Skripta iz Osnova elektrotehnike

1

KULONOV ZAKON I OSNOVNI POJMOVI (1) Elektrostatika je oblast elektrotehnike, koja se bavi izučavanjem fizičkih, pojava unutar sistema, formiranih od prostorno nepokretnih i vremenski nepromjenljivih električnih naboja. Makroskopski pristup. Prilikom razmatranja mehaničkog međudjelovanja među česticama uzimamo u obzir tri sile (gravitaciona, elektromagnetna i mezonska). Makroskopski pristup stavlja mezonske sile u drugi plan. Zakon očuvanja električnog naboja u izolovanom sistemu kaže da se ukupni električni naboji ne mijenjaju tokom vremena. Akumulacija električnog naboja na materijalnim tijelima: 1. trenjem jednog materijalnog tijela od drugo, pri čemu dolazi do prelaska elektrona sa jednog na drugo tijelo 2. elektrostatskom indukcijom, a to je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji. 3. opterećivanjem elektroda električnog kondenzatora električnim nabojima. Materijalna tijela unutar kojih se može ostvariti usklađeno pomjeranje elektrilnih naboja zovu se provodna tijela, dok tijela kod kojih se ne može ostvariti nazivaju se izolatori ili dielektrici. Primjer savršenog dielektrika je vakum. Materijalna sredina je homogena ako u svim elementarnim dijelovima svoje zapremine ima iste fizičke osobine. Materijalna sredina je izotopna ukoliko unutar svake svoje elementarne zapremine ima iste osobine u svim pravcima. Materijalno tijelo je linearna sredina ako njegove EM-ne osobine nisu u funkcijij intenziteta vanjskih dejstava, bilo da su ona električne ili magnetne prirode. Električni naboj Q [C] je svojstvo čestice materije da ima vezu sa sopstvenim EMP i međusobnim djelovanjem sa spoljasnjim EMP-em. Dielektrička sredina ε predstavlja veličinu koja definiše uticaj sredine na silu uzajamnog djelovanja. ε u vakumu iznosi εo = 8,85·10-12 [F/m] i uzima se kao referentna dialektrička propustljivost. ε = εr· εo Linijski raspoređen električni naboj q’, u opštem slučaju, je naboj dQ koji se nalazi na dužini provodnika dl. dQ = q’·dl q’= [C/m] Površinska gustina električnog naboja σ je kada su električni naboji raspoređeni u vrlo tankom sloju po geometrijske površine. dQ σ= = C / m2 dS Zapreminska gustina električnog naboja ρ se definiše kao omjer ukupne količine naboja ∆Q lokalizovanje u elementarnoj zapremini ∆V. dQ ρ= = C / m3 dV Kulonov zakon: mehanička sila uzajamnog djelovanja dva nepokretna naboja Q1 i Q2 u homogenoj sredini direktno je srazmjerna njihovom proizvodu i obrnuto srazmjerna kvadratu njihovog rastojanja r, gdje je k koeficijent proporcionalnosti k=9·109 [Nm2/C2]. Ako su obje čestice ili pozitivno ili negativno naelektrisane, sila je odbijajuća, a ako su suprotnog naboja sila je privlačna. Q ⋅Q 1 F = k 1 2 2 ro = [N ], k= 4πε 0 r

[

]

[

]

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

Skripta iz Osnova elektrotehnike

2

ELEKTROSTATSKO POLJE I GAUSOV TEOREM (2) Elektrostatsko polje je posebno stanje električnog polja u kojem su električni naboji prostorno nepomični, a pripadajuće im količine naboja ne mijenjaju svoje iznose tokom vremena. Vektor jačine ESP se grafički predstavlja linijama vektora jačine elektrostatskog polja. Linije vektora jačine ESP se ne mogu međusobno sjeći. Po svom pravcu i smjeru vektor E se pruža duž radijalnih zraka, koje imaju svoje ishodište u centru lopte, pri čemu uslov q>0 obezbjeđuje da su ti zraci usjereni od lopte ka okolnom prostoru, a uslov q<0, obezbjeđuje da su ti zraci usmjereni od okolnog prostora ka lopti. dq dE = ro = [V / m] 4πε r 2 Električne silnice su zamišljene linije kojim je vektor ESP tangenta u svakoj tački u smjeru polja. Fluks elektrostatskog polja je fizička veličina, koja iskazuje mjeru broja linija vektora ESP koje prožimaju neku površinu. dΦ E = E ⋅ d S ⇒ Φ E = ∫ E ⋅ d S
S

Gausov teorem uspostavlja vezu između vektora jačine ESP E i električnih naboja unutar homogene i izotropne sredine. Gausov teorem glasi: Fluks vekotra jačine ESP E kroz zatvorenu površ u homogenoj i izotropnoj sredini, jednak je količniku algebarske sume električnih naboja, obuhvaćenih tom površi i dialektrične propustljivosti te sredine. Analitički se Gausov teorem u integralnoj formi izražava pomoću sljedeće relacije: ∑ Qi Ed S = ∫
S

ε

Gausov teorem u integralnom obliku može se koristiti samo za slučajeve sferne simetrije. Da bi se odredio vektor jačine ESP u tijelima koja nemaju osobine simetričnosti, koristi se formulacija Gausove teoreme u diferencijalnom obliku.
div E =

ρ ε0

PROVODNICI U ESP I ELEKTRIČNI POTENCIAL ESP (3)

Da bi u makroskopskom svijetu nastupilo ravnotežno stanje, odnosno prostorno mirovanje slobodnih električnih naboja, neophodno je da se u provodnim tijelima ispune sljedeći uslovi: 1. U unutrašnjosti provodnika, vektor jačine ESP mora biti određen relacijom E=0. U suprotnom došlo bi do kretanja slobodnih elektrona. 2. Tagencijalna komponenta vektora jačine ESP E, uz površ provodnika, sa strane sredine koja okružuje provodnik, jednaka je nuli. 3. Sve tačke provodnog tijela su na istom električnom potencijalu, pa je površ ekvipotencijalna. 4. Normalna komponenta vektora jačine ESP proporcionalna je gustini elektrilčnog naboja raspoređenog po površini provodnika, što proiziliazi iz Gausovog teorema u integralnom obliku. 5. U skladu sa diferencijalnim oblikom Gausovog zakona divE = ρ/εo, zbog uslova broj 1, unutar provodnika nema slobodnih naelektrisanja. Elektrostatska indukcija je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji.

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

Kod pločastog kondenzatora električni kapacitet je određen relacijom: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba . Ekvipotencijalna linija je geometrijsko mjesto tačaka. dimenzija i međusobnog položaja. odnosno kad nema prostorno raspoređenih električnih naboja. akumulira određenu količinu naboja Q. da pri djelovanju električnog napona U. odnosno određeni iznos elektrostatske energije. koje formira liniju u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost električnog potencijala. Ako su M i N dvije fiksirane tačke u prostoru. rad sila ESP. Odabere li se neka referentna tačka P. U AB = V ( A) − V (B ) = [V ] Ekvipotencijalna površ je geometrijsko mjesto tačaka koje formira površ u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost eletkričnog potencijala. odnosno određene količine naboja Qi (i=1. Kapacitet ne zavisi od količine elektriciteta na provodnim tijelima i napona između njih. δ 2V δ 2V δ 2V + + =0 δx 2 δy 2 δz 2 ELEKTRIČNI KAPACITET I POVEZIVANJE ELEKTRIČNIH KONDENZATORA (4) Električni kondenztor je namjenski konstruisan uređaj koji je u stanju. Ekvipotencijalne linije i linije vekotra jačine ESP su međusobno ortogonalne. u odnosu na potencijal tačke P.2…k) u slučaju sistema sastavljenog od k provodnih tijela. već samo od prostornog položaja. iz dačke M u N. unutar kojeg se manifestuje djelovanje vektora jačine ESP E. određuje relacija: r P Qi P dr Qi ⎛ 1 1 ⎞ V ( A) = ∫ E ⋅ d l = ∫ r 2 = 4πε 0 ⎜ rA − rP ⎟ = [V ] ⎜ ⎟ 4πε 0 rA ⎝ ⎠ A Električni napon između tačaka A i B unutar razmatranog ESP. ρ δ 2V δ 2V δ 2V ρ divE = ⇒ 2 + 2 + 2 =− ε0 ε0 δx δy δz Laplaceova diferencijalna jednačina je specijalan slučaj Poissonove jednačine kada je ρ=0. Poissonova diferencijalna jednačina proizilazi iz Gaussovog teorema u diferencijalnom obliku kada se unesu izrazi koji određuju komponente ESP u Dekartovom pravouglom koordinatnom sistemu. defunuše se kao razlika električnog potencijala tih tačaka u tom polju. pri pomjeranju bilo kojeg tačkastog električnog naboja Qi. unutar svoje strukture. tada potencijal tačke A u razmatranom ESP. Q Q = C ⋅ U ⇒ C = = [F ] U Kapacitet provodnih tijela zavisi od njihovog oblika. odnostno tih tijela. kao i od dialektričkih osobina sredine između provodnih tijela. međusobno povezane krivom linojom l1.Skripta iz Osnova elektrotehnike 3 Rad sila ESP pri pomjeranju tačkastog naboja iz jedne tačke u drugu ne zavisi odoblika putanje po kojoj se pomjeranje odvija. Električni kapacitet nekog tijela ili sistema provodnih tijela. akumulirati određenu količinu naboja. može se definisati kao sposobnost tog tijela. Ekvipotencijalni sistem je sistem u kojem sve tačke imaju istu vrijednost električnog poetncijala. definiše relacija: A = ∫ Fi ⋅ d l1 = Qi ∫ E ⋅ d l1 = [J ] M M N N Električni potencijal je skalarna veličina koja ima sposobnost da opiše energetska stanja svih tačaka u ESP.

pF. U tehničkoj praksi kondenzatori se izgrađuju u vrijednosti µF. Pri paralelnom vezivanju kondenzatora kondenzatora svaki od kondenzatora s obzirom na pripadnu kapacitivnost C1. Prema relaciji za elementarni rad sila ESP. se može vršiti po osnovu korištanja veze između djelujuće sile i zavisnosti energije posmatranog sistema. površina elektroda bi trebala biti oko 100 km2. duž nekog generaliziranog pravca l. gledano pojedinačno ili za svaki upotrebljeni kondenzator. jer da bi vazdušni pločasti kondenzator imao kapacitet od 1F. sferni i cilindrični kondenzatori. čiji je nazivni napon. U = U 1 + U 2 . odnosno Q2 respektivno. istog iznosa U. 1 1 1 = + . pa se može pisati da je: n Vi ⋅ Qi A = We = ∑ = [J ] 2 i =1 Kada se ova relacija primjeni na pločasti kondenzator sa vazdušnim dialektrikom. U 1 = U 2 Serijsko ili redovno vezivanje kondenzatora u osnovi je karakteristično po tome. što su svi serijski povezani kondenzatori opterećeni istom količinom elektirčnog naboja. Međutim. pri rastojanju njegovih elektroda od 1 mm. tokom pomjeranja električnih naboja u pravcu koordinate l.električni kondenzatori su izloženi djelovanju jednosmjenog napona. Paralelno se mogu spajati samo oni električni kondenzatori. Serijski spoj električnih kondenzatora moguće je izložiti većem naponskom nivou od onog koji može podnijeti jedan usamljeni kondenzator iz takvog spoja. što se moze i analitički iskazati relacijom: dAi = dWi Sav rad A se transformiše u prirast elektrostatske energije razmaranog procesa. C = C1 + C 2 .etf. nF. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. veći ili jednak od napona U. povečao električni naboj za elementarni iznos dqi. Q = Q1 + Q2 . elektrostatička energija iznosi: 1 W = Q ⋅U 2 Proračun sila pomoću elektrostatske energije Određivanje djelovanja sile u elektrostatskom polju. to je izuzetno veliki iznos kapaciteta. Q1 = Q2 C C1 C 2 C = ε0 Elektrostatička energija Sistem od n nepomičnih tijela sa odgovarajućim električnim nabojima lokalizovan unutar određenog fizičkog prostora raspolaže sa određenom količinom energije. mora se prethodno obaviti elementarni rad dAi određen relacijom: dAi = vi · dqi Sav rad koji obave energetski izvori u okviru razmaranog pomjeranja električnog naboja dq.Skripta iz Osnova elektrotehnike 4 S = [F ] d Jedinica mjere za električni kapacitet je farad [F]. odnosno C2 i izloženost djelovanju električnog napona U preuzima na svoje elektrode. utroši se na povećanje energetskih rezervi u analiziranom sistemu.ba . u elektrotehnici se još susreću. Da bi se nekom tijelu koje raspolaže električnim nabojem qi i koje se u tom trenutku nalazi na električnom potencijalu Vi. Pored pločastih kondenzatora. električni naboj Q1.

Skripta iz Osnova elektrotehnike 5 dA = F·dl. a električni naboji na tijelima qi se mijenjaju: n dW ∑Vi ⋅ dqi = Fl dl + dWe ⇒ Fl = dl e i =1 2. i uspostavljenoj ravnozeži unutar analiziranog sistema električnih naboja. dakle qi=Qi. odnosno energija uložena izvana = mehanički rad koji izvrše elektrostatske sile tokom pomjeranja el. između Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. vektora ESP.z). u skladu sa zakonom o održanju energije može se ispisati da je: ∑v i =1 n i ⋅ dqi = Fl dl + dWe prirast elektrostatičke energije po osnovu promjene nivoa električnog naboja rad spoljašnjih sila.rQ | = | rM . skalarne funkcije električnog potencijala i energije ESP. moguće je u određenom broju slučajeva pojednostaviti koristeći metod ogledala. naboja u naznačenom pravcu + Postoje dva slučaja: 1.ba . Ako tačka M padne na beskonačnu provodnu ravan. rQ i r-Q vektori položaja tačkastih naboja Q i (-Q) u odnosu na ishodište Dekartovog koordinatnog sistema. koja se nalazi u okolini tačkastog električnog naboja Q. dakle vi = Vi.etf. kada su električni potencijali tijela konstantni. koji leži na provodnoj ravni. konstatovano je da intenziteti ovih veličina zavise. zbog | rM . kada se oni nalaze u blizini ravnih provodnih površina. funkcija električnog potencijala poprima vrijednost nula. Prema slici vektor jačine ESP je: Eh = − 2 ⋅ Q ⋅ cos θ −Q⋅h = 2 2 4πε 0 (r + h ) 2πε 0 (r 2 + h 2 )3 / 2 Za određivanje jačine vektora ESP u tačci M(x. DIELEKTRICI U ESP (6) Tokom razmatranja i određivanja vektora elektrostatske sile.r-Q |. a električni potencijali tijela vi se mijenjaju: dWe 0 = Fl dl + dWe ⇒ Fl = − dl Metod ogledala Izračunavanje elektrostatskih polja naelektrisanih tijela.y. u porstoru iznad beskonačne provodne ravni se koristi sljedeca relacija: ⎞ Q ⎛ 1 1 ⎟ ⋅⎜ − EM = 4πε 0 ⎜ rM − rQ rM − r−Q ⎟ ⎝ ⎠ gdje je rM vektor položaja tačke M. Kada se električni potencijali na tijelim konstantni.

na moment električnog dipola atoma nepolarnog dielektrika p. Pri povećanju temperature povećavaju se i termička kretanja. obezbjeđuje da je moment električnog dipola jednak nuli. Kada se dialektrici izlože djelovanju stranog ESP. zbog čeka važi da je: p = q⋅d Sferna simetrija prisutne raspodjele gustine električnog naboja. između napona dovedenog na krajeve tog dielektrika i debljine istog dielektrika. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Sposobnost polarizacije polarnih dielektrika izraženo zavisi od ambijentalne temperature. Polarizacija je usmjeravanje električnih dipola. Uticaj stranog ESP.Skripta iz Osnova elektrotehnike 6 ostalog. Nepolarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da je njihovo ukupno električno djelovanje jednako nuli. Električna polarizacija je veličina koja se definiše pomoću gustine električnih momenata dipola: ∑p P= dV Kod nepolarnih dielektrika. zbog intenzivnog termičkog kretanja i njihovog haotičnog prostornog rasporeda usljed tih termičkih kretanja. unutar koje se oni proučavaju. Dielektrična konstanta ima prirodu specifične kapacitivnosti i u tom smislu dielektrična konstanta nekog dielektrika. pokazuje koliko puta će se povečati električni kapacitet analiziranog kondenzatora. kada se vakum između njegovih elektroda. zamjeni upravo tim dielektrikom. pa obrazuju tzv. Električni dipol je sistem od dva elementarna električna naboja (q) i (-q). pri kojoj još uvijek ne dolazi do narušavanja. jedno od drugog. tada proizvod q·d određuje moment električnog dipola p. može se opisati relacijom (gdje je a poluprečnik atoma): p = 4πε 0 a 3 ⋅ E Proporcionalnost između vektora jačine ESP E i vektora električne polarizacije nepolarnog dielektrika P glasi (gdje je αe konstanta proporcionalnosti): P = αe ⋅ E ( ) Polarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da su električni centri pozitivnih i negativnih opterećenja u azomu međusobno pomjereni. Molekuli polarnih dielektrika imaju moment električnog dipola raličit od nule. Električni dipoli molekula polarnog dielektrika orjentišu se u smjeru djelovanja ESP samo pri vrlo snažnim vanjskim ESP. odnosno razaranja dielektrične strukture samog dielektrika. Nepolarni molekuli imaju osobinu elastične polarizacije. intenzitet vektora električne polarizacije ne zavisi od temperature.ba . što smanjuje mogućnost usmjeravanja njihovih električnih dipola. Ukoliko se toj vrijednosti d da vektorska priroda tako da vektor odstojanja d ima smjer od negativnog naboja ka pozitivnom. električne dipole. pod djelovanjem vektora jačine ESP. odnosno sposobnost njihove usmjerene polarizacije. na elementarne električne naboje se djeluje mehaničkom silom.etf. jer se nakon uklanjanja stranog ESP njihovi električni dipoli vraćaju u prvobitno stanje. međusobno postavljena na maloj udaljenosti d. Dielektrička čvrstoća dielektričnog materijala je kritična-granična vrijednost količnika. i od dielektričkih osobina sredine.

normalnu na pravac pomjeranja tog naelektrisanja. Električni naboji pozicionirani na površini dielektrika vezani su mnogo čvršće. U homogenom stranom ESP relacija za intenztet vektora električne polarizacije je Q P = V = C / m2 S Za nehomogeno polje intenzitet vektora električne polarizacije se može defnisati kao količnik vezanog naboja koja se pomjerila tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površ dS. dovodi do polarizacije. čiji je intenzitet određen relacijom Eo = U12/s. a to se naziva dielektrički pomjeraj. pa zato ne mogu napustiti strukturu dielektrika i oni se često nazivaju vezanim električnim nabojima. Izlaganje dielektrika ESP Eo. koji se pomjerio tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površinu dS: dQ D= = C / m2 dS [ ] [ ] [ ] Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Posmatrajući ta pomjeranja moguće je odrediti količinu električnog naboja koji prođe kroz poprečni presjek S dielektrika. DIELEKTRIČNI POMJERAJ (7) Pod uticajem stranog ESP dolazi do prostornog pomjeranja vezanih elekrona unutar dielekrika. Površinska gustina vezanih električnih naboja se ordređuje prema relaciji (no je jedinični vektor normale na površinu dielektrika): σ v = P ⋅ n0 Površinska gustina vezanih električnih naboja uz donju elektrodu kondenzatora je negativna (vektori P i no su suprotni) σ v = − P . izotropnim i linearnim dielektrikom. u kratkom roku na elektrodama se akumuliraju električni naboji q1=Q i q2=–Q. nakon kratkog vremena između elektroda će se ponovo uspostaviti napon U12. pri čemu stvoreni električki dipoli postavljaju se tako da je njihov negativni električni naboj priljubljen uz pozitivni električni naboj Q.ba . dielektrične konstate ε>εo. Logično je da će doći i do promjene kapaciteta i to C > Co. Parametar α se može izraziti i pomoću dielektričke konstante vakuma εo i jedne nove konstante χ (električna susceptibilnost dielektrika) i tako da je: α = εo · χ Ako se pločasti kondenzator sa vazdušnim dielektrikom izloži djelovanju stalnog jednosmjernog napona U12. dQV P= = C / m2 dS Vektor dielektričnog pomjeraja D je vektor. izotropni dielektrik. Pod opisanim okolnostima električni kapacitet i električni naboj su određeni relacijom: S S C0 = ε 0 ⋅ Q = C 0 ⋅ U 12 = ε 0 ⋅ ⋅ U 12 s s Ukoliko se prostor između kondenzatora ispuni homogenim. dok će se na elektrodama kondenzatora pojaviti novi iznosi električnih naboja q1’=Q’.Skripta iz Osnova elektrotehnike 7 Parametar α se još naziva sposobnost polarizacije dielektrika i daje za osnov da se takav dielektrik klasificira kao linearni. putem priključenja na idealni izvor. a pozitivni električni naboj dipola uz negativni električni naboj –Q smješten na gornoj elektrodi kondenzatora. smješten na donjoj elektrodi kondenzatora. čiji je intenzitet jednak količniku količine električnog naboja.etf. Između elektroda se uspostavlja ESP Eo. dok je površinska gustina vezanih naelektrisanja uz gornju elektrodu pozitivna (vektori P i no su kolinearni) σ v = P . (q1’>q1) i q2= -Q (|q2’| > |q2|).

koje su važnost ovog teorema vezivale samo na homogeni i izotropnu sredinu. na koji je bio razmatrani kondenzator priključen tokom postojanja vakuma između njegovih elektroda. kada je između elektroda kondenzatora vakum relacija Do glasi: dQ0 D0 = dS Ispunjavanjem vakuma nepolarnim dielektrikom. jednak je algebarskoj sumi svih električnih naboja obuhvaćenih dijelom prostora koji je ograničen upravo tom površi S. sa vridnosti Qo.ba . na vrijednost Q. pri čemu je Q>Qo. sadržan u pojavi vezanih električnih naboja na granici dodira dva polarizovana dielektrika je: ε 0 (E 2 n − E1n ) = σ vezano Pod pretpostavkom da su bočne stranice pravougaone konture ∆h →0 onda imamo: D D E 2 n = E1n ⇒ 1t = 2t ε1 ε2 Vrijedi i sljedeće: E1 sin θ 1 = E 2 sin θ 2 ∧ ε 1 E1 cos θ 1 = ε 2 E 2 cos θ 2 ⇒ ε 1 tgθ1 = ε 2 tgθ 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. izotropne i linearne dielektrike vrijedi da je vektor dielektričnog pomjeraja: D =ε ⋅E Ukoliko se Maxwellov postulat primjeni na zapreminu. koji objedinjava i pomjeranja eelektričnih naboja u vakumu i pomjeranja vezanih električnih naboja unutar dielektrika. poslije ubacivanja dielektrika i njegove električne polarizacije. uspjevši da prevaziđe Gausove restrikcije. nakon polarizacije i jednog i drugog dielektrika: ∫ P ⋅ d S = σ vezano ⋅ ∆S ⇒ (P1n − P2n ) = σ vezano S Odnosno vektor jačine ESP. tada važi odnos: D1n = D2 n ⇒ ε 1 E1n = ε 2 E 2 n U sljedećoj relaciji sa σvezano je označeno naelektrisanje koje se pojavljuje na razdvojenoj graničnoj površi. Maxwellov postulat Maxwell je uspio da poopšti Gausov teorem.etf.Maxwellov postulat glasi: Fluks vektora dielektričkog pomjeraja kroz bilo koju zatvorenu površ S u pravcu i smjeru spoljašnje normale na tu površ. vektor ukupnog dielektričkog pomjeraja. tada se može pisati da je: ∫ D ⋅ d S = σ S ⋅ ∆S S Ukoliko je σS = 0. povećava se iznos električnog naboja na elektrodama kondenzatora. ∫ D ⋅ d S = (∑ Q )u _ S S Granični uslovi na dodiru dvije linearne dielektrične sredine Za homogene.Skripta iz Osnova elektrotehnike 8 U odsustvu dielektrka. ima intenzitet: dQ0 dQv dQ D = D0 + P = + = dS dS dS U uslovima priključenja elektroda na kondenzatora na idealni naponski izvor U.

kroz koje je uspostavljen tok stalne jednosmjerne struje. dok dio prostora ograničen strujnim linijama. uzrokovano djelovanjem tog polja. Jačina električne struje koja protiče kroz neku konačnu površinu s. unutar kojeg je ista jačina električne struje nosi naziv strujna tuba. tada očigledno protiče električna struja koja se naziva strujom dielektričnog pomjeraja. odnosno to su struje koje se uspostavljaju prenošenjem električnih naboja putem elemenarnih naelektrisanih čestica ili tijela. Vektor gustine struje dielektričnog pomjeraja Jpom može se dovesti u vezu sa vektorom dielektričnog pomjeraja D: dD dt Za kvantitativno opisivanje električne struje. Međutim. U vakumu gustina konvekcione struje definiše se relacijom: J KONV = ρ ⋅ v Idealni dielektrik je dielektrik koji u svojoj strukturi nema slobodnih električnih naboja koji bi mogli izazvati električne struje.etf. konvekcionalne struje Konvekcionalne struje su struje koje nastaju kretanjem električnih naboja uzrokovanih mehaničkim silama. struje dielektričkog pomjeraja 3.Skripta iz Osnova elektrotehnike 9 Energija u ESP za bilo koji dielektrik homogene strukture se izračunava preko relacije: 1 We = ∫ D ⋅ E ⋅ dV 2 V ELEKTRIČNI KRUGOVI STALNIH JEDNOSMJERNIH STRUJA (8) Električni krug je skupina tijela koja predstavlja zatvoren put za električnu struju. može se izraziti preko vektora gustine električne struje: i = ∫ Jd s J pom = s 1[C ] 1[s ] Električna struja koja se po svom intenzitetu i smjeru ne mijenja tokom vremena naziva se stalnom jednosmjernom strujom. Tokom posmatranja provodnog tijela proizvoljnog oblika. haotičnom termičkom kretanju električnih naboja.ba . pomjeranje električnih naboja je haotično i dominantno određeno temperaturom materijala. uobićajno se koristi termin intenzitet električne struje. Intenzitet električne struje i gustina električne struje su makroskopske veličine. ( ) Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. dolazi do uređenog pomjeranja električnih naboja. koje se nazivaju strujnim linijama. kojim se kvantitativno izražavaju odnosi uspostavljeni u kolu. kondukcione električne struje ili struje provodnosti 2. može se uočiti da postoje zavorene linije. Ove struje se uspostavljaju u vakumu ili gasovima. onda kroz elementarnu vektorsku površinu d s = no ⋅ ds . 1[A] = Neka je sa N* označena zapreminska gustina pokretljivih električnih naboja. U elektrotehnici se tretiraju tri vrste struja: 1. Kada se struktura provodnika izloži djelovanju stranog električnog polja. Jedinica za intenzitet električne struje je Amper. kada se ne posmatra idealni dielektrik. a sa e njihov pojedinačni električni naboj. a sa vs makroskopska srednja brzina njihovog pomjeranja dobija se da je vektor gustine električne struje J: J = N * ⋅v s ⋅ e U odsustvu stranog električnog polja.

pretvara toplotu u električnu snagu. U = V1 − V2 = R ⋅ I Struja dI može se eksplicitno izraziti u ovisnosti od električnog otpora strujne tube i električnog napona U koji vlada između njenih krajeva pomoću relacije: U dI = Rst Kod tankih linijskih provodnika. θ1 ima obicno temperaturu od 20° C. čija je dužina l. električni napon. gdje je η koeficijent proporcionalnosti koji se naziva pokretljivost elektrona i on zavisi od vrste provodnika i temperature. električna otpornost provodnika se određuje pomoću izraza: l R = ρR s Specifična električna otpornost metalnih provodnika mijenja se u osvisnosti od ambijentalne temperature: ρ 2 = ρ1 ⋅ (1 + α ⋅ (θ 2 − θ1 )) gdje je ρ2 specifične električni otpor metala provodnika pri temperaturi θ2.ba . homogene strukture. Ohmov zakon: Razlika potencijala na krajevima provodnika pri konstantnom otporu proporcionalna je struji koja protiče kroz provodnik. a relacija služi za određivanje specifičnog otpora na nekoj drugoj temperaturi. koji mogu elementi održavati između svojih krajeva. Po Joule-ovom zakonu važi relacija: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Relacija koja direktno iskazuje povezanost vektora jačine elektrostatskog polja E i vektora gustine električne struje je: J = N * ⋅v s ⋅ e = σ p ⋅ E . sa specifičnom otpornošću ρR. koju oni mogu odavati ili preuzimati na sebe. ( ) gdje je σ p skalar. Analogno tome jedinica za specifičnu električnu otpornost je (Ωm). kojim se izražavaju pojedinačne električne osobine tih materijala i on nosi naziv specifična električna provodnost materijala. te se oni u električnim krugovima ponašaju kao otvoren prekidač. Jedinica za σ p je (Ωm)-1. kao što su: električna snaga. Tu pojavu je prvi analitički uspješno opisao Joule. Temperaturni koeficijent α pri značajnim promjenama temperature također se mijenja.Skripta iz Osnova elektrotehnike 10 Makroskopski gledano registuju se pomjeranja električnih naboja u pravcu djelovanja stranog električnog polja. pri svom priključku na naponski izvor. konstantnom srednjom brzinom: v s = η ⋅ E .etf. a sa simbolom ρ1 označen je specifični otpoer metalnog provodnika pri temperaturi θ1. Joule-ov zakon Poznato je da se električni provodnici zagrijavaju tokom prolaska električne struje kroz njih. a poprečnipresjek s. Glavne karakteristike elemenata električnih krugova opisuju se nizom električnih veličina. Svaki od električnih otpornika. Električni kondenzatori u osnovi blokiraju tok stalne jednosmjerne struje.

2) Prvi Kirhofov zakon: Algebarska suma svih električnih struja. pri savladavanju protivljenja priključenog potrošaća aktivne otpornosti R. prilikom uspostavljanja stalne struje I. Drugi Kirhofov zakon: U proizvoljnoj zatvorenoj konturi složenog linearnog električnog kruga. koje djeluju unutar te razmatrane konture. odnosno: ∑I k =1 n k =0 Čvorište električnog kruga je mjesto u njegovoj električnoj šemi. u diferencijalnom obliku. uravnotežena je algebarskom sumom EMS Ejk. u tehničkoj praksi se koristi termin generator električne energije. Drugi integral pretstavlja pad napona.etf. odnosno gubitak električnog napona koji se dešava unutar generatora električne energije. na kojem se sastaje tri ili više grana razmatranog električnog kruga. algebarska suma padova napona. kroz aktivne električne otpore Rjk. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Elektromotorna sila Termin električni krug podrazumijeva elektrrčni krug koji se sastoji od jednog izvora električne energije i jednog potrošača električne energije. potrošač je po pravilu predstavljen aktivnim otporom R. Prvi integral je pad električnog napona. u drugom Kirhofovom zakonu ima za cilj da upozori svoje korisnike da predznak ispred pojedinih sabiraka u prethodnoj relaciji može biti kako pozitivan tako i negativan. koje dolaze ili odlaze u čvorište električnog kruga jednaka nuli. odnosno algebarska suma EMS.ba . Izvor električne energije može biti naponski ili strujni. uzrokovanih prolaskom struja Ijk. Ova tvrdnja se formalno analitički izražava relacijom: ∑ I jk ⋅ R jk = ∑ E jk Termin. ili gupitak električnog napona. dobiva se Joule-ov zakon dP ⎡W ⎤ = E ⋅ J = ρR ⋅ J2 = σ P ⋅ E2 = ⎢ 3 ⎥ .Skripta iz Osnova elektrotehnike 11 P = R ⋅ I 2 = U ⋅ I = ∫ E ⋅ J ⋅ dV =1[W (vat )] V Ako se uvede pojam zapreminske gustine snage. zbog protivljenja generatora da se uspostavi električna struja I. Εi = ∫ E ⋅ dl + ∫ E ⋅ dl = r ⋅ I + R ⋅ I BnA AmB U prethodnoj relaciji Ei je unutrašnja elektromotorna sila izvora. algebarska suma padova napona. odnosno specifične snage p. U električnim krugovima stalnih jednosmjernih struja i napona. koji glasi: p = dV ⎣m ⎦ Jednačina kontinuiteta električne struje: dq ∫ J ⋅ d s = − dt S KIRHOFOVI ZAKONI (9.

dok članovi sa desne strane mogu biti i pozitivni i negativni. To je uradio preradom 2KZ-a. zasnivaju se na 2KZ-u: ∑ I jk ⋅ Rmk = ∑ E mk Algebarski zbir EMS unutar konture m. vektora jacine elektricnog polja E i vektora gustine elektricne struje J . Algebarske jednačine. dok se ostalim EMS-ma unutar te konture. ona mora biti struktuirana tako da posjeduje bar jednu granu koja pripada samo toj konturi. jednaka je električnoj snazi koju apsorbuju-preuzimaju. koju odaju naponski i strujni izvori električne energije pristuni unutar tog električnog kruga. u predmetnom zbiru. koje se postavljaju za svaku od utvrđenih kontura. pri čemu se EMS koje djeluju u smjeru konture m uzimaju u zbiru ΣEmk sa predznakom plus. sa normalama na površ u čijim tačkama se susreću provodne sredine: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.ba . sa specificnim elektricnim provodnostima σP1 i σP2. sa specifičnim električnim provodnostima σP1 i σP2. ⇒ J 1n = J 2n S iz čega zaključujemo da da su normalne komponente vektora gustine električne struje jednake. na granicu dodira dvije homogene provodne sredine. pri čemu se taj zakon primjenjuje samo na konture kojima se može pripisati atribut nezavisna. na granici dodira dvije homogene provodne sredine. koje su neophodna osnova za izračunavanje nepoznatih vrijednosti električnih struja u granama analiziranog električnog kruga. tada ima smisla pisati da je: ∫ J ⋅ d s = J 1n ⋅ ∆s1 − J 2n ⋅ ∆s 2 . mora važiti kako Ohmov zakon J = σ P ⋅ E tako i prvi ( ) Kirchhoffov zakon div J = 0 . raste i broj jednačina. pridružuje predznak minus.Skripta iz Osnova elektrotehnike 12 METOD KONTURNIH STRUJA (10) Porastom broja grana električnog kruga. Granični uslovi dodira dvije homogene provodne sredine Da bi se odredilo ponašanje karakteristicnih velicina strujnog polja.etf. omogučava da se napiše da je: σ P1 ⋅ E1n = σ P 2 ⋅ E 2 n Prethodna relacija kao i relacija ∫ E ⋅ d l =0 l omogućava da se uspostavi odnos između uglova θ1 i θ2 koje zaklapaju vektori E i J. potrošaći električne energije istog tog električnog kruga. može se formalno pretstaviti sa ΣEmk. prema Zakonu o održanju energije. Primjeni li se IKZ u diferencijalnom obliku. odnosno relacija: ∑ Ri ⋅ I i2 = ∑ Ei ⋅ I i + ∑ (I Si ) jk ⋅ U kj i =1 i =1 i =1 n n n U relaciji članovi na lijevoj strani su uvijek pozitivni. Zakon o očuvanju električne snage (energije) U svakom linearnom električnom krugu stalnih jednosmjernih struja i napona. ukupna električna snaga. S obzirom na pretpostavljenu homogenost provodnih sredina i važenje Ohmovog zakona. Maxwell je nastojao da pronađe efikasniji put za rješavanje takvih slučajeva. Da bi neka kontura bila nezavisna.

zatvorene same u sebe. Sila u magnetnom polju na elementarni električni naboj q koji se kreće Stalna jednosmjerna električna struja ima uticaj i na prostor. Ona stvara magnetno polje oko provodnika sa tom strujom. tada će na to električno opterećenje djelovati sila F q = q E + q v × B (Lorentzov izraz za silu). danas se koristi vektor magnetne indukcije B .ba . Ukoliko se u tom prostoru pojavi neko električno opterećenje q. a sjeverni negdje na geografskom jugu. dokazao da promjena smjera struje dovodi do promjene orijentacije magnetne igle.⎪ tgθ1 σ P1 ⎪ = ⎬⇒ J 2t ⎪ tgθ 2 σ P 2 tgθ 2 = J 2n ⎪ ⎭ tgθ1 = J 1t J 1n Analogija specifične električne provodnosti sredine i dielektričnosti sredine Relacije sa stanovišta dielektričnosti sredine (ε) Relacije sa stanovišta spec. u okolini provodnika kroz koji protiče. Tačnija mjerenja pokazuju da se pravac magnetne igle ne podudara u potpunosti s pravcem sjever-jug. elek. kompas nam daje samo približnu orjentaciju na Zemlji. Prema tome. kojim je ispitivao uticaj prolaska galvanske struje kroz žicu na magnetnu iglu u blizini žice. Linije vektora B su neprekidne usmjerene linije. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. provodnosti sredine (σP) ∫ E ⋅ d l =0 l ∫ E ⋅ d l =0 l J =σP ⋅E D =ε ⋅E div D = 0 D = ε ⋅ E = −ε ⋅ gradV D1n = D2 n D1t div J = 0 J = σ P ⋅ E = −σ P ⋅ gradV J 1n = J 2 n J 1t σ P1 R= = J 2t σ P2 U ε1 C= = D2 t ε2 s σ P ⋅ ∫ Ed s s ε ⋅ ∫ Ed s U MAGNETNE POJAVE U STACIONARNOM STRUJNOM POLJU (11) Magnetno polje stacionarnih struja Danski fizičar Oersted je svojim eksperimentom.Skripta iz Osnova elektrotehnike 13 ⎫ .) Za grafičko predočavanje karakteristika magnetnog polja.etf. (Zemlja se ponaša kao ogroman magnet čiji se južni magnetni pol nalazi negdje na geografskom sjeveru. koje se pri tom kreće srednjom brzinom v . čije vektorske linije iskazuju neke osnovne osobine tog prostora. čija gustoća naglašava intenzitet vektora magnetne indukcije.

koje djeluju na strujnu konturu je M = I ∫ r × (d r × B) = m × B . Rezultantni moment M svih elementarnih sila. I 2dl 2 × ⎜ ∫ 1 2 ∫ ⎟ ⎜C R C2 ⎠ ⎝ 1 Moment magnetnog dipola. poklopi po pravcu i smjeru djelovanja sa vektorom magnetne indukcije B . sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 2 i obje se nalaze u vazduhu. uočio jednu do tada neregistriranu pojavu. Druga komponenta u rezultantnoj sili ovisi o brzini pomjeranja električnog naboja. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.Skripta iz Osnova elektrotehnike 14 Prva komponenta ove sile je neovisna o brzini kojom se kreće naboj. koja ograničava površ S. Dejstvo elektromagnetnih sila se svodi na čisti spreg sila.etf. stranog homogenog magnetnog polja. tako da palac pokazuje smjer struje. prsti pokazuju smjer struje. indukcije). Hallov efekat Edwin Herbert Hall je. tokom izvođenja eksperimenta. gdje je I stalna jednosmjerna struja. koji ima tendenciju da zaokrene konturu i to tako da se vektor magnetnog momenta strujne konture m . kada se on nalazi unutar područja djelovanja magnetnog polja indukcije B : F = ∫ ( I ⋅ d l × B) N . Smjer sile na provodnik određuje se pravilom lijeve ruke: Lijevu ruku ispružimo tako da linije magnetnog polja ulaze u dlan. Amper je pokazao da se ukupna sila F 12 kojom strujna kontura C1 . ukoliko su svi drugi naboji koji generišu električno polje nepomični.ba . Sila u magnetnom polju na provodnik kroz koji protiče stalna jednosmjerna struja d F = J ⋅ d s ⋅ dl × B = I ⋅ dl × B Laplaceov izraz za određivanje magnetne sile na provodnik sa stalnom jednosmjernom strujom. usmjeravane kroz tanku metalnu traku i stranog stacionarnog magnetnog polja. Am Smjer magnetnog polja određujemo pravilom desne ruke: Obuhvatimo li desnom rukom provodnik kroz koji protiče struja. a ispruženi palac smjer magnetne sile. sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 1 . za koju je jedinični vektor pozitivne normale. može odrediti iz relacije: Jedinica mjere za intenzitet magnetne indukcije je tesla: 1T = 1 F 12 = µ0 4π ⎛ I d l1 × R ⎞ ⎟ . djeluje na strujnu konturu C 2 . ( F 12 = F 21 . unutar kojeg se takva traka nalazi (Hallov efekat). Elementarni moment sile d M : dM = r ×dF . ali i o karakteristikama magnetnog polja izraženim preko vektora B . onda će savijeni prsti pokazivati smjer linija magnetnog polja (magn. označen sa n 0 . Mehanički moment na strujnu konturu Moment magnetnog dipola m : m = I ⋅ S = I ⋅ n0 ⋅ S . d F 12 ≠ d F 21 ) . uspostavljena u strujnoj konturi. koja proizilazi iz sadejstva stacionarne električne struje.

Između ta dva sloja naelektrisanja. sa dimenzijama L. čiji je poluprečnik proporcionalan količini kretanja čestice mv . 1 gdje je k H = Hallova konstanta. Razdvajanje električnih naboja prestaje onog momenta.w. tada djeluje elektrostatička sila Fy = q p ⋅ E y . • idealnog voltmetra V H . 3. a često se uz pomoć Hallovog efekta određuju i pojedine relevantne karakteristike poluprovodnika. 2. a njen poluprečnik je mv q sin θ r= . a obrnuto proporcionalan magnetnoj indukciji B i naelektrisanju q. Na donjoj osnovici kvadra se nagomilava negativan električni naboj qe . qB Jednačine dinamičkog kretanja električnog naboja q. potiskujući ih ka donjoj stranici metalnog kvadra površine ( w ⋅ L) . kreće se po kružnici. eN * Hallov efekat je osnova za niz vrlo korisnih aplikacija. kreće se po putanji koja ima oblik spirale. • stranog magnetnog polja. Na slobodne elektrone supstance djeluje elektromagnetna sila (−ev × B ) . kreće se jednoliko po pravcu. magnetno polje uopće ne utiče na kretanje čestice.Skripta iz Osnova elektrotehnike 15 Eksperiment: Laboratorijska struktura se sastoji od: • idealnog naponskog izvora sa naponom izmežu stezaljki V0 . u obliku kvadra. okarakterisanog vektorom magnetne indukcije B 0 . Ako naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje po pravcu koji je paralelan silnicama magnetnog polja. kao što je teslametar. dok na gornjoj stranici površine nastaje povećana koncentracija pozitivnog električnog naboja q p . • metalne pločice od odgovarajućeg materijala (monovalentni materijal).etf. Električni napon između gornje i donje stranice: VH = k H ⋅ d ⋅ J x ⋅ B . kad se uspostavi relacija: − e ⋅ (v × B) − e ⋅ E y = 0 ⇒ E y = vB .ba . iz kojih se analitički može rekonstruisati putanja njegovog kretanja: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. tj. ( Fy = q e ⋅ E y ). Osa spiralne putanje ide duž silnica magnetnog polja. Ako čestica ulijeće u homogeno magnetno polje pod nekim uglom θ .d. Nakon zatvaranja strujnog kruga u razmatranom električnom krugu se uspostavlja stalna jednosmjerna struja intenziteta: I 0 = σ ⋅ E0 ⋅ w ⋅ d . Kada naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje okomito u odnosu na silnice homogenog magnetnog polja. Kretanje električnog naboja u magnetnom polju 1.

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Gaussov zakon za magnetna polja Elementarni fluks neke vektorske funkcije B . jednaka je algebarskom zbiru svih struja. koje prolaze provodnicima što su obuhvaćeni konturom C. stvara vlastita magnetna polja u okolnom prostoru. smještenoj u vazduhu. koju generiše cjelokupan izolovani provodnik. pri čemu se zbir formira po pravilima vektorskog računa. 4πR 2 Amperov zakon u osnovnom obliku Amperov zakon za određivanje vrijednosti vektora magnetne indukcije B : Cirkulacija vektora magnetne indukcije B . pod uslovom da provodnik sa tom strujom prostorno miruje. dt dt dt Ubrzavanje kretanja elementarnih električnih naboja vrši se u posebnih spravama kao što su ciklotroni i betatroni. po zatvorenoj konturi C. do provodnika sa stacionarnom strujom. 0 0 S Diferencijalni oblik Amperovog zakona: rot B = (∇ × B ) = µ 0 J . koji upravo generiše to magnetno polje. stvara strujni element ( I ⋅ d l ' ) . Istovremeno su zaključili i da je u fiksiranoj tački prostora. Elementarna magnetna indukcija d B . opterećenih stacionarnom električnom strujom. koju u tački P. Magnetni fluks. pomnoženom sa µ 0 : C ∫ Bdl = µ ∑ I = µ ∫ J d s .ba . jednaka je zbiru elementarnih magnetnih indukcija. Laplace je došao do sljedećih zaključaka: 1. smještenoj u vazduhu. intenzitet magnetnog polja direktno proporcionalan intenzitetu stacionarne električne struje. nastalih djelovanjem pojedinih strujnih elemenat. tokom usmjeravanja stacionarne električne struje. po pravilima vektorskog računa. za slučajeve provodnika ma kakvog geometrijskog oblika. 3. Kada više permanentnih magneta i/ili provodnika sa stacionarnim električnim strujama. spram udaljenosti.etf. intenzitet uspostavljenog magnetnog polja obrnuto proporcionalan. Nastojeći poopštiti rješenje problema određivanja magnetne indukcije. Ukupna magnetna indukcija. tada se rezultantno magnetno polje određuje sabiranjem njihovih pojedinačnih magnetnih polja. kroz elementarnu površ d s : dΦ = B ⋅ d s . mq MAGNETNO POLJE PROIZVEDENO STRUJOM (12) Biot-Savart-Laplaceov zakon Francuski fizičari Biot i Savart su na osnovu rezultata eksperimentalnih istraživanja zaključili da je u slučaju veoma dugih žičanih provodnika postavljenih u vazduhu.Skripta iz Osnova elektrotehnike 16 dv dr d2r = q e ⋅ (v × B ) + q e ⋅ E i m q 2 = q e ⋅ ( × B ) + q e ⋅ E . računate od tačaka u kojim se polje mjeri. određena je relacijom: d B p = µ0 Id l '× R 0 (Biot-Savart-Laplaceov zakon). 2.

Fluks vektora magnetne indukcije. Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja. kao i elementarni fluks. kroz konturu C u njenom početnom položaju. odnosno magnetni fluks se povećava. Dakle elektromagnetne sile djeluju tako da nastoje strujnu konturu postaviti u položaj u kojem ona zauzima maksimalni magnetni fluks.Skripta iz Osnova elektrotehnike 17 Ukupni magnetni fluks: Φ = ∫ B⋅ds. s Magnetni fluks je po svojoj prirodi skalarna veličina. Određivanje elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa dA = ∫ δA =I ⋅ dΦ .etf. koji se obavi tokom translatornog pomjeranja strujne konture C za dužinu dl1 . Određivanje rada elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa Elektromagnetna sila d F tokom pomjeraja strujnog elementa Id l . Jedinica mjere magnetnog fluksa je weber: Wb = T ⋅ m 2 . jednak je zbiru elementarnih radova: Ako simbolom Φ 1 označimo fluks vektora magnetne indukcije B. obavlja mehanički rad dAF. Elementarni rad ima isti predznak. tada se može pokazati da je: dΦ = Φ 2 − Φ 1 . Pri translatornom pomjeranju strujne konture. Sopstveni magnetni fluks ostaje konstantan u odnosu na strujnu konturu i tokom ostvarenog njenog translatornog pomjeranja.ba . tada je rad tih sila pozitivan. Ukupni rad elektromagnetne sile. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. a simbolom Φ 2 fluks vektora magnetne indukcije B kroz konturu C u njenom krajnjem položaju. kroz bilo koju zatvorenu površ jednak je nuli. Prva grupa materijala pripada klasi dijamagnetskih materijala. određen relacijom: dΦ . Kada se kolo pomjera pod djelovanjem elektromagnetne sile. dAF = F ⋅ d l 1 = F1 ⋅ dl 1 = I ⋅ dΦ ⇒ F1 = I ⋅ dl1 Magnetne osobine materijala S obzirom na tip međudjelovanja sa vanjskim magnetnim poljem. s Gaussov zakon u diferencijalnoj formi (četvrta Maxwellova jednačina u diferencijalnoj formi): div B = 0 . Gaussov zakon za magnetna polja u integralnoj formi (zakon o konzervaciji magnetnog fluksa): ∫ B⋅ds = 0 . pa je i priraštaj magnetnog fluksa dФ pozitivan. rezultantna sila F . materijali se dijele na 3 grupe: 1. za dužinu dl1 će izvršiti rad: δA = d F ⋅ d l 1 = ( I ⋅ d l × B) ⋅ d l 1 = I ⋅ δΦ . pod čijim uticajem se ostvaruje pomjeranje te strujne konture u nekom pravcu l1 za dužinu dl1. tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako. unutar stranog magnetnog polja.

Zavisnost magnetne propustljivosti. • Magnetna susceptibilnost: χ m = µ r − 1 . nego i od ranijeg magnetnog stanja analiziranog uzorka feromagnetnog materijala. u smislu podržavanja djelovanja stranog magnetnog polja.). olovo. magnetit.ba . Sposobnost da obezbjede veliku zapreminsku gustinu magnetne energije. 2. koje pokušava podržati strano magnetno polje (npr. 2. kada se svitak nalazi u vazduhu. natrij.. izraženiji (npr.). Treća grupa materijala pripada klasi feromagnetnih materijala. usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje. a BmM intenzitet magnetne indukcije u nekoj tački M. M = ∆V Algebarska suma Amperovih struja. nego i za bilo koju drugu materijalnu sredinu. željezo. Uopšteni oblik Amperovog zakona: ∫ H ⋅ d l = (∑ i )unutar C . Karakteristike feromagnetnih materijala 1. grafit. ( ) C Uopšteni oblik Amperovog zakona Do poopštenja Amperovog zakona došlo je s ciljem da on ne važi samo za vakuum. Druga grupa materijala pripada klasi paramagnetskih materijala. obuhvaćenih zatvorenom konturom C.etf. Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja. Vektor magnetizacije M predstavlja zapreminsku gustinu magnetnih momenata: ∑ m u ∆V . ne samo od intenziteta vektora jačine magnetnog polja µ=µ(H). bakarni sulfat. Parametri za iskazivanje magnetnih osobina materijala: B • Relativna magnetna propustljivost: µ r = mM .Skripta iz Osnova elektrotehnike 18 da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. unutar koje se našla neka materijalna sredina: ∑ imA = ∫ M ⋅ d l . koje pokušava oslabiti strano magnetno polje (npr. (1-ε<µd<1 ). bakar. usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje. 3. dok kod feromagnetnih materijala relativna magnetna propustljivost ima vrijednost mnogo veću od 1 (µFe>>1). Za dijamagnetne materijale. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. koji se fenomenološki ponašaju čak donekle slično kao i paramagnetni materijali. tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako.. da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. aluminij..). ali je nivo njihove reakcije. gdje je BoM intenzitet magnetne indukcije u BoM nekoj tački M. relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno manju od 1. kada se svitak postavi na jezgro od odabranog materijala... za paramagnetne materijale relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno veću od 1. (1<µp<1+ε).. C Gdje je H vektor jačine magnetnog polja i važi relacija: H= B µ0 −M .

koja se naziva Curie-va temperatura. asocira da se uzimaju vrijednosti amplituda magnetne indukcije i jačine magnetnog polja sa osnovne krive magnećenja). OSNOVNI MAGNETNI KRUGOVI. teško se mogu razmagnetisati djelovanjem stranog magnetnog polja i uglavnom imaju primjenu kod permanentnih magneta. a brojnik magnetnomotornu silu: N ⋅I . NI ≠ 0. Nazivaju se tvrdim feromagnetnim materijalima. u aplikacijama gdje se koriste periodički promjenljiva magnetna polja. u tijelu feromagnetika se pojavljuju i vrtložne struje. Gubici električne energije. Međusobni odnosi između navedenih relevantnih veličina magnetnog kruga uređeni su relacijom koja se često naziva Ohmovim zakonom za magnetni krug. feromagnetik praktično poprima. Magnetne osobine feromagnetika su veoma ovisne o apsolutnoj vrijednosti temeperature feromagnetika. u magnetnom smislu. feromagnetni materijal se zagrijava. magnetnomotorna sila. Feromagnetni materijali sa širokom petljom histerezisa. povoljno je da upotrebljeni feromagnetni materijali imaju usku petlju histerezisa. te izradu magnetnih kola obrtnih električnih mašina. Pored gubitaka električne energije uslijed histerezisnog efekta. Tri osnovne veličine za opisivanje stanja magnetnog kruga: magnetni fluks (ekvivalent električne struje u električnom krugu). U skladu sa tom činjenicom. u toplotu. U relaciji za magnetni fluks.ba . kroz koje se usmjerava i zatvara magnetni fluks. osobine paramagnetika. Takvi feromagnetni materijali. ili magnetnopobudna sila ( ekvivalent izvora električne energije u električnom krugu) te magnetni otpor magnetnog kruga (ekvivalent električnog otpora u električnom krugu). nazivaju se mekim feromagnetnim materijalima i koriste se za transformatorska jezgra energetskih transformatora . usljed kojih također dolazi do gubitaka. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. nazivnik predstavlja magnetni otpor magnetnog kruga. Inkrementalna magnetna propustljivost: µ ∆ = ∆H 6. tako da pri temperaturi. tokom jednog histerezisnog ciklusa proporcionalni su površini koju ograničava petlja histerezisa. 3. Pri temperaturi apsolutne nule feromagnetik dolazi u stanje apsolutnog zasićenja. Porast temperature feromagnetika otežava usmjeravanje Amperovih mikrostruja. dΦ = dl ∫ µ ⋅ dS C Kod magnetnih krugova svako postojanje magnetomotorne sile.etf.Skripta iz Osnova elektrotehnike 19 Ba (simbol a u Ha indeksaciji veličina. znači i da će se uspostaviti magnetni fluks kroz neku zatvorenu putanju u tom prostoru. 5. po osnovu pretvaranja dijela dovedene električne energije za obezbjeđivanje željene vrijednosti jačine magnetnog polja. Apsolutna vrijednost magnetne propustljivosti feromagnetika: µ = Gubici uslijed pojave histerezisa Tokom opisivanja histerezisnog ciklusa. Diferencijalna magnetna propustljivost: µ d = dH ∆B . 4. u aplikacijama gdje se stalno ponavljaju ciklusi magnećenja. ANALOGIJA SA ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA (13) Magnetni krug je skup materijalnih tijela ili sredina. dB .

Skripta iz Osnova elektrotehnike 20 Proračuni složenijih magnetnih krugova Za svako čvorište magnetnog kruga u kojem se susreće tri ili više grana magnetnog kruga važi relacija da je algebarska suma magnetnih flukseva koji dolaze ili odlaze iz tog čvorišta jednaka nuli: ∑Φk = 0. dq = − R iz koje slijedi izraz za određivanje inducirane elektromotorne sile: ∆Φ . koji se obuhvata sa tom konturom. 2. k =1 k =1 n n Prema ovoj relacija formira se preostalih n − (nč − 1) jednačina.etf. elektromotorna sila koja se indukuje u konturi obuhvaćenoj magnetnim fluksom. predstavlja matematički izraz Lenz-ovog pravila. a drugi smjer kada se smanjuje intenzitet magnetnog fluksa kroz istu konturu. H1t = H2t. u kojoj se nalazi i galvanometar. Prema ovoj relacija formira se nč − 1 jednačina. B1n = B2n. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. pokušava uspostaviti struju. gdje je n broj nepoznatih flukseva. Faraday je na osnovu eksperimenata zaključio da tok električnog naboja kroz konturu (sa aktivnim električnim otporom R. čiji je zadatak da registruje eventualne protoke električnih opterećenja unutar konture) ima jedan smjer kada se povećava intenzitet magnetnog fluksa kroz nju.ba . Također je utvrdio da se može uspostaviti i proporcionalnost. po kojoj se mogu kanalisati magnetni fluksevi. tokom istog vremenskog intervala: ∆Φ ∆q = − . uspostavlja se i relacija: ∑ Fk = ∑ Φ k Rmk . Značajna je uloga zakona elektromagnetne indukcije u obezbjeđenju funkcionisanja električnih mašina. moraju važiti odnosi: 1. Granični uslovi na dodiru dvije linearne. između količine električnog opterećenja ∆q . izotropne i homogene magnetne sredine. Lenz-ov princip Faraday je pokazao kako se pomoću magnetnog polja može proizvesti električna struja. proporcionalna je negativnoj vrijednosti brzine promjene tog magnetnog fluksa. Negativni predznak promjene brzine magnetnog fluksa. koji obuhvata upravo tu provodnu konturu. koja će svojim vlastitim magnetnim fluksom. ELEKTRIČNA I MAGNETNA POLJA KOJA SU PROMJENLJIVA U VREMENU (14) Faraday-ev zakon elektromagnetne indukcije. djelovati tako da nastoji spriječiti mijenjanje iznosa stranog magnetnog fluksa. prema kojem indukovana elektromotorna sila u provodnoj konturi. izotropne i homogene magnetne sredine Na granici dodira dvije linearne. R Prethodna relacija se u graničnom procesu transformiše u relaciju: dΦ . koja protekne kroz poprečni presjek provodne konture unutar određenog vremenskog intervala i promjene magnetnog fluksa ∆Φ . Za svaku zatvorenu putanju. E=− R Dakle.

Magnetna energija u linearnim i nelinearnim sredinama Najopštiji izraz za određivanje energije lokalizovane u magnetnom polju: 1 Wm = ∫ D ⋅ H ⋅ dV .ba . 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. dakle.etf. kroz koje protiče struja I: 1 Wm = I ⋅ψ . koja je prolazeći kroz konturu C1 stvorila magnetni fluks Φ 1 . fluksa Φ 12 ( Φ 12 < Φ 1 ).Skripta iz Osnova elektrotehnike 21 Koeficijenti samoindukcije i koeficijenti uzajamne indukcije Ukoliko se razmatra odnos magnetnog fluksa i struje koja je stvorila taj magnetni fluks. pojavljuje samoinduktivnost L: Φ = L⋅I . Izraz za određivanje magnetne energije linearnih magnetnih sredina: 1 Wm = I 2 ⋅ L . 2V Za određivanje magnetne energije pridružene svitku sa N zavojaka. 2 gdje je ψ ulančeni fluks za takav svitak. koji dopire do neke konture C 2 I struje I 1 . Ako razmatramo odnos jednog dijela fluksa Φ 1 . faktor proporcionalnosti je međuinduktivnost M 12 : Φ 12 = M 12 ⋅ I 1 . tada se kao koeficijent proporcionalnosti.