P. 1
Osnovi informatike

Osnovi informatike

|Views: 2,301|Likes:
Published by Oliver Stojak

More info:

Published by: Oliver Stojak on Nov 05, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/12/2013

pdf

text

original

Osnovi informatike

Sadržaj: 25 UVOD............................................................................................................. 1. OSNOVMI POJMOVI INFORMATIKE......................................................... 1.1. POJAM INFORMATIKE........................................................................ 1.2. KOLIČINA INFORMACIJE................................................................... 2. ELEMENTI DIGITALNIH RAČUNARSKIH SISTEMA.................................. 2.1. BROJČANI SISTEMI............................................................................. 2.1.1. Dekadni brojčani sistem..................................................................... 2.1.2. Binarni brojčani sistem...................................................................... 2.1.3. Oktalni brojčani sistem...................................................................... 2.1.4. Heksadekadni brojčani sistem............................................................. 2.2. KOD I KODIRANJE............................................................................... 2.2.1. BCD kod......................................................................................... 2.2.2. ASCII kod....................................................................................... 2.2.3. Ostali kodovi.................................................................................... 2.3. RAČUNARSKA ARITMETIKA............................................................... 2.3.1. Binarna aritmetika............................................................................. 2.4. RAČUNARSKA LOGIKA....................................................................... 2.4.1. Logika skupova................................................................................ 2.4.2. Osnovni logički sklopovi računara........................................................ 3. ORGANIZACIJA I STRUKTURA DRS........................................................... 3.1. DEFINICIJA DRS................................................................................... 3.2. POVIJESNI RAZVOJ DRS...................................................................... 3.3. SKLOPOVLJE RAČUNARA................................................................... 3.3.1. CPU (mikroprocesor) ........................................................................ 3.3.2. Organizacija računarskog sistema........................................................ 3.3.3. Adresno polje računara (mapa) ........................................................... 3.3.4. Izvršavanje instrukcija....................................................................... 3.3.5. Radna memorija............................................................................... 3.3.6. Trajna memorija............................................................................... 3.3.7. U/I kanal i vanjske jedinice................................................................ 3.3.8. Tastatura, monitor i štampač............................................................... 3.3.9. Izvor energije................................................................................... 3.4. PROGRAMSKA PODRŠKA................................................................... 3.4.1. Operativni sistem.............................................................................. 3.4.2. Jezički procesori............................................................................... 3.4.3. Korisnička programska podrška........................................................... 3.5. PC MIKRORAČUNARSKI SISTEM........................................................ 3.5.1. Organizacija i struktura..................................................................... 3.5.2. MS-DOS 6.20 operativni sistem.......................................................... 3.5.3. MS-WINDOWS 3.11 grafički interfejs................................................. 3.5.4. Ostala programska podrška................................................................ 3.6. MREŽE RAČUNARA............................................................................ 3.6.1. Topologija mreža............................................................................. 3.6.2. Protokoli........................................................................................ 3.6.3. PC mreža........................................................................................ 3.6.4. Mrežna kartica................................................................................. 3.6.5. Modem........................................................................................... 2 2 2 5 7 8 8 9 11 12 15 17 17 19 21 21 25 25 27 28 29 29 32 35 36 38 40

1

Osnovi informatike

UVOD
U današnje vrijeme u svakodnevnom životu sve je prisutnija upotreba pojmova INFORMACIJA i INFORMATIKA, a da često puta nije jasno što ta dva pojma podrazumijevaju. Najkraće, informacija je obavijest, izvještaj ili podatak koji povećavaju saznanja glede rješavanja postavljene zadaće, a informatika je nauka o iskorištavanju informacija glede upravljanja i donošenja odluka u privredi, nauci, tehnici, ekonomiji i svim drugim čovjekovim aktivnostima. Efikasno, jeftino i brzo iskorištavanje, obrada i usporedba informacija svoj pravi "bum" doživljava tek uvođenjem računarske tehnike, koja korisnicima pruža neograničene mogućnosti. Stoga nije čudno da su se prije pojma INFORMATIKA koristili drugi pojmovi kao automatska obrada podataka (AOP), nauka o kompjuterima, nauka o informacijama i slično, nastali upravo kao rezultat šire primjene računara u svakodnevnom životu. Računarska tehnika, svakodnevno po fizičkom obimu sve manja, jeftinija i time prisutnija većem krugu korisnika, koristi se za igranje, proračune, obradu teksta, grafičke obrade, skladištenje podataka (BAZA podataka), u audio i video tehnici, strojevima (roboti) i svakim danom sve je prisutnija u najrazličitijim vidovima čovjekove djelatnosti. Bitna osobitost današnjih računara je brzina, tačnost, pouzdanost, mogućnost pamćenja (pohrane) velikih količina podataka i lako prilagođavanje za izvršenje raznolikih zadataka. Priprema proizvodnje tj. planiranje, projekti i nacrti, tehnološki postupci, problemi osiguranja sirovina ili poluproizvoda i zaliha te prodaja i trgovačka mreža danas su nezamislivi bez usluga računarske tehnologije. Težište proizvodnje seli iz pogona u prostore s računarima, a trgovačka mreža svoju objedinjenost dobiva kroz jedan novi vid - međusobnu vezu računara preko PTT ili specijalnih vodova u jedinstvenu računarsku mrežu, ne samo na razini poduzeća već i na međudržavnoj razini. Razvoj i napredak društva nezamisliv je bez podrške informatike i informatičke tehnologije. Računarske mreže od velikog su značaja za transfer znanja jer omogućavaju brz i efikasan pristup u uvid u većinu naučnih dostignuća i iskustava iz svih oblasti nauke i tehnike diljem svijeta. Internet, Carnet i slične mreže već su zbilja u svakodnevnom životu na našim prostorima. Dakle, INFORMATIKA postaje INDUSTRIJA ZNANJA te najvažnija privredna grana, a njeno nezamjenjivo operativno sredstvo je računar povezan u RAČUNARSKU MREŽU putem telekomunikacijskih sistema. Poznavanje rada računara i za njega dizajniranih informatičkih alata (programska podrška) jedan je od činbenika pismenosti čovjeka budućnosti.

2

Osnovi informatike

1. OSNOVNI POJMOVI INFORMATIKE Informatika je jedna od najmlađih ali i najsloženijih naučnih disciplina. Razvila se je kao samostalna naučna disciplina šezdesetih godina ovog stoljeća u USA i GB. Nastala je kao objedinjenje dostignuća iz većeg broja nauka kao: formalna logika, matematika, teorija informacija, elektronika i drugih, što je čini kompleksnom. Pošto je informatika relativno mlada nauka, sve prisutnija u djelatnosti čovjeka, nužno je spoznati njenu definiciju i područje djelovanja. 1.1. POJAM INFORMATIKE Brojne su definicije informatike i još uvijek nema neke opće priznate definicije koja bi obuhvatila sva područja koja informatika obuhvaća, ali evo temeljnih: Francuska akademija nauka (1966) - Informatika je nauka o racionalnoj obradi INFORMACIJA, prvenstveno pomoću automatskih strojeva, kao nositelju znanja i komunikacije u oblasti nauke, tehnike, ekonomije i drugim područjima ljudske djelatnosti. Opća enciklopedija (1966) - Informatika je znanstvena disciplina koja proučava strukturu i svojstva (ali ne i sadržaj) INFORMACIJA, te zakonitosti informatičke djelatnosti, njezinu teoriju, povijest, metodologiju, organizaciju i efikasnost. Izraz "Informatika" koristi se u različitim zemljama s različitim tumačenjem te otuda i šarolike definicije. Potiče od francuskih riječi INFORMATION i AUTOMATIQUE, kao sinonim za automatsku obradu podataka (AOP). Povezana su dva pojma: informacija i automatski strojevi (računari). U suštini predmet bavljenja informatike je razrada optimalnih metoda i sredstava primanja, pohranjivanja, prijenosa, obrade, pronalaženja i upotrebe informacija. Učinkovito djelovanje informatike čvrsto je spregnuto s računarom kao značajnog činbenika u obradi informacija, te nije ni čudo da je naziv "Informatika" često sinonim za znanost o računarima i njihovoj upotrebi, premda se računar kao učinkovito informatičko sredstvo koristi nepuna dva desetljeća. Rezultat razvoja i primjene naprednih tehnologija i elektronike čini računar dostupnim i učinkovitim informatičkim sredstvom. Razvoj elektronike, posebno u tehnologiji izrade integriranih sklopova, omogućio je jeftinu izradu računarskih strojeva (svakim danom sve više), koji osim što računaju obavljaju čitav niz logičkih radnji glede omogućavanja rješavanja složenih zadaća. Sem navedenog, višestuko je porasla pouzdanost računarskih sistema, a dimenzije su se smanjile na mjeru prisupačnu radnom stolu, što računar čini prihvatljivim za privredu i društvo u cjelini. Mogućnost upravljanja procesima, simulacije i robotika nove su stranice čovjekove budućnosti omogućene informatikom i njenim dostignućima. Osnovni element računarske tehnologije, svakodnevne prakse, je MIKROPROCESOR, skup više miliona tranzistora integriranih u malom kućištu ne većem od kutije šibica, okosnica mikroračunarskog sistema, koji se može PROGRAMIRATI da izvrši zadaće prema željama korisnika. Naravno, moćniji računari (mini i host sistemi i slično) sa složenijim procesorskim ustrojem mogu izvršiti složenije zadaće od mikroračunara, ali nisu predmet raširene svakodnevne upotrebe. No načela rada su im sukladna. Procesor u suštini vrši obradu PODATAKA, prema zadatom programu, te se na osnovu sadržanih saznanja u podacima stiču nova saznanja kao produkt njihove obrade. Podatak je u osnovi PORUKA koja može i ne mora iskoristiti. Ako postoji i najmanja vjerovatnost da se poruka jednoznačno i tačno iskoristi, te predstavlja neoborivu činjenicu, tada predstavlja INFORMACIJU. Dakle, svaka poruka može i ne mora da sadrži informaciju. Nužno je da računar rezultat obrade podataka prikaže ili pošalje korisniku te podatke za obradu primi na odgovarajući način, odnosno treba da ostvari KOMUNIKACIJU i izvrši razmjenu informacija. Stanje ili proces materijalnog sistema koji prenosi informaciju (poruku) od izvora prema odredištu u obliku pogodnom za prijenos naziva se SIGNAL (akustički, električni, svijetlosni itd.), a medij kroz koji signal prolazi naziva se KOMUNIKACIJSKI KANAL. Pretvaranje poruke u signal vrši predajni uređaj , a pretvaranje signala u poruku vrši prijemni uređaj, a cjelokupni sistem prijenosa poruke predstavlja komunikacijski sistem (slika 1.1).

3

Kako su broj mjesta.2 Vremenski prikaz veličine analognog signala Tijekom prolaska vodičem (komunikacijski kanal) signal je izložen smetnjama i izobličavanju što ponekad može imati za rezultat nerazumljivost poruke u odredištu. signal prikazan na predhodnoj slici naziva se DIGITALNI SIGNAL (digit=broj). koji se potom preko sistema vodiča prenosi do slušalice drugog telefona i ponovo pretvara u akustički signal kojeg primalac prepoznaje kao poruku. svijetlosnih. koju mikrofon pretvara u električni signal.sadrži informaciju. predstavlja . kao kod Morze-ove abecede. Takav slijed se s tastature šalje računaru i sadrži poruku o pritisnutoj tipki i pripadnom joj znaku (slika 1. takav signal naziva se ANALOGNI SIGNAL. Razumljiva poruka.3 Slijed impulsa od 8 mjesta za dva različita znaka Na istovjetan način razmjenjivati će se poruke između računara prema dogovorenoj tablici signala za pojedine znakove.3). ali različit po broju impulsa u slijedu i njihovom rasporedu unutar slijeda za svaki znak tastature. Poruka se prema DOGOVORU izvora i odredišta pretvori u signal sastavljen od kombinacije impulsa. Slika 1. 4 .Osnovi informatike Poruka je proizvod izvora informacije. te se je u računarskoj tehnici prihvatio dosljedniji način prijenosa impulsima. Svakodnevni primjer je telefon kad čovjek smislenim govorom stvara poruku sadržanu u akustičkom signalu. pritiskom na tipku TASTATURE računara (ili teleprintera) stvara se odgovarajući SLIJED IMPULSA jednakih po obliku i duljini trajanja slijeda (broja mjesta za impulse). Takav način prijenosa impulsima nejednakog trajanja i duljine neprikladan je za brze komunikacije. Kako se oblik akustičkog signala govora slaže s oblikom signala koji se prenosi komunikacijskim sistemom i pretvara u gotovo istovjetan oblik akustičkog signala u odredištu. Na primjer. po kojoj slijedi ispravna akcija. od kojih svaka pojedina kombinacija predstavlja neki znak. te po obliku pri prijenosu ne doživljava izmjene i vjerno prati promjene izvora. broj impulsa u slijedu i njihov međusobni raspored unutar slijeda elementi nekog brojčanog sistema. Slika 1. te računar primljeni slijed prepoznaje kao odgovarajući BROJ. Izvor informacije može predati poruku i na drugi način. akustičkih i slično.

osoba "A" promatra osobu "B" kako baca kamen u zrak. jer drugačije ne može biti. Bitno je u odredištu prepoznati njegovo postojanje a ne oblik. Ako pak osoba "A" u zrak baci novčić i poruči osobi "B" da je novčić pao na zemlju na jednu od strana. Ali poruka da je novčić po padu pokazao "broj" sadrži novo saznanje o događaju i u sebi sadrži informaciju. Predaja poruke digitalnog računara korisniku najčešće je u vidu slikovnog prikaza nama već poznatih znakova (slova. No vrlo su skupi i složeni. poruka također ne sadrži informaciju jer osobu "B" ne lišava dvojbe oko rezultata. Istovremena dvosmjerna komunikacija po jednom kanalu (DUPLEX) moguća je samo u ponekim od vidova komunikacije i primjenom posebnih sklopovskih rješenja. koji predstavlja smišljeni raspored znakova.2. brojke. sadrži poruku-informaciju. Takva poruka u sebi ne sadrži informaciju. digitalnim računarom vrlo se uspješno (pa čak i bolje) obrađuju analogni signali. znači da je mjerljiva. istinita ili lažna. Ako se jedan komunikacijski kanal koristi za komunikaciju u oba smjera ali izmjenično (HALF-DUPLEX) oba učesnika moraju imati prijemnik i predajnik i sklopove za njihovo izmjenično priključivanje na komunikacijski kanal. Kombinacija analognog i digitalnog računara naziva se HIBRIDNI RAČUNAR. Obično se kaže da postoji malo ili puno informacije te da je dobra ili loša.Osnovi informatike Sam oblik impulsa nije bitan za prijenos poruke u vidu digitalnog signala te je dozvoljeno i stanovito izobličenje impulsa. te time i znatno pouzdaniji. što su subjektivni termini neprihvatljivi u računarskoj tehnici. nazivaju se KONZOLA ili TERMINAL. Rezultat događaja je osobi "A" 100% poznat i vjerovatan. Količina informacije u poruci veća je od nule. 50% je moguće da novčić padne na jednu stranu. što dodatno pospješuje razlučivost između dva moguća stanja u promatranom vremenskom rasponu i time pridonosi sigurnosti u prepoznavanju. što upućuje na zaključak da je prijenos digitalnim signalom otporniji na smetnje od analognog signala. S dva odvojena komunikacijska kanala moguće je vršiti prijem i predaju poruke u oba smjera istovremeno (FULL-DUPLEX). Osobi "A" poruka ne donosi nova saznanja o dagađaju. već prema njegovom trajanju. Stoga je informaciju potrebito definirati primjenjivim mjerilima da bi joj odredili KOLIČINU unutar neke poruke ili neke njene druge parametre.) na ekranu monitora. sadrži u sebi određenu količinu informacije. Cjelokupni slijed. Sama komunikacija između prijemnika i predajnika prikazana na slici 1. bilo kao broj impulsa ili znakova u sekundi ili neka druga mjera. Poruka koja egzaktno opisuje rezultat neizvjesnijeg događaja. Zbog navedenog se budućnost svih komunikacijskih sistema temelji upravo na upotrebi digitalnog signala za prijenos poruka.1 je jednosmjerna i odvija se jednim komunikacijskim kanalom (SIMPLEX). komunikacijski resursi potpuno su udvojeni i svaki za sebe u jednom smjeru djeluju kao simplex. 1. jer oko pada kamena na zemlju nema dvojbe. na primjer komunikacija telefonom. a takvi su gotovo svi računari današnjice. tako je i za informaciju. Kako vrijedi za svaki sadržaj (volume). Navedeno su elementi teorije informacija. a kao je tehnologija omogućila pouzdanu i prihvatljivu pretvorbu analognog signala u digitalni (A/D) i obratno (D/A). s posebno za tu svrhu dizajniranim pretvornicima. Primjer je prihvat TV signala. Osoba "B" poručuje osobi "A" da je kamen pao na zemlju. 5 . točka itd. dva temeljna uređaja za komunikaciju s računarom. KOLIČINA INFORMACIJE Poruka može i ne mora sadržavati informaciju. Količina informacije u njoj jednaka je nuli. Tastatura i monitor. odnosno 50% je moguće da novčić padne na drugu stranu. Postoje i ANALOGNI računari koji za obradu koriste analogni signal. Na primjer. REZIME: U slijedu impulsa sadržan je jedan ili više znakova. Vrlo često se stanje "bez impulsa" prenosi kao negativni impuls (znak IIb). Računari kojima se rad temelji na upotrebi digitalnog signala spadaju u grupu DIGITALNIH RAČUNARA.

70%) Primjer pokazuje da neizvjesnost događaja utječe na količinu informacije sadržane u poruci.) Poruka ne sadrži informaciju jer je sigurno da će kuglica stati na polje s jednim od brojeva.ENTROPIJU. Povećanjem količine informacije smanjuje se entropija.) kocka je pokazala jedan od šest brojeva.) kuglica je stala na broj sedam. Za bazu logaritma uzeta je vrijednost 2 kako bi se uprostio iznos količine informacije za 50% vjerovatan rezultat događaja. U ovom slučaju radi se o DEGRADACIJI informacije. Kako kocka ima šest jednakih strana.) Poruka ne sadrži informaciju jer će bačena kocka sigurno pokazati jedan broj. Saznanje o rezultatu događaja odstranjuje dvojbu. Događaj opisan na navedeni način 100% je siguran i nije neizvjestan. E. Količina informacije računa se izrazom: Mjera količine informacije naziva se BIT (BInary digiT = binarni broj) te je količina informacije 50% vjerovatnog događaja: I = log2[1/(1/2)] = log22 = 1 b (jedan bit) BIT je kao električni prekidač koji može zauzeti jedno od dva jednako moguća stanja: uključen . vjerovatnost pokazivanja navedenog broja je: p=1/6 (16.) iz predhodnog primjera sadržavala bi količinu informacije: B. Količina informacije je veća što je događaj neizvjesniji. Vjerovatnost pokazivanja za jedan broj je: p=1/37 (2. Pojedinim porukama valja pridružiti opise kako slijedi: A.simbolička oznaka "0". B.) i E.) kocka je pokazala brojeve tri i sedam.simbolička oznaka "1" isključen .) Poruka sadrži informaciju jer otklanja dvojbu oko rezultata bacanja kocke. odnosno događaj koji je manje od 50% vjerovatan.) I = log2[1/(1/6)] = log26 = (log106 / (log102) = 2. Vjerovatnost pokazivanja bilo kojeg broja je: p=1 (100%) B. Informaciju ne sadrži poruka koja opisuje 100% siguran događaj. Događaj s dva moguća rezultata razlučuje stanja postojanja i stanja nepostojanja informacije i uzima se kao MJERA količine informacije.66%) C. Događaj je po opisu istovjetan događaju pod a. C.Osnovi informatike Primjer I Prilikom bacanja kocke i kuglice ruleta. E. D. Poruke pod B. znači da je zaustavljanje kuglice na navedenom broju jedan od 37 mogućih rezultata događaja.) Kako rulet ima ukupno 37 polja. ali sadrži poruka koja opisuje događaj koji ima barem DVA IZBORA.) Poruka sadrži potpuno nemoguć opis. odnosno NEODREČENOST događaja .) kocka je pokazala broj tri.585 b 6 .) kuglica je stala na jedan od brojeva. D. bacači su gledateljima priopćili slijedeće poruke: A.).

7 .209 b Primjer II Koliko informacije nosi jedno mjesto u slijedu impulsa prikazanom na slici 1. Neki nikad ne mijenjaju vrijednost (trajna memorija).3 ? Na jednom mjestu u isto vrijeme može i ne mora da postoji impuls. a neki to neprekidno čine (radna memorija) ili se "šetaju" po računaru po za to predviđenim putovima međuveze sabranih od više vodova SABIRNICAMA (BUS).3 predstavljaju dva BAJT-a i razmještaj "jedinica" i "nula" može im se prikazati kao: Svakom od slijedova može se pridružiti "broj" koji ga jednoznačno određuje i koji se sastoji samo od znamenki 1 i 0.Osnovi informatike E. koji se koriste praktički za sve. dva slijeda impulsa prikazana na slici 1. Broj bit-a u jednoj sekundi daje BRZINU PRIJENOSA SIGNALA u BOD-ima (baud): Primjer III Ako je vrijeme trajanja impulsa 200 mikrosekundi. kolika je brzina prijenosa signala? v = 1 / (200*10-6) = 1000000 / 200 = 5000 bod-a Definicija brzine prijenosa signala ne može se u navedenom smislu primijeniti na analogne signale. odnosno koristi dvoznamenkasti sistem brojanja. te je količina informacije za jedno mjesto u slijedu: I = 1 b (jedan bit) odgovor: 8 16 32 4 b (bit-a) = 1 B b = 2 B b = 4 B b = 1/2 (jedan BAJT) = RIJEČ = DUGA RIJEČ B = POLUBAJT Dakle. Ako je impuls po trajanju kraći.) I = log2[1/(1/37)] = log237= (log1037) / (log102) = 2. Osim toga ne smije se miješati sa brzinom rasprostiranja signala kroz medij koja je znatno veća i u podatkovnom smislu nije od značaja. Brzina prijenosa signala isključivo je mjerilo brzine prijenosa podataka od izvora do odredišta. REZIME: Unutrašnjost računara "vrvi" od prometa bit-ova i Bajt-ova. odnosno da bude pozitivan ili negativan što simbolički predstavlja stanja "1" ili "0". prenese se više bit-a u jedinici vremena.

Predstavljaju temeljne pojmove inforamtike. Danas je u općoj upotrebi DEKADNI BROJČANI SISTEM.Osnovi informatike Izuzetan značaja navedenih pojmova prepoznaje se i po tome što se naslovi pojedinih časopisa informatičke struke upravo na njih odnose.) aditivno-multiplikativne.1. Usporedo s razvojem pisma kroz čovjekovu povijest razvijali su se i različiti brojčani sistemi koji se po strukturu dijele na: 1. 2. DEKADNI brojčani sistem Ljudi broje i računaju po dekadnom brojčanom sistemu i vrlo često ne razmišljaju da je nastao na osnovu deset čovjekovih prstiju s kojima se je ispomagao u računanju.1. ELEMENTI DIGITALNIH RAČUNARSKIH SISTEMA Digitalni računarski sistem služi čovjeku kao ispomoć u rješavanju zadaća i problema u bilo kojem području njegove djelatnosti.) aditivne. npr. Upravo je začuđujuće kako taj skup 0 i 1 iz temelja izmjenjuje život čovjeka današnjice i postavlja nove standarde opismenjavanja i uspješnosti. kao kod starih Rimljana: XXXVII = 10 + 10 + 10 + 5 + 2 = 37 Ovakvi sistemi nisu omogućavali računske operacije kao što omogućavaju aditivnomultiplikativni brojčani sistemi. Općenito se broj "N" u aditivno-multiplikativno sistemu s osnovom "B" može napisati u obliku: Navedenim izrazom izračunava se dekadna vrijednost broja "N" bilo kojeg brojčanog sistema. Aditivni sistem je niz znakova u kojima je broj jednak zbroju znakova od kojih je sastavljen. 2.1. BROJČANI SISTEMI Brojčani sistem je način označavanja ili izražavanja brojeva. Stoga se treba upoznati s osnovama rada navedenih komponenti i brojčanim sistemima koji se u računarstvu koriste. aditivno-multiplikativni brojčani sistem s OSNOVOM (BAZOM) deset (10). Od posebnog je značaja svojstvo DRS da vrlo brzo obavlja matematičke operacije u njemu prilagođenom brojčanom sistemu pomoću elektroničkih komponenti i uređaja kreiranih upravo za tu svrhu. Brzina i veliki broj operacija u jedinici vremena omogućava upotrebu digitalnog računarskog sistema (DRS) u rješavanju vrlo složenih zadaća koje bi čovjek bez usluga računara vrlo dugo rješavao. 2. koja ulazi kao multiplikant u komponente oznake ili naziva broja. 2. nizova znakova ili naziva. 8 . kod kojih pojedini brojevi (znamenke) predočavaju veličinu pojedinih grupa danog niza s kojom se pomnože i sve grupe zbroje: "stotinu četrdeset i pet" = 1 * 100 + 4 * 10 + 5 * 1 = 145 Osnov aditivno-multiplikativnog brojčanog sistema je BAZA.

Takav sistem naziva se BINARNI BROJČANI SISTEM u kojemu se na mjestu znamenke mogu pojaviti "0" ili "1". sunca ima ili nema. Nadalje u opisu za brojeve koji nemaju oznaku osnove podrazumjeva se osnova 10.1. Dekadni broj tumači se na slijedeći način: Osnova sistema je broj 10 a težinska vrijednost znamenke je eksponent osnove u skladu s udaljenosti znamenke od mjesta najmanje težine. Simbolička oznaka postojanja impulsa je "1". a za brojeve drugih brojčanih sistema označiti će im se pripadna osnova ili će se na kraju broja dopisati početno slovo sistema kojemu pripada (10B. DESET ". pet.3 razlikovao u 10 razina veličine. To znači da mjesto znamenke sadrži količinu informacije od 1 bit-a. devet. BINARNI brojčani sistem Kod dekadnog brojčanog sistema brojimo "nula.. Svakoj znamenki pridružije se njena TEŽINA koja ovisi o njenom mjestu u broju. desetica. mokar ili suh i slični. Vrlo je složen elektronički sklop koji bi amplitude signala prikazanih na slici 1. Najmanju težinu ima znamenka na desnom kraju broja. a "deset" je u suštini "0 jedan dalje". jedan. Sistem bi bio neotporan na svaku smetnju koja bi izmjenila veličinu amplitude. 2. S negativnim eksponentom mogu se prikazati brojevi manji od jedan kao na primjer: 0. .). stotica itd. broj 1953 sadrži četiri znamenke od kojih svaka u ovisnosti o mjestu gdje se nalazi označava broj jedinica.Osnovi informatike Koristi se poziciono označavanje brojeva npr.2. sedam. a najveću težinu ima znamenka na lijevom kraju broja. a oznaka nepostojanja je "0". što predstavlja 50% vjerovatan događaj za pojavu jedne od znamenki. 16H. impulsa ima (pozitivan impuls) ili ga nema (odsustvo ili negativan impuls). Jednostavnije je definirati dvije situacije. četiri.1. Elektronika u tom pogledu nije iznimka. Sklop koji razlučuje postojanje i nepostojanje impulsa mnogo je jednostavniji. tri. Analogno navedenom može se izgraditi binarni sistem brojeva prema primjeru u tablici 2. 9 .. npr. dva.1210 = 1 * 10-1 + 2 * 10-2 Često se u svakodnevnoj praksi opisuju događaji kojima je osnov brojanja drugačiji. Tim opisima pridružena su DVA različita stanja. osam. živ ili mrtav. šest. te se stoga računari dizajniraju da računske i logičke operacije vrše s brojčanim sistemom koji koristi znamenke "0" i "1" i ima osnovu "2".

pretvorba binarnog broja u dekadni vrlo je jednostavna. prema znaku pod I sa slike 1. Dakle. Opći oblik za pretvorbu binarnog broja u dekadni je: Primjer I Kolika je dekadna vrijednost binarnog broja 10101101B.10 10 .1012 = 1*2-1 + 0*2-2 + 1*2-3 = 1/2 + 1/9 = 0..101B je: 0. Nulti bit nosi najmanju težinsku vrijednost (najmanje značajan bit). za broj 0.61111. a težina im raste s desna u lijevo.Osnovi informatike Tablica 2.3..1 Generiranje dekadnog i binarnog niza cijelih brojeva. Za binarne brojeve manje od jedan postupak je analogan radnjama za dekadne brojeve npr.

Osnovi informatike Primjer II Kolika je binarna vrijednost dekadnog broja 47 ? Dijeljenjem dekadnog broja s dva i formiranjem niza od cjelobrojnih ostataka dobije se binarni broj ekvivalentan dekadnom broju po iznosu. jedan. za dekadni broj 0. jedan. Prezentiranje numeričkih rezultata u binarnom obliku vrlo je nepregledno i nerazumljivo za korisnika zbog velikog mnoštva znamenki. Ne može se za 101111B reći "sto jedna tisuća i sto jedanaest".8215.1. Binarni brojčani sistem je osnov po kojem će računar obavljati svoje zadaće na sklopovskoj razini.4.1.3. nula. jer sam izgovor podrazumijeva dekadne sadržaje.5. jedan po osnovi dva". jedan. Treba voditi računa o samom izgovaranju binarnih brojeva.6 i 11 . 2.3 OKTALNI brojčani sistem Osim binarnog brojčanog sistema u računarima se koristi i OKTALNI brojčani sistem s bazom 8 i koji koristi osam znamenki dekadnog brojčanog sistema i to znamenke 0. te se kao međufaza prema dekadnom brojčanom sistemu koriste oktalni i heksadekadni brojčani sistem.2. Primjer III Za brojeve manje od jedan pretvorba se vrši množenjem s dva i formiranjem niza od cjelobrojnog viška izračuna npr. već treba reći "jedan.

Naravno. te se pored poznatih oblika znamenki 0. Brojevi ovog sistema prikazani su u narednoj tablici: Tablica 2.4.1.6.2.D. dijeljenjem oktalnog broja u grupe po tri znamenke lako ga je pretvoriti u oktalni broj: Naravno.2 Generiranje dekadnog i binarnog niza cijelih brojeva Opći oblik za pretvorbu oktalnog broja u dekadni je: Primjer IV Kolika je dekadna vrijednost oktalnog broja 423o? 4238= 4*82 + 2*81 + 3*80 = 256 + 16 + 3 = 27510 Pošto znamenka 7 predstavlja binarnu kombinaciju 111B. odnosno od 0 do 15 po dekadnom shvaćanju njihove vrijednosti.1. ali je to problem bez značaja. kojemu je osnova 16. 2.3. i obratan postupak pretvorbe oktalnog broja u heksadekadni moguć je po istom načelu. Dakle. znamenke heksadekadnog sistema su od 0 do F po heksadekadnom označavanju.7.8 i 9 za preostale znamenke sistema koriste oblici slova A.E i F kako se za brojeve veće od 9 ne bi koristila dva znaka.Osnovi informatike 7. Brojevi heksadekadnog sistema prikazani su u narednoj tablici: 12 .5.B. mogli su se izmisliti novi oblici za prikazivanje 16 heksadekadnih znamenki. Upravo jednostavnost međusobne pretvorbe oktalnih i binarnih brojeva razlog je primjene oktalnog brojčanog sistema u računarskoj tehnici. Najčešće se u računarima pored binarnog koristi HEKSADEKADNI brojčani sistem.4.C. HEKSADEKADNI brojčani sistem Kod heksadekadnog brojčanog sistema osnova sistema je 16. jer je pogodniji za prikaz velikih BINARNIH brojeva.

broj se pretvori u binarni i onda se grupira u grupe od četiri ili od tri znamenke i pretvara u drugi oblik. a što je matematički ispravno. Prvoj grupi predhode "0" da bi se popunila i bila vjerodostojnija u prikazu. 13 . Pretvorba heksadekadnog broja u binarni vrši se obratnim postupkom: Šesnaest bit-ni binarni broj može se upotrebom heksadekadnog brojčanog sistema vrlo prikladno prikazati. jer upravo analizom tablice 2.3 Generiranje dekadnih i heksadekadnih nizova Opći oblik za pretvorbu heksadekadnog broja je: Dijeljenjem binarnog broja u grupe po 4 znamenke u grupi.Osnovi informatike Tablica 2. Pretvorba je dosta jednostavna i omogućava brzo saznanje o očitanim sadržajima u memoriji računara ili nekom njegovom drugom sklopu. Pretvorba iz oktalnog u heksadekadni sistem i obratno je jednostavna. može se vrlo jednostavno izvršiti njegova pretvorba u heksdekadni. To je i razlog o potrebi poznavanja prikazanih brojčanih sistema.1 uviđa se da se svaka heksadekadna znamenka može prikazati s 4 bit-a.

pojednostavljeno rečeno to znači da je u njega moguće spremiti 4'194'304 B. ili se izračunava ukupni brojčani iznos kao zbir svih brojki unutar određenog "bloka" podataka . Prema dogovoru ta je kombinacija nazvana BYTE (Bajt). Multiplikator 1024 rezultat je matematičkog izraza: a to je dekadni iznos binarnog broja: 100'0000'0000B.Ekonomičnost. pridonosi se ukupnoj pouzdanosti sistema i kontroli na pojavu greške. tastatura je elektromehanički pretvarač koji znak na tipki po pritisku pretvara u pripadnu mu binarnu kombinaciju. odnosno znakova.Pouzdanost u radu. u veličini od 8b (osam bit-a) svaki. Ako se uz to svakoj binarnoj kombinaciji pridoda određeni broj bit-a na način da se za svaku osigura ukupan paran broj jedinica ili nula (provjera na parnost). Skup znakova i binarnih kombinacija naziva se KOD. uprošteno "radi" ili "ne radi". Ekonomičnost se očituje u potrebi za najmanjim brojem vodova za prijenos signala na daljinu. Izbor između "0" i "1" predstavlja najmanji mogući izbor i predstavlja mjeru količine informacija nazvanu BIT (BInary digiT=binarna znamenka). Znakovi i instrukcije najčešće se unose preko tastature koja šalje računaru odgovarajuće kombinacije impulsa. Uopćeno. REZIME: Primjena binarnog brojčanog sistema u računarskoj tehnici opravdana je zbog dvije prednosti koje sistem omogućava: . 14 . već prema potrebi. Osnovni i najmanji element u kombinaciji impulsa je mogućnost da na jedno mjesto u kombinaciji impulsa dođe pozitivni ili negativni impuls. odnosno "1" ili "0".Osnovi informatike 61548 = 110 001 101 1002 = 1100 0110 11002 = C6C16 = 318010 Direktna pretvorba dekadnog broja u oktalni moguća je po istom načelu kao pretvaranje u binarni oblik. Dakle: 8 b (bit-a) = 1 B (Bajt) Veće jedinice za mjerenje količine informacije od navedenih su: 1 kB (kilo Bajt) = 1 024 B 1 MB (Mega Bajt) = 1 024 kB = 1 048 576 B 1 GB (Giga Bajt) = 1 024 MB = 1 048 576 kB = 1 073 741 824 B Ako kažemo da neki memorijski medij ima KAPACITET od 4 MB. a sam postupak kreiranja binarnih kombinacija naziva se KODIRANJE.kontrolni zbir (check sum) koji se uz pripadni mu blok prenosi. Kako računar (digitalni) koristi isključivo brojeve. No zbog preglednosti i upravljanja radom sistema reprezentiranje korisniku je u drugim brojčanim sistemima. No najjednostavnije je dekadni broj pretvoriti u binarni a onda binarni broj grupiranjem binarnih znamenki pretvoriti u oktalni ili heksadekadni. Prema ASCII kodu skup od 8b (osam bit-a) predstavlja jedan znak. Svakom znaku pripada njemu svojstvena binarna kombinacija. . to znači da se svi znakovi. te slično navedenom. Pouzdanost se lako i sigurno ostvaruje jer elektronički sklop treba da zauzme samo dva stanja: ima i nema napona. instrukcije i podaci moraju pretvoriti u brojeve kako bi računaru bili razumljivi. odnosno "0" ili "1".

Osnovi informatike

Iz skorije čovjekove povijesti postupak pridruživanja impulsa, električnih ili svijetlosnih ili sličnih, pojedinim znakovima pisma poznat je pod nazivom "MORZE-ova abeceda". Računar koristi ista načela u naprednijem obliku. Iz navedenog je jasno da računari ne mogu uspješno razmjenjivati podatke ako ne koriste isti kod, te je od velikog značaja standardizacija koda i njegovo poštivanje, ali i njegovo poznavanje. 2.2. KOD I KODIRANJE Pretpostavka uspješnog komuniciranja računara u razmjeni ili obradi podataka je DOGOVOR o skupu znakova koji će se u radu s računarom koristiti te pripadnim binarnim kombinacijama za svaki od znakova i zadaći koja se za svakog ima izvršiti. Dogovor se vremenom proširuje i dograđuje, a on je ili ozakonjeni standard države ili preporuka neke međunarodne organizacije. Skup svih znakova koji se tako koriste naziva se APSTRAKTNA ABECEDA, koja zajedno s pripadnim binarnim (ili nekim drugim) kombinacijama tvori KOD. Pojedini znakovi u kodu nazivaju se KODNI ELEMENTI, a pripadni im zamjenjitelj, bilo da je u pitanju binarna kombinacija, neki drugi znak ili nešto treće, nazivaju se KODNA ZAMJENA. Broj kodnih elemenata u apstraktnoj abecedi naziva se OBIM KODA. Kod računara broj upotrebljenih elemenata proporcionalan je broju bit-a koji se žele upotrebiti za kodnu zamjenu prema slijedećem izrazu:

Primjer I Koliko se znakova može kodirati ako se koristi kodna zamjena od: A.) 2 bit-a, B.) 4 bit-a, C.) 8 bit-a, A.) S dva bit-a moguće je ostvariti slijedeće kodne zamjene:

B.) Proširenjem na četiri bit-a po kodnoj zamjeni daje veći broj mogućih upotrebljenih kodnih elemenata:

15

Osnovi informatike

Bit najveće težine (prvi s lijeve strane) često se naziva VODEĆI BIT binarne kombinacije. Najmanje značajan bit (Least Significant Bit) obično ima oznaku LSB, a vodeći bit ima najveći značaj i oznaku MSB (Most Significant Bit).

C.) Mikroračunari najčešće koriste kod od osam bit-nih kodnih zamjena te je:

Koji će se znak pridružiti određenoj kodnoj kombinaciji (kodnoj zamjeni) ovisiti će o prihvaćenom dogovoru korisnika. Postupak pretvaranja kodnog elementa u kodnu zamjenu naziva se KODIRANJE, a postupak pretvaranja kodne zamjene u odgovarajući znak naziva se DEKODIRANJE. Kod računara postupak

16

Osnovi informatike

kodiranja u pravilu se odvija preko tastature, a postupak dekodiranja očituje se kao prikaz na ekranu monitora računara ili na štampaču. Morze-ov kod nije imao kombinacije impulsa raznolike samo po rasporedu već i po broju impulsa i njihovoj duljini trajanja. Takav neujednačeni kod nije prikladan u računarskoj tehnici zbog otežane sinkronizacije i prepoznavanja. Prikladnije je kad svaka kodna zamjena jednako vremenski traje. U računarskoj tehnici najraširenija je upotreba BCD i ASCII koda.

2.2.1. BCD kod BCD je skraćenica od "Binary Coded Decimal", što znači: binarno kodirana dekada. Kodiranje u BCD kodu obavlja se nadomještanjem svake dekadne znamenke s njenim četvero bit-nim binarnim ekvivalentom, a to znači da se ne koriste sve raspoložive kombinacije od četiri bit-a već samo prvih deset iz prikaza b.) u primjeru.Binarni broj prikazan u BCD kodu sličan je heksadekadnom broju, samo bez znamenki A,B,C,D,E i F. Primjer II

Pretvorba BCD binarne kombinacije u dekadni broj.

Ovaj kod ima raširenu primjenu u mjernoj tehnici. Kako digitalni računar, osim s brojevima operira i sa slovima i drugim posebnim znakovima, potrebito je uzeti veći broj binarnih kombinacija. Osnova današnjih računara je ASCII kod s osam bitnim kodnim zamjenama.

2.2.2. ASCII kod ASCII kod je skraćenica od početnih slova rečenice "American Standard Code for Information Interchange", što prevedeno znači: Američki standardni kod za razmjenu informacija. Tijekom razvoja računarske tehnologije definirano je više varijanti ovoga koda. Najčešće je u upotrebi osam bit-na varijanta u kojoj je prvih 128 kombinacija (0-127) standarizirano, a drugih 128 kombinacija (128-255) dato na volju korisniku da sam kreira kodne elemente. Prvih 128 elemenata koda prikazano je na narednoj tablici.

17

4 Prvih 128 elemenata ASCII koda Kod je zamišljen da omogući što veću fleksibilnost i brzinu. svaki znak ili instrukcija opisani su s kombinacijom od po 4 bit-a višeg i nižeg reda i grupirani su tako da se brzo prepoznaje o kojem je znaku riječ. Značenje pojedinih instrukcija ASCII koda je: NUL SOH STX ETX ----logički uređaj bez utjecaja ili odziva na poruku oznaka početka kontrolnih podataka pred blokom poruke oznaka kraja kontrolnih podataka i početak bloka poruke oznaka kraja bloka poruke 18 . odnosno jedan ako su u pitanju znakovi definirani od korisnika. Primjer III Izračun vrijednosti znakova ASCII koda izražen različitim brojčanim sistemima. Tako na primjer sve instrukcije imaju bit-ove "b6" i "b5" jednake nuli. koji čine drugu grupu od 128 znakova ASCII koda. "STX" = 0000 00102 = 0316 = 310 " W " = 0101 01112 = 5716 = 8710 " k " = 0110 10112 = 6B16 = 10710 Pretvorba iz heksadekadnog u dekadni oblik nije preteška jer su u pitanju samo dvije heksadekadne znamenke.Osnovi informatike Tablica 2. Zanakovi velikih i malih slova poklapaju se u prva četiri bit-a (b0-b3) i prepoznaju se analizom "b5". a bit "b7" je nula ako su u pitanju standarizirani znakovi. a za sva slova "b6" je jedan. Iz tablice lako se pronađe binarna kodna zamjena znaka čitajući bit-ove "b7-b0" i heksadekadna vrijednost znaka čitajući stupac-redak. a bit "b7" pomoćni bit. Bit-ovi od "b0-b6" nazivaju se informativni bit-ovi. Dakle.

vraćanje na polazni položaj u istom redku SO --. potrebito je i na štampaču izvršiti odgovarajuću prepravku sadržaja znakovne memorije štampača u kojoj su zapisi o obliku znakova.slijedi zamjena za neispravne podatke ESC -.2.brisanje znaka s desne strane kursora 1968.brisanje kursorom unatrag (u lijevo) u redku HT --.rastavljač grupe podataka u bloku RS --.rastavljač jedinica SP --.kontrola tabulacije (skokova) u redku LF --. Problem je u početku riješen prepravkom vitičastih i uglatih zagrada i još nekih posebnih znakova.zahtijev za odgovor odredišta ACK -.postavljanje kursora u novi red VT --.početak bloka znakova drugačijeg značenja SI --.5 Smještaj grafema specifičan za Hrvatsku Standarde danas uglavnom dirigira programska podrška zasnovana na PC računarima te će se osvrt nadalje odnositi samo na njih. 2.aktiviranje zvučnog poziva BS --.rastavljač pojedinih zapisa u grupi US --.Osnovi informatike EOT -. Ostali kodovi Amerikanci nisu tijekom razvoja komunikacijske tehnike vodili mnogo računa o drugima (Amerika je domovina moderne nauke). Prepravka izvornih znakova ASCII koda u 437 kodnoj tablici na lokacijama uglatih i vitičastih zagrada jedno je od rješenja. Tablica 2. Poširenje ASCII koda (drugih 128 znakova) sadrži uglavnom znakove grčkog pisma.korisnički definirani kontrolni znaci NAK -.oznaka kraja bloka podataka CAN -. kod nas popularno nazvano CROSCII. te se je u upotrebi računarske tehnike kod nas pojavio problem nama osobitih grafema "ČĆČŽŠčćđšž".UNITED STATES.daje mogućnost upotrebe proširenja koda FS --.fizički kraj pošiljanja podataka SUB -.postavljanje papira štampača na početak nove stranice CR --.odgovor prijemnika o neostvarenom prijemu SYN -.kraj bloka znakova drugačijeg značenja DLE -.3.potvrda odredišta o prijemu BEL -.kontrola tabulacije (skokova) po redovima FF --.poruka o pogrešno otposlanim podacima EM --.oznaka kraja prijenosa podatka (kontrole i poruke) ENQ -. godine međunarodna organizacija za telekomunikacije i promet (CCITT) ustanovila je MEČUNARODNI KOD br. Američka kodna tablica nosi naziv 437 . koji se u suštini ne razlikuje od ASCII koda. Smještaj nama specifičnih grafema pridružen je na heksadekadnim lokacijama prema narednoj tablici.razmak (prazan znak) DEL -.održavanje sinkronizacije (usklađenosti) prijenosa ETB -.promjena značenja kontrolnih znakova DC1 od DC4 -.rastavljač blokova podataka (datoteka) GS --. ali je svrsishodnija upotreba koda 19 . te ako se prikaz na računaru temelji na njenoj prepravci.5. znakove lokaliteta i znakove za kreiranje okvira.

Posebnu grupu kodova čini PRUGASTI KOD (BAR-CODE). Kako je kvalitet slike u uskoj vezi s brojem elemenata slike i njihovim atributima (kao svjetlina. ako npr.Osnovi informatike koji omogućava "ugradnju" znakova lokaliteta kao dopune opće kodne tablice 850. i koje će računaru proslijediti odgovarajuće binarne podatke temeljem očitanog. npr. Problem može biti i značajniji ako se 20 . poseban raspored debljih i tanjih crta kojim je opisana brojčana. ponukao je proizvođače opreme i programske podrške da uspostave kodne tablice prilagođene drugim državama i lokalitetima. boja i slično). prvo veliko i drugo malo te sva mala slova. parametri su prema kojima se ocijenjuje kvalitet generatora ključa. Razlika je u specifičnim znakovima koje "Microsoft" rabi u svojim aplikacijama kao specijalne oznake i komande i zbog kojih su naši grafemi "ŠšŽž"."DŽ. Većinu navedenog opisuje i objedinjava standard pod nazivom ISO (International Standards Organization) međunarodnog udruženja u Ženevi. 1250 kodna tablica vrlo je slična tablici ISO 88592 (Latin 2) koju preporučuje međunarodna organizacija za standarde. Današnji računari mogu obraditi sliku i do razlučivosti od preko 1280x1200 elemenata u tisućama boja. tu nema čvrstih svijetskih standarda. Glede bržeg prijenosa podataka na daljinu posebnim metodama kodiranja moguće je ostvariti i njihovo SAŽIMANJE (KOMPRESIJU). Tako su u njemu predviđeni i naši grafemi složeni od dva znaka. Posebno je značajan način kodiranja podataka slike. Udruženje proizvođača računarske opreme VESA (Video Electronic Standards Association) u USA u tom smislu razvilo je standard kojeg se nmnogi pridržavaju. Naravno. Nije od značaja ovdje ga prikazati kad ga se može vidjeti gotovo na svim proizvodima u trgovini. Dobar kompresor može i do 6 puta smanjiti ukupni obim podataka pred pošiljanje poruke. te "Microsoft" i tablica 1250 (Latin 2) za MS-WINDOWS aplikacije. Sažimanje je od velikog značaja i u postupcima ARHIVIRANJA podataka na medije za trajno pamćenje. U odredištu se vrši postupak DEKOMPRESIJE. automatskoj proizvodnji i slično. Isti generator u postupku prijema podataka vrši DEŠIFRIRANJE podataka. REZIME: Pojam kodiranja i koda i poštivanje korištenja koda od velikog je značaja u primjeni računarske tehnologije. Takav zapis koristi se za automatsku identifikaciju. U predhodnoj tablici prikazan je smještaj nama specifičnih znakova. Omogućena je upotreba lokalnih kodnih tablica tako da su ostali očuvani osnovni ASCII znakove a dopunskih 128 znakova specifični su za svaku državu ponaosob. No razvoj računarske tehnike i jačanje tržišta računarske tehnike van područja USA. na našu žalost. odnosno podaci se "raspakiraju" u izvorni oblik. Na taj način koristeći se dvjema kodnim tablicama izmjenično (437 i 850) ne gube se izvorni znakovi ASCII koda. promijenili mjesta. Osim navedenog ISO je razvio 16 bit-ni standard ISO 10646 u kojem su sadržani gotovo svi grafemi što se u svijetu koriste. sadržaj "xxxxxxxxxxxxx" bi se pretvorio u "13x" te time višestruko skratio obim podataka za prijenos ili pohranu. računar radi s kodnom tablicom za koju korišteni štampač nema podršku. Kod ove metode osnov je da se neprestano mijenja pridružena kodna zamjena za pojedine kodne elemente pod kontrolom generatora ključa koji na taj način ŠIFRIRA podatke pred slanje poruke ili tijekom samog pošiljanja. jer se na taj način višestruko povećava kapacitet medija za pohranjivanje podataka. Na taj način u velikoj mjeri se smanjuje vrijeme prijenosa podataka na daljinu. a moguće ga je očitati pomoću čitala prugastog koda koje u radu koristi optička načela. Često je u upotrebi kod označavanja robe široke potrošnje u trgovinama. skladištima. kojemu je zadaća donošenje međunarodnog standarda za naučne i tehničke djelatnosti. u kombinacijama za sva velika. te su se glede prijenosa i pohrane slike razvile raznolike metode kodiranja pojedinih elemenata i sažimanja cjelokupnog sadržaja. koja se bavi kodiranjem podataka u svrhu njihove zaštite od nedozvoljenog uvida. Metode sažimanja raznolike su ali svima je temelj skračivanje kodova koji se ponavljaju npr. obim podataka koji opisuju sliku vrlo je velik.Lj i nj". slovna ili obje informacije. Raznolikost u miješanju kodnih elemenata i veličina raspona bez ponavljanja sekvence postupka kodiranja. naziva se KRIPTOGRAFIJA. No standard za sada nema širu upotrebu. Ne može se očekivati učinkovit rezultat u obradi i korištenju podataka. Posebna djelatnost. ali manje-više svi se drže onoga što je lansirala američka tvrtka "IBM" koja je znakove našeg pisma ugradila u kodnu tablicu 852 (Latin II) za MS-DOS aplikacije.

1. osobito glede izrade programske podrške. Upravo to je zadaća zlonamjerno napravljenih programa. 2.3. RAČUNARSKA ARITMETIKA Bez obzira u kojem će se brojčanom sistemu prikazivati i unositi podaci u digitalni računar. sve radnje u njemu odvijaju se u binarnom brojčanom sistemu iz već navedenih razloga. Primjer I Pretvaranje dekadnih brojeva 15 i 5 u binarne i osnovne računske operacije s njima: Analogno zadanom slijedi: a. nazvanih VIRUSI. 2.Osnovi informatike dogodi da kodovi za posebne grafičke mogućnosti štampača (jer nisu svi isti) nemaju adekvatnu programsku podršku (driver-pogonitelj) ukomponiranu u računaru na koji je štampač povezan. Binarni račun 11 + 1 = 100 analogan je dekadnom primjeru 45 + 55 = 100. Binarna aritmetika Računske operacije s binarnim brojevima jednostavne su. samo treba poštivati matematička pravila. Sve instrukcije koje računar dobiva skup su smišljenih i na poseban način kodiranih komandi i naredbi na način da ih računar može slijedno bez greške izvršavati. U suštini nema razlike u postupku izvođenja aritmetičkih operacija u binarnom i dekadnom brojčanom sistemu (ili nekom drugom). jer sva pravila koja vrijede kod osnovnih aritmetičkih operacija u dekadnom brojčanom sistemu vrijede i za binarni brojčani sistem.) zbrajanje: 21 . na primjer 5 + 5 = 10. kao ma primjer: Binarni račun 1 + 1 = 10 treba shvatiti kao kad se kod dekadnog sistema ispunjava desetica (osnova). pet više pet jednako 0. jedan dalje. Ne može se očekivati učinkovitost banke podataka u nekom od mrežnih čvorova. Na našem području već je prisutan problem u raznolikosti primjene kodne tablice (tri za ASCII kod i njegove varijante) što zahtijeva glede očuvanja naših "kvaka" primjenu prevodioca koji će u slučaju prelaska iz jedne kodne tablice u drugu izvršiti restrukturiranje (REMAP) podataka koji se obrađuju. Jedan jedini izmjenjeni znak (broj) u pohranjenim zapisima računara može dovesti do "padanja" sistema.3. koji "haraju" po računaru (radna i trajna memorija) mijenjajući ili brišući kodirane zapise te nanoseći korisniku veliku i često nepopravljivu štetu. ako podaci nisu pohranjeni prema općeprihvaćenim standardima. Poznavanje pojma koda od izuzetnog značaja je za uspješno korištenje računara i programske podrške.

a raznim metodama može se oduzimanje svesti na zbrajanje.) oduzimanje: c. Umanjitelju se određuje I komplement tako da se sve "0" u umanjitelju pretvore u "1". 2. što uveliko pojednostavnjuje aritmetičke elektroničke sklopove.) dijeljenje: Računar operacije množenja i dijeljenja svodi na uzastopna zbrajanja i oduzimanja. 3. Jedna od metoda svođenja postupka oduzimanja na postupak zbrajanja je pomoću DRUGOG KOMPLEMENTA. Naravno.Osnovi informatike b. Dodati umanjitelju onoliko "0" na početak koliko je potrebito da ima isti broj znamenki kao umanjenik.) množenje: d. II K = I K + 1 22 . za koju vrijede slijedeća pravila: 1. ali je bez značaja zbog fascinantne brzine s kojom računar računa. I komplementu umanjitelja određuje se II komplement tako da mu se pribroji iznos 1. a "1" se pretvore u "0". postupak je duži.

prenose se u druge sklopove ili se naznakom (zastavica-flag) na to upozorava promjenom stanja u za to predviđenom registru kada dođe do "ispadanja" prve "1". Načelo posmaka i rotacije kroz četvero bit-ni registar (privremenu memoriju) prikazano je na slijedećim shemama: Posmakom se sadržaj registra pomiče u lijevo ili u desno a na ispražnjena mjesta upunjava se "0". Primjer III Posmak i rotacija binarnog broja 110001B u osam bit-nom registru u lijevu i desnu stranu. Osobite operacije s binarnim brojevima u računaru su POSMAK (shift) i ROTACIJA u lijevo ili u desno. Izostavljeni. Umanjeniku se pribroji II komplement umanjitelja te se u dobivenom zbroju izostavi bit najveće težine. Preostali rezultat je tražena razlika. odnosno preljev. 1100012 = 001100012 ( = 49 dekadno ) 23 . Primjer II Oduzimanje dekadnih brojeva 15 i 5 pomoću metode II komplementa. Sadržaji koji "izlaze" iz registra. odnosno zanemareni bit najveće težine naziva se PRELJEV i on je uvijek "1". Ne smije ga se zaboraviti izostaviti na kraju postupka.Osnovi informatike 4. Rotacijom u lijevo ili u desno sadržaji koji iz registra izlaze automatski u njega ulaze na drugu stranu.

) rotacija u desno Rotacija u desno ima isti učinak kao posmak u desno do preljeva jedinice.) posmak u desno Posmak u desno ima za rezultat dvostruko manji broj od predhodnog sve dok ne dođe do preljeva jedinice. 24 .) rotacija u lijevo Rotacija u lijevo ima isti učinak kao posmak u lijevo do preljeva jedinice. Preljev "1" ujedno predstavlja ostatak pri dijeljenju. Dakle omogućava brzo dijeljenje s dva. U slučaju preljeva jedinice. c. a svi negativni brojevi se s preostalim bit-ovima prikazuju kao II komplement prirodnog binarnog slijeda. U računaru su omogućeni relativno složeni posmaci brojeva.) posmak u lijevo: Posmak u lijevo ima za rezultat dvostruko veći broj od predhodnog sve dok ne dođe do preljeva jedinice.Osnovi informatike a. preljev se signalizira izmjenom sadržaja u za to predviđenom registru. b. d. REZIME: Kako se sve računske operacije u računaru prevode u zbrajnje tome je i prilagođen sistem označavanja brojeva i to na način da MSB-bit predstavlja predznak ("1" za negativni i "0" za pozitivni broj). ali je pri tome važno znati da se vodeći i krajnji bit pri tome ne gube već se pohranjuju u jednoj od privremenih memorija računara. Dakle omogućava brzo množenje s dva.

odnosno njegovih logičkih sklopova. u procesoru računara obavlja se mnoštvo računskih operacija prema logičkom slijedu prema skupu instrukcija koje mu se dostavljaju te prema samoj unutrašnjoj logičkoj strukturi procesora.Osnovi informatike Na taj način definirana je i nula ( 0000 ). Osnovu ove grane logike. Logika skupova 25 . MSB bit tijekom računskih operacija čuva se u posebnom spremniku (registru) procesora računara kako bi isti znao kako da postupi s binarnim brojem prema zapisu u spremniku. RAČUNARSKA LOGIKA Kako je već u jednom od predhodnih poglavlja izloženo. koji u računaru obavljaju razne operacije. 2. praktički je obradio i definirao njene simbole matematičar George Boole.4. koja datira još od Aristotela. a bavi se međusobnim odnosima elemenata u skupu i između skupova. rad digitalnog računara temelji se na DVA definirana fizikalna stanja: Znači da se elektronički sklopovi. Prema predhodnoj tablici vidi se da je raspon negativnih brojeva nešto veći u odnosu na pozitivne. Dakle. ponašaju slično prekidačkim elementima koji različitim elektroničkim izvedbama izvršavaju operacije sa stanjima "1" i "0" po zakonima LOGIČKIH PRIJEDLOGA koji mogu biti ISTINITI ili NEISTINITI. 2.4.1. Po njemu je ova grana matematike (zakoni istinitosti) nazvana BOOLE-ova ALGEBRA.

Osnovi informatike SKUP je grupa elemenata koji posjeduju barem jednu zajedničku karakteristiku u jednoj jedinstvenoj grupi elemenata (opći skup). kao i kombinacije svih stanja skupova ako ima više skupova. Podskup elemenata s zajedničkim svojstvima . Operacija EXOR ( isključivi ILI ) --. 1. 26 . Isto vrijedi za podskupove "B" i "non B". "A" se predstavlja kao ISTINIT i pridružuje mu se stanje "1".negacija AND 6.zahtijeva samo jedno istinito stanje za rezultat "1" pri obradi Prve tri operacije su osnovne. Tablica istine operacije NE: U lijevi stupac tablice upisuju se sva moguća stanja koje skup "A" može imati.npr. Rezultati odnosa između skupova i u skupu prikazuju se TABLICAMA ISTINE kako slijedi. To znači da se grupa elemenata može podijeliti u dvije podgrupe-PODSKUPA i to: 1. Tablica istine operacija ILI. Podskup elemenata koji ne pripada pod 1. Operacija NAND ( NI ) --. Operacija NOR ( NILI ) --. Operacije koje povezuju navedena stanja u skupu i između pojedinih skupova su: 1.negacija OR 5. "A" 2. a njemu komplementaran skup "non A" kao NEISTINIT i pridružuje mu se stanje "0".zahtijeva sva istinita stanja za rezultat "1" pri obradi 4.zahtijeva barem jedno istinito stanje za rezultat "1" pri obradi 3.npr. Podskupovi "A" i "non A" su komplementarni. Oba stanja kao rezultat obrade ne mogu istovremeno postojati. Operacija AND ( I ) --. 2. a preostale su iz njih izvedene. Operacija OR ( ILI ) --. U desnom stupcu ili stupcima upisuje se stanje koje nastaje kao rezultat izvršene operacije ili operacija nad stanjima prikazanim u lijevom stupcu. Slika 2. -. Operacija NO ( NE ) --.6 Opći skupovi elemenata. NILI i isključivi ILI izvedenim nad različitim kombinacijama elementa dva skupa. "non A" Tu podijelu u skupu jasnije predočava slijedeća slika.negacija postojećeg stanja 2.

Osnovni logički sklopovi računara Razvoj digitalnih računara usko je povezan s razvojem tehnologije izrade integriranih sklopova.Osnovi informatike 3. Iz tablice proizlazi da neke operacije između skupova odgovaraju operacijama s binarnim brojevima.2. koja omogućava nebrojne mogućnosti kreacije spojeva logičkih sklopova u jednom kućištu vrlo malog volumena. nazivaju INTEGRIRANI LOGIČKI ELEKTRONIČKI SKLOPOVI. Na ulaze logičkih integriranih sklopova dovode se impulsi nad kojima se želi izvršiti operacija. već za postojanje i nepostojanje impulsa. u pravilu izvedeni u integriranoj tehnici. posebno konstruirani logički elektronički sklopovi obavljat će logičke operacije s impulsima i omogućiti obavljanje aritmetičkih operacija. Tablica istine operacija I i NI izvedenim nad različitim kombinacijama elementa dva skupa.7 Osnovni logički sklopovi digitalnog računara. Ako se "1" i "0" ne koristi za oznaku istine i neistine. 2. a rezultat operacije se očituje na izlazu odmah po promjeni ulaznog stanja ili po dopuštenju kojim upravlja nekakav generator takta. Slika 2. 27 . Zbog toga se takvi elektronički sklopovi.4.

Sklop na predhodnoj slici obavlja samo operaciju zbrajanja bez prijenosa prikazanog na izlazu "C". Na osnovu stečenih životnih znanja čovjek odlučuje kako podatke obraditi. Razvoj logičkih sklopova i projektiranje logičkih cjelina je u uskoj vezi s razvojem tehnologije kojoj je opći cilj da se u što manjem volumenu smjesti što više logičkih sklopova i da im je brzina rada što veća. popularno se naziva INTEGRIRANI SKLOP . ORGANIZACIJA I STRUKTURA DRS Čovjek preko svojih čula dobiva poruke i INSTRUKCIJE što s njima raditi. Slično tome i računar mora imati fizičke uređaje preko kojih će primati podatke i instrukcije.žohar). izradi i dizajnu računarskih sistema sutrašnjice. Po obradi podataka 28 . Računar takve zadaće obavlja na osnovu odgovarajućeg PROGRAMA (NIZA INSTRUKCIJA) prilagođenog zadaći i o njegovoj kvaliteti ovisi i "pamet" računara. na primjer sortiranje imena i prezimena po abecedi. REZIME: Logički sklopovi povezani u raznolike funkcionalne cjeline sastavni su dio računara i njegovih dodatnih uređaja. a drugi bi polusumator izračunatom zbroju pridodao predhodni prijenos i tako za svaku narednu znamenku. iako se mogu susresti i drugačije ali slične oznake. presudni je činbenik u razvoju. MIKROELEKTRONIKA. i nerijetko sadrži više tisuća logičkih sklopova koji izvršavaju razne INSTRUKCIJE date računaru brzinom čak do sto miliona instrukcija u sekundi (100 MIPS-a).8 Logička shema i tablica istine polusumatora.7 uvriježeni su u anglosaksonskoj stručnoj literaturi. isti bi se pohranio u statusnom registru mikroprocesora i korisniku bi se ova pojava signalizirala u vidu nekakve poruke. smješten u zajedničkom kućištu s izvodima za spajanje s okolišem.Osnovi informatike Povezivanjem logičkih sklopova u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu ostvaruju se pojedine zadaće kao aritmetičke operacije i druge. Takav skup sklopova. Ako bi se prilikom zbrajanja posljednje znamenke pojavio preljev. Prikazani simboli na slici 2. No za ilustraciju označavanja i crtanja logičkog sklopovlja dovoljni su i primjeri sa slike. 3. Sklop će obaviti zadaću za nulti bit binarnog broja (prva znamenka)."ČIP" (u žargonu . odnosno jedan polusumator vršio bi binarno zbrajanje znamenki. Primjer I Realizacija zbrajanja binarnih brojeva u računaru: Slika 2. odnosno tehnologija izrade integriranih sklopova. Da bi se prijenos obuhvatio pri zbrajanju uz naredne bit-ove binarnog broja (daljnje znamenke) to znači da se izlaz "C" mora pridružiti ulazima "A" i "B" za svaku narednu znamenku.

godine isporučen je prvi korisnički računar UNIVAC (UNIVersal Automatic Computer). Dakle. povezivanja. Iako buba u unutrašnjosti modernih sistema više nema. uputa ili dokumenata. nesuvisle greške u izvršavanju programskog koda nose njihov naziv . Dolazi kao skup binarnih zapisa pohranjen na nekom od trajnih medija pohrane podataka i "učitava" se u računar putem za tu svrhu dizajniranih uređaja. ROGRAMSKU PODRŠKU čine programi koje računar izvršava. digitalni računarski sistem u suštini se sastoji od fizičkih uređaja kojima "pamet" daje skup instrukcija sadržan u programu. čovjek glasom ili pisanim izvješćem a računar preko monitora ili štampača.Osnovi informatike i čovjek i računar izvješćuju o rezultatu svatko na svoj način. bilo otiskanih ili što je češće dokumentiranih na CD-u. korištenja i održavanja DRS. godine proizvela je računar IBM 705 i to je početak njene dominacije u svijetu računarske tehnike. interesantno je upoznati se njihovim povijesnim razvojem. do tada poznata po elektromehaničkim računskim strojevima. nije materijalan. Svojim računarima praktički su diktirali standarde računarske tehnike. zauzimali gotovo čitavu zgradu i trošili ogromnu energiju. šetnjom po unutrašnjosti sistema izazivali elektronički kratki spoj.BUG. koji se sastoji od: 1. POVIJESNI RAZVOJ DRS Od davnina koristi se niz mehaničkih uređaja i pomagala koja su čovjeku pružala pomoć pri računskim operacijama. Pojavljuju se 29 . a time nekontrolirane greške u izvršavanju programa.) Sistema dokumentacije -. smješteni u velikim klimatiziranim prostorima.) Sistema programa ------. bili su kao stvoreni za život kukaca (BUG) koji bi. kojemu je bio najveći problem da ostane ispravan do kraja obavljanja računske operacije. povremeno je zauzimala i preko 90% svjetskog tržišta DRS. rijeđe kao pisani materijal na osnovu kojeg se utipkavaju sadržaji preko tastature. Vakuumske elektronske cijevi bile su osnovni aktivni element sklopova računara PRVE generacije. bez radne memorije. DEFINICIJA DRS Digitalni računar je elektronički uređaj namjenjen za obavljanje različitih računskih i logičkih operacija i samo je jedna od komponenti (sastavnih dijelova) Digitalnog Računarskog Sistema (DRS). Prvi sistemi. Zbog toga su bili glomazni i nepouzdani. To su fizičke jedinice instalacije DRS. sastavljen od 18000 vakuumskih elektronskih cijevi. 3. tu se raspakiraju i međusobno povežu prema uputama u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu. Primjena tranzistora smanjila je gabarite i višestruko povećala pouzdanost. 1947. dakle gotovo nikakva pouzdanost. Otkriće tranzistora i konstrukcija prvog tranzistorskog računarskog sistema 1960. Kako je u današnje vrijeme dominacija digitalnih računarskih sistema baziranih na elektroničkim komponentama. godine u kompaniji CDC (Control Data Corporation). Početak ere DRS datira od završetka II svjetskog rata.2. Nekako u to doba javlja se i kompanija IBM (International Business Machines). Glede navedenog slijedi jednostavan prikaz njihovog djelovanja: Dakle.) Sistema sklopovlja ----. 1946.uređaji (HARDWARE) 2. 1954. uvod je u DRUGU generaciju računarskih sistema. U prostoriju za računarsku tehniku donesu se uredno spakirane.1. 3. predstavlja "PAMET" računarskog sistema.programska podrška (SOFTWARE) 3.pisanih uputa za instaliranje i korištenje uređaja i programa SKLOPOVLJE predstavlja skup elektroničkih komponenti i uređaja povezanih u jedinstvenu cjelinu.ENIAC. DOKUMENTACIJA je niz priručnika. u svrhu instaliranja. godine konstruiran je prvi elektronički DIGITALNI računar .

crtanje. mogućnosti upotrebe raznolike programske podrške. obrazovanje. već zavidne pouzdanosti. predstavljaju uvod u TREĆU generaciju računarskih sistema i njihovu minijaturizaciju. Značajan je i porast brzine rada. baze podataka i dokumenata. projektiranje i izrada brodova. prepoznavanje uzoraka i komunikaciju govorom. od procesora pa do specijalno kreiranih periferija u svrhu stvaranja jedinstvene namjenske cjeline. Razvoj računarskog sistema najbolje ilustrira odnos cijene koštanja uređaja i programske podrške tijekom proteklih godina.) Programski jezici . koji svojom učinkovitošću sve više približavaju računar običnom čovjeku i s kojima se razvijaju moćni PROGRAMSKI PAKETI koje čovjek koristi za izradu baza podataka. To su obilježja PETE generacije računarske tehnologije kojoj smo svjedoci danas. Oslobađanje od licencnih prava i dostupna dokumentacija uskoro ga. godine. upravljanje proizvodnjom i druga područja ljudske djelatnosti. ima izvanredne mogućnosti dogradnje raznovrsnim periferijama što ga čini vrlo prilagodljivim raznim zadaćama. IBM 1981. 30 . Razvoj tehnologije omogućio je funkcionalnost do te mjere da su sistemi prihvatljivi za korištenje i običnom čovjeku. započinje ČETVRTA generacija računarskih sistema. 3. a u slučaju potrebe može se povezati s moćnijim sistemom ili u mrežu računara od razine omanje firme do cjelog svijeta. logičko zaključivanje i rukovanje bazama znanja. Razvijaju se programski jezici. godine nudi šest modula sistema IBM 360. objedinjavanjem osnovnog sklopa računara u jedan jedinstveni integrirani krug . a od 1971.Osnovi informatike PROGRAMSKI JEZICI. Pouzdanost računara raste.raznolikost u povezivanju elemenata DRS.vrlo je raznoliko. slikom. Najnovija istraživanja usmjerena su na minijaturizaciju i povećanja kapaciteta memorije. godine izrađuje PC-XT (Personal Computer . kojima praktički udara standarde današnje računarske tehnike. računar opće namjene za osobnu upotrebu. dizajn programskog sistema prema zadaćama. Općenito. IBM 1964. Svojstva DRS pete generacije mogu se opisati u više razina i to: 1. projektiranje. Razvojem integrirane tehnike omogućena je minijaturizacija. a cijena im pada. projektiranje. računari se prema namijeni dijele u dvije skupine: A. Primjena memorijskih elemenata već je redovita praksa. B.koja sistemu osigurava za namjenjenu zadaću prihvatljive performanse i funkcionalnost. ekspertni sistemi. Kad je s rezultatom zadovoljan naloži računaru da ponovi njegov postupak na slijedećim nadolazećim karoserijama. Na primjer. koji čovjeku prihvatljiviji skup komandi i naredbi prevode u binarne instrukcije računaru i time računar čine pristupačnijim za širu upotrebu. najupečatljiviji primjer su automatizirane tvornice automobila. Prva skupina svoju primjenu ima u industriji. podsistem za rješavanje problema i zadaća.kreirani za brzo prilagođavanje pri rješavanju različitih zadaća. povećanje proizvodnje i pad troškova. 2. crtežom. kreirani za učinkovito obavljanje samo jedne zadaće.eXtended Technology). vrlo fleksibilno za svakodnevnu upotrebu. Razvoj umjetne inteligencije bavi se problemom konstrukcije računarskog sistema koji će se vladati na način svojstven razmišljanjima ljudskog bića.) Programski sistem .mikroprocesor.) Područje primjene DRS .obuhvaćaju kreaciju komunikacije govorom. multimedija i drugo. Napravljeni u integriranoj tehnici (više tranzistora u zajedničkom kućištu). 5. pisanje i drugo.) Ugrađena tehnologija . Takav sistem naziva se MIKRORAČUNARSKI SISTEM. a prepoznavanje uzoraka može se jednostavnijim jezikom objasniti kao sistem koji u skupu uzoraka traži nepoznati uzorak koji po svojstvima odgovara unaprijed zadanim značajkama. ne tako učinkoviti kada se mjere s procesnima za istu zadaću.s elementima sačinjenim za inteligentni podsistem. razvoj umjetne inteligencije. radnik u lakirnici naloži računaru da pamti pokrete mehaničke ruke kojom boja karoseriju automobila.koji vrše kontrolu odvijanja procesa. prevodioci između čovjeka i računara.) PROCESNI RAČUNARI .) Arhitektura DRS . naravno uvijek nadograđivan razvojem tehnologije. 4. PC je opće priznati svjetski standard za osobne računare.Advanced Technology) čine najprodavanijim računarskim sistemom. Računari se već koriste za vođenje procesa po unaprijed formiranim programima. kao i nešto mlađeg brata PC-AT (PC .) RAČUNARI OPĆE NAMJENE .

Slika 3.3. glazbena kartica i drugo). 3. Prosječan korisnik vrlo često ne mora da poznaje više od načina korištenja programske podrške te osnovnih elemenata kako će preko operativnog sistema aktivirati po uključivanju računara.3. projektiranje zgrada. te upotrebu računara posve približava običnom čovjeku. Njihovu međusobnu ovisnost zorno prikazuje slijedeća slika. komunikaciju i pretraživanje baza znanja putem mrežnog servisa. brodova. SKLOPOVLJE RAČUNARA Pojednostavnjena struktura računara prikazana je na slici 3. 31 . Vremenom se je programska podrška u tolikoj mjeri sofisticirala da je moguće njeno korištenje bez velikih znanja o načinu rada cjelokupnog računarskog sistema. Stupanj zanimanja korisnika ili potreba da ovlada pojedinim elementima računarskog sistema glavni su činbenici koji određuju koliko će elemenata DRS korisnik u svojim saznanjima obuhvatiti. U osnovi struktura je temelj svim današnjim računarima i zasniva se na još davno osmišljenoj VON NEUMANN-ovoj arhitekturi (Nizozemski naučnik) i predstavlja uvod u današnju koncepciju računara. te u svim drugim segmentima za koje postoji odgovarajuća programska podrška (a ima je dosta) i potrebiti dodaci računaru koji uvećaju njegove mogućnosti u ovisnosti o namijeni (mjerna kartica. osnovni sistem za nadzor rada sklopovlja. Kojim redom i u kojoj mjeri će korisnik svladavati pojedine razine ovisi o njegovoj profesionalnoj orijentaciji. u knjigovodstvenim servisima. učenje. Koristi se za obradu teksta. obrazovnim institucijama i kod kuće.2 Slojevi računarskog sistema. Parametrima i načinom pristupa sklopovlju (hardware) upravlja BIOS (Basic Input Output System). tabličnu kalkulaciju. mrežna kartica. Operativni sistem preko BIOS-a objedinjuje sklopovlje u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu i omogućava ispravan rad programske podrške (software) koja koristi sklopovlje. No ako će se baviti implementiranjem programske podrške u sistem mora se znati služiti i operativnim sistemom i pojedinim elementima BIOS-a. Osobama kojima će u budućnosti informatika biti posao podjednako su važni svi prikazani slojevi te su nadalje postupno obrađeni. omogućava da korisnik od računara dobije rezultate temeljem usnesenih podataka. REZIME: Računar opće namjene tipa PC sve je učestaliji dio okoliša čovjeka kod kuće i na poslu. Programska podrška. Razvoj tehnologije omogućio je integraciju velike računarske moći u relativno mali volumen uz vrlo povoljnu cijenu. modem. a ako pak izrađuje programsku podršku mora poznavati i elemente BIOS-a i sklopovlja.Osnovi informatike Druga skupina je najraširenija u projektnim i uredskim prostorima. igru. već prema zadaći i dizajnu.

Po vrsti dijele se na: . koji će prema računaru uputiti njemu razumljive poruke. Element slike. pogotovo u djelatnostima opasnim po čovjeka. Predstavlja elektromehanički ulazni pretvornik. 32 . naziva se PIKSEL. senzori. optički analizatori predmeta. ili govornu poruku. slika ili teksta i slično. Tastatura je nezamjenjiv ulazni uređaj i u sastavu je gotovo svakog općeg računarskog sistema današnjice. Ulazni uređaji u industrijskim pogonima obično su nekakvi senzori koji računaru šalju podatke o zbivanjima npr. nužni su odgovarajući pretvornici.kromatske (boja).VGA monitore (finoća slike je do 800x600 elementa slike) . uređajima koji omogućavaju prikaz rezultata rada u pisanoj formi na papiru.SVGA monitore (finoća slike je do 1280x1024 elementa slike). ili nekom drugom radnom procesu. ULAZ omogućava učitavanje podataka ili programske podrške u računar. kao tastatura.3 Struktura računara po von Neumann-ovom modelu.Osnovi informatike Slika 3. Uz navedeni izlazni uređaj. u svakodnevno radu korisnik se vrlo često služi štampačem ili rijeđe crtačem. To je već primjena DRS u robotici. bez kojeg je rad s današnjim računarom opće namjene gotovo je nemoguć. dakle najmanji dijelić slike kojemu se može kontrolirati svjetloća i boja. koja je u privrednim djelatnostima sve prisutnija. A/D pretvornici (analogno/digitalni). na tekućoj traci.monokromatske (crno-bijeli) . Znači. Prema kvaliteti slike najznačajniji su: . IZLAZ omogućava pretvaranje rezultata obrade u električni signal (D/A pretvornik). Najčešći IZLAZNI uređaj je monitor. Ostale vrste spadaju u povijest. Bilo kakav podatak mora se pretvoriti u odgovarajući slijed impulsa koje računar može prepoznati. skup razumljivih znakova prikazan na ekranu monitora ili otiskan.

Rotirajući mediji se zbog veće brzine rada koriste kao operativne memorije. Tada je riječ o lokalnoj MREŽI računara. mnogo brža komunikacija postiže se preko jednog zajedničkog koaksijalnog ili optičkog kabela. c.) Magnetski memorijski sistemi.Osnovi informatike U/I KANAL je ustroj preko kojeg je moguća komunikacija s računarom u ulaznom i izlaznom smjeru u binarnom kodu. Tijekom rada na valjčiće se nahvata prljavština te ih povremeno treba čistiti. TRAJNA MEMORIJA ima zadaću da trajno sačuva podatke potrebite za rad računara i korisnika. kapacitet arhive je proizvoljan. Danas su memorijski mediji na načelima bušenih traka i kartica i slični samo blijedo sjećanje starijeg naraštaja. Magnetski mediji za pohranu izrađuju se kao uređaji s trakom i rotirajući diskovni uređaji. Stoga se kao globalna podijela trajnih memorijskih medija prema načinu čuvanja podataka može prihvatiti prema slijedećem: a. Temeljem primljenih podataka pomiče se pokazivač miša na monitoru te kad se pokazivač poklopi s željenim objektom na slici. Uređaji s trakom vrlo su slični velikim kolutnim magnetofonima i kasetofonima. nezamjenjiv uređaj današnjeg osobnog računara. Serijska veza je uzastopni prijenos bit-ova jedan po jedan u slijedu i zahtijeva minimalno dvožični vod. a razmjena podataka kontrolira se posebnim programima pripravljenim za tu svrhu i posebnim karticama koje se umeću u računar. b. poslovna zgrada na primjer.) Magneto-optički memorijski sistemi. s računarom povezanim za mrežni poslužitelj preko mrežnih vodova ili modema. U bliskom okruženju. Načelo rada rotirajućih medija prikazano je na narednoj slici: 33 . a naziva se MODEM (MODulation . Slična konfiguracija na međugradskim i međudržavnim razinama (INTERNET). Odmah se može zaključiti da je komunikacija paralelnom vezom brža od serijske ali je tehnički zahtijevnija. Načelo rada zasniva im se na izmjeni smjera magnetiziranja elementarnih magnetskih čestica (domena) u ovisnosti o binarnoj znamenki 0 ili 1. govorom i zvučnim efektima okoliš u kojem se igra odvija. te stoga nadalje neće biti prikazani.) Optički memorijski sistemi. a u podnožju je gumena kuglica koja se okreće pomjeranjem miša. Glede razbibrike igrača palica (joystick) omogućava kontrolu odvijanja programske podrške IGARA. Rotacija kuglice se preko dva valjčića prenosi u unutrašnji mehanizam miša u kojem senzori pretvaraju okrete u električne impulse koji se šalju računaru kao podaci pokreta. serijskom ili paralelnom vezom. Sadrži dvije do tri tipke na kućištu. nova su dimenzija komunikacije među ljudima koja je sve značajnija i raširenija. Moguće ih je još sresti kod starijih teleprinterskih uređaja. Kako nije moguć prijenos bit-ova u izvornom obliku preko PTT vodova (telefonske veze) za udaljene komunikacije koristi se poseban sklop koji impulse računara pretvara u oblik pogodan za prijenos PTT vodom i obratno. Paralelna veza je istovremeni prijenos grupe bit-ova (najčešće 8) kad se svaki pojedini bit grupe prenosi zasebnim vodom (višežični vod). U/I kanal povezan je s uređajima preko fizičkih priključaka na kućištu računara ili s utorima u koje se mogu umetnuti potrebite elektroničke tiskane kartice. a to je u suštini dio radne memorije koji služi kao "transporter" podataka između računara i uređaja. Uglavnom se koriste kao pričuvni memorijski sistemi za trajnu pohranu (arhivu) ili za slučaj obnove izgubljenih podataka (REPLIKU). Kako je broj traka ili kaseta praktički neograničen. pritiskom na jednu od tipki odrađuje se akcija koja objektu pripada. Pomagalo glede bržeg izbora željenog na temelju odabira sa slike na ekranu naziva se MIŠ (MOUSE). a glazbena kartica vodi brigu o tome da upotpuni glazbom.DEModulation = pretvaranje impulsa u analogne signale za telefonski govorni prijenos i obratno). Podaci se spremaju u nizu blokova podataka uzduž trake a u kombinaciji s kompresijom podataka ovi uređaji mogu imati vrlo velike kapacitete po jednoj traci. Svakom uređaju dodjeljuje se njegov U/I kanal.

RADNA MEMORIJA omogućava izvršavanje programa ili trenutnu pohranu rezultata njihovog rada.disketa) i nezamjenjivim krutim diskovnim medijem (hard disk . Laserski zrak zagrijava pojedine čestice magnetskog medija nanesenog na površinu diska. Najpoznatiji proizvođači mikroprocesora su američke tvrtke INTEL. sadržaj radne memorije promjenjiv je od slučaja do slučaja i otuda joj naziv RAM (Random Access Memory = memorija sa slučajnim pristupom). Kod kućnih računara CPU je u pravilu izrađena kao jedan integrirani sklop nazvan MIKROPROCESOR. Naime. Posebna kategorija medija za pamćenje su kompilacija optičkih i disketnih rotirajućih magnetskih sistema. Zbog finije i kompaktnije izrade kapacitet tvrdih diskova uveliko premašuje diskete. Fizički memorija se prepoznaje kao skup integriranih sklopova smještenih na maloj tiskanoj pločici sa izvodima za ulaganje u utore. koji se okreće u magnetskom polju. te informativni katalozi proizvođača opreme i prodavača roba. Za sada nema opće raširenog prihvaćenog standarda za uređaje ove vrste. Dakle. 80286. Pored njega u ROM se smješta i nadzorni program za upravljanje sistemom i njegovim periferijama . tako će se mijenjati i učitani programi u radnoj memoriji ili će se mijenjati rezultati rada programa. Podaci se zapisuju kao grupacije na koncentričnim kružnicama duž površine diska. DIGITALNI RAČUNAR povezuje sve navedene uređaje u funkcionalnu cjelinu i upravlja njihovim radom preko svoje upravljačke jedinice (UJ). To znači kako se mijenjaju zadaće. Kod moćnijih računarskih sistema načinjene su od mnoštva elektroničkih komponenti.Osnovi informatike Slika 3. najviše od integriranih sklopova. prenosiv i nadasve jeftin medij. Rade po načelu očitavanja utiskanih udubina pomoću laserske zrake na mediju koji rotira. a na osnovu instrukcija dobivenih od programske podrške ili nekog drugog ulaznog uređaja. 68040. instrukcije za kontrolu rada navedenih grupa mikroprocesora potpuno su različite što programe na PC računaru čini neizvršivim na Macintosh računaru i obratno. 68020. MOTOROLA i DIGITAL i oni u biti diktiraju standarde na svjetskom tržištu računara.tvrdi disk). Najpoznatiji Intelovi mikroprocesori nose oznaku 8086. PENTIUM. te po zagrijavanju ostaju magnetizirane. 80386. ALU dakle posredstvom upravljačke jedinice upravlja PROCESIMA. Vrlo su popularni glede prodaje programske podrške zbog otežanog kopiranja i predstavljaju vrlo stabilan medij za pohranu podataka. laserskim zrakom upravlja se magnetiziranje izmjenjivog medija. Pod kontrolom upravljačkih uređaja (controller) upravlja se položajem magnetskih glava nad rotirajućim diskom i mjestima zapisivanja podataka. Od rotirajućih optičkih sistema raširena je upotreba izmjenjivih CD diskova s mogućnosti samo čitanja (RO-read only) ili čitanja i pisanja (RW-read/write) koji sadrže vrlo velike količine podataka (preko 500MB). Realiziraju se kao sistemi s izmjenjivim savitljivim diskovnim medijem (floppy disk . 80486. Digital po procesoru ALPHA. Motroroline mikroprocesore najviše koristi tvrtka APPLE-MACINTOSH za svoje osobne računare. a programić kojeg sadrži naziva se BOOTSTREP (šutnuti čizmom). 4MB i 16MB. najčešće kapaciteta 256KB. Upravljačka jedinica odabire pojedine uređaje na osnovu instrukcija zadanih preko tastature. čime se ostvaruje efekt udubljenja. 1MB. Naravno. Taj dio naziva se ROM (Read Only Memory). i njihova daljnja upotreba je u smislu RO diskova. Postavlja se u 34 . Rašireni su u multimedijskoj ponudi kao sadržaji za igru i glazbu. na primjer povećava se upisani tekst pri kreiranju ove knjige. U/I kanala ili programa u radnoj memoriji. Za brže izvršavanje matematičkih operacija dodaje mu se MATEMATIČKI KOPROCESOR ili se pak i on ugrađuje u kućište mikroprocesora.4 Načelo konstrukcije rotirajućih magnetskih medija. No postoji mali dio memorije koji je nepromjenjivog sadržaja i kojeg koristi mikroprocesor prilikom uključivanja računara da bi ispravno podesio početne parametre. Po brzini pristupanja podacima nešto su sporiji od tvrdih diskova. Kako se magnetiziranje vrši na povećanoj temperaturi u odnosu na disketu i nema mehaničkih dijelova koji bi prijanjali uz površinu opto-diskete. uređaji su stabilniji glede trajnosti čuvanja podataka. Noviji ROM-ovi sadrže i kratke programe za konfiguriranje sistema i zaštitu od virusa.BIOS (Basic Input/Output System). Gotovo svi PC računari imaju osnovu na Intelovim mikroprocesorima ili njihovim kopijama i prema njima određuje se tip računara. ali je zato disketa lako izmjenjiv. Da bi se program mogao izvršiti on se u radnu memoriju "prepisuje" iz trajne memorije. a dobija ih od aritmetičkog i logičkog ustroja (ALU). Na RW diskove može se samo jednom izvršiti upisivanje "paljenjem" površine medija pomoću laserske zrake. Motorola je pak poznata po mikroprocesorima 68000. ALU i UJ zajedno tvore CENTRALNI PROCESORSKI USTROJ (CPU).

Memorijski resursi ovise o konstrukciji. uz ispomoć npr.1. Obično se u računaru nalaze dvije ili više banaka.3. grafičkih. multimedijski dodatak ili nešto drugo specifične namjene. Današnja tehnologija omogućava ugradnju manjih memorijskih resursa (oko 128KB) u sam mikroprocesor ili u upravljačku elektroniku tvrdog diska te se na taj način ubrzava izmjena podataka između pojedinih uređaja računarskog sistema. Naziv "mikro" koristi se zbog malih dimenzija. 32 i 64 bit-a. CPU (mikroprocesor) Mikroprocesor (CPU) je najvažniji elektronički sklop računara. 16.) Unutrašnje sabirnice . Sadrži do nekoliko miliona tranzistora ukomponiranih na silicijumskoj pločici upakiranoj u plastično kućište. glazbenih i drugih namjenskih kartica.PC. optčkog BAR-CODE čitača za unos šifri artikala i štampača za izdavanje računa ili pisanih dokumenata. izvorom napajanja i ventilacionim uređajem. Broj vodova sabirnice ovisi o broju bit-a koji opisuju podatke koje je potrebito prenjeti. ROM sa BIOS sadržajem (Basic Input-Output System = osnovni ulazno-izlazni sistem za pokretanje i rad računara). Vrijeme izvođenja instrukcija je reda mikrosekunda. CD diskom i drugim mogućim uređajima. a broj instrukcija i veličina binarnog podatka osnovni su parametri koji definiraju kvalitet mikroprocesora. može se proglasiti i dio radne memorije. 35 . REZIME: Najpopularniji računar opće namjene današnjice je PC.Osnovi informatike "banke" sa po 2-4 mjesta za umetanje pločice. razni priključci i mostovi za rekonfiguraciju elektroničkih veza (jumper) i ostalo smještaju se na oveću tiskanu ploču nazvanu MATIČNA PLOČA (MAINBOARD = glavna ploča. Mikroprocesori koji se u računarskim sistemima opće namjene koriste dizajnirani su za rad s podacima duljine 4. ovisno o programskoj podršci kojom se koristi. Dakle postoje dva osnovna sistema sabirnica: 1. a obavlja se preko SABIRNICA (BUS). pričuvna memorija van sastava radne memorije). ako ne postoji fizički. zajedno sa pripadnom omanjom elekronikom. namijeni računara i programskoj podršci koja se koristi. PROŠIRENJA su raznorazni dodaci koji se mogu pridodati računaru glede poboljšanja njegove standardne konfiguracije. Dakle. Kad je sve navedeno ispravno povezano iznutra i izvana s za to predviđenim kablovima dobije se osobni računarski sistem . i izlaznog uređaj . skrovita. koji preuzima programske komande i naredbe i na osnovu njih obrađuje podatke. a glede izvršavanja specifičnih zadaća. a posljednji naveden veće je uobičajena praksa u osobnim računarima (Pentium). Da bi računar ispravno radio dobro je da banka ima sve utore popunjene istom vrstom pločica. Matična ploča smješta se u kućište zajedno sa disketnim uređajem i diskovima. Te memorije obično se nazivaju CACHE (skrovište brza prihvatna. Komunikacija korisnika i računara najčešće se odvija preko ulaznog uređaja . sama njihova namjena vrlo je raznolika te će im konstrukcija i programska podrška ovisiti o zadaći. Prijenos podataka između sklopova unutar mikroprocesora i unutar računara vrlo je značajan dio posla. Vrlo često proširenja se susreću kao zasebne elektroničke kartice koje se umeću u posebne utore s kontaktima u računaru (slot-ove) i mogu predstavljati modem. utori banke podataka. te priključcima na poleđini kućišta. mrežnih. Za cache. utori za umetanje kartice upravljača disketnog i disk uređaja. dodatnu radnu memoriju. ležišta za dodatne koprocesore. Razvoj tehnologije omogućio je da se po resursima PC može koristiti i za zahtijevnije zadaće od toga. 3. U suštini prijenos podataka je paralelan. Prvi je u sastavu jednostavnih kalkulatora. ponekad i naziv matherboard = ploča majka).veze unutar mikroprocesora. na primjer kao mrežni poslužitelj i više od toga. višežilnim prenosnim putovima između pojedinih sklopova.tastature.monitora. Mikroprocesor. 8.

memoriju. raznovrsna brojila. O prijenosu podataka između unutrašnje i vanjske sabirnice brinu se posebni upravljači (controller). Rezultat se potom vraća natrag na sabirnicu. a upravljačka sabirnica će prijenos odobriti. kao kod modela na slici 3. 36 . a prema shemi na slijedećoj slici. dakle svaki bit po svojoj "žici" u sabirnici.) Podatkovne sabirnice --. te ih je stoga potrebito odvojiti.dvosmjerna 2. kao kod linijskih sudaca u nogometu kada se zastavicom (FLAG) signaliziraju zbivanja. 3. ali je ukupna brzina obrade tih koraka toliko velika da njihova jednostavnost nije od značaja.) Vanjske sabirnice . a upravljačkoj jedinici (UJ) proslijedi se poruka kojemu uređaju da omogući pristup na vanjsku sabirnicu. po potrebi ponovo dovodi u ALU na daljnju obradu ili trenutno sprema u jednom od registara opće namjene (R0-R2) tako da je "pri ruci" akumulatoru.Osnovi informatike 2. mijenja se stanje jednog od njih te se ukazuje na nastalu promjenu.jednosmjerna 3. Podatku koji je na sabirnici podataka. Ako je potrebno sačeka se drugi podatak koji će preko buffer-a 2 proslijediti na drugi ulaz ALU koja potom vrši zbrajanje. Međusobno su odvojene međusklopovima jer se često promet na njima ne odvija istom brzinom. Organizacija mikroračunarskog sistema Organizacija izmjene podataka između pojedinih uređaja računara temelji se na paralelnom prijenosu podataka.2. Ako tijekom računskih operacija dođe do preljeva ili nekog drugog neprihvatljivog rezultata.) Adresne sabirnice -----.veze u računaru izvan mikroprocesora. preko adresne sabirnice određuje se mjesto na koje će se uputiti. Razmjena podataka u mikroprocesoru obavlja se višestruko brže nego između sklopova računara.3. komunikacija posredstvom triju sabirnica ubrzava sistem. Moderni mikroprocesori imaju u svom okruženju. Uvid u sadržaj registra statusa omogućava programeru usmjeravanje tijeka programa. u registru statusa (RS). sem navedenih sklopova.jednosmjerna Naravno. ne koristi se više. te jedan ili više akumulatora.5. Unutarnja i vanjska komunikacija odvija se preko tri odvojene sabirnice: 1. Podaci se po obradi preko buffer-a 0 mogu proslijediti vanjskoj sabirnici. koji čuva niz neovisnih bit-ova. Počeci razvoja mikroprocesora vezani su za arhitekturu s jednom zajedničkom sabirnicom. ali je prihvatljiv za prikaz načela rada mikroprocesora.) Upravljačke sabirnice -. Broj registara opće namjene ovisi o konstrukciji procesor i obično ih je oko 10-20. Podaci sa sabirnice dolaze u akumulator i iz njega preslikavaju preko buffer-a 1 (međusklop) na prvi ulaz ALU. logičku operaciju ili proslijeđuje podatke u registar rotacije i tu obavlja računske radnje. Akumulator je najvažniji registar (privremena memorija podatka) u mikroprocesoru. Sve to obavljalo se je na modelu prikazanom na predhodnoj slici izmjenično preko jedne sabirnice. Iz pojednostavnjenog opisa rada mikroprocesora očevidno je da se sve radnje obavljaju u malim koracima. adresne i indeksne registre i još štošta drugo.

Naravno.6). komponente u računaru rade na tri različite radne frekvencije. što je brži takt. a drugu sa više vodova za direktnu vezu procesora sa memorijom. Dakle. Načelo rada je slijedeće: Mikroprocesor na osnovu naloga s tastature učita sa diska (vanjska jedinica) preko sabirnice podataka željeni program. podaci iz ROM-a uvijek su dostupni mikroprocesoru i u taj dio memorije nije moguće upisivanje. odnosno njihovoj sposobnosti da što brže prime podatke i ne može biti veća od brzine rada najsporije komponente u sistemu. grafičkom karticom. Naravno. Intelov procesor 8086 radi sa podatkovnom sabirnicom od osam bit-a (kao na slici 3. Primjer I 37 . upravljačem diska i uređajima koji zahtijevaju brzu komunikaciju. Po istom načelu prihvaćaju se podaci sa tastature ili od nekog drugog uređaja posredstvom U/I kanala ili uređaja povezanog preko "slot-a".Osnovi informatike Slika 3. cijeli postupak prijenosa bajt-ova odvija se velikom brzinom prema taktu kojeg mikroprocesor prima iz generatora takta. kratkospojnicima se određuje takt pojedinih komponenti kako bi bile međusobno usklađene po brzini rada. Jasno. jer se istovremeno prenosi više bit-a. i tako dalje dok se svi podaci ne prenesu u radnu memoriju. a Pentium sa sabirnicom podataka od 64 bit-a. Tada daje nalog da se s diska (ili iz cachememorije diska) uzme drugi bajt i ponavlja postupak sa drugim podatkom i pazi da se drugi podatak ne pohrani na mjesto predhodnog. Preko upravljačke sabirnice daje nalog da se omogući prolaz prema radnoj memoriji i da se s podatkovne sabirnice podatak prenese u radnu memoriji. Preko adresne sabirnice mikroprocesor određuje na koje mjesto će se u radnoj memoriji upisati svaki pojedini bajt programa. Nove inačice PC računara imaju i po dvije sistemne sabirnice. Svaki takt (impuls iz generatora) je nalog za izvršavanje slijedeće radnje. odnosno ako je mikroprocesor primio više impulsa takta u jednoj sekundi odvijanje radnje je brže. Broj impulsa iz generatora takta u jednoj sekundi (mjerna jedinica nazvana Hertz-Hz) je osnovna RADNA FREKVENCIJA rada računara.6 Organizacija 8 bit-nog računarskog sistema. Kako matične ploče mogu podržati više vrsta mikroprocesora. a po nalogu predatog upravljaču diska preko upravljačke sabirnice. Radna frekvencija ovisi o kvaliteti mikroprocesora. Kad prvi bajt dođe na sabirnicu podataka on je prisutan na ulazu u sve uređaje "zakačene" na sabirnicu. Po upisu podatka mikroprocesor onemogućava pristup u radnu memoriju. 80386 sa sabirnicom podataka od 32 bit-a. radne memorije i ostalih komponenti računara priključenih na sabirnice. Dakle. Tijekom rada mikroprocesor prati koja su mjesta u memoriji slobodna za prihvat novih podataka. Program se s diska učitava bajt po bajt. miš i slično. Pojednostavljeno 4'000'000 do 100'000'000 zadaća u jednoj sekundi. već prema tome kojoj su sabirnici ili sklopu pridružene. Noviji procesori za svoje interne zadaće koriste takt višestruko brži od takta sabirnica. Sve tri sabirnice tvore SABIRNICU SISTEMA. odnosno preko upravljača (controller) utaknutog u jedan od utora (u1-u4) povezan za sabirnice. Obično iznosi od 4MHz do 100MHz pa i više. takt rada spore i brze sabirnice nije jednak. Što je broj vodova sabirnice veći to je i veća brzina rada sistema. jednu sa manje vodova za sporije i jednostavnije uređaje kao štampač.

Broj bit-a sabirnice odnosi se na podatkovnu sabirnicu. te se isti puni u dva takta čitanja sabirnice.) 1111 1111 1111 11112 = FFFF16 = 65 53510 d. Već od ranije poznata koncepcija. Adresno polje računara Da bi računar obradio binarni podataka u načelu broj bit-ova u podatku ne smije biti veći od kapaciteta registra u mikroprocesoru. osobito u radu s grafičkim podacima.32 bit-a.) 32 bit-a Analogno predhodnom kapaciteti su prema slijedećem: a. odnosno najviše 16 različitih vrijednosti cijelog broja. AGP (Accelerated Graphics Port) . Osim toga interno je i povećan takt PCI sabirnice.Osnovi informatike U PC svijetu često se susrećemo sa sabirnicama pod nazivom: ISA (Industry Standard Architecture) .) 4 bit-a b.3.3. MCA (Mikro Channel Architecture) . 132MB/s i 524MB/s redosljedno. Stoga je potrebito da brži procesori uz svoju sabirnicu imaju "cache" za internu upotrebu. Navedena ima izravnu vezu s procesorom na većem taktu od PCI sabirnice te se u slučaju nedostatka grafičke memorije njezin upravljački sklop posluži resursima "klasične" memorije. VLB (VESA Local Bus) . poseban upravljač sabirnice vodi brigu o prijenosu podataka između procesora i uređaja računara. odnosno najviše 256 različitih vrijednosti cijelog broja.) 8 bit-a c. Na taj način osjetno se ubrzavaju grafičke aplikacije pisane upravo za ovakav tip računara.Advanced Technology računar koncipiran na porodici mikroprocesora INTEL 80286.AGP sabirnica. 32MB/s. IBM AT . Iz navedenog proizlazi nenadmašnost komunikacije kroz PCI sabirnicu u odnosu na ostale. b. PCI (Peripheral Component Interconnection) . c. 3.16 bit-na sabirnica.u verziji 32 bit-a. Kako noviji mikroprocesori rade na nekoliko puta većim frekvencijama od mogućnosti sabirnice. Kapacitet registra mikroprocesora najčešće je u skladu je s veličinom podatkovne sabirnice računara. 32MB/s. EISA (Enhanced Industry Standard Architecture) .u verziji 16 i 32 bit-a. te za vrijeme jednog takta sabirnice obavljaju više internih radnji mikroprocesora. zamišljena na posebnoj sabirnici za grafičku memoriju.) 11112 = F16 = 1510 mogu se pohraniti brojevi od 0 do 15. Primjer II Koliko se velik cjelobrojni dekadni broj može pohraniti u registre mikroprocesora kapaciteta: a.32 bit-na sab. Brzina prijenosa podataka (propusnost) nije ista za sve navedene sabirnice a uobičajena brzina za pojedine iz popisa je 8MB/s.) 16 bit-a d. trenutno je standard u PC svijetu .) 1111 11112 = FF16 = 25510 mogu se pohraniti brojevi od 0 do 255.32 bit-a ISA sabirnica vrlo često se naziva i AT-bus prema nazivu računara u kojem je prvi put implementirana. iako postoje izvedbe gdje je kapacitet registra višekratnik veličine podatkovne sabirnice.) 1111 1111 1111 1111 1111 1111 1111 11112 = = FFFF FFFF16 = 4 294 967 29510 38 .

na osnovu pročitanog binarnog broja adrese iz adresnog registra signaliziraju naponom na jednom od svojih izlaznih vodova u kojem je redku i u kojem stupcu željena memorijska lokacija. Glede navedenog proizlazi da memorijsko polje ima tri dimenzije. Podaci bi se spremali u memorijske lokacije veličine 8 bita (1 Bajt). za pristup podatku trebaju se obaviti tri radnje. Dakle. To su lokacije gdje se smješta bootstrap program te adrese U/I kanala i BIOS programske rutine i pozivi. što znači da se podaci veći od kapaciteta jedne memorijske lokacije moraju pohraniti u više memorijskih lokacija. Ukupni broj memorijskih lokacija pomnožen s brojem bajt-a u lokaciji predstavlja KAPACITET memorije. moguće je "pročitati" sadržaj lokacije. Veličina memorijske lokacije u skladu s brojem bit-a podatkovne sabirnice. 4 ili 8 bajt-a. koje lokacije će služiti kao buffer-i za komunikaciju preko U/I kanal. Na mjestu gdje su oba napona prisutna. a podatak se prenosi na podatkovnu sabirnicu. Kada će se očitati pojedinačne adrese redka i stupca te podatak očitati i prenjeti na sabirnicu podataka određuju nalozi upućeni preko upravljačke sabirnice. računari s većom sabirnicom podataka od primjera na slici imati će lokacije veličine 2. Ona opisuje na kojim se lokacijama nalaze pojedini ROM sadržaji. Prema primjeru na slici adresu bi sačinjavao 16 bit-ni binarni broj kojemu bi prvih osam bit-a definiralo redak. a drugih osam bit-a stupac. koje su lokacije dostupne za korištenje. Cjelokupna "križaljka" naziva se ADRESNO POLJE MEMORIJE. ili još više. potrebito ga je "uskladištiti" na tačno određeno mjesto u memoriji. ovisno o konstrukciji računara. te omogućiti njegovo brzo pronalaženje. Svaka memorijska lokacija određena je ADRESOM koja u sebi sadrži mjesto lokacije po osi "R" i po osi "S". Glede navedenog memorija se najčešće organizira kao šahovska tabla ili križaljka u kojoj na svakom polju postoji jedna memorijska lokacija koja predstavlja skupinu čelija. dekoderi adrese. najprije za redak (R) pa potom za stupac (S). Prema primjeru sa slike oba dekodera imala bi FFH (256) vodova za odabir lokacije. Poseban elektronički sklopovi. tri takta. za organizaciju prema slici potrebita su dva dekodera. Slika 3. Primjer III 39 . Raspored podataka u memoriji tvori MEMORIJSKU MAPU računara. gdje se "križaju" (logički I). naziva se MEMORIJSKI ELEMENT ili MEMORIJSKA ČELIJA. Neke memorijske lokacije su tijekom rada nedostupne za upisivanje. Adresa se određuje prema podacima na adresnoj sabirnici. koje će služiti za učitavanje upravljača i slično.Osnovi informatike Brojeve koji su veći od kapaciteta registra računar obrađuje u eksponencijalnoj formi. nazvano MEMORIJSKA LOKACIJA. Naime. dvije opisuju mjesto gdje će se podatak spremati (lokacija). Mikroprocesor bi na osnovu dobivenih instrukcija najprije odredio adresu redka pa potom stupca te obavio dohvat podatka. koji je osnov pamćenja svakog pojedinog bit-a u lokaciji. Da bi se podatak pohranio u memoriju računara. te kasnije mogao dohvatiti. Elektronički sklop. već samo za čitanje. a treća veličinu spremišta (lokacije). Dakle.7 Polje memorije 8 bit-nog računara.

Isti toliko ima i stupaca određenih s drugih osam bit-a adrese. Za svaku pojedinu vrstu mikroprocesora ovaj odnos se razlikuje jer moćniji mikroprocesori kao PENTIUM mogu obrađivati 64 bit-ne podatke dok je porodica prvih PC računara imala mikroprocesore koji su obrađivali podatke od 8 ili 16 bit-a.8. u ASCII kodu. GIGABAJT i nadalje. a određene su s prvih osam bit-a adrese. kapacitet je: C = L * 2B/lokaciji = 32 MB Dakle. 40 . a posljednja FFH. 3. 1 kB = 210 B = 1024 B Dakle. odnosno: 1 MB = 220 B = [(210)]2 B = k2 B = 1024 kB 1 GB = 230 B = [(210)]3 B = k3 B = 1024 MB 1 TB = 240 B = [(210)]4 B = k4 B = 1024 GB Primjer IV Izračunati kapacitet memorije računara s 16 bit-nom sabirnicom podataka i 24 bit-nom adresnom sabirnicom. podatak veličine 1 B. odnosno može prihvatiti 2 Bajt-a. KILOBAJT. Ukupan broj memorijskih lokacija je: L = 1111 11112 * 1111 11112 = = FF16 * FF16 = 256 * 256 = = 65 536 lokacija (podataka) U jednu lokaciju od 8 čelija stane 8 bit-a. kapacitet memorije 8 bit-nog računara je: C = 65 536 B / 1024 = 64 kB Veće jedinice od kB su MEGABAJT.Osnovi informatike Izračunati kapacitet memorije računara s 8 bit-nom sabirnicom podataka i 16 bit-nom adresnom sabirnicom prema primjeru sa slike. Ako na adresu redka i stupca otpada po 12 bit-a od cjelokupne adrese onda je: L = 1111 1111 11112 * 1111 1111 11112 = = FFF16 * FFF16 = 4 096 * 4 096 lokacija = = 16 777 216 lokacija = 16 777 216 / 1024 = = 16 384 k = 16 M lokacija (podataka) Kako se lokacija sastoji od 16 čelija (bit-a). Kapacitet memorije je: C = L * veličina lokacije = = 65 536 lokacija * 1B/lokaciji = = 65 536 Ovakva jedinica mjere dosta je nepraktična te se radije koriste veće.3. Izvršavanje instrukcija Instrukcije su zapisane u ROM-u ili RAM-u računara kao binarni kodirani zapisi npr. treba razlikovati broj mogućih memoriranih podataka od kapaciteta memorije. Instrukcija se sastoji od jednog ili više bajt-ova i ima dva osnovna dijela prikazana na slici 3. odnosno 256 lokacija. Prva adresa redka je 00H.4.

programsko brojilo povećava svoj sadržaj za jedan (+1) i ujedno indicira pohrana predhodnog sadržaja. Ako dodatak nije operand ili podataka tada je to adresa na kojoj se operand ili podatak nalazi. odnosno komande ili operanda.a6 . u mikroprocesor ili memoriju. Dodatak komandi može biti operand ili podatak. memorije move. Budući da se komande izvršavaju sukscesivno. Jednostavnije operacije izvršavaju se odmah po komandi. što nije slučaj s složenijim programskim jezicima kod kojih se za jedan nalog izvršava mnoštvo instrukcija.9 Izvadak iz slijeda asemblerskih instrukacija. Slijedi nekoliko primjera instrukcija pisanih u asembleru (programski jezik najbliži stroju) za procesor MC 68000. Vrijeme potrebito da se operand prenese iz memorije u registar mikroprocesora naziva se INSTRUKCIJSKI ili MEMORIJSKI CIKLUS. odnosno u trećem ako operandu predhodi njegova adresa. Osnovni koraci memorijskog ciklusa su: 1.5. Niz takvih instrukcija. direktno ili preko adrese.3.l d0. Komanda pročitana u memoriji računara prenosi se u instrukcijski registar mikroprocesora. 3. uobičajena procedura move.d0 jsr AllocMem(a6) move. za alociranje clr. 2. Tek kad mikroprocesor primi cjelokupnu instrukciju upravljačka jedinica šalje odgovarajući signal tamo gdje treba. Komanda je obvezni dio instrukcije.l #(End-BootBl+200).) Dovođenje komande-instrukcije iz memorije u instrukcijski registar. : pushall . 3. aktiviranje određenih logičkih sklopova ili generiranje upravljačkog signala prema nekom sklopu i drugo. iz memorije računara čitaju se brojčani podaci koji predstavljaju kodirane instrukcije ili komande mikroprocesoru temeljem kojih on izvršava operacije djelujući na operand (onaj koji trpi operaciju). koji dekodira kod operacije i šalje adekvatan signal kao nalog upravljačkoj jedinici (slika 3. čini PROGRAM za rješavanje postavljene zadaće.a1 : Slika 3.l d1 . Operand je podatak na kojeg dijeluje zadana komanda npr.) Dekodiranje komande-instrukcije. Kod operacije obavještava upravljačku jedinici i o tome da li je posrijedi instrukcija sastavljena od jednog ili više bajt-a.Osnovi informatike Slika 3. Dakle. smišljeno i logički povezanih.l $0004. Svakoj instrukciji asemblera odgovara jedna zadaća mikroprocesora. Izvršavanje instrukcija obavlja se sinkrono brzinom koju određuje generator takta mikroprocesora. pribraja mu se broj. a rezultat djelovanja na operand je promjena njegovog sadržaja. a podatak služi kao informacija za neku drugu instrukciju. Ako nakon komande slijedi operand unosi se u mikroprocesor u drugom koraku.5).8 Osnovni sastav instrukcije mikroprocesoru.) Izvršavanje komande-instrukcije. Radna memorija 41 .

već se to radi pomoću posebnog uređaja . e. Vrlo su rašireni za izradu BIOS-a računara.) PROM .Osnovi informatike Memorija je sklopovlje za pamćenje podataka.su trajne memorije koje se mogu više puta puniti i brisati.su memorije slične ROM-u."punioca".) EEROM . koja se po funkciji i tehnologiji izrade dijeli na: a.sadržaj im se mijenja električnim putem. te zahtijevaju bezprijekorno učitane sadržaje. za BIOS.memorije koje se mou reprogramirati za to posebno napisanim programom. d. vrijeme. Izrađuju se kao STATIČKE (SRAM) i DINAMIČKE (DRAM). vrlo su skupe i koriste se samo u masovnoj proizvodnji. Koriste se za upis promjenjivih postavki sistema kao datum. 42 . Pristup svakoj memorijskoj čeliji izravan je od strane mikroprocesora te se takva memorija naziva RAM (Random Access Memory . ali se reprogramiranje može izvršiti samo dijelomično. Veličina iznosi od nekoliko KB do više stotinjaka KB. njihov sadržaj može se REPROGRAMIRATI. Razlika je u tome što se njihov sadržaj ne formira tijekom tehnološkog postupka izrade. modeme i slično. Danas se vrlo često koriste kako bi se omogućilo da se u uređaje ugradi poboljšana verzija programske podrške npr.10). Prvobitno su se memorije izrađivale uglavnom od magnetskih jezgrica. Punjenje se vrši u za tu svrhu izrađenim uređajima a brisanje pomoću izlaganja ultraljubičastom ili rendgenskom zračenju. Proces reprogramiranja traje dosta dugo. malih prstenova veličine desetinke milimetra.služi za upis i čitanje tekućih podataka i programa i može se vrlo lako i brzo mijenjati njen sadržaj. Često se označavaju s R/W (read/write čita/piše). f. Kako nakon izrade promjene sadržaja više nisu moguće. koje su podatak pamtile na osnovu smjera magnetiziranosti prstena. Sadržaj se gubi (zaboravlja) pri prestanku napajanja računara. Obično sadrže ASCII kod i instrukcije nekog JEZIČKOG PROCESORA ili program koji omogućava upis OPERATIVNOG SISTEMA u RAM po uključivanju računara . sastavljena od mnoštva lokacija u koje se pohranjuje određeni broj bit-a.) EAROM . Postoje izvedbe računara kojima je cijeli ili dio operativnog sistema upisan u ROM. Po veličini ROM je podosta manji od RAM i nije raspoloživ korisniku već samo sistemu. radna memorija računara dijeli se u dvije osnovne grupe: ROM i RAM (slika 3. Dakle. e. U poluvodičkoj tehnologiji razvijeno je više vrsta memorije. Dakle. Tehnološki se izvode prekidanjem veza u memoriji taljenjem ili elektrokemijskim postupkom. Današnja poluvodička tehnologija u potpunosti je potisnula ovakve vrste memorije.) ROM . Element memorije koji pamti podatak od jednog bit-a naziva se MEMORIJSKI ELEMENT ili MEMORIJSKA ČELIJA.memorija s izravnim pristupom) i u njima se obavlja ČITANJE i UPISIVANJE podataka.BOOTSTRAP program.imaju ista svojstva kao eprom. vrstu diska i diskete i drugo. te se u prikazu veličine memorije podataka ROM-a obično ne navodi.omogućavaju samo čitanje već tvornički upisanih podataka. c.) RAM .) FLASHROM . ali je brisanje električnim putem. b.) EPROM . Jednom upisani sadržaj ne može se više mijenjati ni brisati.

Nadalje navedeni primjeri su osnovni tipovi organizacije memorije. DRAM zahtijeva sklopove za osvježavanje jer radi po načelu očuvanja naboja. RAM pri učitavanju programa i drugo. ali se njihova osnovna načela koriste kod drugih vrsta organiziranja memorije kojima je odlika brži dohvat podataka. ali je u odnosu na DRAM puno brža ali i fizički veća.10 Podijela radne memorije računara. sporiji je ali se zato u puno manjem volumenu može smjestiti puno više memorijskih elemenata. Na slici 3. Radna memorija je sklop koji je u začecima računarske tehnologije predstavljao najsloženiji tehnološki izazov i po cijeni koštanja ponekad premašivao iznos koji su tvorili svi preostali sklopovi zajedno. O organizaciji adresiranja memorijskih lokacija radne memorije te ovisiti će brzina pristupa podacima te brzina sistema u cjelini. kako se ne bi bespovratno izgubili.11 prikazana je DVODIMENZIONALNA organizacija radne memorije računara.Osnovi informatike Slika 3. pohraniti u STALNU MEMORIJU. SRAM traži puno više elemenata i stalni izvor napajanja. Razlika u izvedbi SRAM i DRAM je značajna. Veličina RAM-a ovisi o konstrukciji i namijeni računara te može iznositi od nekoliko desetaka KB do veličina GB. Stoga se koristi kao brza privremena radna memorija (cache) relativno malih kapaciteta. Bootstrap i BIOS pri uključivanju. najčešće tvrdi disk. Procesor mora moći adresirati cjelokupni adresni prostor memorije te očitava sadržaje već prema potrebi. Stoga se DRAM koristi kao glavna radna memorija računara. RAM je u suštini dio memorije u koji se tijekom korištenja računara učitava potrebit program za rad a rezultati rada moraju se. 43 .

Stoga je važno u parametrima sistema ispravno podesiti veličinu složaja jer će u protivnom doći do raspada sistema. Efikasniji način organizacije je kada se adrese multipleksiraju. što opet pojednostavnjuje tehnološki proces. te aplikacije za svoje interne potrebe za čuvanje adresa memorijskih lokacija na kojima se je istupilo iz izvršavanja glavnog programa. Multipleksiranjem adresne sabirnice. odnosno preko iste adresne sabirnice jedanput se daje adresa dekoderu redaka (R) a drugi put dekoderu stupaca (S) kao što je prikazano na slici 3. na primjer kod sortiranja. te potom adrese stupca može se ukupno adresirati 256 lokacija od 4 čelije. Dimenzije memorije su adresa redka lokacije.12. adresa stupca lokacije i lokacija. Isto vrijedi za adresni vod dekodera stupca. Umjesto jednog dekodera adrese koriste se dva s ukupno 32 adresna voda. Prema primjeru na slici od 4 bit-ne adresne sabirnice dobiveno je 16 različitih adresnih vodova od kojih svaki poslužuje 1 lokaciju s 4 memorijske čelije. odnosno pošiljanjem prvo adrese redka. multipleksiranjem se ne postiže samo veći broj lokacija već je i ukupni broj vodova prema memorijskoj mreži znatno manji.11 Dvodimenzionalna organizacija memorije. Slika 3. Dimenzije memorije su adresa lokacije i duljina lokacije.12 Dvodimenzionalna organizacija memorije. Memorija se organizira u složaj tako da se lokacije međusobno povežu jedna "iznad" druge i omogući posmak zapisanih podataka duž složaja iz lokacije u lokaciju. Složaj najčešće koriste komande i naredbe operativnog sistema. 44 . Dakle. Adresni vod dekodera redka obilazi sve čelije koje su u tom redku (16x4). Za adresiranje 256 lokacija u dvodimenzionalnoj organizaciji trebao bi jedan dekoder s 256 izlaza.Osnovi informatike Slika 3. Temeljem tih podataka moguće je ponovno nastavljanja glavnog programa po prestanku izvršavanja dodatne aktivnosti. Sabirnica podataka obilazi sve lokacije slijedno iz redka u redak. Dio radne memorije organizira se u složaju (STACK). Za adresiranje se koristi samo jedan adresni dekoder i jedinstvena adresa memorijske lokacije.

INDIREKTNO .po lokaciji komande slijedi adresa na kojoj je upisana početna adresa zadaće koja se ima izvršiti. Idealni složaj nema kraja. uz razliku da dvodimenzionalna organizacija ne koristi posmak podataka iz lokacije u lokaciju. NEPOSREDNO . Ako se pak složaj zatvori u krug. 2. U suštini to je direktno adresiranje u dva koraka. Na slici 3.13 Organizacija i posmak podataka u memoriji složaja.kada se izad komande ne nalazi stvarna adresa početka zadaće. pristup podacima upisanim u složaj ostvaruje se njihovom rotacijom. Ovakva organizacija složaja puno je učinkovitija od organizacije "punjenja i pražnjenja" jer se promjenom aktivne adrese složaja može pristupiti i podacima ispod "vrha". Načelo organizacije složaja slično je dvodimenzionalnoj organizaciji. 4.Osnovi informatike Slika 3. 45 . 3. Tada je riječ o KRUŽNOJ organizaciji memorije. Slika 3. odnosno pomiče se adresa vrha složaja.14 prikazano je načelo korištenja podataka smještenih u memorijske lokacije u složaju s pomičnom adresom vrha složaja. DIREKTNO . RELATIVNO . Upis novog podataka automatski znači potiskivanje predhodnog na jednu lokaciju dalje. Po načelima složaja nije moguće organizirati ROM memoriju.14 Organizacija memorije u složaju s pomičnim vrhom.kada odmah izad lokacije komande slijede bajt-ovi izvršavanja neke programske zadaće. U registru pokazivača (POINTER) aktivne adrese čuva se podatak temeljem kojeg se u dekoderu označava vod prema lokaciji koja će predstavljati aktivni vrh složaja. Da bi se došlo do nekog podatka "duboko" u složaju treba cijeli složaj isprazniti ili mu dodati adresni dekoder početne adrese da se označi lokacija složaja koja je aktivna. Sam NAČIN ADRESIRANJA tijekom izvršavanja programa usko je povezan s instrukcijom i može se realizirati prema jednom od slijedećih načina: 1.po lokaciji komande slijedi adresa na kojoj treba započeti izvršavanje programske zadaće. već pomak prema toj adresi u odnosu na sadržaj programskog brojila koje čuva adresu komande ili sadržaj jednog od registara.

a programska podrška koja se je razvijala bila je gotovo nedjelotvorna za profesionalnu upotrebu. Porastom računarske moći razvijala se je i programska podrška te je danas mogućno uz pomoć računara izrađivati i animirane sekvence. REZIME: Tehnološki razvoj omogućio je upotrebu računara za vrlo složene zadaće. Naravno obe su višestruko brže od DRAM. Upravljač međumemorije trudi se da u međumemoriji zadrži što više podataka koje procesor potražuje od glavne memorije. Ako procesor ne pronađe podataka u brzoj međumemoriji upravljač međumemorije dopušta mu dohvat podatka u radnu memoriji i proslijeđuje mu ga i ujedno pohranjuje u međumemoriju kao i okolni sadržaj podatka kako bi se naredni podatak našao "pri ruci" mikroprocesoru u bržoj međumemoriji. Radna memorija u osnovi služi za korištenje programske podrške koja se čuva na nekom od trajnih memorijskih resursa samog računara ili raspoloživih resursa računarske mreže. na primjer EDO (Extended Data Out) koja nakon adresiranja redka adresira lokacije stupca jednu za drugom za istu lokaciju redka tako da u suštini smanjuje broj adresiranja redaka. Ne ulazeći u detalje kvalitete slike. Radna memorija u tom smislu još uvijek je nedovoljno brza te se koriste raznolike organizacije memorije.kada se slično relativnom u indeksnim registrima (ako ih ima) čuva adresa svakog izvršenog pomaka te se novi pomak računa u odnosu na novu adresu. Sama međumemorija izvodi se kao integrirani dio mikroprocesora ili kao nešto sporija ali veća međumemorija na matičnoj ploči. Kako bi se znalo gdje se podatak nalazi u međumemoriji u TAG memoriju upisuje se njegova adresa. Slika 3. a rezultati iste pohranjivati će se u trajnu memoriju sukscesivno tijekom obavljanja zadaće (neko mjerenje na primjer) ili će se pohraniti po izvršavanju cjelokupne zadaće (na primjer sjenčenje slike). U radnoj memoriji vršiti će se prvenstveno obrada podataka temeljem izvršavanje programske zadaće. od veličine i složenosti programske podrške i očekivanih rezultata ovisiti će koliki radni i trajni memorijski resursi treba da budu na raspolaganju računaru.Osnovi informatike 5. Trajna memorija 46 . No opće pravilo korisnika računarske tehnologije je: memorije nikad dosta. INDEKSNO . TAG služi kao kazalo za međumemoriju. Dakle. Navedena podijela predstavlja najosnovnije s kojima se korisnik računara može susresti bilo da se bavi podešavanjem parametara računara i dodatnih sklopova ili izradom same programske podrške.15 Organizacija radne memorije brzih računarskih sistema. To nisu svi mogući načini adresiranja. Tako na primjer obrada fotografija bila je gotovo nezamisliva na PC računaru u njegovim prvim inačicama. Sem navedenog brza SRAM memorije iskorištava se za međumemoriju (CACHE) između procesora i DRAM (slika 3.6.3.15). sigurno je da su za to potrebiti vrlo brzi računari s velikom procesorskom moći koja izvršavaju enormno mnogo instrukcija u jedinici vremena te dostatni memorijski resursi kako bi se sva sila slikica obradila. 3.

ovisno o konstrukciji i kapacitetu sistema. Zajedničko jednima i drugima je dosta spor pristup podacima te im je prvenstvena namjena sigurnosna pričuva (arhiva) podataka tvrdog diska. kako bi se u slučaju oštećenja podataka na disku 47 .16 Memorijski sistem s magnetskom trakom. Kapaciteti su im u nekim varijantama. Deveti upravljački trag služi za označavanje položaja trake. Trake se čuvaju u kolutovima ili kasetama sličnim glazbenima. Slika 3.16. dakle čuva podataka veličine 1 bit-a. Kolutovi s magnetskom trakom nameću se na osovine elektromotora kojima upravlja kontrolna elektronika tako da je traka uvijek ovješena između kolutova i magnetske glave. čvršće su konstrukcije i imaju preciznije vođenje i mehaniku. Noviji sistemi koriste kasete s trakom slične glazbenoj kaseti. Podaci se zapisuju u više tragova istovremeno. Podaci se upisuju duž trake u više tragova ili ukoso. Podaci se zapisuju u blokovima. Načelo rada velikih kolutnih sistema prikazano je na slici 3. 2. 3.) Mogućnost upisivanja. zahvaljujući razvoju tehnologije i raznim metodama komprimiranja podataka. veći od starijih predhodno opisanih tračnih sistema. Svaki trag ima svoju magnetsku glavu čitanja i upisivanja. Mogu uskladištiti velike količine podataka i to im je najznačajnija osobina.) Veliki kapaciteti.) Brz pristup datotekama. a temeljem očitavanja podataka upravljačkog traga. Pojedine vrste medija koje se danas koriste ne zadovoljavaju sva tri navedene opća zahtijeva. Ovjes trake kontroliraju elektrooptički senzori koji šalju podatke o položaju trake elektronici elektromotora. na primjer u devetom tragu. skupinama od par stotina bajt-a. Opći zahtijevi koji se postavljaju pred trajne memorije su: 1. Posebna programska podrška daje upute elektromehanici sistema na koje mjesto da locira traku. Magnetske trake Velike magnetske trake još se mogu susresti kod starijih sistema koji su još u funkciji. Promicanje trake ispod magnetske glave kontroliraju mali brzi motori zanemarive tromosti. Traka ispod magnetske glave promiče brzinom do 5m/s. ali su u pojedinima nenadmašni. na primjer 9 tragova za zapisivanje osam bit-nih podataka. Provjes trake nužan je da se spriječi utjecaj inercije elektromotora trake na upis i čitanje podataka jer se zbog težine koluta i tromosti njihovog motora koluti ne mogu dovoljno brzo uputiti i zaustaviti. Mala površina trake (magnetska domena) magnetizirana u jednom ili drugom smjeru predstavlja zapisanu 0 ili 1. Obično je široka oko 25 mm namotana na kolutove promjera dvadesetak centimetara. Početak svakog bloka i mjesto kontrolne sume označiti će za tu svrhu predviđeni zapisi. koji lako pomiču traku uz magnetsku glavu konstantnom brzinom jer su oslobođeni zadaće namatanja trake na kolutove.Osnovi informatike Trajna memorija po svojoj namijeni predstavlja BIBLIOTEKU svih vrsta programa ili podataka koje korisnik u radu koristi. čak nekoliko GB. brisanja i očitavanja korisničkih programa (datoteka). Obično iznosi nekoliko tisuća bit-a/cm. Veličina površine domene određuje gustoću zapisa na traku i izražava se u bit/cm. od kojih svaki glede kontrole sadrži zapisanu ukupnu kontrolnu sumu svih bajt-ova bloka glede kontrole ispravnosti zapisanog. Razvoj tehnologije i programske podrške ovog desetljeća izdvojio je magnetske i optičke sisteme kao glavne nositelje za pohranu podataka. Duljina trake uobičajeno iznosi oko 700 metara što je dostatno za upis nekoliko stotina MB podataka.

Srećom disketa je vrlo jeftin medij za pohranu podataka.1. jer je vrlo prihvatljiv i jeftin prenosni medij. ovisno o vrsti računara i programske podrške. Stoga je nužno zapise povremeno osvježavati.5" diskete. Načelo rada je zasnovano na magnetskom zapisivanju i očitavanju putem dvije magnetske glave koje fizički prijanjaju uz obe površine rotirajuće diskete magnetizirajući čestice magnetskog medija na površini diskete.tvrdi disk (hard disk) Od disketa najčešće su prema PC standardu u upotrebi: kapaciteta .) Mediji s TVRDOM podlogom . diskete 3.) Mediji sa SAVITLJIVOM podlogom . Disketa se okreće nekoliko stotina okretaja u minuti. Sem navedenih formata kapaciteta koriste se i drugi formati. Dakle. svakom bloku podataka predhodi oznaka početka.44MB (oznaka DS/HD) 2. ulice. Sam postupak formatiranja medija može se obaviti u cijelosti. na kojem mjestu počinje svaki trag. njegova pripadnost određenom sektoru i tragu te se pred oznaku kraja upisuje i kontrolni zbir glede kontrole ispravnosti učitanog. a koja pripada određenom stanu na jednom katu u zgradi u ulici grada. Analogno navedenom.5" 48 . svaki blok može se predočiti kao soba u koju će se smjestiti podaci. Označavanja mjesta bloka i oznake njegove pripadnosti određenom sektoru i tragu predhodi zapisivanju podataka i predstavlja PRIPRAVU medija za prihvat podataka. Popularna je stoga što omogućava jednostavnu distribuciju software-a i zaštitnu pohranu (arhiviranje) podataka. Vrlo je raširena upotreba 3. postupak formatiranja medija na odgovarajući način provodi se i kod sistema s magnetskom trakom i u osnovi dugotrajniji je od sistema s diskom. Kako se magnetizacija medija odvija na temperaturi okoliša uz prisutan mehanički dodir glave na površinu. Kako podaci slijede jedan izad drugoga nužno je radi njihove lokacije odrediti koliko je tragova od centra prema rubu.2MB (oznaka DS/HD) Diskete (floppy disk) 5. Naravno.25" sve su manje u upotrebi.Osnovi informatike (fizička. Loša osobina zapisivanja na traku je ne baš dobra čvrstoća medija i "preklapanje" zapisa prilikom namatanja na kolutove što uzrokuje postupno gubljenje podataka. Tijekom formatiranja ujedno se kontrolira ispravnost magnetskog medija i eventualni oštećeni blokovi zapisati će se na za to predviđenom mjestu na disku kako se nadalje ne bi koristili. stabilnost čuvanja podataka nije dugotrajna zbog "zaboravljanja" ili oštećenja medija. Navedene vrijednosti tipične su za PC računar.disketa (floppy disk) II. U sam blok upisuje se uvijek isti broj podataka npr 512B. Magnetski mediji s diskom u osnovi se izrađuju u dvije verzije: I. Pripravu trake najčešće obavi sam proizvođač. tragove podijeliti na sektore a njih ponaosob na manje blokove te svakom od njih označiti početak i kraj. Magnetski diskovi Na površine okrugle ploče (diskove) nanosi se magnetski sloj na kojem se podaci zapisuju pomoću magnetskih glava u koncentričnim kružnim tragovima (track) tijekom okretanja diska. Postupak priprave medija za prihvat podataka podijelom medija na zasebna područja obilježena svojom jedinstvenom adresom pomoću zapisa posebne vrste dizajniranih u tu svrhu naziva se FORMATIRANJE. Ako se pozicije nisu predhodno označile (ime grada. broj kuće. kat i stan) neće se znati pozicija pojedinih blokova za podatke. ili se pak postupak može odvijati DINAMIČKI tako da se priprema onoliko medija koliko je trenutno potrebito za podatke (OS/2. Novell NetWare sistemi) što ovisi o koncepciji računarskog sistema. virusi i drugo) podaci mogli s trake vratiti na disk.1. Primjer VIII 1.25" kapaciteta . diskete 5. odnosno vrši se PREDHODNA priprema cjelokupnog medija (MS-DOS sistemi).360KB (oznaka DS/DD) .720KB (oznaka DS/DD) .

Tvrdi disk je u suštini trajna radna memorija računara i prema njemu odvija se neprestana komunikacija glede upisa i čitanja podataka. Koračni motor disketnog uređaja omogućava odabir 80 različitih kružnih tragova (TRACK). ukupni kapacitet diskete bio bi: C = (2 strane)*(80 tragova)*(18 isječaka)*(512 bajt-a) = = 1 474 560 B = 1 440 kB = 1.44 MB Dakle. Svaki trag dijeli se na 18 isječaka (SECTOR) od kojih svaki sadrži 512 bajt-a podataka. Stoga može gušće spremati podatke od diskete te je razumljivo mnogo većeg kapaciteta.5" senzor prati položaj rotora motora a disketa se natakne na posebno ležište osovine motora s asimetričnim ispustima tako da disketa u odnosu na rotor motora ne proklizava. Primjer IX Mehanička izvedba tvrdog diska s dvije ploče. zatvorenom i čvrstom kućištu i ima vrlo preciznu mehaniku.17 Formatirana disketa od 3. Tvrdi disk (hard disk) je smješten u kompaktnom.File Allocation Table) u kojem je bloku zapoćeto pisanje podataka datoteke i u kojim blokovima se nastavlja. Ova tablica nalazi se u prvih nekoliko blokova diskete-diska. postoje dvije magnetetske glave.44 MB.25" određuje se pomoću optičkog senzora koji bi registriranjem rupice na disketi označio položaj kada se glava nalazi na početku traga diskete.5" kod PC sistema. Kod disketa 3. Smješta se unutar kućišta računara i u načelu nije prenosni medij. Očitavanje i upis na magnetskom mediju nanesenom na površinu diskova obavljaju magnetske glave s obe strane diskova koje lebde na zračnom jastuku nad površinom nastalim uslijed velike brzine vrtnje diskova (oko 5000 okretaja / minuti). tj. Obično u kućištu ima više diskova pričvršćenih na istu osovinu. Kako se koriste obje strane diskete.Osnovi informatike Organizacija diskete kapaciteta 1. 49 . podaci se smještaju u 2 880 blokova od 512B od kojih svaki ima svoju jedinstvenu adresu (broj). Slika 3. Početak traga na disketi veličine 5. a pri spremanju datoteka na disketu-disk zapisuje se u posebnu tablicu (FAT .

upis podataka veličine npr.0625 MB Ukupni broj klastera je: Broj Klastera = (684 * 38 * 16) / 8 = 51 984 Broj klastera na disku ovisi o osobinama OS i BIOS-a. jer bi u FAT-u tada obe počinjale s istim brojem što OS neće dopustiti. cjelokupna površina diskova može se logički podijeliti na više cjelina. WIN98 i slični. Kod diskete formata 1. imaju veličinu klastera od 0. najmanju dostupnu jedinicu skupine podataka na disku. 38 sektora po cilindru i 8 sektora po klasteru ima kapacitet: C = (16 strana)*(684 cilindra)*(38 isječaka)*(512 bajt-a) = = 212 926 464 B = 207 936 kB = 203. ovisno o kapacitetu. Greška je namjerno napravljena kako bi se lakše shvatio pojam sektora i klastera.44MB i 1. ali je ukupni mogući broj klastera daleko veći te je najveći mogući logički disk veličine 32GB. Skupina sektora uzduž cilindra. što znači da na slici 3. pa tako na primjer kod PC-a tvrdi disk sa slike "dobije" 8 ploča s 16 strana koje očitava 16 glava. kao što su WIN95b. Glede navedenog lako je shvati prednosti FAT32 i sličnih sutava zapisivanja na disk. 684 cilindra. osam puta manje za disk kapaciteta 2GB u odnosu na FAT16.2MB pojam klastera i sektora je izjednačen. Kružni tragovi diskova tvore prividno tijelo u obliku cilindra (CYLINDER). od 3kB u klaster veličine 8kB zauzeti će ga u cjelosti te će 5kB ostati nedostupno. motorom diskovnih ploča.18 Izvedba tvrdog diska s više rotirajućih ploča.17 nije ispravno ucrtano. Stoga je bolje da su klasteri što kraći kako bi gubitak neiskorištenog prostora bio što manji. te je iskorištenost prostora diska bolja. Iako tvrdi disk prema slici sadrži dvije ploče i četiri glave. sve gornje površine ploča. Najveći broj klastera zapisanih s 16 bitnim adresiranjem podataka na disku (FAT ili FAT16) iznosi 65 536 za DOS. koji su u istom tragu i isječku ali na različitim površinama npr.Osnovi informatike Slika 3. Naime u jednom klasteru ne mogu se zapisati dvije kratke datoteke.klaster (CLUSTER). WIN3. Porastom kapaciteta diska raste i veličina klastera u koracima 2k-4kB-8kB-16kB-32kB. Kako je klaster najmanja količina prostora kojoj se može na disku pristupiti.5-32kB. Komponentama diska. sistemom za pomicanje glave i sistemom upisivanja i čitanja podataka i ostalim sklopovima (toplotna rekalibracija.11 i WIN95a . pa kod WIN95b i WIN98 veličina klastera iznosi 4kB za diskove kapaciteta od 256MB-8GB. upravljanje cache-om i drugi). Stoga je najveći mogući kapacitet jedne logičke particije diska: 32kB X 65536 = 2 097 152 kB = 2 048 MB = 2GB OS zasnovani na 32-bitnom pristupu disku (FAT32). Tvrdi disk od 16 strana. Pojedini tragovi se dijele na isječke (SECTOR) od kojih svaki uobičajeno sadrži 512 bajt-a. 50 . tvori veću nakupinu podataka .

dobili su naziv IDE (Intelligent Drive Electronics) Disk se povezuje sa sabirnicom (npr. Sem toga brzina čitanja traga mora uvijek biti ista što znači da se brzina okretanja diska povećava od centra prema vani. ukomponirani u kućište diska. Poboljšani EIDE (Enhanced IDE) standard podržava još dodatna dva fizička uređaja na pridodatom (sekundarnom) diskovnom kanalu.CD-ROM sistem. veće brzine prijenosa i raznolikije modove rada. odnosno glazbenog zapisa. ali i skuplji. te su razvijeni sistemi koji se mogu kod čitanja računarskih zapisa višestruko brže okretati u odnosu na brzinu čitanja glazbenog zapisa. Vrlo rašireni standard za povezivanje diskovnih (i nekih drugih) uređaja na sabirnicu je SCSI (Small Computer System Interface) standard koncipiran na sabirničkoj topologiji. ISA) pomoću jednostavne karticeadaptera koji ima zadaću ostvariti galvansku vezu i eventualno preračunati logičke parametre u granice koje prepoznaje sistem. Ova kartica ima naziv ATA (AT Attachment) i vrlo često se rabi naziv AT kontroler ili AT-bus kontroler mada ona u suštini nije kontroler. Današnji PC računari u pravilu imaju na matičnoj ploči ISA i PCI sabirnicu i EIDE upravljač. Na nju je moguće priključiti dva disketna i dva diskovna uređaja. Kontroleri ovog tipa za PC računar. s fizičkim imenima A: i B: za disketni uređaj te C: i D: za tvrde diskove. No vrlo brzo se je uvidjelo da je CD vrlo prihvatljiv i u računarskom svijetu te je spirala podijeljena na sektore kojima su pridodati dodatni kontrolni bajt-ovi glede strožijih kriterija na korekciju greške što čini 2048 bajt-a/sektoru . Dakle. No za računar važi: što brže tim bolje. Sistem je brži.Digital Audio). (200 2120 ok/min). skeneri i slično. 51 . Ima i vanjski priključak te omogućava priključivanje uređaja van kućišta računara kao pisači.Osnovi informatike upravlja KONTROLER (Controller). Optički diskovi CD (Compact Disk) optički diskovi imaju drugačiji način raspoređivanja podataka. Otuda i spiralna putanja da se osigura neprekinutost traga. Razvoj tehnologije omogućio je izradu disketa kapaciteta preko 100MB koje se očitavaju u uređajima koji rade po načelima između disketnog uređaja (izmjenjivost) i tvrdog diska (preciznost). Podaci nisu pohranjeni na koncentričnim kružnicama već na spirali koja se razvija od sredine prema vani. Prvotno je zamišljen kao memorijski medij uređaja za reprodukciju glazbe CD-DA (CD . Glazbeni i video zapisi traže standariziranu brzinu okretanja medija. kontroler je izdvojeni zasebni uređaj. ali za masovnu upotrebu još preskupi (ZIP drive i slični). Podržan je gotovo na svim računarskim platformama. Na zajednički spojni kabel povezuje se više uređaja (u verziji SCSI-1 do osam) od kojih svaki ima drugačiju adresu i koji su spojnim vodom vezani za kontroler umetnut u slot povezan sa sabirnicom. Sem navedenog vrši pretvorbu logičke podijele diska u fizičku podijelu diska što omogućava da se različito koncipirani diskovi prema "vani" vide prema logičkim podijelama koje prepoznaje sistem te fizički parametri diska nisu od značaja.

No prednost im je što se može pohraniti oko 650 MB podataka u vidu raznolikih zapisa. CD bi se morao kretati duž spirale kako bi se optički mehanizam postavio na željeno mjesto. Primjer X Osobitosti CD i DVD tehnologije.19 Načelo rada CD-ROM mehanizma.20 Osnovni parametri CD i DVD sistema.Osnovi informatike Slika 3. Kako nema fiksne podijele na sektore i tragove. Osim navedenog razvija se i mogućnost da DVD 52 . No takav način bio bi suviše spor te elektronika procijeni gdje bi bio traženi sektor s obzirom na trenutnu poziciju te izvrši skok i očita novi pronađeni sektor te se po metodi skoka i smanjenja greške optika postavi na željeno mjesto.4 GB-5. Tablica 3. što ga čini gotovo nezamjenjivim za multimedijske sadržaje. video i programskih. Za DVD-ROM predviđa se i inačica promjera 80 mm kapaciteta 1. Osnovna namjena im je podrška multimedijskim sistemima (Digital Video/Versatile Disc) koji traže velike količine raznolikih podataka. Sadržaj CD-ROM medija nalazi se u TOC tablici (Table Of Contents) koja se nalazi u početnim zapisima u kojima su podaci o početnim sektorima pojedinih sadržaja. U razvoju su sistemi koji s većom gustoćom zapisa i promjenom fokusa optike mogu očitavati po dva sloja podataka sa svake strane što bi doseglo kapacitet od preko 10GB podataka (DVD-ROM). glazbenih.3 GB s istim osobinama zapisivanja ali kraćom duljinom spirale. Glede navedenog i zahtijeva za stalnom promijenom brzine okretanja CD uređaji sporiji su u pristupu podacima od magnetskih tvrdih diskova za nekoliko desetaka puta.

TRAJNOST ČUVANJA PODATAKA . memorije karakterizira mnoštvo parametara. od kojih su najznačajniji slijedeći: 1. za DRAM i SRAM. Sistemi CD-R (CD . Nema ružnijeg događaja za korisnika DRS od gubljenja mukotrpno skupljanih i obrađivanih podataka.daje se u kB.je vrijeme potrebno da se podatak po zadavanju odgovarajuće instrukcije pojavi na podatkovnoj sabirnici. Kada se sadržaji jednom upišu i upiše njihov smještaj u zaglavlju CD medija. Za sve medije je do jedne milisekunde. 4. CIKLUS MEMORIJE . Laser kod ovih uređaja je snažniji kako bi se omogućilo zagrijavanje podloge na kojoj se zbog širenja uslijed toplote stvaraju udubine na sloju za očitavanje nanesenom na podlogu slične kao kod CD-ROM medija. 7. 53 .) Potpuna pohrana svih podataka diska (FULL BACKUP). Dakle. Velika gustoća podataka te stoga veliki kapacitet i dobra i dugotrajna postojanost podataka te multimedijska primjenjivost glavni su argumenti upotrebe CD u računarskim sistemima. KAPACITET MEMORIJE . bilo kao: 1. 3. parametre je svrhovito uspoređivati samo za istorodne sisteme npr. Naravno. Elektronika CD uređaja dizajnira se s ATAPI kontrolerom kao podskupom IDE standarda ili kao SCSI uređaj.Osnovi informatike uređaji mogu prepoznati CD zapise što bi moglo puno uspješnije doprinjeti njihovom prihvatanju na tržištu. VRIJEME PRISTUPA . MB ili GB i predstavlja maksimalan broj pohranjenih podataka. disk i disketu i slično. BRZINA PRENOSA PODATAKA . Kao medij nisu prihvatljivi za masovnu distribuciju. Stoga institucije koje koriste mnogo podataka koriste sisteme uvišestručenih diskova i uz to redovito (svakodnevno) pohranjuju (arhiviraju) podatke s magnetskih diskova na nekakav uređaj s trakom ili disketu. Za disk iznosi desetak milisekundi. a kod radnih memorija povezana je s brojem čelija u modulu. Iako se velika pozornost posvećuje kvaliteti izrade medija za pamćenje.predstavlja vrijeme tijekom kojeg neće doći do gubljenja podataka bez osvježavanja. 6.Recordable) i DVD-R su posebna skupina uređaja koji koriste diskove na kojima je ugravirana preformatirana brazda koja služi kao vodilja optičkom mehanizmu. 5. REZIME: Trajna memorija je od izuzetnog značaja u DRS. za disketu stotinjak milisekundi a za radnu memoriju oko sto nanosekundi.općenito se daje kao broj bit-a po centimetru duljine na jednoj traci za rotirajuće medije.pokazuje koliko se bit-a/sekundi može prenjeti tijekom čitanja sadržaja memorije. 2.vrlo važan parametar u usporedbi uređaja iste vrste ali različitih kapaciteta.je najmanje vrijeme da se podataka pročita i ponovo upiše u memoriju. disk je nadalje upotrebljiv samo kao medij za očitavanje. već više kao stalne i kvalitetne arhive raznovrsnih podataka potrebitih korisniku. podložni su neispravnostima i trajnim oštećenjima. GUSTOĆA ZAPISA . CIJENA/1 BIT .

Elektronički logički sklopovi U/I kanala dodatnih uređaja u sklopu su samog dodatnog uređaja npr.UART (Universal Asynchronous Receiver Transmitter) PARALELNI PRIJENOS PODATAKA ukazuje na JEDNOVREMENI prijenos bit-ova preko više komunikacijskih vodova.7. memorije.) PARALELNI . U/I kanal mrežne kartice ukomponiran je na samoj kartici.) SERIJSKI -. Logički sklopovi U/I kanala sastavni su dio sklopova matične ploče za uređaje koji se na njoj nalaze i za priključke opće namjene kao tastatura. za dva kanala predviđena za serijsku komunikaciju svaki će imati na raspolaganju 4 različite moguće adrese od kojih mu se samo jedna može dodijeliti a opsluživati će ih ista BIOS programska rutina. Ta pravila potom postaju dio opće prihvaćenog STANDARDA koji u sebi sadrži sve. U suštini bilo kakva vrsta zapisivanja ili komunikacije s podacima sadrži nekakva PRAVILA (PROTOKOLE) koja omogućavaju da svi oni koji koriste ta pravila mogu međusobno razmjenjivati podatke bilo kao zapise na mediju ili neposrednom komunikacijom. diska ili nekog drugog sklopa računara preko sabirnice sistema. prikazivanja na ekranu. a o samom načinu odvijanja komunikacije vode brigu programske rutine ukomponirene kao sastavni dio BIOS-a ili dio operativnog sistema. ZIP drive i drugo) te se za svakog od njih vrši programiranje PIO posebno izrađenim programom prema vrsti uređaja koji se učitava u radnu memoriju računara i izvršava prije početka prijenosa podataka. rasporedu slova na tastaturi i drugo. Također se može zahtijevati da računar ostvaruje komunikaciju s više uređaja iste vrste. Sklop ima svoj registar (privremenu memoriju) koji ima svoju adresu pa mikroprocesor lako na njega prenese podatke. Na taj način PIO postaje specifično INTERFEJS(INTERFACE) između računara i priključenog uređaja. od načina zapisivanja. Vanjski uređaji koji se priključuju na sklop za paralelni prijenos mogu biti različiti (štampač.PIO (Programmed Input/Output) 2. U slučaju greške vršiti će se ponovno čitanje i upozoriti korisnik ako zbir nije točan. CD-R još uvijek nije prikladan za takvu arhivu. Glede zaštite i ispravnosti podataka svakom bloku podataka pri upisu na medij za pohranu dodjeljuje se kontrolni zbir svih podataka bloka ili neki drugi podatak za provjeru .CRC podatak (Cyclical Redundancy Check). U/I kanal i vanjske jedinice U/I kanal (I/O Port) su priključci i ULAZNO/IZLAZNI sklopovi koji omogućavaju povezivanje računara sa različitim vanjskih uređajima posredstvom za to predviđenih priključaka ili s uređajima unutar kućišta sistema ukomponiranima na matičnoj ploči ili na kartici koja se umeće u slot. tim više što na njemu nije moguće izvesti dopunu pohrane samo s izmjenjenim sadržajima. Način komunikacije sa svakom vrstom uređaja nije isti. ispitivanja na grešku. Dva su osnovna načina prijenosa podataka putem U/I kanala: 1. 3. Logički sklopovi kanala su u suštini elektronička vrata koja će pod nadzorom mikroprocesora omogućiti jednosmjerni ili dvosmjerni protok podataka između uređaja i mikroprocesora.Osnovi informatike 2. disketni i diskovni uređaj. komunikacije. No samo s jednim uređajem računar može istovremeno raditi i razmjenjivati komande i podatke preko sabirnice.3. standardni paralelni i serijski priključak i slično. Zato svaki od kanala mora imati svoju zasebnu ADRESU po kojoj se prepoznaje a skupina više njih imati će istu zadaću i opsluživati će ih ista programska rutina npr. 54 . Svaki od uređaja komunicira s računarom preko elektroničkih logičkih sklopova koji uređaj povezuju s jednom od sabirnica sistema. Sklopovi su standarizirani i direktno su povezani sa sve tri sabirnice.) Dopunska pohrana samo izmjenjenih podataka ( ) Potpuna pohrana u suštini se vrši samo prvi put ili kao mjesečna ili godišnja arhiva koja se čuva odvojene od tekuće arhive. Podaci su naravno binarni brojevi te se prilikom svakog čitanja bloka izračunava kontrolni zbir i uspoređuje s zapisanim uz blok.

kakvoću i cijenu navedenih glazbenih uređaja. Uz štampač.21 Načelna shema osam bit-nog paralelnog prijenosa. No. Povećani broj 55 . Slika 3. U svakodnevnoj praksi raširena je primjena D/A pretvornika u glazbenim CD uređajima i upravo kvaliteta ove pretvorbe određuje klasu. koji upravlja nekim ventilom ili motorom i u tom smislu radi se o automatskoj kontroli procesa. Odnosno pretvorba analognog signala u digitalni i obratno. A/D pretvornici obično su sastavni dijelovi mjernih sistema koji prate neki proces. Između dva uzorkovanja vrši se pretvorba veličine uzorka u binarnu kombinaciju. Primjer XI Načelo rada analogno/digitalnog pretvornika.Osnovi informatike Slika 3. pa se često tako i naziva.21 na kojoj je značajno uočiti dvosmjerni protok podataka. Načelo paralelnog prijenosa prikazano je na slici 3.22). što znači da za ovakav prijenos treba 16 vodiča za prijenos podataka. U PIO postoje predajni i prijemni elektronički sklopovi koji se izmjenično uključuju (HALF-DUPLEX) ili se za istovremeni prijenos u oba smjera koriste dva PIO (FULL-DUPLEX). Vrlo često se u jednom kućištu integriranog sklopa nalaze dva PIO istih svojstava. Pojam voda za prijenos podrazumijeva dva vodiča. Efikasan je do duljina kabela od 10m. vrlo česti uređaji koji se na PIO priključuju su A/D i D/A pretvornici signala. kao posljedicu analize u računaru. U raznim kombinacijama upravljanja tijekom prijenosa ukupni broj potrebitih vodiča može biti najviše 24. To znači da će se za 8 bit-ne binarne kombinacije veličini uzorka moći pridružiti jedna od 256 binarnih kombinacija. a kojima računar služi za pohranu i obradu izmjerenih procesnih veličina. Gustoća uzorkovanja odrediti će kvalitetu "praćenja" oblika analognog signala. A/D pretvornik ne pretvara u digitalni oblik cjelokupan analogni signal već samo uzorke u vremenu (slika 3. ali je neprikladan za udaljene veze zbog velikog broja vodiča u spojnom kabelu. Prikazani sistem paralelnog prijenosa podataka razvila je tvrtka CENTRONICS. D/A pretvornici obično daju izlazni signal.22 Uzorkovanje analognog signala u vremenu. kako je je jedan od vodiča voda uzemljen ukupni broj vodiča za prijenos pada na 9 jer je vodič uzemljenja zajednički za sve vodove. Kako bit-ovi prolaze istovremeno prijenos je brži od serijskog prijenosa.

24 Ožičenje serijske komunikacije između dva računara. DTR signal šalje uređaj koji želi uspostaviti komunikaciju. a DSR je odgovor pozvanog da je komunikacija moguća te je po njegovom prijemu komunikacija uspostavljena. DCD je signal koji se uobičajeno koristi u modemskim komunikacijama. Kako PTT vodovi i centrale nisu predviđeni za prijenos digitalnog signala.23). Odašilje ga uređaj s kojim je uspostavljena komunikacija te mu se potom vraća. Podaci se prenose impuls po impuls te je stoga komunikacija vrlo spora. Za DCD signal može se koristiti DTR ili RTS signal. Elektronički sklopovi serijskog interfejsi imaju i prijemni i predajni dio. u osnovi nuždan uvjet da se ostvari komunikacija. Svojom neprekinutošću ukazuje na održavanje komunikacije.Osnovi informatike bit-a u kombinaciji omogućiti će finije "praćenje" veličine uzorka . U modemskim komunikacijama koristi se još RI ulaz na kojem se pojavljuje signal kada se ustanovi signal zvona telefona (BBS komunikacija). Slika 3.25). Da bi se podaci sa sabirnice mogli redosljedno poslati preko serijskog interfejsi u sklopu interfejsi obvezno su ugrađeni registri posmaka koji omogućavaju pretvorbu paralelnog prihvata u serijsko odašiljanje i obratno (slika 3.razlučivost. modem ih u postupku odašiljanja pretvara u izmjenični signal po načelu promjenjive frekvencije a u postupku prijema ponovo u digitalni (slika 3. Ako jedan od njih izostane komunikacija se prekida. Između dva serijska priključka na dva računara ožičenje serijske komunikacije ostvarilo bi se prema slijedećoj slici. Za izmjenu podatka koriste se priključci TX i RX. Svi navedeni signali mogu se posebnim uređajem prenjeti na daljinu preko postojeće PTT mreže. ali je komunikacija izmjenična (HALF-DUPLEX). SERIJSKI PRIJENOS PODATAKA već se dugo primjenjuje u računarskoj tehnici i najčešće se koristi RS 232C standard za serijsko interfejs(interface). Veća gustoća uzorkovanja i veća razlučivost usložavaju izradu A/D pretvornika. Slika 3. 56 . RTS je izlazni signal koji se drugom uređaju šalje da se spremi za prihvat podataka te se potom očekuje potvrda u vidu ulaza CTS signala kao obavijest drugog uređaja da se prijenos podataka može otpočeti. dizajniranim upravo za tu namijenu.23 Načelo rada serijskog prijenosa podataka. DTR i DSR su signali koji se koriste prilikom uspostavljanja komunikacije i stalno su aktivni za vrijeme odvijanja komunikacije. nazvanim MODEM. Za komunikaciju je potrebit najmanje jedan vod (dva vodiča). Ova dva signala rukuju (handshake) izmjenom podataka po uspostavljenoj komunikaciji.

) 3. Kako moderni modemi u postupku predaje koriste njima svojstvene protokole kao XMODEM. znamenke i posebni znakovi. ZMODEM i slične te vrše i sažimanje podataka pred slanje na PTT vod povećava se brzina prijenosa podataka ali ne i brzina komunikacije. Uopćeno.Osnovi informatike Slika 3. DRIVER-ima (pogonitelj ili upravljač . TOKEN RING i slične. No sama brzina komunikacije između serijskog priključka i modema može biti višestruko puta veća.8 Tastatura. ovo križanje nije potrebno jer je u priključku tih uređaja predviđena zamjena vodova. Predstavlja uz miša osnovni ulazni uređaj za komunikaciji s računarom opće namijene kao što je PC. Sama komunikacija odvija se prijenosom blokova podataka. 3.u ovom slučaju za tastaturu). Brzina komunikacije između modema još nije prekaračila granicu od 100'000 BOD-a. 57 . slova. monitor i štampač TASTATURA je kao uređaj za unos podataka "meta" je svakodnevnog rada. povrh tipki slovišta (F1-F12).24. koje njegova programska podrška (mouse driver) pretvara u odgovarajuće podatke za izvršavanje zadaće i prikaz na monitoru. Preko ulaznih vodova dobivaju se informacije o okomitom i vodoravnom pomjeranju miša i stanju prekidača.3.25 Postupka pretvorbe signala u modemskoj komunikaciji. između slovišta i numeričkih tipki. Raspored slova na tastaturi može se programski kontrolirati sa za tu svrhu kreiranim programima tzv. Kako računari imaju isti raspored pinova konektora za serijsko interfejsnije moguće spojiti direktno prvi pin (kontakt u priključku) jednog na prvi pin drugog. Stoga treba razlikovati: MODEM KABEL = neukrižani vodovi za vezu s modemom. FUNKCIJSKE tipke. Ako se na serijski priključak uključi miš. te ovaj način prijenosa podataka spada u najsporije. NUL-MODEM KABEL = ukrižani vodovi za vezu između računara. No ako se serijski priključak računara spaja s modemom ili štampačem. obično veličine nekoliko kB kojima se pridodaju oznake početka i kraja bloka i kontrolni zbrojevi na grešku (CRC).) 2. jer bi se predajnik jednog uređaja priključio na predajnik drugog uređaja. Stoga se veza između računara mora obaviti kabelom kojemu su vodovi "ukrižani" kako je prikazano na slici 3. posebnom programskom potporom omogućava se preko jednog od izlaznih signalnih vodova napajanje elektronike miša držeći taj signalni vod stalno otvoren. NUMERIČKE tipke.) Tipke SLOVIŠTA. predstavlja elektromehanički pretvarač koji mehaničke pokrete jedne tipke ili kombinacije više tipki pretvara u slijed električnih impulsa. Daleko učinkovitija komunikacija ostvaruje se povezivanjem računara u MREŽNE sisteme tipa ETHERNET. Komunikacija između miša i računara u ovom slučaju je jednosmjerna (SIMPLEX). izdvojene desno od slovišta.) 4. Tipke UPRAVLJANJA. Sam raspored tipki svrstan je u četiri grupe: 1.

Postoje i drugačije verzije rasporeda tipki. proizlazi da svi znakovi imaju istu visinu i širinu. 16. 320 X 640 X 200 480 58 . Naravno nisu sve skale boja linearno zastupljene već se određuju temeljem broja bit-a za opis boje pojedinog znaka ili piksela te iznose 2.26 Standardna tastatura PC računara. 1152 X 864 e.) b. Prikazivanje se može obaviti na dva načina i to: 1. 4.) 132 stupca X 43 redka Kako je riječ o matrici (polju) znakova.) 80 stupaca X 25 redaka c.) SVGA.) SVGA. Najčešće su to prikazi u matrici znakova veličine: a.) 40 stupaca X 25 redaka b.26 najčešće je u upotrebi. 256.poruke s alafanumeričkim znakovima prema jednoj od kodnih tablica koju korisnik odabere. 2. 1024 X 768 d. Za prikaz slike razvijene su različite tehnologije monitora. ovisno o tržištu (standardu) za koje je namjenjena tastatura. 8.) Tekst mod . Sam upravljač tastature povremeno očitava izlaz logičkih sklopova tastature da utvrdi ima li za njega kakvih promjena. Pritiskom tipke tastature ostvaruje se električni kontakt u mreži vodiča sličnoj organizaciji ROM-a. ali je najčešće u upotrebi tehnologija slična TV uređaju u boji (slika 3. Zelene (Green) i Plave (Blue) . VGA. Na njemu se prikazuju sve poruke sistema koje računar upućuje korisniku i rezultati rada programske podrške.) SVGA. Kod je prilagođen za rad s tastaturom i nije nijedan od dosad navedenih.RGB monitori. a. 1280 X 1024 f. 65356 boja i nadalje. Prikazana verzija može u ovisnosti o izvedbi sadržavati 104 ili 105 tipki.) SVGA. Uobičajene gustoće (broj piksela po visini i širini prikaza) za slikovne prikaze su: c.27) koje se zasniva na miješanju triju osnovnih boja Crvene (Red). Primjer XII Prikazivanje slike na ekranu s katodnom cijevi u boji. Upravljač tastature i njegov U/I kanal dio su matične ploče računara. no verzija prikazana na slici 3.) VGA. temeljem čega logička kola tastature prepoznaju o kojoj je tipki riječ i šalju odgovarajuću kodnu kombinaciju upravljaču tastature u računaru. Kod računara opće namijene uobičajeni izlazni uređaj je MONITOR.) Grafički mod .kada se poruke na ekranu prikazuju kao slikovni sadržaji različite gustoće.Osnovi informatike Slika 3. 1600 x 1200 Alfanumerički i grafički VGA standardi (Video Graphic Area) nisu samo predhodno navedeni već tu spada i broj boja po znaku ili po pikselu za svaku od navedenih razlučivosti (gustoća) i kreće se od dvije boje do preko deset miliona boja.

ali je najveća prednost što se mogu upotrebiti fontovi koji se iscrtavaju temeljem matematičkih obrazaca za svakog od njih te se mogu dobiti vrlo fini zaobljeni oblici a znakovi se mogu po volju povećati promjenom parametra. Općenito. što daje dosta kvalitetne prikaze.22mm-0. ATI. Što je više točaka po jedinici površine monitor je kvalitetniji. Znakovi za alfanumerički prikaz zadaju se kao binarni zapisi svakog redka matrice pojedinog znaka. VRAM memorija (VideoRAM) je protačna.22mm mogu kvalitetno reproducirati sliku rezolucije 1600x1200 pixela.28 Matrični prikaz alfanumeričkih znakova. U PC sistemima u pravilu su kao zasebna elektronička kartica umetnuta u jedan od slot-ova.31mm. s vlastitom grafičkom memorijom DRAM ili VRAM tipa.29) i to kao brzi znakovni štampač knjigovodstvenih servisa ili kao kasa-blok štampač. Ovakvo rješenje je gotovo napušteno (DOS). Da bi se mikroprocesor oslobodio poslova oko prikazivanja slike. Različitim razlučivostima tekstualnog prikaza pripadaju i različite veličine matrice alfanumeričkog znaka. MATROX i drugi. radi po načelu sličnom SRAM te je brža ali i skuplja. Programska podrška za obradu slika i multimediju zahtijevati će brze i moćne grafičke procesore s memorijskim resursima reda 10MB. o tome se brini u tu svrhu dizajnirani grafički procesori ili ubrzivači kao S3801. Danas je uobičajen rad s rezoloucijama slike na zaslonu monitora od 800x600 i 1024x768 elemenata slike. Kvalitetan prikaz manjih vektorskih fontova stoga je moguć samo kod monitora velike razlučivosti koji su u stanju prikazati fine obline malih fontova. To dodatno daje mogućnost da se mogu upotrebiti nejednako široki znakovi za grafeme kao "i" ili "l". što znači da u jednom pixelu slike učestvuje više trioda zaslona monitora. Uobičajene se kreće oko 30-100kHz vodoravno i 50-200Hz za broj prikaza ekrana. ŠTAMPAČ je izlazni uređaj koji rezultate obrade iscrtava na papiru.Osnovi informatike Razmak između točaka jedne boje na zaslonu monitora za uobičajene monitore dijagonale veličine 14"17" iznosi 0. Radije se oponaša (Emulation) tekstualni mod u jednom od grafičkih modova (WINDOWS). Moguće rješenje je da grafički procesor koristi resurse radne memorije. Najraširenije rješenje je IGLIČASTI štampač koji znakove ispisuje udaranjem iglica preko tintane trake u papir (slika 3. Ako se koriste razlučivosti slike takve da je pixel manji ili jednak po veličini od fizičke veličine RGB-triode prikaz na monitoru biti će nekvalitetan. Grupa znakova neke od kodnih tablica izrađena na ovaj način naziva se BIT-MAP font. TRIO64. Nekad su radili po načelu standardne pisače mašine s lepezom što je kao rješenje gotovo napušteno. Tek monitori dijagonale 17" i veličine RGB-triode 0. zadaća kartice je da osigura Grafičko korisničko interfejsGUI (Graphic User Interface) primjereno programskoj podršci koja se koristi. na primjer za znakove "5" i "Q" u matrici od 5 X 7 elemenata: Slika 3. Takvi fontovi nazivaju se VEKTORSKI. Bitan element monitora je frekvencija iscrtavanja elemenata ekrana monitora u jednoj crti vodoravno i broj prikaza na ekranu u jedinici vremena. 59 . Element slike (pixel) koja se na monitoru prikazuje ne bi smio biti manji od elementarne RGB-triode na zaslonu monitora.

i ima ih veći broj. Upravljanom optikom laserska zraka ispisuje znakove na poluvodičkom bubnju koji se okreće i koji na mjestima gdje je bio osvijetljen "pamti" naboj. Kolor štampači koriste tri (četiri) glave s mlaznicama za tri boje. Kod štampača boje se dobivaju miješanjem tvari . Izrađuju se kao crno-bijeli i kolor štampači.Letter Quality) dobiva se s štampačima od 24 ili 48 iglica postavljenih u dva ili više stupaca smaknuto tako da naredni stupac popunjava prazna mjesta prvog (slika 3.Osnovi informatike Slika 3. Bolje rješenje od igličastih štampača su TINTNI štampači (INK-JET) koji tekst i sliku kreiraju na sličan način kao igličasti. Navedeni način tiskanja korištenjem zapisa o znakovima u memoriji štampača nije moguće upotrebiti kod grafički usmjerenih aplikacija kao u Windows-ima.29-b). u internoj memoriji štampača upisani su binarni podaci matrica za mnoštvo znakova a koji će skup znakova koristiti. ali umjesto iglica na glavi štampača nalaze se male rupice kroz koje se na papir ubrizgava tinta. na nabijene površine nahvataju se čestice praha. Na primjer slika ili stranica teksta prikazana na ekranu u razlučivosti 800X600 tiska se kao slika ili stranica teksta u razlučivosti 180X180. Ova vrsta štampača izrađuje se s glavama od 9 iglica u jednom stupcu (slika 3. Crno-bijeli štampači obično koriste od 50 . koriste niz svijetlećih dioda (Light Emitting Diode) postavljenih uz bubanj što ih čini jednostavnijima. Najkvalitetniji otiska daju LASERSKI i LED pisači. Navedena dva postupka nemaju iste osnovne boje za dobivanje spektra boja. Kvalitet ispisa u velikoj mjeri ovisi o kakvoći tinte a osobito o kakvoći papira. Kako su mlaznice manje i međusobno bliže od iglica. ljubičastom i žutom bojom. Kod ovih sistema sadržaj stranice s vektorskim fontovima ne tiska se kao ASCII znak već kao slika koju na monitoru vidimo. Osim toga gotovo su nečujni u radu jer nema udaraca u papir i valjak koje proizvode igličasti štampači. s plavo-zelenom. Magneta. koja ima nešto više mlaznica od ostalih i pridodaje se radi kvalitetnijeg ispisa crnog i štednju ostalih boja kod crnog ispisa. razlučivost tintnih štampača bolja je od igličastih (720X720).100 mlaznica za brizganje crne tinte. ali im je razlučivost nešto 60 .ADITIVNI postupak. a na izlazu iz pisača prolazi između zagrijanih valjaka tako da se čestice praha gotovo trajno upeku u papir.29 Ispisivanje znaka pomoću igličastog štampača. Kvalitetan ispis (LQ . na primjer skup prema 852 kodnoj tablici. određuje se postavljanjem parametara rada štampača bilo postavljanjem odgovarajućih preklopnika (SWITCH) ili upisom postavki u EPROM štampača. Yelow). Pri tome se koristi grafički set instrukcija koje štampač ima i u suštini tiskaju se pikseli slike prilagođeni grafičkoj razlučivosti štampača. Poneki imaju i glavu s crnom bojom (CMYK). umjesto laserske zrake koju duž bubnja pomiče upravljana optika.SUPTRAKTIVNI postupak. LED pisači. Primjer XIII Zbog čega raznolikost osnovnih boja kolor monitora i štampača? Monitor za prikaz različitih boja koristi postupak miješanja svijetlosnih zraka . Papir koji se ujedno prolazi uz bubanj preuzima čestice praha s bubnja.29-a) za jednostavne štampače i brze štampače mrežnih sistema kada se ne zahtijeva kvaliteta već brzina ispisa (DRAFT ispis). Dakle. Potom se glava malo pomiče i tiska drugi stupac matrice znaka te tako dok se ne otiska cijeli znak. Kako se bubanj okreće uz posudu s finim crnim prahom. Prema ASCII znaku primljenom od računara logika štampača određuje kroz koje elektromagnete će se propustiti struja kako bi se pogurale iglice prema papiru i time otiskale jedan stupac polja matrice. CMY sistemi (Cyan.

9. Različite koncepcije DRS na različit način rješavaju problem transformacije energije. Glede očuvanja podataka tijekom rada s računarom korisno je računar povezati preko izvora besprekidnog napajanja UPS (Uninterruptable Power Supply). (crni vodič) = uzemljenje izvod 6.Osnovi informatike slabija od laserskih. Izvor energije Naravno.3. (crveni vodič) = +5V / 25A izvod 2. (žuti vodič) = +12V / 8A izvod 3. druga vrsta izložena je neprekidnom naprezanju te je gabaritnija i skuplja. naponski priključak 220V za napajanje monitora i preklopnik za prebacivanje ulaznog napona 110V/220V. te s četiri izlazna jednosmjerna napona kao na primjer za jedan ispravljač snage 230W: izvod 1. koji u slučaju nestanka struje preko ugrađenog akumulatora osigurava računaru napon gradske mreže u trajanju od nekoliko desetaka minuta (ovisno o potrošnji računarskog sistema). Ovakvi ispravljači nazivaju se IMPULSNI ISPRAVLJAČI (SPS Switching Power Supply). Važan dio ispravljača je ventilator koji omogućava hlađenje komponenti u ispravljaču kao i izmjenu zraka u samom kućištu računara. Potom se smanjeni transformirani izmjenični napon ponovo ispravlja za potrebe rada sklopova. No. 61 . Naravno. 3. Stoga se primjenjuje drugačiji način transformacije. izvor energije za rad računara je gradska mreža. snage u rasponu od 150-300W. Kod PC sistema parametri ispravljača su standarizirani. s čime se glomazni transformator svodi na veličinu nešto veću od kutije šibica. Primjer XIV Napajanje sklopova kod računara PC sistema. Prije prvog uključivanja računara treba provjeriti položaj ovog preklopnika. Dobra svojstva imaju UPS uređaji tipa "off line" koji posjeduju stabilizator za ublažavanje kolebanja napona mreže. Na samom kućištu ispravljača ugrađuje se glavni prekidač računara. No u slučaju nestanka napona gradske mreže računar se isključuje jer njegov ispravljač nema mogućnost akumuliranja energije i neminovno dolazi do gubitka tekućih podataka u radnoj memoriji. Ispravljač na izlazu daje deklarirane vrijednosti uz promjene ulaznog napona u rasponu od 200-260V (Europa). Inačice za tisak u boji rade po sličnim načelima ali su u odnosu na crno-bijele znatno skuplje. U slučaju potrebe postoji mjesto u kućištu računara za dodatni ventilator. što je dostatno za pohranu podataka i isključivanje računara ako u međuvremenu ne dođe do uspostavljanja napona gradske mreže. ili što je još gore može doći do oštećenja zapisa na samome disku ako je prekid nastao u momentu čitanja ili pisanja s diska. izvorno se ispravlja u jednosmjernu struju te se ispravljeni napon propuštanjem kroz transformator ponovo pretvara u izmjenični ali daleko veće frekvencije (preko 15'000Hz). Jednostavniji sistemi imaju transformatore. (bijeli vodič) = -5V / 0.) = nadzor izvora Svi izlazni naponi su stabilizirani i ispravljač posjeduje elektroniku koja ga u slučaju kratkog spoja na izlaznim priključcima isključuje. ili stalni (on line) koji neprekidno vrši pretvorbu napona akumulatora u izmjenični napon mreže a akumulator se neprekidno nadopunjava. kojima se smanjuje napon gradske mreže na potrebitu mjeru te potom ispravlja.5A izvod 4. a manji dodatni ventilator skupa s hladilom ugrađuje se i na mikroprocesore koji imaju veću potrošnju. (plavi vodič) = -12V / 0. (narančasti v. za veće snage takva koncepcija zahtijeva velike transformatore s teškim željeznim jezgrama.5A izvod 5. Ispravljač se isporučuje uz kućište računara. Izmjenični napon gradske mreže veličine 220V i frekvencije 50Hz (Europa). ali ne u izvornom obliku već transformirana u jednosmjernu struju. Razlučivost ovih pisača bolja je od tintnih i igličastih (1200X1200). pa čak i boja izlazni vodiča. Sam UPS realizira se kao preklopni (off line) koji reagira isključivo po nestanku struje kada u nekoliko tisućinki sekunde elektronika preuzima generiranje napona mreže pretvorbom napona akumulatora.

Po uspostavi napona gradske mreže kontrolna elektronika prebacuje prekidač "P" u položaj "1". U slučaju nestanka napona gradske mreže. Prednost je što su potrošači tada neprekidno odvojeni od napona gradske mreže. UPS tipa "on line" nema granu koja vodi na položaj preklopnika "1" te se neprekidno vrši ispravljanje i pretvaranje električne energije. Stabilizator je sklop kojeg nemaju svi UPS uređaji. Prema obliku izlaznog napona po nestanku napona mreže UPS se izrađuje s pretvaračem kao generatorom sinusnog ili pravokutnog izlaznog naponskog oblika. Kakvu konfiguraciju sistema izabrati ovisi o potrebama i afinitetima korisnika. Sinusni generator je upotrebljiviji jer omogućava i priključivanje induktivnih tereta. Računaru te blagajne neće trebati veliki diskovni i memorijski resursi kao ni grafički okoliš tipa windows. REZIME: Sama koncepcija digitalnog računara. Za takvo mjesto primjereniji je monitor u boji dijagonale 15" ili 17" pa i više. kojemu je zadaća da objedinjava i opslužuje podacima za njega spojene računare. Pri prisutnosti napona gradske mreže preklopnik "P" stoji u položaju "1". a akumulator se puni energijom preko ispravljača. omogućava dizajn sistema upravo prema potrebama korisnika. No. osobito PC sistema.Osnovi informatike Primjer XV Načelo rada UPS uređaja tipa "off line". osim da se ustanovi da li ispravno radi? Sigurno je da u građevinskom projektnom birou crno bijeli monitor dijagonale 9" neće pripomoći korisniku u uspješnosti poslovanja. a spomenuti od 9" odlično će poslužiti kao monitor neke blagajne u dućanu. kvalitativni udio pojedinih komponenti sistema za različite poslove u osnovi može se prihvatiti prema narednoj slici. Čemu monitor u boji datotečnom poslužitelju. Ima zadaću da automatski podešava napon gradske mreže na deklariranu vrijednost od 220V u slučaju da dođe do manjih odstupanja na manje ili na više.30 Blok shema djelovanja UPS uređaja tipa "off line". 62 . Slika 3. što pridonosi sigurnosti i stabilnosti rada sistema. Filtar ima zadaću da ublaži izobličenja oblika izlaznog napona. kontrolna elektronika za nekoliko tisućinki sekunde ustanovi nestanak električne energije i prebacuje preklopnik u položaj "2" te se koristi izmjenični napon 220V dobiven od pretvarača napona akumulatora. ali mu je cijena veća.

4. kao programi za obradu teksta. baze podataka i drugo. Programska podrška uobičajeno se isporučuje na disketama ili na CD-u uz popratnu dokumentaciju kako je instalirati u sistem i upute o korištenju. ili ih je sam izradio za to predviđenim programskim alatima. a omogućava iskorištavanje svih resursa računarskog sistema (hardware-a).31 Kvalitativni udio komponenti DRS prema namijeni.koji obuhvaća sve programe koji 63 .koju čine svi programi koje je korisnik računara kupio glede rješavanja zadaća. Programska podrška sistemu u suštini upravlja radom sklopovlja i dijeli se u dvije skupine: OPERATIVNI SISTEM . PC računar se je u tolikoj mjeri komercijalizirao da postaje sastavni dio doma svake porodice. koje računar izvršava da bi obavio zadaću prema zadanom postupku rješavanja tj. diskovne i memorijske kapacitete po učinku deseterostruko većim od prvih PC računara a po manjoj cijeni. Razvoj tehnologije PC računara omogućio je velike procesne moći računara. PROGRAM u suštini predstavlja REDOSLJEDNI niz instrukcija. U osnovi programska podrška dijeli se na: PODRŠKU SISTEMU .koju uglavnom isporučuje prodavač DRS. Tome pridonosi i veliki učinak svjetske računarske mreže (INTERNET) koja omogućava dostup nesagledivom svijetu informacija po cijeni gradskog telefonskog impulsa. Izrađuju ih proizvođači računarskog sklopovlja ili za to specijalizirane firme (poput Microsoft). PROGRAMSKA PODRŠKA Programsku podršku (SOFTWARE) čine svi PROGRAMI s kojima je digitalni računarski sistem snabdjeven i koji se svakodnevno nadopunjuju i razvijaju. ili ih prema svojim potrebama korisnik sam izrađuje. dobiju se uz računarsku opremu ili se mogu pronači na tržištu. 3. KORISNIČKU PODRŠKU .Osnovi informatike Slika 3. Daljnji trendovi razvoja sigurno će biti u prvom redu još veća procesna moćte povećanje kapaciteta ostalih komponenti uz MULTIMEDIJU kao sveopći pristup. po izrađenom ALGORITMU.

Osnovi informatike kontroliraju izvršavanje programa korisnika. Poznati su MS-DOS. koji služe za kreiranje aplikacija kao CLARION ili su dio operativnog sistema ili omogućavaju izradu aplikacije za obradu podataka na visoko sofisticirani način tvore PROGRAMSKE GRUPE i mogu sadržavati u svom sastavu i preko stotinu izvršnih programa. a da bi se lakše svrstala u neku od prepoznatljivih vrsta (izvršiva. spremanje pomoćnih objašnjenja ili uputaa koje koristi izvršna datoteka. Slika 3. Predstavljaju prevoditelja između čovjeka i računara u postupku KREIRANJA aplikacijskog software-a.. nešto se prikazuje na monitoru ili obavlja neki račun i slično. Naravno. spremanje početnih podataka alata (inicijalizacijska datoteka). Različit je za različite vrste računara. To su C. čitanje i upis. theke=bilježnica / grčki).) vrlo često se imenu dodjeljuje i kraći opis nazvan TIP. na kojem uređaju i put do nje. Na slijedećoj slici prikazana je podijela sistema programske podrške i veze između pojedinih elemenata. treba znati i gdje se datoteka nalazi. funkciji i načinu izrade služe za: izvršavanje neke zadaće. Pojedini sistemi određuju i moguć pristup datoteci (samo čitanje. UNIX. VMS i drugi. BASIC i drugi. tj. ili parametara cjelokupnog sistema i mnoge druge zadaće. pomoćnih skupina podataka i programića odnosno DATOTEKA (data=podaci / latinski . ili se pak objedinjava djelovanje više datoteka kao kod igrica.SVOJSTAVA u svrhu zaštite podataka. Kontrolira "kretanje" bit-ova kroz računar i pruža informacije o aktivnostima računara i ostalih uređaja u njemu i oko njega.. NE SLUŽI za kreiranje korisničke programske podrške.32 Podijela sistema programske podrške... Nazivaju se i programski jezici.su programi koji prevode čovjeku razumljive instrukcije i komande u binarne zapise razumljive računaru. Specijalistički programski alati. baza podataka. datoteka je određena s slijedećim elementima: 64 . OS/2. Temeljem navedenog.) dodjelom ATRIBUTA . spremanje produkata rada izvršne datoteke u organizirane preglede u vidu tablica i slika ili u nekoj drugoj korisniku prihvatljivoj formi. njihov redosljed i smještaj u memoriji i vrše razne operacija sa njima (promjena imena ili brisanje na primjer). Pojam datoteke (FILE) podrazumijeva smišljenu skupinu podataka koji prema namijeni. Dakle. to su alati sa kojima će se napraviti program za crtanje slika ili program za računovodstvo i knjiženje ili nešto drugo. tekstualna. JEZIČKI PROCESORI . brisanje. sastavljeni od mnoštva programa. Da bi se navedena skupina podataka pronašla dodjeljuje joj se IME.

neka slika na primjer. 3. Pri tom vrijedi jedinstvena zakonitost: bolji procesori za svoje potpuno iskorištenje zahtijevaju i složeniji operativni sistem. za svaku vrstu računara prema tipu mikroprocesora. DOS na primjer koristi oznake ":" ". odnosno koristi vremenska razdoblja nekorištenja mikroprocesora za jednu zadaću u svrhu rješavanja druge zadaće. moraju se uspostaviti jedinstvena pravila komunikacije između komponenti usklađena sa mogućnostima unutrašnje logičke arhitekture mikroprocesora.) Jednozadaćni jednokorisnički operativni sistem.Osnovi informatike Navedeni elementi tvore jedinstveni opis smještaja i osobina datoteke i nazivaju se SPECIFIKACIJA datoteke." i "\" što nije pravilo kod ostalih sistema. Operativni sistem Kako je svaki program u biti skup instrukcija mikroprocesoru što ima raditi.1.) Mrežni operativni sistem kao posebna programska cjelina (Novell NetWare) ili već ukomponiran u operativni sistem DRS (Windows NT) Operativni sistem sadrži niz programa od kojih se svi ne učitavaju u radnu memoriju po uključivanju računara već samo dio. dok je ostalo na tvrdom disku i na raspolaganju korisniku. operativni sistem. Sastav operativnog sistema prema namijene pojedinih njegovih dijelova bio bi: 65 . 2. treba voditi računa o tome da joj se specifikacija uskladi s pravilima sistema na koji se prenosi. Osim toga i način odvajanja pojedinih elemenata specifikacije nije isti.) Višekorisnički više korisnika svog problema. koji u isto vrijeme može raditi samo jednu zadaću i omogućava posluživanje komandi samo jednog korisnika. Jednostavniji i mnogo manji operativni sistemi (kalkulator) u cijelosti su na raspolaganju procesoru i obično su dio memorije upisan u ROM. Tu spada Windows 95 operativni sistem. 3. koji omogućava da koristi istu aplikaciju za rješavanje dakle podrazumijeva se da mora biti kao UNIX ili LINUX. Način nazivanja i označavanja pojedinih elemenata specifikacije raznolik je od sistema do sistema. i predstavlja svojevrsnu gramatiku sistema. 4.4. i višezadaćni. te ako se datoteka s jednog sistema prenosi na drugi. koji omogućava obavljanje više zadaća "istovremeno". Prema mogućnostima sistema globalna podijela bila bi: 1. kao MS-DOS operativni sistem. Skup pravila kojeg treba poštivati prilikom označavanja datoteka i korištenja komandi (izvršive odmah) i naredbi (izvršive s odgodom) sistema naziva se SINTAKSA. a to je suštinska zadaća operativnog sistema (OS). raznoliku od sistema do sistema. na primjer PC-DOS sistemi podržavaju imena duljine najviše 8 znakova dok je kod Windows 95 sistema taj broj puno veći.) Višezadaćni jednokorisnički operativni sistem.

moguće se zadavati komande ili naredbe računaru utipkavanjem imena datoteke i potrebitih argumenata prema sintaksi sistema ili poklapanjem pokazivača miša s OBJEKTOM na ekranu i pritiskom na jednu od tipki miša. Organizacija prikazana na slici 3.2 prikazano je kako operativni sistem u cijelosti okružuje sklopovlje i BIOS. Naravno rad s mišem je brži i jednostavniji ali podrazumijeva složeniji operativni sistem. Koristi JEZGRU (KERNEL) operativnog sistema. Preko njega prevode se sve instrukcije mikroprocesoru. kratki program za nadzor svih resursa. priprema novog diska ili diskete za prihvat podataka. kao kod igara na primjer. za obavljanje specifičnih zadaća kao antivirus programi. ali sistem na slici 3.34-b to neće dozvoliti te podrška pisana za sistem prikazan na slici 3. Kada se računar na monitoru oglasi spremnošću za rad.34-a 66 . Slika 3. MONITOR. dio koji uz BIOS služi za neposredno upravljanje sklopovljem računara. Kod nas su vrlo rasprostranjeni računari tipa IBM PC utemeljeni na Intelovim mikroprocesorima koja koriste OS tipa MS-DOS. na primjer sa treptajućim poljem u tekst modu nazvanim KAZALO (Cursor) ili s strelicom miša na ekranu monitora nazvanom POKAZIVAČ (Pointer) u grafičkom modu. Na slici 3. Korisnik u suštini radeći na svom PC svoje svakodnevne zadaće vrlo malo koristi resurse operativnog sistema već se radije služi nekom pristupačnijom školjkom (okruženjem) koja u suštini koristi komande operativnog sistema ali je jednostavnija za upotrebu u odnosu na puko utipkavanje komandi operativnog sistema.34 Razina OS kod različito koncipiranih sistema.34-a omogućiti će da korisnički programi direktno dohvate potrebite resurse sklopovlja s čime se omogućava ubrzavanje njihovog izvršavanja. Monitor sadrži osnovne komande operativnog sistema koje se zbog neprekidne dostupnosti korisniku nazivaju UGRAČENE (BuildIn. No kod većine operativnih sistema koji se koriste danas moguće je i iz korisničke programske podrške dohvatiti elemente BIOS-a (slika 3. kopiranje datoteka ili diska i drugi. Kako te komande nisu odmah na raspolaganju korisniku veće se predhodno moraju s diska učitati u radnu memoriju kako bi se izvršile nazivaju se PROLAZNE ili VANJSKE (Tranzient. POMOĆNI PROGRAMI. ispravno uključivanje računara te učitavanje u radnu memoriju monitora i nužnih programskih resursa glede ostvarivanja interakcije čovjeka i računara.34-a). Koristi u za tu svrhu pisane programske rutine opće namijene koje su sastavni dio BIOS-a i programske pogonitelje specifične za pojedine uređaje (Driver).Osnovi informatike Slika 3.33 Elementi operativnog sistema DRS. U/I PODRŠKA. Internal). za obavljanje komunikacije u računaru i između računara i periferija. External).

kao projekt razvijen od firme SUN MICROSYSTEMS pod nazivom JAVA.34-b iako su sistemi istorodni kao MS-DOS i MSWindows na primjer. Stoga su razvijeni programski jezici koji svojim skupom programskih alata omogućavaju lakši i efikasniji rad izrade programa. Zbog toga se u počecima korištenja računarske tehnike zahtijevao posebno obučen kadar. programiranje je i dalje vrlo zahtijevan posao. pisanje programskih instrukcija je dosta olakšano. koji je predviđen da radi na računarima zasnovanim na INTEL porodici mikroprocesora. dakle jedna instrukcija programskog jezika objedinjuje se niz binarnih instrukcija koje tvore jednu jedinstvenu zadaću. ali se izvorni kod može prevesti na bilo kojoj platformi ako za nju postoji istorodni prevodioc. DRS za koji postoji više prevodioca za različite programske jezike sistemno je bogatiji i moćniji. Takav način upravljanja računarom bio je spor i tegoban. i za svaku drugu vrstu procesora koristi se drugačiji prevodioc. tada treba izvršiti odgovarajuće izmjene u izvornom kodu i izvršiti ponovo prevođenje u izvršni kod. Isti operativni sistem može se upotrebiti na različitom sklopovlju uz izmjenjenu jezgru sistema i različiti računari ponašati će se JEDNAKO prema korisniku. viši programski jezici osiguravaju i prenosivost s platforme na platformu. FORTRAN. Dakle. No. ovako izrađeni programi su nešto duži i sporiji od programa pisanih u asembleru. To je "najniži" PROGRAMSKI JEZIK. a to podrazumijeva veliko znanje iz elektronike i informatike. kao na primjer različiti standardi za razlučivost slike. Kada se program napiše instrukcijama u jednom od navedenih "viših" jezika. koji bi omogućio osim izrade korisničke programske podrške i prenošenje aplikacija mrežom i izvršavanje na lokalnom računaru. ALPHA porodici mikroprocesora i još ponekim. Ako se binarni zapisi pretvore u heksadekadne. Slična nastojanja žele se ostvariti i upotrebom jedinstvenog jezičkog procesora. Binarni oblik instrukcija može upotrebljavati samo onaj tko dobro poznaje sklopovlje računara kojeg koristi. potom se prevodi pomoću prevodilačkog programa (COMPILER) u skup binarnih instrukcija koje mikroprocesor može prepoznati i odraditi nazvan IZVRŠNI (EXECUTABLE) kod. 67 . Kako je binarni kod specifičan za sklopovlje DRS. pisanje niza instrukcija u smišljenom logičkom nizu (program) postalo je još lakše. Potpuno "pokrivanje" sklopovlja s operativnim sistemom ima pak drugu nemjerljivu prednost. Tek pojava "viših" programskih jezika u suštini je olakšala rad programerima. Prevedenom modulu treba pridodati već potrebite gotove module jezičkog procesora ili druge već izrađene module i sve međusobno povezati pomoću programa za POVEZIVANJE (LINKER) u jednu jedinstvenu izvršivu cjelinu. koji bi objedinio izradu korisničke podrške za različite računarske platforme.2. ne može se prevodioc jedne računarske platforme primijeniti na drugoj. ALGOL i drugi. na primjer ispis znaka na ekranu ili dodjela varijabli ASCII vrijednosti znaka i drugo. Prevodilački programi toga tipa nazivaju se ASEMBLERI. Svaki od programskih jezika u svom sastavu ima JEZIČKI PROCESOR koji programe napisane u tom jeziku PRESLIKAVA (PREVODI) u oblik koji računar prepoznaje i neposredno izvršava ili ih INTERPRETIRA. koji izvorni kod prevodi kao jedan modul. broj instrukcija asemblera prevodi se u isti broj binarnih instrukcija. na primjer PASCAL. taj niz instrukcija predstavlja IZVORNI (SOURCE) kod programa. Kako ne postoji idealni prevodioc koji će u potpunosti minimizirati izvršni kod. ali je razlika bez značaja u odnosu na jednostavnost primjene viših programskih jezika. ali ne i čovjeku. No i tu ima podosta sitnih pojedinosti koje to onemogućavaju baš jednostavno. 3. podložan greškama i neproduktivan te se danas više i ne koristi. Pridodavanjem kraćih naziva (mnemonika) za pojedine instrukcije.4. Jezici koji koriste prevodilački program nemaju samo prevodioca (compiler). Korištenjem prevodioca heksadekadni zapisi pretvaraju se u binarne. C. Ako se žele izvršiti izmjene u radu programa. Takav operativni sistem je Windows NT firme Microsoft.Osnovi informatike neće raditi na sistemu prema organizaciji na slici 3. različiti načini spremanja podataka na disk i slično što zahtijeva temeljnije preinake pri prijenosu aplikacije s jedne računarske platforme na drugu. usko vezan za sklopovsku strukturu elektronike digitalnog računara. Razvojem računarskih sistema razvijali su se i programski jezici različiti prema namijeni. Kod njih se simbolički napisana instrukcija prevodi u niz binarnih instrukcija. Jezički procesori Binarni oblik pisanja instrukcija vrlo je blizak i razumljiv digitalnom računaru.

Lakše se otklanjaju greške prilikom izvršavanja izvornog koda. razvojem programske podrške razvijeni su alati koji omogućavaju uvid u rad izvornog koda kojeg kasnije prevode po načelima jednog od navedenih programskih jezika. obradi ih i izvrši i rezultat pošalje na izlazni uređaj kako bi ih prikazao korisniku. Izvršavanje programa je u suštini kopiranje brojeva u radnu memoriju i njihovo očitavanje i izvršavanje od strane procesora.Osnovi informatike Neki programski jezici rade na načelu pojedinačnog pretvaranja instrukcija jezika u binarne instrukcije. ali ne tako efikasno kako to rade kompajleri predhodno navedenih viših programskih jezika. Navedeni nedostatak interpretera riješava se kompajlerima za interpretere. Niz brojeva međusobno poslaganih u jednu svrsishodnu cjelinu čini PROGRAM.35 Podijela jezičkih procesora. jer to za ovu namijenu nije potrebito. Kada se zajedno primjene asembler i viši programski jezici međusobno ukomponirani na određeni način rezultat je MAKROASEMBLER. Primjer I Kakva je razlika u efikasnosti pisanja i izvođenja programa napisnih u ASEMBLER-u i BASIC-u? Za rješavanje jedne od zadaća u asembler-u utrošeno je dva dana rada i 100 bajt-a memorijskog prostora izvršnog koda. Na slici 3. Cjelokupni rad računara zasniva se u osnovi na slijedećem: procesor prima podatke od ulaznog uređaja. centriranje teksta. No. ali će imati neke druge mogućnosti potrebite programeru kao kontrola ispravnosti naziva instrukcija i slično. Putem simultanog prevođenja izvršava se sam izvorni kod. Slika 3. a najpoznatiji od njih je BASIC. Suština je u tome da se niz asemblerskih instrukcija poveže u jednu makro instrukciju koja ima jednu simboličku oznaku i kao takva više puta upotrebljiva. a postupak izrade te cjeline 68 .35 prikazana je podijela jezičkih procesora temeljem predhodno opisanog. ali je zato izvođenje programa jako sporo zbog uzastopnog prevođenja. Isti program napravljen u BASIC-u napravljen je za jedan sat i zauzima 250 bajt-a memorijskog prostora izvornog koda ali ne može raditi bez prevoditelja (194 KB) i sporiji je preko deset puta. Pojedini programski jezici imaju vlastiti editor. no to je proizvoljna kreacija programera. Svaki procesor raspolaže sa skupom instrukcija koje su kodirane BROJEM. poravnavanje i slično. Instrukcije jezičkog procesora pišu se u nekom od ASCII uređivača teksta (EDITOR). Njihovi prevodioci su kraći i jednostavniji i ne izrađuju izvršni kod. u suštini s navedenom namijenom. koji ne podržavaju zaglavlja. Takvi prevodioci nazivaju se INTERPRETERI.

Takve strukture nanizane jedna izad druge tvore slijed (SEKVENCU) i predstavljaju osnovnu strukturu algoritma. lijeva struktura po ispitivanju proslijeđuje X=0 na izlaz.Osnovi informatike pomoću jednog od jezičkih procesora naziva se PROGRAMIRANJE. Moduli su 69 . Na primjer modul za brisanje podataka u nekoj bazi podataka obrisati će podatke temeljem unesenih vrijednosti operanda kao rednih brojeva podataka koji se imaju obrisati. Slijed instrukcija jezičkog procesora. recimo brisanje po nazivu a ne po rednom broju. na primjer za predhodnu funkciju f(x)=2*X i uvjet f(X)>3 program će s X=1 nadalje odvijati prema izlazu DA a za X=2 prema izlazu NE (struktura IF-THEN-ELSE. Moguće je izmjeniti izlaze na slici što u suštini ne mijenja odluku već samo smjer na slici. Nema skokova u odvijanju programa prema početku ili kraju već se svaki smjer odvijanja programa određuje izborom DA-NE. a izrađuje se povezivanjem logičkih struktura koje se prikazuju grafičkim oblicima. Ako je ulaz X=7 desna struktura povećati će ga na 8 i proslijediti na izlaz. napisan u jednom od editor-a. Uvjetno grananje (SELEKCIJA) je izbor između dva moguća puta odvijanja programa. u zadavanju uvjeta treba biti obazriv i trebaju biti usklađeni s vrijednošću na ulazu i s tipom petlje ponavljanja. Postupak kuhanja jela nije ništa drugo do poštivanje algoritma nazvanog recept. Algoritam zadaće složen od logičkih struktura prikazanih grafičkim oblicima naziva se DIJAGRAM TOKA ili BLOK DIJAGRAM i predstavlja grafičko rješenje programske zadaće.36 Grafički oblici logičkih struktura za izradu algoritma. Na osnovu dijagrama toka piše se niz instrukcija jezičkog procesora. a desna struktura će povećavati X za jedan sve dok X ne poprimi vrijednost X=4 koja se proslijeđuje na izlaz. funkcija f(x)=X+1 i uvjet f(X)>3. S drugim vrijednostima operanda modul će poslužiti za brisanje u nekoj drugoj bazi podataka iste strukture ali po nekom drugom kriteriju. označava početak i kraj algoritma (programa). koje će se potom procesoru prevesti da ih može izvršiti. Među najraširenije spadaju: MODULARNO PROGRAMIRANJE . ako-onda-odnosno). najčešće prema ANSI standardu: Slika 3. Prva logička struktura je najprostija. ispitaj pa radi) ili odluka nakon izračuna funkcije (struktura DO-UNTIL. Modularna struktura omogućava timski rad jer se isti modul može koristiti u raznim drugim dijelovima programa ili u drugim programima. Ako je na primjer ulaz X=0. STRUKTUIRANO PROGRAMIRANJE . radi pa ispitaj). Tehnike programiranja raznolike su. Višestruko ponavljanje (ITERACIJA) može biti izračun funkcije nakon zadovoljenog uvjeta (struktura DO-WHILE. na primjer za Y=f(X)=2*X ulaz je neka veličina X a funkcija na izlazu daje izračunatu vrijednost za taj X.temelji se na raspodjeli programskih funkcija na manje NEOVISNE module između kojih se potrebna komunikacija ostvaruje prijenosom operanda. algoritam predstavlja logički niz radnji koje treba izvršiti da se od početnih postavki dođe do željenog rezultata.predstavlja način pisanja programa u kojemu se poštuje strogi SLIJED odvijanja programa ili njegovih modula. Dakle. mora biti logičan i usklađen s MODELOM odvijanja zadaće koji se naziva ALGORITAM. Dakle. Za ulaz X=2 izlaz će biti Y=4. Lijeva petlja ispravni će raditi za f(x)<3 i proslijediti će X=3 na izlaz. a lijeva će neprestano povećavati vrijednost X za jedan dok ne dođe do prepunjenja registra mikroprocesora (OVERFLOW). dakle broji do 4 . Druga logička struktura koristi se za operacije koje imaju jedan ulaz i jedan izlaz kao funkcije.

prevoditelj formula. Ima veliku tačnost pri računskim operacijama. Podaci i operacije nad tim podacima spajaju se u cjeline nazvane OBJEKT. Spada u strukturne jezike i jezik realnog vremena.programski jezik nazvan po matematičarki iz 19 stoljeća.simbolički jezik sklopovlja koji svaku svoju instrukciju prevodi računaru u jedan broj. te ih programer dorađuje prema svojim potrebama i može rezultate rada odmah i testirati. Program se kreira sa skupom jedostavnih instrukcija prilagođenih matematici. prodaja i slično. COBOL . U klasi se definiraju zajedničke postavke za sve njene objekte koje oni mogu i ne moraju koristiti i veze prema drugim klasama.nastalo je kao odgovor na nemogućnost definiranja globalnih zajedničkih podataka u struktuiranom programiranju. što je vrlo pogodno za 70 . Razvijen je po nalogu američkog ministarstva obrane kao univerzalni programski jezik za primjenu na svim računarskim sistemima koje koriste.jezik opće namijene. Naziv je kratica od engleskog pojma COmmon Business Oriented Language. Svaki modul pripada jednoj od razina strukture i može imati samo jednu ulaznu točku. binarnu instrukciju procesoru. FORTRAN .je tehnika kada se za izradu programa koriste već gotove logičke strukture. Daje prilično brz izvršni kod. Stoga je vrlo pogodan za izradu programske podrške operativnih sistema. Naime.jezik nastao za potrebe u komercijalnim poslovima. PASCAL .programski jezik proizašao iz razvoja UNIX operativnog sistema. OBJEKTNO USMJERENO PROGRAMIRANJE . Posebno je pogodan za struktuirano programiranje. Povezanost klasa tvori hijerarhijsku strukturu programa. Nazvan je po čuvenom francuskom matematičaru iz 17 stoljeća. C . Odlikuje se instrukcijama koje omogućavaju dobar nadzor nad radom sklopovlja računara. Time se omogućava da se tijek programa može bezprijekorno pratiti od početka do kraja što olakšava čitljivost i otklanjanje grešaka.jezik nastao za potrebe naučno-tehničkih sredina. pojedini moduli programa koriste zajedničke podatke i umjesto da se podaci proslijeđuju kroz razine strukture do modula koji ih treba. Svi objekti iste vrste svrstavaju se u KLASU a svaki od njih ima zasebno stanje unutar klase. Pogodan je za objektno programiranje.Osnovi informatike međusobno povezani hijerarhijski. S njim će se izraditi jezgro operativnog sistema. Naziv je dobio od riječi FORmula TRANslation. izumitelju jednog od prvih mehaničkih strojeva za računanje. Jezički procesori (alati za programiranje) Osobine pojedinih navedenih jezičkih procesora su: ASEMBLER . kao računovodstvo. INTERAKTIVNO PROGRAMIRANJE . izrađene na primjer od strane isporučitelja programskog alata. Koristi se u moćnijim i starijim sistemima. Produktivnije je ali manje sistematično. ADA . Vrlo je brz u izvršavanju ali je kreiranje programa mukotrpno. omogućava se modulu da ih izravno dohvati bez obzira na razinu u kojoj se nalazi. svaki od modula ima JEDNOG svog nadređenog (predhodnika) na kojeg je upućen i tako prema vrhu (početku).

jezik opće namijene vrlo pogodan za učenje.) IZRADA ALGORITMA . 6. mnoštvo programa koji prate rad dodatnih uređaja kao FAX-kartica. ovisi o potrebama i znanjima korisnika vrlo ju je teško podijeliti u skupine. Navedene faze razvoja samo su jedan od primjera kako pristupiti rješavanju postavljene zadaće.precizan opis i formulacija problema.) IZRADA MATEMATIČKOG MODELA . a glede rješavanja postavljene zadaće. grafički dizajn.) IZRADA DOKUMENTACIJE . a postoje verzije koje imaju dograđen i prevoditelj. ulazni podaci. CLIPPER .ispravka mogućih grešaka u izvornom kodu ili u algoritmu.Osnovi informatike upravljanje sistemimaza vođenje. izlazni podaci.pisanje potrebitih uputa za instalaciju programa u DRS i njegovo korištenje.3. BASIC . dio je PROGRAMSKE PODRŠKE (SOFTWARE) računarskog sistema. 3. pristupa se izradi DOKUMENTACIJE koja će obuhvatiti ispisani niz instrukcija izvornog koda (listing) i njegov opis. moguće probleme i rješenja. Programiranje je dakle. 71 . Naziv je akronim od : Beginners All purpose Symbolic Instruction Code. Primjeren je manjim računarskim sistemima kao PC. konstante i njihova funkcijska ovisnost.uočavanje problema i odabir načina rješavanja.) IZRADA FIZIKALNOG MODELA . 2. skener. automatsko kreiranje i dizajniranje na polju građevinarstva. tablični kalkulatori. elektronike i drugih nauka. Pojedine programske kuće i razvojni timovi imati će svoje viđenje razvojnih faza izrade programske podrške. Ali ako se prihvati bilo koja od njih mora se dosljedno sprovoditi jer će se jedino tako izbjeći mnoštvo grešaka i lutanje u izradi programske podrške.) PISANJE I UNOS PROGRAMA . baze podataka. 5. Spada u inerpretere. granice. obradu fotografija. potrebite računarske resurse i uputu za instaliranje u sistem i korištenje. 4.4. odnosno ustanovi da nema grešaka i nesuvislih rezultata. razrade i pisanja programa u cilju rješavanja zadaće uz pomoć DRS kao dio RAZVOJA PROGRAMSKE PODRŠKE koji se odvija po slijedećim etapama: 1. Korisnička programska podrška Korisnička programska podrška je vrlo raznolika. Postoje programi za obradu teksta. Najviše se u naobrazbi rabi verzija Microsoft BASIC-a.razmatranje logičkog procesa i njegovo predočavanje matematičkim izrazima. Raznolike verzije implementirane su gotovo na svim računarskim sistemima. moguća daljnja poboljšanja. VBASICDELPHIJednom izrađen i testiran program zauzeti će svoje mjesto negdje na tvrdom disku. PROCES priprave. međusobna povezanost podataka i slično.temeljem odabira jezičkog procesora pomoću editor-a upisuju se instrukcije procesora prema definiranom dijagramu toka (izvorni kod).točan opis izvršavanja radnji prikazan DIJAGRAMOM TOKA koji je u suštini procedura izvođenja programa.) POSTAVLJANJE ZADATKA . 3. opisani tijek njegova razvoja. U skupu s drugim programima. ulazne i izlazne varijable. Kada se program ili programska podrška nizom TESTIRANJA tijekom izrade i pokusnog korištenja verificira. 7.programski jezik dizajniran za obradu baza podataka.) TESTIRANJE PROGRAMA .

UTILITY (pomoćni) programi koji omogućuju brže "čeprkanje" po disku i disketama. Najčešće to prepoznajemo po brojčanoj oznaci uz naziv programske podrške.0 (1981. Nema računarske platforme za koju je razvijeno toliko programske podrške koliko je ima za PC računare. vode računa o urednosti spremljenih podataka na disku (da nisu razbacani).2. Novell. 2. godina). Lantastic.0. operativni sistem Windows 95 u sebi već objedinjava mrežnu podršku i u potpunosti je samostalan operativni sistem u kojem je rad u DOS-u samo jedna od mogućih sesija (SESSION)..1. Računar proizveden danas za tri godine već je tehnološki star. ali evo nekoliko primjera: INŽENJERU . MATEMATIČARU . 3D-Studio. pomažu da se vrate slučajno izbrisani sadržaji ili čuvaju sistem od napasnika zvanih VIRUSI .21 i 6.mali zločesti programi koji znaju napraviti takvu štetu (brišu. CorelDRAW. 3. Fox Pro. Windows NT. što nije ni čudo kad su je godinama strpljivo razvijali timovi ljudi.0.0. IBM-ov OS/2.3. Oracle TABLIČNI KALKULATORI Excel. Na osnovi mikroprocesora 8086 i IBM BIOS-a funkcionira većina PC sistema.22 (1994. Quattro Pro PROGRAMI ZA ISPOMOĆ Norton Commander. arhivu .1.. Assembler. 2.0. crtanje. Word Perfect. Programska podrška u tolikoj mjeri je sofisticirana da se može vrlo brzo očekivati uspješna govorna komunikacija s računarom (OS/2 WARP). Primjer II Gdje je primjena programske podrške? Zavisi od profesije i afiniteta korisnika i njegovih novčanih mogućnosti. Cobol. 6. za proračune. Popularnost PC-DOS računara vjerovatno je uvjetovana netražanjem plaćanja licencnih prava IBM-u čime se je broj proizvođača naglo raširio i razbuktala proizvodnja PC računara diljem svijeta što je opet uzrokom drastičnog pada cijena i nepojmljivog tehnološkog razvoja.kao kataloški priručnik.0. 4.1. Visual BASIC.1. Delphi UREČIVAČI TEKSTA WORD. 3.1. 3. Osim Microsoft-a operativni sistem za PC računare nude i Digital Research (DR DOS). 6. a nudi se i mrežna programska podrška od kojih su najpoznatije Windows for Workgroups.Osnovi informatike glazbena kartica. na primjer inačice operativnog sistema MS-DOS imaju oznake 1. Norton Utilities. 6. Lapis (Hrvatski) BAZE PODATAKA Access. Ami Pro.. godina). Novell Netware. MathCAD INTEGRIRANI PAKETI WORKS Microsoft Office Borland Office Popis grupa predstavlja u osnovi i globalnu podijelu korisničke podrške napravljene s jednim od jezičkih procesora (programski jezici). 3. Paradox.ne da se zamisliti što on i računar mogu jedan 72 . dBase. Noviji proizvod Microsoft-a. prepravljaju ili umnožavaju podatke ili nešto drugo) da se korisniku zavrti u glavi. Pascal. Ventura Publisher CAD AutoCAD. PC Tools. XTree Gold GRAFIKA I DTP Harvard Graphics. Clarion. Velik je broj DOS i WINDOWS aplikacija danas u upotrebi i svrstane prema grupama najpoznatije bi bile: PROGRAMSKI JEZICI (JEZIČKI PROCESORI) C++. dijagrame. 4. 1. projektiranje.2. 6.. Word Star. To je samo vrlo mali dio programske podrške razvijene za PC računare tijekom prošlog i ovog desetljeća. Lotus. IBM (IBM DOS). 5.

Upravo šarolikost i bogatstvo računarske podrške (većinom korisnička podrška) čini DRS moćnim. REZIME: Razvoj programske podrške veoma je složena zadaća. Naravno sve to pretpostavlja novčane izdatke. U suštini nema zanimanja u kojemu se računaru ne može naći primjena. Najbolje je rješenje je programsku podršku kupovati kod ovlaštenog prodavača. rječnike. bibliografiju. crtanje dijagrama.. Pod dokumentacijom se podrazumjeva tekstualni opis ili upute o: • komponentama računarskog sistema (hardware-u)..za pripremu metodskih jedinica. LINGVISTI . odnosno programske grupe. dobiva se potrebita dokumentacija (knjige) i stiče status LICENCIRANOG korisnika što u budućnosti omogućava besplatno dobivanje manjih preinaka ili dosta jeftiniju kupnju novije verzije alata po cijeni čak i ispod 50% od cijene za novog korisnika. izradu lekcija i skripti. hobi .) Ovladavanje jezikom kojeg računar razumije radi razvijanja sposobnosti programiranja sistema. UPRAVI ŠKOLE .za izradu rasporeda sati. Put do navedenog nije lagan ni jednostavan. isporučena i pripadna dokumentacija.. ne mogu se utvrditi sve mogućnosti koje program ili PROGRAMSKA GRUPA pruža. PROGRAMERU .. on svašta zna. toliko su složeni da uz svu raspoloživu literaturu i dotadašnje znanje treba uložiti dane i dane rada da bi se 73 . što pred korisnika postavlja zadaću da jasno sagleda ciljeve korištenja računarske tehnike i da u razvoj programske podrške uključi što više ljudi i odredi nositelje razvoja koji će definirati zadaće i organizirati djelatnost prema željenom cilju. Čak i u slučaju najboljih programa.. Noviji ALATI. PROFESORU .... To znači da korisnik DRS mora ovladati tehnikom korištenja do razine njegovih potreba.) programskih alata od prijatelja i dobije ga bez dokumentacije što u krajnjem rezultatu ima mučno "kopanje" po alatu da se savladaju njegove mogućnosti. jer je moguće ostvariti reklamaciju u slučaju neispravnosti. plan učenja. zabavu. U eri pirata i besparice.. izradu diplomskog rada. tako i u nabavi programske podrške. obradu rukopisa . 3. UČENIKU ..) Savladavanje tehničkih vještina korištenja digitalnog računarskog sistema..Osnovi informatike drugome da urade. barem u jednom malom segmentu. Na primjer računovođa ne mora znati izraditi programe koje koristi..) Korištenje informacija u rješavanju problema da bi odluke bile što objektivnije. • načinu rada i korištenja programske podrške (software-a). No. ako za ništa drugo onda barem za igranje. koji su dobro organizirani i snabdjeveni opcijom HELP za traženje dodatnih objašnjenja (obično pritiskom na tipku F1). rješavanje zadataka. 4.izradu i pohranu dokumenata.) Primjena računarskog sistema u rješavanju raznih problemskih situacija. 2. Ovaj tekst pisan je korištenjem licenciranog alata uz koji je naravno. ali mora znati pripremiti disketu za izradu pričuve podataka (arhivu).za jezičke analize...to mu je posao.. animiranje procesa . korisnik često pribjegava kopiranju (nije krađa ali . raširena grana djelatnosti zvana PIRATSTVO još uvijek kod nas omogućava da se pribavi odgovarajuća programska podrška bez nadoknade proizvođaču (mada je protuzakonito). praćenje nastavnog procesa i analizu uspješnosti . kako u nabavi sklopovlja. jer treba savladati nekoliko faza korištenja DRS: 1. Naravno navedeno se ne može preko noći ostvariti. dok ta razina za isporučitelja njegove programske podrške nije dovoljna.

2.5. Visoko specijalizirani i sofisticirani alati znaju zauzeti i premašiti 100MB slobodnog prostora na tvrdom disku. te spoznaje s njegovim funkcionalnim cjelinama opisane u narednim stranicama vrijede kako za već postojeće sisteme tako i za buduće generacije PC-a. AT (Advanced Technology) arhitekturu zasnovanu na Intelovim mikroprocesorima serije 80x86 i njihovim matematičkim podsistemom serije 80x87. Sadrži nekoliko funkcionalnih cjelina i to: 1.. 3. PC MIKRORAČUNARSKI SISTEM Pojedini sklopovi PC sistema doživljavali su tijekom vremena brojne promjene kao je napredovala tehnologija izrade njegovih komponenti. No vrlo velika raširenost PC tehnologije i međusobni dogovori proizvođača PC opreme omogućavali su vrlo brzo implementiranje promjena (par mjeseci) koje bi potom predstavljale novi standard u izradi PC računara te se stoga mogu nači vrlo raznolike izvedbe PC komponenti i organizacija PC računara. koja objedinjava cjelokupni rad računara.čitanje/upis ulazni i izlazni .Osnovi informatike savladao veći dio njihovih mogućnosti. Unatoč brzom i učinkovitom prodoru PC računara na tržištu suština rada PC računara nije se bitno promijenila. 3. Organizacija i struktura Osnov računara je matična ploča (osnovna ploča. 4.5. Procesor i prateći elementi (generator takta.1. Izvedena je kao višeslojna tiskana ploča u četiri ili više slojeva na kojima su provodnici za povezivanje elemenata ugrađenih na ploču. Mora biti napisana čitko i ne smije se pretrpati nepreglednim tehničkim detaljima. Dobra dokumentacija sadrži sve neophodne informacije o alatu i pripremljena je za korisnika koji nema nikakvo predhodno znanje niti o programu niti o načinu njegovog korištenja. Slika 3. Sistem PC računara (Personal Computer) u trenutno najraširenijoj verziji podržava tzv. 3. ploča sistema).37 Uobičajeni izgled PC sistema.radna memorija sa svojstvom R/W . koprocesor .U/I (I/O) sklopovi i kanali 74 . Ponekad su te promjene su u pojedinim dijelovima sistema bile takve prirode da su u osnovi mijenjala način njihovog funkcioniranja. najveća je od svih tiskanih ploča u računaru.) ROM u kojem je BIOS RAM ..

VIA.Osnovi informatike 5. Shemu veza između uređaja PC sistema prikazuje naredna slika. a U/I sklopovi (kartice) brinu se o dogradnji sistema glede prikaza na monitoru. U pravilu na raspolaganju je izbor standardnog radnog takta i uvišestručenog (TURBO). Integrirani sklopovi sistema. danas gotovo cijeli integriran u jedno zajedničko kućište. Brzinu rada procesora određuje generator takta kojemu frekvencija (taktCLOCK) ovisi o mogućnostima samog procesora. 75 . a procesori tipa PENTIUM (6x86) imaju 64 bit-nu podatkovnu sabirnicu. ROM je zadužen da definira početne i osnovne parametre sistema. SIS.procesor izveden u obliku jednog samostalnog integriranog sklopa. bolje reći mikroprocesor . RAM je memorijski prostor aktuelne upotrebe. "Chip Set" . srce je računarskog sistema i prema broju vodova podatkovne sabirnice određuje se klasa PC sistema. U/I komunikacije kroz sistem i DMA tvore tzv. upravljači sistema Procesor i njegovi popratni elementi brinu su kako obraditi podatke u vrše upravljanje i nadzor nad rukovanjem s podacima. a periferije zbog svoje sporosti i dalje rade manjim taktom. procesori tipa 80386 i 80486 (5x86) imaju 32 bit-nu podatkovnu sabirnicu. svaki ima svoju pristupnu adresu po kojoj se prepoznaje (kao ime) a koje su upisane u nekoliko prvih kB memorijske mape. TRITON i druge njima srodne. Slika 3. fax i modem komunikacije. pohrane na trajne memorijske sisteme.38 Blok shema sistema PC računara na osnovnoj ploči. Uvišestručenim taktom radi samo mikroprocesor.skup čipova. usmjeravanje prema štampaču i slično. Procesori tipa 80286 imaju 16 bit-nu (16 vodova) podatkovnu sabirnicu. Mikroprocesor Procesor. Poznate skupine "Chip Set" za PC računar su OPTI. U/I kanali (port) su dio sistema za povezivanje s uređajima preko kojih se odvija promet podataka između uređaja te mikroprocesora i memorije.

Osnovi informatike Uz mikroprocesor može se pridodati matematički koprocesor (oznake 80x87) koji procesoru potpomaže u računskim operacijama. 4. izvršava zadanu mu instrukciju. Pojedine vrste programske podrške (kao ACAD) ne mogu raditi ako koprocesor nije ugrađen ili emuliran (programska simulacija rada koprocesora). xxx87 uzima podatke. Mikroprocesor ima tri grupe izvoda i to: 1. 76 . Jednostavnije instrukcije Pentium će izvesti po dvije istovremeno s oba ALU. te dvije ALU i sklopove za moguća grananja glede budućeg razvoja PC sistema. a za složenije V-ALU je ispomoć U-ALU. 5. Slika 3. uz navedeno ima odvojenu instrukcijsku i podatkovnu internu memoriju (cache). 2. mikroprocesor sadrži: 1. glede povećanja performansi. Mikroprocesor tipa PENTIUM. 3. obavlja račun i izvještava mikroprocesor o izvršenom te ovaj preko podatkovne sabirnice preuzima rezultat. komande i sinkronizacija) Sklopovski.24 bit-a (A0-A23) 3. sabirnicu podataka . adresnu sabirnicu . Registre (privremene memorije) za čuvanje podataka (R) Aritmetičko logički ustroj (ALU) Sklopovi za odjeljivanje sabirnica (buffer-i) Upravljački i instrukcijski ustroj (IU) Koprocesorski ustroj (u većini verzija xx486 i moćnijima) Dodatne interne brze memorije (u verzijama nad xx386) Na narednoj slici je prikazana načelna blok shema dva vrlo raširena mikroprocesora. 6.16 bit-a (D0-D15) 2.39 Arhitektura xx486 i PENTIUM mikroprocesora. Osim toga matematički koprocesor FPU (Floating Point Unit) moćniji je u odnosu na xx486 procesor. Koprocesor radi paralelno s mikroprocesorom i može preko njemu usmjerenih instrukcija izvršiti vrlo moćne operacije s pokretnom decimalnom točkom. šalje neophodne parametre i memorijsku adresu operanda koprocesoru te odlazi na izvršavanje druge zadaće. Kada xxx86 dobije instrukciju za rad s pokretnom točkom. upravljačke izvode (kontrola. a koji je u većini verzija procesora tipa 80486 i moćnijima ukomponiran u zajedničko kućište s mikroprocesorom.

Utori su smješteni u nizu jedan izad drugoga. te vezu s U/I kanalima.40 Kontakti utora U/I priključka ISA sabirnice računara. 77 . od kojih utori A/B pripadaju XT konfiguraciji (8088). Kako različite vrste periferija ne trebaju isti skup signala s U/I sabirnice. dok je sama U/I sabirnica odvojena od sistemne sklopovima za kontrolu i upravljanje pristupa sabirnici koje nadgleda mikroprocesor. Sabirnica sistema. ISA sabirnica sastoji se od dva utora. dok sada sabirnice sistema imaju odvojene te funkcije. Pristupima sabirnici sistema upravlja upravljač (controller) sabirnica koji daje komandne. Prema broju mogućih fizičkih prekida ovisi i najveći broj slotova.40. ali nije jako raširena.Osnovi informatike Sabirnice mikroprocesora su putem elektroničkih sklopova veze (latch). U/I upravljač ne realizira se kao jedan upravljač na matičnoj ploči već svaka od periferija (kartica) treba da ima svoj upravljač. -5 i -12) i kontrolne i upravljačke izvode i realizira se u vidu višekontaktnih priključaka (slot-ovi) u koji se umeću tiskane kartice s sklopovima (periferije) raznolike namijene. Da bi se ostvarila komunikacija prema periferijama sabirnica sistema povezuje se s U/I sabirnicom koja uz sabirnicu sistema sadrži i "sabirnicu prekida". +12. u ili iz mikroprocesora. Uobičajene U/I sabirnice AT računara su ISA (poznata kao AT bus) i EISA. veze uzemljenja i izvora napajanja (GND. povezane za sabirnicu sistema PC računara. u ranijim rješenjima (XT) izmjenično je služila za prijenos adresnih i podatkovnih bit-ova. Kontakti utora U/I priključka ISA sabirnice AT računara prikazani su na slici 3. Isto podnožje ali s multipleksom signala na nožicama koristi se za prijenos 32 bit-nih podataka pod nazivom EISA sabirnica. Komandni signali određuju pristup memoriji od strane uređaja s osnovne ploče ili U/I (I/O) uređaja za ulaz/izlaz podataka (input/output). +5. koji upravljaju i kontroliraju protok podataka. Kontrolni i upravljački signali upravljaju sklopovima za povezivanje sabirnica mikroprocesora i sistema. priznavanje zahtijeva za prekid od strane upravljača prekida (interrupt controller). te smjerom prijenosa podataka npr. upravljačke i kontrolne signale na izlazu. a D/C utori AT konfiguraciji (80286). za razliku od mikroprocesorske sabirnice. kako je prikazano na slici. Slika 3.

VLB sabirnica (32 bit-a) se nastavlja na ISA utore kao dopuna ISA sabirnici. radi poboljšanja grafičkih mogućnosti računara uvedena je dodatna sabirnica. Stoga je jeftinija od PCI sabirnice koja dijeluje kao samostalna sabirnica povezana s jedne strane s mikroprocesorom i brzim periferijama. samostalna brza sabirnica sistema kojoj se pridodaju ISA ili EISA sabirnicu za spore periferije. VLB sabirnica pojavom PCI sabirnice nestala je i u suštini se više ne primjenjuje. VLB je sabirnica kao nadopuna ISA sabirnici i koristi dio njezinih vodova ne može se implementirati samostalno u osnovnu ploču. Slika 3. Osim toga broj slot-ova je ograničen jer ne koristi nikakvu dodatnu kontrolnu i upravljačku elektroniku nužnu pri većim brzinama rada. ali sve manje u odnosu na opće prihvaćenu PCI + ISA(EISA) u verziji za xx486 i PENTIUM konfiguracije. koja povezuje mikroprocesor i radnu memoriju i dozvoljava upotrebu do tri periferije kao grafička kartica i upravljač diska. Po osobinama srodna EISA sabirnici je MCA sabirnica IBM PC računara. a ostale sporije periferije vežu se preko ISA sabirnice. Primjer I Brzine pojedinih komponenti sistema s PCI + ISA + AGP sabirnicom u MHz. a s druge strane sklopom za povezivanje (bridge) sa sporijom ISA(EISA) ili MCA sabirnicom.41 Različite konfiguracije PC računara prema sabirnici. u odnosu na ISA sabirnicu šira i brža lokalna sabirnica VLB. 78 . ovisno o vrsti procesora).Osnovi informatike Sem navedenih. Bolje rješenje je PCI sabirnica (32 ili 64 bit-a. Rješenje VLB + ISA(EISA) primjenjuje se najčešće kod xx486 konfiguracija.

Brzina sabirnice od velikog je značaja za ukupne performanse PC sistema. Odvajanje sabirnice od mikroprocesora glede različitih brzina rada pojedinih obavlja upravljač sabirnice. priručne memorije) a dijelom je u sastavu osnovne ploče (razina 2. Kako se sistem konfigurira prema brzini ugrađenog procesora optimalno rješenje dobiti će se ugradnjom procesora kojemu je radni takt višekratnik broja 33.42 Shema povezivanja sklopova s U/I sabirnicom preko utora. upravljanja komunikacijom i razmjenom podataka s periferijama. ali je moguć simultan rad više periferija na istom DMA kanalu.Osnovi informatike U tablici su prikazane približne vrijednosti. priručne memorije) i moguće joj je po volji dimenzionirati kapacitet. AT koristi 2 DMA sklopa od kojih svaki upravlja pristupanjem radnoj memoriji jedne od 4 periferije. Brzina izmjene podataka ne može biti veća od brzine sklopova sabirnice. Frekvencije sabirnice i radne memorije su višekratnici radne frekvencije PCI sabirnice. Slika 3. Naravno. a frekvencija ISA sabirnice je 4 puta manja od radne frekvencije ISA sabirnice. DMA dijeluje kao nekakav samostalni podatkovni procesor. Istovremeno može raditi samo jedan DMA kanal. osobito suvremene koje nemaju VLB priključak. Komunikaciju s periferijama i memorijom procesor obavlja posredstvom sabirnice kojoj može neposredno pristupiti ili komunikaciju prepušta DMA upravljaču. ne postoji matična ploča sa svim navedenim utorima. Primjer II Kombinacija svih mogućih utora za sabirnice sistema računara. Stoga je prilikom izbora i konfiguriranja sistema potrebito podrobno proučiti tehničke specifikacije pojedinih komponenti koje se žele ugraditi. Pojedini proizvođači navode drugačije oznake (kao Cyrix 6x86 166+ procesor koji radi na 133MHz) koje u suštini ne obilježavaji stvarni radni takt procesora već pripadnost klasi procesora u odnosu na INTEL Pentium procesore. Glede raznolikosti u taktovima procesora i sabirnice od velikog je značaja brza priručna memorija (cache). Odnosi između pojedinih radnih frekvencija određuju se kratkospojnicima na matičnoj ploči ili postavljanjem parametara u SETUP izborniku računara. koji procesor oslobađa od zadaće kontrole. koja se dijelom integrira u kućište samog mikroprocesora (razina 1. Jedan od kanala ne koristi se za vezu s periferijama već služi za osvježavanje dinamičke memorije (Memory Refresh). koji preko jednog od kanala ostvaruje i osvježavanje memorije. Predhodna slika samo je ilustracija mogućih priključaka. Dok se podaci prenose preko sabirnice mikroprocesor zbog bržeg internog takta može obaviti još poneku korisnu zadaću. 79 . Direktan pristup memoriji Rad procesora povezan je s DMA (Direct Memory Access) sklopom-upravljačem (DMA controller) direktnog pristupa memoriji.

proslijeđuje mikroprocesoru i obavlja po njegovom odobrenju. DMA sklopovi sadrže registre (privremene memorije) tako da mogu primiti podatke. te u momentu kad je komunikacija moguća mikroprocesor odobrava povezivanje U/I kanala s odredištem i omogućava se prijenos podataka kroz U/I kanal. od mikroprocesora te usmjeriti prema periferiji ili radnoj memoriji i obratno.Osnovi informatike Slika 3. a prekinute su veze 3 i 4. U/I kanali su u suštini za komunikacijsku svrhu dizajnirani logički uređaji s ponašanjem ulazno ili izlazno usmjerenih "buffer-a". Direktnim postupkom prijenos podataka između periferije i radne memorije obavlja se preko U/I sklopa pod nadzorom mikroprocesora kada su prema slici uspostavljene veze preko 1 i 2. Generatorom preko upravljačke sabirnice upravlja mikroprocesor. Radna memorija 80 . DMA upravljač radi u dva stanja: 1. Izvedbeno ne može podržati cjelokupni fizički adresni prostor PC računara. pasivnom . a prekida se veza 1 i 2. svaki s drugačijim i samo njemu pridodanim skupom adresa. ako je valjan. DMA upravljač.upravljač vrši transfer podataka u jednom ili više ciklusa prenosa od jedne ili više periferija slijedno. već samo blokove memorije po 64KB.upravljač iščekuje zahtijeve i dozvoljava upis ili čitanje podataka svojih registra od strane mikroprocesora 2. pristupa svom U/I kanalu. DMA je brži način komunikacije u računaru. Sporiji način je preko U/I kanala. zapisanih odmah u početnim adresama memorijske mape. Na ovaj način mikroprocesor je zauzet nepotrebnim nadzorom nad transferom podataka. šalje mikroprocesoru putem vodova za signal prekida svoj zahtijev za komunikaciju. aktivnom . Kanal osvježavanja memorije je najvećeg prioriteta i kada vremenski brojač za osvježavanje preda signal DMA upravljaču. upravljač prekida sve aktivnosti i osvježava zapise u radnoj memoriji. Kada neka od periferija želi izvršiti transfer podataka u radnu memoriju šalje DMA upravljaču zahtijev za postupak transfera. dakle mora znati adresirati memorijski prostor. Na taj način procesor je oslobođen nadzora nad transferom podataka i može obavljati druge korisne zadaće. npr.43 DMA upravljač u PC-AT računaru. Stoga mu je pridružen generator adresne mape koji proširuje njegovu 16 bit-nu (64KB) adresu DMA na 24 bit-nu adresu sabirnice sistema (xx286). po kojima se određuju i prepoznaju i određuje način rada kao ulaz ili izlaz podataka. Kada neki od uređaja želi poslati podatke računaru. Upotrebom DMA upravljača komunikacija između radne memorije i periferije obavlja se preko DMA uspostavljanjem veze 3 i 4. DMA ga.

Česta oznaka modula je SIMM (Single In-line Memory Module) za 30 ili 72 pinska priključka u bankama. Veličina radne memorije od velikog je značaja za upotrebljivost računara. ali i brži.Osnovi informatike RAM (Random Access Memory) je RADNA MEMORIJA računara. odnosno pozvani program ne mora se pri ponovnom učitavanju upisati na iste memorijske lokacije. Vrijeme potrebito za određivanje stupca i redka i dohvat podatka naziva se vrijeme pristupa (access time) i iznosi oko 70ns za DRAM. RAM nije u stanju dugo pamtiti sadržaj.SRAM (Static RAM). memorija s slučajnim pristupom. Slika 3. te se posredstvom DMA sklopova vrši osvježavanje (obnavljanje) zapamćenog sadržaja. a oko 15ns za SRAM. Slično načelo može se koristiti za ubrzavanje čitanja i upisivanja podataka na tvrdi disk.44 Načelo rada upravljača priručne memorije. osim u specijalnim tehnološkim izvedbama . a SRAM kao brza priručna memorija (cache) koja služi mikroprocesoru za interne radnje kao privremeno skladište podataka dok se ne omogući pristup sporijem DRAM-u. RAM čipovi umeću se u posebne za to predviđene utore od kojih svaki najčešće predstavlja jednu "banku memorije" ili pak više utora s čipovima tvore jednu banku. Pristup memoriji organiziran je kao dohvat memorijske čelije u matrici stupaca i redaka te se prije samog dohvata podatka treba signalom redka RAS (Raw Address Strobe) i stupca CAS (Column Address Strobe) odrediti koja je čelija u pitanju te je tek tada moguće očitati njen sadržaj. No ako programska podrška ne prepoznaje da li su podaci pohranjeni u priručnoj memoriji ili na tvrdom disku i ne vrši blagovremeno pohranjivanje iz priručne memorije na disk može doći do gubljenja podataka po prekidu rada programa. Primjer III Elektronička izvedba ROM-a u diodnoj i MOS tehnologiji. Kako je SRAM mnogo skuplji od DRAM. Vremenu pristupa treba kod DRAM pridodati i vrijeme ponovnog upisa podatka te se dobije trajanje CIKLUSA MEMORIJE. DRAM se koristi kao radna memorija za obrade. Stoga je dobro sistem organizirati na način da priručna međumemorija dijeluje samo u postupku čitanja podataka s tvrdog diska. a koristi se i kao međumemorija u komunikaciji s stalnom memorijom (tvrdi disk i slično). jer je u međuvremenu dio njih okupiran nekom drugom zadaćom. Distribuciju između SRAM. Otud naziv DRAM (Dynamic RAM). 81 . DRAM i mikroprocesora obavlja upravljač priručne memorije. Osvježavanje memorije oduzima oko 5% vremena u komunikaciji između pojedinih sklopova računara. DRAM po očitavanju gubi sadržaja te se prije "napuštanja" čelije sadržaj mora ponovo upisati.

Slično se ponašaju MOS elementi koji uzemljuju vod čitanja ako se na adresnom vodu pojavi napon. drain.45 Matrica ROM-a izvedena u diodnoj i MOS tehnologiji. Mada se memorije mogu izraditi i drugačijim tehnologijama od MOS tehnologije. a u smjeru K-+A ne provode. Ako bi bilo osam vodova čitanja na njima bi se pojavile različite osam bit-ne kombinacije napona u zavisnosti od adrese i kombinacija dioda. Ako je mikroprocesor preko adresnog dekodera poslao napon na adresni vod. Načelo rada MOS tranzistora najlakše je predočiti kao rad ventila koji provodi u smjeru S-+D pod kontrolom napona na G. D i G prva su slova naziva elektroda MOS tranzistora (source. Na vodovima čitanja pojavljuje se binarna kombinacija "napona" koja odgovara jednom od adresnih vodova pod naponom. Gotovo svi sklopovi računara izrađuju se u MOS tehnologiji. Na sličan način organizira se i matrica RAM-a s razlikom da je uz čitanje omogućeno i upisivanje pod kontrolom jednog ili dva adresna voda za svaki memorijski element.Osnovi informatike Slika 3. nijedna od njih ne daje tako malu potrošnju električne energije i broj elemenata po volumenu. Diode su elektronički elementi koji provode struju u smjeru A-+K. pojaviti će se napon samo na onim vodovima čitanja koji su preko diode vezani za adresni vod pod naponom. Pri izradi PROM-a serijski se uz diodu (ili MOS tranzistor) postavlja taljiva veza koja se pomoću punioca prekida na potrebnim mjestima kako bi se dobile odgovarajuće kodne kombinacije za pojedine adresne vodove. gain). Primjer IV Elektronička izvedba SRAM memorijske čelije. S. katoda). 82 . A i K su početna slova naziva elektroda diode (anoda. Ne može se istovremeno adresirati više adresnih vodova već se očitavanje sadržaja mora obaviti vod po vod (adresu po adresu).

Napon na adresnom vodu omogućiti će provođenje tranzistora T te da se preko voda upisa i čitanja (BL) nabije kondezator C. Par T3 i T4 zadržati će postojeće stanje sve dok ima napajanja strujom (+U) i dok se ne dovede na T3 razina napona njemu suprotna. Element pamćenja ove čelije je naboj na kondezatoru C. Očitavanje stanja je slično. Dakle. memorijska čelija pamti stanje koje je u njoj pohranjeno sve dok ima izvora energije ili dok se stanje ne promjeni.Osnovi informatike Slika 3. Na taj način ostvaruje se da jedan tranzistor vodi a drugi ne vodi struju i u zadržavanju tog stanja međusobno se podržavaju.Bit line) postaviti će se naponska razina (0 ili 1 simbolički) koju će T3 prihvatiti.47 Memorijski elementi dinamičke radne memorije. Kako su vodovi čitanja odvojeni od vodova upisa odmah se može očitavati svaka promjena u memorijskoj čeliji što pridonosi većoj ukupnoj brzini rada. T4 će automatski uzeti suprotnu razinu od T3.Word line) omogući provođenje tranzistora T1 i T2. Izmjena se vrši tako da adresni vod upisa i čitanja (W . odnosno ponovno upisati sadržaj. Ako se stanje kondezatora želi očitati preko adresnog voda upisa i čitanja (W) omogućiti će se provođenje tranzistora T i naboj na kondezatoru C postavlja na vodu upisa i čitanja naponsku razliku. Kako se kondezator pri tome prazni treba obnoviti njegov naboj (precharge). Pamćenje električnog napona omogućavaju tranzistori T3 i T4 kojima su vlastiti ulazi povezani s izlazom drugoga te su im stoga izlazi na otporima R uvijek suprotne razine.46 Memorijski element statičke radne memorije. Primjer V Elektronička izvedba DRAM memorijske čelije: Slika 3. a preko voda upisa (BL . Stanje oba tranzistora može se izmjeniti samo vanjskim utjecajem. Napon na adresnom vodu omogućiti će da provedu tranzistori T1 i T2 te da se razina T4 prenese na vod očitavanja (non BL) te potom na jedan od vodova sabirnice podataka. No kako se 83 .

No njihov adresabilni prostor u velikoj mjeri ograničava DOS koji ne može direktno pristupiti memoriji iznad 1 MB. Mikroprocesor tipa xx286 i moćniji imaju ugrađen sklop za podršku virtuelnom adresiranju memorije (MMU) tako da mogu adresirati prema tablici kako slijedi: Tablica 3. tvrdom disku (virtuelna memorija). 2. Virtuelno adresiranje moguće je obaviti samo u zaštitnom modu rada procesora. ukupna adresa je fizička memorijska adresa.48 Adresne mogućnosti xxx86 porodice mikroprocesora. Adresiranje memorije Adresiranje se vrši preko adresnog dekodera koji ima binarni ulaz povezan s adresnom sabirnicom.Osnovi informatike naboji na kondezatorima čelija bez obzira na očitavanje vremenom gube potrebito je u pravilnim vremenskim razmacima izvršiti OSVJEŽAVANJE (REFRESH) sadržaja cjelokupne memorije. Operativni sistemi tipa WINDOWS95 i OS/2 koriste zaštitni mod rada mikroprocesora. Adresabilni prostor u realnom modu za XT (8080) računar podijeljen je na 16 segmenata po 64KB prema tablici: 84 . Broj adresnih izlaza dekodera u srazmjeri je s brojem različitih mogućih binarnih kombinacija na adresnoj sabirnici. jer se zasniva na dizajnu za procesore do tipa 80286 koji zaštitni mod rada nisu imali.) u zaštitnom modu kada se memorijski prostor proširuje simuliranjem realne memorije na drugom mediju npr. U realnom modu procesori rade u jednozadaćnom operativnom sistemu (kao DOS) i svaka greška u izvršenju programa može "srušiti" sistem. tako da još i danas mnoštvo procesora i programa rade u realnom modu koristeći tehnološke prednosti novih procesora samo u pogledu brzine rada (brži takt) i protoka podataka (šira sabirnica). Otuda i naziv "zaštitni" pošto se ruši samo aplikacija a ne i sistem. Kako je radna memorija organizirana kao set segmenata veličine 64KB treba voditi računa o adresi (broju) segmenta i adresi unutar segmenta pri upisu ili čitanju podataka. a kompatibilnost prema ranijim sistemima i programskim rješenjima se emulira. DOS ne podržava zaštitni mod rada mikroprocesora. a o organizaciji memorije zavisi i kao će se iskoristiti podaci adresne sabirnice i kao su međusobno povezane elementarne memorijske čelije. Ako dođe do pada aplikacije u načelu se ruši i sistem. Dakle. Adresiranje memorije može se obaviti na dva načina: 1.) u realnom modu kad se preko adresne sabirnice direktno adresira memorija. Pogodnosti zaštitnog (protected) moda do izražaja dolaze u višezadaćnim operativnim sistemima kada svaka aplikacija radi u svom okruženju koristeći svoj dio virtuelne memorije i njezin "pad" ne uzrokuje rušenje sistema.

te RAM i njegov adresni prostor nazivaju se MEMORIJSKA MAPA ili ukupni adresabilni memorijski prostor. osnovna memorija). Ostatak XMS memorije. Memorijski prostor preko 1MB pomoću posebnih programskih upravljača organizira se kao skup segmenata (stranica) po 16KB (EMS ili LIM) kojima se sadržaj preslikava pri upotrebi u memorijski prozor proširene memorije (64KB od D0000-DFFFF). mono video memorija pri upotrebi EGA grafičke kartice. Od 640 KB .49 Načelna organizacija DOS memorije PC računara. što je tada bilo prilično. a takvih je sve više. U zaštitnom modu rada mikroprocesora nema ovakvih ograničenja. njihov dohvat prema predviđenim adresama. XMS memorijski upravljači ne koriste proširenu memoriju te se njihovom upotrebom povećava veličina dostupne gornje memorije. 85 . osvježavanje sadržaja Za vrijeme procesa osvježavanja svi memorijski sklopovi u bankama istovremeno su dostupni što ga bitno vremenski skraćuje. kao i pojedine UMB koji se u ovisnosti o konfiguraciji ne koriste npr. Podosta programske podrške još uvijek zahtijeva što veću slobodnu realnu memoriju do 9FFFF. U RAM memoriji obavljaju se slijedeće zadaće: 1.Osnovi informatike Tablica 3.1 MB (gornja memorija-UMA) predviđeni su ROM sadržaji i RAM sadržaji kontrole u upravljanja monitorom. do 4GB mogu si priuštiti programi koji "znaju" iskoristiti XMS memorijski upravljač (kao Windows). Prema dogovoru RAM-u je dato na raspolaganje prvih 10 segmenata. osnov DOS-a i ostali učitavaju u slobodne UMB u sastavu gornje memorije. čitanje sadržaja 2. upis sadržaja 3. Raspored rutina u ROM-u. ali se pri izvođenju DOS programa simulira (emulira) navedena memorijska slika. te se u tu svrhu posebnom programskom potporom razni driver-i za tastaturu (raspored tipki).blokovi) te ih memorijski programski upravljači (driver-i) mogu pridodati osnovnom RAM-u. Glede kompatibilnosti novih modela sa starima navedena podijela adresa do 1 MB radne memorije vrijedi za sve tipove 80x86 porodice procesora kada rade u realnom modu. ili je linearno raspoređen (XMS). ali danas zbog memorijski zahtijevne sofisticirane programske podrške nedostatno. ukupno 640KB (donja. Pojedine dijelove UMA računar ne koristi (UMB . Osim toga XMS upravljač blok veličine 64KB (HMA) od 1024-1088KB i stavlja na raspolaganje DOS-u.

• ROM EXTENGEN / skup programa koji služe za podršku rada dodatnih uređaja (diskovi. mjesto od početka popisa te izvršiti programsku rutinu kojoj je početna adresa upisana na 113 mjestu.Osnovi informatike ROM je dio memorije koji se samo čita (Read Only Memory) mada je to u suštini EPROM s mogućnošću upisa nekih osnovnih podataka pomoću posebnog programa koji se može aktivirati pri uključivanju računara. disk i druge). treba da izvrši. uglavnom iz BIOS-a. Po koncepciji BIOS predstavlja vezu . te će procesor npr. RAM memorija. • ROM BIOS / upravlja perifernim jedinicama (monitor. a za profesionalnije potrebe 8MB i više. kojima se period može programski upravljati. Početna adresa ISR naziva se 86 . koji se zatim pod programskom kontrolom umnožava ili dijeli u svakom od brojača. Današnje sofisticirane aplikacije traže enormnu memorijsku podršku za rad u odnosu na DOS aplikacije. Kada mikroprocesor primi zahtijev za prekid zaustavlja daljnje izvođenje tekuće operacije i sprema u svoje registre poziciju kod koje je tekuća operacija prekinuta. a također i računar generira u određenim vremenski razmacima prekid da ustanovi stanje tastature. brze cache memorije i video memorija najskuplji su elementi računarskog sistema. programski kontrolirano početno stanje i drugo. U ROM su smještene četiri osnovne grupe programa i to: • START-UP / sadrži test pouzdanosti.IRQ) i šalje zahtijev računaru da izvrši programsku rutinu za tastaturu . za broj prekida 7116 potražiti 113. • ROM BASIC / jezgro BASIC programskog jezika. Koju će programsku rutinu izvršiti zna prema broju prekida kojeg dobija kao odgovor u vidu binarnog broja od 2 bajt-a kada se obrati uređaju koji je zahtijevao prekid. Primjer je tastatura koja se u prosjeku rijetko koristi. prevodi jednostavne komande i upravlja jednostavnijim zadaćama kao unos datuma i vremena. te preko adresnih veza izmjenio mod rada brojača. Prekidi sistema U rad mikroprocesora ukomponiran je upravljač prekida (dva upravljača s ukupno 16 zahtijeva za prekid) koji svojim signalom procesoru skreće pozornost na neku pojavu na osnovu koje računar donosi odluku što treba da radi i koju rutinu. drugi brojač preko kanala "1" upravlja uključivanjem DMA sklopa. izvršava rutinu koja omogućava čitanje diska i aktivira se pri uključivanju računara. ukupno 6 modova rad. Na ovaj način izbjegnuto je stalno praćenje pojava od strane računara (polling) i ubrzava se rad sistema. grafičke kartice i slično).com) i hardware-a računara. Brojači su vezani za podatkovnu i dio adresne sabirnice. kako bi se mogli unjeti novi sadržaji u njihove registre ili pročitati podaci iz istih. Windows 95 i OS/2 traži barem 16MB memorije za profesionalan rad. sve je rijeđe sastavni dio ROM-a i umjesto njega su razni uslužni programi kao antivirus zaštita i drugo. Programibilni brojači Za rad računara potrebito je generirati takt signale.xx okruženje za umjeren rad treba 4MB memorije. DOS aplikacije traže do 1MB memorije. Svaki od brojača ima posebni taktni ulaz na koji se dovodi osnovni signal iz generatora takta mikroprocesora. tastatura. Signal za prekid ukazuje mikroprocesoru da neki od U/I uređaja zahtijeva pažnju. U podacima upisanim u prvih 1024 bajt-a radne memorije (tablica prekida) upisano je u slijedu 256 adresa od po 4 bajt-a. Tada izvršava programsku rutinu prekida ISR (Interrupt Service Routine).interfejs(interface) između komandnog procesora (command. inicijalizira priključene sklopove. U tu svrhu PC računar ima programibilni trokanalni generator. unaprijed. Trostruki programibilni brojač preko kanala "0" osigurava precizan takt za sat. Windows 3. a treći brojač preko kanala "2" daje tonski signal malom zvučniku u kućištu. a uz sve to u grafički orijentiranoj programskoj podršci treba imati brze sabirnice i grafičke kartice i velike diskovne resurse. Ako se pritisne neka tipka generira se signal prekida (Interrupt request . brojanje unazad.

Upravljač prekida analizira prekid prema prioritetu. signalizira mikroprocesoru prekid najvećeg prioriteta i kad ga mikroprocesor odobri. Po odrađivanju programske rutine prekida procesor očitava iz svog registra poziciju na kojoj je prekinuo tekuću operaciju i nastavlja njeno izvršavanje. Mikroprocesor očita broj prekida te iz tablice prekida čita vektor prekida i izvršava pripadnu ISR. greškom u memoriji pri provjeri parnosti ili pri prijenosu kroz U/I kanal. upravljač prekida postavlja na podatkovnu sabirnicu broj prekida (0-255) koji po prihvatu prekida upravljaču šalje periferija. upravljač diska ili fax/modem kartica. Nemaskirajući prekidi. Sklopovske prekide ostvaruju osnovni i dodatni upravljač. Ulaz za maskirajuće prekide sklopovlja sistema preko kojeg se postavlja zahtijev za programski prekid. Svi slot-ovi povezani su sa sabirnicama na osnovnoj ploči i vodovima koji omogućuju slanje signala za prekid (ne broja prekida). Mikroprocesor ima dva ulaza za prekide: 1. uveden je pojam prioriteta prekida tako da se u slučaju više istovremenih zahtijeva za prekid prvo izvršava onaj koji ima najveći prioritet a to je prekid s najmanjim brojem. Prekidi se po vrsti dijele u tri grupe: 1. Dodatni uređaji povezani su na sabirnicu preko dugačkog višekontaktnog konektora u obliku utora (slot) u koji se utakne tiskana pločica (kartica) na kojoj je uređaj sklopovski izveden npr. Imaju najveći prioritet u izvršavanju. neposredno utječu na procesor. kako je prikazano u tablici prekida poredanih prema prioritetu počevši od najvećeg prioriteta do najmanjeg. Sklopovski prekidi. 87 . Prekidi na zadanim memorijskim lokacijama (BIOS-DOS) 2. Ulaz za nemaskirajuće sklopovske prekide. prvi kontrolira prekide od 0-7.Osnovi informatike VEKTOR prekida. Kako više periferija može zahtijevati prekid. Maskirajući (sklopovski) prekidi ostvaruju se djelovanjem dodatnih uređaja u računaru i njima upravlja UPRAVLJAČ PREKIDA. nastaju dijeljenjem s nulom. a drugi od 8-15 ali preko drugog priključka osnovnog. Programski prekidi koje kreira korisnik 3. koji se mogu dozvoliti/zabraniti. 2.

koji nisu dio sklopovske strukture računara. Dio ostalih vektora prekida.51. prikazan je na slici 3. za sve diskove biti će isti prekid pod brojem IRQ14 i dojaviti će se upravljaču prekida kao prisustvo signala na "četrnaestoj žici .IRQ14". IRQ11 i IRQ12 ako uređaji za koje su namijenjeni nisu ugrađeni. 88 . Sklopovske prekide zahtijevaju komponente računara koje u osnovi rade samostalno ali traže obradu od mikroprocesora kad zatraže prekid.50 Sklopovski prekidi PC-AT konfiguracije. npr. Uobičajeno su IRQ10 i IRQ15 raspoloživi za opću nadogradnju.Osnovi informatike Tablica 3. mada se mogu ikoristiti i IRQ5. Svi sklopovi istog tipa zatražit će prekid prema predhodnoj tablici.

kojim se omogućava protok podataka između uređaja i mikroprocesora. To je gotovo pravilo na svim PCI matičnim pločama. Dizajn i organizacija chipset-a od temeljnog su značaja za kvalitetu i performanse cjelokupnog računarskog sistema. Komunikacija s uređajem obavlja se preko U/I kanala . serijski i paralelni priključak i na njih priključenih uređaja ili prema slot priključcima na matičnoj ploči. upravljač tvrdog diska.) jednog uređaja na matičnoj ploči. a da bi se tačno znalo kojem 89 . Kanalom upravlja mikroprocesor (odobrava ili neodobrava njegovu propusnost). upravljač tastature. U/I slot-u ili periferiji. Ako se tijekom izvršavanja prekidnog programa dojavi novi prioritetniji prekid. Periferije Svaka kombinacija adrese na adresnoj sabirnici predstavlja adresu: a.51 Vektori prekida PC-AT konfiguracije. prekida se trenutno aktivan prekid.Osnovi informatike Tablica 3.vrata (port) izvedenog kao konfiguracija digitalnih logičkih "vrata" za omogućavanje protoka podataka prema uređajima na matičnoj ploči kao DMA. Svi uređaji računara povezani su na pripadni kanal (logičke sklopove). ili će se definirati novi prekid koji nije "zauzet" u tablici prekida kome će se dodijeliti rutina koju je izradio korisnik. igraču palicu. Ako se kreira novi prekidni broj i pripadni mu program i pridruže prekidu IRQ1 može se s novim programom izmjeniti "raspored slova" na tipkama tastature. upravljač prekida i slični. DMA. izvršava prioritetniji. upravljač prekida. Tako se po pritisku tipke tastature realizira prekid IRQ1 i odrađuje program na 4 bajt-noj adresi upisanoj na adresi od 24-27 u BIOS-u. prema pridodanim priključnim mjestima kao za tastaturu. Postoje programski prekidi koje generira program s ciljem da pozove neke dodatne programe na izvršavanje. Poneke matične ploče imaju u svom sastavu integrirane sklopove koji se uobičajeno izvode kao kartice periferije npr. potom nastavlja započeti prekidni program te na kraju tekući program. Programski prekidi mogu da imaju broj prema tablici vektora prekida koristeći već definirane brojeve i rutine DOS-a i BIOS-a. upravljač serijskog i paralelnog kanala i slično. analogno mehaničkom ventilu za vodu. U/I upravljač.) jednog bajt-a radne ili stalne memorije ili b. odnosno novim programom izmjeni se kod tipki u odnosu na kod kojeg ima originalan prekidni program. i ostali logički sklopovi tvore skupinu elektroničkih sklopova najčešće integriranih u jednom većem zajedničkom kućištu nazvanom ASIC (Application Specific Integrated Circuit) ili CHIPSET (skup-set čipova).

Osnovi informatike kanalu se ima pristupiti svaki je adresiran. a 512 za U/I kanale za rad uređaja i kartica od kojih je najveći dio unaprijed zauzet za već postojeće uređaje ili uređaje koje je nužno umetnuti u U/I slot jer bez njih nije moguć rad (grafička kartica npr. izlazni ili će se izvršavati neka druga za njega specifična zadaća. Tablica 3. Najčešće se periferije priključuju preko slot-a u vidu tiskane pločice (kartica) izvedene s konektorima koji se umetnu u slot. odnosno pridruženo mu je brojčano ime. bilo da su povezani preko fizičkih namjenskih priključaka ili preko U/I priključaka matične ploče. Na raspolaganju je korisniku samo adresno polje za kartice druge vrste s 32 adrese za kanale. Odaziva se uređaj kojemu odgovara prisutna adresa. Na ovaj način ostvaruje se komunikacija prema sporijim uređajima.). najprije mikroprocesoru preko vodova prekida dojavi zahtijev za komunikaciju. što daje 1024 raspoložive adrese za kanale. adresa uređaja i drugi. Pojedinim kanalima pripada više adresa na koje će se odazvati. kao broj prekida. Dakle. Kad se zahtijev odobri. Ovisno o adresi kanal će se ponašati kao ulazni. 90 . otvara se samo onaj kanal koji je preko adrese prozvan i povezuje pripadni mu uređaj sa sabirnicom sistema i prijenos podataka je ostvariv.52 Mapa U/I kanala (port-ova) PC-AT računara. ali je relevantno za upotrebu prvih 10 bit-a. Kada pristupa kanalu mikroprocesor postavlja adresu kanala na adresnu sabirnicu i javlja uređajima o prisutnosti adrese. Parametri kartice. Svaki kanal se prepoznaje po 16 bit-nom broju (od 0-65535) adrese. Port-ovi COM2 i COM4 koriste istu IRQ.52. Isto vrijedi za par COM1 i COM4. a popis adresa i pripadnim im uređajima čuva se u U/I mapi adresnog prostora za kanale i uređaje dijelom prikazane u tablici 3. namještaju se elektromehaničkim ili elektroničkim programski upravljanim i aktiviranim premoštenjima strujnih krugova kartice (jumper-i). ali se ne koristi cjelokupni adresni prostor. Veličina slot-a i pročelje kartice standarizirani su i prema tipu U/I sabirnice ovisi i veličina konektora kartice i po tome se može prepoznati kojem tipu sabirnice pripadaju. Adresna mapa zauzima 2KB memorije. mikroprocesor nalaže upravljačkim uređajima da ostvare komunikaciju prema U/I kanalu. kad neki od uređaja želi obaviti komunikaciju s računarom. COM3 i COM4 koriste se za uređaje koji se ugrađuju u PC računar i koriste serijsku komunikaciju kao interni modem i slično. već od 000-0FF za uređaje ukomponirane na matičnoj ploči i 100-3FF za periferije i uređaje spojene preko slot-a U/I sabirnice. PC koristi 512 adresa za U/I kanale za sistem matične ploče.

PNP tehnologija (Plug And Play = umetni i radi). podržava dvosmjernu serijsku vezu s računarom. <CAPS LOCK> Određuje da li će se koristiti mala ili velika slova. TASTATURA je osnovna periferija računara. OS) omogućava automatsko prepoznavanje umetnute kartice i podešavanje njenih parametara. što uveliko pojednostavnjuje konfiguriranje sistema. Moguća je upotreba i kombinacija tipki. Za to vrijedi slijedeći način označavanja: Pored toga pritiskanjem tipke <NUM LOCK> u lijevom uglu numeričke grupe znakova na desnoj strani tastature. Upravljač tastature gotovo je uvijek integriran u matičnu ploču. Značenje pojedinih tipki upisano je u ROM BIOS. te se aktivnost po odobrenju prekida prenosi ROM BIOS rutini kao prekidni vektor 9 i odrađuje programska rutina koja počinje na pripadnoj mu adresi. Pritiskom na tipku pali se ili gasi u 91 .53 Dio SCAN-koda tastature PC-AT računara. ispituje tipke i šalje o tome poruku BIOS-u. 2. opisne su nadalje: <ESC> Tipka koja uglavnom nalaže prekid zadaće u izvršavanju.Osnovi informatike Novija generacija računara (BIOS. tamnije boje od ostalih. Kad god se pritisne neka tipka generira se broj veličine jednog bajt-a koji definira tipku prema SCAN-kodu tastature (nije isti kao ASCII kod) prema primjeru u dijeli tablice na slici nadalje: Tablica 3. omogućava se da se prema računaru šalju kodovi brojki ako svijetli LED-dioda s oznakom NUM LOCK . koji sadrži rutinu za tastaturu. Kad se tipka pritisne ostvaruje se sklopovski prekid IRQ1. Specifične tipke SLOVIŠTA. U nju je ugrađen mikroračunar koji preuzima na sebe brigu o upravljanju tastaturom. ili kodovi strelica i pregleda teksta ako LED-dioda ne svijetli. Zadaća mu je da: 1.

Osnovi informatike gornjem desnom uglu tastature. <CTRL> + <TIPKA PO IZBORU> Daje nalog za izvršavanje neposrednih komandi u DOS-u. <SHIFT> + <TAB> Omogućava skok kursora za određeni broj mjesta u lijevo (najčešće 8). Tipke UPRAVLJANJA znače: <GRUPA STRELICA U DNU> Premještaju KURSOR (pokazivač teksta) u smjeru strelice na tipci koja je pritisnuta. Pritiskom na tipku briše se odabrani tekst od kursora prema lijevo za jedan znak. Ako LED-dioda svijetli omogućen je unos velikih slova. na primjer <CTRL> + <C> znači prekid zadaće u tijeku. <SHIFT> + <TIPKA PO IZBORU> Služi za odabir gornjeg znaka kod tipki sa dva znaka. Koristi se u aplikacijama. Glede toga treba biti jako obazriv prilikom upotrebi tipki za brisanje. <ENTER> Nalaže elektroničkim sklopovima tastature da pošalju računaru utipkani red ili da se u nekoj aplikaciji prihvati podatak o aktiviranju odabranog izbora ili u obradi teksta prelaz u novi red. <CTRL> + <HOME> i <CTRL> + <END> Postavlja kursor na početak. jer se dužim zadržavanjem tipke ponavlja znak koji tipki pripada sve dok je tipka pritisnuta. Tako F1 najčešće omogućava prikaz s pomoćnim objašnjenjima (HELP) o zadaći koja se želi izvršiti. <HOME> Postavlja kursor na početak tekućeg reda. Često bude i s oznakom <RETURN> <BS> (<BACK SPACE>) ili strelica i lijevo na gornjem desnom uglu slovišta. <ALT> + <utipkati na numeričkom setu 225> i dobiti će se znak "ß". <END> Postavlja kursor na kraj tekućeg reda. <DELETE> Briše tekst znak po znak desno od kursora kao da ga usisava s desne strane. <ALT> Omogućava dohvat znakova ASCII koda koji nisu na tastaturi. <SPACE BAR> dugačka tipka na dnu slovišta . Okomite strelice rade samo u aplikacijama. Pritisci tipke moraju biti brzi. Otipkava prazan znak. <TAB> Omogućava skok kursora za određeni broj mjesta u desno (najčešće 8). Omogućava dohvat velikih slova ako ne svijetli LED-dioda CAPS LOCK. a to se postiže pritiskom tipke <NUM LOCK> tako da svijetli LED-dioda s oznakom NUM LOCK.razmaknica. odnosno kraj datoteke. <INSERT> Omogućava ili onemogućava umetanje novog teksta između već postojećih znakova na mjestu gdje je kursor. a ako LED-dioda ne svijetli moguć je unos malih slova. Omogućava dohvat malih slova ako svijetli LED-dioda CAPS LOCK. Pri tome kursor mijenja oblik (postaje deblji kad je umetanje omogućeno) ili se ispisuje na nekom mjestu ekrana poruka o trenutnom statusu tipke (INS=umetati ili OVR=pisati preko). FUNKCIJSKE tipke uglavnom su definirane u aplikacijama. U aplikacijama omogućava ulazak u glavni izbornik (menu). Pri tome treba da je omogućeno da numerička tastatura šalje kodove brojki. 92 . <PAGE DOWN> Pomiče prikaz teksta ili forme na ekranu za jedan ekran prema kraju teksta ili forme. <PAGE UP> Pomiče prikaz teksta ili forme na ekranu za jedan ekran prema početku teksta ili forme. Ima svrhu u aplikacijama.

već se tekst mod rada emulira uz pomoć sofisticiranih video-elektronskih sklopova. <CTRL> + <PAUSE> Omogućava nastavak ispisa zaustavljen pomoću tipke <PAUSE>. Podaci o tablici boja i broju elemenata slike (razlučivost) čuvaju se u video BIOS-u. mada jeftinije verzije u istu svrhu koriste DRAM memoriju kakva se koristi za radnu memoriju. Skuplje kartice mogu sadržavati i druge uređaje kao TV birač kanala. ROM karakter generator 3. Grafički mod je zahtijevniji. VHS i SVHS video izlaz i slično. Njeni osnovni dijelovi su: 1. 93 .veza prema U/I sabirnici 2. Tamnije označene NUMERIČKE tipke sadrže operatore za računanje. tekst mod Tekst mod prikazuje samo karaktere koje daje karakter generator i obično je to prikaz karaktera u mreži od 80 stupaca i 25 redova. Sve sklopove video upravljač povezuje preko interne video sabirnice. Sadržaji slika čuvaju se u video memoriji (VRAM). Otuda i mogućnost skalabilnosti fontova . Današnje kartice u suštini nemaju odvojene tekstualne i grafičke funkcije. jer finije dijeli prikaz na ekranu (gustoće 320X200 elemenata slike i naviše) i može praviti tekst karaktere promjenjive po obliku i veličini (vektorski-skalabilni fontovi). Organizacija korištenja navedenih vrsta memorija nije ista. koriste se i kombinacije tri KONTROLNE tipke i to: <PRINT SCREEN> Daje nalog za tiskanje sadržaja ekrana u DOS-u ili šalje sadržaj ekrana u privremeni memorijski prostor za transfer podataka (CLIPBOARD) u radnoj memoriji u WINDOWS-ima. video upravljač . Može se prihvatiti tumačenje da je prikaz na ekranu podijeljen na grafičku i tekstualnu sliku koje se mogu po potrebi i istovremeno prikazati. po komandi DIR. Grupa karaktera istog stila naziva se FONT. obično bržoj od radne memorije. Broj stupaca i redaka može se povećati ili smanjiti u ovisnosti o mogućnostima kartice. Generator video-RGBI signala (signali slike i inteziteta) 5. <CTRL> + <BREAK> Prekida zadaću koja se trenutno izvršava. Pored navedenih. Video RAM memorija 4. <CTRL> + <SCROLL LOCK> Zaustavlja izvršavanje programa. Ako se funkcija NUM LOCK isključi (ne svijetli LEDdioda) numerički set pretvara se u set tipki editora i kursora. U osnovi mogu da rade u dva moda rada: 1. kao kombinacija tipki <CTRL> + <C>. <PAUSE> (<BREAK>) Tipka s tri funkcije. Zaustavlja ispis podataka na ekranu npr. Naravno sve su to port-ovi koji pripadaju video kartici. grafički mod 2. GRAFIČKA KARTICA je uređaj koji se najčešće kao kartica preko slot-a uključuje u konfiguraciju PC računara.izmjena veličine slova po nahođenju.Osnovi informatike Ima svrhu u aplikacijama. te tipku <ENTER> s istom zadaćom kao istoimena tipka u slovištu. Generator signala sinkronizacije (HSYN i VSYN) monitora Generator RGBI i sinkronizacijskog signala tvore sklop upravljanja i monitorske kontrole i u sebi pored ostalog sadrži sklopove pretvorbe digitalnih podataka u analogne signale (D/A pretvorba DAC) i tablicu boja (palette) na temelju koje se iz digitalnog zapisa određuje boja.

za svaku datoteku posebno. Upravljači diskova kod sistema s PCI sabirnicom u pravilu su EIDE tipa i integrirani su u matičnu ploču računara što pridonosi cjelokupnoj stabilnosti sistema. Podaci se ne upisuju sektor po sektor nego po klasterima. Kratkospojnicima na kartici određuju se početni parametri kartice i usklađuju s tipom monitora. nego su redosljedno nabrojeni u FAT tablici. Kako kod PC računara svaki klaster ne sadrži podatke o slijedećem. Kad su glave diska u jednom klasteru podaci datoteke upisuju se u svim sektorima na svim površinama tog klastera. Novija verzija (EIDE) podržava dodati kanal za još dva dodatna uređaja E: i F: (CD ROM i traka) i diskove većih kapaciteta od 528MB-8. koji je primarni a koji sekundarni (dodatni) i koja mu je adresa te izmjena adresa A: i B: pogona. FAT tablica u sektoru 2 na traci 0. podijeljen je za slijedeće namjene: 1. Dodatni priključci mogu postojati za već spomenute moguće dopune kartice. Naravno različite datoteke ne mogu imati klaster diska s istim brojem. Preostali prostor uzimaju OS i korisnikovi podaci (programi). gubitak ili preinaka podataka u tablici praktički znači gubitak svih podataka na disku. Jedan od uređaja na kanalu konfigurira se kao glavni (master) a drugi kao dodatni (slave). njihov broj. strana 0 4. korisnikov prostor za podatke Raspored prostora diska naziva se ALOKACIJA. BOOT sektor služi za inicijalizaciju učitavanja OS ako je na disku (disketi) prisutan. te su zahtijevi za video memorijom ovisni o modu rada i iznose od nekoliko stotina KB do nekoliko MB. memorije i grafičkog procesora ili ubrzivača preko interne video sabirnice kartice. BOOT sektor 1 na traci 0.54 Shema grafičke kartice s DRAM i VRAM memorijom. Složeniji upravljač tipa SCSI podržava više različitih uređaja i primjereniji je za složenije konfiguracije. a jumper-ima se određuje da li je uređaj priključen. Pojam klastera koristi operativni sistem PC računara kao osnov za pronalaženje i očitavanje datoteka i predstavlja najmanju dostupnu jedinicu skupine podataka na disku. UPRAVLJAČ DISKETNOG I DISK UREĐAJA objedinjen je najčešće na jednoj kartici i u verziji IDE podržava 2 disketna (A: i B:) uređaja na jednom kanalu i dva disk uređaja (C: i D:) na drugom kanalu. Uobičajena VGA/SVGA grafička kartica ima 15 pinski priključak na pročelju kartice za povezivanje monitora na karticu. strana 0 2. Sav prostor na disku nije dostupan korisniku. FAT tablica sadrži lokacije klastera na disku koji pripadaju pojedinim datotekama.4GB. Naravno ako je slika sastavljena od više elemenata (veća razlučivost) i sadrži veću tablicu boja definirana je s više podataka te zauzima više memorije i sporije se iscrtava. dok se kod VRAM navedeni sklopovi vezani slijedno čime je omogućeno da je VRAM istovremeno s jedne strane spojen na monitorsku kontrolu a s druge strane na grafički procesor. FAT sadrži popis klastera. Struktura imenika (directory) diska čuva se u trećem sektoru i sadrži tablicu strukture imenika i svake datoteke koja mu pripada. te broj prekida i veličina memorije kartice. Podaci kod kartica s DRAM memorijom izmjenjuju se između monitorske kontrole. Operativni sistem 94 . Priključci uređaja i kartice vrše se unutar kućišta računara s višežilnim kabelom s konektorima za povezivanje tiskane pločice upravljača i dva uređaja kanala. Uz karticu se isporučuje i programska podrška orijentirana prema važnijim svijetskim software-skim produktima (driver-i) koji uz karticu omogućuju lakše korištenje DOS i Windows aplikacija. strana 0 3.Osnovi informatike Slika 3. U sektoru se čuvaju original i kopija FAT tablice (FAT1 i FAT2). DIRECTORY struktura u sektoru 3 na traci 0.

prva cjelina prepoznati će se kao logički uređaj C: a druga kao logički uređaj D:. kod velikih diskova s klasterom veličine 32KB dolazi do neiskorištenosti prostora diska prilikom upisa malih datoteka. koja po strukturi komunikacije s računarom ne spada ni u serijski ni u paralelni prijenos. Najčešće služi za priključivanje modema kada se koristi svih 9 predviđenih vodova između modema i računara i serijskog miša koji za komunikaciji traži 5 od 9 predviđenih vodova. Budući je klaster najmanja operativna cjelina koju OS koristi prilikom zapisivanja datoteka na disk. Računar ih prepoznaje kao COM1(AUX) i COM2. provjeru na greške i slično. Realiziraju se u sastavu upravljača diskova kao priključci na pročelju kartice. Na primjer datoteka COMMAND. 232. PARALELNI i 2 SERIJSKA PRIKLJUČKA najčešća su konfiguracija na PC računarima kao veza prema štampaču i mišu. 36. zbog granica u veličini i broju klastera diska u 16 bit-nom FAT sistemu označavanja klastera. Podijela diska na logičke cjeline ima opravdanje kod starijih izvedbi BIOS-a koji u zajednici s DOS nije znao prepoznati diskove veće od 504MB kao jednu jedinstvenu cjelinu. Brzina prijenosa podataka obično iznosi oko 1MB/s-10MB/s što ovisi o vrsti upravljača i vrsti sabirnice za koju je priključen. odnosno na njih priključenih uređaja. Glede navedenog. PARALELNI prijenos je jednosmjerni ili dvosmjerni 8 bit-ni prijenos podataka te osim priključka štampača omogućava i priključak periferije drugačije namjene (npr. Svaki tvrdi disk može se logički podijeliti na manje cjeline pa ako se fizički disk C: podijeli na dvije logičke cjeline u postupku inicijalne organizacije sistema. a računar ih prepoznaje kao LPT1(PRN) i LPT2. čuvaju se nizovi brojeva klastera svake pohranjene datoteke ponaosob. također s 9 pinskim konektorom.COM pohranjena je u klasterima broj 34. Posebnost u odnosu na standardnu PC konfiguraciju je izvedba paralelnog miša. Ako postoji još jedan fizički uređaj s oznakom D: drugoj logičkoj cjelini prvog fizičkog diska C: dodijeliti će se prvo naredno slobodno slovo nakon označavanja fizičkih uređaja. kod operativnog sistema PC računara. Gubljenje podatka u ovoj tablici u suštini znači gubitak svih podataka na disku. Objedinjenje upravljanja i kontrole diskova i serijske i paralelne veze na jednoj kartici zahtijevati će različite adrese pojedinih uređaja. Upravo je FAT tablica najčešća meta zločestih virusa. Jumper-ima se određuje jednosmjerni ili dvosmjerni protok podataka te adresa uređaja. 95 . 231. 243. Koristi do 3-9 žilni vod za komunikaciju. a poboljšane inačice BIOS-a ne prepoznaju diskove veće od 2GB (32KB*65535). Realiziran je kao RS232C interfejs(interface). 35.tablici nazvanom FAT (File Allocation Table). Priključak se izvodi kao 25 pinski muški konektor i 9 pinski muški konektor.Osnovi informatike prilikom formatiranja diska nastoji njegovu površinu podijeliti na što više klastera. odnosno različite port-ove. Zahtijeva 19 žilni spojni vod kraće dužine (nekoliko metara) i koristi digitalne integrirane sklopove TTL tipa (signali do +5V). Priključak je izveden kao 25 pinski ženski konektor. 456 i 457. WINDOWS 95 s VFAT datotečnim sistemom (32 bit-a) premošćuje navedeni problem. svijetski standard u serijskoj komunikaciji. Izmišljeno područje za viruse. te 10 žilni vod uz 15 pinski konektor povezan najčešće s karticom upravljača diska koja sadrži elektroničke sklopove za podršku analognoj palici za igru. što znači da je veličina i broj klastera proporcionalna veličini diska i ne predstavlja standardnu nepromijenjivu veličinu. U nepopunjenom klasteru nije moguće nastaviti s upisivanjem naredne datoteke već se mora upotrebiti novi. Brzina pristupa podacima na disku u velikoj mjeri ovisi da li je upravljač diska vezan za ISA ili lokalnu sabirnicu. obično se ne može iskoristiti 10-20% diskovnog prostora zbog gubitaka pri upisu malih datoteka u velike klastere. Veličina klastera kreće se od 2KB do 32KB do najviše 65535 (16 bit-a) klastera na particiji diska. Međumemorija se obično podešavanjem početnih parametara sistema određuje iz resursa DRAM-a. a na pločici se kratkospojnicima (jumper-ima) određuje koji će fizički priključak pripasti pojedinom kanalu i koja je adresa pojedinih priključaka. SERIJSKI prijenos podataka koristi se za komunikaciju sa sporijim uređajima kao neke vrste štampača (npr. Poznat je pod nazivom CENTRONICS prema standardu kojeg je ustanovila istoimena firma. mrežna kartica). Dakle port treba da sadrži sklopove za pretvorbu paralelnog prijem podataka s U/I sabirnice u serijski izlazni niz i obratno te kontrolu brzine prenosa podataka. ali i sami diskovi imaju uz svoj upravljač ugrađenu međumemoriju. te o raspoloživoj međumemoriji u koji će se kopirati cjelokupni cilindar ili više njih glede bržeg očitavanja po dohvatu prvog podatka u tom cilindru. štampač PC kase) ili modemska komunikacija. U posebnom popisu . Sklopovski prekid i adrese uređaja određuju se jumper-ima. u navedenom primjeru E:. Upotreba CD ROM-a traži podršku standardnom BIOS-a glede njegovog korištenja. Elektronski sklopovi serijskog i paralelnog prenosa podataka kod matičnih ploča s PCI sabirnicom gotovo se uvijek integrirani u samu matičnu ploču čime se pridonosi stabilnosti PC sistema.

ovisno o vrsti kućišta s kojim se isporučuju jer veličina kućišta ograničava moguć broj upotrebljenih periferija. slim kućište . tower kućište .-12V. brzinu sabirnice. Kućište se izvodi kao: 1. 96 . preostali parametri Preostale opcije odnose se na memorijske banke. 3. cache memorije. 1. te omogućava održavanje stabilnosti napona napajanja sklopova računara uz dosta velika odstupanja napona mreže (čak preko 20%). SET-UP sistema Postavljanje početnih parametara. video parametri disketni uređaj B: 10. Podaci koji se ovim putem upisuju smještaju se u malu dodatnu memoriju (EPROM ili slična).-5V). mini tower kućište . Ovakva koncepcija ispravljački blok čini prostorno malim. srednjim i većim firmama daje mogućnost obrade podataka s relativno jeftinim konceptom u odnosu na velike računarske sisteme i ujedno pruža autonomnost rada bez usluga mrežnih resursa. jer transformatori dizajnirani za pretvorbu napona na višim frekvencijama zahtijevaju manju jezgru.okomito kućište s nešto moćnijim ispravljačem. Dizajniraju se za potrošnju od 150-300W. kojoj se sadržaj čuva neprekidnim održavanjem napajanja pomoću ugrađenog malog akumulatora. dovoljno prostrano za veći broj periferija u odnosu na predhodna dva. Izvor napajanja Realiziran je kao impulsni pretvarač napona. proširenje memorije primarni (disk) uređaj D: 12. 6. U sastavu sklopa napajanja ukomponiran je i mali ventilator koji osigurava hlađenje komponenti unutar kućišta računara. redosljed javljanja disk uređaja po uključivanju i drugu te čak s antivirus programima za nadzor BOOT sektora diska. Sve veća potražnja uzrokom je pada cijena ove vrste računara što ih čini pristupačnima za manje firme i kućnu upotrebu za knjigovodstveni servis. sastavni je dio ROM BIOS-a računara. osnovna memorija primarni disk uređaj C: 11. 3. 2. 2. Posebno područje primjene je povezivanje računara u mrežni sistem preko mrežnih kartica. 5. odnosno izmjeničnu struju gradske mreže pretvara u jednosmjernu.+5V. te istu elektronskom sklopkom pretvara u izmjeničnu struju visoke frekvencije koju potom transformira i ispravlja na potrebitu vrijednost jednosmjernog napona (+12V.tanko položeno kućište. Ugradnjom kartica sa A/D i D/A pretvaračima moguće je nadgledati i upravljati proizvodnim procesima ili rezultatima mjeranja. sekundarni (disk) uređaj E: vrijeme 8.Osnovi informatike Otvorenost PC sistema Raznolikost u primjeni kartica različitih svojstava i namjene čini PC sistem vrlo otvorenim za razne implementacije u razne profesionalne svrhe.okomito kućište s najmoćnijim ispravljačem. sekundarni (disk) uređaj F: disketni uređaj A: 9. Osnovne opcije koje se mogu podesiti pomoću SET-UP programa u BIOS-u su podaci za: datum 7. Sve ove opcije detaljno su opisane uz uputu koja dolazi uz matičnu ploču računara. Obično se aktivira pritiskom na tipku <DEL> ili kombinacijom tipki <CTRL> + <ALT> + <ESC>. projektiranje i drugo. naravno uz odgovarajući programsku podršku. 4. što manjim.

IBM-DOS. osim IGARA koje intezivno koriste DOS jer ih najmanje ograničava. Ako se drži pritisnuta tipka <DEL> ulazi se u SET-UP program koji je u sastavu ROM-a i omogućava postavljanje osnovnih parametara računara (tip diska. Grafički orijentirane aplikacije gotovo da se više ne razvijaju i koriste. • Učitava se COMMAND.SYS i vrši dodatno podešavanje parametara sistema i učitavaju potrebiti driver-i (programi za nadzor upisa u RAM. aktiviranje dodatne memorije-cache i druge) te njihov upis u ROM (EPROM).BAT koja sadrži imena programa koji se u startu imaju izvršiti te pripadne parametre. te ga je stoga ipak potrebito upoznati. Stoga se korisnici vrlo često odlučuju koristiti neku od programskih podrška koje "okružuju" DOS . Operativni sistem je u cijelosti jednozadaćan. DR-DOS i slično. izgled kursora. štampač i disketu i čita program MSDOS. • WINDOWS PC računar 97 . pa se suštinski može podijeliti na DOS. sam rad DOS-a i dalje se je temeljio na početnim načelima. Programska podrška za MS-DOS nije zahtijevna. čvorišta mreže. Windows aplikacije imaju implementiran DOS prikaz (session). • Učitava se u EPROM-u zapisana tablica particija (logičkih cjelina) diska u kojoj je zapisana diskovna slika sistema. kao npr.Osnovi informatike PC u startu Sam proces inicijalizacije računara ovisi o vrsti OS koji je na njega ugrađen. serijski kanal. IO. Načela rada pri uključivanju bilo kojeg računara analogna su opisanom slijedu za računar s MS-DOS operativnim sistemom. nije im toliko raširena primjena kao navedenima. Ako ne nađe potrebite podatke daje poruku o nepostojanju operativnog sistema ili u protivnom učitava program IO. parametri mreže i drugi) s diska ili diskete. te se pod pojmom PC-osobni računar podrazumjeva upravo primjena 80x86 procesora u računaru. podrška mišu i drugo. • BIOS traži prisustvo disketne ili disk jedinice te čita BOOT sektor prvog disk uređaja na kojeg naiđe da ustanovi prisustvo operativnog sistema.školjki. izbor fontova (kodne tablice) i tip tastature. Kao i MS-DOS zasnovana je na 16 bit-nim instrukcijama i podacima. izbor skupa znakova. Imena datoteka ograničena su na najviše 11 znakova (8 za ime i 3 za tip).SYS sadrži pokretačke programe za upravljanje tastaturom.SYS i predaje mu upravljanje sistemom. program za interpretiranje komandi i naredbi OS. uglavnom se zadovoljava memorijskim kapacitetima od 1MB-4MB. na primjer u slučaju nemogućnosti aktiviranja grafičkog okoliša zbog oštećenja datoteka. kreira interne tablice i vraća upravljanje IO. • Analizira se sadržaj datoteka CONFIG.COM. Windows i OS/2 okruženje. Rad s imenicima nepregledan je. Mada se i druge vrste procesora ugrađuju u osobni računar. lakše kopiranje datoteka i drugo. te analizira sadržaj datoteke AUTOEXEC. tako da je DOS ostao prisutan samo kao jedan od mogućih prozora. Parametri komandi su mnogobrojni i vrlo raznoliki. Za ozbiljnije intervencije u programskoj podršci korisnik će ipak posegnuti i u DOS okruženje. te platforme tipa UNIX i druge koje su dizajnirane da rade s procesorima tipa 80x86. datum.SYS (jezgra OS) koji daje pozdravnu poruku i informacije o verziji OS. monitorom. DOS PS računar Aktivnosti po uključivanju računara odvijaju se slijedećim redom: ROM se javlja podacima o verziji BIOS-a i testiranjem memorije.SYS programu. Neki od njih su za PC računar u velikoj mjeri srodni i razlikuju se u imenima ponekih datoteka kao PC-DOS. i omogućuju bolju preglednost. startni put (pristup) imenicima. Iako su procesori tipa xx386 i bolji koristili 32 bit-nu arhitekturu.

gotovo da nema nove inačice nekog programa u verziji za DOS. Tim više što Windows-i sa svojom OLE (Object Linking and Embedding) tehnologijom omogućava vezu s drugim objektima.) Windows kao NADOGRADNJA MS-DOS (do verzije 3. Po resursima zahtijevniji je od predhodnih inačica. Velika prednost Windows-a je rad u zaštitnom modu procesora što isključuje čarobnu granicu DOS sistema od 640KB. verzija za istačnu Europu. u prvom redu zahvaljujući pojeftinjenju i velikom porastu moći sklopovlja PC računara. Sistem se konfigurira prilikom uključivanja na sličan način kao DOS. veza iz tekst procesora s nekom slikom ili drugom vrstom datoteke ili njeno umetanje u sam tekst kao njegov integrirani dio. Osim toga mogućnost korištenja PRIVIDNE MEMORIJE (virtual memory) čini sistem stabilnijim. Windows 3. ovisno o inačici. ali je i dalje kompatibilan s DOS-om. kao prekidi. Windows grafički interfejsaktivirati će se odmah po uključivanju sistema. ali se može izabrati 32 bit-ni pristup datotekama.SYS i COMMAND. interaktivnu komunikaciju preko računara te podršku fax-modem kartici. Naravno. koja uspješno zamijenjuje DOS kao operativni sistem.) Windows kao SAMOSTALNI OS razvijan u dva pravca: a. Sistem se konfigurira prema postavkama za DOS. slijed pri uključivanju računara i slično.Osnovi informatike Kod MS-DOS računara cjelokupni operativni sistem nalazi se u jednom imeniku. na način da se u slučaju zagušenja stvarnih memorijskih resursa operativni sistem služi tvrdim diskom koristeći jednu poveću datoteku kao radnu memoriju. Ostali PC računari i operativni sistemi 98 . Koriste se drugačije izrađene datoteke IO. zauzima od 10MB do preko 100MB diskovnog prostora pri kompletnoj instalaciji sistema na tvrdi disk. kao nadogradnje DOS-a. Ako se komanda uključi u startnu datoteku kao posljednja u nizu. predstavlja 32 bit-ni višekorisnički. Izveden je u dvije inačice: 1. ali se omogućava izrada veza (link) kroz same mape tako da se ikonom može prikazati i pozvati objekt kojeg u promatranoj mapi nema.) Windows 95 b. Kako su mnogi nezavisni proizvođači programske podrške prihvatili Windows-e kao osnovnu razvojnu platformu. Namjenjen je Intel-PC sklopovskim konfiguracijama te stoga treba pri njegovom korištenju poštovati sve postavke sklopovlja navedene za MS-DOS. WorkGroup verzija (WGW) omogućava korištenje jednostavnih mreža i uvodi pojam elektronske pošte. uobičajeno C:\DOS veličine nekoliko MB. višezadaćni.11) 2. Neće doći do poruke o nedostatku memorije ali će se izvršavanje programske podrške usporiti zbog učestalije komunikacije s tvrdim diskom. Koristi 16 bit-ni međunarodni standard za prikaz znakova (UNICODE). još nije osigurana višezadaćnost. Programska podrška svrstava se u GRUPE kojima se dodjeljuje prozor s ikonama (male sličice) aplikacija. Windows operativni sistema mnogo je složeniji. Konkurentnost s drugim OS Windows-i dostižu s inačicom Windows 95. MSDOS. prihvatljiva i jednostavna za korištenje. Umjesto pojma grupe uvodi se pojam MAPE (FOLDER) koji je bliži imeniku. ili u grafički mod rada te radi kao višezadaćni sistem kada se DOS može koristi samo kao jedna od mogućih sesija (okruženja) bez direktnog obraćanja sklopovlju.SYS.) Windows NT i pri instalaciji na disk. kojoj veličinu mijenja DINAMIČKI srazmjerno zadaćama i kapacitetu diska kojeg koristi (SWAP datoteka sistema). koje ne moraju biti iz istog stabla imenika. i tako pospješuje interakciju između različitih aplikacija. U potpunosti okružuje sklopovlje računara i čini ga unificiranim prema korisniku. Windows NT u potpunosti preuzima kontrolu nad računarom. adrese U/I kanala. što znači očuvanje već postojeće programske podrške unatoč promjeni OS. kao npr.11. višenitni i višeprocesorski operativni sistem prilagođen za rad na različitim sklopovskim platformama. Sistem nije u potpunosti višezadaćan. koristi dugačke nazive za datoteke i 32 bit-ni FAT ali zadržava kompatibilnost prema DOS-u i predhodnim inačicama Windows-a.COM koje omogućavaju da se sistem po uključivanju postavi u DOS mod i ponaša kao jednozadaćni sistem. Koristi napredniji sistem datoteka NTFS (New Technology File System) koji ima poboljšanu provjeru ispravnosti podataka u slučaju pada sistema. osnovni imenik najčešće je C:\WINDOWS s mnoštvom datoteka i nekoliko podimenika (sub directory). posljednja je inačica grafičkog interfejsi. Prvenstvene namijene su mu u funkciji poslužitelja i kao platforma zahtijevnoj programskoj podršci kojoj treba dobra stabilnost sistema. a po uspostavi DOS okruženja komandom WIN aktivira se Windows grafičko sučelje.

Osnovi informatike

Za PC računar izgrađen na xxx86 tipu procesora koriste se i drugi operativni sistemi sem navedenih kao: • SCO UNIX System V, PC verzija moćnog operativnog sistema "velikih računara", istinski višezadaćni i višekorisnički operativni sistem koji zna na koji način će rasporediti procesorsko vrijeme tako da svaki korisnik ima dojam da računar samo njemu služi. Interfejskojim se korisnik koristi može biti terminal vezan preko serijskog priključka izravno ili putem modema ili preko mrežne kartice, koji će raditi u tekst modu (VT terminali) ili u grafičkom modu (XWindow terminal). X-Window u suštini je protokol pomoću kojeg programska podrška izrađuje grafički ispis na ekranu bilo da se izvodi na lokalnom ili udaljenom računaru. Radi po načelima korisnik-poslužitelj arhitekture. Korisnik komunicira s X-poslužiteljem koji prema njegovim nalozima izdatim putem tastature ili mišem izvodi grafičke operacije na njegovom ekranu. Poslužitelj će uz to omogućiti i međusobnu komunikaciju između korisnika. PC s odgovarajućom programskom potporom u Windows okruženju može se koristiti kao XWindow terminal. Pogodan je za zahtijevnu programsku podršku, kao veće baze podataka, koja treba pouzdan operativni sistem. Koristi će ga veće firme koje će programsku podršku izrađivati vlastitim snagama ili po narudžbi. Nema toliko razvijenu podršku opće namijene kao što postoji za Windows-e. • LINUX, operativni sistem nalik UNIX sistemu, ali ne potječe iz istog izvornog koda. Koristi XWindow protokol. Kompatibilan je prema UNIX sistemima. Transparentan je u pristupu prema MS-DOS sistemima i ima implementiranu mrežnu podršku. Distribucija je za sada besplatna. Predstavlja sistem u razvoju. • OS/2, operativni sistem razvijen od firme IBM, koji podržava svu Windows 3.1 programsku podršku. Razvijan je u zajednici s firmom Microsoft, te otuda i kompatibilnost u radu s Windows 3.1 programskom potporom. Po njihovom razlazu, Microsoft razvija Windows NT, operativni sistem iste namijene i sličnih osobitosti kao i OS/2. U mrežnom okruženju može se koristiti za funkcije poslužitelja ili radne postaje. Orijentiran je prema već postojećoj IBM tehnologiji "host" računara i prstenastim mrežama ali ima podršku i za druge arhitekture. • SYSTEM 7, operativni sistem PC računara zasnovan na Motorola 680x0 porodici mikroprocesora, razvijen od firme APPLE za njihov "Macintosh" računar. Operativni sistem je u potpunosti grafički orijentiran i ima podršku za P-T-P mrežu. Dio operativnog sistema u sastavu je ROM-a, koji je firma patentirala. Sistem je višezadaćni i u nastanku (1984) je bio moćniji od Intel-PC sistema. No nedostupna licencna prava i ekskluzivnost, omogućili su IntelPC računarima brži razvoj tako da su ga gotovo dostigla a možda i prestigla. No još uvijek drže primat u domeni grafičkih radnih postaja. • Ostale inačice sklopovlja i operativnih sistema PC računara primjerene su strogo namjenskim zadaćama i skupim grafičkim radnim postajama ili pak za igru i zabavu te ih se neće detaljno obrađivati, kao NEXT, Workbench, TOS i drugi. REZIME: Razvoj tehnologije sigurno je pridonio smanjenju cijena računara općenito. No, od svih računarskih platformi najveći tehnološki i proizvodni rast odnosi se na PC računare. Iako su licencna prava na njihovu proizvodnju slobodna, opće priznati standard u njihovom dizajnu prema INTEL tipu procesora, očuvao je tijekom vremena kompatibilnost između prvih i sadašnjih inačica. To znači da gotovo sva programska podrška napisana za starije inačice PC računara ispravno, ali mnogo brže, radi i na novijim proizvodima toga tipa. Naravno manje zahtijevni danas napisani programi ispravno će raditi i na starijim inačicama PC računara. Glede navedenog načela rada PC računara opisana u ovom poglavlju vrijede za sve inačice ove vrste računara. Postavljanje parametara u BIOS-u kod novijih proizvoda je jednostavnije i proširene su mogućnosti u odnosu na starije inačice. Značajnije promjene odnose se na unapređivanje operativnog sistema PC računara koji je morao pratiti tehnološki razvoj i sve zahtijevniju programsku podršku. Očuvanje kompatibilnosti PC računara unatrag prema predhodnim inačicama možda je usporilo naprednije dizajne ove grupe računara, ali je nasuprotom tom ostala očuvana golema programska podrška i raširenost upotrebe diljem svijeta. Moguće je u narednom razdoblju očekivati uvođenje grafičkog seta instrukcija u mikroprocesor, glede poboljšanja multimedijskih osobina što neće ugroziti kompatibilnost unatrag.

99

Osnovi informatike

Proizvođači PC sklopovlja uz sve komponente isporučuju i dokumentaciju koja opisuje način povezivanja i podešavanja sklopovlja, a sam način rada PC računara opisan je u izdanjima mnogobrojnih tiskarskih kuća, kako u svijetu tako i kod nas. Dokumentacija o upotrebi programske podrške od strane proizvođača obično je dovoljna za njeno uspješno korištenje. Stoga je važno koristiti se licenciranim proizvodom jer će se na taj način uz dobivenu literaturu uštedjeti mnogo vremena u savladavanju korištenja programske podrške, a osim toga ista sadrži detalje u prilozima koje obično neovisne tiskarske kuće ne opisuju. Licencirana programska podrška znači i manje piratskih kopija te se smanjenjem piratskog software-a može očekivati i lokalizacija programske podrške na našem jeziku, što u protivnom neće biti moguće. Do tada većina korisnika služiti će se engleskom verzijom programske podrške koja ima samo mogućnost podešavanja pojedinih parametara kao valuta, vrijeme i slično prema standardu naše zemlje. Zbog svega navedenog nije moguće izbjeći korištenje engleskih naziva u narednim opisima, sve dok se na uvriježi domaće informatičko nazivlje i lokalizirana programska podrška. Programska podrška na našem jeziku jedino se može nači u proizvodima neovisnih tvrtki, najčešće knjigovodstvenog tipa, dok za opću namijenu gotovo da je i nema. Izuzetak je LAPIS programska podrška za obradu teksta na našem jeziku koja poštuje pravila našeg jezika u postupku provjere napisanog.

3.5.2. MS-DOS operativni sistem MS-DOS je jednozadaćni operativni sistem, koji u isto vrijeme može koristiti samo jedan korisnik. Nastao je 1981 godine za IBM osobni računar tipa PC-XT (Personal Computer eXtended Technology), s osnovom na Intelove mikroprocesore 8086 i 8088. Vrlo napredna ideja toga doba koja danas, zbog ograničenja memorije na vrijednost od 640KB, što je tada bila fantazija, zadaje glavobolju korisniku glede optimizacije PC sistema. Tu se sada za memorijske resurse spominju nazivi UPPER MEMORY BLOCKS (UMB-gornja memorija) za područje memorije od 640KB-1MB, HIGH MEMORY AREA (HMA-polje visoke memorije) za 64kB memorije odmah iznad 1MB, te nazivi EXPANDED MEMORY SPECIFICATION (EMS-proširena memorija u blokovima po 64KB koji se prema potrebi kopiraju u područje do 1MB) i EXTENDED MEMORY SPECIFICATION (XMS-produžena memorija) za memorijske resurse preko 1MB koje mogu ostvariti samo računari s mikroprocesorom tipa 386 i naviše. XMS standard utemeljila je firma Microsoft za programski paket WINDOWS 2.1 i danas su ga prihvatili gotovo svi proizvođači software-a. Kako je tehnologija napredovala tako je sazrijevao i MS-DOS operativni sistem. Verzija koja se ovdje prikazuje je nastala početkom 1994. godine. MS-DOS ima zadaću funkcionalno povezati sve komponente hardware-a PC računara i omogućiti ispravan rad programske podrške. Jedan dio nalazi se u ROM-u računara (BIOS), drugi se učitava s diska u radnu memoriju po uključivanju računara i stalno je na raspolaganju korisniku UGRAČENE (RESIDENT), a treći dio se po potrebi poziva sa diska u radnu memoriju na izvršavanje PROLAZNE (TRANSIENT). BIOS je skup osnovnih instrukcija i upravljačkih programa (DRIVERS) za monitor, tastaturu, štampač, U/I priključke i druge uređaje u sklopu PC konfiguracije. Zadaća BIOS-a je posredovanje između zahtijeva preostalih dijelova OS i svih spomenutih uređaja. BIOS svaki pojedinačni zahtijev OS prevodi u niz instrukcija prema kojima mikroprocesor upravlja uređajima. Mnogi proizvođači proširuju sadržaj BIOS-a raznim dodatnim mogućnostima, antivirus program na primjer, jer današnja tehnologija to dopušta, ali se za ispravan rad ne smije poremetiti osnova koja mora biti ista kao IBM BIOS. Kada BIOS omogući mikroprocesoru da uspostavi kontakt sa sistemnim diskom, slijedi nalog za kopiranje datoteka prema narednoj slici.

100

Osnovi informatike

Slika 3.55 Učitavanje elemenata DOS-a po uključivanju računara. MSDOS.SYS i IO.SYS čine JEZGRU operativnog sistema. Skupina DBLSPACE.??? se koristi kada su podaci na disku sažeti. COMMAND.COM predstavlja INTERPRETER (simultani prevodioc) komandi, koje korisnik zadaje preko tastature, i proslijeđuje ih jezgri operativnog sistema na izvršavanje. To praktički znači da korisnik u biti nema direktnu vezu s jezgrom OS. Navedene datoteke predstavljaju monitor OS. Računar ne može raditi ako je neka od njih oštećena ili nedostaje. Ako se ne koristi sažimanje podataka DBLSPACE.??? skupina datoteka nije nužna. Datoteka COMMAND.COM naziva se još komandni procesor i pored navedene zadaće u sebi sadrži preko 30 kratkih programčića za obavljanje nužnih svakodnevnih zadaća. Ti programčići pozivaju se na izvršavanje utipkavanjem njihovog imena (KLJUČNA RIJEČ) i eventualno dodatka i predstavljaju KOMANDE i NAREDBE OS. Komande se izvršavaju odmah, a naredbe s odgodom jer traže dodatne odgovore na upite. Kako su stalno u radnoj memoriji kaže se da su INTERNE ili UGRAČENE (nadalje u tekstu Int). Dakle, komanda ili naredba zadaje se sa: ime komande mogući dodaci o nalog za ili naredbe usmjeravanju rada komande izvršavanje =============== ============================== <ENTER> KLJUČNA RIJEČ O P C I J E Ključna riječ i način upotrebe opcija tvore jedinstvena pravila upotrebe komandi i naredbi operativnog sistema - SINTAKSU. Na nepoštivanje sintakse računar će odgovoriti porukom o nepoznavanju komande ili greškom u sintaksi. Nakon utipkavanja ključne riječi i eventualno dodatka treba, naravno, pritisnuti tipku <ENTER> da se utipkano pošalje računaru na analizu i izvršavanje. Prilikom utipkavanja potpuno je svejedno da li se koriste velika ili mala slova, jer ih OS jednako prihvaća. Nije svejedno ako se u prepravljenoj 437 tablici koristi slovo "Č" umjesto "đ" (znakovi "\" i "|"), jer ti znakovi pri usmjeravanju djelovanja komandi i naredbi i nemaju istu zadaću, dio su sintakse operativnog sistema. Ključna riječ je ime programčića upisano u COMMAND.COM datoteci ili ime datoteke koja se čuva na disku. Komanda se neće izvršiti ako se utipkano ime ne može prepoznati kao jedno od postojećih i slijedi poruka: Bad command or file name Između ključne riječi i dodatka, ako ga ima, mora postojati razmak u veličini jednog (1) znaka (tipka <space bar>). Dodaci se često nazivaju PREKIDAČI (SWITCH) i mogu se pisati nerazdvojeni i razdvojeni od sadržaja koji predhodi već prema tome kako se nalaže prema uputi. Prekidač počinje znakom "/". Redosljed navođenja prekidača nije od značaja. Pravilo (uputa) o načinu pisanja komandi i dodataka opisano je u dokumentaciji OS i naziva se SINTAKSA komandi OS. Pojmovi u sintaksi uokvireni uglatim zagradama "[" i "]" nisu obvezni, a pojmovi između kojih je znak "|" međusobno se isključuju. Ne smije se kreiranim datotekama, nastalim radom s drugim alatima, dodijeliti naziv koji je identičan nazivu ključne riječi komandi i naredbi u sastavu OS. Ako je sve u računaru ispravno, po uključivanju, računar će se nakon učitavanja početnih parametara iz datoteka AUTOEXEC.BAT i CONFIG.SYS, javiti korisniku s oznakom pogona na kojem

101

PODIMENICI (SUBDIRECTORY). Konfiguracija podsjeća na stablo kojemu je korijen i osnova (ROOT ) s koje se razvijaju grane (imenici) i grančice (podimenici). svrstavaju se i čuvaju u međusobno odijeljenim skupinama nazvanim IMENICI (DIRECTORY). OS mora brzo prepoznati na kojem se dijelu diska nalazi korisniku trenutno potrebit podatak (datoteka). Zbog čega desna oznaka s "Đ"? Pored komandi koje se zadaju utipkavanjem ključne riječi OS prepoznaje i kombinaciju tipki kao BEZUVJETNE komande kao: Uz već navedene uz opis tastature ima ih podosta. Logička organizacija spremanja podataka Kako se na diskove se može smjestiti velika količina podataka.IMENIKE i PODIMENIKE. se imenici i podimenici programske grupe MSWORKS i dio programske grupe WINDOWS. 102 . spremnost za prihvat naloga) te kursorom u obliku crtice koja trepti. Unutar imenika mogu se opet izraditi njegovi dodatni imenici . Ostali dijelovi OS. Na slici uz imenike DOS i TMP. Zbog toga se koristi organizirana podijela svih podataka na disku u odvojene cjeline . zbog svoje obimnosti. Korisnik ih zapamti s vremenom koristeći ih.Osnovi informatike je BIOS pronašao OS te znakom spremnosti za rad ">" nazvanog PROMPT (očekivanje. Da bi se podaci lakše pronalazili. Stoga se nazivaju VANJSKE (EXTERNAL) ili PROLAZNE (nadalje Ext). a namjena i opis mogu im se pronači u dokumentaciji OS. BACK SLASH (znak "\") je oznaka koja se koristi u organizaciji spremanja i pronalaženja datoteka. čuvaju se na disku i predstavljaju skupinu komandi i naredbi koje se po utipkavanju ključne riječi kopiraju s diska u radnu memoriju i izvršavaju. pod nazivom koji određuje korisnik ili instalacijski program koji konfigurira programsku podršku za upotrebu.

C:\>TREE C:\>TREE /F C:\>TREE /A slijedi prikaz stabla slijedi prikaz stabla i datoteka slijedi prikaz stabla negrafičkim znakovima. to znači da će se nalozi uvijek u tekstu nalaziti s desne strane znaka ">" i biti će glede preglednosti pojačani. Dakle. Ako se umetne disketa u uređaj A: prelaz s uređaja na uređaj obavlja se nalogom: Kako je već spomenuto da se nakon prompta utipkava nalog. Naziv imenika. a nalozi za izvršavanje zadaća su s desne strana znaka nejednakosti. komandi i naredbi.TREE (STABLO) su: A:\>C: C:\>TREE slijedi ispis stabla diska C:> Uz komandu TREE mogu se zadati i prekidači /F ili A/ ili oba da se prikažu svi imenici sa svim datotekama (F=File) i da se ne koriste DOS grafički znakovi.Osnovi informatike Slika 3. već se podrazumijevaju. odnosno datoteka ograničen je na najviše 8 znakova bilo slova abecede ili brojki (ne preporučuje se upotreba naših slova). a u suradnji s komandom MORE može se ispis stabla zadržavati ekran po ekran. Sada računar svoju prisutnost najavljuje na uređaju A: Stanje računara je dakle s lijeve strane znaka nejednakosti. prema primjerima nadalje. Odgovor računara po nalogu je radnja (kosa slova u primjeru) ili poruka i po obavljenoj zadaći računar promptom označava narednu spremnost za rad. neće se nadalje prikazivati u tekstu. 103 . Prelaz na uređaj C: i komanda prikaza stabla .56 Primjer kreiranja imenika na disku. Nalog <ENTER> i kursor nakon prompta.

U opisu nadalje data je sintaksa komandi i naredbi s najučestalije korištenim opcijama (dodacima). Sintaksa komande FORMAT je: FORMAT_disk:[/V][/Q][/U][/S][/F:n] disk: /V /Q /S /U (Ext) Ime uređaja u kojem se medij želi formatirati. naziva se SINTAKSA i za navedene dvije komande je: TREE_[disk:][\put][/F][/A] disk: put (Ext) Oznaka pogona A:. Potpuni prolaz kroz stablo za pristup željenom. Dakle. sadržaj datoteke smješta se u "vagončiće" međusobno povezane "lancima" koji se nalaze u FAT tablici. Kada se datoteka sprema na disk najprije se označi i čuva podatak u kojem je klasteru (sektoru) njezin početak i koji joj je naziv. Komanda_|MORE (Ext) U sintaksi (konvenciji pisanja komandi i naredbi) ključna riječ . Smještaj datoteke ne mora biti takav da su sektori jedan izad drugog već npr. najdraže mjesto virusima za haranje. Ti podaci čuvaju se u FAT tablici (File Allocation Table). Da bi se na novu disketu mogli pohraniti podaci mora se obaviti postupak priprave diskete za prihvat podataka FORMATIRANJE.FIL i 104 . 1. Koje? Onemogućava kreiranje datoteka MIRORSAV. Predstavlja mjesto gdje se mora nalaziti prazan znak (space bar). 8. Brzi format. Prekidač za prikaz stabla negrafičkim znakovima. Postupak je tada duži. B: ili neki drugi.naziv komande/naredbe uvijek se odvaja jednim praznim mjestom (na to upozorava znak _) od cijelog ostalog dijela. Komanda MORE koristi se kako dodataka komandi kojoj se želi kontrolirati ispis ekran po ekran. Prenose se na formatirani medij 4 osnovne datoteke sistema navedene na početku poglavlja. Kada se smjesti početak datoteke u prvi sektor u FAT tablici se upiše koji je slijedeći sektor u koji će se smjestiti naredni podaci i tako dok se cijela datoteka ne spremi na disk. 34. Omogućava provjeru ispravnosti obavljanja zadaće formatiranja. briše se samo FAT tablica. 6. općenito : \imenik1\imenik2\ \imenikN /F /A _ Prekidač za prikaz datoteka u stablu. Potpun opis komandi i naredbi korisnik ima uz MS-DOS USER GUIDE kojeg dobije uz diskete kao dokumentaciju kupnjom OS kod zvaničnog dobavljača. 4. svi podaci se gube (brišu) s ili bez mogućnosti vraćanja podataka ovisno o prekidaču uz komandu.Osnovi informatike C:\>TREE /F |MORE slijedi prikaz stabla i datoteka ekran po ekran pod kontrolom komande MORE C:\>TREE A: /F slijedi prikaz stabla diskete A: C:\>TREE C:\WINDOWS |MORE slijedi prikaza stabla imenika WINDOWS uz kontrolu ispisa Skup pravila kako upotrebiti komandu. Ovaj prekidač moguće je upotrebiti samo na već formatiranim disketama. 47 itd. 46. Ako se komanda upotrebi za formatiranje već pripremljene diskete s podacima. 5. Nije dio sintakse već samo naznaka o važnosti upisa praznog znaka. Priprema nove diskete za rad Nova disketa obično nema pripravljen medij za prijem podataka. a prema primjeru različitog načina upotrebe komande TREE i komande MORE. 45.

kao alati programske grupe NORTON UTILITIES i drugi. Datoteka i njena specifikacija Svrsishodan skup binarnih zapisa na disku ili nekom drugom mediju.Osnovi informatike MIRROR. naziva se DATOTEKA. za korisnika nevidljive. Dakle. kako DOS ispituje koja je vrsta medija koji se formatira i sam odlučuje o kapacitetu. Smješta se u jedan od imenika na nekom uređaju. jer se pogrešnim nazivom uređaja s tvrdog diska mogu nehotice izbrisati svi njegovi podaci (npr FORMAT C:). Ako je data mogućnost za povratka sadržaja formatirane diskete (bez prekidača /U) i želi se vratiti predhodni sadržaj. No. Po zadavanju komande za formatiranje OS pita da li se zaista želi formatirati disketa. ne smiju se na nju upisivati nikakvi novi podaci dok se ne izvrši povrat podataka komandom UNFORMAT. Datoteke su korisniku nevidljive.5" na kapacitet od 720KB. FORMAT A:/V Formatira disketu uz provjeru ispravnosti postupka. FORMAT B:/V/U Formatira disketu u uređaju B: uz provjeru ispravnosti postupka i ne omogućava kreiranje i spremanje datoteka za povrat podataka FORMAT A:/F:720 Omogućava formatiranje diskete od 3. Negativnim odgovorom (N) postupak se prekida. nije moguće vratiti njen sadržaj. naziv i tip datoteke. imenik na uređaju. Po potvrdnom odgovoru (Y) slijedi postupak formatiranja i po završetku se traži upis IMENA (LABEL) diskete koje može imati najviše 11 znakova. Temeljem navedenog SPECIFIKACIJA datoteke u MS-DOS sistemu je: Značenje elemenata specifikacije je: 105 .5" DD ili HD diskete. Kod opcije za formatiranje prema zadanom kapacitetu umjesto "n" upisuje se 720 ili 1440 za formatiranje 3.25" DD ili HD diskete. obično je nepotrebno koristiti ovu opciju komande. U MS-DOS operativnom sistemu prepoznaje se po nazivu (IME) i dodatku (TIP). Svojevremeno su razni POMOĆNI (UTILITY) alati. da bi se znalo gdje je smještena. omogućavali formatiranje s mogućnošću vraćanja podataka. Pri upotrebi naredbe FORMAT treba biti vrlo obazriv. Sintaksa komande UNFORMAT je: UNFORMAT_disk: (Ext) Predhodne verzije MS-DOS-a nisu imale ovu mogućnost. odnosno 360 ili 1200 za formatiranje 5. Davanje BOOT svojstava znači upis takvih podataka u par prvih sektora diska temeljem kojih BIOS prepoznaje da je na disku operativni sistem i kopira ga u radnu memoriju. jer je disketa formatirana greškom. FORMAT A:/S Formatira disketu prenoseći na nju osnovne datoteke sistema i daje joj BOOT svojstva. Iz sintakse se vidi da je obvezno navesti ime uređaja (diska) na kojeg se radnja odnosi jer pojam nije zaokružen uglatim zagradama.FIL i MIRROR. a koje služe da se komandom UNFORMAT omogući vraćanje sadržaja formatirane diskete ili diska /F:n Određuje s "n" kapacitet formatiranja diskete u KB. pa ako je disketa formatirana u nekoj od ranijih verzija OS. treba poznavati uređaj.FIL. Potom slijedi upit želi li se formatirati nadalje još koja disketa. PrimjerI: FORMAT A: Formatira uređaj A: uz kreiranje MIRORSAV.FIL da se omogući eventualan povrat podataka.

TXT .COM ili .sadrže podatke potrebite za start programske grupe ili aplikacije i obično su tipa .PRD ili drugo ovisno o namijene. koji se od naziva odvaja točkom i pobliže označava namijenu datoteke. OSTALE . obično se zadaje tako da asocira na njen sadržaj ili zadaću. Smije imati 3 (tri) znaka uz ograničenja za naša slova.Osnovi informatike DISK: Uređaj označen jednim slovom od A: do Z: na kojem se datoteka nalazi. tako da se utipka njihovo ime (ne treba i tip) i pritisne tipka <ENTER>. Korisno je imenovati poseban imenik gdje će ih OS držati. TIP Dodatak nazivu.DLL ili .BAK . Obično su tipa . Obično su tipa .BAT DATOTEKE SISTEMA .sadrže izvršni binarni kod i vrše neku zadaću kao igrica.CFG Bez većeg iskustva ne treba ih "čačkati".nastale kao produkt nezavršenog ili prekinutog rada s nekom aplikacijom.sadrže podatke o osobitostima uređaja prema kojem se upućuju podaci. KOMANDNE DATOTEKE (BATCH) .SYS UPRAVLJAČI (drivers) UREĐAJA I PROGRAMSKIH ALATA . Imaju oznaku tipa: . Primjer I Najznačajniji tipovi datoteka u MS-DOS operativnom sistemu su: PROGRAMSKE DATOTEKE . PRIVREMENE DATOTEKE .HLP . U MS-DOS smije imati najviše 8 (osam) slova ili znamenki. Ne preporuča se upotreba naših slova. Imaju jednu od slijedećih oznaka tipa: .WKS .INI ili . datoteku 106 .DOC . IME Naziv datoteke.TMP Treba ih povremeno izbrisati s diska jer nepotrebno zauzimaju slobodan prostor diska.DBF . staru verziju datoteke. \imenik\ Imenik s podimenicima s kojima se označava PUT (PATH) do mjesta (imenikN) gdje se datoteka nalazi. tekstualne datoteke. kao . Imaju oznaku tipa .BMP . DATOTEKE INICIJALIZACIJE I KONFIGURACIJE .OLD .OVL i označavaju zaštitnu kopiju datoteke u radu. dokumente Word-a.sadrže osmišljen popis komandi i naredbi OS koje se prema popisu redosljedno izvršavaju.sadrže informacije o resursima DRS i temeljem njihovog sadržaja konfigurira se DRS.EXE Jedino se datoteke navedenih tipova mogu pokrenuti direkno iz OS.datoteke po tipu koji asocira na sadržaj ili programski alat s kojim su izrađene.

Komande u startnoj datoteci omogućavaju redosljedno: isključivanje prikazivanja teksta komande na ekranu. Primjeri ATTRIB_-H_MSDOS. aplikaciji NC (Norton Commander) i programskoj grupi WORKS bez obzira gdje je OS trenutno.da se briše.ne mogu istovremeno upotrebiti uz isti atribut. opise za ispomoć. prema sintaksi: ATTRIB_[+H|-H][+S|-S][+R|-R]+[+A|-A]_#SD (Ext) _[/S] Oznaka + znači da se atribut dodjeljuje.COM Daje datoteci TREE. Primjer II Sadržaj startne datoteke sistema AUTOEXEC. Atributi datoteke zadaju se datoteci komandom ATTRIB i popisom atributa koji se žele postaviti. tabličnu kalkulaciju.BAT koja sadrži skup komandi koji COMMAND.COM izvršava odmah po uspostavi rada sistema ako pronađe navedenu datoteku.C:\WORK DOSKEY MOUSE CLS VER Komanda PATH određuje da je stalan pristup omogućen programskoj grupi WINDOWS. Nadalje. aktiviranje komande za praćenje već izdatih 107 . postavljanje oblika pokazivača. @ECHO OFF SET TMP=C:\TEMP SET TEMP=C:\TEMP PROMPT $p$g PATH C:\BAT.Osnovi informatike baze podataka. Pored navedenog atributa mogu imati i svojstvo samo čitanja (RO). ATTRIB_/S_|MORE Daje kontrolirani pregled svih datoteka i pripadnim im atributima. oznaku pripadnosti sistemu (SYSTEM) ili svojstvo arhive (ARCHIVE) koje omogućava pravljanje nevidljive zaštitne druge kopije datoteke.SYS Ukida atribut skrivenosti naznačenoj datoteci.C:\UTIL PATH %PATH%. Komanda ATTRIB može se upotrebiti i za zaštitu imenika. Prema sintaksi moguće ju je definirati u više redaka kao u primjeru.BAT. određivanje imenika za čuvanje privremenih datoteka (datoteke tipa . Vrlo je značajna komanda PATH (PUT) koja određuje kojim će imenicima OS osigurati nesmetano korištenje njihovih sadržaja bez obzira na to gdje se OS trenuto nalazi. vanjskim komandama i naredbama operativnog sistema u DOS imeniku.COM u imeniku DOS atribut arhiviranja. sliku. Opcija /S omogućava pregled svih datoteka i njihovih atributa u imeniku u kojem je trenutno OS i svim ostalim imenicima. datoteku poruka i drugo.C:\DOS. jer im je dodijeljeno SVOJSTVO (ATTRIBUTE) da budu skrivene (HIDDEN). Već je spomenuto da neke datoteke korisnik ne vidi. određivanje stalnog puta pristupa. Komanda se u pravilu nalazi u sastavu datoteke AUTOEXEC. u sintaksi komandi i naredbi oznaka #SD podrazumjeva navođenje svih uokvirenih elemenata specifikacije.TMP). ATTRIB_+A_C:\DOS\TREE. što znači da se + i . a .C:\WINDOWS.C:\MOUSE.

odjeljak ---------------------2. Komande imenika i pregleda sadržaja diska i datoteka Kretanje od imenika do imenika vrši se komandom CD ili komandom CHDIR (CHANGE DIRECTORY = PROMJENI IMENIK) po sintaksi CD_[disk:][\put\]IMENIK (Int) CD\ CD. dio je vanjskih komandi operativnog sistema i može se aktivirati bez navođenja pogona i imenika jer joj je pristup s PATH predhodno za stalno omogućen. MOUSE.56 i imenik KADAR izrađen na disketi A:. Ako se ne navede kreira se novi imenik u imeniku u kojem se OS trenutno nalazi. dovoljno je napisati samo ime datoteke. U slijedećim primjerima prikazani su nalozi za kretanje kroz stablo diska C: prema slici 3. Imenik BAT obično sadrži pozive za izvršavanje pomoćnih programa kao NC (NORTON COMANDER) ili NU (NORTON UTILITY). C:\WINDOWS\>CD MSAPPS C:\> C:\WINDOWS\MSAPPS\>CD MSINFO C:\WINDOWS\MSAPPS\MSINFO\>CD.COM je datoteka za komunikaciju s mišem u imeniku MOUSE. s promptom koji pokazuje mjesto gdje trenutno "boravi" OS.. Na taj način moguće je prekonfigurirati način ponašanja ostalih programa prilikom njihovog pozivanja nalažući im da promijene inicijalne poćetne postavke. Prve četiri komande su ugrađene. ako se ne navede podrazumjeva se uređaj na kojem se radi \put\ Put (imenici) do imenika u kojem se želi izraditi novi imenik. odjeljak ---------------------3. Pošto su izvršne datoteke nije potrebito navoditi njihov tip. Kad imenik C:\DOS i C:\MOUSE ne bi bio u PATH ne bi se datoteke DOSKEY i MOUSE mogle aktivirati kao u primjeru. C:\> C:\>CD C:\WINDOWS\MSAPPS\MSINFO C:\WINDOWS\MSAPPS\MSINFO\>CD\ 1.. poziv programa za kontrolu miša te brisanje ekrana i prikaz verzije OS...COM). naziv Ime imenika do 8 (osam) znakova. ili pak sadrži niz komandi koje se imaju redosljedno izvršiti.. DOSKEY je u imeniku C:\DOS. već bi se trebao navesti cjelokupni put do njih (C:\DOS\DOSKEY. druga komanda omogućava povratak u ROOT. Obično se postavlja prvi u popisu putova. te mu se daje prioritet u izvršavanju komandi i procedura u njemu. bez obzira da li se nadalje nalazi neka istoimena komanda. C:\WINDOWS\>CD.COM i C:\MOUSE\MOUSE. Značenje dodataka je: Uređaj na kojem se želi izraditi imenik. a treća povratak za jedan imenik u odnosu na trenutni. odjeljak 108 . C:\WINDOWS\MSAPPS\>CD. kao za datoteku. Prva komanda omogućava da se na disku DOS postavi u naznačeni imenik.Osnovi informatike komandi i naredbi OS koje se okomitim strelicama mogu pretražiti i odabrati za ponovno aktiviranje ili izmjenu. Takav niz komandi naziva se komandna procedura ili po anglosaksonski "batch". Primjeri disk: C:\>CD WINDOWS C:\WINDOWS\>CD SYSTEM C:\WINDOWS\SYSTEM\>CD.

odjeljak C:\> Prvi odjeljak prikazuje način izrade imenika iz imenika u kojem se želi izraditi novi imenik. a drugi odjeljak prikazuje način izrade imenika iz ROOT-a. Drugi odjeljak primjera uz dio prvog prikazuje kako doći do željenog imenika i vratiti se postupno. odjeljak C:\WINDOWS\MSAPPS\>CD\ C:\> ---------------------C:\>MD C:\WINDOWS\MSAPPS\WORDART 2. Komanda ne može ukloniti imenik koji sadrži datoteke. Pri izradi imenika ne javlja se poruka o izvršenoj zadaći. odjeljak C:\DOS\>A: A:\>CD KADAR A:\KADAR\>C: C:\DOS\>A: A:\KADAR\>C: C:\DOS\>CD. Kontrola po zadanim komandama može se izvršiti komandom TREE. odjeljak A:\KADAR\ --> odgovor na predhodnu komandu C:\> ---------------------C:\>F: 6. 109 . Treći odjeljak prikazuje brz prelaz u željeni imenik i natrag. Peti odjeljak prikazuje upotrebu CD bez argumenta kada se pokazuje gdje je na uređaju OS zadnji put djelovao.. ne može se s CD preći u drugu granu a da se predhodno ne vrati u ROOT ili mjesto gdje se grane sastaju. Kontrola se može izvršiti komandom TREE. Primjeri C:\WINDOWS\MSAPPS\>MD MSDRAW 1. OS "pamti" imenik uređaja s kojeg je prešao na drugi uređaj. Sintaksa je: RD_[disk:][\put\]IMENIK (Int) Pri kreiranju i brisanju imenika ne javlja se poruka o izvršenoj zadaći. Kreiranje novog imenika vrši se komandom MD ili komandom MKDIR (MAKE DIRECTORY = NAPRAVI IMENIK) po sintaksi: MD_[disk:][\put\]IMENIK (Int) Uklanjanje praznog (bez datoteka) imenika vrši se komandom RD ili komandom RMDIR (REMOVE DIRECTORY = UKLONI IMENIK).Osnovi informatike C:\> ---------------------C:\>CD DOS 4. Šesti odjeljak prikazuje moguću promjenu uređaja u mreži kada se jedan od diskova drugih računara vidi kao F:. odjeljak F:\> Ako se OS nalazi u jednoj grani stabla. Primjeri C:\WINDOWS\MSAPPS\>RD MSDRAW C:\WINDOWS\MSAPPS\>CD\ C:\> ---------------------C:\>RD C:\WINDOWS\MSAPPS\WORDART C:\> Primjeri prikazuju način brisanja imenika iz imenika i iz ROOT. Četvrti odjeljak prikazuje promjenu imenika i uređaja. C:\> ---------------------C:\>CD A: 5.

Na kraju popisa slijedi podatak koliko je datoteka prikazano i njihova ukupna veličina. <DIR> 12-28-94 10:08p .321 09-16-88 2:01p 93-94-1 WKS 17. Pritisak na bilo koju tipku omogućava pregled slijedećeg ekrana.358 05-10-93 6:52p BUTTRFLY PCX 26. /A:D Atribut koji omogućava samo prikaz imenika. /O:E Omogućava ispis sadržaja složen po tipu datoteka.132 04-19-94 12:00a TISAK WPS 4. Omogućava da se pregled zaustavi nakon popunjavanja ekrana.499 bytes 113.096 12-13-94 6:58p TANKER XLS 7. Primjer potpunog prikaza sadržaja jednog imenika je: Volume in drive C is BUMA Directory of C:\RADNI . To su sve prolazne komande i naredbe operativnog sistema MS-DOS 6.586.558 12-20-94 2:36a NC CFG 2.176 bytes free Primjer III Upotreba komande DIR s različitim parametrima. Ključevi /P i /W mogu se upotrebiti istovremeno: /A:H Atribut koji omogućava prikaz skrivenih datoteka. veličina u B (Bajt) i datum i vrijeme kreiranja. Prikaz imenika DOS u uređaju C:. uz mnoštvo dodataka od kojih su najvažniji navedeni u sintaksi nadalje.634 12-20-94 2:49a DISK WMF 4. DIR_[disk:][\put][/P][/W][/A:H|/A:D][/O:N|/O:E] Dodaci komande DIR su: disk: put /P (Int) Uređaj kojemu se pregledava sadržaja. Imenik koji se želi u uređaju pregledati. DIR bez dodataka omogućava pregled svih datoteka u imeniku u kojem je DOS trenutno prisutan i ispisuje se naziv datoteka.Osnovi informatike Komanda za PREGLED sadržaja diska je DIR (DIRECTORY=IMENIK). /W Omogućava pregled datoteka složenih po stupcima. <DIR> 12-28-94 10:08p GRBCRO BMP 141. njihov tip.330 11-26-94 11:50a 15 file(s) 332.968 12-20-94 8:10a NE DOC 4. /O:N Omogućava ispis sadržaja složen po imenima datoteka. C:\DOS\>DIR /W/O:N ili C:\>DIR C:\DOS /W/O:N Odgovor računara na jednu od prikazanih komandi je: 110 ..128 04-12-86 4:39a NC EXE 3.992 09-19-87 12:27p BRODOVI DBF 83.225 09-01-93 12:00p NE COM 29. gdje su datoteke složene abecedno po imenu u pet stupaca. te taj podatak nije mjerodavan da bi se saznalo ukupno zauzeće diska. te veličina slobodnog prostora na disku. Bez obzira da li su u popisu prikazani imenici ili ne ukupni broj na kraju popisa uvijek se odnosi samo na tekući imenik ili imenik koji se pregledava. Potom se OS opet javlja sa svojim promptom.296 10-19-92 12:00p MS PCX 1.461 10-28-93 12:00a REALLIST WK1 6.2.

PRO HELP.] ANSI.SYS DBLSPACE.COM COMMAND.EXE DISKCOMP.SYS KEYBRD2.HLP MSBACKUP.OVL MSBACKFB.INI MSAVHELP.COM DRIVER.] [.COM MEM.COM DISPLAY.INI SIZER..INF MOVE.EXE KEYB.EXE QBASIC.COM 114 file(s) 4.CPI FASTOPEN.INF DBLSPACE.EXE SYS.STS MODE.COM CONFIG.DLL NETWORKS.LOG MSBCONFG.TMP MSD.OVL MSBACKUP.HLP MSAV.EXE MSD.EXE SUBST.408 bytes free [MSOFFICE] [WINDOWS] [MSWORKS] Prikaz svi skrivenih datoteka u ROOT-u uređaja C: složenih abecedno prema tipu datoteke i bez skraćenog ispisa dobije se komandom 111 .EXE PRINT.COM VFINTD.EXE FDISK.HLP EGA.EXE SHARE.OVL MSBACKFR.EXE DOSHELP.386 MORE.EXE RESTORE.EXE FORMAT.SYS REPLACE.HLP DBLSPACE.SYS LOADFIX.EXE DBLSPACE.COM TREE.EXE DEFRAG.EXE SCANDISK.TXT NLSFUNC.INI MSBACKUP.EXE GRAPHICS.HLP MSBCONFG.EXE SMARTMON.OVL MSBACKDB.SYS INTERSVR.EXE AUTOEXEC.HLP EMM386.EXE README.EXE MEMMAKER.HLP HIMEM.EXE EGA2.COM MSTOOLS.HLP DELTREE.EXE SCANDISK.COM MSAV.COM UNFORMAT.UMB CHKDSK.COM MONOUMB.COM HELP.OVL MSCDEX.COM GRAPHICS.EXE MSAVIRUS.SET DEFRAG.OVL MSBACKDR.EXE SMARTDRV.OVL MSBACKUP.HLP MEMMAKER.EXE Prikaz imenika diska C: složenih abecedno po nazivu dobiti će se komandom C:\>DIR /W/A:D/O:N a odgovor računara je: Volume in drive C is BUMA Directory of C:\ [DOS] [DRIVERS] [FONTS] [NC] [NU] [TMP] 9 file(s) 0 bytes 97.CPI FC.EXE DEBUG.037.MS CHOICE.169.TXT QBASIC.COM KEYBOARD.954.MS VSAFE.SYS ATTRIB.EXE EXPAND.BIN DBLWIN.EXE SORT.EXE CHKSTATE.COM DISKCOPY.TXT SETVER.816 bytes free APPEND.EXE OS2.COM EDIT.EXE MSAV.HLP DELOLDOS.EXE FASTHELP.386 VIRSIGS.HLP RAMDRIVE.SYS DBLSPACE.EXE MEMMAKER.112 bytes 113.EXE POWER.HLP UNDELETE.EXE XCOPY.EXE MSBACKUP.EXE MEMMAKER.LST MSBACKUP.EXE LABEL.SYS DOSKEY.SYS EDIT.EXE CHKLIST.SYS DEFAULT.EXE FIND.EXE SMARTMON.UMB COUNTRY.Osnovi informatike Volume in drive C is BUMA Directory of C:\DOS [.COM INTERLNK.

CONTROL.INI SOL.INI WINWORD6.INI EXCEL4. Komanda: C:\>DIR C:\DOS\M*. Znak " ? " je joker koji zamjenjuje samo jedno slovo.INI u imeniku WINDOWS omogućuje JOKER-WILDCARD (KVISKO) koji znakom " * " daje OS na znanje da ime nije od značaja.TIP (Int) ili skraćeno prema dosad navedenom TYPE_#SD.INI PROGMAN.138 09-27-93 6:20a file(s) 8.INI WINHELP.602 12-02-94 1:01p PAR 7. za razliku od predhodnih verzija DOS-a ne dozvoljava heksdekadni prikaz datoteka te je ima smisla upotrebiti samo za tekstom razumljive datoteke.INI SERIALNO.INI TTEMBED.ini /W/O:N i odgovor računara je: Volume in drive C is BUMA Directory of C:\WINDOWS ARTGALRY.INI CLIPBRD.INI WINMETER.161.INI NETWATCH.INI MSFNTMAP.INI MOUSE.INI PROTOCOL.165.INI MSMAIL.INI NCDINFO. Sintaksa je: TYPE_[disk:][\put\]IME.INI MSD.EXE.INI ODBCINST.INI WIN. Korisno ju je kod dužih prikaza upotrebiti udruženu s komandom MORE da ne bi sadržaj "protrčao" preko ekrana.INI 112 .INI MSDRAW. bili kojeg tipa (tip datoteke nije važan).INI WINMINE.312 bytes free Prikaz svih datoteke tipa . Glede navedenog komanda je: C:\>DIR C:\WINDOWS\*. Komanda. Pregled sadržaja same datoteke ostvaruje se komandom TYPE (VRSTA).INI QE.Osnovi informatike C:\>DIR /A:H/O:E a odgovor računara je: Volume in drive C is BUMA Directory of C:\ IMAGE SD 386SPART IO MSDOS 5 IDX 29 12-30-94 12:58a INI 1.INI SYSTEM.962.INI 36 file(s) 37.624 12-30-94 1:14a SYS 40.INI DOSAPP.959 bytes 97.INI MPLAYER.INI MSTXTCNV.INI WINFILE.754 bytes 97.EXE omogućava pregled svih datoteka imenika DOS koje počinju s M i tipa su .INI MSWORKS3.INI WINZIP.INI SCHDPLUS.* omogućava pregled svih datoteka koje počinju s MS i imaju ime od tri znaka.INI ODBCISAM.INI MSWKSWIZ.216 bytes free Komanda: C:\>DIR C:\WINDOWS\MS?.566 09-27-93 6:20a SYS 38.INI WINCHAT.INI CLOCK.042.INI ODBC.

com Za čitanje izvršivih datoteka koriste se u tu svrhu dizajnirani programski produkti. Komande kopiranja. Stoga komanda za kopiranje datoteka predviđa i promjenu imena u ovakvom slučaju ili ako se želi datoteka kopirati na neko drugo mjesta pod drugim imenom.TXT |MORE ako je zadana iz imenika u kojem se datoteka nalazi.sys Nije potrebito upotrebiti MORE. je upotrebom komande REN ili RENAME (PROMJENA IMENA).COM. Pojedini elementi komande znače slijedeće: Izvor Odredište Mjesto i naziv datoteke koja se želi kopirati. premještanja i brisanja Najjednostavnija radnja. Komande koje omogućavaju pregled startne datoteke i datoteke konfiguracije sistema u ROOTu su: C:\>TYPE autoexec.UPT u novo README. bez velikih posljedica za datoteku. #SD-specifikacija datoteke podrazumjeva uređaj. Datoteka binarnog sadržaja (izvršna) ne da se "čitati" ovom komandom npr: C:\>TYPE_C:\DOS\tree. Sintaksa komande COPY (KOPIRAJ) za kopiranje datoteka je: COPY_stara#SD_nova#SD_[/V] (Int) ======== ======= Izvor Odredište Zna se.TXT.Osnovi informatike Kontrolirani pregled datoteke ekran po ekran. Primjeri RENAME C:\DOS\README. Druga komanda mijenja staro ime READ.TXT u novo ime READ. REN_[disk:][\put\]staroIME. Dakle. Works neće odmah prepoznati svoju kreaciju ako nije . Prekid ispisa komande je već poznata kombinacija <CTRL>+<C>. ujedno s kopiranjem omogućena je i promjena imena. jer su obično kraće od jedne duljine ekrana. Sintaksa komande za promjenu imena datoteke i njenog tipa je.UPT README.UPT RENAME C:\DOS\READ.TIP_novoIME.UPT.COM datoteka se neće izvršiti ako se promjeni tip.TIP (Int) Tip datoteke ne smije se proizvoljno mijenjati jer . ili komandom: C:\DOS>TYPE_README.WPS i slično. s uputama kako koristiti MS-DOS dobije se komandom: C:\>TYPE_C:\DOS\README.TXT |MORE ako je zadana iz ROOT-a.TXT READ. KOPIRANJE podrazumjeva datoteku u cijelosti prepisati na drugo mjesto. Mjesto i novi naziv gdje se datoteka 113 . Dakle. Naravno. Naziv imenika ne može se mijenjati komandom RENAME. pod istim imenom ne može se kopirati na isto mjesto (isti imenik). s promjenom tipa datoteke treba biti obazriv.TXT Prva komanda mijenja staro ime datoteke README.bat C:\>TYPE config. put ime i tip datoteke. Datoteka neće postati izvršna samo radi toga što joj je tip promjenjen u .

Komanda MOVE omogućava i promjenu imena imenika i to tako da se zadaje novi naziv imenika u odredištu.DLL A:\IM3\STIPAN.COM iz imenika DOS uređaja C: na disketu u imenik IM1. U drugom odjeljku kopira se datoteka VER.DLL C:\> ---------------------C:\>MOVE A:\IM2\STIPE. /V Prekidač koji omogućava uspoređivanje kopirane i izvorne datoteke glede kontrole ispravnosti kopiranja. Komande COPY i MOVE dozvoljavaju upotrebu JOKER-a pri kopiranju ili premještanju datoteka. Kako se tada kopira ili premješta cijela grupa datoteka u odredištu se tada ne smije definirati ime i tip datoteke (ne može se grupa datoteka pretvoriti u jednu!). može se kopirati pod istim imenom i ne mora se navoditi ime u specifikaciji odredišta ako ga se ne želi mijenjati. Primjeri C:\>COPY C:\DOS\TREE.Osnovi informatike želi kopirati. Ako se datoteka kopira u istom imeniku mora joj se u odredišnoj specifikaciji dati novo ime. prvi put iz ROOT-a a drugi put iz samog imenika SYSTEM.DLL A:\IM2\ANTE.DLL A:\IM2\STIPE. MOVE u biti znači kopiranje i brisanje na izvorištu. Postupak kopiranja tada je nešto duži.DLL iz podimenika SYSTEM imenika WINDOWS na disketu u imenik IM2 uz promjenu imena. Komandom MOVE (POMAKNI) premješta se datoteka iz izvorišta u odredište. Sintaksa je gotovo ista kao za kopiranje: MOVE_stara#SD_nova#SD (Ext) ======== ======= Izvor Odredište Nema prekidača za kontrolu ispravnosti premještenog sadržaja. pogotovo ako je to naziv neke važne programske grupe.DLL A:\IM2 C:\> ---------------------C:\>MOVE A:\IM4 A:\IM5 U prvom odjeljku kopira se datoteka TREE.COM A:\IM1 C:\> ---------------------A:\>COPY C:\WINDOWS\SYSTEM\VER. jer se često ime imenika upisuje u PATH u AUTOEXEC. U odredištu se može naznačiti novo ime datoteke te se ujedno vrši i promjena imena. U drugom slučaju ne treba navoditi cijelu specifikaciju izvora jer je OS u imeniku DOS (po čemu se to vidi?). Sintaksa je: MOVE_disk:\put\staroimeIMENIKA_disk:\put\novoimeIMENIKA ========================= ======================== Izvor Odredište Ako je komanda COPY ili MOVE pogrešno zadana OS će odgovoriti da je kopirano 0 (nula) datoteka. Treći odjeljak premješta datoteke iz jednog imenika u drugi.BAT ili u neku inicijalizacijsku ili konfiguracijsku datoteku. a drugi put iz imenika DOS.COM A:\IM1 C:\DOS\>COPY TREE.DLL A:\IM3 C:\> ---------------------A:\IM3\>COPY *. 114 . jedanput iz ROOT-a. Ako se datoteka kopira u neki drugi imenik. S promjenom naziva imenika treba biti oprezan. U protivnom po kopiranju slijedi izvješće o broju kopiranih datoteka. prvi put s promjenom imena a drugi put bez promjene imena.DLL C:\WINDOWS\SYSTEM\>COPY VER. pa u slučaju promjene naziva može doći do toga da se parametri grupe ne mogu postaviti ili će programska podrška prijavljivati greške tijekom rada.DLL C:\>MOVE A:\IM2\ANTE. a put do imenika mora biti isti u izvoru i odredištu.

Sintaksa je najjednostavnije: UNDELETE_[#SD] UNDELETE_/LIST UNDELETE_/ALL (Ext) 115 .TXT C:\>ERA C:\DOS\README. Kopiranje imenika izvršava se komandom XCOPY (EXTENDED COPY = PROŠIRENO KOPIRANJE) po sintaksi: XCOPY_disk:\put\stariIMENIK_disk:\put\noviIMENIK_[/S[/E]][/V] ===================== ==================== Izvor Odredište (Ext) Put do imenika u izvoru i odredištu mora biti isti. stoga je korisno dodati i prekidač /P koji traži potvrdu brisanja za svako brisanje. Za svaku sigurnost komanda ima ugrađen upit za potvrdu brisanja. Pažljivo je treba upotrebljavati. Treća komanda briše imenik WINDOWS. Sintaksa je: DELTREE_[disk:][\put\]IMENIK (Ext) Vrlo opasna komanda koja briše cijelo stablo i nema više povratka. Moguće je vratiti samo datoteke preko kojih nisu upisani novi sadržaji. Uz /S omogućava kopiranje i praznih podimenika. Zato komandu treba upotrebiti odmah nakon greškom izvršenog brisanja. Primjeri C:\DOS\>ERA README. dakle mogućnost brisanja grupe datoteka. Ne može se zadati samostalno već zajedno sa /S. briše ekran i postavlja prompt i kursor u vrh ekrana.DLL iz IM3 u IM2 na uređaju A:.Osnovi informatike Četvrti odjeljak kopira sve datoteke tipa . Prikazani prekidači služe za: /S /E /V Primjeri Omogućava kopiranje svih punih podimenika. Ne koristiti je jer neće više biti prozora.TXT /P C:\> ---------------------C:\>DELTREE C:\WINDOWS Prva komanda briše datoteku iz imenika u kojem je datoteka. Sintaksa je: CLS (Int) Brisanje datoteka obavlja se komandom DEL ili ERASE (BRIŠI). Najjednostavnija komanda grupe BRISANJA je CLS (CLEAR SCREEN = BRIŠI EKRAN). Kontrola ispravnosti kopiranja. C:\>XCOPY A:\IM5 A:\IM4 /S/E/V Kopira imenik IM5 na uređaju A: u imenik IM4 u istom uređaju zajedno sa svim njegovim punim i praznim podimenicima i uz kontrolu kopiranja. Sintaksa je: DEL_[disk:][\put\]IME. Druga komanda radi to isto ali iz ROOT-a uređaja. Peti odjeljak mijenja ime imenika IM4 u IM5 na uređaju A: a s pogona C:. Novije verzije OS imaju mogućnost vraćanja izbrisanih datoteka komandom UNDELETE (VRAĆANJE OBRISANOG).TIP[/P] (Int) Treba dva puta promisliti prije nego se upotrebi. Opasnost je tim veća jer se dozvoljava upotreba JOKER-a. Brisanje imenika obavlja se komandom DELTREE (BRIŠI STABLO).

Komande i naredbe sistema To su dosta jednostavne komande koje će se nadalje kratko nabrojiti sa sintaksom i navesti njihova osnovna upotreba i namjena: CHKDSK_[disk:][/F][/V] (Ext) Obavlja jednostavnu dijagnostiku diska. pita za ispravljanje nađene greške (nema /F) i prikazuje ime ispitivane datoteke. Ne može se vratiti datoteka koja je bila u izbrisanom imeniku iako se isti izradi ponovo. Opcija /V osigurava kontrolu ispravnosti kopiranja pa postupak duže traje. ako se ne navede UNDELETE pokušava vratiti sve obrisane datoteke i traži potvrdu za vraćanje podataka ako je datoteka neoštećena uz upis prvog slova imena datoteke. /LIST /ALL Primjeri C:\DOS\>UNDELETE README. Treća komanda iz ROOT-a pregledava neoštećene izbrisane datoteke u imeniku WINDOWS.TXT u imeniku DOS. Forma može biti drugačija ako su postavljeni parametri druge države. Daje pregled (bez vraćanja) obrisanih neoštećenih datoteka u imenik gdje je OS. Primjeri DISKCOPY A: B: /V Omogućava kopiranje disketa iz A: u B: samo ako su u oba uređaja iste (npr.TXT C:\> ---------------------C:\>UNDELETE C:\WINDOWS /LIST C:\> ---------------------C:\WINDOWS\>UNDELETE /ALL Prva i druga komanda vraćaju datoteku README. prva iz njenog imenika a druga iz ROOT-a. a četvrta iz tog imenika automatski vraća neoštećene datoteke. Vraća sve obrisane neoštećene datoteke u imeniku gdje je OS i OS sam određuje prvo slovo datoteke.TXT C:\>UNDELETE C:\DOS\README. a /V prikazuje naziv datoteke čije je ispitivanje u tijeku.Osnovi informatike Prekidači i dodaci komandi služe za: #SD Specifikacija datoteke. Ako nema dodatka u zagradama pita za unos novog datuma. Na primjer: CHKDSK A:/V vrši provjeru diskete. DATE_[mm-dd-gg] (Int) U formi s zagradama mijenja tekući datum sistema. DISKCOPY_[IZVORNIdisk:_[ODREDIŠNIdisk:]]_[/V] (Ext) Omogućava kopiranje disketa. Prekidač /F omogućava automatsko ispravljanje utvrđenih grešaka. 116 . Odredišna disketa predhodno treba da je formatirana.

Uređaj je jedan od štampača spojen na serijski COM1. MEM_[/C][/P] (Ext) Daje pregled sadržaja radne memorije. ili paralelni LPT1. Prekidač /C omogućava detaljan pregled. LABEL_[disk:][novoIME] (Ext) Omogućava promjenu imena uređaja. a prekidač /P kontrolu ispisa ekran po ekran. a ako se upotrebi s " .$d(datum) i $v(verzija OS kao u primjeru).Osnovi informatike obe diskete. daje pregled popisa. Prema prikazanom dijelu sintakse komanda se mora zadati s uređaja koji već ima operativni sistem i s mjesta gdje se nalaze osnovne datoteke sistema (COMMAND. LPT2 itd. COM2 itd. NUMLOCK=[OFF|ON] (Int) Zadaje se u datoteci CONFIG. bez dodatka. Znak " | " ukazuje da se izbor OFF i ON međusobno isključuju (može samo jedan). (ili PRN za LPT1) priključak.SYS i određuje početni status numeričkog dijela tastature. SYS_disk: (Ext) Daje osnovna sistemna svojstva uređaju na koji se odnosi.] (Int) Zadaje se u startnoj datoteci AUTOEXEC. Komanda ima smisla samo za tekstualno čitljive datoteke. Opcija /P omogućava da se datoteka stavi na popis čekanja ako se želi uzastopno tiskati više datoteka. Nalozi se pretražuju i odabiru okomitim strelicama za ponovno izvršavanje. od 3. Forma se obično zadaje u datoteci AUTOEXEC. EXIT (Int) Omogućava izlaz iz OS kad se u OS došlo iz druge aplikacije npr. " briše postavljene pristupe. Tako su omogućene druge aktivnosti dok se datoteke tiskaju po redu s popisa čekanja. $g(oznaka >). Ako se upotrebi tijekom rada.BAT da osigura pamćenje za oko dvadesetak izdatih naloga s tastature. (Int) TIME_[ss:[mm:]] 117 . PATH[. BAT (kao u primjeru III ovog poglavlja). traži da se u isti otvor umetne odredišna (TARGET) i po završetku briše trenutno pohranjeni sadržaj na disku. ".20C:\>). C:\> ili MS-DOS Version 6. a rijeđe tijekom rada u OS. iz WINDOWS-a kroz DOS prozor. Na primjer: C:\>SYS A: daje disketi A: osnovna sistemna svojstva.$t(vrijeme). DOSKEY (Ext) Obično se postavlja u startnoj datoteci AUTOEXEC. ovisno o tome kako se upišu kombinacije $p(oznaka diska).BAT u vidu popisa imenika kojima će se osigurati stalan pristup odijeljenih s znakom " . DISKCOPY A: A: Kopira sadržaj izvorne diskete (SOURCE) na disk. Ako se uređaj i ime ne navedu program pita za unos novog imena za uređaj na kojem je trenutno OS. Mogućnosti komande su veće od prikazanih.. PROMPT_[$p$g$t$d$v] (Int) Daje oblik prompta (npr. izrađuje BOOT sektor i kopira na nju potrebite datoteke (Koje?).5") te vrši provjeru ispravnosti kopiranja. PRINT_[/D:uredjaj]_#SD_[/P] (Ext) Omogućava tiskanje navedene datoteke u specifikaciji.COM i druge tri).

kolika će biti moguće otvoriti istovremeno datoteka. (Int) (Int) SEARCH (potraga) . Za namještanje ispravnih parametara korisno je kad se upišu svi putovi i pozivi na dodatne uređaje upotrebiti komandu MEMMAKER koja pokreće programsku podršku koja vrlo uspješno optimizira PC i parametre u navedenim datotekama. Vodoravnim strelicama odabire se izbornik koji se želi dohvatiti (FILE. koja određuje koji su putovi stalno pristupačni.izmjene u odabranoj datoteci CUT COPY PASTE CLEAR Brisanje označenog teksta i spremanje sadržaja u CLIP BOARD (prostor za manipulaciju). Ne preporuča se za upotrebu korisnicima početnicima. U jednom redku smije se navesti samo jedna komanda OS i njeni parametri. VER Prikazuje tekuću verziju OS koja je instalirana u sistemu. Pronalaženje i poziv postojeće datoteke SAVE Pohrana pozvane postojeće datoteke na isto mjesto. Pojmovi koji imaju točkice (. Njenim aktiviranjem pokazati će se prozor koji u najgornjoj crti prozora ima GLAVNI IZBORNIK (BAR MENU) koji se dohvati pritiskom tipke <ALT>. PRINT.. a na pritisak <ENTER> prekida se program. U suštini predstavlja slijedni popis komandi i naredbi OS.. Brisanje označenog teksta bez postavljanja sadržaja u CLIP BOARD.. Kopiranje označenog teksta u CLIP BOARD Postavljanje sadržaja iz CLIP BOARD na željeno mjesto. Značenje pojedinih pojmova glavnog izbornika i njegovih sadržaja naveden je nadalje: FILE (datoteka) . Na osnovu podataka u njoj određuje se gdje će biti rezidentni programi OS. • AUTOEXEC.. određuje kakav je početni prompt i slično. EDIT (uređivanje) .BAT Startna datoteka. EDIT. Uređivanje (EDIT) datoteka Komanda EDIT (UREDITI) omogućava unošenje izmjena u datoteke tekstualnog sadržaja.) izad naziva ukazuju na dodatni izbor po odabiru.. Korisnik će imati najviše potrebe glede usklađivanja sadržaja datoteka: • CONFIG. VOL_disk: Kratko prikazuje svojstva uređaja na koji se komanda odnosi.izbor datoteka za rad NEW Kreiranje nove datoteke koje nema na disku OPEN .. kakvo će biti početno stanje numeričkog seta tipki i drugo. Tiskanje dijela ili cijele datoteke. Bez parametra prikazuje se tekuće vrijeme i traži upis novog. Izbor mjesta i naziva nove datoteke i pohrana. Navedene datoteke čitaju se odmah po uključivanju računara i dohvata sistema na disku. Prilikom promjene dovoljno je upisati sate i minute mada je moguće dodati sekunde i stotice. SAVE AS .. EXIT Napuštanje uređivača i povratak u OS. Komanda EDIT u svom radu oslanja se na programsku podršku QBASIC (Quick BASIC) jezičkog procesora kao sastava OS. Kad se izabere željeni pojam ili pritisne odgovarajuća tipka otvara se PADAJUĆI IZBORNIK (POP MENU).SYS Datoteka koja definira konfiguraciju sistema. poziva miša ili školjku.Osnovi informatike Prikazuje (mijenja ako se utipka opcija u zagradama) vrijeme koje je trenutno u memoriji računara.. koji okomitim izborom omogućava dohvat željenog pojma.pronalaženje željenog 118 . SEARCH. kako dohvatiti memoriju preko 1MB. OPTIONS ili HELP) ili pritiskom tipke prema pojačanom/podcrtanom slovu u nazivu izbornika.

MODE (promjena znakova). odnosno dozvoljava izmjenu sadržaja tekstualne datoteke (ne može otvoriti binarnu) na bilo kojem mjestu prikazanom na ekranu.pregled sadržaja diska na postojanje virusa prema popisu uzoraka. Unos pojma koji se želi pronači. CHANGE. Sintaksa je: EDIT_[#SD] (Ext) Na primjer.SYS (prikaz slova) i NLSFUNC (učitava potrebite tablice u memoriju) te pripadni upravljači EGA. znate zauvijek! Pojedine komande s desne strane naziva imaju i prikazanu kombinaciju tipki koja nalaže obavljanje iste zadaće bez otvaranja izbornika. S prikazanim pojmovima susret je gotovo neizbježan bez obzira koja je aplikacija u pitanju..dodatni izbor DISPLAY Prikazuje i omogućava izmjenu parametara edit-ora kao boja pozadine.CPI i KEYBOARD. 119 . Kretanje kroz sadržaj datoteke obavlja se tipkama editora i kursora ili tipkama numeričkog seta s isključenim funkcijama za brojke. ABOUT. KEYBOARD SHORTCUTS (prečice uz pomoć tastature). veličine memorije i drugog. HELP (pomoć) ... povrat s disketa ili trake za ranije verzije OS. Uglavnom su to prolazne komande i naredbe te upravljači OS.SYS (oznake države. valuta). REPEAT LAST FIND Ponavljanje predhodno pronađenog. To su tzv.TXT Ostale komande i naredbe Odnose se na nesvakodnevne zadaće primjerenije naprednijem korisniku.programska podrška pod nazivom MSD (MicroSoft Diagnostic) za pregled parametara monitora..slijedno pohranjivanje podataka s diska na diskete ili traku i to su: BACKUP (analizira disk i pohranjuje sadržaj na diskete ili disk i obratno) i RESTORE. Obavlja se programskom potporom MEMMAKER (MEMory MAKER). Tu spadaju MSAV (MicroSoft Anti Virus) za pregled diska i VSAFE (Virus SAFE) program koji se kao rezidentan postavi u radnu memoriju i "čuva" sistem.. • PREGLED PARAMETARA SISTEMA . COUNTRY. • ANTIVIRUS PREGLED .optimalmo namještanje sistema prema svojstvima matične ploče. Naučite sada. pregled i moguća izmjena sadržaja uputa MS-DOS obavlja se naredbom: C:\>EDIT C:\DOS\README. te ih stoga treba zapamtiti. DISPLAY.. KEYBOARD Opis svih izbora i njihovih kombinacija tipki. memorija.Osnovi informatike FIND. • IZBOR KODNE TABLICE.SYS.. Pokazuje verziju programa pomoći i nositelja autorskih prava. HELP PATH. diska i ostalog.. KEYB (izbor rasporeda tastature). Omogućava upis uređaja i imenika gdje se nalaze datoteke s dodatnim opisima (pomoć). Pomoću njih ostvaruje se: • ZAŠTITNA KOPIJA . • OPTIMIZACIJA SISTEMA . U/I kanala. Rad je brži ali ih treba zapamtiti.izbor i podešavanje PC prema standardima države i to su CHCP (promjena tablice). Unos pojma koji se želi pronači i njegova zamjena novim u dijelu ili u cijeloj datoteci OPTIONS (opcije) . EDIT je u potpunosti ekranski editor. slova i drugo. matične ploče.dohvat dodatnih objašnjenja GETTING STARTED Kratki uputa kako koristiti pomoć.

Ovaj postupak treba obaviti jednom mjesečno. To su npr.pomoću grupe MENUCOLOR. MENUDEFAULT. • PRESLAGANJE DISKA .Poklapanje pokazivača miša (POINTER) i JEDNO kliktanje LIJEVE tipke miša u svrhu ODABIRA pojma ili ikone (mala sličica aplikacije u WINDOWS-ima) ili prozora. kombinaciju pogodniju WINDOWS okruženju i drugo. jer ne moraju gotovo ništa utipkavati i sve se radnje obavljaju upotrebom miša i par tipki.Osnovi informatike IZRADU MENU-a U STARTU . npr. INCLUDE.programska podrška koja služi da se povremeno izbrišu nepovezani ostaci već izbrisanih ili oštećenih datoteka (SCANDISK) i preslože sadržaji datoteka sektor po sektor jedan izad drugog da ne budu razbacane svuda po disku (DEFRAG). Glede navedenog koristiti će se u daljnjem tekstu skraćenice za pojedine radnje s mišem i to: L1 . odnosno otvara se prozor kojeg ikona predstavlja ili odrađuje program koji ikoni pripada. L2 . koja ima ugrađen poziv na kontrolu ispisa s MORE. L3 . ikona ili prozor mijenjaju boju ili oblik ili oboje. HELP DIR (ne treba navoditi tip datoteke) Iskusniji korisnici više se oslanjaju na neku od školjki (SHELL). Po pozivu pomoći preko komandi EDITOR-A (uređivača teksta) omogućava se izbor željenog pojma pomoću strelica i dobije se detaljan opis sintakse komandi i naredbi OS pa i mali primjeri upotrebe istih. kombinacija za 437.POINTER pomjeranjem miša postavi na željeno polje te se jednom ili brzo dva put pritisne (klikne) po tipki miša da se izda nalog za izvršavanje zadaće. Tada pojam. polja ili popisa te se po OTPUŠTANJU tipke zadržava nastala promjena ili označavanje te izdaje potrebit nalog za brisanje-kopiranje ovisno o aplikaciji Postupak je poznat pod nazivom DRAGGING and DROPPING • 120 .dbf ili . MENUITEM. kombinacija za 852. Detaljniji opis komandi i naredbi je u programskoj podršci pod imenom HELP (POMOĆ). DBLSPACE) koje su primjerene za upotrebu korisnicima koji se jako dobro snalaze u OS. No grafičko okruženje pod kontrolom programske grupe WINDOWS sve je popularnije i učinkovitije (zbog razvoja tehnologije).Poklapanje pokazivača miša i ikone ili nekog osobitog grafičkog znaka te DRŽANJEM LIJEVE tipke miša i istovremenim pomjeranjem miša POMJERA se ikona ili prozor ili pak "razvlači" prozor na željeno mjesto ili se IZDVAJA (SELECT) dio teksta.pcx ili neke druge datoteke. NORTON COMMANDER ili XTGOLD. Osnovno vanjsko pomagalo WINDOWS sistema je uređaj nazvan miš (MOUSE). Komunikacija mišem svodi se na to da se pokazivač miša . U nekoliko ekrana navode sve sve komande i naredbe i njihova namjena. Postoji još par mogućnosti (kao FDISK. ovisno o načinu izrade programske podrške. Gotovo svi današnji programski alati imaju verziju izrađenu za WINDOWS okruženje. Takvi programi obično imaju ugrađenu podršku za pregled sadržaja i osobina raznih vrsta datoteka te omogućuju odmah pregled .Poklapanje pokazivača miša i DVOSTRUKO kliktanje LIJEVE tipke miša u svrhu AKTIVIRANJA ikone ili prozora. NUMLOCK i SUBMENU omogućava se kreiranje startnog izbornika koji sadrži više različitih startnih kombinacija početnih parametara sistema. Ne preporuča se upotreba navedenih komandi početnicima ako nisu više puta zajedno s iskusnijim korisnikom upotrebili iste. Moguć je i direktan poziv na komandu npr. WINDOWS okruženje tema je narednog poglavlja. Nemojte se učiti na vlastitim greškama! REZIME: Kratki opisi svih komandi OS dobiju se komandom FASTHELP (BRZA POMOĆ).

a pomjeranjem miša (tipka se i dalje drži) odabire se pojam u izboru te OTPUŠTANJEM desne tipke miša aktivira. ali je svakodnevni rad ugodniji. pošto su u pitanju grafički prikazi. Novina su WINDOWS-i u verziji 3. ali cijena sklopovskih resursa za učinkovitu upotrebu ovakve vrste okruženja tek je odnedavno pala i time približila windows-e prosiječnom korisniku. sve je popularnije u PC svijetu. tako da nema grafičkih znakova DOS-a. ne predstavlja samostalni operativni sistema te se po osobinama mora uskladiti s MS-DOS-om. nazvan izbornik alata (TOOLBAR) predstavljen malim ikonama ispod glavnog izbornika i koji u suštini predstavlja prečice (SHORTCUTS). Kodna tablica koju WINDOWS-i koriste ne odgovara znakovima tablice MS-DOS. grafički interfejs(GUI . procesora i diska u svrhu što brže razmjene podataka (slike) kao VESA i PCI. kao program koji pojmu pripada ili se odradi neka druga radnja. ali ako se 'sruše' potrebno je poznavati 'DOS' kako bi ih mogli vratiti u život.3. veće resurse radne memorije i diska. MS-WINDOWS 3. Danas je kod nas i kao kod DOS-a najčešće u upotrebi američka kodna tablica s prepravljenim zagradama u naše fontove i izrađeno je mnoštvo OUTLINE (vektorskih) fontova na taj način. WYSIWYG (ukratko. jer se sve odvija preko grafičkih prikaza. DOS to može ako aplikacija omogućava emulaciju (simuliranje) grafike.Graphics User Interface). Nadalje. Kombinacija se susreće u novijim WINDOWS aplikacijama. posebne brze sabirnice između radne memorije. što vidiš to i dobiješ). • Ograničeni set znakova. Prozori nisu novijeg datuma.11 sistem WINDOWS (PROZORI). te monitore visoke razlučivosti. 3. po pritisku se otvora prozor s dodatnim izborom. traži dobre grafičke kartice s ubrzivačem crtanja grafičkih elemenata ili grafičkim procesorom i vlastitom VIDEO memorijom. 121 . Najvažnije pomagalo u WINDOWS okruženju je MIŠ (MOUSE).11 oslanja se na MS-DOS jezgru operativnog sistema.Poklapanjem pokazivača miša s jednim od pojmova i JEDNO kliktanje DESNE tipke miša aktivira se radnja ili program ili se prikazuje dodatni izbor koji odabiru pripada. • Naziv datoteke ograničen na 8 znakova. • Jednokorisnički i jednozadaćni operativni sistem. Windows okruženje do verzije 3. Novije inačice WINDOWS operativnog sistema predstavljaju samostalne operativne sisteme i nemaju ograničenja koja nameće MS-DOS a to su: • Problematična međugranica od 640KB i 1MB radne memorije.Poklapanjem pokazivača miša sa jednim od pojmova te pritiskom i DRŽANJEM DESNE tipke miša. a podrška našim znakovima opet ima nama svojstvene znakove na drugačijim kodnim mjestima od MS-DOS 852 (Kod Windows-a koristi se njihova kodna tablica 1250). D1 . a korisnik ga sam prema potrebi može dopuniti. Windows okruženje je dosta zahtijevno okruženje. Kombinacija se susreće u novijim WINDOWS aplikacijama. kao TTF .5.Osnovi informatike (povlačenje i otpuštanje objekta). D3 . Osobitost WINDOWS-a da sve vidi kao sliku omogućava da se slova definiraju matematičkim funkcijama i da se promjenom parametara njihova veličina i debljina može po volji mijenjati (skalabilni fontovi.True Type Fonts). Kako bilo da bilo s WINDOWS-ima je ugodnije raditi. Glede brže komunikacije s alatima uveden je dodatni izbornik. uz glavni (BAR) i padajući (POP) izbornik. pažljivom izradom programa može se postići da izgled ekrana odgovara budućem prikazu na papiru tzv. Korisnik komunicira s računarom preko ikona (malih sličica) svrstanih u grupe zaokružene prozorima.11 EE koji imaju podršku MS-DOS kodnoj tablici 852 te se jednostavnim aktiviranjem ikone DOS prozora prebacuje raspored tipki na kodnu tablici 852 i obratno. Naredna poglavlja baviti će se iskljućivo s WINDOWS grafičkim okruženjem.

Ikona s strelicom prema gore uvećava prozor na najveću moguću vrijednost (Izbor maximize u kontrolnom izborniku). odmah se aktivira izbor CLOSE i otvara se prozor u kojem je upit za potvrdu izlaska iz WINDOWS okruženja.PM. Ikona s strelicom prema dole skriva prozor u vidu ikone na dnu ekrana izvan prozora program manager-a (ikonizacija prozora . U lijevom gornjem uglu je kontrolna ikona (Control-menu box). prikaže se osnovni prozor pod nazivom PROGRAM MANAGER (programski upravitelj) . 122 . Kod PROGRAM MANAGER-a na ovo mjesto javlja se pojam SWITCH TO.57 Izgled prozora pod nazivom PROGRAM MANAGER. Ako se pokazivač miša postavi tačno na jednu od stranica okvira ili na sam vrh kuta okvira pokazati će se jedna od strelica prikazanih na slici 3. NEXT Izbor ikone slijedeće programske grupe. zatvaranje PROGRAM MANAGER-a znači izlaz iz WINDOWS okruženja. Slika 3.Osnovi informatike Okruženju WINDOWS.57 Akcijom L3 razvlači se prozor na veličinu koja se želi postaviti (izbor size u kontrolnom izborniku). Otvara dodatni prozor s popisom otvorenih prozoraaktivnih aplikacija (TASK LIST . U gornjem desnom uglu prozora su dvije ikone s oznakom strelice. CLOSE Zatvaranje prozora.izbor minimize u kontrolnom izborniku). Svaki prozor ima svoj naziv (široka tamna crta u vrhu prozora) ispod kojeg je glavni izbornik prozora. Ako se na kontrolnu ikonu mišem primjeni akcija L2. omogućava se stalan pristup u istoimeni imenik (komanda PATH). dok se ne učita sve potrebito s diska.popis zadaća ) i omogućava izbor prozora za rad ili rukovanje s njima. te se WINDOWS okruženje aktivira jednostavnim nalogom: C:\>WIN (pokreće se datoteka C:\WINDOWS\WIN. Skrivanje prozora. On je radni prostor WINDOWS-a i njegovim zatvaranjem IZLAZI se iz WINDOWS okruženja. Sve ikone unutar prozora PROGRAM MANAGER-a imaju isti oblik (mali prozor s ikonama) i predstavljaju programsku GRUPU (imenici + datoteke) prema nazivu ispod nje.COM) Nakon kratkog reklamnog uvoda.. smanjenje prozora uz prikaz njegove ikone u dnu ekrana (ikonizacija prozora). Promjena veličine prozora pomoću strelica tastature. Premještanje prozora pomoću strelica tastature. po instaliranju na disk.. MAXIMIZE Povećanje prozora preko cjelokupnog ekrana. Mišem s L1 po njoj prikazuje se KONTROLNI IZBORNIK prozora s zadaćama: RESTORE MOVE SIZE MINIMIZE Postavljanje veličine prozora na početnu vrijednost.

Osnovi informatike Naziv ikone programske grupe ili aplikacije unutar nje. Datoteke koje pripadaju ikone ne premještaju se. Pri najvećem uvećanju prozora programske grupe. Izlaz iz Windows okruženja po potvrdnom NEW. Datoteke pripadne ikoni se ne kopiraju.EXE) koja se želi pokrenuti preko dodatnog prozora za pronalaženje željene datoteke. COPY. - 123 . . Ako je otvoreno više prozora. Naziv uvećanog prozora prikazuje se tada u uglatim zagradama uz naziv prozora kome uvećani prozor pripada.Omogućava izmjenu naziva programske grupe i izmjenu naziva datoteke programske grupe ako je ikona programske grupe ili datoteke odabrana (zatamnjena s L1).Otvara se Kontrolni izbornik i izborom RESTORE ili MAXIMIZE otvara se odgovarajući prozor programske grupe ili aplikacije po veličini sukladan izboru.Premještanje ikone iz jedne programske grupe u drugu..... Akcijom L3 po nazivu prozora premješta se prozor na željeno mjesto (izbor move u kontrolnom izborniku). dok se prozor aplikacije može raširiti preko cijelog ekrana monitora.) FILE (datoteka) Kreiranje nove programske grupe (ikone) i dodjela pripadnih imenika i aplikacija. Programska grupa ne da se premještati (nema kuda)..Otvara se prozor programske grupe ili aplikacije po veličini kao kad se izabere RESTORE u prvom slučaju. PROPERTIES. • L2 .58 desno). aktivira se izabrani prozor i ujedno postavlja u prednji plan ispred svih prozora i naravno postaje aktivan.. ostaju imeniku u kojem su bile.. potpuno se pokrije prozor program managera i umjesto oznake smanjenja i uvećanja prozora programske grupe.. Postavljanjem pokazivača miša u prostor nekog drugog otvorenog neaktivnog prozora.. Nazivima glavnog imenika Program Manager-a pripadaju slijedeće akcije: 1.. RUN. Tada su kontrolne ikone prozora jedna ispod druge i crtica (-) u ikoni glavnog prozora je nešto veća. aktivan (radni) je onaj koji ima potamnjenu crtu s nazivom. ujedno je naziv prozora koji će se otvoriti ako se po ikoni dijeluje sa: • L1 .. . Slika 3.58 Povećanje prozora programske grupe unutar prozora PM. EXIT WINDOWS. prikaže se znak s dvije strelice a akcija L1 po njemu vraća veličinu prozora na početnu vrijednost (izbor restore u kontrolnom izborniku prozora). OPEN Otvaranje prozora programske grupe kojoj je naziv zatamnjen (odabran). Prozor programske grupe ne može biti veći od prozora program manager-a (slika 3. Programska grupa ne da se kopirati. Nazivi glavnog izbornika i dalje pripadaju prozoru program manager-a.Izbor izvršene datoteke (. MOVE. Kopiranje ikone aplikacije iz jedne programske grupe u drugu. kojemu naziv nije potamnjen i akcijom L1..COM ili .

MINIMIZE ON USE .Osnovi informatike odgovoru (OK) koji će se u upitu u malom prozoru po sredini ekrana pojaviti. TILE Slaže otvorene prozore unutar prozora Program manager-a jedan do drugoga tako da svakom prozoru grupe dodjeli isti dio prostora prozora PM.Pretvara prozor Program Manager-a u ikonu (ikonizira) svaki put kad se pokrene bilo koja aplikacija unutar neke programske grupe. glede smanjenja zauzeća radne memorije. prozor aplikacije može se uvećati preko cijelog ekrana monitora. aktivnu pretvara u neaktivnu i obratno. U svakom prozoru programske grupe nalaze se ikone koje prema izgledu sličice asociraju kojoj vrsti aplikacije pripadaju. HOW TO USE HELP . CASCADE - 124 ..Informacije o autoru programske podrške i licenciranom korisniku programske podrške WINDOWS. WINDOWS TUTORIAL .Postavljeni parametri tijekom korištenja Windows okruženja pohranjuju se pri izlazu. Upis i traženje pojma za pomoć. Za razliku od prozora programske grupe. SEARCH FOR HELP ON . ARRANGE ICONS . .Kratki tečaj korištenja Windows-a. dakle pamti se novo stanje upisom novih podataka u sadržaj .. L1 po odabranom nazivu otvara prozor odabrane programske grupe.) OPTIONS (dodatni izbor .) HELP (pomoć) CONTENTS Sadržaj dodatnih objašnjenja. Ikonizacija prozora aplikacije omogućava da se i taj prozor prikaže u dnu ekrana van prozora program manager-a. ABOUT PROGRAM MANAGER . 3. tako da su im svi naslovi (nazivi) vidljivi. Tada se može i zatvoriti prozor programske grupe kojemu aplikacija pripada. 2.Slaže razbacane ikone unutar aktivnog prozora (prozor zatamnjenog naziva odabran s L1) POPIS PROGRAMSKIH GRUPA Numerirani popis svih programskih grupa. AUTO ARRANGE Uključivanje ili isključivanje automatskog slaganja ikona unutar prozora programske grupe bez obzira na promjenu položaja i veličine prozora grupe. Pokazatelj aktivnosti je kvačica s lijeve strane naziva.Uputa kako koristiti programsku podršku pomoći. SAVE ON EXIT .INI datoteke.) WINDOW (prozor) Slaže otvorene prozore u kaskadu prozora iste veličine.. Aktiviranje aplikacije je s L2 po njenoj ikoni (L1 po ikoni aplikacije ima samo učinak potamnjenja naziva ikone) i pojavljuje se prozor aplikacije koji se može uvećati i do veličine ekrana. 4.opcije) Akcija L1 po nazivu opcije mijenja njeno postojeće stanje..

Osnovi informatike Slika 3. postaje aktivan.59 Elementi pretraživanja prozora. ili u drugi prozor druge programske grupe. Fizičko premještanje aplikacija. 125 . Ako se tijekom rada korisnik služi s više prozora. odnosno njezinih datoteka. To su elementi pretraživanja prozora kada sve njegove ikone ne stanu u odabranu mu veličinu. Položaj ikone izvan prozora nastaje samo kad je aplikacija aktivna i njezin prozor potpuno umanjen. može se obaviti samo iz FILE MANAGER-a (upravitelj datotekama. u prvi plan odmah se postavlja izabrani prozor i naravno. Ikona se ne može premjestiti izvan prozora. Na slici 3.58 lijevo nalazi se zadebljana crta sa strelicama s oba njena kraja. Pregled otvorenih prozora ustanovljava se aktiviranjem prozora TASK LIST preko kombinacije tipki: <CTRL> + <ESC> Slika 3. No to ne znači da je aplikacija premještena. Kad se pojavi naziv s željenim prozorom i otpuste tipke. Elementi pretraživanja prostora prozora prikazani su na slici 3.59. u programskoj grupi main). prelaz s prozora na prozor obavlja se kombinacijom tipki: <ALT> + <TAB> Držanjem tipke <ALT> i pritiskanjem tipke <TAB> izmjenjuje se na sredini ekrana mali prozor s nazivima otvorenih prozora svaki put kad se ponovo pritisne tipka <TAB>.60 Pregled aktivnih prozora. odnosno pretvoren u ikonu (iconifi). Ikona programske grupe ne može se premjestiti van prozora programske grupe. prikazana na dnu prozora i desnoj strani prozora. Ikona aplikacije može se pomoću L3 premjestiti na drugo mjesto unutar prozora programske grupe.

kontrolna grupa) • ACCESSORIES (uslužni i pomoćni programi) • NETWORK (podrška mreži) • APPLICATIONS (osnovne aplikacije u DOS-u i Windows-ima) • GAMES (nekoliko igrica) Ako se u prozor STARTUP postavi neka od programskih ikona iz drugih prozora. U sebi sadrži dodatni prozor CONTROL PANEL u kojem su izdvojeni programi kontrole i podešavanja sistema. Izborom s L2 po nazivu programske grupe. u sastavu windows okruženju su: • STARTUP (startna . Osnovne programske grupe. Print Manager s slikom štampača ukazuje na upravljanje radom štampača. Task list se može dobiti akcijom L2 u prazan prostor izvan Program manager-a. APPLICATIONS programska grupa sadrži aplikacije koje Windows okruženje podržava. svrstane po značaju. Prozor ACCESSORIES sadrži kratke programe (jednostavne programske alate) kao ispomoć korisniku u radu.61 Sastav programske grupe MAIN. načinjene od jedne ili više datoteka.Osnovi informatike U popisu TASK LIST ne prikazuju se imena otvorenih prozora programskih grupa već samo imena aktivnih aplikacija.pri instalaciji je prazna) • MAIN (glavna . rukovanje imenicima i datotekama. GAMES sadrži nekoliko jednostavnih igara glede zabave. iako svaka značajnija programska grupa kreira svoj prozor. aktiviraju se programi kojima je ikona postavljena u navedeni prozor. Ikone imaju izgled sukladan zadaći programske podrške. dakle izvan okvira prozora. Programska grupa MAIN Sastav programske grupe MAIN prikazan je na slijedećoj slici: Slika 3. korištenje štampača i drugih priključenih uređaja (miš. Control Panel ukazuje sa slikom računara da su tu nekakvi elementi za podešavanje cjelokupnog DRS. po uspostavi prozora program manager-a. Programska grupa MAIN sadrži sve programe potrebne za kontrolu rada Windows okruženja. prozor odabrane grupe ili aplikacije postavlja se u prvi plan. CD i drugo). Programska grupa NETWORK sadrži podršku mrežnom radu koja nije u sastavu uobičajene programske podrške u Windows-ima. pa tako File Manger s nacrtanim ladicama ukazuje na rukovanje imenicima i datotekama. prilikom aktiviranja Windows okruženja. ClipBook Viewer omogućava čuvanje OBJEKATA (datoteke bilo 126 . MS-DOS prompt omogućava rad u DOS okruženju ne izlazeći iz Windows-a.

EMS). dodjela štampača mreže drugim korisnicima mreže (ruka označava dodjelu). te se vrlo lako tiska. način korištenja video i radne memorije (XMS. te print manager svaku datoteku koja dođe na red poziva i šalje sadržaj štampaču. Ispod glavnog izbornika Print Manager-a nalazi se TOOLBAR (izbornik zadaća) u kojem se s L1 po sličicama s lijeva na desno obavljaju zadaće: spajanje na štampač mreže. postavljanje odabrane datoteke na kraj popisa čekanja.62 Prozor kontrole rada štampača. ukidanje dodjele štampača ostalim korisnicima mreže.. prekid veze s štampačem mreže. ReadME datoteka je tekstualna datoteka. a mogu se čuvati pojedinačno.Osnovi informatike koje vrste ili njihovi dijelovi). prema slici: 127 . Print Manager radi po načelu da se naziv svake datoteke upućene na tiskanje čuva u popisu čekanja za tiskanje (prostor prozora ispod naziva štampača "Epson LQ-570 .62). Naravno. Komandom PASTE iz drugih aplikacija objekt iz Clipboard kopira se u produkt aplikacije i sadržaj clipboard neće se promijeniti sve dok se ponovo ne upotrebi nalog COPY. nastavak tiskanja dokumenta. u primjeru prema slici za tri datoteke. L2 po ikoni MS-DOS prompt omogućava da se iz Windows okruženja može raditi koristeći MS-DOS komande i programe. Najjednostavniji način rada za korisnika je da se ClipBook koristi kao spremište pojedinačnih objekata. postavljanje odabrane datoteke na početak popisa čekanja. Svaki nalog CUT (odreži-izbaci) ili COPY (kopiraj). najčešće u čistom ASCII kodu (bez oznaka tipa slova i stila pisanja i slično). CONTROL PANEL sadrži dodatni prozor za podešavanje parametara Windows okruženja. privremeno zaustavljanje štampača (npr. Slika 3. koje "čeka" prekid rad s DOS-m. Naravno. PIF Editor sadrži prozor koji u svojim poljima upisa traži podatke o imenu MS-DOS orijentirane datoteke i naziv uređaja i imenika gdje je smještena. a to znači da se svakom komandom COPY iz neke aplikacije izabrani objekt prenosi u Clipboard i pri tome briše njegov stari sadržaj. druga mogućnost traži veće resurse radne memorije. trenutno zaustavljanje tiskanja dokumenta. objekt po objekt. O načinu čuvanja brine se CLIPBOOK. nastavak rada štampača izbor DEFAULT (unaprijed zadano) štampača za rad ako ih je više. Prije nego se upotrebi neka od posljednje tri mogućnosti predhodno se u popisu čekanja s L1 mora označiti datoteka sa kojom se želi izvršiti jedna od željenih zadaća."). Detaljan opis ostalih mogućnosti iz glavnog izbornika opisan je opširno u USER GUIDE dobiven uz instalacijske diskete Windows-a. a sadrži dodatne važne upute koje nisu obuhvaćene tiskanim priručnicima ili u HELP podršci s dodatnim objašnjenjima. način prikazivanja na monitoru i druge podatke. a najčešće su to izmjene pred samu distribuciju software-a. Upravljanje štampačem obavlja se posredstvom ikone PRINT MANAGER (slika 3. brisanje datoteke s popisa čekanja. PIF editor za usklađivanje rada DOS aplikacija preko Windows okruženja i ReadMe datoteka koja upućuje da se njen sadržaj pročita jer sadrži dodatne informacije koje korisnik treba pročitati uz User Guide. radi izmjene trake). ili složeni po "stranicama" glede istovremene pohrane više njih. Windows Setup omogućava postavljanje osnovnih parametara Windows okruženja.. predhodno označeni sadržaj ili objekt (datoteka) kopira u dio radne memorije nazvan CLIPBOARD. ClipBook omogućava i zajedničko korištenje sadržaja u radu u mreži. time nije prekinut rad Windows okruženja. za nastavak rada. Povratak u Windows okruženje vrši se MS-DOS komandom EXIT.

FONTS služi za dodavanje ili brisanje tipova slova. S L2 po ikoni aktivira se željena programska podrška koja joj pripada.63 Sadržaj prozora Control Panel u grupi MAIN. što će se uglavnom odrediti prilikom konfiguriranja DRS. PORTS omogućava namještanje brzine komunikacije preko U/I kanala. KEYBOARD određuje brzinu odziva i ponavljanja znakova po pritisku na tastaturu. 128 . pozadine i drugih sadržaja Windows okruženja.65). COLOR omogućava podešavanje boja prozora.64 Izbor štampača za rad. a od ostalog korisnik će najčešće postaviti križić u kućicu /Use Print Manager/ kao nalog za aktivnost Print Manager-a i kroz opciju SETUP izabrati koju će vrstu papira koristiti izabrani štampač. ODBC daje uvid u postojeće datoteke podataka. na jedan će se sistem uvijek povezati ako se drugačije ne odredi (default). PRINTERS omogućava instaliranje tipa štampača i načina rada kao na primjer: Slika 3. u kojoj će razlučivosti (finoća tiskanja) tiskati.Osnovi informatike Slika 3. Kratki opis pojedinih slijedi nadalje. NETWORK je podrška radu mreže. Od više mogućih priključenih štampača. ENHANCED određuje da li će WINDOWS okruženje raditi s 286 ili 386 tipom procesora. kakav je uređaj za umetanje papira i da li je tiskanje uzdužno ili po strani (slika 3. MOUSE omogućava postavljanje parametra miša.

i traka će se brže potrošiti.Osnovi informatike Slika 3. forma ispisa vremena. Prema primjeru na slici za štampač EPSON LQ-570 odabrana je manja finoća (veća je 360x360). ekran se zamračuje ili se pojavi nekakva animacija tako da mlaz elektrona u katodnoj cijevi monitora ne udara 129 .66 Prozor DESKTOP iz grupe MAIN / CONTROL PANEL. SOUND je povezan s glazbenom karticom. Icons određuje veličinu naziva ispod ikone i mogućnost ispisa u više redaka. zaštita ekrana kada je korisnik neaktivan. valute i brojeva. te raspored znakova na tastaturi. Slika 3. Cursor Blink Rate postavlja brzinu treptanja kursora a Applications omogućava aktivnost navedene kombinacije tipki. Izbor DESKTOP sadrži elemente podešavanja zaštite ekrana.65 Prozor za podešavanje svojstava odabranog štampača. DATE/TIME omogućava promjenu podataka tekućeg datuma i vremena. datuma. jezik države. Pattern i Wallpaper određuju kakva će biti pozadina Windows-a (prostor oko prozora windowsa). tiskanje će se obavljati oko 4 puta sporije. Najzanimljiviji je izbor SCREEN SAVER. Izbor OPTIONS omogućava dodatno podešavanje nijansi crnog prilikom tiskanja. FAX s fax-modem karticom i DRIVERS s karticom za kontrolu glazbenih uređaja i to su programi specijalističke namjene. pozadine i slično prema slici 3. ako je odabrana veća finoća tiskanja. veličina papira prema Europskom standardu i ručno ulaganje papira list po list. Jasno.66. Izbor INTERNATIONAL omogućiti će de se postavi kakav će se sistem mjera koristiti (metrički ili colovski).

68 Postavljanje parametara komunikacijskog protokola.Osnovi informatike dugo u isto mjesto i tako šteti ekranu. jer se upravo s njim omogućava kopiranje. xxxxxxx Slika 3. brisanje i slične radnje s datotekama i imenicima. Nudi se izbor više prikaza i određivanje vremena neaktivnosti nakon koje će se screen saver aktivirati. Upravitelj datotekama (FILE Manager) 130 .INI datotekama imenika WINDOWS. Svi izabrani parametri po izboru OK ili SAVE pohranjuju se u . xxxxxxx Slika 3. xxxxxxx Najznačajniju zadaću u MAIN programskoj grupi ima FILE MANAGER.67 Mrežna kartica i postavljanje komunikacijskog protokola.

U crti naziva prozora uređaja ispisuje se uređaj i put do datoteka koje se prikazuju.Osnovi informatike Aktiviranjem ikone File Manager s L2 u prozoru programske grupe MAIN. prikazati će se na isti način sadržaj uređaja A:. U dnu prozora File Manager-a ispisuju se podaci o statusu aktivnog uređaja i imenika (STATUS BAR). Slika 3. Unutar File Manager-a. ikona izvršnih datoteka (tip . pošto je aplikacija. Sadržaj je odabran tako da prikazuje moguće vrste ikona koje se mogu pojaviti. Ako sadržaj imenika ili stabla ne stane u veličinu prozora pojaviti će se elementi pretraživanja kao na slici na desnom rubu prozora stabla. može raširiti preko cijelog ekrana. a prikaz sadržaja uređaja C: se briše. Umanjivanjem prozora uređaja postiže se ikonizacija prozora uređaja i ikona se prikazuje u prozoru File Manager-a. Predhodno s prvom ikonom s lijeve strane u TOOLBAR treba preko mreže uspostaviti komunikaciju s drugim računarom. prikazuju se ikone imenika.61. koji se.TXT). odabran je imenik TMP u imeniku BROJ1. dokumenta aplikacije (npr. Dakle. U primjeru prema slici trenutno je aktivan prozor diska C:. tekst izrađen u WORKS-u). otvara se prozor File Manager-a.69 Smanjeni prozor File Manager-a i prikaz uređaja C:.COM i .EXE) i ikona skrivenih datoteka (atribut H-hidden). a s desne strane prikazan je sadržaj imenika TMP. Sadrži bogat izbor u glavnom izborniku (od kopiranja do formatiranja) i TOOL BAR kojemu se sadržaj prema potrebi korisnika može mijenjati. Ako se uz postojeći uređaj odabere drugi s L2. javlja prostor u kojem se prikazuju prozori sadržaja uređaja. ASCII dokumenta (kao README. a kad ostane samo jedan prozor isti se ne da zatvoriti osim ako se izađe iz upravitelja datotekama.INI datoteke). Ikona do navedene služi za prekid komunikacije kroz mrežu i mora se obaviti prije izlaska iz Windows okruženja ako se koriste resursi drugih računara (. prozor stabla i prozor imenika i datoteka. prozor uređaja sadrži svoja dva vlastita prozora. Ako se s L1 klikne uređaj A: (u crti ispod TOOLBAR). odnosno od vrha popisa prema dole. u primjeru sa slike kao prikaz stabla s lijeve strane i prikaz datoteka u odabranoj grani stabla s desne strane.58 i slici 3. Pojedinim nazivima glavnog izbornika File Manager-a pripadaju slijedeće aktivnosti: 131 . Prozor sadržaja uređaja ne može se zatvoriti ako se prikazuje samo jedan uređaj. Ikone koje imaju nacrtanu ruku predstavljaju resurse računara dostupne kroz mrežu. odmah se ispod crte s prikazanim uređajima (u primjeru A: i C:). U radu s mrežom mogu se pozvati uređaji (diskete i diskovi) drugih računara i "vidjeli" bi se kao uređaji od D: do Z:. a u uglatim zagradama je naziv uređaja kojemu prozor pripada. Kontrolna ikona prozora File Manager-a ima dužu crticu od kontrolne ikone prozora uređaja analogno primjerima na slici 3. Ako se unutar prozora File Manager-a prikazuje više od jednog prozora uređaja pojedini prozori tada se mogu zatvoriti. na ekranu će se prikazati prozori postojećeg i pozvanog uređaja podijeljeni unutar prozora File Manager-a. u njegovom prozoru.

veličini i datumu kreiranja (name. size. instaliranje BOOT bloka i osnovnih datoteka sistema na uređaj (make system disk).) FILE (datoteka) Datoteci na koju se akcija odnosi treba izabrati (zatamniti) naziv s desne strane prozora s L1. statusbar). ikonizaciju File Manager-a pri pokretanju izvršne datoteke iz njega (minimize on use) i pohrana postavljenih parametara File Manager-a po izlazu iz njega (save settings on exit). type. pokreće aplikaciju (run). prikaz svih grana stabla (expand all). ponovni pregled sadržaja uređaja (refresh) i popis svih aktivnih uređaja numeriran brojkama i nazivom uređaja i imenika u kojem se trenutno uređaj pregledava.) VIEW (pregledi) Ostvaruju se pregledi: prozora stabla i pripadnih imenika i datoteka. 4.) KOPIRANJE I PREMJEŠTANJE IZMEČU RAZLIČITIH UREĐAJA 132 . tile vertically). crte uređaja i statusne crte glede povećanja prostora za pregled (toolbar. copy. antivirusni program (ANTIVIRUS for windows) i informacije o sažetim diskovima (drive space info). tiskanje sadržaja odabrane datoteke (print).Osnovi informatike 1.) WINDOW (prozori uređaja) U ovoj grupi omogućen je izbor: kreiranje dodatnih prozora za uređaj kojemu je prozor aktivan (new window). (about file manager). date) i izbor prikaza tačno određenog imena i tipa ili namjene (by file type). delete). izbor raspodjele veličine prozora za oba prikaza (split). dodjela i prekid dodjele imenika drugih računara mreže (share as.) TREE (stablo na lijevoj strani prozora uređaja) Omogućava prikaz: samo jedne razine imenika (expand one level). inače dostupnih ako se izabere pojam i pritisne tipka F1. uputiti se kako koristiti pomoć (how to use help) te na kraju slijedi opaska tko je i kada izradio File Manager. odabir-selekciju datoteka i imenika (selected files) i izlaz iz File Manager-a (EXIT). tipu. Izbor unutar pripadnog padajućeg izbornika redosljedno omogućava: otvaranje (uređivanje) ili pokretanje odabrane datoteke (open). formatiranje uređaja (format disk).tip datoteka (name). traženje datoteke ili imenika (search). omogućavanje ili onemogućavanje prikaza izbornika alata.) OPTIONS (opcije) Dodatno postavljanje mogućnosti File Manager-a i to: određivanje postojanja kontrolnih poruka i upita za kopiranje. 2. brisanje svih naziva grana u prikazu do aktivnog imenika (collapse branch) i oznaku križićem ikona imenika koji sadrže podimenike i prikaz samo ROOT imenika (indicate expandable branch). brisanje i slično (confirmation). pridruživanje naziva alata koji je datoteku izradio radi automatskog pozivanja alata po aktiviranju datoteke (associate). tražiti pomoć za određeni pojam (search for help on). 9. prikaz samo stabla ili samo imenika i datoteka (tree only. 5. 8. 7. dodjelu ili promjenu imena uređaja (label disk). aktiviranje podrške za vraćanje obrisanih datoteka (undelete). kreiranje vlastitog izbornika alata (customize toolbar).) DISK (disketni ili hard disk uređaj) Izbornik omogućava: kopiranje disketa (DiskCopy).) HELP (pomoć) Poziv dodatnih objašnjenja. premještanje. detalja cijele grane aktivnog imenika (expand branch). priključak i prekid s drugim diskovima računara u mreži (connect. otvaranje novog prozora pri radu sa zajedničkim imenicima u mreži (open new window on connect). directory only). 6. uređivanje rasporeda ikoniziranih prozora (arrange icons). dijeljenje prozora više uređaja vodoravno i okomito unutar prozora File Manager-a (tile horizontally. odnosno prikaz oba prozora (tree and directory). a po izboru iz naziva moguće je: pregledati sadržaj dodatnih objašnjenja (contents). kreiranje imenika (create directory). uređivanje prozora uređaja u kaskadu (cascade). partial details).) TOOLS (alati van File Manager-a) Moguće je pokrenuti alat za pohranu sadržaja diska (BACKUP for Windows). prikaz svih svojstava datoteka ili samo pojedinih odabranih (all file details. kopiranje i brisanje odabrane datoteke (move. sortiranje datoteka po imenu. KOPIRANJE (COPY) i PREMJEŠTANJE (MOVE) datoteka ili imenika moguće je izvesti L3 postupkom i to: A. drivebar. 3. izbor fonta u prikazu sadržaja prozora svakog uređaja (fonts). disconnect). prikazivanje samo naziva ime. postavljanje atributa datoteka i mrežnog pristupa te pripadnost programskoj grupi (properties). stop sharing) i izbor uređaja za prikaz njegovog sadržaja (select drive).) MAIL (pošta) Omogućava slanje pošte kroz mrežu računara (send mail).

3. Treba odgovoriti s YES ili NO. uređaji A: i C:) i podijeljeni izborom WINDOW/TILE. Izborom L1 označiti prvu datoteku (ili imenik). B. bez pritiska tipke <ALT> ili <CTRL> pri premještanju ikone u različitim uređajima obavlja se kopiranje. Ostvariti u prozoru File Manager-a da su prozori uređaja između kojih se vrši kopiranje otvoreni (npr. a u istom uređaju obavlja se premještanje. PREMJEŠTANJE: Pritisnuti i držati tipku <ALT> sve dok se postupak ne obavi po točkama za kopiranje između različitih uređaja. Izborom L1 označiti prvu datoteku (ili imenik). Ako je odabrana opcija confirmation slijedi upit da li se radnja zaista želi obaviti.) IZDVAJANJE NAZIVA S PRESKAKANJEM 1. 2. Pritisnuti tipku <DEL>.) IZDVAJANJE SERIJE NAZIVA BEZ PRESKAKANJA 1. i paziti da li se radnja obavlja između različitih uređaja ili na istom uređaju. Dakle. C:) prenjeti ikonu iz izvornog uređaja u ciljni uređaj ili imenik (npr. Izborom L3 ikone željenog imenika ili datoteke u jednom od prozora uređaja (izvorni prozor) prenjeti ikonu u ciljni imenik u drugom prozoru (ciljni) i otpustiti tipku miša. IZDVAJANJE. 3. odnosno s L1 označiti odgovarajuće polje.) KOPIRANJE I PREMJEŠTANJE U ISTOM UREĐAJU PREMJEŠTANJE: 1. obavlja se na dva načina: A. Pritisnuti i držati tipku <SHIFT>. Izborom L3 ikone željenog imenika ili datoteke u izvornom uređaju (npr. odnosno selekcija više datoteka ili imenika. 3. Izborom L1 po nazivu datoteke ili imenika označiti (zatamniti) željenu datoteku ili imenik za brisanje. kao kod kopiranja jedne datoteke (ili imenika). 3. Treba odgovoriti s YES ili NO. A:) i otpustiti tipku miša. Odgovoriti potvrdno na upit o brisanju ako je odabrana opcija confirmation. Otpustiti tipku <SHIFT> i obaviti s postupkom L3 premještanje ili kopiranje označene grupe datoteka (ili imenika). B. 2. odnosno s L1 označiti odgovarajuće polje. KOPIRANJE: Pritisnuti i držati tipku <CTRL> sve dok se postupak ne obavi po točkama navedenim za premještanje u istom uređaju. Ostvariti u prozoru File Manager-a da su otvorena dva prozora istog uređaja (npr. 4. BRISANJE datoteke ili imenika odvija se postupkom: 1. uređaj A: i A:) i podijeljena izborom WINDOW/TILE.Osnovi informatike KOPIRANJE: 1. 2. te njihovo kopiranje ili premještanje. 133 . 2. Ako je odabrana opcija confirmation slijedi upit da li se radnja zaista želi obaviti. Označiti zadnju datoteku (ili imenik) u nizu.

Pritisnuti i držati tipku <CTRL>. Izabrana (označena. • CALCULATOR omogućava računanje kao na pravom kalkulatoru. naravno) i izborom RENAME u padajućem izborniku naziva FILE.Osnovi informatike 2. Naravno prozor File Manager-a u drugom slučaju ne smije biti preko cijelog ekrana jer se ikona Print Manager-a neće vidjeti. Dakle. • CHARACTER MAP omogućava pregleda karaktera odabranog fonta te ustanovi kojoj tipki pripada. Ikone programske grupe prikazane su na slici 19 i opisane su nadalje. sliku i slično. te prema potrebi i tiskanje istih.70 Sastav programske grupe Accessories. zatamnjena) datoteka (ne i više njih) može se tiskati izborom FILE/PRINT po označavanju. logaritama i drugo. ne mora po redosljedu. • CALENDAR omogućava izbor dana u mjesecu i upis dnevnih obaveza tijekom dana po satima. ili ako se L3 postupkom prenese njena ikona u ikoniziranu sliku Print Manager-a. Postupci za imenike mogu se obaviti samo u desnom prozoru gdje su zajedno prikazani imenici i datoteke. Moguće je izabrati standardni osnovni prikaz i naučni prikaz s računanjem trigonometrijskih funkcija. Progamska grupa ACCESSORIES Sadržaji programske grupe su ispomoć svakodnevnim zadaćama. kao kod kopiranja jedne datoteke (ili imenika). ne mogu se obaviti u stablu. Označiti preostale željene datoteke (ili imenike). Promjena imena datoteka i imenika obavlja se označavanjem imena datoteke ili imenika (jedan naziv. Slika 3. 4. • CLOCK omogućava prikaza datuma i vremena. 134 . Po otvaranju prozora treba upisati novo ime i predviđeno polje i aktivnost završiti izborom OK. • CARDFILE omogućava kreiranje kartoteke s karticama koje će sadržavati bitne podatke o nekoj osobi. Otpustiti tipku <CTRL> i obaviti s postupkom L3 premještanje ili kopiranje označene grupe datoteka (ili imenika). 3. i paziti da li se radnja obavlja između različitih uređaja ili na istom uređaju. Prikazivanje vremena može se izabrati kao analogno ili digitalno.

Navedeni programi su za ispomoć kod jednostavnijih zadaća. kao AUTOEXEC. • OBJECT PACKAGER omogućava spremanje željenih informacija u neki objekt povezan s dokumentom te izbor ikone i naziva za objekt. GAMES sadrži nekoliko igrica.EXE. • SOUND RECORDER omogućava uz glazbenu karticu reprodukciju digitaliziranih glazbenih zapisa. WINZIP je podrška kompresiji i dekompresiji datoteka. 135 .Osnovi informatike MEDIA PLAYER omogućava kontrolu rada audio i video uređaja koji imaju mogućnost da se priključe na računar. Ostale progamske grupe Prema vlastitim potrebama korisnik će kupiti programsku podršku za djelatnost s kojom se želi baviti. na primjer veza sa BBS-ovima (Bulletin Board System). • NOTEPAD je jednostavan uređivač teksta za kratke zapise. Za kvalitetnije obrade teksta. bolje je upotrebiti specijalizirani software. Po završetku instaliranja programske grupe pojaviti će se njen prozor i pripadne ikone kao na slijedećoj slici: • Slika 3. MICROSOFT OFFICE je grupa aplikacija za vrhunsku obradu teksta. • RECORDER omogućava snimanje slijeda operacija s tipkama i mišem za kasniju upotrebu MAKRO komanda.71 Primjeri sadržaja programskih grupa. • PAINTBRUSH je jednostavan alat za uređivanje sličica.BAT i slično i koristi ASCII format (nema fontova). a WORKS je MicroSoft OFFICE u malom. Instaliranje se obavlja tako da se iz File Manager-a odabere uređaj A: (ili B: ako je drugi disketni uređaj) te pokrene s diskete (L2 po nazivu datoteke) program pod nazivom SETUP ili INSTALL koji je tipa .COM ili . STARTUP je uglavnom prazan. crtanje. Koristi se za snimanje postupaka koji se često koriste. Detaljnije upute za svaki od alata nalaze se u programu pomoći. tabličnu kalkulaciju i baza podataka. • WRITE je uređivač teksta prosiječnih mogućnosti u odnosu na profesionalne uređivače teksta. kontrolu glazbene kartice i slično. • TERMINAL omogućava rad računara s drugim računarom preko modema. APPLICATIONS su ikone koje se pronađu temeljem postojanja DOS-ovih aplikacija. Potom korisnik slijedi upute koje će program za instaliranje prikazati.

nudeći međusobnu POVEZANOST učesnika mreže i DIJELJENJE zajedničkih programskih i sklopovskih resursa. Osobitosti WINDOWS-a su: • Opća preglednost kontrole postupaka. • Ugradnja i povezivanje objekata (OLE . • Upotreba vektorskih (Outline. • Velika podudarnost oblika dokumenata. crtača i sličnog. Takva koncepcija bila je spora te se sedamdesetih godina pristupa korištenju mini računara.6 MREŽE RAČUNARA Koncepcija računara u mreži praktički datira pojavom mini i mikroračunara i potrebom njihovog međusobnog povezivanja. Komunikacija mišem u odnosu na Windows 3. alatu koji predstavlja učinkovit i jednostavan uvod u Windows programsku podršku. dok se MS-DOS aplikacija. s <ALT><F4> zatvaraju se prozori. Produkti rada prenosili su se između PC-a disketama i uskoro se ukazao ozbiljan problem ODRŽAVANJA CJELOVITOSTI podataka rasparčanih na mnoštvu PC računara. svojstva ekrana i štošta drugo. a posljednji upit u nizu zatvaranja odnosi se na Program Manager i izlaz iz WINDOWS-a. slika i drugih objekata između slike na ekranu i tiskanog rezultata (WYSIWYG). Tako su odjeli poduzeća imali zasebne mini računare koji su međusobno bila odvojeni i svaki je posluživao svoju grupu korisnika i omogućavao dijeljenje (share) resursa zajedničkog štampača. računara manjih od "mainframe". Odnosno. usklađeni prema svojstvima DRS.Object Linking and Embedding). svaka za sebe. No. jednom podešen štampač. isto načelo ali bez PTT vodova i modema te stoga znatno brža i sigurnija komunikacija. Prava ekspanzija razvoja i korištenja mreža počinje pojavom PC računara (IBM). Mini računari nisu imala tako bogatu programsku podršku kakva se je nudila za PC. Prema potrebi kroz . Razvojem WINDOWS operativnog sistema u inačici WINDOWS 95 i WINDOWS NT DOS mod rada potisnut je u drugi plan. te uskoro prisutnost PC u uredima postaje uobičajena. ugrađeni fontovi. • Zahvaćanje. LAN (Local Area Network) . mora pojedinačno podešavati.Osnovi informatike REZIME: Prednosti Windows okruženja značajne su zbog jedinstvenosti pogonitelja (driver) za sve aplikacije kreirane za to okruženje. Okoliš je ljepše dizajniran i nešto je drugačiji i učinkovitiji način dohvata programske podrške. premještanje i "ispuštanje" (dragging and dropping) ikona. uvijek su na usluzi svim Windows aplikacijama.xx verzije ima poboljšanja u slijedećem: D1 D2 D3 - 3.lokalna mreža riješava taj problem. najčešće na razini unutar jedne 136 . Treba se pridržavati navike da se svi prozori uredno zatvore prije nego se računar isključi. OLE podrška primjerom je objašnjena u poglavlju "WORKS for Windows". • Podrška 32 bit-nom modu (načinu rada) . za koje su korisnici bili vezani "glupim" terminalom i vezu s njim ostvarivali preko PTT vodova i modema po načelu raspoređivanja vremena pristupa korisnika računaru (time sharing). True Type i drugi) fontova promjenjive veličine. Dakle. jer je pri "reset-u" ili nasilnom isključivanju moguće da se parametri u . za koja su s kraćim posebnim kablovima unutar zgrade bili povezani terminali. no treba paziti da nije aktivirana nijedna DOS aplikacija kroz WINDOWS-e.INI datotekama ne promjene u ispravne početne vrijednosti. No razmjena podataka između samih mini računara postala je problem. te se je počela izrađivati programska podrška za njihovo povezivanje. Šezdesetih godina XX stoljeća dominirali su veliki računari (mainframe).INI datoteku svake aplikacije mogu se unjeti dopune. Windows 95 ima elemente višezadaćnosti dok je Windows NT u potpunosti višezadaćni i višekorisnički operativni sistem.enhanced mode.

podsistem. prema shemi na slijedećoj slici: Slika 3. Svrha mreže je: • zajedničko korištenje programske podrške realizirane kao zajedničke aplikacije za sve korisnike ili aplikacije koja je razdijeljena a rezultati obrade objedinjeni • objedinjavanje pristupa mrežnim resursima (štampač.) • pristup zajedničkim bazama podataka • elektronska komunikacija i pošta (slanje podataka) • upravljanje i administriranje podacima • povezivanje različitih platformi (DOS..Osnovi informatike ustanove ili poduzeća. a komunikaciju između njih omogućava telekomunikacijski podsistem prema određenim preciznim pravilima koja se nazivaju PROTOKOLI.73 Host arhitektura računarske mreže.I. Računarska mreža je skup međusobno povezanih pojedinačnih sistema pomoću zajedničkog telekomunikacijskog podsistema. crtač. U programskoj podršci operativnih sistema osobnih računara sve je češće ukomponirana i podrška radu u mreži (Windows 95). na čije se čvorove vezuju predhodne su npr. njihova razmjena.72 Načelo funkcioniranja računarske mreže. Svojstva ovakve arhitekture su: • host je opterećen izvršavanjem programske podrške 137 . Više mreža i njenih elemenata institucije (npr. CARNET (Croatian Academic and Research NETwork) i INTERNET (INTERnational NETwork). Protokoli dakle definiraju interakciju između podsistema. Oba podsistema zajedno tvore računarsku mrežu.. konfiguracije monitora i tastature bez vlastitih sistema (resursa) pohrane podataka i podrške tiskanju. UNIX . OS/2. dijeljenje resursa i međusobna komunikacija (elektronska pošta) osnovne su značajke mreže.. a mreža državnog i međudržavnog karaktera.) • povećanje učinkovitosti poslovanja i saznavanja Koncentrirana arhitektura Najjednostavniju konfiguraciju (arhitekturu) računarskih mreža predstavlja HOST arhitektura.. Slika 3. Računari predstavljaju jednu skupinu . kada jedan moćni računar (mainframe) "napadaju" korisnici preko terminala tj. Granična veza između računarskog podsistema i telekomunikacijskog podsistema naziva se INTERFEJS(interface) . a interfejsi je omogućavaju. Održavanje cjelovitosti podataka. elektroprivreda) tvore raširenu skupinu učesnika nazvanu WAN (Wide Area Network).

ali ne može koristiti zajedničke mrežne resurse.print server). Shema je slična predhodnoj ali je način funkcioniranja potpuno različit. no ništa se bitno ne mijenja u odnosu korisnik-računar. • • Slika 3.file server). Svojstva korisnik-poslužitelj arhitekture su: • razdijeljena računarska moć i programska podrška • jeftiniji mrežni resursi • moguć samostalni rad korisnika • rasterećenost računara-poslužitelja od interaktivnog rada • moguća upotreba više poslužitelja s odvojenim zadaćama • zajedničko korištenje periferija i razdioba pristupa periferijama od strane poslužitelja • veća ukupna prilagodljivost i dogradnja 138 . PC računar sa. ali je korisnikov rad na njegovom računaru (radna postaja) veći dio vremena odvojen od poslužitelja. koji još omogućava transfer podataka (kopiranje). štampaču u boji ili crtaču (poslužitelj tiskanja .application server) ili preuzeti na sebe dio zadaća u obradi baza podataka (poslužitelj baza podataka . U suštini to i nije mrežna komunikacija već se ista ostvaruje kad su dva ili više host-ova međusobno vezani. radna postaja. Razdijeljena arhitektura Suprotnost host arhitekturi računarskih mreža je CLIENT-SERVER (korisnik-poslužitelj) arhitektura utemeljena na povezivanju više manjih računara s poslužiteljem koji korisniku pruža ispomoć u radu (server). korisnik i računar neprestano komuniciraju preko terminala • spori mrežni putovi. Radnje tiskanja nadzirati će se istim poslužiteljem ili će poseban poslužitelj nadzirati tiskanje svih postaja na štampačima kao laserskom štampaču. ako posjeduje vlastite trajne memorijske resurse. ili će pak štampač jedne od postaja služiti cjelokupnoj mreži kao dio mrežnih resursa pod nadzorom poslužitelja tiskanja. najčešće serijski protokoli • mogućnost koncentriranja više terminala na jedno interfejs • moguć rad na većim udaljenostima od host-a npr. u tu svrhu dizajniranom programskom potporom. koji su povezani za njega. samostalno će i dalje raditi. Poslužitelj može podržavati izvršavanje aplikacija (poslužitelj aplikacija .74 Korisnik-poslužitelj arhitektura računarske mreže. može funkcionirati kao terminal.Osnovi informatike monolitna programska podrška interaktivan rad korisnik <-> računar tj. Ako se isključi poslužitelj. samostalno obrađuje podatke i po obradi vraća ih na poslužitelj gdje se čuvaju i na raspolaganju su svim korisnicima mreže (poslužitelj datoteka .database server). modemom • moguća izmjena poruka između korisnika ali ne i podataka • višekorisnički i višezadaćni rad host računara U slučaju prestanka rada host-a nijedan korisnik ne može više raditi niti komunicirati. Tipična takva veza je kad se PC poveže na BBS sistem informiranja i komuniciranja. Jedna od opće prihvaćenih koncepcija je Windows NT kao poslužitelj i Windows 95 kao korisnik na RADNOJ POSTAJI povezanoj s poslužiteljem. Periferije pojedinih računara (kao štampač ili CD ROM) mogu se proglasiti kao zajednički-djeljivi (SHARE) mrežni resursi. Radna postaja s vlastitom programskom potporom ili programskom potporom "utočenom" u radnu memoriju iz poslužitelja poziva podatke (datoteku) u svoju radnu memoriju.

NOS radne postaje ovisi o operativnom sistemu računara koji je na postaji (WOS . koji u tom smislu sadrži adekvatnu programsku podršku. OS/2 i Windows 95 operativni sistemi sadrže podršku ovakvom tipu mreže.Network interface card (NIC) 3. Pogodna je za mrežu nekoliko računara u kojoj nije velik promet podataka. NOS ima sličnu zadaću. poslovnih banaka.NetWork Operating System (NOS). Komponente LAN koje pri tome treba odabrati su: 1. U svakodnevnoj praksi najčešće se susreće korisnikposlužitelj vrsta mreže. Takav sistem nudi raznolike mogućnosti korištenja. koja ne može zadovoljiti glede složenijih zahtijeva. uopće nije upitna. Poznat mrežni OS ove vrste je LANTASTIC. Prema načinu djelovanja poslužitelj može biti: o datotečni poslužitelj o poslužitelj tiskanja o poslužitelj baza podataka o komunikacijski poslužitelj o poslužitelj aplikacija o WEB poslužitelj 139 . Podsistemi mreže Za kakav će sistem korisnik odlučiti ovisi o njegovoj djelatnosti i projektiranje sistema usko je vezano s načinom funkcioniranja organizacije u koju se uvodi kao i projektiranje programske podrške koja će se na računarskom sistemu koristiti. Manji dio NOS je na radnim postajama koji im omogućava da budu članovi mreže i eventualno dio svojih resursa stave na raspolaganje mreži.) koristi za iniciranje računara i NOS po uključivanju poslužitelja.Protocols 5. knjigovodstvenih servisa.Network shells and redirect O ispravnom načinu rada navedenih komponenti brine mrežni operativni sistem . Najznačajniji predstavnik korisnik-poslužitelj mrežnih OS je NOVELL NETWARE i Windows NT. bolje reći upotpunjuje ga. Mogući način korištenja client-server mrežne arhitekture je povezivanje računara u PEER-TOPEER mrežu (isto-na-isto) u kojoj su svi računari ravnopravni i svaki računar može biti poslužitelj i radna postaja. Školjka i usmjeravanje . veza prema drugim host-ovima te ispomoć poslužiteljima koji opslužuju manje grupe. Protokoli . Većinom radnji mreže upravlja se s poslužitelja na kojem je veći i važniji dio NOS. Operativni sistem samostalnog računara ima zadaći upravljanja samo njegovim resursima. Shema ožičenja 2. Primjenjivost mreže. eventualno se mali dio nekog drugog operativnog sistema (DOS npr. posebno danas uz jeftinije mrežne resurse. Mrežni pogonitelji .Network drivers 4. jedna ravnopravna konfiguracija zasnovana na PROŠIRENJU OS računara s OS mreže. upravlja resursima u mnogo većem rasponu i presreće vlastiti OS računara za lokalne resurse koji su predviđeni za zajedničku upotrebu. Operativni sistem mreže .Workstation operating system) i mora biti s njim usklađen. Ovisno o potrebama zavisiti će način realizacije mreže i njena obimnost. Mrežni operativni sistem sadrži slijedeće podsisteme: • operativni podsistem poslužitelja • korisnik-poslužitelj mrežna programska podrška • programska podrška za povezivanje postaje Programska podrška poslužitelja u osnovi dijeluje samostalno. Mrežna kartica . pa do složenih mrežnih sistema države kao elektroprivreda i PTT.Network operating system (NOS) 6. Konfiguracija s različitim vrstama OS na računarima u osnovi nije podržana na ovom tipu mreže.Osnovi informatike Vrlo značajno svojstvo današnje mrežne programske podrške je i mogućnost povezivanja postaja s različitim operativnim sistemima za poslužitelj. kao i mogućnost da se u međusobnu vezu poslužitelja ukomponira host računar sa svojim terminalima te omogući interaktivan rad prema host-u preko terminala vezanih s njim. Kod mrežne arhitekture računara tipa PEER-TO-PEER NOS je u istoj strukturi s istim mogućnostima prisutan na svakom računaru. od blagajničke kase i ureda u dućanu.

odnosno veze između računara i poslužitelja.Osnovi informatike Koje će od funkcija poslužitelj obavljati i koliko će ih biti određuje potrebe korisnika i zahtijevi za stabilnost. 3.1. Protokol se realizira u vidu procesa koji se ima obaviti da bi se očuvao integritet prenosa podataka. Tako na primjer jedan računar fizički povezan za jedan čvor nije računar tog čvora s kojim je povezan već istog koristi kao vezu prema nekom drugom čvoru kojemu prema organizaciji obrade podataka pripada. osobito peer-to-peer mrežni sistemi. sigurnost i brzinu sistema. 3. ali podaci "putuju" uokrug duž prstena. Tako "Token Ring" ima fizički zvijezdastu strukturu. najpouzdanija topologija. Svaki proces obavlja se na jednom od razina (slojeva) protokola kao na primjeru prema slici 3. Tu gotovo da preko komutacionih čvorišta vrijedi veza "svaki sa svakim".ožičenje. Načelna shema povezivanja računara za pojedine topologije prikazana je na slijedećoj slici.75 Topologija mrežnih računarskih sistema.6. CARNET i INTERNET mreže složenija je i povezana s moći PTT kanala kojima su čvorovi mreže povezani. Kod zvijezdaste strukture načelo komunikacije je na nadzoru i raspodjeli spojnih putova.6.2. zahvaljujući centralnom sabirnom uređaju (HUB) koji omogućava međusobnu neovisnost signalnih priključaka (port). Slika 3. 140 . Način povezivanja čvorova. glavna čvorišta mreže i povezanost s glavnim čvorovima. Svaki računar u mreži predstavlja jedan čvor (NODE) mreže. koja određuje međusobnu komunikaciju između čvorova mreže. sabirnica (ethernet) i prsten (token ring). ETHERNET je naziv u čast neuhvatljive supstance za koju se mislilo da služi kao medij za rasprostiranje elektromagnetskih valova. Fizička topologija mreže osnov je logičke topologije. Mehanizam komunikacije je na načelu izbjegavanja sudara (kolizije) signala na spojnom vodu. Logička topologija opisuje način "putovanja" signala kroz mrežu. Kod prstenaste topologije komunikacija se odvija putem upisa i čitanja podataka u "paket" koji neprestano kruži mrežom.74. Topologija WAN. Zvijezda je. Manje lokalne mreže uglavnom se dizajniraju u topologiji sabirnice. samih poslužitelja ili host-ova određuje tip mreže i osnovni tipovi povezivanja mreža su: zvijezda (arcnet). Protokoli Smišljeno projektirane procedure koje prate razmjenu podataka nazivaju se protokoli. Topologija mreže U suštini predstavlja fizičko uređenje i oblik mreže .

a to su: 1. 141 . potom se podaci grupiraju u grupe (blokove) i označava se početak i kraj svake grupe podataka ili više grupa. kojemu su razine prikazane u tablici 3. elektromagnetskih ili optičkih signala i načina prikazivanja podataka korisniku (primatelju). OSI model u suštini opisuje način na koji treba upravljati podacima za vrijeme različitih faza njihovog prijenosa.76 Struktura (ram. kontrolno polje. Internacionalna organizacija za standarde (ISO) 1978. pred pošiljanje glede bržeg prijenosa komprimiraju. godine definirala je standard od 7 razina (slojeva) za povezivanje računara u mrežu pod nazivom OSI (Open System Interconnection) Reference Model. IPX (Internet Protocol) i TCP/IP (Transmission Control Protocol / Internet Protocol) kao dio protokola koji se odnosi na mrežu itd. koristan sadržaj rama 4. a način (proces) komprimiranja i kontrole greške opisan je u zaglavlju 1 (razina 2). DIN) ili kao preporuka nadležne međunarodne organizacije (npr. Početak i kraj rama označava se posebnom kombinacijom bit-ova. Bit-ovi unutar rama organiziraju se u polja koja počinju na tačno određenoj poziciji unutar rama.5) ili Ethernet (standard IEEE 802. Sve je to opisano u vidu dokumentacije kao sastavnog dijela standarda propisanog od nadležne organizacije (npr. Dakle. Tablica 3. Svaki sloj pruža usluge sloju koji je neposredno iznad njega.3).25 preporuka CCITT. postupak je opisan u zaglavlju 2 (razina 3) gdje se pridodaju i podaci o pošiljatelju i primatelju i tako sve do fizičkog prijenosa "paketa" blokova podataka preko telekomunikacijskih vodova u vidu električnih. polje podataka. Struktura poruke prikazana na predhodnoj slici naziva se još RAM protokola. opisuje namjenu rama .Osnovi informatike Slika 3. a navedena se vrlo često koristi. okvir) poruke obrađene protokolom. Postoje i drugačije metode kontrole na grešku. od kojih je svaki organiziran kao logička cjelina nazvana "FRAME" (RAM) bloka podataka. CCITT).CRC) pred odašiljanje i ako se u prijemu bloka podataka ustanovi neslaganje u zbiru primljenih podataka s zapisanim zbirom pri odašiljanju zahtijeva se ponovno slanje bloka.75. sadrži adresu čvora pošiljatelja i primatelja 2. ISO. Polje kontrole na grešku sadrži kontrolni zbir podataka (Cyclic Redundancy Checksum . u mrežnom okruženju to bi bio Token Ring (standard IEEE 802. dodaju im se bit-ovi za kontrolu greške.podaci ili upravljanje 3. Uprošteno. otkrivanje greške u ramu. X. a prepoznaju se prema pridodanim nazivima kao HDLC (High level Data Link Control) propisan od ISO .77 Slojevi OSI protokola ustanovljeni od ISO. podaci se prikupljaju (razina 1). polje kontrole na grešku. poruke se pri odašiljanju i primanju grupiraju u slijed blokova podataka. adresno polje.

vremenski razmak u prijenosu podataka i pravila za uspostavu početne komunikacije. Tu su definirani protokoli o načinu uspostavljanja i održavanja veze na mreži i načinu razmjene PAKETA poruka UNUTAR mrežnog sistema.Media Access Control (MAC) • kontrolu rada . • 142 . provjere lozinke. DOS radna postaja i UNIX radna postaja neće moći ostvariti međusobni uvid u sadržaje ako ne koriste neki "zajednički jezik" (sintaksu i semantiku) koji obje razumiju. Omogućava se PRISTUPANJE i komunikacija s mrežnim resursima. već protokole i funkcije da bi korisnikove aplikacije ispravno komunicirale s podacima. čitanje. Tri razine do ove predstavljaju PODMREŽU (SUBNET). a glede upravljanja prijenosom podataka kroz komunikacijski kanal koristeći mehaničko. • prijenos datoteka i pristup bazama podataka. razdiobu nadzora korisnika nad zadaćom (token management). • MREŽA (NetWork) je sloj u kojem se obavlja razmjena (komutiranje) skupova podataka. IEEE standard dijeli ovu razinu u dvije podrazine: • pristup fizičkom mediju mreže . njegove identifikacije. vrši se provjera ispravnosti prijema paketa poruka i ostali postupci vezani uz ram. port number) je kombinacija adrese čvora i oznake prijemnog/predajnog mjesta . Stoga korisnik s ovim slojem ima izravnu vezu putem prijave na mrežu. • PRIMJENA (Application) ne predstavlja na primjer razinu nekog uređivača teksta ili baze podataka. Usaglašava se razmjena podataka IZMEČU različitih sistema. • PRISTUP (Session) omogućava komunikaciju kroz mrežu (dialogue control). vrši se nadzor nad prijenosom PORUKA između računara. poslužitelje datoteka i ispisa kao i komande i naredbe OS. • OTPREMA (Transport) je sloj u kojem se odvija komunikacija među računarima po izvršenim zadaćama predhodne razine.2 • VEZA (Data Link) je sloj u kojem se razmatraju OKVIRI paketa poruka kojima je prihvat osigurao fizički sloj.Transport SAP (Service Access Point) number. • PRIKAZ (Presentation) je sloj u kojem se omogućava ispravna i razumljiva vezu između učesnika i mreže i njih samih. elektronsku poštu. naredne skupa s ovom tvore mrežnu programsku podršku čvora. SPX (Sequenced Exchange Protocol) u NetWare ili TCP kod UNIX-a ili na Internetu. Otpremna adresa (socket. • usluge za ispravan rad postaje i resursa koje "vidi". Ova razina pretvara podmrežu u pouzdano mrežno okruženje. omogućava se da se sva programska podrška za upravljanje bazama podataka. Komanda izdata u DOS-u će se prevesti na zajednički jezik i proslijediti i prevesti UNIX-u na njemu prepoznatljiv način.Osnovi informatike Kraći opis pojedinih slojeva nadalje je ukratko opisan: IZVEDBA (Physical) je fizički sloj u kojem se OSI model bavi sklopovljem i električnim osobitostima signala. Upravlja logičkim vezama mrežnog okruženja (multiplexing). obavlja se upravljanje mrežom.Logical Link Control (LLC). omogućava različitim programskim podrškama (protocol entity) da koriste istu adresu mreže (čvor) ali različitu adresu otpremanja podataka. standard 802. Obavlja se pretvorba KODA glede usklađivanja prijenos podataka između računara s različitim formatima obrade i prikaza podataka. postavljanjem kontrolnih točaka u nizu podataka omogućava se da se aktivnost nastavi od posljednje ispravne kontrolne točke ako je došlo do prekida (activity management). • podrška programskoj podršci za elektronsku poštu. kao: • otvaranje. brisanje i zapisivanje datoteka. nadzor nad tijekom aktivnosti. IPX (Internet Packet Exchange) u NetWare ili IP kod UNIX-a ili na Internetu. uspostavlja prividni put između računara. kao veličina napona. te se upravlja i kontrolira proces prijenosa. ČVOROVA mreže. Podaci se kodiraju na način da se korisniku mogu prikazati na njegovoj radnoj postaji. npr. Omogućava očuvanje integriteta podataka između pošiljatelja i odredišta koristeći mehanizam ustanovljavanja greške i ponavljanja prijenosa do ISPRAVNOSTI. Paketu podataka dadaje se opis komunikacijskog protokola. električno i proceduralno interfejs(interface) fizičkog medija. • zajednički pristup datotekama. Dakle. • opća usluga pregleda i dohvata resursa mreže. dodjele resursa na koje ima pravo pristupa i slično. namjenjen prijenosu poruka s podacima koristeći usklađenu adresnu shemu. npr. dodjelom posebnog znaka (token) jednom od korisnika određuje se da on vrši nadzor nad zadaćom kako ostali korisnici ne bi radili isto i sukobljavali se u nadležnostima. te korisnikova programska podrška ispravno izvršava na cjelokupnoj mreži.

32. To su načelna rješenja (model) kojih se pridržavaju svi proizvođači mrežne programske i sklopovske podrške iako su nazivi pojedinih razina često različiti kao što prikazuje tablica 3.32. na kojem poćiva suvremeni svijet INTERNET-a je TCP/IP skup protokola.53.Internet protokol za povezivanje čvorova mreže. Svaki čvor (računar) na internetu ima svoju jedinstvenu adresu označenu s 4 broja ovdvojena točkama po predlošku: 255. Osim navedenog. povezivanje. a druga dva broja odnose se na instituciju i računar u njoj (xxx.xxx. Definira postupke komunikacije. te tako NetWare ima razvijenu TCP/IP podršku koja se može integrirati u njihov sistem ili se to ostvaruje preko posebnih protokola za povezivanje.Omogućava interaktivan pristup udaljenom čvoru(Telecommunications Network). elektroničku poštu.78 Slojevi različitih platformi prema OSI modelu REZIME: Skup pravila kojima se propisuje ispravan naćin djelovanja nekog sistema naziva se PROTOKOL.76. Najrašireniji protokol.255.255 Prve dvije grupe znamenki odnose se na zonu i državu (za Hrvatsku 161. • IP . definira dijeljenje diskova među računarima mreže. • TELNET . IP sloj ima zadaću prijenosa paketa podataka između čvorova mreže bez potvrde prijama. namjenjen za komunikaciju između računara povezanih u heterogene mreže na osnovi povezivanja čvor-čvor. dijeljenje štampača.255.xxx). pa je adresa jednog od računara lokalne mreže: 161.Elektronička pošta (Simple Mail Transfer Protocol).xxx.148 143 . • FTP . dok TCP sloj putem usluga IP sloja ostvaruje pouzdane veze s trajnim spojevima između čvorova mreže vršeći neprestanu komunikaciju između njih i provjeru iste. U svijetu računara to su pravila koja definiraju kako nesmetano prenjeti podatke između dva računara (čvora) u mreži. Vezu između različitih platformi često implementira i sam proizvođač.148).Omogučava dijeljenje diskova i datoteka među umreženim računarima (Network File System). distribuciju vijesti i druge usluge.Protokol za prijenos podataka između čvorova (File Transfer Protocol). • SMTP . Najvažniji iz ovog skupa protokola su: • TCP .Osnovi informatike Naravno standard se vremenom nadopunjava i poboljšava u skladu s tehnološkim razvojem komunikacija i mreža. sinkronizaciju. verifikaciju i prijenos podataka između procesa na istom računaru ili na računarima povezanim u računarsku mrežu.53. Tablica 3. s gledišta nadglednika.Protokol za prijenos paketa podataka između spojenih čvorova. • NFS .

Osnovi informatike

Kako su takve adrese nepraktične za pamćenje uvedeni su posebni poslužitelji na kojima se svakom pristupnom čvoru u lokalnu mrežu dodijeljuje ime kao: mak.ktf-split.hr Prvi naziv odnosi se obično na ime računara, drugi na njegovu grupnu pripadnost (domain) i treći na državu u kojoj se nalazi. Takvi imenični servisi obavljaju se na računarima za simboličko adresiranje nazvanim DNSposlužitelj (Domain Name Server).

3.6.3. PC mreža Pod pojmom PC mreže najčešće se podrazumjeva LAN konfiguracija realizirana prema jednoj od navedenih topologija. Može se realizirati kao HOST konfiguracija s PC računarima kao UNIX radnim postajama ili terminalima. Za HOST se može izabrati i moćniji računar koji nije PC tipa. Takva organizacija prikladna je za obavljanje mnoštva srodnih zadaća od više korisnika koji će koristiti istu programsku podršku i datotečni sistem kao npr. knjigovodstvo i financije poduzeća ili ustanova i slično. Manjim organizacijama i organizacijama raznolikog poslovanja prikladnija je Client-Server mrežna arhitektura PC računara povezanih preko npr. NOVELL NETWARE mrežnog operativnog sistema, koji će se nadalje koristiti za prikaz osnova LAN mrežnog sistema. Koncipiran je da radi na bilo kojem IBM PC kompatibilnom računaru (procesor tipa xx386 i moćniji), podržava različite i kombinirane topologije mreže, radne postaje s različitim operativnim sistemima i cjelokupni vodeći "hardware" proizvođača LAN-ova. Preko 50% svjetskog tržišta lokalnih PC mreža temelji se na primjeni NOVELL NETWARE mrežnog operativnog sistema dizajniranom za povezivanje 5,10,25,50,100,250,1000 radnih postaja u ovisnosti o verziji; podržava MS-DOS, Windows, Macintosh OS, OS/2 i UNIX radne postaje tako da mogu međusobno razdjeljivati podatkovne datoteke i koristiti zajedničke resurse mreže; u najmoćnijoj verziji omogućava automatsko komprimiranje dugo nekorištenih podataka i WAN mreže; ima programski riješenu "print server" podršku; mogućnost integriranja u host mrežu računara te podršku različitim jezicima. Najraširenija je sabirnička mrežna topologija preko tankog koaksijalnog voda za povezivanje i modificirana sabirnička topologija pomoću uređaja za RAZDJELJIVANJE (HUB - središte prometa koncentrator) s elementima zvijezde prikazana na slici.

Slika 3.79 Modificirana topologija sabirnice pomoću HUB uređaja. HUB je poseban uređaj za ožičenje (wiring hub) u svrhu prijenosa električnih signala u zvijezdastoj topološkoj strukturi. Mreža je u suštini podijeljena u dvije radne skupine računara. Ovakva konfiguracija omogućava povezivanje razdvojenih cjelina i jeftinija je zbog upotrebe PTT spojnih vodova pri spajanju s HUB-om. Primjer I Parametri mrežnog sistema različitih mrežnih topologija.

144

Osnovi informatike

Tablica 3.80 Svojstva različito koncipiranih sistema. Sabirnička topologija dozvoljava duljinu kabela od 185m do 500m ovisno o vrsti kabela, a upotrebom pojačala-ponavljača (repeater-a) može se povećati nekoliko puta. Topologija upotrebom HUB-a dozvoljava razdaljine između pojedinih elemenata mreže oko 100m, a razdaljina između HUBova može se povećati upotrebom pojačala. HUB je u suštini koncentrator ožičenja. Nekad je HUB predstavljao relativno složen i skup komunikacijski uređaj. Tehnološkim razvojem cijena mu je prema cijeni ostalih komponenti koje opslužuje došla zanemariva. Stoga je bolje za mrežni sistem koristiti zvijezdastu topologiju, tim više što se isto ožičenje može upotrebiti za nadolazeće sisteme brzine 100 Mb/s.

Konfiguriranje PC mreža Svaki računar treba operativni sistem, pa tako i računari u mreži. Zbog specifičnih mrežnih zahtijeva OS mreže realizira se kao dopuna OS računara ili kao osobit sistem smješten na poslužitelju, a sve u svrhu dijeljenja mrežnih resursa. Osobitosti poslužitelja mrežnog operativnog podsistema su višezadaćnost, pozadinsko upisivanje podataka tijekom čitanja s diskova, dupliciranje zapisa o FAT i imenicima glede veće pouzdanosti, kontrola procesa transakcija (radnji glede upisa u baze podataka na diskove poslužitelja), elektronska pošta (izmjena poruka i datoteka), dijeljenje resursa mreže, spriječavanje kolizije pri pristupu podacima te učinkovitost. Glede zaštite upisanih podataka na poslužitelju se koriste dupli i dupleksirani diskovi. Dupli diskovi rade na načelu kopiranja i ogledanja diskovnih sadržaja i ako dođe do greške u čitanju podataka primarnog zapisa (npr. zbog oštećenja diska) OS mreže ogleda se na kopirane sadržaje i poslužuje ispravne podatke. Moćniji OS osim načela ogledanja koriste dupleksirane diskove, tj. datoteke se zapisuju kao dupli zapis na dva odvojena diska. Ako je jedan disk i datoteka zauzet obradom dostupan je drugi s istovjetnim podacima. Takav pristup je složeniji i skuplji ali povećava sigurnost i brzinu pristupa podacima. Naravno, svaka transakcija s podacima mora se istovremeno pratiti na oba diska o čemu brine mrežni OS. OS neće dozvoliti transakciju ako dođe do greške tijekom transakcije i očuvati će sadržaj datoteka pred transakciju. Upravo učinkovitost navedene transakcije glede zaštite podataka u velikoj mjeri određuje kvalitetu mrežnog OS. Vezu između radne postaje i poslužitelja omogućava mrežni komunikacijski podsistem koji upravlja sklopovskim resursima mreže (npr. kartice) i protokom podataka kroz mrežu prema zadanim protokolima. Isto tako brine se za prijem i odašiljanje podataka van mreže. Dakle, omogućena je

145

Osnovi informatike

integracija različitih platformi bilo kroz izmjenu podataka ili upotrebu programskih alata koji se čuvaju na poslužitelju, ali pripadaju jednoj vrsti OS i ujedno koriste zajedničke-podijeljene (SHARE) mrežne resurse. Proširivanje mreže i povezivanje raznolikih mreža van poslužitelja omogućava se u tu svrhu posebno dizajniranim uređajima kao: 1.) PONAVLJAČ (Repeater) u suštini nastavlja granu iste topologije, više dijeluje kao pojačalo 2. razine, 2.) MOST (Bridge) povezuje sisteme na 3. razini i povezuje mreže iste ili različite topologije, 3.) USMJERIVAČ (Router) omogućava prijenos podataka između mreža i dijeluje na 4. razini protokola, tj. prilagođava podatke za prijenos iz jednog sistema u drugi. Dakle, sastavni dio mrežnog OS je "router" podrška, bilo vanjska (slika 3.79-A) kada se usmjeravanjem na vanjski "router" obavlja i nadzire ova zadaća, ili interna (slika 3.79-B) kada se na poslužitelj preko različito izrađenih mrežnih kartica i programske podrške povežu raznolike mrežne topologije.

Slika 3.81 Shema povezivanja raznolikih podmreža za poslužitelj. Kvalitetno usklađivanje pojedinih vrsta protokola od velikog je značaja za stabilnost rada uvezanih raznolikih podmreža. Programska podrška za povezivanje postaje uspostavlja usklađenost (korelaciju) između komandi OS postaje i komandi OS poslužitelja kako bi se komande OS postaje interpretirale poslužitelju na isti način. OS postaje se u tom smislu upotpunjuje. Zbog toga korisnik može izravno pristupiti mreži koristeći komande i mrežne korisničke programe prilagođene tipu OS postaje. Glede navedenog, mrežni OS sadrži podršku za različite platforme kako bi se radne postaje s različitim vlastitim OS mogle mrežno povezati. Svaka mreža mora imati barem jedna poslužitelj. Moguće ih je za istu namjenu ili za raznolike namjene integrirati više u mrežu i "uvezati" njihov međusobni rad. Mrežna koncepcija utemeljena na više poslužitelja (na primjer jedan radi, a drugi mu je vjerna kopija) iz osnova mijenja stabilnost mrežnog sistema.

146

što ga čini potpuno neovisnim o stanju pojedinih elemenata sistema. Poslužitelj može raditi kao: 1. Organizacija mrežnog sistema Naravno. ali i skuplji (treba ih više u mreži). neće dopustiti da se realizira nekakav nedovršeni postupak kao upis ili prijenos u bazi podataka prekinut zbog kvara radne postaje. 2. 147 . prikazani su različiti načini upravljanja poslovima tiskanja uz štampač na radnoj postaji i namjenski poslužitelj posvećen poslovima tiskanja. U Setup parametrima postaviti će se njihova odsutnost te na taj način cjelokupna će se zadaća računara usmjeriti na usluge koje računar kao poslužitelj ima obaviti. što je očigledan doprinos stabilnosti sistemu. Sofisticirana programska podrška nadglednika omogućiti će izmjenu redoslijeda tiskanja. a dio koji se odnosi na DOS komande se emulira. NDS predstavlja globalnu bazu podataka koja sadrži informacije o cjelokupnom mrežnom sistemu.82 Koncept mreže s jednim ili više poslužitelja..TTS (Transaction Tracking System).Osnovi informatike Slika 3. odnosno "ispad" jednog od poslužitelja neće utjecati na rad korisnika. Naravno. njegovom neispravnošću prestaju funkcionirati svi korisnici priključeni za njega. Korisnik sadržaje koristi na razini mreže a ne na razini poslužitelja . radna memorija drugačije se organizira i nema DOS "zavrzlama" oko UMB itd. drugi izbor je moćniji i učinkovitiji. koji je ujedno i nositelj mreže. Na narednoj slici. tiskanja.) Namjenski (dedicate) kada je posvećen isključivo jednoj zadaći. Ako mrežni sistem počiva na više poslužitelja. u sabirničkoj konfiguraciji. Programska podrška poslužitelja tiskanja redovito sadrži "nadglednika" tiskanja (print spooler). Sistem za praćenje transakcija . Ako je mrežni sistem utemeljen na radu samo jednog poslužitelja. Slika 3.83 Konfiguracija mreže s poslužiteljem tiskanja. skuplji je ali stabilniji. Korisnikova razina je nad razinom poslužitelja. Mreža i poslužitelj su na istoj razini. Mreža je utemeljena na više "stupova" te pucanje jednog neće prouzročiti rušenje cijelog sistema. te time osigurava neprekidnu cjelovitost i ispravnost podataka. uz poslužitelja datoteka kreirati će se i poslužitelj tiskanja koji će voditi brigu o tiskovnim resursima. Na takav poslužitelj nema potrebe priključivati monitor i tastaturu te njihove DOS driver-e. poslužitelj datoteka. Naravno.) Nenamjenski/opći (non-dedicate) kada radi i kao radna postaja i kao poslužitelj. mreža predstavlja po hijerarhiji višu razinu od skupa poslužitelja. mrežni sistem za rad s više poslužitelja drugačije se organizira od sistema sa samo jednim poslužiteljem. određivanja vremena tiskanja (recimo noću) i slično. brisanje iz niza.. dio podrške koji kreira međuspremu u kojoj se čuvaju svi poslovi tiskanja (jobs) čekajući u NIZU red (queue) da se izvrše.NDS sistem (Network Directory Service). Štampač priključen na radnu postaju može se proglasiti kao njen lokalni resurs ili će se proglasiti kao mrežni udaljeni resurs ali opet pod nadzorom poslužitelja tiskanja.

te po obradi podataka korisniku šalje rezultat.. uz odsustvo diskovnih uređaja.) instaliran na disku postaje. poslužitelj ispituje koje su postaje već aktivne i dozvoliti će njihovu prijavu na mrežni sistem. Na slijedećoj slici prikazano je načelo rada datotečnog poslužitelja i poslužitelja baza podataka. Poslužitelj. Isključivanje poslužitelja obavlja nadglednik mreže i tijekom postupka automatski se odjavljuju svi neodjavljeni korisnici mreže. Niz ne može podržavati više štampača ali na jedan štampač može se uputiti više nizova. Takva organizacija nije svojstvena PEER-TO-PEER mrežama gdje su mrežni resursi dopuna OS postaje-poslužitelja i sve postaje moraju imati OS iste "porodice". iskaz u SQL-u. Windows. dobro je rješenje kad se želi spriječiti unos ili iznos (krađa) podataka s poslužitelja. Način formatiranja mrežnog diska i njegova organizacija u potpunosti je u nadležnosti mrežnog OS i nema nikakve povezanosti s načinom pohrane podataka u radnoj postaji. te će poslužitelj ako ustanovi da je prijavljena postaja isključena automatski s njom prekinuti komunikaciju. Inicijalizacija postaje putem ROM-a.. pogotovo glede kapaciteta radne memorije i diskova.osnovne datoteke sistema koje se izvode na radnoj postaji i omogućavaju komunikaciju s poslužiteljem. jer se od njega očekuje gotovo neprekidni svakodnevni rad. Ako postaja ne sadrži tvrdi disk. Na taj način mnogo se brže obrađuju podaci nego da se obrađuju u radnoj postaji. Prilikom uspostave mrežnog sistema po uključivanju poslužitelja.. jedna te ista datoteka usmjerena s diska poslužitelja prema radnoj postaji doživjeti će strukturne promjene štovajući osobitosti OS radne postaje i protokol izmjene podataka i obratno. te stabilne i pouzdane komponente. jer se čuvaju kao datoteke niza. Dakle. već se samo inicijalizira posredstvom programa na disketi ili s ROM-a na mrežnoj kartici. Radna postaja je računar koji svoj dio mrežne programske podrške koristi ukomponiran u OS računara (DOS. oslanja se na rad OS poslužitelja na kojem se za svaku pojedinu postaju čuva njena "programska konfiguracija" . zbog raznolikosti zadaća koje mora obaviti. OS/2. Svakom poslužitelju tiskanja odredi se jedan ili više nizova koje mora pratiti. Svakom nizu dodjeljuje se jedan štampač. koja se može u mrežu ugraditi. 148 . poslovi se skupljaju u nizu i odmah izvrše od mjesta gdje je tiskanje prekinuto pri isključivanju štampača čim se štampač ponovo uključi. Posebna programska podrška.Osnovi informatike Slika 3. Podaci niza pamte se sve dok se ne otiskaju ili obrišu iz niza. jer u protivnom izmjena podataka i dijeljenje resursa nije moguće. npr.) te kad korisnik odabere jedan od štampača glede tiskanja nekog izvještaja. Ovo ispitivanje neprestano se obavlja prema utvrđenim vremenskim razmacima. odnosi na poslužitelj baza podataka (database server) koji obrađuje podatke temeljem korisnikovih zahtijeva. Isključivanje poslužitelja ne utječe na gubljenje podataka za tiskanje. Ako štampač ne radi.. treba imati moćnije sklopovske resurse u odnosu na postaju. u suštini podatke za tiskanje šalje kao datoteku koja se pridodaje začelju niza kojemu štampač pripada i čeka da dođe na red za tiskanje. kao uređaj. Svaki od štampača proglasi se kao jedan od port-ova tiskanja na radnoj postaji (LPT1. Stoga izradi sklopovlja poslužitelja posvećuje posebna pažnja. LPT2 .84 Organizacija tiskanja u mreži.

Jedan od načina je i upotreba višestrukih disk pogona RAID (Redundant Areas of Inexpensive Disks). može mijenjati parametre sistema koje mu odobri nadglednik i obično se povlastice odnose na dijelove sistema u njegovom radnom okruženju. prvi koji na poslužitelju obavlja zahtijevne obrade i drugi koji vrši jednostavne zadaće kao prikaz obrađenih podataka i slično. Dakle.83-b kreira se razdijeljena na dva dijela. Ima neprikosnovena prava u radu s mrežom i njenim resursima. kao QIC ili DAT sistem koji koriste magnetski zapis na traci slično kao kaseta na kasetofonu.besprekidnog izvora napajanja. nezamislivo je da nema sistema za izradu sigurnosnih kopija podataka. može koristiti samo one resurse prema kojima mu nadglednik ili operator odobri pristup. Svakom korisniku u mreži dodjeljuju se prava korištenja pojedinih mrežnih resursa. Naravno upotreba UPS . koji će se brinuti o neprestanom dovodu energije mrežnom poslužitelju. 149 . kao laserski štampač.85 Načelo rada poslužitelja datoteka i baza podataka. te ako je potrebito i u kojim vremenskim razdobljima dana. Budući da će mrežni poslužitelj sadržavati vrlo važne podatke. Brigu o tome vodi nadglednik (supervisor) koji ima sva prava nad aktivnostima rada mreže i određuje koja će prava imati pojedini korisnici ili grupe. u kojem se organizacija spremanja podataka može organizirati samo kao povećanje diskovne memorije (RAID0) ili dupliciranje diska (RAID1) pa postupaka utvrđivanja i ispravljanja grešaka. te se svakoj radnoj grupi određuju opća prava ili povlastice koje mogu imati npr.Osnovi informatike Slika 3. pravo dostupa laserskom štampaču ili pravo dostupa pojedinim imenicima diskova ili cijelom disku. Određuje koje će periferije biti zajedničke. ili se korisnici mogu se svrstati u radne grupe. Korisnici mreže mogu se podijeliti u tri skupine: • nadglednik ili administrator (supervisor) • operator • korisnik Nadglednik vodi brigu o integriranju svih periferija i radnih postaja u mrežu vodeći računa o njihovim osobitostima (OS postaje i drugo). provjere pariteta podataka i drugog (RAID5). On u osnovi osmišljava i održava cjelokupni mrežni sistem i njegovo funkcioniranje. Korisnik spada u skupinu koja na rad mrežnih resursa ne može utjecati niti mijenjati parametre sistema. programska podrška za 3. Operator je korisnik s pravom pristupa i upravljanja dijelom mrežnih resursa. osobito u koncepciji s jednim poslužiteljem. CD ROM i slične skuplje periferije i tko će sve njima moći pristupiti. nužan je element sigurnosnog funkcioniranja mrežnog sistema. Svrstavanje korisnika u grupe pojednostavnjuje konfiguraciju i upravljanje (administriranje) cjelokupnim mrežnim sistemom.

Ako se odjavi s jedne radne postaje na drugima će nadalje ostati prijavljen. Isti korisnik može se prijaviti na više postaja. i dati prava korisniku da sam u "svom" imeniku može kreirati naredne grane stabla imenika prema nahođenju. Cjelokupni diskovni resursi sastoje se od dva osnovna dijela i to: 1. Naravno.) SYS particija .mail (imenik unutar kojeg svaki korisnik prima poštu u svom vlastitom podimeniku u kojem može kreirati vlastite imenike) .public (zajedničke mrežne aplikacije) .) Ostalo . NetWare mrežni sistem konfigurira se u više odvojenih cjelina. broj korisnika koji se može prijaviti na mrežni sistem nije ograničen s brojem radnih postaja (5. prijava drugogo korisnika vlastitom lozinkom automatski znači odjavu predhodnog korisnika na toj postaji..sistemna particija s pripadnim imenicima: . administrirati se može i pristup pojedinim mrežnim resursima. Ako jedan korisnik radi na radnoj postaji i prepusti rad drugome. Kreiranje novih particija imenika može obaviti samo administrator sistema. atributi datoteka 5. dostupna. samo nadgledniku) . Stoga je omogućeno svakom korisniku da sam može mijenjati lozinku s kojom se prijavljuje na sistem.. Dakle.particije u koju se mogu instalirati drugi programi koje će koristiti jedan korisnik ili više njih. Naravno.system (programska podrška poslužitelja. a sam popis autoriziranih korisnika mreže nije ograničen. Arhitektura Novell NetWare mrežnog sistema prikazana je na slijedećoj slici: 150 .) za koji je mreža dimenzionirana (kupljena). postupak prijave na sistem (ime i lozinka) 2. starateljska prava (čitanje. U osnovi broj aktivnih korisnika na mreži je manji ili jednak broju postaja koje mreža podržava. Jedan korisnik može se prijaviti s više radnih postaja i sa svake obavljati drugu zadaću. prava na imenike 4.Osnovi informatike Mrežni sistem NETWARE Glede sigurnosti sistema za korisnika se na poslužitelju može odrediti: 1. 10.login (programi prijave i aktiviranja korisnika) . upisivanje. ako više osoba pozna postupak prijave jednog od korisnika mogu zlorabiti mrežne resurse. Nadglednik mreže dužan je o svemu tome voditi brigu.ostali imenici (prema potrebi korisnika) 2. brisanje i drugo) 3. prava na mrežne resurse što NetWare čini sveobuhvatnim sistemom glede sigurnosti.

Nije uvijek potrebit.Osnovi informatike Slika 3. • DOS. • NetBIOS omogućava rad s aplikacijama razvijenim za IBM-NET mrežni sistem. kao ni osobitosti u slučaju priključivanja različitih mrežnih resursa. Dakle. 151 . rada i isključivanja mrežnog sistema. • IPX usmjerava izvještaje s mreže na poslužitelj i upravlja prijenosom između radnih postaja i poslužitelja.87 Radnje uspostavljanja mrežne komunikacije. te se Novell particija diska poslužitelja "ne vidi" iz DOS-a i ne može joj se izravno pristupiti. Netware način zapisivanja nije sukladan MS-DOS načinu zapisivanja podataka na disk. Mrežna oprema uključuje mrežnu karticu i njezinu programsku podršku glede komunikacije i predstavlja fizičku vezu s poslužiteljem. U novijim verzijama mreže koncept NETx-a zamjenjen je skupom VLM modula (Virtual Loadable Modules) koji se dinamički učitavaju u radnu memoriju poslužitelja i radne postaje prema potrebi. NetWare sintaksa prevodi se u MS-DOS sintaksu i korisnik ima osjećaj da radi s MS-DOS-om. te stoga nisu opisani parametri koji bi pojedine korake pratili. glede uspostavljanja mrežne komunikacije u računar mreže potrebito je učitati i izvršiti u radnoj memoriji računara programsku podršku prema slijedećem redosljedu: Tablica 3. • PC BIOS i DOS predstavljaju OS računara koji opslužuje aplikacije radne postaje. Zadaće pojedinih dijelova je: • NETx je "shell"-prevoditelj za MS-DOS komande jer ih NetWare ne pozna. Lokalne aplikacije mogu komunicirati sa poslužiteljem preko NETx-a (NetBIOS-a). aplikacije i NOVELL NetWare u okruženju poslužitelja služe da se omogući izgradnja NOVELL particije i kreiranje mrežnog sistema putem DOS particije i njihova međusobna interakcija tijekom upućivanja.86 Shema arhitekture NetWare mrežnog sistema. Tablica predstavlja opće načelo uspostavljanja komunikacije.

Osnovi informatike

Raznolikost OS i sklopovske osnove računara otežavaju usklađivanje različitih računarskih platformi u zajednički rad u mreži. Povezivanje istorodnih sistema pojednostavnjuje izradu mrežne podrške i programske podrške koja će se koristiti. No, proizvođači mreže opreme uspješno nude i mogućnost usklađenog rada različitih sistema u mrežnom okruženju koristeći se za tu svrhu specijalno dizajniranim sklopovima i programskom potporom glede ostvarivanja uspješne međuveze između njih. REZIME: Najraširenija koncepcija mrežnog sistema danas je na načelu korisnik-poslužitelj, mnoštvo korisničkih radnih postaja povezano s jednim ili više poslužitelja. Mrežno interfejsprema poslužitelju mora da postoji na svakoj radnoj postaji, tvori ljusku oko OS-a postaje, i odgovorno je za svako presretanje komandi i naredbi DOS-a koje upućuje aplikacijski program. Sklopovska oprema mreže može se općenito podijeliti u tri skupine: 1. Poslužitelj/host (računar, UPS) 2. Radne postaje (računar, monitor i tastatura) 3. Ostala oprema (štampači, crtač, CD-ROM, streamer, modemi, mrežne kartice i drugo) Poslužitelj će se najčešće realizirati kao jedan kvalitetniji računar, imati će bolje i moćnije diskovne i memorijske resurse od radnih postaja, te će koristiti UPS kako bi se osigurao neprekidni dotok energije. Resursi radne postaje moraju zadovoljiti zadaćama za koje je namjenjena. Najjednostavnija i najjeftinija konfiguracija mreže bila bi između istovrsnih računara (OS) izravnim povezivanjem njihovih MREŽNIH KARTICA prenosnim vodom u topologiji sabirnice u PEER-TO-PEER organizaciji, a jedan od računar može se organizirati kao datotečni poslužitelj ostalima i po potrebi može raditi kao radna postaja. Vrlo stabilna mreža prema navedenim načelima može se ostvariti operativnim sistemom Windows 95 koji ima implementiranu mrežnu podršku za ovaj tip mreže. Mrežna kartica je osnovni fizički elektronički sklop nuždan za ostvarenje komunikacije i pripada najnižem sloju OSI modela. No slabost dizajna u topologiji sabirnice je što neispravna kartica može poremetiti rad cjelokupne mreže. Zvijezdaste konfiguracije s upotrebom HUB-a su u tom smislu otpornije. Sofisticirani HUB-ovi imaju mogućnost isključivanja neispravne mrežne kartice iz sistema mreže te promjenu i kontrolu parametara pomoću programske podrške, ali takvo rješenje je znatno skuplje pogotovo za mrežu s nekoliko korisnika. Na sreću pouzdanost elektronike u dovoljnoj mjeri zadovoljava da se mogu prihvatiti i jednostavnija i jeftinija rješenja.

3.6.4. Mrežna kartica Sklop, koji skupa s konektorima i ožičenjem, tvori fizičku izvedbu OSI modela protokola i predstavlja interfejs(interface) između računara i u sklop ugrađenog komunikacijskog sistema, naziva se mrežna kartica (Network Interface Card - NIC). Programska podrška, koja vodi računa o protokolima, zajedno s karticom tvori interfejsizmeđu računarske i komunikacijske podmreže. IEEE (The Institute of Electrical and Electronics Engineering) je utemeljio niz načina na koji mrežne kartice prenose podatke preko medija, najčešće raznih vrsta vodova, prihvaćenih od strane ISO a odnose se na razne računarske platforme. Poznati su pod nazivima 802.1 do 802.6 standardi koji definiraju u suštini različite topologije i načine prenosa podataka, uopćeno: 802.1 Definira odnose između IEEE standarda i ISO modela. 802.2 Standard komunikacije u sloju veze i povezivanja. Opisuje logički mehanizam kontrole podataka i njihovog prihvata i odašiljanja (prijenosa). Standardi nadalje opisuju fizičke slojeve OSI modela. 802.3

152

Osnovi informatike

Mehanizam ispitivanja zauzetosti medija mreže i ako je medij zauzet ne pristupa se mreži da ne dođe do kolizije, najčešće korišten kod ethernet-a. 802.4 Mehanizam odašiljanja paketa od postaje do postaje u koji pošiljatelj "stavi" podatke i adresu (kod) odredišne postaje i koji odredište preuzima kad paket (ponegdje nazvan "žeton") stigne do njega i kad se adresa u paketu slaže s adresom odredišta. Redosljed odašiljanja postajama je slučajan. 802.5 Mehanizam sličan predhodnom s razlikom da "žeton" stalno putuje u krugu u istom smjeru. Koristi se kod topologije tipa prstena. 802.6 Standard koji podržava komunikaciju kroz svijetlosna vlakna, podrška mrežama tipa WAN. Kartica ima zadaću povezati računare u mrežu iste topologije. Povezivanje mreža različite topologije može se obaviti umetanjem više kartica za različite topologije u poslužitelj od kojih svaka "opslužuje" svoju topološku granu. Naravno, tada mrežna programska podrška treba da podržava različite mrežne sisteme. Mrežni sistem tipa NetWare u svojoj strukturi ima implementiranu podršku u poslužitelju za obavljanje zadaća mosta i usmjerivača te je dovoljno umetnuti raznolike kartice. PC mrežna kartica konfigurira se najčešće za jedan od tipova U/I sabirnice (ISA, VLB ili PCI) i najčešće podržava ISA sabirnicu koja u potpunosti zadovoljava zahtijeve glede mrežne komunikacije. Mreža kartica na pročelju imati će jedan ili više tipova priključaka: 1.) THIN ETHERNET (tanki) koaksijalni kabel - sabirnička topologija uz transiver ugrađen na kartici. Koaksijalni kabel se preko BNC-T člana vezuje direktno na karticu; ima veću imunost na šum, tipičan za sabirničku topologiju. 2.) TWISTED-PAIR (usukane parice) 8 žilni kabel - zvijezdasta topologija s HUB uređajem (prometnim središtem) i RJ-45 PTT tipom konektora za telefon. Mogu biti oklopljene-STP i neoklopljene-UTP; jeftinije su i lakše za instalaciju. 3.) THICK ETHERNET (debeli) koaksijalni kabel + TRANSIVER uređaj koji se povezuje s mrežnu karticu pomoću transiver kabela (15 pinski AUI konektor). Kartica koja sadrži više tipova priključaka uobičajeno se naziva kombinirana (combo) mrežna kartica.

153

Osnovi informatike

Slika 3.88 Pročelje "Combo" PC mrežne kartice. Naravno, nije moguće upotrebiti više načina prikljičivanja mrežne kartice na mrežu već samo jedan od njih. U konfiguracijskoj datoteci kartice treba definirati s kojom vrstom priključka će kartica raditi. Kartica s višestrukim sučeljem, kao prikazana na predhodnoj slici, obično se naziva "combo"kombinirana. Funkciju transivera kod 10base2 i 10base-T odrađuje elektronika ukomponirana na tiskanoj ploči mrežne kartice. Posebnost glede navedenog je: 4.) FIBER-OPTIC (optovodi) - unutar kabela ima dva ili više optičkih vlakana jer optovod podržava samo jednosmjernu komunikaciju. Daju dobru sigurnost zbog otpornosti na vanjske elektromagnetske utjecaje i veliku brzinu prijenosa podataka, ali su vrlo skupi; brzo, dugo i skupo. NIC ima slijedeće funkcijske dijelove: 1.) Modul odašiljanja-prijema U suštini to su predajni i prijemni sklopovi signala s podacima 2.) Modul kodiranja-dekodiranja Omogućava umetanje bit-ova sinkronizacije u slijed s podacima pred samo odašiljanje, kako bi se u prijemu održavala sinkronizacija s predajom i izdvajanje podataka u prijemu. 3.) Modul pristupa mediju (MAC) Najvažniji modul, u odašiljanju generira odredišnu adresu, kontrolno i CRC polje FRAME-a, a u prijemu obradu adrese FRAME-a i njegov prijem te otkrivanje greške i postupak u slučaju greške. Algoritam rada modula omogućava u tu svrhu dizajniran mikroprocesor s pripadnom memorijom u kojoj je upisan MAC algoritam. 4.) Buffer-e za FRAME Priručna memorija u koju se upisuje FRAME pred odašiljanje ili se čuva netom primljeni FRAME. Veličina joj je od par KB do MB. 5.) Međuvezu prema sabirnici (računaru) Predstavlja sklopove koji će uputiti podatke na sabirnicu računara u za to njemu prepoznatljivoj formi ili obratno. Stoga su dizajnirani za ISA, EISA, MC i druge vrste sabirnica. To znači da se kartica za jednu vrstu računara ne može upotrebiti u drugoj. Sklopovske postavke NIC su: A.) Broj prekida (interrupt)

154

BIOS i OS tipa PNP (Plug And Play). ili je PNP (Plug And Play . Odabir IRQ je obično 5. odnosno po RS232C specifikaciji između modema i računara. Većina modema podržava "AT" skup komandi pomoću kojih se upravlja parametrima prenosa.6. Svakoj kartici umetnutoj u slot matične ploče treba dodijeliti slobodni IRQ broj i adresu (npr. Prijenos podataka obavlja se PTT kanalom po V. 155 . slijedi I/O port te DMA. 300 ili će se sama postaviti ako su NIC. U/I adresa=300H). jer vrlo rijetko računari koriste LPT2. Ako se u slot-ove računara umeće više kartica svaka se pojedinačno mora konfigurirati na različite prekide i adrese jer to je u suštini više uređaja.5 Modem Razvijenost PTT mreže. OS automatski podešava. Rad modem-a temelji se na pretvorbi električnog serijskog slijeda digitalnog signala u analogni signal prikladan za prijenos preko PTT kanala uz prilagodbu u brzini prijenosa. BIOS i OS to podržavaju. u zajednici s BIOS-om novije generacije. te prema broju prekida i tablici vektora prekida pokreće pripadnu servisnu programsku rutinu koja zna kako da obradi primljeni paket i kojoj CPU prepušta kontrolu. Za njih se kaže da su Hayes-kompatibilni po standardu koji je ustanovila istoimena firma. biranja broja pa do komunikacije i prekida komunikacije.Shared Memory) NIC može koristiti jedan od DMA kanala za transfer podataka iz buffer-a NIC u memoriju računara ili mapiranjem memorije buffer-a NIC u područje memorije u rasponu od 640KB1MB. 3. od prepoznavanja signala centrale. B. Ima u sebi integrirane sve osobitosti telefona. ispituje na kojem je vodu nastao prekid.umetni i radi) ako NIC. IRQ=5.Osnovi informatike Kad NIC primi podatke obavještava CPU postaje o prispjeću podataka putem signala prekida.90 standardima preporučenim od CCITT. Ova zadaća se pojednostavnjuje upotrebom PNP kartica nove generacije koje. Po prijemu signala prekida CPU zaustavlja tekuću zadaću.) DMA ili DMM (Direct Memory Mapping .21-V.) I/O port adresa IO adresa mora se izabrati da ne bude u sukobu s već postojećim uređajima npr. unatoč njene tehničke inferiornosti glede prenosa podataka u odnosu na LAN. C. Tada treba odrediti početnu adresu buffer-a NIC i njegovu veličinu. Po brzini prijenosa podataka u računar DMM je najbrži način. prisustvo BOOT ROM-a za postaje bez OS na disku i slično. U suštini modem predstavlja interfejsizmeđu računarskog i PTT okruženja. te premoštenjima odrediti koji će se tip konektora (veze) koristiti. iskorištena je za komunikaciju između računara i prijenos podataka na veće udaljenosti uređajem nazvanim MODEM (MODulator-DEModulator). zapisuje gdje je stao. Moguća je upotreba i kombinacije navedenih.

te ga treba pri ugradnji definirati npr. a komanda bez broja podrazumjeva "0". BBS komunikaciju i razmjenu datoteka te uz sofisticiranu programsku podršku. Komandna crta mora započeti "AT" prefiksom npr. a XOFF (ASCII19 . Modem umetnut u slot matične ploče je dodatna periferija. uz pripadnu programsku podršku. • ZMODEM Brzi protokol za prijenos podataka poboljšan za mnoge različite primjene a posjeduje i mnoge korisne mogućnosti kao ponovno slanje neispravno primljenog bloka i nastavak neuspješnog prijenosa od mjesta prekida.Osnovi informatike Tablica 3. Modem omogućava. te se radije koristi sklopovska metoda za upravljanje protokom RTS/CTS. a redosljed komandi niti razmak između njih nije od značaja. "upad" na udaljeni računar kao host. prijenos podataka pomoću modema traži za tu svrhu svojstven skup pravila i načina pripreme podataka za otpremu i prijem te upravljanje prijenosom. "dubleru" serijskom port-u COM2. Najčešće korišteni protokoli i upravljanje su. Navedeni nedostatak može se ublažiti ako se omogući dostupnost modemu putem mrežnih resursa. • XON/XOFF Način upravljanja protokom podataka. Protokol je poludupleksan. korištenje računara kao terminala na većim udaljenostima od host-a.DC3) šalje se kada se želi zaustaviti dotok podataka. Paketi su dužine 128 znakova. 156 . Kao i kod komunikacije u lokalnoj mreži. IRQ=3 i pristup serijskom port-u COM4. • XMODEM Jednostavan protokol za prijenos podataka. Loše se ponaša s brzim modemima. Nedostatak internog modema je neprenosivost i primjena uz samo jednu vrstu računara. Znak XON (ASCII17 . Nije uputno miješati velika i mala slova u komandnoj crti. "ATZ &F X3 L3 M1".DC1) šalje se kada se dotok podataka dozvoljava. te daljinski rad na njemu kao pokretanje aplikacija. Razvoj tehnologije omogućio je izradu modema u obliku kartice koja se umetne u slot matične ploče računara i vrlo često uz funkciju komunikacije ugrađena je i elektronička podrška FAX prijenosu podataka. transfer podataka ili razmjena poruka. kao Peter Norton PCANYWHERE.89 Dio "AT" komandi modem-a. To ujedno znači da se ti znakovi ne smiju pojaviti u korisnim podacima.

V. Dakle svakom podatku dodaju se još tri bit-a upravljanja i kontrole.42bis sažimanje podataka po LempeL-Ziv metodi po načelu zamjene češće korištenih znakova kraćim nizom.32bis brzina prijenosa 14400 bit/s sa sniženjem na 12000 bit/s. jako puno se gubi u brzini neprekidnim upravljanjem sa START/STOP oznakama i oznakom pariteta.N.34 brzina prijenosa 28800 bit/s uz V.32 brzina prijenosa 9600 bit/s sa sniženjem na 4800 bit/s. V.Skup CCITT preporuka koje propisuju način prijenosa podataka PTT vodovima. Primjer II Izbor parametara modema za asinkronu komunikaciju: Pred svaki podatak slijedi START bit. V.Osnovi informatike Primjer I V PREPORUKE . naredni prijenos idućeg podatka temelji se na međusobnom "sporazumjevanju" elektronskih sklopova po prijemu oznake završetka predhodnog. ASINKRONI prijenos podataka temelji se na prepoznavanju početka i kraja podataka tijekom prijenosa. Parametri se moraju istovjetno postaviti na obe strane. V. Obično se oznaka pariteta ne koristi glede povećanja brzine. potom bit-ovi podatka uz bit pariteta (ako se odredi) te STOP bit pa ponovno istim redom za idući podatak. Prijenos je spor. 7200 bit/s i 4800 bit/s.29 brzina prijenosa 9600 bit/s.90 unaprijeđeni V. poludupleks ili 4 žični puni dupleks sa sniženjem na 7200 bit/s i 4800 bit/s. V.32bis. 9600 bit/s.42 ispravljanje pogrešaka i pretvorba asinkronog u sinkroni prijenos. Zadaju se na primjer kao vrijednost: COM3=9600. objedinjuje X2 i 56k-FLEX modemske izvedbe.8.1 Brzinu prijenosa određuje onaj koji vrši odašiljanje podataka tijekom prijenosa. ali je tada veća podložnost greškama. V. Najčešće korištene su: V. 157 .42 do brzina 56000 bit/s.

Time se pristup jednom PTT broj uvišestručuje..način korištenja kao HTTP. odabirom broja 9762 i njegovim zauzimanjem jedan korisnik koristi prvi slobodan multipleksirani put.htm PROTOKOL .pl-print. WWW omogućava pregled dokumenata na poslužitelju i njihovu međusobnu povezanost putem povezivanja dokumenta. DOMENA ... S jednog poslužitelja nije se moguće nadalje povezati s drugim. neke njegove riječi ili slike s nekim drugim pojmom na istom ili nekom drugom računaru bilo kuda u svijetu.put do željene stranice DOKUMENT.hr/split/index. Jedna od usluga interneta je elektronska pošta E-mail (Electronic mail) za koju se adresa korisnika označava na slijedeći način: korisnik@pod_domena. a drugi korisnik će odabirom istog broja zauzeti naredni slobodni multipleksirani put. To je ogromna elektronička knjiga na elementima multimedije koja dinamički raste svaki dan. GOPHER.tel. nakon zaglavlja bloka podataka prenose se podaci bez START/STOP bit-a i bit-a pariteta te CRC zbroj svih podataka u bloku i oznaka kraja bloka i povremeno se tijekom prijenosa blokova u prijemu kontrolira i usklađuje takt između prijemnog i predajnog uređaja. To je komunikacije vrste točaka na točku (Point To Point). Primjer IV Označavanje mjesta stranice i puta za poštu na INTERNET-u. Adresa računara najčešće je kratica koja pobliže opisuje njegovu lokaciju.FORMAT kao na primjer: http://WWW.TIP i adresa poslužitelja na kojem je stranica pod_domena . Uobičajeni URL zadaje se po sintaksi: PROTOKOL://DOMENA/pod_domena/DOKUMENT.FORMAT . Siromaštvo komunikacije terminalom uzrokom je razvoja svjetske komunikacijske mreže INTERNET i posebne programske podrške s elementima grafike kao WWW (World Wide Web) mrežni servis na načelima Client-Server arhitekture.glavna_domena . Najjednostavniji način je da se modem koristi kako bi se računar povezao kao terminal za udaljeni host uz tekstualni mod rada.. Uobičajena komunikacija između poslužitelja i korisnika na internetu podržana je TCP/IP SKUPOM protokola. Nije nužno zadati ime i format dokumenta ako se želi pretraživati područje koje je naznačeno. odnosno prijenos više poruka istim komunikacijskim kanalom. Dokument se neće moći pregledati ako pretražitelj ne može prepoznati njegov format. uobičajena 158 . Pretražitelj prikazuje sadržaj dokumenta i omogućava da se potraži kod odgovarajućeg poslužitelja nova strana kad korisnik izabere neko od istaknutih ponuđenih polja (hypertext) za povezivanje (LINK) na stranici koja se trenutno prikazuje. Ako se CRC ne slaže traži se ponavljanje odašiljanja bloka. Tek kad su svi multipleksirani putovi zauzeti dobiti će se znak zauzeća. Put su imenici kroz koje se dolazi do smještaja dokumenta koji se želi pregledati i kojemu je tip format dokumenta kao HTML (HyperText Markup Language). elektronički uređaj koji omogućava svojim elektroničkim sklopovima vremensku razdiobu u pristupu komunikacijskom kanalu. Da bi se osigurala brojčana protačnost u modemskoj komunikaciji svakom od PTT brojeva poslužitelja dodjeljuje se "multiplekser".definicija dokumenta koji se traži Protokol u suštini opisuju interfejsprema korisniku. Kad prijenos započne. Dokumenti se pregledavaju pomoću posebne programske podrške nazvane PRETRAŽITELJI (BROWSER).. Npr. Način korištenja modema odrediti će i programska podrška koja ga koristi. FTP .Osnovi informatike SINKRONI prijenos temelji se na prijenosu blokova podataka po unaprijed postavljenom taktu (brzini) pred početak prijenosa kako kod predajnog tako i kod prijemnog uređaja. Svaka od stranica jedinstveno je označena sa svojim URL (Uniform Resource Locator). Sinkroni prijenos sklopovski je složeniji ali i brži. Takva komunikacija je s BBS poslužiteljima.DOMENA. Takva komunikacija zahtijeva brze modeme i temelji se na korištenju naprednijih protokola kao HTTP (HyperText Transfer Protocol).

Povezuje se s PTT centralom prema narednoj slici: Slika 3. sve češće na oglasnim stranicama novina i TV reklamama nalazi WWW adresa oglašivača kao i E-mail adresa elektronske pošte na koju su mogu poslati željeni upiti i pronači potrebiti odgovori.. bilo vanjski ili ugrađeni.znak razdvajanja i dio je sintakse adrese. drago.država (za HRVATSKU je oznaka "hr") Sami nazivi i pripadnost području na poslužitelju određuju se u dogovoru s nadglednikom poslužitelja koji će adresu "oživiti".područje gdje korisnik pripada (Split) glavna_domena .naziv korisnika (ime) @ . kao na primjer. REZIME: Glede sigurnosti u pristupu mreži preko modema.radic@ktf-split. Modem je prvi prema PTT priključku i ako je kvalitetno izrađen njegovi elektronički sklopovi ISKLJUČITI će "phone" priključak u momentu uspostavljanja komunikacije. pod_domena . Stoga lozinku ne treba svakome otkriti jer su tada moguće zloupotrebe na štetu neobazrivog korisnika. 159 .pod_domena@DOMENA... Interfejsmodem-a prema računaru biti će sabirnica računara (ugrađeni modem) ili RS232C serijski kanal (vanjski modem). korisno je koristiti modeme koji mogu uputiti povratni poziv korisniku kako bi se provjerio njegov identitet. Danas se. tim više ako se plaća pretplata i vrijeme korištenja resursa poslužitelja.glavna_domena .90 Povezivanja modema za PTT priključak. Razvoj interneta. Osim toga prilikom ostvarivanja s BBS ili INTERNET poslužiteljem korisnik se mora prijaviti i upisati svoju lozinku (ne za javne mreže). kao globalne svjetske mreže. ima interfejss LINE i PHONE priključcima. uveliko potiče razvoj modemskih komunikacija i vrlo brzo mogu se očekivati višestruko poboljšane performanse modemske komunikacije.Osnovi informatike korisnik.pobliže mjesto korisnika (prezime) DOMENA .hr CARNET korisnik . Svaki modem. uz PTT broj telefon i fax-uređaja.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->