P. 1
Skripta_-_OE

Skripta_-_OE

|Views: 1,070|Likes:
Published by BonnieBlue92

More info:

Published by: BonnieBlue92 on Nov 09, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/08/2013

pdf

text

original

Skripta iz Osnova elektrotehnike

1

KULONOV ZAKON I OSNOVNI POJMOVI (1) Elektrostatika je oblast elektrotehnike, koja se bavi izučavanjem fizičkih, pojava unutar sistema, formiranih od prostorno nepokretnih i vremenski nepromjenljivih električnih naboja. Makroskopski pristup. Prilikom razmatranja mehaničkog međudjelovanja među česticama uzimamo u obzir tri sile (gravitaciona, elektromagnetna i mezonska). Makroskopski pristup stavlja mezonske sile u drugi plan. Zakon očuvanja električnog naboja u izolovanom sistemu kaže da se ukupni električni naboji ne mijenjaju tokom vremena. Akumulacija električnog naboja na materijalnim tijelima: 1. trenjem jednog materijalnog tijela od drugo, pri čemu dolazi do prelaska elektrona sa jednog na drugo tijelo 2. elektrostatskom indukcijom, a to je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji. 3. opterećivanjem elektroda električnog kondenzatora električnim nabojima. Materijalna tijela unutar kojih se može ostvariti usklađeno pomjeranje elektrilnih naboja zovu se provodna tijela, dok tijela kod kojih se ne može ostvariti nazivaju se izolatori ili dielektrici. Primjer savršenog dielektrika je vakum. Materijalna sredina je homogena ako u svim elementarnim dijelovima svoje zapremine ima iste fizičke osobine. Materijalna sredina je izotopna ukoliko unutar svake svoje elementarne zapremine ima iste osobine u svim pravcima. Materijalno tijelo je linearna sredina ako njegove EM-ne osobine nisu u funkcijij intenziteta vanjskih dejstava, bilo da su ona električne ili magnetne prirode. Električni naboj Q [C] je svojstvo čestice materije da ima vezu sa sopstvenim EMP i međusobnim djelovanjem sa spoljasnjim EMP-em. Dielektrička sredina ε predstavlja veličinu koja definiše uticaj sredine na silu uzajamnog djelovanja. ε u vakumu iznosi εo = 8,85·10-12 [F/m] i uzima se kao referentna dialektrička propustljivost. ε = εr· εo Linijski raspoređen električni naboj q’, u opštem slučaju, je naboj dQ koji se nalazi na dužini provodnika dl. dQ = q’·dl q’= [C/m] Površinska gustina električnog naboja σ je kada su električni naboji raspoređeni u vrlo tankom sloju po geometrijske površine. dQ σ= = C / m2 dS Zapreminska gustina električnog naboja ρ se definiše kao omjer ukupne količine naboja ∆Q lokalizovanje u elementarnoj zapremini ∆V. dQ ρ= = C / m3 dV Kulonov zakon: mehanička sila uzajamnog djelovanja dva nepokretna naboja Q1 i Q2 u homogenoj sredini direktno je srazmjerna njihovom proizvodu i obrnuto srazmjerna kvadratu njihovog rastojanja r, gdje je k koeficijent proporcionalnosti k=9·109 [Nm2/C2]. Ako su obje čestice ili pozitivno ili negativno naelektrisane, sila je odbijajuća, a ako su suprotnog naboja sila je privlačna. Q ⋅Q 1 F = k 1 2 2 ro = [N ], k= 4πε 0 r

[

]

[

]

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

Skripta iz Osnova elektrotehnike

2

ELEKTROSTATSKO POLJE I GAUSOV TEOREM (2) Elektrostatsko polje je posebno stanje električnog polja u kojem su električni naboji prostorno nepomični, a pripadajuće im količine naboja ne mijenjaju svoje iznose tokom vremena. Vektor jačine ESP se grafički predstavlja linijama vektora jačine elektrostatskog polja. Linije vektora jačine ESP se ne mogu međusobno sjeći. Po svom pravcu i smjeru vektor E se pruža duž radijalnih zraka, koje imaju svoje ishodište u centru lopte, pri čemu uslov q>0 obezbjeđuje da su ti zraci usjereni od lopte ka okolnom prostoru, a uslov q<0, obezbjeđuje da su ti zraci usmjereni od okolnog prostora ka lopti. dq dE = ro = [V / m] 4πε r 2 Električne silnice su zamišljene linije kojim je vektor ESP tangenta u svakoj tački u smjeru polja. Fluks elektrostatskog polja je fizička veličina, koja iskazuje mjeru broja linija vektora ESP koje prožimaju neku površinu. dΦ E = E ⋅ d S ⇒ Φ E = ∫ E ⋅ d S
S

Gausov teorem uspostavlja vezu između vektora jačine ESP E i električnih naboja unutar homogene i izotropne sredine. Gausov teorem glasi: Fluks vekotra jačine ESP E kroz zatvorenu površ u homogenoj i izotropnoj sredini, jednak je količniku algebarske sume električnih naboja, obuhvaćenih tom površi i dialektrične propustljivosti te sredine. Analitički se Gausov teorem u integralnoj formi izražava pomoću sljedeće relacije: ∑ Qi Ed S = ∫
S

ε

Gausov teorem u integralnom obliku može se koristiti samo za slučajeve sferne simetrije. Da bi se odredio vektor jačine ESP u tijelima koja nemaju osobine simetričnosti, koristi se formulacija Gausove teoreme u diferencijalnom obliku.
div E =

ρ ε0

PROVODNICI U ESP I ELEKTRIČNI POTENCIAL ESP (3)

Da bi u makroskopskom svijetu nastupilo ravnotežno stanje, odnosno prostorno mirovanje slobodnih električnih naboja, neophodno je da se u provodnim tijelima ispune sljedeći uslovi: 1. U unutrašnjosti provodnika, vektor jačine ESP mora biti određen relacijom E=0. U suprotnom došlo bi do kretanja slobodnih elektrona. 2. Tagencijalna komponenta vektora jačine ESP E, uz površ provodnika, sa strane sredine koja okružuje provodnik, jednaka je nuli. 3. Sve tačke provodnog tijela su na istom električnom potencijalu, pa je površ ekvipotencijalna. 4. Normalna komponenta vektora jačine ESP proporcionalna je gustini elektrilčnog naboja raspoređenog po površini provodnika, što proiziliazi iz Gausovog teorema u integralnom obliku. 5. U skladu sa diferencijalnim oblikom Gausovog zakona divE = ρ/εo, zbog uslova broj 1, unutar provodnika nema slobodnih naelektrisanja. Elektrostatska indukcija je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji.

Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.etf.ba

defunuše se kao razlika električnog potencijala tih tačaka u tom polju. kao i od dialektričkih osobina sredine između provodnih tijela. akumulirati određenu količinu naboja. odnosno kad nema prostorno raspoređenih električnih naboja. rad sila ESP.etf. u odnosu na potencijal tačke P. određuje relacija: r P Qi P dr Qi ⎛ 1 1 ⎞ V ( A) = ∫ E ⋅ d l = ∫ r 2 = 4πε 0 ⎜ rA − rP ⎟ = [V ] ⎜ ⎟ 4πε 0 rA ⎝ ⎠ A Električni napon između tačaka A i B unutar razmatranog ESP. unutar kojeg se manifestuje djelovanje vektora jačine ESP E. odnostno tih tijela. tada potencijal tačke A u razmatranom ESP.ba . pri pomjeranju bilo kojeg tačkastog električnog naboja Qi. Q Q = C ⋅ U ⇒ C = = [F ] U Kapacitet provodnih tijela zavisi od njihovog oblika. već samo od prostornog položaja. Kapacitet ne zavisi od količine elektriciteta na provodnim tijelima i napona između njih. da pri djelovanju električnog napona U. Ako su M i N dvije fiksirane tačke u prostoru. definiše relacija: A = ∫ Fi ⋅ d l1 = Qi ∫ E ⋅ d l1 = [J ] M M N N Električni potencijal je skalarna veličina koja ima sposobnost da opiše energetska stanja svih tačaka u ESP. δ 2V δ 2V δ 2V + + =0 δx 2 δy 2 δz 2 ELEKTRIČNI KAPACITET I POVEZIVANJE ELEKTRIČNIH KONDENZATORA (4) Električni kondenztor je namjenski konstruisan uređaj koji je u stanju. akumulira određenu količinu naboja Q. dimenzija i međusobnog položaja. Električni kapacitet nekog tijela ili sistema provodnih tijela. unutar svoje strukture. međusobno povezane krivom linojom l1.Skripta iz Osnova elektrotehnike 3 Rad sila ESP pri pomjeranju tačkastog naboja iz jedne tačke u drugu ne zavisi odoblika putanje po kojoj se pomjeranje odvija. Ekvipotencijalna linija je geometrijsko mjesto tačaka. Ekvipotencijalne linije i linije vekotra jačine ESP su međusobno ortogonalne. Ekvipotencijalni sistem je sistem u kojem sve tačke imaju istu vrijednost električnog poetncijala. odnosno određene količine naboja Qi (i=1. odnosno određeni iznos elektrostatske energije.2…k) u slučaju sistema sastavljenog od k provodnih tijela. U AB = V ( A) − V (B ) = [V ] Ekvipotencijalna površ je geometrijsko mjesto tačaka koje formira površ u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost eletkričnog potencijala. ρ δ 2V δ 2V δ 2V ρ divE = ⇒ 2 + 2 + 2 =− ε0 ε0 δx δy δz Laplaceova diferencijalna jednačina je specijalan slučaj Poissonove jednačine kada je ρ=0. Poissonova diferencijalna jednačina proizilazi iz Gaussovog teorema u diferencijalnom obliku kada se unesu izrazi koji određuju komponente ESP u Dekartovom pravouglom koordinatnom sistemu. može se definisati kao sposobnost tog tijela. Kod pločastog kondenzatora električni kapacitet je određen relacijom: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. iz dačke M u N. koje formira liniju u prostoru i kod kojeg sve njegove tačke imaju istu vrijednost električnog potencijala. Odabere li se neka referentna tačka P.

Serijski spoj električnih kondenzatora moguće je izložiti većem naponskom nivou od onog koji može podnijeti jedan usamljeni kondenzator iz takvog spoja. tokom pomjeranja električnih naboja u pravcu koordinate l. U tehničkoj praksi kondenzatori se izgrađuju u vrijednosti µF. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. mora se prethodno obaviti elementarni rad dAi određen relacijom: dAi = vi · dqi Sav rad koji obave energetski izvori u okviru razmaranog pomjeranja električnog naboja dq. veći ili jednak od napona U. Prema relaciji za elementarni rad sila ESP. što se moze i analitički iskazati relacijom: dAi = dWi Sav rad A se transformiše u prirast elektrostatske energije razmaranog procesa. odnosno Q2 respektivno. odnosno C2 i izloženost djelovanju električnog napona U preuzima na svoje elektrode. utroši se na povećanje energetskih rezervi u analiziranom sistemu. pF. pri rastojanju njegovih elektroda od 1 mm. Q1 = Q2 C C1 C 2 C = ε0 Elektrostatička energija Sistem od n nepomičnih tijela sa odgovarajućim električnim nabojima lokalizovan unutar određenog fizičkog prostora raspolaže sa određenom količinom energije. jer da bi vazdušni pločasti kondenzator imao kapacitet od 1F. pa se može pisati da je: n Vi ⋅ Qi A = We = ∑ = [J ] 2 i =1 Kada se ova relacija primjeni na pločasti kondenzator sa vazdušnim dialektrikom. U = U 1 + U 2 . Pri paralelnom vezivanju kondenzatora kondenzatora svaki od kondenzatora s obzirom na pripadnu kapacitivnost C1.električni kondenzatori su izloženi djelovanju jednosmjenog napona. istog iznosa U. površina elektroda bi trebala biti oko 100 km2. čiji je nazivni napon.Skripta iz Osnova elektrotehnike 4 S = [F ] d Jedinica mjere za električni kapacitet je farad [F]. nF. Q = Q1 + Q2 . Paralelno se mogu spajati samo oni električni kondenzatori. gledano pojedinačno ili za svaki upotrebljeni kondenzator. sferni i cilindrični kondenzatori. u elektrotehnici se još susreću. to je izuzetno veliki iznos kapaciteta. Pored pločastih kondenzatora. Međutim. povečao električni naboj za elementarni iznos dqi. U 1 = U 2 Serijsko ili redovno vezivanje kondenzatora u osnovi je karakteristično po tome.ba . elektrostatička energija iznosi: 1 W = Q ⋅U 2 Proračun sila pomoću elektrostatske energije Određivanje djelovanja sile u elektrostatskom polju. što su svi serijski povezani kondenzatori opterećeni istom količinom elektirčnog naboja. Da bi se nekom tijelu koje raspolaže električnim nabojem qi i koje se u tom trenutku nalazi na električnom potencijalu Vi. duž nekog generaliziranog pravca l. se može vršiti po osnovu korištanja veze između djelujuće sile i zavisnosti energije posmatranog sistema. električni naboj Q1. C = C1 + C 2 .etf. 1 1 1 = + .

z). moguće je u određenom broju slučajeva pojednostaviti koristeći metod ogledala.Skripta iz Osnova elektrotehnike 5 dA = F·dl.etf. između Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. konstatovano je da intenziteti ovih veličina zavise. funkcija električnog potencijala poprima vrijednost nula. kada se oni nalaze u blizini ravnih provodnih površina.rQ | = | rM . dakle qi=Qi. vektora ESP. DIELEKTRICI U ESP (6) Tokom razmatranja i određivanja vektora elektrostatske sile. skalarne funkcije električnog potencijala i energije ESP. naboja u naznačenom pravcu + Postoje dva slučaja: 1. koji leži na provodnoj ravni.y. u skladu sa zakonom o održanju energije može se ispisati da je: ∑v i =1 n i ⋅ dqi = Fl dl + dWe prirast elektrostatičke energije po osnovu promjene nivoa električnog naboja rad spoljašnjih sila. koja se nalazi u okolini tačkastog električnog naboja Q. kada su električni potencijali tijela konstantni. Prema slici vektor jačine ESP je: Eh = − 2 ⋅ Q ⋅ cos θ −Q⋅h = 2 2 4πε 0 (r + h ) 2πε 0 (r 2 + h 2 )3 / 2 Za određivanje jačine vektora ESP u tačci M(x.r-Q |. a električni potencijali tijela vi se mijenjaju: dWe 0 = Fl dl + dWe ⇒ Fl = − dl Metod ogledala Izračunavanje elektrostatskih polja naelektrisanih tijela. rQ i r-Q vektori položaja tačkastih naboja Q i (-Q) u odnosu na ishodište Dekartovog koordinatnog sistema. Ako tačka M padne na beskonačnu provodnu ravan. Kada se električni potencijali na tijelim konstantni. zbog | rM . u porstoru iznad beskonačne provodne ravni se koristi sljedeca relacija: ⎞ Q ⎛ 1 1 ⎟ ⋅⎜ − EM = 4πε 0 ⎜ rM − rQ rM − r−Q ⎟ ⎝ ⎠ gdje je rM vektor položaja tačke M.ba . i uspostavljenoj ravnozeži unutar analiziranog sistema električnih naboja. a električni naboji na tijelima qi se mijenjaju: n dW ∑Vi ⋅ dqi = Fl dl + dWe ⇒ Fl = dl e i =1 2. dakle vi = Vi. odnosno energija uložena izvana = mehanički rad koji izvrše elektrostatske sile tokom pomjeranja el.

jer se nakon uklanjanja stranog ESP njihovi električni dipoli vraćaju u prvobitno stanje. međusobno postavljena na maloj udaljenosti d.etf. i od dielektričkih osobina sredine. zbog čeka važi da je: p = q⋅d Sferna simetrija prisutne raspodjele gustine električnog naboja. kada se vakum između njegovih elektroda. pri kojoj još uvijek ne dolazi do narušavanja. zamjeni upravo tim dielektrikom. Dielektrička čvrstoća dielektričnog materijala je kritična-granična vrijednost količnika. na elementarne električne naboje se djeluje mehaničkom silom. što smanjuje mogućnost usmjeravanja njihovih električnih dipola. Nepolarni molekuli imaju osobinu elastične polarizacije. Polarizacija je usmjeravanje električnih dipola. intenzitet vektora električne polarizacije ne zavisi od temperature. tada proizvod q·d određuje moment električnog dipola p. može se opisati relacijom (gdje je a poluprečnik atoma): p = 4πε 0 a 3 ⋅ E Proporcionalnost između vektora jačine ESP E i vektora električne polarizacije nepolarnog dielektrika P glasi (gdje je αe konstanta proporcionalnosti): P = αe ⋅ E ( ) Polarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da su električni centri pozitivnih i negativnih opterećenja u azomu međusobno pomjereni.ba . Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. odnosno sposobnost njihove usmjerene polarizacije. pa obrazuju tzv.Skripta iz Osnova elektrotehnike 6 ostalog. električne dipole. između napona dovedenog na krajeve tog dielektrika i debljine istog dielektrika. Kada se dialektrici izlože djelovanju stranog ESP. Električna polarizacija je veličina koja se definiše pomoću gustine električnih momenata dipola: ∑p P= dV Kod nepolarnih dielektrika. Sposobnost polarizacije polarnih dielektrika izraženo zavisi od ambijentalne temperature. Električni dipoli molekula polarnog dielektrika orjentišu se u smjeru djelovanja ESP samo pri vrlo snažnim vanjskim ESP. obezbjeđuje da je moment električnog dipola jednak nuli. odnosno razaranja dielektrične strukture samog dielektrika. unutar koje se oni proučavaju. pokazuje koliko puta će se povečati električni kapacitet analiziranog kondenzatora. Nepolarni dielektrici Kod ovih dielektrika raspored elementarnih električnih čestica u nepobuđenom stanju je takav da je njihovo ukupno električno djelovanje jednako nuli. Molekuli polarnih dielektrika imaju moment električnog dipola raličit od nule. Dielektrična konstanta ima prirodu specifične kapacitivnosti i u tom smislu dielektrična konstanta nekog dielektrika. Uticaj stranog ESP. Pri povećanju temperature povećavaju se i termička kretanja. zbog intenzivnog termičkog kretanja i njihovog haotičnog prostornog rasporeda usljed tih termičkih kretanja. na moment električnog dipola atoma nepolarnog dielektrika p. jedno od drugog. Električni dipol je sistem od dva elementarna električna naboja (q) i (-q). Ukoliko se toj vrijednosti d da vektorska priroda tako da vektor odstojanja d ima smjer od negativnog naboja ka pozitivnom. pod djelovanjem vektora jačine ESP.

u kratkom roku na elektrodama se akumuliraju električni naboji q1=Q i q2=–Q. a to se naziva dielektrički pomjeraj. Logično je da će doći i do promjene kapaciteta i to C > Co. nakon kratkog vremena između elektroda će se ponovo uspostaviti napon U12. Izlaganje dielektrika ESP Eo. koji se pomjerio tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površinu dS: dQ D= = C / m2 dS [ ] [ ] [ ] Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Električni naboji pozicionirani na površini dielektrika vezani su mnogo čvršće. dok će se na elektrodama kondenzatora pojaviti novi iznosi električnih naboja q1’=Q’.Skripta iz Osnova elektrotehnike 7 Parametar α se još naziva sposobnost polarizacije dielektrika i daje za osnov da se takav dielektrik klasificira kao linearni. pa zato ne mogu napustiti strukturu dielektrika i oni se često nazivaju vezanim električnim nabojima.ba . putem priključenja na idealni izvor.etf. izotropni dielektrik. a pozitivni električni naboj dipola uz negativni električni naboj –Q smješten na gornoj elektrodi kondenzatora. Površinska gustina vezanih električnih naboja se ordređuje prema relaciji (no je jedinični vektor normale na površinu dielektrika): σ v = P ⋅ n0 Površinska gustina vezanih električnih naboja uz donju elektrodu kondenzatora je negativna (vektori P i no su suprotni) σ v = − P . Parametar α se može izraziti i pomoću dielektričke konstante vakuma εo i jedne nove konstante χ (električna susceptibilnost dielektrika) i tako da je: α = εo · χ Ako se pločasti kondenzator sa vazdušnim dielektrikom izloži djelovanju stalnog jednosmjernog napona U12. Pod opisanim okolnostima električni kapacitet i električni naboj su određeni relacijom: S S C0 = ε 0 ⋅ Q = C 0 ⋅ U 12 = ε 0 ⋅ ⋅ U 12 s s Ukoliko se prostor između kondenzatora ispuni homogenim. Između elektroda se uspostavlja ESP Eo. dielektrične konstate ε>εo. dok je površinska gustina vezanih naelektrisanja uz gornju elektrodu pozitivna (vektori P i no su kolinearni) σ v = P . Posmatrajući ta pomjeranja moguće je odrediti količinu električnog naboja koji prođe kroz poprečni presjek S dielektrika. dQV P= = C / m2 dS Vektor dielektričnog pomjeraja D je vektor. DIELEKTRIČNI POMJERAJ (7) Pod uticajem stranog ESP dolazi do prostornog pomjeranja vezanih elekrona unutar dielekrika. normalnu na pravac pomjeranja tog naelektrisanja. dovodi do polarizacije. čiji je intenzitet jednak količniku količine električnog naboja. izotropnim i linearnim dielektrikom. U homogenom stranom ESP relacija za intenztet vektora električne polarizacije je Q P = V = C / m2 S Za nehomogeno polje intenzitet vektora električne polarizacije se može defnisati kao količnik vezanog naboja koja se pomjerila tokom procesa uspostavljanja ESP kroz elementarnu površ dS. čiji je intenzitet određen relacijom Eo = U12/s. (q1’>q1) i q2= -Q (|q2’| > |q2|). smješten na donjoj elektrodi kondenzatora. pri čemu stvoreni električki dipoli postavljaju se tako da je njihov negativni električni naboj priljubljen uz pozitivni električni naboj Q.

pri čemu je Q>Qo. koje su važnost ovog teorema vezivale samo na homogeni i izotropnu sredinu. tada važi odnos: D1n = D2 n ⇒ ε 1 E1n = ε 2 E 2 n U sljedećoj relaciji sa σvezano je označeno naelektrisanje koje se pojavljuje na razdvojenoj graničnoj površi. na vrijednost Q. jednak je algebarskoj sumi svih električnih naboja obuhvaćenih dijelom prostora koji je ograničen upravo tom površi S. kada je između elektroda kondenzatora vakum relacija Do glasi: dQ0 D0 = dS Ispunjavanjem vakuma nepolarnim dielektrikom. povećava se iznos električnog naboja na elektrodama kondenzatora. sa vridnosti Qo. nakon polarizacije i jednog i drugog dielektrika: ∫ P ⋅ d S = σ vezano ⋅ ∆S ⇒ (P1n − P2n ) = σ vezano S Odnosno vektor jačine ESP. vektor ukupnog dielektričkog pomjeraja. poslije ubacivanja dielektrika i njegove električne polarizacije. tada se može pisati da je: ∫ D ⋅ d S = σ S ⋅ ∆S S Ukoliko je σS = 0. uspjevši da prevaziđe Gausove restrikcije.etf.Maxwellov postulat glasi: Fluks vektora dielektričkog pomjeraja kroz bilo koju zatvorenu površ S u pravcu i smjeru spoljašnje normale na tu površ.ba .Skripta iz Osnova elektrotehnike 8 U odsustvu dielektrka. sadržan u pojavi vezanih električnih naboja na granici dodira dva polarizovana dielektrika je: ε 0 (E 2 n − E1n ) = σ vezano Pod pretpostavkom da su bočne stranice pravougaone konture ∆h →0 onda imamo: D D E 2 n = E1n ⇒ 1t = 2t ε1 ε2 Vrijedi i sljedeće: E1 sin θ 1 = E 2 sin θ 2 ∧ ε 1 E1 cos θ 1 = ε 2 E 2 cos θ 2 ⇒ ε 1 tgθ1 = ε 2 tgθ 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Maxwellov postulat Maxwell je uspio da poopšti Gausov teorem. izotropne i linearne dielektrike vrijedi da je vektor dielektričnog pomjeraja: D =ε ⋅E Ukoliko se Maxwellov postulat primjeni na zapreminu. na koji je bio razmatrani kondenzator priključen tokom postojanja vakuma između njegovih elektroda. ∫ D ⋅ d S = (∑ Q )u _ S S Granični uslovi na dodiru dvije linearne dielektrične sredine Za homogene. ima intenzitet: dQ0 dQv dQ D = D0 + P = + = dS dS dS U uslovima priključenja elektroda na kondenzatora na idealni naponski izvor U. koji objedinjava i pomjeranja eelektričnih naboja u vakumu i pomjeranja vezanih električnih naboja unutar dielektrika.

Kada se struktura provodnika izloži djelovanju stranog električnog polja. a sa e njihov pojedinačni električni naboj. Međutim. U vakumu gustina konvekcione struje definiše se relacijom: J KONV = ρ ⋅ v Idealni dielektrik je dielektrik koji u svojoj strukturi nema slobodnih električnih naboja koji bi mogli izazvati električne struje. uobićajno se koristi termin intenzitet električne struje. onda kroz elementarnu vektorsku površinu d s = no ⋅ ds . odnosno to su struje koje se uspostavljaju prenošenjem električnih naboja putem elemenarnih naelektrisanih čestica ili tijela. konvekcionalne struje Konvekcionalne struje su struje koje nastaju kretanjem električnih naboja uzrokovanih mehaničkim silama. dok dio prostora ograničen strujnim linijama. kada se ne posmatra idealni dielektrik. može se uočiti da postoje zavorene linije. kondukcione električne struje ili struje provodnosti 2. Tokom posmatranja provodnog tijela proizvoljnog oblika. koje se nazivaju strujnim linijama.Skripta iz Osnova elektrotehnike 9 Energija u ESP za bilo koji dielektrik homogene strukture se izračunava preko relacije: 1 We = ∫ D ⋅ E ⋅ dV 2 V ELEKTRIČNI KRUGOVI STALNIH JEDNOSMJERNIH STRUJA (8) Električni krug je skupina tijela koja predstavlja zatvoren put za električnu struju. unutar kojeg je ista jačina električne struje nosi naziv strujna tuba. uzrokovano djelovanjem tog polja. kroz koje je uspostavljen tok stalne jednosmjerne struje.ba . ( ) Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Jačina električne struje koja protiče kroz neku konačnu površinu s.etf. Intenzitet električne struje i gustina električne struje su makroskopske veličine. Ove struje se uspostavljaju u vakumu ili gasovima. haotičnom termičkom kretanju električnih naboja. Vektor gustine struje dielektričnog pomjeraja Jpom može se dovesti u vezu sa vektorom dielektričnog pomjeraja D: dD dt Za kvantitativno opisivanje električne struje. dolazi do uređenog pomjeranja električnih naboja. a sa vs makroskopska srednja brzina njihovog pomjeranja dobija se da je vektor gustine električne struje J: J = N * ⋅v s ⋅ e U odsustvu stranog električnog polja. 1[A] = Neka je sa N* označena zapreminska gustina pokretljivih električnih naboja. tada očigledno protiče električna struja koja se naziva strujom dielektričnog pomjeraja. struje dielektričkog pomjeraja 3. U elektrotehnici se tretiraju tri vrste struja: 1. Jedinica za intenzitet električne struje je Amper. može se izraziti preko vektora gustine električne struje: i = ∫ Jd s J pom = s 1[C ] 1[s ] Električna struja koja se po svom intenzitetu i smjeru ne mijenja tokom vremena naziva se stalnom jednosmjernom strujom. pomjeranje električnih naboja je haotično i dominantno određeno temperaturom materijala. kojim se kvantitativno izražavaju odnosi uspostavljeni u kolu.

gdje je η koeficijent proporcionalnosti koji se naziva pokretljivost elektrona i on zavisi od vrste provodnika i temperature. U = V1 − V2 = R ⋅ I Struja dI može se eksplicitno izraziti u ovisnosti od električnog otpora strujne tube i električnog napona U koji vlada između njenih krajeva pomoću relacije: U dI = Rst Kod tankih linijskih provodnika. Analogno tome jedinica za specifičnu električnu otpornost je (Ωm). a sa simbolom ρ1 označen je specifični otpoer metalnog provodnika pri temperaturi θ1. čija je dužina l. ( ) gdje je σ p skalar. Relacija koja direktno iskazuje povezanost vektora jačine elektrostatskog polja E i vektora gustine električne struje je: J = N * ⋅v s ⋅ e = σ p ⋅ E . sa specifičnom otpornošću ρR. a relacija služi za određivanje specifičnog otpora na nekoj drugoj temperaturi.ba . Po Joule-ovom zakonu važi relacija: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. a poprečnipresjek s. kojim se izražavaju pojedinačne električne osobine tih materijala i on nosi naziv specifična električna provodnost materijala. Električni kondenzatori u osnovi blokiraju tok stalne jednosmjerne struje. Glavne karakteristike elemenata električnih krugova opisuju se nizom električnih veličina. Jedinica za σ p je (Ωm)-1. pretvara toplotu u električnu snagu. koji mogu elementi održavati između svojih krajeva. Ohmov zakon: Razlika potencijala na krajevima provodnika pri konstantnom otporu proporcionalna je struji koja protiče kroz provodnik. Svaki od električnih otpornika.Skripta iz Osnova elektrotehnike 10 Makroskopski gledano registuju se pomjeranja električnih naboja u pravcu djelovanja stranog električnog polja. koju oni mogu odavati ili preuzimati na sebe. homogene strukture. kao što su: električna snaga. θ1 ima obicno temperaturu od 20° C. Temperaturni koeficijent α pri značajnim promjenama temperature također se mijenja.etf. te se oni u električnim krugovima ponašaju kao otvoren prekidač. električna otpornost provodnika se određuje pomoću izraza: l R = ρR s Specifična električna otpornost metalnih provodnika mijenja se u osvisnosti od ambijentalne temperature: ρ 2 = ρ1 ⋅ (1 + α ⋅ (θ 2 − θ1 )) gdje je ρ2 specifične električni otpor metala provodnika pri temperaturi θ2. Tu pojavu je prvi analitički uspješno opisao Joule. Joule-ov zakon Poznato je da se električni provodnici zagrijavaju tokom prolaska električne struje kroz njih. pri svom priključku na naponski izvor. električni napon. konstantnom srednjom brzinom: v s = η ⋅ E .

etf. u drugom Kirhofovom zakonu ima za cilj da upozori svoje korisnike da predznak ispred pojedinih sabiraka u prethodnoj relaciji može biti kako pozitivan tako i negativan. odnosno gubitak električnog napona koji se dešava unutar generatora električne energije. uzrokovanih prolaskom struja Ijk. odnosno algebarska suma EMS. Drugi integral pretstavlja pad napona. Ova tvrdnja se formalno analitički izražava relacijom: ∑ I jk ⋅ R jk = ∑ E jk Termin. koje dolaze ili odlaze u čvorište električnog kruga jednaka nuli. pri savladavanju protivljenja priključenog potrošaća aktivne otpornosti R. Εi = ∫ E ⋅ dl + ∫ E ⋅ dl = r ⋅ I + R ⋅ I BnA AmB U prethodnoj relaciji Ei je unutrašnja elektromotorna sila izvora. zbog protivljenja generatora da se uspostavi električna struja I. U električnim krugovima stalnih jednosmjernih struja i napona. Drugi Kirhofov zakon: U proizvoljnoj zatvorenoj konturi složenog linearnog električnog kruga. Elektromotorna sila Termin električni krug podrazumijeva elektrrčni krug koji se sastoji od jednog izvora električne energije i jednog potrošača električne energije. u tehničkoj praksi se koristi termin generator električne energije.ba . dobiva se Joule-ov zakon dP ⎡W ⎤ = E ⋅ J = ρR ⋅ J2 = σ P ⋅ E2 = ⎢ 3 ⎥ . koje djeluju unutar te razmatrane konture. algebarska suma padova napona. odnosno specifične snage p. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. algebarska suma padova napona. koji glasi: p = dV ⎣m ⎦ Jednačina kontinuiteta električne struje: dq ∫ J ⋅ d s = − dt S KIRHOFOVI ZAKONI (9. u diferencijalnom obliku. Prvi integral je pad električnog napona. uravnotežena je algebarskom sumom EMS Ejk. Izvor električne energije može biti naponski ili strujni. na kojem se sastaje tri ili više grana razmatranog električnog kruga. prilikom uspostavljanja stalne struje I. ili gupitak električnog napona. potrošač je po pravilu predstavljen aktivnim otporom R. kroz aktivne električne otpore Rjk. odnosno: ∑I k =1 n k =0 Čvorište električnog kruga je mjesto u njegovoj električnoj šemi.2) Prvi Kirhofov zakon: Algebarska suma svih električnih struja.Skripta iz Osnova elektrotehnike 11 P = R ⋅ I 2 = U ⋅ I = ∫ E ⋅ J ⋅ dV =1[W (vat )] V Ako se uvede pojam zapreminske gustine snage.

potrošaći električne energije istog tog električnog kruga. pri čemu se taj zakon primjenjuje samo na konture kojima se može pripisati atribut nezavisna. raste i broj jednačina. dok članovi sa desne strane mogu biti i pozitivni i negativni. ⇒ J 1n = J 2n S iz čega zaključujemo da da su normalne komponente vektora gustine električne struje jednake. S obzirom na pretpostavljenu homogenost provodnih sredina i važenje Ohmovog zakona. na granicu dodira dvije homogene provodne sredine. koje su neophodna osnova za izračunavanje nepoznatih vrijednosti električnih struja u granama analiziranog električnog kruga. omogučava da se napiše da je: σ P1 ⋅ E1n = σ P 2 ⋅ E 2 n Prethodna relacija kao i relacija ∫ E ⋅ d l =0 l omogućava da se uspostavi odnos između uglova θ1 i θ2 koje zaklapaju vektori E i J. koju odaju naponski i strujni izvori električne energije pristuni unutar tog električnog kruga. pri čemu se EMS koje djeluju u smjeru konture m uzimaju u zbiru ΣEmk sa predznakom plus. na granici dodira dvije homogene provodne sredine. sa normalama na površ u čijim tačkama se susreću provodne sredine: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Granični uslovi dodira dvije homogene provodne sredine Da bi se odredilo ponašanje karakteristicnih velicina strujnog polja.etf. vektora jacine elektricnog polja E i vektora gustine elektricne struje J . jednaka je električnoj snazi koju apsorbuju-preuzimaju. Primjeni li se IKZ u diferencijalnom obliku. zasnivaju se na 2KZ-u: ∑ I jk ⋅ Rmk = ∑ E mk Algebarski zbir EMS unutar konture m. tada ima smisla pisati da je: ∫ J ⋅ d s = J 1n ⋅ ∆s1 − J 2n ⋅ ∆s 2 . Da bi neka kontura bila nezavisna.ba . Maxwell je nastojao da pronađe efikasniji put za rješavanje takvih slučajeva. Algebarske jednačine. ukupna električna snaga. To je uradio preradom 2KZ-a. ona mora biti struktuirana tako da posjeduje bar jednu granu koja pripada samo toj konturi. može se formalno pretstaviti sa ΣEmk. odnosno relacija: ∑ Ri ⋅ I i2 = ∑ Ei ⋅ I i + ∑ (I Si ) jk ⋅ U kj i =1 i =1 i =1 n n n U relaciji članovi na lijevoj strani su uvijek pozitivni. u predmetnom zbiru. Zakon o očuvanju električne snage (energije) U svakom linearnom električnom krugu stalnih jednosmjernih struja i napona. sa specificnim elektricnim provodnostima σP1 i σP2. prema Zakonu o održanju energije. pridružuje predznak minus. sa specifičnim električnim provodnostima σP1 i σP2. mora važiti kako Ohmov zakon J = σ P ⋅ E tako i prvi ( ) Kirchhoffov zakon div J = 0 .Skripta iz Osnova elektrotehnike 12 METOD KONTURNIH STRUJA (10) Porastom broja grana električnog kruga. dok se ostalim EMS-ma unutar te konture. koje se postavljaju za svaku od utvrđenih kontura.

Ukoliko se u tom prostoru pojavi neko električno opterećenje q.) Za grafičko predočavanje karakteristika magnetnog polja. danas se koristi vektor magnetne indukcije B .Skripta iz Osnova elektrotehnike 13 ⎫ . Ona stvara magnetno polje oko provodnika sa tom strujom. čija gustoća naglašava intenzitet vektora magnetne indukcije. Prema tome. Linije vektora B su neprekidne usmjerene linije. u okolini provodnika kroz koji protiče.etf. zatvorene same u sebe. Sila u magnetnom polju na elementarni električni naboj q koji se kreće Stalna jednosmjerna električna struja ima uticaj i na prostor. a sjeverni negdje na geografskom jugu. elek. koje se pri tom kreće srednjom brzinom v . kompas nam daje samo približnu orjentaciju na Zemlji. (Zemlja se ponaša kao ogroman magnet čiji se južni magnetni pol nalazi negdje na geografskom sjeveru. čije vektorske linije iskazuju neke osnovne osobine tog prostora. kojim je ispitivao uticaj prolaska galvanske struje kroz žicu na magnetnu iglu u blizini žice.ba . tada će na to električno opterećenje djelovati sila F q = q E + q v × B (Lorentzov izraz za silu). Tačnija mjerenja pokazuju da se pravac magnetne igle ne podudara u potpunosti s pravcem sjever-jug. provodnosti sredine (σP) ∫ E ⋅ d l =0 l ∫ E ⋅ d l =0 l J =σP ⋅E D =ε ⋅E div D = 0 D = ε ⋅ E = −ε ⋅ gradV D1n = D2 n D1t div J = 0 J = σ P ⋅ E = −σ P ⋅ gradV J 1n = J 2 n J 1t σ P1 R= = J 2t σ P2 U ε1 C= = D2 t ε2 s σ P ⋅ ∫ Ed s s ε ⋅ ∫ Ed s U MAGNETNE POJAVE U STACIONARNOM STRUJNOM POLJU (11) Magnetno polje stacionarnih struja Danski fizičar Oersted je svojim eksperimentom.⎪ tgθ1 σ P1 ⎪ = ⎬⇒ J 2t ⎪ tgθ 2 σ P 2 tgθ 2 = J 2n ⎪ ⎭ tgθ1 = J 1t J 1n Analogija specifične električne provodnosti sredine i dielektričnosti sredine Relacije sa stanovišta dielektričnosti sredine (ε) Relacije sa stanovišta spec. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. dokazao da promjena smjera struje dovodi do promjene orijentacije magnetne igle.

unutar kojeg se takva traka nalazi (Hallov efekat). tako da palac pokazuje smjer struje. koja ograničava površ S. Hallov efekat Edwin Herbert Hall je. usmjeravane kroz tanku metalnu traku i stranog stacionarnog magnetnog polja. gdje je I stalna jednosmjerna struja. koja proizilazi iz sadejstva stacionarne električne struje. tokom izvođenja eksperimenta. Smjer sile na provodnik određuje se pravilom lijeve ruke: Lijevu ruku ispružimo tako da linije magnetnog polja ulaze u dlan. kada se on nalazi unutar područja djelovanja magnetnog polja indukcije B : F = ∫ ( I ⋅ d l × B) N . djeluje na strujnu konturu C 2 . stranog homogenog magnetnog polja. uspostavljena u strujnoj konturi. sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 1 . za koju je jedinični vektor pozitivne normale.etf. I 2dl 2 × ⎜ ∫ 1 2 ∫ ⎟ ⎜C R C2 ⎠ ⎝ 1 Moment magnetnog dipola. Amper je pokazao da se ukupna sila F 12 kojom strujna kontura C1 . indukcije). prsti pokazuju smjer struje. sa stalnom jednosmjernom električnom strujom I 2 i obje se nalaze u vazduhu. Mehanički moment na strujnu konturu Moment magnetnog dipola m : m = I ⋅ S = I ⋅ n0 ⋅ S .ba . uočio jednu do tada neregistriranu pojavu. a ispruženi palac smjer magnetne sile. Druga komponenta u rezultantnoj sili ovisi o brzini pomjeranja električnog naboja. onda će savijeni prsti pokazivati smjer linija magnetnog polja (magn. Sila u magnetnom polju na provodnik kroz koji protiče stalna jednosmjerna struja d F = J ⋅ d s ⋅ dl × B = I ⋅ dl × B Laplaceov izraz za određivanje magnetne sile na provodnik sa stalnom jednosmjernom strujom. ukoliko su svi drugi naboji koji generišu električno polje nepomični. može odrediti iz relacije: Jedinica mjere za intenzitet magnetne indukcije je tesla: 1T = 1 F 12 = µ0 4π ⎛ I d l1 × R ⎞ ⎟ . ( F 12 = F 21 . Elementarni moment sile d M : dM = r ×dF . ali i o karakteristikama magnetnog polja izraženim preko vektora B . Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Dejstvo elektromagnetnih sila se svodi na čisti spreg sila. d F 12 ≠ d F 21 ) .Skripta iz Osnova elektrotehnike 14 Prva komponenta ove sile je neovisna o brzini kojom se kreće naboj. Am Smjer magnetnog polja određujemo pravilom desne ruke: Obuhvatimo li desnom rukom provodnik kroz koji protiče struja. Rezultantni moment M svih elementarnih sila. označen sa n 0 . poklopi po pravcu i smjeru djelovanja sa vektorom magnetne indukcije B . koje djeluju na strujnu konturu je M = I ∫ r × (d r × B) = m × B . koji ima tendenciju da zaokrene konturu i to tako da se vektor magnetnog momenta strujne konture m .

a njen poluprečnik je mv q sin θ r= . potiskujući ih ka donjoj stranici metalnog kvadra površine ( w ⋅ L) . a često se uz pomoć Hallovog efekta određuju i pojedine relevantne karakteristike poluprovodnika. magnetno polje uopće ne utiče na kretanje čestice. • metalne pločice od odgovarajućeg materijala (monovalentni materijal). Razdvajanje električnih naboja prestaje onog momenta. 2. kreće se po putanji koja ima oblik spirale.w. Električni napon između gornje i donje stranice: VH = k H ⋅ d ⋅ J x ⋅ B . Ako naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje po pravcu koji je paralelan silnicama magnetnog polja.ba . Kretanje električnog naboja u magnetnom polju 1.d. kreće se jednoliko po pravcu. Osa spiralne putanje ide duž silnica magnetnog polja. sa dimenzijama L. Na slobodne elektrone supstance djeluje elektromagnetna sila (−ev × B ) . a obrnuto proporcionalan magnetnoj indukciji B i naelektrisanju q. čiji je poluprečnik proporcionalan količini kretanja čestice mv . Kada naelektrisana čestica uleti u homogeno magnetno polje okomito u odnosu na silnice homogenog magnetnog polja. kao što je teslametar. Na donjoj osnovici kvadra se nagomilava negativan električni naboj qe . dok na gornjoj stranici površine nastaje povećana koncentracija pozitivnog električnog naboja q p . tj.etf. kreće se po kružnici. • idealnog voltmetra V H . qB Jednačine dinamičkog kretanja električnog naboja q. eN * Hallov efekat je osnova za niz vrlo korisnih aplikacija. 1 gdje je k H = Hallova konstanta. kad se uspostavi relacija: − e ⋅ (v × B) − e ⋅ E y = 0 ⇒ E y = vB . u obliku kvadra. 3. ( Fy = q e ⋅ E y ). • stranog magnetnog polja. iz kojih se analitički može rekonstruisati putanja njegovog kretanja: Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.Skripta iz Osnova elektrotehnike 15 Eksperiment: Laboratorijska struktura se sastoji od: • idealnog naponskog izvora sa naponom izmežu stezaljki V0 . Između ta dva sloja naelektrisanja. Nakon zatvaranja strujnog kruga u razmatranom električnom krugu se uspostavlja stalna jednosmjerna struja intenziteta: I 0 = σ ⋅ E0 ⋅ w ⋅ d . Ako čestica ulijeće u homogeno magnetno polje pod nekim uglom θ . okarakterisanog vektorom magnetne indukcije B 0 . tada djeluje elektrostatička sila Fy = q p ⋅ E y .

spram udaljenosti. 3. koju u tački P. Istovremeno su zaključili i da je u fiksiranoj tački prostora. Laplace je došao do sljedećih zaključaka: 1. opterećenih stacionarnom električnom strujom. smještenoj u vazduhu. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. koju generiše cjelokupan izolovani provodnik. kroz elementarnu površ d s : dΦ = B ⋅ d s . smještenoj u vazduhu. po zatvorenoj konturi C. Kada više permanentnih magneta i/ili provodnika sa stacionarnim električnim strujama. tada se rezultantno magnetno polje određuje sabiranjem njihovih pojedinačnih magnetnih polja. Magnetni fluks.Skripta iz Osnova elektrotehnike 16 dv dr d2r = q e ⋅ (v × B ) + q e ⋅ E i m q 2 = q e ⋅ ( × B ) + q e ⋅ E . koji upravo generiše to magnetno polje.ba . pri čemu se zbir formira po pravilima vektorskog računa. 4πR 2 Amperov zakon u osnovnom obliku Amperov zakon za određivanje vrijednosti vektora magnetne indukcije B : Cirkulacija vektora magnetne indukcije B . pod uslovom da provodnik sa tom strujom prostorno miruje. pomnoženom sa µ 0 : C ∫ Bdl = µ ∑ I = µ ∫ J d s . jednaka je algebarskom zbiru svih struja. 0 0 S Diferencijalni oblik Amperovog zakona: rot B = (∇ × B ) = µ 0 J . stvara vlastita magnetna polja u okolnom prostoru. računate od tačaka u kojim se polje mjeri. jednaka je zbiru elementarnih magnetnih indukcija. mq MAGNETNO POLJE PROIZVEDENO STRUJOM (12) Biot-Savart-Laplaceov zakon Francuski fizičari Biot i Savart su na osnovu rezultata eksperimentalnih istraživanja zaključili da je u slučaju veoma dugih žičanih provodnika postavljenih u vazduhu. intenzitet uspostavljenog magnetnog polja obrnuto proporcionalan. 2. Gaussov zakon za magnetna polja Elementarni fluks neke vektorske funkcije B . Ukupna magnetna indukcija. koje prolaze provodnicima što su obuhvaćeni konturom C. po pravilima vektorskog računa. određena je relacijom: d B p = µ0 Id l '× R 0 (Biot-Savart-Laplaceov zakon). Elementarna magnetna indukcija d B . do provodnika sa stacionarnom strujom. nastalih djelovanjem pojedinih strujnih elemenat. tokom usmjeravanja stacionarne električne struje. dt dt dt Ubrzavanje kretanja elementarnih električnih naboja vrši se u posebnih spravama kao što su ciklotroni i betatroni. Nastojeći poopštiti rješenje problema određivanja magnetne indukcije. za slučajeve provodnika ma kakvog geometrijskog oblika. stvara strujni element ( I ⋅ d l ' ) . intenzitet magnetnog polja direktno proporcionalan intenzitetu stacionarne električne struje.etf.

obavlja mehanički rad dAF. dAF = F ⋅ d l 1 = F1 ⋅ dl 1 = I ⋅ dΦ ⇒ F1 = I ⋅ dl1 Magnetne osobine materijala S obzirom na tip međudjelovanja sa vanjskim magnetnim poljem. Dakle elektromagnetne sile djeluju tako da nastoje strujnu konturu postaviti u položaj u kojem ona zauzima maksimalni magnetni fluks. s Magnetni fluks je po svojoj prirodi skalarna veličina. za dužinu dl1 će izvršiti rad: δA = d F ⋅ d l 1 = ( I ⋅ d l × B) ⋅ d l 1 = I ⋅ δΦ . Fluks vektora magnetne indukcije. Određivanje elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa dA = ∫ δA =I ⋅ dΦ . pa je i priraštaj magnetnog fluksa dФ pozitivan. Određivanje rada elektromagnetnih sila pomoću magnetnog fluksa Elektromagnetna sila d F tokom pomjeraja strujnog elementa Id l . Elementarni rad ima isti predznak. Sopstveni magnetni fluks ostaje konstantan u odnosu na strujnu konturu i tokom ostvarenog njenog translatornog pomjeranja. Prva grupa materijala pripada klasi dijamagnetskih materijala. s Gaussov zakon u diferencijalnoj formi (četvrta Maxwellova jednačina u diferencijalnoj formi): div B = 0 . tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako. Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja.Skripta iz Osnova elektrotehnike 17 Ukupni magnetni fluks: Φ = ∫ B⋅ds. kroz bilo koju zatvorenu površ jednak je nuli.etf. tada je rad tih sila pozitivan.ba . koji se obavi tokom translatornog pomjeranja strujne konture C za dužinu dl1 . određen relacijom: dΦ . rezultantna sila F . kroz konturu C u njenom početnom položaju. Gaussov zakon za magnetna polja u integralnoj formi (zakon o konzervaciji magnetnog fluksa): ∫ B⋅ds = 0 . materijali se dijele na 3 grupe: 1. jednak je zbiru elementarnih radova: Ako simbolom Φ 1 označimo fluks vektora magnetne indukcije B. tada se može pokazati da je: dΦ = Φ 2 − Φ 1 . Jedinica mjere magnetnog fluksa je weber: Wb = T ⋅ m 2 . Kada se kolo pomjera pod djelovanjem elektromagnetne sile. odnosno magnetni fluks se povećava. a simbolom Φ 2 fluks vektora magnetne indukcije B kroz konturu C u njenom krajnjem položaju. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. kao i elementarni fluks. unutar stranog magnetnog polja. pod čijim uticajem se ostvaruje pomjeranje te strujne konture u nekom pravcu l1 za dužinu dl1. Ukupni rad elektromagnetne sile. Pri translatornom pomjeranju strujne konture.

). (1<µp<1+ε). (1-ε<µd<1 ). bakarni sulfat. Parametri za iskazivanje magnetnih osobina materijala: B • Relativna magnetna propustljivost: µ r = mM . nego i za bilo koju drugu materijalnu sredinu. obuhvaćenih zatvorenom konturom C. za paramagnetne materijale relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno veću od 1. grafit. ali je nivo njihove reakcije. • Magnetna susceptibilnost: χ m = µ r − 1 .. 2..etf. a BmM intenzitet magnetne indukcije u nekoj tački M. Uopšteni oblik Amperovog zakona: ∫ H ⋅ d l = (∑ i )unutar C .. kada se svitak nalazi u vazduhu. da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. M = ∆V Algebarska suma Amperovih struja. koji se fenomenološki ponašaju čak donekle slično kao i paramagnetni materijali.. Zavisnost magnetne propustljivosti.). Kada se takvi materijali izlože djelovanju stranog magnetnog polja. bakar. unutar koje se našla neka materijalna sredina: ∑ imA = ∫ M ⋅ d l . gdje je BoM intenzitet magnetne indukcije u BoM nekoj tački M. 3. 2. Druga grupa materijala pripada klasi paramagnetskih materijala. tada njihova unutrašnja materijalna struktura reaguje tako. nego i od ranijeg magnetnog stanja analiziranog uzorka feromagnetnog materijala. natrij. željezo. Sposobnost da obezbjede veliku zapreminsku gustinu magnetne energije. Za dijamagnetne materijale. kada se svitak postavi na jezgro od odabranog materijala.). Treća grupa materijala pripada klasi feromagnetnih materijala. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www.. ne samo od intenziteta vektora jačine magnetnog polja µ=µ(H). Vektor magnetizacije M predstavlja zapreminsku gustinu magnetnih momenata: ∑ m u ∆V .ba . magnetit. aluminij. C Gdje je H vektor jačine magnetnog polja i važi relacija: H= B µ0 −M . ( ) C Uopšteni oblik Amperovog zakona Do poopštenja Amperovog zakona došlo je s ciljem da on ne važi samo za vakuum. Karakteristike feromagnetnih materijala 1. dok kod feromagnetnih materijala relativna magnetna propustljivost ima vrijednost mnogo veću od 1 (µFe>>1). usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje.. relativna magnetna propustljivost ima vrijednost neznatno manju od 1. olovo.Skripta iz Osnova elektrotehnike 18 da se magnetni momenti ekvivalentnih Amperovih struja predmetnog materijala. koje pokušava oslabiti strano magnetno polje (npr. izraženiji (npr. koje pokušava podržati strano magnetno polje (npr. usmjere na način da stvore vlastito magnetno polje. u smislu podržavanja djelovanja stranog magnetnog polja.

ba . asocira da se uzimaju vrijednosti amplituda magnetne indukcije i jačine magnetnog polja sa osnovne krive magnećenja). nazivnik predstavlja magnetni otpor magnetnog kruga. u aplikacijama gdje se koriste periodički promjenljiva magnetna polja. usljed kojih također dolazi do gubitaka. dΦ = dl ∫ µ ⋅ dS C Kod magnetnih krugova svako postojanje magnetomotorne sile. teško se mogu razmagnetisati djelovanjem stranog magnetnog polja i uglavnom imaju primjenu kod permanentnih magneta. koja se naziva Curie-va temperatura. u aplikacijama gdje se stalno ponavljaju ciklusi magnećenja. Pored gubitaka električne energije uslijed histerezisnog efekta. kroz koje se usmjerava i zatvara magnetni fluks. feromagnetik praktično poprima. Tri osnovne veličine za opisivanje stanja magnetnog kruga: magnetni fluks (ekvivalent električne struje u električnom krugu). Nazivaju se tvrdim feromagnetnim materijalima. tako da pri temperaturi. NI ≠ 0. U skladu sa tom činjenicom. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. Pri temperaturi apsolutne nule feromagnetik dolazi u stanje apsolutnog zasićenja. po osnovu pretvaranja dijela dovedene električne energije za obezbjeđivanje željene vrijednosti jačine magnetnog polja. Međusobni odnosi između navedenih relevantnih veličina magnetnog kruga uređeni su relacijom koja se često naziva Ohmovim zakonom za magnetni krug. nazivaju se mekim feromagnetnim materijalima i koriste se za transformatorska jezgra energetskih transformatora . Takvi feromagnetni materijali.etf. te izradu magnetnih kola obrtnih električnih mašina. Diferencijalna magnetna propustljivost: µ d = dH ∆B . dB .Skripta iz Osnova elektrotehnike 19 Ba (simbol a u Ha indeksaciji veličina. 5. tokom jednog histerezisnog ciklusa proporcionalni su površini koju ograničava petlja histerezisa. osobine paramagnetika. Feromagnetni materijali sa širokom petljom histerezisa. u magnetnom smislu. Inkrementalna magnetna propustljivost: µ ∆ = ∆H 6. znači i da će se uspostaviti magnetni fluks kroz neku zatvorenu putanju u tom prostoru. ili magnetnopobudna sila ( ekvivalent izvora električne energije u električnom krugu) te magnetni otpor magnetnog kruga (ekvivalent električnog otpora u električnom krugu). 3. Magnetne osobine feromagnetika su veoma ovisne o apsolutnoj vrijednosti temeperature feromagnetika. ANALOGIJA SA ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA (13) Magnetni krug je skup materijalnih tijela ili sredina. U relaciji za magnetni fluks. 4. u tijelu feromagnetika se pojavljuju i vrtložne struje. magnetnomotorna sila. Apsolutna vrijednost magnetne propustljivosti feromagnetika: µ = Gubici uslijed pojave histerezisa Tokom opisivanja histerezisnog ciklusa. a brojnik magnetnomotornu silu: N ⋅I . feromagnetni materijal se zagrijava. OSNOVNI MAGNETNI KRUGOVI. Porast temperature feromagnetika otežava usmjeravanje Amperovih mikrostruja. povoljno je da upotrebljeni feromagnetni materijali imaju usku petlju histerezisa. u toplotu. Gubici električne energije.

H1t = H2t. Prema ovoj relacija formira se nč − 1 jednačina. dq = − R iz koje slijedi izraz za određivanje inducirane elektromotorne sile: ∆Φ . Značajna je uloga zakona elektromagnetne indukcije u obezbjeđenju funkcionisanja električnih mašina. Granični uslovi na dodiru dvije linearne. čiji je zadatak da registruje eventualne protoke električnih opterećenja unutar konture) ima jedan smjer kada se povećava intenzitet magnetnog fluksa kroz nju. 2. gdje je n broj nepoznatih flukseva. pokušava uspostaviti struju. R Prethodna relacija se u graničnom procesu transformiše u relaciju: dΦ . moraju važiti odnosi: 1. B1n = B2n. koji se obuhvata sa tom konturom. Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. u kojoj se nalazi i galvanometar. ELEKTRIČNA I MAGNETNA POLJA KOJA SU PROMJENLJIVA U VREMENU (14) Faraday-ev zakon elektromagnetne indukcije. tokom istog vremenskog intervala: ∆Φ ∆q = − . E=− R Dakle. Također je utvrdio da se može uspostaviti i proporcionalnost. a drugi smjer kada se smanjuje intenzitet magnetnog fluksa kroz istu konturu. predstavlja matematički izraz Lenz-ovog pravila. proporcionalna je negativnoj vrijednosti brzine promjene tog magnetnog fluksa. između količine električnog opterećenja ∆q . prema kojem indukovana elektromotorna sila u provodnoj konturi. Faraday je na osnovu eksperimenata zaključio da tok električnog naboja kroz konturu (sa aktivnim električnim otporom R. Za svaku zatvorenu putanju. uspostavlja se i relacija: ∑ Fk = ∑ Φ k Rmk . Lenz-ov princip Faraday je pokazao kako se pomoću magnetnog polja može proizvesti električna struja. elektromotorna sila koja se indukuje u konturi obuhvaćenoj magnetnim fluksom. izotropne i homogene magnetne sredine. Negativni predznak promjene brzine magnetnog fluksa. djelovati tako da nastoji spriječiti mijenjanje iznosa stranog magnetnog fluksa. koja protekne kroz poprečni presjek provodne konture unutar određenog vremenskog intervala i promjene magnetnog fluksa ∆Φ . k =1 k =1 n n Prema ovoj relacija formira se preostalih n − (nč − 1) jednačina. izotropne i homogene magnetne sredine Na granici dodira dvije linearne. po kojoj se mogu kanalisati magnetni fluksevi.etf.Skripta iz Osnova elektrotehnike 20 Proračuni složenijih magnetnih krugova Za svako čvorište magnetnog kruga u kojem se susreće tri ili više grana magnetnog kruga važi relacija da je algebarska suma magnetnih flukseva koji dolaze ili odlaze iz tog čvorišta jednaka nuli: ∑Φk = 0. koja će svojim vlastitim magnetnim fluksom.ba . koji obuhvata upravo tu provodnu konturu.

koji dopire do neke konture C 2 I struje I 1 . 2 Amar Trnka & Nejra Hodžić – Skinuto sa www. koja je prolazeći kroz konturu C1 stvorila magnetni fluks Φ 1 .etf. 2 gdje je ψ ulančeni fluks za takav svitak. dakle.ba . Izraz za određivanje magnetne energije linearnih magnetnih sredina: 1 Wm = I 2 ⋅ L . 2V Za određivanje magnetne energije pridružene svitku sa N zavojaka. kroz koje protiče struja I: 1 Wm = I ⋅ψ . tada se kao koeficijent proporcionalnosti. faktor proporcionalnosti je međuinduktivnost M 12 : Φ 12 = M 12 ⋅ I 1 . Magnetna energija u linearnim i nelinearnim sredinama Najopštiji izraz za određivanje energije lokalizovane u magnetnom polju: 1 Wm = ∫ D ⋅ H ⋅ dV .Skripta iz Osnova elektrotehnike 21 Koeficijenti samoindukcije i koeficijenti uzajamne indukcije Ukoliko se razmatra odnos magnetnog fluksa i struje koja je stvorila taj magnetni fluks. Ako razmatramo odnos jednog dijela fluksa Φ 1 . fluksa Φ 12 ( Φ 12 < Φ 1 ). pojavljuje samoinduktivnost L: Φ = L⋅I .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->