Nakladnik:

Sunakladnik:

TIVA - Tiskara Varazdin

Fakultet organizacije i informatike Varazdin

Za nakladnika:

ZVONIMIR KUSTER

Za sunakladnika: Prof. dr. SC. TIHOMIR HUNJAK

Redaktor: Prof, dr. sc. FRANJO RUZA

Recenzenti: Prof. dr. sc. MIROSLA V ZUGAJ Prof. dr. sc. MARICA SKRTIC Prof. dr. sc. DARKO TIPURIC

Lektura:

MIUENKA STIMEC, prof.

Objavljivanje ovog sveucilisnog udzbenika odobrio je Senat Sveucilista u Zagrebu odlukorn od 19. studenog 2002. godine. Broj 02·2469/3.2002.

l .......

421126049

elP - Katalogizacjja u publlkaciji Nacionalna i sveueili!na knjimica - Zagreb

UDK 658 (075.8)

EKONOMIKA poduzeca : uvod u poslovnu ekonorniju I F. <Franjo> Ruza. .. <et al_>_Varazdiu : TIVA - Tiskara Varazdin, 2002_

- (UdZbenici Sveu~ili~la u Zagrebu =

Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis)

ISBN 953-6775-45-X

I. Ruza, Franjo

L Ekonomika pcduzeca • - Udzbenik

Kompjutorska priprema: MARIJA BUSliA

Tisak: TIVA - Tiskara Varazdin

Naklada: 600 komada

Dr. sc. Franjo Ruza, redoviti profesor

Dr. sc. Vladimir Veselica, redoviti profesor

Dr. sc. Tihomir Vranesevic, izvanredni profesor Dr. sc. Marijan Cingula, izvanredni profesor Dr. sc. Stjepan Dvorski, docent

EKONOMIKA PODUZECA

UVOD U POSLOVNU EKONOMIJU

Redakcija: Franjo RuZa

Varazdin, 2002.

Izdavanje ove knjige omogucln su:

V[NDIJA d.d .• Varazdin

EKOS, Varazdin

COM-PROM, Majerje

TUB LA, Cakovec

TERMOPLIN, Varazdin VODOGRADNJA, Varazdin GEOKON, Zagreb

GUMIlMPEX, Varazdin

MIV, Varaidin MEDlAPHARM-VELEBIT, Varazdin TRGOVACKO PODUZECE, Varaidin DERMA, Varazdln

INTEREUROPA, Varazdin AUTOBUSNI PROMET, Varazdin

V ACHEM, Tmovec

ZUPANIJSKA SKUPSTINA, Varazdin GRADSKO POGLAVARSTVO, Varazdin HGK -ZUPANIJSKA KOMORA, Varazdin VARAZDINSKA BANKA, Varaidin PRIVREDNA BANKA, Varazdin AUTOSERVISNJ CENTAR, Varazdin LIPA, Novi Marof

KAMING, Ljubescica

TRGONOM, Novi Marof

OPREMA, Ludbreg

TERMIKA, Novi Marof

STANOING, Varaidin

TrV A, Varazdin

SADRZAJ

PREDGOVOR

1. UVOD U EKONOMIKU (F. Ruza) 1.1. Ekonomika poduzeca

1.2. Pojam i podjeJa ekonomike poduzeca 1.3. Razvitak ekonomske rnisli

2. PODUZECE (F. Ruza, M. Cingula) 2.1. Opcenito 0 poduzecu

2.2. Trgovaeka drustva

2.3. Prikaz poduzeca u gospodarsko] strukturi Republike Hrvatske 2.4. Teorija poduzeca

3. REZULTATl POSLOVANJA PODUZECA (S. Dvorski) 3.1. Obracun poslovanja

3.2. Terneljni financijski izvjeslaj 3.2.). Bilanca

3.2.2. Racun dobitka i gubitka 3.3. Poslovni rezultat poduzeca

4. MJERILA USPJESNOSTI POSLOVANJA PODUZECA (F. Rub) 4.1. Proizvodnost rada (produktivnost)

4.2. Ekonornienost

4.3. Renlabilnosl- profitabilnosr

4.4. Medusobna povezanost mjerila ueinkovitosti poslovanja poduzeca 4.5. Likvidnost i solventnost poduzeca

4.6. Analiza novcanog tijeka (Cash Flow) (M. Cingula) 4.7. Ostala mjerila uspjesnosti (S. Dvorski)

1 I

I

5. TEORIJA TROSKOVA (F. Ruza, S. Dvorski) 5.1. Troskovi prema dinamici poslovanja

5.2. Utjecaj troskova i prihoda na cisti rezultat 5.3. Tocka pokrica

5.4. Granicni (marginalni) troskovi 5.5. Troskovi sredstava za rad

5.5. I. Amortizac ija

5.5.2. Kapacitet sredstava za rad 5.6. Kalkulacija

5.7. Upravljanje troskovirna (M. Cingula)

5.7.1. Konkurentski polofaj poduzeca i troskovne prednosti 5.7.2. Suvremene rnetode upravljanja troskovirna

6. POSLOVNA POLlTIKA (F. Ruza, S. Dvorski) 6.1. Uvod

6.2. Uvjeti formiranja poslovne politike 6.2.l. Vanjski uvjeti

6.2.1.1. Prirodni uvjeti

1 2 3 5

13 13 15 21 25

29 29 30 30 31 33

35 36 45 53 58 63 65 69

70 74 89 93

100 111 112 117 i21 130 130 134

139 139 140 141 141

L •

6.2.1.2. Druslveno-gospodarski sustav 6.2.1.3. Triiste

6.2. 1.4. Znanost

6.2.1.5. Ostali vanjski uvjeti 6.2.2. Unutarnji uvjeti

6.3. Razvojna politika

6.3.1. Razvoj i rast

6.3.2. Primjena metoda u razvoju poduzeca 6.3.2.1. Ekspanzija

6.3.2.2. Diversifikacija

6.3.2.3. Integracija - udruZivanje 6.3.2.4. Konverzija

6.3.2.5. Korurakcija

6.3.2.6. Razvoj poduzeca

6.3.2.7. Investicijska politika

6.4. Ekonomski zakoni u poslovanju poduzeca

I,.·"

7. RAZUMIJEV AN1E PODUZECA I NJEGOVO FINANClRANJE (V. Veselica)

7.1. Razumijevanje poduzeca

7.1.1. Opcenito

7.1.2. Sustavni pristup poduzecu

7.1 .3. Suvremene tendencije u razvoju poduzeca

7.2. Financiranje poduzeca 7.2.1. Opcenito

7.2.2. Kratkorocno financiranje 7.2.3. Srednjcrocno financiranje 7.2.4. Dugorocno financiranje

7.2.4. J. Opcenito

7.2.4.2. Emisija vrijednosnih papira

7.2.4.3. Vrijednosni papiri s fiksnim prihodom 7.2.4.4. Opcijsko financiranje

7.2.5. Financijska poluga i struktura kapitala

8. MENADZMENT (M. Cingula) .

8.1. Pojarn i razlicita tumacenja menadZmenta

8.1.1. Tradicionalno turnacenje menadZmenta i nova paradigma 8. I .2. Metode i postupei u suvremenom menadzmentu

8.1.3. Razlika izrnedu upravnog i izvrsnog rnenadzmenta

8.1.4. Kako djeluju menadzeri?

8.2. Procesne funkcije rnenadzrnenta

8.2.1. Planiranje

8.2.1.1. Pojam i svrha planiranja

8.2. 1.2. Planiranje i eiljevi organizacije 8.2.1.3. Vrste poslovnih planova 8.2.1.4. Sadrzaj poslovnog planiranja 8.2.1.5. Motiviranje pomocu planiranja

8.2.2. Organiziranje

8.2.2.1. Dcfiniranje organizacijske strukture 8.2.2.2. Promjena organizacijskc strukture

8.2.3. Upravljanje Ijudskim potencijalima 8.2.3.1. Upravljanjc Ijudskih potencijala 8.2.3.1. Koristenjc Ijudskih potenr.:ijala 8.2.3.3. Motiviranjc suradnika

8.2.4. Nadzor

147
149
150
152
152
156
158
159
159
161
162
164
166
167
169
172
178
178
178
180
182
186
186
188
191
193
193
194
[95
197
19S
204
204
205
207
211
212
214
218
218
219
221
224 l
,.
225
227
227
228 9. TRZISTE I MARKETING U PODUZECU (T. Vranesevic) 9. I. Osnovni koncepti trzisne ekonomije

9.1.1. Trzisre

9.2. Marketing kao filozofija poslovanja 9.2.1. Priroda marketinskog poslovanja 9.2.2 Upravljacka filozofija marketinga

9.2.3. Pojavni oblici upravljanja marketingom 9.2.3.1. Pasivni marketing

9.2.3.2. Operativni marketing

9.2.3.3. Aktivni marketing

9.2.3.4. Drustveni marketing

9.2.4. Klijerui i zadovoljenjc njihovih potreba 9.2.4.1. Hijerarhija potreba i feUa

9.2.4.2. Proces donosenja odluka u kupnji

9.3. Segmentiranje, odabir ciljnog Irfista i pozicioniranje proizvoda

9.3.1. Segrnentiranje triista

9.3.1.1. Razvojne etape u segmentiranju tnista 9.3.1.2. Proces segmentiranja tri:ista

9.3.1.3. Pristupi segmentiranju lrzista

9.3.2. Odredivanje ciljnog triista 9.3.2.1. Nediferencirani marketing 9.3.2.2. Koncentrirani marketing 9.3.2.3. Diferencirani marketing

9.3.3. Pczicioniranje kao sredstvo postizanja konkurentske prednosu na ci 1jnom triistu

9.3.3.l. Strategije pozicioniranja

9.3.3.2. Odabir i provcdba strategije pozieioniranja 9.4. Marketinski miks

9.4.1. Proizvod

9.4.1.1. Asortiman proizvodnog spleta 9.4.1.2. Pakiranje proizvoda

9.4.1.3. Zivotni ciklus proizvoda

9.4.1.4. Strategije vezane uz i:ivotni ciklus proizvoda

9.4.2. Cijena

9.4.2.1. Os nove teorije cijena 9.4.2.2. tinitelji cijena 9.4.2.3. Ciljevi eijena

9.4.2.4. Genericko-srrateske cjenovne opcije

9.4.3. Mjesto (distribucija i prodaja) 9.4.3.1. Kanali distribucije

9.4.3.2. Trgovina na veliko i trgovina na malo 9.4.3.3. Fizicka distribucija

9.4.4. Prornocija

9.4.4.1. Ciljevi prornorivnih aktivnosti

230 230 232 234 235

238 238 241 245 247 248 251 252 252 253 253 256 257 259 261 262 262 263 264 267 268 269 270

270 272 272 273 275 277 277 278 280 283 283 286 288 290 294 294 302 3\0 311 312

9.4.4.2. Promotivni rniks

9.4.4.3. Odredivanje promotivnog miksa 9.4.4.4. Odredivanje proracuna promocije

LITERATURA

313 319 320

323

PREDGOVOR

• 1

Ova knjiga sadrzi radove pel autora navedenih na naslovnoj straruci, a svojim vecirn dijelom nastavak je triju knjiga redaktora ovoga izdanja (Ekonomike organizacije udruzenog rada iz 1981., Ekonomike pcduzeca iz 1996. i Poslovne politike poduzeca iz 1989. godine). Vecinorn svojega sadrzaja ona odgovara nastavnorn planu predmeta ekonomika poduzeca na Fakultetu organizacije i informatike Varazdin, no znatno je prosirena i obogacena udjelom cetvorice uglednih autora za podrucje ekonornike, financija, rnarketinga, menadzmenta i poduzetnistva,

Buduci da se ekonomika poduzeca studira vee na samom pccetku studija, ova je knjiga koncipirana tako da prufa studentu znanja potrebna za pracenje i studiranje ostalih ekonomskih i drugih disciplina tijekom studija koje se u pravilu nadovezuju na izucavan]e ekonornike poduzeca. Prvenstveni cilj sadri.aja ove knjige jest da kod studenata razvija ekonomski nacin razmisljanja i zakljucivanja te im prufi terneljna znanja iz mikroekonomije. Za studente informacijskih znanosti takav pristup posebno je vazan jer na kakvim god poslovima po zavrsetku studija budu radili, morat ce voditi racuna 0 uspjesnosti svojega posla i uspjesnosti poslovanja tvrtke u kojoj ce raditi.

Udjelom veceg broja aurora sadriaj ove knjige znacajno je prosiren u odnosu na prethodna izdanja kako bi zadovoljio zahtjeve cetverogodisnjeg studija «informacijski sustavi», kao i novi dvogodisnji studij «Primjena informacijskih tehnologija u poslovanju» na Fakultetu organizacije i informatike Varazdin. S obzirom na udio vise autora molimo citatelje da uvaze moguce razlike u stilu pisanja. Ujedno ce sadriaji ove knjige rnoci posluziti drugim strucnjacirna i kolegama u poduzecima,

Zahvaljujemo recenzentlma, prof. dr. sc. Miroslavu Zugaju, prof. dr. sc. Marici Skrtie i prof. dr. sc. Darku Tipuricu na korisnim miSijenjima i primjedbama kojima su obogatili sadriaj ove knjige. Jednako tako zahvaljujemo svima koji su pornogli na poslovima oko izdavanja ove knjige, kao i onima koji su novcanom pomoci ornogucili da se ova knjiga tiska. Zahvaljujemo organizacijama, institucijama i osobarna koje su dale svoj osobni doprinos iii su se svojim autoritetorn zalozile za potrebnu pornoc,

.. ~ j

, J

U Varazdinu, u studenom 2002.

Franjo Rub

I ... __

t-- . ,

'- -

L •

L .•

t .•

1. UVOD U EKONOi\1IKU

Rijec ekonomija ima svoje podrijetlo u grckom jeziku, u rijeei oikos, sto znaci kucanstvo, dornacinstvo, te II rijeci 11011105, sto znaci zakon, pravilo ili red. U sirem smislu grcka rijec oikonomia znaci gospodarstvo iii privredu, cdnosno zakonitosti u gospodarenju. Jednako tako u terminologiji zapadnoeuropskin zemalja nalazimo izraze za ekonomiju ili ekonorniku: u engleskom jeziku economics iii economy, !I njernackorn jeziku Wirtsclwjt (sto se sve svodi na obuhvacanje pojmova privrede i gospodarstva),

Zelimo Ii rijec ekonomija, odnosno ekonomska znanost, potpuno prilagoditi hrvatskom jeziku, najispravnije je mozemo oznaciti kao znanost 0 gospodarenju, sto u prosirenorn smislu znaci da ekonornika izucava zakonitosti 0 gospodarenju, odnosno u gospodarskorn zivolu drzave, zemije, pokrajine, iii u gospodarskorn zivotu poduzeca kao jedinke u kojoj se gospodarenje odvija,

U proslosti smo imali pojave da se ekonomija iIi ekonomika izucavala u sklopu filozofije, kasnije zajedno s poljodjelstvom i sumarstvom, pa i zajedno s politikom i pravorn (npr. politicko-kameratni studij). Danas je to zasebna, vrlo razgranata, znanost, Ta razgranatost unutar ekonomije je s razvojem te znanosti dovela do podjele na:

- rnakroekouomiju i

- mikroekonomiju.

Svaka od njih dalje se s vremenom razvijala; makroekonornija na granske ekonomije, a mikroekonomija na izucavanje poduzeca, njihovih raznih djelatnosti i bitnih funkcija (proizvodne, financijske, trzisne i dr.). Razlika je obuhvacena samim znacenjem rijeci makro, Ij. veliko, te micro, tj. malo. Tako rnozemo tumaciti da makroekonomija izueava cjelinu gospodarstva, a mikroekonomija dijelove toga gospodarstva, a to su poduzeca,

Makroekonomija proucava zakonitosti koje vladaju u gospodarstvu jedne zemlje ili izrnedu vise njih (u svjetskoj ekonomiji). Nadalje, makroekonomija izucava uvjete koji vladaju u jednoj ljudskoj zajednici, To su npr. stanovnistvo, prirodno bogatstvo, sustav koji je u toj :zajednici vladajuci odnos. Osim toga, promatraju se i rezultati koje jedna zajednica (drzava, regija i 51.) ostvaruje,

Makroekonornija ne promatra pojedinacne rezultate (npr. poduzeca), vee cjeiinu nacionalne ekonomije, kao sto je npr. stanovnistvo, cjelina nacionalne proizvodnje, zaposlenost, gospodarski rast, ukupne investicije, opee kretanje i razina cijena, medunarodne gospodarske odnose.

Odgovor na pitanje sto izucava i ana1izira makroekonomija nalazimo u cinjenici da stanje

gospodarstvajedne zemlje izraZava svoje rezultate i svoj rast u:

- brute dornacem proizvodu (BDP)

- neto drustvenom proizvodu (NDP).

BDP iii GDP (gross domestic product) jest ukupna vrijednost proizvodnje u jednoj zemlji tijekom jedne godine. NDP je BDP umanjen za amortizaciju, Te se ekonomske kategorije izrazavaju u pravilu u US $ radi usporedivosti podataka razlicitih zema1ja. Tako je npr, vis ina drustvenog proizvoda iii nacionalnog dohotka po glavi stanovnika najeesei pokazatelj dosrignutog stupnja razvoja jedne zemlje (prije svega u usporedbi s drugim zernljarna). A rast tih velicina po glavi stanovnika pokazuje kretanje razvoja neke zemjje. Uzrnimo za primjer tri razlicite zernlje i njihov dohodak (BOP) pel" capita (po glavi stanovnika):

- Zemlja A

- Zemlja B

- Zemlja C

5.000 s 15.000 s 25.000 s

Osim konstatacije da zernlja A ima tek J/3 dohorka zemlje B i jedva liS (i Ii 20% 1 dohotka per capita zernlje C. uzmimo za primjer da sve te zemlje izdvajaju 3% iz BDP-a za jedan od oblika javne potrosnje (skolstvo, znanost, sigumost i sl.). Vidimo da su vrlo male mogucnosii zemlje A u odnosu na druge dvije zernlje.'

Mikroekonomija proucava zakonitosri koje vladaju u gospodarenju jedinke, tj, osnovne celije - poduzeca, te uvjete koji utjecu na zivor i rezultate poduzeca, Upravo tome posvecen je veci dio sadrzaja ove knjige.

Izmedu rnakroekonomije i mikroekonomije tesko je povuci strogo razgranicenje, lstaknuli smo da je objekt izucavanja rnakroekonomije stanje i rast nacionalnog gospodarstva, vanjskotrgovinska i porezna politika i sl. One i te kako odreduju uvjete poslovanja poduzeca. Ti potezi rnakroekonomije u velikoj mjeri mogu utjecati na te uvjete, prema tome i na uspjesnost poslovanja poduzeca (ponajprije poreznim i drugim opterecenjirna), rnogucnost poslovanja s inozernstvorn i 51. Tako rnakroekonomske odluke i kretanja u velikoj mjeri djeluju na mikroekonomiju i njezine mogucnosti, konkretno na uspjesnost poslovanja poduzeca (da one bude povoljnije iii nepovolj nij e). Glede utjecaja mikroekonomije na makroekonomiju, mozerno istaknuti da npr. uspjesnost rada pcduzeca djeluje na uspjesnost cijele nacionalne ekonomije, primjerice dohodak po stanovniku. Tu se najbolje vidi ispreplitanje makro i mikroekonornije, S obzirom na tu vezu izrnedu makro i mikroekonomske znanosti u svijetu se pojavila teorija 0 mezoekonomiji kao dijelu ekonomske znanosti koji obuhvaca izucavan]e rnedusobnih veza i uvjetovanosti makro i mikroekonornskih izucavanja. Naravno, sve to djeluje na odluke koje se donose na temelju tih spoznaja.

1.1. EKONOMIKA PODUZECA

Ekonomika poduzeca kao znanost izucava se u svijetu i kod nas vee vise desetljeca, S obzirom na promjene u gospodarskom sustavu Hrvatske, kod nas su se, uz stranu literaturu, pojavile knjige i sadrfaji pod raznim nazivirna, kao npr. ekonomija ili gospodarstvo kao opca ekonornska znanost s makro i mikro sadrzajima, zatim poslovna ekonomija, ekonomika poslovnih sustava, ekonornika poduzeca, poduzetnicka ekonomija, poduzetnistvo i sl, sa svojim mikroekonomskim sadrzajirna, Svi ovi sadriaji postaju zanimljivi za studij U skladu s prograrnskirn sadriajima pojedinih fakulteta.

Da bi se studentima informacijskih znanosti pruzlla potrebna znanja iz ekonornije u poduzecu iii, bolje receno, znanja 0 lome kako gospodariti u poduzecu da bi se dostigli postavljeni ciljevi (a to je prije svega pozitivan rezultat poslovanja, za sto je najpogodniji izraz dobit), odlucili smo se da opci program studija izueavamo pod nazivom ekonomika poduzeca, Opravdanje za to nalazimo i u stranoj literaturi, npr, Betriebswirchaftslehre (na njemaekorn), business ekonomics (na engleskorn), a slican je naziv i na drugim jezicirna, sto sve odgovara nasem nazivu ekonomika poduzeca. Nalazimo korisnirn navesti misljenje P. A. Samuelsona da rnikroekonornija izucava pojedine dijelove gospodarstva (sektore, poduzeca, kucanstva),

I Bez daljnjeg ulaicnja u analizu - 7_cmljc C SLI razvijene zemlje Europe, a polofaj zemlje A slicanjc polozaju Ila~c zemljc.

2

I

1.2. POJAM I PODJELA EKONOMIKE PODUZECA

E1'0110miJ' a u sirem smislu znacenja I..: rijeci, u hrvatskom jeziku najadekvatknije bi 'kse

" , d . P lome e onom I 'U

izrazila rijceju gospodarska znanost iii Zililnosl 0 gospo arenju, rema .' ,

od ". ogl'l bismo zvati i gosPQdarska znanost iIi znanost 0 gospodarenJu u poduzecu.

po uzeca m ,. '1 ti podarskom

Polazeci od toga, ekonomika poduzeca izucava. zakOllltostl: P~VI ~os I U !?o0s

zivotu poduzeca kaojedinke u kojoj se gospodarenjem ostvaruJu cllJevl poduzec_a' .'

. . .•. slu macenJa

N' zakonitosti u gospodareniu valja shvatiti u naJSlrem srru . .

k aravk~'ho, kona a osim toga ieli Ii se ostvariti nacelo dobrog gospodarenja, valja

c onomS'1 za. ' . . . k . ila gospodarenja valja poznavati i druge pravilnosti. U 10m shvacal~ju i pr.lmJ,em za rona 1.?raVI , bi d vode

biti vrlo elastican. Ne postoje, naime, zakoni, pravila 1 formule .koJI n.as sarnr po s: ~d~ren'a

d .. It ta No onaj tko poznaic ekonomske zakone I pravila dobrog go p ~

o naJveceg rezu a, , . ." .. _. _.. mmovno ce

te ih us ii e u sto vecoj mjeri prirrujeruu, sto znaci da se ponasa. p~ njima, ne .. . .'

ostvaritt/ povoljne rezultate. Ostvari Ii maksima~nu mogu~nost pnrnjene znanosn I njezinih zakoniwsti, ostvarit ce i vece rezultate u poslovanju poduzeca. . .

lsticanje ekonomike poduzeca kao mikroekonomske znanosti zahtijcva pozn~vanj~ b,ltl mikro- i makroekonomije. Potrebno je istaknuti da je za ekonomske znano~t~ o~cenl~~ rihvacena podjela na mikro- i makroekonomiju, ovisn~ o. tome pro~atramo ~I J,edl?k~ lit ~ospOdarS[VO neke Jjudske zajednice u cjelini, a rezultau ovise 0 stupnju spoznaje I pnmjene

njihovih zakonitosti. , , ..'

Uz ova pitanja vrIo cesto nailazimo na pitanje odnosa ~eorije i prak~e Ih odredenlJ~ ~~hko oznavani e teorije pridonosi rjeSavanju problema u p~k_sl .. Za ekono,mlku ~du~Ca, ISII. e~o ~a je teor~jSka i prakticka znanost, Kao teorijska istrazuje I p~nal~~ zakomt~stl k:S~J:~Ji~ i koje se javljaju u gospodarskom fivotu poduzeea, te spoznaje em .. dostupmm p iih rjmijeni. Kao prakticka ona primjenjuje teorijske ~stavk~ I spoznaje te nJI ~vo~

~rim/enom, na odreden nacin, i verificira (provjera~a? ~Jlhov~ Ispravnost. Iz ,toga prolzl~~ jedina moguca logika 0 jedinstvu teorije i prakse. NIH hi teonja dosl~ do .?ov~h zn,anst:~n~. . da praksa ne dolazi do novih iskustava i do problema kOJI traze ,rjeS~nJe, ?1t1. I ~~~~:J~mala objasnjenja za ni.z svojih p~?ble~a da.teorija svojim uopeavanJem I teonJsklm obja~njenjima ne pruza spoznaje kako doci do rJesenja.

iih razdvoinu pove:ta.nost mogli bismo

Jedinstvo teorije i prakse, odnosno nJI ovu ne J

ilustrirati na sljedeci nacin:

]

J

'1 , J

, 1

.J

. 1 I 1 .j

TEORDA

PRAKSA

: ~ .J

Vidi d kle kako teorija svojirn spoznajama zalazi u praksu is njom se sjedinjuje, .~ s

drUge\::~~. :ak; vidimo, praksa se, primjenom t~orijs~ih spoznaja, cvrst? veze uz teorjju, iii, bolje je reci, provjerom teorijskih postavki postaJe nuzno povezana s teoflJom.

3

Buduci da je ekonomska znanosl tijekorn vremena dozivjjavala svoju transfonnaciju i izvan podjele na makro- i rnikroekonomsku znanost zahvaljujuci opcem razvitku, a posebno razvitku gospodarstva, javlja se potreba pronalazenja ncvih pravila i zakonitosti Cija bi primjena omogucila da gospodarstvo bude slo uspjesnije, Tako je doslo i do podjele ekonomike poduzeca, SIO je rezultat cinjenice da se je od opce ekonornike poduzeca razvilo vise specijaliziranih ekonomskih disciplina. Prije svega ta je podjela izasla u pravcu izucavanja poduzeca razlicitih gospodarskih djelatnosti, kao npr. induslrijskih, turistickih, prometnih, usluznih itd, Drugi pravac podjele isao je na izucavanje dijelova iii funkcija poduzeca, Tako su i nastale ekonomija za rnenadzere, izucavanje finaneija poduzeca, IrZi~ne funkcije, drugih funkcija i zatim izucavanje poduzetnistva i sl.

Predrnet izucavania ekonornike poduzeca je poduzece kao temeljna gospodarska cjelina za koju se izracunava i utvrduie rezultat koji one ostvaru]e. Nas Zakon 0 trgovackim drustvima, doduse, polazi od trgovea i trgovackog drustva kao temeljnih pravnih kategorija (pravnih iii fizlckih osoba). Valja, medutim, znati da je gospodarska jedinka poduzece, Nairne, i u komentaru toga zakona doslovno stoji: «trgovacko drustvo i trgovac pojedinae su nositelji prava i obveza, a poduzece je irnovinska i radna cjelina, trajniji gospodarski pothvat, ali nikako pravna osoba iii trgovac pojedinac«. Dalje se navodi primjer da jedno trgovacko drustvo rnoze irnati tri poduzeca (npr. tvomicu za preradu repe, tvomieu eipela i tvomicu boca). A svako od tih poduzeca je gospodarska cjelina za sebe i ostvaruje svoj rezultat (dobitak).

Od tog pojedinacnog pojma - da je rezultat prvi cilj postojanja pcduzeca - dolazi se do opceg gospodarskog pristupa iii pogleda na poduzece, a to je da one mora ostvarivati pozitivan rezultat (dobit). Ako to ne ostvaruje, prestaju razlozi njegova postojanja. To postaje opci pogled na poduzece, sto znaCi da ekonomika poduzece prornatra kroz odnose prihoda i rashoda iii:

• prihodi minus rashodi (P-R) prihodi (p / R).

rashodi

U prvom slucaju razlika izmedu prihoda i rashoda je dobitak, a u drugom slueaju rezultat je pozitivan kada je kvocijent iz navedenog odnosa veci od jedan (prihod je veci od rashoda), a negativan je rezu Itat kada je kvocijent manji od jedan (prihod je manji od rashoda).

Vee navedeno dovodi do spoznaje da poduzecc postaje predrnet izucavanja vise razlieitih znanosti i znanstvenih disciplina, Prije svih, to je pravo jer zakonodavstvo drzave propisuje ponaSanje te nacin i uvjete gospodarenja. Nadalje, to su: tehnologija, sociologija i ekologija, koje imajujak utjecaj na ponaSanje i stanje u poduzecu,

Da bi se doslo do spoznaja 0 rezultatu i uvjetima u kojirna poduzece ostvaruje svoj rezultat, ekonomika se u svom promatranju slufi odgovarajucim rnetodama izucavanja, To su analiza i sinteza, deduktivna i induktivna metoda, rnaternaticke i statisticke metode, ernpirijske metode istraiivanja i dr.

Danas se ekonomska znanost ne moze vise osloniti sarno na opca pravila i definieije.

Suvremeni odnosi u gospodarstvu traze egzaktna pravila i prijedloge rjeknja koji se temelje na egzaktnim nurneriekim podlogama, pa Sf: danas suvremena ekonornska znanost koristi

A

1

}

.,

slozcnim matematickim i statistickirn metodama II svojim istrazivanj ima interpretaciji

rczultata tih istrazivanja.2

Rczultatima ovih metoda koristi se ekonomska analiza, koja nam iz danih numerickih pOdataka i' rczultata daje strucne i znanstvene interpretacije til~ podataka. Kvanl!taliv~~ ekonomska analiza dedukcijorn iii povijesnom metodom utvrduje da odred~l~a pOjav.3 111 uzrok pOllovljeno daje isti rezultat. pa s~ ia pojav.a. uzimu k[~(~. Jlravll~) .ill zako~lto~1. K valitativna ekonomska analiza pak numericke kvanticifirane velicine kOriSli. za dobl~an~c isto taka nurnerickih rezultata kao egzaktnih ekonomskih pokazatelja (npr. koliko povecanje troskova 7..3 odredeni iznos smanjiti rezultat poduzeca),

1.3. RAZVIT AK EKONOMSKE MISLI

o pocecima izucavanja i spoznajama do kojih je neka znan?:! d~~la i dalj~ se razviJala moguce je govoriti na temelju pisanih do~um~nala. 0 ekOrOm'JI ~"~lre~ll srnislu nalazllT~o pisane dokumente od starih ~r~ki.h i. flm~kl.h vr~m~na. Razn~lsljanJa 0 gospodare~Ju pronalazimo vee u djelima grekih I rimskih rnislilaca I prsaca, No, uze prornatraua ekonomlka

poduzecajavlja se mnogo kasnije.

o razvitku ekonornike pcduzeca iii poslovne ekonomije moguce ~e govoriti t.ek od vremena manufakture i po~etka industrijskog razvitka Ijudske dje~atnostl. To: m~~utlm, n~ znaci da se do odredenih spoznaja iz mikroekonomije iii ekonomike poduzeea 1l1~7 do~~o I ranije. No, u tome valja onda pocl od sirih spoznaja iz podru~~a ekonoms~e znanosu ~ u njima trazlti koje su od njih dale svoj doprinos razvitku ekonomike poduzeca, Kada kazem? da polazimo od tih sirih spoznaja, onda valja istaknuti da su one sadrzane pr~teino ~ spoznaJa~a makroekonomije, ali upravo u tim spoznajama nalazimo neke poc:tne, all znacaJn~, ,~poznaJ~ za mikroekonomiju, odnosno ekonorniku poduzeca, Takve spoznaje vode nas stoljecima pa I tisucljecima u povijest.

U novije vrijeme nalazimo da se kod nas 0 tome drukcije pise. To je narocito izraZe?~ u tekstovirna koji su rezultat prijevoda iz americke literature. Tako npr. doslovno prevod~1 .P. A. Samuelsona nalazimo da pise: "Kao znanstvena disciplina, ekonomija je stara dva stoljeca, Adam Smith je objavio svoju knjigu, kojaje kreila put ostalim, Bogat~l~f ~lal:oda fTh~ ,?,eal~h of Nations) 1776. godine, takoder poznat po Deklaraciji."ezavis:IOSll. Cuane.1I misli da Je ekonomija kao znanstvena disciplina stara samo dv~ sto~J~ea. Dodus~, ~ Arnerikance su dva stoljeca daleka povijest, Za Europu su to bar dva tisucljeca, Ovo stajaliste P. A. Sarnuelsona demantiranoje u mnogim nasim knjigama, pa i u ovoj takoder.

U polazistima 0 razvoju ekonomske misli u ~ur~'pi, a .. po:~bn? kod nas u ~a~koj nezaobilaznoje ime Dubrov~anina Benedikta fCo~rulj~v,ca kO~1 p~IJe vise od 500 .go~ma plse.o tome kako voditi trgovinu (trgovacko poduzece), gdje ga locirati u gradu, 0 placanju pomoeu

Suvremcna ekonomska znanost i ekonornika poduzeca kao njezin dio koriste se numerit~irn pOdloga~a.za svoj a istraZivanja. Zbog toga za ekonomiku ka!c:rno da spada II one dlllilvenc znanosll kOJe su naJblize e~zaklnirn znanoslirna.

Neki autori idu jo~ dalje u pro~tost Ie sporninju Hamurabijcv zakon.

, P. A. Samuelson & W. Nordhaus: Ekonornija. MATE. Zagreb. 1992 .. sIr. 3. . ...

~ Trgovina je u KOlruljevieevo vrijeme bila sredi~nje gospodarska.djelatnosl, Jer se prek? nJc vrSlla r~Je~a dobara oSlalilt djelatnosli (obrt, poljodjelstvo i dr,). Za Dubrovlllk rnedunarodna Irgovma.le blla naJvaZllIp gospodarska akliVilost pogotovo medunarodna lrgovina vczana uz pomorstvo.

mjenice i 0 nizu drugih, za ekonomiju vaznih, spoznaja. lza njega slijedi niz drugih autora. Stoga cemo razvitak l11ikroekonornske rnisli podijeliti na sljedeca razdoblja:

a) razdoblje starih spoznaja

b) pojava i razvitak ekonomike poduzees e) suvrerneno razdoblje.

d) Razdobije starijih spoznaja

Od slarijih spoznaja za nas su vazmje one koje se odnose uglavnom na ekonomiku poduzeca. Tu cerno naici na jednu nerninovnu cinjenicu - da su se Ijudi vrlo rano poceli baviti razmisljanjem kako SIO bolje gospodariti i pronalazenjem pravila i nacela po kojima se valja vladati u gospodarenju te djelovati kako bi se ostvarili sto bolji rezultati, Upravo u duhu toga shvacanja nalazirno II vrlo starirn dokumentima nastojanja da se pravi!a gospodarenja napisu i spoznaje prenesu drugima. Vee u tako starim dokumentima kao sto je Harnurabijev zakon nalazirno neke propise 0 gospodarenju. Medutim, 0 pravilirna kako treba postupati da bi se bolje gospodarilo nalazirno odredenije podatke u djelima grckog pisca Ksenotonta (oko 430.- 354. pro Kr.). Dovoljno je spornenuti sarno naslove Oikonomikos (0 gospodarstvu; i Poroi e peri prosodos (Sreds/l'Q iIi 0 dohocima). U svome djelu Kyru paidea (Kirupedrja iii Kirov odgo)) pise, izrnedu ostalog, 0 podjeJi rada pri izradi eipela u staroj Grcko]. Sire turnacenje te podjele rada u suvremenorn shvacanju, povezali bisrno dalje sa specijalizacijorn kao pretpostavkom za postizanje vecih ucinaka. Ako to prevedemo na suvremeni rjecnik, doci cerno do toga da sve to tezi povecanju proizvodnosti rada. Pored spoznaja u staroj Grcko], tu je i rirnsko doba. Tako Katan. Stariji (Marko Porcije 234. - 149. pro Kr.) u svom djelu De agri cultura (0 poljodjeIstvlI) pise 0 nacinu gospodarenja u njegovo doba. To djelo takoder se smatra svojevrsnorn poukom kako sto bolje gospodariu.

U srednjern vijeku svoj zamah u razvitku dozivljavaju zemlje Sredozemlja, narocito razvojem trgovine, Sredozernne zemlje (posebno krajem srednjega i pocekom novoga vijeka) dostizu visoki gospodarski, drustveni i kulturni razvitak, Zahvaljujuc] trgovini, taj stupanj gospodarskog razvitka bio je osnova opceg drustvenog, znanstvenog i kulturnog zivota onoga vremena. U rakvim uvjetima (u to doba i na tom geografskom prostoru) nalazimo pojavu kompleksnih pisanih djela s podrucja gospodarenja (doduse, uglavnom trgovine). U tome je znacajno mjesto zauzimao nas Dubrovnik (Dubrovaclw Republika) i dao svoj najznacajniji doprinos. Dubrovcanin Benedikt Kotruljevic zavrsio je 1458. godine svoje poznato djelo 0 trgovini i savrienom trgovcu (Della mercatura e del mercante perfetto}, koje je tiskano tek 1573. godine u Veneciji," Danas mozerno reel, na temelju do sada Istrazenog, da je to prvo kornpleksno djelo s podrueja ekonornike poduzeca (doduse pisano za vodenje trgovine u ondasnje vrijeme). Tvrdnju da je to prvo takvo djelo dokazali su bibliografi. Ada je to djelo koje potpuno pokriva vecinu bitnih sadrzaja ekonomike to vidimo po njegovu sadriaju u kojem Kotruljevic pise narl)cito 0 sljedeeim pitanjima-?

kako osnovati trgovinu,

gdje loeirati trgovinu u gradu,

6 Poz_nalo je da je djelo Bencdikta Kolruljevi6a (ked nekih autora navodi se oblik prezimena Kotruljic) od kada gs.1c aUlo.r.napisao d? 1.573_ godine cirkuliralo u rukopisu medu dubrovaekim trgovcirna kao prirucnik iz kOJ~~ se uCllo 0 lrgovlm 1 vodenju trgo.vine. Djelo Benedikla KOlruljeviea imamo. danas u prijevo.du Milorada Zeblca IZ. 1963. godmc u Izdanju Udruzenja knjigo.voda erne Gore. Reprint izdanje o.riginala iz 1573. godine na~ll1J~.n J~ 1975 .. (u Svcga 210 nenumeriranih prinljeraka) zahvaljujuti angUmanu Savez.a racuno.vodSlvcnih i ~nancIJsklh radn,ka Hrv3lske. Najbolje izdanje daD nam je HAZU 1989. godine u rcprinlu j prijevodu dr. Zarka Muljacica.

1 Tu SVCSlrano.sl KOlruljc\'icevc knjigc valja iSlaknuli posebno S obzirom na to da testo nailazimo na tckslovC ko.j i iSli,;u 5a1ll0 I~iczinll tlnancijsko-racunovodslvcnu Slranu.

6

koliko kapitala (u dukatima) mora imati rrgovac da bi vcdio trgovinu, kakvo osoblje u trgovini mora imati i kako se ana mora ponasati,

o nacinu placanja i 0 koristenju mjeniee,

kako voditi i zakljucivati knjige.

o privatnom obiteljskom - rnoralnom ziVOIll trgovca i niz drugih uputa za uspjesno trgovanje.

Ako to prevedemo na suvremeni jezik, uocit cerno da je K.otrlllje.vic vee prije ~~4 godine pisao pravila 0 poslovanju trgovackog poduzeca: kako osnovau trgovmu, kako. voditi posl~v~. kakve Ijude treba imati u trgovini, koliko kapitala t~eb~ ~ odrede~o poslovaoje, .kak? ~Iacall. kako obavljati obracun, zatirn 0 poslovnorn 1110ralU I ruzu pravila gospodarenja (istina, na primjeru tadasnje trgovine).

Sve to zaista daje pravo na zakljucak da je to prvo djelo koje pokriva sve bitne sadrza]e znanosti koja se danas u svijetu izucava kao ekonornika poduzeca, I, naravno, s ponosom istieemo da je to napisao nas Covjek. Jos je vrijedno istaknuti da suvremene postavke ~ povezanosti teorije i prakse nalazimo.i kod KO.lruljev.i~. ~aime, nje.gaje otae posl~o na studij U Bolognu, a nakon oeeve srnrti on Je nastavro voditi ocevu trgovm.u u D.u.b~ovmku. Dakle, sretna simbioza teoretskog i praktickog kod jednog covjeka mogla Je roditi jedno takvo, za ekonomsku znanost, posebno mikroekonomsku, znacajno djelo.s

Za citavo razdoblje od Kotruljevica pa do 18. stoljeca cesto u ekonomskoj teor~ji nalazirno naziv doba sistematske nauke 0 trgovini. Nairne, to je vrijeme p?j~~e i drug~h autora. To su Talijan Luca Paciolli, za kojeg se zna da je pisa~.tako.der 0 trgov~m.1 0 vodeniu poslovnih knjiga; zatim francuski autor jacq~es Sava,?, sa ~_voJ~~ djelom Savrieni trgovac:. U ekonomskoj znanosti sire je poznat n~ ptsac Jura] Krrzamc (1618. - ~683.~ s~ SVOJI~ poznatim djelorn Politika, u kojem razlaze izvore narodnog bo~atstva. '. opcemto S~?J~ ekonomske poglede," Kraj ovog razdoblja obiljezen je pojavom klas~cne p?htl~ke ekonornije I njezinim poznatim autorima, a to su Adam Smith (1723. - 179?) 1 David R~.ca~do (177~. - 1823.). Njihov je doprinos poznat kao doprinos ~voJu po~i~lck~ ekonomije izucavanjem makroekonomskih problema (raspodjele, profita, najammne, trzista itd.),

A. Smith, D. Ricardo, R. Owen i mnogi drugi autori znaeajni za makroekonomsku znanost da1i su svoj doprinos i izucavanju mikroekono~~e. Pis~ci 0 kapita~~, radnoj snazi, pro~tu, troskovirna i dr., dali su neke osnovne spoznaje 1 za mikroekonorniju, odnosno ek~~oJIDk~ poduzeca. Alfred Marshall, na prijelazu 19. u 2? stoljece, pi~uci 0 polit~ckoj ekonomiji zal~l u teoriju tvrtke, troskova, kapitala, ~to sve zad!re ~ ekonomik~ podu~ea. Tako, dakle, .v~e u samim pocecima nalazimo profirnanje makro I mikroekonornije, toentJe makroekonOml~tl su rnedu prvima dali potrebna turnacenja i znanja za vodenje poslova u pcduzecu, tJ. za rnikroekonomiju.

, I

b) Pojava i razvitak ekonomike poduzeca

Pojava ekonomike poduzeca vezana je uz znacajne promje.ne u ~~udskom d~tvu, posebno uz nacin proizvodnje. Sasvirn odredeno, 5 pocetkom mdustnJs~e. revolucIJ~ .. u Engleskoj dolazi se do spoznaje da se ne rnoze vise u nat.inu r:ad~ oslanJ~tl na empmju zanatske i manufaktume proizvodnje, vee se traie nova rJesenJa I upuc~je se n~ n?va istrafivanja. Za takav pristup nije vise dovoljna ernpirija, stjecanje ZIlanJa prenosenJern

8 Benedikt Kotruljevic nij e o.slao lrgovac. vee je oti~ao. u konzulamu sluibu u Ilaliju, prcdstavljajuci

Dubrovacku Rcpubliku, Ie jc lamo napisao ovo djelo. .. . _ ...... "'. _

• Kraci dio svoga zivo.la KriZanic je proveD u Varafdmu 1 u Ncdeh~cu_ Po.gledl J. Krlzamca danl su u knJIZI Zi'Vot i djelo Jllrja Kriianica. Fakultcl po1ilickih nauka. Zagreb 197 L

7

vjcstine od starijih na rnlade, od oca na sina, Potrebno je uccnje, skolovanje prije uego sto se ude 1I zivot rada, U obavljanju poslova u kojima jc direktan rezultat materjjaliziran (kao odredeni proizvod) znanje se stjece skolovanjem za obrt, kasnije manufakturnu proizvodnju.

Medutim, s druge strane javlja se pot reba Z.1 uccnjem radi stjecanja znanja neophodnih za vodenje poslova, osmisljavanje, kasni]e Z3 istrazivanja koja su OSnQvn3 radi utvrdivanja ciljeva te nacina kako do cilja doci, Javlja se, dakle, potreba za skol31113 u kojima se izucava vise od prenosenja praktickog znanja i rut ina. Nuzno je skolovanje Ijudi koji ce osmisljavati, utvrdivati ciljeve i prenositi zadace na izvrsitelje. Javlja se potreba za ekonornskim znanjima, Taka s vremenom imamo pojavu prvih ekonomski orijentiranih visokih skola II kojima se pocinje izucavati poslovna ekonomija.IO Ne bi se moglo reci da poslovne ekonomije nije bilo i ranije, no prevladavale su makroekonomske znanosti, a uz njih imamo pojavu izucavanja i mikroekonomije (opet kroz izucavanje trgovinej.!'

lako je doprinosa razvitku ekonornske znanosti opcenito, pa i ekonomike poduzeca, bilo i izvan visokoskolskih institucija, danas mozemo reci da se od 19. stoljeca ona pretezito razvijala u okrilju visokoskolskih institucija ekonomskih znanosti,

Osim vee istaknutog A. Marshalla, znacajni doprinos razvitku ekonomike poduzeca u tom razdoblju dali su teoreticari znanstvene organizaci]e rada, Pojava autora, kao sto SI! Frederic W. Taylor (1856. - 1915.), Henry Ford (1863. - 1947.), Henry Fayol (184 L - 1925.) i dr. te njihovih djela, doprinos SII razvitku ekonomike poduzeca, ali sa stajalista organiziranja industrijske proizvodnje. Nairne, treba uocit] da se njihovo djelovanje veze uz drugu polovicu 19. stoljeca. To je vrijeme pojave suvremene industrije koja radi na stari nacin - na empirijski zasnovanoj organizaciji rada - pa ani, kao inventivni Ijudi, traze rjesenja 13 probleme tadaSnje industrije u znanstvenoj organizaciji, Motivi 13 to jesu trazenje putova 13 vecu uspjesnost industrijske proizvodnje (veci profit), lito SII oni svojim metodarna i ostvarili.

Frederic W. Taylor prosao je put od radnika do inzenjera te poznatog industrijskog savjetnika i na takvom zivotnom putu skupio je zaista veliko iskustvo i dosao do mnogih spoznaja. Njegove postavke da radnik ne zna raditi, da trosi suvise energije, da staru empirijsku organizaciju rada treba zamijeniti novom organizacijom, fundiranom na znanosti, polaze ad postavke:

da radnika treba pouciti kako raditi,

da podjelom rada (najprijc odvajanjem izvrsnih od pripremnih i pornocnih poslova, a zatirn i daljnjom podjelom) treba osigurati da radnik dobije jedan uzi dio radnog zadarka koji ce uspjeSnije obavljati,

da radniku treba normirati vrijeme (i materijal) koje moze trositi za jedinicu ueinka kako bi izradio sto vise,

"

10 To su pomate komercijalne ~kole osnivane najprije u Njcmatkoj (od 1898. godine nadaljc), a zatim u Austriji i drugdje.

II Jcdan lakav visoko~kolski sludij postojao je u Vamdinu prije nellio vi~c od 220 godina. Naime. 1769. godinc kraljica Marija Terezija donosi odluku 0 osnivanju Politi~ko·kameralnog studija u Vara:i:dinu (Sradilllll polirico - <:ollle,ol,,). Sam naslov poIilifko-kamcralni sludij, ako ga raS~lanilllo i prcvcderno ns suvrerneni rjel!nik. mozemo inlerpretirali !tao upravno-ekonomski sludij. Na lakvu jnlcrpr~laciju daje nam pravo sadr7.aj toga studija (i lileralura), koji je objedinjavao polilifko-upravni dio Ie privredno-finaneijski i tr:!:i~lli dio. Prvim profesorom na tOIll sludiju poslavljen je Adalbert Baric. a udzbcnik. koji je napisao Joseph von Sonnenfels (1732. - 1817.) pod naslovom Grlllld.<(ilu der Polizei. fiaJu/lrllIg wid Fill(lIJ~1Vi.uell.fd/{ifr. bio jc osnovna lileralura vara7..dinskih sludenala. Taj siudij prcscljcll je iz Varazdina u Zagreb 1776. godinc gd.ie .ic VC"lan uz studij prava. Iz dan~nje pcrspeklive gledano. mozemo govorili 0 izravlloj vezi polilicko-kameralnog sludija u Vamdinu i pravllog siudija u Zagrcbu. No. tdko jc bilo naci izravlIlI vczu sa sludijcrn ekollol1lijc iz 1919. godine poznmc Visoke ~ko[e za trgovinu i promel U Z.1grcbu. odnosno dan;iSnjeg Ekonomskog faku[lela Zagreb.

8

sve zastarjele metode zarnijeniti novirna. ..... da i II rukovodenju treba prirnijeniti podjelu rada, te je zato I razvro rllllkclonahll sustav rukovodenja (protiv univcrzalnih rukovodilaca, 011 je 7..f1 podjelu rukovodenja po specijalisrima), kako bi rukovodenje bilo djelotvomije.

Lenjin jc u kritici Taylora pisao da se to prervorilo u «znanstveni sistel~ eijea.e~lje ZI10~.~ iz radnika», no ipak su neke Taylorove metode kusnije primjenjivane i u sov~et~koj .lIldl.IStrljl, a njeoova djela prevodena na ruski jczik, Skup njegovih djela preveden je I objavljen pod naslovom' NallCI10 IIpral'ljanje_'~ Opce je misljenje da je u svojim metodama i svojem pristupu izucavanju organizacije rada primjenjivao znanstvene rnetode i nacela,

Taylorovi sljedbenici dalje su razvijali njegov sustav do te ll~jer~ da j~ .on u svije~~ prihvacen kao citav jedan pokret pod naslovom «tajlo~izan~». Po~nall sljedbenici Taylora bill su: Frank Gilbreth. Henr» Gant, Harrington Emerson 1 neki drugi,

Henry FOI'd (svjetski poznati proizvodac autornobila) temeljio je svoja istr~z.ivanj~ (i njihovu primjenu) na Taylorovirn spoznajama. On se zeli osloboditi pod~~ava~J~ rad~lka, nadziranja njegova rada (izvrsenja nonni) i mnogih suvisnih poslov~. Ka~ I .s~akl mvenu.van covjek, ne ponavlja greske i ne zaobilazi nerijesene probleme drugih, vee Ctnl korak daIJe.~ njihovu ispravljanju i rjeS.avanju. Mnogo toga Ford je rU.eSio uvodenjem te~uce vrpce III konvejera.l~ Tekuca vrpca ornogucuje vrlo detaljnu podjelu rada (pa radnika ne treba posebno obucavati 13 jednu vrlo usku specijaliziranu op~racijll), ~a~ece ritam u rad.u,.a poslovodu Cjni suvisnirn (kao nadziratelja) itd, Za takav naein rada .bllO je .p~trebn~ uv7:tl I1IZ rnjera standardizaci]e i tipizacije, u eemu je i Ford takoder dao SV~j zna.eajlll doprinos. ~~rd je bio zaokupljen i nizom drugih pitanja, kao ~to su ruk~vodenje (gdje ta~oder rnehanizira postupke administraclje) i fluktuacije radne snage, Gradi stanove za radnike, otvara ~kole kako bi radnike poucio i cim .... i~e vezao uz tvrtku.

Helin' Fayol, koji je paceo raditi kao rudarski inzenjer, bavio se uglavnom pitanjima rukovodenja i adrninistraeije. Ali, pod adrninistracijom on podrazumijeva postupke i metode koje sluze uspjesnom rukovodenju. Zastupao je tzv, linijski sustav rukovodenja.

U ovom razdoblju koje smo nazvali pojava i razvitak ekon~mike poduzeca jos su ~vijek ekonomika i organizacija usko povezane u jedinstvo jedne mikroekonornske znanostr. Do njihova odvajanja doci ce negdje polovicom 20. stoljcca.

c) Suvremello razdoblje

Najveci razvitak ekonomika poduzeca ostvarilaje ad poeetka 20. stol~eca do da~as. U toj fazi mikroekonomske znanosti crpe svoje spoznaje iz makroekonomskih znanosn, kroz tu povezanost dale su i svoj doprinos razvitku ekonomike poduzeca.

Ni Marx u svojim rado .... ima nije mogao zaobici probleme poduzeca. Pitanja a~um~laeij~, prisvaja(lja viska rada, placanje rada, cijena i troskova proizvodnje upravo su pltanja kOja

I~ Djel0 F. W. Taylora pod naslovom Naucno IIpravljtJrlje liskao je 1967. ~?dine izdavac ~ad u. Beogradu. S obzirom na kasniiu podjelu rukovo1lenja i upravljanja, danas bi adckvabllJI naslov 10m dJe[u blO ZIlanslveno

rukovodenje (s obzirom i na Taylorove aspir~cije i postavke u njegovim djelima). ....

I~ Tckuca "rpea je lakvo organizaeijsko.lehni~ko sredslvo koje rje~ava niz problema organrzac1jske p!1rod~ (podjela cada. rilam u rndu. rcdoslijed operacije, kontroJa nad izvrsenjem zadalka - u vre":,cnskom snuslu) ~ lchnickc prirode (icr je ona zapravo sredstvo unulamjeg transporta - sredstvo kOJc prenosl predmCle rada I donosi ih do radnika tako da se radnik ne mora krelati do prcdmela rada). ..,. .

I' Na.ibolji prirnjcr lIspjclno51i Fordove or~anizaeije (Ieku~e vrpcc) jesl. ci.njcniea da je time prvl u povlJesll oSlvario lI1ili_iunsku proizvodnju aUlomoblla (~lO bez tekuce vrpcc ne bl bllo OSlvarrvo).

rnikroekonornske znanosti apliciraju na poduzece i traze poloza] poduzec d" '

b' .., " , . eea u rustverurn

z rvanjrrna I mogucnosn za razvitak poduzeca,

Ranije iznijeta postavka da se ekonomska znanost razvijala tame gdje susrec ,

,. k ..,.' d eemo vee

razvijenu e conorruju I opel rustveni razvoj narocito dolazi do izrazaja II suvre "

, .." mcnolll SVIJctU,

Nairne, razvijene privrede zapadnoeuropsklh zemalja i Sjedinjenlh Arnerickih D • d I

kra! 19 1"" ,rzava a e su

raJcm. ,sto jeca I u prvoJ polovici 20, stoljeca znacajan poticaj razvoju ekonomike

poduzeca.

Od autora njemackogjezicnog podrucja to su:

o Eug~1l Sch,m(llen~ach, Z?amcniti nje~acki ekonomist, poznat po svojim postavkama

o ovisnosn stupnja razvitka 0 kretanju troskova te teoriji aranicnih trosk V Iik

" doori , ~ ova, e I

J~ njegov opnnos razvitku metoda obracuna i organizaciji racunovodstva, Poznatiia

djela su mu: J

Osnove obracuna troskova i politika cijena,

Dinamicna bilanca

Kontni plan i dr.

o ~e~nr~ch ~ikl:.esch pozn~t ~ao teoreticar k~ji u svom pristupu polazi od poduzeca te rnjeruce a I u raspodieli rezultata trebali sudjelovati i radnici, Poznat je po di 1

Ekonomika poduzeea (Betriebwirtschaft}, ~e u

o Konrad ,'!"1ei.ierowitz, koji u svojim djelima pretezno obraduje pitanja troskova, kalkulacija I poslovne politike, Poznatija su mu jela Ekonomika industrijskih poduzeea i Poslovna politika.

Osim njih, poznati su njemaek] autori Fritz Nordsieck; Erich Gutenbere . F" d ' I

Schar. 0 I lie ric i

ds englesko~ jezicno'~ki~odrucja,. osirn vee spomenutog starijeg autora Alfreda Marshaila, me u suvremerum amen" m autorirna valja istaknuti imena kao sto su:

o Pa~i ,S~n,l~e~s~~, profeska0r Instituta za tehnologiju Massachusets, poznat kod nas po svojo] njiz: onoms Citanka, Njegava knjiga Ekonomija, koju je napisao S W, Nordhausom, kod nas se danas vrlo mnogo koristi.

[J Joseph Schumpeter (podrijetlom Austrijanac) napisao vise djela od koiih i k d

. .. P" k ~l je 0 nas

najpoznauje ovtjest e onomske analize.

[J Joh?~, Keynes, jedan ?d v~~,ecih ekonornskih teoreticara prve polovice dvadesetog stoljeca, poznat po svojo] teonji zaposlenosti, kamata i novca,

o John K. Galbrait, koji u svoja makroekonomska Izucavanta ukIJ·u.'t. '

ikr k ke coi , cuje mnoge

ITIl oe onoms e pojave.

o Wassily Leontief(podrijetiomRus) poznat po svojoj rnetodi input-output. [J Peter Drucker, bavio se pitanjima menadzmenta.

Ima jos vrijednih aurora, a ne smijemo rnirnoici francuske i taliianske auto koii

duti k d ' "', ~ re, OJI SU,

me unrn, 0 nas manje poznan jer rrn djela kod nas nisu prevodena,

Nasi autori

Ovo razmatranje valja shvatiti kao nas doprinos razvitku ekonomske znano [' 'I' , ,

x' k ke rni I' , , , , " S I I I opceruto sire e onoms e rnisu, Nezaobilazno je ponovin veliki doprinos Benedikt K I li '. '

, d' I ' " " , r a 0 nlrJeVlca I

njegova je a 0 trgovim i trgovcu, Nadalje, tu je I Juraj Kriianie sa svoiirn di I' I' , ,

I· b ' , '" d J Je Ima a po !tIC I

a I se avio 1 prtanjrrna gospo arstva - bogatstva naroda, '

10

Medu starije profesore valja ubrojiti Adalberta Barica, koji je bio profesor na Politickokameralnom studiju u Varazdinu u 18, stoljccu, Nakon preseljenja ovog studija u Zagreb, prof. A, Baric predavao je u Gyoru, a kasnije u Budimpesti. Danas se takoder sve vise istice irne i djela Blaza Lorkovica, koji je dugo godina bio zapostavljen i nije spominjan niti citiran, [JIGi LOI:kovii: {l839, - 1892,) osravio nam je vrijedno djelo Pocela politicke ekonomije, Danas se to djelo ovog naseg znacajnog aurora sve vise citira,

I kod nas je razviiak ekonomske znanosti jacao s pojavom prvih visih i visokih ekonomskih skola. Od najveceg znacenia za nasu ekonomsku znanost uopce, pa i za mikroekonomsku, jest osnivanje Visoke skole za trgovinu i prornet u Zagrebu 1919, gcdine, Okosnicu izucavarjja te skole cinile su discipline s podrucja financija, bankarstva i trgovine,lS

Prvi rektor zagrebacke Visoke skole 01011 Bosnjok: javlja se s radovima iz podrueja trgovine i finaucijsko-burzovnih poslova, a napisao jc rad: Organizacija trgovine i trgovinskih pothvata. Uz njega se javljaju imena: Kamila Boiujak (Otonov brat), Stanko Deielic, Milan Marjanovic, te kasnije dr. Mijo Mirkovic,

Dr, Mijo Mirkovic, akademik, pjesnik (poznat pod imenom Mate Balota), istarski rodoljub, pi sac je mnogih znacajnih djela iz podrucja makroekonomije (najpoznatija su mu Uvod II ekonomiku SFRJ i Ekonomska historijai, a dao je svoj doprinos j razvitku ekonomike poduzeca, Problemima poduzeca, gospodarenja poduzeca, uspjesnostl gospodarenja poduzeca i uspjesnosti poslovanja poduzeca pise u svojim radovima Trgovina i unutrasnja trgovinska politika (izdanje 0, Kou, Ad, Beograd 1931.) i Uvod /I ekonomiku SFRJ (Naprijed, Zagreb, 1959.),

Dr, Rudolf Bicanic, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, takoder je znaeajno ime nase ekonomske znanosti.

Dr, Franjo Krajcevic j dr. Simun Babic, dugogodisnji profesori Ekonomskog fakulteta Zagreb, poceli su se javljati sa svojim djelima i prije Drugoga svjetskog rata. Medutim, svoja najznacajnija djela za razvitak nase ekonomske znanosti dali su poslije Drugoga svjetskog rata s velikirn brojem drugih autora.

Prof. dr. Simun Babic napisao je prvo znaeajnije djelo iz ekonomike poduzeca pod naslovorn Uvod II ekonomiku poduzeca (posljednje sesto izdanje tiskano je 1973,), Ta je knjiga koristena na mnogim fakultetima u Hrvatskoj i kao izvor koristili su je mnogi autori koji su se pojavili poslije prof. de. S. Babica.

Prof. dr. Franjo Krajcevii: poznal je i eesto citiran autor na mnogim fakultetima u nekadasnjoj Jugoslaviji, lako se najcesce citira njegova Analiza poslovanja poduzeca, valja istaknuti da se on bavio poduzecem daleko sire od same analize, Pisao je 0 analizi, reviziji i kontroli poslovanja poduzeca,

Prof ing, Gragutin D011U1.illko pisao je a organizaciji i bavio se njome, i to pretezito organizacijom industrijskih poduzeca, Poznata mu je knjiga Ekonomika proizvodnje II industrijskim poduzecima iz 1957, godine.

Stanje visokog skolstva od prve takve skole u Zagrebu razvijalo se u prvoj Jugoslaviji prije Drugog svjetskoga rata da\je te smo prije toga rata imali ttl visoke ekonomske komercijalne skole (Zagreb, Beograd i Ljubljana), koje su poslije prerasle u prve ekonomske fakulrere, Kasnije su se ekonomski fakulteti osnivali u svim glavnim gradovirna tadalinjih republika i pokrajina,

15 Ne mozemo sc ne osvrnuti na cinjenicu da je znanost 0 trgovini bitn; sadr"Zaj naJ:eg prvog ckonornskog sludija. ~lo jc zapravo karak[crislik" lakvih sludija ~irom Europe joS u 19, slolje~u,

11

_ . ~al1asn}! .~tu(llll1j razvitk~ ekonomskih znanosti valja promatrati u uvjeurna postojanja ceun sv~uellista. u Hr~~t~koJ (Z~greb, Split, Osijck, Rijeka) te specijaliziranih studija u Dubrovniku, Pull, Opatiji I Varazdinu,

E~.onom~ki studiji su se usko specijaliziruli, primjerice na studij turizrna, hotelijerstva (narociro na jadranskom obalnom podrucju), te organizacije i informatike u Varazdinu,

~~~~?e pr~llljene u visok.~m skolstvu uvjctovale su podjelu na znanstvene studije (u sveuclhs~lma) 1. strucne S!UdlJe (11 veleucilistima), Rezultate takvih podjela i preustroja pokazat ce b~ducn.o~1. Sv~ intenzivniji opci drustveni i gospodarski razvitak slijedi pravac sve vece z_aslupIJ:no~t~ lI1vent~~nog,. intel~ktualnog, istrativackog rada, te umnog rada uopce, pa se rnoze ocekivati I sve bIZI razvitak visokog skolstva (a u sklopu njega i ekonomije).

U novije vrijerne (2001. god.) knjigorn akademika Vladimira Stipetica «Povijest hrvatske ekouomske mist;" postaje vrijedan izvor podataka 0 razvoju ekonomske znanosti opcenito. a posebno na.prostoru Hrv~tske tijekorn proslih stoljeca, Za svakog pisca u razvoju ekonomske znanosn to je posebno vrijedan rzvor te navodimo znacajnija poglavlja iz te knjige. To su:

Poc~ci hrvatske ekonomske misli (Mediteranska trgovina i gospodarstvo na istocnoj obali Jadrana (1300. - 1500.)

Merkantilizam i ekonornska rnisao u Hrvatsko] (1525. - 1750.)

Ek?nomska misa.o u Hrvatskoj izmedu 1750. i 1847. godine (prosvjetiteljstvo, fiziokratske doktrine, te poceci liberalizma i klasiene politicke ekonomije).

. Sadriaj ~jige je sveobuhvatan, s orijentacijom na makroekonomiju, a manje na ~lllkroe.konomlJu, o~nosno eko.nom~ku poduzeca. S obzirom na to da sadrzi izuzetno vrijedne izvore I za ekonomiku poduzeca, rrn cerno se u ovoj knjizi tim izvorirna uvelike koristiti.

12

2. PODUZECE

2. OPCENITO 0 PODUZECU

Objekt izucavanja ekonomike poduzeca kao znanosti jest poduzece ko]e cini temeljnu gospodarsku jcdinku, i to cjelinu za sebe. Cjelovitost proizlazi iz tehnicko-tehnoloske zaokruzenosti, a jos vise kao gospodarska cjelovitost koja za scbe mora ostvariti rezu1tat dovoljan da pokrije troskove poslovanja poduzeca, da s jedne strane osigura trajnost egzistiranja poduzeca i njegove daljnje ponov1jene i prosirene djelatnosti (reprodukcije), Ako u poslovanju dode do takve pojave da se ne ostvari potreban pozitivan rezultat, tada prestaju postojati uvjeti za daljnji rad poduzeca - prestaje mogucnost daljnjeg gospodarskog zivota poduzeca (poduzece se zatvara, dolazi do stei!aja iii likvidacije).'

Za spoznavanje sustine poduzeca (u drustvenorn i filozofskorn srnislu) navodimo dalje misli V. Vesel ice da je poduzece znacajna civilizacijska stecevina i "glavna proizvodnotehnicka gospodarskajedinica drustvene reprodukcije",

Dakle, i kod ovog aurora nalazimo utemeljeno misljenje da je poduzece temeljna gospodarska jedinica i kao takva nositelj gospodarskog i socijalnog zivota, egzistencije i razvitka drustva uopce,

U kontekstu ovih razrnisljanja i spoznaja poduzece valja promatrati tako da ono u danim uvjetima u svome okruzenju mora pronaci svoje mjesto i opravdanost svojega postojanja:

u postojecirn resursima i njihovu koristenju,

u potrebama trtista, uskladujuci svoje poslovanje tako da ga trtiste prihvaca,

• u spremnosti snosenja rizika svojega poslovanja i sposobnosti da uz te rizike uspjesno egzistira,

• da je sposobno svoje poslovanje uskladiti s normama drustva - drzave u kojoj djeluje.

To znaci da poduzece za svoje gospodarsko egzistiranje mora sebe naci u postojecirn resursima iii stvoriti potrebne uvjete (raspolagati potrebnorn kolicinorn i kvalitetom Ijudskog rada i kapitalom kojim ce na tri:istu osigurati potrebne izvore sirovina, energije i drugih materijalnih resursa).

Potrebe trfista su kljucno pitanje za to postoje Ii uvjeti za osnivanje i postojanje poduzeca, Ustanovi Ii se da na tri:islu riema potrebe za rezultatima poduzeca (proizvodima iii uslugarna), valja odustati od osnivanja iii daljnjeg rada poduzeca ili promijeniti program na nesto novo - sto je trzistu potrebno.

Svaki vlasnik poduzeca ili vlasnik kapitala koji zeli ulagati u poduzece ili neki poduzetnicki pothvat odmah prihvaca i rizike toga svojeg pothvata. Ne uspije Ii u svome pothvatu, mora znati daje ulog njegovog kapitala izgubljen (u cjelini iii dielornicno).

Drustvo je prvo okruzenje s kojim poduzetnik iii vlasnik kapitala moraju uskladiti interese. Potrebno je dobiti niz suglasnosti drzave (iii nj enih organa) kako bi irn ona odobrila ulaganje kapitala na zatraZenom mjestu u danim uvjetima, treba svoje poslovanje uskladiti sa zakonima drustva - drzave te prerna tome dio svojega rezultata odvaja za potrebe drustva (perez. te u obliku raznih doprinosa i drugih davanja),

I Osnovni eilj poduzeca jest sarnoodrzanie i moze se rcci da jc opstanak poduzcca ideal. Osim cilja da opstane, poduzece kao slozcnl poslovni sustav ima i poscbne ciljevc, a to jc i rasi poduzeca, ucinkovhost u poslovanju i kontiuuitct u radu poduzcca, Svaki zastoj ugrozava poduzecc i njegov opstanak,

13

. U llastavk~1 ra~n~alranja u izuca\'anj~ poduzeca moral cemo poceti od teorije poduzeca, zat~m .upoznatl vazecu zakonsku regulative II nasoj drzavi te SI! upoznati s pcduzetnistvorn opcemto.

. Podu~ece ka~~? slls~eeemo dauas vuce svoje korijene od pocetnih oblika poduzetnicke akllvno~lt. Dan~:nJI obl.lk ~oduzeca. ima svoj korijene u manufakturnoj radionici (kojoj je pret~o.dlla O?rtntc~.a .ra~tOtllca), u kojoj 5e radilo pretezito rucno i gdje je vlasnik bio vodeci strucm radnik, kOJI.je.1 upravljao r.~dionicolll. Kada se u poduzecu javlja stroj (u pocetku pokr~ta~ snagom covJeka. a kasnije snagom vade, pare i elektroenergijom), dolazi do gornilanja veceg broja ljudi i strojeva na jednorne mjestu - javlja se industrijsko poduzece, Takv~. ~oncentracija Ijudi i strojeva trazi nove oblike organiziranja i nov nacin poslovanja, ~ruk~1J1 od manufak.tu~og nacina rada. Ovo je najkrace sto se rnoze reci 0 tome kako je u 19. I pocetkom 20 .. stoljeca nastalo suvremcno poduzece, U pocetku se pojam poduzeca uvijek ~ezao u~ vlas~l~a. ~Iasnik s~ moze mijenjati, a poduzece ostaje. Takvo shvacanje pogotovo Je ~snazeno ClllJe?ICOm ~a J~ d~nas, uz inokosne vlasnike poduzeca, sve vise okupljanja kapitala veceg broja vlasnika, sto je zapravo osnova suvremenih velikih kompanija.

. !'1i~limo da u prilog sto bolje interpretacije pojma poduzeca valja navesti i druga mlsljenja 0 poduzecu, prirnjerice:

Poduze.c~ post~je i~ rnnogih ra.:loga - da se organizira proizvodnja, da se prikupe fondovl.1 ~a se iskoristi ekonomija masovne proizvodnje, (p. A. Samuelson). ~??uzeceJe organizacija koja kombinira i organizira sredstva radi proizvodnje dobara ~/~h .~sluga ~ pr~daju. Mogu biti pojedinacna (vlasnik je pojedinac), partnerska (dva

III vise ~Ias.mka) I korporacije (vlasnici su dionicari). (Dominic Salvatore).

Poduzece je sarnostalna gospodarska, tehnicka, i drustvena cjelina u vlesnistvu odredenih subjekata. (P. Ravlic),

. Buduci da ovi.' a i drugi ~utori ~olaze pretezito od definicije proizvodnih poduzeca, valja recl.da se poduzeca bave proizvodnjorn, prometom iii uslugama. Naravno, moguca je daljnja podjela:

•

•

proizvodna poduzeca - industrijska, rudarska, gradevinska, poljodjelska i dr.; ~romet.na poduze.ca - ona koja se bave trgovinom na veliko, na malo, uvoznolZVOZm?l ~oslovlma: pa zatim prema predmetu prometa (prehrana, automobil,

nekrernine itd.), za prijenos dobara, Ijudi, inforrnacija i dr.;

~sluzn.~ po~uzeca u komunalnim djelatnostima, u ugostiteljstvu i turizmu, zatim financijske, intelektualne i druge usluge.

~am?stalnost pcduzeca u privatnom vlasnistvu daje im rnogucnost vel ike elastienosti u o?abiTanj~ djelatnosti, promjeni predmeta poslovanja, pa nije potrebno ulaziti u detalje tih djelatnosti.

•

Valja isto tako istaknuti elasticnost u pogledu vlasnistva i opsega poslovanja:

• poduzeca u privatnorn vlasnistvu (jednog iIi vise vlasnika),

• poduzeca u javnorn vlasnistvu (drzave, gradova, opcina, fupanija, mirovinskih i drugih fondova,

mjes~v!ta poduzeca gdje, obicno, dio vlasnistva ostaje drzavno, a dio prod a raznim vlasnicirna,

a rnoguca je i podjela poduzeca po velicini,

U ekonomiji kod prornatranja poduzeca po velicini nije uputno upustati se u kvantificiranje. prirnjerice:

• prerna broju zaposlenih

prema visini godisnjeg prihoda,

prema opsegu poslovanja (kolicina proizvoda, usluga i sl.) .

Nairne, i s manjim brojem zaposlenih mogu se ostvarivari veliki financijski rezultati, Suvremeni razvitak poduzeca doveo je do situacije da jed no poduzece kao jedinka ne moze obavljati neke kompleksne djelatuosti, a niti podmiriti potrebe trZista (10 je tako zasigumo u automobilskoj industriji. brodogradnji, telekoillunikacijama i dr.). To zahtijeva vise poduzeca ujedinjenih II kcrpcracije.

Korporacija nastaje kada se djelatnost poduzeca siri, te je potrebno ujediniti vise poduzeca u jedinstvenu tehnicko-tehnolosku iIi tr.i.isnu cjelinu. Korporacije obicno ujedinjuju djelatnosti proizvodnje, prometa, financija i dr. Do korporacije moze doci iii sirenjem ojelatnosti i osnivanjem novih poduzeca, pripajanjem novih koja imaju vee razvijene djelatnosti kompatibilne 5 pcduzecern kojem se pripajaju iii jednostavno uvodenjem novih djelatnosti i rastorn vee postojecih, U takvom slucaju dolazi i do diobe upravljanja pa se i menadzrnent dijeli iii osamostaljuje za svako poduzece .

Takvi odnosi obicno dovode do toga da se radi 0 poduzecu koje je «mati», koje cini korporaciju kao cjelinu (koje je nositelj upravljanja i razvoja), te poduzecima «kcerirnai kao dijelovima jedinstvenog korporativnog poduzeca,

2.1. TRGOVACKA DRUSTVA

Uz istaknute spoznaje 0 poduzecu i u svijetu siroko rasprostranjenom nazivu poduzeee, te znacenju poduzeca za gospodarstvo Ijudske zajednice (drzave, grada, regije i 51.), mi moramo poci od cinjenice da je naS Zakon 0 trgovackim drustvirna temeljni zakon koji regulira cjelokupnu pravnu regulativu za poduzeca,

Pojmove trgovac i trgovacko drustvo valja shvatiti kao izraz pravne osobnosti gospodarskog subjekta koji obavlja gospodarsku djelatnost, a cilj svega je ostvarivanje dobitka obnavljanjem proizvodnje, prorneta iii usluga.

Trgovac je fizicka osoba koja je istovremeno i pravna osoba, a trgovacko drustvo je pravna osoba sa svojim razlicitirn pojavnim oblicima.'

Trgovacko drustva s obzirom na nacin formiranja mugu biti:

• drustva osoba i

• drustva kapitala,

Drustva osoba forrniraju clanovi kao osobe i vezani su u drustvo svojijn radom. Barern jedan clan drustva odgovara za obveze drustva citavom svojom imovinom. Ta se drustva nazivaju jos i personalna drustva.

DrusIlla kapitala forrniraju se udruzivanjem kapitala, a ne osoba. Clanovi koji formiraju drustva u njega unose odredeni iznos kapitala (u obliku kapitala, stvari iii prava) i za obveze drustva odgovaraju imovinom koju su unijeli u drustvo (a ne citavom svojom imovinorn). Dionicka drustva su najbolji primjer takvih drustava. Drustva kapitala su zapravo oblik udruzivanja kapitala za odredene gospodarske pothvate. Uobicajeno je da zakon propisuje minimum potrebnog kapitala za formiranje drustva. Clanovi drustva stjecu pravo odlueivanja

~ Osobc koje se bave poljodjclslvom ne srnatraju se trgovcem u smislu na3cg Zakona.

15

(pravo. glasa) prema visini .ul.oga. Odlucivanjc 5C obavlja 1I organima drustva odvojeno ad vOd.enp po~lo~a. (kao profesionalnog obavljanja menadzerskih poslova). Kapital osnivaca drustva moze bill podloga za stjecanje kapitala dobivanjem zajmova,

Nas Zakon ° trgovackirn drustvima propisuie da se mogu osuivati sljedeci oblici trgovackih drustava:

• javno trgovacko drustvo, komanditno drustvo, dionicko drustvo i

drustvo 5 ogranicenom odgovornoscu,

. I~I\ no trgovacko drustvo i komanditno drustvo su drustva osoba, Dionicko drustvo drustv 0 s ogranieenorn odgovornoscu su drustva kapitala,

I"

Javno t~ovacko drustvo, kao drustvo osoba, mogu osnovati barem dvije (iii vise oso~a). hnovl.na drustva for~ira se unosorn jednakih dijelova uloga clanova koji osnivaju ?rus~vo (u obliku novca, stvan, prava, usluga i dr.), Svaki clan drustva odaovara neograniceno

I solidarno cijelorn svojom imovinom, '"

Odnosi, medu .clanovi~a ureduj~ se drustveniru ugovorom. Drustvo nerna posebnih orga~a, . vee. su S~I. c!~novi ovlasteni za vodenje poslova, To pravo moze se dogovorno premjeti na jednu Iii vise osoba. Odluke se donose uz suglasnost svih clanova.

Za utvr~ivanje rezultat~ poslovanja drustva izraduje se godisnji racun dobitka i gubitka. ?soba .ovlastena za vodenje drustva duzna je 0 poslovanju i rezultatu polagati racun svim c1anovlma drustva, U dobitku (iii gubitku) svojim udjelom sudjeluju svi clanovi drustva,

. ~o~anditno drustvo je drustvo osoba, a cine ga najmanje dvije iii vise osoba i moze

rmau dvije vrste elanova:

komplementari, koji odgovaraju za obveze drustva neograniceno svorn svojom imovinom (i onom izvan drustva) i

komanditori, koji odgovaraju sarno iznosom uloga koji unose u drustvo,

Iz te razl~ke u obv~za~~ p~oizlaze i razlike u pravima. Drustvom upravljaju same komfle~entan. Ko~andl.ton .]m~IU pravo. uvi~a u po:lcwne knjige i u godisnja izvje?ica 0 rezuttanma poslovanja, all ne I pravo odlueivanja, Irnovina drustva formira se ulozorn elanova (u noveu, stvarima pravirna, uslugama i dr.) - s razlicitirn stupnjem odaovornosti za obveze

drusiva. -

Zastupanje i vodenje poslova u komanditnom drustvu pripada komplementarima (iii se to pravo prenosi najednog iii vise komplementara),

Dob}l ~Ianovi dru.stv~ dijele prem.a. unesenom ulogu u drustvo. U slucaju gubitka k?mandllofl. sno~e svoj dl?, samo d~ ~Isme svoga uloga, a komplementari i na teret svoje cJ.el~ku~ne irnovme. Kod isplate dobiti komplementari imaju prednost, u smislu rnogucnost njezme isplate odmah po zakljucnorn racunu,

Dionieko drustvo kao drustvo kapitala cine elanovi (dionicari) koji sudjeluju svojim u~?zima u t:m~ljnom kapital~ d.rustva. Temeljni kapi~al podijeljen je obicno na jednake dlje!ove - d.]ol1lc.~. Upl~tom .d.lOmee postaje se dionicarom i tako se stvara osnivacki kapital drus!va. NaJmanJI. n.omm~lm Iznos dioniee utvrden je zakonom (izrazen u val uti Republike Hrva!ske). TemelJIlI kapllal druslva ne moze biti manji ad zakonom utvrdenog iZIlosa.3

J K(ld 11<15.i~ u poc~~ku 10 iZllosil(l30.000 OEM.

16

Dionicka drustva kao oblik prikupljauja kapitala za obavljanje gospodarske djelauiosti imaju visestruke prcdnosii. Taka se 1l1(lZI:.! prikupitl kapitnl za vece gospodarske aktivnosti (i za vrlo velike pothvatc), za koje pojedina osoba nije u mogucnosti osigurati kapital iii nije voljna u cijelosti sama fin:tncinui osnivau]e drustva. Nadaljc, prodajom dionica vlasuici mogu vratiti svoj ulozenl novae. Rizik od neuspjeha dijeli se 11<1 veci broj osoba (fizickih i pravnih), te sc nc izlaze riziku sa1110 jedan ulagac. Vlasnici kapitala, ulazuci 1I vise dionickih drustava, disperziraju svoj rizik (ako ueko drustvo lose posluje, druga vjerojatllo donose dobitak). Uz podjelu rizika podijeljeno je i odlucivanjc. Pravo odlucival~a imaju svi dionicari, pa se take razvija odredcni oblik suodlucivanja. pannerstva. a kroz to i solidamost. No, veci udio u vlasnistvu donosi i vise glasova kod odlucivanja. Postane Ii netko vlasnik vise od 50% dionica, onda laj moze sam odlucivati .

S/(//lIl(1m dniitv« reguliraju se odnosi prava i duznosti u drustvu. Osnivateljil11a drustva smatraju se oni dioriicari koji su donijeli statut.

Nominalno vrijednost dionice proizlazi iz odnosa terneljnog kapitala i broja dionica. Ako je temeljni kapital 50.000 eura, a drustvo se odluci izdati 500 dionica, rninimalna vrijednost dionice je lOO cum. Stvarna vrijednost dionice ovisi a njezinom kotiranju na trzistu (SIO moze

biti vj~e iii manje od 100 eura).

Dionice mogu glasiti na ime i na donositelja. Vlasnik dionice stjece pravo glasa kod odlucivanja u organima dionickog drustva,

Prava koja proizlaze za vlasnika mogu biti razlicita, ovisno 0 vrsti dionica. S obzirom na sadrza] prava, dioniee mogu biti:

redoviie dionice i

povlastene dionice.

Redovlte dionice (norrnalne) su one koje imatelju daju pravo glasa na glavnoj skupstini, pravo na isplatu dijela dobitka (dividende) po odluci skupstine i druga prava (ked eventualne

likvidacije).

Poviaitene dionice (prioritetne - prvenstvene) daju neka posebna prava U odnosu na imate1je redovnih dionica, Take vlasuici povlastenih dionica imaju pravo na dividendu po unaprijed utvrdenom novcanorn iznosu i pravo prvenstva kod isplate dividende. Isto tako imaju pravo prvenstva kod isplate ostatka likvidaeijske (steeajne) mase ako drustvo ide u likvidaeiju. To su i te kako vazni prioriteti.

OdlllCivanjem u dionickom drustvu zapravo se uprav1ja drustvorn. Stalutom drustva regulirano je kako se donose odluke na sjednicama organa drustva, Organi dionickog drustva

5U:

skupstina, nadzomi odbor i uprava drustva.

Pravo glasa na skupstlni drustva imaju svi clanovi prema nominalnom iznosu dionica, U pravilu,jedna dionieajejedan glas,

SkllpSlilw drultva odlucuje 0:

izboru i razrjesavanju nadzornog odbora. financijskom izvjescu i upotrebi dobili. imenovanju revizora drustva.

izmjenama slatula,

povecanjll i smanjenju temeljnog kapitala drustva i

pres!anku rada dru~tva.

17

U radu skupstine dui.ni su sudjelovati clanovi nadzornog odbora i uprave drustva, Nadzornt odbor ima najmanje tri <':lana, a bira ga glavna skupstina, Nadlei.nost nadzornog odbora je da:

nadzire vodenje poslova drustva,

rnoze obavljati pregled poslovnih knjiga i dokumenata, podnosi izvjesce glavnoj skupstini,

bira upravu drustva,

•

Clan nadzomog odbora mora biti potpuno poslovno sposobna osoba.

Uprava drustva sastoji se od jedne iIi vise osoba, Ako upravu cini vise od jedne osobe, bira se predsjednik uprave. Uprava vodi poslove drustva i zastupa drustvo, Uprava provodi odluke skupstine i nadzomog odbora te donosi odluke iz svoje nadleznosti na vlastitu odgovomost. Uprava izvjescuje nadzomi odbor 0 provodenju poslovne politike drustva, 0 kretanju prihoda i poslovnog rezultata, te 0 rentabilnosti poslovanja i kretanja kapitala drustva,

Dionicka drustva su oblik ujedinjavanja kapitala narocito za velike poslovne pothvate. U mnogim zemljama to je najcesci oblik okupljanja kapitala i ustroja gospodarskih subjekata. Promjene u gospodarskom sustavu Hrvalske takoder ga usmjeruju u tome praveu.

Drustvo s ogranlcenom odgovornoseu je drustvo kapitala u koje jedna iii vi~e pravnih iii fizickih osoba ulazu temeljne uloge do visine dogovorenog temeljnog kapitala,

Ako je osnivatelj jedna osoba (fizicka iii pravna), drustvo se osniva na temelju izjave osnivatelja, Ako drustvo osniva vise osoba, tada se sklapa ugovor 0 osnivanju drustva koji sklapaju osnivatelji. Pravne osobe kao osnivatelji mogu biti trgovacka drustva, dri.ava, ustanove, pa i visoka ucilista.

Ogranicenu odgovornost valja shvatiti tako da osnivatel] iii osnivatelji odgovaraju sarno vrijednoscu koju unose u temeljni kapital drustva. Ovo zapravo znaci da osobe osnivatelji ne odgovaraju 7.8 obveze drustva, vee obveze snosi drustvo (onirn dijelom koji su osnivatelji unijeJi u drustvo).

Odludivanje u drustvu s ogranicenorn ocgovornoscu regulirano je drustvenim ugovorom.

Organi drustva s ogranicenom odgovornoscu su:

• skupstina, nadzorni odbor i

•

uprava.

Ako postoji sarno jedan clan drustva (koji dri.i sve udjele u drustvu), onda on sam donosi odluke. 0 donijetim odlukama sastavlja zapisnike i potpisuje ih, kako bi, upisani u knjigu odluka, ostali trajni dokumenti 0 svirn vainim odlukarna za drustvo.

Skupstina drustva odlucuje 0:

izboru i razrjesenju clanova nadzornog odbora (ako ga ima), imenovanju clanova uprave,

financijskim izvjescirna drustva 0 dobiti (iIi gubitku) uplatiti i povlacenju uloga,

ispitivanju i nadzoru poslova.

Nadzorni odbor se bira ako je prosjecan broj zaposlenih u godini veci od 300, a sastoji se od tri clana, Za odredene djelatnosti zakonom je propisano da se bira nadzomi odbor (obligatno), Clanovi nadzornog odbora odgovaraju za rad drustva.

Uprava drustva S ogranieenorn odgovoruoscu sastoji se od jednog ili vise di~eklora.

Clanovi drustva imenuju upravu kao svoje izvrsno tijelo koje vodi poslovc drustva. Clanovi uprave mogu biti iz redova clanova drustva. Uprava vo~i poslove na vlastitu ?dgovomo.sl (zato se i traz] da to budu poslovno sposobne osobe). Zatim, odgovara za vodenje poslovnih knjiga i izradu finaneijskog izvjesca za organe drustva.

Trgovacki registar vade trgovacki sudovi i 1I taj registar mora biti upisan svaki trgovac iii trgovacko drustvo, U trgovacki regisiar upisuju se bitna obiljei:ja trgovea iii trgovackog drustva, a to su:

tvrtka,

predrnet poslovanja i sjediste, terneljni kapital,

• ime i prezirne lrgovea iii clanova drustva, ime osoba ovlastenih za zastupanje.

Uz prijavu za upis u trgovacki registar prilaze se i ugovor 0 osnivanju drustva (drustveni ugovor) koji sadrzi vise detalja 0 drustvu i kojirn se ureduju odnosi u drustvu. U dionickorn drustvu to su, osim navedenih podataka.jos i podaei 0;

• dionieama (broju, iznosima, uplatama), nadzornorn odboru i njegovim clanovima, obveznirn izvjescirna i reviziju 0 radu drustva,

dokurneruirna koji mijenjaju status, predmet poslovanja i druge bitne promjene.

Tvrtka je ime trgovca iii trgovackog drustva pod kojim ono posluje. Tvrtka jednog trgovea iii trgovackog drustva mora se razlikovati od drugih upisanih u register istoga suda. Za jedno poduzece, trgovaeko drustvo iIi trgovea moze se irnati sarno jednu tvrtku, Ako trgovae ima vise trgovackih drustava iii poduzeca, onda svako od njih mora imati SV?ju tvrtku, Kod trgovaca tvrtka obicno sadrfi imena osoba koje se upisuju u registar kao trgovci.

Trgovacka drustva za tvrtku mogu uzeti prezime najmanje jednog clana iii skracenu tvrtku (inicijale iii drugu kornbinaci]u). Uz tvrtku obvezatno se mora vidjeti predmet poslovanja te 0 kojoj vrsti drustva se radi, npr.:

javno trgovacko poduzece kornanditno drustvo dionicko drustvo

drustvo s ogranicenorn odgovornoscu.

j.Ld. k.d. d.d. d.o.o.

I·

Nakon upoznavanja nase zakonske regulative trgovackih drustava, vratimo se univerzalnorn pojmu poduzeca, Iako bi se u nastavku mogla razmatrati poduzeca prerna vlasnistvu, prema velicini, prerna vrsti djelamosti, u detalje ipak necerno ulaziti. Izmedu ostalog i zbog toga sto elasticnost naseg zakonodavstva ornogucuje da se poduzeea bave sirokim spektrom gospodarskih aktivnosti.

Jedna podjela u kombinaciji dvaju kriterija (a to su vlasnistvo velicina) zaslui:uje

pozornost. To je podjela na:

poduzeca u pojedinacnorn vlasnistvu, partnerska poduzeca i

korporaeije.

Poduzeca u pojedlnacnem vlasnistvu su mala klasicna poduzeca koja mnogima (pojedinacno iii obitelji) osiguravaju prihod potreban za zivotnu egzisleneiju.

.~.'

~

T r

. ..?

19

Partnerska poduzeca II vlasnistvu su dvojice iii vise vlasnika s ouranlcenom iii neogranicenorn odgovornoscu. Takvo poduzece ornogucuje prikupljanje kapitala za veci ops~g aklivnoSI!. s.to su kod ~las mala i srednja poduzeca, S obzirom na nacin prikupljanja kapl~ala, rnoguce je osnovau poduzeca koja ce biti sposobna ulaziti 11 slozenije poslove (proizvodnje, prometa i usluga),

K,~ r poraclje ci~i vise. poduzeca razlicitih gospodarskih djelatnosti. Za takav opseg posla u pravlI~ ~e ~nk\lplJa kapital velikog broja vlasnika kapitala. Glavno je obiljefje korporacija da one. (Ill njihova po~uzeea) obavljaju poslove proizvodnje, prometa, usluga, investicijskih . ula?:anJa,_ plasman kapitala, posredovanja i dr. Korporacije s disperziranim poduzecima (cesto U vise drzava) dallas su osnova gospodarske moci najbogatijih zemalja svijeta.

Pod~zel~~Sl"O ce.mo najbolje objasniti kao razvijanje poduzetnickog duha kod poduzetn~ka.'h. po.du~~ca. Un?senje ~o.du~etni~kog duha u poslovanju poduzeca uvjetje da bi se. o~tvano zel~e.nt cI.IJ - debit. lmati ideju, viziju necega novog, inovativnost te sposobnost prlll:lJ~ne znacl.Il1.1atl ~oduzetnicki duh. Ako se stvore uvjeti da se ideja, vizija iii inovacija i realizira, ostvaru ce se I dobit,

U nastavku dajerno jedan opcevazeci slikoviti prikaz strukture poduzeca:

Doh'l .. \·lj~i

Kup:i

Ukupni prihodi

Ukupni lr05:kovi

kolieina inputa x njihove cijene

ProizvodnoSI Ekonornicnost Rentabilnosr

kolieina outputa x njihove cijene

Slika 2. l. Temeljna ekonomska struktura poduzeca

2.3. PRIKAZ PODUZECA U GOSPODARSKOJ STRUKTURI REPUBLIKE HRVATSKE

Promjena u gospodurskom sustavu Republike Ilrvatske dovele su i do korjcnitih promjena u pravnorn polozaju poduzeca kao i u njihovoj strukturi, napose S3 stajalista udjela poduzeca S obzirom na njihovu djelatnost kojom se bave.

Ucinci sveobuhvatnog gospodarskog i pravno-politickog restrukturiranja vidljivi su u mnogirn podrucjima, od privatizacije vecine gospodarskih djelatnosti do modernizacije koja se ogleda II udovoljavanju ekoloskim zahtjevima, postizanju troskovne ucinkovitosti, razvitku proizvodnih procesa, primjeni informacijskih tehnologija, standardizaciji kvalitete, jacanju izvoza i sl.

Do znacajnih promjena dolazi i u strukturi stvaranja drustvenog bruto-proizvoda.

Trenutacno stanje vidi se u sljedecern prikazu,

Struktura BDP-a po gospodarskim i drustvenirn djelatnostirna, tekuce cijene

STRUKTURA BDP-~, %
kJospodarska djelatnost 1996. 1997. 1998. 1999.
Polionrivreda, lov i surnarstvo 8,23 7,6 7,7 7,9
Preradivaeka industriia 18,21 18,4 17,9 17.1
Onskrba elektricnorn cnerziiom. olinom i vodom 3,16 3.0 2,7 3,0
pradevinarslvo 5,52 6,0 5,6 4,5
[Irgovina na veliko i na malo 10.30 10,5 10,0 8,3
Hoteli i resiorani 2.53 2,6 2,6 2,5
Priicvoz, skladistenie i veze 7,43 7,3 7,1 7,2
Financijsko posredovanje 3,66 3,3 3,6 4,0
lPoslovanie nekretninama; iznaimliivanie 8,67 8.6 8,3 8,5
~-avna unrava i obrana; obvezno sociialno osizuranie 7,63 7,7 8,5 9,3
IObrazovanie 3,18 3,1 3,6 4,0
!Zdravstvena wtita i socijalna skrb 3,26 3,6 4,1 4,7
lOst ale diel atnosti 18,2 !8,3 18,3 19
Ukupno loa 100 100 100 Izvor : Podaci Hrvatskog Zavada za statistiku dostupni na: http://www.dzs.hr/priopcenja2000.htm

U ukupnom brute dornacern proizvodu, pocetkorn ovog stoljeca, tradicionalne djelatnosti poput poljoprivrede i ribarstva sudjeluju s 8.1 %, dok industrija ostvaruje oko 17% hrvatskog brute drustvenog proizvoda. Ova je struktura odnosa primamih i sekundarnih djelatnosti u okvirima europskog prosjeka. U 2001. industrija je zaposljavala "ge od 250.000 zaposlenika sto cini 2S % od ukupnog broja svih zaposlenih u Hrvatskoj.

lndustrijski proizvodi eine 95% hrvatskog izvoza, sto uz podatak da industrija irna i najveci udjel u BDP-u Hrvatske, pokazuje kako je industrija jos uvijek najznacsjnija grana hrvatskog gospodarstva, Organizacijski oblik u kojem se odvija cjelokupna industrijska djelatnost jesu poduzeca pa je lako zakljuciti da su trgovacka drustva izuzetno vazna za gospodarsku djelatnost Republike Hrvatske. Nisu medutim poduzeea tipicna sarno za industriju, U turizmu, trgovini. pa i u poljoprivredi dorniniraju poslovne organizacije koje su ustrojene kao trgovacka drustva,

21

Prihvacanjern politicke demokracije i slobodnog trzisnog gospodarstva u novoj drzavi, privatno poduzetnistvo ponovno postaje snaznirn ciniteljem gospodarske aktivnosti. I dok se opcenito misli kako su veliki gospodarski subjekti kljucni za generiranje bogatstva, novi a uz njih i postojeci mali gospodarski subjekti, kljucni su za otvaranje veceg broja radnih rnjesta, restrukturiranje gospodarskih subjekata te promjene sustava drustvenih vrijednosti, Strukiura gospodarskih subjekata, po pravnom ustroju, vidi se u sljedecem prikazu:

Prikaz pravno ustrojbenih oblika trgovackih drustava u Republici Hrvatskoj po djelatnostima na dan 31.03.2001.

Pravno ustrojbcni uhlici {aktlvni)
Drustva s Koman- Javna Podrufnice Ostali
Ukupno Dionicka ograni~cnom dltna trgovacka inozemnih praVDO
Djclatnost druSt.va odgovorDO~~u drustva drustva drustava ustrojbcni
i pojcdinaca ohlici
Poljoprivrcda, lov i lOO6 97 903 2 3 1
~umarstvo -
Ribarstvo 166 [I 155 - -
Rudarstvo i vadenje 140 20 119 - I -
Preradivacka industrij a 7531 674 6842 3 5 6 I
~ps krba el. energ, pli nom i 142 8 133 I - - -
vodom
pradevinarslvo 4852 196 4612 2 7 35 -
trrgovina na veliko i na malo 23467 316 23089 II 13 36 2
!HOleH i restorani 2183 184 1994 - 5 -
Prijevoz, skladistenje i veze 3008 90 2901 I 6 8 2
Financijsko posredovanje 632 126 502 I - I 2
Poslovan]e nekretninama 7915 157 7586 64 88 15 5
avon uprava: obrana; obv. 2 2
oc. osig. - - - -
Obrazovanje 370 4 365 - 1 - -
fZdravstvena zastita i 126 16 110 - -
~DCijalna skrb
pSlale dru~l vene djelatnosli 1162 36 1106 I 3 2 14
Ukupno 52702 1935 50419 86 126 109 27 Izvor: Drzavni zavod za statistiku, http;/Iwww.dsz.hr/priopcenja 2000.hlm

Poslovanje s nekretninama je najzastupljenija djelatnost po broju subjekata (najvise kao drustva S ogranicenom odgovornoscu - 7586), ali je njihov udio u stvaranju BOP sarno 8,5%, stoga ih se ne rnoze isticati.

Iz prethodnog prikaza proizlazi da su najbrojnija drustva s ogranicenorn odgovornoscu, a zatim dionicka drustva, Po dje1atnostima najzastupljenija su trgovacka drustva na veliko i malo, zatirn preradivacka industrija, gradevinarstvo te prijevoz i veze.

Velika su poduzeca tradicionalno izvori stvaranja najveceg dijela narodnog dohotka, bez obzira sto takva poduzeca brojem nisu znacajnija zastupljena u ukupnoj strukturi gospodarskih subjekata. Ta su poduzeca predstavnici nacionalnog gospodarstva na svjetskom

22

trZistu, a osim toga ana poticu i razvoj malih i srednjih poduzeca koja za njih obav\jaju kooperantske poslove. U Hrvatskoj posto]e znacajna velika poduzeca u naftnoj industriji, Fanuaceutskoj industriji, proizvodnji i preradi hrane, u brodogradnji, metalnoj iudustriji , industriji tekstila, koze i obuce te u drvnoj industriji. Osim u proizvodnim djelatnostima, postoje velika poduzeca II turizmu, telekomunikacijama, trgovini te bankarstvu i financijama. Njihova je vaznost na nacionalnoj razini velika zbog doprinosa stvaranju narodnog dohotka, zbog znacajncg sudjelovanja u izvozu te zbog zaposljavanja kao i zbog primjene znanstvenih iSlrazivanja u praksi.

U razvijenim zemljama Europe, bez obzira na broj i snagu velikih poduzeca, najcesce multinacionalnih kornpanija, malo je gospodarstvo ravnopravan pokretac razvoja cjelokupnog gospodarstva i zaposljavanja, Mali gospodarski subjekti lakse se prilagodavaju zahtjevima triista, uz manje angafiranje poslovnih sredstava ostvaruju bolje financijske rezultate, a uz to biljeze jos i sialan porast zaposljavanja. Upravo stoga uloga malog i srednjeg gospodarstva u ukupnom gospodarskom razvitku Hrvatske u posljednjim je godinama sve izrazenija, Malo gospodarstvo znacajan je dio gospodarstva, kako po broju gospodarskih subjekata, i financijskim rezultatima poslovanja, tako isto i po udjelu zaposlenih u odnosu na cjelokupno gospodarslvo

Pod pojmom malo gospodarstvo (eng\. Small Business) u Republici Hrvatskoj se

podrazumijevaju; obrti zadruge

mala trgovacka drustva srednja trgovacka drustva

pojedinci koji obavljaju slobodna zanimanja obiteljska gospodarstva.

U Republic] Hrvatskoj danas posluje oko 90.000 obrtnika s vise od 119.000 zaposlenih, zatim oko 600 zadruga (poljoprivredne, obrtnicke, stedno-kreditne, stambene) s oko 20.000 zadrugara te jos oko 58.000 malih i srednjih trgovackih drustava s vise od 400.000 zaposlenih.

Malo gospodarsrvo izuzetno je bitan segment ukupnog gospodarstva Republike Hrvatske.

SUbjekti malog gospodarstva imaju znacejan udio u ukupnom broju gospodarskih subjekata, a zaposljavaju vge od poloviceukupno zaposlenih u hrvatskom gospodarsrvu".

Poduzece je, kao gospodarski subjekt, sasvim opravdano u sredistu pozomosti razrnatranja uvjeta za opci i gospodarski napredak. svih zemalja, a narocito onih u procesu tranzicije. Pojam poduzeca ukljucuje poslovne organizacije koje su kod trgovackih sudova registrirane kao drustva s ogranieenorn odgovornoscu i dionicka drustva, bez obzira na njihovu velieinu. U poduzeca ne spadaju pojedinci, obrti, zadruge, obiteljska gospodarstva niti one organizacije koje obavljaju drustveno korisne djelatnosti bez stjecanja dobiti.

Buduci da su uz pojam poduzeca tradicionalno vezani pojmovi stvaralastva i osobne inicijative njihovih vlasnika i menadzera, jacanje poduzeca, posebice malih i srednjih, uz drustvenu potporu, solidan je temelj za ocekivania 0 brzern gospodarskom razvoju. Pojedinacna poduzetnicka inicijativa na razini narodnog gospodarstva prepoznaje se kao nezamjenljiv resurs u uvjetima skromnijih materijalnih potencijala, a posebice ako nedostat.ak dornaceg kapitala nije supstituiran rnedunarodnim investicijama. Stvaralastvo se takoder moze prornatrati kao poseban oblik vrijednosti ljudskih potencijala, bez obzira da Ii dolazi do izrazaja u velikim organizacijama ili u uvjetima pojedinacnog i obiteljskog poslovanja. U

, Podaci Ministarstva za obrt, malo i srednjc poduzcrnistvo, dostupni na web stranicama. www.momsp.hr

23

tranzicijskim zemljama privatna je inicijativa jos posebno vrijedna jer zamjenjuje prazninu nastalu redukcijorn drzavne intervencije u gospodarstvu do koje je morale dati nakon ukidanja drzavno-plauskih ekonomija, Ipak, 5 obzirorn da se drzavna intervencija nikako ne moze izbjeci, cak niti u zeruljama 5 razvijenom dernokracjjorn, bolje je da drzava intervenira posrednom potporom malim i srednj im poduzecirna nego da izravno upravlja velikirn poduzecima, Zato je zanimljivo promatrati posebnu vrstu poduzetnistva, koja nastaje ako se drzavna inrervencija usmjeri na stvaranje uvjeta u Kojima poduzetnici. djelujuci sarnostalno i kreativno, osobno preuzimaju rizik i odgovornost zn rezultate svojih ulagauja. Umjesto driave kao anonimnog i loseg gospodara u ekonomiji, nasta]e drzava kao generator povoljnih uvjeta za razvoj pojedinacne inicijative pri cernu odgovomost za uspjeh pothvata i dalje ostaje na poduzetniku, Time se stvaraju uvjeti za razvoj posebne, socijalne, sastavnice poduzetnistva. Socijalno poduzetnistvo ne treba dakle, trnfiti u sferi uvodenja socijalnih cimbenika u gospodarstvo, nego u sferi stvaranja drustvene pot pore za razvoj individualnih profitnih centara koji ce postizati triisni uspjeh poduzetnickim potencijalom i kreativnoscu svojih osnivaca. Pritom je najvaznije da odgovomost za eventualni neuspjeh i rizik trzisnog natjecanja ostane vezan uz pokretaca posJovne aktivnosti, a ne da se stopi u neimenovanu masu drustvenih sredstava kojirna bi drzava pokrivala gubitke u poslovanju na teret poreznih obveznika. Tako prornisljeno poduzetnistvo, u kontekstu socijalnog razvoja, rnoze pridonijeti podjednako gospodarskorn i kultumom razvoju svake zemlje iii uze regionalne zajednice.

Vaznost bilo kojeg segmenta u gospodarstvu moze se mjeriti razlicitirn pokazateljirna, ali su najcesce koristeni podaci 0 udjelu u stvaranju nove vrijednosti te udjel u ukupnom zaposljavanju, Ovi su podaci dostupni iz statistike koju vodi Hrvatska gospodarska kornora, terneljern godisnjih poslovnih izvjesca deponiranih u nekadasnjern Zavodu za platni promet. Prema tim podacima 0 strukturi zaposlenih u poduzecirna pojedine zupanije na podrucju Republike Hrvatske rnoze se vidjeti koliki je udjel zaposlenih u poduzecima s manje od 250 zaposlenih. Premda je po mjerilima za utvrdivanje velicine poduzeca potrebno uzeti u obzlr ne sarno braj zaposlenih nego i ukupan godisnji promet, ipak se iz ovih podataka rnoze zakljuciti daje vaznost tzv. malih i srednjih poduzeca za ukupnu zaposlenost vrlo velika.

U uvjetima visoke nezaposlenosti i ogranieenih resursa, upravo su mala i srednja poduzeca najveci oslonac politici novog zaposljavanja zato jer nizom pojedinacnih inicijativa, uz prihvatljiva ulaganja, stvaraju uvjete za zaposljavanje veceg broja Ijudi.

Drugi pokazatelj vaznosti maiih i srednjih poduzeca za gospodarski i opci drustveni razvoj jest udjel takvih poduzeca u drustvenom bruto-proizvodu, Zanimljivo je pogledati dostupne podatke za Citavu zemlju u usporedbi s jos nekim zemljama iz regije te Europskorn unijom. Ovi su podaci prikazani u sljedecern prikazu:

Usporedni pregJed stanja malog gospodarstva u nekim europskim zernljama i EU

Zemlja % gospodarsklh % zaposlenih procjena
subjekata %DDP
Europska Uniia 99,8 66,4 63
i l:dka 99,8 64,4 .
Poliska 99,0 61,0 45
Madzarska 99.0 66,0 50
Sloveniia 97,6 41,3 38
Hrvatska 99,7 62,8 55 lzvor: lndustrial Policies (ECE) prcrna:

lUI p:lfw IVW .moms p .hr/docs/anal i zu_slanj a_u_malom_gospodarsl vu.doc

<,

,

s Ovakvc klasifikacije nalazirno kod vise autora, a posebno kod D. Gorupica i M. Rcbcmika ..

lz prikaza se vidi da u svirn promatranim zemljuma, osim U Sloveniji, mala i srednja poduzeca te obrti i zadruge cine vise od 99% od ukupnog broja poslovnih organizacija, a da 1I zaposljavanju doprinose s vise od 60%. dok II stvaranju drustveuog brute proizvoda participiraju znauio ' manje. Poduzetnicko gospodarstvo relativno najvise doprinosi sveukupnorn gospodarstvu u zemljama Europske unije, cak 63% dok najmauje doprinosi drustvenorn-bruto proizvodu u Sloveuiji, samo 38'7r. U Hrvaiskoj taj postotak iznosi 55%. pa se moze zakljuciti da su podaci za Hrvatsku blize podacima za Europsku uniju nego podacirna za ostale tranzicijskc zemlje.

2.4. TEORIJA PODUZECA

Teorija poduzeca, odnosno teorija firrne polazi od teme1jnih ciljeva poduzeca, njegovom polozaju na trzistu, te odnos prihoda i troskova kroz koje odnose poduzece ostvaruje svoje ciljeve, Za razumijevanje teorije poduzeca, potrebno je definirati poduzece i srnisao njegova djelovanja. U gospodarskom sustavu prornatranorn u cjelini, uloga i pozicija poduzeca kroz cijeli period njegova razvitka bila je izlozena visestruklm i intenzivnim promjenama. Poduzece u rnoderno orijentiranim gospodarskim sustavima ima vaznu ulogu u ekonomskom razvoju svake zemlje. Ono je oblik povezanosti materijaluih i Ijudskih resursa te poslovnih funkcija sa svrhom postizanja unaprijed definiranih ekonomskih ciljeva. Dakle, medusobna organizacija unutamjih cimbenika je nuzna i proizlazi iz potrebe da se pornocu onoga sto poduzecu stoji na raspolaganju (njegovi resursi) kao njegova jos neizrazena mogucnost ostvari odredeni cilj. Za pcduzece se stoga rnoze ustvrditi daje ono autonomni gospodarski subjekt orijentiran postizanju slobodne trzisne razmjene, ali ujedno i financijska institucija kojom se ostvaruje odredena dobit.

Pocevsi od kraja 19. stoljeca pa sve do danas u raznim krajevima svijeta i na raznim stupnjevima drustvenog razvitka nastajale su i razvijale su se razlicite teorije i skole koje su svojim tumacenjima utjecale na praksu poslovanja poslovne organizacije. Medutim i da1je vecina autora navcdi i razlikuje tri stupnja razvoja organizacijske teorije, a to su klasicna teorija, neoklasicna i suvremene teorije poduzeca,

Unatoe cinjenici da su elementi ponasaoja individualnog donosioca odluke postojali vee i u klasicno] ekonomskoj teoriji Adama Srnitha i Davida Ricarda, teorija poduzeca relativno je novijeg datuma.5

U nekim klasifikacijama navedeno je cak devet vremenskih razdoblja i tematskih cjelina koje se definiraju kao konzistenme teorije organizacije:

1. klasicna organizacijske teorija

2. neoklasicna organizacijska teorija

3. teorija Ijudskih resursa iii organizacijsko ponaSanje

4. modema strukturna organizacijska teorija

5. teorija sustava, populacijska ekologija i organizacijska ekonomija

6. teorija moci i politickih organizacija

7. organizacijska kultura i razurn

8. pokret za reformu organizacijske kulture

9. postmodemizam i inforrnaticko doba

Medutim, unutar geneze razvoja tri temeljne organizacijske teorije razvijali su se i razgranicavali elernenti razvoja leorija poduzeca, rako da je danas primjereniji prikaz teorije poduzeca kroz pet osnovnih grupacija, koje navodimo:

1. tradicionalna teorija poduzeca

2. teorija ponasanja poduzeca

3. agencijska teorija poduzcca

4. teorija transakcijskih troskova

5. evolucijska teorija poduzeca

Ne postoji poduzece koje barem u odredenoj mjeri ne koristi pojedinu teoriju iii iz njih ne odabire one najbolje clemente koji mu mogu ukazati na dobre strane poslovanja i ornoguciti mu da se upravo po principu odabira dobrog poslovnog alata koristi njima. Kao poslovni alat one ce rnu ornoguciti bolje prosudivanje buducih dogadanja, a samim time i bolje percipiranje ekonomskog cilja i realizaciju strategijske odluke, Polazisre svih teorija data je u tradicionalnoj teoriji poduzeca, dok se za ostale teorije moze reci da predstavljaju svojevrstan oblik alternativnog djelovanja i razvoja teorija kao dinamlcnog poslovnog alata podloznog promjenama.

Tradicionalna teorija poduzeca

Prema Miroslavu Rebemiku tradicionalna teorija poduzeca bazira se na proucavanju i realizaciji vise medusobno povezanih teorija od kojih ovisi (ne)uspjeh poduzeca, odnosno tradicionaIna teorija je sastavljena ad teorije preispitivanja, teorije troskova, teorije proizvodnje i teorije ponude. Upravo struktura od koje se sastoji tradicionalna teorija daje smjemice njezina djelovanja, a to je vrlo siroko podrucje razlicitih tdisnih odnosa, odnosno podrucje djelovanja konkurentskih poduzeca, rnonopolistickih, oligopollstickih poduzeca i dr.

Neki autori poistovjecuju tradicionalnu teoriju poduzeea s neoklasicnom teorijom.

Medutim, tradicionalna teorija poduzeca razvijena je iskljueivo kao kritika neoklasicne mikroekonomske teorije, a nastoji se usredotociti i objasniti sam nastanak poduzeca i njegovo funkcioniranje. Ona sarna svojim turnacenjern ima zadatak prikazati reakciju poduzeca na moguce promjene u globalnom poslovanju (politickom i gospodarskom), a kao sto je vee prije i navedeno ima za zadatak prikazati i reakcije koje proizlaze iz njezinih osnovnih efekata posiovanja, a to su cijene proizvoda iii usiuga, troskovi i u konaenici zarade te njihov medusobni odnos.

Nekoliko je konacnih pretpostavki koje cine osnovu tradicionalne teorije poduzeca, medutim one sto je praksa danas pokazala i sto se je kroz odredeni vremenski period pokazalo ispravnirn je niz postupaka i situacija kojima se proturjeci konceptu tradicionalne leorije. Prema Miroslavu Rebemiku nekoliko je takvih elemenata tradicionaIne teorije koje su nova promisljanja u potpunosti potisnula i daIa im novu varijablu djelovanja. Prvi taka v element kojeg su postavili tradicionalisti odnosi se na cinjenicu da bi svi oni koji sudjeluju i dijele gospodarski dio kolaca trebali raspolagati potpunim informacijama 0 svirn relevantnim ciniteljima trfisnog djelovanja. Medutim, one sto je danas poznato jest cinjenica da je infonnacija u potpunosti relevantan pojam. Potpuna informacijajednostavno ne postoji. Drugi element odnosi se na spoznaju da su proizvodni izvori zajedno sa sudionicima gospodarskog djelovanja u potpunosti mobilna konfiguracija. Tradicionalna teorija pod trecim elementom navodi cinjenicu da izmedu dviju strana koje djeluju na tdistu (kupci i prodavaci) nema potpune ovisnosti, osim one koja se susrece u njihovom direktnorn kontaktu. Takoder jedna od bitnih, a pogresnih pretpostavki tradicionalne leorije odnosila se na cinjenicu da poduzece ima sarno jedan strategijsko postavljen cilj. Medutim, kako onda danas objasniti situaciju u

I

~

kojoj poduzece uz maksimalizacij~ ?obili tezi i .. ka postizanju zadcvoljstva zaposlenih. To santo znaei da seje i s te strane tradicionalna teonja pokazala pogresnom.

Ekonornija kao i druge znanosti ima evolucijski razvitak, pa sv~ki rrik.az sinlez~ sadasnjih promisljanja i pregleda stanja s odabranog z~anstveno~ podru~Ja. mo~e. se, a .1 • mora se prikazali kao prva stepenica dugorocnog razvoja zllanosH: Tako Je I slucaj : t~adlcJOn.alno~ teorijom poduzeca. Probleme danasnjice, nove metode I modele koje ko~,stlmo, a ~ sarm rezultati naseg istrafivackog rada moraju predstavljati svojevrsno predznanje onome sto tek

slijedi.

Teorija ponaianja poduzeca

Zadnjih 30 godina 20. stoljeca znanost je prihvatila nova turnacenja i pokusal.a je ?ri~l~zit~ se novim razmisljanjima vezanim uz poslovanje i ekonomiku poduzeca, BlhevJOnstlckl pristup u razmatranju poduzeca uzima se kao j~dan od .ponajvise ob:cav~jucih .modela ~ rjesavanju modeme ekonomike poduzeca. Takvim se pnstupom pokus~vaJu. ~a.t.1 ~d~edem odgovori na pojedina kriticna pitanja kojima se naglasava uloga tehnol~gIJe, ali I crruemca da granica razvoja ne mora uvijek biti postavljena sarno s tehnoloskog gledista,

Teorija ponasania poduzeca promatra poduzece k~o cjelinu, .ali ~j~linu sastavljenu od subjekata (zaposlenika) koji svaki za sebe djeluje s nekirn odreden!~ cIIJe~. Tak~a. po~lo~na organizacija je motivirajuca, jer uloga svakog pojedinog ctana m~e. d~. prtdo~osl IS.k.IJuCIVO maksimalizaciji dobiti, vee on ima i niz drugih uloga koje u kona:mcl .. sltJ.ede pnm~~1 mter~. Medutim odmah je vidljivo da ta teorija ne navodi sarno realizaciju jednog Clip. Teorija ponasanj~ navodi i mogucnost uvodenja nagrada ~ao .. svojev~n~h stimulan~ ~a ~snovu osobnog doprinosa svakog pojedinog clana orgamzacije u nJezmom funkcioniraruu kao

cjeline.

. Ono sto je temeljna bit teorije ponasanja poduzeca jest cinjenica da se ona za razliku ~d tradicionalne teorije ne usmjerava na pitanje konkurentskih odnosa izmedu poduzeca, vee Je zainteresirana i usmjerena na postupak kojim se odluke donose i u konacnici realiziraju unutar poduzeca,

, .

Agencijska teorija poduzcca

Prema Miroslavu Rebemiku agencijska teorija poduzeca je teorija podu~ k~~a primjenjujuci nepotpune informacije objasnjava ponasanje i djelovanje poslovne orgamzacue unutar posljedica koje proiziaze iz podjele vlasnistva i upravijanja.

Agencijska teorija pcduzeca je odnos izmedu dva sU.bj.e!cta (ag~n.cij.sk!. odnos) koji dj.el~ju unutar istog poduzeca s istim ciljem, medutim s razliditirn monvirajucrm e~ektom. Primier agencijskog djeiovanja nekog poduzece je vlasnik p~.uzeCa i ~enadzer l?g .Istog poduzeC~:

Kriticki problem koji se javlja pri provodenju agencijske teo~lJ.e poduzeca je. probl:m kOJI proizlazi iz podjele vlasnistva i nadzora kojije potrebno provoditi nad podredenim subjektorn. Cinjenica je da viasnik poduzeca ne rnoze imati potpunu kontrolu nad podredeno~ osobom~ te je upravo iz tih razloga agencijska teorija poduzeca. usmjer:na .na s~stav stlmulans~ I svojevrsnih nagrada kojima se podredenog subjekta p~tlce da djeluje u m.teresu podu~eca. Kada se postigne motivacijski efekt na podredenog subjekta, od takvog subjekta real no Je za ocekivati da ce i njegov interes za uspjeh poduzeca biti izraieniji.

1.' '~

•

. ~.

Tcori]a ll"(lllmkcijskifllroskOl'(I

Teorija transakcijskih troskova razvila se je iz tmdiciomilne teorijc poduzeca. Tvorcem teorije tmnsakcijskih troskova srnatra se Oliver E. Williamson koji svoju uvjcrenja !emclji na sljedecim postavkamn,

1. da su Ijudi ograniceno racionalni

2. da se Ijudi povremeno vladaju iskljucivo oponunisticki

3. da postoji asimerrija informacija

Pojam ogranicene racionalnosti proizlazi iz clIlJenice da se [judi u svom poslcvnon, djelovanju samo djelomicno racionalni, odnosno njihove rnogucnosti pri rjdavanju kompleksnih problema 5U ogranicene, Teorija lmnsakcijskih rroskova navodi da se Ijudi zavisno od poloZaja na kojem se nalaze u poduzecu ponasaju oportunistickl, odnosno da postoje situacije kad ani dje!uju· u vlastitom interesu zanernarujuci interes poduzeca kac cjeline, Postavlja se piranje morala i etike u poslovanju. Asirnetrija informacija odnosi se 113 prikrite podatke s kojima jedna strana u situaciji poduzimanja transakcijskih odnosa raspolaze dok je drugoj strani ta informacija zatajena. Takva privatna informacija moze imati neogranicenu vrijednost kada rnoze donijeti iznimno visoku neto korist strani odnosno pos!ovnom subjektu koji je posjeduje. Vrijednost takve infonnacije je relativan pojam, jer kada informacija presraje biti tajna njezina vrijednostjednakaje uuli,

Ekonomske lransakcije provode se iskljucivo na trZistu iii unutar hijerarhije poduzeca.

Stoga je i karakteristicno da se transakcijski troskovi rnogu pratiti kroz dvije grupe, kao troskovi koordiniranja i kao troskovi motiviranja."

Troskovi koordiniranja odnose se na troskove koji nastaju u vezi s postavljanjem koordinacijskog rnehanizrna na cjelokupnom planu djelovanja poduzeca, odnosno radi povezivanja potencijalnih kupaca i prodavada, utvrdivanja tri:is!a, ali i drugih elemenata vaznih u gospodarskom djelovanju.

Troskovi koji proizlaze iz motivacijskog efekta, zapravo su negarivan prikaz transakcijskog odnosa projiciran nesposobnoscu subjekta da transakciju provede do kraja. U trosak motiviranja ulazi jo~ i trosak koji proizlazi iz troska nepotpune inforrnacije, odnosno utvrdivanja tocne informacije koja je potreba da bi se potvrdiJi i osigurali sto povoljniji uvjeti neke transakcije,

Kroz teoriju transakcijskih troskova prozimlje se i Porterov pristup upravljanju koji iJ svojim tumacenjima polazi od industrijske organizacije i pretpostavlja da najvedu priliku u kreiranju konkurentskih prednosti imaju pcduzeca koja uocavaju atraktivne industrije, te se u njima kvalitetno i dugorocno pozicioniraju.

Evolucijska teorija poduzeca

Evolucijska teorija poduzeca razvila se je 90'lih godina 20. stolieca, a temelji se na proueavanju bloloskih znanosti i njihovih teorija. Iz turnacenja evolucijske teorije naglasava se i potreba za razvojem slozenijih dinamickih mikroekonomskih modela. Kroz evolucijsku teoriju poduzeca nastoje se iznijeti razlozi osnivanja i postojanja poduzeca te istraziti razlike izmedu unutamjih odnosa i tri:isnih odnosa (vanjski odnosi) poduzeca,

6 l'r~lna M. Rchcrniku.

28

.;

·1

·i.:

:1\

J. REZllL T A TI POSLOV ANJA PODUZECA

~. r. OBRACUN POSlOV AN1A

Cilj poslovanja poduzeca naveli smo pozivom na Zakon 0 trgovackim. dr~~I~iI~1a, a ~? j:

.tvariti SIO ovoljniji odnos izrnedu prihoda i rashoda, naravno tako da priho 1 u II ~eci ~ os 1 ~da RC:lltatom se takoder rnoze smatrati odredena kolicina proizv?da (za poduzcca koja ~'lS 1 ave' roizvodn' om) iii odredeni opseg usluga (za uslufna ~o.duzeca~. Ovako prOl.~latran ~~z~ilat ~proizvoJlljC, prometa iii usluga) moze biti P?zitivan III negallvan. u f~n~nc~:~~ izrazu Univerzalno izrazavanje rezultata za svekolika poduzeca, u .svlm r~?_v , :,o5podarskim sustavima, II konacnici daje se u fi~la~cijsk~m izr~zu prodajom na trzIS~~. T~k !inancijski (novcano) izrazeni rezultat postaje rnjerilo .koje. pruza ~~gucno.st uspor: l::~ea

.• ' . duzec . iihova doprinosa rezultatima jedne cjeline (djelatnosti, g ,

razlicitih vrsta po uzeca 1 nJI

prostorne cjeline - drzavne npr. i sl.). .

Da bi se postigao temeljni cilj . i~ uvodn~ recenice, treba rezultat prornatran tako da se od prihoda odbiju rashodi i dobije pozinvna razlika,

P-R=D

p::; prihod R::; rashod D;;:;dobit

Cilj poslovanja svakog poduzeca (trgovea iii trgovaekog drustva) jest debit.' To je ct~~o decidirano receno u jednom od temeljnih zakona nase drZav~ - Zako~u 0 trgova ~~ drustvima Doslovno u cl. 1. st. 2. toga zakona stoji: "Trgovac Je,. ako OVI~ zakonom n1Je dru aciie 'odredeno, pravna iii fizicka osoba koja samostalno traJ~? ob~vIJ~ gospodarsku dje~tn~sr radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe III pruzanjern usluga na

tri:istu." .

Ako poduzece ostvaruje dobit u svojemu poslovanju, time pot.vrduje.opravdanost sv_oJeg)a

bl . (ako j razlika izmedu prihoda 1 rashoda negauvna •

postojauja na trzislu. Ako do Itt nema 0 Je . d k d ' ostoji IIi ce nestati

noduzece posluje s gubitkom i tada nema opra v danja a ta vo po . uz~ee p. . " .

~lecajnim postupkom, iii ce promijeniti pr.e~met svojega poslov~nJa.(1 sV~Je ~nh~:~t~~:~:~

~ar:'~~~ ~ve:~v;~s~~I~;:n~~~~~~~~~!~!I~:~~~~u~t~:a~~~ ;r:l~:~~e u uoblikU. fin~ncijs~ih

izvj~staja. Financijski izvjestaji pruZaju vlasnicima pO,duze~, posI?vlllml part~enmadl d~:I~ vanjskirn subjektima sliku financijskog poloZaja [ ~sPJeSn~stl pos ~va~a ,p~ ~z Te proteklom razdoblju. Financijskim izvjestajima pru~Ju se informacije onsmcuna, informacije sluze im kao podloga pri donosenju poslovnih odluka.

Ciljeve financijskog izvjestavanja moguce je sistematizirati na sljedeci n~~in: ...

• Financijsko izvjestavanje mora osigurati upotreb.ljive i~fo~~acIJe Sa~M;nJ~m. I potencijalnim investitorima, Iaedilo~i~a. t~ ostahm korisnicima za one erne racionalnih cdluka 0 investiranju, kreditiranju 1 sl.;

. ·'1' informaciie koie ce pornoci korisnicima

Financijsko izvjestavanje mora pruzi I "J

. . ., . iznosa, vremena i neizvjesnosti budu6ih

financijskih izvjestaJa u procjenjivanju

novcanih primitaka;

I f.~kon 0 lr~,>va~~im dru~lvima. Infonnalor. Zagr~b. 1993. ~L L

• Finan~ijs~o izvjestavanje mora informirati 0 ekonornskim resursima poduzeca, funkciji tih resursa, efektima transakcija i dogadaja koji utjecu na promjenu tih resursa, potrebarna za dodatnim resursima i sl.

3.2. TEMEUNI FINANCIJSKI IZVJEST AJ

_Temeljnim fi~ancijskim izvjestajima smatraju se (pa ih stoga [reba na kraju poslovne

godine obvezatno I sastavitl) sljedeci izvjestaji:2

1. bilanca,

2. racun dobitka i gubitka,

3. izvjestaj 0 novcanim tokovima,

4. biljeSke uz financijske izvjestaje,

3.2.1. Bilanca

. ~ilanca. predstavlja }edan od te~~ljnih financijskih izvjestaja poduzeca, Ona prikazuje irnovmu kojorn poduzece raspolaze I izvore financiranja te imovine u odredenom trenutku odnosno n.a odredeni. d~n. Stoga se istice kako je bilanca financijski izvjestaj staticko~ karaktera jer pokazuje rmovmu, obveze i kapital poduzeca u odredenom vrernenskom trenutku.

Tablica 3.1. Primjer bilance poduzeca s minimalnim pozicijama

Opis pozicije Iznes kn
AKTIVA
A. Potrazivanja za upisani, a -
neuplaceni kapital
B. Dugotrajna imovina (stalna
sredstva) II ,348 .443, 13
I. Nemateijjalna imovina -
Il, Materijalna imovina 11.335,060.33
m. Financijska irnoviaa 13.382,80
IV. Potrazivanja -
C. Kratkolr3jna imovina (obrtna
sredstva] 11,482.805.86
r. Zalihe 2,190.352,65
II. Potrazivanje 5,825.207,51
III. Financijska imovina 2,958.480.82
IV. Novae u banci i blagajni 508.i64,88
D. ~laCeni lro~kovi budueeg razdoblja 205.341,61
I nedospjela naplata prihoda
-
E. Gubitak iznad visine kapitala -
F. UKUPNA AKTIVA 23,036.590,60
G. Izvanbilancni zaoisi 1.513.554,00 , Sukladno odredbarna ~Ianka I. Zakona 0 racunovodstvu,

Opls pozicije Iznos 1m
PASIVA
A. Kapital rezerve 14,200.936,78
I. Upisani kapltal 5,755.200,00
n. Premije za emitiraae dionice
(kapilalni dobltak) .
Ill, Rev. rezerve 4,765.866,79
IV. Obveze rez. 115.833,26
Va, Zadrzana dobit 2,512.213,05
Vb, Preneseni gubitak -
Ve. Dobit tekuce godine 1,01\.823,68
Yd. Gubitak tekuce godine -
B. Dugorocna rezerviranja za rizike
i troskove .
C. Dugoroene obveze 2, [84.536,40
D. Kratkoroene cbveze 6, 118.418,46
E. Odgodeno plaeanje troskova i
prihoda budu6eg razdoblja 532.698.96
F. UKUPNA PASIVA 23,036.590.60
G. lzvanbllancni zapisi 1 ,513 .55~.00 .,

:'.i

l'

lnformacije koje prui.a bilanca temelje se na osnovnoj bilancnoj jednadi.bi koja ujedno predsiavlja i racunovodstvenu jednadzbu na kojoj se temelji dvojno knjigovodstvo, a uobicajeno se zapisuje ovako:

Imovinu = obveze + kapital

Navedena jednakost ukazuje na logicuu i racunsku povezanosi imovine i njezinih izvora, Bilanca pokazuje kako je irnovina poduzeca, kao resurs koji kontrolira poduzece i iz kojeg se ocekuje priljev buducih ekonomskih koristi u poduzece, pribavljena iz eksternih izvora (obveze), ulaganjem vlasnika, odnosno iz pozitivnog poslovanja (kapital),

Iz primjera je vidljivo da bilanca uvijek ima jednak zbroj aktive i pasive (bilancna ravnoteza). Sredstva predstavljaju imovinu koja je vlasnistvo poduzeca i od koje se ocekuje buduca ekonomska korist. Obveze su iznosi dugovanja poduzeca prema dobavljacima za kupljene proizvode i usluge, prema kreditorima, prema dri:.avi za poreze, prema radnicima i

dr.

3.2.2. Racuu dobitka i gubitka

Raeun dobitka i gubitka (tzv. bilanca uspjeha) sazeti je prikaz prihoda, rashoda i ostvarenog financijskog rezultata u odredenorn vremenskom razdoblju poslovanja poduzeca, Za razIiku od bilance, koja daje sliku financijskog polozaja poduzeca u jednom trenutku, racun dobitka i gubitka pokazuje uspjesnost poslovanja lijekom odredenog razdoblja, obicno godine dana.

Poslovanje poduzeca uvjetuje promjenu stanja njegove imovine i izvora imovine. Vezano uz to nastaju prihodi i rashodi poduzeca,

Prihodi su vrijednosti prodanih roba i usluga koje su iskazane tijekom danog vremenskog razdoblja, odnosno to su svi prirnici ostvareni za prodane proizvode odnosno obavljene usluge te zarade (dividenda, kamata, najamnina, renta i 51.).

Rashodi su troskovi sadrzani u prodanim proizvodima i uslugama, odnosno to su izdaci za materijal i usluge koristene u redovitom poslovanju te izdaci nastali neocekivano (manjkovi, kazne i sl.).

Iz racuna dobitka i gubitka saznajemo koliko je u odredenom razdoblju poduzece

ostvarilo svoj terneljni cilj, koji je ostvarivanje dobiti,

Prihodi poduzeca ostvaruju se :

• prodajom proizvoda na tri.istu

• prodajom trgovacke robe

• obavljanjem usluga za druge pravne iii fizicke osobe

financijskim prihodima (na temelju ulaganja u druga poduzeca, kamatama na temelju pozajmica drugima i dr.).

Pojednostavljeno prikazano racun dobitka sazeto izgleda ovako:

Prihodi X

- Troskovi - y

Bruto dobitak: X - Y = D

- Porez i druge obveze (karnate)

-p

Neto dobitak

D-P=D,

"11

Naravuo du 01 moze biti dobitak iii gllbi(' k ( k •. ..

<l a 0 su troskovi veci od prihodaj,

Tablic<1 3.2. Primjer racuna dobi(i i gubitka

Opis pozicijc IZllos kn
A. Poslovni prihodi ~9.517.-1S5.38
B. Poslovnl rashodl
C. Financijski prihodi 48.585.569.17
D. Fillancijski rashodi 550.024.12
Ukupn! prihodi iz rcdovnog poslovanja 470.116.65
Ukupni r~shodi iz rcdovnog poslovanja 50.067.509.50
E. Izvanredm prihodi 49.055.685.82
F. Izvanredni rashodi -
Ukupni prihodi -
Ukupni rashodi 50.067.509.50
I. Dobit prije oporezivanja 49.055.685.82
11. Porez na dobit 1,011.823.68
II I. Ostal i perez] koj i nisu iskazani -
IV. ~obitak nakon oporczivanja -
G. Dobitak tekuce godine 1.011.823.68
1,011.823.68 . Rac~n dobitkn i gubitka redovito se sasravl! .

Prtt~oda I rashoda nastalih tijekom protekle odine ua na kraju pos[o~ne god me, radi prikaza

uspieha moze se sastavljati i za kraca razd bgl' . Za potrebe redovltog pracenja posiovnog

o JL .

Izvjestaj 0 novcanim tokovima prikazuje sv . . . .

razvrstane na poslovne financiiske i . t'~" ke priljeve I odlJeve novca u poslovnoj godini

osi . c: ' ~ mves ICIJS e aktivnosj] Izviest .

igurava m.ormacije 0 promjenama u financii k _ .... J aJ 0 novcanim tokovima

odnosno pruza uvid u promiene u st kt .. Js o~ polozaJu tiiekom obracunskog razdobija,

i . -t' . u=ne u stru un Imovme obveza i ka 't I 0

zvjes aJa je pruzanje inforrnaciia 0 ..' pI a a. snovna svrha tog

ob c k ~ novcanlm primicima i n e . . d .

ra uns og razdobija sto temeijenim fi ". ov arum IZ acrma tijekom

dimenziju, a u velikoj ~jeri utiece na JnadncIJS~lm. izvjestajima u cjelini daje dinamieniju

~ proces ono"enJa odluka.

• Biljeske uz financijske izvjesta'e at . '. . .

racuna dobitka i gubitka te izvJ·es.ta}a p anJ.e ~azraduJu.1 dopunjuju podatke iz bilance

d ' ~ a novcarnm tokov B T ·ka '

~o Uz~ca na pr.i.kladan i razumljiv nacin obraca k . .. irna. .~ ~e.s . m~ se menadiment

lone IOformaclje koje nisu sadrzane u bil .. or~smclma ?naJlclJsklh IzvJestaja prikazujuci

odno l na metod I ancr I racunu dobitka I' gubitk T

Sl na meto e obracuna amortizaci'e vodeni '. I a. (1 se, prije svega,

pokazatelje likvidnosti, zaduzenosf J.' d ~e.zahha 1 o?racuna troskova materijala kao i

O. I, proizvo nosh, ekonomll!nosti i rentabilnosti. '

_ s.novna je svrha financijskih izvi esta! a .... . ' ..

polozaia, profitabilnosti i buduceg J ~. pcrncci konsOlclma u oCJenJlvanju financiiskog

di . . prospenteta nekog poduzec Ob e . "

mogu ra It I 1 za kraca razdoblja od di Poi . a. ra urn se u poduzecima

svaki rniesec, ~ ve~ina njih tromje;~C~:eili aJ:~na ~od.uzeca.analiziraju rezultare poslovanja oprerm I ~trucOlm ljudirna. Temeljni financi's~i . g?dls~~e, OVIS~O. 0 potrebama, raspolozivoj ~:v~t~kaj se poslovna godina podudara s k~lendlaZ;j:staJI sru:tavIJaJ~ se za poslovnu godinu. U sl.lecnJa do 31. prosinca." s om godmom. ~. obuhvaca razdoblje od I.

• > ~a u~upan rezultat - dobitak po racunu do '. . 0 '. '" • •

dJcluJe l1IZ llllutamjih i vanjskih " I blt~a 1 ",ubltka (lit bllancl stanja). rnedutim

lI\Jela pos ovanJa. Odredenije valja reei da ekonomik~

promatra rezultat poduzcca dinamicki s ciljcrn pronnlnzeuja mogucnosti povecania rezultata, sto je uvijek rnoguce, Ali, za to je potrebno znati kuko se na konacni dobitak moze utjecati djelovilnjem na prihode i rashodc pcduzcca. Ekonomika, dakle, zeli pronaci moguce mjere i nacine utjecanja na poslovne rezultate poduzcca.

3.3. POSLOVNI REZULTAT PODUZECA

Ostvarivanje dobitka (profita) glavni je cilj gotovo svih poduzeca, kako velikih, taka i malih. Velicina ostvarenog poslovnog rezultata utjece na ekonomsku i trzisnu vrijednost poduzeca. Dobitak povecava vrijednost poduzeca, a gubitak je smanjujc. Postupak utvrdivanja poslovnog rezultata temelji se na evidentiranima, realno ostvarenim prihcdirna i rashodima, u skladu s aktualnim poreznirn propisima.

Mjerenje ostvarenog poslovnog rezultata odredenog poduzeca za odredeno razdoblje (npr. mjesec, tromjeseeje iii godinu) jedno je od najvaznijih ekonomskih pitan]a, Utvrdivanje poslovnog rezultata nije cisto tehnicko (racunsko) pitanje. lzracunavanje ostvarenog dobitka nekog poduzeca za odredeno razdoblje moze biti povezano s razlicitirn poteskocama i dvojbama. Dobitakje mjerilo koje pokazuje koliko je poduzece poboljsalo svoju ekonomsku vrijednost poslovanjem u odredenom razdoblju, sto nije uvijek moguce jednostavno i objektivno utvrditi .

Poslovni rezultat poduzeca moze biti pozitivan (dobitak) iii negativan (gubitak), Osirn

toga, razlikujemo sljedece oblike dobitka:

1. bruto dobitak

2. poslovni dobitak i

3. neto dobitak,

Bruto dobitak utvrduje se kao razlika izmedu prihoda i nepunih troskova, Iznos nepunih troskova moze biti razlicit, ovisno 0 metodi obracunavanja troskova koja se koristi u poduzecu, Po vazecirn propisirna poduzeca obvezatno koriste obracun po troskovima proizvoda (u vrijednost zaliha proizvoda uracunavaju sarno troskove nastale u proizvodnji), rako da je bruto dobitak razlika ukupnog prihoda i troskova prodanih proizvoda u koje nisu ukljuceni troskovi nastali izvan proizvodnje (troskovi razdoblja),

Poslovni dobilak (dobitak iz poslovanja) razlika je izmedu bruto dobitka i troskova razdoblja (troskovi uprave i prodaje). To je dobitak na kojl se racuna porez na dobitak, zato se nazi va i dobitkom prije poreza.

Neto dobitak izracunava se kao razlika izmedu poslovnog dobitka i izracunate svote poreza na dobitak, Zato se taj oblik dobitka naziva dobitkoru nakon poreza, Neto dobitak je povecanje ciste imovine poduzeca, ~to je rezuliat njegova poslovanja u odredenorn razdoblju. To je povecanje obicno povezano s povecanjem ukupnih sredstava poduzeca,

Postupak izracunavanja poslovnog rezultata prikazuje se u racunu dobitka i gubitka koji sadrzi podatke dobivene iz izvomih raeunovodstvenih evidencija. Skraceni primjer rael1na dobilka i gubitka prikazan je u tablici 3.3.

Ako poduzece svojim pos[ovanjem u nekolll razdoblju smanji vrijednost eiste imovine, ostvarilo je neto gubitak. Naravno, pojedinaeni vlasnik kapitala odlucuje se osnovati malo poduzece ako vjeruje da ce ono ostvarivati neta dabitak i tako povecati vrijednost imovine koju ulaze (il1vestira) u poduzece. Isto (ako, pojedinac (dionicar) odlueuje uloziti svoj kapital

......

u veliko poduzece (dionicko drusivo) ~ I' o· ,

ostvarivati dobitak i time povecavari vrijed~~sL ~~jeg~~~"Ik~~:g~:jaC~ p~~~,z!~~~im poslovanjern

Tablica 3.3. Racun dobitka i gubitka

Red.
bro] Slavkc Iznos kn
I. Ostvarena vrijednost prodajc
2. Odobrcui popusti (2%) 3,060.000
3. Pril:od ~ prodajc (red. br, 1 - red. br, 2) 61.200
4. Troskovi prodanih proizvoda 2,998.800
5. Bru~o d~bitak (red. hr. 3 - red. hr. 4) 1,908,000
6. Troskovi upravc i prodajc 1,090.000
7. Pos1ovni dob~tak (dobitak prijc porcza, red. br. 5 - red b 6) 90,000
8. Perez na dobitak (25%) . r. 1,000.000
9. Nero dobitak (dobitak nakon oorcza, red. br. 7 - red. br, 8) 250.000
750.000 U racunovodstvu poduzeca evid ti .

razdoblju kako bi se na temeliu to la en lraJu se e.k?~o~ske promjene nastale u proteklom

ne, Ako je u jednom odred~no g mloglo dutvrd,lll ~e II poduzece poslovalo profitabilno n:

. m pos u po uzece imalo ukup 1 Ok

prodaj om ostvari 10 I 400 kn tada i mamo bi kti . ~e ro~ ave ad 1000 kn, a dobitak (prije poreza) od 400' kn ISla -- ed'o. ~e t~vnu informaciju da Je poduzece ostvarilo

. '" • VflJ 1 I za u upno poslovanje u nekom razdoblju.

Poslovni (financijski) rezultat je razlika izmedu rih ' ,

poslovanjem tijekom odredenog razdobli M duti p.I o~~ I rash~da .podu~ca ostvarenih

. vrstama aktivnosti poduzeca, tako se i Ja~sI:v:.llm, prihodi I.rashodl _P~lkazuJu po pojedinim poslovne aktivnosti (prodaju proizvoda ~d I rezultat mo.ze utvrditi posebno za redovite izvanredne aktivnosti poduzeca T k . nosno. usluga), zanm za financijske aktivnosti i za

aktivnosti, a gubitak iz financijsk~h °ilti:~~~:~n~: po~uzec~ ~slvari dO?itak iz poslovnih racunu dobitka i gubitka koji se sastavlja za odredeno aktJVno:tl 1 sl. ~~blt~k se utvrduje u temelju knjigovodstvenih podataka Dok bil ra:.doblje (na pnmjer jednu godinu) na poduzeca na odredeni dan racun d~bitka' I a~ca sa~rzl ~odatke 0 financijskom poloZaju

tijekom odredenog razdoblja, I gubitka prikazuje rezultate ostvarene u poduzecu

Poduzeca u tr.zisnom gospoda l t' --

dobitak razlika izrnedu prihoda . r:shvud eze dSVOJI~ poslovanjer:n ~ovecati dobitak. Kako je

d . . ISO a, po uzece mora nastoiau p . . . .

vo eCI pntom raeuna 0 kretanju t osk ~ lovani . ~ ovecavati svoje prihode

__ d . r ~ OVa pos ovanja Rast prihoda p r- .

vnje nosti prodaje zbog rasta opsega proizvodnje iii.. , ~s IZ~ se povecavanjem Medutim, mogucnosti utjecaja poduzeca ua p 'h' ~- ve~lm prodajnim .:IJenama proizvcda.

~O!~::\;~~~~c~:a~j~tf::aj~a ;~~~~Vo~dnjjee i~~uo ?~i~~~~~I:l~n;oS~t~e~:J:~~~~~s~~e~:~;

proiz;,odn~e, pri povecavanju proizvodnje dobi;:~ o~:. Ako ~roSkOV,1 rastu b~e od opsega srnanjrvanjern troskova pri istoi iIi vecoi ra ,. .m zde ~adatl. Dobitak se moze povecavati

, ,zml prOIZVo nje,

Ostv~eni neto dobitak poduzece moze rasporediri na tn dijela'

1. dlo za poduzece, .

2. dio za vlasnika iIi vlasnike i

3. dio za menadzere i zaposlenike.

Jedan dio iii ukupni dobitak moze se ostaviti u od c .

obliku pricuva (rezervi) kapitala VI ., . p . uze u u obhku zadrZane dobiti Ie u

O . . as!llCI mogu lZ dobltka dobiti d'v'd d . d

slm toga, u jednom dijelu dobitka mo d' . _ ., I I e.n e 1 ruge naknade.

5e dodjeljuju nagrade za doprinos \lSPJ'es~uossl~ ~ellova!l .menaddzer~ I drug! zaposlenici kada im I pos ovanJa po uzeca.

34

;~

,

4. MJERILA USPJESNOSTI POSLOVANJA PODUZECA

Rezultati poslovanja u poduzecima, izrazeni uobicajenim financijskim podacima kao ostvareni prihod iii dobitak, daju jednoslranu, globalnu sliku rezultata. Oni ne daju prikaz svih drugih uvjeta (unutarnjih i vanjskih) u kojima je ostvaren taj rezultat i da Ii je on mogao biti veci iIi manji. Da se, primjerice, 5 unutarnjim uvjetima racionalnije gospodarilo (manje troskova rada, kapitala iii materijalnih troskova), to bi zasigurno pridonijelo vecern rezultatu. pozitivan napor unutar poduzeca (rad zaposlenih, uspje.snost menadzmenta i dr.) moze biti smanjen nekirn vanjskim uvjetima, npr. prevelikim oplerecenjem poduzeca raznim davanjima za javnu potrosnju i pretjeranim UVOZOIll te nizom drugih slicnih mjera.1 Naravno, moguca su i obmuta kretanja, kada neracionalnost unutar poduzeca, prate pogodnosti rnjere

makroekonomske politike is\.2

Postignuti rezultat poslovanja u poduzecu moze imati vrlo razlicitu relativnu vrijednost.

Prihod od 100 eura u poduzecu A i poduzecu B moze biti vrlo razlicit ako ga stavirno u odnos s drugim velicinama (npr, troskovima rada) i time relativiziramo. Uspjesnije je poslovalo ono poduzece kojeje taj jednak prihod ostvarilo uz manje troskovejedne iii druge vrste,

Ekonomika u svojim metodarna upravo i ulazi u bit tih razlika mjerenjem ucinkovitosti i promatranjern odnosa nekog odredenog rezullata prerna nizu vanjskih i unutamjih uvjeta iii

utjecaja.

Kod mjerenja globalnog - ukupnog rezultata nekog poduze6a moramo razluciti razlicite

utjeca]e (narocito kad je kretanje nepovoljno) pa ekonomika opravdano tumaci da djelovanje svakog od potrebnih elemenata (inpllta) utjece svojorn ucinkovitosti na konacan rezultat. I1i da isti globalni financijski rezultat u dva razlicita poduzeca moze biti vrlo razliclt, ovisno 0

udjelu svakog pojedinog inputa.

Za pocetno uocavanje razlicitosti uvjeta u kojirna se ostvaruju rezultati u poduzecima navest cerno i odgovarajuce uopcene primjere. Ako dva poduzeca ostvare isti prihod u jednoj godini. npr. u iznosu od 1,000,000 kuna, ona su sa stajalista apsolutnog iznosa ostvarila isti rezultat. Medutim, za taj rezultat u jednom je radilo 1.000, a u drugom 800 radnika. To znaci da njihov rezultat ima razlicitu relativnu vrijednost ako uzrnemo u obzir broj radnika koji je radio u stvaranju rezultata. IIi, na primjer,jedno je poduzece za taj isti rezultat imalo 600.000, a drugo 650.000 kuna utrosaka, sto opet upucu]e na to da ce relativna vrijednost rezultata biti razlicita. Kolika je razlika u vrijednosti rezultata? To cerno utvrditi preciznijim mjerenjern ucinkovitosti poslovanja i stavljanjem U odnos ostvarenog rezultata prema svim elernentima koji su bili koristeni iii utroseni u vremenu stvaranja promatranog rezultata. Ta mjerenja

izvest cerno mjerenjem:

proizvodnosti rada, ekonornlcnosti i rentabilnosti.

Mjerenjem uspje.snosli putem proizvodnosti, ekonomicnosti i rentabilnosli rada rni pruZamo potrebne inforrnacije 0 razlicilirn rezultalirna. Te ce informacije narocito biti potrebne ako je poznato da druga poduzeea uz iste globalne rezultate ostvaruju veee plate iii

1 Ovo na\lodimo kao primjer uto ~lo se mnoga n~a poduzeea nalaze u Icl.koeama upravo zbog djelovanja lakvih u vjeta.

! To je, iako obmuto. takod~r siluacija kada driava neka poduzeCa. sp~ava garancijama za icreditc,

5ubvencijillll8, dokapilaliziranjem i drugim inlervencijama.

35

dividendu, iii brzi tempo razvoja (jer su u mogucnosti vise izdvajati Z;1 razvoj ~ investicijc), :, Ne same da zelimo dobiti informacije a uzrocima razlicitosti rezultata. vee i a mjerama koje ~,' valja poduzimati da i njihov rezultata bude relativno vcci,

4.1. PROiZVODNOST RADA (PRODUKTIVNOST)

Od prvih pisanih dokurnenata 0 gospodarenju covjek sc bavio mislju kako S10 bolje (uspjesnije) gospodariti. U uvodnom dijelu srno a lome pisali pozivajuci se na grckoga filozofa Ksenofouta. U suvremenom trzisnom gospodarstvu gotovo svaki poslovni potez ~ora vod.ili racuna 0 potrebarna tni5ta, odnosno zadovoljenju potreba potrosaca, odnosno, u sirern srnislu, potreba Ijudi. Ljudski rad i njegova vrijednost mora naci potvrdu te vrijednosti na trfistu.

Utjecaj Ijudskog rada na ucinkovitost poduzeca nazivamo proizvoduost rada (iii produktivuost - kako se to eesto naziva). IIi, opcenito, proizvodnost rada je odnos izmedu ~o.litine ucinaka i kolicine rada utrosenog za stvaranje tih ucinaka. Zastoje proizvodnost rada (III produktivnost) pojam koji tako eeSIO rabe gospodarstvenici, politicari, strucnjaci, znanstvenici i dr.? Jednostavno zato sto se porastom proizvodnosti rada postize vise ucinaka po j~inici. utrosenog rada iii zato sto se lime postize da se u jedinici ucinaka (proizvoda) nalazi rnanje rada. To, naravno, znaci i manje troskova rada, sto pridonosi opcoj uCinkovitosti poduzeca iii gospodarstva u cjelini (a proizvodje doslupniji potrosacu),

. Najjednostavniji izraz iii polazna pozicija za izracunavanje proizvodnosti je sljedeci prikaz:

proizvodnost rada = kolicina ucinaka / utrosena kolicina rada

Prigovor takvorn gledanju i prethodno navedenom obrascu (odnos proizvoda prema utrosenoru radu) moguce je uz obrazloienje da taj obrazac moze vrijediti sarno za pro~z:odnju, odnosno proizvodacka poduzeca, Kao odgovor na to moguce je kazati da u brojniku toga odnosa (prerna fonnuli u nastavku) rnoze biti:

kolicina proizvoda (komadi, lone, rnetri itd.),

promet u trgovini (kolicinski iii novcano izrazeni prornet), prijenos dobara, Ijudi i informacija,

broj nocenja 1I turizmu itd,

Nakon ovog objasnjenja vratit cerno se pnrnjenma proizvodnje jer sada znarno kako

cerno taj nacln mjerenja uspjesnosti prilagoditi pcduzecirna koje se bave drugim

djeiatnostima.

.. Tako izrazena proizvodnost rada postaje sasvirn egzaktno mjerilo jer stavljanjem u odnos dVIJu nurnericki izrazenih velicina dobivamo novu velicinu, dobivarno numerleki izrazenu pro~z:odno::.rada. S .obzirom na to da smo proizvodnost rada maternaticki izrazili tako da je brojnik kohcma P~olzv?da, .a naziv~ik kolicina rada, proizvodnost rada je kvocijent toga odnosa. Iz toga proizlazi da ce se proizvodnost rada povecati ako raste kolicina proizvoda iii ako pa~a kolicina utrosenog rada.' Prikladniji nacin prikaza ovog odnosa (blizi rnaternatickom nacinu izraiavanja) jest:

} Mijenjanje proizvodnosti mozemo prcciznijc izrazjti ako kazerno da cc proizvodnost rada rasti ako: - raste kol icina proizvoda uz nepromijcnjcnu koliei IlII rada,

- pada kolicina rada uz ncpromijenjcnu kolicinu pro;zvoda.

- rastu objc velicine, ali kolicina proizvoda raste brie,

- opadaju obje "c1ic;nc, ali brie opada kolicill8 rada.

36

Q

Pr="T

Pr = prnizvodnost rada

Q = kolicina pl'oiz\'oda iii uclnaka

T ~ kolicina utrosenog rada (najeesce vremena)

\7. tou odnosa dobivamo proizvodnost rada kao izraz kolicine proizvoda po jcdinici rada.

R3Zllllllivo jc onda da, ako dobivamo vecl kvocijent, raste i proizvodnost rada kao izraz

kolicine uciuaka po jedinici utrosenog rada,

U upotrcbi jc i reciprocan izraz ovih velicina:

T PI ::-

Q

Rezultat (kvocijcut) ovog odnosa izrazava kolicinu rada koja se trosi za je,dinicll u~i~ka.~ Ovaj drugi uacin izrazavauja proizvodnosti upotrebljava se najcesce u ~rak~1. A~o taj izraz pokazuje kollko se sati rada tros! za izradu jednog proizvoda (~pr. t?hk~ I lO.hkO rada ~a jedno odijelo, za tonu psenice itd.), on tako u usporedivanju ucm~ovltostl dvaju po~uzec~: ucinkovitosti neke grane privrede u jednoj zemlji s ucmkovitoscu te Isle grane u drugoj zemlji postaje Ijudima nekako prihvatljiviji,5

Da bisrno i brojnik i nazivnik ked rnjerenja proizvodnosti izrazili na podoban nacin, valja mati kako cemo to uciniti.

Kolicinu ucinaka u brojniku lako cerno izraziti kod proizvodackih poduzeca, primjerice broj koruada, tona, kilograma, pari, hektolitara itd. U neproizvodnim poduzecirna to ce biti: tonkilometri u transportu, broj prevezenih putnika i sl.

Kolicinu rada u nazivniku mozerno izraziti brojem radnika, brojem radnih dana, radnih sati iii rninuta.

S obzirorn na svu sirinu poslova kojima se danas poduzeca bave (vidjeli smo da ~ rezultate ulaze i kamate, a ne sarno prihodi od prodanih proizvoda), u suvrernenoj ekonomskoj teoriji, a i praksi, mjeri se i ucinkovitost ulaganja kapitala, .investira.nje ~u poslovne, istrazivacke i druge projekte). Stoga i tu cinjenicu valja uzeti u obzir kod rnjerenja

ucinkovitosti.

lpak se najvise toga svodi na proizvodnost rada (iii produktivno~t), ~to ?~tvrduj~ .ce~te usporedbe koliko rninuta iii sari rada se tro~i za jedan proizvod u razvijerurn III nerazvijemrn

zemljama.

Ovako jednostavan izraz i pocetni pristup mjerenju proiz~odnos~i rad.a rnoze se, ~~d~tim, primijeniti samo u poduzecima ko]a imaju jednostavnu proizvodnju (ciglane, rudnici I sl.) .

Evo prirnjera:

U jednom danu 6 radnika proizvelo je 300 kornada proizvoda. Kolika je proizvodnost

rada?

Q

Pr=T

Pr= 300 =50 6

• Iz 109 reciprocuog odnosa proiz[azi rast proiz\,odnosti rada kada sc lroSi mania kolicina rada za jedinicu

proizvoda. To ZIlaci da opad3l~~ kvocljenta izralava ~ast proiz~odno~li rada... . .' '

j Za dalla~nie prilike lIIozda je najbolje uzeti automobllsku pr01zvodnJu. PnmJcncc, lollko sal! rada troS, se za

jcdan altlotnooil " Japan". a loliko \'i~~ u Njemackoj i sl.

37

;i:

Proizvodnost rada iznosi 50 (tj. 50 kornada proizvoda po raduiku na dun). Aka primijenimo reciprocan izraz proizvodnosti rada:

T Pt=-

Q

6 Pt=- =0,02 300

proizlazi da je za 1 kornad proizvoda potrebno 0,02 radnika iii (radnih dana).

Ovako jednostavnih mogucnosti primjene mjerenja proizvodnosti rada, medutim, vrlo je malo. Rezultati rada vecine proizvodnih poduzeca vrlo su slozeni, raznovrsni i mnogobrojni medusobno razliciti ucinci,

Osim toga, izradi odredene kolicine proizvoda ne pridonose sarno proizvodni radniei. Tu bi posebno valjalo istaknuti istrazivacki, projektantski, rnenadzerski rad i sl., sto bismo sve zajedno mogli izraziti indirektni rad (koji ne radi direktno u proizvodnji). U jednorn segmentu mogli bismo izdvojiti intelektualni rad. Uostalom,jedan projektant iii skupina njih rnoze vise pridonijeti povecanju proizvodnosti rada nego nekoliko proizvodnih radnika, Stoga se rade i ceste komparacije koliko radnika radi u proizvodnji, a koliko izvan proizvodnje (projektiranje, istrazivanje, kontrola kvalitete, marketing i sl.), Mogli bismo to svesti na posebno mjerenje prolzvcdnosti rada za:

direktne radnike i

indirektne radnike te njihov doprinos uclnkovitosti poslovanja/'

Na vrlo slikovit nacin to interpretira P. A. Samuelson, koji razlike u placama vidi u razlici kvalitete rada. Troskovi obrazovanja, da bi se steklo vi~e znanja, trebaju biti kompenziranl kasnijim visirn placarna, Doslovno: «Lijecnici, pravnici i inZenjeri investiraju mnogo godina u svoje formalno obrazovanje i obucavanje na POSIID). Dalje navodi kako su oni propustili zaraditi mnoge nadnice dok su zavrsavali dodiplomske i poslijediplomske studije (u knjizi «Ekonomija», str. 237).

Stoga je potrebno pronaci metode kako ovaj osnovni obrazac, ovu osnovnu formulu, primijeniti. U ekonomiei su poznate metode kojima raznovrsnu proizvodnju izraiavamo tako da se maze mjeriti proizvodnost rada (a te su metode i u praksi primijenjene). To su:

naturalna metoda

naturalno-uvjetna metoda

radna metoda

novcana metoda.

Naturalna metoda mjerenja proizvodnosti rada

Naturalna metoda je opcenito primjenjiva onda kada se proizvodnja iii pro met u nekorn poduzecu rnoze izraziti fizickim - naturalnim velicinama (brojem komada, kilograma, metara itd.), Najjednostavnija primjena naturalne rnetode jest kada se radi samo 0 jednom proizvodu (istih svojstava, kao sto je u rudnicirna, ciglanama i sl.), Prethodno iznijet primjer pokazuje nam tu metodu. Nju je moguce primijeniti i kada se radi 0 vise proizvoda, ali su oni medusobno slicni po svojstvima te ako jedan medu njima preteze i predstavlja najveci dio proizvodnje. Glavni proizvod se u tom slucaju rnoze uzeti kao reprezentant cjelokupne

• Uzmimo vrlo jednostavnu pretpostavku - koliko je inventivnih radnika radilo na izradi robota koji cc u proizvodn]] zarnijeniti desetak proizvodnih radnika,

proizvodnje, Stoga 10 meiodu i zovemo reprezeruativna naturalua metoda. To suo na primier, ciglanc II Kojima se, uz masovnu proizvodnju cigle. proizvodi i crijep te ueki urugi a5011il1l:1I1 ciglarskih proizvoda, ali je proizvodnja srandardnc cigle gotovo vccina kolicinc i vrijcdnosti proizvodnje. U 10111 sluca]u cemo za brojuik uzeti ciglu, a ostalc proizvode zancmariti jer su bcznacajni za ukupnu kolicinu i vrijednost proizvodnje, pa take i za proizvoduost rada,

Naturaino-uvjetna metoda

U postupku izracunavanja proizvoduosti rada javljaju se problemi rnjerljivosti kada se radi 0 proizvodnji vise vrsta razlicitih proizvoda, U tim slucajevima naturalnu metodu u njcnom jednostavnorn obliku nije rnoguce primijeniti. Tada je potrebno naturalnu metodu modificirati da bude primjenjiva. To je moguce kada raznovrsnost proizvodnje nije suvise heterogena, naime, kada izmedu proizvoda postoji stanovita slicnost iii srodnost, npr. ako su razlike same u dirnenzijama, brojevima, kvaliteti materijala od kojeg se izraduju ti proizvodi i slicno, U pravilu te razlike dovode do toga da se za jedinicu ucinka (rose razlicite kolicine rada (npr. lim razlicite debljine, odijela razlicitih brojeva i 51.), pa ih stoga ne rnozemo jednostavno zbrajati. U ekonomiei se opcenito za to nalazi rjesenje u tzv, uvjetuim jedinicama. To je racunski postupak kojim se svi proizvodi svode na jedan uvjetni proizvod. Stoga smo primjenu uvjetnih jedinica na mjerenje proizvodnosti rada nazvali naturalnouvjetna metoda.

U primjeni naturalno-uvjetue rnetcde uzimamo radno vrijeme za izradu jedne jedinice proizvoda i na temelju toga izracunarno koeficijente (K) po postupku:

K = Radno vrijeme svakog proizvoda Radno vrijerne uvjetnog proizvoda '

a zatim pnrnjenom tih koeficijenata na ostvarene kolicine proizvoda dobivamo kolicinu uvjetnih proizvoda (koje mozerno zbrajati).

Primjenu ove metode najbolje ce nam ilustrirati sljedeci primjer.

Poduzece izraduje tri vrste proizvoda te je u dva uzastopna razdoblja' ostvarilo sljedece kolicine proizvoda i utroske radnog vrernena:

Proizvod KP (komadi) Norma sari
Qo QI
~ A 90 110 2,8
.·1 B 210 280 3,5
.- C 120 80 4,2
'?
',~'.; Uku~no: 420 470
',' Aka normirano vrijeme pornnozimo s kolicinarna proizvoda, dobit cemo ukupno utroseno radno vrijerne'' :

, Uzrnirno da su 10 dva UZa510pna mjeseca, od kojihje prvi bazno razdobljc Qo- a drugi rekuce razdoblje Q, za proizvode, a TD i T, za utroseno vrijeme.

3 Prijc izracunavanja kocficjjcnata Ireba utvrditi koji ccrno proizvod uzeti za uvjeun: jedinicn. Uzct cerno proizvod "8" (s razlogom jcr jc po kolicini proizvodnjc najzastupljeniji).

~
Proizvod To TI
A 252 308
B 735 980
C 504 336
Uku~no: 1491 1624 Naravno, ne mozerno jednostavno zbrojiti proizvode za koje se po jedinici trosi 2,8 sati rada s proizvodima za koje se trosi 4,2 sata rada. Stoga cemo u daljnjem postupku izracunati koeficijente ekvivalencije (K) i urnnoskom tih koeficijenata sa stvarnorn kolicinorn proizvoda dobiti uvjetne kclicine proizvoda. Te uvjetne kolicine proizvoda ce zatirn biti usporedive,

Koeficijenti su:

Za proizvod A:

K= 2,8 =0 8

3,5 '

K = 3,5 =1 3,5

K = 4,2 =12

3,5 '

Za proizvod B:

Za proizvod C:

Daljnji je postupak izracunavanja uvjetne kolicine proizvoda i proizvodnosti rada:
Proizvod Stvarna KP Nonna Koeficijent UvjelneKP Utroseno vrijeme
Qo QI T Qo QI To Tl
A 90 110 2,8 0,8 72 88 252 308
B 210 280 3,5 1,0 210 280 735 980
C 120 80 4,2 1,2 144 96 504 336
Uku~no 420 470 426 464 1491 1624 Proizvodnost rada izracunat cerno odnosom uvjetnih kolicina proizvoda prema utrosenom radnom vremenu.

Za bazno razdoblje:

Q. 426

Pro = - = -- = 0,286 KP po satu.

T. 1491

Za tekuce razdobije:

Q, 464

Pro == -:; -- = 0,286 KP po satu, T, 1624

Na~ je zakljucak da je proizvodnost rada ista jer je po satu u tekucern promalranom razdoblju (T1) ostvarena isla kolicina proizvoda, 0,286, kao i u baznorn razdoblju (To).

Kada bismo racunali proizvodnost rada zbrajanjem stvarnih kolicina proizvoda (pogresnim zbrajanjem proizvoda za koje se trosi razlicito radno vrijerne), ispaIo bi da je

. d d kuc d bl· . ( 420 . 470 .

proizvo nost ra a u Ie ucern raz a JU smaruena --=0281 1 --=0271) znaci pala bi

" 1491· 1624·'

proizvodnost, sto nije tocno, Ta razlika proizlazi iz cinjenice sto srno u tekucern razdoblju

40

znatno povecali proizvodnju rnanje vrijednih proizvoda (A), Ij. manje vrijednih S obzirorn na udio radnog vrerneua 1I njirna,

Radna metoda

U ekonornici se eesto prevencijorn zeli utjecati na razne troskove. Tako \I rnjcre za ucinkoviti]e poslovanje ubrajamo i norrnirnnje vrernena potrebnog za izradu jedinice proizvoda. Mcdutirn, 1I poslovanju uvijek irua odstupanja od normiranog te cemo odnosom izmedu normiranog vremena (kao objektivno utvrdenog) i stvarno utroseuog vremena dobiti stvarno kretanje proizvodnosti rada, Tc nam ujedno pokazuje koliko su realizirane norme, odnosno koliko je stvarno iskoristeno radno vrijeme. Naravno, ova nam metoda takoder moze dobro posluziti za mjerenje proizvodnosti rada kod raznovrsnih proizvoda.

Postupak se izvodi po forrnuli:

Ns = norma sari Es = efektivni sati.

Ns Pr::;-

Es

U daljnjoj primjeni ovog postupka ostvarene kolicine proizvoda mnozimo s norma satima (za brojnik) i efektivnirn satima (za nazivnik), Na prirnjer:

Proizvod KP Norma sati Nonnirano vrijeme
A 150 6 900
B 280 9 2520
C 427 8 3416
6836 Poznate su nam kolicina proizvoda i nonna sati, a nonnirano vrijeme dobili smo njihovim umuoskorn. Aka sma u tom vremenu stvarno efektivno utrosili 7200 sati, znadi da srno trosili vise od norrniranog. Iz toga proizlazi da je:

Pr = Ns = 6836 = 0 95

Es 7200 '

Prema tome, normirano vrijeme ostvarili smo sarno s 0,95 iii, drugim rijecima, ostvarili smo manju proizvodnost rada od one koju smo objektivno utvrdili normama (kao dozvoljeno vrijerne za jedinicu proizvoda), Drugim rijecirna, radnici su stvamo utrosili za proizvedene kolicine vise radnoga vremena od dozvoljenog prema nonnama. I ked ove metode rnogli smo napraviti usporedbu za dva vremenska razdoblja (racunski postupak za drugo razdoblje bio bi isti). Dakle, zbog toga sto sma trosili vise vremena od utvrdenog normama, proizvodnost je srnanjena za 0,05.

Novcana metoda mjerenja proizvodnosti rada

U proizvodnoj djelatnosti sve prethodne metode temeljene na kolicinarna su primjenjive.

Medutirn, u usluznirn djelatnostirna najcesce umjesto kolicina moramo primijeniti novcano izrazavanje ucinaka i utrosaka. To ce pogotovo biti kod intelektualnog rada. No, vratimo se primjerima proizvodnje.

Kod onih vrstu proizvodnje gdje su rezultati rada vrlo sirok asoniman raznovrsnih proizvoda necerno se moci sluziti ni jednorn od dosada navedenih metoda. Tada jcdino preostaje da se posluzimo novcanirn izrazorn kao univerzalnim mjcrilom pomocu kojcga mozerno zajednicki izraziti raznorodne ucinke i utroska,

Mnozenjem razlicitih kolicina ucinaka i kolicine rada s cijenama dobit cemo velicine koje ce dati elemente zn mjerenje proizvoduosti rada, Kako je, rnedutim, proizvodnost rada mjerilo kojim se izrazava uspjesnost poslovanja kao rezultat kretanja unutar poduzeca (stvaranje ucinaka i utrosak rada u poduzecu), za mjerenje proizvodnosti rada najispravnije su stalne cijene (bez ekstemih utjecaja - konjunkture, oscilacija uvjetovanih prcmjennrna na dornacem i stranom (distu i sl.), Ostvarenu proizvodnost rada radnika ne mozemo rnjjenjati zbog promjenjivosti cijena na Irzistu.9 Stoga cerno za ovaj postupak koristiti formulu:

Pr = Q. stalnecijcne Tvstalne place

Primjenu novcane metode najbolje cemo upoznati na primjeru:

Neko pcduzece u jednom polugodistu proizvelo je: proizvoda A 100 komada uz cijenu ad 10 kuna proizvoda B 50 kornada uz cijenu od 15 kuna

i za to utrosilo 60 sati rada,

U drugom polugodistu proizvelo je:

proizvoda A 110 kornada po 11 kuna proizvoda B 70 komada po 16,5 kuna

uz utrosak 70 sari rada.

Obradit cerno primjer proizvoda A. Primjer proizvoda A:

Pr = 100 ·10 ; 16,7

o 60

Pr, = 110·10 = 15 7

70 '

9 Zato smo meiodu i nazvali novcanom, a ne vrijcdnosnorn, jer to nisu stvarne vrijednosti uvjetovane kretanjcrn na trti~[u.

Promjenjive cijenc nikako ne bisrno srnjeti uvrstiti u mjerenje proizvodnosti rada, Razlog jc sljcdcci: uzmimo da je pet radnika jucer i danas proizvelo 25 razlicitih proizvoda. Ali, cijena je jucer bila 100, a danas je pala na 90. Primjenom ovih cijena bilo bi:

25·100 25·90

Pr,,=--= 500 Pr,=--=450.

5 5

lspada da je proizvodnost rada danas manj a za 10% nego jucer, sto nije toe no, jer je isti broj radnika proizveo istu kolicinu proizvoda i danas i jucer. To jc razlog zasto oscilacije cijena treba iskljuciti iz mjercnja proizvodnosu rada. Kako cijeue ipak u konacnici lI\iccu na rczuuate, uzet ccrno ill u obzir pritikom mjcrcnja ckonormcnosti rnda,

Proizlazi (pruujeuom istih cijena za oba polugodistu) da je proizvodnost smanjeua za 1,0. Znaci, jedan proizvod po saiu manje, lako jc II drugom polugodistu izradeno 10 proizvoda vise, porast utrosenog vrerncna od 60 ua 70 sari (fast za 11.7%) toliko je povecan da je bitno utjecao na kretanje proizvodnosri rada, Ona je, dakle, manja u drugom potugodistu

.. -'1 . j III

zhog mtenzrvnng porasta utrosem I sail rat a.

Kod ove metode jos uvijek ostaje otvoreuo pitunjc cijena, Nairne, ortodoksna primjena stvarnih cijena iz prvog razdoblja nece biti uvijek primjenjiva, no tada nam prcostaju druge mogucnosti, kao, na primjer, prirnjena koeficijenata povecanja cijena (koje izracunavaju zavodi za statistiku) ili planskih cijena, Uglavnorn, cilj nam je elirninirati nekontrolirano povecanje cijena iz mjerenja uspjesnosti poslovanja izracunavanjern proizvodnosti rada radnika.

Utroseni rad kao jedan od elemenata za mjerenje proizvodnosti rada takoder trafi razjasnjenja koji je to rad. Nairne, osim rada radnika u tekucoj proizvodnji (zivi rad) tu je i rad drugih, Cije smo spoznaje i efekte koristili pri upotrebi sredstava za rad (visoka tehnologija omogucuje srnanjenje koristenja zivog - tekuceg rada).

Osim toga, u poduzecima jedan dio radnika radi direktno na izradi proizvoda, a dio se bavi poslovirna koji nisu direktno vezani uz proizvod (razvoj, projektiranje, planiranje, nabava, prodaja, kontrola itd.), ali svojim radom stvaraju uvjete za proizvodnju i povecanje proizvodnosti rada. Preostaje da te dvije kategorjje uzimamo svaku za sebe, te cemo mjeriti:

- proizvodnost rada izvrsnih radnika

- proizvodnost rada inventivnih radnika,

S time u vezi valja istaknuti da primjena visoke tehnologije ornogucuje koristen]e manje fizickog izvrsnog rada, ali upravo zato se trazi vise inventivnog rada (upravjjackog, istrazlvackog, projektantskog, organizatorskog, nadzornog itd.). Neoborivo je pravilo da odredena kolieina inventivnog rada zamjenjuje veliku kolicinu fizickog rada i time pridonosi velikom povecanju proizvodnosti rada. Vrlo kratko, ali slikovito objaSnjenje te pojave jest «vise bijelih. a manje plavih ovratnika».

Upravo ranije navedena misao P. A. Samuelson a to objasnjava, U novim tehnologijama (navedeni primjer robota) velika je kolicina unmog - intelektualnog rada (koji je skup) ali zamjenjuje velike kolicine jeftinijeg fizickog iii proizvodnog rada.

Zasigurno ce u buducnosti sve vise biti zastupljeni inventivni - intelektualni rad te ce, vee prema dosadasnjlma spoznajama, uvelike pridonositi povecanju ucinkovitosti Ijudskog rada. Obrazovanje i stjecanje novih znanja bitan su uvjet za to. Stoga je svako jadikovanje zbog velikih izdataka neke zemlje za obrazovanje potpuna besrnistica iii neznanje.

Uvjeti za povecanje proizvodnosti rada

Opci napori da se ostvari povecanje proizvodnosti rada upucuju nas na pronalazenje onih rnogucnosti kojirna se moze povecati proizvodnost rada. Mora nam biti jasno da je radnik.,

10 Kad bismo primijenili stvarne (promijenjene) cijene, u drugom polugodistu proizvodnost bi bila p'I~~=nJ vrijednosti proizvoduje po satu, Takvo povccaojc bilo bi pod snaznim uijecajcrn povecanja cijena 10

proizvoda i koli~illa rakodcr.

43

ako je ostvario vecu kolicinu ucinaka u nepromijenjenirn uvjeuma (radeci na izradi istih proizvoda, istim sredstvima, istim predmetima, bez novih spoznaja), 7~1 to povecanje morae lroS.ili vise energije. Jedini ispravan zakljucak jest da je on radio intenzivnije. Povecao je svoje radnc efekte zahvaljujuci vecoj intenzivnosti rada (trosio je vise energij e ).

Stoga u pronalazenju uvjeta za povecanje proizvoduosti rada trazimo kako da se uz isti utrosak eucrgije ostvari veca kolicina IIcinaka. To su:

- opci uvjeti

- organizacijsko-tehnicki uvjeti

covjek i njegovo znanje - ostali uvjeti.!'

Opci uvjcti obuhvacaju skupinu prirodnih uvjeta koji rnogu znacajno pridonositi kretanju proizvodnosti rada. Primjerice, u rudarstvu, ako postoji mogucnost dnevnog kopa, sigumo ce takav nacin eksploatacije ostvariti vecu proizvodnost rada nego podzernni kop. Nepovoljni prirodni uvjeti traze dodatni radni angazman, Dakle, raspolozivost i raspored sirovina, klima, ras~oloiivo :lanovniStvo, postojanje infrastrukture - sve to cini opce uvjete za kretanje proizvodnosti rada,

U naftnoj industriji efikasnost ce zasigumo biti nita ako se radi 0 istrazivanju nafte na vecirn dubinama u podmorju nego u slucaju kada su busotine na pijesku s daleko manjim dubinama. kao sto je 10 na Bliskom istoku. U tom kontekstu valja promatrati i proizvodnost rada i ucinkovitost opcenito,

Organlzacljsko-tehnicke uvjete ne valja razmatrati odvojeno. Veza izrnedu tih dvaju uvjeta vrlo je uska. Nairne, organizacijska rjesenja i metode u mnogorne su uvjetovane pn.mJ.enom odgovarajucih sredstava za rad, vrstorn energije i drugim tehnickim uvjetirna. Prirnjena sredstava u smislu visoke tehnicke opremljenosti vodi prema povecanju proizvodnosti rada.'l Uz (0 je vezana i organizacija rada. Nairne, iz primjene suvremenijih sredstava proizlaze i boJja organizacijska rjesenja: primjena tekuce vrpce, ritam u radu serijska iii rnasovna proizvodnja, velika podjela rada te specijalizacija radnika i strojeva. Sve to znacajno pridonosi povecanju proizvodnosti rada zahvaljujuci boljoj organizaciji i boljim metodama organizacije rada. Roboti, primjerice, namecu sasvirn novu organizaciju rada,

Covjek, kao izvrsitelj, kao organizator i mislilac, uvjet je bez kojeg ne bi dosli do izr.aZaja._ni t~hni~ki ni prirodni uvjeti. Bez rada i covjekova stvaralastva svi-ti uvjeti ostali bi neiskoristeni, Naravnc, na prvorn je rnjestu covjekova kvaliteta (znanje, obrazovanost, ~jestin.a i iskustvo) kao uvjet za vecu proizvodnost rada. Kvaliteta se postize dizanjem ~nv~ntlvnog, pronalazackog, novatorskog, organizatorskog rada na jos visu razinu - kao indirektnog rada koji ce pridonijeti povecanju proizvodnosti direktnog i indirektnog rada. ~ad.alje, l~_.ie :adn.~ is~uslvo koje se esencijalno skuplja iijekom duljeg niza godina rada, pa ljudi s duljim I vecrrn iskustvom lakse donose odluke, poucavaju mlade radnike i pridonose povecanju proizvodnosti rada.

" Medunarodni biro rada grupira faktore proizvodnosti: - opci faktori

- rchnicko-organizacijski faktori

-ljudski Iaktori,

n Prirnjena savrscnijih srcdstava kao veta kvaliteta i koli~ina minuloa rada izrnvno dovodi do smanjeuia zi\"og rada u novom proizvodu, a 10 znaci do I'CCC proizvodnosti rada,

mogucnosti

44

Dituunika proi~l'odlloslj rada

Za svaki ljudski naper usmjeren prema vecoj uspjesuosti [reba vremena, pa tako i za povecanje proizvodnosti rada, Prema tome. proizvodnost rada promatrana je kao stalno mijcnjanje i kretanje s ciljem povecanja uspjesnosti poslovanja zahvaljujuCi rash! proizvodnosti rada. Stoga nas izrazavanje proizvodnosti rada staticki izrazeno apsolutnim brojevima nece zadovolj iti jer iz toga cesto ne vidimo dovoljno. Utvrditi da je poduzece ostvarilo proizvodnost rada 100 ne govori nam nista, IIi konkremije: informacija da je poduzece iz tekstilne djelatnosti ostvarilo proizvodnost rada 2,5 kornada odjevnih predmeta u satu, ili da je za jedan komad trosio 24 minute, nece narn reci nista ako nemamo _pred sob~m podatak koliko je one ostvarivalo ranije iii kolika se proizvcdnost rada ostvaruje II drugim

istovrsnirn poduzecima.

Takvo promatranje proizvodnosti rada nije vise staticko jer relativni odnos s drugim vremenom i drugim poduzecirna pokazuje i relativnu vrijednost dobivenog rezultata. Stoga kazemo da je to dinamicko promatranje proizvodnosti rada.

Dinamiku proizlIodllosli rada kroz odredeno vrijeme mozemo izraziti indeksirna koje racunarno po formul i:

Pr,

IPr = -·100 Pro

To znaci da proizvodnost rada izrazenu apsolutnim brojem za tekuce-prornatrano razdoblje (PrL) stavirno u brojnik, a za bazno razdoblje (Pro) u nazivnik. Mnozeci taj odnos sa 100 rnozerno odrnah izraziti mijenjanje proizvodnosti rada (rast iii pad) u postotku.

Na primjeru ce to izgledati ovako: jedno poduzece tekstilne proizvodnje imalo je: u I. polugodistu 19,600 KP uz 1080 sati rada,

u II. polugodistu 21.600 KP uz istih 1080 sati rada.

Prs = 19600 = 18 1080

Pr, = 21600 = 20 1080

20

IPr = -·100 = 111,1 18

Odstupanje indeksa od broja 100 pokazuje nam kretanje (porast iii pad) proizvodnosri rada. Prema tome, indeks proizvodnostl rada Ill, I izraiava porast proizvodnosti rada u II. polugodistu za 11,1 % u odnosu ria prvo polugodiste.

Na ovorn primjeru vidimo opravdanost dinamickog izrazavanja proizvodnosti rada.

Nairne, relativni broj (postotni izraz) pruza nam rnogucnost usporedivanja proizvodnosti rada sasvim razlicitih proizvoda i razlicitih poduzeca, pa je stoga vazan kao univerzalni relativni pokazatelj proizvodnosti rada.

4.2. EKONOMICNOST

U uvodu istaknuti cilj poslovanja poduzeca - ostvarivanje pozitivnog poslovnog rezultata ili, kako smo to nazvali, globalnog rezultata - narnece pitanja kako djelovati na njegovo poboljsanje, Ako je globalni rezultat sinteticki izraz, onda cerno do pojedinosti kojima se moze povecati taj rezultat doci najprije analitickirn putem, U ovom slucaju potrebno je

analizirati pojedine segmenre POSIOV<lLlia iii svaki pojcdini ilJl'lif kojije potreban za dobivanje zeljcnih output« s kojima poduzece izlazi na trziste.

U tom analitickom trazenju uzroka koji su utjecali na ostvarivanje nekog rezultata valja uzcti II obzir sve clemente koji su hili ad utjecaja (kolicine i cijcne - kako ucinaka, tako i utrosaka), To se najbolje izrazava odnosom:

ukupni ucinci Illkupni utrosci

Na rezultate poslovanja svakog poduzeca neosporno djeluju utrosci svih elernenata koji su koristeni u poslovnom procesu i koji CC se izraziti kao troskovi, te ill moramo uzeti u obzir ~od ovog nacina mjerenja ucinkovitosti poslovanja, Zbog toga je ekonomlcnost kompleksniji izraz uspjesnosti poslovanja 00 osialih mjerila,

. Uzirnajuci ekonomicnost kao sveobuhvatniji izraz ueinkovitosti, valja ga povezati s pojrnorn ekonomiziran]e, sto bi se najbolje rnoglo izraziti kao racionalno gospodarenje, iii racionalno, stedljivo postupanje sa svirn elementima koji utjecu na stvaranje ucinaka i na stjecanje prihoda.P lz toga proizlazi da je sveobuhvatni izraz ekonomicnosti odnos izrnedu svih prihoda i svih troskova nastalih u cilju stvaranja toga prihoda, A to je odnos:

E= Ph Tr

Kvocijent iz ovog odnosa pokazuje koliko je kuna prihoda ostvareno na svaku kunu troskova, To je vee znacajan pokazatelj i govori rnnogo 0 uspjesnosti poslovanja. Sam kvocijent izrazen apsolutnim brojem vee dovoljno pokazuje je li poslovanje ekonomicno iIi nije, Aka je kvocijent:

- veci ad I. poslovanje je ekonornicno;

- manji od 1, poslovanjeje neekonornicno;

- jednak I, poslovanje je na granici ekonornicnosti (Ph=Tr) - nerna financijskog

rezulrata.

Reciprocan izraz temeljnog obrasca ekonornicnosti:

E= Tr Ph

pokazuje koliko je kuna troskova ucinjeno za svaku kunu prihoda,

S obzirorn na eiljeve i samu prirodu poslovanja poduzeca razrnarranje odnosa prihoda i troskova daje najbolju sliku rezultata. To rnozerno uzeti kao globalni rezultat a mozemo reci i pocetni pristup, jer cerno se u nastavku razrnatranja rezultata i izucavanja kako ga ostvariti i baviti u daljnjim analitickirn postupcima (narocito kada se traze uzroci nekom kretanju;, i to posebno ako je ono nepovoljno),

Svako povecanje ekonornicnosti dovodi i do povecanja konacnog finaneijskog rezultata, pa stoga valja upoznati sve rnogucnosti kojima se to povecanje rnoze ostvariti. U globalnorn smislu dvije su rnogucnosti:

povecanje prihoda iii

smanjenje troskova,

I)

Ustcda i samo jcdnog dolara za isto 101 i ko povccava rezuhat. Rasipanj c svakc jcdinice za isto toli ko sman]u [e

rezultat (P. R. Samuelson). .

46

.~

~If.

c>

Povecanje prihoda moze biti rezultat: - vece koliciue ucinaka i

- vecih prodajnih cijena ucinaka (a sto moze biti rezultat kvalitete ucinaka, dobrog

polozaja na trzistll, uspjesnog ovladavanja stanjem na Irzislu i s1.).

Smanjenje troskova 1110ie se postici:

- rnanjirn utroskorn kolicina svih input«.

- rucionatniru trosenjern rada, predrneta rada, energije i njihovim povoljnim nabavnim

cijenama.

- povccanjem proizvodnosti rada i

- ruanjim troskovima ukupne rezije.

Buduci da prema iznesenom svaki utrosak moze pridonijeti pozruvnom kretanju ekonomicnosti, valja pronaci metode kojima cerno izmjeriti koliki je bio doprinos svakog pojedinog elementa troskova u odredenom ukupnom koefieijentu ekonomicnosti, Mjerenje ukupue ekonornicnosti (odnosom ucinaka prerna svim utroscirna) zvat cerno globalno mjerenje ekonomicnosti. Mjerenje ekonomicnosti odnosorn ucinaka prema svakorn pojedinom trosku zvat cerno parcijalno mjerenje ekonornicnosti,

Parcijalnu ekonomienost izracunat cerno odnosom ukupnih ucinaka prema svim utrosenim predmetima u proeesu poslovan]a (ukljuelvsl i energiju), prema utrosenom radu i preostalim troskovima (u koje je ukljucena i amortizacija trajnih sredstava), Da bismo za razumijevanje i izracunavanje pojednostavili postupak, uzet cemo za reprezentante ove tri skupine troskova (koji su u pravilu i najveci u svojoj skupini), a to su:

- materijal

- rad

- rez.ija.

Prikaz rae una ekonornicnosti tada ce u pocetnom pristupu biti:

KP E----M+R+Re

Tako ce se u nazivniku za izracunavanje parcijalne ekonomicnosri naci sva tri reprezentanta ove tri skupine, dok ce u brojniku biti ukupni ucinci (izrazeni kolicinski iii vrijednos no).

Naravno, ovakav uopceni izraz tesko je primijeniti jer je nespojivo zbrajanje kilograrna iii tona materijala sa satima rada, a refiju je nemoguce kvantitativno izraziti. No, parcijalnim mjerenjem (kada u nazivnik stavimo svaki element posebno) toje moguce,

Parcijalnirn mjerenjem ekonomicnosti rnoci cerno utvrditi koliko je prihoda ostvareno na jednu kunu troskova svakog pojedinog eIementa. Ujedno cerno time izmjeriti koliko je svaki od njih utjecao na kretanie ekonomienosti."

Zbog spomenute nemogucnosti zajednickog izrazavanja elernenata u naturalnom izrazu traii se daljnja razrada kako bismo osnovni obrazac prilagodili prakticno] primjeni. Preostaje jedino da se i ucinci, kao i svi utrosci, zajednicki izraze novcano, Medutirn, i ovdje sa javlja problem promjenljivosti eijena. Kako odredeni stupanj ekonornicnosti rnoze biti rezultat

IJ Ovaj nacin parcijalnog mjerenja ckonomlcnosti mozcmo, naravno, staviii 11 rcciprocan odnos i dobui koliko je troskova pojcdinog clcmenta otpalo na jedinicu ucinka iii kunu prihoda (kao SIO smo cinili ked opec formulc za mjerenje ckonornicnosti).

47

ekonorniziranja U samom poduzecu (dakle, unutarnjih kretanja utrosaka), a moze biti i rezultat vanjskih kretanja (cijena i oscilacija na trziSIU), ekonomicnost CCIllO mjeriti po dvije metode, i 10 kao:

kolicinsku ckonornicnost i vrijednosnu ekonomicnost,

Kolicinsko mjerenje ekonomicnosti

Da bi ekonomicnost izrazila unutamji doprinos pcduzeca ekonornicnijem poslovanju, rnnozit cemo i brojnik i nazivnik Sa stalnim cijenama po formuli:

• E Q. stalne prodajnecijene

Kf, • stalne nabavnecijene

Kr• = kolicina utrosaka (utrosenih faktora),

Unosenjern staluih prodajnih i nabavnih cijena nismo narusili kolicinski odnos, slo znaci da srno zadriali mjerilo ko1iko je poduzece stedjelo na svim faktorima poslovanja, Ujedno smo iskljucill promjenljivost cijena i njihov utjecaj na kolicinsku ekonomlcnost,

Vrijednosno mjerenje ekonomicnostl

Kada u mjerenje ekonornicnostl uvrstimo stvame cijene (tekuce tj, vaiece cijene na tr!istu), dobit cerno vrijednosni izraz ekonornicnostl. To je:

Q. tekuce (stvarne) prodajne cijene K, •. tekuce (stvarne) nabavnecijene

Ovime smo u mjerenje ucinkovitosti, osim ostvarenih kolicina proizvoda i utrosenih kolicina faktora, uvrstili i utjecaj ekstemih kretanja (cijena i lTiista) na konacan rezultat poduzeca. Uostalom, konacan financijski rezultat ovisi 0 svim unutarnjim i vanjskirn utjecajima, pa ih stoga valja uzeti u obzir kod konacnog mjerenja ekonornicnostl.

c E

Dinamika ekanomicnosti

Ekonomicnost daje potpunu sliku ucinkovitosti tek kada je usporedujemo s drugim vrernenskirn razdobljima, s drugim poduzecima i planiranim rei acij ama. Stoga cerno i ekoncrnicnost promatrati kroz dinamiku, ito:

- vremenski

- prostorno

programsko-planski.

Vremensku dinarniku izrazit cemo indeksirna:

c E,

IE=-·100 Eo

EL = koeficijent ekonornicnosti tekuceg razdoblja

Eo = koeficijent ekonornicnosti baznog razdoblja LS

.:" Koristimo izraz bazno razdoblje jer se moze usporedivari vise razdoblja uzastopuo, a nc sumo dva (tekuce i prethodno).

Prostorna dinamika proizlazi iz usporcdbe ckonornicnosu dvaju iii vise pcduzeca. Programsko-planska usporedba jc rezultat usporedivanja programiranih velicina (prihoda i troskova) te stvarno postignutih prihoda i troskova. Primjerice, prograrnom je predviden odredeui odnos prihoda i troskova. a ostvarenje pokazuje da Ii se 011 i ostvario,

Mjerenje llcinkovitosti izracunavanjern ckonomicnosti najbolje cemo upoznati na primjeru, Na istom primjcru izracunat ccrno i kolicinsku i vrijednosnu ekonomicnost upravo 5 namjerom da vidimo r azlike, odnosno uzroke koji mogu dovesti do promjena u ekonomicnosti poslovanja nekog POdUlCCil .

Primjer; ~

Poduzece je u dva uzastopna rnjeseca imalo sljedece utroske i rezultate:

I. mjesec

II. mjesec

UTROSCI'"

kolicine

cijene

kolicine cijene

1. Materijal 2.Rad

3. Amortizacija i dr,

1000 120 100.000

560 t 1100

2000 s 140

100.000

500 t .. 2000 s ukupno

ukupno

REZULTATI

1400

1080 KP

1000 KP

1500

Potrebno je izracunati:

a) kolicinsku ekonornicnost: - ukupno i

- parcijalno

b) vrijednosnu ekonornicnost: - ukupno i

- parcijalno

c) dinamiku ekonornicnosti.

Napomena: za sralne cijeue valja uzeti cijene prvog mjeseca,

Kada oisrno htjeli izracunati ekonomicnost .prerna opcem obrascu

E~ Ph, bilo bi potrebno umnoskorn kolicina i cijena izracunati vrijednost utroska i rezultata Tr

kako slijedi:

I. mjesec II. mjesec
UTROSCI: kolicine cijene vrijednost kolicine cijene vrijednosl
1. Materijal 500 I 1000 500.000 560 1 1100 616.000
2. Rad 20005 120 240.000 20005 140 280.000
3. Amortizacija i dr, 100.000 100.000
Ukupni troskovi: 840.000 996.000
REZULTATI 1000 korn 1400 1,400.000 1080 korn 1500 1,620.000 16 Za utroskc smo ad svakog elcrnema dali po jcdan. iako bi bilo ispravnije za predrnete radn navesti i osnovni matcrijal, pomocni rnaterijal, cncrgiju i dr .. za rad . satove drrcktnih i ostalih radnika, za ostale uoskove . amonizaci]u. odrzavanje, rezijske troskove itd. No. zbogjcdnosravnosti primjcra zadovoljili smo se zadanim,

,1[1

. Ii E Ph d bi .

Prcma IllI'l11U I: '" - 0 It ccmo:

Tr

l. mjesec:

E, '" J ,400.000 '" I 667

840.000 '

II. mjesec

E_. = 1,620.000 6')7

1. _

996.000

Svaki dobiveni podatak vee nam nesto pokazuje. iako nisrno odvajali kolicinsku od vrijednosne ekonomicnosti, a to je:

- u prvorn mjesecu na svaku kunu troskova ostvareno je 1,667 kuna prihoda,

- u drugom mjesecu ostvareno je 1.627 kuna prihoda na svaku kunu troskova,

prema tome, ekonornicnost je u drugom rnjc-ccu manja u apsolutnom iznosu za 0,040 (1,667 - 1,627=0.040)

- prema dinamici ekonornicnost je u drugom mjesecu smanjena za 2,4% (100- 97,6=2,4).

Medutim, upravo cinjenica da je ekonornicnost smanjena za 2,4% natjerat ce nas da rrazimo uzroke toga pada, tim vise slO kod nekih elemenata vidirno porast potrosnje (u kolicinarna), kod drugih ne, sto su ucinci rasli, rasle su i cijene (utrosaka i ueinaka, osim kod amortizacije).

Sve to zahtijeva da posebno izracunarno parcijalnu ekonornicnost kako bismo utvrdili uzroke nepovoljnog kretanja ekonornicnosti.

,fa) Kolicinska ekonomicnosl I. rnjesec

E, = ( ) 1~00'1400 ) 1,667

500·1000 + 2000·120 +100000

II. mjesec

E = 1080·1400 = 1680

. (560·1000)+(2000·120)+100000 '

IE= 1,680·100 1,667

100,8

Ekonomicnost izracunata na temelju stalnih cijena" pokazuje paras! u II. mjesecu za 0,8%. To znaci da se u poduzecu ekonomiziralo s utroscirna i da je rezultat u odnosu na ucinke povoljan. Da bismo utvrdili koliko se ekonornicnije poslovalo s pojedinim elementima, morarno izracunati parcijalnu ekonornicnost, a onaje:

17 Stnbiluost cijcna jc uvijek upitua, Z<I statue cijcne mi uzimamo cijeue iz poccuiog rnzdoblja, lj. I. mjcscc.

50

l. mjesec Kod materijala:

II. mjesec

Indeks

E,::: 1000·1400 500·1000

o E,::: 1080 ,1400::: 2.70

2,8 560.1000

IE = 2,70'100 :: 96.4 2.80

Kod rada:

IE :: 6,30' 100 5,83

E, = 1080 ·1400 _ 6.30 2000·120

E, = 1000·1400 = 5.83 2000·120

108,0 I~

Kod rezije:

E, = 1000·1400 -14 100.000

E,= 1080·1400 1512 IE 15,12·100 =108,0

100.000' 14

Uzroke kretanja ukupne ekonomicnosti sada nalazimo u ovim podacirna za parcijalnu

ekonornicnost, iz koje proizlazi:

da je ekonomicnost materijala manja za 3,6% u drugom mjesecu (zbog vece kolicine potrosenog rnaterijala),

da je ekonornicnost rada (odnosno proizvodnost rada) porasla u II. mjesecu za 8%, zahvaljujuci cinjenici da su ueinci porasli, a utroseni sati rada ostali isti,

da je kod rezije i ostalih troskova ekonomicnost takoder porasJa za 8%, zahvaljujuci stagnaciji troskova, a rastu ucinaka.

Konacni je zakljucak da su porastu ukupne ekonomicnosti (kolieinski mjerene) pridonijeli ekonomiziranje u troskovima rezije i porast proizvodnosti rada, Tako je ukupna ekonornicnost porasla Z2 0,8% unatoc neekonornicnom gospodarenju s materijalom (pad skonomicnosti rnaterijala za 3,6%).

:b} Vrijednosna ekonomicnost

Kod vrijednosnog nacina mjerenja ekonornicnosti postupamo pc opcem obrascu ekonomicnosti: prihod podijeljen s ukupnim troskovima, Za izracun vrijednosne ekonomicnosti uzimaju se stvarne velieine (kolieina i cijena). Iz toga onda proizlazi da je to !!. Racunski postupak je sljedeci:

T,

1. mjesec

E, = 1000 ·1400 = 1,667

(500·1000)+ (2000 .120)+ 100000

II. rnjesec

1080·1500

1,627

E. = (560.1100)+ (2000·140)+ 100000

(uvrstili srno tekuce cijene u II. mjesecu)

18 Ovo jc istovrcmeno i pokazatcli proizvodnosti rada, s Ci me cemo se susresti kasnijc.

51

IE 1,627 a =--·1 0=97.6 1,667

. Razl!.ka izmedu kolicin.s_ke i vrijedno~J1c ekonomicnos[i nastala jc zbog djclovanja cijena.

Kako vrijednosna ekonomiduost pokazuje pad od 2,4%, to daje pravo na zakljucak da su pozitivni rezultati koje je unutarnjim naporom poduzecc posriglo (porast kolicinske ekonomicuosti) umanjeni djelovanjem eksternih utjecaja, tj. cijcna II ovom slucaju. Nepovoljan ul~ecaj cijeua iznosi 3,2% (lOO.S . 97.6 = 3.2). Kako su S~ mijenjale cijene vise elemeuata, valja parcijaluim mjerenjem utvrditi utjecaj svakog pojedinog element".

I. mjesec II. rnjesec Indeks
Materijal:
E,= 1000·1400 =280 E,- 1080·1500 2 2,63·100
= 61 IE= =93,9
500·1000 ' 560·1100 ,. 2,80
Rad:
E,= 1000·1400 =583 E,= 1080·1500 =5 79 IE= 5.79·100 =99,3
2000·120 ' :2000·140 ' 5,83
Rezjja:
E,= 1000·1400 1080·1500 16.1· 100
=14 E,= = 16,2 IE= = 115,7
100.000 100.000 14 Uocavarno daljnje nepovoljno djelovanje cijena pojedinih elernenata na ekonomicnost te ~e zbog ~og.a vrijednosna ekonornicnost materijala smanjena u ll, mjesecu za 6,1%, a kod rada je smanjenje 0,7%. Ovo je zbog rasta placa koji je brfi od rasta proizvodnosti rada. Pozitivno kretanje.od 1.5: 7% p.okazu~e .~konomicnost rezije jer je ona ostala jednaka i u n. mjesecu, a rasle su I kolicine ucinaka I njihove prodajne cijene.

Mjere za povecanje ekonomlcnosti

. . ~konon:iziranje svim elementima (rad, kapital i dr.) postici ce se nastojanjern da se za Jed~~le~ UCI~ka tro~i manje sirovina, materijala i dr. (racionalnirn postupanjern, stednjom, boljim IskoTl~tavanJem, uz manje otpadaka, skarta i 51.). Kod sredstava za rad mosucnosti ~kon?mizi~nja su u. bolje~.!skoristava~iu sredstava (rnanje zastoja i kvarova), POl;unijem Isko~lstavanJ~ kapaciteta, ruzrm troskovima odrzavanja, uskladivanju kapaciteta uklanjanjem «uskih grla» I sl. Kod rada je to manje rada u jednorn proizvodu,

C~jene ima)u s~oj utjecaj na kretanje ekonomicnosti. Nastojanjem da se postignu povoljne prodajne cuene proizvoda na triistu i da se ulazni elernenti nabave po povoljnim cijenarna ostvarit ce se veca ekonornicnost.

Raeionalni'_1l g?spodarenjem u svim funkcijama na kojima nastaju troskovi (financijska, nabavna, prodajna I dr.) moze se znacajno utjecati na razinu ekonomicnosti,

52

r~

.:

Sve to posiici ce se i izborom uajpovoljnijeg tehuoloskog procesa u odnosu na vrstu, kYalitetu i kolicinu proizvoda te pridrzavanjcrn odabranog tehnoloskog procesa \l srnislu Il:hnoloske discipline. standarda i normativa.

Svc mjere koje poboljsavaju minos prihoda iroskova u korist prihoda predstavljaju moguce mjere za povecanje ekonomicnosti.

·U. RENTABILNOST . PROFITABILNOST

Upravo ked mjerenja ucinkovitosti poslovanja poduzeca pomccu mjerenja rentabilnosti ponovno se valja osvrnuti na nas Zakon 0 trgovackirn ~rustvima, koji doslovno istice da ~e cilj poslovanja trgovackog drustva debit, odnosno protu, Ako se takav rezultat poslovanja ostvari, on ce osigurati opstanak poduzeca na tri.istu.

Ostvarivanje dobiti, odnosno profita, rnotiv je koji pokrece svakog poduzetnika da pokretanjern poslovnih proeesa ostvari svoje poslovne ideje i ostvari dobit. Kako su uvjeti u kojirna se odvija poslovanje poduzeca razliciti, tako su i rezultati razliciti. Odredivanjem odnosa ostvarenog profita (dobiti) i ulaganja ili troskova koji su bili potrebni da se taj profit ostvari mjerimo profitabilnost ili rentabilnost (rellta, rentirati se, rentijer su pojmovi koj i to objasnjavaju),

Opci obrazac mjerenja rentabilnostije odnos izrnedu profita (dobiti) i kapitala.'"

R = D .100

K

D == profit K == kapital

Kako vidimo, rentabilnost nije apsolumi iznos financijskog rezultata. Kao i ostala mjerila ucinkovitosti, to je promatranje uspjeha u odnosu na neke druge vrijednosti. Cilj poslovanja nije sarno dobit u apsolutnom iznosu, vee je eilj da se izmedu uloi.enog kapitala i ostvarene dobiti postigne odnos sto povoljniji za dobit. Rentabilnost se, prema tome, rnoze izraziti sarno u vrijednosnom obliku (za razliku od proizvodnosti i ekonomicnosti), iii time koliko se dobiva dobiti na 100 jedinica ulozencga kapitala.

Na osnovi do sada poznatog rnozemo na primjeru primijeniti ovaj obrazac (formulu) i utvrditi rentabilnost nekog poduzeca ili racun rentabiliteta (kako se cesto naziva taj raeunski postupak). No, iz temeljnog obrasca uvijek se u pravilu razviju nevi postupci za preciznije mjerenje ucinkovitosti, Kada je u nazivniku navedenog obrasea ukupno angazirani kapital (D/K), tada govorimo 0 rentabilnosti ulaganja, Drugi obrazac koji izvodimo iz temeljnog obrasca jest:

D R==-·lOO R

R= rashodi.

Kada u nazivnik stavljamo ukupne rashode poduzeca (odnosno troskove), to je rentabilnost poslovanja.

19 U daljnicrn tekstu koristit cemo izraz rentabilnost, kao univcrzalni pojarn (iako znaei iSIO ~to i profitabilnost).

Tak~d~r CCI1l0 koristiti izraz D - debit [bez isiicanja dobili prije iii posliic oporezivanja),

Prj mjer:

Izrucunajtc rcntabilnost ulagan]a i rentabilnost poslovanja poduzeca kojeje u jcdnorn razdoblju imalo:

- 1I10Z.CLli kapita] 28.000 kunu

- prihode 13.000 kuna

- rashode 10.500 kuna

- bruto dohit

2.500 kuna

Za brojnik cemo uzeti bruto debit,

Rentabilnost ulaganja dobit cerno kuda je u nazivniku ulozeni kapital, a rentabiluosi poslovanju kada su u nazivniku troskovi toga razdoblja,

a) Renlabilnost ulaganja:

Ru= 0 .100 K

R.. = 2.500.100= 893

28.000 '

Moze se reci i da je rentabilnost ulaganja 8,93%. To vee dosta govori a ucinkovitostl ovoga poduzeca, a to je da se na svakih 100 kuna ulaganja ostvari 8,93 kuna bruto dobiti.

b) Rentabilnost poslovanja:

D

Rp=-·I00

R

2.500 Rp=--·100=23,81 10.500

Rentabilnost poslovanja je, prema tome, znatno veca te iznosi 23,81%. To drugim rijecirna znaci 23,81 kuna bruto dobiti na svakih 100 kuna rashoda.

. Povecanje rentabilnosti poslovanja u odnosu na rentabilnost ulaganja jest razumljivo.

Nal.me, ~kupno. ulozeni kapital nece se utroslri u jednoj godini, vee se koristi (i trosi) tijekom duljeg ruza godina, pa se kao rashod javlja samo jedan njegov dio (obraeunata amortizacija za tu godinu).

N~,. kako poduzeca ne raspolazu s bruto dobiti, jer se iz nje podmiruju jos neki rashodi (porezi I kamate), u nasern bi primjeru uz 700 kuna tih vrsta rashcda neto dobit bila 1.800 kuna (2.500 - 700 = 1.800).

Rentabilnost poslovanja na temelju nero dobiti jest:

R =Q.lOO P R

R 1.800 =--·100= 1607

p 11.200 '

54

', ~

Ili 16.07%, sto drugim rijecirua znaCi I G,07 kuna neto dobiti na svakih 100 kuna rashoda.

Valja zapaziti smanjenje brojnika za 700 i povecanjc nazivnika (tj, rashoda za raj isti iznos), Tako imamo dvostruk utjecaj na smnnjenje rezultata (smanjenje dobiti i porast rashodar" .

Kamatc su u ovom slucaju opterecenja za pozajmjjeni kapital, Medutirn, kamate mogu imati i pozitivno djelovanje kada kapital plasiramo drugima. Tada u brojnik uz dohit ostvarenu poslovanjern dodajemo i prihod od kamala na kapital plasiran drugima. Ostauimo kod nuvedenih brojki. Recimo da jc prihod ad kamata 700. Tada bismo u hrojniku imali :!.50D + 700 = 3.200, pa bi racun rentabilnosti bio:

R = 3.200.100=3048

P 10.500 '

Prihodi od plasiranog kapitala znacajno su povecali rentabilnost na gotovo 30,48%. Poslovanje svakog poduzeca dinarnican je proces podlozan promjenama u uvjetima poslovanja samog poduzeca, ali je i pod utjecajern vanjskih uvjeta triista (i cijena pod uljecajem ponude i potraznje) te fiskalne politike drzave (porezi, carine i sl.). Kako se ti uvjeti tijekorn vremena mijenjaju, tako se i rezultati poduzeca mijenjaju, pa i rentabiluost poslovanja (i ulaganja). Valja uoCili te promjene i izracunavanjem rentabilnosti utvrditi kolike su te prornjene te pronalaziti rnogucnosti utjecanja na njih, narocito ako su nepovoljne (pad reutabilnosti).

Za ilustraciju uzet cerno primjer poduzeca i njegovo poslovanje tijekom dva uzastopna polugodista,

u 000 kuna Polugodiste

Elementi

l. n.

1. Prihodi

2. Rashodi (materijal, place i dr.)

3. Bruto dobit

4. Osta!i rashodi

5. Neto dobit Ulozeni kapital

15.000 17.500 9.500 11.300 5.500 6.200 3.650 4.850 l.850 1.350

56.500 56.500

Vee iz ovoga vidirno pozitivno kretanje u porastu bruto dobiti.

Treba izracunati rentabllnost ulaganja (na temelju brute dobiti) i rentabilnost poslovanja.

Promjene ad jednog do drugog polugodista treba izraziti dinarnicki (indeksom).

a) Rentabilnost ulaganja:

r. polugodi~te

II. polugodi§te

Indeks

R = 6.200 .100= 1097

• 56.500 '

R = 5.500 .100= 9.73 • 56.500

IR = 10,97 ·100= 112,7 9,73

lndeks pokazuje porast rentabilnosti ulaganja za 12,7%.

20 Za potrcbe upravljackih odluka iii 7.3 potrebc mcnadzrncnra ponckad se Ir~:1;i kolika debit se ostvari na svakih lOa novcauih jedinica prihoda, U torn slu~ju stavlja se u odnos dobit prcma ukupnim prihodima (DIP.). U proizvoduim poduzccima moie se racunati i dobit iii prolit po zaposlenom (DIR).

55

b) Rentabililost poslovanja (izracunat cemo odnosom brute dobitka prema iskazauim rashodi mal:

R =5.500.100=5,79 P 9.500

R = 6.200 ·100= 549

p 11.300 '

IR = 5.49 .100=95 5,79

Prerna dobivenim rezultatirna:

rentabilnost ulaganja porasla je u II. polugodistu za 12,7%, sto se moze uociti vee kod porasta ukupnog iznosa bruto dobiti, a

rentabilnost poslovanja u drugome polugodistu smanjena je za 5%, ~to nas mora zabrinuti. Razlog rorne je porast ostalih rashoda (vjerojatuo zbog marerijalnih troskova, placa i dr.).21

Kada bismo racunali rentabilnost na temelju neto dobiti, ona bi padala (kao i neto dobit), U konacnoj analizi sve to upucuje da poduzece, ako zeli zadrzati raniju stopu rentabilnosti iz l. polugodista, mora smanjiti rashode iii povecati prihode. No, to se nece moci kompenzirati sarno jednom mjerorn, vee ce se morati ispitati mogucnost rasta prihoda mogucnost smanjenja rashoda (kako utjecajem na kolicine, tako i utjecajern na cijene).

Prag rentabilnosti

Odredeni stupanj rentabilnosti je cilj poslovanja svakog poduzeca, Medutim, pocetno razmatranje tih odnosa (pocetak rada poduzeca iii ulazenje u neki novi poslovni pothvat) uvijek namece pitanje kako doci do pozitivnog kretanja, U pravilu se razmiSlja i izracunava kako najprije osigurati pokrice troskova (ne ulaziti u gubitak) i kako zatim osigurati pozitivno kretanje - kako ostvariti dobit.

Kada poduzece ne uspije ostvariti neku dobit, a ipak uspijeva postici ravnotezu izmedu prihoda i rashoda, tj. da nastale troskove pokrije svojim prihodima, takav poloZaj u ekonornici zovemo prag rentabilnosti. Razlozi za takvo stanje najceSce su u nepovoljnim uvjetirna poslovanja zbog nemogucnosti povecanja prihoda (nepovoljno stanje na tri;istu u pogledu konjunkture i kretanje cijena), te pcduzecu u takvirn okolnostima ne preostaje nista drugo vee se boriti da ne posluje s gubitkorn. Znaci, valja nastojati da se dostigne barem prag rcntabilnosti (iii mrtva tocka rentabilnosti).

Utvrdivanje praga rentabilnosti moguce je na dva nacina: tako da utvrdimo koju kolicinu proizvoda treba proizvesti i realizirati na lri.istu da bismo prihodirna od realizacije pokrili troskove, iii da trazirno visinu prihoda kojaje potrebna za pokrice nastalih troskova,

Kako je prag rentabilnosti situacija u kojoj su rashodi i prihodi iziednaceni, mo.iemo je iskazati kroz slijedeci odnos:

R, .. R

Dalje, ako je prihod produkt kolicina i prodajnih cijena, a rashodi zbroj fiksnih varijabilnih troskova (fiksni su izraieni ukupno, a varijabilni pojedinacno), tada irnarno:

Q. PC = FT + VT· Q

)1 Remabiluost poslovanja mogli smo izraeunati i oduosom nero dobiti prema ukupnirn rashodima,

'iii

\ !

. ,~

,. .~

Q .. kolicina proizvoda PC = prodajna cijena Ff = fiksni trosak

VT = varijabilni trosak

T razimo kolicinu proizvoda i oznacimo je kao nepoznanicu x:

PCx .. Ff + VTx

iz cega proizlazi:

FT

X =---,---

PC-VT

To znaci da kolicinu proizvoda "x" dobijemo odnosom ukupnih fiksnih troskova prema razlici izrnedu pojedinacne prodajne cijene i varijabilnog troska (po jedinici).22

Primjcr:

Ako poduzece posluje uz sljedece uvjete:

FT :: 60.000 kuna

PC = 60 kuna po jedinici VT = 35 kuna po jedinici

Treba izracunati prag rentabilnosti. Ako je maksirnalni kapacitet 4.000 komada proizvoda, kod kojeg postotka iskoristenja kapaciteta se ostvaruje prag rentabilnosti?

x = Ff _ 60.000 = 2.400 PC-VT 60-35

Znaci, ako se proizvede i proda na trfistu 2.400 komada proizvoda, dostici ce se prag rentabilnost, odnosno pokrit cerno sve troskove. U praksi se to naziva jos i mrtva locka rentabilnosti.

Odnosorn praga rentabilnosti i punog kapaciteta (uz primjenu postotnog racuna) dobit cemo odgovor na pitanje koji postotak iskoristenja kapaciteta rnorarno osigurati za postizanje praga rentabilnosti. To je:

2.400·100 = 60% 4.000

Dakle, potrebno je osigurati 60% iskoristenja kapaciteta za pokrice svih troskova, tj. dostici prag rentabilnosti.

Druga metoda izracunavanja praga rentabilnosti jest pornocu prihoda. Kada zbog porernecaja ostvareni prihod ne pokriva troskove (zbog promjena prodajnih iii nabavnih cijena), postavlja se pitanje koji prihod treba ostvariti (odnosno koliki je nedostatak prihoda). Jednostavno cemo prirnijeniti osnovni pristup ekonomike:

D .. P-UT

~! 0 tome ~to su fiksni. a sto varijabilni troskovi vidi detaljnije u poglavlju "Teorija troskova".

Primjer:

lzracunajte prag rentabilnosti (i manjak prihoda) ako poduzece ima: 138.000 plauiranog prihoda

60.000 ukupuih fiksnih troskova

80.500 ukupnih varijabilnih troskova

o =P- UT

o = P - (FT + UT)

D = 1 ~8.000-140.500 D=-2500

Nedostaje 2500 prihoda, odnosno za prag rentabilnosti potrebno je povecati prihod na 140.500.

S pragorn rentabilnosti srest cerno se jos jednorn u teoriji troskova kao s pragorn i3islog financijskog rezultata, odnosno tockorn pokrica (kako se to u teoriji troskova naziva).

Potreba izracunavanja praga rentabilnosti (iii mrtve tocke) javlja se u vise slucajeva, To nije samo za potrebe uvida u rezultate poslovanja poduzeca, To rnoze biti za dijelove poduzeca kao cjeline ill za pojedini posao (izradu nekog konkretnog proizvoda), Prirnjerice, prije sto nego udemo u izradu nekog novog proizvoda iii prije ulaska u neki novi posao izracunat cemo prag rentabilnosti. To znaci da unaprijed trebarno izracunati koliko tih proizvoda treba prodati na trZistu kako bismo pokrili troskove tog proizvoda, iii koliki narn prihod mora donijeti posao u koji ulazimo kako bismo tim prihodom pokrili rashode uzrokovane tim istim poslom,

Tako je u procesu odlucivanja (da Ii ulazlti u neki posao, u izradu nekog proizvoda) potrebno ujedinui sva potrebna znanja - od proizvodnje, planiranja (izrada planske ili prethodne kalkulacije), do marketinga (maze Ii trzi~te apsorbirati neku kolicinu iii povecanje plasmana) itd.

Ostvareni dobitak iii rentabilnost (ulaganja iii poslovanja) daju konacnu sliku ucinkovitosti poslovanja. Medutim, cesto je potrebno ustanoviti sto je sve utjecalo na taj rezultat (narocito aka se on ne ostvaruje kako je planirano iii ako pocne opadati). U takvom je slucaju potrebno detaljnije analizirati uzroke tih nepovoljnih tendencija. Zapravo, potrebno je istraiiti koji su uzroci (kolicinski iii vrijednosni - cijene) utjecali na kretanja rezultata.

U uvodu ovog poglavlja istaknuli smo moguei utjecaj unutamjih i vanjskih uvjeta. Kako vanjski uvjeti (javna potrosnja - porezi, odluke drzave i sustavske mjere) mogu umanjiti rezultat vidjeli srno na primjeru opadanja neto dobiti (od 1.850 na 1.350 kuna), Pozitivne rezultate postignute dobrim unutamjim uvjetima smanjili su vanjski nepovoljni utjecaji.

4.4. MEElUSOBNA POVEZANOST MJERlLA UCINKOVITOSTI POSLOVANJA PODUZECA

Na primjerirna racunskih izracuna proizvodnosti rada, ekonornicnosti i rentabilnosti vidjeli smo da svako ad ovih mjerila rnoze rasti iii opadati pod utjecajern djelovanja prihoda te pojedinih vrsta utrosaka, odnosno troskova. Ako zapazimo rendenciju opadanja jednog od

58

.. ~. "-~

.'.1;

IIljcrila, \0 ne znaci da ce konacan rezultat imati isti trend jer pozitivno krelanje drugih nacina In·icrcl1ja uspjesnosti rnoze nekc negativne tendencije i njihov utjecaj umanjiti iii potpuno ;u·lulirati.

Zato promienljivost rezultala poslovanja poduzeca, tj. njcgov rast iii pad (narocito ako prol11atramo kroz dobit), zahtijev~ t.r~zenje lIzrok? ta.kvo.g kretanja. To zahtij.eva pre~iZ!1ije Illicrenje rezultata, a posebno razlicitih uzroka kOJI djcluju 113 njegovo kretanje, a koje smo jll:CI11 a prethodnim racunima ustanovili mjercnjem proizvodnosti, ekonornicnosti i

rcntabilnosli.

Buduci da rezultati proizvodnosti, ekonomicnosti i rentabllnosti rada mogu biti vrlo razlicili (jedni pridonosc povecanju uspjeha, a drugi istovremeno dovode do smanjenja lIspjeha), valja ih prornatrati komparativno. Postavljaju se sljedeca pitanja:. kako ce kr~tanje proizvodnosti rada utjecati na ekonomicnost i rentabilnost, a kako ce zatnn ekonornicnost uijecati na kretanje rentabilnosti?

Proizvodnost rada i njezino kretanje (recimo porast) utjecat ce izravno na kretanje kolicinske ekonornicnosti jer zapravo u sebi sadrzi dio elernenata ekonornicnosti (odnos ucinaka i rada). To znaci da ce cast proizvodnosti rada utjecati na rast kolicinske ckonomicnosti pod uvjetom da se udio ostalih elemenata (predmeti rada i sredstva za fad) nije mijenjao (iii se nije znacajnije mijenjao). Na vrijednosnu ekonomicnost imat ce utjecaj cast proizvodnosti rada ako kretanje cijena ne umanji djelovanje proizvodnosti rada (rast nabavnih cijena iIi pad prodajnih cijena proizvoda).2J

Kretanje ekonornicnosti s obzirorn na dva nacina mjerenja moze irnati dvojaki utjecaj na rentabilnost. Porast kolicinske ekonomicnosti djelovat ce na porast rentabilnosti ako nisu nepovoljno djelovale cijene. Ako se srnanjuju prodajne cijene proizvoda iii rastu nabavne cijene elemenata, kolicinsko kretanje ekonomicnosti nece se pozitivno odraziti na rentabilnost. Vrijednosno kretanje ekonornicnostl izravno ce se odraziti na kretanje rentabilnosti. Raste Ii vrijednosna ekonornicnost, rast ce i rentabilnost, a ako se smanjuje vrijednosna ekonornicnost, smanjit ce se i rentabilnost (s obzirom na to da se za ta dva mjerila uzimeju drugi odnosi, ne rnoze se ocekivati tocno podudaranje brojcanih izraza rasta iii pada, vee sarno tendencija rasta iii pada).

Rentabilnost koja u sebi sadrii sve elemente koji su utjecali na konacan financijski rezultat mijenjat ce se pod utjecajem:

proizvodnosti rada,

- kolicinske ekonornicnosti i

- vrijednosne ekonomicnosti.

Drugim rijecirna, ona se kreee pod utjecajem svih rnogucih odnosa:

- kolicinskih i

- vrijednosnih (pod utjecajem cijena).

Naravno, dublje cerno istrazivati [izraeunavati i analizirati) onda kada rezultat opada.

Ako se pad iIi opcenito negativno kretanje zeli zaustaviti, potrebno je pronaei uzroke toga

kretanja.

,. )

!l Mogucc SU, naravno, i drukcijc kombinacijc. tj, P~~ p!oizvodno~li rada i ~alranj~ log utjccaja na ckonomicuost. No, odlueili smo sc za razmatranjc pozitivnih tcndencija, IJ. rasta uspJclnosl1 (~IO je, uosralorn, normalno S obzirom na opel razvoj i primjcnu novih spoznaja). Neke ncgativne tendencijc vidjeli smo i vidjct ccmo na promjcnama koje slijede,

59

Primjcr:

Ako je tvrtka "N" irnala u dvije UZa510pn~ godinc sljedece kretanje dobiti:

zodina

dohit

1999. 2000.

320.000 kuna 288.000 kuua

Smanjenje = 32.000 kuna

Vidimo da je doslo do smanjenja dobiti zu iznos od 32.000 kuna iii za 10%. To opadanje konacnog rezultata upucuje nas na pronaluzenje uzroka tog negativnog kretanja, Daljnje analiziranje ucinkovitosti izvest cemo na sljedeccm primjeru (koji je hipoteza na temelju dosadasnjih mjerila):

Mierilo Indeks Promjena
Proizvodnost radu 102 +2%
Ekonornicncst 93 -7%
- rnaterijala 90 -10%
- rada 102 +2%
- reZije 101 + 1%
Rentabilnost 93 -7% Konacan rezuitat, tj, debit, izrazava nam i ovdje isto negativno kretanje - opadanje rentabilnosti za 7%. Da\jnjim postupkorn analiziranja svih uzroka, t],

- porasta proizvodnosti rada za 2%

- pada ekonomienosti za 7%,

mozemo zakljuciti da je na konacan rezultat najvise utjecalo opadanje ekonomicnosti, Na srnanjenje ekonornienosti najvise je utjecao pad ekonornicnosti materijala za 10%, a to je sarno malo usporilo pozitivno kretanje ekonornicnosti refije i proizvodnosti rada (iii ekonornicnosti rada), Normalno je daje rezultat ovih kretanja smanjenje dobiti.

Radi upoznavanja svih postupaka koj irna dolazimo do zakljucaka 0 tome zasro je kretanje konacnog rezultata povoljno iii nepovoljno, naves! cerno jedan cjelovit primjer.

Uzmimo, na primjer, poduzece koje je imalo u dva uzastopna razdoblja sljedece utroske i rezultate:

L razdoblje

II. razdoblje

U1ROSCI:

L Materijal 2.Rad

3. Amortizacija

4. Ostala reiija

Kolicina Cijcna

Kollcina

Cijena

1000 t

800 s 200.000 350.000

1.500 400

1050 t

900 s 200.000 400.000

1.650 460

REZULTATI:

1800 KP l.5GO

1950 KP 1.580

Potrebno je izracunati:

A. proizvodnost rada

B. kolicinsku ekonornicnost

C. vrijednosnu ekonornicnost

D. rentabilnost

60

NAPOM ENA: Za dobit uzet C~I~lO razl~ku ~Z:l~dl~;i~;~~ll~ij~~~:u'{;'kl:p:~:u~;~~k~~~~'~aij~

Ukupan prihod je produkt kohc..,~a pr?l.zvo . " . _ .

·zraclIn(lli postupkom koji smo raruje radili kod ekonomlclloSU. .

t • . r ti zbroi svih troskova.

Za rashode (nuzivnik u formuli za rentahllnost) v~ J3 uze I J

Kao stalne cijene uzet cemo cijene prvog razdoblja.

Utvrdivanje vrijednosti troskova i prihoda

11. razdoblje
Koliciua Kolicina Ciiena
UTROSCI: 1,500.000 1050t 1650 1,732.000
I. Malerijal 1000 I 1500
400 320.000 900 s 460 414.000
2. Rad 800 s 200.000
3. Amon·lzacija 200.000 400.000
350.000
4. Ostala reziia 2,370.000 2,746.000
Ukupni troskovi 1500 2,700.000 1950KP 1580 3,081.000
REZULTATI: 1800 KP 330.000 335.ooQ
Dobit (UP - UT) Rezultat je vrlo uravnotezen jer je dobit porasla sarno za 5.000 kuna.

A. PROIZVODNOST RADA

Naturalno: 1800

Pro = _- = 2,25

800

1950

Pro =--;: 2,167

900

2,167 ·100 _ 963

IPr= - ,

2,25

Novcano:24

_ 8,125-100 -96,3 IPr- 8,438

_1800·1500;:8438

Pn - 800.400 •

_1950·1500 8,125

Pc. 900.400

. maniena Ie za 3,7%. Razlog je brfi porast

Proizvodnost rada u drugo~. razdoblju ~ K~ rci~a proiz:voda rasla je za 8,33%, a broj utrosenih sati rada od porasta kolicine proizvo a. 0 1

sati rada za 12,5%.

B. KOLICINSKA EKONOMICNOSr2!i

1800·1500 . -1 14

Eo - (1000.1500)+ (800·400)+550.000 '

1950·1500 -1,15

E, = (1050.1500)+(900.400)+600.000

-----------. ... ada natural no i no\·eano, No, 10 smo ucinili da doka1emo

2. Nijc bile potrcbno posebuo mjenu prOli~vodnosl r. T je razlog za primjenu sralnlh cljena.

kako i jedna i druga metoda daj~. i~li postOlak promjcnc. u

2.1 Amortiznciju i rc:'.iju cemo zbro_1ltl.

61

IE",l.lS·lOO 1.14

100,9

Kolicinska ekonornienost pokazuje porast u drugom razdobliu za 0.901 -I _. d

k _. -: -s ~. ,"0, s 0 znaci a,

II upno. uz~vs~ .sv~ lI!roskc: II poduz~clI se. poslovalo ekonomicnije II drugom nego u prvom

razdobl.l.u. Cak je I nepovoljno kretanje proizvodnnsn rada kompenzirano stednjom na druoim

e lementirna. ""

C. VRlJEDNOSNA EKONOMICNOST

E,,- 1800·1500 _

(1000.1500)+ (800.400)+550.000 -1,14

E 1950·1580

J- -1 12

(1050·! 650)+ (900.460)+ 600.000 - ,

IE= 1,12·100 =982

1.14 '

o Vrijednosno izraeu~ata ekon~mi~~ost u drugom razdoblju pokazuje smanjenje za 1,8% u

dno~u na prvo r~zd?bIJe. Kretanje cijena na trzistu umanjilo je pozitivne rezultate (pozitivne ~ obzirorn ~a trosenJe unutar ~oduz.eca - kolicinska ekonornicnosi), sto je jasno uocljivo iz indeksa vrIJednosne. :konomlcnostl. N~ravno da sma utjecaj utroska svakog pojedinog element? na ekonomlcnost takoder rnogli izracunati, no to srno prikazali kada sma iz x., I' ekonornicnost ( '.' ... I u .... va [

na rarujrm pnrnjenma kao parcijalno mjerenje ekonomienostl),

D. RENTABILNOST

Ro=330.0oo.100=139 R,,,, 335.000.100= 1 IR

2,370.000 ' 2,746.000 2,2

_12_,2_·_10_0 = 87 8

13,9 '

. Smanj~nje renta?iInosti u drugom razdoblju za 12,2% predstavlja nepovoljan izraz uspjesnosti ?oslova~Ja. Siabije poslovanje u drugorn razdoblju ne moze se uociti iz podatka apsolutno~ lznos~ ClstO~ rezultata (I. razdoblje 330.000, a II razdoblje 335.000). To se vidi tek u relauvnom rzrazu Jef je s vise rashoda ostvaren skoro istl rezultat,

Na kraju valja zakljucit] da je smanjenju rentabilnosti pridonijelo:

smanjenje proizvodnosti rada (zbog brzeg rasta utrosenog radnog vremena),

koli~!nska ekonomi~~ost, koja irna malu tendenciju porasta, cstvarena je zahvaljujuei sportJe~ rastu kohcllle utrosenog materijala i zadriavala je donekle tendenciiu

opadanja rezultata, J

vrijed~osna e~on?micn?st zbog nepovoljnog kretanja cijena (brzeg rasta cijena ma~e~lJala, placa _. ostalih troskova, a sporijeg rasta prodajnih cijena) te ukljucivo i kolli~~ns~a_~r~tanJa, ~.ala. je obiljeije. cjelokupnom poslovanju. Ta obiljezja su malo p_ove~am C_ls~l_fin~ncljsk.i rezultat, all znatno manja rentabitnost II drugom razdobtju (jer je p!lb~[zno isti rezultat ostvaren uz znatno vece rashode), Prerna lome, za uravnotezenJe rezultata potrebno je smanjiti rashode,

62

:i

4.5. UK VIUNU:-' 1 1 ::'ULV r..1'I II'IU':' 1 '·VLlUL..LA.n.

Na osnovi dosadasnjih spoznaja moguce je rezimirati stajaliste da je cilj poduzeca poslignul aka je ostvarena dobit (prcma nasern Zakonu 0 trgovackim drustvima) i tada 1ll0icIl1o zakljuciti da je poduzece uspjesno poslovalo, Proizvodnost rada, ekonomicnost i rentabilnost uazvali smo mjerilima uspjcsuosti iIi uciukovitosti poslovanja. Utjecajem na prol1ljcllll tih mjerila rnozemo direktno utjecati na rezultat poslovanja poduzeca (misli se prirnarno ua pozitivne promjene).

Osirn toga, valja istaknuzi jos jedan cilj, a 10 je likvidnost i solventnost poduzeca, lako se lime IIC izrazava izravno uspjesnost kao LI prethodnim mjerilima kada je poduzece likvidno iIi solvenlno, smatra se uspjesnim,

S obzirorn 11a neke nepreciznosti vezane uz turnacenje likvidnosti i solventnosti, citirat cemo poznati Masrnedia poslovni rjecnik koji kaze:

«Likvidnost (eng\. liqllidiy) je I. izvorno sposobnost imovine poduzeca da cirkulira u reprodukcijskom procesu bez zastoja, odnosno u planiranorn obujmu i planiranorn dinarnikorn. 2. Likvidnost imovine je unovcivost irnovine, njena sposobnost transformacije u novcani oblik bez gubitaka, Najcesce se prikazuje brojem metamorfoza koje mora imovina proci u kruznorn toku reprodukcijskog procesa da bi se transformirala u novcani oblik. 3. Ponekad se izjednacava s platei.nom sposobnoscu poduzeca, odnosno solventnoscu».

«Solventnost (engl. solvency) je I. platezna sposobnost poduzeca, Sposobnost poduzeca da raspolozivirn novcanim sredstvima podmiri sve svoje dospjele obveze placanja u rokovima njihova dospijeca; 2. situacija u kojoj je imovina poduzeca veca ad njegovih dugova, Solventnost proizlazi neposredno iz likvidnosti, a zbog bliske veze izmedu ova dva pojma oni se cesto uzimaju kao sinonirni. lzrazava se odnosorn dospjelih obveza placanja i raspolozivim novcern na racunu i u blagajni».

Na prvorne mjestu valja uociti da se uz likvidnost i uz solventnost navodi plateina sposobnost, ali se kod likvidnosti istice «sposobnost imovine poduzeca da cirkulira u reprodukcijskom procesu- i da ona pokazuje «broj metamorfoza koje mora imovina proci u kruznorn toku reprodukcijskog procesa» .

Time se ocito mis1i na obrtni kapital koji brzo cirkulira i koji brzo mijenja svoje oblikebrzo prolazi kroz metamorfozu (sto se jos izrazava i brojem obrtaja, koeficijentom obrtaja i sl.). to je, dakle, onaj dio imovine poduzeca koja se brzo mijenja izjednog oblika u drugi (od novca preko robe do potrafivanja) i ona cini obrtni dio kapitala poduzeca,

Kod solventnostl navodi se «situacija» u kojoj je imovina poduzeca veca od dugova». Tu je, dakle, ukljucena cjelokupna imovina poduzeca, a to je i trajni kapital- imovina u Irajnim oblicima. Ta imovina ne prolazi brzu ruetamorfozu, sporo se mijenja i cini trajni kapital - trajnu imovinu pcduzeca. Stoga je tesko prihvatiti da se oni cesto uzimaju kao sinonirni. Oni nisu sinonimi u svemu.

U literaturi 0 ekonomici poduzeca u vecini djela likvidnost se detaljno razraduje prikazuje formulom kao izrazom numericki mjerljivih velicina.

Likvidnost poduzeca prema navedenom je sposobnost da podmiri svoje tekuce - kratkorocne obveze, tj. platezna sposobnost poduzeca/" Ujedno je to sposobnost

26 U tc obvezc na prvome mj csiu spadaju obvcze prcma dobavljacima, radnicirna za plate, prema drzavi (purczi, carine i sl.) te druge kratkorocne obvczc,

63

uravnO.lei:enja i7~n~du kratkorocuih plateznih mogucnosti (kapitala i potraiivanja) s jedne strane I kratkorocnih obveza s druge strane, Potvrdu toga nalazimo LI formuli:

L= N+KrPo KrDu

L = likvidnost N = novae

KrPo = kratkorocna potrazivanja KrDu = kratkorocna dugovanja

.~ije li~~idno ono poduzece koje ne raspolaze novcanirn sredstvima za podmirivanja

svojih tekucih obveza i dugo .. iikvidnost ni . "

D • • • vanJ3 jer I VI nost IlIje samo raspolaganje potrebnirn iznosom

~otov~g novca (u blagajni 1 ~a racunu u banci), vee to valja shvatiti u jednom dinamickom k:elan~u ~redst~~a. ~J. da osrguramo prispijeee sredstava (naplatu od kupaca) onako kako dl~aml~kl dospl.1~vaJ~. obveze. Zato se u obrascu za izracunavanje likvidnosti nalaze upravo SVI ov! elementl~ koji utjecu na .Iikvidnost. Stoga je ispravno likvidnost promatrati kao sAlakno.vltku rafiv~?tezu p:.ema_formuh koju smo prije naveli (dobiveni koeficijent je likvidnost)

o je oe ICIJent veci od ed duzec lik . . . .. . j an, po uzece je I vidno (jer su raspoloziv novae i potrazivanja

~~CI o~ dugo.vanJa). ~.ako je manji .od_jedan, ~oduzeee je nciikvidno (dugovi su veci od novca ~k rat °krocm~.potrazlvanJa), ako je jednak jedan, likvidnost je jos uvijek zadovoljavajuca o se oeficijent pomnozi sa sto, dobit cerno stopu likvidnosti. .

.Narusavanje _lik~i?nost~ nije sarno pitanje raspolaganja novcanirn dijelorn obrtnoga kap;tala. ?na moz~ bl~1 poslJ.edica nedovoljnog obrtnog kapitala, ali i posljedica poremeeaja u PO! ovan~u (gomilanje .~lh~ g~!ovih. pro izvoda , nedovrsene proizvodnje, sirovina i dugovan]a), a tl p.oreme~~l ~ISU rJJ~em dobivanjem kredita za povecane potrebe niti smo osigurali sredstva IZ vlastitih izvora (izdvajanjem iz dobitka).

S Dina.m~~ki likvidnost valja promatratl kroz pritjecanje sredstava od naplate potrazivania tog stajalista rnozemo govoriti 0: " .

likvidni~ sredstvima PfV?g stupnja, koja u svakom momentu predstavljaju

raspolozlva sredstva (~~tO'lllla, novae na ziro-racunu, devize, vrijednosni papiri koji se mogu odrnah unovciti),

~kv~dnim sredstvim~ d~gog stupnja koja predstavljaju potrazivania naplativa u

~t om roku (to rnoze bill 15 do 30 dana, ali se kod nas u praksi to produzava daleko vise od toga).

likvi~~im .sredstvi~a treceg stupnja, a to su sredstva u gotovirn proizvodima potrazivanja na dulji rok (a za njih postoje rizici da se nece rnoci sva naplatiti).

Potreba za odredenom v~sinom obrtnog kapitala uvjetovana je obujmorn, ali i prirodom ~os~o~nog proc~a. Odr~dem opseg poslovanja zahtijeva i adekvatnu zastupijenost obrtnog . a:ltaka·kSto¥a je spoznaja 0 potrebnom obrtnom kapitalu vrlo vazna za uspjeSno poslovanje Je na 0 ao I metode utvrdivanja tih potreba. '

. S.olve_ntno~t prema navedenom je sposobnost poduzeca da podrniri svoie tekuce ~krat~orocn~) I dugorocne obveze, a to uk1jucuje onda cijelu imovinu poduzec~

ImOVllla veca od dugovanja, poduzeee je soiventno. ' Ako je

Prem~ filolo~~o.m t.umacen~u solv.entnost doiazi od latinske rijeci so{ve,.e, sto znaci da n~tko. moz~ plat~tl Jer Ima akllvnu bllancu. Polazi se, dakle. od bilancne aktive odno

cJelokupne ImOVllle poduzeea (ukljucivsi i dugorocnu; tj. trajnu imovinu). ,sno

/..t

, .,-

.. ~-

.',

:.y.

Solventnost je, prerna tome. sposobnost poduzeca da svojim poslovanjem postize i odrzava ravnotezu izmedu svoje cjelokupne irnovine i svih svojih kratkorocnih i dugorocnih ObVCZil. II i. drugim rijecima, insolventno je one poduzece kojcm cijela irnovina ne bi bila dovoljna za podrnirenje svih obveza (kratkorocnih i dugorocnih - koje proizlaze i iz investicijsko razvojnih poslovnih poteza), Jos jasnije cemo to izraziti ako kazeruo da, ako bi se prcdala cjelokupna imovina poduzeca, sve to ne bi bilo dostatno za podmirenje svih obveza, tada je poduzece insolventno. J1

4.6. ANALIZA NOVCANOG TIJEKA (CASH FLOW)

Razliciti pokazatelji uspjesnosti poslovanja pokazuju pojedine sastavnice koje su II poslovan]u vazue odredenim interesnirn skupinarna. Sasvim je razurnljivo da zaposlenici, vlasnlci, menadzeri, banke, osiguravatelji i drZavni organi uprave nemaju identicne interese, ali svirna je zajednicki cilj odrzavanje kontinuiteta djelovanja. U pojedinim fazama djelovanja poduzeca, a narocito ako dolazi do promjene vlasnika, vazno je znati koliko poduzece vrijedi. Trzisnu vrijednost dionickih drustava pokazuje vrijednost njihovih dionica na burzarna, knjigovodstvena se vrijednost izracunava terneljem bilancnih (statickih) podataka, a dinamicke rnetode procjene polaze od ocekivanog novcanog prirnitka (cash folw) 1I buducnosti, Metodama vrednovanja poduzeca pokusava se dati precizan odgovor na pitanje kojom imovinom raspolaze neko poduzece, Pri tome je potrebno osvrnuti se i na same poslovanje poduzeca odnosno na ekonomsku dobit koju poduzece ostvaruje primjenom te imovine. Na osnovu takvih razmatranja uobicajene su dvije metode. Prva metoda odnosi se na postojece i stvarne zarade, te na novcane tijekove koje poduzece sada ostvaruje, a druga metoda odnosi se na rnogucnost ostvarivanja zarada i stvaranja buducih tijekova novca,

Analiza novcanog tijeka jedan je od najznacajnijih pokazatelja uspjesnosti poslovanja poduzeca, odnosno ima neosporno najvecu ulogu u procesu kapitalizaeije neto dobitka. Ova analiza obraduje podrueje cistog novcanog tijeka (eisti financijski efekt) koji predstavlja razliku izmedu noveanih primitaka i novcanih izdataka prije oporezivanja, 1I svakom pojedinacnorn periodu investiranja, uvccanu za fer procijenjeni iznos godisnje arnortizacije.

Na temelju opce definicije novcanog tijeka rnoze se zakljuciti da je neto dobitak poslovanja dobiven diskontiranjem svih financijskih efekata tj. razlike novcanih primitaka i novcanih izdataka, tijekom odredenog period a poslovanja, odnosno njihovim svodenjem na sadasnju vrijednost. A sadasnja je vrijednost razlika izmedu sadasnje vrijednosti buducih novcanih tijekova i sadasnje vrijednosti troskova proizaslih iz buduceg poslovanja. Da bi se ona sto realnije prikazala potrebno ju je prikazati u fiksnim i nepromjenjivim obracunskirn jedinicarna tijekom cijelog vrernena poslovanja.

Metoda sadaSnje vrijednost buducih novcanlh tijekova polazi od cinjenice da investitor ima mogucnost raspolaganja s ukupnom razlikorn izrnedu novcanih primitaka i novcanih izdataka, koja je iskazana cistim financijskim efektorn. Vrernensko razdoblje unutar kojeg je ta metoda nasl a svoju primjenu vecinom je ograniceno na 5 godina, a tek u manjem broju situacija na 10 godina. Metoda se temelji na nacelu diskontiranja procijenjenih novcanih tijekova za odredeno razdoblje. Pomocu nje moze se u zavisnu vezu dovesti odnos diskontiranog novcanog tijeka i investicijskog iznosa. te na taj nacin ocijeniti financijska efikasnost provodenja zadane poslovne politike.

~1 N8~i z~konski propisi prcdvid<lju pokrclm~ic Slceajnog poslupka i nakon duljeg vrcl11cna llclikvidnoSli.

Vazna cinjenica utvrdivanja novcanog tijeka proizlazi iz spoznaje da su neto primici u poslovanju poduzeca izazvani odredenorn investicijorn, Takvi investicijski efekti dovode do povecanja sadasnjeg stanja aktive, odnosno irnovinskih pozicija poduzeca te mogu utjecati na smanjenje troskova 1I odredenom poduzecu, U objc situacije financijska slika poduzeca je pozitivna, Medutirn, poduzimanjem takvih investicijskih efekata u poduzecu, sadasnja vrijednost tih investicija utjecat ce ua smanjenje sadasnje vrijednosti poduzeca,

Zel imo li odrediti buduce novcane primitke, osnovni rizik koji se javlja pri utvrdivanju vrijednosti cistih novcanih tjjekova jest nernogucnost njihove IOO%-tne procjene sto ujedno i predstavlja drugu vaznu cinjenicu pri utvrdivanju tijeka novca, lz tog se razloga metoda sadasn]e vrijednosti buducih novcanih tijekova temelji na proeijenjenoj diskontnoj stopi. Odabrana diskontna stopa utvrduje se na temelju obavljene analize rizika poslovnih aktivnosti promatranog poduzeca i prirnienom odredenih standarda profitabilnosti. Utvrdivanje diskontne slope za privatna poduzeca znatno vise podlijeze riziku nego je to sluca] sjavnim poduzecirna, Stogaje i citav postupak izracunavanja rnoguceg rizika slozenijl ina kraju krajeva rizicnUi. Autori poput C. D. Petersona predlazu razliclte nacine utvrdivanja cimbenika koji utjecll na rizicnost poslovanja, Jedan od predlozenlh nacina je i sustav bodovanja koj im se rangi raj u rnoguci cimbenici od jedan do sest bodova, gdje jedan oznacava najveci rnoguci rizik, a sest najmanji. Temeljem izracunavanja prosjecne oejene rizicnosti cimbenika procjenjuje se diskontna stopa.

Procjena diskontne stope u vecini slucajeva ima subjektivan karakter stoga se i rnoze reci da njeno utvrdivanje pociva na oblieima prornisljanja 0 samoj vrijednosti poduzeca, Tek se u nekim situaeijama sto vazi za poduzeca koja kotiraju na organiziranim tni§tima kapitala ta stopa moze objektivizirati.

Postupak samog provodenja procjene vrijednosti nekog poduzeca pnmienom metode sadasn]e vrijednosti buducih novcanih tijekova moze se podijeliti na nekoliko bitnih koraka:

1. Prilagodba finaneijskih izvjesca (izvjestaj 0 dobiti) poduzeca kako bi se prikazala

stvarna financijska slika poduzeca

2. Utemeljenje razvojnih planova poduzeca s evideneijom rnogucih pogresaka

3. Projekeija petogodisnjeg (desetogodisnjeg) razvojnog plana

4. lzrada proracuna novcanih tijekova, te noveanih investieija potrebnih za njihovu

realizaciju

5. Projekcija rezidualne vrijednosti poduzeca na kraju promatranog razdoblja

6. Odredivanje diskontne stope koju treba primijeniti s obzirom na noveane tijekove

7. Svodenje proeijenjenih novcanih tijekova i imovine poduzeca na sadasnju vrijednost koristenjern tehnike diskontiranja

Noveani tijekovi prikazani putem rnetode sadasnje vrijednosti buducih novcanih tijekova mogu se grupirati u tri bitne grupaeije. Prva takva grupaeija odnosi se na novcane tijekove proizasle iz poslovnih aktivnosti poduzeca, druga se odnosi na novcane tijekove proizasle iz investieijskih aktivnosti, a treca na tijekove novca iz financijskih aktivnosti. Utvrdivanjem tih grupacija, le utvrdivanjem i procjenom diskontne slope moguce je dobiti sadnSnju vrijednost buducih novcanih tijekova. .

Prikaz novcanin tijekova iz poslovnih aktivnosti

NOVCANI PRiMICI NOV(;ANIIZDACI
GOIovillsk,l__I)rooaja kupcirna lsplatc zaposlcnima za place i ostalo
Naplata potrazivauia Placania dobavliacima dobara i uslupa
Primljenijlredujmovi iz poslovnih aktivnosti Placan je porcza i kazni
Prirnici od naplaccnih kamata Povrati novca kupcima (za ncispravnu iii vraccnu
robu i 51.)
Povrat i uovcn od dobavl jaca Dani prcdujrnovi za poslovnc aktivnosti
Primici OIl dobivcnih parnica u sudskim Karitativna placanja, donacijc i 51.
postupcima
Primici od rcfundacija, rnilodara, donacija,
subvencija lzvor: Belak. V.: Osnovc profesionalnog racunovodstva, Vcleueiliste u Splitu. Split, 2001., sir, 73.

Iz prikaza je vidljivo da poslovne aktivnosti ukljucuju svakodnevne operativne zadatke koji izazivaju odredene troskove ili rezultiraju odredenim prihodima.

Prikaz novcanih tijekova iz investicijskih aktivnosti

NOVCANI PRIMICI NOVe ANIIZDACI
Gotovinski primici ad prodaje nekretnina, Gotovinski izdaci za nabavu nekretnina,
poslrojenja i opreme, nernaterijalne imovine i postrojenja i opreme, nematerijalne irnovine u
ostale dugotrajne imovine druge dugotraine irnovine
Primici ad prodaje investiranog u druga lsplate za stjecanje glavnice iii duznickih
instrumenata drugih trgovackih drustava i udjela
trgovacka drustva u zaiednickirn pothvatima
Prirnici ad prodaje dugova Placanje stjecanja obveznica drugih drustava
(osim rgotovinskih ekvi valenata)
Gotovinski primici ad naplale zajmova koji su Gotovinski izdaci za oplate zajrnova uzetih ad
dani trecim strankama (osim financijskim trecih stranaka (osim financijskih institucija)
insutucijama)
Primljeni gotovinski udjeli i dividende ad Isplaceni udjeli i dividende drugim drustvirna
povezanih drustva lzvor: Belak, V.: Osnove profesionalnog raeunovodstva, Veleuciliste u Splitu, Split, 2001., str, 74.

Novcani tijekovi iz financijskih aktivnosti obuhvacaju dugorocna ulaganja te ucinke tih ulaganja na trajnu imovinu poduzeca,

Prikaz novcanih tijekova iz financijskih aktivnosti

NOVCANI PRlMICI NOVCANI IZDACI
Primici novca ad izdavanja dionica iii od uplate lzdaci za isplate dividendi i ostale isplate iz
vlasniekih uloaa dobitka vlasnicirna
Primici novca ad izdavanja obveznica i drugih Isplate za pribavljanje trezorskih dionica
vrijednosn i h papi ra
Primici novca od povrata glavnice kratkorocnih i Vracanje gotovinskih pozajmica
duzorocnih posudbi drugima
Primiei kredita od financijskih insutucija Vracan]e glavnice duga od kratkorocnih i
dugorocnih kreditnih aranzmana lzvor: Belak, V.: Osnove profesionalnog racunovodstva, Veleuciliste u Splitu, Split, 2001., sir, 75.

Novcani tjjekovi iz financijskih aktivnosti ukljucuju sarno one poslovue aktivnosti koje rezultiraju povecaniem iii smanjenjem novcane mase, a ne utiecu na ostalc materijalne i nematerijalne oblike imovine poduzeca,

Formula kojorn se izrazava sadasnja vrijeduost buducih novcanil: tijekova, glasi:

Vo:; f_!!_- t_I_1 -+~

'_IO+k)' '00 (I+k)' (I+k)'

Vo -sadasnja vrijednost novcanih tijekova

Ft - novcani tijekovi od poslovanja po godinama t

At - rezidualna vrijednost imovine poduzeca

II - potrebne investicije po godinama t

k - izabrana diskontna stopa

T - broj godina projekcije (najcesCe 5 godina, iznimno 10 godina)

Na sljedecern se primjeru vidi kako je rnoguce izracunati sadasnju vrijednost ocekivanih

novcanih tijekova nekog poduzeca u petogodisniern razdoblju. .

Prikaz dobiti za razdoblje 2003. - 2007.

OPIS 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.
l , Ukupni prihodi 1.440.000,00 1.440.000,00 [ .440.000,00 1.440.000,00 1.440.000,00
2. Ukupni troskovi 948.000,00 948.000,00 948.000,00 948.000,00 948.000,00
2.1. (arnonizacijn) 288.000,00 288.000,00 288.000.00 288.000,00 288.000,00
3. Ukunna brute dobit 492.000,00 492.000,00 492.000,00 492.000,00 492.000,00
4. Porez na dobit (25%) 123.000,00 123.000,00 123.000,00 123.000,00 123.000,00
5. Ukupna nero dobit s 369.000,00 369.000,00 369.000,00 369.000,00
uracunatom amortizaciiom 369.000,00
6. Ukupna dobil1.2003. - 2007.) 1.845.000,00
7. Ukupna neto debit bez 657.000,00 657.000,00
uracunate amortizacjje 657.000,00 657.000,00 657.000,00
8. Ukupna debit (2003. 2007.) 3.285.000,00 I~ pri~az.a. ~e vidljivo da su uvjeti poslovania nepromijenjeni tijekorn eitavog razdoblja, Norninalni dobitak nastao zbrajanjem nero dobitl s amonizacijom u iznosu od 1.845.000,00 kuna ne rnoze pri~azali stvarno stanje financijske snage poduzetnika jer tilj iznos nije dostupan u sadasnjern trenutku. Poslovni plan pokazuje da ce svake godine dobitak od 369.000,00 kuna, zajedno s amortizacijom od 288.000,00 kuna biti na raspolaganju za financiranje dugotrajnih ulaganja. Kolika je stvarna vrijednost u sadasnjern trenutku tih buducih prihoda vidi se iz sljedeceg obraeuna novcanog tijeka.

Prikaz svodenja na sadasnju vrijednost buducih novcanih tijekova

Godina Netodobit Diskontni faktor(IO%) SadaSnja vrijednost
2003. 657.000,00 0,909 597.213
2004. 657.000,00 0.826 542.682
2005. 657.000,00 0,751 493.407
2006. 657.000,00 0,683 448.731
2007. 657.000.00 0,620 407.340
2,489.373 68

.-.j.

" ,.,

Uz pretpostavku da .ie normalna kamama s.lOpa 11:1 ?Odllzc.lnicka . ulaganja (i.li na korislenje tudih sredstava) 10% godisn]e, temeljem pnl11.1e.~c. diskontnih ~aktora ". II. financijskih tablica ukupna sadasuja vrijcduost PCIOg_odlsllJeg kumulutiva dobit)

aillorlizaeije iznosi 2.489.273,00 kunu,

4.7. OSTALA MJERILA USPJESNOSTI

U paslovnim odnosirna cesto se trazi uvid u bonitet.poslovanja neko.~ a~ ~r1I~era .. a njihovom poslovllnju. U takvim se slucajevirna obic~o IraZI ~.odatke. od oflcijelnih lIlS1I1UClj3 (financijske ageneije. Hrvatske gospodarske komore 1 dr.) koji se daju putern obrazaca BON-

I, BON-2 i BON-IN.

U poslovnoj praksi rijee bonitel (lar, bonitos - dobrota valj~nost; .Irgovaeki - sigurnost nekog potrazivanja) izrazava vrijednost, pouzdanost, ?oslo~~u t kreditnu s~osobno~t. Sal~ pojam obuhvaca i niz obiljezja poduzeca na temelju kojih ~e stvara ~hka 0 njegovoj poslavnosti, nacinu izvrsavanja njegovih obveza prema poslovmm partnenrna te ugledu sto ga uziva na domacern inozemnorn tr!istu.

Da bi se izbjegao rizik u poslovanju, potrebno je znati skim se ul~zi u pos~a. Zbog toga je potrebno traziti obavijest 0 bonitetu poslavnog p~rtnera. Poslo.vna l~f~rmac'Ja 0 partneru: na temelju koje se donosi procjena 0 njegovoll1 bonitetu, obuhvaca opee I posebne podatke, I

to:

Opei podaci:

_ pravni oblik poduzeca (dionicko drustvo, drustvo s agranicenam odgovornoscu, kornanditno drustvo i 51.),

_ sud kad kojegje upisano u trgovaeki register, kadaje poduzece osnovano,

kako je tekao razvoj toga poduzeea, kojirn se djelatnostirna bavi,

_ koliko irna zaposlenih,

paslovne banke s kojima suraduje, kakav rnu je ugled na trzistu

ostali opci podaci (ovisno 0 djelatnosti poduzeca),

Posebni podaci:

_ stanje kapitala i njegova likvidnost, epee flllancijska stanje poduzeca,

solidnost i urednost u poslu (nacin izvrsavanja ugovomih obveza),

podrijetlo i struktura kapitala, .

imena i imovinsko stanje najodgavamijih Ijudi u poduzecu, procjena kreditne i poslovne sposobnosti.

"

69

s. TEOR]JA TROSKOVA

Troskovi cine srce poslovne ekonomije i 11 svim udzbenicima ekonomije zauzirnaju srcdisnje mjesto. To je sasvim razumljivo jer je znacenje troskova za ekouomiku poduzeca izuzetno veliko zbog direktnog utjecaja na uspjeh poslovanja poduzeca.

Kako bi se planirale i kontrolirale aktivnosti poduzeca, menadzment mora imati informacije 0 troskovirna koji nastaju pri obavljaju razlicitih poslovnih aktivnosti, Sukladno tOl1;e m~i:e se zakljuciti .d.a se sve ekonornske odluke temelje na troskovirna, pa se upravljanju trcskovima [reba posveuu posebna pozornost.

.U pod~zecu se pravovremeno mora raspolagati pouzdanim informacijama 0 troskovirna

proizvodnje za donosenje odluka kao SIO su:

Po kojoj cijeni rnoramo prodati nase proizvode da bismo ostvarili odgovarajuci profit? Moi:e~o Ii proizvesti odredenu vrstu proizvoda uz troskove koji ce nam ornoguciti da te proizvode prodamo po trzisno prihvatljivoj cijeni?

Da Ii bi bilo jeftinije kupiti odredene dijelove koje koristimo u proizvodnom ciklusu iii bi bilo povoljnije te dijelove proizvesti u nasem pogonu?

Da Ii bismo trebali instalirati visoko automatiziranu proizvodnu liniju?

.. U cilju s10 ~ov~ljni~eg poslovnog rezultata poduzeca, djelovanje menadimenta predstavlja pnje svega optirnalizaciju rezultata iz odnosa:

kons! (benefit) ulaganja (costs)

.l~ tem~ljne .postavke i zakonske regulative - da je cilj poslovanja poduzeca ostvarivanje dobiti - proizlazi da 5U troskovi za poslovanje poduzeca i njegove rezultate jednako vazni kao i sve ana sto pridonosi stvaranju prihoda nekog poduzeca, Naime, iz temeljne postavke P - T = D (da se odbijanjem troskova od prihoda izracunava debit) proizlazi daje za dobitjednako vazan prihodovni i troskovni izraz poslovanja. Unatoe ovoj spoznaji u poduzecima se stjecanju prihoda pridaje cesto veca pozomost, iako troskovi imaju jednaku vaznost za konacan rezultat - dobit.

. Pr~ma tome, troskovi i uvjeti njihova nastajanja djeluju na konacan rezultat jednako kao i ~Tlhodl. Uprav~ to je razlog da se u ekonomskoj teoriji i njezinoj primjeni u praksi pridaje jedna~o znal!e?Je kao i svim elementima stvaranja prihoda, Svako racionalno gospociarenje s u~klma vodl.s.manjenju trOskov~ (iii bar relativnom smanjenju u odnosu na rast prihoda), a to ce ~e Od~l~l ?a konaenu dobit, Stoga se troskovi koji nastaju kao posljedica udjela (i trosenJa). pojedinih el:menata u poslovnom procesu posebno teorijski izucavaju te se pronalazi njihov utjecaj na konkretna kretanja u praksi poduzeca,

Pojam troskova

. la~o u e~onomskoj teoriji nalazirno razlicito definiranje pojma troska, ipak je nesto zajednieko s~lma, a to je da su troskovi novcani izraz utrosaka elernenata koji su troseni za stv.aranj.e ucinaka. Drugim rijecima, to je novcani izraz utrosaka svih inputa. Ipak, za sire pormanje troskova dajerno nekoliko definicija:

\ U sircm smis~u moguce je govoriri 0 troskovima poslovanja ali i ovdje kao reprczcntantu govorimo 0 trcskovima proizvodnje.

70

- Troskovi predstavljaju vrijednosti utroseuih dobara izazvanih proizvodnjorn uovih dobara. (Eugeu Schmalenbacln

Troskovi su potrosnja dobara potrebnih za ostvarenje odredcnog ucinka. (Konrad Mellcroviczi

Troskovi predstavljaju svjcsno unistavanje korisnih stvari u procesu proizvodnje s namjerorn da se dobiju novi.jos korisniji. proizvodi iii drugi ucinci, (Simlll! Babic)

- Troskovi u sirern smislu obuhvacaju sve elemente cijena kostanja, odnosno svu prenijetu vrijednost i dio novostvorene vrijednosii. (Pavle Ravlic)

- Pod troskovima razumijevamo irosenie dobara (sredstava) i usluga u proizvodnom procesu, pri cemu 5U ta dobra i usluge izrazeni u novcu. (Bosko Besir}

Troskovi leze u srcu mnogih poslovnih odluka. Poduzeca moraju briino paziti na troskove jer svaki dolar troska smanjuje profite poduzeca. Ipak troskovi su presudni iz dubljeg razloga: poduzeca donose odluku 0 proizvodnji i prodajama na temelju troskova i cijena dobara. (P. A. Sallluiesoll).

Ova posljednja, Samuelsonova, definicija najvise odgovara uvodno navedenoj postavci da su za ostvarivanje konacnog dobitka troskovi jednako vazni kao i prihodi, a dobilak je cilj poslovanja poduzeca,

Osirn razlika, irna n&510 zajednicko u svirn ovirn definicijama, a to je da su troskovi posljedica odredenih utrosaka izrazenih novcanirn vrijednostima. Osirn stvamo i:z.raienih utrosaka, mogu se [Orne dodati i porezi i doprinosi zajednici (tako postupa prof Ivan Turk).

Troskovl su novcani izraz utrosaka svih elemenata u poslovnorn procesu, kao i ostalih terecenja (us luge i doprinosi) koja zajedno s troskovima cine strukturu cijene kostanja, Ovako definirani troskovi obuhvacaju sve elemente (rad, sredstva za rad i predrnete rada) koji cine prenijetu vrijednost, ali i dijelove novostvorene vrijednosti koji ulaze u strukturu cijene kostaoja (razne usluge, doprinosi koji se obracunavaiu 5 placama, dnevnice za putovanja i sl.).

Osim troskova, u ekonornici se susrecemo i s drugim pojrnovima, kao S[O su isplate, izdaci, rashodi i sl,

Isplate su novcani izdaci (to je izlazak novca iz poduzeca - iz blagajne i sa iiro-ral!una) za dobivene materijalne vrijednosti i za druge uslugef

Rashodi su siri pojam od troskova i isplata. Oni obuhvacaju troskove i isplate koje su posljedica stjecanja neke promvrijednosti (u materijalnom i nematerijalnom obliku), ali 5U to i neke isplate i izdaci za koje poduzeca ne dobivaju nikakve protuvrijednosti, To mogu biti izvanredni rashodi, koji obubvacaju otpis nenaplacenih potrazivanja, Drugi tipican primjer rashoda za koje se ne stietu protuvrijednosti jesu npr. rashodi za sudske troskove, takse i sl., kao i lei:arine i kame. Ocito je, dakle, da tu nema stjecanja nekih korisnih protuvrijednosti.

Podjela troskova

Za izucavanje troskova potrebnoje upoznati zbog kojih uzroka oni nastaju te kada, gdje i na kojim rnjestirna nastaju, Stoga pristuparno podjeJi troskova prema tim kriterijirna, odnosno. da bismo znali kako i gdje utjecati na njih, potrebno je upoznati njihove vrste, Sloi:enost

~ U vezi s isplatnma javlja se i pojam izdatakkoji mozc predstavljati izdaiak novca, ali i izdatkc u obliku rnatcrijalnih stvari kojc izlaze iz poduzeea (izdavanje robe iz skladi~la i sl.).

71

troskova u strukturi cijeue nekog ucinka zahtijeva da sc upoznaju sve okolnosti njihova nastajanje, Stoga teorija troskova (pod velikim utjecajem prakse) polazi od sljedece podjele:

1. prirodne vrste troskova,

2. rroskovi prema Illjes!illlu i nnsiteljima,

3. troskovi prerna dinamici poslovanja,

4. troskovi prema naciuu rasporedivanja.

Postoje i podjele prema drugim kriterijima, kao slo je podjela premu funkcijarna, prema vremenu (prethodni iii planski i stvarni),

Prirodne vrste troikova

Kod ove vrste polazirno od postavke da su SV'I iuputi razlozi nastajauja troskova, Prema tome. najglobalniji izraz bio bi da su to troskovi rada i kapitala (a kapital koristimo za nabavu sredstava za rad i predmeta rada), Daljnja razrada te vrste jest da ih prerna prirodi sudjelovanja u poslovnom procesu mozemo razvrstati kao:

troskove rada,

troskove predmeta rada, troskove sredstava za rad, troskove usluge i

os tale troskove.

Troskovl rada obuhvacaju velik dio troskova u poduzecirna koja se bave proizvodnjorn.

S obzirom na to da ta vrsta poslovanja gotovo uvijek trai:i angai:man veceg broja radnika, place radnika (i doprinosi fondovima na osnovi placa) za takvu vrstu poduzeca predstavljaju velik dio ukupnih troskova, Ta vrsta troskova ujedno je znacajna stavka u strukturi cijene proizvoda.

Troskovi predmeta rada jedan su ad uvjeta odvijanja svakog procesa rada.' U procesu proizvodnje oni su osnovna supstanca buduceg proizvoda te u odredenoj kolicini ulaze u sastav novih proizvoda. Njihove vrste upoznali smo izucavajuci predmete rada (sirovine, materijal - osnovni i pornocni, gorivo, energija, rei:ijski materijal i dr.) te ih ovdje ne ponav!jamo. Trosak je sva vrijednost koristenih predrneta rada, odnosno ona vrijednost koja ulazi u proces rada (bez obzira na stupanj iskoristenja),

Troskovi sredstava za rad nastaju zbog toga S(O sredstva za rad gube svoju vrijednost upotrebom iii tijekom vrernena (bez obzira na upotrebu) sto se izrazava amortizacijom tih sredstava. Na taj nacin amortizacija sredstava za rad, za koja se ona obvezno obracunava, predstavlja troskove sredstava za cad. Osirn arnortizacije, javljaju se i troskovi odrzavanja, od kojih, medutim, jedan dio tereti troskove poslovanja (tekuce odrzavanje), a jedan dio povecava nabavnu vrijednost samih sredstava za rad (investicijsko odrZavanje).

Troskovi usluga, kao sto su prijevoz robe i radnika na posao, telefonske, postanske i komunalne usluge, usluge platnog prom eta, usluge u odri.avanju (servisiranju sredstava za rad, instalacija i dr.), predstavljaju sloi:enu skupinu vrlo razlicitih, ali znacajnih troskova.

) U proizvodnim radnirn procesima on; zajedno cine najvcci dio troskova. Javljaju se kao uosak i u drugim djelatnostima, kao sto su trgovacka (ali su tu kao prcdmet promeia, tj, roba) i usluznc djelatnosti (bez udjela odredenih materijalnih stvari ue bi bilo usluga).

72

'to>

Ostale lroskuve cine razlicite obveze koje proizlaze iz zakonske regulative iii iz ugovoruih odnosa poduzeca s drugima, Obvcze iz zakonske regulative su porezi, carine, trosarine i doprinosi koje poduzeca rnoraju placati, Od troskova koje poduzece ima iz ugovoruih odnosa s drugirna na prvorn mjestu valja navesti karnate za koristenje kapitala (bauaka iii drugih kreditora) koji poduzece koristi nemajuci vlastitog kapitala. To su i najamuine za koristenje sredstava za rad koje smo uzeli u nedostatku vlastitih ili najarnnine za koristenje tudeg poslovnog prostora i sl.

Kako bismo pokazali da upravo troskovi utjecu na rezultate poslovanja i da oni cine vecinu rashoda, navest cemo jedan primjer P. A. Samuelsona.

1. Prihod od prodaje

2. Troskovi

- materijalni troskovi

- trosak rada

242.000$

50.000$ 90.000$

- arnortizacija 20.000$

- raznovrsni trosak poslovanja 10.000$

- prodajni i administrativni trosak 14.000$

Ukupni troskovi prodanih proizvoda 184.000$

3. Dobitak 58.000$

U podjelu dobitka ne ulazirno jer narn je ci1j bio uputiti kako na dobitak djeluju visina . prihoda i visina troskova, Dakle, da se bilo koji trosak povecao zajedan iii vise dolara, upravo bi za toliko bio smanjen dobitak.

Troskovi prema mjestima i nositeljima

ledno od temeljnih naeela utvrdivanja rezultata (rezultata poslovanja svakog poduzeca i rezultata koje donosi svaki radni ucinak) jest da svako rnjesto i svaki proizvod ili usluga (svaki ucinak) snose svoje troskove, To je i smisao izuCavanja i podjele troskova prema mjestima i nositeljima.

Mjesto rada u smislu stvaranja potrebnih uvjeta za rad radnika (prostor, oprema i oruda za rad), kao i cud radnika te sudjelovanje predmeta rada u radnom procesu uzrokuju nastajanje troskova, Medutim, ne mora se prornatrati svako rnjesto rada za sebe, vee to rnoze biti i skupina radnih mjesta na kojima se odvija cjelina jednog posla, pa i jedna faza u radnom procesu iii jedna organizacijska cjelina (skupina radnika, smjena). Utvrdivanje rezultata zahtijeva i pracenje troskova po mjestima kako bi se odnosom prihoda i troskova utvrdio konacan rezultat za svako mjesto gdje je to rnoguce utvrditi. Naravno, pracenje troskova zahtijeva i odgovarajuci nacin njihova evidentiranja kako bi se organizacijskim dijelovima (cjelinama) pruiila rnogucnost analiziranja i sniZavanja troskova s ciljem povecanja rezultata.

Nositelji rroskova su ucinci (proizvodi, poluproizvodi, dijelovi, usluge i drugi ueinci) zbog kojih se i odvija poslovni proees, zbog kojih nastaju troskovi, Utvrdivanjem i pracenjern troskova prema nositeljima ujedno dobivamo podlogu za formiranje cijena ucinaka (cijene kostanja i prodajne cijene).

Izravnu vezu izmedu nositelja troskova i pojedinih vrsta troskova rnoguce je naci za jedan veci dio troskova, tj. moze se tacna ulvrditi koliko je kojeg troska uzrokovao pojedini proizvod. To nas dovodi do podjele troskova na neposredne i epee, ovisno 0 rnogucnosti nj ihova ukljucivanja u cijenu proizvoda, odnosno 0 nacinu njihova rasporedivanja,

73

Troskovi prenta I1C1Ciml rasporedivanja (ueposredni ; opci)

U nastojanju da svaki ucinak (proizvod iIi usluga) snosi svoj dio troskova susrecemo se s problemom razgranicenja pojedinih troskova na njihove nositeljc. Za dio troskova moze se tocno utvrditi na koji se proizvod odnose, lj. koliko ih je pojedini proizvod izazvao, Naravno, tada je rnoguce izravno u cijenu proizvoda ukljucitl te troskove, Takve troskove nazivamo neposredni iii dircktni troskovi, lma, medutim, troskova koji nisu nastali izravno II vezi S izradom nekog proizvoda, vee opcenito nastaju u poduzecu, ne zbog konkretnog proizvoda, vee \I vezi sa stvaranjem uvjeta za izradu svih proizvoda ili opcenito u vezi S postojanjern i organiziranjem cijelog poduzeca i svih njegovih funkcija. Zato takve troskove nazivamo opci, posredni iii lndirektni troskovi,

Neposredni, izravni iii direktni troskovi u pravilu su troskovi materijala i energije. placa te arnortizacija onih sredstava za rad koja sluze izradi jednog odredenog proizvoda, Da bismo ostvarili mogucnost ukljucivanja ovih troskova izravno u cjjenu proizvoda, potrebno je provesti odgovarajuce pracen]e i evidentiranje u kolicinskirn i vrijednosnirn izrazima ovih utrosaka,

Opel, neizravni iii indirektni troskovi jesu oni koji nastaju kao rezultat rada cijelog poduzeca, To je veci dio amortizacije, zatim troskovi u vezi 5 funkcijama izvan proizvodnje (rukovcdenje, planiranje, nabava, prodaja, financiranje itd.). Nadalje, to su troskovi koji su rezultat stvaranja uvjeta u samoj proizvodnji (rukovodenje proizvodnjom, nadz.or, Ciscenje i osvjetljenje prostora u kojem se radi, cuvanje, odriavanje itd.). Svi ti troskovi ne rnogu se izravno ukljuciti u cijenu proizvoda, pa je potrebno pronaci metode njihova rasporedivanja na svaki pojedini proizvod," Stirn u vezi izraduju se posebni racunski postupci kojirna se slufirno da bismo i te troskove rasporedili na proizvode i njihovim ukljucivanjem u cijenu proizvoda osigurali pokrice tih troskova. 0 tome ce biti detaljnije govora kod kalkulacjja.

Za te opce troskove, koji nastaju s jedne strane u vezi s izradom proizvoda, a s druge strane u vezi s neproiz.vodnim funkcijama, cesto se koristi naziv reiijski troskovi.

5.1. TROSKOVI PREMA DINAMlCI POSLOVANJA

Promjena u opsegu poslovanja poduzeca, kolicine proizvodn]e (iIi, opcenito govoreci, promjena stupnja z.aposlenosti) neminovno izaziva i promjene u visini troskova, pa, prerna tome, i promj ene rezultata poslovan] a. Ali, u tome se razlicite vrste troskova razlicito odnose s obz.irorn na promjene stupnja zaposlenosti: jedna vrsta ili skupina troskova ruijenja se :i sukladno promjenama kolicina - stupnja zaposlenosti, a druga vrsta troskova ne mijenja se s '" promjenarna stupnja zaposlenosti i ostaje jednaka u ukupnom iz.nosu bel. obzira na promjene, .~ tj. rast iii opadanje kolicina. S obz.irom na takvo ponasanje troskova u usporedbi s promjenom ~.!J~l. kolieina, t]. prema dinamici poslovanja, troskove dijelirno na: .f<

l

.,

j .:.;

, Ov~ko nabrojeni opci IfO~kovi IraZe njihovo odredenije upoznavanjc. Stoga valja fcci da u njima ililn lro~kova malcrijala, cnergije, placa, amortizacije, ali oni nisu izazvani izravno u vczi s izradom nekog proizvoda (malcrijal u upravnim funkcijama, malerijal za odrfuvanje i cikcnje, plaCe radnika koji I1C rade izravno na proi7.\'odu ild.).

74

ri ksnc troskove i varijahilne lroskove:1

Buduci da je za poslovanje poduzeca u trzisnim uvjetirna takoreci permanentna pojava mijenjanja opscga poslovanja iii stupnja zaposlenosti. \0 onda im;l odraza i na rezultate poslovanja poduzeca, Stoga cerno II cimvo] teoriji troskova najvise pozornosti posvetiti i najvise primjera razmatrati vezano uz dinamicnost troskova ovisno 0 dinamici stupnjeva zaposleuosri, odnosno kolicina opcenito.

Pik.mi 11'O.i"/;ol'i

Svc one troskove ciji se ukupan iznos ne mijenja, bez obz.ira na promjene opsega poslovanja (porast iii pad koliclne proiz.voda, prometa iii usluga), nazivamo fiksni troskovi, Ako ih promatrarno kroz prirodne vrste troskova, to su pretezno troskovi sredstava za rad (tj. arnortizacija, najamnine, troskovi osiguranja imovine), kao i znacajan dio opcih troskova," U vecini pcduzeca (naroeito u podrucju proizvodnje i prometa) amortizacija cini najveci dio fiksnih troskova, S obzirom na sve do sada poznato moi.erno jos reel da su to troskovi koji nastaju tijekom vremena, pa ih jos nazivarno i vrernenski troskovi.' Ima jos jedan naziv: troskovi kapaciteta. Buduci da se kolicina kapaciteta (strojeva, opreme, zgrada, transportnih sredstava itd.) izrazava i odredenorn vrijednosti ulozenih sredstava, veci kapacitet (i stupanj njegove mehaniziranosti) bit ce izrazen vecom vrijednoscu sredstava. Stoga je i prihvatljivo fiksne troskove nazivati troskovirna kapaciteta. Medutim, odredeni kapacitet ima sarno ogranicenu proizvodnu sposobnost do punog iskoristenja kapaciteta te aka se ta sposobnost zeli povecati, potrebno je povecati kapacitet. S obzirom na to fiksne troskove dalje dijelimo na:

apsolutno fiksne i relauvno fiksne troskove,

Apsolutno fiksni lroskovi

Troskovi pocetnog kapaciteta, koji su nastali kao rezultat odredene izgradenosti i oprernljenosti poduzeca, sto je uvjet za pocetak rada, jesu apsolutno fiksni troskovi, Ti se troskovi nece mijenjati bel. obzira na to sto ce se kasnije kapaciteti nadogradivati i prosirivati, Naziva ih se jos troskovima pripremljenosti za rad jer spremnost poduzeca da zapocne radom zahtijeva stanovite kapacitete (prostorne kapacitete i opremu), a to znaci i troskove.s

Prirnjer koji slijedi dar ce nam sliku apsolutno fiksnih troskova:"

~ Naziv fiksni i varijabilni troskovi su opceprihvaeeni termini U teonji troskova, Uz ove nazive koristimo i pojmove stalni i promjenljivi, kao i izraze ncreagibilni i reagibilni (jedni koji ne reagira]u na promjene srupnja zaposlenosti i drugi koji reagirnju).

• Vccina opcih troskova (upravljanja, rukovodenja u neproizvodnirn i proizvodnim funkcijama) oslal ee ista bez obzira ns cinjenicu ~to ce doci do stanovilih promjena u opsegu poslovanja.

1 Naravno. amortizacija, place ncproizvodnog osoblja i 51., ako iznose za jedan mjcsec 100. za dva mjcseca 200, za IIi mjcseca 300 ild .. jednaki su svaki mjcscc. pa je to smisao njihova naziva ~relllerlSki ImJkovi.

8 l'onckad Sc ovi tro~kovi nazivaju rmskm'i . .-rajrurja,jcr naslaju i kada poduzeCe ne radio P.A. Samuclson kaZe da 5C Ii lro~kovi Illoraju plalili Eak ako poduzcCc uop¢C ne radi i neee se promijeniti i ako SC proizvodnja mijenja.

• To jc iSIOVrCmcllo opei prillljcr za fiksne tro~kovc. kako u ukupnom iznosu, tako i riksnih tro~kova po jedinici u6nka_

75

S(UP,lIlj Fi ksn i ircskov]
7A1(lQslenosl i Uku[1no I'rosjccno
0 1000
10 1000 100
20 1000 50
30 1000 33.3
40 1000 25
50 1000 20
60 1000 16.7 Ukupni fiksni troskovi nisu se promijenili cak ni prj sesterostrukom povecanju stupnja zaposlen~sti. Dakle, oni su izrazeni istim ukupnim iznosom bez obzira na promjene cpsega poslovanja,

Prosjecnl fiksni troskovi (promatrani kao troskovi po jedinici ucinka) opadaju sa svakom novoostvarenorn kolicinorn ucinaka, Sve vecim iskoristavanjern kapaciteta oni postaju sve ~anji za svaku ~o~u j.edinic~. To upucuje na opce nastojanje za sto vece koristenje kapaciteta, jer sto se kapaciteti vise koriste, fiksni trosak po jedinici postaje sve manji, paje niza i cijena kosta~ja: Prema tome, ako je prodajna cijena dana velicina (formirana na tfzistu) pri smanJe~Ju troskova rezultat ce biti veci, To postaje pravilo u gospodarenju fiksnim tfosk~vlma te se pretvara u opce nastojanje politike poduzeca za SIO potpunije koristenje kapaciteta.

Grafiekl prikaz fiksnih troskova daje sljedecu sliku:IO

lanes

4000

3000

2000

o 10 20 3() 40 50 60

KP

Slika 5.1. Ukupni fiksni troskovi (FT)

. Ukupni fiksni troskovi prikazani su pravcern koji se krece paralelno s apscisom jer se

iznos troskova nije mijenjao.

~iksni troskovi po jedinici prikazani su opadajucom krivuljom, Ta krivulja od pocetnih stup~Jeva zaposlen~sti irna vrlo intenzivan pad, a dalje sa sve vecom zaposlenoseu prelazi u blagi pad. Ona se mk~da .~e~ s~~im spOjit.i 5 apsciso~ jer ce se i pri daljnjim povecanjirna stupqjeva zaposlenosti uvijek javiti odreden iznos fiksnih troskova ujedinici. I

'0 Bud~c.i da.~mo se od sa~a cesto susretati S grafickim prikazom troskova, ukazujemo na ~injenicu da ce se na apscssi uvijek prikazivari stupnjevi zaposlenosti (odnosno koli~ina proizvoda - kratica KP) a na koordinati

iznosi (Irllikova iii prihoda), '

II Valja na~lasili .da.pri o~rcdenom povecanju slupnja zaposlenosu opadanje fiksnih troskcva u jedinici poslajc sve rnanje, pa JC.I pada~~ca teudcncjja krivuljc na grafikonu sve btaza, Kada SI: ta krivulja toliko ublazi da I~glcd~ ka? da cc dobiti ~aral~lan pm~ac s a~sc.isom, 10 nas upucuje da smo ostvarili puno kori~lcnjc kapacitcta I da nema mogucnosn za daljnjc povecunjc njegova kori~lcnja.

76

Iznos

100

60

60

40

20

20

40

50 (,0

KP

o

Slika 5.2. Pojedinacni fiksni troskovi (IT/jed.)

Relativno fiksni tro~koyi

Kada povecanje opsega poslovanja poduzeca znatno poraste, javlja se granica koju postavljaju postojeci kapaciteti i preko koje se ne moze ici zbog ogranicenih rnogucnosti postojecih kapaciteta,

Ako su mogucnosti plasmana proizvoda na tlZistu povoljne, sto znaci da bi poduzece moglo prodati i vece kolicine iznad maksimalnih mogucnosti, preostaje jedino da se takva rnogucnost trfisne potrainje iskoristi prosirenjem postojecih kapaciteta. To prosiren]e kapaciteta, medutim, izaziva nove vece fiksne troskove. Medutim, tu ce se pojaviti i povecanje ostalih fiksnih troskova koji 'proizlaze iz opcih troskova (vise osoblja u prodaji, nabavi, vece zalihe i 51.).

Razmotrimo to na primjeru.

Stupanj zaposlenosti

Relati vno fiksni troskovi

Ukupno

Poiedinaeno

o 5 10 20 30 31 40 50 51

2000 2000 2000 2000 2000

400 200 100

66,7

2800 2800 2800

90,3 70 56

3500

68,6

U ovom primjeru bilo je moguce trostruko povecanje stupnja zaposlenosti u odnosu na pocetni stupanj. To odgovara pretpostavci da je u jednoj smjeni rncguce proizvesti 10 proizvoda. U tom slucaiu s tri smjene maksimalno rnoguca proizvodnja je 30 proizvoda. Zelimo Ii ici u povecanje proizvodnje iznad toga, vee sljedeca kolicina (31. proizvod) trafi prosirenje kapaciteta, SIO izaziva rast fiksnih troskova od 2000 na 2800. Kod relativno fiksnih troskova ne moze biti govora 0 promjenjivim troskovima jer se oni ne mijenjaju sa svakim novim stupnjem zaposlenosti. Oni ostaju nepromijenjeni unutar odredene zone zaposlenosti, a tek kad prelazirno tu zonu, povecavaju se za odreden iznos i opet ostaju isti u relacijama nove

77

zone zapnslcnOSli.11 Ta zona zadrzat ce se kao sposobnost novog povecanja proizvodnje do 50 kolicina, Aka bi se htjelo dalje povecati proizvodnju, preko 50. trebalo bi ici LI daljnje povecanje kapaciteta i fiksni troskovi porasli bi na iznos od 3500.

Graficki prikaz relativno fiksnih troskova daje sljedecu sliku (slika 5.3:

Graficki prikaz relativno fiksnih troskova najboIje predocuje njihovo ponasanje, a to je: da su unutar jedne zone nepromjenjivi,

- dn na prijelazu iz jedne zone u drugu naglo skacu, kako bi II toj drugoj zoni zadrzali odredenu razinu do sljedece ZOne.

Ta] slikoviti prijelaz iz jedne zone u drugu pokazuje da to nisu promjenjivi troskovi, vee da oni naglo rastu kao izraz prosirenog kapaciteta i da taj prosireni kapacitet zatim pruza jednu novu (~iru) zonu zaposlenosu,

II 1II

Iznos

4000

3000

1000

0+---~---+---4----~--+---~ o

10

20

30

40

50 60

KP

Slika 5.3. Ukupni relativno fiksni troskovi

1

II

1Il

Iznos 400

300

200

100

o+---~---+----~--+---~---+ __

a

5

10

20

30

40

50 60

Kp

Slika 5.4. Pojedinacni relativno fiksni troskovi

I! U skladu sa svojom slalllO~CU unutar zone dobili S1I. osim naziva relativno fiksni, i druge nazive: zonalni, slojevui, skokoviu, ~lo je u skladu s njihovorn grallckom slikom.

78

'. ~

Pojedinacni relativno fiksni troskovi na grafickoj slici upozoravaju kako nagli skok fiksnih rroskova dovodi do situucije da su ani na prijelazu iz jedne zone u drugu znatno visi od troskova na stupnjevima zaposleuosti kojima zavrsava prethodna zona. Taka oni upozoravaju da je potrebno osigurati odgovarajucu (vecu) zaposleuost prosirenih kapaciteta kako bi fiksni troskovi po jediuici hili prihvatljivi. naroeno za njihov udio u cijeni kostanja,

Na kraju valja upozoriti da relativno fiksni rroskovi ne moraju uvijek biti posljedica prosirenja kapaciteia. Oni mogu nastari npr. kao posljedica znacajnijeg ubrzanja obracuna amortizacije, kao i nekih drugih uzroka (povecanih premija osiguranja, vecih kamala i sl.), Vazno je uociti da svaka takva promjena zahtijeva odgovarajucu brigu da se 10 povecanje troskova najprije rjesava vecirn koristenjern kapaciteta, u protivnom ce izravno utjccati na smanjenje rezultata.

Relativno fiksni troskovi postal ce veliki problem, ako s vreruenorn opada koristenje kapaciteta. Ako se 5 kolicinom proizvodnje vracarno na prethodnu zaposlenost, relativno fiksni troskovi ostaju na razini prethodne zone te namecu pitanje njihova smanjenja. 0 lome ce biti govora i u poglavlju a rernanentnosti troskova.

Yarijabilni troikovi

Svi oni troskovi koji se mijenjaju s promjenama kolicina, odnosno, stupnja zaposlenosti jesu varijabilni troskovi.13 Kada troskovi reagiraju na svako povecanje iii smanjenje stupnja zaposlenosti, lU pojavu zovemo varijabilnost, reagibilnost iii prornjenljivost troskova.

Karakteristicni varijabilni troskovi jesu npr. troskovi rnaterijala izrade, place izrade, energija izrade, To su troskovi koji izravno zavise od kolieine proizvoda, prorneta iii usluga. Varijabilnih troskova irna i medu opcim troskovirna, ali jednim manjirn dijelom. Mogli bismo neke troskove nabave i prodaje dovesti u vezu sa stupnjem zaposlenosti (veca kolicina nekog proizvoda, vise poslova u nabavi, pa i u prodaji), ali to ipak nije tipican varijabilni trosak,

Intenzitet mijenjanja varijabilnosti troskova maze biti razlicit u odnosu na mijenjanje

stupnja zaposlenosti, pa sroga varijabilne troskove dijelimo na: proporcion alne,

degresivne i

progresivne,

Proporcionalni IrOsKOI'i

Kada troskovi izravno zavise od kolicine ucinaka i mijenjaju se razmjemo s kolicinorn ucinaka, tada su to proporcionalni troskovi. Raste Ii kolicina proizvodnje jedan, dva ili tri puta i ovi troskovi ce rasti isla toliko puta.

Prirnjer proporcionalnih troskova dajemo na slijedecern brojcanom prirnjeru:

Stupanj zaposlenostl

Proporcionalni tro~kovi

Ukupno Poiedina~no

o 10 20 30 40 50

o

1000 100

2000 100

3000 100

4000 100

5000 100

n Nazivamo ih jo~ kolitillski troskovi jcr zavise od kohcine proizvoda, a ne tijcka vremcna. Valja iSlu':i da, ako poduzecc privremeno SloJ i (ne radi) , ti troskovi nece nasiajati (za razliku od flksnih).

79

Ukupni propcrcionaln] troskovi u pOI ',,'

zaposlenosri) , , I " , • punom su raZIllJeru s kolicinorn proizvoda (slupnjem

, I sto se uosta am vidi IZ troskova iedini p iedi , ,

isti ki " , • po je II1ICI, 0Je IllICI proporcionalui trosak je

I za sva I stupanj zaposlenosn od prvog d d or' . ' . . ..

ce ovi trosko 0 biti . ti ku i 0 ,0 pe csclog, a JC znacajno za politiku cuena jer

VI I I IS 1 za sva u jedinicu prDlzvoda,

Graficki prikaz proporcionalnih troskova daje sljedecu sliku:

kP 100DS

5000 T 4000 3000 2000 1000 '

o ¥'---+---+---I---t-_,

o

10

20

30

40

50 KP

Slika 5.5, Ukupni proporcionalnl troskovi

izra:rctanje uk~pn,ih proporei,a~alnih troskova na grafickorn prikazu vrlo jasno okazuie nu prop~relJu Izme~u kolicine proizvcda i iznosa ukupnih troskova, S rastomPkor~Y u

potpuno razmjerno Taste I ukupan iznas troskova, I lila

SI,ika proporeionalnih troskova po jedinici prikazana pravcern paralelnim s

ukazuje na to da 5U oni isti za svaku novu kolicinu proizvoda. apscisorn

Imos

:t--I -

0+'--+---+ __ -+ -...___.

o

20

30

40 50

KP

Slika 5.6, Pojedinaeni proporcionalni troskovi

Degresivni troskovi

kret~~~i~~~I~! :~:'~~~omalo ,k~da ce s7 kretati k~~ pro~oreio~al~io Vecina njih nece se

~ s koliclIlom proizvoda, vee ce rasu sponje Iii brze od te kolieine."

Kada troskovl rastu sporije ad ' ,

Ako na prirnjer kol'c' izvoda rasre stupnja zaposlenosll, [ada su to degresivni lro~kovi.

, , I lila proizvo a raste dva puta, a troskovi 1,8 puta, taj relativno nizi rast

I' U 'l

pravi u varijab] lni tro~kovi bit ce proporcionat ' '0

po"~can,iiJna iii smanjenjima kolielne proizvod ~ ,n.lbsalllo unul,ar J:~nc u~c,zo~le zaposlenosli, Prj vecim

a am ce III progrcsivm ili dcgrcsivnj

80

izrnzava degresivne troskove, Ako bismo zeljeli na nekom primjeru iz prakse to ilustrirati, ouda bisrno mogli navesti slijedece: kada se iz nekog materijala kroji odreden broj proizvoda, npc. I, 2, 3, tada ce za prvi proizvad biti potrebno vise nego za drugi i treci iii jos veci broj komada jer cemo kombinacijarna pri krajenju ostvariti bolje iskoristenje rnaterijala i time snizavati troskovc s novim (vecirn) kclicinama.

Brojcani i grafickl prikaz degresivnih troskova dat cerno na jednorn primjeru zajedno s progresivnirna.

Pragresivui troikovi

Kada troskovi rastu brze od stupnja zaposlenosti, tada SII to progresivni troskovi. Raste Ii kolicina proizvoda dva puta, a troskovi 2,2 puta, to relativuo brze povecan]e troskova za 0,2 u odnosu na povecan]e proizvodnje izrazava progresivne troskove,

U pravilu ti se troskovi javljaju pri znatnorn povecanju kolicine proizvodn]e, mogli bismo kazati kod preopterecenosti raspolozivih kapaciteta, To je, na primjer, ako zelimo iskoristiti neke izuzetne mogucnosti povecanja proizvodnje (u sezonskim i prigadnim prilikama), tada cerno se odluciti za prekovremeni i nocni rad te rad na dane praznika, sto ce se izraziti kao progresija troskova (zbog dodataka za nocni, prekovremeni rad i 51.). Treba uzeti u obzir i druge troskove, npr, nabavljat ce se vece kolicine materijala (vece ce biti zalihe, kamate, veci ce biti rastur i otpaci), pa ce biti i veci troskovi nabave,

Razrnotrimo primjere degresivnih i progresivnih troskova:

Stupanj zaposlenosti

Degresivni troskovi

Progresivni troskovi

Ukupno Pojedinacno

Ukupno Pojedinaeno

o 10 20 30 40 50

o

1000 100

1900 95

2700 90

3400 85

4000 80

o

1000 100

2100 105

3300 110

4600 115

6000 120

Karakteristikaje ukupnih varijabilnih troskova da s porastom stupnja zaposlenosti caste i ukupan iznos troskova, Ali degresivni rasiu sporije nego SIO raste srupanj zaposlenosti, Dok su za prvih deset kolicina proizvoda iznosili 1000, izmedu 40 i 50 kolieina proizvoda rasli su sarno za 600 kuna, Progresivni troskovi rastu brfe nego sto raste kolicina proizvoda. Tako su za prvih deset kolicina proizvoda iznosili 1000, a za 10 kolicina proizvoda izmedu 40 i 50 rasli su cak za 1400 kuna,

Dakle, varijabilni troskovi uvijek rastu 5 porastorn kolicina ucinaka, sarno je pitanje da li rastu sporije, brfe iii razmjerno toj kolicini,

Graficki prikaz degresivnih i progresivnih troskova daje ovu sliku:

81

Iznos 6000

--- progresivni

5000

•••••.• proporcion.

4000

--- degresivni

:JOOO

aooc

1000

20

30

40 50

KP

o

10

Stika 5.7. Ukupui troskovi

Iznos 200

-- progresivni

. - ••••••• - • • • • • • • • • • • •••• • • •••••• proporoon.

-- degres1vni

100

o-l---!-----4---+-- .....

10

20

30

40

50 KP

Stika 5.8. Pojedinacni troskovi

Brojcani prikaz daje nam primjer lineame promjenc ovih dviju vrsta troskova, pa su zato ani na slici prikazani pravcern. Medutirn, u pravilu nece biti linearno, nego je progresija sve intenzivnija kod progresivnih troskova, a takoder i degresija kod degresivnih, pa ce najcesce njihova graficka slika biti sljedeca:

Iznos 200

--- progresiVni

••••••• prcpcrctcn.

-- degresivni

100

20

30

40 50

KP

o

10

Slika 5.9. Kretanje pojedinacnih varijabilnih troskova

82

Ovakva dcgresija i prugrcsiju vurijabilnih !mSkOV;l manje su prisume kada prornatramo pujedini varijabilui Imsak ~1I];l!L'rij;11 izrade. nul itd.). Kretanje prema zakonitostirna progresivnih i degresivnih troskova ako promatramo zajednicki sve vrste varijabilnih lro~kova vidjeti pod 5.10.

/)c[:resil'lro i progrcsivuo krctanjc ukupni]: troskov«

Dcgresija i progrcsija varijahilnih rroskova neke su od bitnih znacajki i zakonitosti ukupuih varijabilnih troskova, Pravilo jc da su svi varijabilni troskovi (rnaterijal, rad, energija i dr.) s pocetkom izrade nckog proizvoda (ili s pocetkom rada poduzeca) vrlo viscoki.15

Kako se povecava prcizvodnja i uhodava cjelokupni radni proces, pronalaze se i postupci za brzi rad i ekonornicnije poslovanjc. pa stoga niz varijabilnih troskova s porastom proizvodnje od pocetnih stupujcva nadalje poprima !endenciju degresivnog kretanja. Stoga mozerno reci da je degresivno krctanje varijabilnih troskova najispravnije promatrati na ukupnim varijabilnim troskovima (od pocetnih stupnjeva zaposlenosti pa nadalje)."

Medutim, ni La degresija [Ieee 1I10':i biti trajna, odnosno povecanie stupnjeva zaposlenosti ne moze biti bezgranicnc, da bi SC $\'C dalje i dalje islo 5 dcgresijom troskova, Tu djeluju ostale okolnosti (ogranicenost proizvodnih kapaciteta, ogranicenost trZi~la, rnogucnost plasmana itd.),

Degresija troskova ima svoju granicu, Kada se dostigne odredeni stupanj zaposlenosti, degresija troskova prestaje, Nastavimo li povecavati proizvodnju i nakon toga, niz varijabilnih troskova prelazi u progresivno krctanje, Stoga nakon odredene granice vecina varijabilnih troskova postaje progresivna i ta prcgresija postaje sve intenzivnija. To je stan]e koje mozemo smatrati stanjem prezaposlenosti.

Da bisrno uocili sve te zakonitosti, razmotrit cerno [0 najednom primjeru.

Troskovi Siupanj zapos!enosti
2 3 4 5
Ukupni:
Ff 200 200 200 200 200
VT 250 450 600 700 950
(Ff+VT) 450 650 800 900 1150
Granicni troskovi" 450 200 150 100 250
Pojedinacni:
rr 200 100 66,7 50 40
VT 250 225 200 175 190
UT 450 325 266,7 225 230 I.' Za pceetnc koheine proizvodnjc (kao i 1.~ manji broj tih proizvoda) uvijek se lfO~i vBe materijala, vi~e cncrgijc i viSe rada, Kako raste uvjclbanost radnika s porastom proizvodnje, troSi se manje vremena, manjc energije i dolazi do veceg iskoriSlcnja svih vrsta materijala,

16 TroSkove ne mozcmo prornatrati izolirauo i odvojeno po pojedinirn vrstarna, vee cerno ih na odredenorn stupnju rnorati prornatrau kroz cijenc i njihov uljecaj na djene i rezultate pcslovanja, To nas dovodl u situaciju da uzrnemo U obzir spoznaju 0 kretanju Iiksnih troskova (njihovom smanjenju usporcdo s porastom kolicina proizvoda). Prcma lome, na smanicnjc troskova u cijeni kO~lanja utiecal ce i degresjja fiksnih troskova, Sloga u daljnjern razrnatranju valja i IV zakonirost uzeti u obzir.

" Za potrebe skracivanja teksta korisut Ce11l0 kratice: UT= ukupni troskovi Fr", fiksni iroskovi

VT= varijabilni troskovi

I! 0 gralli~nim troskovima govorit cc 5C k:ISlli.ic. no 7"' ncka objaSnjcnja potrebni su nam vee sada To je razl ika izmcdu ukupnih troskova na dva stupnja zupnslennsti.

83

Ovako prcdstavljene brojcane odnose valja shvatiti na sljedeci nacin:

Stupanj zaposleuosu predstavljen je najjednostavnije od jedan do pet (mada se to moze tumacit] kao 1,2,4 itd. tisuca tona iii komada nekog proizvoda),

Fiksni troskovi, predstavljeni iznosom 200. ostali su jednaki za svc stupnjeve zaposlenosti (sto znaci da se nisu pojavili relativno fiksni troskovi).

Varijabilni troskovi (bez diferenciranja po prirodnim vrsrarna) imaju tendenciju degresivnog kretanja od pocetnog stupnja pa sve do cetvrtog, da bi nakon cetvrtog presti u dosta intenzivnu progresiju.

Sveukupni troskovi (FT+VT) krecu se istorn tendencijom kao i varijabilni (u pocetku degresivno, a nakon 4. stupnja zaposlenosti progresivno) jer je na visirn stupnjevima zaposlenosti ukupna masa varijabilnih troskova vrlo velika te oni diktiraju i tendenciju kretanja sveukupnih troskova.

Na granicnirn troskovima najbolje vidirno degresiju ukupnih troskova (pod utjecajcm varijabilnih) do 4. stupnja, a zatirn tcndenciju progresije.

Pojedinacni troskovi krecu se onaka kako smo ih upoznali ranije: fiksni padaju sa svakom nov.om kolicinom (u poeetku jako, a s rastoru kolicina proizvoda sve slabi]e), a sveukupni opadaju do kolicine 4, da bi nakon toga poceli naglo rasti (sve pod utjecajem djelovanja varijabilnih troskova),

Graficki prikaz ovakvog kretanja troskova daje sljedecu sliku:

tznos
1200
1000
BOO
600
400
200
0
0 -o-UT[VT]

--FT

+---+---+---+---+--- 2

4 5

KP

Slika 5.10. Kretanje ukupnih troskova

Na ovorn grafickorn prikazu, gdjeje prikazano kretanje ukupnih troskova, zapazarno:

Fiksni troskovi predstavljeni pravcem krecu se paralelno s apscisorn jer su jednaki za sve stupnjeve zaposlenosti,

Varijabilni troskovi predstavljeni su istorn krivuljorn kao i sveukupni jer su na grafikonu unijeti na osnovi dodavanja fiksnim troskovirna (logikorn UT = Ff + VT). Krivulja varijabilnih troskova ima degresivno kretanje do I!:etvrtog stupnja zaposlenosti, a nakon toga prelazi u strmu progresiju, sto je odraz brojcanih odnosa, Tocka u kojo] .degre.sija tros.kova prelazi u progresiju (to je 4. stupanj zaposlenosti) predstavlja optirnalni stupanj zaposlenosti (sto se kasnije potvrduje na pojedinacnirn troskovirna).

•

84

Na sljcdeccm grafikonu, na kojem je prikazano kretanje pojedinacnih troskova, treba

1I{>~ili sljcdecc:

Fiksni rroskovi imaju tendenciju svog zakonitog kretanja. lj. opadaju sa svakom novom kolicinom proizvoda, To opadanje je u pocetku vrlo intenzivno. da bi na daljnjim stupnjevima (4. i 5.) bilo sve slabije slo upucuje na priblizavanje optimalnom korislenju kapaciteta,

Varijabilni troskovi od pocetnih stupnjeva zaposlenosti nadalje predstavljeni su opadajucorn krivuljom. i to u poeetku strmijorn, a kasnije sve blazom, da bi opadanje prestalo kod cetvrtog stupnja zaposlenosti i oni tu prelaze II rastucu krivulju. To znaci du su dcgresivni do 4. stupnja zaposlenosti, a nakon toga su progresivni,

Ukupni troskovi imaju istu tendenciju kretanja kao i varijabilni (degresija do 4. stupnja, a nakou toga progresija), ali s razlicitirn intenzitetom, Nairne, na njihovu degresiju u pocetku djeluju i varijabilni i fiksni troskovi, pa je stoga njihova degresija (opadajuca krivulja) vrlo intenzivna do 4. stupnja zaposlenosti. Progresija nakon 4. stupnja nesto je blaza od progresije varijabilnih troskova zbog toga sto tu jos uvijek djeluje stanovita degresija fiksnih rroskova. Iako se to vidi na grafikouu (kao strmiji rast varijabilnih troskova), jos nam bolje predocuje brojcani primjer gdje se vidi rast varijabilnih troskova za 15 (190-175), a rast ukupnih same za 5 (230-225).

Iznos
450
400
350
300
250 -o-u
200 T
150 -o-vr
100
50 -o-FT
0
0 Slika 5.1 l , Kretanje pojedinacnih troskova

a = stupanj optirnalne zaposlenosti b = granica degresije

c = prag progresije

0- a = zona degresije troskova (tj, stupnjevi zaposlenosti na kojima troskovi imaju tendenciju degresijc)

a ... = zona progresije troskova (tj, stupnjevi zaposlenosti na kojima troskovi imaju tendenciju progresivnog kretanja).

Ovaj graficki prlkaz dovodi nas do nekih novih spoznaja. Optimalni stupan] zaposlenosti objasnili smo ranije, to je 4. stupanj zaposlenosti (oznacen 5 a). Tocka gdje prestaje degresija troskova je granlca degreslje (tocka b), a tccka kod koje pocinje progesija troskova je prag progresije (tocka c).

Teske je, medutim, govoriti 0 tako idealnoj uskladenosti razlicitih vrsta varijabilnih troskova da bi svi irnali istu tocku optimalnosti. Neki ee imati tendenciju degresije do jednog stupnja zaposlenosti (recirno, troskovi materijala), a drugi do drugog (recirno, place). Tada se radi 0 zoni optimalne zaposlenosti, a ne 0 stupnju (0 jednoj tocki), Pa, ako uzrnerno da jedan

85

varijabiJni trosak opada do kolicine 4, a drugi do kolicine 5, onda cc zona optirnalne zaposlenosti biti izrncdu ~ i 5, sto bi na grafikonu izgledalo kao na slici 5.12.

Do sada isticuni optimalni stupanj zaposlenosu predstavlja optimalnost S obzirom 11<1 troskove, Postavlja se pitanje da Ii je to najpovoljniji stupan] zaposlenosti .§to se lice cisiog rezultata koji se ostvaruje prodajom ostvarenih ucinaka. Znaci potreban nam je jos podatak 0 prihodu da bismo to ustanovili (vidi 5.2. Utjecaj troskova i prihoda na cist! rezultat).

Ostali kriteriji podjelc troskova

Osim do sada iznesenih vrsta troskova, susrecemo se i s pojmovima kao sto su: - planski troskovi,

- stvarni troskovi,

- standardru troskovi,

- jalovi troskovi,

Tros~o"l

o

3

4

5 6

KP

Slika 5.12. Prikaz optimalne ZOne zaposlenosti

Nadalje, s obzirom na mijenjanje troskova vezano uz promjene stupnja zaposlenosti,

potrebno je poznavau neke karakteristike troskova, kao ~to su:

- reagibilnost troskova i

- remanemnost rroskova,

Planski troskovi su nastojanja da se usklade rroskovi i prihodi te da se oni ne prepuste nekontroliranom i nepredvidivom kretanju.

Stvarni troskovl su stvarni utrosci pojedinih elemenata radnog procesa promatrani u proteklom vremenu.

Stvarne troskove rnoguee je utvrditi sarno po isteku odredenog vremenskog razdoblja iii po zavrsetku izrade proizvoda te se na njih ne rnoze vi~e djelovati, Tek usporedivanje stvarnih troskova S planskim troskovima (i cijenama) treba posluzlti za pronalazenje racionalnijeg poslovanja i za lrai:enje mogucnosti usteda, ako dolazi do razlika izrnedu stvarnih i planskih troskova.

Standardni troskovi su oni troskovi koje je moguce unaprijed predvidjeti. Uvjet za utvrdivanje standardnih troskova jest:

86

- poznan asortiman i vrsta proizvoda koji ce sc proizvoditi,

- poznate vrste elemenata koji ce se trositi u radnorn procesu,

poznavanje cijena pojedinih elemcnata koji se trose u radnom procesu i - utvrdeni normativi utrosaka pojedinih elcmenara i radnog vremeua,

Da bi nam svi ovi uvjeri bili poznari, potrebuo je imati pouzdanu dokumeruaciju 0 ranijirn kretanjirna, svestranu analizu tih kretanja te dohre normative. Tek na temelju toga mogu se utvrditi standardni troskovi i predvidjeti kretanje troskova. Utvrdeni standardni troskovi zatim sluze kao podloga za zahtjeve da se pojedini troskovi u stvarnosti onda krecu u utvrdenirn relacijarna,

Do odstupanja ad standardnih troskova dolazit ce ako dode do:

promjena u asortimanu proizvoda, tehnologiji i organizaciji rada, - promjena cijena i drugih vanjskih uvjeta privredivanja,

- drugih promjena koje se nisu rnogle predvidjeti.

Jalovi troskovi vezani su uz pojam fiksnih iroskova i njihov odnos prema stupnju iskoristenja kapaciteta. Naime, odredeni kapacitet i odredeni stupanj opremljenosti izaziva i odredeni iznos fiksnih troskova. Nedovoljno koristenje raspolozivln kapaciteta izaziva nepokrivanje fiksnih troskova, Nairne, djelomicno koristenje kapaciteta osigurava pokrice dijela fiksnih troskova, a dio fiksnih troskova ostaje nepokriven. Taj dio nepokrivenih troskova zovemo jalovi fiksni troskovi, Jalove fiksne troskove rnoguce je izracunati odgovarajucim postupcima.

Ako ukupne fiksne troskove (FT) podijelimo s ukupnim instaliranim kapacitetom (Q), dobit cemo fiksni trosak po jedinici kapaciteta (ft) po formuli:

FT ft=-

Q

Mnozenjem fiksnih troskova po jedinici kapaciteta s razlikom izrnedu ukupnog kapaciteta i stvarno koristenog kapaciteta (k) dobit cerno jalove fiksne troskove (ITj) po formuli:

Ffj = (Q - k)fl

iii Ffj=(Q_k)Ff

Q

Pcimjer:

Ako je instalirani kapacitei to.ooO komada proizvoda, a stvamo koristeni kapacitet 6.000 komada, uz ukupne fiksne troskove 1,200.000. tada je:

ft = 1,200.000 = 120 10.000

FTj = (10.000 -6.000) ·120 = 480.000

iii FTj = (10.000_6.000).1,200.000 = 480.000 10.000

87

Jalovi fiksni troskovi prema tome iznose 480.000. Razlika izmcdu ukupnih fiksnih i jaluvih fiksnih troskova jesu korisni fiksni truskovi (kao rezultat iskoristcnju kapuciteta). To

jest:

1,200.000-480.000 = 720.000

Provjera: stvarno koristeni kapacitet 6.000 pornnozcn s fiksnim troskovima po jedinici kapucitcta daje isti rezultat (6.000·120=720.000).

Naravno, jalovi fiksni troskovi narnecu pitanje njihova iskoristenja, odnosno smanjenja.

Svako povecanje iskoristenja kapaciteta dovodi do smanjenja jalovih fiksnih troskova (uaravno, vezano uz rnogucnost prodaje vecih kolicina proizvoda na lrzistll).

Reaglbilnost troskova je obiljeije troskova da reagiraju na rnijenjanje stupnja zaposlenosti, lntenzitet mijenjanja troskova moze biti razlicit, Stoga se koristirno racunskim postupkom izracunavanja reagibilnosti troskova pomocu kojeg se onda moze utvrditi i intenziter mijenjanja troskova. Kako je mijenjanje troskova obiljezje varijabilnih troskova, govorimo 0 izrazavanju reagibilnosti varijabilnih troskova izracunavanjem stupnja (koeficijenta) reagibilnosti." To cinimo po postupku:

VTx

n=-KPx

VTx = % promjene varijabilnog troska KPx = % promjene stupnja zaposlenosti,

To znaci da cerno stavljanjern u odnos postotka prornjene troskova s postotkom promjenestupnja zaposlenosti dobiti stupanj reagibilnosti troskova.

Primjer:
KP Varijabilni trosak
A B C
100 60.000 20.000 36.000
120 69.000 24.000 45.000
Promjena: 20% 15% 20% 25% a trosak A:

15 rt=-=O 75

20 '

Za trosak B:

20

rt=-·=!

20

Za trosak C:

25 n=-=125

20 '

Kadaje reagibilnost:

- jednaka jedan, trosak je proporcionalan; veca odjedan, trosak je progresivan; manja od jedan, trosak je degresivan,

,. Mor~Il1O uvaziti stanovitc promjenc i ked fiksuih iroskova. To su relauvno tlksru uoskovi, ali ccmo se zadrzati samo na rcagibilnost] varijabilnih troskova,

Prema tome, odgovor je: trosak A je degresivau. uusak B je proporcionnlan, trosak C je prcgrcsi van.

Remanentuost troskova je obiljezie troskova da ne prate prnrnjenu stupnja zaposlcnosti kada 51! snizava stupanj zaposlenosri.r'' To znaci da ako pada kolicina proizvodnje, troskovi ne padaju u skladu sa smanjenjem proizvodnje.

Primjcr reruanentnosti troskova mozerno zapaziti kod relativno fiksnih i kod degresivnih troskova. No. tipicno remanentui troskovi Sli relativno fiksni, sto se najbolje vidi iz sljedeceg grafickog prikaza (siika 5.13).

Iznos

200 T

150 - - - - - - - - - - - - -r--_II--

1OO---------~

50

o~---+---~--_+----~

01234 S 6

KP

Slika 5.13. Prikaz remanencije troskova

Aka se iz druge zone zaposlenosti (6. i 5. stupanj zaposlenasti) zbog patrebe smanjenja proizvodnje vracarno u prvu zonu ispod 4. stupnja, relativno fiksni troskovi zadrzat ce se na razini II. zone, tj. na visini ISO, sto ee predstavljati posebnu nepovoljnost (narocito s obzirorn na fiksne troskove u jedinici). Pri trajnijem zadrzavanju na nizern stupnju zaposlenosti bit ce potrebno poduzeti smanjenje fiksnih troskova (smanjenjem vrijednosti sredstava za rad prodajom i sl. te smanjenjem dijela opcih troskova koji imaju karakter relativno fiksnih troskova). Ne uspiju li se srnanjiti fiksni troskovi prodajom sredstava za rad, gubici su neminovni. Sto je veca razina smanjivanja opsega proizvodnje u odnosu na najveci stupan] zaposlenosti, pojava rernanentncsti troskova je izrazenija, Udio remanentnih troskova u ukupnirn troskovirna smanjenjem proizvodnje postaje sve veci.

5.2. UTJECAJ TROSKOVA I PRIHODA NA CISTI REZULTAT

Degresivno kretanje troskova od pocetnih stupnjeva nadalje dovodi poduzece u stanje da pocne ostvarivati pozitivnu razliku izrnedu prihoda i troskova do Cislog financijskog rezulrara." U daljnjem razmatranju vidjet cerno da u zani optimalnosti troskova postizerno najveci cisti rezultat po jedinici, ali ne najvecu ukupnu rnasu cistog rezultata.

Ukupan iznos cistog rezultata ne mora biti najveci u optimalnoj zoni zaposlenosti. To mozemo objasniti na vrlo jednostavnom primjeru. Ako prodajom 100 proizvoda neko

lO Rcmunenmost iii remanenclja nazi va se joS rezistemnost iti ireverzibi lnost troskova, odnosno otpornost, ncpovrat nos! troskova.

~, Za avo razmntranjc najbojje nam odgovara koristiti opci pojam cisti rezultat.

poduzece ostvaruje cisti rezultat po jedinici 50 k~1I1a, a prodajom 120 proizvoda cisti rezultat po jedinici ie 45 kuna, bilo bi pogresno i prerano zakljuciti da odustanemo od vece proizvodnje (i prodaje) zbog srnanjenja cistog rezultata po jedinici od 5 kuna.2~ Sve ruorumo racunski provjeriti, a to je:

100·50 = 5000 cistog rezultata 120·45 = 5400 cistog rezultata,

lako je cisti rezultat po jedinici rnauji, pri vecoj prodaji ukupan iznos Eistog rezultata porastao je za 400 kuna. To znaci da se isplati ici u povecanje proizvodnje na 120 bez obzira na to sro cisti rezultat pojedinici opadajer je ukupan iznos cislog rezultata veci za 400.2~

To cerno jos bolje uociti aka prosirirno primjer kaji smo imali kad kretanja ukupnih troskova. Prosirit cemo ga za jos jedan podatak, tj. prihode, taka da uzmemo prodajnu cijenu ucinaka ad 300 kuna, a ujedno prosirimo za jos nekoliko stupnjeva zaposlenosti i time udemo dublje u zonu progresije troskova. Evo tog primjera:

Stupanj UkuEni troskovi Prihod Cisti rezultat
zaposJenosti Ff VT Ukupno (PC=300) (P-UT)
1 200 250 450 300 -150
2 200 450 650 600 -50
3 200 600 800 900 100
4 200 700 900 1200 300
5 200 950 1150 1500 350
6 200 1200 1400 1800 400
7 200 1600 1800 2100 300
8 200 2200 2400 2400 0 Kako srno odnose troskova razmotrili na prethodnim primjerima, ostaje nam da vidimo kretanje prihoda te odnose prihoda i troskova, tj. cisti rezultat, Prihodi kao produkt kolicina proizvoda i cijena krecu se ravnomjemo jer se cjjene nisu mijenjale ad I. do 8. stupnja zaposlenosti, Cisti rezultat kao razlika izmedu prihoda i ukupnih troskova imao je sljedece kreranje:

• Na pocetnirn stupnjevima zaposlenosti (1. i 2.) cisti rezultat je negativan (prihadi su rnanji od troskova), To je posljedica vrlo visokih troskova (i fiksnih i varijabilnih), jer na tim stupnjevima zaposlenosti nije znacajnije djelovalo opadanje fiksnih troskova u jedinici, a ni degresija varijabilnih troskova.

• Na stupnjevima zaposlenosti od treceg stupnja nadalje degresija varijabilnih troskova (uz opadanje fiksnih) dovodi do povoljnog odnosa izrnedu troskova i prihoda te do pojave cistog rezultata. Troskovi su niti od prihoda. Kako sve dalje raste stupanj zaposlenosti, degresivno djelovanje varijabilnih i fiksnih troskova ima sve vece pozitivno djelovanje i cisti rezultat raste. I kao sto vidimo, on na granici degresije varijabilnih troskova (4. stupanj) dostize 300, sto nije naiveci cisti rezultat.

" N ije rijedak sluca] da sc izbjcgava ulaziu u zonu progrcsijc troskova kako bi se zadrzao najvcci clsti rezultat po jcdinici, Medutim, irna razloga da se razmotri rnogucnost ulaZenja u zonu progresijc troskova,

lJ Kako je smanjenje cistog rezultata po jediuici nasralo zbog porasta troskova, slijedi zaklju~ak da se isplati ulaziri u zonu progrcsije troskova sve dok ukupni iznos ~istog rczulrara raste,

90

• Najveci ukupni cisti rezultat 400 je kod scstog stupnja zaposlenosti, gdje vee djeluje progresija varijabilnih troskova zapoceia ranije na petom stupnju, Prema tome. isplati se ulaziti u ZOtlll progresije varijabilnih troskova, aka ukupni cisti rezultat raste."

• Ako bi se nastavilo s povecanjem stupnjeva zaposlenosti dalje od sestog. progresija varijabilnih troskova postaje toliko intenzivna da pocinje opadati cisti rezultat. Suvise vel ikim povecanjem zaposlenosti dosli bismo u polozaj da progresija varijabilnih troskova potpuno anulira cisti rezultat, To vidimo kod osmog stupnja, gdje je cisti rezultat jednak nuli. Kada bisrno isli u povecanje zaposlenosti iznad osam, progresija troskova dovela bi nas ponovo do negativnog cistog rezultata.

lz svega ovoga valja zapaziti pravilo da se isplati uci u zonu progresije varijabilnih troskova sve dok ukupan iznos cistog rezultata raste.

GrafiEki prikaz ovih odnosa daje sljedecu sliku:

tznos
3500
3000

2500
2000
1500

1000
5<)0
0
0 2 3 4 5 6 7 a
KP Slika 5.14. Kretanje prihoda i troskova

Napomena uz grafikon: Prihodi su predstavljeni pravcem jer su cijene po jedinici jednake za sve stupnjeve zaposlenosti, iako pri znatno povecanim kolicinarna mozerno ocekivati pad cijena zbog vece ponude na triistu. pa bi kod visih stupnjeva zaposlenosti prihodi dobili tendenciju izraienu opadajucorn krivuljom. Ukupni troskovi (FT': VF) predstavljeni su krivuljorn koja od pocetnih stupnjeva nadalje ima tendenciju opadanja zbog

~. Cisti rezultat po jedinici bio je najvi~i na ~elvrtom stupnju (300 : 4 = 75). as progresijom troskova na petom stupnju pocco jc opadati (350 :5 = 70). te nastavio opadanjc i na sestom stupnju (400 : 6 = 66.7). ali je nastavio rusti ukupan ciSli rezultat, Osim ~to raste cisu rezuhat za konkretno poduzcce, valja istaknuti da se tu ostvaruje sira drustvena korist - veca zaposlenost (z.1poSljavanjc radnika. vecc izdvajanje za drustvene potrebe, potpuni]e kori~lcnjc kapacitcia itd.) - pa svc 10 zajedno jo~ vise opravdava ulaZcnje u zonu progresijc varijabilnih troskova, odnosno 11 odredcnu umjcrcnu prempnslenost,

91

degrcsije troskova, du bi od petog stupnja zaposlenosti nadalje prelazila \I rastucu krivulju zbog prijcluza troskova u progresiju, slo posiuje vrlo intenzivno kod 6 .. 7. i 8. stupnja zaposlenosti,

lnterprctacija grafickog prikaza dovodi nas do sljedecih spozna]a:

Krivufja ukupnih troskova krece se od pocemog slanja zaposlcnosn iznad pravca prihoda (troskovi 5U veci od prihoda), da bi izmedu 2. i 3. stupnja zaposlenosti doslo do njihovog presijecanja (UT = UP). U tom rasponu stupnjeva zaposlenosti clsti finnncijski rezultat je negativan,

Sjeciste troskova i prihoda izmedu 2. i 3. stupnja zaposlenosti (UP'" LIT) nastalo je zbog degresivnog djelovauja varijabilnih troskova, sto znaci da je degresija dovela do izjednacenja troskova i prihoda, Tocka gdje se troskovi i prihodi sijeku jest prag cistog rezultata."

lza praga cistog rezultata pravac prihoda krece se iznad krivulje troskova i javlja se pozitivan cisti rezuhat, Prakticki to znaci da, ako uspijemo povecati prodaju (a prema njoj i proizvodnju) iznad one kolicine kod koje se javio prag Cislog rezultata, ostvarit cerno odreden pozitivan Cisti rezultat, To je povod za sve vece koristen]e postojecih kapaciteta (vecu zaposlenost),

Kod cetvrtog stupnja zaposlenosti (gdje prestaje degresija varijabilnih troskova) nije, medutirn, i najveci cisti rezultat (nije uajveca pozitivna razlika izmedu pravca prihoda i krivulje troskova), Najveca razlika je u zoni progresije troskova kod sestog stupnja zaposleuosti,

Povecanjern zaposlenosti iznad sestog stupnja zaposlenosti progresija varijabilnih troskova postaje vrlo intenzivna te srnanjuje razliku izrnedu troskova i prihoda, Krivulja troskova ponovno se priblizava pravcu prihoda. Ako se s povecanjern zaposlenosti ide eak do osmog stupnja zaposlenosti, progresija varijabilnih troskova dobit ce takav intenzitet da ce se ukupni troskovi izjednaciti s prihodom (CR = 0). Dolazi do ponovnog presijecanja krivulje troskova i pravca prihoda te kazerno da smo dostigli granicu Eistog rezultata.

Daljnjim povecanjern zaposlenosti iznad osmog stupnja zaposlenosti progresija varijabilnih troskova dovela bi do toga da bi troskovi bili veci ad prihoda, a krivulja troskova podigla hi se iznad pravca prihoda, Tu bismo ope! dosli u zonu negativnog

~:

cistog rezultata. ,

~ ~ I

l I

I

!.

,

i

I"

~.i;

Znaci Ii zaposlenost kod osarn komada proizvoda apsolutnu granicu preko koje se ne J~" rnoze dalje? Ne. Naravno, potrebno je primijeniti druge dijelove teorije troskova, U ovom '~/" slucaju relativno fiksnih troskova, Ako se poduzecu pruZa rnogucnost povecane prodaje (pa ~~, prema lome i proizvodnje) to hi se moglo ostvariti prosirenjern kapaciteta, a to dovodl do :'t.% novih relativno fiksnih troskova. U takvom hi se sluceju granica cistog rezultata pomaknula~r:i na vise stupnjeve zaposlenosti, pa hi se zona Eistog rezultata prosirila preko osmog stupnja 'l~ zaposlenosti. Veci kapacitet (uz pojavu relativno fiksnih troskova) doveo bi, istina, do toga da.·{#.1, hi se prag cistog rezultata ostvarivao kod vece kolicine proizvodnje, ali se otvara sira zon~. !~: pozitiynog rezultata i postii.e cilj. a to je da se mogu ostvariti veee kolicine prodaje uz~ \;~! ostvarivanje zeljenog cistog rezultata. Vi

,:;::.~ ,

'I

~.' Kod rcm~bilnOSli smo 10 7,vali pr.lg rcnlahilllo,li.

92

5.3. TOCKA POKRICA

Kada poduzece iii poduzetnik II svojern poslovanju ostvari takve odnose da su nUL prihodi izjednaceni s troskovima, kaze se da je dostignuta tocka poknca. ~6 Nnravno. prva jepomisno svakog poduzetnika iii poduzeca kod pripremanja nekog novog projekta (novog proizvoda iii novog poduzeca) kako dostignuti pokrice troskova prihodima, a dalje, razurnije SC, uvijek se kroz povecanje poslova ocekuje sve veci rast prihoda i pojava cistog rezultara, Trazenje tocke pokrica i njezino ostvarenje teznja je svakog pocetnog poduzetnickog pothvata, pa je za njezino objasnjen]e zahvalna upravo prcrpostavka pocetka rada poduzeca iii pocetka realizacije novog programa, Naravno, poremccaji u poslovanju poduzeca dovode do situacijc da poduzeca moraju ponovo pronalaziti svoju tocku pokrica,

Cilj svakog poduzeca je ostvarivanje sto povoljnijeg cistog rezultata no nerijetko ona dolaze u poloZaj da se bore za pokrice svojih troskova, odnosno da izbjegnu nezgodan poloi.aj da se nadu u gubitku. Opasnosti od gubitaka jesu rnnogostruke. One rnogu biti posljedica prornasa]a koji su nastali vee kod osnivanja (losa Iokacija, neuskladenost kapaciteta i asortimana, problerni Irzista, kvalitete, strukture zaposlenih i 51.). Ali najcesee su to problemi tekuce poslovne politike i neracionalnosti kao posljedice unutamjih kretanja i odnosa u samom poduzecu, Uzroci mogu biti i izvan njega zbog kretanja mjera gospodarske politike zemlje iii utjecaja tdista (dornaceg iii stranog).

U svemu ovome valja istaknuti da ce se svako poduzece najprije boriti da ostvari prihode potrebne za pokriee svojih troskova, a zarim u daljnjem poslovanju za pozitivnu razliku izrnedu prihoda i troskova, Problemi pokrica troskova rnogu biti uvjetovani mnogostrukim razlozima, kao sto su nedovoljna zaposlenost kapaciteta (bilo zbog toga sto su preveliki u odnosu na tri.iSte, bilo zbog toga sto postoje opci problerni plasmana), neracionalno poslovanje i niska proizvodnost rada, nepovoljno kretanje cijena (bilo zbog nabavnih cijena pojedinih elemenata, bilo zbog niskih prodajnih cijena proizvoda).

U vezi s pokricern troskovajavljaju se dva temeljna pitanja:

- koji se iznos prihoda mora ostvariti da bismo dostigli tocku pokrica;

- koju kolicinu ucinaka (proizvoda iIi usluga) rnoramo realizirati (proizvesti i prodati) da

bismo njihovom prodajom pokrili troskove,

Te odnose najbolje cemo za pocetno razumijevanje objasniti na sljedecem grafiekorn prikazu:

Iznos

A

B KP

Slika 5. [5. Graficki prikaz tocke pokrica

", II 1'llIijim poglavljim~ lO smo zv~li prag J"I!JJwbillll'sr; iii pmg ~islog re=IIJlala.

93

a ~ locka pokrica fiksnih troskova

b ~ locka pokrica ukupnih troskova (i varijabilnih nakon fiksnih.jer UT ~ FT + VT)

Ako iz tocke (I spustimo okornicu na apscisu, debit cemo kolicinu proizvoda A koju je potrcbno proizvesti i prodati da bismo ostvarili prihod potreban za pokrice fiksnih troskova,

Spustanjern okornice iz tocke b na apscisu dobivamo velicinu B, a to znaci kolicinu . proizvoda cijom prodajom ostvarujerno prihode za pokrice i varijabilnih troskova nakon pokrica fiksnih, odnosno pokrice ukupnih troskova, To je rocka pokrica (tu se, dakle, ostvaruje prag cistog financijskog rezultata iii prag rcntabllnosti)."

Ako se uspije povecati proizvodn]a i prodaja proizvoda preko tocke B, ostvarivat cerno odredeni iznos cislog rezultata (prihodi postaju veci od troskova i donose pozitivnu razliku).

Utvrdivanjc tocke pokrica

Svako poduzece u svojem poslovanju mora se najprije izboriti za takve odnose kolicina proizvoda (koristenje kapaciteta) i prihoda ostvarenih njihovom reaIizacijom na jednoj strani, a ukupnih troskova na drugoj strani, da osigura pokrice troskova, tj. dostigne tocku pokrica,

Toeka pokrica moze se utvrditi na dva nacina:

- analitickorn metodorn

- grafickorn metodom.

Da bi se utvrdila tocka pokrica potrebnoje uvaiiti sljedece pretpostavke:

1. da su fiksni troskovi apsolutno fiksni, tj. da se ne mijenjaju u citavu intervalu stupnjeva zaposlenosti koji se analizira;

2. da su varijabilni troskovi proporcionalno varijabilni. Prema tome, sve varijabilne

troskove treba smatrati proporcionalnima s kolicinom proizvodnje;

3. da nabavne cijeue svih inputa budu stalne;

4. da prodajne cijene proizvoda i usluga budu stalne za citavo analizirano razdoblje;

5. da struktura proizvoda i usluga bude stalna za citavo analizirano razdoblje;

6. da kapacitet bude stalan, Ij. bez povecanja iii smanjenja, 510 bi se direktno cdrazilo na visinu fiksnih troskova,

Razmotrimo to na primjeru ..

Poduzece u svojcm poslovanju irna sljedece uvjete: ukupne fiksne troskove (Ff) 1,200.000, varijabilne troskove po jedinici (VT) 800,

- prodajne cijene proizvoda (PC) 1000.

Pri ovim troskovirna i cijenama ostvaruje prodaju 5000 komada proizvoda (K) na trzililu.

Potrebno je utvrditi:

a) koji iznos cis tog rezultata poduzece ostvaruje ked ovih odnosa troskova i prihoda (odnosno cijena),

b) rocku pokrica (tj, koliCinu proizvoda koju treba ostvariti da se prihodima pokriju ukupni troskovi), ~s

~J Rcdoslijcd tocaka II i b proizlazi iz graflkona, To. rnedurim, oijc obvezatan rcdoslijcd pokrica troskova • , n~suprot, u pravilu sc prednost daje pokricu varijabilnih troskova (vidi granicne troskove) .

• S Tocku poknca i~.ratunnt cemo postupkom kojim smo lzracuuavali mrtvu locku rcntabilnosti (jer 10 SU isti pojrnovi), Vidi pod ",,.11',, tocka remabilnosti. lzraz cisti rezultat koristirno ovdje dn bismo SC oslobodili potrche ruztikovanja bruto dobiti, neto dobiti i 51.

94

a) Iz do sada poznaiog ponavljamo da je cisti rczultat razlika izmedu prihoda i ukupnih troskova, tj.:

tR= UP - UT

kako je :

UP se KP·PC UT=Ff+ KP·VT

.1

prema lome cemo CR izracunati:

CR = KP . PC - (IT + KP . VT)

CR = 5.000 . 1000 - (1,200.000 + 5.000 . 800) CR = 5,000.000 - 5,200.000

CR = - 200.000

~-- ,j

To znaci da je cisti rezultat negativan (vidi se iz brojcanih odnosa da su troskovi za 200.000 veci od prihoda),

Dakle, prodajom 5.000 kornada proizvoda rni ne mozerno pokriti sve troskove, Postavlja se pitanje koju kolicinu proizvoda treba ostvariti (proizvesti i prodati) da bismo ostvarili prihode potrebne za pokrice troskova, Trafimo, dakle, tocku pokrica na osnovi kolicine proizvoda,

b) Toeku pokrica izracunat cemo po formuli:z9

FT

x=----

PC-VT

•. 1

x = 1,200.000 = 6.000 1000-800

Znac! da je potrebno osigurati proizvodnju vecu za 1000 komada, odnosno, 6000 komada proizvoda ukupno, da bismo osigurali pokrice troskova,

Valja to vidjeti na sljedecem grafickorn prikazu:~o

Kn (000000)

: I

- ~

s

FT

3

2

O~---r---+--~r---+---~---+--~ o

2

3

5

6 7 KP(OOO)

4

Slika 5.16. Linearni grafikon rentabilnosti iii pokrica rroskova

- .,

!O Postupak izracunavanja ove formule vidjeti ked praga rentabilnosti, JOTro~kovi su prcdstavljeni pravcern jer su varijabilni troskovi proporcionalni.

.,

95

lz graflckog prikaza zapazamo:

- da je kod 5000 KP pravnc troskova iznad prnvca prihoda i guliitak iznosi 200.000 kuna,

- kod 6000 KP dolazi do izjednacenja troskova i prihoda - postize se locka pokrica,

- preko 6000 KP pravac prihoda je iznad pravca troskova, javljn se pozitivan cisti

rezultat.

U poslovanju poduzeca, rnedutim, locka pokrica nije cilj. Ona sluzi samo kao orijentacija koji najrnanji stupanj zaposlenosti moramo ostvariti da ne bisrno poslovuli s gubitkom, Cilj ostvarivanja stanovitog cistog rezultata jest ostvarivanje odredene akumulacije, Stoga si u daljnjem izucavanju postavljarno pitanje: ako se zeli ostvariti odredeni cisti rezultat (postavirno si plan 400.000 CR), koju kolicinu proizvoda treba ostvariti za ta] CR?

Dakle, osim pokrica troskova treba ostvariti jos i 400.000 CR. Tada je to:

UP=UT+CR

Kp· PC= IT KP' VT+CR

Trazimo, dakle, kolicinu proizvoda x koju treba ostvariti da se pokriju svi troskovi stanoviti CR. Tada je:

PCx = FT+ VTx + CR

FT+ CR

x::::

PC-VT

Znaci da cerno 400.000 CR rezultata ostvariti kod sljedecih odnosa (uz ranije zadane velicine):

1,200.000+ 400.000

x=

1000-800

x= 8.000

Potrebno je dostici proizvodnju 8.000 kornada proizvoda (i osigurati njihovu prodaju) da se dobije 400.000 konacnog cislog rezultata poduzeca,

Tocka pokrica, rnedutim, nije neka dana velicina (dana postojecim kapacitetom i velicinorn fiksnih troskova kao i varijabilnirn troskovirna i prodajnom cijenom), vee ce se ona cesto mijenjati pod djelovanjem unutamjih i vanjskih uvjeta. Upravo ce rnoguce promjene zahtijevati da se ponovno utvrdi nova tocka pokrica nakon promjene nekog od utjecajnih cimbenika (IT, VT iii PC). Ti se uvjeti mogu rnijenjati u pozitivnorn smislu (smanjenje troskova iii rast prodajnih cijena, iii u negativnom smislu (porast troskova i pad cijena).31 Dakle, ponovno cemo pronalaziti toeku pokrica.

Primjer A. porast fiksnih troskova

Ako dode do porasta fiksnih troskova na 1,300.000 (uz nepromijenjene VT 800 i PC 1000), izracunajte toeku pokrica, Tada ce locka pokrica biti:n

... Mi cerno na daljnjim prirnjerima razmotriti upravo negauvne tendencijc, tj. porast troskova i pad prodajnih cijenajer nas one mogu dovesti u nepovoljnu situaciju,

J! Porasl fiksnih troskova moze bili posljedica prosirenih kapacitcta. ali i drugih uzroka, kao ~Io jc povecanje opcih troskova i sl.

96

x = ~OO.OOO = 6.500 1000- 800

Pri povecauju fiksnih troskova za 100.000 kuna treba ostvariti 6.500 komada rroizvoda da bismo dostigli tocku pokricn,

I'rimjcr 8, povccanje V;ll'ijabilnih t .. oskov;l:

Ako varijabilni troskovi porastu na 900 (uz FT 1,200.000 i PC 1000), tocka pokrica bit ce:3>

1.200.000

12.000

;>;::::

1000-9ilO

Povecanje varijabiluih troskova za 100 zaluijeva proizvodnju 12.000 komada proizvoda da bi se dostigla tocka pokrica,

Primjer C, smanjenje prodajnih cijena

Ako se prodajna cijena smanjuje na 950 (uz FT 1,200.000 i VT 800), tocka pokrica bit ce:

X:::: 1,200.000 :::: 8.000 950-800

?akle,_uz sma~j~Il~; prodajne cijene za 50 treba ostvariti 8000 kornada proizvoda da bi se dostigla tocka pokrica.:

Ako ove prornjene unesemo u grafikon, dobit cerno sljedecu sliku;35

Primjer A

Kn (000.000)

3

2

:Ff

___ - __ - I_..!.._

~--4---~~-~----~--+_--~~

6 7

KP (000)

3

4

s

2

a

5.l7. Promjena fiksnih troskova

n Porast varijabilnih troskova maze biti posljcdica vcceg uosenja pojcdinih elemenata, ali i porasta njihovih cijenn,

J' Pri pocctno zndauim velieinama kod 8000 KP vee smo ostvarivali 200.000 ciSlog rczultata,

~.I Pocctue zadnue velicine (Fr=I,200_OOO i VT=800) ucnali smo punom crtom, a novonastalc pronujenjeuc velicinc isprckidanom crtom,

97

, ,Porasl, ti~snih. tros~ova prollzro~io je i _porast ukupnih troskova koji se sada krecu paralelno (iscrtkanirn pravcem) s r~~IJII1l <i~Ul1llll) pravcem ukupnih troskova, ali poviseni za 100.000, te se zbog toga tocka pokrica porniee nil vise (izrnedu 6000 i 7000 KP).

Primjer B, porast varijabilnlh troskova

kn 000.000
14 T
I
"1
10
8
6
4
2 FT
0
a 2 4 6 8 10 12 14
KPOOO Slika 5.18. Prornjena varijabilnih troskova

. Zbo? porasta va:ija~ilnih lro~~ova pravac ukupnih troskova postao je strmiji, re je sjeciste prihoda I troskova, t]. tocka poknca, pornaknuta na vise (iscrtkani pravac), na 12.000 KP.

Primjer C, smanjenje prodajnih cijena

knooo.ooo

o

2

3

4

5

6

7

8 9

KPOOO

Slika 5.19. Promjena prodajnih cijena

98

Zbog srnanjenja prodajnih cijena pravac prihoda postao jc polozcniji te se zbog toga tocka pokrica, kao sjeciste prihoda i troskova, iakoder pornice na vise (sada je to preko 8.000 KP).

Svako pozitivno kreianje (smanjenje troskova iii porast prodajnih cijena) pomaklo hi LOcku pokrica na nize, lj. ona bi Sf' dostigla pri manjoj kolicini proizvodnje (uz to 5C pri poslojecim kolicinarna ostvaruje veci cisti rezultat).

Naravno, moguce je da dode istovremeno do vise promjena (rast FT i rast VT) i 51.. ali smo zbog jednostavnosti prilllJera (a narocito za jasnije prikazivanje na grafikonu) uvijek uzimali samo jednu promjenu.'

Tocka pokrica jednostavno se prikazuje graficki i lako definira nurnericki te je 510ga pogodna za prezentiranje ekonomskih ucinaka odredene poslovne odluke, kao i novih odnosa koji nastaju promjenom same jednog ili veceg broja parametara.

J6 Takodcr smo zbog jednosravnosti primjera iskljucili dcgresiju i progresiju troskova, ali nc smijemo srnetnuu s uma i tu cinjenicu. Narocito jc valja imati na urnu da sc nc bi shvatilo kako nas cna prih.oda i troskova upucuje na sve YCCC i vece povccanje kolicine proizvodnje jer 10 otvara skarc prihoda i troskova. No. 10 CC sprijecili progrcsija varijabilnih. troskova na odredcuim stupnjcvhua zaposlenosti,

99

"~ ..

,

U leoriji troskova granicni troskovi cine cjelinu za sebe, i to vazan dio tcorije troskova X jer sc ua spoznojama 0 nastajanju i kretauju granicuih troskova ternclje rnuoge odluke u {poslovnoj politici poduzecC\.:;

.,

5.4. GRANIC:NI (M/\RGINALNI) TROSKOVI

Pojam granieni troskovi dovodi se u vezu s opcirn pojrnom granicnih velicina, U ~i ekonomici oni sc najcesce tumace na dvarna primjerima, a to su granicna poduzeca i granicn] .'. troskovi, Granicna pcduzeca su ona poduzeca koja rade 5 najvecirn troskoviuia (uz najniht ,i; ekonomicnost i proizvodnost rada), a da jos uvijek uz povoljnu potraznju na trzistu rnogu prodavati svojc proizvode i ostvarivati neki minimalan pozitivni rezultat, Naravno, tada poduzeca s povoljnijim uvjetima poslovanja ostvaruju visoke rezultate (jer su cijene na triistl.l" za sve jcdnake), a ona imaju nize troskove po jedinici od granicnih poduzeca,

Granlcn] troskovl SlI predmet teoretskih objasnjenja razlicitih autora:

Granicni troskovi oznacavaju dodatne troskove proizvodnje jedne dodame jedinice proizvoda, Recirno da neko poduzece proizvodi 1000 proizvoda uz ukupni trosak od 10.000$, Ako se poveca proizvodnja na 1001 proizvod, a ukupni troskovi porastu na J 0.015$, tadaje granicni trosak 15$. (P. A. Samuelson)

- Granicni troskovi predstavljaju iznos za koji se mijenjanju ukupni troskovi poduzeca kada se njegova proizvodnja, odnosno prodaja poveca za jednu novu kolicinsku jedinicu, Prema tome, granicni troskovi pokazuju za koliko su porasli ukupni troskovi kad ;:e uz stanovitu kolicinu proizvoda ova poveca za jos neku sasvirn rnalu kolicinu. (dr. Sirne Babic)

Dok Samuelson polazi od jednog proizvoda, Babic to tumaci na cijelom poduzecu. Za nasa daljnja turnacenja blife nam je Samuelsonovo objaSnjenje. Prema tome, granicni troskovi su oni troskovi koji nastaju kao posljedica jedne nove kolicine proizvoda, Drugim rijecirna, ako je proizvodnja povecana od x na x + dx, tada ce se ukupni troskovi poduzeca povecati od T ua T + dT.

Troskovi koji se odnose na dio porasta proizvodnje nazivaju se granicnirn, rnarginalnirn iii dopunskim troskovirna.

Granicne troskove ispravno je definirati kao razliku troskova na dva uzastopna stupnja zaposlenosti, Prornatrarno Ii razliku troskova za veci raspon stupnjeva zaposlenosti (na dva udaljenija stupnja), govorimo 0 dopunskim troskovirna, Kako nastaju granicnl troskovi, najbolje cerno vidjeti na primjeru:

KP UT

20 3000

21 3150

GT= 150

Kao sto vidirno, zbog povecanja stupnja zaposlenosti od 20 na 21 troskovi su zbog jednog novog stupnja zaposlenosti porasli za 150 - [0 su granicni troskovi, U vezi s granicnirn troskovirna koriste se i pojmovi drugih granicnih velicina. Tako bismo iz prethodnog primjera dosli do spoznaje da, aka prihod poraste ad 4000 na 4200, 200 predstavlja granicni prihod.

LOa

.,'.

':',

"

S obzirom na to da !!ranicni troskovi nastnju kao posljedica odredenih promjcna, j10stadja se pitauje ujihove rovcz~nosli ~ troskovil~la pren~a dinamic_i, Jesu Ii to r~k~ni .i1~ varijabilni troskovi? Buduci da proizlaze IZ odredenih prolllJcna stupnja zaposlenosii, jedini IllOgllCi zakljucak je da SlI granicni rroskovi varijabilni troskovi,

Kako, medutim, LI prornatranju troskova necerno uvijek raspo'ag~ti s podacima na _dva lIzastopna stupnja, vee na udaljenijin.l stllP.njevima, ~ ~o Sll ?!ldaJfodact 0 dopunskom trosku, posta"lja se pitanje kako od dopuuskih troskova dobiti gramcne.

Podijelirno Ii dopunske troskove s dopunskom kolicinom proi~vod~je, .dob~t ~e~ll? "mnieni trosak, Sasvirn precizno izrazeno to su zapravo prosjecni ukupni troskovi po jedinici, ali cemo ih u teoriji granicnih troskova uzeti kao granicne troskove, To cemo dobiti po

rorilluli:

GT=OT KP

Na sljedecern primjeru upoznat cerno se s nacinom izracunavanja granicnih iz dopunskih lroskoya, a istovremeno cerno se upoznati i s drugim granicnim velicinama.

KP UT UP CR
UKUPNO 100 15.000 20.000 5.000
110 16.000 21.200 5.200
Dopunski: 10 1.000 1.200 200
Granicni: 100 120 20
GT;. 1000 = 100
10 Granicne velicine dobili srno podjelom dopunskih velicina (trosak, prihod, eisti rezultat) s dopunskom kolicinorn proizvoda 10. U svakom slucaju. po~rduje se rani~e pravilo d~ su granicni troskovi nastali za jedan novi stupanj zaposlenosti (a jednako tako I druge granicne

velicine).

Granicni troskovi kao podloga za poslovnu politiku

U poslovnoj politici poduzeca granicni troskovi mogu biti podloga za donosenje va~ih odluka. Treba, rnedutim, uzeti u obzir da su to varijabilni troskovi te se stoga mogu uzett za donosenje odluka sarno u tekucoj (kratkorocnoi) poslovnoj politici,38 Odnosi na t~ist~, politika prodajnih cijena i plasman vecih kolicina roba na tnistu (zbog tr:nutno.~ pove~an~a zaliha iii povecane proizvodnje) trazi odredenu fleksibilnost, a to n~m ~ru~ teo~.~a w:amclllh troskova, To znaei da cerno neke odluke donijeti na temelju utvrdivanja I analiziranja sarno granicnih troskova (sto znaci sarno varijabilnih). Tu se p~stavlja pitanje necerno li zanemarivanjem fiksnih troskova stvarati gubitke. Ako se ~~1 0 od~ukama ~ .~opunske kolicine proizvoda, za dopunski asortiman, tada za nova lrztsLa (o~~m postojeclh_) n~ma opasnosti od pogresnih odluka iii gubitaka. Nasuprot tome, takva ~oil~lka ~~st~ vodi vece~ cistom rezultatu i boljem koristenju kapaciteta, To cerno najbolje vidieti na temelju

brojcanih odnosa.

Jl Ovdje valja imati na urnu d. na udaljenijirn stupnjcvirna zapeslenosti mofc doci do pojavo relotivno liksnih Iro~kova.

" Kao r.zuliol dugoro¢no poslovnc polllike javljaju so !iksn' Iro~kovl, To JC razlog da dugorocnc postovne odluke ne mo~cmo Icmcljil' sarno n. ~,"n'fnim IroSkovima.

101

Primjer:

Ako poduzcce radi s jcdnim asortimauom proizvoda za koji su VT 20.000. a FT 8000, uz prodajnu cijenu od 30.000 kuna, ostvarivat ce razliku (CR) od 2000. Ako se tom poduzecu pruza mogucuost uvodenja novog proizvoda, kojem je VT 5000. a prodajna cijcna 6000, ukljucivanjern dijela fiksuih troskova (Iogikom teorije pune cijene kostanja) u ovaj novi proizvod dobili bismo sljedece odnose:

Proizvod
A B
VT 20.000 5.000 25.000
FT 6.400 1.600 8.000
CR +3.600 -600 +3.000
PC 30.000 6.000 36.000 Prodajne cijene su zadane (odredilo ih je lrziste).

Ako fiksnim troskovima teretimo i dopunski proizvod 8 (u odnosu 4: I, kako se odnose varijabilni .l.ro~kovi), ispada da proizvod B douosi gubitak, !ito, medutim, po teoriji granicnih tro!ikov~ IlIJe tocno. Ako nas, primjerice, to navede na odluku da ne prihvatimo asortirnan 8, preostaje da sve fiksne troskove moramo pokriti asortimanorn A, pa je racunica sljedeca:

VT 20.000

rr 8.000

CR 2.000

PC 30.000

Pr.ema tome, pokriveni su i fiksni i varijabilni troskovi i ostvaren je cisti rezultat od 2000.

Dolazirno u sasvim novu situaciju, jer ako su fiksni iroskovi pokriveni prodajorn proizvoda A (a ?ovi proizvod lie izaziva nove fiksne troskove), nema opravdanja da novi dopunski prQ[zvo~ B ponovno teretimo fiksnim troskovirna, vee samo njegovim varijabilnim troskovirna. Tada nam kalkulacija izgleda drukcije:

Proizvod

A

B

VT rr CR PC

20.000 8.000 2.000

5.000

25.000 8.000 3.000

1.000

30.000

6.000

36.000

Dolazirno do sljedece spoznaje:

- Proizvod A zadrzao je svoju poziciju kao osnovni asortiman i pokriva sve varijabilne i sve fiksne troskove te donosi 2000 CR;

Proizvod B terecen sarno varijabilnim, ti. granicnim troskovirna (jer su fiksni pokriveni osnovnim asortirnanorn, proizvodom A) donosi 1000 CR;

- Uvodenjem dopunskog asortirnana proizvoda B povecan je CR ad 2000 na 3000?8

" U p?1itici cijena prcostaje niz mogucnosti. Osteje narn moguenost da dijelom FT rasteretimo proizvod A kako bismo posPJeSlh njegovu realizaciju, a lad. co protzvod 8 donositi nesto manji CR. ild. Sve postaje srvar polirikc cijcna i plasmana konkretnog poduzeca.

102

Vis ina troskova Vrsta
TROSKOVI Prethodni stupanj Prornijenjeni stupanj troskova
zaposlenosti zaposlenosti
Arnortizacija 500.000 500.000 rr
Osiguranje 100.000 100.000 rr
Materijal izrade 2,500.000 2,760.000 VT
.: Place 1.800.000 1,980.000 VT
Kamate na kredite 400.000 450.000 VT ''-

1

,

~

Prerna lome. logikom teorije granicnih troskova osigurali smo povecanje CR za 1000.

Odluka 0 odhijanju dopunskog asorrirnana B na bazi sveukupnih iroskova hila hi pogresna,

Ovaj jeduostavan primjer dovoljau je za ilustraciju toga kako se u politici plasrnana i produjnih cijeua rnoze koristiti teorija granicnih troskova. U ovom slucaju ona je bila opravdana podloga za donoseuje takve odluke koja je :

- dovela do vece ponude na trzistu;

- do boljeg koristenja postojecih kapaciteta poduzeca i vece zaposlenosti;

- do vece uspjesnosti poslovanja izrazenc sasvim konkretno vecirn iznosom CR.

Kod primjene teorije granicnih troskova u poslovnoj politici poduzeca nailazimo na stanovite probleme zbog toga sto nam praksa ne pruza takvu interpretaciju troskova da bismo vidjeli koliki su granicni troskovi za neki proizvod, neki novi asortiman iIi neku novu poslovnu situaciju, Stoga cerno biti prisiljeni na drugi nacin pronalaziti granicne troskove.

Mctode pronalaienja granidnih troskova

U poslovnorn odlucivanju na temelju granicnih troskova za odredenu proizvodnju iii za neki konkretni proizvod treba znati visinu granicnih troskova, Stoga ce ponekad biti potrebno iz poznatih ukupnih troskova odvojiti fiksne od varijabilnih troskova, Prema dosad iznesenom varijabilni troskovi nam za odredene stupnjeve zaposlenosti predstavljaju granicne troskove,

Za pronalazenje granicnih troskova mozemo primijeniti sljedece melode:39 knjigovcdstvenu metodu,

metodu interpolacije,

- metodu linije trenda,

- druge rnetode,

Knjigovodstvena metoda

Knjigovodstveno pracenje i evidentiranje troskova moze nam posluziti za upoznavanje svih vrsta troskova i njihove visine, Knjigovodstvo nam ne pruza gotove pcdatke 0 tome da li su neki troskovi upravo granicni, Medutim, knjigovodstvenim pracenjem svih vrsta troskova tijekorn duljeg vrernenskog razdoblja, u kojem nerninovno dolazi do prornjene stupnja zaposlenosti, zapazit cemo koji se troskovi mijenjaju, a koji ostaju nepromijenjeni. Prema tome cerno one troskove koji su se mijenjali u tom vremenu uzeti kao granicne za odredene nove kolicine proizvoda. Na primjer, knjigovodstvo nam pruza sljedece podatke za poduzece kojeje povecalo proizvodnju za 10%:

J? Za sve ove metodc valja naglasiii da one ne daju apSQIUlnO ioene podatke, al i nam daju dovolino tocne podatke za donoscnje nekih postovnih odluka.

103

Na osnovi kretanja ovih troskova jednostavno je zakljuciti da su prva dva troska fiksna, a ostali varijabilni. Ova je metoda vrlo jednostavna, ali zahtijeva znacajan angazruan ako se zele izdvojiti pojedini troskovi i odvojiti fiksni troskovi od varijabilnih.40

Me/ada interpolaci]e

Kada je poznat ukupan iznos troskova na dvama razlicitlm stupnjevima zaposlenosti (izrazeno kao postotak koristenja kapaciteta iii kao kolicina proizvoda), rnoguce je pronaci granicne troskove za svaku nepoznatu kolicinu proizvoda izmedu tih dviju stupnjeva zaposlenosti.

Primjer:

Neko poduzece pri iskoristavanju svojih kapaciteta s 55% ima ukupne troskove 66.000, a sa 70% 84.000 ukupnih troskova, Koliko ce iznositi troskovi za 58% koristenja kapaciteta?

Utvrdit cerno najprije razliku troskova na poznatim stupnjevima zaposlenosti i razliku u korisrenju kapaciteta. To je:

% koristenja kapaciteta

Iznos troskova

55 70

66.000 84.000

Razlika:

15

18.000

Iz ove razlike (tj. dopunskih troskova) izracunat cerno troskove za I %, a to iznosi:

18.000 = 1.200 15

Znaci, za svaki postotak troskovi iznose 1.200,~1 ito su granicni troskovi za taj 1%.

Za 58% koristenja kapaciteta ukupni troskovi iznosit ce poznati iznos za 55% uvecan za troskove koji se odnose na 3%. To je:

66.000 + (3 . 1.200) = 69.600

Isti je postupak ako se stupanj zaposlenosti izrazava kolicinorn proizvoda, Ako nam 55% koristenja kapaciteta daje 8250 komada proizvoda, a 70% 10.500 komada tada je radun sljedeci:

KP

Troskovi

8.250 10.500

66.000 84.000

Razlika:

2.250

18.000

'" Nairne, ovako pojednostavljeni prikaz sadrzi u scbi niz rnogucnosti. Tako ce Iro~kovi osiguranja dijelom bili liksni. a dijelom varijabilni (osiguranje zaliha). ISIO take, rroskovi kamata ruogu biri i fiksni i varijabllni, ltd.

" Ova ukljucuje samo propcrcionalno krcranjc varijabitnih troskov a, Zaro treba imati u vidu da bi kod vecih promjena stupnjc va znposlenosti doflo do progresije vurijubilnih rroskov u,

104

. . 18.000, k' di . . d P k I. k

Troskovi iznose ---::: ~ za svasu je 1I11t'U prorzvo a. OSlUP 'om "a av smo

2.::!50

prethodno primijcuili mozcmo dalje izracunati troskove za svaku koliciuu proizvoda izmedu ovih dviju poznatih kol icina proizvoda,

Me/ottu lillUe treuda

Dosadasnji nacin grafickog prikazivanin troskova moze nam posluziti kao jedna od metoda za odvajanje fiksuih od varijuhilnih troskova. Ovaj postupak koristimo kada su narn poznari ukupni troskovi na nekoliko stupnjeva zaposlenosti. Postupakje sljedeci:

lUI grafikon se unesu tocke koje predstavljaju iznose ukupnih troskova za poznate stupnjeve zaposleuosti:

izmedu tih tocaka povuce se pravac ukupnih troskova (po rnogucnosti tako da jednak broj tocaka bude ispod i iznad pravca) i taj nam pravac predstavlja liniju trenda;

tamo gdje pravac dot ice ordinatu, to je visina fiksnih troskova (jer su UT = Ff + VT).

To mozerno vidjeti na primjeru:

Stupani zaposlenosti

Ukupni troskovi

10 20 30 40 50 60

2.100 2.500 3.800 4.200 5.500 5.800

Ako te velicine unesemo u grafikon, dobivarno sljedecu sliku (slika 5.20).

Prema tome, u sjecisru ukupnih troskova i ordinate jest vis ina fiksnih troskova, To je kod iznosa 1250 (i ovaj broj je sarno priblizno tocan, ali nas potpuno zadovoljava).

Ako su nam poznati ukupni i fiksni troskovi, jednostavno mozemo utvrditi varijabilne troskova za .svaki stupanj zaposlenosti, Ako su ukupni troskovi UT == Ff + VT, onda su varijabilni VT = UT - FT. Primijenjeno na zadani primjer to je:

KP UT rr VT
"..-::!, 10 2.100 1.250 850
~~ 20 2.500 1.250 1.250
t' 30 3.800 1.250 2.550
r· 40 4.200 1.250 2.950
.t;:, 50 5.500 1.250 4.250
.~o: .
~: 60 5.800 1.250 4.550
'. Varijabilni trosak za pojedini stupanj zaposlenosti uzirnarno kao granicni trosak, Tako narn ova metoda povlacenja linije trenda moze posluziti u pronalazen]u granicnih troskova,

Postoje i druge metode razdvajanja fiksnih i varijabilnlh troskova, a to su rnaternaticka metoda i metoda najrnanjih kvadrata, koje sarno spominjemo, jer narn prethodne tri metode zadovoljavaju zahtjeve pronalazenja granicnih troskova za nase potrebe.

105

tznos 6000 T I

5000 t

I

4000 t

FT

1000 .

a 1

o 10 2.0 30 ~O SO 60 70

KP

Slika 5.20. Graficki prikaz metode linije trenda

Primjena teorije granicnlh troskova

U literaturi a troskovirna cesto se istice veliko znacenje granicnih troskova, naglasavajuci pritom da su granicni troskovi kljucna komponenta teorije troskova i da kao takvi predstavljaju jedan ad bitnih cimbenika za utvrdivanje poslovnog uspjeha poduzeca iii rnoguceg uspjeha.

Temeljem toga za donosenje poslovnih odluka u poduzecu, tj. u njegovoj poslovnoj politici granicni troskovi u mnogocernu mogu biti podloga za donosenje odluka. I ne sarno to. Odluka je ispravnija aka je donosimo na podlozi granicnih, a ne sveukupnih troskova. Neke od tih mogucnosti naveli smo ranije, a navest cemo jos nekoliko naroeito izrazenih primjera za primjenu granicnih troskova. To je kada su granicni troskovi podloga odlukama:

za plasman na inozemno [ri:i!ite, za usvajanje novih proizvoda.

za utvrdivanje donje granice prodajnih cijena, za druge odluke,

Primjena granicnih troikova za plasmon na inozemno triiste

Kao i kod svih drugih rnogucnosti primjene granicnih troskova, i ovdje se polazi od pretpostavke 0 dopunskoj kolicini proizvodnje. Ako je neko poduzece osiguralo prodaju svojih proizvoda na dornacem tri:iStu do mjere da joj ona osigurava 60% koristenja kapaciteta, svako ce poduzece trai:iti rnogucnost daljnjeg povecanja koristen]a kapaciteta, U uvjetima potpunog zadovoljenja potreba domaceg triis-ta preostaje jedino trai:enje mogucnosti plasmana na strano tri:iste.

U trai:enju moguenosti plasmana na strano triiste svako ce se poduzece susresti s nizom specificnosti inozemnog tdista. Jedna od najvainijih jest ta da su eijene na stranom tri:istu (pod utjeeajem djelovanja zakonitosti svjetskih cijena) ni!e od eijene na dornacem triistu.42 Ako se radi 0 proizvodacu kojemu je to prvi pokusaj plasmana na inozemno trii~te, on ce

., Za ispr.lvno r.!Zumijcvanje \reb" rcti da to nije $anlO problem nas kno zcmljc vee i problem n.j=vi.lcnijih i ekonomski najj.¢ih zemaljo s"ijeta. Pr.lvilo je da i te zemlje Zit robe kojc ~cle plasir.lli nn str,,"o Idi~lC omo~utuju fonnir.lnje ni~ih cijena (oslobadnnjcm proizvoda za izvoz od porc~a. davanjem premija izvoznicima kako bi mogli rormi,,'i ni!e cijcne ild.t S drugc slranc gOlo\lo sve najmzvijcnijc zcntlje svijCl:.t n.:J uvczcnu mbu dodaju uvozne naml!tc kako hi :svojc proi7.vod.~" >J1~titilc ad Riskih svjclskih cijeRo.

106

morati biti sprernan dati svoje proizvode po cijcni nizoj i od svjerskih cijeua kako hi se probio na 10 tri:istc. Sve to, dakle, postavlja prcd njega zahtjev da proizvode narnijenjene stranorn [ri.iSlll daje po cijenama nizim ad cijena ua domacem trzistu. Predsioji LIlU, dakle, da prouadc mogucnost formiranja nizih cijena proizvoda namijenjenih stranom [ri.iiitu U odnosu na cijene proizvoda namijenjenih domacem lri.iStu. Nize eijcne za strano [rLisle ZOVU se dllmping cijeue. Tu rnogucnost fonniranja nii.ih cijena za strano tri:iste pruzaju upravo granicni troskovi,

Ako, prunjence, neko pcduzecc proizvodnjom za dornace tri:iste osigurava 60% koristenja svojih kapaciteta, one je time rnoralo pokriti sve svoje troskove - to zllaci i fiksne i varjjabilne. Naper da dopunskom proizvodnjom odredene kolicine proizvodi za inozemno tri.iste nece od njega Irai:iti prosirenje kapaciteta (jer ima slobodnih), pa prema tome nece izazvati nove fiksnc troskove. To znaci da ce za dopunsku kolicinu proizvoda narnijenjenih stranorn tri:istu moci formirati cijene sarno na temelju dopunskih (tj. varijabilnih troskova), odnosno granicnih troskova, ako promatramo pojedini proizvod, To je osnovna teorijska i prakticka pretpostavka za fonniranje niltih cijena proizvoda namijenjenih stranom [riistu. Ako su cijene na stranom (riistu vece od granicnih troskova, tada se plasrnanorn na stranorn trZistu ostvaruje jos i dopunski financijski rezultat. Valja to vidjeti na primjeru: ako nas proizvodac koristenjern 60% svojih kapaciteta osigurava pokrice svojih fiksnih i varijabilnih troskova sa 700$ po komadu (u cernu su fiksni 200$, a varijabilni 500$), za strano triiste moze formirati nii:u cijenu od eijene na dornacern Idistu, s time da je donja granica 500$. Time on osigurava pokrice granicnih troskova za dopunsku kolicinu proizvoda namijenjenu stranom [ri:istu.

Primjena granicnih troskova kod usvajanja novih proizvoda

Uvodenje svakog novog proizvoda na tri:iSte zahtijeva niz priprerna (tehnoloskih istrazivanja, tri:isnih i drugih), sto ce sve zajedno u odnosu na pocetnu proizvodnju novog proizvoda biti fiksni troskovi jer ce oni nastati proizveli mi jedan iii mnogo tisuca tih proizvoda, Osim toga, tu su i fiksni troskovi proizvodnje samog proizvoda. Prema tome, svaki novi proizvod jako je terecen fiksnim troskovima. S druge strane, uzmemo Ii situaciju na tri:istu gdje sigurno vee postoji ponuda takvih proizvoda, sve to zahtijeva da moramo biti sprernni za novi proizvod forrnirati nii:e cijene od cijene kostanja.43 Ako postojeci proizvodi osiguravaju odredeni zadovoljavajuci postotak koristenja kapaciteta, kao i pokrice svih troskova (fiksnih i varijabilnih) za pocctne kolicine novih proizvoda s kojima izlazimo na trziste, moci cemo formirati cijene na razini granicnih, tj, dopunskih troskova za tu novu dopunsku kolicinu novih proizvoda.

Objektivno se moi:e ocekivati da ce nevi proizvod (s obzirom na nizu cijenu) biti primljen na triistu i da ce se s vremenom povecavati njegova prodaja. Tada ce se s vremenom rnoci na nj prevaljivati i dio fiksnih troskova, as vremenom pokrivat ce sve svoje iroskove. To je opci pristup uvodenja novih proizvoda na tri:iste koji ce s vremenom zamijeniti postojece proizvode."

" Uzrnemo Ii u obzir i cjelokupnu Ir1i~nu situacjju, kao ~lO je ncpovjcrljivost polroSa~ prema novom prcizvodu, davanje vecih bonifikacija trgovini da bi prjhvatila nevi proizvod itd .. sve to zahtijeva fcrmiranjc ni!ih cijena,

.. Analogijom uvodenja novih proizvoda na IdiSlu mozcmo ostvarlvati rnegucnost proSirenja plasmana proizvoda nekog prcizvodaca na nova Idi~1a Prineip je isti, Ij. do plasman na odredeno Ir.!i~te. kojc je ptoizvcdac vee ranije imao, OSigUIaVOl ~dovoljav".iuti stupanj iskoriSlenja kapacitcia i pckrice svih troskova Sroga naper d. se 5 odredcnom kolieinom pokusa na novorn ldiSlu mote bit] olaksan i pospjeScn ronniranjclll ni1ih cijcn. (na temelju grani~nih traSkovaJ za dopunskc kah~;ne proizvoda s kojima se izla:d na "0'0 lrfi~le. To novo tdi~lC molema promatrali prostorna, ali i po vrslama (slojcvimol po1ro~a~o. Na primjer. oelko proizvodi masovno konrekcijsku odjetu te uz nju 1eli uvesli proizvodnju skull<' ekskluzivne odjc':c (da bi iskorislio slobodne knpacitelc). Asonim.n eksklurivne odjete za njega jt problem no,ih potro~Llt;J • novo~ tr2.iS1il,

107

Ako dolazi do vecih promjena u kcnjunkturi na trzistu, koja zahtijcva snizen]e prodajnih cijena nekih proizvoda, bojazan od gubitaka - od snizenja cijeua cesto je neopravdana. Dolazi Ii na trzistu do tako nepovoljne situacije da nekim proizvodima trcba sniziti cijenu cak i ispod cijene kostanja, postavlja se pitanje ima Ii smisla te proizvode zadrzavati II proizvoJnom progrumu ako se njihovom prodajom ostvaruje gubituk." Donoseuje prebrze odluke 0 iskljueivanju takvih proizvoda iz proizvodnje moze dovesti do novih teskoca, 0. da proizvodi zadrzani u prograrnu budu preoptereceni fiksnim troskovima, Razmotrimo 10 na jednom primjeru. Poduzece u svorn programu irna dva proizvoda kojima ostvaruje sljedece troskove i prihode:

Proizvod A Proizvod B
VT 1.000 500 1.500
rr 500 200 700
Ul 1.500 700 2.200
Pc 1.800 650 2.450
CR +300 -50 +250 Bitno je zapaziti da proizvod A donosi pozitivan cisti rezultat od 300, a proizvod B gubitak od 50. Logikom prcmatranja sveukupnih troskova donijeli bismo odluku 0 napustanju proizvoda B kako narn on ne bi stvarao gubitak. Ta odluka bila bi pogresna jer bi u lorn slucaju sve fiksne troskove morao snositi proizvod A te bi kalkulacija izgledala ovako:

Proizvod A
VT 1.000
Ff 700
Ut 1.700
Pc 1.800
CR +100 Kakvog li paradoksalnog zakljucka: eliminirali smo nerentabilan proizvod, koji nam stvara gubitke, a postigli smo da namje ukupni rezultat smanjen od 250 na 100.

Ako sada logikorn granicnih troskova analizirarno kalkulaciju za proizvod B (u kojem ne ukljucujemo fiksne troskove jer 5U pokriveni proizvodorn A), dobivamo slijedeeu kalkulaciju:

Proizvod B
VT 500
Ff 0
Ul 500
Pc 650
CR +150 Vidimo, dakle, da na bazi granicnih troskova postaje opravdano zadrzati proizvod B jer nam i on donosi odredeni cisti rezultat, a zajedno s proizvodorn A povecava cisti rezultat na 250. Naravno, osta]e rnogucnost da se dio fiksnih troskova prebaci s proizvoda A na proizvod

.5 Ako je 10 pojava privremenog karaktera, dilcma nece biti, Nairne, ",drWI cerno iakav proiavod u proizvodncm programu jcr u gtekivanju vremena povoljne konjunkture bit ee vazno ",dr:Wli sposobnost da sc lr2i~lu ponudi iaj prnizvod (tad. ce on moei pokriti svoje troskcvc . vanjabilnc i fiksne),

108

B, pogotovo aka se zeli eventualnim snizenjern cijena proizvoda A postici za taj proizvod povoljnija situacija na lri:istu i povecati potraznja za njim. Sve, dakle, ovisi 0 politici odnosa prerna lrzistu i njo] valja prilagoditi politiku cijena.

Sva ova rnzmarranjn odnosila su se na situacije kada se radi 0 nekorn dopunskom proizvodu iii asonimanu. Postavlja se pitanje gd]e i kada je rnoguce za cjelokupni asortiman (iii za neki osnovni asortirnan) formirati cijene terneijene na granicnim troskovima, Kod toga moramo osigurati pokrice prosjecuih varijabilnih troskova, Razrnotrirno to na primjeru:

KP GT Prosjecni VT
100 600 530
:WO 530 490
300 470 460
400 420 440 Prosjecni varijabilni troskovi nizi su od granicnih troskova do kolicine proizvoda 400. To je normalna posljedica degresije varijabilnih troskova, Kada bismo cijene formirali na temelju granicnih troskova za kollcine ispod -l00, te cijene ne bi pokrile ni prosjecne varijabilne troskove, To se nikako ne moze dopustiti jer politikom formiranja cijena granicnih troskova moramo osigurati pokrice varijabilnih troskova, Prema tome, form irati prodajnu cijenu temeljenu na granicnim troskovirna mozerno sarno na onim stupnjevima zaposlenosti gdje su granicni troskovi jednaki iii nizi od prosjecnih varijabilnih troskova, Na prethodnom primjeru toje od kolicine 400 pa nadalje.

Donoseuje odluke proizvesti iii nabaviti

Poduzece ce se u svojoj poslovnoj politici ceslo naci pred dilemom da li neki proizvod valja proizvesti u vlastitoj organizaciji iii ga nabavlti na lriistu, ako je nabavna cijena na Irzistu !liZa od troskova proizvodnje tog poduzeca." Naravno, do eve alternative dolazimo kada postoje slobodni kapaciteti pa je normalno da se razmatra mogucnost njihova iskoristavanja, Ako je, na primjer, pcduzecu potreban taj proizvod (dio iii poluproizvod) i moie ga nabaviti na trzistu po cijeni od 1.600, a izradorn tog proizvoda u svojoj organizaciji irna sljedece troskove, postavlja sc pitanje da Ii ce ga ono proizvest iii nabaviti na trZistu:

- rnaterijal izrade

- rroskovi rada

- energija

- ostal i troskovi:

- varijabilni dio 100

. fiksni dio 400

800 400 100

Ukupni troskovi: 1.800

Kako su ukupni troskovi poduzeca veci od cijene po kojoj se taj proizvod rnoze nabaviti na trzistu, mogla bi se donijeti odluka da je bolje nabaviti ga na trZistu nego izraditi u vlastitirn pogonima. Ta odluka bila bi pogresna ako analiziramo troskove izrade tog proizvoda u vlastitoj organizaciji logikom granicnih troskova, Nairne, kada bisrno odlucili nabaviti taj proizvod na trzislu. normal no je da bi fiksne troskove pokrivao postojecl asortirnan

.. Ova ce So n.ro~llo odncsiti na stucajcvc kada se radi a pcluproizvodirna, dijelovima iii ambalati koju mozerno sami prcizvesti i tako povccan koristenje vlastitih kapaciteta.

109

proizvoda, Prerna tome, ako se odlucimo za alternativu da sami proizvedemo proizvod, ncma opravdanja cia ga opterccujemo fiksnim troskovima, pa bi u tom slucaju granicni troskovi za taj proizvod iznosili I.4UO. To znaci da se isplati ici u proizvodnju proizvoda u vlastitoj organizaciji, eime postizemo povecanje koristenja kapaciteta, vecu zaposlenost i cijeuu nizu za 200 od nabavne cijeuc tog proizvoda na tri.islu.

Kod alternative da Ii neki proizvod valja nabaviti na tri.istu iii ga proizvesti II vlastitom poduzecu, ispravno je odluciti se ua proizvodnju u vlastitoj organizaciji aka su grauicni troskovi ni7.i od nabavue cijene tog proizvoda na lrzislu.

Da Ii proizvestl rucno iii strojno cesea je alternativa pred kojom cerno se naci aka se radi 0 nekoj manjoj kolicini proizvoda ili ako se radi 0 poslu privremenog karaktera, Na primjer, ako postoj i pot reba za izradu nekog proizvoda koji cerno izraditi rile no (jednostavnim alatirna koje posjedujemo) iii strojno uz sljedece ukupne troskove:

rucni rad strojni rad

1200 1300,

u ovim iznosirna ukljuceni su i fiksni troskovi kod rucnog rada 100, a kod strojnog rada 300. ~romatramo Ii ovu alternativu u svijetlu granicnih troskova (iskljuelmc fiksne troskove), ispada da su granicni troskovi:

z.a rucn i rad 1100

za strojni rad 1000

Zakljucak je da se isplati raditi strojno jer su troskovi niii od ruenog rada. Pojmove rucna i ~trojno ne treba shvatiti doslovno, vee kao izraz manje mehaniziranog radnog procesa (uz nize fiksne troskove) i vise mehaniziranog radnog procesa uz vise fiksne troskove.

T.reba ll obustavili rad u nercnlabilnom pogonu, pitanje je koje se cesto susrece u praksi,

U nekom poduzecu djeluju dva pogona uz sljedece uvjete i rezultate poslovanja:

Ukupni troskovi u 000 Pagan A Pogon B Poduzece

VT 20.000 10.000 30.000

Ff 7.000 5.000 12.000

27.000 15.000 42.000

UP 30.000 14.500 44.500

~ ~~ ~ ~~

. Poslovanje pogona B s gubitkom od 500 istice pitanje da li zadrzati cad u njemu i taka srnanjiti rezultate cijelog poduzeca. Krajnji oblik tog pitanja nerijetko je da li obustaviti rad II lIerel~/abilnoll~ pogonu? 47 Ako se odlucirno za tu krajnost - da se obustavi rad u pogonu B - fiks~1 troskovi tog pogona postat ce, naravno, teret z.a druge pogone. Pri takvorn rjesenju dobivamo nove odnose troskova i prihoda:

.n Pitanjc je. suvise p~jednosla.vljcno I iesko je dati jcdnostavan odgovor, NOt i 1"''-;0 jcdnosravno puanje susrcccrno u .2:ivmu uko se ra.~1 0 pogomma S muujim brojcm .z~poSlellih i ako hi so zapofljuvanjem tih radnika U drugim pogonima loj problem mogao "Je~JII. Coviek nam jest naJVa.l:nIJI. pa So socijalno pitanje postavlja na prvo rnjesto ali nam ckonomski pristup

pruzo rnogucnost niza drugrh rjcscnja umjesro olJU::;I~\IC rnda ' .

110

Poson A
VT 20.000
rr 12.000
32.000
UP 30.000
CR -2.000 Potpuno je razurnljivo da ukupne fiksne troskove poduzece mora pokriti, pa je prema tome sada pogon A terecen s 12.000 fiksuih troskova, To je, medutim, za taj pogon previse i dolazi do gubitka cijelog poduzeea.4S Odluka 0 obustavi rada U pogonu B je, prema tome. pogresna, Rad u 10m pogonu valja zadrzati jer ce on tako snositi dio fiksnih troskova cijelog poduzeca i olaksavati rad i pospjesivati rezultate ostalih pogona. Rjesenje za gubitak pogona II iznosu od 500 valja trazit] u solidamosti svih pogona.

Primjer smo naveli upravo 5 razlogorn da ukazerno na jedan problem s kojim se vrlo cesto susrecemo u praksi. Istovremeno isticcmo da nam poznavanje teorije granicnih troskova daje podlogu za trazenje najboljih rjesenja,

Napomena: Teoriju granicnih troskova iznijeli srno konzekventno onim spoznajarna koje narn pruza suvrernena ekonornika kao znanost. U njezinoj prirnjeni treba biti elastican i

prilagoditi je konkretnim prilikarna.

Medutirn, njezinirn dobrim poznavanjem i elasticnom primjenom rnoguce je naci rjesenja za prakticne probleme s kojima se susrecerno u gospodarenju poduzeca,

5.5. TROSKOVI SREDSTAVA ZA RAD

Fiksni troskovi u najveco] mjeri ovise 0 velicini angaziranog fiksnog kapitala, a posebno o sredstvima za rad, kao i stupnju iskoristenja njihovog kapaciteta.

Gospodarenje sredstvima za rad odredeno je njihovom visokorn nabavnom vrijedncscu.

Stoga je u poslovno] politici odabir sustava obraeuna amortizacije i racionalno koristenje kapaciteta cd vitalnog interesa za uspjesno poslovanje poduzeca, To je i razlog da 5 !..I nastavku govori 0 amortizaciji kao trosku te kapacitetima sredstava z.a rad 0 cijcm stupnju koristenja ovisi i obraeun amortizaciie."

Za poduzece sredstva za rad uzrokuju visestruke troskove. Oni nastaju zbog toga sto su u njima odredene vrijednosti kapitala koje se moraju euvati i obnavljati, a uzrokuju ih njihova koristenje i potreba odrzavan]a da stalno budu sposobna za upotrebu, odnosno koristenje.

Za obracun troskova sredstava za rad kao osnovica slufi njihova nabavna vrijednost.

Nabavna vrijednost svakog sredstva ovise 0:

- cijeni toga sredstva placenoj dobavljacu (prema racunu), iroskovima doprerne,

troskovima ugradnje i montai.e,

_ drugim troskovima koje je poduzece imalo da bi neko sredstvo osposobilo za

obavljanje njegove funkcije .

" I opel paradcks. obustavorn rada u nerentabitnom pogonu u~inili smo ncrenlabilnim eijdo poduzetc.

~9 Obracun arnonizacijc normativno jc reguliran 7....akanom 0 raeunovodstvu, Pravilnikorn 0 amcrtizaeiji drugim

nonuauvuim daku1l11!1l11Ln:J..

111

Sadasnj« vrijcdnost sredstava, koja se ieli utvrditi II odredenom momentu, predstavlja razlika izmedu nabavne vrijednosti i do tog momenta otpisanih vrijednosti Log sredstva (sadasnjn vrijednost = nabavna vrijednost urnanjcna ZrI otpisc).

5.5.1. Arnortizacija

Amortizacija je novcani izraz utroska sredstava za rad, U ekonornskorn smislu amortizacija ima visestruku ulogu, a 10 je:

- izraziti urrosenu vrijednost sredstava za rad,

kao trosak sluzit] za utvrdivanje udjela vrijednosti sredstava za rad II cijeni proizvoda II cijoj izradi sudjeluje,

povratiti utrosenu vrijednost sredstava za rad (kroz real izacij u praizvoda u cijoj cijeni je izraiena kao trosak),

kao naplacena vrijednost troskova sluziti za formiranje novcanih sredstava iz kojih ce se ponovno nabaviti novo sredstvo za rad nakon sto postojece bude utroseno,

Trosenje sredstava za rad irna svoj tehnicki i ekonomski smisao:

- tehnicko trosenje moze biti uzrokovano koristenjern (rabljenjem) sredstva za rad, ali i stajanjern (zbog djelovanja vremena, atrnosferskih prilika, procesa starenja), ekonomsko trosenje je proces zastarijevanja sredstva za rad bez obzira na intenzitet njegova koristenja (zbog pojave novih, savrsenijih sredstava, uvodenja novih sredstava, jer IrZiste zahtijeva kvalitetnije proizvode iii jednostavno drugi asortirnan proizvoda), so

Opci razvoj (tehnicki i drustveno-ekonomski) dovodi do toga da je ekonornsko zastarijevanje brze od tehnickog, Najce~ce je sredstvo za rad (gradevine, oprema i dr.) nakon izvjesnog vrernena tehnicki jos sposobno obavljati svoju funkciju, ali ekonornski nije korisno, Sto je zernlja razvijenjja, to je i proces zastarijevanja bdi, jer je teinja za vecom proizvodnoscu veca, a inovacije i pojava novih sredstava takoder su sve bdiY

Obracunavanjem amortizacije poduzeca zele osigurati naknadu utrosenih vrijednosti sredstava. Obracun se obavlja primjenom odgovarajucih stopa na osnovicu (tj. nabavnu vrijednost),

Sustavi obracuna amortizacije

Amortizaciju kao novcani izraz utroska sredstava za rad, tj. kao trosak, potrebno je racunski utvrditi u odgovarajucern iznosu za odredeno vrijeme iIi odredenu kolieinu ucinaka koje cerno teretiti tim izuosorn troska, Slog stajalista rnoguca su dva osnovna pristupa, iz cega su nastala dva sustava obracuna amortizacije:

vremenski sustav i funkcionalni sustav,

r '

'" 0 ekonomskom tro~nju sroga se govori kao 0 cbezvredivanju postojecih srcdstava Z.1 rad zbog napretka znanstvenih spoznaja (u tehnickorn srnislu pronadena su nO\13 sredsrva, U ckonomskom smislu lra~c sc novi proizvodi iii se uvodcnjem savrSenijih sredsiava feli poveeati proizvodnosl rada),

" Nojpoznaliji izraa 109 proccsa jest do sc danas lilall;llchnologija niza proizvodnih proccsa mijenja svakih 5 do 7 godina.

Daklc, ra ko je bJ7. tehnicki i opccznanstveni napredak,

1[2

VrC!mC!ll.d;i sustav (111101 tizucijc

Sustina vrcmenskou sustava temclji se na vremcnu trajunju sredstva za rad tako da se nahavna vrijednost srcdslva dijeli s planiranim godinama trajan]a i ~ILvrdi goJisnji izn~ls ill1lurtizacije.51 Taj gotlisnji iznos ne mora biti jednak za sv .. ku godinu, pn su se razvile sljedece rnetode vremenskog obracunavanja amortizacijc:

- linearn u (n1vnollljcrna) vremenska umortizacija,

- progresivna vremenska amoruzaci]a,

degresi vna vremenska amort izacija,

Liucarna mctoda obracuna amortizacije polazi ad pretpostavke da se sredstvo za .m~ ravnomjernc trosi tijekom citavog vremena njegova ~raj~nja. T~ je najjcdnostavuiji uacin I najcescc se primjenjuje, ali ima nedostatak sto ne vodi racuna 0 IIlte.nzll~(ll lros~nJa ,~rcd~~va. Polazni pristup metode jest u tome da se utvrdi godisnja stopa amortizacije na sljedeci nacm:

S[A= 100 t

Primjenom slope na nabavnu vrijeduost sredstva za rad dobije se godisnja kvota (iznos) arnoriizacije po postupku:

V·StA A=-- 100

SlA = godisnja stopa amortizacije A = godisnja kvota amortizactie

V = nabavna vrijednost sredsiva za rad 1= vrijeme trajanja sredstva za rad

Godisnju kvotu amortizacije rnozerno dobiti i po postupku:

V

A=-,

1

ali je uobicajen postupak pomocu gcdisnje stope radi preglednosti. r~zliCitih stopa kod razlicitih vrsta sredstava i drugih razloga (preraeunavanje stopa kod funkclonalne metode),

Ako, primjerice, sredstvo za rad ima nabavnu vrijednost 60.000, a planirani vijek trajanja 5 godina, bit ce:

StA = 100 = 20% 5

A = 60.000·20 12.000 kuna, 100

To znaci da ce se godisnje obracunavati amortizacija po stopi 20% i tada ce nakon 5 godina (5·20 = 100% ) sredstvo biti potpuno amortizirano. Godisnji iznos (kvota)

" TO~Jn vijck Ifsianja osnovnog sredstva I~ko je utvrditi, No, upotreba svakog sredstva .plonira se nn odrcdcno vriierne (iii po pTailvod3~U·IO!:l. sredstva ili po korisniku) te je [0 polazna velifina 1.3 utvrdivanje god.SnJl!g rznosa ;)1110nI7-41tIJC

113

amortizacije bit ce 12.000 (to je iznos troskova sredstva L.1 rad koji cerno rnorati pokriti svake godine), a cijeli obracun amoruzacije izgledat ce ovako:

Vrijemc Aillorlizacijska Ukupna Sadasnju
osnovica stopa kvota nmortizacija vrijedllost
60.000 20% 12.000 12.000 48.000
2 60.000 20% 12.000 24.000 36.000
3 60.000 20'Y~ 12.000 36.000 24.000
4 60.000 20% 12.000 48.000 12.000
5 60.000 20% 12.000 60.000 Ovim pregledom najboljc se ilustrira kako je obracunorn amortizacije vrijednost sredstva za rad pretvorena u vrijednost amortizacije te s koliko bismo novcanih sredstava nakon 5 godina raspolagali za nabavu novog sredsrva." Sadasnja vrijednosr (Vs) nakon svake godine rnoze se izracunati po postupku:

Vs=Y-A iii

(V.z,)

Vs=V- -t-)

z = protekli broj godina.

Sadasnja vrijednost nakon trece godine bit ce:

v s = 60.000 _ ( 60.0~0. 3 ) = 24.000

Progresivna metoda je postupak da amortizacija iznosi u poeetku manje, a zatim iz godine u godinu raste, Obracun amortizacije kod progresivne metode polazi od pretpostavke da se sredstva za rad u pocerku manje trose, iii od druge pretpostavke da u pocetku zbog uhodavanja (narocito kod novoosnovanih poduzeca) nisu u potpunosti koristena, te ne daju pune efekte i zbog toga ne mogu ni podnijeti visoke troskove amortizacije. To mogu biti i ciSlO lliisni razlozi, tj. da bi u pocetku plasmana nevi proizvodi bili tereceni manjim troskovima i tako se lakse probijali na trziStu. Prethodni primjer sredstva za rad nabavne vrijednosti od 60.000 i 5 godina trajanja po progresivnoj metcdi rnoze izgledati ovako:

Godina

Stopa

Iznos amortizacije

1 2 3 4 5

LO 15 20 25 30

6.000 9.000 12.000 15.000 18.000

UKUPNO:

60.000

Degresivna metoda je postupak obracuna kojim se najveci iznos amortizacije obracunava prve godine, a zatim iznosi bivaju sve manji do posljednje godine. Ova metoda polazi od pretpostavke da je u pocetnim godinarna korlstenja sredstva za rad njegova sposobnost veca, pa ce rnoci ostvariti i vecu kolicinu ucinaka i podnijeti veci iznos troskova arnorrizacije.

5.1 N~raV"OL rijeiko ce za ~stL iznos biti rnogucc ponovno nabnviti istovrsno srcdstvo (zbo£ raS13 cijena i sl.).

114

Prethodni primjer mozemo koristiti i ovdje:

Godina Sto[!a lznos amortizacijc
1 30 18.000
2 25 15.000
3 20 12.000
4 15 9.000
5 10 6.000
UKUPNO: 60.000 progresivna i degresivna metoda mogu biti lincame i nelinearne. Primjeri koje smo naveli predstavljaju lineami rast ili pad amortizacije.

Funkcionalui SIISWI' amortizaci]e

Za razliku od vremenskog sustava (koji uzima vrijerne trajanja sredstva za obracun amortizacije), funkcionalnom sustavu je polazna OSnO\'3 intenzitet koristenja sredstva za rad, U osnovi se nastoji utvrdiri koliko trosenje sredstva za rad izaziva jedinica (iii vise jedinica) ucinka te stavlja u odnos vrijednost sredstva i planiranu kolicinu ucinaka. To je ujedno realniji nacin utvrdivanja troskova sredstva ujedinici ucinka, Postupak izraeunavanja jest:

A='!_ Q

Q = planirana kolicina ucinaka,

Kolicina ucinka moze se izraziti brojem ucinaka (proizvoda) iii brojem sari rada. Za objasnjenje najbolje ce nam posluziti ova dva primjera:

- kod avionskih motora svaki proizvodac garantira sigurnost rada motora za odreden broj sati rada (nakon toga motor se zbog sigurnosu leta mora zarnijeniti);

- kod cestovnih transportnih sredstava moguce je realno planirati broj kilometara koje ce prevaliti to prijevozno sredstvo.

U prvom sluca]u, prema tome, amortizacija se moze tocno utvrditi za svaki sat rada motora, au drugom za svaki prijedeni kilometar. Aka je, primjerice, planirani broj kilomctara 300.000, a nabavna vrijednost log sredstva iznosi 1,200.000 kuna, onda je:

A

1,200.000 = 4 300.000

To znaci daje u cijenijednog kilometra trosak amortizacije 4 kune.

Jedan oblik funkcionalnc amortizacije jest ubrzana (forsirana) amortizacija, kada se stopa amortizacije nekog sredstva za rad utvrdena vremenskim nacinorn povecava ovisno 0 povecanorn intenzitetu koristenja tog sredstva.

Kao primjer za to rnoze nam posluziti situacija u kojoj neko poduzece s radom u jeclnoj srnjeni (uz obracun amortizacije strojeva od 10%) prelazi na rad u dvije smjene. Realno je tada povecati stope na 20% jer se maze ocekivati toliko brze trosenje tih strojeva. Medutim, ne mora rad u dvije smjene biti trajan, vee povremen. U tom slucaju treba izracunati koeficijent intenziteta koristenja sredstva za rad. To ceruo moci uraditi po formuli:

us

Qe Koef.=-

Qp

Kocf. = koeficijcnt irucnzitera koristenja sredstva za rad. Qe = efektivuo ostvarena kolicina ucinaka,

Qp = planiraua kolicina ucinaka.

Prlmjer:

Za planirani rad II jednoj smjeni stroja eija je:

V = 40.000

t = 10 godina,

godisnja stopa arnortizacije iznosi 10%, a godisnja kvota 4.000 kuna, Zbog povecanih narudzbi (sezonskih oscilacija u pozitivnom smislu) stroj je povremeno radio u dvije smjene te je umjesto planiranih proizvoda u jednoj smjeni od 24.000 kornada, proizvedeno 30.000 komada proizvoda. To povecanje valja iskoristiti za ubrzanu amortizaciju. Tada cemo imati:

Koef. = 30.000 = 1 25

24.000 '

Ako vremensku stopu pornnozirno s tim kceficijcntorn, dobit cemo ubrzanu stopu: 10·1,25 = 12,5%.

Kvota arnortizacije u lorn slucaju bit ce:

40.000·12,5 5000 k

-. una.

100

Taka cerno ubrzati otpis sredstva za rad i ubrzano stvorui sredstva za zamjenu dotrajalih sredstava za rad,

Medutim, forsiranje troskova amortizacije obraeunavanjem funkcionalne amortizacije ne rnoze lei suvise visoko. Nairne, takvirn postupkorn mogli bi se na neadekvatan nacin povecavati troskovi, To bi, nairne, utjecalo na smanjenje dobiti (pa bi onda iz toga i perez iz dobiti bio manji, cime bi se uskracivali korisnici poreza).

Na kraju cerno' dodati jedan obracunskl pregled amortizacije kako bismo vidjeli kako se

to troskovno izrazava: .

Arnortizacija dugotrajne imovine:
Vrsta Nabavna Stopa Vrijeme God. iznos
vrijednost (god.} trajanja amortizaci je
1. Oprema 120.000 12,5 8 15.000
2.Inventar 60.000 20 5 12.000
3. Stroj 28.000 20 5 5.600
4.0slalo 12.000 10 10 l.200 Arnortizacija ukupno

116

Ukupan godisnji iznos umortizacije od 33.800 kuna za poduzece je trosak, bez obzira na to radi Ii ouo iii ne (iii bez obzira na to radi Ii vise iii munje). U ekonomskoj znanosti lose zove sralni iii fiksni trosak, Ako on nastaje bez obzira na to radi Ii poduzece vise iii manje, onda je razumljivo da to poduzece tjera da radi sto vise kako bi rnoglo pokriti te troskove, To jc ujedno i pitanje sto veceg iskoristenja kapaciteta.

Amortizacija nije jedini trosak sredstava za rad. Da bi se ona cdrzala u ispravnom stanju i bila sposobna za stalno koristenje, potrebna je briga 0 njihovom odrzavanju, a iz toga odrzavauia proizlaze odgovarajuci troskovi,

Odrzavanje je skup preventivnih i korektivnih tehnickih postupaka kojima je svrha provjera ispravnosti sredstava za rad, odrzavanje \I ispravnom stanju te osiguranje pouzdanosti radu.

Odrzavaoje moze biti: preventivno, koje obuhvaca njegu sredstava za rad (pranje, ciscenje, podrnazivanje i sl.), tekuce odrzavan]e, koje ukljucuje vise vrsta malih popravaka i malih zamjena tijekom godine, a rnofe biti i investicijsko odrzavanje, koje produzuje trajanje sredstava zamjenom birnih dijelova i sklopova (tzv. generalni rernont).

Uloga arnortizacije u ocuvanju realne vrijednosti sredstava za rad u poduzecu posebno je vazna u sltuaciji visoke inflaeije. U tom se sluceju kao najefikasnija mjera preporucuje provodenje revalorizacije amortizacijske osnovice i same arnortizacije,

Revalorizacija'" je raeunski postupak uskladivanja vrijednosti sredstava za rad vezano uz promjenu njihove trzisne cijene.

Na vrijednost sredstava za rad utjece niz eimbenika, kao ~to su: inflacija, tehnoloski napredak, uvjeti kretanja na lriistu, mjere ekonomske politike i neki drugi. To je i razlog da prikupljena sredstva amortizacije cesto nisu dostatna za zamjenu dotrajalih sredstava za rad u trenutku isteka njihova vijeka koristenja,

Temeljem toga svrha je revalorizacije utvrdivanje realne osnovice za obracunavanje arnortizacije koja osigurava zamjenu dotrajalih sredstava za rad. Revalorizacija se obicno provodi na kraju godine i tako utvrdena osnovlca koristi se za obraeun amortizacije.

5.5.2. Kapacilet sredstava za rad

Za gospodarenje sredstvima La rad od najvece je vrijednosti poznavanje njihove proizvodne sposobnosti i stupanj iskoristenja te sposobnosti. S tim u vezi susrecerno se s pojrnom kapaciteta sredstava za rad.

Pojam i vrste kapaciteta

Sposobnost sredstava za rad da u jedinici vremena (t) ostvari odredenu kolieinu ucinaka (Q) predstavlja kapacitet toga sredstva za rad,

ledinica vremena (I) rnoze biti: minuta, sat, smjena, dan, mjesec iii godina. Ucinci (Q) kojima se izraiavaju efekti koje postize neko sredstvo za radjesu: koliclna izradenih proizvoda,

- kolicina preradenih sirovina i drugih predrneta rada,

51 Pojam revalorizacjja poljece od l3Einske r.jeei revalorisntio. a sto znaei vracanje prij~nje vrijednosti nekoj robi iii novcu koj" jc bila pal a.

117

proizvedena kolicina energije,

kolicina predmeta koje rnoze primiti cdredena posuda, zgrada iii se moie smjestiti na odredeni prostor,

tefina iii obujam predmeta koje moze prevcst neko prijcvozno srcdstvo itd.

Kapacitet sredstava za rad mozerno promatrati kvantitativuo i kvalitativno, Kvalitativno prornatranje kapaciteta najceSee se razlikuje od kvantitativnog, To je onda kada u zelji za vecom kvalitetorn ueinaka ne postizemo puni kvantitativni kapacitet. Primjerice. ako autobus ima 40 sjedecih i IS stajacih rnjesta (tj. puni kapacitet 55 mjesta) za putnike, ali cemo u interesu udobnosti putovanja (na nekoj duljoj relaciji) iskoristavati samo sjedeca mjesta, puni kapacitet tako kvalitativno promatran bit ce 40 mjesta,

Osim kapacitcta jednog sredstva za rad rnozemo prornatrati kapacitet skupine sredstava za rad iii svih sredstava za rad nekog poduzcca. U rakvom slucaju govorimo 0 proizvodnom potencijalu, a izrazavarno ga zbrojem kapaciteta svih sredstava za rad:

EK = K, + K, + K, + K,

Kada se promatra kapacitet veceg broja sredstava za rad iii nekog poduzeca, u pravilu nailazirno na neke neuskladenosti. Vrlo je tesko kod veceg broja sredstava za rad naci takva sredstva koja imaju isti kapacitet, tim neko sredstvo ima veci iii manji kapacitet od drugih, dolazi do disproporcija u kapacitetu,

Disproporclje u kapacitetu sredstava za rad jesu: - uska grla (iii grlo proizvodnje),

- slobodni kapaciteti.

Neko sredstvo za rad predstavljat ce usko grlo, ako irna manji kapacitet u odnosu na

druga sredstva za rad u istom procesu rada. Primjerice:

stroj A ima kapacitet 100 proizvoda u srnjeni, stroj B ima kapacitet 90 proizvoda u smjeni, stroj C ima kapacitet 100 proizvoda u smjeni.

Stroj B predstav1jat ce usko grlo i ogranicavati ostala dva stroja da ne rade punim kapacitetom. Zbog steta koje nastaju uslijed ovih disproporcija potrebno je pronaci mogucnosti da se to usko grlo ukloni, a to se rnoze:

prernjestanjem najboljih radnika na stroj koji je usko grlo,

posebnom brigom na odri:avanju takvog stroja,

uvodenjem dopunskog iii prekovremenog rada,

uvodenjem nove smjene,

kooperacijom 5 drugim poduzecirna radi dopune razlike u manjku kapaciteta, uzirnanjern u najam nekog sredstva za rad (na odredeni broj sati) kako bi se popunio manjak kapaciteta,

nabavorn novog stroja te vrste kao posljednjom mogucnosti, i to onda ako ta disproporcija stvara tolike teskoce i troskove da opravdava nabavu novog sredstva, a one nam je trajno potrebno.

Siobodni kapaciteti predstavljaju sredstva za rad koja imaju veci kapacitet od ostalih sredstava u istom procesu rada. Prirnjerice, u nizu radi 5 strojeva, ad kojih su 4 kapaciteta 150 komada proizvoda u smjeni, a jedan 180 kornada proizvoda u istom vrernenu, Taj peti stroj predstavlja slobodni kapacitet. Kako sredstva za rad veceg kapaciteta imaju uvijek i veeu nabavnu vrijednost i veeu pogonsku snagu. u pravilu izazivaju veee traskove te nameeu brigu

118

·'.1

,~.

'._',

La vccim iskoristenjem. Ponckad je 10 rnoguce brigom za vece iskoristcnje strojeva ruzeg kapaciteta (prekovrcmeni rad. bolje odrzavauje, nova smjena), uvodenjcm dopunskog asortimana za stroj veceg kapaciteta, kooperativnim odnosorn s drugima zaposliti slobodni kapacitet iii ga dati II najam 11;1 cdredeno vrijeruc. Krajnja mjera je prodaja sredstva 7.3 rad koje ima sluhodni kapacitet rudi zamjeue za sredsivo manjeg kapacitcru,

vrst« kapacitcta

Opci pojam kapaciteia sredstava za rad, kao moguce kolicine ucinaka u jedinici vremena, prcdstavlja samo mogucnost, a unutar Ie mogucnosti, zbog raznih razloga (tehnicko stanje stroja, vrsta tclmoloskog procesa, vrsta predmeta rada, opskrba encrgijom), stvarno koristenje kapaciteta vrlo je razlicito,

U nasirn izucavanjima II pravilu polazirno od najvecih rnogucnosti, sto je zapravo maksirnalni kapacitet. Moksimalni kapacitet nekog sredstva za rad (nazivamo ga jo~ idealni, ugradeni, teoretski) najveca je kolicina ucinaka sto je u odredenom vrernenu moze ostvariti neko sredstvo za rad. Teoretski bi to bila kolicina ucinaka koja se ostvaruje neprekidnirn radom tijekorn 24 sata na dan. Naravno, vee iz toga vidimo da je to sarno teoretska rnogucnost, a takvu teoretsku visinu kapaciteta u praksi je nemoguce dostici, Od mirovanja do rnaksirnalnog kapaciteta velik je broj rnogucnosti, Prof. S. Babic te rnogucnosti graficki izrazava na sljedeci nacin:

A

D

E F G

B

c

Tocka A predstavlja situaciju kada stroj stoji i ucinci su ravni O.

B = minimalni kapacitet E = normalni kapacitet C = mrtva tocka rentabilnosti F = optirnalni kapacitet

D = stvarni kapacitet G = maksirnalni kapacitet,

Minimalni kapacitet je minimalna kolieina ucinaka koju sredstvo za rad moze tehnicki ostvariti, To znaci da se tehnicki ne moze ici ispod te minimalne kolicine (minimalan broj obrtaja stroja, minimalna brzina vozila i 51.) jer bi najeesce dolazilo do ostecenja sredstva za rad,

Mrtva toeka je ekonomska kategorija, a OZIUI~va kolicinu ucinaka cijom realizacijom se ostvaruje prihod potreban za pokrice troskova,

Stvarni kapacitet je kolicina proizvoda koja je ostvarena u nekorn razdoblju (to se rnoze ustanoviti samo nakon isteka tog razdoblja), U nasem slucaju on je manji od normalnog (a mogao je biti i veci),

Normalni kapacitet predstavlja kolicinu ucinaka koju neko sredstvo moZe ostvariti pri normalnim uvjetima rada, To moze biti nonnalna kolieina koju vecina istovrsnih poduzeca na takvom sredstvu za rad ostvaroje."

Optimalni kapacitet predstavlja najpovoljniji odnos izmedu ueinaka i napora da se oni ostvare, Mozerno ga promatrati tehnicki i ekonornski, Tehnicki optimum je najpovoljniji odnos izmedu ostvarenih ucinaka i intenziteta rada i napora koje cini sredstvo za rad, tj. takav

~.I Usporcdborn stvarnog i Tlormalnog najbolje cerna uotlli razliku_ Primjerice, norrna[no je da IIecin3 podlJzcta autobllS na "ckoj liniji iskori~tava so 76%. a slv.mo je nekog dana u prom'lra"om podUletu preycuno sa,no 60% ad moguccg broj. pUlI1ib.

119

odnos koji osigurava trajnost rada sredstava za rad tijekom cilavog planiranog vijeka trajanja toga sredstva. Ekonomski optimum u koristenju kapaciteta vee nam je poznat kao najpovoljniji odnos izrnedu prihoda i troskova koje ostvaruje neko sredstvo za rad. To je odnos kod kojeg se ostvaruje najveci dobitak. Tehnicki i ekonomski optimum se vrlo cesto podudaraju, ali isto tako ne moraju se poklapati. U interesu ekonornskih ucinaka cesto cemo zapaziti potrebu jacih napora - iznad tehnickog optirnuma stroja, a cesto i ispod (kada opadanje konjunkture na trfistu zahtijeva smanjenje real i zaci] e). Naravno, to ce biti kratkotrajne situacije te valja uvijek tezi!i takvom uskladivanju kapaciteta koji ce priblizlti tehnicki i ekonomski optimum.

lskoriltenje kapaciteta sredstava za rad

Briga za sto povoljnije iskoristenje kapaciteta proizlazi iz ekonomske logike koju narnecu troskovi sredstava za rad. Svako sredstvo za rad uzrokuje vlasniku tih sredstava rroskove (amortizacije, odrZavanja, pokretanja i dr.). Pokrice tih troskova ostvaruje se prodajom proizvoda te tako kolicina proizvoda koju daje kao ucinak neko sredstvo za rad predstavlja temeljnu mjeru koristenja kapacitera, Koeficijent iskoristenja kapaciteta nekog sredstva za rad izracunat cerno iz odnosa:

K = ostvarena proizvodnja moguca proizvodnja

Primjer proizvodne djelatnosti je najpogodniji za mjerenje iskoristenia kapaciteta.

NajeesCe cemo iskoristenje izrazavati postotkom, pa ce taj izraz biti stupanj iskoristen]a:

K=~'lOO Qm

Qr = kolieina ostvarene proizvodnje Qm = kolicina moguce proizvodnje

Ako je, primjerice, rnoguca proizvodnja nekog stroja u jednom danu 1050 komada proizvoda, a ostvareno je 840 komada, koeficijent iskoristenja kapaciteta tog stroja bit ce:

K= 840 =08,

1050 '

a stupanj iskoristenja:

K = 840 .100= 80%, 1050

sto znaei daje iskoristeno 80% mogucnosti tog sredstva za rad.56

Ako rnoguci kapacitet sredstava za rad izrazavamo kolicinom proizvoda u jednom satu, vafno je poci od cinjenice da, iako jedna smjena traje 8 sati, stroj maksimalno mote raditi 7,5 sati (zbog zakouski garantiranog odmora radniku od 30 minuta).S1

so BuduCi do sma mje'ili iskoriJlenje kapaciteta u jednom danu, rezultat je korektan U odnosu na mjercnjc kapaciteta.

Medulim, U praksi cerno se fe.IO susretati S interprelacijom slupnj. iskori!lenja kapacilela koja Ir~i objaSnjenja. Prirnjerice, neko poduzece Ivrdi d. koristi kapacitct sa 65%, ali se daljnjom provierom dod. do speznaje da je 10 racunano no bazi samo jedne smjene, a pravu mogutu proizvodnju daju SVC tri smjene. Stogaje ~eslo puta potrebno znati da Ii se neki podatak 0 iZrallvanju iskori~tenjo kapaciteta odnosi na jednu, dvije iii tri smjenc. Pod punirn iskoristenjem kapaciteta nc rnozerno shvariti same rad u jednoj smjeni.

" lzuzetak su strojevi za proizvodnju cnergije kaji u pravilu rade i lijekom dncvnog odmora, Ii. 8. 16 iii ~4 sara (rnada ne rade neprekidno cijcli tjcdan, rnjesec, a pogotovo nc cijclu godinu po 24 sutu duevno).

120

Na primjer, moguca proizvodnja stroja II jednom sail! jc 40 komada proizvoda, U jednorn danu stroj je izradio, radeci u dvije smjene, 450 komada proizvoda. Stupanj iskoristeuja kapaciteta u tom danu bio je:

K :; 450 = 75'fr. 7,5· 2·40

Kod nekih sredstava za rad moguce je izracunati kapacitet na temelju rnoguceg i ostvarenog radnog vrernena (to je kod energetskc oprcrnc i sl.), Prirnjerice, stroj je u jednom danu radio 12 sati, a poduzece je radilo II dvije smjene, Stupanj iskoristenja tog stroja bit ce:

P

K = _:: ·100= 75% 16

Kod energetske opreme rnoguce je uzeti i kolicinu proizvedene energije u tih 12 sati (odnosno, rnogucih 16) kao izraz koristenja kapaciteta,

5.6. KALKULACIJA

Rijee kalkulacija potjece od latinske rijeCi calculus, sto u prijevodu znaei karnencic pomocu kojeg se nekad raeunalo.

Za kalkulaciju se obicno kale da joj je cilj izracunavanje troskova, odnosno cijena.

Medutirn, u odnosima izrnedu poduzeca i tdista kalkulacija predstavlja mnogo vise jer je kalkulacija, u dijelu u kojem ona predstavlja utvrdivanje troskova, zapravo traienje polozaja poduzeca u triisnim odnosima. To je traienje kako da se poduzece sa svojim poslovanjem (posebno sa svojim troskovima) uklopi u tdisne velicine koje su za poduzece zadane. Primjerice, cijene na trziStu su dane velicine i poduzece ih ne rnoze mijenjati (osim u slucajevirna rnonopolistickog poloZaja), vee se u njih mora uklopiti,

Ovakvo razmatranje nas dovodi do temeljnog postulata triisnih odnosa, a to je odnos ponude i potrainje. Neuskladenost ponude i potrainje neminovno dovodi do poremecaja cijena. Potraznja na trzistu je dana velieina i poduzeea se u njezine okvire moraju uklopiti sa svojom ponudom (po kolieini i cijenama). Nesposobncst da ponuda dri:i korak s potralnjom izazvat ce porast cijena (P.A. Samuelson: Ekonomska cnanka). avo valja shvatiti tako da je ponuda poduzeca nesposobna dostici razinu trfisne potrainje. Poznato je da cijene rastu ako je potraznja veca od ponude. Nesklad je moguc i kad ponuda nadilazi potrazn]u i tada cijene padaju,

U tom smislu valja shvatiti da poduzece utvrdivanjern svojih troskova trazi svoj poloZaj, prilagodava svoje unutamje odnose (koji uzrokuju odredenu visinu troskova) prema zahtjevima tciista.

Kalkulacija se opcenito definira kao racunski postupak odredivanja troskova, odnosno cijena. Odredenije mozemo reei da je izracunavanie troskova stvar unutamjih odnosa i utjecaja na njihovo kretanje i njihovu visinu. A utvrdivanje cijena je odnos poduzeca prerna van i traienje takvog odnosa, da se poduzece sa svojim troskovirna uklopi u te odnose. Valja istaknuti da se to odnosi jednako na cijene inputa i outputa.

Za sire shvacanje kalkulacije kao racunskog postupka navest cerno karakteristicnih definicija:

nekoliko

121

- kalkulacija je racuuski postupak kojim se pronalaze nabavne, prodajne i druge cijene; kalkulacija je postupak dobivanja cijene kosumju za jedinicu proizvoda:

kalkulacija je metodski postupak koj i se primjenjuje u izracunavanju cijena:

kalkulirati znaci razmisljati 0 metodama i nacinu POIllOCli kojih se najbolje moze utvrditi velicina cijena;

- kalkulacija je metoda pomocu koje se obuhvacaju troskovi po nositeljima.

Sve ove definicije polaze od toga da je kalkulacija postupak za utvrdivanje cijena (to moze biti cijena kostanja, prodajna cijena, nabavna cijena, cijeua ponude i dr.), a za utvrdivanje cijena potrebno je poznavati troskove koji ulaze u tu cijenu, Kada govorirno 0 kalkuliranju, ne mislimo samo ua racunski postupak, nego i na cjelovito razmisljanje 0 tome kako sto vjeruije izraziti troskove u cijeni i kako gospodariti da se s odredenim troskovima uklopirno u cijene koje se formiraju pod utjecajern !rzista. Zato je potrebno poznavati:

- nacela izrade kalkulacija,

- svrhu izrade kalkulacija i

- vrste kalkulacija S obzirom na vrijeme i metode.

Da bismo kalkulacijorn postigli ono sto se do nje ocekuje, potrebno je poznavati odredena nacela na kojima se temelji izrada kalkulacije i u postupku kalkuliranja drzati se tih nacela, To su:

nacelo toenosti,

nacelo dokurnentiranosti,

- nacelo obuhvatnosti, nacelo usporedivosti, nacelo pravovrernenosti,

nacelo jednostavnosti i ekonornicnosti,

- nacelo vremenskog razgranicenja troskova.

Kalkulacijom cerno postici svrhu ako, drzeci se ovih nacela, postignerno toenost izrazavanja iznosa troskova po pojedinim nositeljirna i rnjestirna te ako obuhvatimo sve troskove koji se na njih odnose. Da svaki rrosak mora biti dolrumentiran s obzirom na vrstu, vrijeme i rnjesto njegova nastajanja, to traii nacelo dokumentiranosti te ujedno ornogucuje naknadno analiziranje troskova, Ako smo se driali prethodnih triju nacela, zadovoljit cerno i sljedece: usporedivost troikova za pojedine nositelje i mjesta na kojima su nastali, Sarno pravovrerneno izradena kalkulacija postize svoju svrhu, Jednostavnost izrade kallrulacija dovodi nas i do ekonomicnosti njezine izrade jer suvise velika slozenost u postupku poskupljuje proces i odgada vrijeme. Vrernensko razgranicenje troskova narocito je vazno za ':r.' troskove koji su nastali jednokratno, a uzrokovani su proeesom koji je trajao iii ce trajati tijekorn vise vremenskih razdoblja

Svrha izrade kalkulacije jest:

utvrdivanje cijena, - kontrola poslovanja,

- utvrdivanje poslovne politike,

Utvrdivanje cijena narocito je vazno sa stanovista odnosa prodajne cijene i eijene kostanja, Prodajne cijene formiraju se na trzistu i pod utjeeajem su zakonitosti koje vladaju

na tom trzistu. Stoga poduzeca moraju prodajne cijene staviti kao okvir u kojern se moraju kretati cijene kostanja, Naravno, cijena kostanja mora biti nih od prodajne eijene kako bi se

122

t-

osivarila pozitivna razlika. Ako su cijene kosumja vise od prodajnih cijena nekih proizvoda. takvi proizvodi stvarat ce gubitak.

Sastavni elementi cijene, na odreden nacin, vee su dani nabrajanjern i sumiranjcru rashoda u racunu dobitka i gubitka (iz prethodnih poglavlja). Njihov redoslijed u tome sustavu obicno ide od materijalnih troskova, troskova rada (place), arnortizacije i rezijskih troskova, Taj redoslijed najcesce je (kod proizvodnih djelatnosti narocito) i redoslijed velicina pojedinih troskova u strukturi cijene. Prerna gore iznescnom poduzece najprijc zanima sastav i velicina troskova koji Cine cijenu proizvodnje iii eijenu kostanja, da bi se nakon toga podruirili jos neki rashodi (koji ne proizlaze iz inputo) i zatim utvrdila prodajna cijena koju se onda treba uklopiti u cijene na trzistu.

Sastav cijene kostanja prema izlozenorn je:

I. Materijal izrade

- osnovni marerijal

- pomocni rnaterijal

- energija

2. Place

3. Arnortizacija

4. Rezijski troskov! ClJENA KOSTANJA

Tako zbrojeni troskovi cine cijenu kostanja, s time da se neki troskovi mogu detaljnije razloziti kao opci re.i.ijski troskovi, refijski troskovi u proizvodnji, prodajna rezija itd, Bez daljnje razrade pozivamo se na nacela obuhvatnosti - da u cijenu moraju bid ukljueeni svi troskovi kojeje poduzece imalo (ukupno iii zajedinicu proizvoda).

Prodajnu cijenu poduzeca (s trzisnog stanovista cijenu ponude) dobit cerno:

CIJENA KOSTANJA58 + 5. ukalkulirani dobitak + 6. porezi

PRODAJNA CIJENA

Nakon ovog dolazi usporedba prodajne cijene poduzeca i tm!;ne cijene. Ako su prodajne cijene poduzeca vece od rnogucih prodajnih cijena na triislu, tada, ako se .i.eli proizvode na triistu uspjesno prodavati, preostaje jedino odluka 0 snizenju interno izracunatih prodajnih cijena poduzeca, a to znaei smanjenje dobitka (uz opasnost da kad veceg smanjenja udemo u gubitak). I u takvirn slucajevima jos uvijek se mogu naci rjesenja u smanjenju troskova pojedinih ili svih inputa, pa da se smanji cijena kostanja i da se poduzece uspije uklopiti u cijene na trzistu,

Za sve to potrebno je ponovno ulaziti u kontrolu i analizu pojedinih troskova i mazda cjelovite poslovne politike poduzeca,

Kontrola poslovanja i kontrola rezultata koji neko poduzece ostvaruje najuspjesnija je na podlozi kalkulacija. Planiranje troskova, utvrdivanje planskihcijena, planiranje prihoda (i pojedinih elemenata u njemu) daje uspjesnu podlogu za kontrolu da Ii su se troskovi. eijene i

" Razrada ovih IroSko,a moze biti deraljnija jer rnaterijalni IroSkovi. place. 1;.0 i arnonizacija, rncgu biti izravni (vezani uz sarnu izradu proizvoda), a dio ce se uvijek naloziti u refijskim ueskovima (narocito place, npr. upravnog, prodojnog i 051010£ rcti.i.kog osoblja, ali i rnaterijalni tro~kovi, energija i dr.).

123

clementi ukupnog prihoda kretali u planiranim relacijama. Svako pozitivno odsrupanje od planiranog dovodi do ekonomicnijeg poslovanja i vece uspjesnosti poslovanja poduzecs Negativna odstupanja vode smanjenju uspjehu, Svako negativno odstupunje zahtijeva pronalazenje uzroka tog odstupanja i trazenje mjera za njihovo uklanjanje. Ako se radi 0 uzrocima nastalim u poduzecu (trosenje vise materijala i energije nego sto je planirano, pretjerani rast placa, rast opcih troskova), takve uzroke rnoguce je ukloniti djelovanjem u samom poduzecu. Aka se radi 0 eksternim uzrocima (mjere ekonomskc politike, opec kretanje na trzistu i sl.), na njih poduzece ne moze djelovati svojim odlukama. Preostaje traziti mjere racionalnijeg i ekonomicnijeg poslovanja u lim postojecim uvjctirna,

Stvarna iii obraeunska kalkulacija izraduje se I}O zavrsetku nekog proizvoda il i proccsa rada, Sastavljena 11a temelju dokumenata i evideucija 0 utrosku pojedinih cimbenika. DIH! slui.i za usporedbu s prcthodnorn kalkulacijom radi kontrole stvarnog i planiranog. Ona ujedno sluzi kao obraeun troskova za formiranje prodajnih cijena, zavrsenih proizvoda i usluga, te kontrolu ekonomicnosti poslovanja.

Metode izrade kalkuJacija

Utvrdivanje poslovne politike svakog poduzeca zahtijeva dobro poznavanje zbivanja i kretanja u ranijim razdobljirna, Temeljito poznavanje kretanja troskova te nacina i uvjeta koliko su stvarna kretanja odgovarala kalkulacijama bitna je prerpostuvka za donosenje poslovnih odluka (narocito onih iz podrucja cijena i politike prema trfistu), S obzirorn na to da nam kalkulacije pruiaju pregled troskova po pojedinim proizvodirna, mjestima i funkcijama, one nm mogu posluziti kao podloga za donosenje odluka 0 opsegu proizvodnje, stupnju koristenja kapaciteta, asortirnanu proizvoda, kao i njihovom mijenjanju, ako to kretanja zahtijevaju (narocito triiSna kretanja). Detaljnije 0 poslovnoj politici treba vidjeti u ~estom poglavlju ove knjige.

Nakon SIO smo se upoznali s pojrnom i sastavorn kalkulacija i odnosima cijene kostanja prema lriisnim cijenama, pozivom na uvodne konstatacije daje kalkulacija racunski postupak izracunavanja troskova iii cijena valja se upoznati stirn racunskim postupcima, Ti se postupci rnedusobno razlikuju 5 obzirorn na svrhu, vrijeme i racunske metode izrade kalkulacija. Stoga cemo u nastavku govoriti 0 tome.

Prema nacinu unosenja pojedinih troskova u sastav iz kojega ce proizaci cijena kostanja kao i prema racunskim postupcima Kojima se sluzimo pri izradi kalkulacije razlikujemo dvije terneljne metode:

djelidbena (diobena iii divizijska) kalkulacija i - dodama (adicijska kalkulacija).59

Djelidbena (divhiijska) kalkulacija

Vrste i metode izrade kalkulacija

Djelidbena iii divizijska kalkulacjja je postupak II kojem se ukupni troskovi za odredenu kolicinu proizvoda, nastali u jednom razdoblju, dijele s ukupnom kolicinom proizvoda izradenih u tom razdoblju. Ova metoda primjenjiva je kada se radi 0 izradi sarno jedne vrste ucinaka (proizvoda, poluproizvoda iii dijelova), iii kada se radi 0 proizvodnji energije, pare i slicno. Medutirn, i kod jednovrsne proizvodnje rnoguca je podjela rada po fazarna iii pak postoji razlika medu istovrsnim proizvodima (po dimenzijama iii velicini), te stoga razlikujemo:

- jednostavnu djelidbenu kalkulaciju slozenu, visefaznu djelidbenu kalkulaciju - kalkulaciju pornocu ekvivalentnih brojeva.

S obzirom na to da Ii nam je cilj izrade kalkulacije spoznaja 0 tome hocerno li se n350m cijenom uklopiti u triisne cijene, pa prema lome odluciti da udemo u neku proizvodnju iii ne, iii nam je cilj da po zavrsetku proizvodnje nekog proizvoda ustanovimo jesmo li se drzali planiranih troskova i uspjeli odrzati povoljan odnos izrnedu cijene kostanja i prodajne cijene, razlikujemo sljedece vrste kalkulacija:

- prethodna kalkulacija, kontrolna kalkulacija,

- stvama iii obracunska kalkulacija.

Jednostavna djeJidbena kalkuJacija moze se prirnijeniti u slucajevima kada se radi 0 jednovrsnim uclncima. To je, na primjer, u rudnicima, ciglanama, elektranama, toplanama i s1., a postupakje sljedeci:

- ukupni troskovi 500.000 kuna

- ukupna proizvodnja 1.000 tona

Prethodna kaJkuJacija izraduje se prije poeetka proizvodnje nekog proizvoda (ili obavljanja usluga) s ciljem da se utvrdi cijena kostanja, Usporedbom cijene kostanja s prodajnom cijenom dolazimo do spoznaje kakav ce narn rezultat donijeti neki proizvod i isplati Ii se uopce ulaziti u njegovu proizvodnju. Ona nam ujedno sluzi za utvrdivanje normativa utrosaka pojedinih cimbenika i na taj se nacin preventivno djeluje na kretanje rroskova.

C . 500.000 0 k

K jedne tone= --- =: 5 0 una

1.000

Slozena iii visefazna djelidbena kalkulacija prirnjenjuje se u slucajevirna kada se neki proizvod izraduje u vise tehnoloski odijeljenih faza izrade. U nastojanju da se troskovi prate po mjestima, odnosno fazama, a narocito da se prati ekonornicnost poslovanja u svakoj fazi, tim postupkom troskovi svake faze izrade dijele se s kolicinom proizvoda u toj fazi i tako se dobiva cijena kostanja svake faze i svih faza zajedno.

Kontrolna kalkulacija sluzi za provjeru ostvaruje li se posao onako kako je planirano, odnosno je Ii nastao raskorak izrnedu planiranih i ostvarenih troskova, Takva se kalkulacija primjenjuje pri opseznijirn poslovirna koji se rnogu podijeliti na manje, zaokruzene i neovisne cjeJine u tehnicko-tehnoloskorn i troskovnorn smislu. Kontrolna kalkulacija omogucuje poduzecu da poduzirna mjere za uklanjanje uocenih odstupanja i da pri planiranju buducih poslava izbjegava uzroke koji su doveli do odstupanja od planiranih velicina,

,. Svaka od ovih metod. sc moze daije razradiri na vise dctalj ni h metod a, ovisno 0 slo!cnOSli noskova koji "laze u cijenu kosiauja.

124

L2S

Ek\'jvaicnLna Struktura ckviva- Orpadajuci trosnk
Primjer: [cdinica lcumih ~roizvoda
Uku~ni troskovi KP1iil CK 30.000 37.5'fc. 281.250
1. faza 123.000 4.100 30 20.000 25,0%' 187.500
II. faza 155.000 3.100 50 30.000 37,5% 281.250
III. faza 217.000 :UOO 70 80J)00 ioo« 750.000
495.000 3.000 150 Kalkulacija pomoeu ekvivalentnih brojeva primjenjuje se kada 5e izraduje manji broj srodn.i.h pr?izvod~ iii jedna vrsta proizvoda koji se rnedusobno razlikuju po nekorn obiljezju (debljina lima, dirnenzija cijevi i sl.), Ekvivalentni broj (koji se rnoze racunski utvrditi iii uze~i po nekom obiljezju proizvoda)" sluzi za rasporedivanje ukupnih troskova na pojedini proizvod,

Primjer:

Neko poduzece izraduje tri vrste proizvoda u sljedecirn kolicinama i uz sljedece troskove:

Proizvod

KP

Ekvivalentni broj

A B C

15.000 20.000 10.000

2 1 3

Ukupni troskovi za ove proizvode iznose 750.000. Podijelite troskove po zadanim ekvivalentnim brojevima. Postupakje sljedeci:

Ekviv. Trosak po Udiou
Proizvod Stvarna Ekviv. broj kolic. ekv, jedinici ukupnim CK
kolicina ~roizv. troskov,
A 15.000 2 30.000 9,375 281.250 18,75
B 20.000 1 20.000 9,375 187.500 9,38
C 10.000 3 30.000 9,375 281.250 28,13
45.000 80.000 750.000 U postupku 5 ekvivalentnirn brojem rrmozili smo stvarne kolicine i dobili ekvivalentne kolicine proizvoda, Diobom ukupnih troskova s ukupnim ekvivalentnim kolicinarna (750.000 : 80.000) dobili smo trosak po ekvivalentnoj jedinici. Mnozenjem ekvivalentnih kolicina s

troskovirna po ekvivalentnoj jedinici dobili smo ukupne troskove za svaki pojedini proizvod, .",.

Daljnji je postupak ~: i tako smo dobili cijenu ko~tanja za svaki proizvod.

Pos.tup~k smo mogli pojednostavniti tako da u 80.000 ekvivalentnih jedinica nademo postotru udio svakog proizvoda i taj udio primijenimo na ukupne troskove, Rezultat je:

50

R~like u kolicini proizvoda izmcdu pojedinih faza mogu nnstati zbog odvajanja poluproizvoda i zbog ncdovrscne

proixvodn]e.

., Primjcr lim~ r.lz,LLtlLlh .d;",e~zij. (di~enzijc lim. I, mono 2 nom. 3 mm) takav je d. debljinu lim. mozcrno uzeti kae ekvivalcntni broj, jer Co udio materijata u traSkOvLma 5as";m izvjesno prcdstavljati najveci dio ]roSkov. u strukturi LroSko~a (n.a~atlto kod vJsokomch,anizir.nih radnih procesa) S obzirom na visoku zastupljenost materijala u cijeni koSlanj.i1, laJ dement mole posl U~ltl kao osnova za rnzd iobu ukupuih Iro~~ovn.

126

Posebnu varijanra djelidbene kalkulacije jest kalkulacija vezanih iii paralelnih proizvnda, Prunjeujuje se kada se uz glavni proizvod javlja ueki sporedui proizvod iii koristan otpadak. Kod ovog postupka vrijednosi realiziranih sporednih proizvoda iii korisnih otpadaka odbija se od ukupnih troskova, a zatim se ostaiak troskova dijeli s proizvedenom kolicinorn glavnog proizvoda,

Primjer:

Za proizvodnju 1200 kg jednog proizvoda ukupni troskovi iznose 455.000 kuna, Realizacijom sporednog proizvoda ostvarili smo prihod od 35.000 kuna, Utvrdite CK po 1 kg metodom vezanih proizvoda.

UT 455.000 Vrijednost sporednog proizvoda __ -_3""5"'.'"'OO=0 420.000

Odbitkom vrijednosti sporednog proizvoda smanjeni su UT.

420.000

CK = --- = 350 kuna za 1 kg.

1.200

Dodatna kalkulacija

Izrada dodatne kalkulacije temelji se na spoznaji da kod izracunavanja cijena nailazimo na problem da s jedne strane imamo skupinu troskova koji su nam poznan za jedinicu proizvoda, a s druge strane skupinu troskova koji su nam poznati u ukupnom iznosu, ali ne i koliko se tih troskova odnosi na pojedini proizvod. Odatle i podjela na:

- neposredne, izvorne iii direktne,

- neizravne, posredne, opce iii rczijske troskove.

Neposredne troskove mozemo ukljuclt! izravno u cijenu jedinice proizvoda jer znarno koliko ih se na pojedini proizvod odnosi (npr. materijal, place i s1.). Zato i jest prihvatljiv univerzalan izraz da su to direktni troskovi.jer ih direktno ukljucujemo u cijenu proizvoda.

Druga skupina troskova je ona za koju znamo sarno ukupan iznos, ali ne i koliko ih se odnosi na pojedini proizvod, Oni su najeesce vezani uz poslovanje poduzeca opcenito, a ne izravno uz jedan proizvod, vee posredno, pa ih zato i zovemo posredni iii opci (cesto i refijski), U daljnjem postupku koristit cerno se izrazom opci troskovi,

Nalazimo se, dakle, u polozaju da direktne troskove odmah izravno ukljucujerno u cijenu proizvoda, a za epee je potrebno pronaci nacin kako ih ukljuciti u cijenu. Nacelo dodatne

127

kalkulacije sastoji se II tome L1a se pozuatim direktnim troskovima dodaju opci troskovi6Z kako bisrno zadovoljili nacelo rocnosti, Ij. da svaki proizvod snosi svoj dio troskova.

Ostaje olvoreno pitanje kako rasporediti opce troskove na svaki pojedini. proiz.vod. Ta dioba obavlja se POIllOCU kljuceva. Kljucevi se izrazavaju II postotku, a utvrduju naCLnOIl1 da ukupne opce troskove stavimo II odnos s ukupnim troskovirna jednog od direktnih troskova, Primjenom log kljuca nil isli direktni trosak svakog proizvoda dobit cerno otpadajuci opel trosak za raj proizvod, i tako redom za sve proizvode.

Primjer:

Neko je poduzece u jednom razdoblju ostvarilo sljedecu proizvodnju i troskove:

Proizvod Kolicina Materijal izrade Place izrade
A 3000 kom 900.000 450.000
B 6000 korn 1,200.000 600.000
C 4000 kom 320.000 120.000
UKUPNO: 2,420.000 1,170.000 Opci troskovi iznose 351.000 kuna i rasporeduju se na temelju placa izrade. Postupak za dobivanje kljuca je sljcdeci:

K = OT·100 = 35 [.000·100 =30%

PI 1,170.000

K =kljue

O'T = opci trosak PI = place izrade

Kljuc za razdiobu opcih troskova je 30%.

Do cijene kostanja dolazimo dodavanjern 30% na placu svakog proizvoda.

KP Materijll Place Otpadajuci Ukupni Cijena
aT troskovi kostania
A 3.000 900.000 450.000 135.000 1,485.000 495
B 6.000 1,200.000 600.000 L80.000 1,980.000 330
C 4.000 320.000 120.000 36.000 476.000 119
2,4?0.000 1,170.oo0 351.000 3,941.000 Primjer:

Poduzece je u jed nom razdoblju ostvarilo sljedece kolicine proizvodnje uz sljedece troskove:

~! Odatle i nuziv merodc dorlrmw kalku/((I'ijll.

L28

Tr o s k o v i
Proizvod Jedin, Kolicina Materijal izrade Place izrade
Ill' ere
A kom 20.000 6.000.000 4.000.000
B kom 10.000 2,000.000 1,000.000
C kom 30.000 4,000.000 2,000.000
UKUPNO: 12,000.000 7,000.000 Opci troskovi izrade iznose 1,050.000 kuna i rasporeduju se na bazi placa izrade.

Opci troskovi uprave i prodaje izuose 3,800.000 kuna i rasporeduju se na bazi ukupnih direktnih troskova.

Kljucevi za rasporedivanje troskova iznose:

. . d 1,050.000 ·100 15m

za opee troskove izra e = vo

7,000.000 .

3,800.000 ·100

za epee troskove uprave = 20%

19,000.000

Troskovi u 000 kuna

Direktni troskovi 0Eci troskovi
Kolicina Materijal Place Izrade Uprave
Proizvod izrade 15% 20%
xlOOO izrade xl 000 x 1000 x LOOO x 1000
A 20 6,000 4,000 600 2,000
B 10 2,0.00 1,000 150 600
C 30 4,000 2,000 300 1,200
12,000 7,000 1,050 3,800 Ukupni troskovi x 1000

Cijena kos[anja

630 375 250

12,600 3,750 7,500

23,850

Po diferenciranim kljucevirna terecenje pojedinih proizvoda opcirn troskovirna je razlicito.

Opci pristup, nacela i metode izrade kalkulacije ovdje su izlozeni tako da se spozna kako izracunati troskove, odnosno kako racunski doci do cijene s kojom poduzece izlazi na tri:iste. Primjeri koji su ovdje izradeni odgovaraju uglavnorn poduzecirna koja se bave proizvodnjom. Medutim, opel pristup i nacela vrijede i za ostale vrste pcduzeca i poduzetnistva. Uostalom, na eijene koje se formiraju u proizvodnji dodaju se troskovi prometa, pa cerno dobiti eijene u trgovini. Istina, ovdje valja uzeti u obzir da ce se cijene u trgovini form irati na specifiean nacin ako se radi 0 uvoznoj robi, To je zbog uvoznih, ~pediterskih troskova, carina i drugih uvoznih dodataka. Naravno, u takvim slucajevirna kalkulacija poprima slozeniji oblik i kod toga valja postivati nacelo sveobuhvatnosti troskova, Zbog toga valja mati da opci pristup izradi kalkulacije rnoze irnati specifican oblik za poduzeca raznih djelatnosti.

129

5.7. UPRA YLJANJE TROSKOVIMA

Upravljanje troskovima dio jc opceg menadzmeuta, kao sto su troskovi jedna od sastavnica svekolikog poslovanja. Posebna pozornost koju menadzment poklanja troskovima u poslovanju omogucila je podjelu racunovodstvene evidcncije na financijsko racunovodstvo i menadzersko racunovodsrvo, uz posebno izdvojenu granu troskovnog racunovodstva. Time se racunovodstvena funkcija izdize iz nekadasnje povijesno-evidcncijske uloge na mjcsto vaznog izvora inforrnacija za menadzersko odlucivanje. Za kvalitetnu odluku u suvremenom je poduzecu potrebna pot para informaticke tehnologije kako bi se sto potpunije sagledali svi vanjski (trzisno-instituciollalni) i unutarnji (organizacijsko-troskovni) aspekti poslovanja,

Polozaj poduzeca na [rtistll ocjenjuje se dakle, terneljem rasclambe brojnih vanjskih i unutamjih cimbenika. Vanjske cimbenike teze je nadzirati jer oni ovise 0 politickoru i gospodarskorn stanju drzave, pa cak i citave regije, 0 razvoju znanosti i tehnologije, 0 navikarua kupaca te 0 djelovanju konkurencije, Ovi se vanjski utjecaji mogu pokazati kao prijetnje i nepovoJjni utjecaji, ali se isto tako u okruzju mogu razvijati dobre prigode za uspjeh poduzeca (detaljnije vidi poglavlje 6.) ..

Za poduzece je najvaznije pravovrerneno ucciti sve pojave koje dolaze iz okrui.ja, a mogu biti vazne za poslovni rezultat tvrtke, Nakon toga nuzno je menadzerskirn odlukama prilagoditi poslovanje novim uvjetima i nastojati da se iz svake nove situacije izvuce najveca moguca korist, To su vrlo teski zahtjevi kojima se ne rnoze uvijek jednostavno udovoljiti. Na vanjske se utjecaje ipak rnoze djelovati premda su napori za njihovo svladavanje veliki, a rezultati se ne mogu odrnah vidjeti.

Tako na prirnjer, poduzetnici mogu djelovati na institucionalne uvjete putern svojih udruga iii drugih ob1ika politickog i nepolitickog organiziranja. Kao rezultat organiziranog pritiska mogu nastati promjene u zakonirna pa cak i neka druga rjesenja koja su vrlo povoljna za gospodarski razvoj (pad kamatnc stope, srnanjivanje poreza i slicno).

Na tehnicko-tehnoloske uvjete takoder se moze djelovati i to usvajanjem postupaka za njihovu prakticnu primjenu. Ovo moze biti vrlo skupo iii kornplicirano pa ce zahtijevati velike poduzetnikove napore, a najcesce i zaposljavanje novih ljudi koji imaju rnogucnosti svladati i primijeniti nove tehnologije.

Na trzisne utjecaje poduzetnik bi morae najbrze i najpripravnije djelovati jer takve su pojave svakodnevne i na njih se uvijek mora racunati, Poznavanje misljenja i navika kupaca, svakom je poduzetniku jedna od najvecih briga u vodenju poslovnih pothvata. Njih se mora stalno pratiti i nadzirati, a na uocene promjene uvijek se mora reagirati bez odugovlacenja, Pritom je vazno uzeti u obzir ; ponaSanjc konkurencije koja rnoze svojim aktivnostima potpuno obezvrijediti nase ucinke.

Unutarnji cimbenici izrazavaju se kao prednosti spram konkurencije iii kao slabosti.

Takoder su brojni paje i njih tesko u potpunosti nadzirati. Jedan od najboljih nacina kojim se odgovara djelovanju iz okrui:ja svakako je uklanjanje sto veceg broja unutamjih slabosti te razvijanje svih oblika unutarnjih prednosti.

5.7.1. Konkurentski polohj poduzeca i troskovne prednosti

U svakom trenutku poduzece se moze usporedivati s ostalim poduzecima u istoj industrijskoj grani iii s nekim poduzecima koja posluju u ostalim djelatnostima. Razlike izmedu promatranog podu<:eca i ostalih podLlzeca mogLl se definirati kao njcgove prednosti i

130

slabosti jcr su neki cimbeuici poslovanja u pro~natranom .poduzecu bolji, a neki losiji od konkurencijc. Unutarnji cimbenici poslovnog uspjeha vezam su uz:

imidz tvrtke

tehnologiju

organizaciju (ustroj)

ljude

financijske mogucnosti menadzment.

Svi ovi Cimbenici rnogu sc u svakorn trenutku promijeniti. lpak, promjen~ u~utarnj.i~ cimbenika redovito izazivaju nove troskove. Zato 0 rnogucnostima financ.lranja OVISI ucinkovitost ne sarno postojecih procesa nego isto tako i nekih .. novi~ rnje.ra I. postupaka. Zadatak je poduzetruka izraditi i usvojiti takvu poslovnu strategiju ~~ja n~JboIJe.odgo~a~a utjecajima okrui.ja te unutarnjim prednostima i slabostima. P~~azateIJI u~~~esnostJ sadasnje poslovne strategije, najvise izraieni u odnosu spram konkurencije, mogu biti:

trzisni udjel i gospodarski rast.

Ako nas zadovoljavaju podaci 0 nasem lri.iSnom udjelu nasprarn triisni? udjel~ ostal~h konkurentskih poduzeca u istoj djelatnosti, tada moi.erno zakljuciti da se SVI napon m~ra~~ usmjeriti na ocuvan]e takvog naseg poloi:a~a .. Bez o?z.i~ na to r. Ii nasa tvrtka. pred~?~nJk II~ sljedbenik na tri.istu, moiemo biti zadovoljni pos[oJe~lm polozaJe~.ako.su .prlhvatlJlvl os tall poslovni rezultati: opseg prodaje, visina troskova, debit, ugled na trzlstU [ slicno,

Gospodarski rast pokazuje kretanje nase tv~ke i fi~ic~ih r.~zultata. poslovan]a kao na primjer: povecanje proizvodnje, povecanje ~rod~~e, p?ve~nJe vrlJed~ostJ ImOVIllC poduzeca, povecanje broja zaposlenih, osvajanje nov~h lrzi?i~a I slicno. Po~.aci 0 go~podar~~om rastu vazni su za cuvanje tri.isnog udjela [er se djelovanjern konkurencije o?seg .lIld.ustrJ~ske ~rane U svakorn trenutku neprekidno povecava. Tvrtke koje ne rastu srnanjuju udJell. ~voJu vazno.st te najcesce propadaju. Tvrtke koje rastu moraju svoj rast drzati u okvlfI~a s~vaml~ materijalnih mogucnosti i triisnih potreba jer u protivnom i takve tvrtke ugrozavaju SVOj

opstanak.

Usporedo s procjenom konkurentskog poloi:aja potrebno je p~ovesti procjen~ rel~tivnog troskovnog poloi.aja poduzeca u istoj industrijskoj grani, ~azhke ~ tr~sko\,l~a izmedu razlicitih poduzeca u istoj djelatnosti mogu nastati zbog velikog broja cimbelllka, kao na

primjer:

razlika u cijenarna sirovina, energije, pricuvnih dijelova za strojeve i ostalih stvari kupljenih od dobavljaea .' . razlika u tehnoloskom stupnju razvoja proizvodnje; posebno Je vaian odno.s st~~O~tl I cijene izgradnje proizvodnog postrojenja, sto odreduje ucinkovitost, arnornzaciju [

fiksne troskove pri proizvodnji .... . . . ..

razlika u unutamjim proizvodnim troskovima kOJI ovise 0 velicini postrojenja,

iskustvu zaposlenih, placama, produktivnosti, porezima itd.

razlicita osjet!jivost poduzeca na inflaciju i tecajne razlike

razlika u troskovima rnarketinga, promocije i oglasavanja

razlika u troskovirna unutarnjeg i vanjskog transporta ..

razlika u distribucijskim kanalima i broju ruku kroz koje prolazi proizvod do kraJnJeg

korisnika

ra<:lika u troskovima servisa i odrZavanja proizvoda.

131

Da bi poduzece bilo uspjesno na trlistu, njegovi troskovi moraju biti u sklad troskovima najblizih konkurenata, premda se razlike u cijeni najcesce opravdavaju razlic.tll S

k I· . " 10m va Ilet?11l proizvoda, Rasclamba troskova usredotocuje se na relativni troskovni poloZa.

poduzeca u odnosu na konkurente, a obuhvaca sve unutarnje cirnbenike, ~

Vrlo ucin~ovitu.s~rale~ijsku ra~.l::lal~bu ~riularnjih cirubenika rnoze se provesti primjenoin tzv. lanca aktivnosti 1 troskova kOJI prikazuje sastav troskova od kupnje sirovina do konae cije.ne koju placa kupa~. Taj lanac obuhvaca sve unutarn]e cimbenike, ali izlazi iz okvi~: pro.lzvoda~evc unu!~rnJc strukture troskova i ukljucuje dodatne troskove svake vaniske karike, Prikaz zdruzenog lanca aktivnosti i troskova osobito je vazan za proizvod

d . Niih na

~~ lIze~a: U~ ova sp~s~bnost. i~rade proizvoda po konkurentnirn cijenama rnoze ovisiti 0

clm~e~lclm~ IZ .~obavIJacevog III distributerovog dijela lanca, dakle ne 0 unutarnjim, nego 0 vanjskim urjecajirna,

VANJSKE
AKTIVNOSTI
AKTIVNOSTI AKTIVNOSTI
POVEZANE S UNUTARNJE AKTIVNOSTI POVEZANE S
DOBAVLJAtlMA - DISTRIBUCIJOM
AKTIVNOSTI POVEZANE S PROIZVODNJOM

... t ...

1. SJROVINE I . 1. PRI~REMA PROIZVODNJE, 1. MREZA
MATERIJALI: r-. ISTRAZIVANJE I RAZVOJ, DIZAJN. "~ DISTRIBUTERA
TROSKOVI PROIZVODNJA,. MONTAZA, UNUTARNJI I ZASTUPNIKA
KUPNJE, . TRANSPORT, NADZOR. KVALITETA,.
PRlJEVOZA J ~ 'PAKlRANJE, SKLADISTENJE ~ 2. MRElA
SKLADISTENJA 'PRODAVACA
2;. MARKETING I PRODAJA,.
Z. ENERGI)A ~ OGLASAVAN)E I PROMOCIJA, ~. 1. PRIJEVOZ
ISTRAZIVANJE TRiISTA,. ODNOSI S
1. NADZOR )AVNOSCU 4. PROMOCIJA

1. USLUGE KUPCIMA,. SERVIS I
ooRiAVANJE. LOGlSTIKA
.4. UNUTARNJA ADMINISTRATIVNA
POTPORA,. MENADZHENT, fINANCIJE,
1 . PRAYNE USLUGE, RACUNOVODSTVO,
ZAPOSLJAVANJE I BRIGA 0 LJUDIMA,. .
. INFORMACI)SKI SUSTAV, SIGURNOST,
.·ODNOSI SA SINDIKATIMA
~
I PROIZVODAtEVA CIJENA KOSTANJA 1 POREZ NA DOBIT. oJ
. " TROOVACKA . MARlAJ POREZ NA

".: DODANU

'. VRI]EDNOST-

....

UKUPNA MALOPRODAJNA CIJENA KOJU PLACA KUPAC

Slika 5.21. Lanac aktivnosti i troskova proizvodnog poduzeca

Izgradnia pot~unog tros~ovno~ lan~ zahlijev~. r~organizaciju racunovodsrvenlh podataka poduzeca u nekoltko osnovnih troskovnih kategorija 1 takoder procjenu troskova dobavljaca i

[J2

tli~lrihulcl'a, IC procjeuu koukureutskih troskovnih lanaca. Usprkos znmoruosti poslu i Inogllcih netocnosti 1I nekirn procjenama, koristi od odredivanja troskovne konkurentnosti cine ovu rasclarnbu troskova vrlo vaznorn. Najvazniji rezultat ulozenih napora je otkrivanje vlastitog troskovnog polozaja u odnosu na konkurenciju. Na sljcdecoj su slici prikazani dijc10vi lanca aktivnosti i troskova za jedno proizvodno poduzece,

Kad poduzetuik izradi troskovne lance za sebe i svojc najvece konkurcute, vrlo je vjcrojatno da ce s uspiehom ustanoviti razinu svoje troskovne konkurentnosti, Na slici se vidi cia postoje Iri temeljna podrucjn na kojima mogu nastati vazne razlike u relativnim lroskovirna promatranih koukurenata:

dobavljaccv dio lanca (vanjske aktivnosti) proizvodacki dio lanca (unutamje aktivnosti) distributerov dio lanca (vanjske aktivnosti).

Poduzeuiik ce najlakse utjecati na unutarnje aktivnosti, ali su i prikazane vanjske aktivnosti takoder pod njegovim utjecajem, ovisno 0 moci koju ima kao kupac kod svojih dobavljaca iii kao dobavljac kod odabranih kanala distribucije. Kad se rasclanjuju unutamje aktivnosti, uoceni uzroci troskovne nekonkurentnosti rnogu se svladati ovirn mjerama:

provodenje aktivnosti za pronalazenje unutarnjih usteda prornjeua ustroja

ulaganje 1I tehnologiju koja srnanjuje troskove, a povecava kvalitetu inovacija u rjesavanju problernaticnih troskovnih stavki

redizajn proizvoda radi smanjenja troskova iii povecanja kvalitete

ustede u drugim dijelovirna lanca, ponajprije u administrativnirn i drugim potpornim aktivnostima,

Svladavanje eventualno uocenih problema u vanjskim aktivnostirna rnoze se posticl jedino uz suglasnost dobavljaca i distributera iii organizacijskorn promjenom koja bi navedene dijelove troskovnog lanca ukljucila u unutamje aktivnosli. To se postize strategijorn vertikalne integracije i preuzimanjem tvrtki koje obavljaju djelamosti prikazane u lancu. Izrada lanca aktivnosti i troskova vazan je dio ra.sclambe, jer otkriva ukupnu troskovnu konkurentnost poduzeca te upucuje poduzetnika na one dijclove poslovnog procesa koje treba mijenjati ako se na njima stvaraju preveliki troskovi,

Poseban oblik utvrdivanja konkurentskog poloZaja i troskovnih prednosti jest usporedivanje s najboljima u grani, Benchmarking je postupak usporedivanja vlastite organizacije ili nekog njenog dijela s drugim organizacijarna, Sastoji se od prornatranja unutamjih i vanjskih cimbenika te ucenja od drugih, To je dugorocni proces usavrsavanja u koji je ukljucena cijela organizacija, a sastoji se u stalnom proucavan]u proizvoda, usluga i ukupnog nacina poslovanja konkurentnih poduzeca koja su priznata kao vodeca, Pokusa] dostizanja njihovih standarda izazov je svakom sljedbeniku. Bez obzira da Ii se koristi za poboljsanje organizacije (procesa) iIi za eliminaciju suvisnih troskova, benchmarking je alat koji se maze koristiti na mnogo naeina da bi se zadovoljili zahtjevi za poboljsanjem, lstrafivanja pokazuju daje benchmarking treci po redu ad rnenadzerskih alata koji se najvise upotrebljavaju, U pocetku se benchmarking koristio u proizvodnji, no danas se sprovodi 1.1 bilo kojcm poslovnom procesu.

Uspjesni benchmarking, pornocu kojeg se nedostaci u poslovanju rjesavaju napretkom, rezultira vrlo vaznim cirnbenicima u poslovanju, kao 5to su:

133

postupne promjeue u poslovanju i inovacijama poholjsanje kvalitere i produktivnosti te

poboljs;lIljc mjera poslovanja (i1lll'I'VViIJg performance measurement),

Upravo ova poboljsanje pokazatelja uspjesnosti poslovanja najvise je vezano uz pmcenje troskova i uz upravljanje troskovima. Zato je benchmarking rnoguce prornatrati kao poslovnu strategiju unutar koje se posebna pozornost poklanja upmvljanju troskovima. Postupak poboljsanja postize se 113 indikatorima poslovanja poduzeca kao sto su:

profit

povratak investicija prodaja po zaposlenom

trosak po jedinici proizvoda iii uslugc.

Svaki od navedenih pokazatelja ruoze egzaktno izraziti razliku izmedu najboljag pcduzeca i nekog sljedbenika, pa je po tome idealna dopuna subjektivnim pokazateljirna za usporedivanje koji ne bi u potpunosti mogli posluzlti za mjerenje bez uzimanja u obzir troskovnih komponenti.

5.7.2. Suvremene metode upravljanja troskevirna

Upravljanje troskovirna (Cost Management) poseban je nal!in upravljanja poduzecem i vodenja poslovanja koji najveeu vaznost u postizanju organizacijskih ciljeva poklanja optimizaciji troskova, Buduci da se poslovni uspjesi mjere kao odnos ukupnih ulaganja i

. ukupnih ucinaka, debar rezultat postize se utjecajem na ulazne sastavnice (sto dovodi do smanjivanja troskova) iii utjecajem na izlazne sastavnice (sto dovodi do povecanja ucinaka), Postizanje optimuma u tom nastojanju ukljucuje i vrlo subjektivne I!imbenike poput zadovo!jstva kupaca iii ekoloskih sastavnica poslovanja. Zato se ne moze govoriti 0 eliminaciji lroskovajer hi 10 ugrozilo poslovanje i dovelo do apsurda (na primjer, eliminacija troskova zaliha mogla hi ugroziti kontinuitet proizvodnje). nego se pod optirnizacijom misli na postizanje takve razine troskova koja daje najbolje ucinke (po kavliteti i cijeni). Opravdano se misli da su troskovi onaj dio poslovanja na koji menadzeri mogu najvise utjecati te optirnalnorn kombinacijom inputa steel konkurentsku prednost na trzistu.6l

U devedesetim godinama proslog stoljeca nastale su brojne metode i postupci optirniziranja troskova kojima su menadzeri u vcdecirn svjetskim kompanijama nastojali poboljsati svoje unutamje prednosti. Premda neki autori pocetak menadzerskog racunovodstva povezuju s brzim razvojem informatidke tehnologije u sedamdesetim godinarna, narocito uz pocetak primjene prvih informacijskih sustava za potporu odlucivanju (DSS). ipak su tipicni modeli upravljanja troskovima vezani uz naprednije inforrnacijske sustave velikih svjetskih proizvodaca softvera (SAP, Oracle i sl.), Vecina tih modela, metoda i postupaka poznata je u praksi i u literaturi po skracenicama enleskih naziva, a odgovarajuci dornaci prijevodi, premda najcesce postoje, nisu opceprihvaceni,

• J Pavlovic. J. Skrnc. M.: Mikrockcnomikn, Mikrorad. Zagreb, 1997., str, 99.

134

rmdidjski proiivod»! traikovi tTraditioual Product Costing)

Tradicijski proizvodni troskovi vee su vise od jcdnog stoljcca 1I sustavuo] primjeni pri razgranicavanju troskova nekog poduzcca, Tradicijski model lroskova. temelji se na razgraniccnju troskova 1I nekoliko 05110VI1;h skupina (prerna: J. Pavlovic, M. Skrtic):

I. troskovi izravnog materijala

2. troskovi izravnog rada

3. troskovi proizvodne refije

4. troskovi upravne i prornetue rczije

Ukupne potrebe rada i materijala potrebno jc usporediti s raspclozivirn kolicinarna sto bi omogucilo kreiranje efikasnog plana proizvodnje, Planiranje proizvodnih resursa pomaze uspostavljanju ravnotezc u proizvodnji i troskovima. Zahvaljujuci, mogucnosti osiguravanja minimalnih razina zaliha i najekonomicuijih kolicina za proizvodnju proizvodni troskovi imaju tendenciju svodenja na minimalne iznose, a usluge kupcima podigle bi se na najvisu mogucu razinu.

Tradicijski model proizvoduih troskova u racunovodstvenorn obuhvacanju nastoji pratiti i vrsir] nadzor Bad troskovima izravnog materijala i izravnog rada po svakorn pojedinom proizvodu, dok se troskovi rezije prikljucuju izravnim troskovima,

Troikovi temeljeni IW procesinta [Process Based Costing)

Poslovna organizacija kao sta je vee i navedeno je niz medusobno povezanih procesnih faza proizvodnje koje proizlaze jedna iz druge, a rezultat su sve intenzivnije diversifikacije proizvodnog procesa. Stoga su i troskovi temeljeni na procesima upravo proizasli iz potrebe definiranja i razlucivanja troskova proizvodnje po pojedinim fazama.

Kod takvog prikaza troskova, karakteristicno je da se troskovi direktnog rada i materijala prate upravo po fazama iz kojih su proizasli, dok se troskovi rezije pridodaju direktnim troskovirna.

Troskovi procesa karakteristican su trosak diversificirane proizvodnje, a na njihovo smanjenje na razini cijelog poduzeca nastoji se utjecati primjenom odredenih metoda i modela, od kojih navodimo:

1. pojednostavljenje procesa proizvodnje

2. unapredenjc tijekova procesa

3. skracenje procesa pojedinih faza

4. sinkronizacija procesa.

Ono sto se osigurava modelom upravljanja troskova na temelju procesa jest cinjenica da je ovim modelom omogucena veca kontrola troskova po odredenim fazama sto u konacnici dovodi do kvalitetnijeg razurnijevanja ponasanja troskova.

Troskovi temeljeni na aktivnostimat Activity Based Costingj

Suvremeni oblici i strukture poslovanja rezu It ira Ii su i odredenim promjenama u racunovodstvenom obuhvacanju troskova. Model upravljanja troskovima terneljenih na aktivnostima razvio se je kao vrlo koristan vedic u odlucivanju menadzmenta koji rnoze dovesti do vecih profita." Aktivnosti mogu biti odredene kao svojevrstan oblik procesa,

•• Pavlovic, J .• Sknic, M.: Mikroekcnomika, Mikromd d.o.o .• Zagreb. 1997 .. SLr. 103 .

135

funkcija iii zadataka koji rezultiraju odrcdenim produktom. Razurnijevanje upravo tih aktivnosti ornogucava menadzmentu da unaprijedi vlastiti poslovni sustav, te da se usrcdotoEi na unapredenje i inoviranje onih aktivnosti koje ce mu omoguciti maksimalizaciju pro f ta. Maksimalizacija profita gotovo uvijek irna korijene II rcdcfiuiranju cijcnc proizvoda ili usluge poduzeca, odnosno poduzece vrsi korekciju cijcnc 11<1 visu razinu u slucajevirna kada se koristi puno resursa i spusta razinu cijena u onirn situacijama kada cijena mora postici kcnkurentsku razinu.

Utvrdivanje troskova temeljenih na aktivnostirna racunovodstveni je postupak koji omogucava poslovnom subjektu da detektira i poveze stvarne troskove poduzeca sa svakim pojedinacnim proizvodorn iii uslugom koja proizlazi iz samog poduzeca.

Sustavnim proucavanjern modela troskova uterneljenog na aktivnostima, identificirale su

se 5 aktivnosu koje je potrebno provesti pri analizi troskova:

1. analiza aktivnosti

2. analiza direktnih troskova

3. pracenje troskova po aktivnostima

4. uspostava mjerenja izlaznog proizvoda (ourpura)

5. analiza troskova

Prvi korak je analiza aktivnosti. Kao primarni cilj pri analizi aktivnosti postavlja se zadatak kojim je potrebno redueirati one aktivnosti koje ne donose dobit poduzecu, a takcder

i sustavno eliminirati one aktivnosti koje poduzecu nisu potrebne. Prirnarne aktivnosti trebaju direktno proizlaziti iz primarnih interesa poduzeca, a slijede ih sekundarne aktivnosti koje slufe kao svojevrstan oblik podrske, U drugorn koraku slijedi analiza troskova koji proizlaze

iz proizvodnih aktivnosti, a odnose se na place zaposlenima, troskove istrazivanja i razvoja, opremu i dr. Treca aktivnost koja se odnosi na pracenje troskova po aktivnostima proizlazi iz "J. prve dvije aktivnosti, a odnosi se na troskove proizasle iz tih aktivnosti kao ukupan ulazni \ trosak za svaku pojedinu aktivnost. U ovoj aktivnosti pokusava se sarno ustanoviti porijeklo.';" ukupnog troska. U cetvrtoj aktivnosti uspostavljena je troskovna kalkulacija koja proizlazi iz .) svake pojedine aktivnosti. Izrazena je potreba za uspostavom mjemih jediniea primamog j produkta. U posljednjem koraku moguce je provesti potpunu analizu troskova, te identificirti ·:l one aktivnosti koji najvise pridonose realizaciji poslovnog plana. ~-¥

~.)"

Naglasavajuci rneduzavisnost poslovnih aktivnosti poduzeca i potrosn]e resursa unutar i~ svake pojedine aktivnosri, ova metoda pokazala se je kao idealan model koji se koristi u maksimalizaciji profira smanjenjem troskova poslovanja, te je i stoga nasla siroku primjenu kao sredstvo unapredenja poslovanja.I"

Metoda utvrdivanja troskova terneljenog na aktivnostirna relativno je novi ali pokazaJo se vrlo efikasan pristup iii mozemo reei poslovni alat koji se koristi u mjerenju rezultata poslovnog procesa, identificiranju troskova poslovnih aktivnosti, ali takoder i u uspostavljanju mogucih rjesenja za poboljsanje poslovnog procesa.

Ciljani troikovi (Target Costing}

Ciljani troskovi predstav1jaju relativno novi racunovodstveni oblik obuhvacanja i sisternatskog mjerenja onih troskova koji su ukljuceni u proizvod iIi uslugu, a s kojim proizvod i dalje ostvaruje zeljenu debit,

., Pavlovic.J .. Skrtic, M.: Mikrockonomika, Mikrorad d.o.o .. Zagreb. 1'197 .. Sir. 107.

136

Model ciljanih troskova prvi Sll primjenili Japanci u svojirn poduzecima poput Toyote koja jc metodu ciljanih troskova pocela koristi jos 1963. godine, a danas ju promovira i u ostal im velikirn svjetskim poduzecirna. Da bi se uopce razmatrali ciljani troskovi potrebno je dobro poznavati i razumjeti postojecu strukturu troskova, jer primarni interes organizacije je uspostavljanjc ravuoteze izmedu kvalitete i funkcioualnosti 5 kombiuiranjem prihvatljive razine cijena koja ce zadovoljiti obje strane II procesu tri:isile razmijene, kako kupca tako i pro i zvodaca.

Medutim, ono SIO je bit svakog proizvoda, [0 je njegova kvaliteta koja mora u njega biti ugradena jos na samorn pocetku, Upravo se je tom metodom pokusalo utjecati na smanjenje proizvoda upitne kvalitete i njihovog negativnog utjecaja na dobit poduzeca,

Menadi:menl poduzeca koji se bavi idejom ciljanog troska treba biti usredotocen na tri 05110Vila elementa svakog proizvoda, a to je njegova kvaliteta, funkcionalnost i dizajn. Ciljni trosak odreduje koja ce razina kvalitete i funkcionalnosti biti uspjesna kod potrosaca dajuci predvidenu cijenu, Dizajn proizvoda takoder predstavlja svojevrstan izazov na trziSlu, uz kojeg su sve vise vezuju proizvodni troskovi.

Ono do cega danas dolazirno na osnovu suvremenih modela razrnatranja, ali i dinarnickih prornjena koje se redovito desavaju na tr:i.iStu, moze se zakljuciti da poduzeca koja zele sacuvati dosadasnji poloza] na trzistu, a i pridobiti nova trzista, uz brigu 0 trenutnirn troskovirna u razvoju novog proizvoda trebaju voditi racuna i 0 rnogucirn buducirn troskovirna. (J.Pavlovic-M.Skrtic).

Budzetiranje temeljeno na aktivnostima (Activity Based Budgeting)

Budzetiranje temeljcno na aktivnostima polazi od utvrdivanja zahtjeva koje postavlja kupac, a ne utvrdivanja troskova kao sto to rade ostale rnetode. Ovu metodu interesira kapacitet opreme s kojom se poduzece koristi, te broj zaposlenih s kojima poduzece trenutacno raspolaze kako bi sto jednostavnije definirala rnogucnosti poduzeca, Tek nakon dobivenih pocetnih kalkulacija ova metoda analizira troskove koji proizlaze iz koristenja materijalnih i Ijudskih resursa.

Bit ove melode je da pomogne menadZmentu pri donosenju odluka 0 razini kapaciteta s kojim poduzece ras~ola:Ze, da bi se oni sami mogli suoelti s potreborn razvoja novog proizvoda iii uslugc.

Bilanca postignuca (Balanced Scorecard)

·1 I

J

I I

1

1

Bilanca postignuca je model pazljivo odabranog skupa pokazatelja i mjera izvedenih iz strategije tvrtke pomocu kojeg se planiraju i usmjeravaju aktivnosti tvrtke te mjere postignuca iz razlicitih perspektiva na temelju povezivanja i uravnotezenja najvaznijih cimbenika uspjesnosti,

Bilanca postignuca predstavlja relativno novi pristup u strategijskom menadZmentu kojeg su 90-tih godina 20. stoljeca razvili Robert Kaplan i David Norton. ani su u svojim proucavanjima uocili pogreske u dosadasnjim postupeima obuhvacanja troskova, te su putem bilanee postignuca zeljeli datijedan novi pristup onome na sto poduzeca u svojim mjerenjima gledajuci iz financijske perspektive lrebaju dati primami interes.

co The ABB Edge, hlipJ/ww,,".t>fmilg.comiarchivesl.ppfil.slArticlc.cfm1Issue1D=366&ArticlclD=1J903

J37

Kaplan i Norton razlikuju cetiri osnovne perspektive putem kojih rnenadzment ima

mogucnost preoblikovati vlastite vizije i strategije u definirane aktivnosti,

Perspektive razvoja poduzeca su sljedece:

1. fiuancijska perspektiva

2. perspektiva kupaca

3. perspektiva internog poslovnog procesa

4. perspektiva usavrsavauja i rasra zaposlenih

Financijska perspektiva razvo]a poduzeca odnosi se 1111 cmJenicu da primarni uiteres menadzrnenta u cilju uspjesnog poslovanja nisu uvijek financijski pokazatelji, vee svojcvrsna ravnoteza izmedu financijskih i nefinancijskih pokazatelja (npr. povecanjc broja kupaca), Kroz perspektivu koja se odnosi na kupca zeli se dati naglasak na odnos s kupcem, te istaci potreba za prepoznavanjem njegovog interesa, Perspektiva internog poslovnog procesa ternelji se na dobrorn poznavanju tehnoloskog procesa i potvrdi od strane kupca da proizvod iii usluga udovoljava njihovim zahtjevima. Razvoj poduzeca temeljen na perspektivi usavrsavanja i rasta zaposlenih odnosi se na permanentno obrazovanje zaposlenih i modeliranje suvremene organizacijske kulture poslovanja. U uvjetima ubrzanin promjena i vise nego ranije izrazena je potreba za dodatnim i kontinuiranim obrazovanjern zaposlenog kadra.

"Katzen" troikovi (Kaizen Costing)

Kaizen troskovi oformili su se ujapanskim poduzecirna, a ponajvise je njihova primjena i model obracuna dosao do izrazaja u automobilskoj industriji Toyota. Ova metoda predstavlja stalno smanjivanje troskova tijekorn same proizvodnje preko implememacije postupka - dobro je, ali uvijek moze i bolje.

Analiza vrijednosti (Value Engineering)

Analizu vrijednosti razvio je General Electric Company 40-tih godina 20. stoljeca, a predstavlja timsko rjesavan]e odredenog problema pri tome se koristeci funkcijskom analizom. Analiza vrijednosti je cesto koristen postupak kojim se djeluje na konstantno smanjivanje troskova,

Funkcijska analiza je proces analiziranja funkcionalnosti djelovanja, odnosno oznacava svojevrsnu akciju koja se provodi nad necim. Tako se, recirno, na najvisoj funkcijskoj razini u hijerarhiji organizacije nalaze ciljevi te organizacije, dok se na sljedecoj razini nalaze odredeni zadaci putem kojih se postize postavljeni cilj. Funkcijska analiza ujedno i predstavlja primarni alat za uspostavljanje kvalitete, zahtjeva i vrijednosti.

Kao rezultat ostvarivanja prednosti, vrijednost je definirana kao mjera koja predstavlja rnogucnosti u izbora kupca. Vrijednost u ovom slucaju ne predstavlja sarno funkciju troskova, vee ujedno i funkciju kvalitete.

138

6. POSLOVNA POLITlKA

6.1. UVOD

I I

I

I

I

I I

I

I

I

I

I

I

Poslovna politika poduzeca izucava se u svijetu II sklopu srodnih ekonomskih discipline iii kuo zasebna znanost pod nazivorn BUSSINES POLICY. sto, doslovno prevedeno na II~ jezik, znaci poslovna politika, Cesto u uporabi nalazirno naziv same «politika poduzeca», ~IO zahtijeva bolje poznavanje pojma politika.

U tumacenju pojma politika 1\10ral110 poci od etirnologije te rijeei. Rijec politika ima korijen u grckom jeziku, gdje ona znaci grad-drzavu- Grcki politikos :maci gradanski, drzavni, javni; upravljanje javnim, drzavnim poslovirna u interesu driave, klase iii stranke. lz toga se u gotovo svirn razmatranjima dolazi do spozna]e da je politika odlucivanje, s namjerom da se upravlja ciljevima u drzavnirn, javnim i drustvenim poslovirna, kako bi oni kojima pripada pravo upravljanja svojim odlukarna ostvarili svoje ciljeve. Pravo odlucivanja a ciljevima te poduzimanje cjelokupnih mjera radi postizanja ciljeva u pravilu je izraz moci, izraz vlasti. Onaj tko za sebe izbori pravo da odlucuje postaje nositelj vlasti, prisvojio je sebi pravo da odlucuje za druge i da vlada nad njima. Stoga se 0 politici u najsirern smislu govori da je to odlucivanje 0 ciljevima. Sljedcce objasnjenje jest da je to usmjeravanje ijudske djelatnosli u odredenom pravcu kako bi se postav1jeni cilj ostvario (cilj stranke, klase, skupine iii sl.). Mi cerno, naravno, biti zaokupljeni politikom osnovne gospodarske jedinice, koja takoder za sebe odlucuje 0 svojim ciljevima. Izucavat cemo poslovnu politiku kako je to danas opceprihvaceno, s naglaskorn na poslovnoj politici pcduzeca,

Prije smo iznijeli da je politika odlucivanje u interesu cjeline - javnom interesu (drfave, grada i sl.), pa to mozemo primijeniti na poduzece, Gledajuci poduzece kao cjelinu iii skupinu poduzeca kao cjelinu, onda je 10 vodenje politike u interesu cjeline i ciljeva cjeline. Poslovna politika je odlucivanje a ciljevima poduzeca,

Buduci da smo 0 odlucivanju govorili i u vezi s upravljanjem, sada moiemo reci da poslovnu politiku poduzeca vodi onaj tko odlucuje, tko upravlja poduzecern,

Tako interpretirana, poslovna politika predstavlja pravo odlucivanja a ciljcvima, kao i odlucivanje 0 svernu sto je potrebno da bi se postavljeni ciljevi ostvarili, Buduci da nam na putu do cilja stoje mogucnosti odabira razlicitih metoda, sredstava i putova, postoje i razlicitl nacini, sredstva i putovi kojirna se rnoze doci do cilja. Stoga se pred donosiocima odluka cesto nade vise rnogucnosti, a oni trebaju odabrati najbolju. Zato isticerno da je umijece vodenja poslovne politike poduzeca upravo u tome da se odaberu ona sredstva, metode i putovi koji su najpogodniji da pomocu njih doderno do cilja. Prema tome, utvrdivanje poslovne politike poduzeca je odlueivanje a ciljevirna, kao i 0 sredstvirna metodama i putovima kojima dolazirno do cilja, Naravno, u sirern smislu rnozemo govoriti 0 nizu stvaralackih aktivnosti koje je potrebno razviti da bismo odabrali pravi cilj, kao i 0 odabiru takvih pravaca kretanja koji ce nas dovesti do tog cilja.

I ovdje cemo ponoviti (kao i kod upravljanja) da je odlucivan]e pravo koje pripada vlasnicirna. S obzirorn na to da je danas donosenje upravljackih odluka slozen proces, uz primjenu raznih metoda i primjenu znanosti, cesto se govori i 0 filozofiji poduzeca,

Filozofija poduzeca je pojam koji se vrlo cesto koristi vezano uz politiku poduzeca.

Nalazirno ga u svjetskoj literaturi, ali sve vise i u naso]. Ipak treba reci da je rijec filozofija najccsce vezana uz upravljanje. Taka se u 1iteraturi pise 0 fitozofiji upravljanja

, J

139

(menadzmeuta), fllozofiji rukovodenja, pa marketing jilo:(!/iji i 51. Podemo li od uunacenja filozofije kao znanosti 0 opcirn zakonirna razvitka prirode i drustva. onda mozemo pronaci vezu izmedu filozofije i politike poduzeca, 0 tome dr, Janko Kralj pise: "Istovremeno s raspravljanjeru 0 politici rnoramo rasprnvljati i 0 njcnim remeljnim polazuim osnovama koje Sll sadrzane u filozofiji poduzeca", Nairne, vodenje poslovne politike postao je nacin misljenja kako postnviti ciljeve poduzeca da ani donose povoljne rezultate II.: kojim mjcrama i sredstvima postici te ciljeve.

lako je poduzece samostalno 1I donosenju svojih odluka, tj. 1I vodenju svoje poslovne po1itike. ipak valja uvazavati da poduzece djeluje u odredenorn okruzenju i da ima svoje stanovite unutarnje parametre koji mu odreduju okvire unutar kojih se moraju kretati donijete odluke, Sve te okolnosti jednim imenom oznacavamo kao uvjete u kojima se donose odluke, Zbog togaje vazno prouciti kako ti uvjeti utjecu na to kojc sc odluke mogu realizirati.

6.2. UVJETI FORMlRANJA POSLOVNE POUTIKE

Poslovanje poduzeca rnoze se odvijati sarno uz postojanje odredenih povoljnih vanjskih uvjeta (resursa i drugih uvjeta) i uvjeta koje stvara drustveno-gospodarski sustav (vlasnistvo, triiste i sl.), ali i stanovito okruzenje izvan uze zajednice (npr. svjetsko t!'iiste, znanstvene spoznaje u svijetu i 51.).

Potrebno je uociti tu povezanost egzistiranja poduzeca i uvjetovanost i njegova razvoja postojanjem vanjskih uvjeta. Odluke u podrucju poslovne politike ne mogu se donositi bez respektiranja tih uvjeta. S druge strane, bez unutarnjih uvjeta koji cine sustinu, ij. konstitutivne elemente poduzeca, takoder ne bi bile moguce donositi poslovno-politicke odluke. Kada govorimo 0 fonniranju poslovne politike iii 0 donosenju odluka u poduzecima, polazimo ad posrojanja i djelovanja dviju skupina uvjeta, To su:

vanjski uvjeti i - unutamji uvjeti.

l.

Vanjski uvjeti su po svojoj prirodi takvi da poduzeca ne mogu na njih djelovati, mijenjati ih i prilagodavati svojem poslovanju. Ako ne mogu djelovati na njih, preostaje im jedino da ih prihvate kao dane uvjete i da svoje poslovanje, svoje unutarnje uvjete prilagode njima. Sto se vi~e prilagode tim vanjskim uvjetima, odnosno ~to vise usklade svoje unutamje s danim vanjskim uvjetima, vise ce se pribliziti optirnalnom odnosu tih dviju skupina uvjeta i stvoriti mogucnost za njihovo optimalno koristenje, Time ce, naravno, i rezultati njihova poslovanja biti blizi optirnalno rnogucim rezultatima. Stoga je potrebno dobro upoznati sve uvjete i zakonitosti njihova djelovanja, Sto cerno ih vi§e poznavati, to cemo vise znati uskladiti svoje unutamje i vanjske uvjete s ciljem sto boljeg koristenja i jednih i drugih.

Za vanjske uvjete potrebno je znati da oni rnogu djelovati na poslovnu politiku podozeca

poticajno, ali i obrnuto tj. ogranicavajuce, Nadalje, vaija znati da neki od uvjeta koji djeluju X

poticajno mogu 5 vremenom ili u novonastaloj situaciji postati cgranicavajuci (ograniciti 't'

daljnje uspjesno poslovanje iii ogranieit, razvoj nekog poduzeca), To se dogada kada, :~~

prtrnjence, neke prirodne izvore do kraja iskoristirno, iii kada se trfis!e zasiti nekim .:);

proizvodima. Isto tako valja znati da pcduzeca mogu istovrerneno biti pod djelovanjern ~"

vanjskih i unutarnjih uvjeta,

Vanjski uvjeti forrniranja poslovue politike jesu:

140

I •.

prirodni uvjeti, drusiveno-gospodnrskl susrav, trziste,

- znanost,

ostali vanjski uvjeri,

Unularnji uvjcti Sll oni uvjeti koje poduzeca sarna stvaraju, rnogu djelovali na njihovo nastajanje i a njima odlucivati, U svim sustavima to je kapital i [judi koji pokrecu sredstva da bi njima stvarali nove vrijednosti, Bel. njih nema poslovanja, bez njih se ne mouu osnovati poduzeca, lako su neki od njih pod snaznirn utiecajem stanovitih vanjskih uvjeta::pak vecim dijelom pcduzeca djeluju na njih svojim odlukarna,

Unutarnji uvjcti forrniranja poslovne politike jesu:

opca obiljezja poduzeca (vrsta djelatnosti, velicina i poslovna orijentacija), financijska moe poduzeca,

broj i sastav zaposlenih,

- unutarnja organizacijska rjesenja, ostali unutamji uvjeti.

. ~e~i od ~nutarnjih uvjeta nisu pod iskljucivirn djelovanjem odluka poduzeca. Tako je, pnmjerice, djelatnost nekog poduzeca cesto odredena ranijim odlukarna. Isto tako rnoze biti da danasnji vlasnici nisu imali utjecaj na tu vrstu odluka i na njima slicne, vee su to odluke d?ne~ene ranije. Neki od uvjeta ne moraju biti iskljucivo vanjski iii iskljucivo unutarnji, vee djeluju na marginama unutarnjih i vanjskih, odnosno ispreplicu se vanjski i unulamji utjecaji.

Da bi se u formiranju poslovne politike poduzeca ona mogla ponasati tako da sto povoljnije koriste dane vanjske uvjete i da na najbolji nacin odlucuju 0 svojim unutarnjirn uvjetirna, potrebno je i jedne i druge prouciti, dobro upoznati kako bi ih se koristilo za sto povoljnije rezultate poslovanja. Stoga cerno u nas!avku izucavati sve te uvjete, kako smo ih prije naznacili,

6.2.1. Vanjski uvjeti

6.2.1.1. Prirodni uvieti

.. ~rirod.ni u~jeti~ pod kojima podrazumijevamo prirodne resurse u najsirem znacenju te fljeCJ, zatirn sirovme, energetske izvore i druge prirodne uvjete, nekada su bili gotovo nezaobilazni, bez kojih se nisu mogli baviti gospodarskorn aktivnoscu ni pojedinac ni drustvo, Sire promatrano, skupinu prirodnih uvjeta cine geografski, klimatski, demografski, geoloski, konfiguracija tla, zernljiste i dr, U koristenju ovih prirodnih uvjeta otislo se vrlo daleko, pa rako, kad govorimo 0 konfiguraciji tla i zernljista za stanovite gospodarske aktivnosti, momma bolje poznavati neke od tih uvjeta, Kod zemljista na primjer (reba poznavati sastav tla, postojeci biljni i zivotinjski svijet na odredenom prostoru, znati dopusta Ii taj sastav tla izm~ene zivctinjskog i biljnog svijeta s ciljem intenzivnijeg koristenja zernljista (tona pr?ll.voda po hektaru, broj grla stoke po hektaru itd.). Klimatske uvjete (temperatura, vlaga, svjetlo), geoloske uvjete (postojanje ruda i rninerala), energetske uvjete (nekada ugljen i nafta, danas atornska energija i sunceva energija) valja prornatrati u skladu s vremenskorn

141

dimenzijom kako bi racioualnim koristcnjem ti izvori bili dovoljni ue sumo za danasnju. nego i za buduce gcneracije.'

Demografski uvjeti, odnosno slozeno pitanje sianovnistva, snazno utjece ua politiku poduzeca. Bez ljudi nema ni jedne gospodarske aktivnosti. Danasnja tehnologija zahtijeva obrazov<lno stanovnistva, a ne tek fizicku radnu snagu, Stanovnistvo valja promatrati I II makroekonomskom smislu jer visokorazvijcne zemlje 1I pravilu nernaju dovoljno rudue snage pa ju moraju uvoziti, Taj se problem. doduse, rjesava na dva nacina - 5 jedne strane UVOZOIll (pretezno strucne) radne snage iii dislokacijorn jednostavnije proizvodnje 11 zernlje s mnogo radne silage. Ti uvjeti danas dovode do velikih migraeija sranovnistva (pa cak trgovanja Ijudima i sl.).

Take valja promatrati djelovanje prirodnih uvjeta na poslovnu politiku poduzeca vezano uz to postoje Ii na nekom geografskom prostoru uvjeti za osnivanje poduzeca i za njegovo trajno uspjeSno poslovanje. Iz ovoga slijedi zakljucak da za odredenu gospodarsku aktivnost treba ispitati postoje li iii ne postoje za tu vrstu djelatnosti pnrodni uvjeti, Ako postoje, treba ih upoznati, istrazit] do kada se oni mogu koristiti, pa tu sada dolazi do izralaja jedna prethodna spoznaja da se poslovna politika nekog poduzeca mora prilagoditi prirodnim uvjetirna. U izucavanju djelovanja prirodnih uvjeta dolazi se do spoznaje da postoje poduzeca koja gotovo potpuno ovise 0 prirodnim uvjetirna, To su:

poljodjelska poduzeca, rudarska poduzeca, turisticka poduzeca,

poduzeca z.a eksploataeiju surna,

- poduzeca za proizvodnju energije, transportna poduzeca i neka druga.

Poljodjelstvo iii poljoprivredu naveli smo medu prvima kao ovisnu 0 prirodnim uvjetima ne same zbog toga sto je uvijek bila znacajna gospodarska djelatnost, vee i zbog toga sto ona ovisi 0 nizu velikog broja medusobno povezanih prirodnih uvjeta i sto odsutnost sarno jednog od njih sprecava 'uspjesnost poljoprivredne proizvodn]e. Za poljoprivrednu proizvodnju i poduzeca koja se njome bave potrebne su ogromne povrsine obradivog poljoprivrednog zemljista, To zernljiste mora biti odredenog boniteta i irnati takav sastav elemenata da je dovoljno kvalitetno za poljoprivrednu proizvcdnju. Osim zernljista, potrebni su i edgovarajuci klirnatski uvjeti, povoljna konfiguracija tla, cdgovarajuci hidrografski uvjeti i dr. Opce je poznato da bez ovih uvjeta nema poljoprivredne proizvodnje, a vazno je istaknuti da su oni rnedusobno komplementamo povezani (postojanje jednoga zahtijeva istcvremeno postojanje drugoga u odgovarajucoj kolicini i kvnliteti). Zemljiste smo dosad isticali kao kolicinsku kategoriju - potrebnu povrsinu u prostornom smislu. Medutim, to zemlji~te mora biti odredene kvalitete, one mora imati u sebi sastojke (npr. i:eljezo, fosfor, kalij, kaleij, itd.) koji su· pOlrebni za rast i vegetiranje nekc biljke na toj povr~ini (ali ne same vegetiranje, vee i da ta biljka daje odredeni plod). Posebno valja istaknuti klimatske uvjete. To je postojanje odgovarajuce temperature tijekom godine za vegetiran.ie odredene biljke, broj suneanih dana u godini, kolicina oborina u godini i njihov raspored tijekom godine te drugi klimatski uvjeti bez kojih nema uspjesne poljoprivredne proizvodnje. Nedostatak same jednog od njih spreeava mogucnost odvijanja poljoprivredni: proizvodnje. Najbolje cerna to izraziti ako istaknerno einjenicu da danas postoje ogromna geografska prostranstva koja se ne mogu koristiti. a bila bi i te kako potrebna da se prehrani ovih 6-7 rnilijardi stanovnika na nakm

I Encrgij~ je danas srcdi~nj" prcokupacija fovjcfanslva. Odaklc nomirili rasluCc p{)(rebc za energijom? Nona ~ao dugogodi~nji izvor encrgije (Ioplinskc ; po~onskc) mor.! sc tu.a,; z" druge namiene. 7.a kemijs~u prer.du. Toko ie i s dru:gim Qgrun i~cnlm izvorimJ .. S1o,ga s-e 117l2:c no .... i oblici dobivanja t.:l1CrsUc.

141

planetu, Kao ekstremni primjer toga uzmirno Sibiri njcgova ogromuu prostranstva koja ne mugu biti koristena za poljoprivrcdnu proizvoduju zbug nedosuuka nekoliko stupujeva tempenuure, IIi. na prunjer, Sahara u Alrici, gdje hi se navodnjavanjem dobilc ogromne povrsine za poljoprivreduu proizvodnju, iii ogromna prostranstva doli lie Amazone u Brazilu, Ove smo primjere namjerno odabruli jer bi svaki zu sebe rnogao rijcsiti problemc prehranc stanovnistva citavlh kontinenata. Ako to suzirno od svjetskih razmjera na nase dornace prilike, evo primjera - uz citavo jadransko obalno podrueje u ljetnim mjesecirna goiovo zastane poljoprivredna proizvodnja zbog visoke temperature i nedostatka vlage, IIi primjer da se na odredenim nadmorskirn visinama uopce ne moze odvijati poljoprivredna proizvodnja zbog dugih zima i kratkih razdoblja vegetacije u ljetu (zbog cega ne moze sazrijcti ni jedna znacajnija poljoprivredna kultura, pa se tu odvija samo sumarska i stocarska proizvodnja).

Zahvaljujuci spoznajarna suvremcne znanosti, covjek se danas sve vise oslobada velike ovisnosti 0 prirodnim uvjetima. Znanost i njene spoznaje omogucuju narn da se nadoknadi nedostajanje mnogih prirodnih uvjeta, Najjednostavnlji primjer je navodnjavanje - tamo gdjc nema dovoljno vlage tijekom citave godine (danas se, zahvaljujuci suvremenoj tehniei, vlaga rnoze ravnomjemo rasporediti na svim za to pripremljenim povrsinama i u svim vrernenskirn razdobljima). Nedostaiak temperature na nekim prostorirna rjesava 5e proizvodnjom u staklenicirna, gdje se na umjetan nacin stvara temperatura kako bi se mogla odvijati poljoprivredna proizvodnja. Treba, rnedutim, znati da takva proizvodnja ima vrlo visoke troskove proizvodnje, Te troskove rnogu na trziStu podnijeti samo povrtne kulture, hortikultura i 51. (i najcesce je to sarno za uski krug potrosaca), Primjeri koje smo nave1i ilustracija su vrlo jednostavnog nacina nadornjestanja nedostatka nekih prirodnih uvjeta. Medutim, treba navesti da -se visoka proizvodnja u eijelom podrucju poljoprivrede danas postize zahvaljujuci upotrebi visoke znanosti, a ne sarno jednostavnih tehnika, Primjerice, genetika koja daje nove sorte biljaka, nove pasmine stoke, agrokemija cijom primjenom se nadomjesta nedostatak kemijskih sastojaka u zernljistu i zasticuju biljke u vegetaciji, agrotehnika koja nadornjesta Ijudski rad u biljnoj i zivotinjskoj proizvodnji te omogucu]e da se s relativno malo Ijudskog rada postizu visoki ucinci,

Sve ove uvjete poduzeca koja se bave djelatnoscu u kojoj oni djeluju rnoraju dobra poznavati kako bi u svojoj poslovnoj politici iskoristili njihove prednosti iii izbjegli rizike.

Zaitita prirode, koja je preokupaeija Covjeeanstva, i ovorn prilikom mora biti predmet naseg razrnatranja jer se vrlo cesto zamjena nekih prirodnih uvjeta i prirnjena nekih sredstava reflektira kao narusavanje prirodne ravnotczc. Ekoloski pokreti u svijetu i kod nas u pravu su kada ukazuju na to. Borba za sto vecu proizvodnju i visoku proizvodnost rada ncrijetko narusava prirodnu ravnotezu i daje triistu potrebne kolicine, ali ne i uvijek zdrave hrane. Prevelika kernizacija (narocito ona radi zastite) s vremenom pogorsava kvalitetu zernljista. Sjeca 5uma radi dobivanja obradivih pov..sina za agrar na mnogo mjesla u svijetu dovela je do ozbiljnog naru~avanja prirode.2 rsusivanje moevara eesto je s odredenih prostora jednostavno zbrisalo rnnoge vrste plica i zivotinja. Navest Cerno i primjer plana 0 skretanju tokova sibirskih rijeka, eime se hljelo stvoriti mogucnosti za novu poljoprivrednu proizvodnju i proizvodnju energije, ali se od toga odustalo zbog bojazni od narusavanja dosadasnje prirodne ravnoteze. Dakle, eovjeeanstvo. mora u borbi za sto veee koristenje prirodnih uvjeta za proizvodnju hrane voditi raeuna 0 euvanju prirodne ravnoteze i oellvanju prirodne okoline. Tu ~esto nailazimo na suprotnost izmedu politike poduzeea, kojoj je cilj sto veea efikasnosl, i politike drustva, koja zastupa siri interes zastite prirode.

,. !

.- \

, Po.n.l; su problem; koii SU nasl.li ~r{cnjem d~ungle u Bl'32ilu. ,bog tega je do~lo do mnogih ero.ij. i umjcslo plodnog poljoprivredllog 1_cmJji~ta dohivcnL! su pov~ille s pokrelnim pijeS-koHl-

143

Rudarstvo jc uz poljoprivrcdu takoder djelatnost koja se 11 cjelini oslanja na prirodu i njcne izvore, No, to vise nije samo nekadasnje rudarstvo koje koristi one sto nadc na povrsini zcmljistu i ispod povrsine zcmlje. To je danas daleko vise. Ulazi se vrlo duhoko pod zemlju (narocito u koristenju nafte i plina), a rabe se i element] iz mora i podrnorja. Danas se otislo take daleko U;J se razmislja 0 koristenju mineraln s drugih planet; r, U koristeuju ruda i minerala covjecanstvo se do sada ponasalo vrlo neracionalno, bilo da sc radilo 0 stupnju iskoristenja (postorak iskoristenja energije, postotak iskoristenja ruda i sl.) s jedne strane, iii se nije vodilo raeuna 0 ravnomjernom iskorlstnvanju kako bi se neki izvori sacuvali i za buduce generacije. Znanstvenici vee dulje vrijeme ukazuju kako je naftu potrebno cuvati za druge svrhe, a ne za gorivo, Na prvorn mjestu to je dobivanje novih rnaterijala (sintetickih vlakana, plasticnih masa za razne namjene i dr.).' Naravno, trebalo je pronaci supstitute za ove izvore energije. To je, prirnjerice, vee dulje vrijerne nuklearne energija, a u novije vrijeme sunceva energija i snaga vjetra kao neiscrpan trajni izvor energije.

Ogranlcenost prirodnih izvora upucuje na njihovo racionalno koristenje jer ce doci vrijerne kada tih izvora vise nece biti. Mnogi rudnici ugljena rnorali su bili napusteni jer je ugljena ponestalo, mnoga naftna polja napustena su jer nafte vise nerna (rnnogo je slicnih primjera). Za poljoprivredu i rudarstvo rekli bismo da su klasicne i najstarije privredne djelatnostl kojima se covjek bavio tisucljecirna. Povezanost prirodnih uvjeta i potitike poduzeca razrnatrat cerno i na nekim suvrernenijirn djelatnostima kao sto je turizarn.

Turlzarn kao gospodarska djelatnost, odnosno turisticka poduzeca, pojava su novog vremena, a prornatrano sa stanovista masovnijeg razvoja, rnozerno reci da se razvio u proslorn stoljecu, Kao vecina tercijamih djelatnosri, i turizam se mogao razviti tek kada se javio sve veci broj potrosaca luristickih usluga, To znaei da se rastorn standarda !judi, zbog rasta braja zaposlenih u primarnim, sekundarnirn (posebno industriji), tercijarnim i kvartarnim djelatnostima, javlja sve veci broj korisnika turisticklh usluga, Povezanost prirodnih uvjeta s razvojem turizrna i politikom turistickih poduzeca radi koristenja tih uvjeta najbolje cemo vidjeti ako malo sire razmotrimo razvoj turizrna, Klasicni turizam bio je vezan uz koristenje Ijetnih prirodnih prilika, a zatim i zimskih, kao moguenosti za odredene vrsle turizma. Danas je, medutim, lurizam koristenje mnogo sirih prirodnih moguenosti, ali i nekih izvanprirodnih (primjerice kulture). Tu na prvo mjeslo dolaze zdravstveni i lovni turizam. Naravno, moraju postojati prirodni uvjeti kao sto su Ijekovite vode i pogodna mjesta za prirodna IjeeiliSta, Lovni turizam u svjelskim i n~im razmjerima uvjetovan je nizom prirodnih uvjeta u kojima obitava zivotinjski svijet. Turisticka putovanja s cil_iem upoznavanja odreaenih geografskih prostora, prirodnih rijetkosti, arheolo~kih naiazista, povijesnih mjesta i kultumog naslijeda opcenito znaeajan su dio turistickog gospodarstva. Za neke zellllje, gradove i lokalitete, njihova kultura, kultume insti[ucije (muzeji i galerije), umje(nicki festivali i arhitektura privlace interes mnogih Ijudi i na tim se vrijednostima gradi znacajan dio turisticke djclatnosli i djeluju mnoga !uristicka poduzeea.

Prirodni uvjeti za niz ostalih vrsta poduzeea lakoder imaju manje iii veee znacenje.

Izdvajamo prometna poduzeca Kopneni promel ovisi 0 poslojanju povoljnih uvjeta za izgradnju zeljeznickih pruga i cesta, koja ne mogu iei prostranstvillla s nepovo1jnom konfiguracijom lla. Vodeni promet ovisi 0 postojanju vodenih tokova rijeka. mora i jezera. Zracni promet ne ovisi toliko 0 prirodnim uvjetima, ali ipak infrastruktura u zracnom prometu (zracne luke) zahtijeva stanovite pogodne lokalitete. Izuzelak je postanski i telegrafsko-

, Dan.s se Sve viSe nasloji da se u rroi~vodima odredene vrslc prirodne IllalcriJc SUpsliluiraju umjclnima. s ciljem da So prirodni izvori SIO dulje safuvajuc Naproslo se kao i= naprclka oznafava koriSlcn)c umJclnc nlO1orijc u zamjcnu za plirodnu.

144

ldcfllllSki promet, koji ne ovisi 0 prirodnim uvjctima, osim SIO je i postanski promet vezan uz druse vrste promcta, pa je u (om dijelu i ovisan,

~valja reci uesto vise 0 ulozi znauosti II osl~badallj.u ~visnosti. 0 prirodnim uvjet~ma mnogih djelatnosti i grana (odnosno poduzeca k?Ja se lim dJelatIlOS(~ma ~ave) '. Napretkom zn3nosti. tj. znanstvenih spoznaja svijet se sve v~se .d .. oslo?a~a mnogil~ ~vlsnostl: Uz o~_'a~e djclatnosti, niz industrijskih grana za to pruza naJo~IIIJe p:lffiJere. ~rad~clOnaln~. industrijske grane. kao sto je prerada tekstila, prerada drva. proizvodnja gradevlll~klh ?",ate~IJal~, prera~~ rrehrambenih proizvoda, koje su nekada. bil: potpuno ovisne 0 prirodnirn .Slfov~nama ~Ih prirodnim uvjetima za transport i cuvanje tih proizvoda), danas sve n:anJe ?vlse 0 lim priroduim uvjetima, To u manjoj mjeri vrijedi za prer~d~ prehran~ben.'h prOlzv?da .. kada mislimo na sirovine, ali vrijedi za njihovo trajno cuvanje I ko.nzervlranje .. Kada j~ rlj~C 0 koristeuju materijala u industrijskoj preradi, tada na P~v? ~nJesto .. !reba. istaknuti p~~avu sintetickih rnaterijala, koji u velikom postotku nadomjestaju ~n.IJe prl:odne mater~~ale. Tekstilua industrija, primjerice, ni izdaleka se ne bi mogla tako ruzvltl. ~ako je d~~~s razvijena kada bi i danas ovisila samo 0 prirodnim vlaknima (vuni, parnuku, s~lh, k?noplJI lId.): ?anas se veciua tekstilnih proizvoda proizvodi u kombinaciji sintetickih i pr~rodl1lh vlakan~, II! ~a~o od sintetickih vlakana, Industrija namjcStaja kao finalna faza u preradi drva, takoder ~~ p~I~Jer gdje plasticni rnaterijali, staklo, metali, ~ velikoj mj~ri ~mjen~uj~ drvo. To .~rlJedl I za supstiruci]u celuloze, Pitanje je koliko bismo danas irnali .manje s~,"?a ?a. mje doslo ~o supstitucije, sro je ornogucilo da se sacuva drvna m~a ., Valja .na~es~1 I. pnm~er. s~vremen,~ industrija kao stoje automobilska, gdje plasticni rnaterijali u velikoj rnjen ~mJ~nJuju metal~ ~ druge prirodne materijale, Danas je u toj grani gOlO.VO Izraz. napretka mJere~Je poslo~ka (Ill tezine) koji u automobilu kao finalnom proizvodu cme plasticne ~~e, da hi se. uSledJ~lo. na eelikv, zeljezu, kaucuku i sl, Upucujemo na potrebu ~a .se politika poduzeca usmjen u istrazivanja koja ce ih oslobadati ovisnosti 0 prirodnim uvjenma,

Postoje suvremene industrijske grane koje gotovo ne ovise o. pr~rodnim izvorima sirovi~a. bolje receno, rnaterijali u njima opcenito su ta.ko ma~? zaslu.~IJelli. da SU.~OI?~O neznal~1 ~ vrijednosti proizvoda. Danasnja elektronska industrija, optlck~, mdust:IJa III .. fototeh~lckl proizvodi primjer su gdje je u proizvodu sadrZano tako mal~ vriJedn?~tl .mate~lJala da}e t~ beznacajno. Udio prirodnih materijala tako je malen da se moze na~avltl bllo gdje ~.a sVIJetu I podnijeti transportne [roskove velikih. ud.a1jenos~i, pa je ~ ~o~ smlslu .mo~uce. reCI da takva poduzeca gotovo ne ovise 0 postoJanJu nek!h ~na~}l1Ih Izvora t~h slrovm~. Te vrsle proizvodnje, mcdutim, zahtijevaju mnogo znanJa (~straZ1va1':kog, kreatlvno~, proJeklantsk~g, marketinskog i dr.), visoku tehnologiju te 510zena 1 skupa sredstva za rad I. mnogo ener~lJ.e:

Kao krajnji primjer istiCel1lo jedan suvremeni pl1~izvo.d .?ez k?jeg .se ne bl m.ogla. zamls~ltl suvremena elektronicka industrija. To je tip. To Je mmlJatuml prOlzvod. u kOJe~. Je sa~vlm beznacajni udio materije (u usporedbi s klasicnim industrijs~im proizvodlm~). ali je ~ nJemu sadrZana ogromna kolicina znanja. Zakljucujemo spoznaj~m d? dan~ .lI1la takvI~. vrs~ industrijske proizvodnje koje neznatnim dijelom ovise 0 pn~odm?I u~J:uma, a u nJlma _J: .oliko znacajan udio drugih uvjeta (znanja i vjestina) da su pnrodm uVJetl gotovo beznacaJI1I za te vrste proizvodnje.

U svemu ~to srno do sada rekti 0 prirodnim uvjetima - prirodnim izvo:ima - istice. ~e j~s jedno pitanje. osim postojanja prirodnih izvora. To_Je pita~je trajnosu ekspl~ata:IJe IIh prirodnih uvjela. odnosno vremena trajanja nekog pnro~~og Izvor.a. U tom~ na~l~z~mo na dvije moguenosti - neki prirodni izvori se (raj no obnavljaJu, a nekl su ogramcem I Jednom iskori~teni vi~e se ne mogu obnoviti. Stoga govorimo 0:

- reaenerativnim prirodnim izvorima (obnovljivima) i ne~egenerativnill1 prirodnim izvorillla (neobnovljivima).

145

RegCllemtil'l!i prirodni iz.l'()ri su oni koji se stalno obnavljaju po prirodi svojeg naslajanja.

Vode u rijekama, na primjer, kao osnova za proizvodnju elektricne energije staluo se obnavljaju bez cgranicenja. S druge strane, postoje izvori koji se obnavljaju nakon odredenog vremena. To je, na primjcr, poljoprivredua proizvodnja u kojoj prinosi dospijevaju svake gcdine iii cak vise puta godisnje. Dalje navodimo primjer sumarstva, gdje laj interval regeneraeije traje na desetke godina (a kod nekih vrsta drveca i vise, na primjer kod hrasta sto i vise godina),

Regenerativni, odnosno obnovljivi, prirodni izvori prema tome ne cine neka ogranicenja za vodenje politike poduzeca koja se bave adekvatnim gospodarskim djelatnostima. No, i tu valja naglasif vaznost raeionalnog koristenja tih prirodnih resursa i obnavljanja uvjeta u kojima se odvija proizvodnja (nadoknadivanje sastojaka u zernljistu za agrarnu proizvodnju). Znanost je i te kako potrebna u borbi za racionalniju proizvodnju i vecu proizvodnost rada, Danasje to narocito genetika, primjena znanja biologije, kemije i tehnologije.

Neregenerativui prirodnl izvori ne rnogu se obnavljati (kao sto proizlazi iz znacenja same rijeci) i jednom oduzeti od prirode i iskoristeni dovode do polozaja da ih vise nerna na tome lokalitetu. To su proizvodi rudarstva, rninerali, fosilna goriva i drugi slicni prirodni izvori,

U novije vrijeme jedan dio Ijudi, narocito znanstvenika, potice brigu i ukazuje na neraeionalno ponasanje u eksploatiranju prirodnih izvora u zelji da bi oni potrajali sto duze, Znanost danas cini mnogo da bi dosla do spoznaja 0 mogucnosti supstituiranja novih vrsta materijala i energija, te pronalazenja tehnoloskih rnoguenosti za supstituciju." Energija bez koje nema ni jedne vrste proizvodnje postalaje sredisnje pitanje I!ovjecanstva. Klasicni oblici dobivanja i koriStenja energije desetljecima se nisu mijenjali, vee je same rasla potrosnja i sve su se vise iscrpljivali prirodni izvori. Umjesto klasienih izvorajavljaju se supstitucije, najprije nukleamom energijom, a danas sve vise trazenjem rjesenja u koristenju energije sunea, vjetra i dr. Imajmo na umu da su i ti izvori prirodni, ali je sunceva energija neiscrpna (trajno koristiva), a nukleama, iako ima svoj izvor u nekom prirodnom elementu, ima ogromne rnogucnosti iskoristavanja,

Koristen]e nafte kao izvora pogonske i toplinske energije jest neracionalni oblik koristenja toga prirodnog izvora, Znanstvenici su daleko prije naftne krize naglasavali na potrebu da se pocne voditi briga 0 cuvanju nafie za druge namjene posebno u kemijskoj preradi, Vee danas u petrokemiji nafta daje niz vrsta materijala koji sluze za zamjenu nekih klasicnih materijala, pa je potrebno cu\'ati nafiu za te namjene. Bez ~ireg ponavljanja ponovno naglasavamo prirnjenu sintetickih vlakana u tekstilu, industriji namjestaja, u autornobilsko] i avioindustriji te cinjenicu da je danas ogroman broj predmeta svakodnevne uporabe izraden od razlieitih vrsta sintetickih materijala.

U izucavanju uvjeta koji utjeeu na poslovnu politiku poduzeca, prije navedenim prirodnirn uvjetima posvetili smo najvise pozomosti, dok cemo druge izuciti u manjem opsegu. To nije slueajno. Covjek je kao prirodno bice nastao kao dio prirode same, a u borbi za svo] opstanak i razvoj mora zahvaliti prirodnim uvjetima. Tisucljecima je koristio prirodu, njene uvjele i izvore za svoj opstanak, jer se mogao odrfati samo koristenjern onoga 510 mu je priroda pruzala. Sil'enjem svojih spoznaja 0 rnogucnostirna koristenja prirodnih izvora u tom koristenju dosao je dotle da mora razmililjati 0 njihovu cuvanju i okrenuti se trazenju rjesenja za sto racionalnije koristenje prirodnih izvora s ciljem da sto dulje sacuva te prirodne

" K .. o posebno drasti'::~m primjer ll:Jvodimo kOJko S«! ~ovjc~:ilnS1YO rasuoSno ponaSalo prcrna nafii svc: do vrernc:na dok nije: nastupil. krizo nane 197)~ godino, Umj~sto ~i,cg opi5ivanjo e\'o primjcr.l. Do toga vremcna p,osje~ni aUlomobit lrO~LO jc 8 do II lililril gorivil nil 100 kin. N3kon loga. Z4I ~311l0 deSCl3k godina, lehni~kim unilpredenjima douLvenE :su mo'ori sa potro~njom od 3,5 d~ 5.5 \it~ra no tOO km, Dakk. pUlrMnj. sc gotovo prepotovila. Zar sc [0 nije mogto ufin'li L ranije? Narnvno. moglo sc. all jo morJio doc; do slanja prinudc do So ula1c U ist ... ~iVllnja i lehni~ka unaprcdcnj. koj •• 11 .m.njil. pOlm!nju.

146

.:~.

i7\'ore. Z'13noSl je covjecaustvu pruzila ogromne mogucuosti za cuvanje prirodnih izvora i \ICuvanjc same prirode za dobrobit covjeka. Prcostajc da se covjek tim spoznajama sto vise koristi kako bi osigurao buducnost i opstanak sebi i pokoljcnjima koja dolaze. Stoga u poslovnoj pclitici poduzeca valja voditi racuna 0 ocuvauju prirodnih uvjeta i 0 oslobadanju od vclikc zavisuosti 0 njima. Unatoc svirn znanstvenirn spoznajama, covjek uvelike ovisi 0 prirodnim uvjetima i ujihovnm koristenju, Stoga valja prihvatiti niz poruka znanosti i nckih pokreta II svijetu 0 potrebi razurnnog pouasanja prema prirodi i prirodnoj okolini opcenito, kako hi se csigurao opsianak covjccanstva uopcc. I da ponovimo - povezanost rnakro- i mikroekonomije uajocitija jc upravo u uavedenim primjerirna,

6.2.1.2. Drustvcno-2.ospodarski suSlav

Na drugo mjesto vanjskih uvjeta stavili 51110 drustveno-gospodarski susiav, u skladu sa snagom njegova djelovanja na politiku poduzcca i u skladu sa znacenjern utjecaja odluka drzavnih organa na poduzeca, Taj smo uvjet uzeli zapravo zbog snage i rnoci njegova djelovunja na poslovnu politiku gospodarskih subjekata, Mogli smo izabrati jos siri pojam - ntjecaj drustva lUI politiku poduzeca - i [0 zbog toga sto drustvo, njegove institucije, norme kojima drzava regulira odnose u drustvu i gospodarstvu, ima ogroman utjecai na uvjete privredivanja i na politiku poduzeca,

Za skupinu tih uvjeta nalazimo u literaturi razlicite pojrnove, kao sto su: drustveni sustav,

"uvjeti privredivanja, mjere ekonomskog sustava iii ekonomske politike i sl. Za siri pojam druitveno-gospodarski sustav odlucili smo se upravo zbog sirine uljecaja mjera toga sustava, u okviru cega cerno obraditi ternelina rjesenja gospodarske politike i djelovanja institueionalnih uvjeta.

Kako drzava snagom svoga utjecaja, zakonima i drugim instrumentarijem sustava djeluje na politiku poduzeca, bolje reel odreduje okvire unutar kojih se mogu kretati odluke poduzeca, ostaje konstatacija da je to jedan od bitnih vanjskih uvjeta za formiranje poslovne politike, On dolazi izvana, njemu se poduzeca mogu samo prilagodavati 0 svoje poslovanje uskladiti 5 lim uvjetima drzave, a sarna ih ne mogu mijenjati svojim odlukama. Mjere drzave i zakonski propisi su okviri izvan kojih poduzeca ne mogu izlaziti, oni su takvi i njih se gospodarski subjekti moraju pridrzavati, Zato su za poduzeca to dani vanjski uvjeti. Cielokupnost drustveno-gospodarskog sustava rnoguce je podije1iti na vise uvjeta kojirna se reguliraju odnosi i odreduje poduzecirna kako se mogu ponasati i donositi odluke unutar sustava, To su:

ternelji drustveno-gospodarskog sustava, institucionalni uvjeti.

. ;

Temelji druitveno-gospodarskog sustava

Danas u svijetu postoje dva terneljna sustava uredenja odnosa u drustvu (medu Ijudima) i u gospodarstvu. To su kapitalisticki sustav, kojem je temeljno obiljezje privatno vlasnistvo, te socijalisticki sustav, koji se temelji ua drzavnorn vlasnistvu.s

Vel ike promjene u svijetu u posljednjih godina dovele su do prijelaza mnogih drzava od bivseg driavnog vlasnistva na privatno vlasnislvo. Buduei da se radi 0 lako velikim promjenama koje se odvijaju godinama, danas se mnoge drZave, pa i Hrvatska. nalaze u

, lZll7.I![~k jc biD hi\'~i ju~o5l::lvenski SUSl:l1I s Izv. dru~lvenlm ... Iasni~lvom k:lD nClipi~n~m oblikom vlasnl~ • .,..a (a zapravo je (0 bio oblik drblvMg "I'Slli~l"a).

147

procesu mijenianja, Za'o se ; kaze d. su '0 zernlje u tronziciji. U nasoj se drzav] upm"J:. · 1 odvijaju Ie promjene. Na izvjestan nacin kod nas su promjene, Ij. privatizacija, u tijeku, pa - __ - dallas imarno (s obzirom na ulogu drzave u tome procesu) jako drzavno vlasnistvo koje ce se ,'~o

s vremenom transforrnirati u privatuo vlasnistvo. '-'[,

lpak, moguce je reci da su temeljna obiljezja nasih drustvenih i ekonomskih odnosa:· - privatno vlasnistvo,

pravo gradana na stjecan]e i raspolaganje privatnim vlasnistvorn, Ifzisni odnosi u gospodarstvu,

- pravo raspolaganja vlasnika rezultatima (dobitkom), to je pravo fizickih, pravnih osoba i driave, odnosno njezinih fondova).

lnstitucionalni uvjeti

,- ,

/L Svi pravni propisi, uredbe, odluke i mjere gospodarske politike drzave predstavljaju

institucionalne uvjete. Zakonima se ureduju drustveni ad nasi. Medutim, osirn zakona, to su i mjere gospodarske politike. U te mjere prije svega spadaju:

odnosi koji proizlaze iz odnosa na triistu, - sustav oporezivanja,

- sustav vanjskotrgovinskog prameta_

To su mjere kojima se relativno brzo mogu postici efekti u gospodarskim kretanjima, regulirati ad nasi na trflstu iii regulirati neki odnosi vazni za cijelo drustvo (drzavni prihodi ~:;\.: odnosi u platnoj bilanci, uvozu-izvozu i sl.). Njima se azumo mogu zaustaviti neka kretanja za ,'," koja se smatra da ih drzava mora zaustaviti iii sputati, iIi poticati neka kretanja mjerama koje poduzimaju drzavni organi.

Porezni sustav treba imati karakter regulative odnosa u uvjetima gospodarenja i potrosnie, ,';: ali i karakter stjecanja drzavnih prihoda.

Poreznom poIitikom se u rnnogome stvaraju uvjeti za gospodarenje u poduzecima, Porezi mogu otezavati iii pospjesivati uvjete gospodarenja. 1510 vrijedi i za carine i carinsku politiku zernlje,

\~!"

Iako naizgled neke ad mjera (mijenjanje poreznih i carinskih stopa) nece zadirati u troskove poslovanja izravno, ipak poduzecirna nece biti irelevantno pod kojim uvjetima plasiraju svoje proizvode na lrfiste i pod kojim uvjetima se opskrbljuju potrebnim elementima proizvodnje.

Veca porezna opterecenia nekih dobara mogu i te kako poduzecu otei.ati uvjete plasmana na .tI:zistu. 0 tome kakva je konacna prodajna cijena nekog proizvoda na triiSIU U mnogome OVISI konkurentska sposobnost, lako porezna opterecenja nece djelovali na troskove poslovanja izravno, ipak kroz porast cijena na malo [0 smanjuje sposobnost plasrnana na triistu (domacem, a pogotovo na stranorn triistu), a taka se smanjuje i dobitak,

Promjene u uvjetima uvoza i izvoza takoder stvaraju dileme za poduzece, Preceste promjene dovode do neizvjesnosti hoce Ii mjere ostati isle tijekom godine iii ce se promijeniti te dovesti poduzeee u poloiaj da u svojoj poslovnoj politici poduzima korake kojima bi ublai.ilo nepovoljno djelovanje spomenutih mjera. Tako, primjerice, uvoz poboljsava ponudu na domaeem triistu, ali maze otei.avati poloi.aj domacih proizvodaca, zaposlenosti i 51.

148

'-'

-,

Temelju! drustveno-gospodarski odnosi. koji cine sustinu drustveno-gospodarskog sLlstava, ostaju trajni i stabilni. To su mjere koje se ne mijenjaju cesto, pa ne stvaraju neke izncnudne promjene.

Tekuce lI!ia!! gospodarske politike, medutim, mijeujaju se pod razlicitim utjecaj ima. i to cesto, u vrlo kratkim vrernenskim intervalirna. Upravo te mjere tekuce gospodarske polirikc dovode poduzeca u situacije da se na svoj nacin prilagodavaju i snaia:e kako ne hi djelovale suvisc nepovoljno na rezultate njihova poslovanja i na mogucnost uspjesnog poslovanja, Teskoce mnogih nasih poduzeca (pad proizvodnje, nezaposlenost, stecajevi) neposredna SIl posljedica takvih mjera drzave.

Jedan od institucionaluih uvjeta je zakonsko reguliranje uvjeta osuivanju, ustroja. poslovanja poduzeca (organ i zacij a), odnosa rnedu poduzecima, To je kod nas regulirauo Zakonom a trgovackun drustvima (Cije bitne odredbe su dane u pocetniru poglavljirna),

6.2.1.3. Trziste

Da bismo govorili 0 tri.islu kao 0 jednom ad vanjskih uvjeta koji utjece na politiku poduzeca, pot reb no je upoznati se s pojmovnim odredenjem triista_ Nezaobilazna je definicija trzista daje triiste rnjesto gdje se susrecu ponuda i potrainja. S obzirom na to da se bavirno izucavanjern poslovne politike poduzeca, onda je potrebno sire odrediti trZiste sa stajalista tih subjekata, U tom slucaju 0 trii§tu govorimo kao 0 rnjestu gdje se susrecu ponudaci i trazitelji roba, usluga i dr, (odnosno prodavaci i kupci), Tako dolazirno do nove spoznaje da triiste ima svoju prostornu dimenziju, sto proizlazi iz definicije da je to mjesto susreta ponudaca i potrosaca, U tom kontekstu, kada se govori 0 triistu, istlce se da one rnoze biti medunarodno i nacionalno (a u lome lokalno iIi regionalno, mada se 0 regionalizaciji moze govoriti i za svjetsko trziSte).

Odnosi poduzeca prema triistu dovode do situacija da se oni na trzistu nadu kao ponudaci roba i usluga, a takoder istovremeno i kao trazitel]] - nabavljaci potrebnih elernenata za odvijanje procesa poslovanja (sirovina, materijala, poluproizvoda, energije i dr.), Ti se procesi odvijaju izvan poduzeca, pa govorimo da triilite djeluje kao ekstemi uvjet, odnosno jedan od bitnih vanjskih uvjeta sa snaZnim utjecajem na poslovnu politiku poduzeca. Buduci da se poduzece na lriistu javlja kao jedinka, one ne rnoze djelovati na tokove koji se odvijaju na tom triBtu, vee maze svoje poslovanje sarno prilagodavati kretanjima na njemu," Za uspjesno prilagodavanje potrebnoje poznavati triisle, sto znaci da se treba baviti stalnim istrazivanjem, ispitivanjem i analiziranjem stanja na tri:istu, s ciljem uskladivanja cjelokupnog poslovanja s tim stanjem i kretanjem,

Fenomen trzi~ta nije neki nezavisni uvjet u poslovnoj politici poduzeca. On je 'J mnogim svojim segmentima povezan 5 drugim uvjetirna, a na ovome mjestu potrebno je ukazati na povezanost s drustveno-gospodarskirn sustavom, kao jednim od vanjskih uvjeta. Razlog je to - sto nema zemlje koja snagom svoje drzavne vlasti ne nastoji djelovati na trziste, odnosno regulirati odnose na lri:iMu te zemlje.

Polazeci ad pojmovnog tumacenja poslovne politike - da je ana odlucivanje 0 ciljevirna poduzeca - povezano 5 trfislem sHjedi spoznaja da poduzeca svoje ciljeve ostvaruju na trzistu, a time provode i realiziraju svoje poslovno-politicke odluke. To se postize u dvostranom odnosu:

• l~u~.lak su monopoli, koji s.,mi dikliraju lr1i~tu 5vOjC uvjCI._

149

_ na trzislu poduzcca ualaze mogucuost opskrbe sa svim elementima potrebnim za proces svojega poslovauja;

_ na lri:islu takoder prodaju svoje proizvode, a lime osiguravaju kontinuitet II svome

pnslovanju i neprekidnu proces reprodukcije.

U poduzeca ulazi s trzista sve sto im je potrebno za odvijanje procesa poslovanja, a na tfzistc izlaze gotovi proizvodi. Realizacija gotovih proizvoda stvara .uvj.ete za nove n.aba~~ n~ trzislll i za ponovljeni nastavak procesa poslovanja, cime se konttnurrano ost~a~llJII ciljevi poslovne politike, Sa stajalista slozenosti odnosa i poslovanja poduzeca, moguce J.e pose~no promatrati trzis!c opskrbe i trziste plasmana. Take se javlja podjela na nabavno I p~~dajno tri.ilite. Mnago je razloga za takvu podjelu jer se u pravilu vrsta i priroda pred':nela kOJIIl~a se opskrhljuju poduzeca na trfistu, vrlo cesto razlikuje od prirode i vrste proizvoda koja se lIpUCUjLI na prodajno trziste. 0 trzistu ce vise biti govora u poglavlju 0 marketingu.

6.2.1.4. Znanost

Zivimo u vrernenu kada gospodarski razvitak tece tako brzim tempom kao nikada do sada u povijesti Ijudskog drustva, Takav razvitak rnozemo zahvaliti znanosti i njenim spoznajarna, Poslovna politika, pretvorena kroz proces rada u rezultate poduzeca, sve vise svoje odluke temelji na znanstvenirn spoznajarna ina njihovoj primjeni, a sve manje.na e~piriji i. int~ici~i. lako univerzalnost znanosti pridonosi razvoju drustva u najstrem srnislu, ipak najveci dio znanstvenih spoznaja nalazi svoju primjenu u poduzecima u kojima se realizira gospodarski razvitak neke zajednice. Stoga se poduzeca, kao jedinke u kojirna se ostvaruju gospodarski razvitak i rezultati, trebaju osposobiti za primjenu znanstvenih spoznaja u svome poslovanju, a i sama osposobiti za znanstvena istrazivanja.

Znanost danas izuzeto brzo kroci naprijed, znanstvene spoznaje velikom brzinom smjenjuju jedna drugu, pa je potreban ogroman naper ako se znanstvena dostignuca i.ele koristiti i azurno primjenjivati. To, dakle, zahtijeva odredenu spo~obno.st po?uzeca ~ primjenu znanstvenih dostignuca, sto znaci da dio znanosti i znanstventh aktivnosti mor.a blt~ lociran u samim poduzecirna kako bi ana bila sposobna primjenjivati zn~nstvene spoznaje, a ~ sarna obavljati odredena znanstvena istrazivanja. lako podjeJa znanosu na fundamentalna I primijenjena lstrazivanja nije jednako prihvacena ked svih, ipak se fu~dal"?enta.J~a i~tr~~iv~nja odvijaju pretezno u specijaliziranim znanstvenim institucijama, a aplikativna III pnrrujenjena

pretei.no u ve1ikim poduzecirna.

U cjelini gledano, fundamentalna istrazivanja pruZaju spoznaje 0 novim rnaterijalima, novim izvorima i oblicima energije, novim postupcima, novoj tehnologiji. novim sredstvima za rad i novim proizvodima. Nove spoznaje i otkriea, sjedne strane otkrivaju novo, a s druge strane pridonose brzem zastarijevanju postojeeeg (tehnologije, materijala. proizvoda i dr.). lz toga proizlazi nui.na primjena novoga u poduzecima, ako ona ze~e zad..zati korak s napretko,:" aka i.ele trZi~tu prui.iti nove proizvode, aka i.ele pridonijeti razvltku gospodarstva. Posebno Ih odnosi s drugima na tri.iSta ~eraju na primjenu novoga, ako im je stalo da odrie korak u razvitku. odnosno da ne gube u konkurenciji s drugima. Odatle i poznato, opeeprihvaeeno nacelo da nema privrednog razvitka bez primjene znanosti. Tamo gdje se znanost ne primjenjuje iii se primjenjuje nedovoljno stagnacija je neminovna, a tko stagnira. on zapravo

nazadllje u usporedbi 5 drugima koji primjenjuju zoanost i idu naprijed. .

Tako je razvitak IIsko povezal\ s vremenom. Element vremena postaje bilan za drz.anje koraka LI razvitku. Onaj Iko prvi pocne primjenjivali nove spoznaje, prvi ee ubirati plodove, steei prcdnosl pred drugima na Iri.istLl, u odnosu na konkurenciju itd. Vrijeme postaje vaino i

150

I,~
· ~
.,
"\
· ~.
.s."~
C
t~·
' ..
p
:\1
. ~.J
.:c'"
)J;
,:;.: i
:~I
I
·~4'" I
.. ~
'·'i
It"
· ;.~
,P':
,
:_,_\ kada s~ promaira njegovo trajanje od trernuka .. eke spoznaje do trcnutku primjene te spoznaje, Stoga J~ borba za sto brzu primjenu uvjet, a istovremeno i doprinos da se Ijudirna uCini dostupnim 1\OVO i da to sto prije donosi efekre, Usporedbe koliko je vrcmcna proteklo od nekog ot.krica do njegove prirnjene istovremeno upucuju na sve vecu sposobnost Ijudi da se brzo ~ortste novim spoznajarna, Evo nekih karakteristicnih pri I11j era. Od otkrica pamog stroja do n~egove prakticne primjene proslo je 100 godina, od otkrica radioaparata do njegove pnmjeue proslo je 35 godina. Kod novijih pronalazaka ovog uaseg vremena 10 je vrijemc ~krac~no na minimum. Tako je za tranzistor presto pet godina od otkrica do primjene, a za mtegnrane krugove sarno tri godiue, Iz ovoga proizlazi da je horbu za vrijerne istovrerneno i borba za opce efekte, kao i za financijsko-rezultatske efcktc.

D? znanstvenih spoznaja ne dolazi se slucajno, bez napora i skupih postupaka, pa se n~rn~ce potreba da se znanosti osiguraju mogucnosti za istrazivanja, Postavlja se, dakle, puanje financiranja znanosti. Izdvajanje sredstava za fiuanciranje znunosti dio je gospodarske politike zernlje, pa i politike opcenito, Odnos drustva prema znanosti u smislu poticanja znano~t!, znacajnog izdvajanja sredstava za financiranje znanstveno-istrazivackog rada, dovodi 1 do veceg rezultata znanstveno-istrafivackog rada, tj. do novih znanstvenih spoznaja i otkrica, Primjena tih znanstvenih otkrica brze ce se ostvarivati tamo gdje, osirn drzavnih i drustvenih financijskih izdvajanja, politika izdvajanja za znanost postoji i u poduzecirna, Neosporno je da je i za primjenu potrebno osigurati financijska sredstva, a to mogu samo oni gospodarski subjekti kojima to financijska sposobnost dopusta.

Sve ovo upucu]e na to da se razmotre odnosi drusrvo - znanost i gospodarstvo - znanost u naso] zemlji. Nazalost, i tu smo znacajno iza razvijenih, a u novije vrijeme raskorak s razvjjenirna jos je i veei.7

O~im .. materijalno-financijske osnove, za znanstveno-istrazivacki rad vaina je i orgaruzacija znanstvenog rada. Tu valja naglasiti potrebu da postoje drZavni organi koji brinu o razvoju znanosti, ali ida postoje znanstvene organizacije, kao i organizirani znanstveni rad u gospodarskim organizacijama. Konkretno, to znaci da moraju postojati potpuno znanstvene organizacije, kao sto su znanstveni instituti, fakulteti i sveucilista opcenito, aii i znanstvene jedinice u velikim gospodarskim sustavima. Poduzeca, odnosno znanstvene jedinice u njima, mogu. ~ak?der znac~jno pridonijeti znanstveno-istrazivackom radu ako su sposobna or~~mZlratl takav fad 1 spremna izdvajati sredstva za financiranje rakvoga rada. Naravno, ani kOJI nemaju vlastitih snaga (kadrovskih i materijalnih) moraju se oslanjati na znanstvene spoznaje drugih, a sebe osposobiti za primjenu tudih spoznaja (financijski i kadrovski),

Politika poduzeca, prema tome. mora uvaiavati potrebu za znanstvenim istrazivanjima .

Rezultati tih istraiivanja mnogostruki su i usko vezani uz sve clemente procesa poslovanja gospodarskih organizacija. NajcesCe su to: novi materijali i njihova primjena, novi izvori SIfovina i energije. novi tehnoloski postupci, nova, savclenija sredslva za rad (automatizirana i kompjuto~ski vodena), novi proizvodi, nova organizacijska rjesenja koja zahtijevaju nova sredstva t nove tehnologije. promjene u nacinu upravljanja. Zatim je tu sva sirina novih spoznaja 0 kretanju na trfistu i ekonomskim zakonima uopee. Naravno, iz toga je vid1jiva nUlnOSl sagledavan_ia tih spoznaja i njihova prim_iena radi stjecanja rezullata kakve postifu oni koji primjenjuju znanost.

Autarkicnosti u znanosti ne moze bili. Zbog toga je potrebno da se znanost neke zemlje povezuje sa znanoscu u svjetskim razmjerima. Mnoge zemlje razvijenije od nase vee su se Ja'lno izjasnile da se ne osjeeaju dovoljno jakima za znanstveno-istraiivacki rad koji je

• I

> ,

, Ako 2%iz BDP·a izdvajaju za znanos!. .Jzlikaje ogmnma kod ncrazvijcne zen~jc s HXXJ S "era'p;r" i ."zvijell' S 25.000 S. P"::".lma I?O S. a druga 500 $ za znanost po Siallovniku. QYoj odnos jos ie nero.oljniji jer jc pow.to da IIcrazvijeni l7.dvi.iJaJU IllunJI p-OS'Olak..

151

':~

potreban za razvitak u buducnosti te da imaju potrebu za povezivanje 5 drugim zemljama. Rezuliat toga je poznati pokret zapaduoeuropskih razvijenih zernalja EUREKA, koji ujedinjujc znanstvene potencijale till zemalja, Poznaro je da je EUREKA u svoj program uvrstila pet velikih i znacajnih znanstvenih podrucja za razvoj u buducnosti. To su:

- informarika.

- robotika,

kornunikacije, biotehnologija, novi rnaterijali.

KOIO zernlja sposobni smo sagledati kuda ide svjerska znanost i kako se odvija integracija te znanosti. Potrebno je i znanstvene potencijale nase zernlje usmjeriti prema buducnosti i povczati 5e s drugima.

Za politiku poduzeca, prema svemu sta je receno 0 znanosti, valja napomenuti da je ana jedan od znacajnih vanjskih uvjeta. Bez znanstvenih spoznaja, bilo da su vlastite iii tude, te njihove primjene, nema gospodarskog razvitka. To je imperativ naseg vrerneua.

6.2.1.5. Ostali vanjski uvieti

Ostali vanjski uvjeti 0 kojima poduzece mora voditi racuna u vodenju svoje poslovne politike jesu: javno misljenje (trzista, potrosaca, drugih pcduzeca i ostalih), misljenje 0 bonitetu poduzeca, uvjeti kreditiranja (sto ovisi a bankarsko-kreditnom sustavu), odluke sredisnje banke (Narodne banke Hrvatske) i drugih drzavnih organa koji svojim odlukarna mogu utjecati na uvjete poslovanja poduzeca,

6.2.2_ Unutarnji uvjeti

Opca ohiljeija poduzeca

Skupina uvjeta koji su dani unutarnjim stanjern i unutarnjim ustrojem poduzeca cine unutarnje uvjete za formiranje poslovne politike, Za njih se cesto koristi izraz konstitutivni elementi, sto znaci da bez njih nema konstituiranja nekog privredno-pravnog subjekta iii, drugim rijecirna, to su elementi bez kojih se ne maze osnovati poduzece, niti ono moze zapoceti s radom. Te uvjete smalramo unutamjim zato sto 0 njima odlucuju vlasnici-osnivaci i zbog toga sto su ani odredeni okvirirna koje im namece raspolozivi kapital, velicina i djelatnost poduzeca.

Djelatnost kojom ce se baviti neko poduzece jest njegavo temeljno obiljezje i odreduje mnoge druge unutamje uvjete. To su, osim djelatnosti, sljedeci unutarnji uvjeti: vrsta i vrijednost, tj. velicina potrebnog kapitala, stupanj tehnicke opremljenosti, velicina kapaciteta i broj zaposlenih radnika.

Mijenjanje vanjskih uvjeta i ovisnost poduzeca a njima zahtijeva promjene i prilagodavanje unutamjih uvjeta. S tim u vezi istice se potreba fleksibilnosti u odlucivanju i elasticnost u poslovanju poduzeea. Time se zeli reci dOl je palrebna i stanovila brzina u reagiranju na pramjene vanjskih uvjeta, primjerice na zahtjeve triista, mjere gaspodarske

152

politikc, prirndnc uvjete, nove spozuaje II tehuolugiji i znanosti i dr.~ Elasticnost i brzina promjena u rnncgome su uvjetovane velicinorn pcduzeca. Veliki poslovni sustavi 5 velikim kapacitetima i maSOVI1OI11 proizvodnjorn nece moci u kratkom vremenu izvesti takve pronjjene. Poznato je pravilo da su veliki sustavi neelasticni II promjenama (oni su tromi),

Na neke promjene moci ce se brzo odgovoriti aka se ukaze trenutacna pogodnost povecanih potreba tri:ista za istovrsnim proizvodima, Na takve promjene moze se odgovoriti intcnzivnijim radom, prekovremenim radom, angaziraniem veceg broja radnika bez promjene kapaciteta (uvodeniem novih smjena), pojacanom kooperacijorn i drugirn mjerama. Takvi primjeri cesta su pajava kada se za sezonsku robu pojavi pojacana potraznja iii su to, primjerice, pojave uvjerovane velikim skupovima (sportskim, kulturuim, drustvenim itd.). To su situacije kada ce se tim zahtjevima moci odgovoriti bez vecih promjena u samorn poduzecu (kapaciteta, velicine sredstava i 51.). Sposobnost prilagodavanja takvim promjenama u pravilu rczultira povecanjem rezultata.

Temeljna obiljezja poduzeca (kao sto su djelatnosl, kapaciteti, tehnologija i dr.) ne mogu se brzo i lako mijenjati, Pogotovo se tesko mijenja lokacija koja je jed nom dana, a ked promjena zahtijeva ogromne investicijske zahvate (gradevinske, komunalne i dr.). Ti uvjeti ne mogu se brzo mijenjari, koliko god to zahtijevali vanjski uvjeti.

Gospodarsko-tehnicka obiljezja poduzeca odreduju dio unutarnjih uvjeta za formiranje poslovne politike, Njih treba promatrati jedinstveno jer vrsta sredstava za rad koja se koriste. njihov kapacitet i sposobnost da daju odredenu kolicinu i vrstu roba u promatranom vremenu, n8 izvjestan nacin odreduju i gospodarske uvjete. Nairne, sposobnost poduzeca da na tr.i.illte izade s odredenom kolicinorn i vrstom proizvoda, kao i rnoguenost uspjesnog plasmana tih proizvoda, u rnnogorne ovise 0 sposobnosti (moguce zastarjelosti) sredstava za rad, kvaliteti proizvoda koju ta sredstva mogu dati itd. Efekti koji se ostvaruju prodajom roba na triistu na taj nacin ovise 0 povezanosti niza uvjeta. Na kraju treba reci da 0 rezultatirna koji se ostvaruju na triistu ovisi opel uspjeh poduzeca u cjelini, a napose reproduktivna sposobnost (kao rezultat mogucnosti izdvajanja za prosirenje temeljnog kapitala),

Kada se govori 0 djelatnosti poduzeca, treba irnati u vidu razliku u prirodi advijanja same te djelatnosti. Treba znati da Ii se radi 0 djelatnosti nekog poduzeca koja je utvrdena njegovim osnivanjem (ili kasnijorn preorijentacijom), 0 djelatnosti proizvodnje, prometa iii usluga, ~(im da Ii je to proizvadnja trajnih iii potrosnih dobara (kod proizvodackih poduzeca), To je bitna pretpostavka za odredene poslovno-politicke odluke.

Kod proizvodnje roba za siroku, neposrednu potrosnju redovito se radi 0 velikom broju razlicitih vrsta proizvoda, 0 orijentaciji na velik broj potrosaea (pOI prema tome i na velik broj zelja i zahtjeva), dok kod proizvodaca dobara za da1jnju preradu: to nije slueaj. Medutim, upravo taj element sirokog i raznovrsnog asortimana rnoze se pretvoriti u prednost tako da komplementami proizvodi olakSavaju prodaju jedan drugom, narocito kada s nekim od proizvoda postoje teskoce u plasruanu.

Kod proizvodnje opreme, tj. dobara za proizvodne potrebe, stvari stoje drukcije. Tu se nailazi na situacije da moguci zastoji, uvjetovani sporijim tempom razvitka gospodarstva, st~araju znatne teskoce proizvodaeirna u plasmanu oprerne i trajnih dobara opcenito, do te rnjere da traze preorijentaciju. To ne mora biti potpuna preorijentacija. Ugradevinarstvu (nisko i visokogradnja) samo premjcStaj opreme S jednog na drugo gradiliste stvara ogrornne troskove, a to nije prornjena djelatnasti, vec prijelaz na druge poslove zbog te!ikoca

< Ako lrti~IC ne prihvaca ncki proi~"od iii scjavlja zasiccnoslldi~Ia. moral tc sc mijenjali proizvodni program. Ako su ncki p",odnl uvjcli iscrpljcni iii ograni~eni. moral Co SC mijenjali djelalnOSI ild. To suo daklc. Ie okolnosli. a i druge. kojc Iraie Ilckslbiinosl u promJcn3m~ I vodenju elasli~ne poslovne polilikc.

153

investitora. !Ii, pnmjence, proizvodaci opreme u pravilu ne mogu preorijentirati svoju proizvodnju u krarkom roku ako se oprema teze plasira (bilo zbog teskoca domaceg ili stranog trZista). Tu se u pravilu radi 0 neelastienosti proizvodaca takve vrste."

Poznato je nacelo suvremenog marketinga da se u kulminaciji realizacije jednog proizvoda mora uvoditi novi koji ce zamijeniti postojeci, a mora se raditi na istraiivanjima sljedeceg, Sarno tako moze se osigurati trajna prisutnost na tri.istu i uspjeh u poslovanju.

Velicinu uekog poduzeca valja promatrati sa stanovista vise kriterija. Tu velicinu ne bismo smjeli ocjenjivati sarno na temelju jednog obiljez.ja, kao sto se to eesto dogada. Ocjenjivanje velicine prema broju zaposlenih iii prerna velicini angaziranog kapitala, kolieini proizvodnje iii prometa ne rnoze dati objektivnu sliku. Tek sva ova obiljeija kornbinirana s drugirua, kao sto je vrijednost rezultata koji poduzece ostvaruje, mogu posluzit! za ocjenu velicine, Nerijetko se euje da je poduzece X sa 5000 zaposlenih radnika veliko, a drugo poduzece, 5 1000 zaposlenih, jedva se spominje, iako ostvaruje pribliZno isti prihod iii dobitak.!"

Stoga je promatranje velicine poduzeca sloieno gospodarsko pitanje, pa ga tako kompleksno valja i promatrati. Kod toga ne isticerno sarno clemente brojcanosti, vee i strukture (zaposlenih radnika, vrste i stupnja oprernljenosti) te druge prednosti koje stvaraju povoljnije uvjete na trii~tu za vecu uspjeSnost.

Velicina poduzeca u pravilu je znacajna prednost koja se ocituje u polozaju poduzeca: kao nabavljaca velikih kolieina predrneta rada na triistu,

- kao ponudaca koji moZe pokriti potrebe velikog trii~ta i sirokog asortimana,

- kao financijsku i subjektivnu snagu koja rnoze ulaziti u slozena i skupa istraZivanja,

kao sposobnost partnera u zajednickom ulaganju, kreditiranju i sl.

Skup spomenutih i jos rnogucih drugih elemenata daje bitna obiljezja za ocjenu velicine i za utvrdivanje prednosti velikih sustava u odnosu na druga istovrsna poduzeca rnanjeg opsega poslovanja.

U opca obiljezja poduzeca ubrajarno i poslovnu orijentaciju. 0 njoj je dosta receno u prethodnim dijelovirna 0 djelatnosti i veliCini, ali se mote detaljnije obrazlofitl. Navest cerno neke od mogueih orijentacija u poslovanju:

da li ce se ici na usku specijalizaciju,

da Ii ce se povezivati niz djelatnosti u proizvodnu cjelinu (proizvodnja sirovina, izrada poluproizvoda, izrada finalnih proizvoda, vlastita prodajna organizacija itd.),

da Ii automatizacijom iei u kapital intenzivnu djelatnost uz oslobodenje ovisnosti 0 velikom broju radne snage,

da Ii ce se poduzece orijentirati na vlastita istrafivanja iii koristiti tude spoznaje, itd.

Djelatnost i velicina poduzeca cesto odreduju potrebu za odredenom visinom terneljnog kapitala. Jednostavno receno, odredenim djelatnostima (kemijska industrija, petrokemija, farmaceutska, automobilska i sl.) mogu se baviti sarno velika poduzeca s velikim kapltalorn, odnosno velikom financijskom rnoci. Velikim inovacijama, istrai:ivanjima i ulaganjirna mogu se baviti sarno poduzeca velike financijske snage.

• No mozc so proizvodac tcskih gradevinskih strojeva i vozila brzo i lako preorijcmirati npr. na proizvodnju ~ivacih strojeva i sl icnc siinc mehanizacijc.

,0 0\"0 opel trebn povezati s prirodom djelalnoSii nekog poduzcca. Primjerice, u kernjjskoj industriji, pelrokemiji iii furmuccursko] iudustri]l priroda rehnolcdkog prccesa zahrijeva ogromna sredsrva. il mali broj zaposlenih,

154

~

~.~ '.'

,.

.. , .,

Broj i sastav zaposlenih ovisi 0 djelatnosti poduzeca. Preradbena industrija u pravilu zahtljeva velik broj angazirane radne silage. Nasuprot tome, kapital intenzivna poduzeca nmogucuju prirnjenu takvih tehnologija koje ne traze zaposjjavanje velikog broja radne snage.

Unutarnja rjesenja i ustroj (upravljanje, menadzment i druga unutarnja rjesenja). jesu stvar odluka prilikom osnivanja iii promjena u poslovanju poduzeca. S druge strane, neka od tih rjesenja kod nas su dana Zakonom 0 trgovackirn drustvima.

Velika poduzeca, kapitalom intcnzivna poduzeca, u pravilu su i poduzeca s visokom tehnologijom i u svojoj srrukturi troskova imaju visoko zastupljenc fiksuc troskove. Ono sto srno da sada 0 tome spoznali jest da takav odnos troskova namccc brigu 0 visokom iskoristenju sposobnosti pcduzeca, Sve smo to upoznali kod lema 0 kapaciterima, tehnickoj opremljenosti i fiksnim troskovirna, Ovdje cemo na specifican nacin na primjcrima vidjeti imperativ sto veceg stupnja iskoristenja visokooprernljenih poduzeca, sto je istovrerneno popraceno visokim fiksnim troskovirna, Primjer zajedno poduzece:

rnoguci kapacitet = 100 KP

- moguca realizacija= 100 novcanih jedinica

- ukupni fiksni troskovi = 35 novcanih jedinica.

Odnose koj i iz toga proizlaze prikazat cerno graficki:

Vriiednost

100

100 KP

o

A (35)

Sliku6.1. Prikaz pokrica fiksnih troskova

U ovom slucaju polrebno je osigurati KP 35 da bi se postiglo pokrice sarno fiksnih troskova (naravno, pri proporciji da je moguci prihod i KP = 100).

Tocka na grafikonu gdje prihodi sijeku pravac IT predstavlja tzv, tocku pokrica fiksnih troskova (A). Kako svako poslovanje osim fiksnih troskova izaziva nastajanje i varijabilnih troskova, tada su ukupni troskovi zbroj jednih i drugih:

UT=Ff+VT"

Ako uz navedeni IT 35, VT iznosi 50, tada graficki prikaz postaje slozeniji:

I

.1 I

!

I

" UT = ukupn i uoskovi, VT ~ varijabilni troskov]. Odnosc na grafikonu rnoguce je uzeri da je 100 potpuno, Ij stopostotno iskorHlcnjc kapaciteta.

ISS

Vrijednost 100

I

P 100

: VT

FT35

100 KP

A

B 85

Slika 6.2. Prikaz pokrica ukupnih troskova

Vidimo, dakle, da je potrebno daleko vise povecati {i realizirati prihod) da bi se pokrili ukupni troskovi, To je tocka pokrica ukupnih troskova (8).

Proizlazi da je UT = 85.

Znaci da je potrebno osigurati proizvodnju 85 kolicina proizvoda da bi se osiguralo pokrice ukupnih troskova. Ovaj racunski postupak rnoguce je izvesti i tako da se izracuna postotak iskoristenja kapaciteta potreban da se njime osigura pokrice ukupnih troskova, No, u svakom slucaju visoki fiksni troskovi kao posjjedica visoke opremljenosti traze i visoko iskoristenje kapaciteta,

6.3. RAZVOJNA POLITIKA

Za ostvarivanje ciljeva utvrdenih poslovnom politikorn poduzeca potrebno je osigurati uskladeno djelovanje svih bitnih funkcija poduzeca, u kojima se kao segmentima poduzeca stvaraju uvjeti za uspjesno djelovanje poduzeca kao cjeline. Izucavanjern funkcija u poduzecu i njihovim organiziranjern u skladnu cjelinu bavi se terneljito «organizacija poduzeca», Povezano s poslovnom palitikom kao cdlucivanjem, rnoguce j¢ govoriti a rolitici bitnih funkcija (financijskoj, lriisnoj, proizvodnoj, razvojnoj, kadrovskoj politici i dr.). 2

U nastavku cerno se usredotoeiti na izucavanje razvojne funkcije, odnosno razvojna .. w.; politika pcduzeca, zbog njezina djelovanja na buducnost poduzeca kao cjeline, ali i na sve segmente poslovanja koje se obavlja u pojedinim funkcijama.

Za razvojnu politiku istice se da «bez razvoja nema opstanka poduzeca». Razvoj je condicio sine qua 11011 za egzistiranje poduzeca, Razvoj poduzeca ovisi 0 njegovim unutarnjirn rnogucnostirna i spoznajama, ali i 0 mnogim vanjskirn utjecajima (uvjetima). To su opci stupanj gospodarskog razvoja zem1je, stanovnistva (narocito stupanj obrazovanosti !judi), tehnoloski razvoj i primjena suvremenih stecevina znanosti i tehnologije te opca drustvena i politicka stabilnost zemlje. Sve su to pitanja trajnijeg, dugoroenog, djelovanja.

Razvojna politika, prema lome, rjesava pitanja dugorocnog razvoja poduzeca, Razvojne odluke jednom prihvacene, poeevsi s njihovom primjenom, na dulje vrijeme predodreduju

" Bcz d.IJnjeg mzmatranjc potiukc u pojedinim funkcijarna valja uociti d. cc u neki m poduzcci Ill.~ izost.li. neka od navedenih funkcij a, na primjcr u usluznim poduzceima necc biti proizvodne funkcjjc kojn pak JC u proizvodnirn poduzccirna srcdi~nj. lunkcija.

156

,.

), .. ~

\'1.'

pravac kretanja i razvoja poduzeca. U lome je zuacenje dugoroenosti takvih odluka jer se ne mogu brzo i u kratkim rokovima mijenjati. Drugim rijecima, razvojne odluke donesene na temelju provedenih istrazivanja na dulji rok odreduju uvjete za postizanje povoljnih rezultata. Stoga se za takve odluke postavljaju zalujevi dokurnentiranja prijedloga na Temelju kojih se one donose, Strucno i znanstveno izradenim elaboratima (projektima, proracunirna, laboratorijskim i drugim istrazivanjima) dokazuje 5C opravdanost donosenja takvih odluka.

Nasuprot tome, odluke donesene po intuiciji (bez istrai.ivanja i proracuna), ako su promasene ne mogu se brzo ispraviti." lli ponestane povjerenja, iii nema mogucnosti ponovnog ulaganja da se greske isprave. Takvi privredni subjekti osudeni su na propadanje iIi na zivotarenje bez razvojnih perspektiva.

Dostignut stupanj gospodarskog razvitka neke zemlje u velikoj mjeri odreduje mogucnosti ulaganja u daljnji razvoj te zemlje. Taj opci stupanj razvoja simplificirano se izrazava stupnjem industrijskog razvoja (po kriteriju nacionalnog dohotka po glavi stanovnika). Veci nacionalni dohodak po stanovniku, zna se, predstavlja vecu akumulativnu sposobnost i sposobnost ulaganja u razvoj, istrazivanja, nove lehnologije i dr. Zemlje viseg stupnja razvoja imaju razvijenu drustvenu infrastrukturu, a tu je obrazovanje i znanost, sto je terneljua predispoziclja za sposobnost Ijudskog fnktora koji priprema i vodi razvo] zemlje. U otvorenim odnosima izmedu zemalja (narocito unutar velikih zajednica kao sto je zajednica cu~?~ski.h z~malja~ EU) velikaje fluktuacija radne snage, a narocito onih dijelova radne snage kOJI iruaju VISU razmu obrazovanja.

Stanovnistvo se gotovo uvijek istice kao rnoguci izvor bogatstva neke zemlje i kao jedan od uvjeta za razvoj, Danas se stanovnistvo kao uvjet razvoja mora promatrati u strukturalno kvalitetnom smislu. Na prvom mjestu to je stupanj obrazovanosti stanovnistva, struenokvalifikacijski sastav zaposlenih te sposobnosr inventivnog i kreativnog djelovanja zaposlenih. Prema tome, stanovnilltvo kao uvjet razvoja danas se vise ne moze prornatrati kroz masu fizicke radne snage, vee kao stanovnistvo koje daje sposobne Ijude za dobro vodenje procesa, obrazovane ljude za strueno-kreativan rad, sposobne izvrsitelje sa slozenirn sredstvirna za koje se traze umne sposobnosti, a ne fizicka snaga !judi.

Da bi sve ove sposobnosti stanovnistva dosle do izrai.aja i bile dostupne, potrebno je: imati izgraden adekvatan sustav obrazovanja,

poticati i organizirati inventivni, kreativni i istrazivacki rad,

imati izgraden sustav placa (radi stirnuliranja znanja i kreativnosti).

Samo tako rnoze se ocekivati angaiiranje stanovnistva na stjecanju vise znanja, a zatim koristenja znanja u radnom angazmanu stanovnistva. Kreativni dio radno angaziranog stanovnistva radit ce na pronalazenju novih tehnicko-tehnolosklh rjesenja i postupaka. Drugi dio koji ce biti angaiiran na neposrednom izvrsenju poslovnih procesa, takoder mora biti obrazovan za slozene tehnoloske procese i koristenje slozenih tehnologija i organizacija.

Danas je stanje u razvijenim zemljama takvo da sve manje ljudi radi na izvrsnim poslovima (proizvodnji u uzem smislu), a sve vise na kreativnim, istrazivackirn, inventivnim poslovima (izvan proizvodnje).

Gotovo kod svih razvijenih zemalja ova tendencija mijenjanja udjela aktivnog stanovnistva pokazuje istu zakonitost promjena s nesto drukcijim intenzitetom. Mozerno reel kako je porast aktivnog stanovniftva izvan proizvodnje zakonitost razvoja,

" Bcz iznofenja pojedinosti postojc mnogi poznati razvojnl promas~.ii koji su so terneljili na ncprovierentrn izvorima srrovma, energije, tlti~ni~ mogucnosli i dr. Koliko je sarnn poznatih promasaja gdje 50 islo u razvo] ncke proizvodnje na temelju opcepcznauh uvjeta (sirovina i drugih izvora), ali se prethodno nije provjerio bonitct tih izvora, moguee godine cksploatacije i slitno~

157

.. ,:1

;. ".'

.\ .

Prirnjeua znanosti i tehnologije II razvoju zemljc uvclike ovisi 0 prethodnim dvama I~;

uvjetirua, tj, opcim uvjetima razvoja, stanovnistva i drugirn uvjetirna, kao sto je gospodarska . J snaga zemlje, njezina akurnulativna sposobnost, ali i opca politika zernlje. Tu na pn:om \;~ mjestu dolazi orvorenost zemlje prerua svijctu i kao rezultat toga razrnjena spoznaja i ~. infonnacija 0 dostignucirna drugih zemlja te njihova koristenje za vlastiti razvoj. ,0

oC

6.3.1. Razvo] i rast

Razvoj poduzeca i rast njihove uspjesnosti pridonosi povecanju parametara kojirna izrazavamo uspjehe cijelog nacionalnog gospodarstva (BOP po stanovniku i dr.), Svako povecanje tih parametara pridonosi mogucnosti porasta jayne potrosnje i potrosnje stanovnika, pa se cesto kvantitativni rast u poduzecirna istice i kao razvoj. Razvoj i rast, ,:! medutim, nisu sinonirni, Ipak, i rast pridonosi povecanorn zadovoljavanju potreba, ~f

,,~,

Sveopce kretanje u svjetskoj ekonomiji, pa tako i u naso] nacionalnoj, zahtijeva stalne ;"

promjene u razvoju poduzeca, Kada se radi 0 povecanju unutar utvrdenih ciljeva, s postojeclm ~\ uvjetima i postojecorn strukturom proizvodnje, moze~~ govoriti samo 0 rastu, kao 0 ~,f.:.;.: kvantitativnirn promjenama u poslovauju, ali ne 0 razvoju.

,: I ~

-, ,-

Rast kao izraz promjena u nekom poduzecu izraz je unutamjeg narastanja materijalnih

ljudskih resursa. Rezultat tilt promjena najcesee su:

povecanje proizvodnje odnosno poslovanja (bez promjene strukture), povecanje zaposlenosti (bez promjene kvalitativne strukture zaposlenih), f> veci poslovni rezultati izrazeni prihodom i dobitkom (kao rezultat prethodno~!:'

navedenih kvantitativnih povecanja bez promjene strukture), ,-~:

povecanje kapaciteta (ali istovrsnih i bez promjena tehnologije). k.

T;

,,' ....

r , ,.,

Rezultati toga bit ce vece kolicine i veci rezultati (sto ce se u praksi najcdee izrazavati indeksirna), koji ce pokazivati relativan rast i svemu tome dati epitet razvoja sto, medutim, nije razvoj nego jednostavno kvantitativno narastanje,

'~:"

:/ Razvo] poduzeca izrazava se promjenama kvalitativnih odnosa (sredstava, kadrova i .:C

rezultata). Bez promjena u strukturi nema razvoja. Obiljefja razvoja jesu kvalitativne ."

prornjene:

nova tehnologija s kvalitetno drukcijim sredstvima nego su dosadasnja,

., !r;:.

,"_

nova struktura proizvoda ili usluga (savrsenija i kvalitetnija od dosadaSnje), "i

izlazenje na nova tmilta (promatrano kao novi prostori i novi slojevi kupaca, vece .~." kupovne rnoci), [,'-

izmijenjena struktura zaposlenih (nova tehnologija traii obrazovaniju, kvalitetniju, '!~;' radnu snagu),)l

-.:~ -. nova kvaliteta efikasnosti poslovanja (ne sarno kvantitativni rast, vee i kvalitativne ;,

promjene kao sto su profitabilnost, akurnulativnost i s1.). \1

IJ Vccina nutora pojednostavljeno piSe daje rnsl iZr:JZ k'iLmll1~11'inlh prorn_~cna. n ra:zvoj LZraz u k\la.lil3livnim promjcn.ilma. 1;:1'1.;0 j-c la kOIl,SlaL:=lci_ia tol!ni1. ona mtli ~ir::J. obja~njcnj3

ISS

Razvoj ce u pravilu za rezultat irnati i rast poduzeca i njegova poslovanja, U 10m slucaju imamn kretanje da kvalitativne promjene irnaju odraza i u kvautitativnom nnrastauju."

Rast rezultata ne mora biti uvjetovan kvalitativnim promjenama, vee rnoze biti uvjetovan kvunritativnim prornjenama (porast zaposlenih, prosirenje kapaciteta s istom rchnologijom itd.) te postici narastanje parametara kojima se predstavljaju rezultati poduzeca.

6.3.2. Primjena metoda u razvoju poduzccu

Koliko god svako poduzece leli razvoju, neka ce poduzeca 10 uspjeti ostvariti, a neka jcdva da ce odrzavati nivo poslovanja iii cak ni to. Naravno, stvari valja prornatrati u svjetlu ekonomskih zakonitosti. Ako tako gledamo, onda ce oni sposobniji i ekonornski jaci ostvarivati svoje razvojne aspiracije i planove, a manje sposobni ce zaosiajati iii eak nestau kao nepotrebni jer su njihovo mjesto u zadovoljenju potreba triista i drustva zauzeli oni sposobniji,

Generalno bismo mogli poduzeca razvrstati na ona koja se razvijaju vlastitim snagarna i znanjem iIi uz pornoc drugih, na ona koja stagniraju ina ona Cije poslovanjeje u opadanju.

Sire promatrano, rnetode primijenjene u razvoju i poslovanja poduzeca mogu biti: - ekspanzija,

diversifikacija,

integracija (udrufivanje),

konverzija,

kontrakcija.

6.3.2.1. Ekspanzija

U uvjetima normalnog i lcgicnog drustvenog razvoja ekspanzija privrednih subjekata je isto tako normalna rezultanta toga razvoja. To je ujedno najccSei nacin razvoja poduzeca izrazen porastom rezultata (proizvodnje, prorneta i prihoda) i rastom elemenata koji sudjeluju u radnom procesu.l" Ekspanzija treba biti rezultat smisljenog uskladivanja kapaciteta s rastucim potrebama na tdistu.

Prornatrarno li ekspanziju u duljem vremenskorn roku, ona moze biti trajna iii privremena. Razurnljivo je da je pozeljan pravac razvoja trajna ekspanzija, kao sposobnost poduzeca da stalno ulaze u svoj razvoj koristenjern rastucih potreba tri:iSta, iii da samo djeluje tako da potice potrafuju za svojim proizvodima na triiiltu. Privremena ekspanzija ostvaruje se, 1I pravilu, kod proizvcda cija je potrosnja sezonskoga karaktera iii pak ako se radi 0 proizvodirna cija potraZnja nastaje uslijed povremenih iii privremenih aktivnosti (sportske, kulturne, politicke i sl.), nakon prestanka te privremene trainje proizvodnja se u pravilu srnanjuje iii na raniju iIi na nesto nizu razinu, ali vecu od ranije (ako se vjesto iskoristi privremena ekspanzija i zadrzi dio kupaca). Grafieki prikaz ekspanzije moze biti sljede6i:17

I~ Razvoj kao prorajenc u kvalitativnirn odnosima rnogu dovesti i do smanjenja nekih parametara, Take ee primjena boljih lchnologija (primjcnu roborike npr.) irnau za posjjedtcu srnanjenjc broju zapcslcnlh.

" Ekspanzija sc ponekad turnaci kao naglo Sirenje poduzeca U skladu s lurn.tenj"m ekspanzije u fizici. DruSlVen i proeesi suo rncdutim, postupni pa jc tcsko govoril; 0 nekom iznenadnom. naglom Siren]u.

I' Ordina(iJ predst:J\'lja cfclac. a iJps.cisiJ vrijcmc.

159

•

r "

Slika 6.3, Prikaz ekspanzije

I'"

Prvi prikaz privremene ekspanzije (iii skokovite, kako je neki nazivaju) prirnjer je kada se privremeno povecana potrainja iskoristi i zadrzi na razini proizvodnje viso] od ranije (u pravilu to ce biti sarno rast, ito privremeni). Ona se, doduse, mogla vratiti na raniju razinu i to bi bila prava skokcvita potrainja. To je sluca] kada se vjesto lskoristi privrerneni porast potrainje, ali se ona ne rnoze zadrzati, vee se vraca na raniju razinu, Trajua eksp(lIlzija (drugi prikaz) jest postupni i stalan razvoj kao rezultat srnisljene poslovne politlke, kada se porast proizvodnje i rezultata opcenilo zadrzava i nema pada. Razumljivo da rezultati takvog razvoja (narocito ostvarena akumulacija) predstavljaju nove izvore i poticaje za razvoj. Na graflckom prikazu vidimo da on moze imati privrerneno strmi uspon, a poslije blazi, ali je porast

kontinuiran.

Da bi se ostvarila ekspanzija, moraju postojati stanoviti uvjeti, a na prvorn mjestu je rast

trii~nih mogucnosti. Taj rast rnoze biti rezultat:

opccg porasta potraznje kao rezultata povo1jnih kretanja na trfistu, rasta kupovne moci stanovnistva i sl.,

pojave novog triista kada poduzece svojim aktivnostima (istraziv3nje tniSta)

prollalazi nova tri.ista ili sirenjern svojeg asortimana pronalazi nove kupce (nove slojeve potrosaca). Moguca je i pojava daje netko tko je do sada bio sarno pooudac na domacern tnistu uspije prosiriti svoju ponudu i na inozernno tniSte, slabljenje konkurencije, tj. ponude drugih na triistu, sto moze biti uobicajeno ponasanje manje;,c.'~' sposobnih prema sposobnijima na trfistu, iii neki ponudaci na tdistu u uvjetima kada,<';'; ne mogu izdrzati utakmicu napustaju neki asortiman, iii zbog drugih uzroka dolarl 118'" ':!: prestanka njihova rada. ,.~ "

Ekspanzija se moze ostvariti povecanjem postojecih kapaciteta zahvaljujuci novoj tehnologiji (njihovim fiziekim rastom), 3 rnoze se ostvariti i rekonstrukcijom i modemizaeijom, kada se zbog zarnjene prijasnje oprerne uvodi oprema vecrh proizvodnih mogucnosti, ciji ce rezultati biti proizvodi boljih svojstava i kvalitete (510 ce poticati potrafnju na triistu), Ona se moze ostvariti i integraeijom 5 drugim poduzecima, t], kada se na poveeane rnogucnosti ne odgovara sirenjem vlastitih k'ilpacitela, nego se to sirenje ostvaruje putelll

udruzivanja s drugim.

r '

(,.3.1.2. Diver~ilikatiia

Diver:i~ik.~~ija jc takav put i postupak II razvoju poduzeca kada S .. . ,

prave znacajnin zaokreti te rako da dolazi do' e u poslovnoj politici

- prornjene djclatnosti poduzeca iii

- prornjeue u asortimanu proizvoda.

CI1~r~;~ ~~r~~1~1:~~~;m I~~;V ~~ns~o~~;:~~ i I 0J:,~~I~~i~~r~~I~~gs~~;~~ ~ ~~o~~~~~t::~~ ~,I~;'i ~io~~ ~~v~~

o~ var~nu . a ulllula~IJu u .dosada~njoj djelamosri i dosadasnje sr~zna·:.J iskoriste . nS(Var,l~allJc nove dJel~tnosll. Ona se moze ostvariti da se postojecim djc:l~l1ostima doda~a llO~_C did d~ = uvodenjern .n~vil~ djelatnosti pocinju napustati postojece, Diversifikaeija ~~ ~~o~~ 0 ~)Ijall kl u postoje~oj dj~latnosti rnijenjanjern asortirnana proizvodnje (unutar iste

.Ie a .no.~tl , ta 0 da se novi asortiman doda postojecem iii da se uv d . -

postojeci (napustanje proizvoda koji ne donose rezultate _ neakumulatfv:i~~~~;~~~~~)~apusta

Primjeri diversifikacije vrlo su razliciti i broini Mo-e biti .. ,.

proizv,odll~ djel~tnosti s prometnima, iii se uz indus~rli~ku p;erad~'o~~!~~~~'Si~~;i~z~~~~; p~~e~l~ante ~re lram,bene i~duslrije i poljoprivrede, prerade drva i sumarstva proizvodnj~ l) .I~ee I o. u~e s proizvodojom vlakana, koze, umjetne koze ild.). To rnoze biti i rimier da prOlz~OdllJa tn~a pOlr~b~ za _ist.razivanjem (geoloska istrazivanja, genetska istraziva~a it~) pa

se on a uz proizvodnju javlja I znanstveno-istrazivacka djelatnost. . ,

Diversifikaciju graficki rnozemo prikazati ovako:

B

A

Slika 6.4. Prikaz diversifikacije

Na drugorn grafikonu uvodenje novog asortirnana Be' .,

smanjenjern postojeceg asortimana AD' .... p~pra eno J.e napusta~Jem, odnosno

mapustanjcm staroga uvodi se i ~iri novo), rugirn njecirna izvrsena Je stanovita supstitucija

Diversifikacija se rnoze ostvariti i integracij k d ... .

dobije novi asortiman uz vec . .. .. . IJO~, a a .~e pnpajanjern nekih poduzeca , , . , . vee postojeci, lit se mtegnranom dijelu podjelom rada dodii r . pmgram ill asortiman pa se zboz t k di 1 .. •.... ,e I novi Dc.k . d '..? a ve po je e ostvan novi, Sin diversificirani program

C uje se a to rezultira I vecim rezultatima, Evo tog primjera na grafickorn prikazu:

161

Slika 6.5. Prikaz diversifikacije spajanjem

A = stanje prije spajanja B == stanje nakon spajanja

C = diversificirano poslovanje nakon spajanja.

Diversifikacijom se u pravilu ostvaruie rast, sirenje asortirnana i povecani efekti poslovanja. RezuItat diversifikacije cesto je stanje koje dovodi do spoznaje da se u nekoj djelatnosti iIi grani dosegnuo maksimum rezultata, i da zbog zasicenosti trZista u toj grani ne postoje vise rnogucnosti za razvoj, Sposobni privredni subjekti tada pristupaju rjesenjima da se razvijaju u nekoj novoj atraktivnijoj grani ill djelatnosti To je najcesce tako da se akumulacija i spoznaje stecene u jednoj grani koriste za razvoj u potpuno drugoj grani (poznato u svijetu kao seljenje kapitala iz jedne grane u drugu .poslovno i rezultatski

atraktivniju). i".',.

6.3.2.3. Integracija - udruzivanje

Integracija ili udruzivan]e je povezivanje dvaju iii vise privrednih subjekata s ciljem ostvarivanja zajednickih ciljeva i vodenja zajednicki uskladene poslovne politike. Najcesci oblik integracije je organizacijska fuzija dvaju iii vise poduzeca u jedan visi oblik organiziranja. Tu nastaje cvrsta povezanost i vodi se jedinstvena poslovna politika. Integracijom se rnofe ostvariti sinergisticki efekt izraien kao 2 + 2 = 5.

Oblici udrufivan]a mogu biti razliciti s obzirom na cvrstinu veza izmedu udruzenih subjekata. Fuzija je oblik povezivanja kada se dvije iii vise organizacija povezu u jedan poslovno-pravni subjekt. Drugi oblik poslovno-tehnicke suradnje je naein povezivanja cadi ostvarivanja zajednicki utvrdenih ciljeva, ali da udruzeni zadrzavaju svoju poslovno-pravnu samostalnost, a rade na zajednickim projektirna,

162

Graficki prikaz udruzivanja ruoguce je dati na sljcdcci nacill:ls

~-----ll

~----------~----------- A

Slika 6.6. Prikaz integracije

A = stanje prije udruzivanja B = stanje nakon udruzivanja

Na prvom prikazu vidimo da je udrufivanjern doslo do paralelnog povecanja efekata (jednostavnim zbrojem ranijih rezultata). Na drugom prikazu nakon udruzivanja dolazi do ekspanzije povecanih efekata (sinergistickog efekta) jer su udruzivanjern ostvarene neke prednosti koje u pravilu pruzaju dobro osrnisljeno povezivanje, a to su:

- povecani kapaciteti iskoristavaju se za odredene zajednicki utvrdene programe,

- pristupa se veco] podjeli rada medu integriranim dijelovima i dolazi do specijalizacije

(dijeiova, opreme, kadrova),

ujedinjavanjem nekih funkcija (triisne, razvojne, istraiivanja i dr.) dolazi s jedne strane do racionalizacije njihova rada, a s druge do boljeg rasporedivanja kadrova,

- koncentracijom kapita!a nastaju nove mogucnosti u vcdenju politike prosirene djelatnosti,

- koncentracijom kadrova ostvaruje se mcgucnost boljeg rasporedivanja iii dolazi do stanovite koncentracije za razvojno-istrazivacke poslove,

Povezivanje iii spajanje rnoze irnati i sanacijski karakter karla se pripaja neko neuspjesno poduzece, Proces takvog povezivanja rnoze teci kroz stecejnl postupak iii kupnjom nekog poduzeca kojem je njegova cijena (iii cijena njegovih dionica) znatno snizena pa se jeftinom kupnjom dolazi do novih poslovnih prostora, opreme iii drugih uvjeta, U takvirn slucaievirna takcder dolazi do opadanja broja zaposlenih i rezultata opcenito,

Prirnjer takvih sanacijskih spajanja grafieki bi izgledalo ovako:

"Do udrutivanj. (povczivanja iIi pripajanja) mole doci i kupnjorn poduzeca ili dijcta nJegovih dionica

.J

163

-8

~ ~ A

Slika 6.7. Prikaz sanacijske integracije

("

Vidimo, dakle, da se integracijom ne ostvaruje zajednicki ni jednostavan zbroj rezultata, nego zajednicki rezultat pada.

Tijekom vremena rezultati takvog pavezivanja mogu postati poziuvni (aka se npr. zgrade, poslovni prostori i dr. iskoriste za nave programe).

I •

6.3.2.4. Kanverzija

Kada poduzece pristupa zamjeni nekih proizvoda iii promjeni citavog proizvodnog prograrna, takav put razvoja nazivamo konverzija. ana rnoze biti potpuna (kada se sasvlm napustaju postojeci proizvodi), iIi djelornicna kada se uvode neki nevi proizvodi uz zadrzavanje dijela starih).

Vremenski promatrano konverzija moze biti trajna iIi periodicna, Trajna je kada se potpuno i trajno preiazi na novi asonirnan, bez ocekivanja da se vrati prvobitnom asortirnanu proizvoda. Periodicna konverzija je kada se u odredenim ciklusirna vracamo prvobitnom asortirnanu proizvoda jer to diktiraju sezonske oscilacije (npr. kod odjece, obuce i prerade ,~, povrca), .."

~~,

Konverziju (i trajnu i periodieku) zapravo diktira trime, s time da do trajne konverzije u . .. pravilu dolazi kada neki proizvod gubi poziciju na trZistu. Mogu je uzrokovati i drugi razlozl, .:~~.: kao sto su, na primjer, prornjene u tehnologiji i pojava novih tehnologija (kojima se izraduju proizvodi novih svojstava iii daje veca efikasnost - proizvodnost rada). Opcenito nove spoznaje, kao sto su novi materijali i nove tehnologije, zahtijevaju proces zamjene postojeceg novirn. Do spoznaja 0 potrebi konverzije moze se doci na temelju vlastitih spozna]a 0 potrebi mijenjanja asortimana, ali to rnogu nametati i promjene izvan poduzeca (promjene na trzistu i promjene zbog novih spoznaja i novih tehnologija).

Trzisna je zakonitost da svaki proizvod ima ogranieen vijek trajanja. To namece takvu politiku poduzeca da se u ocekivanju smanjenja iii prestanka potraznje za nekim proizvodorn

164

na ,vrijel!,e pripremi nov proizvod. Kada dode do opadanja potraznje za postojecirn I::olzvodnna, p~dllzece s dobrom razvojnorn politikom vee ima pripravljen nov proizvod (iii cnav !lOV asoruman, odnosno proizvodni program) Ie zapocinje S postupnim uvodenjern novoga,

Graficki prikaz konverzije moguc je na sljedcci nacin:

A

II

Slika 6.8. Prikaz konverzije

P~vi p.ri~~ daj~ sl~ku tr~j~e konverzije u duhu ranije interpretacije da svaki proizvod irna ograniceni vijek trajanja, Vidimo da u vrijeme rnaksirnalnog uspjeha na trzistu, u kulminaciji p~asmana proizvoda A, paralelno te~e istrazivanje pa zatim uvodenje proizvoda 8, kako bi on b~O spreman. pOI~uno zamijeniti i nadomjestiti proizvod A kada pocinje znacajnije padati njegova realizacija, Kada se vee uspiesno uvodi na Idgte proizvod 8, istovrerneno se istrazuje pr?izvod C, koji ce jednog dana zamijeniti proizvod B. To je normalan proces u duhu ogranicenosti trajanja svakog proizvoda, a naroeito dolazi do izrafaja kod potrosnih d~bara. T~o ne postupa tako, naci ce sejednog dana u situaciji da mu postojece proizvode iIi cJel.okupm as?rt.lman trZiste ne prihvaca, a nerna pripremljen nov asortiman koji bi uveo umjesto postojeceg,

. Drugi prirnjer pokazuje periodic~u iii sezonsku konverziju, gdje treba rec] da potraZnja UVJ~tovan~ prornjenama sezone (odjeca i obuca) takoder zahtijeva cikliCko ponavljanje pr?[zyodnJ~. Kada traje proizvodnja za jednu sezonu, recimo ljeto, paralelno mora teci pnpre~a ~lzrad? modela i osiguranje materijala) za llOVU sezonu (jesen i zirnu), To je stalno obnavljanje, gd]e kod promjena moze doci do stanovitih poboljsan]a, ali se zapravo radi 0 ~sto.~ asornmanu proizvoda, Tu se ne pocinje od nule, vee treba biti sposoban na pocetku tzaci s odredenom kolieinorn proizvoda (gornji horizontalni pravac),

Kod .. sl~zenih proizvoda.i trajnih dobara, kao sto su autornobili, kucanski aparati i slicno, kon.verzlJa je postup~a. Nairne, predvidanjem promjena (dolaska novih rjellenja iii tipova prOl~.vod~) potr.ebno.~e na vrijeme pripremiti novi proizvod. Kako se radi 0 proizvodima koji zahUJe\'aJ~ dulje .:vrIJeme projektiranja, izrade prototipa, provjere prototipa u upotrebi itd., potrebno je na vnjerne .Cu fazi pune uspjesnosti postojeceg) zapoceti sa svim tim procesirna i pTl~rem~rna za uvodenje novog proizvoda. Tu je, vise nego kod potrosnih dobara, potrebno dulje ,vr.lJeme ~vodenja radi osvajanja tdista i potrosaca, pa treba iskoristiti vrijeme uspjeha postojeceg proizvoda za uvodenje novog.

Graficki prikaz takvog razvojaje sljedeci:

165

c

....•..........

- -- - ~ .. ~.~ - - ---!-

.. ---

', . . '.~

Slika 6.9. Prikaz konverzije inovacijama

To je pflmJer postupne konverzije, kada se postojec: asortiman koristi za uvodenje .::~

novoga, a cesto se tako postize povecani plasman i ekspanzija u razvoju. ':,

''1/

Grafikon nam rnoze posluziti kao ilustracija primjera kada zbog novih pronalazaka (novih :0' materijala, novih rjesenja, primjerice, elektronika kod automobila) uvodenjem tih novosti inovirarno postojeci proizvod i produfujemo mu daljnji zivot i plasman na triislu. Na triistu

ce se moci zadrzati taj proizvod ako ga inoviramo do razine kako je to i kod drugih ponudaca '11 na lrzislu, ~t

lit ~; i'Y~' '}l'

'~,:

6.3.2.5. Kontrakcija

Smanjenje opsega poslovanja iii suzavanje prograrna (prije svega se misli na proizvodni program) nekcg poduzeca zovemo kontrakcija. Takav put kretanja u poslovanju nekog poduzeca uvijek ce se smatrati nepovoljnim kretanjem i voditi smanjenju poslovnog rezultata, Prema tome, kontrakcija kao dulji proces ne pridonosi razvoju, vee stagnaciji ili propadanju. Medutim, ona moze biti sarno ogranieenog trajanja, pa stoga moze biti privremena, ali moze biti i trajna,

Graficki prikazana daje sljedecu sliku:

166

Slika 6.10. Prikaz kontrakcije

Prvo navodirno prirnjer privrernene kontrakcije koja, je u funkciji razvoja, U pravilu je tu privrerneno smanjenje opsega poslovanja vodeno svjesno politikom poduzcca. Ona je najceSce uvjetovana:

zamjenom postojece opreme i uvodenjern nove;

- sezonskim oscilacijama u poslovanju uvjetovanim sezonskirn promjenama u nabavi (opskrba sirovinama u prehrambenoj industriji) iii sezonskom prodajom (odjeca i obuca iii u turizrnu),

Dotrajala oprema u pravilu se zarnjenjuje novorn opremom, koja ce uvijek imati bolja tehnicko-tehnoloska svojstva od dotrajale. Prema tome, nakon privremene kontrakcije uvijek se stvaraju rnogucnosti za novu, vecu proizvodnju. Tako i kontrakcija, ako je privremena i svjesuo usmjerena, vodi razvoju.

Trajna kontrakcija uvjetovana je stanjem nastalim na triislu kao trajna nemogucnost opskrbe iii trajno opadanje plasmana. U opskrbi je to najcesce kada se neki prirodni izvori iskoriste i til vise nema sirovina, U plasrnanu do opadanja interesa za nekim proizvodima u pravilu dolazi kada se na triistu pojave novi proizvodi (boljih svojstava iii jeftiniji). Na primjer, proizvodaci opreme (koji ne obavljaju inovacije) bit ce istisnuti od strane onih koji pocinju proizvoditi oprernu koja je elektronski vodena; iii automobil male potrosnje goriva istiskuju s trzisla one vece potrosnje. Kod potrosnih dobara to moze biti, na primjer, da lagane tkanine (od sintetike iii kombinacije simetike s prirodnim vlaknima) istiskuju teske vunene tkanine, Trajna kontrakcija ce prije iIi kasnije dovesti do polrebe prestanka rada takvog poduzeca,

6.3.2.6. Razvoj Doduzeca

Poduzece U svojem fivotnom vijeku prolazi kroz razlicite faze - istrazivanje prije svakog pocetka, izgradnja, pocetni pa puni pogon, iz cega proizlaze rezultati poslovanja, Sinteticki prikaz razvoja Ie putova i metoda moguce je prikazati graficki.

167

c ,/

.-

h

+

•

• •

---------I--_.--~

____ ~---J--------------------~--~----T--------.T

II

III

IV

V

Slika 6.11. Faze u razvoju poduzeca

U", ulaganja u izgradnju E '" efekti

T=vrijeme

a, b, c = rezultati

Ako je l. faza razdoblje izgradnje poduzeca, onda u toj fazi nema pozltivnih efekata.

Prethode joj stanovita istrai.ivanja, da bi nakon izgradnje pocela proizvodnja (probna proizvodnja), sto sve zahtijeva znacajna ulaganja (ukljucivo i troskove pocetne proizvodoje), pa je razurnljivo da se ne mogu ostvariti pozitivni poslovni efekti (10 vrijedi za proizvodna, ali i za druga poduzeca),

Poduzece ima svoj vijek trajanja, kao ~to to ima i svaki proizvod, stirn da se taj vijek ,\' moze produZavati naknadnim razvojnim i investicijskim zahvatima iii uvodenjem novih proizvoda (slo je naj~esce medusobno povezano), Tako i ova slika moze izraziti neke poslovne zahvate, na primjer u fazi dogradnje iii doinvestiranja nekih novih dijelova (pogona

iii sarno investiranje).

U 11. fazi ostvaren je porasl poslovanja (vee je uhodan plasman proizvoda) te se pocinju ostvarrvati pozitivni rezultati (pokrivaju se troskovi ulaganja). To je dugo razdoblje, tj, faza u kojoj se ulazi u kulminaciju proizvodnje, ostvaruje se ekspanzija na trfistu i priblii.ava se maksimumu poslovnih rezultata,

168

Ill. taza je vrijeme sazrijevanja i jos SL' neko vrijerne (bez promjena] uspijeva zadrzati kulmiuncija rczuhara. ali se vidi i pojuva staguacijc. a potkraj te faze i opadanje rezultata, To je ujcdno znak da treba nesto uciuit] kako hi se osigurala poslovna stabilnost i trajauje poduzeca, To je pravo vrijeme da se kulminacija rezultata iskoristi za nova istrazivanja, uvodenjc uovog programa (novih prcizvoda) i osigura ne santo produzetak cgzistiranja, vee i znatno povecanje rezultata (to je pozicija c).

U IV. fazi (lie ostvari Ii se ulaganje ZOt poziciju c) dolazi do retaulacije, do daljnjeg znostajanja i opadanja rezultata, Tu se jas 1l1OgU POdUZCli koraci za osiguranje daljnjeg egzistiranja privrednog subjekta (pozicija b). Uspijeva sc osigurati stanovito povecan]e rezultata, ali za znacajlliju ekspanzijuje prckasno.

U V. fazu dolazi poduzece aka se na vrijerne ne poduzmu nikakve inovacije, promjena prograrna, nikakvo dodatuo ulaganje, Dati ce ponovno do negativnog poslovnog rezultata i potrebe prestanka rada. Rjesenje se Irazi u udruzivanju s drugirna, prihvacanju necijeg atraktivnijeg programa, iii dolazi steca],

Kao sto je graficki prikazan razvoj poduzeca, jednako taka mozerno graficki prikazati razvoj proizvoda." Ako zamislimo da poduzece izraduje samo jedan proizvod, tada prethodni grafikon prikazuje razvoj proizvoda i razvoj pcduzeca istovremeno.

Promjene u vanjskim i unutamjim uvjetima traze da se pravovremeno unose potrebne prornjene (inovacije) u poslovnoj i razvojnoj politici. To je uvijek vezano uz stanovita ulaganja, pa su povrerneni investieijski zahvati potrebni da bi se ostvarile promjene potrebne za osiguranje efikasnosti iii za njezino povecanje,

Za razvojne zahvate, dogradnju kapaciteta, uvodenje novih proizvoda iii tehnologiju te inovacija koje god vrste potrebno je investirati. Investicijama se zapravo ostvaruju svi poslovni potezi, od izgradnje i dogradnje, do inovacija i drugih zahvata radi produzavanja vijeka trajanja poduzeca te poveeanja iii odrzavania rezultata, Jednom rijecju, radi osiguranja trajne egzistencije poduzeca,

6.3.2.7. Investicijska politika

investicijska politika je dio razvojne politike te se njenom realizacijom postizu ciljevi razvojne politike, a taka i ciljevi dugorocne poslovne politike poduzeca u cjelini. S obzirom na djelovanje razlicitih uvjeta na poslovnu politiku poduzeca, izucavaniern tih uvjeta spoznajemo da je razvojna politika, pa i investicijska kao njezin dio, velikim dijelom uvjetovana ekonomskom politikom zemlje. Zbog medusobne povezanosti i uvjetovaiIosti ekonornske politike zemlje s razvojnom i investicijskom politikom poduzeca javlja se potreba detaljnijegupoznavanja investicijske politike, odnosno investicija kao aktivnosti kroz koje se realizira razvoj.

lnvesticije u sirem smislu te rijeci jesu u!aganja u trajna dobra. U uzcm srnislu investicije su ulaganja u prosirenje i obnavljanje. S obzirom na ova dva pristupa, a i na druga rnoguca turnacenja, potrebno je jedno sire objasnjenje pojma, sustine i vrste investicija,

U najsirern smislu rijeci investicije su ulagan]a u trajne vrijednosti u svim djelatnostirna drustva, Stoga, globalno promatrano. investicije dijelimo na:

'" To nnlazimo narocito kod rnarkerinskih disci pi ina. gdjc se supiilno vodi brig. 0 vijeku trajanja proizvoda i fazama njegeva uujunju

169

- i nvesticij e U javnom sektoru i investicije u gospodarstvu.

lnvcsticije II javnon: sektoru su sire potrebe drustva i stanovnistva, To je ulaganje u obrazovau]e, znanost, zdravstvo, socijalne potrebe, komunalne potrebe, potrebe drzavne uprave i samouprave i dr. Za to se izdvaja velik dio BDP-a.

lnvesticije II gospodarstvu jesu stalna potreba jer gospodarstvo, osim SIO stvara BDP za javue porrebe, rjesava niz socijalnih pitanja (zaposlenost), pitanja siabiluosti drustvcnih odnosa i odnosa sa svijetom,

lnvesticijske aktivnosti koje se odvijaju u poduzecirna mozemo srnatrati investicijama u gospodarstvu. Medutim, moguca je i daljnja podjela na poslovne i neposlovne investicije. U cjelini prornatrano, investicije su ulaganja u:

istrafivanja,

- reprodukciju (proizvodnju, us luge i dr.),

- obrazovanje Ijudi (u znanje),

- standard.

Od ideje a rnogucnosti ulaganja iii od spozna]e a potrebi ulaganja do njene realizacije dugacak je put. U tom intervalu potrebno je izvrsiti niz ispitivanja, analiziranja rezultata, istrazivanja, izrada prijedloga (cesto u vise alternativa) i donijeti odluku, da bi 5e nakon toga pristupilo realizaciji,

Zbog toga smo naglasili daje prvo ulaganje zapravo ulaganje u istrazivanja kojimaje eilj utvrditi osnovu za kasnije donosenje odluke da Ii ulaziti u neke investicije iii ne. To, naravno, ovisi 0 prirodi djelatnosti poduzeea, tj. da Ii su potrebna geoloska istraiivanja, tehnicka istrazivanja, istrazivanja tla, veda itd., iii ekonomska i trlisna istrafivanja, kojima dolazimo do spoznaje je Ii neka vrsta proizvodnje potrebna tr!istu i hoce Ii ona dati ocekivane ekonomske efekte. U cjelini uzevsi, vaino je spoznati posto]e li uvjeti za lu privrednu djelatnost i hoce Ii ona moci vratiti izvrsena ulagan]a. Svaki poslovni zahvat u sebi sadrfi odredeni rizik, pa je tako 'i s ovom vrstom istrazivanja, Rezultati mogu biti takvi da se organima odlucivanja predlozi:

da donesu odluku 0 ulasku u investicijski pothvat jer za to postoji opravdanje, iii

da se odustane od svakog daljnjeg postupka i ne ude u taj investiciiski pothvat jer ne bi donio ocekivane rezultate.

Cilj istrazivanja nije potvrditi neku ideju pod svaku eijenu, vee na temelju istrazivanja objektivno odluciti kakvu odluku donijeti, Bolje je donijeti odluku 0 odustajanju od daljnjeg postupka pripremanja investicijske odluke (mozda jos u postupku istrazivanja iii u bilo kojoj fazi pripremanja odlukc) nego donijeti odluku 0 ulasku u neki investicijski zahvat i zapoceti 5 radovima, iii cak ici tako daleko da se investicijski radovi zavrse i zapocne s radom, pa tek nakon toga utvrditi da investicija ne donosi rezultate, Investicija je, dakJe, bila promasena,

Nakon toga i drugih postupaka slijedi realizacija pod pretpostavkom da su prethodno nadena rjesenja za financiranje konkretne investicije, 0 financiranju vidjeti u poglavlju 7.

Kod investiranja u razvoj vee se investicijskim projektom utvrduje rentabilnost ulaganja i predvidaju efekti. Efikasnost investicijskog ulaganja predvidena programorn razvoja (iii konkretno izracunata u investicijskorn elaboratu) prikazat cerno na grafikonu.

170

1Iiaganjc

--_

---

[0

Emiu

"..--.._ _.

/' :----.-"

..,::-:,,_.-,_'_'_

-c>

1-:,

---

---

--..,. E~

~----L_-------------------- -+T

Slika 6.12. Prikaz efikasnosti poduzeca

U ovom obrascu (u grani ili djelatnosti) su:

~ = prosjecna efikasnost ElDin = minimalna efikasnosr

E, = efikasnost uspjesnog pcduzeca Ez = efikasnost neuspjesnog poduzeca

KI : kr~t~cna to~ka (o~asnost pada ispod prosjecne efikasnosti)

Kz - ~fltICn? to~ka koja upozorava na drustvenu efikasnost ispod minimalne

I = doinvestiranje na vrijeme radi odrZavanja iznadprosjecne drustvene efikasnosti

~z _ovog prikaza proizlazl da je EI uspjesno poduzece koje ostvaruje efikasnost iznad prosJeene: lstovremen? to je pod~z:ee pravovrem.en? izbjeglo pribli.zavanje hiticnoj tocki KI (op~nostl da p~dne 15PO~ prosjecne efikasnosti) jer je doinvestiranjem znacajno podiglo svoju efikasnost iznad prosjecne efikasnosti,

Istovr~meno. je poduzece E2 sarno kratko vrijeme uspjelo ostati iznad minimalne efikasnost~, da bi ubr~? palo ispod n~e. Kako, medutim, nije ucinilo nista za podizanje svoje efi~asnostl .(~e ulazec.l u. potrebne investicijske zahvate], dovelo je u pitanje opravdanost svoJega daljnjeg postojanja,

Razli~e izm~d~ EI i E2.pokazuju uspjesnost poslovanja ulaganja E. (veci iznos, sto znaci da se rad •. o znacajnom projektu). Kriticna tocka K2 javlja se rnnoso kasnije neso kod E pa

se rezultati ostvaru]u dugo iznad minimalne efikasnost]. 0 0 0

171

6.4. EKONOMSKI ZAKONI U POSLOVAN.1U PODUZECA

U vodenju poslovne politike potrebno je poznavanje i drugih zakonitosti kako bi odluke poslovne politike, tj. citjevi poslovanja, bili ostvarivi (<I Ill! samo Z<1kon.a drzave). T~ svakako valja promalrati u kontekstu na pocetku istaknutog «da vecc poznavanje ekonornskih zakona vodi i vecoj uspjesnosti poduzeca»,

Poznato je da II ekonomskoj znanosti djeluju stanoviti zakoni kao opeevai.e.e~. :~ j~ zakone potrebno poznavati da bi sc njihovom primjcnorn i poslivanjem ostvarili ciljevi poduzeca, Nairne, rnnoge pojave u prirodi ; 1I drustvu javljaju se i ponavljaju ta~o ~a se rnogu dovesti II uzrocnu vezu sa stanovitim drugim pojavnma. Ako se ueka pojava javlja stalno u vezi s istim uzrokom iii se ponavlja kao po nekom pravilu, tada govorimo 0 stanovito] zakonitosti jer ce se vjcrojatno, iii cak sigurno, takvi odnosi javljati sve dok postoje isti uvjeti iIi djeluju isti uzroci.

Kao ~IO 5e u prirodi javljaju prirodni zaknni, u drustvu drustveni zakonl, tako se u poslovnom i.ivotu javljaju ekonomski zakoui kao izraz povezanosti izmedu stanovitih pojava u poslovnirn procesima.

Ovisno a tome koliko je prirnijecena i objaSnjena neka pravilnost, govorimo da je neki

zakon:

- empirijski, Ij. iskustveni iii

- kauzalni, tj. uzrocni,

Empirijski zakon rezultat je spoznaje 0 nekim pojavama koje su p.rimi~ecene u vez~ s nekim drugim pojavama, ali nisu objaSnjene. U odredenirn drustvenirn I gospodarskl~ okolnostirna primljecena je npr. pojava recesije u stanovitirn intervalima vrernena. To je utvrdeno kao odredena zakonitost.

Kauzalni, tj. uzrocni zakoni otkrivaju veze izmedu odredenih pojava i njihovih uzroka_2° Poznavanje ekonornskih zakona i primjena odredenih pravilnosti u privrednom zivotu u mnogome je uvjet za uspjesno odvijanje poslovanja poduzeca, Tako je, na primjer, poznato da je kombiniranjem elernenata radnog procesa s utjecajem njihova zajednickog djelovanja na proizvodnost fonnulirano nekoliko ekonomskih zakona,

Dr. S. Babic u knjizi Uvod u ekonomiku poduzeca spominje sljedece zakone

proiz vodnosti:

1. zakon minimuma, maksimuma i optimuma,

2. zakon rastucih prinosa i rnasovne proizvodnje,

3. zakon opadajuceg prinosa,

4. zakon supstitucije,

5. zakon transportnih troskova i lokacije.

Zakoll minimuma

Zakon minimuma nalazimo u svakom poslovnom procesu. Objasnjava se time da su za svaki poslovni proces potrebni stanoviti elernenti (faktori) bez kojih se taj proces ne maze

~o T3~O je zakcnua pojava U.J uzrcci povecanja {fO!\;O\lil (uvjetovani bil .. ~ unutamjirn. bile vanjskirn uvjclima) izrnvno djcluju 113 sm • mjeuje :guhilka.

172

.~ . ·~,lt

";,

lIspJesno odvijati. Za to nam je proizvodnja najbolji primjer. Bez odredenih kolicina raspolozivih elernenata:

odredene kolicine rada,

- raspolozlvih oruda, opreme i drugih rnaterijalnih stvari,

- potrebnog kapitala,

proizvodnja nc bi bila moguca, Aka samo jednog ad potrebnih elemenata nema u potrebnoj kolicini, nece biti got ave proizvodnje za trliste. Taj zakon postaje mnogo slozeniji u organsko] proizvodnji pa ga je rnoguce objasniti na primjeru poljodjelske proizvodnje, Rast biljke i mogucnost dobivanja njezina ploda ovisi 0 prisutnosti elemenata potrebnih za vcgetaciju biljke (vlaga, temperatura, svjetlo, potrebni mineralni sastojci tla itd.), Da bi biljka uopce mogla vegetirati, potrebno je da svaki ad ovih elemenata bude prisutan u minimalnoj kolicini, jer kada ne bi bila osigurana minimalna prisutnost samo jednog od potrebnih elemenata, tada ne bi bilo ni ploda, pa ni biljka uopce ne bi mogla rasti, Ako nekog elementa nema, treba ga ueiniti prisutnim njegovim dovodenjem (primjerice, navodnjavanjem ako nema vi age), bar u minimalno potrebnoj kolicini.

Minimalna prisutnost nekog od potrebnih elernenata osigurava samo minimalan plod, minimum ucinka,

Razurnljivo je da ovaj zakon vrijedi i za ostale vrste organske proizvodnje, pa i za sva ziva bica,

Zakon minirnuma vrijedi isto taka i za podrucje anorganske proizvodnje jer je u svakom procesu potrebna prisutnost svih neophodnih elemenata (rad, predmeti rada i sredstva za rad), Odsutnost sarno jednog od njih, iii prisutnost u kolicini ispod potrebnog minimuma, dovodi do pojave da nema ucinaka, nema gotovih proizvoda.

Zakon maksimuma

Minimalna prisutnost nekog iti nekih od elemenata osigurava minimalne kolicine ucinaka i minimum proizvodnosti. Izvrsimo Ii potrebna ulaganja da se kvalitativno potrebni elementi ucine prisutnima u radnom procesu iznad minimurna, i UI~inci ce se povecati iznad minimalne kolicine .

Na pitanjc bismo Ii daljnjim sve veeirn povecaojern prisutnosti potrebnih elernenata u odredenorn kvalitativnom odnosu mogli ucinke (plodove biljaka) povecati bez ogranicenia, odgovor je negatlvan, Postoji, naime, rnaksirnalna rnogucnost, kao, primjerice nosivost stabljike kod psenice (iako bi agrokemicari vjerojatno rnogli znatno povecati plod), te se ulaze sarno do odredene granice, do stanovitog maksimuma. Taj maksimum U organskoj proizvodnji, medutim, valja shvatiti relativno, a ne apsolutno, On se, nairne, moze primijeniti u skladu s promjenama znanosti i njezinom primjenom.

U sferi anorganske proizvodnje ovaj se zakon javlja i kac apsolutan, tj. apsolutni rnaksimurn. Mnogoje primjera koji to potvrduju. Taka, na primjer, ako u nekoj rudaci imamo 50% kovine, to znaci da se iz 100 kg rude maksimalno rnoze dobiti 50 kg kovine, Treba, medutirn, imati na umu da se ni najsavrsenijirn tehnoloskim postupcima taj maksimum ne maze dostici jer bi to znacilo da je eliminiran svaki, i najmanji, gubitak. To je, medutim, prakticki nernoguce. Prema tome, rnozemo govoriti sarno a priblizavanju maksimumu, ali ne i a njegovom dostizanju, sto znaci da ce se dostici sarno relativni rnaksimum. Treba razmotriti, medutim, razliku izrnedu relativnog i apsolutnog maksimurna jer usavrsavanje tehnoloskih i organizacijskih metoda upravo irna za cilj da ta razlika bude sto manja.

ITI.

Zakon muksimuma i njegovo djclovauje trcba promautui kao zakou koji tljeluje u vezi sa svakim elementom u procesu izrndc (sirovine, strojcvi, ljudi).

2(1/.:(1/1 oplilllllIlla

Ako s jeduc strane djeluje zukou l11ini11111l11a, a s drugc zakon maksimuma, sigurno jc da je najpovoljnije rjesenje za proces izrade i za proizvodnost rada negdje izmedu minimuma i maksimuma. Sa stauovista prisutnosti potrebnih elemenata i njihove rnoguce kombinacije 5a1110 je jed no rjesenje najpovoljnijc, Tako, na primjcr, u poljoprivreduoj proizvodnji (kao i u svakoj drugoj) postoji potreba da se postigne optimalua kombinacijn elemenara - kvalitativno i kvamimtivno za postizavanje optimulne proizvodnosti.

U podrucju anorganske proizvodnje. 10 je na primjer optirnalna kolicina predmeta rada (svih vrsta - osnovni, pomocni i drugi materijali). sredstava za rad i ljudskog rada (potrebna struktura strucnih kadrova), ako se zele postici optimalni ucinci i optirnalna proizvodnost rada, Svaka disproporcija (primjerice, premalo sredstava za rad) smanjuje ucinke, Mozemo imati sredstava za rad koliko god bilo, ako nerna sirovina, energije i 51., nece biti ni rezuiLata.

Zakon rastucih prinosa i maSQVlI1! proizvodnje

Masovna proizvodnja ima niz prednosti koje Sl110 istaknuli u vise navrata. Buduci da se masovna proizvodnja primjenjuje sarno u velikim poduzecirna, a velika poduzeca imaju takvu strukturu troskova da protezu fiksni troskovi, ova se pojava reflektira tako da, sto se proizvodnja vise povecava, troskovi po jedinici sve vise opadaju.

U velikirn poduzecima, sa znatnom zastupljenoscu sredstava za rad, lakse je uskladiti kapacitete u smislu uklanjanja disproporcija (uska grla i slobodni kapaciteti), mnogo je lakse uvoditi mjere racionalizacije radnih procesa, pa prerna tome i postici potpunije iskoristen]e svih elemenata (pcedmeta rada i sredstava za rad narocito), To ce imati daljnje reperkusije na rnogucnost ustede, odnosno na smanjenje troskova.

Sve ove rnogucnosti znatno su rnanje zastupljene u manjim poduzecima, Mala poduzeca nisu u mogucnosti nabavljati opremu koja osigurava najnize troskove, niti su u stanju ulaganjima uskladivati svoje kapacitete kao velika poduzcca,

Velike zgrade, strojeve velikih kapaciteta, koristenje velikih posuda, velika transportna sredstava itd. mogu se u pravilu vezati uz velika pcduzeca, pa prema tome ona rnogu i ostvariti prednosti koje proizlaze iz velikih kapaciteta i mogucnosti primjene rnasovne proizvodnje.

Da navedemo primjer: mala poduzeca ne rnogu primijeniti tekucu vrpcu, dok velika to mogu. A kakve su prednosti u pogledu iskorisrenja radnog vremena radnika (ritarn u radu), racionalizacije unurarnjeg transporta, podjele rada i specijaJizacije koje iz toga proizlaze, istaknuli smo vee ranije. lace iskoriStenje, vece ustede, smanjenje troskova po jedinici - sve se to odraiava na porast ucinaka,

Medutim, i u pogledu primjene rnasovne proizvodnje i u pogledu primjene velikih kapaciteta djeluju stanovita ogranicenja, i to tehnicke i ekonomske prirode. Na primjer, gradenje velo velikih posuda velikih vozila postavlja problem nosivosti (materijala, terena) Ie bi kod nekog stupnja poveeanja moglo zahtijevati takva dopunska ulaganja (specijalna vrsta materijala, sondaza tla i 51.) koja bi ulaganja ucinila prcskupiOl i povisita troskove.

174

Vazno je israknuti i ogranicenja u rnasovnu] proizvodnji koja se odnose lUI ekonornsku stranu. a tojc pitanjc ogranicencsti trzisla u uvjetima nerazvijenosti trzista te niskc kupovne 1I10ei stanovnistva. Medutim, mala poduzeca imaju svojih prednost; ona su fleksibilnija, lakse se prilagode promjcnama na tri.istu i sl.

Zakon opadajuceg prinosa

Ovaj zakon dolazi do izrazaja kada u proizvodnji sudjeluju elementi koji se mogu mijenjali, povecavati, dok drugi ostaju konstanuu, Ustanovili smo da se kolicina proizvoda II proizvodnji ne moze mijenjati proporcionalno povccanju promjenljivih elemenata, To znaci da dopunski prinos kao rezuliat dopunskog ulaganja irna tendenciju rasta sporijeg od rasiu udjela pronjjenjivih faktora. Ovaj zakon prvi je formulirao Turgot, kao zakon opadajuceg f1riIlOS{I zemljiita.

Najbolji primjer za objasnjenje ovog zakona imamo u poljodjelskoj proizvodnji, gdje je zernljiste stalan element, a najbolji primjer za promjenljivi element jest rad. Uzmimo povrsinu zemljista od lila, na kojoj radi jedan radnik (cdreden broj dana u sezoni), a njegov je rezultat ukupne proizvoduje 20 q psenice. Ako na istoj povrsini dodajemo promjenjivi element (broj radnika caste na 2, 3,4), dopunski prinos kao rezultat dopunskog ulaganja elernenta nece rasti proporcionalno povecanju varirajuceg elementa (broja radnika). Ovdje je nui.no dati objasnjenje da ce se za dopunski prinos u ekonornici i poznati izraz - granicni prinos (on nece rasti proporcionalno). Da vidimo na primjeru kako ce se kretati prinos kod nekoliko povecanja varirajuceg elernenta:

Broj Ukupan Granicni Prosjecni
radnika 2rinos (u 9) 2rin05 Erinos
1 20 20 20
2 35 15 17,5
3 45 10 15
4 50 5 12,5 Zapazarno da je ukupan prinos u stalnom porastu - u pocetku znatnije, a kasnije sve sporije, sto se najbolje vidi u kretanju granicnog (dopunskog) prinosa, Zapravo nam granicni prinos pokazuje da dopunski prinos s ulaganjern dopunskog elernenta (drugog radnika) opada u usporedbi S prinosom kojije ostvario prvi radnik, To opadanje nastavlja se dalje kod treceg, cetvrtog radnika itd.

No, ovakvo kretanjc - da prinos pocinje opadati vee s pocetnim dopunskim ulaganjirna - necerno irnati uvijek, Mnogo cesee irnat cemo pojavu da 5 pocetnim ulaganjima varirajuceg elernenta prinos caste, i to kako granicni, tako i prosjecni prinos (zbog boljcg iskoristenja stalnog elcmenta). Medutim, sa sve vecirn ulaganjem i dodavanjem varirajuceg elementa doci ce do disproporcija u odnosu stalni element prerna varirajucirn elementima i posljedica toga bit ce smanjivanje prinosa.

Na prethodnom primjeru zapazarno da je opadanje prinosa posljedica toga sto nismo mogli povecati povrsinu zernljista kao stalnog elernenta. Kada bi, medutirn, doslo do promjena u organizaciji proizvodnje iIi tehnologiji, tako da se godisnje osivaruju 2 iii 3 sjetve i zetve, ovaj bi se zakon mijenjao. Zbog toga valja zakon opadanja prinosa shvatiti tako da on djeluje dok se ne mijenjaju tehnoloske i organizacijske metode proizvodnje.

175

ZlIkoll supstitucije

Odgovor na prvu rnogucnos: ualazimo na primjcru sccerana. S obzirom na 10 da se oko 85% upotrijebljene sirovine (rcpe) gubi u tehnoloskom procesu,. sigurno ce sc prerada. sec~ra locirati u podrucju gdjc se uzg .. ja secerna repa, Nikorne ne bi palo I~a p.3met d~ ~1~loclra proizvodnju izvan tog podrucja i placa transportne iroskove za 100 kg sirovme u kOjo! una ~ ~ kg korisnoa sastava za novi proizvod (secerjpa da plati 100 kuna troskova. a moze platiti S;1ll0 15 (z; prijevoz secera),

Odgovor na druse pitanje uulazimo na primjeru lokacije mlinova. S obzirom da se kod mljevenja zitarica Lll~nji dio gubi u tehnoloskom procesu (samo pri"_1jese i .ra~ap). ~ vi~e ~~ 95% dobiva se 11 obliku preradevina (brasno i mekinje), svejedno .Ie da II ce mlinovi bill locirani neposredno uz izvore sirovina (i.itorodni krajevi) iii 11 blizini rnjesta potrosnje (veliki uradovi i sl.) jer ce transportni troskovi biti isti, Stoga se ne treba cuditi kada mlinove ~alazimo i u nei.itorodnim podrucjirna, ako je u tim podrucjirna potrosnja brasna znatna,

Problem lokacije nesto je sloi.eniji kada je 1I pitanju proizvodnja na bazi dviju iii vise sirovina. U takvorn ce slucaju polazna os nova biti ranije spomenuti kriteriji, y. pitanje kojirn diielom sirovina (koja se rnasovno trosi) ulazi u gotov proizvod, Zeljezare su nam vrlo dobar primjer za [0. Ukratko, ugljen (koks) kao sirovina koja se potpuno gubi u tehnoloskom procesu uvijek je najvise privlacila takvu industriju,

Na kraju valja spomenuti da je ovo prornatranje lokacije i transportnih tros~ov~ iskljuei~o u okviru ekonornskih razloga, Nije, medutirn, rijedak slucaj da u odredivanju lokacije odlucujucu ulogu igraju socijalni momenti - nastojanje ravnomjemog razvoja razlicitih podrucja, sigurnost, vojno-strategijski razlozi i slicno.

Supstituciju ovdje valja shvatiti kao zamjenu, odnosno nadnmjestanje jednog elemcnta iii cilja drugim. Kada se govori 0 supstituciji, redovito se kod toga misli na uvrstavanje nekog novog asortimana iii nekih novih elernenta. Stoga sc i govori 0 supstituciji ciljeva i 0 supstituciji eleruenata.

Supstitucija ciljevaje zamjena proizvodnje starih artikala novim. To maci da izradujerno neke nove proizvode, ali u sklopu raspolofivih mogucnosti (raspolozivim sredstvima z.a rad, sirovinama i drugirn elementima).

o supstituciji elernenata govorirno kada za postojeci asortiman i opseg proizvodnje uvrstimo neke nove elemente umjesto postojecih (na primjer u tekstilnoj industriji uvode se sinteticka vlakna umjesto prirodnih), Kod toga je odlucujuce iii kretanje na tri.istu (npr, traze se laganije tkanine od sintetike), iii je ekonomski razlog povoljniji za poduzece, na prirnjer nabavlja se kvalitetnija sirovina eiji je stupanj iskoristenja veci iii je sirovina jeftinija i slicno,

o supstituciji je rnoguce govoriti u svim podrucjima gospodarskog i.ivota. Tako, primjerice, u robnom prometu poduzeca uvode nove proizvode nadornjestajuci time one koje napustaju, Ili u potrosnji petrosae, aka ne moi.e dobiti trazeni proizvod, uzirna neki drugi koji uspjesno nadornjestava trazeni, Primjera rnozemo naci i drugdje, primjerice u obavljanju sluzbenickih funkcija i poduzecu gdje uredski strojevi i kompjutori nadomjestaju Ijudski rad. Nove tehnologije bit ce supstitucija za vecu kolicinu rada,

Zakon transportnilt troikova i lokacije

Problem lokacije poduzeca vrlo je slozen i traii da se za nj riadu najpovoljnija rjdenja i prije nego sto se pristupi osnivanju poduzeca, Nemoguce je ovdje 0 tome raspravljati, a nije nam ni cilj govoriti 0 citavoj sirini problema lokacije, kao sto su problemi makrolokacije, rnikrolokacije itd. lsto tako ne rnozemo se baviti ostalirn pitanjirna lokacije, npr. ovisno 0 razmjestanju tri.ista, sirovina, dostupnosti energije, raspolofivoj radnoj snazi, vezivanja na postojece transportne putove itd.

Zanima nas pitanje lokacije povezano s geografskim srnjestajern, ito u namjeri da se uoee mogucnosti eliminiranja nepovoljnog utjecaja visokih transportnih troskova, sve u nastojanju da lokacija osigurava transport sirovina i gotovih proizvoda uz mini maine transportne troskove,

Prema tome, za osiguranje minimalnih transportnih troskova bitno je kakve cerno troskove irnati u vezi s prenosenjem sirovina i drugih materijala ad njihovih izvora do poduzeca sjedne strane te s prenosenjern gotovih proizvoda od pcduzeca do mjesta potrosnje s druge strane.

Ako je lokacija moguca na bilo kojem mjestu izmedu mjesta izvora sirovina i mjesta potrosnje, pitanje je da Ii izabrati lokaciju bliie sirovini iii mjestu potrosnje, Kada se u proizvodnom procesu koristi sarno jedna sirovina, za lokaciju ce odlucujuc] biti odnos izrnedu tei.ine sirovine i njezinog udjela u gotovom proizvodu. Na primjer:

- ako sirovina rnanjim dijelom ulazi u gotov proizvod, a potrebna je u velikoj kollclni, poduzece cemo locirati uz sirovinske izvore,

ako sirovina u cijelosti iii vecirn dijelom ulazi u gotov proizvod, svejedno je da li cerno poduzece za preradu locirati blize sirovini iii potrosnji, pa ce odlucujuci biti vjerojatno neki treci uvjet lokacije.

176

177

7. RAZUM[JEVANJE PODUZECA I NJEGOVO FINANCIRANJE

7.1. RAZUMIJEVANJE PODUZECA

7.1.1.0pccnito

Svekolike prornjene gospodarskog, politickog i socijalnog sustava daju naznake da se nalazimo LI prijelornnoj tranzicijskoj fazi, pri cernu se otvaraju sasvim nove rnogucnosti prikljucaka razvijenorn svijetu i mogucnosti za izgradnju ucinkovitog, dinamicnog i slobodnog demokratskog drustva. Sve to cdrazava se i na pozicioniranje poduzeca kao glavnog nositelja sustava proizvodnje dobara [ usluga, Potrebno je implementirati znanja 0 suvrernenorn kapltalistickorn poduzecu i 0 tome sto one znaci u uvjetima razvijenog tri:ista, tri:isla kapitala i slobodnog poduzetnistva. Potrebne su spoznaje 0 tome kolike su mogucnosti i ogranicenja hrvatskih gospodarskih jedinica u institucionalnim okvirima koje odreduju okruzen]e u kojem poduzece kao ekonornski subjekt ostvaruje svoje ciljeve, a prije svega profitabilno poslovanje, Poduzece kao slozeni sustav u privredivanju ne moze ostari sarno na kriterijirna poduzetnistva i profitabilnosti, ncgo mora ukljuciti i eticke zasade, suvremene humanisticke radne i ekosocijalne tendencije i druga dostignuca znanosti i tehnologije koja se primjenjuju u razvijenom postindustrijskom svijetu.

Poduzece i njemu imanentna kalegorija, poduzetnistvo, neke su od osnovnih civilizacijskih stecevina i glavna proizvodno-tehnicka i gospodarska jedinica drustvene reprodukcije, Poduzece je nositelj dinarnike razvoja proizvodnje i tehnologije te promjena nacina proizvodnje i nacina zivota. Poduzece je u isto vrijeme i dinarnicki inovativni faktor i jedna od glavnih institucija drustva. Pcduzece stalno mijenja sebe i svoju okolinu. Autonomija poduzeca i konkurentska sposobnost osnovne su pretpostavke njegova uspjesnog djelovanja. Glavna je pokretacka snaga kapital, a jednako je tako to i faktor rada, odnosno Ijudske potrebe, a nositelj je sposoban poduzetnik. Sarno autonomno poduzece kao ekonomski subjekt moze ostvariti svoje ciljeve u trzisno otvorenoj ekonorniji.

Najrazvijenije zernlje ulaze u postindustrijsko inforrnaticko drustvo. Poduzece mora biti osposobljeno za brze, inovativne promjene, pri cemu djelovanje covjeka postaje bitan faktor razvoja poduzeca, Sve to skupa pretpostavlja privredne i politicke slobode jer su upravo na tome kruti i nepokretni totalitarni sustavi izgubili povijesnu bitku sa slobodnim i razvojno sposobnim sustavima razvijenoga Zapada, Upravo se u tome ogleda vainost politicke demokracije s izgradenorn politickorn kulturorn, tolerancijom i dijalogom. Socijalno-trfisna privreda razvijenih zemalja nije nastala preko noci, Stvorene i slozene trzi~ne strukture plod su ekonomske i politicke konkurencije. U takvorn okruzenju poduzece djeluje kao katalizator trzisnih procesa i poduzetnistva, a to ornogucuje transparentnost trzi~ta.

Sam proces tranzicije iz totalitarnog socijalizrna u kapitalizarn stvara velike probleme, sto se odrazava i na poduzece kao glavnog nositelja tih promjena. Promjene koje nastaju nisu sarno nekoliko zakona, vee se radi 0 velikom preokretu rusenja starog i gradenja novog. Mijenjaju se drustvene vrijednosli, svjetonazor, praviIa [gre, poslovna i politicka kultura. Dakle, mijenja se glavna struktura moCi u drustvu i u poduzecu.

Poduzece je postalo kljucna tema rasprava u reformi gospodarskog sustava i tu se vidi kljuc ucinkovitosti, dinamike gospodarskog i tehnickog razvoja te moguceg rjesenja sadasnje

178

.,.;

svckolike krize i opceg zaostajanja \I odnosu na razvijeni s~.ijcl. Hrvatska I~lora tc~iti on?IllC s.IO su visokorazvijene zernlje vee osigurale, a slo sc PflJC svega odnosi na ucinkovitost gospodarstva i na visok zivolni standard, na slobodu i na socijalnu sigurnost gradaua. ~ [0.1 mcduisri slobodncz dcmokratskcg politickog sustava i slobodne trzisne poduzetnicke privrcde nastaju i pr~[p()stavke ulaska u postindustrijsko drustvo.

Poduzece je povijesna kategorija koja se tesko moze razurnjeti bcz saglcdavanja .njego.v;~ mjcsta i funkcije u dfllstvenoj reprodukciji i bcz sagledavanja nj.egove n~ed.lIovIS~OSh. I d.iclovanja s gospodarskim sustavom, U [0111 je kontckstu pod~lzc~c ~Iavlll d~el~II~1 oblik pnvezivanja i konfrontacije interesa: ono je osnovna privredua IIlS~llw:lomlll1;~.Jedll.llc~ ~ao osamostnljcna kapitalska egzislencija. Poduzece je i autonomua lrzlsllo.fillancljska J.e~lnI~a. Poduzeee je ekonomski subjekt i pravna osoba u klasifikaciji oblika privrednog o.rgalllzlr~~Ja:

Poduzece je podsustav privrednog sustava, pri cernu privrcdni sustav odredliJe. fllnkcl~u I uvjete djelovanja poduzcca, lstodobno je potrebno sagledati siri .. konleks~ okruzenja u kojem djeluje poduzece, To se ponajprije odnosi na politicki sustav, kOJI od~~dllJe.osn.ovne ~Slanove privrednog sustava i drustvene odnose, odnos~o glavnu st~kl.Llru moci. Vazan ~e. prOl~vod~o~ tehnicki sustav, koji sadrzajno obuhvaca prOlzvodno·tehOlckl aparat, znanost I rstrazivanje I slicno, Proizvodno-tehnicki sustav bitno djcluje na poduzece i na njegove promjene, kao i na ukupan privredni i tehnicki razvoj. Tome Jos v~l~~ dodati i sociokulturni sus~v'. koji predstavlja nagornilano povijesno iskustvo 1 tra~lcIJu. U to.~ se ko~teks~u kaplI~~lzam. odnosno kapitalisticki privredni sustav, sa slobodmm poduzetnistvorn, pnvatmm vlasms~vom te tri:isnom konkurencijom i demokratskim potulckirn sustavorn pokazao sposobnirn ~ rjesavanju novih problema u slvorenim novim okruzenjirna. Na tim osnova~a nastaJc I znanstveno-tehnoloska revcluci]a i na njima je zasnovan moderan ulazak u informaticko postindustrijsko drustvo, Izmedu pojedinih zema1ja postoje povijesne, kulturno-s?c~j~ln~ proizvodno-tehnicke razlike, pa to implicira razlike u gospodarskom sustavu, ukljucujuci

poduzece,

Poduzece nije samo mjesto za proizvodnju dobara i usluga, vee je ono odrediste

opseznog socijalnog problemskog polja. Ono u principu obuhvaca:

l. triisne partnere,

2. radnike,

3. vlasnike,

4. interesne grupe i

5. driavu.

Poduzece je multidimenzionalno polje odlucivanja i predstavlja rnrezu osob.nih .?dn?sa u sebi i prerna okolini. Odnosi rnedu Ijudima u drustv.u i poduzec~ mogu.se pOJavIJlv~t1 k~o odnosi partnerstva, solidamosti i konflikta, sto znacl da poduzece kao IJudska orgaruzacija nije inreresno homogeno i dijeli se na poslodavce i posloprimce.

Poduzece se rnoze prornatrati kao izveden ekonomski subjekt ko~i djel~je na triist.u i kao izvomi ekonomski subjekt. Izvorni je ekonornski subjekt vlasnik kapitala, dominantan dionicar iii drugi oblik organiziranog utjecaja. U tom je sklopu vazan ele~ent i vlasnist~o kapitala jer one odreduje osnovnu motivaeiju j ponasanje poduzeca ". Vlas~~s~,:,o u p~~uze~u obuhvaca kapital i ucinke kapitala, kao i debit. U ekonomskom s~l1Isl~ .flJecl vlasnistvo .Je monopol na ogranicenim resursirna kojima se raspolaz~ i i~ toga proizlazi I .. ek?nom~ka mo~ ~ poduzecu, Potrebno je istaknuti da ogr~nice~i res.u~l ~ISLI .. samo financlJskl ~apltal,. v~c I z.nanje, informacije, poduzetnistvo. pnrodm uVJetl I sheno .. U suvre~e~lm uVJ:llma djelovanja poduzeca menadz.erske sposobnosti postaju kapitalne l.p?dll~e.tl1lckI me.nad~ment sve je vise ravnopravan partner vlasnicima kapitala. Strateskl Je cllj poduzeca njeg?v opstanak. a u okviru takve koncepcije poduzece ostvaruje svoje ciljeve poslovanp:

179

::r

'~!: ",{

profuabilnost poslovanja i uvecavanje bogatstva dionicara, Ako poduzecc ne kapital"' .-

I_.· k ' I d I . . IZlra

radspo OZIV[.lk ·,adril~. 0dazl do yromJeJl~ u menadzrnentu, ukljucujuci i institute stec.ya, .:

? Ilo~no I '~'I aelJe. Po uze~e nl.l~ sarno instrument kao autonomni gospodarski subjekr, Vee una I ,:Iastuu ekol1?lllskl.1 I s~cl.lall1u subjektivnost, Na svoj je naein struktura moci u poduzecu u meduovisnosti s drzavuom strukturorn moci, odnosno s drustvcno-ekonormg] sustavom, Nikada se ne srnije izgubiti iz vida da je poduzece kao izvorni ekonornski sub' I~ nositel] m~ci i dOIl~inantnog int~resa koji se ostvaruje putem menadzrnenta, koji je reali~~or osnovnog mtercsa rzvomog subjckra, odnosno njegov kreativni i operativni dio.

7.1.2. Sustavni pristup poduzecu

~ao.stoje p~zn~to,.leorija ~ustav~ bavi se objasnjavanjem zakona koji odreduju principe na~taJa.nJa.' .. ponasanJ~. I razvoja opceg susiava, ali i sustava razlicitih tipova i oblika, Najopcenitije ~ovorecl, teorija sustava skup je opcih metoda, specificnih tehnika i algoritama za anal~zu I smte~u s.uslav~, za i~entifikacij~, za adaptaciju i za - ono sto je najvainije za po~uzece kao. nositelja proizvodnje dobara I usluga - optirnalizaciju, Uglavnom se koriste ~VIJ~ .metode Istr3z!vanja: empirijsko-intuitivna i logicko-deduktivna. Korisna je empirijskoII1tultlv~a metoda .Jer o~ogueuje vezu 5 realnim problemima i eksperirnentalnu provjeru ~eoretsklh post~v~~, Teorija sustava potrebna je za rjesavanje problema upravljanja. Potrebno je, d~~le, koristiti sustavni prilaz poduzecu koji podrazumijeva analizu svih dijelova i funkciju sustava .

. Naj?pce~i~ije govoreci, osnovne bi karakteristike sustavnog pristupa bile: sustavni :~ PrI~tup Imphc,lra. kreativan proces, kombiniranje empirije i teorije, pragmatizam u prilazu i a.ktlvan ~dlo ljudi ne~osred~? v~zanih .~z ~un~cioniranje sustava, Danas je sustavni prilaz za -; rJes.~vanJe ek.~nomsklh, politickih, socijalnih I znanstvenih problema opceprihvacen i priznat

u cl~elom sVIJe.tu: a za rjesavanje upravljanja koristi se susravska analiza. Na sustavsku se anahz~. nasl~njaJ~. opca .teor~ja .. su:tava, ekonomska analiza, lcgicno-strukturna analiza, operae~J~ka Is.trazl~anJa I. prImlJ~njena .sredstva i metode. Kod sustavnog se pristupa raz~va~.aJu ov~~ne I neovisne pojave, clme se postize izbjegavanje kaosa. Nastaju sve slozemJ~ relacije ve~ne uz procese decenlralizacije donosen]a upravijaekih odluka na razini poduze~~ ", Zapravo je donosenje kolektivnih i pojedinacnih odluka vezano uz koristenje ~aspolozlvlh resursa, Kod poduzeca kao poslovnog sustava javlja se materijalna i mtel~kl~aJ~a kom~_oil~nta, a njihov medusobni odnos ovisi 0 razini organiziranosti, eksternih okruzenia I 0 tehnicko] razini.

. Pro?lematika.~pravljanja manifestira se kao problematika postavljanja pravih pitanja jer

je besml~le~o traziti odgovore na lose postavljena pitanja. Greska koja se najeesce pojavljuje 1f u upravljanju pod~ze~em Jest sta~ kako upravljati postojecim poslovnirn sustavom poznatim :i meto~ama. upravlj~nJa. GreS~ .je ''. «po~t?jecim» i «poznatim», Prilikom projektiranja ;f budu~nos~1 poduzeea tesko bl bilo prihvatiti slav da ee one imati istu iii slicnu strukturu ,'~' odlucl:,anJa, relaci~~ fu~kc~oniranja i slieno, Ukratko, pravocrtno razrnisljanje kao filozofija pr?duzetka sadasnjice javlja se k~o pogresna pretpostavka, Iz toga proizlazi da je sustavni pnstup kvalitetan proces 1 okrenut je modeliranju kao nositelju konverzije resursa,

U tom kontekstu poduzeee se mora promatrati na sljedeeem modelu:

.:~ . 1

r -.~

funkcioniranje poduzeea sa slajalista konverzije resursa funkcioniranje poduzeca sa stajalisla upravljanja, funkc!on~ran~e poduzeca sa stajalista planiranja poslovanja, funkclOmranje poduzeea sa stajalisla odlucivanja.

[80

N« takav nacin poduzece donosi odluke vezane uz: izbor poslovue strategije,

izbor poslovne taktikc,

izbor operativne i poslovne akcije .

•

Poduzece u svom djelovanju nikada ne tezi jednom cilju, a ni sam financijski pokazatelj uspjeha nije dovoljan kao cilj. Poduzece u svom POS10V!llljU upotpunjuje razne zahtjeve i ciljcve, sto zapravo znaci da poduzece ima visestruke citjeve. Osnovni cilj poduzeca jest samoodrzavan]e i rnoze se reci da je opstanak poduzeca ideal. Osim realizacije opstanka poduzece, kao slozen poslovni sustav, ostvaruje i posredne ciljeve:

I. rast - kao prelazak iz jednog stanja u drugo, vise, stanje. Rast pcduzeca imperativ je opstanka, Rast poduzeca ima svoju kvalitativnu dimenziju, pri eernu je potrebno usporedivati stopu rasta osnovnih financijskih pokazatelja s konkureneijom, ukljucujuci i granu djelatnosli u kojoj poduzece posluje;

2. uCinkovUosl - koja je vezana uz funkcioniranje poduzeca kako u fazi investicijskog ciklusa, tako i u fazi eksploaracijskog poslovanja i ciklusa financiranja, U biti najvaznija je ucinkovitost u koristenju resursa kojim poduzece raspolaze;

3. siguruost - koja osigurava kontinuitet funkcioniranja poduzeca, Svaki zastoj ugroZava poduzece, tj. njegovo opstanak.

Da bi se poduzece moglo slobodno razvijati i ucinkovito koristiti svojim potencijalima i svim poticajima na modelu slobodnog poduzetnistva, mora postojati razvijen triisni mehanizam, odnosno mora postojati triisna struktura koja se manifestira u funkcioniranju Irfista faktora, trZ.i~ta proizvoda i u financijskom trZiStu. Razvijena trz.isna struktura ornogucu]e pribavljanje svih faktora i uvjeta uspjesne proizvodnje u konkurencijskim uvjetima. Znaci, triisna struktura omogucuje poduzecu vremensku i prostomu koineidenciju svih proizvodnih faktora i usluga te mogucnost njihove optirnalne kombinacije. Tako shvaceno lrziste obuhvaca, ne samo triisle roba i usluga, vee i kapitala, radne snage, znanja, tehnologije, informacija, ideja i menadfmenta te lriiste poduzeca i poduzetnistva, Dakle, i poduzece postaje roba na triistu. U procesima tranzicije posebno se aktualiziraju problemi vezani uz opstanak poduzeca, Pojedina poduzeca propadaju, a nova nicu, Taj je kontinuirani proces starenja i obnove poduzeca bazalni metabolizam privrede. Ako poduzece nije vitalno, tj. ne moze ostvarivati profitabilnost poslovanja, ono propada i nastaju nova poduzeca koja imaju supstitucijski ucinak i ornogucuju ostvarenje velikih ekonomskih ciljeva na razini nacionalne ekonomije, kao sto su: zaposlenost, razina placa, zivotni standard i slieno.

U funkcioniranju poduzeca kao slozenog poslovnog sustava znacajno mjesto pripada poduzetnistvu, a to se posebno odnosi na procese tranzicije jer se radi 0 implementaciji poduzetnistva kao a kategoriji inherentnoj poduzecu, Radi se, zapravo, ° rehabilitaciji poduzetnistva i poduzetnika u uspostavi trfisno otvorene ekonomije. U okvirima tri.isne strukture trii5te nije sarno spontan i objektivan mehanizam regulacije (nevidljiva ruka), a konkurencija nije sarno natjecanje cijena i kvalitete, vee se odigrava borba ekonomskih i pclitickih struktura rnoci s moguenoseu dominacije i manipulacije. U tom kontekstu triiste maze proizvoditi i negativne ucinke, uz napomenu da je napusten koncept trzisne demokracije koji je manifestiran u fazi liberalnog kapitalizma. U procesu povezivanja ekonomske i politicke moci dolazi do procesa u kojem se ekonomska moe pretvara u POlilicku, a politicka u ekonomsku, sto moze rezultirati politickom oligarhijom. U tom je konlekslu vazno osigurati da trziste djeluje pozilivno, tj. da bude kompletno trfiste svih

181

taktora i elemenata poslovanja te da bude slobodno i otvoreno bez monopola i dominacije, s odgovarajucim pravilima ponasanja, kontrolom i sankcijarna (kontrolni i regulacijski rnehanizmi).

I 5al110 poduzetnistvo moze proizvoditi negalivnc pojave ako se generira lUI modelu spckulacija, nelojalne konkurencije, neprimjerene cksploalD:ijc radni~'~' .. ako proi~vodi ekonomske i ekoloske stele. Postoje takve slabosti kod zemalja II tranzicijr, rnedu koje se ubraja i Hrvalska. To ne znaci da nije potrebno prihvatiti pozitivnu ocjenu 0 POdUZCCll i poduzetnistvu kao civilizacijskoj stecevini koja mora osigurati uspjesnu k?l1l~inaciJll 51.obode poduzetnistva, odgovornosti i rizika, tri.isne konkurencije i ucinkovitoSll privredivanja. Na tom modelu poduzece je postalo jedna od osnovnih ustanova ljudskoga drustva, Moze se utvrditi da je moto poduzetnistva - pojcdinacni kapital koji se u konkurenciji s drugim kapitalima bori za svoje oplodivanje i ekspanziju, Poduzetnik djeluje kao persouifikacija kapitala. Bez inovativnog i slobodnog poduzetnistva nema razvijen~g podu.zeca. a. to znaci n~ nacionalne ekonomije u cjelini, Ekonomskom sustavu koji genenra proizvodnju dobara I usluga potrebni su moderno poduzece i spremno poduzetnistvo, Tri.isna konkurencija i poduzetnistvo izazivaju proces diferencijacije i odredenu nesigurnost, a to opet potice ucinkovitost i razvoj. Nije lako pronaci mjeru nejednakosti koja bi bila dovo1jno stimulativna sa stajalista ucinkovitosti i razvoja s jedne strane, a ekonomski i socijalno podnosljiva sa stajalista solidarnosti i drustvene stabilnosti (preraspodjela, odnosno socijalni retrausferi) s druge strane, U gospcdarstvu se u stvarnosti mora ostvariti okruzenje konkurencije i ucinkovitost, a izvan gospodarstva vise solidamosti i socijalne sigurnosti,

7.1.3. Suvrernene tendencije u razvoju poduzeea

U najrazvijenijim zemljama nastaju suvremene promjene u poduzecu, i to pod utjecajem znanstveno-tehnoloske i, prije svega, informatlcke revolucije, kojom zapravo zavrsava industrijsko drustvo i nastaje postindustrijsko informaticko drustvo, Te se promjene ogledaju u cinjenici da su «bijeli ovratnici» brojniji od «plavih ovratnika». ViSe Ijudi radi s inforrnacijama nego sto ih radi u proizvodnji materijalnih dobara. Nastaju, dakle, p~mjene u industrijskom drustvu, promjene koje nosi postindustrijsko informatieko drustvo I aktualne prornjene u metodama rnenadzrnenta. Promjene koje se dogadaju u gospodarskorn, socijalnom i tehnickom razvoju, ukljucujuci i medunarodne ekonornske i tehnicke odnose, dovode do promjena i II unutrasnjim odnosirna u poduzecu i u odnosu poduzeca prerna okolini. Nastaje proces reforme poduzeca, U isto vrijeme nastaju i procesi dernokratizacije i humanizacije unutamjih odnosa u poduzecu, To se manifestira u pojavi promjena autoritativnih hijerarhijskih cdnosa s raznim oblicima participacije i partnerstva u mnogim zemljama.

Integracije i procesi restrukturiranja poduzeca doveli su do velikih poduzeca i do privrednih koncentracija s velikom ekonomskom drustvenorn rnoci, koja utje~u na uZu i siru ekonornsku i drustvenu okolinu. Nastaju novi kriteriji odgovornosti takvih pcduzeca, Poduzece predstavlja interesno pluralisticku ustanovu,

Sadasnju etapu razvoja karakterizira brz razvoj znanosti i tehnike, stvaranje velikih prirodnih koncentracija i poslovnih sustava te stvaranje velikih medudri.avnih gospcdarskih integracija i velikih zajednickih triista sa slobodnom cirkulacijom roba, kapitala i radne snage. Velicina poduzeea i njegov II dio na triilitu nije jedina atribucija. Veliku vamost imaju financijska i intelektualna snaga, posebno razvojna i istrai.ivacka, koje osposobljavaju podllzeee da kreira ideje i ostvaruje promjene. Prelazeei nacionalne okvire poduzeca postaju medunarodna i 5vjetska, pri cemu posebnll vai.nost imaju multinacionalne i transnacionalne

IS2

'..rt.-. 1

kompanije. Nova tehnicka sredstva na podrucju iufonuatikc i tehnologije upravljanja omogucuju upravljanje velikim sustavima, ali i demokratsku dcceruralizaciju. Uvodi se llluilitlivizijska organizuci]a,

PrOll1jCIlC poduzcca i njegov polozaj prema okolini karakrcriziraju brojni prijelazi, a [0 se

manifestira na sljcdeci nacin:

ad orijentacijc na prosiest prcma orijentaciji 11<1 buducnost,

ad poduzeca usredotocenog na proizvodnju prerna poduzecu usrcdotocenom na proizvod (tri.isle).

od poduzcca u pregovarackoj okolini prerna poduzecu u konkurentskoj okolini,

od polarizacije kapitala i rada prerna osmozi kapirala i rada, od vlasnicke kontrole prema profesionalnom rnenadzrnentu, od akumulacijc izvora prema racionalnorn razvoju,

ad slucajne inovacije prema Zllanstvenom upravljanju inovacije,

od koncepta ekonomskog covjeka prema konceptu pluralisticke motivacije, od izolacije poduzeca prerna poduzecu u pluralistickom drustvu,

od klasicne organizacijske teorije prema pluralisticko] organizacijskoj teoriji,

lako se to odnosi na razvoj arnericke privrede (Vall der Haas. H., «The Enteprise III Transition», London, 1967.), ipak ima epee znacenje, Organizacija poduzeca mijenja se od krute II matricnu organizaciju. U tim se okolnostima stvara i novi tip poduzetnika, Trornost velikih organizacija na tehnoloski dinarnicnim podrucjirna dovela je do stvaranja malih i srednjih poduzeca, Novi tehnoloski postupci i prodori novih industrijskih grana i diversifikacija doveli su do unutamjih promjena u pcduzecu. Koncept sustavskog poduzeea rnijenja horizontalnu i vertikalnu organizaciju poduzeca, Procesom povezivanja integriraju se SVI elernenti za zadovoljenje funkcija poduzeca u suvremenim uvjetima. Tako nastaje kornpleksna i kompletna organizacija u kojoj su sve potrebne aktivnosti povezane, koordinirane i sinkronizirane. Spontano povezivanje kroz lri:isle i konkurenciju s mnogo trvenja, neuskladenosti i konfrontacija nastaje «sustavsko poduzece», Velike promjene suvrernenog poduzeca u funkcionalnom i institucionalnorn srnislu bile bi:

odnos poduzeca u sebi i prerna privrednoj i drustveno] okolini, rast poduzeca i njegovo prostorno sirenje i djelovanje,

rast veliCine i promjene strukture poduzeca u smislu diversifikacije proizvodn]e i divizionalizacije organizacije,

stalnost i lrajnost organizacije podlijeze brzim prornjenama,

kao uceei sustav poduzece se mijenja II medudjelovanju sa svojom okolinorn.

Poduzece zadr:i.ava svoj osnovni poduzetnicki sadriaj i prenosi ga u sire slozene komplekse. Klasicno je poduzece s individualnim poduzetnikom u industrijsko doba bilo potiskivano. Stvaranje velikih poslovnih sustava omogucilo je sinergijske ucinke kooperacije i koordinacije, ali je doslo i do ogranicenja za razvoj, za inoviranje i za dinamiziranje proizvodnje. Kao posljedica tih procesa dolazi do monopolnih iii oligopolnih situacija.

Posebno su znacajne promjene poduzeca na prijelazu u postindustrijsko drustvo, lzuzetno su zapazena gledanja Toffiera u njegovoj knjizi: (<sok buducnosti», Toffler, razrnatrajuci razvo] teilnologije, privrede i drustva, dijeli razvoj covjecaostva na tri velika razdoblja, odnosno vala, Prvi su val poljoprivredna revolucija i poljoprivredno dru~tvo. Drugi val predstavljaju industrijska revolucija i industrijsko drustvo (1750.-1955.). Treei je val poslindustrijsko informaticko druslvo, od 1955. pa dalje. U najrazvijenijim zemljama osigurava se sukob drllgog i treceg vala s velikim promjenama u tehnologiji, u proizvodnji informacija i u nacinu misljenja i ponasanja, u svjetonazoru, u poloi.aju i u ponnSanjll

T

J

T

l

183

r

r '

pcduzeca i covjeka (vlasnika, poduzetnika, rnenadzera i radnika), Zbog svoje neucinkovitosti i nesposobnosti za promjene kruta i dogmatska drustva zapata su u veliku ekonomSku i politicku krizu, sto jc rezultiralo lomovima i nasilnirn promjenama.

Ukratko, osnovne su karakteristike poduzeca u dugom valu: standmdizacija, specijalizacija, sinkronizacija, koncentracija, maksimalizacija i centralizacija. U trecern valu to se bitno mijenja. Bitne karakteristike poduzeca drugog vala su: tradicionalna industrijska korporacija rnasovna proizvodnja u velikirn serijarna i u standardiziranoj proizvodnji, s velikim jedinicama kapaciteta, s hijerarhijskom organizacijom i s cenLraiiziranim upravljanjem, sa stabilnorn organizacijom i tehnologijom, s rutinskim menadirnentom j sporim reagiranjem na promjene u okolini. Osnovna snaga kompanija su velika postrojenja i kapital. Isto su tako postojale razvijene stabske sluzbe i dugorocno planiranje. U trecem valu dolazi do procesa prilagodavanja velikim dinamiekirn promjenama u okolini, triislu i tehnologiji. Nastaje potreba fleksibilnostl, elasticnosti i sposobnosti za promjene proizvodnje, organizacije i menadzmenta. Nastaje potreba istrafivanja tdista i rnarketinske orijentacije. Stvaraju se manjejedinice kapaciteta i manja poduzeca. U tim se procesima uvode slObodnija i fleksibilnija radna mjesta i radno vrijeme. Dolazi do procesa decentralizacije i mreine organizacije sa samokontrolom. Menadzrnent se pretvara u dinamicko vodenje. Uloga covjeka se povecava, a njegov se polozaj poboljsava. Neke se mrezne kompanije tesko prilagoduju tim promjenama koje ih karakteriziraju kao neprilagodljive organizacijske dinosauruse, Javlja se potreba za koheremnim alternativama, odnosno potreba za novim vizijarna. Pojacava se uloga planiranja.

Zanirnljiva su i gledanja Naisbiua u knjizi «Megatrendovi», On je opisao novi svijet koji nastaje u SAD-u i glavnu drustvenu instituciju - poduzece - koje je nositelj tih promjena. Glavni su megatrendovi:

umjesto industrijskog drustva - informatiko drustvo,

• mjesto forsirane tehnologije - high tech/high touch (visoka tehnologija i ernotivno prozirnanje),

umjesto nacionalne privrede - svjetska privreda, umjesto kratkoga roka - dugi rok,

umjesto centralizacije - decentralizacija, umjesto pornoci ustanova - sarnopcrncc,

umjesto predstavnicke demokracije- participativna dcmokracija, umj esto hijerarhije - mrezna struktura,

• umjesto ili-ili odluke - visestruke mogucnosti izbora,

Preko tih megatrendova nastaje novo, informacijski bogato drustvo, koje je deccntralizirano uz istodoban proces globalizacije, a 1O rezultira drustvcrn s visestrukim opcijama. U svernu lome posebna uloga pripada poduzetnistvu pa se javlja tendencija da se drustvo rnenadzera pretvara u drustvo poduzetnika, A znakovitje i proces nestajanja srednjeg rnenadzrnenta. Kompjutoru pripada znacajna uloga i mjesto pa to dovodi do urusavanja upravljacke piramide. Javlja se i integrirano poduzetnistvo, Hijerarhije se pretvaraju u mrezne srrukture pa se stvaraju interdiscipliname skupine, partnerstva, visokornotivlrane kreativne skupine i slieno. Sazrijevanje svijesti 0 ciljevima poduzeea postaje katalitieka snaga, a sarna vizija ima motivirajucu snagu koja se prelvara u viziju casta i prosperitela.

Promjene u strukturi i u upravljanju poduzecem, kao i promjene koje naslaju u miSljenju i pona!lanju covjeka pri prijelazu iz industrijskog u postindustrijski model, prikazao je A. Meyer-Faje. Bitne znacajke:

urnjesto Iinearnog misljenja - misljenje u krugovimu. umjesto centralizacije, koucentrucije - deceutralizacija,

umjesto sinkrouizacije - prostorno i vremensko fleksibilno urcdcnjc, umjesto krutosti organizacije - fleksibilnn organizacija.

umjesto hijerarhije ~'adne strukture - kooperutivna radna struktura, umjcsto proizvodne orijentncijc - lriisna orijentacija,

umjesto linearnosti - visesrruko umrezenje,

urnjesto vertikalnosti - horizonmlnost,

umjesto izoliranog stvarunja volje - koopcrativuo srvarauje voljc,

urnjesto signifikantnih sredstava upravljunja: naredba, kontrola - signifikanma sredstva upravljanja: motiviranje i koonliuiranje,

umjesto podrobnih uputstava - davanje okvira kornperencije,

Brze i vel ike promjene u okolini odrazavaju se na promjene u pcduzecu i na njegov odnos prema okolini. Poduzece mora izbjeci proces zaostajanja. Promjene u djelovanju poduzeca rnogu biti vezane uz vlasnistvo, pri cemu se javljaju rnoguci modeli unutar poduzeca (otkup - bllyoll1) iii izvan poduzeca (kupnja - takeovers. Kao oblici restrukturiranja poduzeca javljaju se akvizicije, fuzije i slicno,

Poduzece se nalazi u prijelomnom razdoblju, a intenzivan razvoj znanosti dovodi do prornjena u nacinu proizvodnje. Sve se vise gubi neposredan dodir s predmetom rada u procesu rada, a to se ogleda u cinjeniei da se autornatiziranorn proizvodnjom upravlja uz pomoc kornpjutorskih sustava, U tom kontekstu u ukupnorn radu raste udio pripremnog rada u odnosu na izvrlni rad. Tehnoloske su promjene najvise vezane uz rnikroelektroniku, robotiku, infonnatiku i u biogenetiku. Kao sto je vee istaknuto, najrazvijenije zemlje ulaze u postindustrijsko informaticko drustvo, Globalizira se svjetska privreda, a to istodobno stvara nove rnogucnosti i nove problerne, Tako, osim procesa humanizacije i dernokratizacije drustva, dolazi do suprotnih tendencija. Na svoj nacin buducnost postaje otvorena i ncizvjesna, a dogadaju se intenzivne promjene u zgusnutom vremenu. Jednostavno se mora nauciti iivjeti s neizvjesnoscu i promjenama. Stabilnost i egzistencija poduzeca najvise su vezani uz njegovu sposobnost za inovativne promjene. U tom je kontekstu proslo vrijeme stalnosti organizacije, proizvodne strukture i djelovanja. lz proslosti se vise ne rnoze rnijenjati buducnost, a osnovnu snagu razvoja, osim kapitala i tehnologije, cine i kreativni inovativni kadrovi. Sve to skupa eini okruzenje u kojem se poduzece ne rnoze tretirati izolirano, vee kao meduovisan dio gospodarstva i drustva u cjelini. Nije vise dovoljna mikroekonomska kalkulacija troskova i prihoda pcduzeca (benefit-cost), vee se moraju ukljuciti i drustveni troskovi i koristi (eksterne ekonornije). Neizvjesnosti buducnosti poduzece se suprotsravlja istrazivanjem buducnosti i heuristickim metodama programiranja. Mijenja se i kvaliteta poslovne politike poduzeca, koja se sve vise priblizava razvojnoj politici i spaja se s njom. Stratesko se planiranje i upravljanje spaja u stratesko upravljanja, a dnevna se aktivnost pretvara u operativnu strategiju (rnisli globalno i dugorocno te djeluje konkretno).

Organizacijsko-upravljacka struktura poduzeca postaje elasticnija i fleksibilnija.

Informacijski sustav daje nove mogucnosti za reagiranje na slabe signale. Nastaje nova poslovna filozofija poduzeca. Misiju i viziju poduzeca prihvacaju menadirnent, vlasnici i radnici te ih intemaliziraju u svojem djelovanju. Javlja se potreba stalnog kriticnog odnosa, kreativnosti i inovativnosli. [sto su tako znakov;ti procesi sniiavanja upravljacke piramide. Razvija se holisticko i umrezeno misljenje. Poduzece se izgraduje kao senzibiliziran dinall1icki uceci sustav. Sarna vizija ((rasta bez granica» nije dostatna jer proizvodi i brojne socijalne probleme iz cega izbijaju socijalni konflikti. Zamjetan je raskorak izmedu opeeg bogatstva i osirom~enja, ~to rezultira zahtjevima za druslvenu pravednosl.

184

185

Razumjjcvanje poduzeca U suvremenim procesima globaliza~ije ~v.ijeta i u promjena~a koje nastaju iz prijelaza industrijskog II postindustrijsko drustvo, irnplicira potrebu afirlllact~e poduzeca kao nositelja razvoja i II hrvatskorn gospodarskorn sustavu, Ako hrvatska podu~eca kao nositelji realnog sektora ne budu osposobljena za prornjcne i procese uklapanja .u trcndove, nastat ce deaenerativni procesi udaljavanja hrvalskog gospodarstva od modernih triisnih ekonornija, H;vatska manifestira visoku razinu distriburivne ekonomije, un~~~to implementacjje i postuliranja trzisno otvorene ekonomije. Hrvatsko poduzece u sada~nJlm okolnostima ne maze biti najznatajniji cimbenik rasta i razvoja, a bez osposobljenog poduzeca, koje koncentrira sve potrebne resurse za razvoj, ne moze biti ni razvoja, U tom su kontekstu potrebne korjenite promjene hrvatskoga gospcdarskog susI~va,. ~ t? ne. U deklaracijama, nego u stvarnom funkcioniranju. Hrv~tska e~o~ollli~a ne m~ze .?Itl ucinkovita ako osnovni agens privredivanja - poduzece - I11Je nositelj najprogresrvruje ekonomske lunkcije drustva - funkeije akumulacije.

7.2. FINANCIRANJE PODUZECA

7.2.1. Opeenito

Poduzece kao slozeni i autonomni privredni subjekt treba prornatrati visedimenzionalno.

Znacajno je pitanje koneepeije poduzeca, odnosno kako pristupiti .. p~d.uzecu. V~i su komercijalni (trzisni), proizvodni i finaneijski asp~kt. N.e~e se PO~IJ~th. ako s~ .kaze ~a financijski pokazatelji najzornije odraZavaju svekoliku zbilju poduzeea I om se naJucestahJ: koriste za dijagnozu ekonomskog stanja; oni odraZavaju i triisnu pozieiju poduzeca, ka.o _. njegov tehnicko-tehnoloski napredak. ~vi segme~ti ~osI~vne politik~ P?duz:ca .su z~a!!aJ?I, pri cenlll finaneijskom menadZrnentu pripada sred~sn~e rnjesto, funk~IJa I ~a~enJe. FIIl~CI~e na svoj nacin fokusiraju svu problematiku poduzeca I lose odluk.e 0 IIlVestlr~nJu, fina~CI~~nJu i dividendi, koje ugroZavaju opstanak poduzeca u slozenim I t~rbulen~n~~ okruzenJ~~a. lzreceno ne znaci artificijelno favoriziranje finaneija pred ostalim znacajrum podruejima poslovanja, Ukoliko se finaneijska funkcija ostvaruje na racionalan naCin,. ona onda uvecava ejelokupne efekte poslovanja. Produktivno i racionalno gospodar~nJe 5 n~ve~m, UZ uspostavijanje optimal nih odnosa u financijsk~m ~t~k':urama podu~c.a Jest cond~t!O sine qlla nOll efikasnog poslovanja i ostvarenja strateskih ciljeva poslovne politike poduzeca.

Za kontinuirano poslovanje poduzeca potrebno je osigurati optimalna financijska sredstva jer njihova insufieijencija izaziva stetne posljedice, S aspekta poduzec~ k~o .po~susta~~ ekonomskog sustava i nositelja produkcije dobara i usluga, krucijalno je pitanje hk;,dnostl I solventnosti. Kada se razrnatra problematika iavesticija i financiranja uglavnom Je fokus usrnjeren na fiksna sredstva i dugorocno finaneiranje. Pr~blematika. likvidnih sredstava odnosi se na kratkorocno finaneiranje, dakle uprav1janje obrtmm sredstvlma obuhvaca novae, utrzive vrijednosne papire, potrazivanja i zalihe te administriranje kratkorol':nim obve-:ama:

Sredstva koja se ne pretvaraju u novae unutar jedne godine smatraju se fiksnim sredstvlm~ I predstavljaju podrucje odredivanja potrebnog kapitala, a administriranje dugor.ocmm financiranjem smatra se sadrZajno razmatranje 0 strukturi kapitala. Takva podJe!a .u razmatranju likvidnih sredstava ne moze se shvatiti mehanicki, iako je naj~eei ~i? up.ra~IJanJa obrtnim sredslvima usmjeren na lijevu stranu bilanee stanja, odnosno op!lmahzlran~a lzno~a novea, utrzivih vrijednosnih papira, potrazivanja i zaliha, a iZoslaje optimaliziranJe druglh likvidnih sredstava i cjelokupnog vrednovanja poduzeca. Optimaliziranje zna~i ujedno uspostavljanje ravnotei:e odnosa 1I struktllri sredsta\'a. Sva se imovina poduzeca Izrazava u

186

~'.I

I, : I

. I

'~. !

. .

:,~

novcanorn, odnosno 1I vrijednosnom obliku, U uvjetima robno novcanih odnosa i kruznoga krerauja kapitala hitno je «lako» pretvaranje (zamjenjivanje) pojedinih oblika iruovine (dobara) poduzeca 1I novae jer je novae sredisnja kategorija i predrnet je raznovrsnih i svekolikih financijskih transakcija. Razlicita sredstva pokazuju razlicite stupnjcvc likviduosti, Novae je prvorazredno sredstvo likvidnosti (definitivna solucija dugova), dok ostala sredstva imaju manji stupanj likvidnosti, tako da za sredstva razlicita od novca novae ima dvije dimenzjje:

I. vrijeme potrebno za konvertiranje sredstavu u novae i

2. stupanj izvjcsuosti vezano uz konvcrziju i odstupanja cijenu za sredstva,

Uz pojam likvidnosii veze se kategorija solventnosti, koja se pretezito veze za plateznu sposobnost poduzeca. Poduzece je pravno solventno kada je ukupna imovina poduzeca veca ad ukupnih obveza, kada aktualna solventnosr oznacava sposobnost poduzcca da raspolozivim novcanim sredstvima podmiri svoje obveze placanja u rokovima njihova dospijeca,

Financiranje predstavlja dinamicki proces. Upravo je u tom podrucju potrebno sagledati dinamiku prornjena. Okosnica procesu financiranja predstavlja modeliranje odnosa s izvorima sredstava,

, ..

U proeesu financiranja stalno se izmjenjuju postupci pribavljanja novcanih sredstava, sto se cesto oznacava kao finaneiranje u uzern smislu. Preko pribavljanja novca uspostavljaju se financijski odnosi 5 izvorima, Nakon toga nastaje proces koristenja novca u poslovanju, sro se naziva i investiranje, Kod investiranja dolazi do imobilizacije sredstava i ona se ne mogu slobodno koristiti, Kada se novae oslobada iz kruznog !ijeka nastaje proces dezinvestiranja, odnosno vracanja novcanih sredstava izvorima, ~to se naziva i definaneiranje.

Uspostava finaneijske strukture u poduzecu forrnalizira se u knjigovodstvu, Racunovodstveni, odnosno knjigovodstveni dualitet ornogucuje utvrdivanje strukture aktive (imovine) i strukture obveza i vlasnickog kapitala, Za oejenu financijske strukture poduzeca dobre inforrnaeije pruza bilanca stanja, a mogu se koristiti i druge evideneije kojima raspolazu poduzeca, Pojedine stavke u strukturi pasive i aktive nisu odvojene, vee su medusobno povezane. U tom kontekstu govori se 0 vertikalnoj finaneijskoj strukturi koja odrazava strukturu imovine i strukturu kapitala i obveza. Hcrizontalna finaneijska struktura odrazava povezanost izrnedu dijelova aktive i dijelova pasive, Sto se lice strukture aktive, najbitnije je da je rasporedena po oblicirna i vrstarna koji omogucuju kontinuirano financiranje procesa poslovanja. Postoji kategorija konstitucije aktive koja odrazava odnos obrtnih i osnovnih sredstava iako je interes menadzmenta vise vezan za strukturu obrtnih sredstava, Imovina poduzeca moze biti kratkorocno i dugorocno vezana, pa se zbog toga govori 0 osnovnim sredstvirna, trajnim obrtnim sredstvirna i fluktuirajucim obrtnim sredstvirna, Sto se lice horizontalne finaneijske strukture, ona je predstavljena u rokovima povezanosti izmedu dijelova aktive i dijelova pasive. Preko omjera pokrica, duga likvidnosti daju se i osnovni odnosi u strukturi aktive i pasive. Za napomenuti je da se osnovlla i trajna obrtna sredstva jos nazivaju i kvalitellla sredstva. U strukturi obveza i kapitala, Ij. kada se korisli dug kao izvor financiranja potreba, govori 5e 0 hibridnom modelu.

Rocna slruktura izvora financiranja je znacajna radi uravnotezenja odnosa i nenarusavanja potrebnog stupnja likvidnosti. Zbog togaje vaZno oejenjivati bonitet i kreditnu sposobnost poduzeca. Kada je kratkorocna pasiva prema ukupnoj pasivi jednaka kratkorocno vezanoj aktivi prema ukupnoj aktivi, onda se postiie minimum povoljne roene strUkture izvora financiranja. Svako poduzece uspostavlja svoju optimalnu strukturu izvora sredstava.

187

SlO se lice vlasnicke strukturc kapirala, buan je oduos izmedu duga i vlastitog kapitaln. sto se oznacava uvodenjem financijske polugc,

Ujedno se struktura kapitala 1I suvremenim kapitalistickim poduzecima moZe kategorizirati:

1. trajni kapital - koji je u vidu obicnih dionica (eqrrily u Vclikoj Britaniji, a cOllmlon slack SAD). Vlasnici dionickog kapitala primaju povrat kapitala razmjerno uspjesnosti rada poduzeca;

2. preferencijalni kapitat - koji je dio trajnog kapitala poduzeca, ali nosi odredene posljedice, za razliku od obicuih dionica:

3. posudeni kapital (obveznice) - koji obicno ukljucuje zaduznicc i neosigurane zajmove preko dionica, Kao 5[0 je poznato, obveznicc su cvrsto ukamativi vrijcdnosni papiri i kamata se placa neovisao 0 profitu, Vecina posudenog kapitala je iskupiva,

Postoje razlicite vrste dionica, a najvise su u uporabi obicne dionice i prefereneijalne dioniee. Dionicka potvrdaje skup prava u nekom poduzecu. U norrnalnim okolnostima obicni dionicarl imaju pravo na jedan glas po dioniei koju imaju u vlasnistvu, Imaju pravo na dividendu i proporcionalni udio u imovini poduzeca u slucaju likvidacije. Interesantno je istaknuti da obicne dionice imaju najveci rizik, ali zauzvrat daju najveci poteneijalni povrat (profit).

Prefereneijalne dionice imaju prioritet u odnosu na obicne, Prioritet se odnosi na dividende i otplatu kapitala u slucaju likvidaeije. Tako, primjerice, tipicne preferencijalne dioniee nude vlasniku pravo na fiksnu dividendu. Postoji citav niz varijacija, Tako, primjeriee, «kurnulativne preferencijalne dionice» daju dionicarima pravo da prime ostatke dividendi iz buduceg profita, sto znaci da imaju prednost u odnosu na obicne dionice ..

Zaduznice su vrsta vrijednosnih papira koje poduzece izdaje koristeci svoju irnovinu kao osiguranje. Zaduznice irnaju najvisi prioritet prilikom placanja kamata i isplata kapitala po likvidaciji, Postoje i konvertibilne obveznice koje se izdaju u brojnim oblicima. U tom -r kontekstu konvertibilni vrijednosni papiri su mjesoviti vrijednosui papiri s kombiniranim znacajkarna trajnog kapitala i duga.

Problernatika financiranja poduzeca usko je vezana za vremensku dimenziju. U tom se ;j;

kontekstu razlikuje kratkorocno, srednjorocno i dugorocno financiranje, r

ii .,h: i~l

-:_-'_

7.2.2. Kratkorocne financiranje

, ..

Kratkorocne obveze konvencionalno se tretiraju kao obveze ciji je rok dospijeca do jedne \t:godine i dio su sveopceg financijskog odlucivanja. Vazna je problernatika opsega zaduzenosti .~~~. prema trajnom kapitalu, sarna struktura dospijeca duga, kao i uvjeti zaduZivanja koji mogu .. ;~. biti razliciti. Poduzece razraduje svoj pristup modelu kratkorocnog financiranja i koristi ,]f razli~it~ finan~ijske in~trumente. Ukolik~ nedostaje vlastiti k~pital" p~du~ece se kra.tkororoo 'If zaduzu]e da bi financiralo kratkorocna I sezonska odstupanja u likvidnirn sredstvirna, dok .i> dugorocne kredite iii zaduzivanje na srednji rok (do 5 godina) upotrebljava za finaneiranje J trajne kornponente likvidnih sredstava. Trajna sredstva (fiksna sredstva i trajna likvidna '}. sredstva) imaju karakter kvalitetnih sredstava, odnosno kvalitetnih izvora, a povremene potrebe za obrtnim sredstvima osiguravaju se prerna potrebarna poduzeca 5 kratkorocnirn kreditima. Pregledno se struktura sredstava sagledava iz slike 7.1.

U prilagodavanju strukture izvora sredstava prerua potrebama poduzeca postize se optimalna struktura izvora, uz napornenu da se privrctllcne nukluirajuce potrebe pokrivaju

IRR

priv~~ll1enilll k.r<!~itima jcr bi fiuanclranje kratkorocuih potreba dugorocnim kreditorn

zahtijevalo placanje karnate, i to za vrijeme u koiern kredit niie potreban Pod x '

1- . , I'" "" I . e~avanje u

inanciranju za :tlJ~va precrzan raspored posudivanja i otplate kraikorocuog kredila na nacin

da odgo~ara. oceklvanolll kretanju likvidnih sredstava. lz toga proizlazi da se osnovna ~n.:~stva I .(rajl~a komponenta likvidnih sredstava financiraju dugorocnim kreditorn, lrajnim kapitalorn ] trajnom komponentom kratkorocnih obveza.

IZNOS U KUNAMA

~\1\'lIl¢IlI:: pcrrcbe za srcd5lllilll.il

Tl';ljtE~n:b::r;a smkl:wjm.l

1

VRIJEME

Slika 7.1. Zahtjevi za financiranjem; financijska politika podesavanja Otplaeiv~n!e duga poduzeca vezano je za ocekivane buduce tijekove novca, a oni ovise 0 paslov.nom riziku podu~eCa, zbog cega mogu nastati odstupanja u odnosu na ocekivana

kretanja. Raspored kreditnih dospijeca s aspekta duga pcduzeca vazan i ., d

. ik ." je u procjeru 0 nosa

nzt , - _profit~bllnost. U odredivaniu stopa. izvjesnosti donose se odluke 0 udjeiima

kratk.oro~nog I dug,orocnog financiranja. Moze se predvidjeti da poduzece financira dio ?Ce~l~alllh sezo~~klh ~h~eva sredstvima na dugorocnom temelju, sto posebno dolazi do Izra~ja ak~ suo ttJek?~' novea nc:dostatni pa s~ dugorocno financiranje javlja kao potreba, Ukohko s~ JavJj~.vellkl rasko~ izrnedu neto tijekova novca i predvidenih ocekivanja, onda se po.~~z:c~ sluzi krat,korocmm financiranjem iii nekim drugim mjerama. Poduzece moze smanjm rizik .novcane msolventnosti produzenjem rasporeda dospijeca otplate svojih kredita. T~ problematika potrebe za sredstvima i problematika odredenih stopa sigurnosti vidi se iz slike 7.2.

Osim opcih okv!",;, potrebno je ist~kn?~i da se kao metode kratkorocnog finaneiranja, odnosn? k~o g~a~~1 izvon, mogu pojaviti: trgovacki kredit, vremenska razgranicenja kornercijalni zapis] I kratkorocn] krediti. '

Trgovacki k;:dit je uobiea.jena forma financiranja i jedan je od vecih izvora kratkorocnih sredstava za v.eeln~ .poduzeca. To djelomicno proizlazi iz cinjeniee sto se obveza placanja roba I~e obavlJ.a ~nllkom same isporuke, nego postoji odgoda prije dospijeca placanja, sto rezultira kreditnirn odnosom. Taj model financiranja, odnosno koristenja sredstava

189

dobavljaca roba je povoljnij i od odobravanja kredita financijskih institucija. U nlOdernom poslovanju postojc tri tipa trgovackog kredita: otvoreni racun, mjenice i akceptni nalozi, uz napomenu da jc n~icesci aranzman otvoreuog racuna, Model otvoreuog racuna znaci da prodavatelj odobrava kredit na temelju kreditnog povjerenju kupcu. Umjesro OlvOrenog racuna mogu se koristiti vlastite rnjenice, gdje kupac potpisuje mjenicu koja se llIanifestira kao rnjenicni dug prodavateiju, Mjenica se koristi kao instrument osiguranja plaeanja. Potpisorn mjenica kupac priznaje dug.

Kratkorocno

model revolvinga iii nckom drugum uujuijem temelju. Prcdnost kumercijulnog zaplsa je u lome sto je opccnito jefliniji od drugih oblika kredita koji se uzirnaju od financijskih institucija,

Kao poseban viti izvora srcdstavu pojavljuju se bankarski krediti na temelju akccpta vrijcdnosnih papira, SIO posebno dolazi do izraZaja kod poduzeca koja se bave vanjskom trgovinorn. Obicno se radi 0 akceptu mjenice jer laj instrument postaje visoko utrziv po akccptiranju (prihvacanju), lzdavatelj mjcnice (trasant) nc mora zadrzati mjenicu do kraja datuma njcnog dospijcca. Mozc doci do tzv. eskoutiranja mjenicc, pri cemu se obraeunava diskont (eskont), koji uslvari predstavlja kamate, Obicno sc akcepti koriste za vanjsku trgovinu, a rnanji dio akcepata vczau je za unutarnju trgovinu. Prihvacanjem mjenice banke mogu te mjenice prodavati na lriis(LL bankarskih akcepata. sto je rezultiralo time da se posljednjih godina baukarski krediti na temelju akcepata vrijednosnih papira mnogostruko koriste.

Poduzece moze koristiti i kredite koji se obicno dijelc na dvije kategorije: osigurani i ncosigurani, uz napomenu da se neosigurani krediti rijetko nude osim poznatirn znacajnijirn tvrtkarna koje imaju visok stupanj kredibiliteta. Neosigurani bankarski krediti smatraju se sarnootplativi jer kupljena sredstva generiraju dovoljan tijek novca za otplatu kredita. Ujeduo sc koristi kreditna linija koja ornogucuje korisniku kredita da prema potrebi koristi sredstva, Dakle, neosigurane kreditne linije vezaue su za kriterij kredibiliteta. Vezano na kredite, koristi se i model revolvinga kredita, tj, da se produlji kredit kada zajmoprimac zazeli. Zajmoprimac placa proviziju na neiskoristeni dio kredita. U odredenom smislu krcditne 1inije i revolving krediti nisu povoljni za kratkorocno financiranje pa se javljaju transakcijski zajmovi, Posljednjih godina sve se vise koriste tzv, razvijeni ekspertni sustavi koje banke koriste u obradi poslovnih kredita.

Zbog nesavrsenosti koje postoje na financijskom lrZistu financijski rnenadzment razmatra svaku vrstu duga i strukturira dugovne instrumente da se iskoriste prednosti koje poduzece irna, Za dugovne instrumente najznacajnije je njihovo dospijece. U principu kratkorocni dug jeftiniji je od dugorocnog, ali je i rizicniji,

IZNOS U KUNAMA

Ukupne potrcbc za sredstvirna

Dugoroeno fin:Jnciranje

VRIJEME

7.2.3. Srednjorocno Iinanciranje

Slika 7.2. Potreba za sredstvirna: stopa sigumosti

Racuni vremenskih razgranicenja koriste se kao oblik spontanog financiranja, kao najuobicajeniji su oblik place i porezi, Razlicita je dinamika placanja i vremenskih razgranicenja. Vrernenska razgranicenja u principu predstavljaju besplatno financiranje, odnosno javljaju se kao beskamatni izvor financiranja. S tim izvororn financiranja treba biti oprezan,

Poduzece zadovoljava svoje kratkorocne potrebe za sredstvima putern komercijalnih zapisa i drugih instrumenata novcancg trZisla. U anglosaksonskim zernljama komercijalni zapis predstavlja neosiguranu utrfivu premisu prodanu na novcanorn trZi~tu. Te su mjenice neosigurane i predstavljaju instrument novcanog tr:i.i~ta, pri cemu je vrlo vazan kredibilitet poduzeca koje koristi taj instrument kao izvor kratkorocnog financiranja. Trzi~te kornercijalnlh zapisa sastoji se ad posrednickog tdista i trzista neposrednog plasmana. Posrednici kupuju komercijalne zapise od njihovih kornitenata i prodaju ih invcstitorirna uz odreClenu proviziju. Zanimljivo jc istaknuti da je 10 trZisle visokoorganizirano i visokorazvijeno. Komcrcijalni zapisi imaju sezollski karakter iako se sve vise okrecu na

Dok se kratkorocni krediti otplacuju u roku kraeern od jedne godine, dotle se javlja potreba srednjorocnog financiranja poduzeca. Ta sredstva koriste se za financiranje trajnijiil zahtjeva do pet godina. Najucestaliji ob1ik je srcdnjorocni kredit. Uobicajena je praksa da poduzeca dobivaju kredit terneljem instrumenata osiguranja povrata kredita, sto se posebno odnosi na poduzeca koja nisu potvrdila uspjesnost poslovanja, odnosno nemaju dovoljan kredibilitet, sto se rnanifestira kao lose rnisljenje zajrnodavaca 0 sposobnosti poduzeca da otplacuje dug. Instrument osiguranja povrata kredita smanjuje rizik gubitka, sto dovodi zajmodavca u situaciju da moze naplatiti svo]a potrazivanja s naslova otplate duga po~uzec~, a ako to nije rnoguce, onda s koristi garancijska vrijednost kolaLerala. Dakle, bitna Je ocekivana razina likvidnosti poduzeca da bi se ornogucila uredna otplata duga,

Mode1i osiguranja kredita su skuplji ad kredita koji nisu osigurani. Svi troskovi vez~ni uz koristenje kredita (provizije, kamate, dodatna osiguranja) prenose se na uzajmljivaca. SIO je razvijenija financijska infrastruktura, razvijeniji su i oblic!.kori~~~nja kr~ita uz .~apo~en.u .~.a na trzistu kredita postoji konkurencija. Zajmoprimac uVIJek tezl kredlllma kOJI su Jeftl~IJI. Ukralko osim bonitela poduzeca, zajmodavci traze i neku vrslU kolalerala koji se javlp u obliku ~siguranja iii zastitnih odredbi u ugovoru 0 kreditu. U trzisno orijentiranim

190

191