva društva i dvije ne samo različite već i antagonističke kulture. "To su uglavnom pripadnici manjina, imigranti, kriminalci i si. Razne uloge koje pojedinac ima u grupama odražavaju njegovu ličnost, ali i očekivanja kakva, prema mišljenju pojedinca, drugi imaju od njega. Sukobi uloga mogu nastupiti i zato što su u antagonizmu očekivanja drugih, kako ih pojedinac vidi, i njegove stvarne težnje. To se zove inkopatibilnost uloga. KONFORMIZAM NASPRAM NEZAVISNOSTI POJEDINCA Konformizam je oblik interpersonalnog ponašanja kada pojedinac popušta pritisku grupe u suđenju ili akciji, što proizilazi iz sukoba između vlastitog mišljenja i onoga koje zastupa grupa. Kao socijalno biće, čovjek mora prihvatati vrijednosti i norme društva, zbog čega u ljudskom ponašanju ima dosta konvencionalnosti i jednoobraznosti. Međutim, zajednički stavovi i konvencije, kao dobro "podmazani" žlijebovi društvenog ponašanja, ne izazivaju sukobe unutar pojedinca jer ih on prihvata kao svoje oblike ponašanja. Prava je suština konformizma da pojedinac popušta pritisku grupe i prihvata njene vrijednosti i ponašanje. 127

Nasuprot konformizmu je protivkonformizam, kao oblik ponašanja kada se pojedinac aktivno suprotstavlja grupi (Baš u inat neću kao drugi). Protivkonformizam treba razlikovati od nekonformizma kao dimenzije nezavisne ličnosti. Nezavisna ličnost sama odlučuje, da li će prihvatiti ili neće grupne norme, nije neopravdano podložna pritisku grupe niti je neopravdano nošena silama otuđenja od grupe. Od čega zavisi konformizam?
1. Situacija u kojoj se pojedinac nalazi može utjecati na prihvatanje grupnih 2. 3.

4. 5.

pritsaka. Istraživanja su pokazala daje popuštanje veće u teškim situacijama. Veličina grupe - u principu pojedinac je podložniji pritisku veće grupe. Sastav grupe - posebno je značajno ko su članovi opozicije i koliko ih ima (npr. laik će lakše prihvatiti mišljenje atomskih fizičara o opasnosti atomskog zračenja, čak i kad oni nisu u pravu). Jačina prinude - nagrada i kazna značajno utječu na konformističke ponašanje. Siri društveni kontekst - političke, sociološke i historijske prilike utječu na konformizam

Naglasili smo da ponašanje pojedinca u grupi zavisi od karaktera grupe, s jedne strane, i karakteristika pojedinca, s druge. Naime, u formalnoj grupi struktura grupe i pravila ponašanja su određeniji. Tu svako ima svoje mjesto i ulogu. U neformalnoj grupi obaveze pojedinca prema pojedincu i prema grupi su manje, ali dešava se da se pojedinci prije povinuju pravilima neformalne grupe, vjerovatno stoje to njihov izbor. Na ponašanje pojedinca posebno utječe da lije grupa organizovana na autokratski ili demokratski način. U autokratskim grupama pojedinci izvršavaju naređenja, disciplina je nametnuta i zato pojedinci, kad im se za to ukaže prilika, krše pravila. Demokratska grupa daje mogućnost svim Članovima da uzmu učešća u radu i razvoju grupe, zato oni to doživljavaju kao svoj izbor i savjesnije izvršavaju svoje obaveze. NA KRAJU OVOG POGLAVLJA
v

Čovjek današnjice je član različitih grupa, jer jedino stupanjem u grupe i organizacije može donekle da kontroliše političke, ekonomske i društvene sile koje prijete njegovoj individualnoj slobodi. S druge strane, postavlja se pitanje kako da čovjek očuva svoju individualnost u grupi. Na ovo pitanje socijalna psihologija odgovara: niti pojedinac ili društvo; niti pojedinac protiv društva; niti pojedinac i društvo; već samo pojedinac u društvu. 128

ODGOJ ZA DEMOKRACIJU I RJEŠAVANJE SUKOBA Svijet u kome živimo pun je protivrječja, zbog čega dolazi do sukoba između pojedinaca i grupa. Sukob se zbiva u porodici kao posljedica loših socio-ekonomskih uvjeta i loših odgojnih postupaka. Do sukoba u društvu između različitih društvenih slojeva dolazi zbog različitih interesa i pozicija. Sukob se zbiva između različitih političkih, vjerskih, etničkih i kulturnih zajednica zbog različitih stavova i ideologija. Konačno, sukobi se događaju i između naroda i država, koji često prerastaju u oružane sukobe. Sukobi mogu biti nasilni i nenasilni, otvoreni i prikriveni, trajni i trenutni. U posljednjih desetak godina u svijetu je vođeno na stotine ratova, koji su odnijeli na stotine hiljada ljudskih života i napravili materijalne Štete na milijarde dolara. Danas je u svijetu više desetina ratnih žarišta, koja mogu u svakom trenutku eskalirati u prave ratove.
ZAJEDNIČKI MEĐUSOBNO OVISNI TEMELJI DEMOKRACIJE

VRIJEDNOSTI

SLOBODA

DOSTOJANSTVO OSOBA JEDNAKOST PRAVA

razmimoilaženje vezano uz vrijednosti

sloboda mišljenja

dostojanstvo osoba jednakih prava

zahtijeva zahtijeva odabiranje sudjelovanje

argumentacija

raspravljanje, da bi se odlučilo SI. 21. Zajednički međusobno ovisni temelji demokracije

129

Sukobi ma koje vrste bili nikome ne donose koristi. u njima svi gube.precj enj i vanj e svoj e grupe.stalno traganje za krivcima i žrtvama. Zbog svega ovog danas se u svijetu pridaje velika pažnja odgajanju ljudi za demokraciju i nenasilno rješavanje sukoba. Demokracija je društvena kategorija i uključuje sve građane. prvenstveno one iz socijalne psihologije su fundamentalna osnova za razvijanje strategije odgajanja za demokraciju.konfrontacija ( Daft . 1. Kroz historiju demokracija se različito očitovala i tumačila i bila proizvod koliko razuma toliko i volje. Sukobi mogu biti unutar grupe i između grupa. . . dopuštajući svakom pojedincu i skupini da iskaže svoj glas.jaka kohezija unutar suprotstavljenih grupa. . Kao društveno biće. J30 . A.).negativno tumačenje komunikacije druge grupe. čovjek može jedino iskazati svoju čovječnost u društvu. a najugroženije kategorije su djeca i starije i nemoćne osobe. O tome smo dali neke informacije u poglavlju koje tretira sadržaje iz socijalne psihologije.izbjegavanje. . sloboda i jednakost prava.pretvaranje sukoba u međunacionalni. međuvjerski itd. Šta je demokracija? Klasična definicija demokracije glasi: Demokracija je upravljanje narodom od strane naroda. Jedno od ključnih pitanja u odgoju za demokraciju jeste nenasilno rješavanje sukoba. Osnovni temelji demokracije su: vrijednosti. Sa stanovišta demokracije. Teorijske spoznaje iz psihologije. . Socijalna psihologija se bavi upravo problemima ponašanja čovjeka u društvu. veoma značajno je pitanje vodstva koje tretira socijalna psihologija.ohlađivanje. . Montinje navodi tri cilja važna za odgajanje za demokraciju: 3. . Temeljna oznaka demokracije je pluralizam. Osnovne karakteristike međusobnog sukoba su : .prema Luthansu. 2. .naglašeno neprijateljstvo spram druge grupe. koje se same ne mogu zaštiti..obuzdavanje i . 1989. Pluralizam podrazumijeva uvažavanje različitosti među ljudima u mišljenju i djelovanju. NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA Do sukoba dolazi zbog nespojivih tendencija i djelovanja između pojedinaca i grupa. Odgoj za demokraciju podrazumijeva usvajanje vrijednosti koje su univerzalne i koje su naslijeđe pozitivnih iskustava ranijih generacija.

onemogućena kreativna saradnja. slaba vidljivost. prisila u podržavanju odluka. Rješavanje sukoba ovom metodom odgovara stranama u sukobu. Otvoreni sukob je vrh sante leda. mijenjanje partijske linije. Kako P. agresivna oligarhija. jer svako mora ponešto izgubiti i dobiti. što je kompromis. 131 . Prve dvije metode nisu dobra rješenja u rješavanju sukoba jer uvijek postoji onaj koji je poražen. ne može biti potpuno zadovoljavanje strana u sukobu. Prethodi sparina. ako bi škola skrivala konflikte. Ova konstatacija se mora uzeti uvjetno. P. skepticizam. prestanak traženja rješenja. "ti dobivaš . Rješenje sukoba prema metodi svako dobiva. što svakako i ne bi mogli. POSTUPANJE U SUKOBU ( KONFLIKTU) Prema Tomasu Gordonu postoje ove metode rješavanja konflikta: "ja dobivam. neuspjeh skupnog funkcioniranja. opći pritisak. jer Brajša misli da se kroz školu mladi trebaju učiti demokraciji i rješavanju sukoba nenasilnim sredstvima. oni imaju svoju historiju nastajanja.poraz" prema P. Robins predlaže i četvrtu metodu koju naziva saradnja. prilagođavanje ili napuštanje. zabranjena različita mišljenja. Stoga S." Brajša se bavi sukobima u školi i njihovom nadilaženju. Unutar šire skupine: ratno stanje. Brajši Među partnerima: antagonizam.Sukobi između pojedinaca i skupina ne izbijaju tek tako. jer zajednički traže najbolje rješenje. sumaglica. Brajša kaže u "Pedagoškoj komunikologiji": "Konflikt (sukob) ne pada iz vedra neba. a ja gubim" i "svako gubi". nemogućnost kompromisa. Posljedice postupka "Pobjeda . a ti gubiš". mladi se mogu odgajati za pravu demokraciju u društvu. Tvrdi daje samo "konfliktna škola" stvarna odgojna ustanova. Kroz rješavanje školskih konflikata. odnosno onaj koji je pobjednik. neprijateljstvo. Interesantno je njegovo promišljanje o pozitivnim efektima konflikata u školi. Ove metode ne rješavaju konflikt nego ga odgađaju za neko vrijeme kada će poraženi tražiti priliku da pobijedi. Tako zagovara da u školi mora biti razrađena strategija rješavanja konflikata.

U čemu se ogleda osobina interpersonalnog reagovanja dispozicija t(a uloge prema D. protivkonformizma i nezavisne ličnosti! Od čega zavisi konformizam? Koja je temeljna odrednica demokracije? Koji su osnovni temelji demokracije? Obrazloži posljedice postupka u rješavanju sukoba "Pobjeda —pora^\ prema Brajši. Izbjegavanje je postupak u kome se bježi od problema i ne uzimaju se u obzir ni svoje ni tuđe potrebe. Prilagođavanje je metoda u kojoj se vlastite potrebe prilagođavaju ili se odustaje od njih za račun onih protivnika. u kojoj postoji aktivno slušanje. gdje je prisutna kooperativnost protivničkih strana da iznađu najbolja zajednička rješenja. Saradnja je jedini način rješavanja sukoba. Kompeticija podrazumijeva samo zadovoljavanje svojih potreba.RJEŠAVANJE KONFLIKTA Tomas i Ovens (Thomas i Owens) preporučuju ove metode u rješavanju konflikta: kompeticija. interesi i ciljevi. izbjegavanje. kompromis i saradnja. Za uspješno rješavanje sukoba osnovna pretpostavka je komunikacija. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Sta je predmet proučavanja socijalne psihologije? Kako se zove način na koji pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. Kompromis se postiže pregovaranjem da se udovolji i vlastitim i potrebama protivnika. Zbog toga je potrebno ljude sistematski odgajati da znaju uspješno komunicirati. interesa i ciljeva a ignoriranje protivnikovih. prilagođavanje. davanje i primanje otvorenih i iskrenih poruka i poštivanje druge strane. Kreču i saradnicima? Koje grupe imamo u odnosu na cilj koji pojedinac ostvaruje u grupi? Sta čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe? Objasni razlike između autokratskog i demokratskog vođe! Koje karakteristike vođe je ustanovio Man? Napravi razliku između konformizma. Koji je postupak najracionalniji u rješavanu sukoba? 132 .

tako i razvoj psihičkog života možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. 133 . Ovaj razvoj čovjeka kao vrste zovemo filogenetski razvoj. PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA Naučnici različito procjenjuju kada se pojavio čovjek na Zemlji. to se psihologija usredsredila na proučavanje psihičkog života čovjeka kroz individualni razvoj. Bez obzira koliko su te procjene tačne. koji nastaje pod utjecajem okoline. mijenjajući njegove psihofizičke karakteristike. što nazivamo fenotip. odnosno odgojem i obrazovanjem. Kako čovjekov razvoj možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. ali na čovjeka djeluju i mnogi spoljni utjecaji. sasvim je sigurno da se čovjek kroz veoma dug vremenski period usavršavao i prilagođavao svoje ponašanje uvjetima življenja. ontogeneza je razvoj jedinke. razumije. Kako filogenetski razvoj čovjeka nadilazi mogućnosti egzaktnog utvrđivanja razvoja psihičkog života čovjeka.10. Psihologija kao nauka koja proučava psihički život čovjeka u svom njegovom totalitetu podrazumijeva proučavanje razvoja psihičkog života. Za filogenetski razvoj čovjeka vezano je i socijalno iskustvo. U životinjskom svijetu svaka jedinka iznova razvija svoj biološki repertoar i tako vrsta uvijek počinje ispočetka. METODE RAZVOJNE PSIHOLOGIJE Razvojna psihologija u svom istraživanju koristi se metodama opće psihologije prilagođenim njenom specifičnom predmetu izučavanja. objasni. Ontogeneza čovjeka je znatno drugačija. Čovjekov psihički i fizički razvoj je uvjetovan biološkim naslijeđem što se u biologiji naziva genotip. zahvaljujući kome svaka generacija nastavlja" na ramenima prethodne.000 do 300. koji je uvjetovan biološkim zrenjem. ali i nekim koje su svojstvene samo ovoj grani psihologije. Za razliku od filogeneze koja je razvoj vrste.000 godina. i psihički razvoj. Tako možemo reći da razvojna psihologija proučava psihički razvoj čovjeka. upravo zahvaljujući socijalnom iskustvu. Grana psihologije koja proučava i istražuje psihički razvoj čovjeka od začeća do smrti. i predvidi proces međusobno povezanih promjena do kojih je došlo usljed sazrijevanja i učenja. U svom filogenetskom razvoju čovjek je procesima adaptacije usavršio svoje biološke i psihičke strukture. tako daje danas jedina vrsta na planeti koja svjesno upravlja svojim ponašanjem. Na osnovu navedenih naznaka razvojnu psihologiju možemo definisati: Razvojna psihologija je grana psihologije koja teži da opiše. Procjene se kreću od 25. zove se razvojna psihologija.

kada bi obukli sina. zbog čega se smatra prvim naučnikom koji je sistematski počeo da primjenjuje opažanje u razvojnoj psihologiji. Kako je sredina ista. Zato se ispitivači koji istražuju psihički razvoj čovjeka metodom opažanja. onda se može eksperimentalno utvrđivati utjecaj različitih spoljnih faktora na njihov razvoj (što je oblik sistematskog eksperimentalnog opažanja). ako ih i zapaze.1. Kada bi poljubili sina. onda bi poljubili majmuna. Trudili su se da im ponašanje bude potpuno isto prema sinu i majmunu. ne mogu opisati. jer je čovjek često subjektivan u svom opažanju. Osnovni pristup u primjeni metoda i postupaka u razvojnoj psihologiji mogu biti transverzalni i longitudinalni. Bilo je istraživanja kada su roditelji bili sami istraživači pa su se trudili da im ponašanje bude uvijek isto. npr. U razvojnoj psihologiji ova se metoda ne može koristiti na svim uzrastima. jer ona slabije mogu zapažati svoje psihičke doživljaje a zbog oskudnog rječnika neke doživljaje. 134 . Poseban oblik metode opažanja u razvojnoj psihologiji je kontrola naslijeđa opaženjem identičnih (monozigotnih) blizanaca. Njihovo istraživanje je dalo dosta pouzdane podatke o razlikama u razvoju čovjeka i majmuna. skale). Kod djece je ova metoda teško primjenjiva (u nekim periodima uopće nije primjenjiva). Tako on navodi da braća i sestre imaju istu porodičnu sredinu. moraju prethodno instruirati kako bi bili što objektivniji. psihomotornom razvoju čovjeka pod utjecajem naslijeđa i socijalne okoline. roditelji su pristrasni u opažanju svoje djece. pa se razlike u razvoju mogu pripisati razlikama u naslijeđu. Npr. bračni par Kelog je usvojio malog majmuna i zajedno ga odgaja sa svojim sinom. onda bi isto tako obukli i majmuna. psihologija je mnogo naučila o emocionalnom. Metoda objektivnog opažanja je osnovna metoda u razvojnoj psihologiji. Introspekcija je naučna metoda koja je svojstvena samo psihologiji. intelektualnom. danas je moguće sistematski opažati reakcije djeteta i prije rođenja (prenatalni period). Opažanje je naučna metoda koja podrazumijeva objektivnost. Identičnost okoline moramo shvatiti uvjetno. ali unekoliko različite nasljedne osobine. stoje u razvojnoj psihologiji teško postići. Posmatranjem i praćenjem razvoja blizanaca. 2. Zahvaljujući visokom dometu tehnike (ultrazvuk). Objektivnost se postiže i tako da jednu te istu pojavu opaža više istraživača i onda se može dobiti objektivniji rezultat. Furlan navodi kontrolu identične okoline kao metodu za istraživanje utjecaja naslijeđa na razvoj pojedinca. Ovaj pristup je posebno primjenjiv kada u jednoj porodici živi pravo i usvojeno dijete. razlike u razvoju se mogu uglavnom pripisati utjecaju nasljeđa. Darvin je počeo da bilježi reakcije svog djeteta neposredno poslije rođenja. jer se ni roditelji ne ponašaju uvijek isto i uvijek isto prema svoj djeci. Kako monozigotni blizanci imaju dosta slične nasljedne karakteristike. Objektivnost opažanja se postiže primjenom valjanih psiholoških instrumenata (upitnici.

Periodizacija psihofizičkog razvoja je proizvoljna podjela koja u stvarnosti nije tako strogo odijeljena. Npr.podaci o psihofizičkom razvoju mogu biti dobra osnova za predviđanje i usmjeravanje razvoja.faza stabilizacije (ravnoteža) i . longitudinalni pristup može biti i praćenje neke pojave u istom trenutku kod ispitanika razne dobi. Longitudinalni pristup istraživanja u razvojnoj psihologiji je sistematsko praćenje neke pojave u dužem vremenskom razdoblju.Transverzalni pristup je istraživanje neke psihičke pojave kod ispitanika različite dobi u isto vrijeme. Tako. S druge strane. Npr. stoga se u posljednje vrijeme sve više spominje funkcionalna periodizacija u kojoj se kao kriterij za podjelu ne uzima vrijeme već razvitak pojedinih funkcija. Periodizacija psihičkog razvoja čovjeka ima smisla zbog sljedećeg: . te se na taj način dolazi do karakteristika razvoja u raznim periodima. Posebno je teško razgraničiti psihički razvoj u djetinjstvu. Njih treba uzeti uvjetno jer su među pojedincima značajne razlike u razvoju. Andrilović navodi ove faze: . Ova metoda je svojevrsni oblik objektivnog opažanja.faza specijalizacije (involucijski procesi). prema ovom kriteriju. . RAZVOJNE FAZE U PSIHIČKOM RAZVOJU ČOVJEKA Psihički razvoj čovjeka je kontinuiran proces koji ima svoje tipične hronološke karakteristike. gdje se ispitanicima daju standardizirani zadaci da ih riješe. na raznim mjestima i u raznim uvjetima. ali sa jasnim ciljem i po unaprijed propisanom protokolu. opažanje iz dana u dan ponašanja djeteta. kakav je primjer vođenje dnevnika djeteta od rođenja do nekog perioda. 135 . karakterističnih za većinu ljudi.faza frontalnog rasta funkcija (evolucija). To opažanje može biti više ili manje kontinuirano.praćenje i poređenje psihofizičkog razvoja može poslužiti kao osnova za poduzimanje adekvatnih . Kako se u periodizaciji najčešće uzima vrijeme kao osnovni faktor podjele razvojnih perioda.postupaka i mjera za pospješivanje razvoja. .poznavanje normi psihofizičkog razvoja omogućuje praćenje individualnog razvoja djeteta. ispada da su promjene zbog vremena a ne zbog procesa koji se odvijaju. Ovaj je postupak jednostavniji i ekonomičniji od longitudinalnog jer se za kratko vrijeme može doći do određenih rezultata. Transverzalni pristup predstavlja presjek neke pojave i prikladan je za istraživanje općih zakonitosti psihičkog razvoja. istraživanje fonda riječi djece različite dobi. gdje ima i najviše razlika u periodizaciji razvitka. Objektivnost se postiže zahvaljujući ustanovljenoj normi (baždarenosti). .

Koliko je brz embrionalni razvoj svjedoči podatak da bi čovjek kada bi nastavio da se razvija takvom brzinom s dvadeset 136 . mi ćemo se poslužiti periodizacijom u kojoj je vrijeme osnovni kriterij. psihologiju djetinjstva i mladosti i psihologiju odraslog čovjeka. Spajanjem muške i ženske oplodne ćelije nastaje nova ćelija. gdje se prvih desetak dana hrani iz žumanjka ženske oplodne ćelije. ali ćemo u objašnjenju pojedinih perioda objasniti i funkcionalni kriterij. Kada se ovum pričvrsti na zid matrice. Starost Trajanje razvoja od začeća do rođenja od rođenja do kraja druge godine dvije sedmice poslije rođenja od rođenja do kraja druge godine od druge do treće godine od treće do šeste godine od šeste do dvanaeste godine od dvanaeste do osamnaeste (dvadesete) godine od dvanaeste do petnaeste godine od petnaeste do osamnaeste (dvadesete) g. koja se spušta u niz jajovod u maternicu. Periodi i trajanje psihičkog razvoja čovjeka Period razvoja 1. stvara se placenta i preko nje se onda počinje hraniti iz majčine krvi. Predškolski period 5. Prenatalni period 2. U ovoj se fazi plod intenzivno razvija posebno glava i živčani sistem. ovum.Radi bolje sistematike u pregledu psihofizičkog razvoja čovjeka. Prvo djetinjstvo 4. Mladenaštvo a) pubertet b) adolescencija 7. Rano djetinjstvo a) novorođenče b) dojenče 3. Školski period 6. Tabela 1. PSIHOFIZIČKE KARAKTERISTIKE POJEDINIH RAZVOJNIH RAZDOBLJA Prenatalni period Ovo razdoblje traje od začeća do rođenja i dijeli se na: Period zigote koji traje oko dvije sedmice. od dvadesete do šezdeset pete godine od šezdeset pete do kraja života Na temelju karakterističnih razlika u pojedinim fazama psihičkog razvoja čovjeka. razvojna psihologija se diferencirala na dječiju psihologiju. Zrela dob 8. Period embriona traje oko deset sedmica.

Fetus je pokretan u petom mjesecu. kasnije se intenzivno razvijaju unutrašnji organi. Još je 1628. da se jako ne naljuti. ali ako se kucka u majčin trbuh. ono sisa. ono nogama refleksno pokušava hodati. U tom je razdoblju fetus u stanju refleksno reagirati. droge). U prvo se vrijeme brže se razvijaju kosti i mišići. da se ne bavi teškim brigama. Refleksne reakcije su osnovni odgovori djeteta na podražaje iz vanjskog svijeta. Nakon šestog mjeseca živčani sistem i osjetni organi su tako razvijeni da fetus reaguje na vanjske podražaje. Refleks hodanja — ako se uspravi i noge mu na tlu. žalosno i melanholično. biće i dijete plašljivo. a u najmanju ruku. Refleks hvatanja .ako se dodirne taban. fetus će reagovati i na sam zvuk. kao što to sigurno iskustvo potvrđuje. on reaguje. Babinski refleks . Proizvede li se i zvuk neposredno pred kuckanje u trbuh i tako se više puta ponovi.na podražaj se trgne i širi prste na nogama.jednom godinom zauzimao prostor čitavog Sunčevog sistema. alkohol. ljuto. da se iznenada jako ne uplaši. Refleks nožnog hvatanja (plantarni rejleks) .sve što se djetetu da u usta." Novorođenče U majčinoj utrobi dijete je smješteno udobno. da se ne žalosti itd. prekomjerne upotrebe lijekova. usljed nagle plašnje ili pretjerane srdžbe nekad dođe do umiranja ploda i pobačaja. 137 .ako mu se dotakne dlan. (Kant: Dječiji prvi plač je protest zbog tragedije što se moralo roditi. hranjenja i eliminacije štetnih materija iz organizma. Krajem ovog perioda naziru se konture čovječijeg tijela. Inače. Psihomotorni razvoj novorođenčeta Dijete ima razvijenu opću motoriku. pravi grimase i pokreće oči. tako da majka može osjetiti njegove pokrete. rendgenskog zračenja i psihičkih stresova. a ispitivanja su pokazala da može sticati i uvjetne reflekse. to škodi zdravlju budućeg novorođenčeta. Okreće glavu. Period fetusa traje od početka trećeg mjeseca trudnoće do rođenja. nogama. pravi pokrete rukama. bude li to činila. U ovom je razdoblju sporiji rast. Zato bi buduće majke morale znati da za vrijeme trudnoće trebaju jesti zdravu i kvalitetnu hranu i čuvati se stimulativnih sredstava (duhan. godine J. hoće da hvata predmet nožnim prstima. Komenski pisao: "Buduća majka treba da pazi na svoje afekte. (Fetus ne reaguje na zvuk u vanjskom svijetu. A.) Odmah poslije rođenja djetetu treba uspostaviti biološke funkcije disanja. Refleksi novorođenčeta Refleks sisanja. tako da porod predstavlja veliku fiziološku traumu. Štaviše. čvrsto steže (Darvin ovaj refleks objašnjava kao ostatak ponašanja iz razdoblja kad se dijete držalo za krzno ili kad se čovjekoliki majmun verao po drveću).) Sa stanovišta psihologije razdoblje fetusa je posebno značajno za kasniji psihički razvoj.

Dojenče Ovo razdoblje različito traje kod djece. što upućuje na razvijene osjetne organe. Razlike su evidentne i u reagovanju na promjene u okolini. na neki način. tj. Komenski u svom djelu "Materinska škola" (1628) veli: S 1 2 2 M a ka "Kad se dijete rodi. Nakon 2-3 mjeseca dojenče treba dohranjivati voćnim sokovima i si. tj. Reaguje na jake mirise i toplo. moraju roditelji. a neka tek na jači zvuk. Aktivnost novorođenčeta Među djecom na ovom uzrastu postoje značajne razlike u općem stilu reagovanja na podražaje iz okoline.Razvoj senzornih sposobnosti Dijete reaguje na skoro sve podražaje iz vanjskog svijeta. U prvom redu treba misliti na to da svaka majka bude majkom i da ne odbacuje od sebe porod svoj. A.. Neka su novorođencad na ovom uzrastu veoma nemirna i plačljiva. da onome koga je . jer se očne jabučice ne pokreću koordinirano. Ove razlike među novorođenčadima se zadržavaju i na starijim uzrastima. sem . S navršenom prvom godinom dijete se potpuno odbija od prsiju. tako da možemo. Osnovna karakteristika ovog razvojnog perioda je dojenje. govoriti o razlikama u temperamentu. ishrana majčinim mlijekom. Perceptivne sposobnosti su već razvijene pa može jednostavno raspoznavati okolinu. Razaznaje vizualne podražaje. jer iz usta izbacuje gorko i kiselo. dok se druga mirna i manje plačljiva. Čuveni češki pedagog J. Na slušne podražaje reaguje. Intelektualni razvoj Dijete brzo uči i stiče navike hranjenja i spavanja. pa tako neka djeca reaguju i na mali šum. odmah da se pobrinu i za prikladnu hranu za svoje dijete. pa možemo govoriti o razlikama u temperamentu. Učenje je uvjetnorefleksne prirode. ali ne kao odrastao čovjek. Od šestog mjeseca počinje postepeno odbijanje od prsiju i u sve većoj mjeri majčino mlijeko se zamjenjuje umjetnom hranom. od pete sedmice života do navršene prve. Pri kraju ovog perioda može da reaguje na ljudski glas i izraz ljudskog lica.u utrobi svojoj svojom krvlju 138 . ali ih ne može pratiti. godine. Umije razlikovati slatko od gorkog.J < d o je n č e toplog i mekog ležaja koji odgovara nježnom tijelu novorođenčeta.

Psihomotorni razvoj Dijete je sve pokretljivije. kontakte sa drugima i si. Sa 6 mjeseci dijete može sjediti. prijeka je potreba da se protiv toga običaja ustane i roditeljima objasni kako u toj stvari razumnije da postupe. Kinestetički osjeti su još slabi tako da dijete nema dobru prostornu orijentaciju (hoće da dohvati sijalicu ili sunce na nebu). sa 10 stajati a mnoga djeca prohodaju sa godinu dana.. hranjenje. Rado i samo udara u predmete i sluša zvuk udara. Sluhje razvijeniji i dijete sve više pokazuje interes za ljudski glas. Zato velim da ovakav postupak. medvjedica. nego što inače bivaju. vidi se iz toga što sličnog primjera nema kod životinja..-škodi djeci. A osim toga bila bi siičnija roditeljima svojim u dispozicijama i vrlinama. tigrica i ostale divlje zvijeri hrane svoje mlade na vlastitim prsima. ruši Čestitost i moral. A porodilje iz ljudskih redova treba i i da su okrutnije od tih zvijeri?. Frojd je ovaj period tumačio kao presudan za kasniji razvoj. Nastaje Babinski refleks a Darvinov slabi. kad majke neće same da doje svoju djecu već ih daju plaćenim dojkinjama: 1. 2. kao oralnu fazu u kojoj dijete preko usta zadovoljava sve svoje 139 .. Vučica.hranila ne odriče sada hrane svog tijeia (mlijeka). lavica. štetan i gadan običaj da neke majke (naročito iz otmjenih porodica) neće same da^jeguju svoju djecu. Dijete sve stavlja u usta i time ih spoznaje i asimilira. protivi se prirodi. Perceptivne su mogućnosti veće i tačnije. škodi samim majkama i 4. na osnovu njih dijete uči higijenske navike.. nego ih daju na staranje drugim ženama. šareni i svijetli predmeti. Senzorni razvoj Usklađuju se pokreti očnih jabučica. 3. Da se takav postupak protivi prirodi. djeci bi zdravije bilo da se hrane s materinih prsiju nego s nečijih tuđih.. Prema nekim istraživačima usne su prvi djetetov spoznajni organ na ovom uzrastu (Pijaže)." Tjelesni rast Dijete fizički brzo raste u ovom periodu tako daje na kraju prve godine teško oko 9 kg i dugo oko 70 cm. dijete zanimaju pokretni. jer su već privikla da se hrane u utrobi majčinom krvlju. Drugo.. Pamćenje je razvijenije i sada već razaznaje likove. Proporcije se mijenjaju i glava je nešto srazmjernija u odnosu na ostale dijelove tijela. Intelektualni razvoj Uvjetni refleksi su sve brojniji. Ali pošto je u naviku prešao malo pohvalni.

na stolicu i inače voli visinu i da odatle gleda. Slično smatra i Erikson tvrdeći da kasnija sposobnost prilagođavanja zavisi od toga kako je dijete savladalo oralno-senzornu fazu.srdžba. simpatija prema ljudima. Koordinacija je bolja i može da hvata različite predmete rukama. Senzorni razvoj Osjetni organi su potpuno razvijeni tako da sada dijete lakše uspostavlja senzo-motornu koordinaciju. Psihomotomi razvoj U ovom razvojnom periodu dijete je savladalo hodanje tako da na kraju druge godine može i lagano trčati.veselje. Oko 6 mjeseca emocije se već diferenciraju na neugodne . 23. Emocionalni razvoj djeteta 6 12 U Prvo djetinjstvo Trajanje razdoblja prvog djetinjstva je do kraja druge godine. jer se palac suprotstavlja ostalim prstima (opozicija palca).potrebe. Emocionalni razvoj Već u trećem mjesecu dijete ima osjećaj ugode i neugode. gađenje a posiije i ugodne . Dijete u ovom periodu se rado penje uz stepenice. strah. simpatije prema ljudima -► veselje -► ugoda -► opća uzbudljivost -► neugoda -► srdžba -► gađenje -jkstrah 0 3 mjeseci života SI. radost. visoko 81-86 cm. Tjelesni razvoj Na kraju druge godine dijete je teško oko 11 kg. 140 .

Emotivni razvoj Kako dijete sazrijeva. dok se tjelesna težina povećava za 2 kg. vidna oštrina je bolja. Također pokazuju interes za muziku. pa se njišu uz muziku. Dijete pred polazak u školu ima jasne osjete. Učenje je složenije tako da pored uvjetno-refleksnog. mjeseca. percepcija selektivnija. npr. maca je i pas i vjeverica. djevojčica se ni tada nije plašila zmije. to je sposobnije da doživljava emocije i da ih izražava. SI. Dijete na ovom uzrastu teži ka uopćavanju. prva rečenica poslije 16. 24. nego je nasljedan. ali se uči ispoljavanje emocija. Većina djece dobro razaznaje boje. Naučnici smatraju da se subjektivni doživljaj emocija ne uči. Dijete se igralo zmijom i nije se plašilo. prva riječ krajem prve godine. djeca uče i oponašanjem. Učenje je na ovom uzrastu uglavnom socijalizirana aktivnost. 141 j . Djeca predškolskog uzrasta Predškolski period Tjelesni razvoj U ovom razdoblju djeca rastu 6 do 8 cm godišnje. tako daje dijete pri kraju šeste godine visoko oko 115 cm i teško oko 20 kg. Primjer naučnika koji je svojoj jednogodišnjoj kćerkici kupio malu neotrovnu zmiju. Senzorni razvoj Osjetni organi su u dobroj mjeri formirani. Kada je odrasla. jer nije imalo priliku da vidi kako se drugi plaše.Intelektualni razvoj Ovo je period kada dijete uči govor.

3000 riječi. dijete može skočiti preko 30 cm u vis i do 70 cm u dalj. odgovorila su da su vidjela kecelju. Intelektualni razvoj Predškolski period je presudan za opći intelektualni i spoznajni razvoj čovjeka." Mišljenje: Do četvrte godine primjetna je ireverzibilnost u mišljenju. Normalno dijete u svom rječniku ima nazive za različite osobine: crven. sve što leti je ptica pa i avion. Pri kraju šeste godine počinje se razvijati namjerna pažnja. Govor: fond riječi sa 4 godine . Naprimjer: Zašto neke ptice zovemo pticama a neke vrapcima? Djeca sada već pravilno zaključuju. Ali. tada mnogo pita. sa 4 godine dijete u zanimljivoj igri može biti pažljivo 80 minuta. koja je u početku mala i po obimu i trajanju. Kroz neke igre dijete razvija shvatanje i maštu npr. pojam "životinja": pas. Naime.2200 i sa 6 godina . preskakati konopac. Dedukcija je slabije primijenjena. mali automobil. glasan i si. hoće da ga pojede. krojač. ona su odgovarala da jeste. Djeca mogu da nauče voziti bicikl. Brojni su materijali i igračke kojima se djeca igraju. Pred polazak u školu u stanju je da apstrahuje i formira npr. mačka i krava su životinje. Dječije igre su značajan faktor razvoja.95 minuta. logičke relacije djetetu još nisu dovoljno jasne. Pažnja je pretežno nenamjerna i upravljena na spoljne podražaje. Misli se već jasnije oblikuju i rečenice su složenije. Nekoj su djeci pitanja postavljana sugestibilno: A je li kecelja bila crvene boje? Mada nije bila. tako jedno dijete kaže: Led je lakši od kamena. Većina djece se samostalno oblače. ljekar. Što se tiče namjerne pažnje. npr.Psihomotorni razvoj Pred kraj predškolskog perioda dijete je sposobno da samostalno upotrebljava pribor za jelo. lija je pozvala ježa u kuću. igre gdje treba da oponaša razne profesije: učitelj. sanke. Poslije dijete traži objašnjenje za pojave. Glavni govorni razvoj je završen sa 5 godina. Djeca između 5 i 6 godina su posmatrala sliku u boji na kojoj je bilo devet predmeta.1600. Pojmove formira vlastitom aktivnošću i još uvijek su široki. Razvoju i koordinaciji pokreta doprinose različite igre i upotreba različitih igračaka. Jedno je istraživanje pokazalo daje glavni dio rječnika sastavljen od zamjenica i glagola. sa 5 godina . Apstraktne izraze dijete upotrebljava krajem šeste godine. ja vam kažem već unaprijed da ga neće moći pojesti. Pamćenje je podložno sugestiji i često isprepleteno sa maštom i fantazijom. ona je negdje oko 16 minuta pred polazak u školu. Kaže šestogodišnji dječak: "Znate. 5 godina . jer je led lakši od vode i ne tone. ali su vrjednije 142 . skije. Na postavljeno pitanje šta su vidjela. a kamen tone. Za taj period karakterističan je niz zanimljivih pitanja. ali još ne umiju šnjirati cipele. Pred polazak u školu. gladak. Zbog nedovoljne koordinacije pokreta dešava se da djeca loše procijene situaciju pa se povrede. okrugao sladak. i tako uvježbavaju složenije i sinhronizovanije pokrete. kuhar i si.

pa je čas vidio medvjeda. Dijete je kapriciozno. eto. tako da djeca u nekim situacijama nadmašuju odrasle u vidnom i slušnom raspoznavanju. čas pantera ili bi mu se učinilo od ivice kreveta da prema njemu ide veliko tele (prethodnog dana u štali je gledao tele). Radost i smijeh brzo mijenja plač. Djeca u starijim razredima mogu sama da miješaju boje i da osjete i izraze suptilne svijetle kontraste. hoće tele da ga ugrize. nego je sve više pod utjecajem volje i shvatanja. Slično je i sa slušnim osjetom. U tom pogledu posebno je značajna škola koja kroz 143 . Intelektualni razvoj Pažnja na ovom uzrastu više nije samo zavisna od podražaja iz vanjskog svijeta. najčešće vizualno i auditivno. Emocije su pred polazak u školu dosta labilne. Percepcije su na ovom uzrastu potpunije što povećava moć opažanja. Već u drugom razredu dijete može pažnju distribuirati na pojedine dijelove opažanog predmeta ili pojave. Dijete je počelo vrištati i zvati roditelje. To mu se počelo pričinjavati kao životinje. Hansen navodi primjer dječaka koji se probudio i počeo da opaža konture namještaja. Govor je na ovom uzrastu složeniji. Emocije se počinju intenzivno diferencirati. svadljivo i plašljivo. posebno oblici straha koji su posljedica bujne fantazije. a naraslo lično iskustvo upotpunjava ove senzitivacije. Kod neke djece javlja se fenomen sinestezije. Djeca uče nova značenja riječi.5 kg sve do početka pubertetskog ubrzanog rasta koji je kod djevojčica u dobi od 10.5 godina. Senzorni razvoj U toku školskog perioda oštrina vida i sluha se izoštravaju. tako dijete "čuje" boje i "vidi" tonove. Školski period Tjelesni rast U ranoj školskoj dobi djeca godišnje rastu oko 6 cm i dobivaju 3-3. tj. mogu da prepoznaju tonske visine i sami svojim glasom da reprodukuju označene tonove.one igračke koje potiču maštu i razmišljanje: razne slagalice. kod dječaka oko 11.5 godina. Ljubav i ljubomora se izražavaju posebno prema roditeljima. Na nižim školskim uzrastima pažnja je površna i nekritična. jer. kad se u doživljavanju opaženog isprepliću različita senzorna područja. pa su predškolska djeca jako osjetljiva na povredu i poniženje. Strah je intenzivan u ovom periodu. Osjećanje časti je jako izraženo. nego ga ispunjava raznim zamišljenim utvarama. materijal za modeliranje i si. pa dijete nastoji da što brže pređe tekst i pritom ga često ne čita nego pogađa. Namjerna pažnja može trajati od 25 do 35 minuta. ali i suptilnije oznake za stare riječi. Tako dijete ne samo da se boji mraka.

Socijalni razvoj je intenzivan u školskom periodu. pa se djeca mnogo smiju i vesele. Mišljenje se u školskom periodu posebno razvija. B = C. potok je voda. sve je izraženiji. godine dedukcija se više koristi i traže se uzročno-posljedične veze među predmetima i pojavama. Muške gonade (testisi) luče hormon androgen. Kako dijete raste. Spoljni izrazi emocija zavise od situacije. pa u starijim razredima pojmovno opredjeljenje je na osnovu nadređenog pojma. sada dominira smisao. Poslije 10. Osjećanjima dijete još uvijek manipuliŠe. Emocije su na ovom uzrastu sve više diferencirane. Naime. npr. Krajem drugog razreda bivaju nešto izraženija manična emocionalna ponašanja. Na nižem uzrastu su pojmovi konkretniji i obojeni.neke predmete stimuliše govor. Krajem prvog razreda fond riječi je već narastao na 3600 i svake godine uvećava se za otprilike 200-300 novih riječi. Pojedini nastavni predmeti posebno podstiču socijalni razvoj. kultiviše nagone i utječe na kontrolu emocija. Osnovna oznaka puberteta je da 144 . Sekundarne spolne"oznake koje nastaju u pubertetu klasificiraju se prema Tanerovim tablicama (razvoj pubične dlakavosti ženskog djeteta i razvoj dojki i razvoj muškog spolovila)." Dječije igre na školskom uzrastu su bogatije. npr. Na taj način uče pravila i norme ljudskog ponašanja. raznovrsnije i savršenije. godine. kovač je čovjek. Mladalaštvo Pubertet Pubertet (pubertas. U prvom razredu dijete može shvatiti da elemenat B može ujedno biti veći od A a manji od C. tako da se može lahko primijetiti kada dijete hoće zaplakati. lat. dječijeg živčanog sistema i ranijih emocionalnih iskustava. Kontrola emocija je bolja. do tada je u govoru dominirala riječ.= zrelost) traje kod djevojčica od 12. Njima dijete razmišlja o posljedicama. Kontekstni govor. Tako sada djeca kažu: "Led je popustio jer je ledena kora pukla. može da pohvali rukopis svog druga iako ga ne voli. ženske gonade (ovariji) počinju lučiti hormon estrogen. Također može shvatiti i ovu relaciju: ako je A = B. Djeca se druže i svoje ponašanje podređuju drugima. do 15. kao govor sa verbalnom smislenošću. a kod dječaka od 13. Tjelesni razvoj Pubertet karakterišu anatomsko-fiziološke promjene koje nastaju pojačanim radom žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Kroz igru dijete razvija svoje intelektualne mogućnosti. zvijer je životinja koje se bojimo. do 14. bolest je ako imaš temperaturu. čemu doprinose različiti nastavni sadržaji. Javljaju se socijalna i estetska osjećanja. Hipofiza luči hormon koji pospješuje uopće rast i gonadotropni hormon koji potiče rast gonada (spolnih žlijezda). pa su sve više namjerne i organizovane. npr. godine. ali još nedovoljna. onda je i A = C. tako raste i mogućnost apstrakcije i generalizacije.

U prethodnim fazama mišljenje je imalo dogmatski karakter. delikvencija. zar.5 cm. ("Pa. pa se zato javljaju poteškoće u prilagođavanju. Javljaju se neka nova interesovanja i ambicije. pri tome često sanjari i mašta. Adolescenti koji nisu uspjeli razriješiti svoje lične dileme. U tom periodu preispituje se ponašanje roditelja i drugih autoriteta.su mlade osobe spolno zrele. prostitucija. Stavovi se mijenjaju i razvija se samosvijest. Djevojčice za oko 1. Mladima teško pada što se roditelji upliću u sve njihove namjere i aktivnosti. Mladi traže svoj put u svijet. oni prosuđuju postupke drugih i zauzimaju svoj lični stav. sada se traži argument. a kod dječaka noćnom polucijom (izbacivanje sjemena). U doba adolescencije dolazi do socijalnog osamostaljivanja. Na taj način remeti se rav145 . inovacije u nauci i si. što se kod djevojčica manifestira prvom menstruacijom.5 cm. socijalnoj krizi. moralnoj krizi. Intelekt na ovom stupnju postiže svoj potpuni razvoj. pa ih iritira kada se roditelji interesuju s kim se druže. pjevanje i sviranje. obično se destruktivno ponašaju: agresija. Doba adolescencije je najvažnije za formiranje karaktera. ja ne mogu da kontrolišem svoje dijete?") (koje više nije dijete). šta namjeravaju. biološkoj krizi i si. Emocije su u doba adolescencije intenzivne i jasno izdiferecirane. i uglavnom zauzima kritički stav. Osnovna odlika adolescencije je da mladi ljudi teže ka samostalnosti. U oblasti mišljenja. mladi pokazuju interes za teoretsko i hipotetsko mišljenje. Ove poteškoće mogu se odraziti u tzv. kome pišu i si. razmetljivost. Profesionalna interesovanja na ovom uzrastu su izražena. ali kod nekih može biti pasivno odnošenje prema radu i obavezama. Savremeno društvo pred mlade u ovom periodu postavlja niz obaveza koje neki od njih ne mogu da ispune. zaboga. pisanje pjesama. narkomanija i si. Neki istraživači tvrde da se inteligencija prestaje razvijati krajem adolescencije. slikanje. koji postepeno postaje njihov stil ponašanja. nego ga hoće da mijenja. Krajem adolescencije. šta čitaju. što je posebno bitno da se mladi mogu usredsrediti na učenje. U normalnim slučajevima ovo je pretpostavka za inventivno i stvaralačko mišljenje i djelovanje. što nailazi na otpor i reakciju roditelja. Opći psihički razvoj u adolescenciji karakteriše formiranje vlastitog identiteta i postizanje autonomije u ponašanju. Kako su mladi na ovom uzrastu sve više samostalni u svom razmišljanju. Većina mladih u tom periodu se okušava u nekim stvaralačkim aktivnostima. Prosječno na ovom uzrastu dječaci su visoki 177. Mladi ljudi svoje emocije umiju kontrolirati i uskladiti sa etičkim normama društva.4 godine su ispred dječaka u fizičkom rastu. Pažnja je uglavnom namjerna. Adolescent se ne miri sa svijetom koji ga okružuje. djevojčice 164. Percepcija ima analitički karakter i adolescent može da odvaja bitno od nebitnog. mladi su jako kritični. jer se nalaze pred izborom šta u budućnosti raditi.

Stvaranje slike o sebi i vlastitim ciljevima. tako nije dobro ni prepuštati im apsolutnu slobodu. uz pozitivne poticaje na afirmaciji njihovih ličnih kvaliteta. Postizanje emocionalne neovisnosti o roditeljima. a koju će biti teško ponovo uspostaviti. jer je ova dinamička disharmonija produkt socijalnih i bioloških faktora. Daljnji razvoj sposobnosti i talenta. izazivajući reaktivni odnos. 7. Stvaranje vlastitog pogleda na svijet. može nanijeti velike štete. ova će pomahnitala bujica donijeti rodne plodove ili proizvoditi struju. ako se pravilno ne usmjeri. to je potrebno veliku pažnju posvetiti pravim vrijednostima i pravilnim usmjeravanjima ogromne energije koju nosi adolescencija. kako to veli narodna poslovica: "Bolesna se noga ne liječi hodanjem i zamaranjem nego mirovanjem. traženje i izgradnja vlastitog identiteta. Kako nije dobro mlade frustrirati. Adolescencija je period traženja svoje individualnosti. škole i društvenih faktora. Prilagođavanje na tjelesne promjene i nove osjećaje. Uspostavljenje odnosa sa vršnjacima istog i suprotnog spola. nije dobro prepustiti adolescenta stihiji i njegovim apsolutnim prohtjevima. Izbor vrste školovanja. Neki završavaju rast i razvoj u dvadesetoj. Neko je rekao da je adolescencija pomahnitala bujica koja hrli sa visokih visova u ravnicu i. traženja svoga "mjesta pod suncem". Roditelji i nastavnici često nastupaju pogrešno. Brozek kazao: "Ljudi su kao jabuke . ali ako se izgrade kanali za navodnjavanje ili brane za hidrocentrale. Zrelo doba Zrelo doba je razdoblje između perioda kada prestaje opći tjelesni i psihički razvoj i perioda kada počnu opadati tjelesne i psihičke funkcije. Priprema za zanimanje. To razdoblje različito traje kod ljudi. Danas je ljudski vijek sve duži. glavni razvojni zadaci u mladenaštvu su: /." S druge strane. dok kod nekih starost nastupa i sa pedeset a kod drugih između šezdesete i sedamdesete godine. a neke tek u listopadu". koje neki ne umiju naći pa zadovoljštinu traže u nekim asocijalnim kompenzacijama. Posebno je opasno ako to mladi traže u iluzijama kakve su narkomanija i asocijalno i delikventno ponašanje. 5. Za bezbolnije prevazilaženje adoloscentnih kriza potrebna je tijesna i koordinirana saradnja roditelja. 146 . 8. drugi u tridesetoj. 6.noteža između mlade osobe i sredine.neke sazrijevaju već u srpnju. tako daje prosječna starost u nekim zemljama i preko 80 godina. nego negdje između toga naći kompromis. 2. Osnovni odgojni mode! u ovom periodu je prihvatanje mladih i ne apriorno odbijanje njihovih potreba. Prema Andrilović i Ćudina-Obradović. 4. 3. Kao stoje psiholog J. Kako je ovakav odgovor adolescenata reakcija na cjelokupni psihosocijalni okvir.

Zapošljavanje i usvajanje radne uloge. Ljudi zrele dobi mogu uspješno učiti stoje veoma bitno u vremenu kada nauka i tehnika iz dana u dan ostvaruju sve veća dostignuća. 5. Poslije toga optimuma ljudske mogućnosti počinju polagano opadati i što je čovjek stariji. godine i da godišnje opada oko 1 do 1. taj pad je sve intenzivniji. pa ljudi srednje dobi su dalekovidi i moraju nositi naočale da bi čitali. Uglavnom se može reći da zrela dob traje u periodu između tridesetih i šezdesetih godina. Osnivanje i ekonomsko osiguranje bračne zajednice. Torndajk je mišljenja da sposobnost učenja počinje opadati poslije 40. Opće je mišljenje da su ljudi u tim godinama najstabilniji i najproduktivniji. Slabi i osjetljivost na visoke tonove.što produžava i vrijeme zrele dobi. 6. Zbog lošijeg metabolizma. Kod žena poslije pedesete nastupa menopauza (klimakterij) što ostavlja i značajne psihičke promjene. što stariji 147 A . Uspostavljanje ekonomske neovisnosti. 2. Pojam zrelosti se u psihologiji može posmatrati kao najsavršeniji oblik ponašanja kojim treba završiti jedino razvojno područje. što na neki način određuje i pojam zrelosti. 3. Intelektualne sposobnosti slabije opadaju u zreloj dobi u odnosu na tjelesne i fiziološke. Početak zrelog doba odlikuje se vrhuncem fizičkih i intelektualnih mogućnosti čovjeka. Neki zrelost tumače kao ponašanje koje je primjereno određenom dobu ili kao biološku spremnost organizma za funkcije koje podrazumijeva određeni razvojni period. povećava se masno tkivo i samim tim tjelesna težina. kosa gubi pigment i biva tanja. onda njega određuje društvo. Tjelesne funkcije početkom zrelosti počinju opadati. zbog čega mora stalno učiti. Početak brige za djecu. Andrilović i Čudina-Obradović navode razvojne zadatke zrele dobi koji su i kriteriji za zrelost u smislu kako se u običnom životu tumači: /. Razmatrajući sadržaje iz socijalne psihologije. Pojam zrelosti se često vezuje za odrastanje. Izbor bračnog partnera. jer različite uloge i pozicije pojedinca u društvu traže i različite "ideale" razvoja. Ako se zrelost shvati kao ideal kome teži cjelokupni razvoj pojedinca. Poslije pedesetih godina opadaju funkcije senzornih organa. Svaki razvojni period ima svoj optimum kao tipični stupanj zrelosti što se zove irelativna zrelost. Tako koža počinje gubiti elastičnost. 4. Čovjek zrelih godina u svojoj profesiji mora pratiti dostignuća u svojoj profesiji. kod nekih i opada. Završavanje školovanja. vidjeli smo da je ponašanje pojedinca u velikoj zavisnosti od kulture. društvenog statusa. U stvarnom životu se zrelost uglavnom vezuje za period kada mlada ličnost poprima status odraslog čovjeka. 1 rad unutrašnjih organa slabi što uzrokuje razne smetnje i oboljenja.5 posto. pa su ljudi zrelih godina sposobni da obavljaju i složene intelektualne poslove do starosti.

6. teorijsko izučavanje nauke i umjetnosti od 20. 3. u starosti brže propadaju i uopće se ne obnavljaju. Prilagodba na promjene u organizmu. predškolski odgoj do 7. 2. godine produbljivanje znanja. Prilagodba na starenje vlastitih roditelja. do 50. Prilagodba na osamostaljivanje i odlazak djece. smanjuje se njihova podjela i rast. 7. U ovom periodu bračni odnosi se ili učvršćuju ili dolazi do ozbiljnih kriza. Pomaganje djeci da se razviju u zrele i sretne osobe. zbog čega se smanjuje oksidacija u tkivima i ona brže propadaju. Uspostavljanje i održavanje ekonomskog standarda obitelji. manje je važno propada4 . Osobe srednje dobi su veoma aktivne u društvenom životu. Većina bračnih odnosa se svodi na suživot iz navike. godine i poslije 50. do 35. vojno-gimnastička priprema od 17. godine. 5. čime na neki način daje periodizaciju čovjekovog razvoja: 1. 1. 4. Pronalaženje kreativnih oblika korištenja slobodnog vremena. 7. U ljudskom organizmu proces starenja nije paralelan u svim organima. do 30. godine. proučavanje dijealektike (razgovor sa samim sobom) od 30. 6.tjelesni odgoj do 17. 2. Uključivanje u šire skupine i prihvaćanje šire društvene odgovornosti. Interesantno je daje još Platon uočio da su ljudi u ovom dobu najzreliji pa im odredio da upravljaju državom. Ćelije imaju u svom sastavu sve manje vode. 4. godine. filozofi upravljaju državom od 35. 3. Platon odgojno-obrazovni sistem dijeli na sljedeće periode. prijatelji). Odrasli mogu imati visoko postignuće u učenju i zbog jasne motivacije . Zbog toga se u starosti značajno smanjuje težina mozga. Odnosi prema djeci se mogu svesti na tri često primijenjena oblika: autoritativni. 8. Socijalni i emocionalni život osoba srednje dobi je veoma intenzivan. godine. demokratski ili "lessez fair" (odnosi u kojima svako radi Šta hoće i kako hoće). palestra . 8. Uključivanje u užu socijalnu skupinu (rođaci. do 20. 5. Ljubav zamjenjuju porodični interesi pa se često Čuje od osoba u ovom periodu: "Od ljubavi se ne živi". Tako je atrofija neurona u talamusu 18%. elementarni ili osnovnoškolski period.nadoknađuju većim iskustvom i organiziranijim sistemom učenja i rada. Visokodiferencirane ćelije. kakve su nervne. godine. Sa stanovišta intelektualnih procesa. Andrilović i Ćudina-Obradović navode sljedeće razvojne zadatke zrele dobi: Starost Biološki uzroci starenja bazirani su na promjenama u građi tkiva i fiziologiji ćelija. Danas u svijetu osobe srednjih godina upravljaju privredom i politikom.

pa se druže sa djecom (domestikacija starijih). U staračkoj dobi opadaju kreativne mogućnosti. Slabije se vidi i čuje. Ovo se posebno može negativno odraziti na rad mozga. Jedno je sigurno. Kako se smanjuje društveni interes. jela su neukusna. starci su okrenuti svojoj porodici. što dovodi do slabijeg napajanje ćelija kiseonikom. Zbog toga starije osobe slabije pamte i brzo zaboravljaju.nje i smanjenje nervnih ćelija i veza u mozgu. godini. godini naučio pilotirati. što potvrđuje i Lhmanovo istraživanje da su većinu značajnih dostignuća iz nauke postigli naučnici u dobi između 26. ali i oblik bolesne senilnosti. i 40. smanjuje se visina. među starijim osobama postoje značajne razlike u intelektualnim mogućnostima. Kosti su krhkije pa su česti lomovi. Degenerativne promjene nervnog tkiva umanjuju koordinaciju i osjećaj ravnoteže. koliko je značajno da su funkcije transmitera smanjene. a opće kretnje su im ^porijej ^Intelektualne mogućnosti starijih osoba ne opadaju tako naglo kao tjelesne i fiziološke. Tako je iranski predsjednik Mosadek završio medicinu u 82. pa stariji padaju. Zbog degenerativnih promjena kičmenog stuba. na početku našeg vijeka oko 43 godine. godine. ali i zbog slabije motivacije. Istraživanja pokazuju da stariji ljudi mogu biti intelektualno vitalni i u poznim godinama. pa tako dolazi do smanjenja proteinske sinteze. Francuz Pieron je u 60. Zbog slabijeg okusa i mirisa. kada stariji gube volju za život i postaju depresivni. Naučnici su otkrili da se neurotransmiterska funkcija nervnih ćelija u starosti smanjuje zbog poremećaja sinteze DNA (dezoksiribonukleinske kiseline ) i RNA (ribonukleinske kiseline). a zaboravljaju nedavne događaje. Zbog toga one stalno pričaju o prošlosti. Porodica se razilazi. Ovaj protein je osnova u vezivnom tkivu i kada se potroši. Posebno se negativno odražava gubitak bračnog partnera. samim tim i do smanjenog dotoka kiseonika (hipoksija). da prvo opada brzina spoznajnih procesa. dok je sada prosječni ljudski vijek oko 75 godina. Organi za krvotok su manje elastični i dolazi do zakrečenja (sklerotičnost). u vrijeme Rimskog carstva oko 22 godine. JT"U starosti dolazi do osjetnog opadanja tjelesnih sposobnosti i funkcija. One više ne rade i smanjuje im se mogućnost druženja sa drugim ljudima. Još nije utvrđeno zbog čega starije osobe bolje pamte ono što su davno doživjele. kada zaborave i svoje ime. u srednjem vijeku oko 33 godine. Zaboravljanje može biti jedan prirodan proces starenja. Naravno. Prosječan ljudski vijek se kroz historiju produžava. Senzorne funkcije u starosti znatno opadaju. Kao uzrok starenja danas se smatra i smanjenje kolagena kao najrasprostranjenijeg proteina u tijelu. Tako je u prethistoriji čovjek živio oko 18 godina. starije osobe ostaju same. više se ne obnavlja. Postoje primjeri starijih koji su u poznim godinama uspješno učili. posebno događaje koji su se desili u bliskoj prošlosti. Stariji sporije uče dijelom i zbog slabijeg funkcioniranja nervnog sistema. Socijalni status starijih osoba je veoma nepovoljan. 149 .

PROVJERI SVOJE ZNANJE Objasni pojmove filogene^a i ontogene%a\ Sta proučava razvojna psihologija? Koja je osnovna metoda razvojne psihologije? Kada fetus može reagovati na vanjske podražaje? Navedi karakteristične refleksne reakcije novorođenčeta! Kada nestaje labinski refleks? Koji je prvi djetetov spoznajni organ prema Pjažeu? U kojem periodu je završen glavni govorni razvoj? Objasni pojam sinestevgje i kada se javlja? Obrazloži odnos spolova u pubertetu! Koji je uzrasni period presudan za formiranje karaktera? Koji je životni zadatak. organizuju svoj život skladu sa novim okolnostima. Na kraju ističemo osnovne zadatke razvojnog perioda starosti. Najteži oblik je sindrom demencije. pažnje. 2. svi bi trebalo da ostarimo. 4. zbog čega društvo mora pokloniti puno pažnje ovoj populaciji. smanjenjem sposobnosti osjećanja i općeg rasuđivanja. psihičkom tromosti i slabljenjem apstrakcije. Psihoneurastenija je najblaži poremećaj koji se ogleda u razdražljivosti. prihvate svoje fizičko i psihičko stanje kao neminovnost koju donosi starost. a kultura jednog društva se mjeri njegovim odnosom prema starijim osobama. 3. a posebno na sunce. prihvate svoju promijenjenu seksualnu ulogu. konačno. Teži oblici demencije se manifestiraju poremećajem memorije. Nešto teži poremećaj je pseudopsihopatija koja se manifestira u poremećaju nagonske sfere. dok su 7 u razvijenom svijetu starije osobe zapostavljene.ispoljavaju se slabljenjem inicijative. jer. prihvate manje značajnu ulogu u porodici. naviknu se na promijenjeni društveni status. 5.U starosti dolazi do raznih psihičkih poremećaja. preosjetljivosti na spoljne draži. što ga svako mora riješiti u mladalaštvu. U nekim kulturama stariji i danas odlučuju o najvažnijim pitanjima zajednice. nervozi. odnosno. koji može imati blaže forme . da stariji: 1. može smatrati najvažnijim u današnje vrijeme? S koliko se godina postiže punoljetnost prema našem zakonu? Koje su razlike u mogućnosti učenja pojedinca u zrelim godinama i malđenaštvu? Koji su razvojni zadaci u mladenaštvu (prema Andrilović-Cudina)? Sta se smatra znakom starenja? Kako nazivamo stariju osobu koja počne mnogo zaboravljati. Starije osobe su kroz historiju imale različiti status u društvu. nelogično govoriti i koja ne kontroliše svoje ponašanje? 150 . Iskustva govore da ljudi sporije stare ako su aktivno uključeni u život zajednice. nesanici.

mogu pomoći ljudima u razrješavanju različitih životnih problema. Psihologija se bavi procesom učenja utvrđujući zakonitosti i psihološke faktore koji pospješuju učenje. On. Na neki način svaki čovjek je psiholog kada treba da predviđa ponašanje drugih ili kad treba da predviđa kako će njegovo ponašanje djelovati na druge. psihologija nije urođena intuicija. Vlada također i pogrešno uvjerenje da psihologija može razjasniti sve postupke ljudi na isti način. to je njena primjena u ovom procesu nezaobilazna. Psihologiju isto tako treba shvatiti kao nauku koja proučava različite aspekte ljudskog ponašanja i na temelju jasno utvrđenih spoznaja i zakonitosti pomaže u različitim oblastima ljudske djelatnosti. Ukratko ćemo izložiti mogućnosti psihologije u nekim područjima ljudskog življenja. PSIHOLOGIJA U PRAKSI Psihologija je nauka koja se tiče svakog čovjeka. 151 . u čemu je stvar? Mehaničar koji na to daje mišljenje. nego nauka.11. ne može glasiti: Kako "čovjek" postupa u nekoj određenoj situaciji. Rašireno je mišljenje da psiholozi nekim misterioznim postupcima proniču u ljudsku dušu. Obični trgovac ima izvjesnu iskustvenu spoznaju o potrošačima i zna kako treba postupiti prema različitim ljudima da bi uspješno prodao robu. nego: Na koji način postupa veliki dio neke određene grupe pod određenim uvjetima. onda benzin neće više dotjecati. dakle." Ovo pesimističko razmatranje ne umanjuje značaj psihologije u stvarnom životu. upravo takvih jednostavnih odnosa u psihologiji ne može biti. već može biti i siguran u to da svi automobili jednog određenog tipa funkcioniraju na jednak način u svako vrijeme. baš kao što to Ekert. psihologu se postavlja pitanje koje bi bilo posve razumno postaviti jednom automehaničaru: moj auto počinje "kašljati" uvijek kada vozim uzbrdo. "Drugim riječima. prema tome. uvijek će se ponovo ustanoviti da se ljudi i pod prividno jednakim uvjetima ponašaju različito. Ako je ventil začepljen. ima posla s jednostavnim kauzalnim odnosima. Naime. Ta znanja ne daju nikakvu magičnu moć psihologu da kao "inženjer ljudske duše" upravlja pojedincima i masama. jer on ne samo da na osnovu svoje izobrazbe zna kako automobilski motor funkcionira. Osnovna funkcija škole je učenje i sticanje znanja. Kakuska i Nagorni navode u knjizi "Psihologija u službi čovjeka". koja ima svoje zakonitosti i metode koje se mogu spoznati i ako se pravilno primijene. O psihologiji i psiholozima šira javnost nema potpunu spoznaju. Budući da praktički nije moguće poznavati sve faktore koji su utjecali na neko ponašanje. to može opravdano učiniti. Međutim. PSIHOLOGIJA U ODGOJU I OBRAZOVANJU Kako psihologija izučava psihičke procese koji su pretpostavka za odgoj i obrazovanje. Pitanje.

2 . Do početka ovog stoljeća u nastavi je dominirao rad sa velikim brojem učenika. Na osnovu psiholoških ispitivanja i razgovora. psiholozi savjetuju i preporučuju mladim ljudima koje bi im zanimanje najviše odgovaralo. Tako je Skiner. Ovom metodom učenik realizuje nastavni sadržaj svojim vlastitim tempom. Psihologija je ustanovila da se učenici mogu motivirati za učenje raznim postupcima. jer je ispravan odgovor). 25. a posebno sa onima koji imaju poteškoće u razvoju. tako što razgovaraju sa roditeljima i pomažu im da lakše razriješe poteškoće sa kojima se suočavaju njihova djeca. U ovom se radu koriste posebne metode i tehnike koje mogu primjenjivati kvalificirani školski psiholozi. Uz psihologe i nastavnici stiču psihološka znanja koja im pomažu da lakše ovladaju različitim situacijama. naučnici su otkrili razne metode u nastavnom radu koje pomažu u učenju. Psiholozi pomažu boljoj saradnji škole i porodice. SI. doprinio da se razvije programirana nastava. pri čemu svaki uspješno realiziran zadatak biva potkrijepljen (nagrada. svojim istraživanjima o "učenju na uspjesima-potkrepljenjem". pa se danas sve više koristi nastava u malim grupama i individualna nastava.Zahvaljujući psihološkim istraživanjima. Psihologija se bavi i utvrđivanjem sklonosti i sposobnosti mladih ljudi. Školski psiholozi danas uspješno rješavaju složene probleme mladih i pomažu im da sami nadiđu svoje poteškoće. Psihologija u funkciji odgoja i obrazovanja Psihološka postignuća se posebno mnogo koriste u odgojnoj komunikaciji sa učenicima i pomažu u nekom konfliktnom radu sa učenicima. gdje je bila slaba komunikacija nastavnika i učenika. 15. Psihološkim istraživanjima je utvrđeno da ta takva nastava nije produktivna. stoje osnovna pretpostavka u pravilnoj profesionalnoj orijentaciji mladih.

Ovo su samo neke naznake o primjeni psihologije u odgoju i obrazovanju, čime se izravnije bavi pedagoška ili edukacijska psihologija.

PSIHOLOGIJA U PROIZVODNJI U nastojanjima da poboljša proizvodnju, savremeni čovjek se koristi spoznajama iz različitih nauka. Tako je još početkom ovog stoljeća američki istraživač Frederik V. Tejlor (Frederich W. Tavlor) pokušao povećati proizvodnju boljom motivacijom radnika. On je sistemom nagrađivanja povećao radni učinak "ljudske mašine". Kao normu za druge radnike, Tejlor je odredio učinak najboljeg radnika, čime je povećao profit firme, ali je, s druge strane, preopteretio radnike.

SI. 26. Psihologija u funkciji industrijske proizvodnje

Poslije su vršena mnoga istraživanja kako bi se utvrdio fenomen prilagođavanja rada čovjeku i čovjeka radu. Iz ovih istraživanja razvila se posebna disciplina ergonomija koja izučava sistem "čovjek - stroj". Industrijski psiholozi istražuju različite aspekte čovjekovog ponašanja u proizvodnji. Istražuju vrijeme, pokrete, komande, mikroklimatske uvjete, motivaciju, umor i si. E. J. Kormik razvija tzv. inženjerstvo ljudskog faktora pod čim podrazumijeva efektno korištenje fizičkih objekata i sredstava za ljudsku upotrebu, radi postizanja željenih humanih vrijednosti u procesu rada ( zdravlje, bezbjednost, zadovoljstvo). Ovaj pristup u psihološkom tretiranju proizvodnje zahtijeva sistematska znanja o ljudskim karakteristikama i ponašanju. Industrijska psihologija, dakle, ima dva pristupa, jedan je da se utvrde karakteristike ljudi i odredi njihova sposobnost za pojedine poslove i drugi je da se utvrde uvjeti radnog mjesta značajni za uspješno funkcioniranje sistema "čovjek - stroj". 153

Za utvrđivanje sposobnosti radnika za pojedine poslove danas se koriste različiti psihološki mjerni instrumenti (testovi). Na ovom području psiholozi danas sve više koriste profesionalnu orijentaciju, kojom se ljudi na temelju utvrđivanja sposobnosti usmjeravaju u ona zanimanja i radna mjesta koja odgovaraju njihovim mogućnostima, za razliku od ranijeg pristupa tzv. profesionalne selekcije, kada se iz većeg broja kandidata odabire najsposobniji. Produktivnost u radu je složena kategorija koja zavisi od mnogo faktora. Industrijski psiholozi su ispitivali kako međuljudski odnosi utječu na proizvodnju. Elton Majo je u pogonima Vestern Elektrik ispitivao utjecaj rasvjete, ritma rada i odnosa šefova prema radnicima. Njegova su zapažanja da radnici nisu roboti, nego društvena bića čije ponašanje u radu zavisi od grupne dinamike i stila rukovođenja. Poslije su mnogi psiholozi istraživali tzv. "human relations", odnosno, međuljudske odnose u radu. Ovim se fenomenom bave i sociolozi, tako je C. V. Mil kazao: " Službenik prodaje svom poduzeću ne samo svoju radnu snagu već i svoju cijelu ličnost". Danas je sve više uspješnih firmi koje upošljavaju psihologa čiji je zadatak da utječe na stav radnika prema radu. Industrijski psiholozi postaju dio jednog tima koji brine o međuljudskim odnosima radi uspostavljanja bolje klime i većeg zadovoljstva uposlenih. Na taj način psihologija pomaže boljoj organizaciji firmi, smanjenju troškova proizvodnje, smanjenju nesreća na radu, smanjenju umora i povećanju produktivnosti i zadovoljstva u radu. PSIHOLOGIJA U FUNKCIJI PROPAGANDE Psihologija je u propagandi našla najširu primjenu. Danas se bez kvalitetne propagande ne bi mogla zamisliti prodaja pojedinih proizvoda, nastup neke estradne zvijezde ili sportskog takmičenja, nastup političkih stranaka i si. U ekonomskoj propagandi psiholozi istražuju i obrađuju tržište, prikupljaju podatke o navikama potrošača, stavovima, mišljenju i u skladu sa prikupljenim informacijama, čine psihološki plan propagande. U tim poslovima učestvuju stručnjaci različitih specijalnosti, kao pisci tekstova, fotografi, kamermani, režiseri i dr. Ekonomska propaganda je danas prava mašinerija koja zajedno sa medijima čini moćan faktor u formiranju javnog mnijenja i određenju spram nekih proizvoda. Koka kola (Coca cola) je najbolji primjer koje su mo- ! *
'■ '

gUĆnOSti propagande.

SI. 27. Psihologija i službi propagande

154

Nekada je propaganda bila direktna i zasnivala se na hvaljenju proizvoda. Međutim, psihološke spoznaje su promijenile sistem propagande, tako da uspješne reklame nisu one koje svoju poruku vezuju samo za pozitivnu asocijaciju sa proizvodom. Spoznaje o klasičnom uvjetovanju (uvjetni refleksi) uveliko su prisutne u ekonomskoj propagandi. Primjer za to je reklamiranje različitih proizvoda sa atraktivnim golišavim seksi ženama. Prodaji proizvoda pomaže da neki proizvod ima svoje ime koje označava marku firme ili "imidž", npr, Najke majice, patike, i si. U propagandi se koriste različite ljudske slabosti, gdje se na jedan indiskretan način poručuje, ako uzmete ovaj proizvod, neće vam se desiti to i to. Mogućnosti ekonomske propagande nisu apsolutne, jer na ponašanje potrošača djeluje više faktora. Unatoč nekim ograničenjima, propaganda je moćno oružje u manipulaciji ljudskim ponašanjem, jer mnogi ljudi su danas slični ljudima sa plakata i ekrana kao jaje jajetu.

PSIHOLOGIJA U SLUŽBI DUŠEVNOG ZDRAVLJA Savremeni. čovjek je sve više izložen stresovima, konfliktima i li K> • frustracijama. To ostavlja vidnog traga na duševno zdravjje, tako da je sve više onih koji traže pomoć psihologa. Iskustva iz razvijenih zemalja Zapada govore da svaki deseti bolesnik zatraži pomoć psihologa ili psihijatra. Psihijatrijsko liječenje se najčešće svodi na medikamentoznu terapiju, dok se psihološki tretman ostvaruje neposrednim kontaktom psihologa i klijenta. Problemi duševnog zdravlja su u uskoj vezi sa društvenim prilikama u kojima pojedinac živi. To je problem za psihološki tretman, jer psiholog veoma malo može utjecati na društveni okvir koji je pogodovao SI. 28. Psihologija i službi duševnog zdravlja nastanku psiholoških poteškoća, odnosno psiholog (terapeut) je lanca na kraju raznih faktora koji dovode do psihičkih poteškoća. "Posudio sam sebe od drugih; čovjek je ogledalo čovjeka". 155

Prvi kontakt pri psihološkom savjetovanju je od posebnog značaja. Mnoge su psihičke traume nastale kao posljedica riječi. Psihološkim savjetovanjem se mogu izazvati planirane promjene u ponašanju i stavovima pojedinaca koji imaju duševnih poteškoća. U psihološko savjetovanje spadaju psihoanalitička i nedirektivna terapija. postoje velika neslaganja među stručnjacima. kako bi ubuduće lakše izlazio nakraj kako sa postojećim poteškoćama. "poraste psihološki ". Suština psihološkog razgovora je uspostava prave komunikacije u kojoj psiholog nenametljivo vodi klijenta do saznanja problema i poduzimanja određenih aktivnosti 156 . To je metovl liječenja koji traži mnogo vremena i primjenjuje se u tretmanu raznih neuroza. zato je veoma bitno uspostaviti klimu povjerenja u kojoj će se voditi razgovor. ova je usmjerena na emocionalnu a ne na racionalnu komponentu. da uvidi uzrok problema i da sam iznađe rješenje. već da mu se pomogne da "sazri". tako i sa eventualnim novim koje će doći. razgovor mora biti jasno orijentiran i sa unaprijed određenim ciljevima. zato druga riječ može imati snagu lijeka ako se pravilno primijeni. fobija. koji je tumačio da su duševne bolesti posljedica neriješenih konflikata iz djetinjstva. Psihoanalitička terapija ne podrazumijeva "velika rudarska iskopavanja" u prošlost. Psihološko savjetovanje Psihološko savjetovanje je svaki kontakt između kvalificiranog psihologa i bolesnika. nego je terapeut usredsređen na sadašnjost i ono što trenutno opterećuje bolesnika. Cilj Rodžersove terapije nije u tome da bolesnik riješi konkretan problem. Rodžersova nedirektivna terapija Smisao ove terapije je u tome da terapeut pomogne bolesniku da iznese svoje poteškoće. a ne preuzima na sebe tu odgovornost. opsesivnih stanja i si. savjetovanju prethodi priprema u kojoj psiholog traži informacije o bolesniku i potrebne psihološke instrumente. Da bi se to uspjelo. najčešće spominjanom postupku u psihološkom tretmanu duševnih bolesnika. U odnosu na neke druge terapije.NEKI PSIHOLOŠKI POSTUPCI U LIJEČENJU PSIHOANALITIČKA TERAPIJA Ovu je terapiju razvio Frojd. Terapeut postupkom slobodnih asocijacija pomaže bolesniku da otkrije konflikt koji je duboko u njegovoj podsvijesti. Psihološko savjetovanje ima svoju strategiju koja se određuje shodno poteškoćama sa kojima se suočava bolesnik. Znači. Terapeut "vodi" bolesnika u jedno samopouzdanje kako bi sam rješavao prepreke. Spoznaja konflikta dovodi do izlječenja. U psihoanlitičkoj terapiji. Psihološko savjetovanje se svodi na moć prave riječi upućene pravom pojedincu u pravo vrijeme.

6. Ima malo želje da se mijenja. PROVJERITE SVOJE ZNANJE Navedi neki primjer gdje se spoznaje iz psihologije uspješno koriste u nastavnom radu. 2. 3. potrebno je postići osamostaljivanje klijenta u odnosu na psihologa koji ga savjetuje. Karl Rodžers spominje ove etape psihološkog svjetovanja: 1. Psihološko savjetovanje u vremenskim razmacima ima više opravdanja jer se na takav način mogu davati znanja. U uspješnoj psihoterapiji klijent se stabilizuje u doživljavanju pređašnjih iskustava. čak iako ih izražava. okončavanje. U odgojno-terapeutskom odnosu počinju da se gube inhibicije. 2. Rakiću: 1. Klijent raspozanje svoja osjećanja onakva kako se pojavljuju i izbijaju pa počinje doživljavati spontana iskustva o svojim reakcijama. što je posebno bitno. 5. On dalje gleda na sebe i svoj život kao na proces a ne kao na strukturu. poslije čega se lakše mijenjaju stavovi i donose djelotvornije odluke. svoje želje i strahovanja. razvijati interesovanja i.da se stanje promijeni. pripremna faza. formalni početak. ali tako da svoje probleme pripisuje spoljašnjim uvjetima: uviđanje o sebi je minimalno i klijent se odriče svoje emocije. 4. 3. Klijent govori o spoljnim bezličnim događajima. Kasnije on počinje govoriti o sebi. dolazi do tzv. Koja je funkcija školskog ocjenjivanja? Obrazloži pojam "inženjerstvo ljudskog faktora"! Kako se sve koristi psihologija u industriji? Pronađi neki primjer uvjetovanja u ekonomskoj propagandi i objasni mehanizam njegovog nastanka! Koja je razlika između psihološkog i psihijatrijskog tretmana duševnih bolesnika? Dovedi u vezu psihoanalitičku i nedirektivnu terapiju! 157 . 2. "zrenja". detaljno istraživanje i 4. izbjegavajući govor o vlastitim problemima i priznanje da ih ima. Klijent želi da živi sve više i više u sadašnjosti kako bi doživljavao sebe. diskusiona faza i 3. Prema Salivenu: 1. Da bi se to postiglo. On nije više objekat ili subjekat nego učestvuje direktno u iskustvu. razaznavanje. Etape psihološkog savjetovanja Prema B. faza djelovanja. Sposobniji je da se realističnije suoči sa nesaglasnostima u svom iskustvu.

33 Pažnja.........9 Intervju...............................................................................................................................................................................................3 Historijski razvoj psihologija.......................................................28 Osjet okusa..............................................................................................................................................................................19 Mozak..............28 Osjeti kože.................................................................................... SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI........................14 Efektori.....................................................29 Osjet ravnoteže ili statički osjet.................................8 Metoda samoopažanj a..14 Receptori (osjetila)...............................38 Pamćenje..................................................................................................................................................................................................................11 Psihološki test...........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................26 Osjet.........19 Kičmena moždina......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................12 2...................................................................................................................................................................................."...................................................................................................................................................................................................................................22 Vegetativni nervni sistem.....................24 3.....................................................................................................26 Spoznajni procesi...........................................................................................33 Osobine percepcije.............................................................................................................................................................30 Organski osjeti....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................35 Predstave.................................................................................7 Metoda opažanja...................................................................................................................................11 Sociometrijska tehnika.................................................... 15 Nervni sistem...................29 Osjet sluha............................................................................29 Osjet vida........................................................................................................................................31 Percepcija...................31 Objektivni faktori u percepciji............................................................10 Tehnika skaliranja.................................................. 18 Centralni nervni sistem.........38 Pamćenje kao sposobnost...............................6 Metoda eksperimenta..................................4 Grane psihologije........................................................................................................................................................9 Upitnik.............................................................5 Metode i tehnike u psihologiji..............31 Subjektivni faktori u percepciji............................................................................................................................................................................................................................................................15 Mišići............................................8 Tehnike istraživanja u psihologiji..............................................................................................................................................................................................................................................................................17 Periferni nervni sistem..................................................................................20 Moždana kora iii korteks...................................................................3 Predmet izučavanja psihologije.......................................:...........................................................26 Vrste osjeta....................................................................................................................................28 Osjet mirisa................................................................................................................................................. PSIHOLOGIJA KAO NAUKA.................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 10 Anketa....................................................................................26 Opažanje........................................................................................................................38 158 ................................................................................................... ORGANSKE OSNOVE PSHIČKOG ŽIVOTA.......................................................................................................................................................................................SADRŽAJ 1..32 Iluzije i halucinacije.............................30 Kinestetički osjet...................................................................................................................................................................................................................................................34 Karakteristike pažnje...................................................................................................15 Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem....................16 Prenošenje nervnih impulsa................................. OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI........................................................................................................................................................................................................................................................................36 4..........................

....... Složene emocije.... šljenje kao misaoni proces................................................. pamćenja................... Organski i fizološki osnovi emocija...... inteligencije 39 3 9 4 0 4 1 4 2 4 2 4 4 4 4 4 5 4 6 4 7 4 8 4 9 5 0 5 1 5 1 5 3 5 3 5 4 5 6 5 7 5 9 6 0 6 2 6 3 6 4 6 4 6 4 6 5 6 7 6 7 6 9 6 9 6 9 7 1 7 2 7 3 7 3 7 4 ................................................................................... Praktično i teoretsko mišljenje. Vrste mišljenja.. Mehaničko učenje igreš .......................................... Proste emocija....................................... Vrijednost testova inteligencije.... Verbalno učenje...........................................: kao psihički proces.... ifiBiMae......... Emocije prema ugodi....................... Detektor laži............ enje i govor............... Transfer učenja............................................................... 5...... Utjecaj naslijeđa i sredine na razvoj Vrste testova inteligencije......................................... EMOCIJE....... Senzome sposobnosti......... Osnovne operacije misaonog procesa Suština procesa mišljenja........ Uzroci zaboravljanja.............................................................. Vrste emocija... Psihosomatska oboljenja................................................................................................. Emocionalne ekspresije (vanjske manifestacije emocija) Značaj emocija u životu čovjeka ....................................... Motorno učenje._:er.................................................................................... Poremećaji mišljenja.......................... Etape misaonog procesa......................................................... Teškoće mjerenja inteligencije..................... £............................................ ■ "............................... Psihomotorne sposobnosti ............................................... SPOSOBNOSTI..................................... Teorije emocija.. Organske osnove emocija................. Z*-w§»je.........................j2..... intelektualne sposobnosti ................ Emocije prema intenzitetu i trajanju... Učenje na osnovu pokušaja i po Učenje uviđanjem.

............................................................................. Frustracije..................... r : ....................... :...........77 77 79 fOTTVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Potrebe....................... Funkcionalna autonomija motiva...... liva..............................................voja..................... Lični motivi............................................. Motivi nedostataka........ Motivi raz.................................................................. Hijerarhija motiva................................... potreba ....................... Nehomeostatski motivi........ Homeostatski motivi.................................................... ......... :-'................................. Konflikti................... 81 8 2 83 8 3 84 8 4 8 5 87 8 8 89 9 0 9 0 9 0 ...

..............................................................................................................................127 Na kraju ovog poglavlja....119 Karakteristike osobina interpersonalnog reagiranja.......................... 160 ....................................................................................................................................................................................................................................113 Bihevioristička teorija ličnosti.....................................................................131 Rješavanje konflikta...................................................................................................................................................................................................................................................108 Stavovi..... ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE...........................................122 Utvrđivanje strukture grupe....................123 Vodstvo u grupi.................................................120 Grupno ponašanje.....................136 11...........................................................133 Razvojne faze u psihičkom razvoju čovjeka..............................................................................................................................127 Konformizam naspram nezavisnosti pojedinca........................................................................................................................................100 Struktura ličnosti...........................................................................................................151 Psihologija u odgoju i obrazovanju................................................................................................................151 Psihologija u proizvodnji............................................ PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA.................................133 Metode razvojne psihologije....................................................................................................................................................................................................................135 Psihofizičke karakteristike pojedinih razvojnih razdoblja..............156 2...........111 Teorije ličnosti........................................................125 Pojedinac u grupi.........................:..........................................................................................................129 Nenasilno rješavanje sukoba.........................................................................................................................................................................................92 Odbrambeni mehanizmi....................................................................................................................................................................................................................................................................... 15.........................................................................154 Psihologija u funkciji duševnog zdravlja......................................................................................................................................................................128 Odgoj za demokraciju i rješavanje sukoba.......................................................................................................................................122 Struktura grupe.............................................................................................1 Reakcije na frustracije...................................................................................... .........................................................................................124 Karakteristike vođe................132 10........................................................................................................................................................................................................................102 Faktorska analiza ličnosti..........113 Rodžersova fenomenološka teorija ličnosti......................................111 Frojdova psihodinamička teorija ličnosti.................................................................126 Kada i zbog čega sukob uloga.....124 Autokratsko i demokratsko vodstvo.............111 Personološka teorija ličnosti........................................................................................................................................................................................................................................................102 Temperament...........................................................................................................130 Postupanje u sukobu (konfliktu)....................121 Vrsta grupe...............................................................................................................................................................96 8.........................................................................................114 Dimenzionalna tipologija ličnosti....................................................................................................................................................................................................................................................115 Zrela ličnost...............1.................... LIČNOST........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................121 Funkcija grupe.................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................92 Poremećeno ponašanje..............................................................108 Jedinstvo ličnosti...................................................107 Interesi...............................124 Ponašanje vođe.................118 Interpersonalno ponašanje.................. PSIHOLOGIJA U PRAKSI..............................155 Neki psihološki postupci u liječenju........... < 3< ......................................................................................................................................................................................123 Funkcija vode.......................104 Karakter....................................................................................................................................................................................................................................................116 9....................................................................119 Osobine interpersonalnog ponašanja..................................................................153 Psihologija u funkciji propagande.....................................................................................................................................................112 Fromova socijalna teorija ličnosti..................