Skripta iz Osnova elektrotehnike

1

KULONOV ZAKON I OSNOVNI POJMOVI (1) Elektrostatika je oblast elektrotehnike, koja se bavi izučavanjem fizičkih, pojava unutar sistema, formiranih od prostorno nepokretnih i vremenski nepromjenljivih električnih naboja. Makroskopski pristup. Prilikom razmatranja mehaničkog međudjelovanja među česticama uzimamo u obzir tri sile (gravitaciona, elektromagnetna i mezonska). Makroskopski pristup stavlja mezonske sile u drugi plan. Zakon očuvanja električnog naboja u izolovanom sistemu kaže da se ukupni električni naboji ne mijenjaju tokom vremena. Akumulacija električnog naboja na materijalnim tijelima: 1. trenjem jednog materijalnog tijela od drugo, pri čemu dolazi do prelaska elektrona sa jednog na drugo tijelo 2. elektrostatskom indukcijom, a to je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji. 3. opterećivanjem elektroda električnog kondenzatora električnim nabojima. Materijalna tijela unutar kojih se može ostvariti usklađeno pomjeranje elektrilnih naboja zovu se provodna tijela, dok tijela kod kojih se ne može ostvariti nazivaju se izolatori ili dielektrici. Primjer savršenog dielektrika je vakum. Materijalna sredina je homogena ako u svim elementarnim dijelovima svoje zapremine ima iste fizičke osobine. Materijalna sredina je izotopna ukoliko unutar svake svoje elementarne zapremine ima iste osobine u svim pravcima. Materijalno tijelo je linearna sredina ako njegove EM-ne osobine nisu u funkcijij intenziteta vanjskih dejstava, bilo da su ona električne ili magnetne prirode. Električni naboj Q [C] je svojstvo čestice materije da ima vezu sa sopstvenim EMP i međusobnim djelovanjem sa spoljasnjim EMP-em. Dielektrička sredina ε predstavlja veličinu koja definiše uticaj sredine na silu uzajamnog djelovanja. ε u vakumu iznosi εo = 8,85·10-12 [F/m] i uzima se kao referentna dialektrička propustljivost. ε = εr· εo Linijski raspoređen električni naboj q’, u opštem slučaju, je naboj dQ koji se nalazi na dužini provodnika dl. dQ = q’·dl q’= [C/m] Površinska gustina električnog naboja σ je kada su električni naboji raspoređeni u vrlo tankom sloju po geometrijske površine. dQ σ= = C / m2 dS Zapreminska gustina električnog naboja ρ se definiše kao omjer ukupne količine naboja ∆Q lokalizovanje u elementarnoj zapremini ∆V. dQ ρ= = C / m3 dV Kulonov zakon: mehanička sila uzajamnog djelovanja dva nepokretna naboja Q1 i Q2 u homogenoj sredini direktno je srazmjerna njihovom proizvodu i obrnuto srazmjerna kvadratu njihovog rastojanja r, gdje je k koeficijent proporcionalnosti k=9·109 [Nm2/C2]. Ako su obje čestice ili pozitivno ili negativno naelektrisane, sila je odbijajuća, a ako su suprotnog naboja sila je privlačna. Q ⋅Q 1 F = k 1 2 2 ro = [N ], k= 4πε 0 r

[

]

[

]

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

Skripta iz Osnova elektrotehnike

2

ELEKTROSTATSKO POLJE I GAUSOV TEOREM (2) Elektrostatsko polje je posebno stanje električnog polja u kojem su električni naboji prostorno nepomični, a pripadajuće im količine naboja ne mijenjaju svoje iznose tokom vremena. Vektor jačine ESP se grafički predstavlja linijama vektora jačine elektrostatskog polja. Linije vektora jačine ESP se ne mogu međusobno sjeći. Po svom pravcu i smjeru vektor E se pruža duž radijalnih zraka, koje imaju svoje ishodište u centru lopte, pri čemu uslov q>0 obezbjeđuje da su ti zraci usjereni od lopte ka okolnom prostoru, a uslov q<0, obezbjeđuje da su ti zraci usmjereni od okolnog prostora ka lopti. dq dE = ro = [V / m] 4πε r 2 Električne silnice su zamišljene linije kojim je vektor ESP tangenta u svakoj tački u smjeru polja. Fluks elektrostatskog polja je fizička veličina, koja iskazuje mjeru broja linija vektora ESP koje prožimaju neku površinu. dΦ E = E ⋅ d S ⇒ Φ E = ∫ E ⋅ d S
S

Gausov teorem uspostavlja vezu između vektora jačine ESP E i električnih naboja unutar homogene i izotropne sredine. Gausov teorem glasi: Fluks vekotra jačine ESP E kroz zatvorenu površ u homogenoj i izotropnoj sredini, jednak je količniku algebarske sume električnih naboja, obuhvaćenih tom površi i dialektrične propustljivosti te sredine. Analitički se Gausov teorem u integralnoj formi izražava pomoću sljedeće relacije: ∑ Qi Ed S = ∫
S

ε

Gausov teorem u integralnom obliku može se koristiti samo za slučajeve sferne simetrije. Da bi se odredio vektor jačine ESP u tijelima koja nemaju osobine simetričnosti, koristi se formulacija Gausove teoreme u diferencijalnom obliku.
div E =

ρ ε0

PROVODNICI U ESP I ELEKTRIČNI POTENCIAL ESP (3)

Da bi u makroskopskom svijetu nastupilo ravnotežno stanje, odnosno prostorno mirovanje slobodnih električnih naboja, neophodno je da se u provodnim tijelima ispune sljedeći uslovi: 1. U unutrašnjosti provodnika, vektor jačine ESP mora biti određen relacijom E=0. U suprotnom došlo bi do kretanja slobodnih elektrona. 2. Tagencijalna komponenta vektora jačine ESP E, uz površ provodnika, sa strane sredine koja okružuje provodnik, jednaka je nuli. 3. Sve tačke provodnog tijela su na istom električnom potencijalu, pa je površ ekvipotencijalna. 4. Normalna komponenta vektora jačine ESP proporcionalna je gustini elektrilčnog naboja raspoređenog po površini provodnika, što proiziliazi iz Gausovog teorema u integralnom obliku. 5. U skladu sa diferencijalnim oblikom Gausovog zakona divE = ρ/εo, zbog uslova broj 1, unutar provodnika nema slobodnih naelektrisanja. Elektrostatska indukcija je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji.

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

akumulirati određenu količinu naboja. tada potencijal tačke A u razmatranom ESP.2…k) u slučaju sistema sastavljenog od k provodnih tijela. Ako su M i N dvije fiksirane tačke u prostoru. može se definisati kao sposobnost tog tijela. ρ δ 2V δ 2V δ 2V ρ divE = ⇒ 2 + 2 + 2 =− ε0 ε0 δx δy δz Laplaceova diferencijalna jednačina je specijalan slučaj Poissonove jednačine kada je ρ=0. δ 2V δ 2V δ 2V + + =0 δx 2 δy 2 δz 2 ELEKTRIČNI KAPACITET I POVEZIVANJE ELEKTRIČNIH KONDENZATORA (4) Električni kondenztor je namjenski konstruisan uređaj koji je u stanju. međusobno povezane krivom linojom l1. pri pomjeranju bilo kojeg tačkastog električnog naboja Qi. Ekvipotencijalna linija je geometrijsko mjesto tačaka.Skripta iz Osnova elektrotehnike 3 Rad sila ESP pri pomjeranju tačkastog naboja iz jedne tačke u drugu ne zavisi odoblika putanje po kojoj se pomjeranje odvija. Kod pločastog kondenzatora električni kapacitet je određen relacijom: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. odnostno tih tijela. Odabere li se neka referentna tačka P. unutar svoje strukture. odnosno određene količine naboja Qi (i=1. iz dačke M u N. definiše relacija: A = ∫ Fi ⋅ d l1 = Qi ∫ E ⋅ d l1 = [J ] M M N N Električni potencijal je skalarna veličina koja ima sposobnost da opiše energetska stanja svih tačaka u ESP. Poissonova diferencijalna jednačina proizilazi iz Gaussovog teorema u diferencijalnom obliku kada se unesu izrazi koji određuju komponente ESP u Dekartovom pravouglom koordinatnom sistemu. odnosno određeni iznos elektrostatske energije. dimenzija i međusobnog položaja. unutar kojeg se manifestuje djelovanje vektora jačine ESP E. već samo od prostornog položaja. Q Q = C ⋅ U ⇒ C = = [F ] U Kapacitet provodnih tijela zavisi od njihovog oblika.ba . U AB = V ( A) − V (B ) = [V ] Ekvipotencijalna površ je geometrijsko mjesto tačaka koje formira površ u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost eletkričnog potencijala. akumulira određenu količinu naboja Q.etf. koje formira liniju u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost električnog potencijala. Kapacitet ne zavisi od količine elektriciteta na provodnim tijelima i napona između njih. kao i od dialektričkih osobina sredine između provodnih tijela. odnosno kad nema prostorno raspoređenih električnih naboja. određuje relacija: r P Qi P dr Qi ⎛ 1 1 ⎞ V ( A) = ∫ E ⋅ d l = ∫ r 2 = 4πε 0 ⎜ rA − rP ⎟ = [V ] ⎜ ⎟ 4πε 0 rA ⎝ ⎠ A Električni napon između tačaka A i B unutar razmatranog ESP. da pri djelovanju električnog napona U. Električni kapacitet nekog tijela ili sistema provodnih tijela. u odnosu na potencijal tačke P. Ekvipotencijalne linije i linije vekotra jačine ESP su međusobno ortogonalne. defunuše se kao razlika električnog potencijala tih tačaka u tom polju. Ekvipotencijalni sistem je sistem u kojem sve tačke imaju istu vrijednost električnog poetncijala. rad sila ESP.

Q1 = Q2 C C1 C 2 C = ε0 Elektrostatička energija Sistem od n nepomičnih tijela sa odgovarajućim električnim nabojima lokalizovan unutar određenog fizičkog prostora raspolaže sa određenom količinom energije.ba . što se moze i analitički iskazati relacijom: dAi = dWi Sav rad A se transformiše u prirast elektrostatske energije razmaranog procesa. nF. C = C1 + C 2 . U 1 = U 2 Serijsko ili redovno vezivanje kondenzatora u osnovi je karakteristično po tome. što su svi serijski povezani kondenzatori opterećeni istom količinom elektirčnog naboja. to je izuzetno veliki iznos kapaciteta. u elektrotehnici se još susreću. Q = Q1 + Q2 . Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. istog iznosa U. elektrostatička energija iznosi: 1 W = Q ⋅U 2 Proračun sila pomoću elektrostatske energije Određivanje djelovanja sile u elektrostatskom polju.Skripta iz Osnova elektrotehnike 4 S = [F ] d Jedinica mjere za električni kapacitet je farad [F]. pri rastojanju njegovih elektroda od 1 mm. površina elektroda bi trebala biti oko 100 km2. Pored pločastih kondenzatora. pa se može pisati da je: n Vi ⋅ Qi A = We = ∑ = [J ] 2 i =1 Kada se ova relacija primjeni na pločasti kondenzator sa vazdušnim dialektrikom. čiji je nazivni napon. gledano pojedinačno ili za svaki upotrebljeni kondenzator. mora se prethodno obaviti elementarni rad dAi određen relacijom: dAi = vi · dqi Sav rad koji obave energetski izvori u okviru razmaranog pomjeranja električnog naboja dq. Prema relaciji za elementarni rad sila ESP. Paralelno se mogu spajati samo oni električni kondenzatori.etf. odnosno Q2 respektivno. se može vršiti po osnovu korištanja veze između djelujuće sile i zavisnosti energije posmatranog sistema. veći ili jednak od napona U. utroši se na povećanje energetskih rezervi u analiziranom sistemu. pF. 1 1 1 = + . povečao električni naboj za elementarni iznos dqi. Pri paralelnom vezivanju kondenzatora kondenzatora svaki od kondenzatora s obzirom na pripadnu kapacitivnost C1. električni naboj Q1. duž nekog generaliziranog pravca l. jer da bi vazdušni pločasti kondenzator imao kapacitet od 1F. sferni i cilindrični kondenzatori. U = U 1 + U 2 . odnosno C2 i izloženost djelovanju električnog napona U preuzima na svoje elektrode. Međutim. Serijski spoj električnih kondenzatora moguće je izložiti većem naponskom nivou od onog koji može podnijeti jedan usamljeni kondenzator iz takvog spoja. U tehničkoj praksi kondenzatori se izgrađuju u vrijednosti µF.električni kondenzatori su izloženi djelovanju jednosmjenog napona. Da bi se nekom tijelu koje raspolaže električnim nabojem qi i koje se u tom trenutku nalazi na električnom potencijalu Vi. tokom pomjeranja električnih naboja u pravcu koordinate l.

a električni naboji na tijelima qi se mijenjaju: n dW ∑Vi ⋅ dqi = Fl dl + dWe ⇒ Fl = dl e i =1 2.etf. koji leži na provodnoj ravni. naboja u naznačenom pravcu + Postoje dva slučaja: 1. rQ i r-Q vektori položaja tačkastih naboja Q i (-Q) u odnosu na ishodište Dekartovog koordinatnog sistema. dakle vi = Vi. zbog | rM .Skripta iz Osnova elektrotehnike 5 dA = F·dl. a električni potencijali tijela vi se mijenjaju: dWe 0 = Fl dl + dWe ⇒ Fl = − dl Metod ogledala Izračunavanje elektrostatskih polja naelektrisanih tijela.rQ | = | rM . kada se oni nalaze u blizini ravnih provodnih površina. skalarne funkcije električnog potencijala i energije ESP. vektora ESP.z).ba . u porstoru iznad beskonačne provodne ravni se koristi sljedeca relacija: ⎞ Q ⎛ 1 1 ⎟ ⋅⎜ − EM = 4πε 0 ⎜ rM − rQ rM − r−Q ⎟ ⎝ ⎠ gdje je rM vektor položaja tačke M. i uspostavljenoj ravnozeži unutar analiziranog sistema električnih naboja. dakle qi=Qi.r-Q |. konstatovano je da intenziteti ovih veličina zavise. moguće je u određenom broju slučajeva pojednostaviti koristeći metod ogledala. u skladu sa zakonom o održanju energije može se ispisati da je: ∑v i =1 n i ⋅ dqi = Fl dl + dWe prirast elektrostatičke energije po osnovu promjene nivoa električnog naboja rad spoljašnjih sila. funkcija električnog potencijala poprima vrijednost nula. Prema slici vektor jačine ESP je: Eh = − 2 ⋅ Q ⋅ cos θ −Q⋅h = 2 2 4πε 0 (r + h ) 2πε 0 (r 2 + h 2 )3 / 2 Za određivanje jačine vektora ESP u tačci M(x. Ako tačka M padne na beskonačnu provodnu ravan.y. kada su električni potencijali tijela konstantni. između Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. DIELEKTRICI U ESP (6) Tokom razmatranja i određivanja vektora elektrostatske sile. Kada se električni potencijali na tijelim konstantni. odnosno energija uložena izvana = mehanički rad koji izvrše elektrostatske sile tokom pomjeranja el. koja se nalazi u okolini tačkastog električnog naboja Q.

pri kojoj još uvijek ne dolazi do narušavanja. Nepolarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da je njihovo ukupno električno djelovanje jednako nuli. Kada se dialektrici izlože djelovanju stranog ESP. može se opisati relacijom (gdje je a poluprečnik atoma): p = 4πε 0 a 3 ⋅ E Proporcionalnost između vektora jačine ESP E i vektora električne polarizacije nepolarnog dielektrika P glasi (gdje je αe konstanta proporcionalnosti): P = αe ⋅ E ( ) Polarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da su električni centri pozitivnih i negativnih opterećenja u azomu međusobno pomjereni. obezbjeđuje da je moment električnog dipola jednak nuli. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.Skripta iz Osnova elektrotehnike 6 ostalog. na elementarne električne naboje se djeluje mehaničkom silom.ba . pod djelovanjem vektora jačine ESP. unutar koje se oni proučavaju. pa obrazuju tzv. Pri povećanju temperature povećavaju se i termička kretanja. zbog čeka važi da je: p = q⋅d Sferna simetrija prisutne raspodjele gustine električnog naboja. Molekuli polarnih dielektrika imaju moment električnog dipola raličit od nule. kada se vakum između njegovih elektroda. zbog intenzivnog termičkog kretanja i njihovog haotičnog prostornog rasporeda usljed tih termičkih kretanja. i od dielektričkih osobina sredine. odnosno sposobnost njihove usmjerene polarizacije. Nepolarni molekuli imaju osobinu elastične polarizacije. zamjeni upravo tim dielektrikom. Uticaj stranog ESP. tada proizvod q·d određuje moment električnog dipola p. pokazuje koliko puta će se povečati električni kapacitet analiziranog kondenzatora. na moment električnog dipola atoma nepolarnog dielektrika p. što smanjuje mogućnost usmjeravanja njihovih električnih dipola.etf. između napona dovedenog na krajeve tog dielektrika i debljine istog dielektrika. električne dipole. jedno od drugog. Ukoliko se toj vrijednosti d da vektorska priroda tako da vektor odstojanja d ima smjer od negativnog naboja ka pozitivnom. Sposobnost polarizacije polarnih dielektrika izraženo zavisi od ambijentalne temperature. jer se nakon uklanjanja stranog ESP njihovi električni dipoli vraćaju u prvobitno stanje. intenzitet vektora električne polarizacije ne zavisi od temperature. Električni dipoli molekula polarnog dielektrika orjentišu se u smjeru djelovanja ESP samo pri vrlo snažnim vanjskim ESP. međusobno postavljena na maloj udaljenosti d. Dielektrična konstanta ima prirodu specifične kapacitivnosti i u tom smislu dielektrična konstanta nekog dielektrika. Dielektrička čvrstoća dielektričnog materijala je kritična-granična vrijednost količnika. odnosno razaranja dielektrične strukture samog dielektrika. Električna polarizacija je veličina koja se definiše pomoću gustine električnih momenata dipola: ∑p P= dV Kod nepolarnih dielektrika. Električni dipol je sistem od dva elementarna električna naboja (q) i (-q). Polarizacija je usmjeravanje električnih dipola.

Skripta iz Osnova elektrotehnike 7 Parametar α se još naziva sposobnost polarizacije dielektrika i daje za osnov da se takav dielektrik klasificira kao linearni. dovodi do polarizacije. izotropnim i linearnim dielektrikom.ba . izotropni dielektrik. Logično je da će doći i do promjene kapaciteta i to C > Co. (q1’>q1) i q2= -Q (|q2’| > |q2|). normalnu na pravac pomjeranja tog naelektrisanja. putem priključenja na idealni izvor. dielektrične konstate ε>εo. Električni naboji pozicionirani na površini dielektrika vezani su mnogo čvršće. pri čemu stvoreni električki dipoli postavljaju se tako da je njihov negativni električni naboj priljubljen uz pozitivni električni naboj Q. Izlaganje dielektrika ESP Eo. U homogenom stranom ESP relacija za intenztet vektora električne polarizacije je Q P = V = C / m2 S Za nehomogeno polje intenzitet vektora električne polarizacije se može defnisati kao količnik vezanog naboja koja se pomjerila tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površ dS. Posmatrajući ta pomjeranja moguće je odrediti količinu električnog naboja koji prođe kroz poprečni presjek S dielektrika. a to se naziva dielektrički pomjeraj. nakon kratkog vremena između elektroda će se ponovo uspostaviti napon U12. čiji je intenzitet jednak količniku količine električnog naboja. dok će se na elektrodama kondenzatora pojaviti novi iznosi električnih naboja q1’=Q’. u kratkom roku na elektrodama se akumuliraju električni naboji q1=Q i q2=–Q. čiji je intenzitet određen relacijom Eo = U12/s. Parametar α se može izraziti i pomoću dielektričke konstante vakuma εo i jedne nove konstante χ (električna susceptibilnost dielektrika) i tako da je: α = εo · χ Ako se pločasti kondenzator sa vazdušnim dielektrikom izloži djelovanju stalnog jednosmjernog napona U12. Površinska gustina vezanih električnih naboja se ordređuje prema relaciji (no je jedinični vektor normale na površinu dielektrika): σ v = P ⋅ n0 Površinska gustina vezanih električnih naboja uz donju elektrodu kondenzatora je negativna (vektori P i no su suprotni) σ v = − P . Između elektroda se uspostavlja ESP Eo. a pozitivni električni naboj dipola uz negativni električni naboj –Q smješten na gornoj elektrodi kondenzatora. dQV P= = C / m2 dS Vektor dielektričnog pomjeraja D je vektor. koji se pomjerio tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površinu dS: dQ D= = C / m2 dS [ ] [ ] [ ] Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Pod opisanim okolnostima električni kapacitet i električni naboj su određeni relacijom: S S C0 = ε 0 ⋅ Q = C 0 ⋅ U 12 = ε 0 ⋅ ⋅ U 12 s s Ukoliko se prostor između kondenzatora ispuni homogenim. DIELEKTRIČNI POMJERAJ (7) Pod uticajem stranog ESP dolazi do prostornog pomjeranja vezanih elekrona unutar dielekrika. smješten na donjoj elektrodi kondenzatora.etf. pa zato ne mogu napustiti strukturu dielektrika i oni se često nazivaju vezanim električnim nabojima. dok je površinska gustina vezanih naelektrisanja uz gornju elektrodu pozitivna (vektori P i no su kolinearni) σ v = P .

na koji je bio razmatrani kondenzator priključen tokom postojanja vakuma između njegovih elektroda. pri čemu je Q>Qo. izotropne i linearne dielektrike vrijedi da je vektor dielektričnog pomjeraja: D =ε ⋅E Ukoliko se Maxwellov postulat primjeni na zapreminu.Skripta iz Osnova elektrotehnike 8 U odsustvu dielektrka. sadržan u pojavi vezanih električnih naboja na granici dodira dva polarizovana dielektrika je: ε 0 (E 2 n − E1n ) = σ vezano Pod pretpostavkom da su bočne stranice pravougaone konture ∆h →0 onda imamo: D D E 2 n = E1n ⇒ 1t = 2t ε1 ε2 Vrijedi i sljedeće: E1 sin θ 1 = E 2 sin θ 2 ∧ ε 1 E1 cos θ 1 = ε 2 E 2 cos θ 2 ⇒ ε 1 tgθ1 = ε 2 tgθ 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. poslije ubacivanja dielektrika i njegove električne polarizacije. tada se može pisati da je: ∫ D ⋅ d S = σ S ⋅ ∆S S Ukoliko je σS = 0. sa vridnosti Qo. na vrijednost Q. ∫ D ⋅ d S = (∑ Q )u _ S S Granični uslovi na dodiru dvije linearne dielektrične sredine Za homogene. uspjevši da prevaziđe Gausove restrikcije. koje su važnost ovog teorema vezivale samo na homogeni i izotropnu sredinu. ima intenzitet: dQ0 dQv dQ D = D0 + P = + = dS dS dS U uslovima priključenja elektroda na kondenzatora na idealni naponski izvor U. kada je između elektroda kondenzatora vakum relacija Do glasi: dQ0 D0 = dS Ispunjavanjem vakuma nepolarnim dielektrikom. Maxwellov postulat Maxwell je uspio da poopšti Gausov teorem. povećava se iznos električnog naboja na elektrodama kondenzatora.Maxwellov postulat glasi: Fluks vektora dielektričkog pomjeraja kroz bilo koju zatvorenu površ S u pravcu i smjeru spoljašnje normale na tu površ. tada važi odnos: D1n = D2 n ⇒ ε 1 E1n = ε 2 E 2 n U sljedećoj relaciji sa σvezano je označeno naelektrisanje koje se pojavljuje na razdvojenoj graničnoj površi. jednak je algebarskoj sumi svih električnih naboja obuhvaćenih dijelom prostora koji je ograničen upravo tom površi S. koji objedinjava i pomjeranja eelektričnih naboja u vakumu i pomjeranja vezanih električnih naboja unutar dielektrika.ba .etf. nakon polarizacije i jednog i drugog dielektrika: ∫ P ⋅ d S = σ vezano ⋅ ∆S ⇒ (P1n − P2n ) = σ vezano S Odnosno vektor jačine ESP. vektor ukupnog dielektričkog pomjeraja.

Jedinica za intenzitet električne struje je Amper. ( ) Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. dok dio prostora ograničen strujnim linijama. pomjeranje električnih naboja je haotično i dominantno određeno temperaturom materijala. struje dielektričkog pomjeraja 3. a sa vs makroskopska srednja brzina njihovog pomjeranja dobija se da je vektor gustine električne struje J: J = N * ⋅v s ⋅ e U odsustvu stranog električnog polja. dolazi do uređenog pomjeranja električnih naboja. unutar kojeg je ista jačina električne struje nosi naziv strujna tuba. Ove struje se uspostavljaju u vakumu ili gasovima. tada očigledno protiče električna struja koja se naziva strujom dielektričnog pomjeraja. a sa e njihov pojedinačni električni naboj. Tokom posmatranja provodnog tijela proizvoljnog oblika. Vektor gustine struje dielektričnog pomjeraja Jpom može se dovesti u vezu sa vektorom dielektričnog pomjeraja D: dD dt Za kvantitativno opisivanje električne struje. uzrokovano djelovanjem tog polja. Intenzitet električne struje i gustina električne struje su makroskopske veličine. odnosno to su struje koje se uspostavljaju prenošenjem električnih naboja putem elemenarnih naelektrisanih čestica ili tijela. kondukcione električne struje ili struje provodnosti 2. može se uočiti da postoje zavorene linije. haotičnom termičkom kretanju električnih naboja. kada se ne posmatra idealni dielektrik. Kada se struktura provodnika izloži djelovanju stranog električnog polja.ba . Jačina električne struje koja protiče kroz neku konačnu površinu s.etf. onda kroz elementarnu vektorsku površinu d s = no ⋅ ds . U elektrotehnici se tretiraju tri vrste struja: 1. kojim se kvantitativno izražavaju odnosi uspostavljeni u kolu. konvekcionalne struje Konvekcionalne struje su struje koje nastaju kretanjem električnih naboja uzrokovanih mehaničkim silama.Skripta iz Osnova elektrotehnike 9 Energija u ESP za bilo koji dielektrik homogene strukture se izračunava preko relacije: 1 We = ∫ D ⋅ E ⋅ dV 2 V ELEKTRIČNI KRUGOVI STALNIH JEDNOSMJERNIH STRUJA (8) Električni krug je skupina tijela koja predstavlja zatvoren put za električnu struju. kroz koje je uspostavljen tok stalne jednosmjerne struje. može se izraziti preko vektora gustine električne struje: i = ∫ Jd s J pom = s 1[C ] 1[s ] Električna struja koja se po svom intenzitetu i smjeru ne mijenja tokom vremena naziva se stalnom jednosmjernom strujom. U vakumu gustina konvekcione struje definiše se relacijom: J KONV = ρ ⋅ v Idealni dielektrik je dielektrik koji u svojoj strukturi nema slobodnih električnih naboja koji bi mogli izazvati električne struje. 1[A] = Neka je sa N* označena zapreminska gustina pokretljivih električnih naboja. Međutim. koje se nazivaju strujnim linijama. uobićajno se koristi termin intenzitet električne struje.

kao što su: električna snaga. gdje je η koeficijent proporcionalnosti koji se naziva pokretljivost elektrona i on zavisi od vrste provodnika i temperature. ( ) gdje je σ p skalar.etf. električni napon. Analogno tome jedinica za specifičnu električnu otpornost je (Ωm). Glavne karakteristike elemenata električnih krugova opisuju se nizom električnih veličina. pretvara toplotu u električnu snagu. koju oni mogu odavati ili preuzimati na sebe. Relacija koja direktno iskazuje povezanost vektora jačine elektrostatskog polja E i vektora gustine električne struje je: J = N * ⋅v s ⋅ e = σ p ⋅ E . Električni kondenzatori u osnovi blokiraju tok stalne jednosmjerne struje. a relacija služi za određivanje specifičnog otpora na nekoj drugoj temperaturi. te se oni u električnim krugovima ponašaju kao otvoren prekidač.ba . a poprečnipresjek s. Svaki od električnih otpornika. θ1 ima obicno temperaturu od 20° C. a sa simbolom ρ1 označen je specifični otpoer metalnog provodnika pri temperaturi θ1. kojim se izražavaju pojedinačne električne osobine tih materijala i on nosi naziv specifična električna provodnost materijala. Po Joule-ovom zakonu važi relacija: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. homogene strukture. Ohmov zakon: Razlika potencijala na krajevima provodnika pri konstantnom otporu proporcionalna je struji koja protiče kroz provodnik. čija je dužina l. konstantnom srednjom brzinom: v s = η ⋅ E . Joule-ov zakon Poznato je da se električni provodnici zagrijavaju tokom prolaska električne struje kroz njih. Tu pojavu je prvi analitički uspješno opisao Joule.Skripta iz Osnova elektrotehnike 10 Makroskopski gledano registuju se pomjeranja električnih naboja u pravcu djelovanja stranog električnog polja. električna otpornost provodnika se određuje pomoću izraza: l R = ρR s Specifična električna otpornost metalnih provodnika mijenja se u osvisnosti od ambijentalne temperature: ρ 2 = ρ1 ⋅ (1 + α ⋅ (θ 2 − θ1 )) gdje je ρ2 specifične električni otpor metala provodnika pri temperaturi θ2. koji mogu elementi održavati između svojih krajeva. Jedinica za σ p je (Ωm)-1. Temperaturni koeficijent α pri značajnim promjenama temperature također se mijenja. sa specifičnom otpornošću ρR. pri svom priključku na naponski izvor. U = V1 − V2 = R ⋅ I Struja dI može se eksplicitno izraziti u ovisnosti od električnog otpora strujne tube i električnog napona U koji vlada između njenih krajeva pomoću relacije: U dI = Rst Kod tankih linijskih provodnika.

odnosno gubitak električnog napona koji se dešava unutar generatora električne energije. algebarska suma padova napona. na kojem se sastaje tri ili više grana razmatranog električnog kruga. odnosno specifične snage p. odnosno: ∑I k =1 n k =0 Čvorište električnog kruga je mjesto u njegovoj električnoj šemi.etf. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. uzrokovanih prolaskom struja Ijk. koje dolaze ili odlaze u čvorište električnog kruga jednaka nuli. ili gupitak električnog napona. Izvor električne energije može biti naponski ili strujni. pri savladavanju protivljenja priključenog potrošaća aktivne otpornosti R.2) Prvi Kirhofov zakon: Algebarska suma svih električnih struja. U električnim krugovima stalnih jednosmjernih struja i napona. Elektromotorna sila Termin električni krug podrazumijeva elektrrčni krug koji se sastoji od jednog izvora električne energije i jednog potrošača električne energije. potrošač je po pravilu predstavljen aktivnim otporom R. u drugom Kirhofovom zakonu ima za cilj da upozori svoje korisnike da predznak ispred pojedinih sabiraka u prethodnoj relaciji može biti kako pozitivan tako i negativan. koji glasi: p = dV ⎣m ⎦ Jednačina kontinuiteta električne struje: dq ∫ J ⋅ d s = − dt S KIRHOFOVI ZAKONI (9. koje djeluju unutar te razmatrane konture.ba . uravnotežena je algebarskom sumom EMS Ejk. odnosno algebarska suma EMS. Prvi integral je pad električnog napona. u diferencijalnom obliku. dobiva se Joule-ov zakon dP ⎡W ⎤ = E ⋅ J = ρR ⋅ J2 = σ P ⋅ E2 = ⎢ 3 ⎥ . Drugi Kirhofov zakon: U proizvoljnoj zatvorenoj konturi složenog linearnog električnog kruga. Ova tvrdnja se formalno analitički izražava relacijom: ∑ I jk ⋅ R jk = ∑ E jk Termin. Drugi integral pretstavlja pad napona. prilikom uspostavljanja stalne struje I. Εi = ∫ E ⋅ dl + ∫ E ⋅ dl = r ⋅ I + R ⋅ I BnA AmB U prethodnoj relaciji Ei je unutrašnja elektromotorna sila izvora.Skripta iz Osnova elektrotehnike 11 P = R ⋅ I 2 = U ⋅ I = ∫ E ⋅ J ⋅ dV =1[W (vat )] V Ako se uvede pojam zapreminske gustine snage. algebarska suma padova napona. u tehničkoj praksi se koristi termin generator električne energije. zbog protivljenja generatora da se uspostavi električna struja I. kroz aktivne električne otpore Rjk.

zasnivaju se na 2KZ-u: ∑ I jk ⋅ Rmk = ∑ E mk Algebarski zbir EMS unutar konture m. tada ima smisla pisati da je: ∫ J ⋅ d s = J 1n ⋅ ∆s1 − J 2n ⋅ ∆s 2 . jednaka je električnoj snazi koju apsorbuju-preuzimaju. Zakon o očuvanju električne snage (energije) U svakom linearnom električnom krugu stalnih jednosmjernih struja i napona. prema Zakonu o održanju energije. dok članovi sa desne strane mogu biti i pozitivni i negativni. sa specifičnim električnim provodnostima σP1 i σP2.Skripta iz Osnova elektrotehnike 12 METOD KONTURNIH STRUJA (10) Porastom broja grana električnog kruga.ba . Granični uslovi dodira dvije homogene provodne sredine Da bi se odredilo ponašanje karakteristicnih velicina strujnog polja. ona mora biti struktuirana tako da posjeduje bar jednu granu koja pripada samo toj konturi. dok se ostalim EMS-ma unutar te konture. sa normalama na površ u čijim tačkama se susreću provodne sredine: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. sa specificnim elektricnim provodnostima σP1 i σP2. Maxwell je nastojao da pronađe efikasniji put za rješavanje takvih slučajeva. u predmetnom zbiru. na granicu dodira dvije homogene provodne sredine. Da bi neka kontura bila nezavisna. ukupna električna snaga. koju odaju naponski i strujni izvori električne energije pristuni unutar tog električnog kruga. Algebarske jednačine.etf. koje su neophodna osnova za izračunavanje nepoznatih vrijednosti električnih struja u granama analiziranog električnog kruga. vektora jacine elektricnog polja E i vektora gustine elektricne struje J . omogučava da se napiše da je: σ P1 ⋅ E1n = σ P 2 ⋅ E 2 n Prethodna relacija kao i relacija ∫ E ⋅ d l =0 l omogućava da se uspostavi odnos između uglova θ1 i θ2 koje zaklapaju vektori E i J. odnosno relacija: ∑ Ri ⋅ I i2 = ∑ Ei ⋅ I i + ∑ (I Si ) jk ⋅ U kj i =1 i =1 i =1 n n n U relaciji članovi na lijevoj strani su uvijek pozitivni. ⇒ J 1n = J 2n S iz čega zaključujemo da da su normalne komponente vektora gustine električne struje jednake. Primjeni li se IKZ u diferencijalnom obliku. To je uradio preradom 2KZ-a. koje se postavljaju za svaku od utvrđenih kontura. pri čemu se EMS koje djeluju u smjeru konture m uzimaju u zbiru ΣEmk sa predznakom plus. S obzirom na pretpostavljenu homogenost provodnih sredina i važenje Ohmovog zakona. na granici dodira dvije homogene provodne sredine. pridružuje predznak minus. pri čemu se taj zakon primjenjuje samo na konture kojima se može pripisati atribut nezavisna. raste i broj jednačina. potrošaći električne energije istog tog električnog kruga. mora važiti kako Ohmov zakon J = σ P ⋅ E tako i prvi ( ) Kirchhoffov zakon div J = 0 . može se formalno pretstaviti sa ΣEmk.

ba . tada će na to električno opterećenje djelovati sila F q = q E + q v × B (Lorentzov izraz za silu).etf. elek. čija gustoća naglašava intenzitet vektora magnetne indukcije.) Za grafičko predočavanje karakteristika magnetnog polja. Ukoliko se u tom prostoru pojavi neko električno opterećenje q. koje se pri tom kreće srednjom brzinom v .⎪ tgθ1 σ P1 ⎪ = ⎬⇒ J 2t ⎪ tgθ 2 σ P 2 tgθ 2 = J 2n ⎪ ⎭ tgθ1 = J 1t J 1n Analogija specifične električne provodnosti sredine i dielektričnosti sredine Relacije sa stanovišta dielektričnosti sredine (ε) Relacije sa stanovišta spec. čije vektorske linije iskazuju neke osnovne osobine tog prostora. Ona stvara magnetno polje oko provodnika sa tom strujom. dokazao da promjena smjera struje dovodi do promjene orijentacije magnetne igle. provodnosti sredine (σP) ∫ E ⋅ d l =0 l ∫ E ⋅ d l =0 l J =σP ⋅E D =ε ⋅E div D = 0 D = ε ⋅ E = −ε ⋅ gradV D1n = D2 n D1t div J = 0 J = σ P ⋅ E = −σ P ⋅ gradV J 1n = J 2 n J 1t σ P1 R= = J 2t σ P2 U ε1 C= = D2 t ε2 s σ P ⋅ ∫ Ed s s ε ⋅ ∫ Ed s U MAGNETNE POJAVE U STACIONARNOM STRUJNOM POLJU (11) Magnetno polje stacionarnih struja Danski fizičar Oersted je svojim eksperimentom. a sjeverni negdje na geografskom jugu. Tačnija mjerenja pokazuju da se pravac magnetne igle ne podudara u potpunosti s pravcem sjever-jug. (Zemlja se ponaša kao ogroman magnet čiji se južni magnetni pol nalazi negdje na geografskom sjeveru. zatvorene same u sebe.Skripta iz Osnova elektrotehnike 13 ⎫ . Sila u magnetnom polju na elementarni električni naboj q koji se kreće Stalna jednosmjerna električna struja ima uticaj i na prostor. kojim je ispitivao uticaj prolaska galvanske struje kroz žicu na magnetnu iglu u blizini žice. kompas nam daje samo približnu orjentaciju na Zemlji. Linije vektora B su neprekidne usmjerene linije. danas se koristi vektor magnetne indukcije B . u okolini provodnika kroz koji protiče. Prema tome. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.

Elementarni moment sile d M : dM = r ×dF . koja proizilazi iz sadejstva stacionarne električne struje. unutar kojeg se takva traka nalazi (Hallov efekat). tako da palac pokazuje smjer struje.etf. Am Smjer magnetnog polja određujemo pravilom desne ruke: Obuhvatimo li desnom rukom provodnik kroz koji protiče struja. I 2dl 2 × ⎜ ∫ 1 2 ∫ ⎟ ⎜C R C2 ⎠ ⎝ 1 Moment magnetnog dipola. koja ograničava površ S. Hallov efekat Edwin Herbert Hall je. za koju je jedinični vektor pozitivne normale. Dejstvo elektromagnetnih sila se svodi na čisti spreg sila. sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 1 . usmjeravane kroz tanku metalnu traku i stranog stacionarnog magnetnog polja. Rezultantni moment M svih elementarnih sila. tokom izvođenja eksperimenta. sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 2 i obje se nalaze u vazduhu. Druga komponenta u rezultantnoj sili ovisi o brzini pomjeranja električnog naboja. Sila u magnetnom polju na provodnik kroz koji protiče stalna jednosmjerna struja d F = J ⋅ d s ⋅ dl × B = I ⋅ dl × B Laplaceov izraz za određivanje magnetne sile na provodnik sa stalnom jednosmjernom strujom. onda će savijeni prsti pokazivati smjer linija magnetnog polja (magn. Mehanički moment na strujnu konturu Moment magnetnog dipola m : m = I ⋅ S = I ⋅ n0 ⋅ S . označen sa n 0 . djeluje na strujnu konturu C 2 . može odrediti iz relacije: Jedinica mjere za intenzitet magnetne indukcije je tesla: 1T = 1 F 12 = µ0 4π ⎛ I d l1 × R ⎞ ⎟ . ali i o karakteristikama magnetnog polja izraženim preko vektora B . a ispruženi palac smjer magnetne sile. prsti pokazuju smjer struje. d F 12 ≠ d F 21 ) . poklopi po pravcu i smjeru djelovanja sa vektorom magnetne indukcije B . indukcije). ukoliko su svi drugi naboji koji generišu električno polje nepomični. ( F 12 = F 21 .ba . koje djeluju na strujnu konturu je M = I ∫ r × (d r × B) = m × B . Smjer sile na provodnik određuje se pravilom lijeve ruke: Lijevu ruku ispružimo tako da linije magnetnog polja ulaze u dlan. kada se on nalazi unutar područja djelovanja magnetnog polja indukcije B : F = ∫ ( I ⋅ d l × B) N . koji ima tendenciju da zaokrene konturu i to tako da se vektor magnetnog momenta strujne konture m . uočio jednu do tada neregistriranu pojavu. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. uspostavljena u strujnoj konturi. Amper je pokazao da se ukupna sila F 12 kojom strujna kontura C1 .Skripta iz Osnova elektrotehnike 14 Prva komponenta ove sile je neovisna o brzini kojom se kreće naboj. stranog homogenog magnetnog polja. gdje je I stalna jednosmjerna struja.

1 gdje je k H = Hallova konstanta. Razdvajanje električnih naboja prestaje onog momenta. Između ta dva sloja naelektrisanja. kad se uspostavi relacija: − e ⋅ (v × B) − e ⋅ E y = 0 ⇒ E y = vB . Kada naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje okomito u odnosu na silnice homogenog magnetnog polja. čiji je poluprečnik proporcionalan količini kretanja čestice mv . • metalne pločice od odgovarajućeg materijala (monovalentni materijal). • stranog magnetnog polja. Osa spiralne putanje ide duž silnica magnetnog polja. eN * Hallov efekat je osnova za niz vrlo korisnih aplikacija.d. Ako naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje po pravcu koji je paralelan silnicama magnetnog polja. qB Jednačine dinamičkog kretanja električnog naboja q.etf. 2.Skripta iz Osnova elektrotehnike 15 Eksperiment: Laboratorijska struktura se sastoji od: • idealnog naponskog izvora sa naponom izmežu stezaljki V0 . kreće se po putanji koja ima oblik spirale. a obrnuto proporcionalan magnetnoj indukciji B i naelektrisanju q. kao što je teslametar. u obliku kvadra. kreće se jednoliko po pravcu.w. sa dimenzijama L. Nakon zatvaranja strujnog kruga u razmatranom električnom krugu se uspostavlja stalna jednosmjerna struja intenziteta: I 0 = σ ⋅ E0 ⋅ w ⋅ d . tada djeluje elektrostatička sila Fy = q p ⋅ E y . Na slobodne elektrone supstance djeluje elektromagnetna sila (−ev × B ) . • idealnog voltmetra V H . dok na gornjoj stranici površine nastaje povećana koncentracija pozitivnog električnog naboja q p . Kretanje električnog naboja u magnetnom polju 1. Električni napon između gornje i donje stranice: VH = k H ⋅ d ⋅ J x ⋅ B . magnetno polje uopće ne utiče na kretanje čestice. kreće se po kružnici. potiskujući ih ka donjoj stranici metalnog kvadra površine ( w ⋅ L) . iz kojih se analitički može rekonstruisati putanja njegovog kretanja: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. tj. okarakterisanog vektorom magnetne indukcije B 0 .ba . a često se uz pomoć Hallovog efekta određuju i pojedine relevantne karakteristike poluprovodnika. 3. Ako čestica ulijeće u homogeno magnetno polje pod nekim uglom θ . a njen poluprečnik je mv q sin θ r= . Na donjoj osnovici kvadra se nagomilava negativan električni naboj qe . ( Fy = q e ⋅ E y ).

3. Ukupna magnetna indukcija. opterećenih stacionarnom električnom strujom. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf. do provodnika sa stacionarnom strujom. stvara strujni element ( I ⋅ d l ' ) . spram udaljenosti. intenzitet uspostavljenog magnetnog polja obrnuto proporcionalan. Kada više permanentnih magneta i/ili provodnika sa stacionarnim električnim strujama. određena je relacijom: d B p = µ0 Id l '× R 0 (Biot-Savart-Laplaceov zakon). Istovremeno su zaključili i da je u fiksiranoj tački prostora. dt dt dt Ubrzavanje kretanja elementarnih električnih naboja vrši se u posebnih spravama kao što su ciklotroni i betatroni. smještenoj u vazduhu. Elementarna magnetna indukcija d B . pri čemu se zbir formira po pravilima vektorskog računa. Nastojeći poopštiti rješenje problema određivanja magnetne indukcije. smještenoj u vazduhu. za slučajeve provodnika ma kakvog geometrijskog oblika.ba . 4πR 2 Amperov zakon u osnovnom obliku Amperov zakon za određivanje vrijednosti vektora magnetne indukcije B : Cirkulacija vektora magnetne indukcije B . stvara vlastita magnetna polja u okolnom prostoru. 2. tokom usmjeravanja stacionarne električne struje. koji upravo generiše to magnetno polje. Gaussov zakon za magnetna polja Elementarni fluks neke vektorske funkcije B . po zatvorenoj konturi C. koju u tački P. pomnoženom sa µ 0 : C ∫ Bdl = µ ∑ I = µ ∫ J d s . nastalih djelovanjem pojedinih strujnih elemenat.Skripta iz Osnova elektrotehnike 16 dv dr d2r = q e ⋅ (v × B ) + q e ⋅ E i m q 2 = q e ⋅ ( × B ) + q e ⋅ E . Laplace je došao do sljedećih zaključaka: 1. intenzitet magnetnog polja direktno proporcionalan intenzitetu stacionarne električne struje. jednaka je zbiru elementarnih magnetnih indukcija. Magnetni fluks. mq MAGNETNO POLJE PROIZVEDENO STRUJOM (12) Biot-Savart-Laplaceov zakon Francuski fizičari Biot i Savart su na osnovu rezultata eksperimentalnih istraživanja zaključili da je u slučaju veoma dugih žičanih provodnika postavljenih u vazduhu. jednaka je algebarskom zbiru svih struja. po pravilima vektorskog računa. koju generiše cjelokupan izolovani provodnik. koje prolaze provodnicima što su obuhvaćeni konturom C. pod uslovom da provodnik sa tom strujom prostorno miruje. tada se rezultantno magnetno polje određuje sabiranjem njihovih pojedinačnih magnetnih polja. računate od tačaka u kojim se polje mjeri. kroz elementarnu površ d s : dΦ = B ⋅ d s . 0 0 S Diferencijalni oblik Amperovog zakona: rot B = (∇ × B ) = µ 0 J .

unutar stranog magnetnog polja. za dužinu dl1 će izvršiti rad: δA = d F ⋅ d l 1 = ( I ⋅ d l × B) ⋅ d l 1 = I ⋅ δΦ . Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja. određen relacijom: dΦ . Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. jednak je zbiru elementarnih radova: Ako simbolom Φ 1 označimo fluks vektora magnetne indukcije B. tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako. Prva grupa materijala pripada klasi dijamagnetskih materijala. materijali se dijele na 3 grupe: 1. tada je rad tih sila pozitivan. Određivanje elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa dA = ∫ δA =I ⋅ dΦ . Ukupni rad elektromagnetne sile. Kada se kolo pomjera pod djelovanjem elektromagnetne sile.ba . Gaussov zakon za magnetna polja u integralnoj formi (zakon o konzervaciji magnetnog fluksa): ∫ B⋅ds = 0 . kao i elementarni fluks. a simbolom Φ 2 fluks vektora magnetne indukcije B kroz konturu C u njenom krajnjem položaju. Elementarni rad ima isti predznak.Skripta iz Osnova elektrotehnike 17 Ukupni magnetni fluks: Φ = ∫ B⋅ds. pod čijim uticajem se ostvaruje pomjeranje te strujne konture u nekom pravcu l1 za dužinu dl1. Pri translatornom pomjeranju strujne konture. kroz bilo koju zatvorenu površ jednak je nuli. obavlja mehanički rad dAF.etf. Određivanje rada elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa Elektromagnetna sila d F tokom pomjeraja strujnog elementa Id l . Dakle elektromagnetne sile djeluju tako da nastoje strujnu konturu postaviti u položaj u kojem ona zauzima maksimalni magnetni fluks. tada se može pokazati da je: dΦ = Φ 2 − Φ 1 . s Magnetni fluks je po svojoj prirodi skalarna veličina. Jedinica mjere magnetnog fluksa je weber: Wb = T ⋅ m 2 . kroz konturu C u njenom početnom položaju. Fluks vektora magnetne indukcije. odnosno magnetni fluks se povećava. rezultantna sila F . s Gaussov zakon u diferencijalnoj formi (četvrta Maxwellova jednačina u diferencijalnoj formi): div B = 0 . dAF = F ⋅ d l 1 = F1 ⋅ dl 1 = I ⋅ dΦ ⇒ F1 = I ⋅ dl1 Magnetne osobine materijala S obzirom na tip međudjelovanja sa vanjskim magnetnim poljem. koji se obavi tokom translatornog pomjeranja strujne konture C za dužinu dl1 . pa je i priraštaj magnetnog fluksa dФ pozitivan. Sopstveni magnetni fluks ostaje konstantan u odnosu na strujnu konturu i tokom ostvarenog njenog translatornog pomjeranja.

obuhvaćenih zatvorenom konturom C.Skripta iz Osnova elektrotehnike 18 da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. magnetit. Vektor magnetizacije M predstavlja zapreminsku gustinu magnetnih momenata: ∑ m u ∆V . (1-ε<µd<1 ). Treća grupa materijala pripada klasi feromagnetnih materijala. relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno manju od 1. C Gdje je H vektor jačine magnetnog polja i važi relacija: H= B µ0 −M . koji se fenomenološki ponašaju čak donekle slično kao i paramagnetni materijali. gdje je BoM intenzitet magnetne indukcije u BoM nekoj tački M. Zavisnost magnetne propustljivosti. olovo. bakarni sulfat. tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako. željezo.. 2. 3. Karakteristike feromagnetnih materijala 1. kada se svitak postavi na jezgro od odabranog materijala. u smislu podržavanja djelovanja stranog magnetnog polja.). kada se svitak nalazi u vazduhu. Druga grupa materijala pripada klasi paramagnetskih materijala. M = ∆V Algebarska suma Amperovih struja. • Magnetna susceptibilnost: χ m = µ r − 1 . usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje. nego i od ranijeg magnetnog stanja analiziranog uzorka feromagnetnog materijala. koje pokušava podržati strano magnetno polje (npr. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. za paramagnetne materijale relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno veću od 1.etf. ( ) C Uopšteni oblik Amperovog zakona Do poopštenja Amperovog zakona došlo je s ciljem da on ne važi samo za vakuum. Za dijamagnetne materijale. usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje. Uopšteni oblik Amperovog zakona: ∫ H ⋅ d l = (∑ i )unutar C . natrij. izraženiji (npr. nego i za bilo koju drugu materijalnu sredinu.. ali je nivo njihove reakcije. ne samo od intenziteta vektora jačine magnetnog polja µ=µ(H).).ba . dok kod feromagnetnih materijala relativna magnetna propustljivost ima vrijednost mnogo veću od 1 (µFe>>1). grafit.. koje pokušava oslabiti strano magnetno polje (npr. Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja. unutar koje se našla neka materijalna sredina: ∑ imA = ∫ M ⋅ d l . Parametri za iskazivanje magnetnih osobina materijala: B • Relativna magnetna propustljivost: µ r = mM .). a BmM intenzitet magnetne indukcije u nekoj tački M.. aluminij. da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. Sposobnost da obezbjede veliku zapreminsku gustinu magnetne energije.. bakar.. 2. (1<µp<1+ε).

feromagnetik praktično poprima. Gubici električne energije. Porast temperature feromagnetika otežava usmjeravanje Amperovih mikrostruja. nazivaju se mekim feromagnetnim materijalima i koriste se za transformatorska jezgra energetskih transformatora . te izradu magnetnih kola obrtnih električnih mašina. Pri temperaturi apsolutne nule feromagnetik dolazi u stanje apsolutnog zasićenja. dΦ = dl ∫ µ ⋅ dS C Kod magnetnih krugova svako postojanje magnetomotorne sile. nazivnik predstavlja magnetni otpor magnetnog kruga. a brojnik magnetnomotornu silu: N ⋅I . Tri osnovne veličine za opisivanje stanja magnetnog kruga: magnetni fluks (ekvivalent električne struje u električnom krugu). Feromagnetni materijali sa širokom petljom histerezisa. Takvi feromagnetni materijali. u tijelu feromagnetika se pojavljuju i vrtložne struje. dB . u aplikacijama gdje se koriste periodički promjenljiva magnetna polja. usljed kojih također dolazi do gubitaka. 4. tokom jednog histerezisnog ciklusa proporcionalni su površini koju ograničava petlja histerezisa. ili magnetnopobudna sila ( ekvivalent izvora električne energije u električnom krugu) te magnetni otpor magnetnog kruga (ekvivalent električnog otpora u električnom krugu). U relaciji za magnetni fluks. povoljno je da upotrebljeni feromagnetni materijali imaju usku petlju histerezisa. po osnovu pretvaranja dijela dovedene električne energije za obezbjeđivanje željene vrijednosti jačine magnetnog polja. koja se naziva Curie-va temperatura. U skladu sa tom činjenicom. teško se mogu razmagnetisati djelovanjem stranog magnetnog polja i uglavnom imaju primjenu kod permanentnih magneta. Međusobni odnosi između navedenih relevantnih veličina magnetnog kruga uređeni su relacijom koja se često naziva Ohmovim zakonom za magnetni krug.Skripta iz Osnova elektrotehnike 19 Ba (simbol a u Ha indeksaciji veličina. 5. feromagnetni materijal se zagrijava. Pored gubitaka električne energije uslijed histerezisnog efekta. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. osobine paramagnetika. Apsolutna vrijednost magnetne propustljivosti feromagnetika: µ = Gubici uslijed pojave histerezisa Tokom opisivanja histerezisnog ciklusa. u aplikacijama gdje se stalno ponavljaju ciklusi magnećenja. magnetnomotorna sila. 3. asocira da se uzimaju vrijednosti amplituda magnetne indukcije i jačine magnetnog polja sa osnovne krive magnećenja). u magnetnom smislu. Magnetne osobine feromagnetika su veoma ovisne o apsolutnoj vrijednosti temeperature feromagnetika. Inkrementalna magnetna propustljivost: µ ∆ = ∆H 6. Nazivaju se tvrdim feromagnetnim materijalima. tako da pri temperaturi.etf. kroz koje se usmjerava i zatvara magnetni fluks.ba . ANALOGIJA SA ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA (13) Magnetni krug je skup materijalnih tijela ili sredina. u toplotu. znači i da će se uspostaviti magnetni fluks kroz neku zatvorenu putanju u tom prostoru. NI ≠ 0. Diferencijalna magnetna propustljivost: µ d = dH ∆B . OSNOVNI MAGNETNI KRUGOVI.

Granični uslovi na dodiru dvije linearne. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. ELEKTRIČNA I MAGNETNA POLJA KOJA SU PROMJENLJIVA U VREMENU (14) Faraday-ev zakon elektromagnetne indukcije. B1n = B2n. koja će svojim vlastitim magnetnim fluksom. prema kojem indukovana elektromotorna sila u provodnoj konturi. izotropne i homogene magnetne sredine Na granici dodira dvije linearne. pokušava uspostaviti struju. djelovati tako da nastoji spriječiti mijenjanje iznosa stranog magnetnog fluksa. E=− R Dakle. uspostavlja se i relacija: ∑ Fk = ∑ Φ k Rmk . Lenz-ov princip Faraday je pokazao kako se pomoću magnetnog polja može proizvesti električna struja. tokom istog vremenskog intervala: ∆Φ ∆q = − . a drugi smjer kada se smanjuje intenzitet magnetnog fluksa kroz istu konturu. dq = − R iz koje slijedi izraz za određivanje inducirane elektromotorne sile: ∆Φ . koji se obuhvata sa tom konturom. proporcionalna je negativnoj vrijednosti brzine promjene tog magnetnog fluksa. R Prethodna relacija se u graničnom procesu transformiše u relaciju: dΦ . Za svaku zatvorenu putanju. k =1 k =1 n n Prema ovoj relacija formira se preostalih n − (nč − 1) jednačina. koja protekne kroz poprečni presjek provodne konture unutar određenog vremenskog intervala i promjene magnetnog fluksa ∆Φ . gdje je n broj nepoznatih flukseva.Skripta iz Osnova elektrotehnike 20 Proračuni složenijih magnetnih krugova Za svako čvorište magnetnog kruga u kojem se susreće tri ili više grana magnetnog kruga važi relacija da je algebarska suma magnetnih flukseva koji dolaze ili odlaze iz tog čvorišta jednaka nuli: ∑Φk = 0. izotropne i homogene magnetne sredine. moraju važiti odnosi: 1. koji obuhvata upravo tu provodnu konturu.ba . Prema ovoj relacija formira se nč − 1 jednačina. u kojoj se nalazi i galvanometar. po kojoj se mogu kanalisati magnetni fluksevi.etf. predstavlja matematički izraz Lenz-ovog pravila. H1t = H2t. čiji je zadatak da registruje eventualne protoke električnih opterećenja unutar konture) ima jedan smjer kada se povećava intenzitet magnetnog fluksa kroz nju. Također je utvrdio da se može uspostaviti i proporcionalnost. elektromotorna sila koja se indukuje u konturi obuhvaćenoj magnetnim fluksom. između količine električnog opterećenja ∆q . Negativni predznak promjene brzine magnetnog fluksa. 2. Značajna je uloga zakona elektromagnetne indukcije u obezbjeđenju funkcionisanja električnih mašina. Faraday je na osnovu eksperimenata zaključio da tok električnog naboja kroz konturu (sa aktivnim električnim otporom R.

pojavljuje samoinduktivnost L: Φ = L⋅I . tada se kao koeficijent proporcionalnosti. kroz koje protiče struja I: 1 Wm = I ⋅ψ .etf. fluksa Φ 12 ( Φ 12 < Φ 1 ).Skripta iz Osnova elektrotehnike 21 Koeficijenti samoindukcije i koeficijenti uzajamne indukcije Ukoliko se razmatra odnos magnetnog fluksa i struje koja je stvorila taj magnetni fluks. koja je prolazeći kroz konturu C1 stvorila magnetni fluks Φ 1 .ba . Ako razmatramo odnos jednog dijela fluksa Φ 1 . 2V Za određivanje magnetne energije pridružene svitku sa N zavojaka. Izraz za određivanje magnetne energije linearnih magnetnih sredina: 1 Wm = I 2 ⋅ L . 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. koji dopire do neke konture C 2 I struje I 1 . dakle. 2 gdje je ψ ulančeni fluks za takav svitak. faktor proporcionalnosti je međuinduktivnost M 12 : Φ 12 = M 12 ⋅ I 1 . Magnetna energija u linearnim i nelinearnim sredinama Najopštiji izraz za određivanje energije lokalizovane u magnetnom polju: 1 Wm = ∫ D ⋅ H ⋅ dV .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful