Skripta iz Osnova elektrotehnike

1

KULONOV ZAKON I OSNOVNI POJMOVI (1) Elektrostatika je oblast elektrotehnike, koja se bavi izučavanjem fizičkih, pojava unutar sistema, formiranih od prostorno nepokretnih i vremenski nepromjenljivih električnih naboja. Makroskopski pristup. Prilikom razmatranja mehaničkog međudjelovanja među česticama uzimamo u obzir tri sile (gravitaciona, elektromagnetna i mezonska). Makroskopski pristup stavlja mezonske sile u drugi plan. Zakon očuvanja električnog naboja u izolovanom sistemu kaže da se ukupni električni naboji ne mijenjaju tokom vremena. Akumulacija električnog naboja na materijalnim tijelima: 1. trenjem jednog materijalnog tijela od drugo, pri čemu dolazi do prelaska elektrona sa jednog na drugo tijelo 2. elektrostatskom indukcijom, a to je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji. 3. opterećivanjem elektroda električnog kondenzatora električnim nabojima. Materijalna tijela unutar kojih se može ostvariti usklađeno pomjeranje elektrilnih naboja zovu se provodna tijela, dok tijela kod kojih se ne može ostvariti nazivaju se izolatori ili dielektrici. Primjer savršenog dielektrika je vakum. Materijalna sredina je homogena ako u svim elementarnim dijelovima svoje zapremine ima iste fizičke osobine. Materijalna sredina je izotopna ukoliko unutar svake svoje elementarne zapremine ima iste osobine u svim pravcima. Materijalno tijelo je linearna sredina ako njegove EM-ne osobine nisu u funkcijij intenziteta vanjskih dejstava, bilo da su ona električne ili magnetne prirode. Električni naboj Q [C] je svojstvo čestice materije da ima vezu sa sopstvenim EMP i međusobnim djelovanjem sa spoljasnjim EMP-em. Dielektrička sredina ε predstavlja veličinu koja definiše uticaj sredine na silu uzajamnog djelovanja. ε u vakumu iznosi εo = 8,85·10-12 [F/m] i uzima se kao referentna dialektrička propustljivost. ε = εr· εo Linijski raspoređen električni naboj q’, u opštem slučaju, je naboj dQ koji se nalazi na dužini provodnika dl. dQ = q’·dl q’= [C/m] Površinska gustina električnog naboja σ je kada su električni naboji raspoređeni u vrlo tankom sloju po geometrijske površine. dQ σ= = C / m2 dS Zapreminska gustina električnog naboja ρ se definiše kao omjer ukupne količine naboja ∆Q lokalizovanje u elementarnoj zapremini ∆V. dQ ρ= = C / m3 dV Kulonov zakon: mehanička sila uzajamnog djelovanja dva nepokretna naboja Q1 i Q2 u homogenoj sredini direktno je srazmjerna njihovom proizvodu i obrnuto srazmjerna kvadratu njihovog rastojanja r, gdje je k koeficijent proporcionalnosti k=9·109 [Nm2/C2]. Ako su obje čestice ili pozitivno ili negativno naelektrisane, sila je odbijajuća, a ako su suprotnog naboja sila je privlačna. Q ⋅Q 1 F = k 1 2 2 ro = [N ], k= 4πε 0 r

[

]

[

]

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

Skripta iz Osnova elektrotehnike

2

ELEKTROSTATSKO POLJE I GAUSOV TEOREM (2) Elektrostatsko polje je posebno stanje električnog polja u kojem su električni naboji prostorno nepomični, a pripadajuće im količine naboja ne mijenjaju svoje iznose tokom vremena. Vektor jačine ESP se grafički predstavlja linijama vektora jačine elektrostatskog polja. Linije vektora jačine ESP se ne mogu međusobno sjeći. Po svom pravcu i smjeru vektor E se pruža duž radijalnih zraka, koje imaju svoje ishodište u centru lopte, pri čemu uslov q>0 obezbjeđuje da su ti zraci usjereni od lopte ka okolnom prostoru, a uslov q<0, obezbjeđuje da su ti zraci usmjereni od okolnog prostora ka lopti. dq dE = ro = [V / m] 4πε r 2 Električne silnice su zamišljene linije kojim je vektor ESP tangenta u svakoj tački u smjeru polja. Fluks elektrostatskog polja je fizička veličina, koja iskazuje mjeru broja linija vektora ESP koje prožimaju neku površinu. dΦ E = E ⋅ d S ⇒ Φ E = ∫ E ⋅ d S
S

Gausov teorem uspostavlja vezu između vektora jačine ESP E i električnih naboja unutar homogene i izotropne sredine. Gausov teorem glasi: Fluks vekotra jačine ESP E kroz zatvorenu površ u homogenoj i izotropnoj sredini, jednak je količniku algebarske sume električnih naboja, obuhvaćenih tom površi i dialektrične propustljivosti te sredine. Analitički se Gausov teorem u integralnoj formi izražava pomoću sljedeće relacije: ∑ Qi Ed S = ∫
S

ε

Gausov teorem u integralnom obliku može se koristiti samo za slučajeve sferne simetrije. Da bi se odredio vektor jačine ESP u tijelima koja nemaju osobine simetričnosti, koristi se formulacija Gausove teoreme u diferencijalnom obliku.
div E =

ρ ε0

PROVODNICI U ESP I ELEKTRIČNI POTENCIAL ESP (3)

Da bi u makroskopskom svijetu nastupilo ravnotežno stanje, odnosno prostorno mirovanje slobodnih električnih naboja, neophodno je da se u provodnim tijelima ispune sljedeći uslovi: 1. U unutrašnjosti provodnika, vektor jačine ESP mora biti određen relacijom E=0. U suprotnom došlo bi do kretanja slobodnih elektrona. 2. Tagencijalna komponenta vektora jačine ESP E, uz površ provodnika, sa strane sredine koja okružuje provodnik, jednaka je nuli. 3. Sve tačke provodnog tijela su na istom električnom potencijalu, pa je površ ekvipotencijalna. 4. Normalna komponenta vektora jačine ESP proporcionalna je gustini elektrilčnog naboja raspoređenog po površini provodnika, što proiziliazi iz Gausovog teorema u integralnom obliku. 5. U skladu sa diferencijalnim oblikom Gausovog zakona divE = ρ/εo, zbog uslova broj 1, unutar provodnika nema slobodnih naelektrisanja. Elektrostatska indukcija je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji.

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

odnosno određene količine naboja Qi (i=1. Poissonova diferencijalna jednačina proizilazi iz Gaussovog teorema u diferencijalnom obliku kada se unesu izrazi koji određuju komponente ESP u Dekartovom pravouglom koordinatnom sistemu.ba .2…k) u slučaju sistema sastavljenog od k provodnih tijela. Odabere li se neka referentna tačka P. Ekvipotencijalna linija je geometrijsko mjesto tačaka. Q Q = C ⋅ U ⇒ C = = [F ] U Kapacitet provodnih tijela zavisi od njihovog oblika. definiše relacija: A = ∫ Fi ⋅ d l1 = Qi ∫ E ⋅ d l1 = [J ] M M N N Električni potencijal je skalarna veličina koja ima sposobnost da opiše energetska stanja svih tačaka u ESP. odnosno kad nema prostorno raspoređenih električnih naboja. Ekvipotencijalni sistem je sistem u kojem sve tačke imaju istu vrijednost električnog poetncijala. iz dačke M u N. Kapacitet ne zavisi od količine elektriciteta na provodnim tijelima i napona između njih. unutar kojeg se manifestuje djelovanje vektora jačine ESP E. Ako su M i N dvije fiksirane tačke u prostoru. može se definisati kao sposobnost tog tijela. defunuše se kao razlika električnog potencijala tih tačaka u tom polju. u odnosu na potencijal tačke P. unutar svoje strukture. tada potencijal tačke A u razmatranom ESP. Električni kapacitet nekog tijela ili sistema provodnih tijela. rad sila ESP. Kod pločastog kondenzatora električni kapacitet je određen relacijom: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. određuje relacija: r P Qi P dr Qi ⎛ 1 1 ⎞ V ( A) = ∫ E ⋅ d l = ∫ r 2 = 4πε 0 ⎜ rA − rP ⎟ = [V ] ⎜ ⎟ 4πε 0 rA ⎝ ⎠ A Električni napon između tačaka A i B unutar razmatranog ESP. koje formira liniju u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost električnog potencijala. odnosno određeni iznos elektrostatske energije. dimenzija i međusobnog položaja. ρ δ 2V δ 2V δ 2V ρ divE = ⇒ 2 + 2 + 2 =− ε0 ε0 δx δy δz Laplaceova diferencijalna jednačina je specijalan slučaj Poissonove jednačine kada je ρ=0. akumulira određenu količinu naboja Q. međusobno povezane krivom linojom l1. pri pomjeranju bilo kojeg tačkastog električnog naboja Qi. kao i od dialektričkih osobina sredine između provodnih tijela. Ekvipotencijalne linije i linije vekotra jačine ESP su međusobno ortogonalne.Skripta iz Osnova elektrotehnike 3 Rad sila ESP pri pomjeranju tačkastog naboja iz jedne tačke u drugu ne zavisi odoblika putanje po kojoj se pomjeranje odvija. δ 2V δ 2V δ 2V + + =0 δx 2 δy 2 δz 2 ELEKTRIČNI KAPACITET I POVEZIVANJE ELEKTRIČNIH KONDENZATORA (4) Električni kondenztor je namjenski konstruisan uređaj koji je u stanju.etf. akumulirati određenu količinu naboja. već samo od prostornog položaja. U AB = V ( A) − V (B ) = [V ] Ekvipotencijalna površ je geometrijsko mjesto tačaka koje formira površ u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost eletkričnog potencijala. da pri djelovanju električnog napona U. odnostno tih tijela.

Q = Q1 + Q2 .etf.Skripta iz Osnova elektrotehnike 4 S = [F ] d Jedinica mjere za električni kapacitet je farad [F]. 1 1 1 = + . sferni i cilindrični kondenzatori. što se moze i analitički iskazati relacijom: dAi = dWi Sav rad A se transformiše u prirast elektrostatske energije razmaranog procesa. Serijski spoj električnih kondenzatora moguće je izložiti većem naponskom nivou od onog koji može podnijeti jedan usamljeni kondenzator iz takvog spoja. gledano pojedinačno ili za svaki upotrebljeni kondenzator. što su svi serijski povezani kondenzatori opterećeni istom količinom elektirčnog naboja. U 1 = U 2 Serijsko ili redovno vezivanje kondenzatora u osnovi je karakteristično po tome. C = C1 + C 2 . površina elektroda bi trebala biti oko 100 km2. nF. odnosno C2 i izloženost djelovanju električnog napona U preuzima na svoje elektrode. pri rastojanju njegovih elektroda od 1 mm. jer da bi vazdušni pločasti kondenzator imao kapacitet od 1F. mora se prethodno obaviti elementarni rad dAi određen relacijom: dAi = vi · dqi Sav rad koji obave energetski izvori u okviru razmaranog pomjeranja električnog naboja dq. U tehničkoj praksi kondenzatori se izgrađuju u vrijednosti µF. povečao električni naboj za elementarni iznos dqi. elektrostatička energija iznosi: 1 W = Q ⋅U 2 Proračun sila pomoću elektrostatske energije Određivanje djelovanja sile u elektrostatskom polju. Međutim. Q1 = Q2 C C1 C 2 C = ε0 Elektrostatička energija Sistem od n nepomičnih tijela sa odgovarajućim električnim nabojima lokalizovan unutar određenog fizičkog prostora raspolaže sa određenom količinom energije. duž nekog generaliziranog pravca l. pa se može pisati da je: n Vi ⋅ Qi A = We = ∑ = [J ] 2 i =1 Kada se ova relacija primjeni na pločasti kondenzator sa vazdušnim dialektrikom. čiji je nazivni napon. utroši se na povećanje energetskih rezervi u analiziranom sistemu. tokom pomjeranja električnih naboja u pravcu koordinate l. istog iznosa U. pF. se može vršiti po osnovu korištanja veze između djelujuće sile i zavisnosti energije posmatranog sistema. u elektrotehnici se još susreću. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. to je izuzetno veliki iznos kapaciteta. Prema relaciji za elementarni rad sila ESP.ba . Pri paralelnom vezivanju kondenzatora kondenzatora svaki od kondenzatora s obzirom na pripadnu kapacitivnost C1. odnosno Q2 respektivno.električni kondenzatori su izloženi djelovanju jednosmjenog napona. Paralelno se mogu spajati samo oni električni kondenzatori. Da bi se nekom tijelu koje raspolaže električnim nabojem qi i koje se u tom trenutku nalazi na električnom potencijalu Vi. U = U 1 + U 2 . veći ili jednak od napona U. Pored pločastih kondenzatora. električni naboj Q1.

a električni potencijali tijela vi se mijenjaju: dWe 0 = Fl dl + dWe ⇒ Fl = − dl Metod ogledala Izračunavanje elektrostatskih polja naelektrisanih tijela. a električni naboji na tijelima qi se mijenjaju: n dW ∑Vi ⋅ dqi = Fl dl + dWe ⇒ Fl = dl e i =1 2. koja se nalazi u okolini tačkastog električnog naboja Q. dakle qi=Qi. Kada se električni potencijali na tijelim konstantni. skalarne funkcije električnog potencijala i energije ESP. koji leži na provodnoj ravni.etf.ba . konstatovano je da intenziteti ovih veličina zavise. Prema slici vektor jačine ESP je: Eh = − 2 ⋅ Q ⋅ cos θ −Q⋅h = 2 2 4πε 0 (r + h ) 2πε 0 (r 2 + h 2 )3 / 2 Za određivanje jačine vektora ESP u tačci M(x. kada se oni nalaze u blizini ravnih provodnih površina. DIELEKTRICI U ESP (6) Tokom razmatranja i određivanja vektora elektrostatske sile. kada su električni potencijali tijela konstantni.r-Q |. dakle vi = Vi. u porstoru iznad beskonačne provodne ravni se koristi sljedeca relacija: ⎞ Q ⎛ 1 1 ⎟ ⋅⎜ − EM = 4πε 0 ⎜ rM − rQ rM − r−Q ⎟ ⎝ ⎠ gdje je rM vektor položaja tačke M.y. i uspostavljenoj ravnozeži unutar analiziranog sistema električnih naboja. Ako tačka M padne na beskonačnu provodnu ravan. vektora ESP. rQ i r-Q vektori položaja tačkastih naboja Q i (-Q) u odnosu na ishodište Dekartovog koordinatnog sistema.Skripta iz Osnova elektrotehnike 5 dA = F·dl. u skladu sa zakonom o održanju energije može se ispisati da je: ∑v i =1 n i ⋅ dqi = Fl dl + dWe prirast elektrostatičke energije po osnovu promjene nivoa električnog naboja rad spoljašnjih sila. između Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.rQ | = | rM . naboja u naznačenom pravcu + Postoje dva slučaja: 1. moguće je u određenom broju slučajeva pojednostaviti koristeći metod ogledala. odnosno energija uložena izvana = mehanički rad koji izvrše elektrostatske sile tokom pomjeranja el. funkcija električnog potencijala poprima vrijednost nula. zbog | rM .z).

Dielektrična konstanta ima prirodu specifične kapacitivnosti i u tom smislu dielektrična konstanta nekog dielektrika. intenzitet vektora električne polarizacije ne zavisi od temperature.ba . na moment električnog dipola atoma nepolarnog dielektrika p. što smanjuje mogućnost usmjeravanja njihovih električnih dipola. zamjeni upravo tim dielektrikom. odnosno razaranja dielektrične strukture samog dielektrika. kada se vakum između njegovih elektroda. električne dipole. pa obrazuju tzv. Kada se dialektrici izlože djelovanju stranog ESP. zbog intenzivnog termičkog kretanja i njihovog haotičnog prostornog rasporeda usljed tih termičkih kretanja. Sposobnost polarizacije polarnih dielektrika izraženo zavisi od ambijentalne temperature. između napona dovedenog na krajeve tog dielektrika i debljine istog dielektrika. Električna polarizacija je veličina koja se definiše pomoću gustine električnih momenata dipola: ∑p P= dV Kod nepolarnih dielektrika. Električni dipoli molekula polarnog dielektrika orjentišu se u smjeru djelovanja ESP samo pri vrlo snažnim vanjskim ESP. Nepolarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da je njihovo ukupno električno djelovanje jednako nuli. pokazuje koliko puta će se povečati električni kapacitet analiziranog kondenzatora. Pri povećanju temperature povećavaju se i termička kretanja. i od dielektričkih osobina sredine. može se opisati relacijom (gdje je a poluprečnik atoma): p = 4πε 0 a 3 ⋅ E Proporcionalnost između vektora jačine ESP E i vektora električne polarizacije nepolarnog dielektrika P glasi (gdje je αe konstanta proporcionalnosti): P = αe ⋅ E ( ) Polarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da su električni centri pozitivnih i negativnih opterećenja u azomu međusobno pomjereni. na elementarne električne naboje se djeluje mehaničkom silom. Polarizacija je usmjeravanje električnih dipola. Električni dipol je sistem od dva elementarna električna naboja (q) i (-q). unutar koje se oni proučavaju. jer se nakon uklanjanja stranog ESP njihovi električni dipoli vraćaju u prvobitno stanje. zbog čeka važi da je: p = q⋅d Sferna simetrija prisutne raspodjele gustine električnog naboja. tada proizvod q·d određuje moment električnog dipola p. Uticaj stranog ESP. jedno od drugog. pri kojoj još uvijek ne dolazi do narušavanja. odnosno sposobnost njihove usmjerene polarizacije. Dielektrička čvrstoća dielektričnog materijala je kritična-granična vrijednost količnika.etf. obezbjeđuje da je moment električnog dipola jednak nuli. pod djelovanjem vektora jačine ESP. Molekuli polarnih dielektrika imaju moment električnog dipola raličit od nule. Nepolarni molekuli imaju osobinu elastične polarizacije.Skripta iz Osnova elektrotehnike 6 ostalog. Ukoliko se toj vrijednosti d da vektorska priroda tako da vektor odstojanja d ima smjer od negativnog naboja ka pozitivnom. međusobno postavljena na maloj udaljenosti d. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.

putem priključenja na idealni izvor. izotropni dielektrik. čiji je intenzitet jednak količniku količine električnog naboja.Skripta iz Osnova elektrotehnike 7 Parametar α se još naziva sposobnost polarizacije dielektrika i daje za osnov da se takav dielektrik klasificira kao linearni. Između elektroda se uspostavlja ESP Eo. izotropnim i linearnim dielektrikom. a pozitivni električni naboj dipola uz negativni električni naboj –Q smješten na gornoj elektrodi kondenzatora. Izlaganje dielektrika ESP Eo. Logično je da će doći i do promjene kapaciteta i to C > Co. dQV P= = C / m2 dS Vektor dielektričnog pomjeraja D je vektor. Površinska gustina vezanih električnih naboja se ordređuje prema relaciji (no je jedinični vektor normale na površinu dielektrika): σ v = P ⋅ n0 Površinska gustina vezanih električnih naboja uz donju elektrodu kondenzatora je negativna (vektori P i no su suprotni) σ v = − P . Posmatrajući ta pomjeranja moguće je odrediti količinu električnog naboja koji prođe kroz poprečni presjek S dielektrika. (q1’>q1) i q2= -Q (|q2’| > |q2|). nakon kratkog vremena između elektroda će se ponovo uspostaviti napon U12. U homogenom stranom ESP relacija za intenztet vektora električne polarizacije je Q P = V = C / m2 S Za nehomogeno polje intenzitet vektora električne polarizacije se može defnisati kao količnik vezanog naboja koja se pomjerila tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površ dS. u kratkom roku na elektrodama se akumuliraju električni naboji q1=Q i q2=–Q. pa zato ne mogu napustiti strukturu dielektrika i oni se često nazivaju vezanim električnim nabojima. normalnu na pravac pomjeranja tog naelektrisanja. dovodi do polarizacije. dok je površinska gustina vezanih naelektrisanja uz gornju elektrodu pozitivna (vektori P i no su kolinearni) σ v = P . DIELEKTRIČNI POMJERAJ (7) Pod uticajem stranog ESP dolazi do prostornog pomjeranja vezanih elekrona unutar dielekrika. Električni naboji pozicionirani na površini dielektrika vezani su mnogo čvršće. dok će se na elektrodama kondenzatora pojaviti novi iznosi električnih naboja q1’=Q’. Parametar α se može izraziti i pomoću dielektričke konstante vakuma εo i jedne nove konstante χ (električna susceptibilnost dielektrika) i tako da je: α = εo · χ Ako se pločasti kondenzator sa vazdušnim dielektrikom izloži djelovanju stalnog jednosmjernog napona U12. koji se pomjerio tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površinu dS: dQ D= = C / m2 dS [ ] [ ] [ ] Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. čiji je intenzitet određen relacijom Eo = U12/s.ba . dielektrične konstate ε>εo. pri čemu stvoreni električki dipoli postavljaju se tako da je njihov negativni električni naboj priljubljen uz pozitivni električni naboj Q. Pod opisanim okolnostima električni kapacitet i električni naboj su određeni relacijom: S S C0 = ε 0 ⋅ Q = C 0 ⋅ U 12 = ε 0 ⋅ ⋅ U 12 s s Ukoliko se prostor između kondenzatora ispuni homogenim. smješten na donjoj elektrodi kondenzatora.etf. a to se naziva dielektrički pomjeraj.

koje su važnost ovog teorema vezivale samo na homogeni i izotropnu sredinu. ima intenzitet: dQ0 dQv dQ D = D0 + P = + = dS dS dS U uslovima priključenja elektroda na kondenzatora na idealni naponski izvor U. koji objedinjava i pomjeranja eelektričnih naboja u vakumu i pomjeranja vezanih električnih naboja unutar dielektrika. vektor ukupnog dielektričkog pomjeraja. Maxwellov postulat Maxwell je uspio da poopšti Gausov teorem. sadržan u pojavi vezanih električnih naboja na granici dodira dva polarizovana dielektrika je: ε 0 (E 2 n − E1n ) = σ vezano Pod pretpostavkom da su bočne stranice pravougaone konture ∆h →0 onda imamo: D D E 2 n = E1n ⇒ 1t = 2t ε1 ε2 Vrijedi i sljedeće: E1 sin θ 1 = E 2 sin θ 2 ∧ ε 1 E1 cos θ 1 = ε 2 E 2 cos θ 2 ⇒ ε 1 tgθ1 = ε 2 tgθ 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. uspjevši da prevaziđe Gausove restrikcije. sa vridnosti Qo. na vrijednost Q. povećava se iznos električnog naboja na elektrodama kondenzatora. tada važi odnos: D1n = D2 n ⇒ ε 1 E1n = ε 2 E 2 n U sljedećoj relaciji sa σvezano je označeno naelektrisanje koje se pojavljuje na razdvojenoj graničnoj površi. tada se može pisati da je: ∫ D ⋅ d S = σ S ⋅ ∆S S Ukoliko je σS = 0.Maxwellov postulat glasi: Fluks vektora dielektričkog pomjeraja kroz bilo koju zatvorenu površ S u pravcu i smjeru spoljašnje normale na tu površ.ba . izotropne i linearne dielektrike vrijedi da je vektor dielektričnog pomjeraja: D =ε ⋅E Ukoliko se Maxwellov postulat primjeni na zapreminu. jednak je algebarskoj sumi svih električnih naboja obuhvaćenih dijelom prostora koji je ograničen upravo tom površi S. ∫ D ⋅ d S = (∑ Q )u _ S S Granični uslovi na dodiru dvije linearne dielektrične sredine Za homogene. na koji je bio razmatrani kondenzator priključen tokom postojanja vakuma između njegovih elektroda.etf. nakon polarizacije i jednog i drugog dielektrika: ∫ P ⋅ d S = σ vezano ⋅ ∆S ⇒ (P1n − P2n ) = σ vezano S Odnosno vektor jačine ESP. poslije ubacivanja dielektrika i njegove električne polarizacije. kada je između elektroda kondenzatora vakum relacija Do glasi: dQ0 D0 = dS Ispunjavanjem vakuma nepolarnim dielektrikom. pri čemu je Q>Qo.Skripta iz Osnova elektrotehnike 8 U odsustvu dielektrka.

U elektrotehnici se tretiraju tri vrste struja: 1. a sa e njihov pojedinačni električni naboj.Skripta iz Osnova elektrotehnike 9 Energija u ESP za bilo koji dielektrik homogene strukture se izračunava preko relacije: 1 We = ∫ D ⋅ E ⋅ dV 2 V ELEKTRIČNI KRUGOVI STALNIH JEDNOSMJERNIH STRUJA (8) Električni krug je skupina tijela koja predstavlja zatvoren put za električnu struju. Međutim. može se izraziti preko vektora gustine električne struje: i = ∫ Jd s J pom = s 1[C ] 1[s ] Električna struja koja se po svom intenzitetu i smjeru ne mijenja tokom vremena naziva se stalnom jednosmjernom strujom. dolazi do uređenog pomjeranja električnih naboja. konvekcionalne struje Konvekcionalne struje su struje koje nastaju kretanjem električnih naboja uzrokovanih mehaničkim silama. može se uočiti da postoje zavorene linije. kroz koje je uspostavljen tok stalne jednosmjerne struje. ( ) Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. 1[A] = Neka je sa N* označena zapreminska gustina pokretljivih električnih naboja. kada se ne posmatra idealni dielektrik.etf. uobićajno se koristi termin intenzitet električne struje. Tokom posmatranja provodnog tijela proizvoljnog oblika. onda kroz elementarnu vektorsku površinu d s = no ⋅ ds . haotičnom termičkom kretanju električnih naboja. uzrokovano djelovanjem tog polja. unutar kojeg je ista jačina električne struje nosi naziv strujna tuba. Ove struje se uspostavljaju u vakumu ili gasovima. a sa vs makroskopska srednja brzina njihovog pomjeranja dobija se da je vektor gustine električne struje J: J = N * ⋅v s ⋅ e U odsustvu stranog električnog polja. pomjeranje električnih naboja je haotično i dominantno određeno temperaturom materijala. tada očigledno protiče električna struja koja se naziva strujom dielektričnog pomjeraja. kondukcione električne struje ili struje provodnosti 2. dok dio prostora ograničen strujnim linijama. U vakumu gustina konvekcione struje definiše se relacijom: J KONV = ρ ⋅ v Idealni dielektrik je dielektrik koji u svojoj strukturi nema slobodnih električnih naboja koji bi mogli izazvati električne struje. Jedinica za intenzitet električne struje je Amper. Jačina električne struje koja protiče kroz neku konačnu površinu s. kojim se kvantitativno izražavaju odnosi uspostavljeni u kolu.ba . koje se nazivaju strujnim linijama. Kada se struktura provodnika izloži djelovanju stranog električnog polja. Intenzitet električne struje i gustina električne struje su makroskopske veličine. odnosno to su struje koje se uspostavljaju prenošenjem električnih naboja putem elemenarnih naelektrisanih čestica ili tijela. Vektor gustine struje dielektričnog pomjeraja Jpom može se dovesti u vezu sa vektorom dielektričnog pomjeraja D: dD dt Za kvantitativno opisivanje električne struje. struje dielektričkog pomjeraja 3.

Električni kondenzatori u osnovi blokiraju tok stalne jednosmjerne struje. pretvara toplotu u električnu snagu. električna otpornost provodnika se određuje pomoću izraza: l R = ρR s Specifična električna otpornost metalnih provodnika mijenja se u osvisnosti od ambijentalne temperature: ρ 2 = ρ1 ⋅ (1 + α ⋅ (θ 2 − θ1 )) gdje je ρ2 specifične električni otpor metala provodnika pri temperaturi θ2. homogene strukture. Glavne karakteristike elemenata električnih krugova opisuju se nizom električnih veličina.etf. U = V1 − V2 = R ⋅ I Struja dI može se eksplicitno izraziti u ovisnosti od električnog otpora strujne tube i električnog napona U koji vlada između njenih krajeva pomoću relacije: U dI = Rst Kod tankih linijskih provodnika. kao što su: električna snaga.Skripta iz Osnova elektrotehnike 10 Makroskopski gledano registuju se pomjeranja električnih naboja u pravcu djelovanja stranog električnog polja. koju oni mogu odavati ili preuzimati na sebe. pri svom priključku na naponski izvor. kojim se izražavaju pojedinačne električne osobine tih materijala i on nosi naziv specifična električna provodnost materijala. Relacija koja direktno iskazuje povezanost vektora jačine elektrostatskog polja E i vektora gustine električne struje je: J = N * ⋅v s ⋅ e = σ p ⋅ E . čija je dužina l. Temperaturni koeficijent α pri značajnim promjenama temperature također se mijenja. Svaki od električnih otpornika. te se oni u električnim krugovima ponašaju kao otvoren prekidač. električni napon. a sa simbolom ρ1 označen je specifični otpoer metalnog provodnika pri temperaturi θ1. Tu pojavu je prvi analitički uspješno opisao Joule. ( ) gdje je σ p skalar. gdje je η koeficijent proporcionalnosti koji se naziva pokretljivost elektrona i on zavisi od vrste provodnika i temperature. Ohmov zakon: Razlika potencijala na krajevima provodnika pri konstantnom otporu proporcionalna je struji koja protiče kroz provodnik. θ1 ima obicno temperaturu od 20° C. Analogno tome jedinica za specifičnu električnu otpornost je (Ωm). Po Joule-ovom zakonu važi relacija: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. sa specifičnom otpornošću ρR. Jedinica za σ p je (Ωm)-1. konstantnom srednjom brzinom: v s = η ⋅ E . koji mogu elementi održavati između svojih krajeva. a poprečnipresjek s. Joule-ov zakon Poznato je da se električni provodnici zagrijavaju tokom prolaska električne struje kroz njih. a relacija služi za određivanje specifičnog otpora na nekoj drugoj temperaturi.ba .

uzrokovanih prolaskom struja Ijk.etf. Drugi integral pretstavlja pad napona. kroz aktivne električne otpore Rjk. odnosno specifične snage p. odnosno: ∑I k =1 n k =0 Čvorište električnog kruga je mjesto u njegovoj električnoj šemi. koje dolaze ili odlaze u čvorište električnog kruga jednaka nuli.2) Prvi Kirhofov zakon: Algebarska suma svih električnih struja. odnosno gubitak električnog napona koji se dešava unutar generatora električne energije. ili gupitak električnog napona. na kojem se sastaje tri ili više grana razmatranog električnog kruga. dobiva se Joule-ov zakon dP ⎡W ⎤ = E ⋅ J = ρR ⋅ J2 = σ P ⋅ E2 = ⎢ 3 ⎥ . Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. uravnotežena je algebarskom sumom EMS Ejk. pri savladavanju protivljenja priključenog potrošaća aktivne otpornosti R. Prvi integral je pad električnog napona. Izvor električne energije može biti naponski ili strujni. koje djeluju unutar te razmatrane konture. Ova tvrdnja se formalno analitički izražava relacijom: ∑ I jk ⋅ R jk = ∑ E jk Termin. u drugom Kirhofovom zakonu ima za cilj da upozori svoje korisnike da predznak ispred pojedinih sabiraka u prethodnoj relaciji može biti kako pozitivan tako i negativan. algebarska suma padova napona. Εi = ∫ E ⋅ dl + ∫ E ⋅ dl = r ⋅ I + R ⋅ I BnA AmB U prethodnoj relaciji Ei je unutrašnja elektromotorna sila izvora. zbog protivljenja generatora da se uspostavi električna struja I. potrošač je po pravilu predstavljen aktivnim otporom R. U električnim krugovima stalnih jednosmjernih struja i napona. koji glasi: p = dV ⎣m ⎦ Jednačina kontinuiteta električne struje: dq ∫ J ⋅ d s = − dt S KIRHOFOVI ZAKONI (9.Skripta iz Osnova elektrotehnike 11 P = R ⋅ I 2 = U ⋅ I = ∫ E ⋅ J ⋅ dV =1[W (vat )] V Ako se uvede pojam zapreminske gustine snage. u tehničkoj praksi se koristi termin generator električne energije. Elektromotorna sila Termin električni krug podrazumijeva elektrrčni krug koji se sastoji od jednog izvora električne energije i jednog potrošača električne energije.ba . algebarska suma padova napona. prilikom uspostavljanja stalne struje I. odnosno algebarska suma EMS. u diferencijalnom obliku. Drugi Kirhofov zakon: U proizvoljnoj zatvorenoj konturi složenog linearnog električnog kruga.

Zakon o očuvanju električne snage (energije) U svakom linearnom električnom krugu stalnih jednosmjernih struja i napona. mora važiti kako Ohmov zakon J = σ P ⋅ E tako i prvi ( ) Kirchhoffov zakon div J = 0 . Maxwell je nastojao da pronađe efikasniji put za rješavanje takvih slučajeva. S obzirom na pretpostavljenu homogenost provodnih sredina i važenje Ohmovog zakona. Granični uslovi dodira dvije homogene provodne sredine Da bi se odredilo ponašanje karakteristicnih velicina strujnog polja. pridružuje predznak minus. potrošaći električne energije istog tog električnog kruga. omogučava da se napiše da je: σ P1 ⋅ E1n = σ P 2 ⋅ E 2 n Prethodna relacija kao i relacija ∫ E ⋅ d l =0 l omogućava da se uspostavi odnos između uglova θ1 i θ2 koje zaklapaju vektori E i J. dok se ostalim EMS-ma unutar te konture. koje su neophodna osnova za izračunavanje nepoznatih vrijednosti električnih struja u granama analiziranog električnog kruga. jednaka je električnoj snazi koju apsorbuju-preuzimaju. To je uradio preradom 2KZ-a. odnosno relacija: ∑ Ri ⋅ I i2 = ∑ Ei ⋅ I i + ∑ (I Si ) jk ⋅ U kj i =1 i =1 i =1 n n n U relaciji članovi na lijevoj strani su uvijek pozitivni. prema Zakonu o održanju energije. sa specificnim elektricnim provodnostima σP1 i σP2. pri čemu se EMS koje djeluju u smjeru konture m uzimaju u zbiru ΣEmk sa predznakom plus. dok članovi sa desne strane mogu biti i pozitivni i negativni.ba . pri čemu se taj zakon primjenjuje samo na konture kojima se može pripisati atribut nezavisna. Algebarske jednačine. može se formalno pretstaviti sa ΣEmk. koju odaju naponski i strujni izvori električne energije pristuni unutar tog električnog kruga.Skripta iz Osnova elektrotehnike 12 METOD KONTURNIH STRUJA (10) Porastom broja grana električnog kruga. na granici dodira dvije homogene provodne sredine. Primjeni li se IKZ u diferencijalnom obliku. raste i broj jednačina. vektora jacine elektricnog polja E i vektora gustine elektricne struje J . ⇒ J 1n = J 2n S iz čega zaključujemo da da su normalne komponente vektora gustine električne struje jednake. zasnivaju se na 2KZ-u: ∑ I jk ⋅ Rmk = ∑ E mk Algebarski zbir EMS unutar konture m. koje se postavljaju za svaku od utvrđenih kontura. sa normalama na površ u čijim tačkama se susreću provodne sredine: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf. Da bi neka kontura bila nezavisna. sa specifičnim električnim provodnostima σP1 i σP2. tada ima smisla pisati da je: ∫ J ⋅ d s = J 1n ⋅ ∆s1 − J 2n ⋅ ∆s 2 . ona mora biti struktuirana tako da posjeduje bar jednu granu koja pripada samo toj konturi. na granicu dodira dvije homogene provodne sredine. ukupna električna snaga. u predmetnom zbiru.

Sila u magnetnom polju na elementarni električni naboj q koji se kreće Stalna jednosmjerna električna struja ima uticaj i na prostor. Ukoliko se u tom prostoru pojavi neko električno opterećenje q. Ona stvara magnetno polje oko provodnika sa tom strujom. elek. (Zemlja se ponaša kao ogroman magnet čiji se južni magnetni pol nalazi negdje na geografskom sjeveru. danas se koristi vektor magnetne indukcije B . koje se pri tom kreće srednjom brzinom v . u okolini provodnika kroz koji protiče. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. a sjeverni negdje na geografskom jugu. čija gustoća naglašava intenzitet vektora magnetne indukcije.⎪ tgθ1 σ P1 ⎪ = ⎬⇒ J 2t ⎪ tgθ 2 σ P 2 tgθ 2 = J 2n ⎪ ⎭ tgθ1 = J 1t J 1n Analogija specifične električne provodnosti sredine i dielektričnosti sredine Relacije sa stanovišta dielektričnosti sredine (ε) Relacije sa stanovišta spec.etf. Prema tome. tada će na to električno opterećenje djelovati sila F q = q E + q v × B (Lorentzov izraz za silu).Skripta iz Osnova elektrotehnike 13 ⎫ . Linije vektora B su neprekidne usmjerene linije. zatvorene same u sebe. Tačnija mjerenja pokazuju da se pravac magnetne igle ne podudara u potpunosti s pravcem sjever-jug.) Za grafičko predočavanje karakteristika magnetnog polja. kompas nam daje samo približnu orjentaciju na Zemlji. provodnosti sredine (σP) ∫ E ⋅ d l =0 l ∫ E ⋅ d l =0 l J =σP ⋅E D =ε ⋅E div D = 0 D = ε ⋅ E = −ε ⋅ gradV D1n = D2 n D1t div J = 0 J = σ P ⋅ E = −σ P ⋅ gradV J 1n = J 2 n J 1t σ P1 R= = J 2t σ P2 U ε1 C= = D2 t ε2 s σ P ⋅ ∫ Ed s s ε ⋅ ∫ Ed s U MAGNETNE POJAVE U STACIONARNOM STRUJNOM POLJU (11) Magnetno polje stacionarnih struja Danski fizičar Oersted je svojim eksperimentom. dokazao da promjena smjera struje dovodi do promjene orijentacije magnetne igle.ba . čije vektorske linije iskazuju neke osnovne osobine tog prostora. kojim je ispitivao uticaj prolaska galvanske struje kroz žicu na magnetnu iglu u blizini žice.

( F 12 = F 21 . kada se on nalazi unutar područja djelovanja magnetnog polja indukcije B : F = ∫ ( I ⋅ d l × B) N . sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 1 . označen sa n 0 . Druga komponenta u rezultantnoj sili ovisi o brzini pomjeranja električnog naboja. za koju je jedinični vektor pozitivne normale.etf. Rezultantni moment M svih elementarnih sila. Dejstvo elektromagnetnih sila se svodi na čisti spreg sila. prsti pokazuju smjer struje. tokom izvođenja eksperimenta. ukoliko su svi drugi naboji koji generišu električno polje nepomični. onda će savijeni prsti pokazivati smjer linija magnetnog polja (magn. uočio jednu do tada neregistriranu pojavu. unutar kojeg se takva traka nalazi (Hallov efekat). Hallov efekat Edwin Herbert Hall je. koja proizilazi iz sadejstva stacionarne električne struje. indukcije). sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 2 i obje se nalaze u vazduhu. Mehanički moment na strujnu konturu Moment magnetnog dipola m : m = I ⋅ S = I ⋅ n0 ⋅ S . usmjeravane kroz tanku metalnu traku i stranog stacionarnog magnetnog polja.Skripta iz Osnova elektrotehnike 14 Prva komponenta ove sile je neovisna o brzini kojom se kreće naboj. poklopi po pravcu i smjeru djelovanja sa vektorom magnetne indukcije B . a ispruženi palac smjer magnetne sile. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. ali i o karakteristikama magnetnog polja izraženim preko vektora B . I 2dl 2 × ⎜ ∫ 1 2 ∫ ⎟ ⎜C R C2 ⎠ ⎝ 1 Moment magnetnog dipola. gdje je I stalna jednosmjerna struja. stranog homogenog magnetnog polja.ba . koja ograničava površ S. d F 12 ≠ d F 21 ) . koji ima tendenciju da zaokrene konturu i to tako da se vektor magnetnog momenta strujne konture m . djeluje na strujnu konturu C 2 . tako da palac pokazuje smjer struje. Amper je pokazao da se ukupna sila F 12 kojom strujna kontura C1 . Am Smjer magnetnog polja određujemo pravilom desne ruke: Obuhvatimo li desnom rukom provodnik kroz koji protiče struja. uspostavljena u strujnoj konturi. Smjer sile na provodnik određuje se pravilom lijeve ruke: Lijevu ruku ispružimo tako da linije magnetnog polja ulaze u dlan. Sila u magnetnom polju na provodnik kroz koji protiče stalna jednosmjerna struja d F = J ⋅ d s ⋅ dl × B = I ⋅ dl × B Laplaceov izraz za određivanje magnetne sile na provodnik sa stalnom jednosmjernom strujom. može odrediti iz relacije: Jedinica mjere za intenzitet magnetne indukcije je tesla: 1T = 1 F 12 = µ0 4π ⎛ I d l1 × R ⎞ ⎟ . koje djeluju na strujnu konturu je M = I ∫ r × (d r × B) = m × B . Elementarni moment sile d M : dM = r ×dF .

potiskujući ih ka donjoj stranici metalnog kvadra površine ( w ⋅ L) . eN * Hallov efekat je osnova za niz vrlo korisnih aplikacija. Na donjoj osnovici kvadra se nagomilava negativan električni naboj qe . kreće se po kružnici. Kretanje električnog naboja u magnetnom polju 1. tada djeluje elektrostatička sila Fy = q p ⋅ E y . ( Fy = q e ⋅ E y ). • stranog magnetnog polja. sa dimenzijama L. kad se uspostavi relacija: − e ⋅ (v × B) − e ⋅ E y = 0 ⇒ E y = vB . čiji je poluprečnik proporcionalan količini kretanja čestice mv . Na slobodne elektrone supstance djeluje elektromagnetna sila (−ev × B ) . Osa spiralne putanje ide duž silnica magnetnog polja. qB Jednačine dinamičkog kretanja električnog naboja q. 1 gdje je k H = Hallova konstanta. Razdvajanje električnih naboja prestaje onog momenta. kao što je teslametar. dok na gornjoj stranici površine nastaje povećana koncentracija pozitivnog električnog naboja q p . iz kojih se analitički može rekonstruisati putanja njegovog kretanja: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. u obliku kvadra. kreće se jednoliko po pravcu. kreće se po putanji koja ima oblik spirale. Nakon zatvaranja strujnog kruga u razmatranom električnom krugu se uspostavlja stalna jednosmjerna struja intenziteta: I 0 = σ ⋅ E0 ⋅ w ⋅ d . a njen poluprečnik je mv q sin θ r= . Električni napon između gornje i donje stranice: VH = k H ⋅ d ⋅ J x ⋅ B .ba . okarakterisanog vektorom magnetne indukcije B 0 . Između ta dva sloja naelektrisanja.etf. Ako naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje po pravcu koji je paralelan silnicama magnetnog polja. Kada naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje okomito u odnosu na silnice homogenog magnetnog polja. a obrnuto proporcionalan magnetnoj indukciji B i naelektrisanju q.Skripta iz Osnova elektrotehnike 15 Eksperiment: Laboratorijska struktura se sastoji od: • idealnog naponskog izvora sa naponom izmežu stezaljki V0 . magnetno polje uopće ne utiče na kretanje čestice. 3.w. • idealnog voltmetra V H . Ako čestica ulijeće u homogeno magnetno polje pod nekim uglom θ . a često se uz pomoć Hallovog efekta određuju i pojedine relevantne karakteristike poluprovodnika. • metalne pločice od odgovarajućeg materijala (monovalentni materijal). 2. tj.d.

Kada više permanentnih magneta i/ili provodnika sa stacionarnim električnim strujama. smještenoj u vazduhu. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Magnetni fluks. pomnoženom sa µ 0 : C ∫ Bdl = µ ∑ I = µ ∫ J d s . Laplace je došao do sljedećih zaključaka: 1. računate od tačaka u kojim se polje mjeri. Istovremeno su zaključili i da je u fiksiranoj tački prostora. 2.etf. Elementarna magnetna indukcija d B . opterećenih stacionarnom električnom strujom. Nastojeći poopštiti rješenje problema određivanja magnetne indukcije. koje prolaze provodnicima što su obuhvaćeni konturom C. smještenoj u vazduhu. tada se rezultantno magnetno polje određuje sabiranjem njihovih pojedinačnih magnetnih polja. intenzitet uspostavljenog magnetnog polja obrnuto proporcionalan. pod uslovom da provodnik sa tom strujom prostorno miruje. pri čemu se zbir formira po pravilima vektorskog računa. mq MAGNETNO POLJE PROIZVEDENO STRUJOM (12) Biot-Savart-Laplaceov zakon Francuski fizičari Biot i Savart su na osnovu rezultata eksperimentalnih istraživanja zaključili da je u slučaju veoma dugih žičanih provodnika postavljenih u vazduhu. Gaussov zakon za magnetna polja Elementarni fluks neke vektorske funkcije B . do provodnika sa stacionarnom strujom. po pravilima vektorskog računa. stvara strujni element ( I ⋅ d l ' ) .Skripta iz Osnova elektrotehnike 16 dv dr d2r = q e ⋅ (v × B ) + q e ⋅ E i m q 2 = q e ⋅ ( × B ) + q e ⋅ E . stvara vlastita magnetna polja u okolnom prostoru. koju u tački P. tokom usmjeravanja stacionarne električne struje. dt dt dt Ubrzavanje kretanja elementarnih električnih naboja vrši se u posebnih spravama kao što su ciklotroni i betatroni. kroz elementarnu površ d s : dΦ = B ⋅ d s . jednaka je zbiru elementarnih magnetnih indukcija. Ukupna magnetna indukcija. određena je relacijom: d B p = µ0 Id l '× R 0 (Biot-Savart-Laplaceov zakon). koji upravo generiše to magnetno polje. za slučajeve provodnika ma kakvog geometrijskog oblika. jednaka je algebarskom zbiru svih struja. po zatvorenoj konturi C. 4πR 2 Amperov zakon u osnovnom obliku Amperov zakon za određivanje vrijednosti vektora magnetne indukcije B : Cirkulacija vektora magnetne indukcije B . spram udaljenosti. 3. 0 0 S Diferencijalni oblik Amperovog zakona: rot B = (∇ × B ) = µ 0 J .ba . intenzitet magnetnog polja direktno proporcionalan intenzitetu stacionarne električne struje. koju generiše cjelokupan izolovani provodnik. nastalih djelovanjem pojedinih strujnih elemenat.

Određivanje elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa dA = ∫ δA =I ⋅ dΦ . Dakle elektromagnetne sile djeluju tako da nastoje strujnu konturu postaviti u položaj u kojem ona zauzima maksimalni magnetni fluks. Gaussov zakon za magnetna polja u integralnoj formi (zakon o konzervaciji magnetnog fluksa): ∫ B⋅ds = 0 . Fluks vektora magnetne indukcije. Pri translatornom pomjeranju strujne konture. Određivanje rada elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa Elektromagnetna sila d F tokom pomjeraja strujnog elementa Id l . Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. kao i elementarni fluks. Elementarni rad ima isti predznak. Prva grupa materijala pripada klasi dijamagnetskih materijala. Jedinica mjere magnetnog fluksa je weber: Wb = T ⋅ m 2 . Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja. kroz bilo koju zatvorenu površ jednak je nuli. pod čijim uticajem se ostvaruje pomjeranje te strujne konture u nekom pravcu l1 za dužinu dl1. Sopstveni magnetni fluks ostaje konstantan u odnosu na strujnu konturu i tokom ostvarenog njenog translatornog pomjeranja. dAF = F ⋅ d l 1 = F1 ⋅ dl 1 = I ⋅ dΦ ⇒ F1 = I ⋅ dl1 Magnetne osobine materijala S obzirom na tip međudjelovanja sa vanjskim magnetnim poljem. pa je i priraštaj magnetnog fluksa dФ pozitivan. unutar stranog magnetnog polja. jednak je zbiru elementarnih radova: Ako simbolom Φ 1 označimo fluks vektora magnetne indukcije B. a simbolom Φ 2 fluks vektora magnetne indukcije B kroz konturu C u njenom krajnjem položaju. za dužinu dl1 će izvršiti rad: δA = d F ⋅ d l 1 = ( I ⋅ d l × B) ⋅ d l 1 = I ⋅ δΦ . obavlja mehanički rad dAF.ba . određen relacijom: dΦ . materijali se dijele na 3 grupe: 1. koji se obavi tokom translatornog pomjeranja strujne konture C za dužinu dl1 .etf.Skripta iz Osnova elektrotehnike 17 Ukupni magnetni fluks: Φ = ∫ B⋅ds. tada se može pokazati da je: dΦ = Φ 2 − Φ 1 . s Magnetni fluks je po svojoj prirodi skalarna veličina. rezultantna sila F . tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako. Kada se kolo pomjera pod djelovanjem elektromagnetne sile. tada je rad tih sila pozitivan. Ukupni rad elektromagnetne sile. odnosno magnetni fluks se povećava. s Gaussov zakon u diferencijalnoj formi (četvrta Maxwellova jednačina u diferencijalnoj formi): div B = 0 . kroz konturu C u njenom početnom položaju.

3. ne samo od intenziteta vektora jačine magnetnog polja µ=µ(H). Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. koje pokušava oslabiti strano magnetno polje (npr. (1-ε<µd<1 ). a BmM intenzitet magnetne indukcije u nekoj tački M.. Karakteristike feromagnetnih materijala 1.ba . usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje.etf. 2. relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno manju od 1. bakarni sulfat. u smislu podržavanja djelovanja stranog magnetnog polja. izraženiji (npr. unutar koje se našla neka materijalna sredina: ∑ imA = ∫ M ⋅ d l . Zavisnost magnetne propustljivosti. • Magnetna susceptibilnost: χ m = µ r − 1 . obuhvaćenih zatvorenom konturom C. ( ) C Uopšteni oblik Amperovog zakona Do poopštenja Amperovog zakona došlo je s ciljem da on ne važi samo za vakuum. nego i od ranijeg magnetnog stanja analiziranog uzorka feromagnetnog materijala. za paramagnetne materijale relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno veću od 1. Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja.. usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje. Parametri za iskazivanje magnetnih osobina materijala: B • Relativna magnetna propustljivost: µ r = mM . bakar. Treća grupa materijala pripada klasi feromagnetnih materijala.. dok kod feromagnetnih materijala relativna magnetna propustljivost ima vrijednost mnogo veću od 1 (µFe>>1). nego i za bilo koju drugu materijalnu sredinu. kada se svitak postavi na jezgro od odabranog materijala.). koje pokušava podržati strano magnetno polje (npr.). (1<µp<1+ε). grafit. olovo. kada se svitak nalazi u vazduhu. ali je nivo njihove reakcije. tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako.). M = ∆V Algebarska suma Amperovih struja.. gdje je BoM intenzitet magnetne indukcije u BoM nekoj tački M. Sposobnost da obezbjede veliku zapreminsku gustinu magnetne energije. Vektor magnetizacije M predstavlja zapreminsku gustinu magnetnih momenata: ∑ m u ∆V .. natrij. koji se fenomenološki ponašaju čak donekle slično kao i paramagnetni materijali. aluminij. Za dijamagnetne materijale. 2.Skripta iz Osnova elektrotehnike 18 da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. C Gdje je H vektor jačine magnetnog polja i važi relacija: H= B µ0 −M . magnetit. Druga grupa materijala pripada klasi paramagnetskih materijala.. da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. željezo. Uopšteni oblik Amperovog zakona: ∫ H ⋅ d l = (∑ i )unutar C .

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. te izradu magnetnih kola obrtnih električnih mašina. ili magnetnopobudna sila ( ekvivalent izvora električne energije u električnom krugu) te magnetni otpor magnetnog kruga (ekvivalent električnog otpora u električnom krugu). Porast temperature feromagnetika otežava usmjeravanje Amperovih mikrostruja. po osnovu pretvaranja dijela dovedene električne energije za obezbjeđivanje željene vrijednosti jačine magnetnog polja. 3. teško se mogu razmagnetisati djelovanjem stranog magnetnog polja i uglavnom imaju primjenu kod permanentnih magneta. Pored gubitaka električne energije uslijed histerezisnog efekta. nazivnik predstavlja magnetni otpor magnetnog kruga. dΦ = dl ∫ µ ⋅ dS C Kod magnetnih krugova svako postojanje magnetomotorne sile. Međusobni odnosi između navedenih relevantnih veličina magnetnog kruga uređeni su relacijom koja se često naziva Ohmovim zakonom za magnetni krug. dB . ANALOGIJA SA ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA (13) Magnetni krug je skup materijalnih tijela ili sredina. u magnetnom smislu. Gubici električne energije. Takvi feromagnetni materijali.ba . nazivaju se mekim feromagnetnim materijalima i koriste se za transformatorska jezgra energetskih transformatora . feromagnetik praktično poprima. znači i da će se uspostaviti magnetni fluks kroz neku zatvorenu putanju u tom prostoru. kroz koje se usmjerava i zatvara magnetni fluks. OSNOVNI MAGNETNI KRUGOVI. Diferencijalna magnetna propustljivost: µ d = dH ∆B . usljed kojih također dolazi do gubitaka. u toplotu. U relaciji za magnetni fluks. feromagnetni materijal se zagrijava. asocira da se uzimaju vrijednosti amplituda magnetne indukcije i jačine magnetnog polja sa osnovne krive magnećenja). koja se naziva Curie-va temperatura. U skladu sa tom činjenicom. povoljno je da upotrebljeni feromagnetni materijali imaju usku petlju histerezisa. u aplikacijama gdje se koriste periodički promjenljiva magnetna polja.etf. 4. osobine paramagnetika. Nazivaju se tvrdim feromagnetnim materijalima. tako da pri temperaturi. Feromagnetni materijali sa širokom petljom histerezisa. u aplikacijama gdje se stalno ponavljaju ciklusi magnećenja. tokom jednog histerezisnog ciklusa proporcionalni su površini koju ograničava petlja histerezisa. a brojnik magnetnomotornu silu: N ⋅I . Apsolutna vrijednost magnetne propustljivosti feromagnetika: µ = Gubici uslijed pojave histerezisa Tokom opisivanja histerezisnog ciklusa. 5.Skripta iz Osnova elektrotehnike 19 Ba (simbol a u Ha indeksaciji veličina. Pri temperaturi apsolutne nule feromagnetik dolazi u stanje apsolutnog zasićenja. u tijelu feromagnetika se pojavljuju i vrtložne struje. magnetnomotorna sila. Magnetne osobine feromagnetika su veoma ovisne o apsolutnoj vrijednosti temeperature feromagnetika. NI ≠ 0. Tri osnovne veličine za opisivanje stanja magnetnog kruga: magnetni fluks (ekvivalent električne struje u električnom krugu). Inkrementalna magnetna propustljivost: µ ∆ = ∆H 6.

Negativni predznak promjene brzine magnetnog fluksa. po kojoj se mogu kanalisati magnetni fluksevi. prema kojem indukovana elektromotorna sila u provodnoj konturi. koji obuhvata upravo tu provodnu konturu. R Prethodna relacija se u graničnom procesu transformiše u relaciju: dΦ . a drugi smjer kada se smanjuje intenzitet magnetnog fluksa kroz istu konturu.Skripta iz Osnova elektrotehnike 20 Proračuni složenijih magnetnih krugova Za svako čvorište magnetnog kruga u kojem se susreće tri ili više grana magnetnog kruga važi relacija da je algebarska suma magnetnih flukseva koji dolaze ili odlaze iz tog čvorišta jednaka nuli: ∑Φk = 0. u kojoj se nalazi i galvanometar. pokušava uspostaviti struju.ba . koji se obuhvata sa tom konturom. moraju važiti odnosi: 1. između količine električnog opterećenja ∆q . Također je utvrdio da se može uspostaviti i proporcionalnost. elektromotorna sila koja se indukuje u konturi obuhvaćenoj magnetnim fluksom. djelovati tako da nastoji spriječiti mijenjanje iznosa stranog magnetnog fluksa. uspostavlja se i relacija: ∑ Fk = ∑ Φ k Rmk . Značajna je uloga zakona elektromagnetne indukcije u obezbjeđenju funkcionisanja električnih mašina. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. izotropne i homogene magnetne sredine. Lenz-ov princip Faraday je pokazao kako se pomoću magnetnog polja može proizvesti električna struja. ELEKTRIČNA I MAGNETNA POLJA KOJA SU PROMJENLJIVA U VREMENU (14) Faraday-ev zakon elektromagnetne indukcije. koja će svojim vlastitim magnetnim fluksom. B1n = B2n. Prema ovoj relacija formira se nč − 1 jednačina. tokom istog vremenskog intervala: ∆Φ ∆q = − . koja protekne kroz poprečni presjek provodne konture unutar određenog vremenskog intervala i promjene magnetnog fluksa ∆Φ . dq = − R iz koje slijedi izraz za određivanje inducirane elektromotorne sile: ∆Φ . gdje je n broj nepoznatih flukseva.etf. proporcionalna je negativnoj vrijednosti brzine promjene tog magnetnog fluksa. predstavlja matematički izraz Lenz-ovog pravila. k =1 k =1 n n Prema ovoj relacija formira se preostalih n − (nč − 1) jednačina. 2. Faraday je na osnovu eksperimenata zaključio da tok električnog naboja kroz konturu (sa aktivnim električnim otporom R. H1t = H2t. izotropne i homogene magnetne sredine Na granici dodira dvije linearne. Za svaku zatvorenu putanju. čiji je zadatak da registruje eventualne protoke električnih opterećenja unutar konture) ima jedan smjer kada se povećava intenzitet magnetnog fluksa kroz nju. E=− R Dakle. Granični uslovi na dodiru dvije linearne.

faktor proporcionalnosti je međuinduktivnost M 12 : Φ 12 = M 12 ⋅ I 1 .ba . fluksa Φ 12 ( Φ 12 < Φ 1 ). Ako razmatramo odnos jednog dijela fluksa Φ 1 . Magnetna energija u linearnim i nelinearnim sredinama Najopštiji izraz za određivanje energije lokalizovane u magnetnom polju: 1 Wm = ∫ D ⋅ H ⋅ dV . 2V Za određivanje magnetne energije pridružene svitku sa N zavojaka.Skripta iz Osnova elektrotehnike 21 Koeficijenti samoindukcije i koeficijenti uzajamne indukcije Ukoliko se razmatra odnos magnetnog fluksa i struje koja je stvorila taj magnetni fluks. kroz koje protiče struja I: 1 Wm = I ⋅ψ .etf. tada se kao koeficijent proporcionalnosti. 2 gdje je ψ ulančeni fluks za takav svitak. 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. koja je prolazeći kroz konturu C1 stvorila magnetni fluks Φ 1 . dakle. Izraz za određivanje magnetne energije linearnih magnetnih sredina: 1 Wm = I 2 ⋅ L . pojavljuje samoinduktivnost L: Φ = L⋅I . koji dopire do neke konture C 2 I struje I 1 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful