UNIVERZITET U BIHAĆU

PRAVNI FAKULTET
BIHAĆ

MENTOR: STUDENT:
Prof.Dr. Azra BIŠĆEVIĆ Mašinović Sanel
Kapić Sifet(vanredni)
 Sadržaj:

Uvod
Postojani (konstantni) kapital
Postojani(varijabilni)kapital
Organski sastav kapitala
Kružno kretanje i obrtaj kapitala
Stalni i opticajni kapital
Industrijski,trgovački i zajmovni kapital
Dionički i fiktivni kapital
Koncentracija i centralizacija kapitala
Financijski kapital
Kamata(pojam)
Vrste kamatnih stopa
 Kapital

Uvod
Pojam kapitala upotrebljavan je kod rimskih pravnika, a označavao je glavnicu nekog zajma
ili svotu novca ili protuvrjednosti stvari koje su ortaci unosili u ortakluk ili poduzeće.
KAPITAL (glavnica) dolazi od lat. riječi caput što znači glava. To je društveni odnos,
odnosno vrijednost koja – na bazi kapitalističkih društvenih odnosa – donosi svome vlasniku
višak vrijednosti. Prema tome, novac, sredstva za proizvodnju itd. postaju kapital tek onda,
kada su vlasništvo klase kapitalista, koja unajmljuje i eksploatira tuđu radnu snagu; ukoliko je
eksploatacija najamnog rada osnovni uvjet pojave i egzistencije svakog kapitala, sam kapital
je najeminentniji teoretski izraz osnovnih buržoaskih proizvodnih odnosa – odnosa između
klase kapitalista i klase najamnih radnika. Stoga je, za razumijevanje podrijetla i prirode
kapitala, od osobite važnosti razlikovanje postojanog i promjenjivog kapitala.

Postojani (konstantni) kapital je onaj dio kapitala, koji se ulaže u sredstva za proizvodnju –
zgrade, strojeve, alate, sirovine i pomoćne materijale – i koji, u procesu materijalne
proizvodnje, samo prenosi svoju vrijednost na novi proizvod.

Postojani (varijabilni) kapital je onaj dio kapitala kojim se, u obliku najamnine, plaća
unajmljena radna snaga. A specifična svojstva robe radne snage upravo i omogućuju
oplođivanje uloženog kapitala. Radna snaga u procesu proizvodnje ne prenosi svoju
vrijednost na novi proizvod, već stvara posve novu vrijednost koja je veća od njene vlastite
vrijednosti. Na taj način, jednim dijelom svoga radnog vremena (potrebnim radom) radnik
reproducira vrijednost svoje radne snage i nadoknađuje utrošeni varijabilni kapital, od drugim
dijelom svoga radnog vremena (viškom rada) proizvodi višak vrijednosti i oplođuje time u
proizvodnju uloženi kapital.

Vrijednosni tehnički i organski sastav kapitala

Odnos postojanog i promjenljivog kapitala može biti promatran s različitih aspekata. Tako
vrijednosni sustav kapitala izražava odnos njegova postojanog i promjenljivog dijela; tehnički
sastav kapitala predstavlja odnos mase sredstva za proizvodnju i količine živog rada, radne
snage koja ih pokreće, dok je organski sastav kapitala – tj. Raste udio postojanog i smanjuje
se udio promjenljivog kapitala – a to dovodi do povećanja proizvodnosti rada, tendencijskog
opadanja profitne stope i porasta rezervne armije rada.
Ali uslijed produžetka gospodarskog ciklusa produžava se i faza prosperiteta, šire se tercijalne
djelatnosti i u tako povoljnim uvjetima može doći do iscrpljenja rezervne armije rada tj. Može
doći do pune zaposlenosti u relativno dužem periodu.

Kružno kretanje i obrtaj kapitala

Da bi se neka vrijednost održala kao kapital, mora se neprekidno oplođivati i stoga stalno
mijenjati svoje pojavne oblike i kretati kroz različite faze procesa proizvodnje i prometa. U
tom kretanju kapital naizmjenično poprima tri oblika – pojavljujući se kao novčani, robni i
proizvodni kapital. - On se pretvara u prvoj fazi prometa iz novčanog kapital u robni kapital:
radnu snagu iz sredstva za proizvodnju, da bi se u drugoj fazi svoga kretanja, u procesu
proizvodnje, oplodio i uvećao za višak vrijednosti, sadržan zajedno s prenesenom vrijednošću
postojanog kapitala i reproduciranom vrijednošću promjenjivog kapitala u proizvedenoj robi,
koja se u drugoj fazi prometa realizira i time ponovo pretvara u novac. Ovo kretanje kapitala
od jednog početnog oblika do istog takvog završnog oblika upravo se i naziva kružnim tokom
ili kružnim kretanjem kapitala. A ako to kretanje ne promatramo kao pojedinačan proces, već
kao periodično zbivanje, onda govorimo o obrtaju kapitala. Što je brži obrtaj kapitala, to se
brže obnavlja proizvodnja i eksploatacija najamnog rada, brže se realizira višak vrijednosti,
povećava njegova količina i stječe mogućnost proširene reprodukcije kapitala.

Stalni (fiksni) i opticajni (cirkulirajući) kapital razlikuje se međusobno po načinu i brzini

prenošenja svoje vrijednosti na novi proizvod. Kapital uložen u sredstva za rad ( zgrade,
strojeve itd.) u nizu proizvodnih procesa postepeno prenosi svoju vrijednost na novi proizvod
i ne gubi pri tome svoj lik. Zato taj dio uloženog kapitala i nazivamo stalnim ili fiksnim
kapitalom. Naprotiv, kapital uložen u predmete rada, pomoćne materije radnu snagu prenosi u
cijelosti, u jednom procesu proizvodnje, čitavu svoju vrijednost na novi proizvod, a predmeti
rada pri tom posve mijenjaju svoj prvobitni lik. Stoga taj dio uloženog kapitala i nazivamo
optjecajnim ili cirkulirajućim kapitalom.
Industrijski, trgovački i zajmovni kapital razlikuje se po svojoj funkciji u procesu
reprodukcije. Industrijski kapital ima sva tri oblika – novčani, robni i proizvodni – i prolazi
kroz sve tri faze kružnog kretanja kapitala. Egzistira u svim proizvodnim granama –
industrije, građevinarstva, saobraćaja, šumarstva i poljoprivrede – pa se stoga često naziva i
proizvodnim kapitalom. Njegovi vlasnici neposredno eksploatiraju tuđu radnu snagu,
prisvajaju višak vrijednosti i dijele ga s ostalim trgovačkim i zajmovnim kapitalistima.
Trgovački kapital je osamostaljeni dio industrijskog kapitala, koji funkcionira samo u oblasti
prometa i realizaciji proizvedenog radnog kapitala industrijskih kapitalista. Zato industrijalci
ustupaju trgovcima dio viška vrijednosti u obliku trgovačkog profita. Trgovački kapital
susrećemo davno prije kapitalizma, već u periodu nastanka robnog prometa, a njegova uloga
je osobito značajna u fazi raspadanja feudalizma i nastajanja kapitalizma, tj. stvaranja krupnih
kapitala, širokog tržišta i najamnih radnika. Zajmovni kapital je osamostaljeni dio
industrijskog kapitala, koji se za krače ili duže vrijeme izdvaja i ustupa drugim kapitalistima
ili ulaže u banke. Bankovni kapital je samo poseban oblik zajmovnog kapitala; u bankama se
koncentriraju sva slobodna novčana sredstva i daju prema potrebi na zajam pojedinim
industrijalcima i trgovcima. Zajmoprimac je dužnik da plača kamate i da nakon ugovorenog
roka pozajmljeni kapital vrati. Najstariji oblik zajmovnog ili kamatonosnog kapitala je
zelenaški kapital. Pojavio se već s pojavom novca, a značajnu je ulogu igrao u privredi
robovlasničkog i feudalnog društva i pripremanju uvjeta (koncentracija kapitala i
osiromašenje sitnih robnih proizvođača) za formiranje kapitalizma. Ime je dobio po tome što
je visokim kamatama pljačkao zajmoprimce.

Dionički (akcionarski) i fiktivni kapital

Kupovinom dionica (akcija), emitiraju dionička (akcionarska) društva, povećava se osnivački
kapital takvih društva i formira tzv. dionički kapital. Vlasnici dionica primaju odgovarajući
dio dobiti u obliku dividenda. Prodavajući te dionice kao vrijednosne papire, oni ustupaju
novim vlasnicima i pravo ubiranja dividenda. No zato u cijenu dionica, pored njihove
nominalne vrijednosti, kalkuliraju i stanovitu novčanu naknadu za ustupanje tog prava. Tako
se vrijednost akcija povezuje znatno većom od strane vrijednosti uloženog kapitala, a ta
razlika se stoga i naziva fiktivnim kapitalom.

Koncentracija i centralizacija kapitala

Postepeno uvećanje individualnog (privatnog) i javnog (državnog) kapitala, putem
akumulacije jednog djela viška vrijednosti, naziva se koncentracijom kapitala. Centralizacija
kapitala je proces spajanja već postojećih, koncentriranih kapitala – bilo dobrovoljnim
udruživanjem kapitalista, bilo nasilnim pripajanjem manjih kapitala većim kapitalima. Prema
tome, dok je koncentracija kapitala izraz povećanja individualnog i društvenog bogatstva,
centralizacija je proces sjedinjavanja jednog te istog bogatstva u rukama manjeg broja
kapitalista. Koncentraciju omogućava eksploatacija najamnog rada, a centralizaciju osobito
potiču konkurentska borba i kredit. Koncentracija i centralizacija kapitala dvije su veoma
značajne karakteristike kapitalizma. Proces koncentracije kapitala omogućio je izgradnju
velikih objekata, doveo je do stvaranja monopola, izvoza kapitala i formiranja financijske
oligarhije (vladavine malog broja ljudi) i financijskog kapitala.
Financijski kapital je ujedinjeni industrijski i bankovni kapital. Ulaganjem industrijskog
kapitala u dionička bankarska poduzeća i bankovnog kapitala u dionička industrijska
poduzeća, kao i različitim drugim putovima, odvija se proces stapanja i sjedinjenja tih dvaju
kapitala u jedan jedinstveni, financijski kapital, koji je vlasništvo male grupe krupnih
kapitalističkih magnata (nazvanih financijska oligarhija). Formiranje i utjecaj financijskog
kapitala predstavlja jednu od najznačajnijih karakteristika imperijalizma. Financijski kapital
dominira cjelokupnim privrednim životom zemlje, njegovi vlasnici zauzimaju najviše državne
položaje i tako vrše odlučan utjecaj na ekonomsku, socijalnu i političku orijentaciju velikih
imperijalističkih država.
U socijalističkim zemljama, u uvjetima robno-novčanih gospodarskih modela, ne
dokida se u potpunosti dominantni društveni odnos oplodnje kapital-vrijednosti. Takvo
dokidanje oplodnje kapital-vrijednosti bit će moguće tek na veoma visokom stupnju razvoja
proizvodnih snaga društva.

Kamata
Kamata je, u ekonomiji, cijena koju plaća posuđivač onome koji mu pozajmljuje novac.
Drugim riječima kamata je iznos koji se plaća da bi se "unajmio" određeni iznos novca za
određeni period vremena. Iznos novca koji se posuđuje zove se glavnica, a procenat kamate
koji se plaća na glavnicu se zove kamatna stopa. Kamatne stope služe kao ključni indikator
finansijskih tržišta.

Vrste kamatnih stopa

Kamatna stopa je odnos izmedju veličine kamata i veličine kamatonosnog kapitala.

Poduzetnik ili zajmoprimac ce biti spreman da plati veću ili manju kamatnu stopu,zavisno od
toga da li mu je profitna stopa viša ili niža.Međutim kamatna stopa u novcu ne mjeri realno
iznos koga zajmodavac zarađuje iskazano u robama i uslugama.

Vrste i modeli obračuna kamatnih stopa 

Razlikujemo nekoliko vrsta kamatnih stopa i modela za njihovo izračunavanje.

Vrste kamatnih stopa su:

(1) nominalna kamatna stopa

(2) stvarna kamatna stopa

(3) realno pozitivna kamatna stopa

(4) relano negativna kamatna stopa,

(5) relativna kamatna stopa i

(6) konformna kamatna stopa

  Nominalna kamatna stopa

Može biti fiksna i varijabilna.

Fiksna nominalna kamatna stopa je navedena u ugovoru tj. precizno nominalno ugovorena i
po njoj banka vrši obračun kamate dužniku.

Visina varijabilne nominalne kamatne stope može se utvrditi na dva načina: prvi, preko
važeće kamatne stope na financijskom tržištu u momentu obračuna kamata (na primjer:
LIBOR) i drugi, preko ostvarene važeće stope inflacije u momentu obračuna kamata (fiskira
se fiksni dio kamatne stope i na njega se dodaje promjenljivi dio vezan obično za godišnju
stopu inflacije). U uslovima visoke inflacije obično se uvodi i revalorizacija realnog djela
kamatne stope, pa se taj zbir uvećava po stopi inflacije.

Stvarna kamatna stopa

Podrazumjeva uvođenje u aranžman oročenog depozita ili depozita po viđenju za vrijeme

korišćenja kredita tj. sve do njegove konačne otplate.

Realno pozitivna kamatna stopa

Postoji onda kad je nominalna odnosno stvarna kamatna stopa veća od stope inflacije.

Realno negativna kamatna stopa

To je situacija kad je nominalna odnosno stvarna kamatna stopa niža od stope inflacije.
Izračunava se po istom modelu kao i realno pozitivna kamatna stopa, s tim što je u ovom
slučaju rezultat sa predznakom minus.

Relativna kamatna stopa

To je proporcionalni dio godišnje kamatne stope koji se koristi za obračunski period kamata
tokom godine.

Ovaj model se primenjuje kad je godišnja kamatna stopa relativno niska i dovodi do toga da
primjenom ovog modela stvarna kamatna stopa bude nešto iznad nominalne kamatne stope.

Konformna kamatna stopa

To je diskontovana godišnja kamatna stopa za obračunski period tokom godine.

Obično se primjenjuje kad je godišnja kamatna stopa visoka, pošto se preko obračuna ne
povećava nominalna ili stvarna godišnja kamatna stopa. Odnosno, stvarna kamatna stopa je
uvjek jednaka nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi.

ZAKLJUČAK
Kapital sve više prerasta u pravu naučnu disciplinu koja je obrađivana od strane mnogih
autora, kako domaćih tako i stranih. Očigledno je da je kapital kako u teoriji tako i u praksi
veoma razvijen u zemljama zapadne Europe kao i u SAD-u koje su ujedno na neki način i
kolijevka kapitala, za razliku od zemalja bivšeg komunističkog bloka, a među njima i BIH
kao dio bivše SFRJ.
Zemlje bivše Jugoslavije nalaze se u ekonomskoj krizi koja je dodatno postaknuta i nedavnim
ratom koji datu situaciju dakako još i otežava. U BIH prisutni su brojni negativni faktori koji i
dalje otežavaju već potešku situaciju od kojih navodimo neke kao što su:
1. Glomazan i neefikasan državni aparat ( mnogobrojni nivoi vlasti )
2. Birokratija i kriminal ( npr. teško pribavljanje potrebne dokumentacije za poslovanje,
podjeljenost po stranačkoj pripadnosti )
3. Upravljanje stranaka s javnim preduzećima
4. Spor i beskrajno komplikovan proces privatizacije dodatno otežan prevarama,
korupcijom i kriminalom
5. Zastarjela tehnologija postojećih preduzeća ( nemogućnost borbe na inostranom
tržištu, zbog nekonkurentnosti )
6. Nestabilnost tržišta i nesigurnost za inostrane investitore sporo i otežano privlačenje
inozemnih investicija
7. Slabo razvijena infrastrutura ( nema auto-puteva, slabo razvijen željeznički, cestovni,
vazdušni i pomorski saobraćaj )
8. Ogroman uvoz – lobiranje za strane kompanije – ubijanje vlastitog proizvodnog
potencijala
9. Nedovoljno i neadekvatno iskorištena prirodna bogatstva i resursi.
10. Nepovjerenje naših privatnika u menadžere ( naši privatnici sami rukovode i donose
odluke bez povjerenja o sposobnosti menadžera, sami upravljaju i rukovode s veoma
često ne adekvatnim obrazovanjem itd. )

Brojni su još faktori koji i dalje usložnjavaju veoma tešku situaciju. Naša privreda i njeni
potencijali su desentovani i uništeni bilo ratom bilo korupcijom i međustranačkim podjelama
te zamrzavanjem postojećeg stanja.
Teško je povjerovati da će se situacija u skorije vrijeme bitno popraviti iako smo u procesu
tranzicije i približavanja euroatlanskim integracijama sumorna je slika naše privrede.
Naši nekadašnji privredni giganti koji su s punim pravom nosili taj epitet danas su svedeni
jedve na egzistenciju, tj. jedva da postoje. U ovakvoj situaciji teško je povjerovati da kapital i
profit koji je inače jedna od glavnih karakteristika i temeljnih stubova razvijenih privreda
zapadne Europe i SAD.
Uopšte i ima šansu da zaživi na ovim našim prostorima bez radikalni i korjenitih promjena
sadašnjeg stanja u našoj privredi kao i razmišljanja pojedinaca kako onih na ključnim
pozicijama tako i građana. Ne postoji magični štapić koji može da tešku i krajnje sivu i
sumornu situaciju promjeni u ružičastu…
BIH i njenoj privredi predstoje ogromne promjene na ovaj ili onaj način jer u sadašnjoj
situaciji ovakvoj kakva je ugrožena je i osnovna egzistencija njenih građana koji su svakim
danom sve više nezaposleni i krajnje nezadovoljni pod ovakvim patronatom Europske
zajednice koji sve više liči na kolonijalni. Stoga o kapitalu i profitu uglavnom još uvijek
možemo da govorimo s teoretskog stajališta jer praktičnog iskustva uglavnom nemamo.
Odnosno nemamo mogućnosti da ga steknemo u našoj zemlji jer se kapital nalazi u rukama
pojedinaca koji vladaju sa «OBIČNIM LJUDIMA»
Prof.Dr. Azra Bišćević,Uvod u ekonomiju,Bihać,2000.,str.158-162.
Enciklopedija leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967., str. 395 – 396.
w.w.w.vikpedia.org