Skripta iz Osnova elektrotehnike

1

KULONOV ZAKON I OSNOVNI POJMOVI (1) Elektrostatika je oblast elektrotehnike, koja se bavi izučavanjem fizičkih, pojava unutar sistema, formiranih od prostorno nepokretnih i vremenski nepromjenljivih električnih naboja. Makroskopski pristup. Prilikom razmatranja mehaničkog međudjelovanja među česticama uzimamo u obzir tri sile (gravitaciona, elektromagnetna i mezonska). Makroskopski pristup stavlja mezonske sile u drugi plan. Zakon očuvanja električnog naboja u izolovanom sistemu kaže da se ukupni električni naboji ne mijenjaju tokom vremena. Akumulacija električnog naboja na materijalnim tijelima: 1. trenjem jednog materijalnog tijela od drugo, pri čemu dolazi do prelaska elektrona sa jednog na drugo tijelo 2. elektrostatskom indukcijom, a to je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji. 3. opterećivanjem elektroda električnog kondenzatora električnim nabojima. Materijalna tijela unutar kojih se može ostvariti usklađeno pomjeranje elektrilnih naboja zovu se provodna tijela, dok tijela kod kojih se ne može ostvariti nazivaju se izolatori ili dielektrici. Primjer savršenog dielektrika je vakum. Materijalna sredina je homogena ako u svim elementarnim dijelovima svoje zapremine ima iste fizičke osobine. Materijalna sredina je izotopna ukoliko unutar svake svoje elementarne zapremine ima iste osobine u svim pravcima. Materijalno tijelo je linearna sredina ako njegove EM-ne osobine nisu u funkcijij intenziteta vanjskih dejstava, bilo da su ona električne ili magnetne prirode. Električni naboj Q [C] je svojstvo čestice materije da ima vezu sa sopstvenim EMP i međusobnim djelovanjem sa spoljasnjim EMP-em. Dielektrička sredina ε predstavlja veličinu koja definiše uticaj sredine na silu uzajamnog djelovanja. ε u vakumu iznosi εo = 8,85·10-12 [F/m] i uzima se kao referentna dialektrička propustljivost. ε = εr· εo Linijski raspoređen električni naboj q’, u opštem slučaju, je naboj dQ koji se nalazi na dužini provodnika dl. dQ = q’·dl q’= [C/m] Površinska gustina električnog naboja σ je kada su električni naboji raspoređeni u vrlo tankom sloju po geometrijske površine. dQ σ= = C / m2 dS Zapreminska gustina električnog naboja ρ se definiše kao omjer ukupne količine naboja ∆Q lokalizovanje u elementarnoj zapremini ∆V. dQ ρ= = C / m3 dV Kulonov zakon: mehanička sila uzajamnog djelovanja dva nepokretna naboja Q1 i Q2 u homogenoj sredini direktno je srazmjerna njihovom proizvodu i obrnuto srazmjerna kvadratu njihovog rastojanja r, gdje je k koeficijent proporcionalnosti k=9·109 [Nm2/C2]. Ako su obje čestice ili pozitivno ili negativno naelektrisane, sila je odbijajuća, a ako su suprotnog naboja sila je privlačna. Q ⋅Q 1 F = k 1 2 2 ro = [N ], k= 4πε 0 r

[

]

[

]

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

Skripta iz Osnova elektrotehnike

2

ELEKTROSTATSKO POLJE I GAUSOV TEOREM (2) Elektrostatsko polje je posebno stanje električnog polja u kojem su električni naboji prostorno nepomični, a pripadajuće im količine naboja ne mijenjaju svoje iznose tokom vremena. Vektor jačine ESP se grafički predstavlja linijama vektora jačine elektrostatskog polja. Linije vektora jačine ESP se ne mogu međusobno sjeći. Po svom pravcu i smjeru vektor E se pruža duž radijalnih zraka, koje imaju svoje ishodište u centru lopte, pri čemu uslov q>0 obezbjeđuje da su ti zraci usjereni od lopte ka okolnom prostoru, a uslov q<0, obezbjeđuje da su ti zraci usmjereni od okolnog prostora ka lopti. dq dE = ro = [V / m] 4πε r 2 Električne silnice su zamišljene linije kojim je vektor ESP tangenta u svakoj tački u smjeru polja. Fluks elektrostatskog polja je fizička veličina, koja iskazuje mjeru broja linija vektora ESP koje prožimaju neku površinu. dΦ E = E ⋅ d S ⇒ Φ E = ∫ E ⋅ d S
S

Gausov teorem uspostavlja vezu između vektora jačine ESP E i električnih naboja unutar homogene i izotropne sredine. Gausov teorem glasi: Fluks vekotra jačine ESP E kroz zatvorenu površ u homogenoj i izotropnoj sredini, jednak je količniku algebarske sume električnih naboja, obuhvaćenih tom površi i dialektrične propustljivosti te sredine. Analitički se Gausov teorem u integralnoj formi izražava pomoću sljedeće relacije: ∑ Qi Ed S = ∫
S

ε

Gausov teorem u integralnom obliku može se koristiti samo za slučajeve sferne simetrije. Da bi se odredio vektor jačine ESP u tijelima koja nemaju osobine simetričnosti, koristi se formulacija Gausove teoreme u diferencijalnom obliku.
div E =

ρ ε0

PROVODNICI U ESP I ELEKTRIČNI POTENCIAL ESP (3)

Da bi u makroskopskom svijetu nastupilo ravnotežno stanje, odnosno prostorno mirovanje slobodnih električnih naboja, neophodno je da se u provodnim tijelima ispune sljedeći uslovi: 1. U unutrašnjosti provodnika, vektor jačine ESP mora biti određen relacijom E=0. U suprotnom došlo bi do kretanja slobodnih elektrona. 2. Tagencijalna komponenta vektora jačine ESP E, uz površ provodnika, sa strane sredine koja okružuje provodnik, jednaka je nuli. 3. Sve tačke provodnog tijela su na istom električnom potencijalu, pa je površ ekvipotencijalna. 4. Normalna komponenta vektora jačine ESP proporcionalna je gustini elektrilčnog naboja raspoređenog po površini provodnika, što proiziliazi iz Gausovog teorema u integralnom obliku. 5. U skladu sa diferencijalnim oblikom Gausovog zakona divE = ρ/εo, zbog uslova broj 1, unutar provodnika nema slobodnih naelektrisanja. Elektrostatska indukcija je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji.

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

određuje relacija: r P Qi P dr Qi ⎛ 1 1 ⎞ V ( A) = ∫ E ⋅ d l = ∫ r 2 = 4πε 0 ⎜ rA − rP ⎟ = [V ] ⎜ ⎟ 4πε 0 rA ⎝ ⎠ A Električni napon između tačaka A i B unutar razmatranog ESP. kao i od dialektričkih osobina sredine između provodnih tijela. Odabere li se neka referentna tačka P.etf. ρ δ 2V δ 2V δ 2V ρ divE = ⇒ 2 + 2 + 2 =− ε0 ε0 δx δy δz Laplaceova diferencijalna jednačina je specijalan slučaj Poissonove jednačine kada je ρ=0. akumulirati određenu količinu naboja. može se definisati kao sposobnost tog tijela. Kod pločastog kondenzatora električni kapacitet je određen relacijom: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. već samo od prostornog položaja. odnosno kad nema prostorno raspoređenih električnih naboja. koje formira liniju u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost električnog potencijala. Ekvipotencijalna linija je geometrijsko mjesto tačaka. Ako su M i N dvije fiksirane tačke u prostoru. Poissonova diferencijalna jednačina proizilazi iz Gaussovog teorema u diferencijalnom obliku kada se unesu izrazi koji određuju komponente ESP u Dekartovom pravouglom koordinatnom sistemu.Skripta iz Osnova elektrotehnike 3 Rad sila ESP pri pomjeranju tačkastog naboja iz jedne tačke u drugu ne zavisi odoblika putanje po kojoj se pomjeranje odvija. Ekvipotencijalni sistem je sistem u kojem sve tačke imaju istu vrijednost električnog poetncijala. tada potencijal tačke A u razmatranom ESP. iz dačke M u N. Električni kapacitet nekog tijela ili sistema provodnih tijela. Kapacitet ne zavisi od količine elektriciteta na provodnim tijelima i napona između njih. akumulira određenu količinu naboja Q. δ 2V δ 2V δ 2V + + =0 δx 2 δy 2 δz 2 ELEKTRIČNI KAPACITET I POVEZIVANJE ELEKTRIČNIH KONDENZATORA (4) Električni kondenztor je namjenski konstruisan uređaj koji je u stanju. unutar svoje strukture. odnosno određene količine naboja Qi (i=1. u odnosu na potencijal tačke P.2…k) u slučaju sistema sastavljenog od k provodnih tijela. pri pomjeranju bilo kojeg tačkastog električnog naboja Qi. odnosno određeni iznos elektrostatske energije.ba . Q Q = C ⋅ U ⇒ C = = [F ] U Kapacitet provodnih tijela zavisi od njihovog oblika. defunuše se kao razlika električnog potencijala tih tačaka u tom polju. da pri djelovanju električnog napona U. definiše relacija: A = ∫ Fi ⋅ d l1 = Qi ∫ E ⋅ d l1 = [J ] M M N N Električni potencijal je skalarna veličina koja ima sposobnost da opiše energetska stanja svih tačaka u ESP. unutar kojeg se manifestuje djelovanje vektora jačine ESP E. U AB = V ( A) − V (B ) = [V ] Ekvipotencijalna površ je geometrijsko mjesto tačaka koje formira površ u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost eletkričnog potencijala. rad sila ESP. dimenzija i međusobnog položaja. međusobno povezane krivom linojom l1. odnostno tih tijela. Ekvipotencijalne linije i linije vekotra jačine ESP su međusobno ortogonalne.

povečao električni naboj za elementarni iznos dqi. pF. U 1 = U 2 Serijsko ili redovno vezivanje kondenzatora u osnovi je karakteristično po tome. Pored pločastih kondenzatora. Q1 = Q2 C C1 C 2 C = ε0 Elektrostatička energija Sistem od n nepomičnih tijela sa odgovarajućim električnim nabojima lokalizovan unutar određenog fizičkog prostora raspolaže sa određenom količinom energije. sferni i cilindrični kondenzatori. odnosno C2 i izloženost djelovanju električnog napona U preuzima na svoje elektrode. Pri paralelnom vezivanju kondenzatora kondenzatora svaki od kondenzatora s obzirom na pripadnu kapacitivnost C1. tokom pomjeranja električnih naboja u pravcu koordinate l. jer da bi vazdušni pločasti kondenzator imao kapacitet od 1F. U tehničkoj praksi kondenzatori se izgrađuju u vrijednosti µF. duž nekog generaliziranog pravca l. površina elektroda bi trebala biti oko 100 km2. Da bi se nekom tijelu koje raspolaže električnim nabojem qi i koje se u tom trenutku nalazi na električnom potencijalu Vi. odnosno Q2 respektivno. C = C1 + C 2 . što su svi serijski povezani kondenzatori opterećeni istom količinom elektirčnog naboja. električni naboj Q1. Serijski spoj električnih kondenzatora moguće je izložiti većem naponskom nivou od onog koji može podnijeti jedan usamljeni kondenzator iz takvog spoja.etf. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. 1 1 1 = + . veći ili jednak od napona U. istog iznosa U. Paralelno se mogu spajati samo oni električni kondenzatori. se može vršiti po osnovu korištanja veze između djelujuće sile i zavisnosti energije posmatranog sistema. to je izuzetno veliki iznos kapaciteta.električni kondenzatori su izloženi djelovanju jednosmjenog napona. pri rastojanju njegovih elektroda od 1 mm. u elektrotehnici se još susreću.Skripta iz Osnova elektrotehnike 4 S = [F ] d Jedinica mjere za električni kapacitet je farad [F].ba . pa se može pisati da je: n Vi ⋅ Qi A = We = ∑ = [J ] 2 i =1 Kada se ova relacija primjeni na pločasti kondenzator sa vazdušnim dialektrikom. elektrostatička energija iznosi: 1 W = Q ⋅U 2 Proračun sila pomoću elektrostatske energije Određivanje djelovanja sile u elektrostatskom polju. Q = Q1 + Q2 . čiji je nazivni napon. U = U 1 + U 2 . nF. mora se prethodno obaviti elementarni rad dAi određen relacijom: dAi = vi · dqi Sav rad koji obave energetski izvori u okviru razmaranog pomjeranja električnog naboja dq. Međutim. gledano pojedinačno ili za svaki upotrebljeni kondenzator. Prema relaciji za elementarni rad sila ESP. utroši se na povećanje energetskih rezervi u analiziranom sistemu. što se moze i analitički iskazati relacijom: dAi = dWi Sav rad A se transformiše u prirast elektrostatske energije razmaranog procesa.

koja se nalazi u okolini tačkastog električnog naboja Q.z).rQ | = | rM . a električni naboji na tijelima qi se mijenjaju: n dW ∑Vi ⋅ dqi = Fl dl + dWe ⇒ Fl = dl e i =1 2. dakle vi = Vi. rQ i r-Q vektori položaja tačkastih naboja Q i (-Q) u odnosu na ishodište Dekartovog koordinatnog sistema. vektora ESP. skalarne funkcije električnog potencijala i energije ESP. Kada se električni potencijali na tijelim konstantni.etf. dakle qi=Qi. Prema slici vektor jačine ESP je: Eh = − 2 ⋅ Q ⋅ cos θ −Q⋅h = 2 2 4πε 0 (r + h ) 2πε 0 (r 2 + h 2 )3 / 2 Za određivanje jačine vektora ESP u tačci M(x.Skripta iz Osnova elektrotehnike 5 dA = F·dl. funkcija električnog potencijala poprima vrijednost nula. a električni potencijali tijela vi se mijenjaju: dWe 0 = Fl dl + dWe ⇒ Fl = − dl Metod ogledala Izračunavanje elektrostatskih polja naelektrisanih tijela. između Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. kada su električni potencijali tijela konstantni. u skladu sa zakonom o održanju energije može se ispisati da je: ∑v i =1 n i ⋅ dqi = Fl dl + dWe prirast elektrostatičke energije po osnovu promjene nivoa električnog naboja rad spoljašnjih sila.r-Q |. konstatovano je da intenziteti ovih veličina zavise. zbog | rM . odnosno energija uložena izvana = mehanički rad koji izvrše elektrostatske sile tokom pomjeranja el. i uspostavljenoj ravnozeži unutar analiziranog sistema električnih naboja. Ako tačka M padne na beskonačnu provodnu ravan. u porstoru iznad beskonačne provodne ravni se koristi sljedeca relacija: ⎞ Q ⎛ 1 1 ⎟ ⋅⎜ − EM = 4πε 0 ⎜ rM − rQ rM − r−Q ⎟ ⎝ ⎠ gdje je rM vektor položaja tačke M. kada se oni nalaze u blizini ravnih provodnih površina. naboja u naznačenom pravcu + Postoje dva slučaja: 1.y. DIELEKTRICI U ESP (6) Tokom razmatranja i određivanja vektora elektrostatske sile.ba . moguće je u određenom broju slučajeva pojednostaviti koristeći metod ogledala. koji leži na provodnoj ravni.

pod djelovanjem vektora jačine ESP. što smanjuje mogućnost usmjeravanja njihovih električnih dipola. odnosno sposobnost njihove usmjerene polarizacije. zbog čeka važi da je: p = q⋅d Sferna simetrija prisutne raspodjele gustine električnog naboja. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Ukoliko se toj vrijednosti d da vektorska priroda tako da vektor odstojanja d ima smjer od negativnog naboja ka pozitivnom.ba . jedno od drugog. unutar koje se oni proučavaju. jer se nakon uklanjanja stranog ESP njihovi električni dipoli vraćaju u prvobitno stanje. Električni dipoli molekula polarnog dielektrika orjentišu se u smjeru djelovanja ESP samo pri vrlo snažnim vanjskim ESP. Nepolarni molekuli imaju osobinu elastične polarizacije. odnosno razaranja dielektrične strukture samog dielektrika. između napona dovedenog na krajeve tog dielektrika i debljine istog dielektrika.Skripta iz Osnova elektrotehnike 6 ostalog. Električni dipol je sistem od dva elementarna električna naboja (q) i (-q). Dielektrička čvrstoća dielektričnog materijala je kritična-granična vrijednost količnika. Molekuli polarnih dielektrika imaju moment električnog dipola raličit od nule. zbog intenzivnog termičkog kretanja i njihovog haotičnog prostornog rasporeda usljed tih termičkih kretanja. zamjeni upravo tim dielektrikom. obezbjeđuje da je moment električnog dipola jednak nuli. kada se vakum između njegovih elektroda. međusobno postavljena na maloj udaljenosti d. Polarizacija je usmjeravanje električnih dipola. pokazuje koliko puta će se povečati električni kapacitet analiziranog kondenzatora. Kada se dialektrici izlože djelovanju stranog ESP. Dielektrična konstanta ima prirodu specifične kapacitivnosti i u tom smislu dielektrična konstanta nekog dielektrika. Sposobnost polarizacije polarnih dielektrika izraženo zavisi od ambijentalne temperature. može se opisati relacijom (gdje je a poluprečnik atoma): p = 4πε 0 a 3 ⋅ E Proporcionalnost između vektora jačine ESP E i vektora električne polarizacije nepolarnog dielektrika P glasi (gdje je αe konstanta proporcionalnosti): P = αe ⋅ E ( ) Polarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da su električni centri pozitivnih i negativnih opterećenja u azomu međusobno pomjereni. na moment električnog dipola atoma nepolarnog dielektrika p. pa obrazuju tzv. pri kojoj još uvijek ne dolazi do narušavanja. tada proizvod q·d određuje moment električnog dipola p. i od dielektričkih osobina sredine. Pri povećanju temperature povećavaju se i termička kretanja.etf. električne dipole. Električna polarizacija je veličina koja se definiše pomoću gustine električnih momenata dipola: ∑p P= dV Kod nepolarnih dielektrika. Uticaj stranog ESP. na elementarne električne naboje se djeluje mehaničkom silom. intenzitet vektora električne polarizacije ne zavisi od temperature. Nepolarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da je njihovo ukupno električno djelovanje jednako nuli.

dQV P= = C / m2 dS Vektor dielektričnog pomjeraja D je vektor. Parametar α se može izraziti i pomoću dielektričke konstante vakuma εo i jedne nove konstante χ (električna susceptibilnost dielektrika) i tako da je: α = εo · χ Ako se pločasti kondenzator sa vazdušnim dielektrikom izloži djelovanju stalnog jednosmjernog napona U12. smješten na donjoj elektrodi kondenzatora. Pod opisanim okolnostima električni kapacitet i električni naboj su određeni relacijom: S S C0 = ε 0 ⋅ Q = C 0 ⋅ U 12 = ε 0 ⋅ ⋅ U 12 s s Ukoliko se prostor između kondenzatora ispuni homogenim. izotropnim i linearnim dielektrikom. čiji je intenzitet jednak količniku količine električnog naboja.ba . u kratkom roku na elektrodama se akumuliraju električni naboji q1=Q i q2=–Q. Između elektroda se uspostavlja ESP Eo. Električni naboji pozicionirani na površini dielektrika vezani su mnogo čvršće. čiji je intenzitet određen relacijom Eo = U12/s. dielektrične konstate ε>εo. (q1’>q1) i q2= -Q (|q2’| > |q2|). Izlaganje dielektrika ESP Eo. koji se pomjerio tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površinu dS: dQ D= = C / m2 dS [ ] [ ] [ ] Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf. Posmatrajući ta pomjeranja moguće je odrediti količinu električnog naboja koji prođe kroz poprečni presjek S dielektrika. a pozitivni električni naboj dipola uz negativni električni naboj –Q smješten na gornoj elektrodi kondenzatora. Logično je da će doći i do promjene kapaciteta i to C > Co. pa zato ne mogu napustiti strukturu dielektrika i oni se često nazivaju vezanim električnim nabojima. nakon kratkog vremena između elektroda će se ponovo uspostaviti napon U12. izotropni dielektrik. a to se naziva dielektrički pomjeraj. dok je površinska gustina vezanih naelektrisanja uz gornju elektrodu pozitivna (vektori P i no su kolinearni) σ v = P . Površinska gustina vezanih električnih naboja se ordređuje prema relaciji (no je jedinični vektor normale na površinu dielektrika): σ v = P ⋅ n0 Površinska gustina vezanih električnih naboja uz donju elektrodu kondenzatora je negativna (vektori P i no su suprotni) σ v = − P .Skripta iz Osnova elektrotehnike 7 Parametar α se još naziva sposobnost polarizacije dielektrika i daje za osnov da se takav dielektrik klasificira kao linearni. dovodi do polarizacije. dok će se na elektrodama kondenzatora pojaviti novi iznosi električnih naboja q1’=Q’. normalnu na pravac pomjeranja tog naelektrisanja. DIELEKTRIČNI POMJERAJ (7) Pod uticajem stranog ESP dolazi do prostornog pomjeranja vezanih elekrona unutar dielekrika. U homogenom stranom ESP relacija za intenztet vektora električne polarizacije je Q P = V = C / m2 S Za nehomogeno polje intenzitet vektora električne polarizacije se može defnisati kao količnik vezanog naboja koja se pomjerila tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površ dS. pri čemu stvoreni električki dipoli postavljaju se tako da je njihov negativni električni naboj priljubljen uz pozitivni električni naboj Q. putem priključenja na idealni izvor.

Maxwellov postulat glasi: Fluks vektora dielektričkog pomjeraja kroz bilo koju zatvorenu površ S u pravcu i smjeru spoljašnje normale na tu površ.Skripta iz Osnova elektrotehnike 8 U odsustvu dielektrka. koje su važnost ovog teorema vezivale samo na homogeni i izotropnu sredinu. Maxwellov postulat Maxwell je uspio da poopšti Gausov teorem. izotropne i linearne dielektrike vrijedi da je vektor dielektričnog pomjeraja: D =ε ⋅E Ukoliko se Maxwellov postulat primjeni na zapreminu. vektor ukupnog dielektričkog pomjeraja. nakon polarizacije i jednog i drugog dielektrika: ∫ P ⋅ d S = σ vezano ⋅ ∆S ⇒ (P1n − P2n ) = σ vezano S Odnosno vektor jačine ESP. sa vridnosti Qo. na vrijednost Q. sadržan u pojavi vezanih električnih naboja na granici dodira dva polarizovana dielektrika je: ε 0 (E 2 n − E1n ) = σ vezano Pod pretpostavkom da su bočne stranice pravougaone konture ∆h →0 onda imamo: D D E 2 n = E1n ⇒ 1t = 2t ε1 ε2 Vrijedi i sljedeće: E1 sin θ 1 = E 2 sin θ 2 ∧ ε 1 E1 cos θ 1 = ε 2 E 2 cos θ 2 ⇒ ε 1 tgθ1 = ε 2 tgθ 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. tada se može pisati da je: ∫ D ⋅ d S = σ S ⋅ ∆S S Ukoliko je σS = 0. povećava se iznos električnog naboja na elektrodama kondenzatora. pri čemu je Q>Qo. ima intenzitet: dQ0 dQv dQ D = D0 + P = + = dS dS dS U uslovima priključenja elektroda na kondenzatora na idealni naponski izvor U. koji objedinjava i pomjeranja eelektričnih naboja u vakumu i pomjeranja vezanih električnih naboja unutar dielektrika.etf. ∫ D ⋅ d S = (∑ Q )u _ S S Granični uslovi na dodiru dvije linearne dielektrične sredine Za homogene. poslije ubacivanja dielektrika i njegove električne polarizacije. tada važi odnos: D1n = D2 n ⇒ ε 1 E1n = ε 2 E 2 n U sljedećoj relaciji sa σvezano je označeno naelektrisanje koje se pojavljuje na razdvojenoj graničnoj površi. jednak je algebarskoj sumi svih električnih naboja obuhvaćenih dijelom prostora koji je ograničen upravo tom površi S. uspjevši da prevaziđe Gausove restrikcije.ba . kada je između elektroda kondenzatora vakum relacija Do glasi: dQ0 D0 = dS Ispunjavanjem vakuma nepolarnim dielektrikom. na koji je bio razmatrani kondenzator priključen tokom postojanja vakuma između njegovih elektroda.

unutar kojeg je ista jačina električne struje nosi naziv strujna tuba. Tokom posmatranja provodnog tijela proizvoljnog oblika. može se uočiti da postoje zavorene linije. Ove struje se uspostavljaju u vakumu ili gasovima. kondukcione električne struje ili struje provodnosti 2. konvekcionalne struje Konvekcionalne struje su struje koje nastaju kretanjem električnih naboja uzrokovanih mehaničkim silama. Vektor gustine struje dielektričnog pomjeraja Jpom može se dovesti u vezu sa vektorom dielektričnog pomjeraja D: dD dt Za kvantitativno opisivanje električne struje. Kada se struktura provodnika izloži djelovanju stranog električnog polja. koje se nazivaju strujnim linijama.Skripta iz Osnova elektrotehnike 9 Energija u ESP za bilo koji dielektrik homogene strukture se izračunava preko relacije: 1 We = ∫ D ⋅ E ⋅ dV 2 V ELEKTRIČNI KRUGOVI STALNIH JEDNOSMJERNIH STRUJA (8) Električni krug je skupina tijela koja predstavlja zatvoren put za električnu struju. a sa vs makroskopska srednja brzina njihovog pomjeranja dobija se da je vektor gustine električne struje J: J = N * ⋅v s ⋅ e U odsustvu stranog električnog polja.etf. odnosno to su struje koje se uspostavljaju prenošenjem električnih naboja putem elemenarnih naelektrisanih čestica ili tijela. tada očigledno protiče električna struja koja se naziva strujom dielektričnog pomjeraja. haotičnom termičkom kretanju električnih naboja. može se izraziti preko vektora gustine električne struje: i = ∫ Jd s J pom = s 1[C ] 1[s ] Električna struja koja se po svom intenzitetu i smjeru ne mijenja tokom vremena naziva se stalnom jednosmjernom strujom. kojim se kvantitativno izražavaju odnosi uspostavljeni u kolu. U elektrotehnici se tretiraju tri vrste struja: 1. pomjeranje električnih naboja je haotično i dominantno određeno temperaturom materijala. uobićajno se koristi termin intenzitet električne struje.ba . kroz koje je uspostavljen tok stalne jednosmjerne struje. a sa e njihov pojedinačni električni naboj. struje dielektričkog pomjeraja 3. ( ) Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Jačina električne struje koja protiče kroz neku konačnu površinu s. U vakumu gustina konvekcione struje definiše se relacijom: J KONV = ρ ⋅ v Idealni dielektrik je dielektrik koji u svojoj strukturi nema slobodnih električnih naboja koji bi mogli izazvati električne struje. Jedinica za intenzitet električne struje je Amper. dolazi do uređenog pomjeranja električnih naboja. 1[A] = Neka je sa N* označena zapreminska gustina pokretljivih električnih naboja. kada se ne posmatra idealni dielektrik. uzrokovano djelovanjem tog polja. onda kroz elementarnu vektorsku površinu d s = no ⋅ ds . Intenzitet električne struje i gustina električne struje su makroskopske veličine. Međutim. dok dio prostora ograničen strujnim linijama.

Analogno tome jedinica za specifičnu električnu otpornost je (Ωm). kojim se izražavaju pojedinačne električne osobine tih materijala i on nosi naziv specifična električna provodnost materijala. gdje je η koeficijent proporcionalnosti koji se naziva pokretljivost elektrona i on zavisi od vrste provodnika i temperature. U = V1 − V2 = R ⋅ I Struja dI može se eksplicitno izraziti u ovisnosti od električnog otpora strujne tube i električnog napona U koji vlada između njenih krajeva pomoću relacije: U dI = Rst Kod tankih linijskih provodnika. a sa simbolom ρ1 označen je specifični otpoer metalnog provodnika pri temperaturi θ1. θ1 ima obicno temperaturu od 20° C. pri svom priključku na naponski izvor. električna otpornost provodnika se određuje pomoću izraza: l R = ρR s Specifična električna otpornost metalnih provodnika mijenja se u osvisnosti od ambijentalne temperature: ρ 2 = ρ1 ⋅ (1 + α ⋅ (θ 2 − θ1 )) gdje je ρ2 specifične električni otpor metala provodnika pri temperaturi θ2. kao što su: električna snaga. homogene strukture. sa specifičnom otpornošću ρR. Jedinica za σ p je (Ωm)-1. ( ) gdje je σ p skalar. Glavne karakteristike elemenata električnih krugova opisuju se nizom električnih veličina. konstantnom srednjom brzinom: v s = η ⋅ E . Tu pojavu je prvi analitički uspješno opisao Joule. Ohmov zakon: Razlika potencijala na krajevima provodnika pri konstantnom otporu proporcionalna je struji koja protiče kroz provodnik.etf. Električni kondenzatori u osnovi blokiraju tok stalne jednosmjerne struje. električni napon. te se oni u električnim krugovima ponašaju kao otvoren prekidač. Temperaturni koeficijent α pri značajnim promjenama temperature također se mijenja. čija je dužina l. Svaki od električnih otpornika. a relacija služi za određivanje specifičnog otpora na nekoj drugoj temperaturi. pretvara toplotu u električnu snagu. koju oni mogu odavati ili preuzimati na sebe. Relacija koja direktno iskazuje povezanost vektora jačine elektrostatskog polja E i vektora gustine električne struje je: J = N * ⋅v s ⋅ e = σ p ⋅ E .ba . Po Joule-ovom zakonu važi relacija: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.Skripta iz Osnova elektrotehnike 10 Makroskopski gledano registuju se pomjeranja električnih naboja u pravcu djelovanja stranog električnog polja. Joule-ov zakon Poznato je da se električni provodnici zagrijavaju tokom prolaska električne struje kroz njih. a poprečnipresjek s. koji mogu elementi održavati između svojih krajeva.

uravnotežena je algebarskom sumom EMS Ejk. odnosno gubitak električnog napona koji se dešava unutar generatora električne energije. koje dolaze ili odlaze u čvorište električnog kruga jednaka nuli. u drugom Kirhofovom zakonu ima za cilj da upozori svoje korisnike da predznak ispred pojedinih sabiraka u prethodnoj relaciji može biti kako pozitivan tako i negativan. koje djeluju unutar te razmatrane konture. algebarska suma padova napona. odnosno specifične snage p. dobiva se Joule-ov zakon dP ⎡W ⎤ = E ⋅ J = ρR ⋅ J2 = σ P ⋅ E2 = ⎢ 3 ⎥ . potrošač je po pravilu predstavljen aktivnim otporom R. u diferencijalnom obliku. Elektromotorna sila Termin električni krug podrazumijeva elektrrčni krug koji se sastoji od jednog izvora električne energije i jednog potrošača električne energije.etf. Drugi integral pretstavlja pad napona.2) Prvi Kirhofov zakon: Algebarska suma svih električnih struja. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. odnosno: ∑I k =1 n k =0 Čvorište električnog kruga je mjesto u njegovoj električnoj šemi. kroz aktivne električne otpore Rjk. Izvor električne energije može biti naponski ili strujni. koji glasi: p = dV ⎣m ⎦ Jednačina kontinuiteta električne struje: dq ∫ J ⋅ d s = − dt S KIRHOFOVI ZAKONI (9. uzrokovanih prolaskom struja Ijk.ba . zbog protivljenja generatora da se uspostavi električna struja I. prilikom uspostavljanja stalne struje I. u tehničkoj praksi se koristi termin generator električne energije. ili gupitak električnog napona. Εi = ∫ E ⋅ dl + ∫ E ⋅ dl = r ⋅ I + R ⋅ I BnA AmB U prethodnoj relaciji Ei je unutrašnja elektromotorna sila izvora. Ova tvrdnja se formalno analitički izražava relacijom: ∑ I jk ⋅ R jk = ∑ E jk Termin. U električnim krugovima stalnih jednosmjernih struja i napona. Prvi integral je pad električnog napona. pri savladavanju protivljenja priključenog potrošaća aktivne otpornosti R. Drugi Kirhofov zakon: U proizvoljnoj zatvorenoj konturi složenog linearnog električnog kruga. algebarska suma padova napona.Skripta iz Osnova elektrotehnike 11 P = R ⋅ I 2 = U ⋅ I = ∫ E ⋅ J ⋅ dV =1[W (vat )] V Ako se uvede pojam zapreminske gustine snage. odnosno algebarska suma EMS. na kojem se sastaje tri ili više grana razmatranog električnog kruga.

pri čemu se EMS koje djeluju u smjeru konture m uzimaju u zbiru ΣEmk sa predznakom plus. ukupna električna snaga. dok se ostalim EMS-ma unutar te konture. pridružuje predznak minus. Algebarske jednačine. može se formalno pretstaviti sa ΣEmk. omogučava da se napiše da je: σ P1 ⋅ E1n = σ P 2 ⋅ E 2 n Prethodna relacija kao i relacija ∫ E ⋅ d l =0 l omogućava da se uspostavi odnos između uglova θ1 i θ2 koje zaklapaju vektori E i J. koje su neophodna osnova za izračunavanje nepoznatih vrijednosti električnih struja u granama analiziranog električnog kruga. jednaka je električnoj snazi koju apsorbuju-preuzimaju. To je uradio preradom 2KZ-a. vektora jacine elektricnog polja E i vektora gustine elektricne struje J . koju odaju naponski i strujni izvori električne energije pristuni unutar tog električnog kruga. pri čemu se taj zakon primjenjuje samo na konture kojima se može pripisati atribut nezavisna. odnosno relacija: ∑ Ri ⋅ I i2 = ∑ Ei ⋅ I i + ∑ (I Si ) jk ⋅ U kj i =1 i =1 i =1 n n n U relaciji članovi na lijevoj strani su uvijek pozitivni. na granicu dodira dvije homogene provodne sredine. Da bi neka kontura bila nezavisna. koje se postavljaju za svaku od utvrđenih kontura. prema Zakonu o održanju energije.Skripta iz Osnova elektrotehnike 12 METOD KONTURNIH STRUJA (10) Porastom broja grana električnog kruga. potrošaći električne energije istog tog električnog kruga. Zakon o očuvanju električne snage (energije) U svakom linearnom električnom krugu stalnih jednosmjernih struja i napona. raste i broj jednačina.ba . ona mora biti struktuirana tako da posjeduje bar jednu granu koja pripada samo toj konturi. Maxwell je nastojao da pronađe efikasniji put za rješavanje takvih slučajeva. Primjeni li se IKZ u diferencijalnom obliku. zasnivaju se na 2KZ-u: ∑ I jk ⋅ Rmk = ∑ E mk Algebarski zbir EMS unutar konture m. tada ima smisla pisati da je: ∫ J ⋅ d s = J 1n ⋅ ∆s1 − J 2n ⋅ ∆s 2 . sa specifičnim električnim provodnostima σP1 i σP2. Granični uslovi dodira dvije homogene provodne sredine Da bi se odredilo ponašanje karakteristicnih velicina strujnog polja. sa specificnim elektricnim provodnostima σP1 i σP2. na granici dodira dvije homogene provodne sredine. u predmetnom zbiru. mora važiti kako Ohmov zakon J = σ P ⋅ E tako i prvi ( ) Kirchhoffov zakon div J = 0 . S obzirom na pretpostavljenu homogenost provodnih sredina i važenje Ohmovog zakona.etf. dok članovi sa desne strane mogu biti i pozitivni i negativni. sa normalama na površ u čijim tačkama se susreću provodne sredine: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. ⇒ J 1n = J 2n S iz čega zaključujemo da da su normalne komponente vektora gustine električne struje jednake.

) Za grafičko predočavanje karakteristika magnetnog polja. zatvorene same u sebe. Linije vektora B su neprekidne usmjerene linije. danas se koristi vektor magnetne indukcije B . Ona stvara magnetno polje oko provodnika sa tom strujom. čije vektorske linije iskazuju neke osnovne osobine tog prostora.Skripta iz Osnova elektrotehnike 13 ⎫ . kojim je ispitivao uticaj prolaska galvanske struje kroz žicu na magnetnu iglu u blizini žice. a sjeverni negdje na geografskom jugu.ba . tada će na to električno opterećenje djelovati sila F q = q E + q v × B (Lorentzov izraz za silu). Prema tome. Ukoliko se u tom prostoru pojavi neko električno opterećenje q. elek. koje se pri tom kreće srednjom brzinom v . provodnosti sredine (σP) ∫ E ⋅ d l =0 l ∫ E ⋅ d l =0 l J =σP ⋅E D =ε ⋅E div D = 0 D = ε ⋅ E = −ε ⋅ gradV D1n = D2 n D1t div J = 0 J = σ P ⋅ E = −σ P ⋅ gradV J 1n = J 2 n J 1t σ P1 R= = J 2t σ P2 U ε1 C= = D2 t ε2 s σ P ⋅ ∫ Ed s s ε ⋅ ∫ Ed s U MAGNETNE POJAVE U STACIONARNOM STRUJNOM POLJU (11) Magnetno polje stacionarnih struja Danski fizičar Oersted je svojim eksperimentom. dokazao da promjena smjera struje dovodi do promjene orijentacije magnetne igle. (Zemlja se ponaša kao ogroman magnet čiji se južni magnetni pol nalazi negdje na geografskom sjeveru. u okolini provodnika kroz koji protiče. čija gustoća naglašava intenzitet vektora magnetne indukcije. Tačnija mjerenja pokazuju da se pravac magnetne igle ne podudara u potpunosti s pravcem sjever-jug.etf.⎪ tgθ1 σ P1 ⎪ = ⎬⇒ J 2t ⎪ tgθ 2 σ P 2 tgθ 2 = J 2n ⎪ ⎭ tgθ1 = J 1t J 1n Analogija specifične električne provodnosti sredine i dielektričnosti sredine Relacije sa stanovišta dielektričnosti sredine (ε) Relacije sa stanovišta spec. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Sila u magnetnom polju na elementarni električni naboj q koji se kreće Stalna jednosmjerna električna struja ima uticaj i na prostor. kompas nam daje samo približnu orjentaciju na Zemlji.

indukcije). Hallov efekat Edwin Herbert Hall je. za koju je jedinični vektor pozitivne normale. ( F 12 = F 21 . Am Smjer magnetnog polja određujemo pravilom desne ruke: Obuhvatimo li desnom rukom provodnik kroz koji protiče struja. prsti pokazuju smjer struje. sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 2 i obje se nalaze u vazduhu. d F 12 ≠ d F 21 ) . koja ograničava površ S. unutar kojeg se takva traka nalazi (Hallov efekat). tokom izvođenja eksperimenta. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. usmjeravane kroz tanku metalnu traku i stranog stacionarnog magnetnog polja. ali i o karakteristikama magnetnog polja izraženim preko vektora B . uspostavljena u strujnoj konturi. djeluje na strujnu konturu C 2 . Druga komponenta u rezultantnoj sili ovisi o brzini pomjeranja električnog naboja. stranog homogenog magnetnog polja. I 2dl 2 × ⎜ ∫ 1 2 ∫ ⎟ ⎜C R C2 ⎠ ⎝ 1 Moment magnetnog dipola. koja proizilazi iz sadejstva stacionarne električne struje. koji ima tendenciju da zaokrene konturu i to tako da se vektor magnetnog momenta strujne konture m . onda će savijeni prsti pokazivati smjer linija magnetnog polja (magn. označen sa n 0 . Sila u magnetnom polju na provodnik kroz koji protiče stalna jednosmjerna struja d F = J ⋅ d s ⋅ dl × B = I ⋅ dl × B Laplaceov izraz za određivanje magnetne sile na provodnik sa stalnom jednosmjernom strujom. Amper je pokazao da se ukupna sila F 12 kojom strujna kontura C1 . tako da palac pokazuje smjer struje. kada se on nalazi unutar područja djelovanja magnetnog polja indukcije B : F = ∫ ( I ⋅ d l × B) N . sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 1 . a ispruženi palac smjer magnetne sile. uočio jednu do tada neregistriranu pojavu. može odrediti iz relacije: Jedinica mjere za intenzitet magnetne indukcije je tesla: 1T = 1 F 12 = µ0 4π ⎛ I d l1 × R ⎞ ⎟ . Dejstvo elektromagnetnih sila se svodi na čisti spreg sila. Rezultantni moment M svih elementarnih sila.Skripta iz Osnova elektrotehnike 14 Prva komponenta ove sile je neovisna o brzini kojom se kreće naboj. koje djeluju na strujnu konturu je M = I ∫ r × (d r × B) = m × B . gdje je I stalna jednosmjerna struja. ukoliko su svi drugi naboji koji generišu električno polje nepomični. Elementarni moment sile d M : dM = r ×dF .ba . Smjer sile na provodnik određuje se pravilom lijeve ruke: Lijevu ruku ispružimo tako da linije magnetnog polja ulaze u dlan. poklopi po pravcu i smjeru djelovanja sa vektorom magnetne indukcije B .etf. Mehanički moment na strujnu konturu Moment magnetnog dipola m : m = I ⋅ S = I ⋅ n0 ⋅ S .

Osa spiralne putanje ide duž silnica magnetnog polja. Između ta dva sloja naelektrisanja.etf. sa dimenzijama L. Razdvajanje električnih naboja prestaje onog momenta. Nakon zatvaranja strujnog kruga u razmatranom električnom krugu se uspostavlja stalna jednosmjerna struja intenziteta: I 0 = σ ⋅ E0 ⋅ w ⋅ d . kao što je teslametar.Skripta iz Osnova elektrotehnike 15 Eksperiment: Laboratorijska struktura se sastoji od: • idealnog naponskog izvora sa naponom izmežu stezaljki V0 . tj. tada djeluje elektrostatička sila Fy = q p ⋅ E y . kreće se po kružnici. Kretanje električnog naboja u magnetnom polju 1. qB Jednačine dinamičkog kretanja električnog naboja q. u obliku kvadra. 2. Kada naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje okomito u odnosu na silnice homogenog magnetnog polja. kad se uspostavi relacija: − e ⋅ (v × B) − e ⋅ E y = 0 ⇒ E y = vB . 1 gdje je k H = Hallova konstanta. Na donjoj osnovici kvadra se nagomilava negativan električni naboj qe . magnetno polje uopće ne utiče na kretanje čestice. • idealnog voltmetra V H . okarakterisanog vektorom magnetne indukcije B 0 . Ako naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje po pravcu koji je paralelan silnicama magnetnog polja. • stranog magnetnog polja. Ako čestica ulijeće u homogeno magnetno polje pod nekim uglom θ . a obrnuto proporcionalan magnetnoj indukciji B i naelektrisanju q.ba . potiskujući ih ka donjoj stranici metalnog kvadra površine ( w ⋅ L) . a njen poluprečnik je mv q sin θ r= . Električni napon između gornje i donje stranice: VH = k H ⋅ d ⋅ J x ⋅ B . eN * Hallov efekat je osnova za niz vrlo korisnih aplikacija. 3. Na slobodne elektrone supstance djeluje elektromagnetna sila (−ev × B ) . dok na gornjoj stranici površine nastaje povećana koncentracija pozitivnog električnog naboja q p . kreće se po putanji koja ima oblik spirale. ( Fy = q e ⋅ E y ).d. kreće se jednoliko po pravcu. čiji je poluprečnik proporcionalan količini kretanja čestice mv . a često se uz pomoć Hallovog efekta određuju i pojedine relevantne karakteristike poluprovodnika.w. iz kojih se analitički može rekonstruisati putanja njegovog kretanja: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. • metalne pločice od odgovarajućeg materijala (monovalentni materijal).

intenzitet magnetnog polja direktno proporcionalan intenzitetu stacionarne električne struje. mq MAGNETNO POLJE PROIZVEDENO STRUJOM (12) Biot-Savart-Laplaceov zakon Francuski fizičari Biot i Savart su na osnovu rezultata eksperimentalnih istraživanja zaključili da je u slučaju veoma dugih žičanih provodnika postavljenih u vazduhu. nastalih djelovanjem pojedinih strujnih elemenat. 4πR 2 Amperov zakon u osnovnom obliku Amperov zakon za određivanje vrijednosti vektora magnetne indukcije B : Cirkulacija vektora magnetne indukcije B . 0 0 S Diferencijalni oblik Amperovog zakona: rot B = (∇ × B ) = µ 0 J . određena je relacijom: d B p = µ0 Id l '× R 0 (Biot-Savart-Laplaceov zakon).etf. koje prolaze provodnicima što su obuhvaćeni konturom C. jednaka je zbiru elementarnih magnetnih indukcija. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. tada se rezultantno magnetno polje određuje sabiranjem njihovih pojedinačnih magnetnih polja. smještenoj u vazduhu. računate od tačaka u kojim se polje mjeri. Magnetni fluks. Elementarna magnetna indukcija d B . jednaka je algebarskom zbiru svih struja. kroz elementarnu površ d s : dΦ = B ⋅ d s . pomnoženom sa µ 0 : C ∫ Bdl = µ ∑ I = µ ∫ J d s . Nastojeći poopštiti rješenje problema određivanja magnetne indukcije. tokom usmjeravanja stacionarne električne struje. Gaussov zakon za magnetna polja Elementarni fluks neke vektorske funkcije B . spram udaljenosti. dt dt dt Ubrzavanje kretanja elementarnih električnih naboja vrši se u posebnih spravama kao što su ciklotroni i betatroni. Istovremeno su zaključili i da je u fiksiranoj tački prostora. pri čemu se zbir formira po pravilima vektorskog računa.Skripta iz Osnova elektrotehnike 16 dv dr d2r = q e ⋅ (v × B ) + q e ⋅ E i m q 2 = q e ⋅ ( × B ) + q e ⋅ E . stvara vlastita magnetna polja u okolnom prostoru. 3. koji upravo generiše to magnetno polje. stvara strujni element ( I ⋅ d l ' ) . koju u tački P. Laplace je došao do sljedećih zaključaka: 1. za slučajeve provodnika ma kakvog geometrijskog oblika. Kada više permanentnih magneta i/ili provodnika sa stacionarnim električnim strujama. opterećenih stacionarnom električnom strujom. po zatvorenoj konturi C. do provodnika sa stacionarnom strujom. Ukupna magnetna indukcija. 2.ba . smještenoj u vazduhu. pod uslovom da provodnik sa tom strujom prostorno miruje. koju generiše cjelokupan izolovani provodnik. intenzitet uspostavljenog magnetnog polja obrnuto proporcionalan. po pravilima vektorskog računa.

Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja. pa je i priraštaj magnetnog fluksa dФ pozitivan. tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako. Određivanje rada elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa Elektromagnetna sila d F tokom pomjeraja strujnog elementa Id l . kroz konturu C u njenom početnom položaju. Pri translatornom pomjeranju strujne konture. Ukupni rad elektromagnetne sile. Sopstveni magnetni fluks ostaje konstantan u odnosu na strujnu konturu i tokom ostvarenog njenog translatornog pomjeranja. pod čijim uticajem se ostvaruje pomjeranje te strujne konture u nekom pravcu l1 za dužinu dl1. određen relacijom: dΦ . Jedinica mjere magnetnog fluksa je weber: Wb = T ⋅ m 2 . Gaussov zakon za magnetna polja u integralnoj formi (zakon o konzervaciji magnetnog fluksa): ∫ B⋅ds = 0 . kao i elementarni fluks. Kada se kolo pomjera pod djelovanjem elektromagnetne sile. koji se obavi tokom translatornog pomjeranja strujne konture C za dužinu dl1 . Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Prva grupa materijala pripada klasi dijamagnetskih materijala.ba . s Magnetni fluks je po svojoj prirodi skalarna veličina. tada se može pokazati da je: dΦ = Φ 2 − Φ 1 . s Gaussov zakon u diferencijalnoj formi (četvrta Maxwellova jednačina u diferencijalnoj formi): div B = 0 . unutar stranog magnetnog polja. obavlja mehanički rad dAF. materijali se dijele na 3 grupe: 1. kroz bilo koju zatvorenu površ jednak je nuli. Fluks vektora magnetne indukcije. Dakle elektromagnetne sile djeluju tako da nastoje strujnu konturu postaviti u položaj u kojem ona zauzima maksimalni magnetni fluks. odnosno magnetni fluks se povećava. za dužinu dl1 će izvršiti rad: δA = d F ⋅ d l 1 = ( I ⋅ d l × B) ⋅ d l 1 = I ⋅ δΦ .Skripta iz Osnova elektrotehnike 17 Ukupni magnetni fluks: Φ = ∫ B⋅ds. a simbolom Φ 2 fluks vektora magnetne indukcije B kroz konturu C u njenom krajnjem položaju. tada je rad tih sila pozitivan. Elementarni rad ima isti predznak. rezultantna sila F . Određivanje elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa dA = ∫ δA =I ⋅ dΦ . jednak je zbiru elementarnih radova: Ako simbolom Φ 1 označimo fluks vektora magnetne indukcije B. dAF = F ⋅ d l 1 = F1 ⋅ dl 1 = I ⋅ dΦ ⇒ F1 = I ⋅ dl1 Magnetne osobine materijala S obzirom na tip međudjelovanja sa vanjskim magnetnim poljem.etf.

koje pokušava podržati strano magnetno polje (npr.). koji se fenomenološki ponašaju čak donekle slično kao i paramagnetni materijali. 3.. usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje.ba . kada se svitak postavi na jezgro od odabranog materijala.). M = ∆V Algebarska suma Amperovih struja. za paramagnetne materijale relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno veću od 1. relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno manju od 1. aluminij. tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako. Zavisnost magnetne propustljivosti. a BmM intenzitet magnetne indukcije u nekoj tački M. ( ) C Uopšteni oblik Amperovog zakona Do poopštenja Amperovog zakona došlo je s ciljem da on ne važi samo za vakuum. bakar. 2.. • Magnetna susceptibilnost: χ m = µ r − 1 . nego i od ranijeg magnetnog stanja analiziranog uzorka feromagnetnog materijala. 2.. C Gdje je H vektor jačine magnetnog polja i važi relacija: H= B µ0 −M . Vektor magnetizacije M predstavlja zapreminsku gustinu magnetnih momenata: ∑ m u ∆V . unutar koje se našla neka materijalna sredina: ∑ imA = ∫ M ⋅ d l .etf.. Sposobnost da obezbjede veliku zapreminsku gustinu magnetne energije. kada se svitak nalazi u vazduhu. (1-ε<µd<1 ).. izraženiji (npr.). Uopšteni oblik Amperovog zakona: ∫ H ⋅ d l = (∑ i )unutar C .Skripta iz Osnova elektrotehnike 18 da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja. magnetit. nego i za bilo koju drugu materijalnu sredinu. dok kod feromagnetnih materijala relativna magnetna propustljivost ima vrijednost mnogo veću od 1 (µFe>>1). olovo. Karakteristike feromagnetnih materijala 1. (1<µp<1+ε). gdje je BoM intenzitet magnetne indukcije u BoM nekoj tački M. Za dijamagnetne materijale. ne samo od intenziteta vektora jačine magnetnog polja µ=µ(H). grafit. u smislu podržavanja djelovanja stranog magnetnog polja. željezo. ali je nivo njihove reakcije. Treća grupa materijala pripada klasi feromagnetnih materijala. koje pokušava oslabiti strano magnetno polje (npr. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. bakarni sulfat.. obuhvaćenih zatvorenom konturom C. Druga grupa materijala pripada klasi paramagnetskih materijala. usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje. natrij. Parametri za iskazivanje magnetnih osobina materijala: B • Relativna magnetna propustljivost: µ r = mM . da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala.

u aplikacijama gdje se koriste periodički promjenljiva magnetna polja. 4. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. u magnetnom smislu. teško se mogu razmagnetisati djelovanjem stranog magnetnog polja i uglavnom imaju primjenu kod permanentnih magneta. te izradu magnetnih kola obrtnih električnih mašina. OSNOVNI MAGNETNI KRUGOVI. u tijelu feromagnetika se pojavljuju i vrtložne struje. Feromagnetni materijali sa širokom petljom histerezisa. Diferencijalna magnetna propustljivost: µ d = dH ∆B . 3. Magnetne osobine feromagnetika su veoma ovisne o apsolutnoj vrijednosti temeperature feromagnetika. feromagnetik praktično poprima. tokom jednog histerezisnog ciklusa proporcionalni su površini koju ograničava petlja histerezisa.ba . Pored gubitaka električne energije uslijed histerezisnog efekta. nazivnik predstavlja magnetni otpor magnetnog kruga. Pri temperaturi apsolutne nule feromagnetik dolazi u stanje apsolutnog zasićenja. nazivaju se mekim feromagnetnim materijalima i koriste se za transformatorska jezgra energetskih transformatora . tako da pri temperaturi.Skripta iz Osnova elektrotehnike 19 Ba (simbol a u Ha indeksaciji veličina. usljed kojih također dolazi do gubitaka. Porast temperature feromagnetika otežava usmjeravanje Amperovih mikrostruja. NI ≠ 0. 5. ANALOGIJA SA ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA (13) Magnetni krug je skup materijalnih tijela ili sredina. u toplotu. ili magnetnopobudna sila ( ekvivalent izvora električne energije u električnom krugu) te magnetni otpor magnetnog kruga (ekvivalent električnog otpora u električnom krugu). magnetnomotorna sila. Tri osnovne veličine za opisivanje stanja magnetnog kruga: magnetni fluks (ekvivalent električne struje u električnom krugu). Apsolutna vrijednost magnetne propustljivosti feromagnetika: µ = Gubici uslijed pojave histerezisa Tokom opisivanja histerezisnog ciklusa. Inkrementalna magnetna propustljivost: µ ∆ = ∆H 6. Nazivaju se tvrdim feromagnetnim materijalima. osobine paramagnetika. U skladu sa tom činjenicom. u aplikacijama gdje se stalno ponavljaju ciklusi magnećenja. Gubici električne energije. povoljno je da upotrebljeni feromagnetni materijali imaju usku petlju histerezisa. po osnovu pretvaranja dijela dovedene električne energije za obezbjeđivanje željene vrijednosti jačine magnetnog polja. U relaciji za magnetni fluks. asocira da se uzimaju vrijednosti amplituda magnetne indukcije i jačine magnetnog polja sa osnovne krive magnećenja). Međusobni odnosi između navedenih relevantnih veličina magnetnog kruga uređeni su relacijom koja se često naziva Ohmovim zakonom za magnetni krug. kroz koje se usmjerava i zatvara magnetni fluks. feromagnetni materijal se zagrijava. koja se naziva Curie-va temperatura. dB .etf. a brojnik magnetnomotornu silu: N ⋅I . dΦ = dl ∫ µ ⋅ dS C Kod magnetnih krugova svako postojanje magnetomotorne sile. Takvi feromagnetni materijali. znači i da će se uspostaviti magnetni fluks kroz neku zatvorenu putanju u tom prostoru.

Skripta iz Osnova elektrotehnike 20 Proračuni složenijih magnetnih krugova Za svako čvorište magnetnog kruga u kojem se susreće tri ili više grana magnetnog kruga važi relacija da je algebarska suma magnetnih flukseva koji dolaze ili odlaze iz tog čvorišta jednaka nuli: ∑Φk = 0. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. proporcionalna je negativnoj vrijednosti brzine promjene tog magnetnog fluksa.ba . E=− R Dakle. čiji je zadatak da registruje eventualne protoke električnih opterećenja unutar konture) ima jedan smjer kada se povećava intenzitet magnetnog fluksa kroz nju. Prema ovoj relacija formira se nč − 1 jednačina. pokušava uspostaviti struju. koji se obuhvata sa tom konturom. Za svaku zatvorenu putanju. koja će svojim vlastitim magnetnim fluksom. elektromotorna sila koja se indukuje u konturi obuhvaćenoj magnetnim fluksom. gdje je n broj nepoznatih flukseva. uspostavlja se i relacija: ∑ Fk = ∑ Φ k Rmk . Značajna je uloga zakona elektromagnetne indukcije u obezbjeđenju funkcionisanja električnih mašina.etf. predstavlja matematički izraz Lenz-ovog pravila. B1n = B2n. R Prethodna relacija se u graničnom procesu transformiše u relaciju: dΦ . koja protekne kroz poprečni presjek provodne konture unutar određenog vremenskog intervala i promjene magnetnog fluksa ∆Φ . Također je utvrdio da se može uspostaviti i proporcionalnost. 2. djelovati tako da nastoji spriječiti mijenjanje iznosa stranog magnetnog fluksa. koji obuhvata upravo tu provodnu konturu. Granični uslovi na dodiru dvije linearne. Negativni predznak promjene brzine magnetnog fluksa. dq = − R iz koje slijedi izraz za određivanje inducirane elektromotorne sile: ∆Φ . prema kojem indukovana elektromotorna sila u provodnoj konturi. Lenz-ov princip Faraday je pokazao kako se pomoću magnetnog polja može proizvesti električna struja. a drugi smjer kada se smanjuje intenzitet magnetnog fluksa kroz istu konturu. tokom istog vremenskog intervala: ∆Φ ∆q = − . izotropne i homogene magnetne sredine. između količine električnog opterećenja ∆q . Faraday je na osnovu eksperimenata zaključio da tok električnog naboja kroz konturu (sa aktivnim električnim otporom R. H1t = H2t. u kojoj se nalazi i galvanometar. po kojoj se mogu kanalisati magnetni fluksevi. ELEKTRIČNA I MAGNETNA POLJA KOJA SU PROMJENLJIVA U VREMENU (14) Faraday-ev zakon elektromagnetne indukcije. izotropne i homogene magnetne sredine Na granici dodira dvije linearne. moraju važiti odnosi: 1. k =1 k =1 n n Prema ovoj relacija formira se preostalih n − (nč − 1) jednačina.

pojavljuje samoinduktivnost L: Φ = L⋅I . koji dopire do neke konture C 2 I struje I 1 . faktor proporcionalnosti je međuinduktivnost M 12 : Φ 12 = M 12 ⋅ I 1 .Skripta iz Osnova elektrotehnike 21 Koeficijenti samoindukcije i koeficijenti uzajamne indukcije Ukoliko se razmatra odnos magnetnog fluksa i struje koja je stvorila taj magnetni fluks.ba . Magnetna energija u linearnim i nelinearnim sredinama Najopštiji izraz za određivanje energije lokalizovane u magnetnom polju: 1 Wm = ∫ D ⋅ H ⋅ dV . Ako razmatramo odnos jednog dijela fluksa Φ 1 . 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. tada se kao koeficijent proporcionalnosti. Izraz za određivanje magnetne energije linearnih magnetnih sredina: 1 Wm = I 2 ⋅ L . 2V Za određivanje magnetne energije pridružene svitku sa N zavojaka. koja je prolazeći kroz konturu C1 stvorila magnetni fluks Φ 1 .etf. dakle. kroz koje protiče struja I: 1 Wm = I ⋅ψ . 2 gdje je ψ ulančeni fluks za takav svitak. fluksa Φ 12 ( Φ 12 < Φ 1 ).

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful