P. 1
Seminar

Seminar

|Views: 2,667|Likes:
Published by irenadj76

More info:

Published by: irenadj76 on Oct 28, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/09/2013

pdf

text

original

1.

Uvod

Biološka raznolikost je pojam koji označava svu raznolikost života na Zemlji koja se općenito dijeli u tri skupine: geni , biljne i životinjske vrste, te ekosustavi. Premda još nije poznat ni približan opseg biološke raznolikosti, znanstvenici su do danas opisali i klasificirali 1 063 000 životinjskih vrsta, 344 300 biljnih vrsta, te 11 200 mikroorganizama, a o genima se svaki dan saznaje nešto novo. Pretpostavlja se da ukupan broj vrsta doseže 10 do 30 milijuna, no zahvaljujući brzini kojom ugrožavamo i uništavamo prirodna staništa, svake godine iščezava 40 000 vrsta, što uvelike smanjuje ukupnu ekološku ravnotežu i stabilnost. Smanjenjem biološke raznolikosti Zemlja i čovjek postaju sve ugroženiji.

2.Biološka raznolikost
Biološka raznolikost u posljednje vrijeme je u središtu pozornosti, ne samo znanstvenika i udruga koje se brinu o zaštiti okoliša, nego i vlada najvećeg broja država. Ta pojava upućuje na ozbiljnost stanja i stupanj ugroženosti prirode , pogotovo biološke raznolikosti. Današnja biološka raznolikost nastajala je tijekom duge geološke prošlosti planeta Zemlje . Ona je plod abiotskih elemenata koji su se pojavljivali i mijenjali tijekom duge i burne prošlosti našeg planeta. Unutrašnje sile Zemlje oblikovale su na njezinoj površini tako velike i krajobrazne razlike da one uvijek i ponovo zadivljuju njezine stanovnike. U isto vrijeme, vanjski abiotički elementi djelovali su na površinu Zemlje oblikujući pri tom geomorfološke prošlosti mijenjali su se klimatski uvjeti, često s dramatičnim posljedicama.Ledena i međuledena razdoblja toliko su mijenjala uvjete da je već postignut biološki razvoj često morao započinjati ispočetka.Raznovrsnost živih bića plod je evolucije, divergencije živih oblika, koja rađa mnoštvo vrsta različite konstitucije u raznolikosti ekosustava. Ekološki sustav obično se definirakao skup elemenata, živih i neživih,odnosno određeni biotop na kojem je oblikovana specifična boicenoza. U svjetlu takve definicije može se sa sigurnošću ustvrditi, da ukoliko se na Zemlji sačuvaju zdravi biotopi i biocenoze će biti zdrave i bogate., odnosno da će se i biološka raznolikost nesmetano razvijati. Ekosustavi mogu biti različiti po sastavu i veličini te biosferi daju mozajičan izgled. Postoje različitih kriterija podjelu ekosustava, ali važniji ulogu za raznolikost imaju priroda biotopa (vodeni –morski ili „slatki“ , kopneni), klimatski čimbenici (toplina, vlanost, svjetlost), sastav biocenoza (smrekove šume, livade i sl.) 2.1.Tropske šume Tropske kišne šume su biom koji se odlikuje najvećom biološkom raznolikošću. Više od 50% svih danas živućih organizama živi u toplim i vlažnim tropskim šumama, ako znamo da taj biom zauzima samo 3% kopna na Zemlji, postaje jasno kolikoo se
1

bogatstvo nalazi u tim šumama (džunglama). Procjenjuje se da je pod tropskim šumama još samo oko 9,5 milijuna četvornih kilometara. Oko 62% tih šuma nalazi se u Južnoj Americi. Sječa tropskih šuma radi dobivanja drvne mase, novih obradivih površina, otvaranja rudnika i prometnica znatno ugrožava taj biom. Svake godine nestaje od 11 000 do 16 000 četvornih kilometara tih šuma. Procjenjuje se da će za 20-tak godina, ovom dinamikom sječe, preostati samo 20% postojećeg bioma tropskih šuma. Naravno, pri tom će nestati brojni organizmi koji u njima obitavaju. 2.2.Biološka raznolikost Hrvatske Hrvatska se, unatoč maloj površini, ističe raznolikošću ekosustava i staništa, koja se odražava i u velikom bogatstvu i raznolikosti živog svijeta. Takvo bogatstvo uvjetovano je položajem i klimatskim prilikama te djelomično utjecajem čovjeka. U usporedbi sa stanjem u srednjoj i zapadnojEuropi, Hrvatska se odlikuje visokim stupnjem očuvanosti prirode. Hrvatska ima sve preduvjete da joj upravo to bogatstvo bude glavni temelj razvitka. U zaštiti od ugroženosti biološke raznolikosti posebnu pozornost treba posvetiti krškim ekološkim sustavima jer predtavljaju bogatstvo globalne razine sa specifičnim endemičnim vrstama i životnim zajednicama. Nadalje, treba brinuti o močvarama i vodenim ekosustavima kojih na području Hrvatske u slijevovima rijeka ima relativno mnogo. Međutim, to su ujedno i najugroženiji ekosustavi. Tablica1: Ekološki sustavi i staništa u Hrvatskoj Ekološki sustavi 1. Krš i podzemlje 2. Močvare, rijeke, jezera, cretovi 3. Jadransko more (jadranska flora i fauna 4. Obala i otoci 5. Travnjaci i oranice 6. Šume 7. Gradski ekološki sustavi 8. umjetna 2.3.Smanjenje biološke raznolikosti Iako je biološka raznolikost prirodno podložna stalnim promjenama, te su mnoge vrste tolom evolucije i prirodno iščezavale s ove planete, u današnje vrijeme je čovjek glavni krivac za ubrzano izumiranje vrsta koje se pojavilo posljednjih sto godina, a svakim danom se sve više ubrzava. I na području Hrvatske je ovaj proces jednako izražen.
2

Staništa 1.morska i priobalna 2. kopnene vode 3. šikara i travnjaka 4.šume 5.močvarna i cretna 6.špilska i stjenovita 7.poljoprivredna

Najčešći antropogeni uzroci biodiverziteta su: Uništavanje životnog staništa flore i faune, nekad dominantni šumski ekosustavi u današnje su vrijeme znatno smanjeni, a kroz povijest su oblikovani novi krajolici i ekosustavi, prvenstveno kao posljedica poljoprivrednih aktivnosti, intenzivne urbanizacije (nedovoljna briga za urbanu ekologiju pri prostornom planiranju) i industrijalizacije. Uz šumske, naročito su stradala nekad brojnamočvarna područja koje je čovjek u najvećoj mjeri isušivao i smanjivao hidrotehničkim radovima, širenjem na njihov račun vlastiti životni prostor.
1.

Cijepanje prirodnih ekosustava, naročito gradnjom naselja, prometnica i svekolike infrastrukture (eliktrifikacija, plinofikacija, telefonizacija,vodoopskrba,,kanalizacija), te širenjem intenzivno gospodarenih poljoprivrednih površina prirodni i modificirani ekosustavi ostaju izlirani poput otoka u kojima vrste više ne mogu komunicirati s drugim srodnim područjima te u njima dolazi do lokalnog izumiranja vrsta i vrlo brzog smanjenja biološke raznolikosti.
2.

Preintenzivno iskorištavanje biljnih i životinjskih vrsta ogleda se u lovu, ribolovu, skupljanju ljekovitog bilja, puževa, kornjača, žaba za hranu, trgovini životinjama (npr. kućnim ljubimcima) i sl.
3.

Unošenje stranih (alohtonih) ili neprirođenih vrsta, koje nisu ranije živjele na nekom području, redovito zbog nedostatka prirodnih neprijatelja, negativno utječe na zavičajnu floru i faunu, a često ishodi i potpunim poremećajem ekološke ravnoteže u pojedinim ekosustavima, potiskujući zavičajne vrste. Tako su u Jadranu poznata širenja invazivnih zelenih i crvenih algi. Te alge stvaraju debeo i jednoličan pokrov na morskom dnu, zagušujući pri tom autohtoni bentos (životne zajednice na i pri morskom dnu)
4.

Onečišćenje obrađujemo
5. 6.

atmosfere,

pedosfere

i

hidrosfere

posebno

Zapuštanje i nebriga o zavičajnim sortama kultiviranih biljaka i pasmina udomaćenih životinja vrlo brzo dovodi do izumiranja ili svođenja populacija na premali broj koji ne može osigurati dovoljnu genetske raznolikost za daljnji opstanak. Biotehnologije , očito one koje koriste genetski prinačene (modificirane) organizme – GMO, transgene organizme – organizme kojima je genetskim inženjeringom oplemenjen genetski sustav unošenjem novog gena, a što je križanjem inače nemoguće, npr gena iz biljke u životinju, ili obrnuto, ili korištenje nedovoljno poznatih i ispitanih organizama u okolišu. U poljoprivredi su npr. najčešće genetski preinačene biljke: kulture kukuruza, soje, uljane repice, lucerne (djeteline). Danas u Hrvatskoj nema proizvodnje GMO-a u
7. 3

komercijalne ili eksperimentalne svrhe, mada je 1999. zabilježeno šest pokusnih polja s GM kukuruzom koja su, nakon snažnog protivljenja javnosti, uništena 2000. Ratna djelovanja ogledaju se negativno na biodiverzitet zbog oštećivanja granatiranjem, požarima, sječom stabala, proljevanjem i prokapljivanjem opasnih tekućina, gaženjem teškim vozilima, te ubijanjem i uznemiravanjem životinja. U Hrvatskoj su ova djelovanja naročito izražena od 1991. do 1995.g.
8.

Tablica2: Uzroci ugroze biološke raznolikosti po pojedinim gospodarskim granama:
GOSPODARSKE DJELATNOSTI UZROCI UGROZE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

POLJOPRIVREDA ŠUMARSTVO LOVSTVO RIBARSTVO VODNO GOSPODARSTVO TURIZAM I REKREACIJA PROMET GRADITELJSTVO INDUSTRIJA TRGOVINA

UNIŠTAVANJE BIOTOPA; UPOTREBA UMJETNIH GNOJIVA I PESTICIDA; ZAPUŠTANJE ZAVIČAJNIH SORTI I PASMINA UDOMAĆENIH VRSTA NA RAČUN MONOKULTURALNOG UZGOJA; KRČENJE ŠUMA ISCRPLJIVANJE BIOGENIH ELEMENATA DUGOTRAJNIM IZNOŠENJEM DRVNE MASE PROMJENA KVALITETE BIOTOPA I OZLJEĐIVANJE STABALA PRI SJEČI, FAVORIZIRANJE ODREĐENIH VRSTA DIVLJAČI NA ŠTETU OSTALIH VRSTA; UNOS STRANIH VRSTA U BIOTOPE; PRETJERANO IZLOVLJAVANJE; KRIVOLOV; NAPUČIVANJE SLATKIH VODA NEPRIROĐENIM VRSTAMA; NEEFIKASNA ZAŠTITA PTICA MOČVARICA U ŠARANSKIM RIBNJACIMA REGULIRANJE (UREĐIVANJE) VODOTOKASMANJENJE PRIRODNIH POPLAVNIH ZONA;

ONEČIŠĆENJE VODA GRADNJA OBJEKATA I PRIRODNE INFRASTUKTURE U VRIJEDNIM PRIRODNIM PODRUČJIMA; UNIŠTAVANJE I UZNEMIRAVANJE FLORE I FAUNE OD STRANE POSJETITELJA CIJEPANJE BIOTOPA PROMETNICAMA; BUKA I VIBRACIJE; UZNEMIRAVANJE FAUNE; ONEČIŠĆENJE ZRAKA, VODE I TLA UNIŠTAVANJE BIOTOPA; ONEČIŠĆENJE ZRAKA, VODE I TLA

ONEČIŠĆENJE ZRAKA, VODE I TLA

„PLJAČKANJE“ BILJAKA I ŽIVOTINJA IZ PRIRODE RADI TRGOVANJA (KUĆNI LJUBIMCI, PRIVATNI UZGAJIVAČI I KOLEKCIONARI RIJETKE FLORE I FAUNE; PRERAĐIVAČI LJEKOVITOG BILJA; NEKONTROLIRANI IZLOV JESTIVIH PUŽEVA,ŽABA, KORNJAČA, GLJIVA, ŠUMSKIH PLODOVA

3.ONEČIŠĆENJE
Onečišćenje prirode i okoliša je svako unošenje štetnih tvari i energije, koje narušavaju prirodni sklad živih i neživih sastavnica okoliša.

3.1.Onečišćenje voda
Onečišćenje voda je svako kvalitativno i kvantitativno odstupanje od normalnog i prirodnog kemijskog, fizičkog i biološkog sastava i kakvoće, koje ima neželjene
4

posljedice po zdravlje čovjeka i ostalih živih organizama, po ekosustav općenito, a posljedično i na gospodarstvo. Prije industrijske revolucije najčešći onečiščivaći i zagađivači voda bili su mikroorganizmi koji su izljevanjem fekalnih voda u rijeke, jezera i mora zagađivali te vode. Već je tada dokazano da je zagađena voda imala primarnu ulogu u nastajanju teških zaraznih bolesti. Danas zahvaljujući odgovarajućim protuepidemiološkim mjerama opasnost od zagađenja konzumnih voda bitno je smanjena, i to stalnom kontrolom kvalitete vode za piće, zatvorenim i kontroliranim vodoopskrbnim sustavima i dezinfekcijom vode. Suočeni smo s onečišćenjem voda različitim kemijskim tvarima. Razlog tome je je suvremeni život urbanog i ruralnog čovjeka, povećana industrijalizacija i moderna poljoprivreda. Zbog toga je pitanje onečišćenosti voda jedan od najaktualnijih problema za zdravlje i život samog čovjeka. Rijeke, jezera i mora ne služe samo za opskrbu dovoljnih količina vode za potrebe čovjeka, industrijske i poljoprivredne proizvodnje, nego i za odstranjivanje otpadnih tvari, hlađenje postrojenja, kao rastvarač, otapalo, transporter i drugo. Danas su rijeke postale pretežno kolektori svih otpadnih, urbanib i industijskih voda. Neke od njih su pstale mrtve i degradirane. Mogućnost vodotokova da se procesima samočišćenja oslobode otpadnih, štetnih, pa i otrovnih tvari relativno je mala ako je pritok takvih tvari veći od kapaciteta samoočišćenja. Onečišćene i zagađene vode postaju problem i daleko od mjesta onečišćenja jer se vodotkom nizvodno prenose štetne tvari te se procjeđuju u podzemne vode i slijevaju u mora.

3.1.1.Izvori onečišćenja voda
Komunalne otpadne vode su vode koje su se koristile za higijenske potrebe ljudi u domačinstvima i naseljima. Takve su vode opterećene ekstrektima ljudi i životinja, otpacima hrane, infektivnim i neinfektivnim mikroorganizmima, detergencijama, uljima, uličnom nećistoćom, naftom, fenolima i tome slično. Industrijske otpadne vode su opterećene raznim kemikalijama, metalima, gumom, plastičnim materijalima, ostacima u preradi nafte, papira i tekstila. Naročito opasni zagađivači su raznih grana prehrambene industrije (klaonice, mljekare, prerada mesa, šećerane, štavljenje i prerada kože i dr.) onečišćivači voda su čeličane, željezare, metalna industrija, industrija plastičnih masa, ljekova i sl. Poljoprivredne otpadne vode zagađuju vode sa životinjskih farmi mineralnim gnojivima (nitratima, nitrozaminom), pesticidima, mineralnim uljem itd. Ostale otpadne vode mogu zagađivati i rudnici, nuklearne elektrane, termoelektrane i dr.
5

3.1.2.Priroda onečišćenja/zagađenja voda
Kemijsko onečišćenje Kemijski onečišćene vode sadrže brojne spojeve i otrove, kojima se narušava prirodna karakteristika voda, npr, pH, osmotska vrijednost, mineralni sastav, količina otopljenog kisika, miris, okus itd.Na temelju kemijskie prirode onečiščivaća, to onečišćenje se dijeli na anorgansko, organsko i radioaktivno. Biološko zagađenje To su vode zagađene raznim patogenim bakterijama, virusima, gljivicama, protozoama, ličinkama, parazitima i drugim organizmima koji su direktni uzročnici oboljenja ili su prijenosnici patogenih mikroorganizama te su opasne po zdravlje ljudi i životinja. Vodom se prenose uzročnici bolesti kolere, dizenterije, tifusa, paratifusa i zarazne žutice te nametnici amebe, trakavice, gliste itd. Vode mogu biti zagađene i životinjskim bjelančevinama, raznim masnoćama i uljima, fekalijama i dr. Fizikalno onečišćenje Fizikalno onečišćene vode imaju promjenjene osnovne fizikalne karakteristike poput temperature i prozirnosti, odnosno zamućenja, radioaktivnost i dr.

3.2.Onečišćenje zraka
Dio atmosfere u kojoj se nalaze tvari koje su strane prirodnom kemijskom sastavu zraka nazivamo onečišćenim zrakom. Danas, u stanju općeg lokalnog i globalnog onečišćenja zraka (aeropolucija), teško je naći područja gdje je zrak čist, odnosno jednak prirodnom sastavu. Zrak je posebno onečišćen ako sadrži tvari u koncentracijama koje izazivaju štetne posljedice po zdravlje čovjeka, životinja i biljaka te nanose štetu okolišu i gospodarskim djelatnostima.

3.2.1.Izvori onečišćenja zraka
Onečišćenje zraka može biti lokalno i globalno. Lokalno onečišćenje vezano je uz gradove i krupnija industrijska područja. Kako zračne struje prenose štetne tvari i na velike udaljenosti od mjesta emisije, onečišćenje zraka javlja se ikao globalna pojava. Glavni izvori onečišćenja zraka (aeropolutanti) mogu biti prirodnog i antropogenog podrijetla. Problemi onečišćenja zraka počinju od izvora onečišćenja, tj. Od mjesta izgaranja, industrije, gradske aglomeracije i dr., gdje se u zrak ispuštaju brojni plinovi,

6

različiti spojevi i čestice, koji se prenose zračnim strujanjima i vjetrovima na drugo mjesto.

Prirodni izvori Od prirodnih izvora, za onečišćenja atmosfere značajnu ulogumimaju vulkani koji tijekom erupcije izbace znatnu količinu raznih plinova i čestica vulkanske prašine. Najčešći plinovi koje oslobađaju vulkani u atmosferu su: ugljikov dioksid (CO 2 ), ugljikov monoksid (CO), sumporov dioksid (SO2), sumporovodik (H2S), klor (Cl), vodik (H), metan (CH4), amonijak (NH3) i vodene pare. Stupanj onečišćenosti atmosfere ovisi o kemijskom sastavu i količini emitiranih plinova. Požari velikih razmjera – primjerice šuma, poljoprivrednih površina, izvora nafte, tankera s naftom i kemijskih industrijskih pogona- velika su opasnost za čistoću zraka. Neki od tih požara prouzročeni su prirodnim putom, npr. električnim pražnjenjem, sušama ali i nehajem čovjeka. U novije smo vrijeme svjedoci namjerno izazvanih ekoloških katastrofa paljenjem izvora nafte tijekom rata (Kuvajt 1991.g.) ili raketiranjem spremnika s naftom i plinom (Sisak i Osijek 1991.g.) u takvim slučajevima riječ je o ekoterorizmu i ekocidu. Antropogeni izvori Čovjek je svojim djelovanjem počeo ozbiljno narušavati kemijski sastav atmosfere. U zrak otpuštamo znatne količine različitih plinova, prašine i aerosola iz različitih izvora. Najčešćiplinovi nastali djelovanjem čovjeka, a koji se oslobađaju u atmosferusu :ugljikov dioksid (CO2) , sumporov dioksid (SO2), dušikov oksid (NO), dušikov dioksid (NO2), ozon (O3) , te ugljikovodici (COx). Nabrojeni plinovi nalaze se u dimnim plinovima kemijske industrije kao aerosol, plinovi i pare, a nastaju i u procesima spaljivanja fosilnih goriva u domačinstvima i prometalima. U zrak otpuštamo i fluorovodik (HF), klorfluorugljik (CFCl), dim cigareta itd. Onečišćivači zraka svrstavaju se u dvije skupine: prvu čine primarni onečišćivači koji svoje štetne produkte stvaraju i otpuštaju direktno u atmosferu. Drugu skupinu čine sekundarni onečiščivači koji nastaju iz primarnih štetnih tvari u međusobnoj interakciji ili interakciji s normalnim sastojcima atmosfere (npr. kisele kiše koje nastaju iz SO2, NO2 i NO3 u reakciji s vodom). Osim plinova, u atmosferu se otpuštaju i različiti oblicikrutih čestica koje s plinovima i vodenim parama tvore različite smjese. Prašinu čine čvrste lebdeće čestice disperzirane u plinovima. O veličini čestica ovisi brzina taloženja prašine na neku površinu. Prašinu raznose vjetrovi i globalno strujanje atmosfere. Procjenjuje se da na površinu godišnje padne oko deset milijardi

7

tona prašine! Ovisno o sastavu i koncentraciji čestica, prašina ne mora uvijek biti štetna za zdravlje organizama i ekosustav. Aerosoli su suspenzije čvrstih čestica (npr. olova iz benzina) ili kapljica tekućine različitih kemikalija, peluda, bakterija itd.Kombinacija tih česstica s vodenom parom dovodi do nastanka smoga i izmaglice. Ako se prizemno pojavi povećana razina ozona, javlja se fotosmog. Ozon i ostali fotooksidansi , osim što smanjuju vidljivost, iritiraju sluznice oka i dišnih putova te oštečuju proces fotosinteze u lišću biljaka. Dim je mješavina čvrstih, tekućih i plinovitih tvari. Crni plin tijekom izgaranja ugljena sadrži ugljene čestice, čađ, ugljikove, sumporove i dušikove okside te vodenu paru. Rpomjene kemizma atmosfere mogu imati posljedice na mikroklimatske promjene nekog područja, ali i djelovati na promjenu glogalne klime na Zemlji. Također se istražuje utjecaj onečišćenosti zraka primjerice na propadanje šuma i vegetaciju općenito te na promjenu kiselosti voda i tla.

3.2.2.Efekt staklenika
Još prije nekoliko desetljeća zrak je za nas bio slobodan prostor. Puštali smo sve i sva u atmosferu u nadu da će to vjetar „već nekamo odnijeti“ sve dok se nije spoznalo da zrak ne može neograničeno primati plinoviti otpad sa Zemlje. Poznato je da kružni tok između Zemlje i atmosfere mora biti uravnotežen, to znači da količina tvari koja u jednoj godini dospije u atmosferu, u istom razdoblju mora opet dospjeti na Zemlju , inače bi koncentracija tih tvari u atmosferi stalno rasla. To se upravo zbiva s ugljikovim dioksidom, naime goidišnja proizvodnja CO2 veća je za oko pet milijardi tona od njegove potrošnje fotosintezom. To pojačava učinak staklenika, koji utječe na porast sadašnje temperature na Zemlji. Plinovi koji također utječu na učinak staklenika su, uz ugljikov dioksid, još i metan (CH4), dušikov oksid (NO2), klorofluorugljik (CFC) i ozon, te ih zovemo stakleničkim plinovima. U čemu se sastoji efekt staklenika? Ta pojava se temelji na principuzagrijavanja staklenika u poljodjelstvu. U staklenik kroz prozorsko staklo proziru kratkovalne Sunčeve zrake te se odbijaju od tla u obliku infracrvenih toplinskih zraka koje se reflektiraju od staklene površine i ostaju zarobljene u stakleniku koji se na taj način zagrijava. Ozon (O3), koji u obliku nevidljivog sloja obavija globus djeluje slično kao i staklo. On propušta samo sunčeve zrake na Zemlju , ali apsorbira dio topline koja se reflektira od Zemlj prema tlu. Kad ne bi postojao prirodni staklenički učinak, temperature na Zemlji bile bi niže za oko 150C pa život u današnjem smislu uopće ne bi bio moguć. No, porastom koncentracije CO2 i ostalih stakleničkih plinova, prije svega djelovanjem čovjeka

3.2.3.Kisele kiše
8

Emisija otrovnih plinova u atmosferu uzrokuje ne samo onečišćavanje zraka koji koriste biljke, životinje i ljudi, nego se uz vodene pare stvaraju i kisele kiše. Iako su glavni prirodni izvori onečišćenja atmosfere erupcije vulkana, na taj se način oslobađa samo 10% sumporova dioksida (SO2) i dušikovih oksida (NOx). Ostalih 90% čovjekov su proizvod. Vodena para u atmosferi reagira s plinovima, a uz energiju Sunčeve svjetlosti i kisik u sumporastu (H2SO3) i sumpornu kiselinu (H2SO4), te dušikastu (HNO2) i dušičnu kiselinu (HNO3) prema jednadžbama: SO2+H2O→H2SO3 2 SO2+ O2→2 SO3 SO3+H2O→ H2SO4 2 NO+O2→2 NO2 2 NO2+H2O→HNO2+ HNO3 Kad tako zakiseljene kiše ili snijeg (pH ispod 5,6) dospiju u jezera i rijeke, njihove vode također s vremenom postaju kisele (npr. pH=5,0).mnoga jezera (Kanada, Skandidavija) već imaju pH samo 4,5 do 4,0, a prije 30-ak godina imla su pH između 7 i 8. Padom pH vrijednosti slabe, a zatim i propadaju brojne životinje i biljke. Posebno su osjetljive neke vrste rakova, puževi, lososi, šarani i pastrve. Kisele kiše uzrokuju i promjene u sastavu metala. Padom pH vrijednosti povećava se koncentracija toksičnih metala kao što su živa, aluminij, olovo, cink i kadmij. Čini se da upravo aluminij i aluminijski spojevi npr. Al(OH)3 izrazito toksični te da oni uzrokuju pomor riba i ostalih životinjskih vrsta. Toksičnost aluminija raste padom pH vrijednosti ispod 5. Tako nastaje proces osiromašenja brojnosti vrsta, a nagle promjene u sastavu vodenih organizama pridonose propadanju vodenih ekosustava. Kisele kiše djeluju štetno i na kopnene biljke i to na dva načina: izvana i preko zakiseljenog tla, tj. Preko korjenova sustava, na lišću i iglicama pojavljuju se oštećenja kutikule i drugih organa i organela lišća. To dovodi do povećanog isparavanja vode iz lišća. Kiele kiše u tlu uzrokuju oslobađanje otrovnih kovina (kao i u vodi) pa će primjerice, aluminij i njegovi spojevi toksički uništavati dlačice korjena. Time se biljci smanjuje dovod vode i hranjivih tvari (kalcij, magnezij, kalij) pa joj je usporen rast. Takve su biljke osjetljive na mraz, visoke temperature i različite uzročnike bolesti, stoga propadaju. Osobito su ugrožene šume koje su na pojedinim područjima u fazi propadanja s više od 40% jedinki. Pri tom je riječ o propadanju ili umiranju šuma

3.3.Onečišćenje tala
Tla u kojima se nalaze tvari koje su strane prirodnom kemijskom i biološkom sastavu i koja imaju neželjene posljedice po živi svijet na tim tlima ili u njima , na ekosustav u cjelini, a posljedično i na zdravlje ljudi i gospodarstvo, svrstavamo u onečišćena tla. Onečišćenje tla može biti lokalno ili globalno.

9

Lokalno onečišćenje tala vezano je s jedne strane na velike gradove i veća industrijska područja, a s druge strane na poljoprivredna područja. Globalno onečišćenje tala vezano je najčešće transmisijom (prijenosom) štetnih tvari oborinama, strujanjem zračnih masa, vodotocima i podzemnim vodama.

3.3.1.Izvori onečišćenja tala
Glavni izvori onečišćenja tala mogu biti prirodnog ili antropogenog podrijetla. Od prirodnih izvora treba naglasiti ulogu vulkana koji tjekom erupcije izbace znatnu količinu pepela na okolno tlo. Vulkanski pepeo mijenja kemijski, fizikalni i biološki sastav tla. Brojni plinovi oslobođeni tijekom erupcije u atmosferu također mijenjaju sastav zraka, a plinovi otopljeni u vodi zakisele oborine (kisele kiše, kiseli snijeg, kisela tuča) te mijenjaju sastav i reakciju tla. Kompoziciju tla mijenjaju požari, poplave, dugotrajne obilne kiše i suše te primjena velikih količina različitih pesticida u poljoprivredi. Antropogeni izvori onečišćenja tala u urbanim sredinama su industrija s nečistim tehnologijama, domaćinstva i promet.najvećim dijelom tla se zagađuju poljoprivrednom proizvodnjom. Poljoprivredna proizvodnja Intenzivno i ekstezivno poljodjelstvo, koje se nametnulo kao nužnost radi prehranjivanja sve većeg broja stanovnika na našem planetu, ima, osim nesumnjivo korisnog, i brojne štetne posljedice. Mnoga tla su osiromašena, tj. Degradirana, te im nedostaju pojedini kemijski elementi kao što su kalij, fosfor, dušik i drugi. Stalnom gnojidbom mineralnim gnojivima nadoknađuje se taj nedostatak. Često se nadoknađuje količinama većim nego potrebnim, pa u tlima nastaju kemijske promjene. Mijenjaju se sastav važnih mikroorganizama i kiselost tla. Višak nekih minerala i dušikovih spojeva ispire se oborinama, čime prelaze u vodotokove. Rijeke i jezera postaju opterećene tim tvarima. Mjerenja su pokazala porast koncentracije mineralnih gnojiva i pesticida u morskim zaljevima u koje se uljevaju velike rijeke iz poljoprivrednuh područja (npr. slijev rijeke Po u sjeverni Jadran): procjenjuje se da te kemijske promjene u moru mogu biti jedan od uzroka tzv. cvjetanja mora. Posebno su štetne za ekosustav brojne skupine kemijskih sredstava za zaštitu od štetnika i nametnika te krovne vegetacije- pesticidi. Onečišćenje tala komunalnim otpadom Pod pojmom otpad podrazumjevaju se one tvari koje se u određenim aktivnostima pojavljuju kao bezvrijedni sporedni proizvodi. To je u pravilu kruti otpad koji nastaje najvećim dijelom u domaćinstvima i industrijskoj proizvodnji kao komunalni otpad, odnosno . Posebne kategorije čine radioaktivni ,tekući (otpadne vode, muljevi) i opasni otpad.Kao istoznačnica za otpad često se rabi izraz smeće kojim se označava pomješani otpad iz kućanstava, industrije itd.
10

Danas je prihvaćena strategija oporabe tj. reciklaže ,tako da se veći dio otpadnog materijala vraća kao sekundarna sirovina u ponovnu proizvodnju (npr. staklo, plastika, automobilske gume, metalni predmeti). Otpad kao što su papir, plastika, staklo, metal i guma ponovno ulazi u preradu novih proizvoda. Stupanj oporabe papirnatog otpada u razvijenim zemljama kreće se oko 40%. Ostatak papira ostaje u okolišu. Sretna je okolnost da se papir u vodi i tlu procesima truljenja ili spaljivanjem može razgraditi. No, spaljivanjem papira onečišćujemo zrak olovom, ugljikovim dioksidom, dušikovim oksidima i dr. Najviše komunalnog otpada, i to oko 75%, čine sagorivi otpaci iz domaćinstva – hrana, papir i plastika. Preostalih 25% su nesagorivi metali, staklo, keramika i pepeo. Na sam papir i papirnatu ambalažu otpada oko 49% sveukupnog komunalnog otpada. Opasni otpad sadrži tvari koje mogu imati jedno od sljedećih svojstava: radioaktivnost, reaktivnost, nagrizanje, podražljivost, toksičnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotroksičnost i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Komunalni i tehnološki otpad svrstava se u opasni otpad ako ima jedno od spomenutih svojstava. Mnogi među oslobođenim elementima su teško razgradivi. Takvi postojani organski polutanti (POP) poput pesticida DDT ili postojane toksične kemikalije (PTC) poput arsena i žive ostaju i dugo opterećuju biosferu. Inertni otpad je onaj koji ne sadrži ili sadrži vrlo malo tvari koje podlježu razgradnji. Odnosno sekundarnoj toksikaciji u okolišu.

4.Zaštita prirode i okoliša
Organizirani razvoj zaštite prirode i okoliša možemo podjeliti na tri razdoblja. Prvo, zaštićuju se dijelovi sveukupne prirode iznimne ljepote i vrijednosti te zakonskim odredbama zaštićuju ugrožene i rijetke vrste i njihove populacije. Drugo, u zaštitu se uvode pravni propisi i zakoni. Zaštita uvodi znanstveni pristup, a zaštićuju se veća podrućja te se osnivaju i stavljaju pod nadzor nacionalni parkovi. Treće, zaštita poprima obilježja opće akcije i pokreta s brojnim građanskim inicijativama. Formiraju su brojne ekološkoške (zelene) udruge, pa i političke „zelene“ stranke Teško je odrediti početke organizirane zaštite prirode i okoliša. Jedna od najstarijih pisanih odredbi donesena je u Londonu 1273.g, a odnosila se na ograničenje emisije štetnog utjecaja dima i pepela. Važan je događaj proglašenje prvog nacionalnog parka u svijetu – Yellowstonea u SAD-u 1872.g. država je prvi put pruzela nadzor nad dijelovima zemlje s osobitim prirodnim, znanstvenim, kulturnim, estetskim i turističkim vrijednostima.
11

Godine 1948. osnovana je Međunarodna unija za zaštitu prirode – svjetska konzervatorska unija (IUNC- International Union for Conservation of Nature): to je organizacija u kojoj je zastupljeno 140 država. Sjedište IUCN-a nalazi se u švicarskom gradiću Glandu, u predgrađu Ženeve. Bavi se strategijom i planiranjem obrazovanja i komunikacije te predlaganjem zakonodavstva za prirodu i okoliš, nacionalne parkove i druga zaštićena područja, preživljavanje ugroženih i rijetkih vrsta te za gospodarenje ekosustavima. Godine 1972. Okupili su se u stocklomu predstavnici 113 članica Ujedinjenih naroda na Konferenciji o ljudskom okolišu pod geslom „Samo jedna Zemlja!“. To je bio prvi skup na kojem se raspravljalo o globalnom onečišćenju i zaštiti prirode i okoliša, dvadeset godina poslije (1992), temeljem strukovnih komisija UN-a, održana je konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru na kojoj je bilo 179 država sudionica. Zaključeno je da se o zaštiti okoliša ne može raspravljati odvojeno od gospodarskog i društvenog razvoja. Deklaracija koja je donesena tom prigodom sadrži osnovna načela na kojima države moraju zasnivati buduće odluke i programe gospodarskog razvoja, naročito glede prljavih tehnologija i zaštite okoliša.

4.1.Zaštita prirode i okoliša u Hrvatskoj
Zakonski okviri zaštite i očuvanja prirode i okoliša jedna su od najvžnijih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, ustavnim odredbama o pravu na zdrav život i zdrav okoliš osigurava se poboljšanje kakvoće življenja za dobrobit sadašnjih i budućih generacija. U Deklaraciji o zaštiti okoliša u RH, koju je Sabor donio 1992.g., sadržano je opredjeljenje za izgradnju pravnog sustava sukladno međunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice, kojima će se u potpunosti osigurati trajna, sustavna i učinkovita zaštita prirode i okoliša. Zakonom o zaštiti okoliša (NN, 82/1994., 128/1999., 110/2007.) utvrđena su obavezna polazišta u zaštiti okoliša na temelju općeprihvaćenih načela i načela međunarodnog prava. Utvrđuju se odgovornost za onečišćavanje okoliša, provođenje upravnog i inspekcijskog nadzora, obveza izrade strategije i izvješća o stanju okoliša, uvođenje katastra onečišćavanja, praćenje stanja okoliša, osiguravanje javnosti podataka o stanju u okolišu i sudjelovanje javnosti te poticanje mjera zaštite okoliša. Republika Hrvatska potpisnica je više međunarodnih ugovora, konvencija, protokola i drugih sporazuma iz područja prirode i okoliša. Provodeći te sporazume, Hrvatska djeluje sustavno, planski i koordinirano u razvoju međunarodnog prava zaštite prirode i okoliša. (Iz Izvješća o stanju okoliša u RH, NN, 88/1998.) Hrvatska je 1999.g donijela, sukladno sveeuropskoj strategiji, svoju Nacionalnu strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NSAP). Taj dokument sadrži niz smjernica i konkretnih akcijskih planova koje treba provoditi u vezi s provedbom europskih propisa i naših specifičnosti o biološkoj raznolikosti i zaštiti naših krajobraza. Polazi se od počela da je cjelokupna biološka i krajobrazna raznolikost vrijednost Hrvatske i glavni kapital za njezin budući razvitak. Nacionalni
12

je cilj očuvati i unaprijediti biološku i krajobraznu raznolikost te pokušati vratiti dio izgubljenih staništa i vrsti gdje god je to moguće i biološki opravdano.

5.Zaključak
Vrijeme neplanskog i odveć koristoljubivog industrijskog razvoja i stalnog uništavanja prirodne baštine treba biti za nama, čovjek treba biti svjestan da ne smije biti nepromišljen gospodar Zemlje, nego da je samo dio te jedine i jedinstvene prirode i da za njega vrijede isti zakoni prirode kao i za druge vrste na našem planetu. Stoga život treba temeljiti na održivom razvoju, a to znači da u budućoj proizvodnji i razvoju treba nastojati da ljudski okoliš i priroda budu što manje narušavani, degradirani i zatrovani. To pravilo treba ugraditi u novi sustav vrijednosti, u svijest i savjest svakog pojedinca, te razviti novi svjetonazor suvremenog čovjeka. To je potrebno zbog nas samih, ali i zbog pokoljenja koja dolaze i koja će ostati nakon nas.

Literatura Springer,Oskar Meridijani,2008. P., Springer,D. Otrovani modrozeleni planet,

Pozaić,V.(uredio), Ekologija: znanstveno – etičko- teološki upiti i obzori, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, 2004.

13

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->