Skripta iz Osnova elektrotehnike

1

KULONOV ZAKON I OSNOVNI POJMOVI (1) Elektrostatika je oblast elektrotehnike, koja se bavi izučavanjem fizičkih, pojava unutar sistema, formiranih od prostorno nepokretnih i vremenski nepromjenljivih električnih naboja. Makroskopski pristup. Prilikom razmatranja mehaničkog međudjelovanja među česticama uzimamo u obzir tri sile (gravitaciona, elektromagnetna i mezonska). Makroskopski pristup stavlja mezonske sile u drugi plan. Zakon očuvanja električnog naboja u izolovanom sistemu kaže da se ukupni električni naboji ne mijenjaju tokom vremena. Akumulacija električnog naboja na materijalnim tijelima: 1. trenjem jednog materijalnog tijela od drugo, pri čemu dolazi do prelaska elektrona sa jednog na drugo tijelo 2. elektrostatskom indukcijom, a to je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji. 3. opterećivanjem elektroda električnog kondenzatora električnim nabojima. Materijalna tijela unutar kojih se može ostvariti usklađeno pomjeranje elektrilnih naboja zovu se provodna tijela, dok tijela kod kojih se ne može ostvariti nazivaju se izolatori ili dielektrici. Primjer savršenog dielektrika je vakum. Materijalna sredina je homogena ako u svim elementarnim dijelovima svoje zapremine ima iste fizičke osobine. Materijalna sredina je izotopna ukoliko unutar svake svoje elementarne zapremine ima iste osobine u svim pravcima. Materijalno tijelo je linearna sredina ako njegove EM-ne osobine nisu u funkcijij intenziteta vanjskih dejstava, bilo da su ona električne ili magnetne prirode. Električni naboj Q [C] je svojstvo čestice materije da ima vezu sa sopstvenim EMP i međusobnim djelovanjem sa spoljasnjim EMP-em. Dielektrička sredina ε predstavlja veličinu koja definiše uticaj sredine na silu uzajamnog djelovanja. ε u vakumu iznosi εo = 8,85·10-12 [F/m] i uzima se kao referentna dialektrička propustljivost. ε = εr· εo Linijski raspoređen električni naboj q’, u opštem slučaju, je naboj dQ koji se nalazi na dužini provodnika dl. dQ = q’·dl q’= [C/m] Površinska gustina električnog naboja σ je kada su električni naboji raspoređeni u vrlo tankom sloju po geometrijske površine. dQ σ= = C / m2 dS Zapreminska gustina električnog naboja ρ se definiše kao omjer ukupne količine naboja ∆Q lokalizovanje u elementarnoj zapremini ∆V. dQ ρ= = C / m3 dV Kulonov zakon: mehanička sila uzajamnog djelovanja dva nepokretna naboja Q1 i Q2 u homogenoj sredini direktno je srazmjerna njihovom proizvodu i obrnuto srazmjerna kvadratu njihovog rastojanja r, gdje je k koeficijent proporcionalnosti k=9·109 [Nm2/C2]. Ako su obje čestice ili pozitivno ili negativno naelektrisane, sila je odbijajuća, a ako su suprotnog naboja sila je privlačna. Q ⋅Q 1 F = k 1 2 2 ro = [N ], k= 4πε 0 r

[

]

[

]

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

Skripta iz Osnova elektrotehnike

2

ELEKTROSTATSKO POLJE I GAUSOV TEOREM (2) Elektrostatsko polje je posebno stanje električnog polja u kojem su električni naboji prostorno nepomični, a pripadajuće im količine naboja ne mijenjaju svoje iznose tokom vremena. Vektor jačine ESP se grafički predstavlja linijama vektora jačine elektrostatskog polja. Linije vektora jačine ESP se ne mogu međusobno sjeći. Po svom pravcu i smjeru vektor E se pruža duž radijalnih zraka, koje imaju svoje ishodište u centru lopte, pri čemu uslov q>0 obezbjeđuje da su ti zraci usjereni od lopte ka okolnom prostoru, a uslov q<0, obezbjeđuje da su ti zraci usmjereni od okolnog prostora ka lopti. dq dE = ro = [V / m] 4πε r 2 Električne silnice su zamišljene linije kojim je vektor ESP tangenta u svakoj tački u smjeru polja. Fluks elektrostatskog polja je fizička veličina, koja iskazuje mjeru broja linija vektora ESP koje prožimaju neku površinu. dΦ E = E ⋅ d S ⇒ Φ E = ∫ E ⋅ d S
S

Gausov teorem uspostavlja vezu između vektora jačine ESP E i električnih naboja unutar homogene i izotropne sredine. Gausov teorem glasi: Fluks vekotra jačine ESP E kroz zatvorenu površ u homogenoj i izotropnoj sredini, jednak je količniku algebarske sume električnih naboja, obuhvaćenih tom površi i dialektrične propustljivosti te sredine. Analitički se Gausov teorem u integralnoj formi izražava pomoću sljedeće relacije: ∑ Qi Ed S = ∫
S

ε

Gausov teorem u integralnom obliku može se koristiti samo za slučajeve sferne simetrije. Da bi se odredio vektor jačine ESP u tijelima koja nemaju osobine simetričnosti, koristi se formulacija Gausove teoreme u diferencijalnom obliku.
div E =

ρ ε0

PROVODNICI U ESP I ELEKTRIČNI POTENCIAL ESP (3)

Da bi u makroskopskom svijetu nastupilo ravnotežno stanje, odnosno prostorno mirovanje slobodnih električnih naboja, neophodno je da se u provodnim tijelima ispune sljedeći uslovi: 1. U unutrašnjosti provodnika, vektor jačine ESP mora biti određen relacijom E=0. U suprotnom došlo bi do kretanja slobodnih elektrona. 2. Tagencijalna komponenta vektora jačine ESP E, uz površ provodnika, sa strane sredine koja okružuje provodnik, jednaka je nuli. 3. Sve tačke provodnog tijela su na istom električnom potencijalu, pa je površ ekvipotencijalna. 4. Normalna komponenta vektora jačine ESP proporcionalna je gustini elektrilčnog naboja raspoređenog po površini provodnika, što proiziliazi iz Gausovog teorema u integralnom obliku. 5. U skladu sa diferencijalnim oblikom Gausovog zakona divE = ρ/εo, zbog uslova broj 1, unutar provodnika nema slobodnih naelektrisanja. Elektrostatska indukcija je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji.

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

kao i od dialektričkih osobina sredine između provodnih tijela. da pri djelovanju električnog napona U. Odabere li se neka referentna tačka P. određuje relacija: r P Qi P dr Qi ⎛ 1 1 ⎞ V ( A) = ∫ E ⋅ d l = ∫ r 2 = 4πε 0 ⎜ rA − rP ⎟ = [V ] ⎜ ⎟ 4πε 0 rA ⎝ ⎠ A Električni napon između tačaka A i B unutar razmatranog ESP. Ekvipotencijalna linija je geometrijsko mjesto tačaka. Kod pločastog kondenzatora električni kapacitet je određen relacijom: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. može se definisati kao sposobnost tog tijela. dimenzija i međusobnog položaja. pri pomjeranju bilo kojeg tačkastog električnog naboja Qi. odnostno tih tijela.ba . U AB = V ( A) − V (B ) = [V ] Ekvipotencijalna površ je geometrijsko mjesto tačaka koje formira površ u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost eletkričnog potencijala. Ekvipotencijalne linije i linije vekotra jačine ESP su međusobno ortogonalne. Kapacitet ne zavisi od količine elektriciteta na provodnim tijelima i napona između njih. unutar svoje strukture. Električni kapacitet nekog tijela ili sistema provodnih tijela. akumulira određenu količinu naboja Q.Skripta iz Osnova elektrotehnike 3 Rad sila ESP pri pomjeranju tačkastog naboja iz jedne tačke u drugu ne zavisi odoblika putanje po kojoj se pomjeranje odvija.2…k) u slučaju sistema sastavljenog od k provodnih tijela. tada potencijal tačke A u razmatranom ESP. rad sila ESP. Poissonova diferencijalna jednačina proizilazi iz Gaussovog teorema u diferencijalnom obliku kada se unesu izrazi koji određuju komponente ESP u Dekartovom pravouglom koordinatnom sistemu.etf. odnosno određene količine naboja Qi (i=1. koje formira liniju u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost električnog potencijala. već samo od prostornog položaja. Q Q = C ⋅ U ⇒ C = = [F ] U Kapacitet provodnih tijela zavisi od njihovog oblika. Ako su M i N dvije fiksirane tačke u prostoru. iz dačke M u N. unutar kojeg se manifestuje djelovanje vektora jačine ESP E. Ekvipotencijalni sistem je sistem u kojem sve tačke imaju istu vrijednost električnog poetncijala. definiše relacija: A = ∫ Fi ⋅ d l1 = Qi ∫ E ⋅ d l1 = [J ] M M N N Električni potencijal je skalarna veličina koja ima sposobnost da opiše energetska stanja svih tačaka u ESP. defunuše se kao razlika električnog potencijala tih tačaka u tom polju. δ 2V δ 2V δ 2V + + =0 δx 2 δy 2 δz 2 ELEKTRIČNI KAPACITET I POVEZIVANJE ELEKTRIČNIH KONDENZATORA (4) Električni kondenztor je namjenski konstruisan uređaj koji je u stanju. u odnosu na potencijal tačke P. ρ δ 2V δ 2V δ 2V ρ divE = ⇒ 2 + 2 + 2 =− ε0 ε0 δx δy δz Laplaceova diferencijalna jednačina je specijalan slučaj Poissonove jednačine kada je ρ=0. međusobno povezane krivom linojom l1. odnosno kad nema prostorno raspoređenih električnih naboja. odnosno određeni iznos elektrostatske energije. akumulirati određenu količinu naboja.

gledano pojedinačno ili za svaki upotrebljeni kondenzator. utroši se na povećanje energetskih rezervi u analiziranom sistemu. to je izuzetno veliki iznos kapaciteta. u elektrotehnici se još susreću. čiji je nazivni napon.električni kondenzatori su izloženi djelovanju jednosmjenog napona. odnosno Q2 respektivno. Q = Q1 + Q2 . električni naboj Q1. duž nekog generaliziranog pravca l. mora se prethodno obaviti elementarni rad dAi određen relacijom: dAi = vi · dqi Sav rad koji obave energetski izvori u okviru razmaranog pomjeranja električnog naboja dq. C = C1 + C 2 . istog iznosa U. pF.ba . Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Q1 = Q2 C C1 C 2 C = ε0 Elektrostatička energija Sistem od n nepomičnih tijela sa odgovarajućim električnim nabojima lokalizovan unutar određenog fizičkog prostora raspolaže sa određenom količinom energije. površina elektroda bi trebala biti oko 100 km2. Pored pločastih kondenzatora. 1 1 1 = + . Pri paralelnom vezivanju kondenzatora kondenzatora svaki od kondenzatora s obzirom na pripadnu kapacitivnost C1. što su svi serijski povezani kondenzatori opterećeni istom količinom elektirčnog naboja. U 1 = U 2 Serijsko ili redovno vezivanje kondenzatora u osnovi je karakteristično po tome. Da bi se nekom tijelu koje raspolaže električnim nabojem qi i koje se u tom trenutku nalazi na električnom potencijalu Vi. Serijski spoj električnih kondenzatora moguće je izložiti većem naponskom nivou od onog koji može podnijeti jedan usamljeni kondenzator iz takvog spoja. što se moze i analitički iskazati relacijom: dAi = dWi Sav rad A se transformiše u prirast elektrostatske energije razmaranog procesa. Prema relaciji za elementarni rad sila ESP. U tehničkoj praksi kondenzatori se izgrađuju u vrijednosti µF. tokom pomjeranja električnih naboja u pravcu koordinate l. jer da bi vazdušni pločasti kondenzator imao kapacitet od 1F.Skripta iz Osnova elektrotehnike 4 S = [F ] d Jedinica mjere za električni kapacitet je farad [F]. pa se može pisati da je: n Vi ⋅ Qi A = We = ∑ = [J ] 2 i =1 Kada se ova relacija primjeni na pločasti kondenzator sa vazdušnim dialektrikom. sferni i cilindrični kondenzatori. U = U 1 + U 2 . se može vršiti po osnovu korištanja veze između djelujuće sile i zavisnosti energije posmatranog sistema. Međutim. Paralelno se mogu spajati samo oni električni kondenzatori. odnosno C2 i izloženost djelovanju električnog napona U preuzima na svoje elektrode. nF. pri rastojanju njegovih elektroda od 1 mm. povečao električni naboj za elementarni iznos dqi.etf. veći ili jednak od napona U. elektrostatička energija iznosi: 1 W = Q ⋅U 2 Proračun sila pomoću elektrostatske energije Određivanje djelovanja sile u elektrostatskom polju.

zbog | rM . Ako tačka M padne na beskonačnu provodnu ravan. konstatovano je da intenziteti ovih veličina zavise.etf. odnosno energija uložena izvana = mehanički rad koji izvrše elektrostatske sile tokom pomjeranja el. u porstoru iznad beskonačne provodne ravni se koristi sljedeca relacija: ⎞ Q ⎛ 1 1 ⎟ ⋅⎜ − EM = 4πε 0 ⎜ rM − rQ rM − r−Q ⎟ ⎝ ⎠ gdje je rM vektor položaja tačke M.r-Q |. naboja u naznačenom pravcu + Postoje dva slučaja: 1.rQ | = | rM . a električni naboji na tijelima qi se mijenjaju: n dW ∑Vi ⋅ dqi = Fl dl + dWe ⇒ Fl = dl e i =1 2. rQ i r-Q vektori položaja tačkastih naboja Q i (-Q) u odnosu na ishodište Dekartovog koordinatnog sistema. dakle vi = Vi.Skripta iz Osnova elektrotehnike 5 dA = F·dl. i uspostavljenoj ravnozeži unutar analiziranog sistema električnih naboja.y.ba . Kada se električni potencijali na tijelim konstantni. u skladu sa zakonom o održanju energije može se ispisati da je: ∑v i =1 n i ⋅ dqi = Fl dl + dWe prirast elektrostatičke energije po osnovu promjene nivoa električnog naboja rad spoljašnjih sila. kada su električni potencijali tijela konstantni. dakle qi=Qi. moguće je u određenom broju slučajeva pojednostaviti koristeći metod ogledala. DIELEKTRICI U ESP (6) Tokom razmatranja i određivanja vektora elektrostatske sile. Prema slici vektor jačine ESP je: Eh = − 2 ⋅ Q ⋅ cos θ −Q⋅h = 2 2 4πε 0 (r + h ) 2πε 0 (r 2 + h 2 )3 / 2 Za određivanje jačine vektora ESP u tačci M(x. koji leži na provodnoj ravni. skalarne funkcije električnog potencijala i energije ESP. vektora ESP. koja se nalazi u okolini tačkastog električnog naboja Q. funkcija električnog potencijala poprima vrijednost nula. između Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. a električni potencijali tijela vi se mijenjaju: dWe 0 = Fl dl + dWe ⇒ Fl = − dl Metod ogledala Izračunavanje elektrostatskih polja naelektrisanih tijela.z). kada se oni nalaze u blizini ravnih provodnih površina.

odnosno sposobnost njihove usmjerene polarizacije. odnosno razaranja dielektrične strukture samog dielektrika. pa obrazuju tzv. na moment električnog dipola atoma nepolarnog dielektrika p. pokazuje koliko puta će se povečati električni kapacitet analiziranog kondenzatora. Električni dipoli molekula polarnog dielektrika orjentišu se u smjeru djelovanja ESP samo pri vrlo snažnim vanjskim ESP. Dielektrična konstanta ima prirodu specifične kapacitivnosti i u tom smislu dielektrična konstanta nekog dielektrika. Električni dipol je sistem od dva elementarna električna naboja (q) i (-q). Pri povećanju temperature povećavaju se i termička kretanja. intenzitet vektora električne polarizacije ne zavisi od temperature. Električna polarizacija je veličina koja se definiše pomoću gustine električnih momenata dipola: ∑p P= dV Kod nepolarnih dielektrika. jer se nakon uklanjanja stranog ESP njihovi električni dipoli vraćaju u prvobitno stanje. unutar koje se oni proučavaju. pri kojoj još uvijek ne dolazi do narušavanja. Polarizacija je usmjeravanje električnih dipola. Ukoliko se toj vrijednosti d da vektorska priroda tako da vektor odstojanja d ima smjer od negativnog naboja ka pozitivnom. može se opisati relacijom (gdje je a poluprečnik atoma): p = 4πε 0 a 3 ⋅ E Proporcionalnost između vektora jačine ESP E i vektora električne polarizacije nepolarnog dielektrika P glasi (gdje je αe konstanta proporcionalnosti): P = αe ⋅ E ( ) Polarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da su električni centri pozitivnih i negativnih opterećenja u azomu međusobno pomjereni. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. zamjeni upravo tim dielektrikom. Nepolarni molekuli imaju osobinu elastične polarizacije. i od dielektričkih osobina sredine.Skripta iz Osnova elektrotehnike 6 ostalog. Molekuli polarnih dielektrika imaju moment električnog dipola raličit od nule. Nepolarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da je njihovo ukupno električno djelovanje jednako nuli.etf. električne dipole. Kada se dialektrici izlože djelovanju stranog ESP.ba . između napona dovedenog na krajeve tog dielektrika i debljine istog dielektrika. kada se vakum između njegovih elektroda. zbog intenzivnog termičkog kretanja i njihovog haotičnog prostornog rasporeda usljed tih termičkih kretanja. Uticaj stranog ESP. Dielektrička čvrstoća dielektričnog materijala je kritična-granična vrijednost količnika. međusobno postavljena na maloj udaljenosti d. Sposobnost polarizacije polarnih dielektrika izraženo zavisi od ambijentalne temperature. jedno od drugog. obezbjeđuje da je moment električnog dipola jednak nuli. pod djelovanjem vektora jačine ESP. što smanjuje mogućnost usmjeravanja njihovih električnih dipola. na elementarne električne naboje se djeluje mehaničkom silom. zbog čeka važi da je: p = q⋅d Sferna simetrija prisutne raspodjele gustine električnog naboja. tada proizvod q·d određuje moment električnog dipola p.

dQV P= = C / m2 dS Vektor dielektričnog pomjeraja D je vektor. Parametar α se može izraziti i pomoću dielektričke konstante vakuma εo i jedne nove konstante χ (električna susceptibilnost dielektrika) i tako da je: α = εo · χ Ako se pločasti kondenzator sa vazdušnim dielektrikom izloži djelovanju stalnog jednosmjernog napona U12. dok će se na elektrodama kondenzatora pojaviti novi iznosi električnih naboja q1’=Q’.ba . Površinska gustina vezanih električnih naboja se ordređuje prema relaciji (no je jedinični vektor normale na površinu dielektrika): σ v = P ⋅ n0 Površinska gustina vezanih električnih naboja uz donju elektrodu kondenzatora je negativna (vektori P i no su suprotni) σ v = − P .Skripta iz Osnova elektrotehnike 7 Parametar α se još naziva sposobnost polarizacije dielektrika i daje za osnov da se takav dielektrik klasificira kao linearni. U homogenom stranom ESP relacija za intenztet vektora električne polarizacije je Q P = V = C / m2 S Za nehomogeno polje intenzitet vektora električne polarizacije se može defnisati kao količnik vezanog naboja koja se pomjerila tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površ dS. Izlaganje dielektrika ESP Eo. izotropni dielektrik. dielektrične konstate ε>εo. Logično je da će doći i do promjene kapaciteta i to C > Co.etf. čiji je intenzitet jednak količniku količine električnog naboja. a to se naziva dielektrički pomjeraj. izotropnim i linearnim dielektrikom. dok je površinska gustina vezanih naelektrisanja uz gornju elektrodu pozitivna (vektori P i no su kolinearni) σ v = P . smješten na donjoj elektrodi kondenzatora. Posmatrajući ta pomjeranja moguće je odrediti količinu električnog naboja koji prođe kroz poprečni presjek S dielektrika. dovodi do polarizacije. pri čemu stvoreni električki dipoli postavljaju se tako da je njihov negativni električni naboj priljubljen uz pozitivni električni naboj Q. a pozitivni električni naboj dipola uz negativni električni naboj –Q smješten na gornoj elektrodi kondenzatora. Električni naboji pozicionirani na površini dielektrika vezani su mnogo čvršće. normalnu na pravac pomjeranja tog naelektrisanja. koji se pomjerio tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površinu dS: dQ D= = C / m2 dS [ ] [ ] [ ] Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. DIELEKTRIČNI POMJERAJ (7) Pod uticajem stranog ESP dolazi do prostornog pomjeranja vezanih elekrona unutar dielekrika. pa zato ne mogu napustiti strukturu dielektrika i oni se često nazivaju vezanim električnim nabojima. nakon kratkog vremena između elektroda će se ponovo uspostaviti napon U12. Između elektroda se uspostavlja ESP Eo. čiji je intenzitet određen relacijom Eo = U12/s. u kratkom roku na elektrodama se akumuliraju električni naboji q1=Q i q2=–Q. Pod opisanim okolnostima električni kapacitet i električni naboj su određeni relacijom: S S C0 = ε 0 ⋅ Q = C 0 ⋅ U 12 = ε 0 ⋅ ⋅ U 12 s s Ukoliko se prostor između kondenzatora ispuni homogenim. putem priključenja na idealni izvor. (q1’>q1) i q2= -Q (|q2’| > |q2|).

povećava se iznos električnog naboja na elektrodama kondenzatora. Maxwellov postulat Maxwell je uspio da poopšti Gausov teorem. vektor ukupnog dielektričkog pomjeraja. tada se može pisati da je: ∫ D ⋅ d S = σ S ⋅ ∆S S Ukoliko je σS = 0. ∫ D ⋅ d S = (∑ Q )u _ S S Granični uslovi na dodiru dvije linearne dielektrične sredine Za homogene.ba . sa vridnosti Qo. nakon polarizacije i jednog i drugog dielektrika: ∫ P ⋅ d S = σ vezano ⋅ ∆S ⇒ (P1n − P2n ) = σ vezano S Odnosno vektor jačine ESP. tada važi odnos: D1n = D2 n ⇒ ε 1 E1n = ε 2 E 2 n U sljedećoj relaciji sa σvezano je označeno naelektrisanje koje se pojavljuje na razdvojenoj graničnoj površi.etf. izotropne i linearne dielektrike vrijedi da je vektor dielektričnog pomjeraja: D =ε ⋅E Ukoliko se Maxwellov postulat primjeni na zapreminu. koji objedinjava i pomjeranja eelektričnih naboja u vakumu i pomjeranja vezanih električnih naboja unutar dielektrika. ima intenzitet: dQ0 dQv dQ D = D0 + P = + = dS dS dS U uslovima priključenja elektroda na kondenzatora na idealni naponski izvor U. poslije ubacivanja dielektrika i njegove električne polarizacije. koje su važnost ovog teorema vezivale samo na homogeni i izotropnu sredinu. kada je između elektroda kondenzatora vakum relacija Do glasi: dQ0 D0 = dS Ispunjavanjem vakuma nepolarnim dielektrikom.Maxwellov postulat glasi: Fluks vektora dielektričkog pomjeraja kroz bilo koju zatvorenu površ S u pravcu i smjeru spoljašnje normale na tu površ. na koji je bio razmatrani kondenzator priključen tokom postojanja vakuma između njegovih elektroda. uspjevši da prevaziđe Gausove restrikcije. sadržan u pojavi vezanih električnih naboja na granici dodira dva polarizovana dielektrika je: ε 0 (E 2 n − E1n ) = σ vezano Pod pretpostavkom da su bočne stranice pravougaone konture ∆h →0 onda imamo: D D E 2 n = E1n ⇒ 1t = 2t ε1 ε2 Vrijedi i sljedeće: E1 sin θ 1 = E 2 sin θ 2 ∧ ε 1 E1 cos θ 1 = ε 2 E 2 cos θ 2 ⇒ ε 1 tgθ1 = ε 2 tgθ 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. jednak je algebarskoj sumi svih električnih naboja obuhvaćenih dijelom prostora koji je ograničen upravo tom površi S. na vrijednost Q.Skripta iz Osnova elektrotehnike 8 U odsustvu dielektrka. pri čemu je Q>Qo.

Intenzitet električne struje i gustina električne struje su makroskopske veličine. kondukcione električne struje ili struje provodnosti 2. konvekcionalne struje Konvekcionalne struje su struje koje nastaju kretanjem električnih naboja uzrokovanih mehaničkim silama. Kada se struktura provodnika izloži djelovanju stranog električnog polja. pomjeranje električnih naboja je haotično i dominantno određeno temperaturom materijala. ( ) Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. a sa e njihov pojedinačni električni naboj. kojim se kvantitativno izražavaju odnosi uspostavljeni u kolu. može se izraziti preko vektora gustine električne struje: i = ∫ Jd s J pom = s 1[C ] 1[s ] Električna struja koja se po svom intenzitetu i smjeru ne mijenja tokom vremena naziva se stalnom jednosmjernom strujom. koje se nazivaju strujnim linijama. uzrokovano djelovanjem tog polja. Vektor gustine struje dielektričnog pomjeraja Jpom može se dovesti u vezu sa vektorom dielektričnog pomjeraja D: dD dt Za kvantitativno opisivanje električne struje. struje dielektričkog pomjeraja 3. kada se ne posmatra idealni dielektrik. kroz koje je uspostavljen tok stalne jednosmjerne struje. dok dio prostora ograničen strujnim linijama. 1[A] = Neka je sa N* označena zapreminska gustina pokretljivih električnih naboja.ba . U elektrotehnici se tretiraju tri vrste struja: 1. tada očigledno protiče električna struja koja se naziva strujom dielektričnog pomjeraja. unutar kojeg je ista jačina električne struje nosi naziv strujna tuba.Skripta iz Osnova elektrotehnike 9 Energija u ESP za bilo koji dielektrik homogene strukture se izračunava preko relacije: 1 We = ∫ D ⋅ E ⋅ dV 2 V ELEKTRIČNI KRUGOVI STALNIH JEDNOSMJERNIH STRUJA (8) Električni krug je skupina tijela koja predstavlja zatvoren put za električnu struju. haotičnom termičkom kretanju električnih naboja. Tokom posmatranja provodnog tijela proizvoljnog oblika. Jačina električne struje koja protiče kroz neku konačnu površinu s. odnosno to su struje koje se uspostavljaju prenošenjem električnih naboja putem elemenarnih naelektrisanih čestica ili tijela. može se uočiti da postoje zavorene linije. U vakumu gustina konvekcione struje definiše se relacijom: J KONV = ρ ⋅ v Idealni dielektrik je dielektrik koji u svojoj strukturi nema slobodnih električnih naboja koji bi mogli izazvati električne struje. dolazi do uređenog pomjeranja električnih naboja. Jedinica za intenzitet električne struje je Amper. uobićajno se koristi termin intenzitet električne struje.etf. a sa vs makroskopska srednja brzina njihovog pomjeranja dobija se da je vektor gustine električne struje J: J = N * ⋅v s ⋅ e U odsustvu stranog električnog polja. onda kroz elementarnu vektorsku površinu d s = no ⋅ ds . Ove struje se uspostavljaju u vakumu ili gasovima. Međutim.

električna otpornost provodnika se određuje pomoću izraza: l R = ρR s Specifična električna otpornost metalnih provodnika mijenja se u osvisnosti od ambijentalne temperature: ρ 2 = ρ1 ⋅ (1 + α ⋅ (θ 2 − θ1 )) gdje je ρ2 specifične električni otpor metala provodnika pri temperaturi θ2. Joule-ov zakon Poznato je da se električni provodnici zagrijavaju tokom prolaska električne struje kroz njih. Jedinica za σ p je (Ωm)-1. Relacija koja direktno iskazuje povezanost vektora jačine elektrostatskog polja E i vektora gustine električne struje je: J = N * ⋅v s ⋅ e = σ p ⋅ E . U = V1 − V2 = R ⋅ I Struja dI može se eksplicitno izraziti u ovisnosti od električnog otpora strujne tube i električnog napona U koji vlada između njenih krajeva pomoću relacije: U dI = Rst Kod tankih linijskih provodnika.etf.Skripta iz Osnova elektrotehnike 10 Makroskopski gledano registuju se pomjeranja električnih naboja u pravcu djelovanja stranog električnog polja. čija je dužina l. Električni kondenzatori u osnovi blokiraju tok stalne jednosmjerne struje. ( ) gdje je σ p skalar. Tu pojavu je prvi analitički uspješno opisao Joule. te se oni u električnim krugovima ponašaju kao otvoren prekidač. Analogno tome jedinica za specifičnu električnu otpornost je (Ωm). električni napon. Temperaturni koeficijent α pri značajnim promjenama temperature također se mijenja. Glavne karakteristike elemenata električnih krugova opisuju se nizom električnih veličina. koji mogu elementi održavati između svojih krajeva. Ohmov zakon: Razlika potencijala na krajevima provodnika pri konstantnom otporu proporcionalna je struji koja protiče kroz provodnik. homogene strukture. Svaki od električnih otpornika. a relacija služi za određivanje specifičnog otpora na nekoj drugoj temperaturi. Po Joule-ovom zakonu važi relacija: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. a poprečnipresjek s. gdje je η koeficijent proporcionalnosti koji se naziva pokretljivost elektrona i on zavisi od vrste provodnika i temperature. pri svom priključku na naponski izvor. a sa simbolom ρ1 označen je specifični otpoer metalnog provodnika pri temperaturi θ1. sa specifičnom otpornošću ρR. θ1 ima obicno temperaturu od 20° C.ba . pretvara toplotu u električnu snagu. konstantnom srednjom brzinom: v s = η ⋅ E . koju oni mogu odavati ili preuzimati na sebe. kao što su: električna snaga. kojim se izražavaju pojedinačne električne osobine tih materijala i on nosi naziv specifična električna provodnost materijala.

algebarska suma padova napona. u drugom Kirhofovom zakonu ima za cilj da upozori svoje korisnike da predznak ispred pojedinih sabiraka u prethodnoj relaciji može biti kako pozitivan tako i negativan.2) Prvi Kirhofov zakon: Algebarska suma svih električnih struja. dobiva se Joule-ov zakon dP ⎡W ⎤ = E ⋅ J = ρR ⋅ J2 = σ P ⋅ E2 = ⎢ 3 ⎥ . Drugi Kirhofov zakon: U proizvoljnoj zatvorenoj konturi složenog linearnog električnog kruga. odnosno algebarska suma EMS. ili gupitak električnog napona. na kojem se sastaje tri ili više grana razmatranog električnog kruga. zbog protivljenja generatora da se uspostavi električna struja I. Ova tvrdnja se formalno analitički izražava relacijom: ∑ I jk ⋅ R jk = ∑ E jk Termin. odnosno specifične snage p. pri savladavanju protivljenja priključenog potrošaća aktivne otpornosti R. kroz aktivne električne otpore Rjk.etf. odnosno: ∑I k =1 n k =0 Čvorište električnog kruga je mjesto u njegovoj električnoj šemi. uravnotežena je algebarskom sumom EMS Ejk. Drugi integral pretstavlja pad napona. u tehničkoj praksi se koristi termin generator električne energije. Izvor električne energije može biti naponski ili strujni. u diferencijalnom obliku. uzrokovanih prolaskom struja Ijk. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. koje djeluju unutar te razmatrane konture. algebarska suma padova napona. odnosno gubitak električnog napona koji se dešava unutar generatora električne energije.Skripta iz Osnova elektrotehnike 11 P = R ⋅ I 2 = U ⋅ I = ∫ E ⋅ J ⋅ dV =1[W (vat )] V Ako se uvede pojam zapreminske gustine snage. prilikom uspostavljanja stalne struje I. koje dolaze ili odlaze u čvorište električnog kruga jednaka nuli. U električnim krugovima stalnih jednosmjernih struja i napona.ba . Prvi integral je pad električnog napona. potrošač je po pravilu predstavljen aktivnim otporom R. Εi = ∫ E ⋅ dl + ∫ E ⋅ dl = r ⋅ I + R ⋅ I BnA AmB U prethodnoj relaciji Ei je unutrašnja elektromotorna sila izvora. koji glasi: p = dV ⎣m ⎦ Jednačina kontinuiteta električne struje: dq ∫ J ⋅ d s = − dt S KIRHOFOVI ZAKONI (9. Elektromotorna sila Termin električni krug podrazumijeva elektrrčni krug koji se sastoji od jednog izvora električne energije i jednog potrošača električne energije.

omogučava da se napiše da je: σ P1 ⋅ E1n = σ P 2 ⋅ E 2 n Prethodna relacija kao i relacija ∫ E ⋅ d l =0 l omogućava da se uspostavi odnos između uglova θ1 i θ2 koje zaklapaju vektori E i J. može se formalno pretstaviti sa ΣEmk. ukupna električna snaga. sa specifičnim električnim provodnostima σP1 i σP2. ⇒ J 1n = J 2n S iz čega zaključujemo da da su normalne komponente vektora gustine električne struje jednake. Da bi neka kontura bila nezavisna. To je uradio preradom 2KZ-a. sa normalama na površ u čijim tačkama se susreću provodne sredine: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. u predmetnom zbiru. Maxwell je nastojao da pronađe efikasniji put za rješavanje takvih slučajeva. koju odaju naponski i strujni izvori električne energije pristuni unutar tog električnog kruga. mora važiti kako Ohmov zakon J = σ P ⋅ E tako i prvi ( ) Kirchhoffov zakon div J = 0 . zasnivaju se na 2KZ-u: ∑ I jk ⋅ Rmk = ∑ E mk Algebarski zbir EMS unutar konture m. na granici dodira dvije homogene provodne sredine. Algebarske jednačine. dok se ostalim EMS-ma unutar te konture. odnosno relacija: ∑ Ri ⋅ I i2 = ∑ Ei ⋅ I i + ∑ (I Si ) jk ⋅ U kj i =1 i =1 i =1 n n n U relaciji članovi na lijevoj strani su uvijek pozitivni. Primjeni li se IKZ u diferencijalnom obliku. S obzirom na pretpostavljenu homogenost provodnih sredina i važenje Ohmovog zakona. raste i broj jednačina. koje se postavljaju za svaku od utvrđenih kontura. dok članovi sa desne strane mogu biti i pozitivni i negativni.etf. koje su neophodna osnova za izračunavanje nepoznatih vrijednosti električnih struja u granama analiziranog električnog kruga. tada ima smisla pisati da je: ∫ J ⋅ d s = J 1n ⋅ ∆s1 − J 2n ⋅ ∆s 2 . ona mora biti struktuirana tako da posjeduje bar jednu granu koja pripada samo toj konturi. vektora jacine elektricnog polja E i vektora gustine elektricne struje J . jednaka je električnoj snazi koju apsorbuju-preuzimaju. Zakon o očuvanju električne snage (energije) U svakom linearnom električnom krugu stalnih jednosmjernih struja i napona. pridružuje predznak minus.Skripta iz Osnova elektrotehnike 12 METOD KONTURNIH STRUJA (10) Porastom broja grana električnog kruga. na granicu dodira dvije homogene provodne sredine. potrošaći električne energije istog tog električnog kruga. sa specificnim elektricnim provodnostima σP1 i σP2. pri čemu se EMS koje djeluju u smjeru konture m uzimaju u zbiru ΣEmk sa predznakom plus. pri čemu se taj zakon primjenjuje samo na konture kojima se može pripisati atribut nezavisna.ba . prema Zakonu o održanju energije. Granični uslovi dodira dvije homogene provodne sredine Da bi se odredilo ponašanje karakteristicnih velicina strujnog polja.

kompas nam daje samo približnu orjentaciju na Zemlji.ba .etf. provodnosti sredine (σP) ∫ E ⋅ d l =0 l ∫ E ⋅ d l =0 l J =σP ⋅E D =ε ⋅E div D = 0 D = ε ⋅ E = −ε ⋅ gradV D1n = D2 n D1t div J = 0 J = σ P ⋅ E = −σ P ⋅ gradV J 1n = J 2 n J 1t σ P1 R= = J 2t σ P2 U ε1 C= = D2 t ε2 s σ P ⋅ ∫ Ed s s ε ⋅ ∫ Ed s U MAGNETNE POJAVE U STACIONARNOM STRUJNOM POLJU (11) Magnetno polje stacionarnih struja Danski fizičar Oersted je svojim eksperimentom. koje se pri tom kreće srednjom brzinom v . Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. (Zemlja se ponaša kao ogroman magnet čiji se južni magnetni pol nalazi negdje na geografskom sjeveru. Sila u magnetnom polju na elementarni električni naboj q koji se kreće Stalna jednosmjerna električna struja ima uticaj i na prostor. a sjeverni negdje na geografskom jugu. Linije vektora B su neprekidne usmjerene linije. Ona stvara magnetno polje oko provodnika sa tom strujom. tada će na to električno opterećenje djelovati sila F q = q E + q v × B (Lorentzov izraz za silu).⎪ tgθ1 σ P1 ⎪ = ⎬⇒ J 2t ⎪ tgθ 2 σ P 2 tgθ 2 = J 2n ⎪ ⎭ tgθ1 = J 1t J 1n Analogija specifične električne provodnosti sredine i dielektričnosti sredine Relacije sa stanovišta dielektričnosti sredine (ε) Relacije sa stanovišta spec. Prema tome. Ukoliko se u tom prostoru pojavi neko električno opterećenje q. elek. kojim je ispitivao uticaj prolaska galvanske struje kroz žicu na magnetnu iglu u blizini žice. čije vektorske linije iskazuju neke osnovne osobine tog prostora. danas se koristi vektor magnetne indukcije B . u okolini provodnika kroz koji protiče. dokazao da promjena smjera struje dovodi do promjene orijentacije magnetne igle. Tačnija mjerenja pokazuju da se pravac magnetne igle ne podudara u potpunosti s pravcem sjever-jug.Skripta iz Osnova elektrotehnike 13 ⎫ . zatvorene same u sebe. čija gustoća naglašava intenzitet vektora magnetne indukcije.) Za grafičko predočavanje karakteristika magnetnog polja.

Druga komponenta u rezultantnoj sili ovisi o brzini pomjeranja električnog naboja. koji ima tendenciju da zaokrene konturu i to tako da se vektor magnetnog momenta strujne konture m . koja proizilazi iz sadejstva stacionarne električne struje. može odrediti iz relacije: Jedinica mjere za intenzitet magnetne indukcije je tesla: 1T = 1 F 12 = µ0 4π ⎛ I d l1 × R ⎞ ⎟ . stranog homogenog magnetnog polja. djeluje na strujnu konturu C 2 . usmjeravane kroz tanku metalnu traku i stranog stacionarnog magnetnog polja. d F 12 ≠ d F 21 ) . tako da palac pokazuje smjer struje. a ispruženi palac smjer magnetne sile. tokom izvođenja eksperimenta. označen sa n 0 . onda će savijeni prsti pokazivati smjer linija magnetnog polja (magn. indukcije). poklopi po pravcu i smjeru djelovanja sa vektorom magnetne indukcije B . Mehanički moment na strujnu konturu Moment magnetnog dipola m : m = I ⋅ S = I ⋅ n0 ⋅ S . ali i o karakteristikama magnetnog polja izraženim preko vektora B . sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 2 i obje se nalaze u vazduhu.etf. Sila u magnetnom polju na provodnik kroz koji protiče stalna jednosmjerna struja d F = J ⋅ d s ⋅ dl × B = I ⋅ dl × B Laplaceov izraz za određivanje magnetne sile na provodnik sa stalnom jednosmjernom strujom. za koju je jedinični vektor pozitivne normale.ba . ( F 12 = F 21 . prsti pokazuju smjer struje. Elementarni moment sile d M : dM = r ×dF . Am Smjer magnetnog polja određujemo pravilom desne ruke: Obuhvatimo li desnom rukom provodnik kroz koji protiče struja. uočio jednu do tada neregistriranu pojavu. gdje je I stalna jednosmjerna struja. sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 1 . Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. kada se on nalazi unutar područja djelovanja magnetnog polja indukcije B : F = ∫ ( I ⋅ d l × B) N . koje djeluju na strujnu konturu je M = I ∫ r × (d r × B) = m × B . Dejstvo elektromagnetnih sila se svodi na čisti spreg sila. I 2dl 2 × ⎜ ∫ 1 2 ∫ ⎟ ⎜C R C2 ⎠ ⎝ 1 Moment magnetnog dipola. koja ograničava površ S. Amper je pokazao da se ukupna sila F 12 kojom strujna kontura C1 . Hallov efekat Edwin Herbert Hall je. ukoliko su svi drugi naboji koji generišu električno polje nepomični. uspostavljena u strujnoj konturi. unutar kojeg se takva traka nalazi (Hallov efekat).Skripta iz Osnova elektrotehnike 14 Prva komponenta ove sile je neovisna o brzini kojom se kreće naboj. Smjer sile na provodnik određuje se pravilom lijeve ruke: Lijevu ruku ispružimo tako da linije magnetnog polja ulaze u dlan. Rezultantni moment M svih elementarnih sila.

eN * Hallov efekat je osnova za niz vrlo korisnih aplikacija. sa dimenzijama L. a često se uz pomoć Hallovog efekta određuju i pojedine relevantne karakteristike poluprovodnika. potiskujući ih ka donjoj stranici metalnog kvadra površine ( w ⋅ L) .Skripta iz Osnova elektrotehnike 15 Eksperiment: Laboratorijska struktura se sastoji od: • idealnog naponskog izvora sa naponom izmežu stezaljki V0 . Kretanje električnog naboja u magnetnom polju 1. 3. iz kojih se analitički može rekonstruisati putanja njegovog kretanja: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. a obrnuto proporcionalan magnetnoj indukciji B i naelektrisanju q. Na slobodne elektrone supstance djeluje elektromagnetna sila (−ev × B ) . 2. Razdvajanje električnih naboja prestaje onog momenta.w. kreće se po kružnici. qB Jednačine dinamičkog kretanja električnog naboja q. magnetno polje uopće ne utiče na kretanje čestice. Na donjoj osnovici kvadra se nagomilava negativan električni naboj qe .ba . • idealnog voltmetra V H . • stranog magnetnog polja.d. Ako naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje po pravcu koji je paralelan silnicama magnetnog polja. okarakterisanog vektorom magnetne indukcije B 0 . kreće se jednoliko po pravcu. čiji je poluprečnik proporcionalan količini kretanja čestice mv . Osa spiralne putanje ide duž silnica magnetnog polja. 1 gdje je k H = Hallova konstanta. kad se uspostavi relacija: − e ⋅ (v × B) − e ⋅ E y = 0 ⇒ E y = vB . tada djeluje elektrostatička sila Fy = q p ⋅ E y . a njen poluprečnik je mv q sin θ r= . tj. • metalne pločice od odgovarajućeg materijala (monovalentni materijal). Ako čestica ulijeće u homogeno magnetno polje pod nekim uglom θ . Između ta dva sloja naelektrisanja. Kada naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje okomito u odnosu na silnice homogenog magnetnog polja. u obliku kvadra. Električni napon između gornje i donje stranice: VH = k H ⋅ d ⋅ J x ⋅ B . dok na gornjoj stranici površine nastaje povećana koncentracija pozitivnog električnog naboja q p . Nakon zatvaranja strujnog kruga u razmatranom električnom krugu se uspostavlja stalna jednosmjerna struja intenziteta: I 0 = σ ⋅ E0 ⋅ w ⋅ d . kao što je teslametar. ( Fy = q e ⋅ E y ). kreće se po putanji koja ima oblik spirale.etf.

Nastojeći poopštiti rješenje problema određivanja magnetne indukcije. tokom usmjeravanja stacionarne električne struje. koje prolaze provodnicima što su obuhvaćeni konturom C. Elementarna magnetna indukcija d B . kroz elementarnu površ d s : dΦ = B ⋅ d s . Laplace je došao do sljedećih zaključaka: 1. spram udaljenosti. intenzitet magnetnog polja direktno proporcionalan intenzitetu stacionarne električne struje. 4πR 2 Amperov zakon u osnovnom obliku Amperov zakon za određivanje vrijednosti vektora magnetne indukcije B : Cirkulacija vektora magnetne indukcije B . stvara vlastita magnetna polja u okolnom prostoru. 3. dt dt dt Ubrzavanje kretanja elementarnih električnih naboja vrši se u posebnih spravama kao što su ciklotroni i betatroni.Skripta iz Osnova elektrotehnike 16 dv dr d2r = q e ⋅ (v × B ) + q e ⋅ E i m q 2 = q e ⋅ ( × B ) + q e ⋅ E .ba . do provodnika sa stacionarnom strujom.etf. Gaussov zakon za magnetna polja Elementarni fluks neke vektorske funkcije B . jednaka je algebarskom zbiru svih struja. stvara strujni element ( I ⋅ d l ' ) . određena je relacijom: d B p = µ0 Id l '× R 0 (Biot-Savart-Laplaceov zakon). Ukupna magnetna indukcija. tada se rezultantno magnetno polje određuje sabiranjem njihovih pojedinačnih magnetnih polja. Kada više permanentnih magneta i/ili provodnika sa stacionarnim električnim strujama. po pravilima vektorskog računa. smještenoj u vazduhu. računate od tačaka u kojim se polje mjeri. jednaka je zbiru elementarnih magnetnih indukcija. opterećenih stacionarnom električnom strujom. za slučajeve provodnika ma kakvog geometrijskog oblika. koju generiše cjelokupan izolovani provodnik. pri čemu se zbir formira po pravilima vektorskog računa. intenzitet uspostavljenog magnetnog polja obrnuto proporcionalan. koju u tački P. mq MAGNETNO POLJE PROIZVEDENO STRUJOM (12) Biot-Savart-Laplaceov zakon Francuski fizičari Biot i Savart su na osnovu rezultata eksperimentalnih istraživanja zaključili da je u slučaju veoma dugih žičanih provodnika postavljenih u vazduhu. 0 0 S Diferencijalni oblik Amperovog zakona: rot B = (∇ × B ) = µ 0 J . Istovremeno su zaključili i da je u fiksiranoj tački prostora. nastalih djelovanjem pojedinih strujnih elemenat. Magnetni fluks. pomnoženom sa µ 0 : C ∫ Bdl = µ ∑ I = µ ∫ J d s . po zatvorenoj konturi C. smještenoj u vazduhu. pod uslovom da provodnik sa tom strujom prostorno miruje. 2. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. koji upravo generiše to magnetno polje.

materijali se dijele na 3 grupe: 1. kroz konturu C u njenom početnom položaju. Prva grupa materijala pripada klasi dijamagnetskih materijala. Pri translatornom pomjeranju strujne konture. s Magnetni fluks je po svojoj prirodi skalarna veličina. pa je i priraštaj magnetnog fluksa dФ pozitivan. Dakle elektromagnetne sile djeluju tako da nastoje strujnu konturu postaviti u položaj u kojem ona zauzima maksimalni magnetni fluks. Ukupni rad elektromagnetne sile. jednak je zbiru elementarnih radova: Ako simbolom Φ 1 označimo fluks vektora magnetne indukcije B. određen relacijom: dΦ . Jedinica mjere magnetnog fluksa je weber: Wb = T ⋅ m 2 . Fluks vektora magnetne indukcije. s Gaussov zakon u diferencijalnoj formi (četvrta Maxwellova jednačina u diferencijalnoj formi): div B = 0 . dAF = F ⋅ d l 1 = F1 ⋅ dl 1 = I ⋅ dΦ ⇒ F1 = I ⋅ dl1 Magnetne osobine materijala S obzirom na tip međudjelovanja sa vanjskim magnetnim poljem. Elementarni rad ima isti predznak. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. unutar stranog magnetnog polja. kroz bilo koju zatvorenu površ jednak je nuli. obavlja mehanički rad dAF. pod čijim uticajem se ostvaruje pomjeranje te strujne konture u nekom pravcu l1 za dužinu dl1. Kada se kolo pomjera pod djelovanjem elektromagnetne sile. kao i elementarni fluks. Sopstveni magnetni fluks ostaje konstantan u odnosu na strujnu konturu i tokom ostvarenog njenog translatornog pomjeranja. a simbolom Φ 2 fluks vektora magnetne indukcije B kroz konturu C u njenom krajnjem položaju. Određivanje rada elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa Elektromagnetna sila d F tokom pomjeraja strujnog elementa Id l . Gaussov zakon za magnetna polja u integralnoj formi (zakon o konzervaciji magnetnog fluksa): ∫ B⋅ds = 0 . rezultantna sila F .Skripta iz Osnova elektrotehnike 17 Ukupni magnetni fluks: Φ = ∫ B⋅ds. za dužinu dl1 će izvršiti rad: δA = d F ⋅ d l 1 = ( I ⋅ d l × B) ⋅ d l 1 = I ⋅ δΦ . tada je rad tih sila pozitivan. odnosno magnetni fluks se povećava.etf. Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja.ba . tada se može pokazati da je: dΦ = Φ 2 − Φ 1 . Određivanje elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa dA = ∫ δA =I ⋅ dΦ . koji se obavi tokom translatornog pomjeranja strujne konture C za dužinu dl1 . tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako.

. relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno manju od 1. a BmM intenzitet magnetne indukcije u nekoj tački M. 2. Treća grupa materijala pripada klasi feromagnetnih materijala.. koje pokušava podržati strano magnetno polje (npr. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Sposobnost da obezbjede veliku zapreminsku gustinu magnetne energije. za paramagnetne materijale relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno veću od 1. da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. (1<µp<1+ε).).etf. obuhvaćenih zatvorenom konturom C. ne samo od intenziteta vektora jačine magnetnog polja µ=µ(H).ba . • Magnetna susceptibilnost: χ m = µ r − 1 .. koje pokušava oslabiti strano magnetno polje (npr.Skripta iz Osnova elektrotehnike 18 da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. bakar.). 3. grafit. 2. izraženiji (npr. ( ) C Uopšteni oblik Amperovog zakona Do poopštenja Amperovog zakona došlo je s ciljem da on ne važi samo za vakuum. koji se fenomenološki ponašaju čak donekle slično kao i paramagnetni materijali. Uopšteni oblik Amperovog zakona: ∫ H ⋅ d l = (∑ i )unutar C . Karakteristike feromagnetnih materijala 1. Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja. aluminij.. bakarni sulfat.). natrij. Za dijamagnetne materijale. usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje.. u smislu podržavanja djelovanja stranog magnetnog polja. Druga grupa materijala pripada klasi paramagnetskih materijala. Zavisnost magnetne propustljivosti. nego i za bilo koju drugu materijalnu sredinu. (1-ε<µd<1 ). tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako. M = ∆V Algebarska suma Amperovih struja. gdje je BoM intenzitet magnetne indukcije u BoM nekoj tački M. unutar koje se našla neka materijalna sredina: ∑ imA = ∫ M ⋅ d l . Vektor magnetizacije M predstavlja zapreminsku gustinu magnetnih momenata: ∑ m u ∆V . olovo. C Gdje je H vektor jačine magnetnog polja i važi relacija: H= B µ0 −M . željezo. kada se svitak postavi na jezgro od odabranog materijala. Parametri za iskazivanje magnetnih osobina materijala: B • Relativna magnetna propustljivost: µ r = mM . ali je nivo njihove reakcije. magnetit. dok kod feromagnetnih materijala relativna magnetna propustljivost ima vrijednost mnogo veću od 1 (µFe>>1).. kada se svitak nalazi u vazduhu. usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje. nego i od ranijeg magnetnog stanja analiziranog uzorka feromagnetnog materijala.

u toplotu. u aplikacijama gdje se koriste periodički promjenljiva magnetna polja. znači i da će se uspostaviti magnetni fluks kroz neku zatvorenu putanju u tom prostoru. tako da pri temperaturi. 4. Apsolutna vrijednost magnetne propustljivosti feromagnetika: µ = Gubici uslijed pojave histerezisa Tokom opisivanja histerezisnog ciklusa. OSNOVNI MAGNETNI KRUGOVI. Pri temperaturi apsolutne nule feromagnetik dolazi u stanje apsolutnog zasićenja. 3. feromagnetik praktično poprima. Tri osnovne veličine za opisivanje stanja magnetnog kruga: magnetni fluks (ekvivalent električne struje u električnom krugu). Porast temperature feromagnetika otežava usmjeravanje Amperovih mikrostruja. teško se mogu razmagnetisati djelovanjem stranog magnetnog polja i uglavnom imaju primjenu kod permanentnih magneta. Magnetne osobine feromagnetika su veoma ovisne o apsolutnoj vrijednosti temeperature feromagnetika. u tijelu feromagnetika se pojavljuju i vrtložne struje. povoljno je da upotrebljeni feromagnetni materijali imaju usku petlju histerezisa. ili magnetnopobudna sila ( ekvivalent izvora električne energije u električnom krugu) te magnetni otpor magnetnog kruga (ekvivalent električnog otpora u električnom krugu). tokom jednog histerezisnog ciklusa proporcionalni su površini koju ograničava petlja histerezisa. Takvi feromagnetni materijali. koja se naziva Curie-va temperatura. NI ≠ 0. U skladu sa tom činjenicom.etf. feromagnetni materijal se zagrijava. u magnetnom smislu. Međusobni odnosi između navedenih relevantnih veličina magnetnog kruga uređeni su relacijom koja se često naziva Ohmovim zakonom za magnetni krug. Diferencijalna magnetna propustljivost: µ d = dH ∆B . dB . Nazivaju se tvrdim feromagnetnim materijalima. asocira da se uzimaju vrijednosti amplituda magnetne indukcije i jačine magnetnog polja sa osnovne krive magnećenja). Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. a brojnik magnetnomotornu silu: N ⋅I . Pored gubitaka električne energije uslijed histerezisnog efekta. Feromagnetni materijali sa širokom petljom histerezisa. nazivaju se mekim feromagnetnim materijalima i koriste se za transformatorska jezgra energetskih transformatora . 5. magnetnomotorna sila. Gubici električne energije. nazivnik predstavlja magnetni otpor magnetnog kruga. Inkrementalna magnetna propustljivost: µ ∆ = ∆H 6. osobine paramagnetika. U relaciji za magnetni fluks. po osnovu pretvaranja dijela dovedene električne energije za obezbjeđivanje željene vrijednosti jačine magnetnog polja. te izradu magnetnih kola obrtnih električnih mašina. dΦ = dl ∫ µ ⋅ dS C Kod magnetnih krugova svako postojanje magnetomotorne sile.ba . kroz koje se usmjerava i zatvara magnetni fluks. ANALOGIJA SA ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA (13) Magnetni krug je skup materijalnih tijela ili sredina.Skripta iz Osnova elektrotehnike 19 Ba (simbol a u Ha indeksaciji veličina. u aplikacijama gdje se stalno ponavljaju ciklusi magnećenja. usljed kojih također dolazi do gubitaka.

B1n = B2n. djelovati tako da nastoji spriječiti mijenjanje iznosa stranog magnetnog fluksa. Prema ovoj relacija formira se nč − 1 jednačina. koja će svojim vlastitim magnetnim fluksom. E=− R Dakle.Skripta iz Osnova elektrotehnike 20 Proračuni složenijih magnetnih krugova Za svako čvorište magnetnog kruga u kojem se susreće tri ili više grana magnetnog kruga važi relacija da je algebarska suma magnetnih flukseva koji dolaze ili odlaze iz tog čvorišta jednaka nuli: ∑Φk = 0. Značajna je uloga zakona elektromagnetne indukcije u obezbjeđenju funkcionisanja električnih mašina. H1t = H2t. Lenz-ov princip Faraday je pokazao kako se pomoću magnetnog polja može proizvesti električna struja. izotropne i homogene magnetne sredine Na granici dodira dvije linearne. ELEKTRIČNA I MAGNETNA POLJA KOJA SU PROMJENLJIVA U VREMENU (14) Faraday-ev zakon elektromagnetne indukcije. 2. predstavlja matematički izraz Lenz-ovog pravila. tokom istog vremenskog intervala: ∆Φ ∆q = − . a drugi smjer kada se smanjuje intenzitet magnetnog fluksa kroz istu konturu. dq = − R iz koje slijedi izraz za određivanje inducirane elektromotorne sile: ∆Φ . k =1 k =1 n n Prema ovoj relacija formira se preostalih n − (nč − 1) jednačina. koji obuhvata upravo tu provodnu konturu. prema kojem indukovana elektromotorna sila u provodnoj konturi. proporcionalna je negativnoj vrijednosti brzine promjene tog magnetnog fluksa. Također je utvrdio da se može uspostaviti i proporcionalnost. između količine električnog opterećenja ∆q . koji se obuhvata sa tom konturom. u kojoj se nalazi i galvanometar. R Prethodna relacija se u graničnom procesu transformiše u relaciju: dΦ .etf. Faraday je na osnovu eksperimenata zaključio da tok električnog naboja kroz konturu (sa aktivnim električnim otporom R. uspostavlja se i relacija: ∑ Fk = ∑ Φ k Rmk . pokušava uspostaviti struju. Za svaku zatvorenu putanju. po kojoj se mogu kanalisati magnetni fluksevi. moraju važiti odnosi: 1. Granični uslovi na dodiru dvije linearne. elektromotorna sila koja se indukuje u konturi obuhvaćenoj magnetnim fluksom.ba . koja protekne kroz poprečni presjek provodne konture unutar određenog vremenskog intervala i promjene magnetnog fluksa ∆Φ . Negativni predznak promjene brzine magnetnog fluksa. čiji je zadatak da registruje eventualne protoke električnih opterećenja unutar konture) ima jedan smjer kada se povećava intenzitet magnetnog fluksa kroz nju. gdje je n broj nepoznatih flukseva. izotropne i homogene magnetne sredine. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.

Izraz za određivanje magnetne energije linearnih magnetnih sredina: 1 Wm = I 2 ⋅ L . Magnetna energija u linearnim i nelinearnim sredinama Najopštiji izraz za određivanje energije lokalizovane u magnetnom polju: 1 Wm = ∫ D ⋅ H ⋅ dV . 2 gdje je ψ ulančeni fluks za takav svitak.ba .Skripta iz Osnova elektrotehnike 21 Koeficijenti samoindukcije i koeficijenti uzajamne indukcije Ukoliko se razmatra odnos magnetnog fluksa i struje koja je stvorila taj magnetni fluks.etf. pojavljuje samoinduktivnost L: Φ = L⋅I . tada se kao koeficijent proporcionalnosti. Ako razmatramo odnos jednog dijela fluksa Φ 1 . kroz koje protiče struja I: 1 Wm = I ⋅ψ . faktor proporcionalnosti je međuinduktivnost M 12 : Φ 12 = M 12 ⋅ I 1 . dakle. koji dopire do neke konture C 2 I struje I 1 . fluksa Φ 12 ( Φ 12 < Φ 1 ). koja je prolazeći kroz konturu C1 stvorila magnetni fluks Φ 1 . 2V Za određivanje magnetne energije pridružene svitku sa N zavojaka. 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful