PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
A. KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA

1. KRIVIČNO PRAVO
POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA Pojam kriviĉnog prava Kriviĉno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrĊuju uslovi za primjenu kazni i drugih kriviĉnih sankcija prema uĉiniocima kriviĉnih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog ureĊenja odreĊene drţave. Postoje 3 osnovna elementa za odreĊivanje općeg pojma kriviĉnog prava: 1. Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. To znaĉi da se samo zakonom mogu regulisati pitanja kriviĉnog prava; 2. Predmet regulisanja kriviĉnog prava su 3 osnovna pitanja: kriviĉno djelo, kriviĉna odgovornost i kriviĉna sankcija. To znaĉi utvrĊivanje koja se društveno opasna ponašanja ĉovjeka smatraju kriviĉnim djelima, koja lica se smatraju kriviĉno odgovornim, te koje se sankcije mogu izreći uĉiniocima. 3. Zaštitna funkcija kriviĉnog prava. Kriviĉno pravo štiti društveno-ekonomsko ureĊenje drţave i izraz je društvenih odnosa koji postoje u odreĊenoj zemlji. Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata ĉini tzv.materijalno-formalni pojam kriviĉnog prava. Specifiĉan naĉin kriviĉnopravne zaštite Kriviĉno pravo je specifiĉno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita društvenih odnosa putem kriviĉnog prava ostvaruje se iskljuĉivo propisivanjem kriviĉnih sankcija prema licima koja ne poštuju odreĊena društvena pravila. Sredstva kriviĉnopravne zaštite su kriviĉne sankcije. To su mjere koje društvo prinudno primjenjuje prema uĉiniocu kriviĉnog djela. Najĉešće se sastoje u oduzimanju ili ograniĉavanju prava priznatih na osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviĉna sankcija je kazna, a ostale sankcije su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Kriviĉne sankcije propisuju se samo zakonom, a izriĉe ih samo sud u društvenom interesu. ULOGA KRIVIĈNOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je predviĊena kriviĉna sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih društvenih pravila za koja nije predviĊena kriviĉna sankcija. Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi svode na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka kriminaliteta, dok se represivne primjenjuju prema uĉiniocu kriviĉnog djela nakon što je djelo izvršeno. Ova podjela je relativnog znaĉaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje kriminaliteta.

ODNOS KRIVIĈNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA Odnos prema ustavnom pravu OdreĊeni instituti i norme kriviĉnog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju neprikosnovenim ţivot ĉovjeka i slobodu ĉovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno slobode samo u sluĉajevima koji su utvrĊeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje prije nego što je poĉinjeno nije bilo predviĊeno zakonom i za koje nije bila predviĊena kazna (naĉelo zakonitosti kriviĉnog djela i kazne). Odnos prema kriviĉnom procesnom pravu Materijalno kriviĉno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreĊuju pojedina kriviĉna djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno kriviĉno pravo predstavlja sistem pravnih propisa odreĊenih zakonom koji odreĊuju: - meĊusobna prava i duţnosti suda i istraţnih organa s jedne strane i uĉesnika u postupku s druge strane. Pod uĉesnicima u postupku ovdje se misli na tuţioca, okrivljenog, branioca, oštećenog, svjedoka itd. - meĊusobna ovlaštenja izmeĊu istraţnih organa i suda, kao i izmeĊu niţih i viših sudova; - forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne radnje u kriviĉnom postupku (po zivanje, saslušavanje, vještaĉenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba itd). Materijalno i procesno kriviĉno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno jedinstvenošću zadatka koji kriviĉno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeĊuje sprovoĊenje u ţivot materijalnog kriviĉnog prava. Odnos prema kriviĉnom izvršnom pravu Od naĉina izvršenja kriviĉnih sankcija u najvećoj mjeri zavisi da li će se postići njihova svrha. Kriviĉni zakon redovno sadrţi opće odredbe naĉelnog karaktera o izvršenju kriviĉnih sankcija. Kriviĉno-izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija ove naĉelne odredbe se razraĊuju u pojedinostima. Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeĊu kriviĉnog djela i prekršaja) Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviĊaju prekršajne kazne (zatvor i novĉana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviĉna djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od kriviĉnih djela, prekršajem se ne povreĊuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti. Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljuĉuje u sistem kaznenog prava, kao pojma šireg od kriviĉnog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su originalni i nezavisni od kriviĉnog materijalnog prava. MeĊutim, u velikoj mjeri su zasnovani na istim naĉelima kao kriviĉno pravo i usvajaju niz identiĉnih instituta kao i kriviĉno pravo, npr: naĉelo odreĊenosti djela i kazne, iskljuĉenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov iskljuĉenja prekršaja, nuţna odbrana, krajnja nuţda itd. Bitno je naglasiti da se u sluĉaju podudaranja kriviĉnog djela i prekršaja iskljuĉuje paralelno kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je već osuĊeno za kriviĉno djelo ne moţe se osuditi i za

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

onda se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava izdrţana kazna koja je bila izreĉena za prekršaj.godine potvrĊena su naĉela meĊunarodnog prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. Znaĉaj tih naĉela je višestruk. Pritom se zloĉinaĉki karakter grupe ili organizacije smatra dokazanim i ne moţe biti osporavan. istrebljenje. zloĉini su bili svrstani u 3 kategorije i to: a) Zloĉin protiv mira . zloĉin genocida i neka kriviĉna djela protiv meĊunarodnih odnosa. Od principijelnog znaĉaja su i slijedeće odredbe Statuta: a) Okrivljenog ne oslobaĊa odgovornosti ĉinjenica da je radio po nareĊenju pretpostavljenog.COM prekršaj. ali se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za ublaţavanje kazne. U dosadašnjem periodu više se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meĊunarodni karakter budu utvrĊena kao kaţnjiva u svim zemljama. porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv civilnog stanovništva.BH-PRAVNICI.godine u Londonu odluĉeno je o uspostavi MeĊunarodnog vojnog suda za suĊenje ratnim zloĉincima iz II svjetskog rata. U takvom sluĉaju nadleţna drţavna vlast svake od potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog ĉlanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred graĊanski.12.BH-PRAVNICI. nadleţnosti i funkcija suda. Ako je prvobitno osuĊeno za prekršaj. Sud moţe tu grupu ili organizaciju proglasiti zloĉinaĉkom. kao i napadi na druge vrijednosti koje su od znaĉaja za ĉovjeĉanstvo u cjelini. kao i naĉela o individualnoj odgovornosti po meĊunarodnom pravu. vojni ili okupacioni sud. nego što je govoreno o jednom kompleksnom meĊunarodnom kriviĉnom pravu.08.1945. Sporazumu je bio priloţen Statut MeĊunarodnog vojnog suda kojim su bili odreĊeni sastav. ili uĉešće u nekom zajedniĉkom planu za izvršenje nekog od navedenih djela. b) Ratni zloĉin – povreda ratnih zakona i obiĉaja rata. bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su zloĉini izvršeni. odnosno o pojedincu kao subjektu meĊunarodnog prava. zapoĉinjanje ili voĊenje agresivnog rata ili rata kojim se krše meĊunarodni ugovori. MEĐUNARODNO KRIVIĈNO PRAVO Pojam meĊunarodnog kriviĉnog prava Pod pojmom meĊunarodnog kriviĉnog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od OUN ili ugovorima izmeĊu drţava kojima se odreĊuju meĊunarodna kriviĉna djela i odgovornost uĉinilaca tih djela.WWW. MeĊunarodni sud u Nirnbergu Sporazumom savezniĉkih sila zakljuĉenim 08. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloĉin. priprema.planiranje. povrede ĉovjeĉnosti u miru i ratu. c) Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti – ubistvo. progon na politiĉkoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo kog zloĉina koji spada u nadleţnost Suda. 4 WWW. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica.1946. a najveći je domet naĉela o nadmoćnosti meĊunarodnog prava nad nacionalnim pravom.COM . b) Prilikom suĊenja bilo kom ĉlanu bilo koje grupe ili organizacije. sporazumi i garancije. U takva djela spadaju narušavanje mira. pa nakon toga za kriviĉno djelo. U odreĊenju nadleţnosti Suda. Naĉela meĊunarodnog kriviĉnog prava Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.

2.COM . Konvencije o rasnoj diskriminaciji MeĊunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poĉele su Deklaracijom UN o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20. Generalna skupština UN je 09. protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti. Cigana i drugih.godine (tzv.1969. Konvencija o suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971. kao i sva djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili drugog etniĉkog porijekla. .12. Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11. koja je stupila na snagu 04.WWW. Svaka od ovih konvencija sadrţi i kriviĉnopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice obavezne da svojim kriviĉnim zakonima odrede kriviĉne sankcije protiv lica koja svojim djelima povrijede propise ovih konvencija.godine (tzv.08.Konvencija o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata. Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti su prvi put predviĊeni kao meĊunarodni delikti tek Statutom i presudom Nirnberškog suda. OdreĊujući zloĉine protiv ĉovjeĉnosti. svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju.godine.godine.01. .Konvencija o poboljšanju ranjenika. Drţave ĉlanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreĉavaju svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj nadmoćnosti ili mrţnji. Konvencije o napadima na meĊunarodni civilni zraĉni promet Posebno su znaĉajne 2 konvencije i to: 1.1946.godine.godine usvojen je naziv “genocid” za zloĉin uskraćivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz 1970. naročito Jevreja.Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima. Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata Na inicijativu MKCK. Uslijedile su MeĊunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. rasne ili religijske grupe.godine).12.1963. bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga. Ostale konvencije i meĊunarodni akti 5 WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM Zloĉin genocida Zloĉini protiv mira i ratni zloĉini uglavnom su bili predviĊeni u Haškim i Ţenevskim konvencijama (iz 1907.1949. nazvanog genocidom. kao i svaku pomoć pruţenu rasistiĉkim djelatnostima.Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga. Ovom konvencijom je utvrĊeno da je genocid meĊunarodno kriviĉno djelo. .1948. a u cilju da se unište određene rase i klase stanovništva i nacionalne.godine. bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao kriviĉna djela u svom zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva. Statut je dao elemente posebnog zloĉina. te MeĊunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloĉina aparthejda iz 1973.godine donesene su 4 konvencije i to: . na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa. i 1929.11. Poljaka. a drţave potpisnice se obavezuju da će spreĉavati i kaţnjavati za genocid.Haška konvencija) – njome su se drţave obavezale da u svom kriviĉnom zakonodavstvu predvide kriviĉno djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo. a koji su izvršeni protupravno i sa umišljajem.

2. kao što je to sluĉaj u tripartitnom sistemu.COM . već se poĉinilac i kriviĉno djelo u sistemu obraĊuju u njihovom jedinstvu. U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poĉinilac kriviĉnog djela sa svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje kriviĉnog djela. Po njemu se kriviĉno djelo iskljuĉivo odreĊuje prema objektivnim elementima. Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961.godine. nauka kriviĉnog prava za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnog (materijalnog) prava. kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni. krivca i kriviĉnu sankciju. Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971. Savremeni sistemi nauke kriviĉnog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme kriviĉnog prava. koji se razvio poĉetkom XX vijeka. Kao pravna nauka. Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju kriviĉnog djela. Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloĉine i zloĉine protiv ĉovjeĉnosti iz 1968. Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna kriviĉnopravna pojma: kriviĉno djelo. Kriviĉno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjekt ivnih elemenata. ali i u sistemu kriminoloških nauka.COM Poseban znaĉaj ima: MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966. Razlika se zasniva na razliĉitim shvatanjima općeg pojma kriviĉnog djela. kao što je to u bipartitnom sistemu. Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju kriviĉnog djela. jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta primjenom kriviĉnih sankcija. NAUKA KRIVIČNOG PRAVA PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIĈNOG PRAVA Predmet nauke kriviĉnog prava Nauka kriviĉnog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih. trihotomni). U tim sistemima se ne suprotstavljaju oštro kriviĉno djelo i krivac.godine. Sistem nauke kriviĉnog prava (općeg dijela) Opći dio kriviĉnog prava ranije je uglavnom obraĊivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni.BH-PRAVNICI.godine. 6 WWW. Po ovom sistemu postoje 2 osnovna kriviĉno-pravna pojma: kriviĉno djelo i kriviĉna sankcija.godine.izlaganje kriviĉnog prava kako jeste). Nauka kriviĉnog prava se ne ograniĉava iskljuĉivo na izlaganje de lege lata (tj. Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u sluĉaju oruţanog sukoba iz 1954. niti se krivac ukljuĉuje u pojam kriviĉnog djela. dihotomni).godine itd. polazeći od ĉinjenice da bez poĉinioca ne moţe biti ni kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.WWW. a kao kriminološka nauka za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnih djela i kazni kao društvenih fenomena.

Kriminalistička metodika utvrĊuje najbolje metode izviĊanja pojedinih grupa kriviĉnih djela s obzirom na njihove specifiĉnosti. sankcija i svih drugih ĉinjenica na osnovu kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopće ili pojedinih njegovih oblika. nastojeći prvenstveno da utvrdi uzroke. a posebno radi otkrivanja i hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela. fiksiranja i ispitivanja tragova kriviĉnog djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u uslovima zatvorskog ţivota. Penologija je nauka koja se prvobitno bavila prouĉavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda izvršenja kazni lišenja slobode. obezbjeĊivala veću efikasnost kriviĉnog prava u borbi protiv kriminaliteta. istraţnih organa i drugih lica koja uĉestvuju u kriviĉnom postupku. tzv. U okviru toga. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju. Kriminalna politika. s obzirom na vrstu i naĉin izvršenja. koja izuĉava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet. kao što su razne psihiĉke devijacije. javnog tuţilaštva. kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju. kriviĉna statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju kriviĉnih sankcija daje mogućnost da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviĉne sankcije. Kriviĉna statistika se nije osamostalila kao posebna nauĉna disciplina. kao i svih drugih ĉinjenica koje mogu posluţiti za utvrĊivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta.kriminalna sociologija. Kriminalistička tehnika nauĉno utvrĊuje naĉine iznalaţenja.nauka kriviĉnog procesnog prava i kriminalna politika. . odnosi sa porodicom. ostvarile svrhu koja im je namijenjena. kao i u cilju ustanovljavanja i otkrivanja poĉinilaca kriviĉnih djela. odnosno istrage. Tako shvaćena kriminalistika obuhvata kriminalističku tehniku. U takve nauke spadaju: . brzog i ekonomiĉnog provoĊenja istrage. higijenski zahtjevi.BH-PRAVNICI.kriminalna biologija ili antropologija – izuĉava biološke faktore kriminaliteta. kriviĉna statistika i kriminalistika. Osim toga. a njen zadatak je da osigura najracionalniji sistem evidentiranja kriviĉnih djela. Zbog toga je usko povezana sa više drugih nauĉnih disciplina. Kriminologija se bavi izuĉavanjem kriminala posmatrajući ga sa razliĉitih vanpravnih aspekata. psihijatriju i fiziologiju. Osim izuĉavanja faktora kriminaliteta.COM .WWW.COM KRIVIĈNE I SRODNE NAUKE Pod kriviĉnim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izuĉavanjem kriminaliteta. kriminalističku taktiku i kriminalističku metodiku. te strukturu i dinamiku kriminaliteta.faktore kriminaliteta. krivaca. kao i metode izvoĊenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog. kao vanpravne nauke.kriminologija. 7 WWW. bi kritiĉkom ocjenom pozitivnog kriviĉnog prava i nauĉnim ispitivanjem kriminaliteta. kao pravne nauke. ObraĊuje skup pravnih normi kojima se reguliše naĉin djelovanja suda. Moguća je njena dalja podjela na kriminalnu psihologiju. Tako se kriminologija pojavljuje kao skup u odreĊenoj mjeri osamostaljenih nauĉnih disciplina kao što su: . koja izuĉava društvene faktore kriminaliteta. Nauka kriviĉnog procesnog prava izuĉava procesualno (formalno) kriviĉno pravo odreĊene drţave. utvrĊivanja i ispitivanja dokaza koji se koriste radi prevencije kriviĉnih djela i u cilju rasvjetljavanja kriviĉnih djela. ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke kriviĉnog prava i postavi kao zasebna nauka. . potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. Kriminalistička taktika nauĉno utvrĊuje metode vršenja izviĊaja. U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i mjera bezbjednosti. Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja.BH-PRAVNICI.

COM Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistiĉku tehniku. Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaĉajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su tijesno povezane sa naukom kriviĉnog prava. ĉiji su sastavni dijelovi daktiloskopija (izuĉavanje otisaka prstiju). sudska balistika itd. U okviru sudske medicine poseban znaĉaj ima traumatologija (nauka o povredama). traseologija (izuĉavanje tragova). sudska fotografija.BH-PRAVNICI. grafologija (ispitivanje rukopisa).COM . seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka o smrti). 8 WWW.WWW.BH-PRAVNICI.

tj. U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je znatan progres kriviĉnog prava.BH-PRAVNICI. sve je veći uticaj i primjena kanonskog kriviĉnog prava. Izvore iz tog doba ne predstavljaju zakonodavni akti. Saĉuvani izvori (npr. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA I NAUKE KRIVIČNOG PRAVA KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA PRAVA U RAZLIČITIM NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA ROBOVLASNIĈKIH DRŢAVA 1. 3. istiĉu se i grupe kriviĉnih djela protiv vladara i drţave (politiĉka kriviĉna djela). već zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina.godine. Surove kazne. Primarna zaštita privatne svojine (robovi. Nakon raspada franaĉke drţave Karla Velikog. Tako su u 9 WWW. a svi su sadrţavali i norme kriviĉnog prava. kao i u pogledu zaštite liĉnosti. Najznaĉajniji od svih je Lex Salica.Hamurabijev zakon ik) sadrţe pojedine odredbe iz oblasti kriviĉnog prava. Malobrojni su oĉuvani izvori prava iz tog perioda. Karakteristika kriviĉnog prava feudalnog doba je primarna zaštita svojine. pljaĉke. Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obiĉajnog prava. najvaţnijem franaĉkom plemenu. Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka) U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges barbarorum ili “narodne pravde”. tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu otkupnina. poznate su i “kapitularije”. stoka.COM B. izdat u Francuskoj oko 500. protiv religije i morala. te se posebna paţnja posvećuje raznim oblicima kraĊe.BH-PRAVNICI. 4. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine. Tome je znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije. poljoprivredni proizvodi). 2. Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka) Kriviĉno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja. Rimsko pravo za kriviĉno pravo nema ni izbliza onaj znaĉaj koji ima za razvoj graĊanskog prava. PreovlaĊuju smrtna i razne fiziĉke kazne. bez ikakvog sistema. Kazne su ostale surove. Karakteristika ovih zakona je taĉno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte. razbojništva.zakoni doneseni od strane kraljeva. ali se već dosta rano pojavljuje i novĉana kazna. Osim toga.COM . Kapitularije su doprinijele sve većem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine. KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA Opće karakteristike Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. razna muĉenja i sakaćenja. Pored ovih zakona. te protiv liĉnosti. koji su sadrţavali i kriviĉno pravo. U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela kriviĉnog prava na opći i posebni dio.WWW. Većinom su se svodile na smrtnu kaznu. Razlika izmeĊu slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviĉne odgovornosti. nazvan po saliskim Francima.

Tek tokom XVIII vijeka u Njemaĉkoj dolazi do kodifikacije kriviĉnog prava. a time i samovolje. Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniĉi na razumnu mjeru kako bi se kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreĊenje zloĉina. koja je dominirala sve do prvih burţoaskih kriviĉnih zakona. Holandiju. NAUKA KRIVIĈNOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA Stari Grci i Rimljani nisu dali znaĉajniji doprinos na podruĉju kriviĉnog prava. U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak. Kriviĉni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podruĉju Austrije.godine.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski Kriviĉni zakonik iz 1794. Najznaĉajniji su Bavarski Kriviĉni zakonik iz 1751. Ciceron i Seneka. Od XVI vijeka se nauka kriviĉnog prava poĉinje obraĊivati na univerzitetima kao zaseban predmet. ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiĉkih odnosa. MeĊutim. On predstavlja klasiĉan kriviĉni kodeks razvijenog feudalizma. U Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna znaĉajnija kodifikacija kriviĉnog prava.COM . partikularizam je doveo do sve većeg unošenja arbitrarnosti u izricanje kazne. Njemaĉku. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreĊenosti. Paulus. dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko pravo. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave (društveni ugovor). bogohuljenje. Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela protiv religije (heretizam. a Karolina je imala supsidijarni znaĉaj. MeĊutim. Austrijski Kriviĉni zakonik Marije Terezije iz 1768.BH-PRAVNICI. unosi se više preciznosti u formulisanje kriviĉnih djela itd. Nauĉna obrada kriviĉnog prava osim Italije zahvata i Francusku. Kriviĉnopravna nauka tog vremena bila je pod iskljuĉivim uticajem crkve.godine za vrijeme njemaĉkog cara Karla V. Tako se u kriviĉnom pravu kao osnov odgovornosti sve više uĉvršćuje vinost. ali ponovo samo u pojedinim zemljama. Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek) Karakteristika ovog perioda je što je kriviĉna represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poĉinje i nauĉna obrada kriviĉnog prava. primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni zakoni.godine. izazvan recepcijom rimskog prava.BH-PRAVNICI. koju nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka. te je imao veliki znaĉaj za dalji razvoj austrijskog kriviĉnog zakonodavstva. Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom kriviĉnog prava. ali nikada nije vaţio na cjelokupnom njemaĉkom podruĉju.COM Njemaĉkoj nastala tzv.WWW. KRIVIĈNOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIĈNO PRAVO FRANCUSKE BURŢOASKE REVOLUCIJE Uvodno razmatranje Filozofi Grocijus. meĊu kojima je najznaĉajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII vijeka. koja je bila pod jakim uticajem kanonskog kriviĉnog prava. U borbi protiv kmetskih pobuna nastao je najznaĉajniji spomenik kriviĉnog prava srednjeg vijeka – Constitutio Criminalis Carolina izdat 1532. Platon i Aristotel su se u svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaĉajnih za kriviĉno pravo. Prema odredbi Karla V. vrlo teško su prodirale u podruĉje kriviĉnopravne nauke. Od Rimljana su kriviĉnopravna pitanja najviše doticali Ulpijan. Za kriviĉno pravo feudalno-apsolutistiĉkih drţava karakteristiĉno je da se ono u Njemaĉkoj izgraĊivalo manje-više na osnovama Karoline.”ogledala”. Španiju. vraĉanje itd). ali su nauci kriviĉnog prava dali nove filozofske osnove. Lok u 10 WWW.

Zahtijevao je strogo poštivanje naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravosuĊu. Voltera i Rusoa Za dalji razvoj kriviĉnog prava posebno su znaĉajni francuski filozofi Šarl Monteskje. Ideje Ĉezara Bekarije Knjga “O zloĉinima i kaznama”. a posebni “O 11 WWW. e) Kazne moraju biti odreĊene. objavljena 1764. b) Kazna mora biti srazmjerna kriviĉnom djelu. prema kome samo zakon moţe biti osnov kaţnjavanja. Bekarija je smrtnu kaznu smatrao nelogiĉnom. c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr.COM kriviĉnopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti.godine. f) Kazne mogu biti samo liĉne (individualne). Deklaracija prava ĉovjeka i graĊanina iz 1789. Da bi se što jaĉe istakla ova naĉela. a društvenim ugovorom se pojedinac odrekao individualnog prava na odbranu u korist društvene zajednice.godine direktno i indirektno je postavila niz naĉela kriviĉnog prava. d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela. već da se kriviĉno djelo ne bi ĉinilo u budućnosti. d) Svi graĊani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja. Zakonik sprovodi slijedeće zahtjeve: a) Kazna mora biti humana. Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom kriviĉnom zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim kriviĉnim pravom. Lok se u nizu kriviĉnopravnih ideja javlja kao preteĉa tzv. Kriviĉni zakonik iz 1791. a u pravcu humanizacije kriviĉnog prava. Opći dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”. po prvi put je u sistemu jednog kriviĉnog zakonika usvojena podjela na opći i posebni dio. Lokove filozofske i politiĉke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston. te gube vaţnost sva kriviĉna djela povrede boţanstva. Bekarija se zalagao protiv svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo. Kriviĉno pravo francuske burţoaske revolucije Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaĉajna zakonodavna akta: Kriviĉni zakonik iz 1791.godine u Milanu. b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne nuţne kazne. te Kriviĉni zakonik iz 1810. predstavlja znaĉajan doprinos razvoju kriviĉnog prava.WWW.BH-PRAVNICI. prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog kriviĉnog djela. f) Kazne moraju biti dugotrajne. koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiĉkog pravosuĊa. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju kriviĉnog prava.COM . Najvaţnija su slijedeća: a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja. Fransoa Volter i Ţan Ţak Ruso. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki ĉovjek u prirodnom stanju ima pravo da se brani od svakog napada.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naĉela Deklaracije. c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u sluĉaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio kaznu. donesen za vrijeme Napoleona.godine koji je donijela Ustavotvorna skupština.BH-PRAVNICI. U pogledu kaţnjavanja. javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo uĉinjeno.surova djela treba kaţnjavati fiziĉkim kaznama).klasiĉne škole kriviĉnog prava. Bekarija je istakao ideju prevencije. e) Svi graĊani su jednaki u pogledu zakonske zaštite i u pogledu kaţnjivosti. Koncepcija Monteskjea. ĉiji je autor Ĉezare Bekarija. g) Smrtna kazna ne moţe predstavljati muĉenje.

i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljuĉivo ima karakter odmazde. OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIĈNOG PRAVA Znaĉaj Napoleonovog kriviĉnog zakonika Napoleonov Kriviĉni zakonik (Code penal) iz 1810. koja je nazvana teorijom generalne prevencije psihološkom prinudom. Zakonik iz 1810. U funkciji oĉuvanja postojećih društvenih odnosa. Po toj teoriji. Klasiĉna škola nije posvećivala paţnju uzrocima kriminaliteta. Zlo priĉinjeno kaznom mora biti jednako zlu koje je proizvedeno kriviĉnim djelom. tj. ne vodeći raĉuna da su to društvene pojave podloţne općim zakonima društvenih zbivanja. posebno politiĉkih delikata za koje se predviĊa smrtna kazna. Karakteristiĉno je da projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu. Kant zastupa princip da kazna mora iskljuĉivo predstavljati apsolutnu pravednost. Uticaj Kanta i Hegela na kriviĉno pravo Svaki sa svojih filozofskih osnova. što je znatno doprinijelo uĉvršćenju naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravu. Anselm Fojerbah i klasiĉna škola kriviĉnog prava Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaĉkog prava” smatra se osnivaĉem tzv. Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne. te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu društvene zajednice.godine predstavlja klasiĉan burţoaski kriviĉni zakon. U pravnoj oblasti. Osnovne pojmove kriviĉnog prava – kriviĉno djelo i kaznu posmatrala je iskljuĉivo kao pravne fenomene. Zakonik je znatno pooštrio kazne u odnosu na Zakonik iz 1791. Kriviĉno djelo je izraz slobodne volje pojedinaca koji djelomiĉno negira opću volju. te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih drţava. Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektiĉki razvija kroz 3 osnovna stadijuma: teza-antiteza-sinteza. te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni red (sinteza).klasiĉne škole u nauci kriviĉnog prava. smatrajući da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom 12 WWW. cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki djeluje na sve potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode. Jedna od najvećih Fojerbahovih zasluga je da je svojom teorijom psihološke prinude zahtijevao što odreĊenije formulisanje kriviĉnih djela i kazni.BH-PRAVNICI. a to se u suštini svodi na odmazdu. Proizilazi da veliĉina kazne iskljuĉivo zavisi od teţine djela. Poĉetkom XIX vijeka u Evropi je nastao niz kriviĉnih zakonika koji su manje -više stvarani pod uticajem Napoleonovog Kriviĉnog zakonika. već je ona unesena po odluci Ustavotvorne skupštine.COM kriviĉnim djelima i kaznama”.WWW.BH-PRAVNICI. Klasiĉna škola izgradila je kriviĉnopravnu dogmatiku. Kantovo talionsko naĉelo oĉigledno je bilo nazadno. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja odgovornosti sauĉesnika. fiziĉke kazne i konfiskacija.COM . već ih odreĊuje relativno – propisujući minimum i maksimum kazne za svako djelo. Kazna negira kriviĉno djelo. Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. Sama predstava o kazni koja oĉekuje izvršioca kriviĉnog djela otklanja motive za izvršenje djela. ali se sadrţajno radi o općem i posebnom dijelu. te je on na podruĉju kriviĉnog prava imao vrlo malo sljedbenika. Znatno je povećan broj kriviĉnih djela. Kant se zalaţe za primjenu taliona u kriviĉnom pravu (ubistvo-smrtna kazna.godine. silovanje-kastracija itd).godine ne predviĊa apsolutno odreĊene kazne za pojedina djela. pravo je izraz opće volje (teza).kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza).

COM kaznene represije. Znaĉajniji kriviĉni zakonici XIX vijeka Pored Napoleonovog Kriviĉnog zakonika znaĉajni su i: Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma Fojerbaha iz 1813.godine. Njegovi sljedbenici. Po Feriu. Kazneni zakonik za Njemaĉku carevinu iz 1871. i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze u svojim kasnijim radovima odstupa od prvobitnog stanovišta. Po Lombrozu.godine. prvenstveno Enriko Feri i R.BH-PRAVNICI. Svaki zloĉinac se moţe prepoznati po uroĊenim biološkim (fiziĉkim i duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine). Objektivizacija je previše izraţena jer se sva kriviĉna djela sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. svi poĉinioci kao razumna bića su jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom. Na osnovu ove podjele. jer istovremeno niz lica pod potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviĉna djela. Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom kriviĉnog prava. a Garofalo u “Kriminologiji” 1885. već su njegovi postupci determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom. Krivci iz strasti – kriviĉna djela ĉine pod uticajem velike strasti. Antropološka škola i italijanski pozitivizam Kao rezultat kritike klasiĉne škole nastaje formiranje tzv.godine zasnovao tzv. Pruski Kazneni zakonik iz 1851. MeĊutim. osnovni faktori kriminaliteta su biološkog karaktera.Garofalo pored biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor kriminaliteta.godine.godine. Njene bitne odrednice su: Ĉovjek u svom djelovanju nije slobodan. svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci iz socijalnih razloga. ljubomore i sl.”novih škola” koje po metodi karakteriše pozitivizam. jer se posmatraju apstraktno. 13 WWW. Zajedniĉke karakteristike ovih zakonika su da se kriviĉno djelo. a posebno krivac generalizuju. 2. bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do 1930. 3.BH-PRAVNICI. Ta individualna svojstva su odluĉujući faktor koji jednoj osobi diktira da pod odreĊenim vanjskim okolnostima izvrši kriviĉno djelo. Polazna taĉka njegove teorije je teza o uroĊenoj zloĉinaĉkoj prirodi ĉovjeka – o rođenom zločincu. Kretanje kriminaliteta se iskljuĉivo tumaĉilo kao negativni ili pozitivni rezultat kaznene represije. Austrijski Kazneni zakonik iz 1852. Po ovoj teoriji svi krivci su biološki anormalna bića. On je svojim djelom “Ĉovjek kao zloĉinac” iz 1876. u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta.COM . Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881.godine. Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u Njemaĉkoj. Shodno tome. van stvarnog ţivota. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Čezare Lombrozo. kod kojih je dominantan utaicaj sredine. Krivci ludaci – kriviĉna djela izvršavaju pod uticajem duševne bolesti. tj. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih postaje hroniĉan.godine.kriminalnoantropološku školu u nauci kriviĉnog prava. Feri je izveo klasifikaciju krivaca u 5 kategorija: 1. U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode.godine – izraĊen po ugledu na Code penal. mrţnje. 4. Vanjski faktor ĉine karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi. da se nalaze u samom zloĉincu. RoĊeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka biološke prirode (psihološke i anatomske).WWW. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje stvaraju predispoziciju za vršenje kriviĉnih djela.

On je samo opasan po društvo i zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje će predstavljati “mjeru socijalne zaštite” (bezbjednosti). društvene okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta. Konkretna kazna treba biti prilagoĊena osobenostima krivca. Dakle.COM . Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je “opasnost“ uĉinioca koja se posebno javlja kod povratnika. a istovremeno ne pridaju znaĉaj generalnoj prevenciji. Neoklasiĉna škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju. Krajnji zakljuĉak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja. već smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna prevencija. Neoklasiĉari su posebno zastupali mišljenje da u kriviĉnom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraĉunljivost. Pristalice sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu. društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima izvršilac ţivi. Hroniĉni bi preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca. neuraĉunljivih i smanjeno uraĉunljivih poĉinilaca kriviĉnih djela. jer ĉovjek ne vrši kriviĉno djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo. U skladu sa shvatanjem uzroka kriminaliteta. ali se ipak javlja i psihološki momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviĉna djela. Ove teorije nazivaju se neoklasiĉnom školom ili neoklasicizmom u kriviĉnom pravu jer je njihova polazna teza o moralnoj odgovornosti kao osnovu kriviĉine odgovornosti. Sociološka škola Osnivaĉi sociološke škole su Franc List iz Berlina. Osnov za primjenu kazne je kriviĉna odgovornost zasnovana na uraĉunljivosti i vinosti. a mišljenje eksperata bi bilo odluĉujuće i definitivno. Tako se već mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv. Neoklasiĉna škola U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeĊu intederminizma klasiĉne škole i determinizma pozitivista i sociološke škole.”sociološke škole” kriviĉnog prava.BH-PRAVNICI. Prema kategoriji krivca se mora podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni poredak.BH-PRAVNICI. Hroniĉni krivci se mogu podijeliti na popravljive i nepopravljive. Akutni bi bio preteţno izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu krivca. Individualizacija kazne još više dobiva na znaĉaju. Kazna ima odreĊeni konkretan cilj i ne moţe se zasnivati na odmazdi. Antropološka škola u ĉistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila nauĉno zasnovana. Zbog toga su sociolozi zastupali princip individualizacije kazne. Sluĉajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive. U hroniĉni kriminalitet posebno spadaju profesionalna kriviĉna djela. sa svojim već uroĊenim sklonostima. već samo prevencija. Ovo stanje moţe predstavljati osnov za ublaţavanje kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti.WWW. List smatra da na razvijanje zloĉinaĉkih svojstava u najvećoj mjeri utiĉu vanjske (društvene) okolnosti pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela. koji na osnovu osrednjeg vanjskog pritiska pristupa kriminalu. Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hroniĉni. 14 WWW. List diferencira krivce u 2 osnovne kategorije: sluĉajne krivce (akutni krivci) i krivce po prirodi (hroniĉni krivci). odnosno na preventivno djelovanje u odnosu na uĉinioca. kao prelazno stanje izmeĊu uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. za pozitiviste nema znaĉaj represija.COM 5. Van Hamel iz Amsterdama i Adolf Prens iz Brisela. Primjeni preventivnih mjera prethodila bi samo odreĊena biološko-psihološka ekspertiza. List tvrdi da svaki pojedini zloĉin nastaje zajedniĉkim djelovanjem 2 grupe uslova: individualna svojstva krivca i fiziĉke. Dakle.

smatrajući ih posebnom vrstom mjera bezbjednosti. U tom novom pravu treba pojmove kriviĉnog djela. ove mjere su sve više poprimale karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta kriviĉne sankcije. Pokret nove društvene odbrane Pokret društvene odbrane ukljuĉuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svje tskog rata u nauci kriviĉnog prava. sociološke i drugih škola. Shvatanja koja su manje-više prihvaćena od većine autora su: a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca. Za period izmeĊu 2 svjetska rata karakteristiĉna je i pojava autoritarnog fašistiĉkog kriviĉnog zakonodavstva.neoklasiĉna). Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana. a ĉija zajedniĉka karakteristika je stanovište da kriviĉno pravo sluţi odbrani društva od kriminaliteta. Kriminalna politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu.COM . Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove kriviĉnog djela i kriviĉne odgovornosti.klasiĉne) koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr. Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel. koji bi za cilj imao reintegraciju poĉinioca u društvo. ovaj pokret ne prihvata dualitet kriviĉnih sankcija neoklasiĉne škole. krivca. potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno kriviĉno pravo i zamijeniti ga pravom društvene odbrane. Ovo stanovište razvija naĉelo individualizacije kazne usvajajući sistem ublaţavanja kazne. opravdava retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona itd.godine). Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasiĉni. već traţi njegovu transformaciju. Udaljem razvoju. odgovornosti i kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela. Shodno tome. uvoĊenje batinanja. a time i zaštitu društva. OUN je 1948. pozitivne. sterilizacije i sl. Ovu koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi društvene odbrane”. Prvobitno su preporuĉivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji. U tim pravcima je karakteristiĉno da se za osnovu uzima koncepcija jedne škole (npr. uslovne osude i uslovnog otpusta. pored kazne i mjere bezbjednosti. sudija kasacionog suda u Parizu. 15 WWW. Istovremeno se na bazi tzv. koji je svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954. To pravo napušta princip legaliteta. Druga.WWW.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za društvenu odbranu” sa zadatkom da utiĉe na suzbijanje zloĉina. Prema tome. dakle monizam kriviĉne sankcije. Osvrt na savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava Danas postoje kombinacije razliĉitih shavatanja u kojima se prepliću koncepcije klasiĉne. Reforma kriviĉnog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka Reforma zahvata skoro cijelu Evropu. umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog kriviĉnog prava. već usvaja samo jednu vrstu mjera društvene odbrane.BH-PRAVNICI. Teţište se sa kriviĉnog djela pomjera na krivca. One su imale zadatak da u većoj mjeri zamijene kaznu ili da reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima. zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne. subjektivizma i kurativnih mjera. neopozitivistiĉki itd. ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom smislu. Delikventa treba podvrći tretmanu koji obezbjeĊuje njegovu resocijalizaciju. U pokretu društvene odbrane mogu se izdvojiti 2 koncepcije: Prema prvoj koncepciji.stanja opasnosti u kome se nalazi poĉinilac kriviĉnog djela dopunjuje represivni mehanizam i drugim kriviĉnom sankcijom nazvanom mjera bezbjednosti. sadašnja kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene odbrane.COM Posebnu paţnju neoklasiĉari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poĉiniocima kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI.g (prošireno izdanje 1966. mjera socijalne zaštite i sl.

Kriviĉnopravni propisi. te je amandmanima iz 1971.godine. Njima je izvršeno razgraniĉenje nadleţnosti u kriviĉnim stvarima izmeĊu vojnih sudova i Narodno-oslobodilaĉkih odbora. Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01. Dakle. a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne. a sva ostala kriviĉna djela i sankcije odreĊivale su republike. nuţnoj odbrani i krajnjoj nuţdi. kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale narodne sudove kao organe pravosuĊa na osnovu uputstva NKOJ od 09.06.godine.kriminalne politike. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA U BiH Uspostavom Kraljevine SHS. zakonodavna nadleţnost republika bila je izrazito suţena.01. trebaju biti elastiĉni i dozvoliti da se u obzir uzimaju kako objektivne okolnosti.godine. tako i subjektivna stanja ĉovjeka.COM b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta. osnovne savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava omogućavaju razvoj pozitivnog kriviĉnog prava na jednoj širokoj platformi. odnosno autonomnih pokrajina na naĉin da je federacija odreĊivala opći dio kriviĉnog zakonodavstva i manji broj kriviĉnih djela od zajedniĉkog znaĉaja. odnosno autonomne pokrajine. njegova psihiĉka konstitucija i njegova liĉnost u cjelini. Spadao je u red modernih burţoaskih zakonika. Kriviĉni zakonik FNRJ donesen je 1951. GraĊanski sudovi kao zasebni organi pravosuĊa nisu postojali sve do 1944. koja omogućava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za suzbijanje kriminaliteta. sa izuzetkom blaţeg zakona.1879. postojala je mogućnost da kriv iĉno zakonodavstvo donose federacija i socijalistiĉke republike. Dalji razvoj išao je u pravcu povećanja zakonodavne nadleţnosti republika na raĉun federacije.1944. Zakon je predviĊao dualitet kriviĉnih djela: zloĉine i prestupe.1930. neuraĉunljivosti i smanjenoj uraĉunljivosti. Nakon II svjetskog rata. zabludi. pri ĉemu se uzima u obzir kako potreba zaštite društva. po Ustavu FNRJ iz 1946. uz iskljuĉenje retroaktivnosti vaţenja kriviĉnog zakona. Osnovne i najvaţnije mjere u borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere.WWW. posebno u pogledu odreĊivanja kazne.godine. na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razliĉitih pravn ih podruĉja. U zakoniku je bio uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente. U Hrvatskoj.godine.godine. za razvoj kriviĉnog prava poseban znaĉaj imaju Foĉanski dokumenti iz februara 1942. Zakon sadrţi propise o umišljaju i nehatu. 16 WWW. Tokom II svjetskog rata.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM .05. Postavio je naĉelo legaliteta kriviĉnog djela i kazne. tako i potreba zaštite ĉovjeka-pojedinca.godine.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeĊu federacije i republika. Iz navedenih stavova proizilazi da kriviĉno pravo treba biti izraz tzv. Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo. U BiH je vaţio Kazneni zakon o zloĉinstvima i prestupima od 26. c) Potreba ispitivanja liĉnosti izvršioca kriviĉnog djela. MeĊutim.

WWW.COM II KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO 17 WWW.COM .BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.

WWW.COM 18 WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM .

Zasniva se na vaţećem zakonskom tekstu. Neposredni izvor kriviĉnog prava je kriviĉni zakon. IZVORI KRIVIĈNOG PRAVA Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta kriviĉnog kodeksa ili je ona sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureĊuje neki ţivotni odnos. 2. Pod pojmom kriviĉni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom ureĊenom sistemu zaokruţena problematika instituta općeg i posebnog dijela kriviĉnog prava. OSNOV I GRANICE KRIVIĈNOPRAVNE PRINUDE Propisivanje kriviĉnih djela i kriviĉnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene kriviĉnopravne prinude i njenoj srazmjernosti jaĉini opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka. Pod pojmom kriviĉni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba kriviĉnopravnog sadrţaja.COM CILJEVI KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIČNOPRAVNA PRINUDA FUNKCIJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Funkcije kriviĉnog zakonodavstva su: 1. Posredni izvori su podzakonski akti. Donose se u sluĉaju rata ili drugih vanrednih situacija.BH-PRAVNICI. Zaštitna funkcija – obezbjeĊuje zaštitu društva primjenom kriviĉnih sankcija prema licima koja ugroţavaju ili povreĊuju osnovne vrijednosti jednog društva. te druge osnovne vrijednosti društva.COM . Postoje 2 vrste ovih akata: 1. meĊunarodni ugovori (konvencije). zakoni Kantona i zakoni drţave BiH kojima su propisana kriviĉna djela.a bazi se prouĉavanjem pozitivnog prava u smislu da isto unapreĊuje. Granice kriviĉnopravne prinude odreĊuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i nuţnosti kriviĉnopravne zaštite tih vrijednosti. utiĉući na taj naĉin na izgraĊivanje svijesti graĊana o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaĉanje morala društva. osim za ponašanja koja su zakonom odreĊena kao kriviĉna djela. Ukoliko je štićena vrijednost veća. sudska praksa i pravna nauka. ObezbjeĊenje sigurnosti ĉovjeka i graĊanina u smislu da prema njima neće biti primijenjene kriviĉne sankcije. Izvori kriviĉnog prava mogu se podijeliti na neposredne i posredne. Uredbe sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviĉna djela i sankcije za uĉinioce tih djela. Pod pojmom kriviĉno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH. Socijalno-etiĉka funkcija – ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna. kriviĉnopravna prinuda je oštrija i obrnuto. Podzakonski normativni akti su posredan izvor kriviĉnog prava. 3.BH-PRAVNICI.WWW. Pri odreĊivanju granica prinude vrši se diferenciranje vrijednosti koje se štite prema njihovom znaĉaju. Neposredan izvor su kada drţava prihvati meĊunarodni ugovor i obaveţe se da će isti neposredno 19 WWW. Funkcije kriviĉnog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog ureĊenja i politiĉkog sistema. 2. Normativni akti kojima se upotpunjuju blanketne norme koje postoje u kriviĉnom pravu. MeĊunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor kriviĉnog prava.

ĉl.obiĉna dispozicija je kod kriviĉnog djela uvrede iz ĉl.. Prema sadrţaju – odredbe općeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog (nešto se proglašava) karaktera.BH-PRAVNICI. Jednostavne dispozicije mogu se podijeliti na obiĉne.WWW.283 st.». te sugerišu zakonodavcu odreĊene promjene.283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe 20 WWW. Po meĊusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe općeg dijela bez odredbe posebnog dijela i obrnuto..1: «Ko uvrijedi drugog. Odnose se na bilo koje kriviĉno djelo iz posebnog dijela. utaje ili prevare – ĉl. a sloţene na blanketne i alternativne. utaju 278.1. odnosno iz nekog drugog kriviĉnog djela. a posebnog dijela dispoziciju i sankciju. Upućujuća dispozicija je ona u kjoj se upućuje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa kriviĉnog zakona.COM . Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene.273 st. Tako npr.COM primjenjivati u svom pravosudnom sistemu. Iz ove dispozicije se vidi da je zakonodavac odredio više obiljeţja tog kriviĉnog djela.».BH-PRAVNICI. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih normi uoĉavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja. ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom pitanju. U praksi se koriste mišljenja pravne nauke. Po strukturi – odredbe općeg dijela imaju dispoziciju. Obiĉna dispozicija je ona u kojoj se ne izlaţu pojedina karakteristiĉna obiljeţja nekog kriviĉnog djela. sadrţi upućujuću dispoziciju koja upućuje na druga kriviĉna djela (kraĊu 273. Tako npr. Ni kod jednog ni kod drugog kriviĉnog djela zakonodavac nije u dispoziciji dao bitna obiljeţja tog kriviĉnog djela.137-396).214 st. Naĉini odreĊivanja kriviĉnih djela (metodi odreĊivanja bića kriviĉnih djela – razliĉitost dispozicija) Dispozicija je onaj dio propisa. viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem zaštitnom objektu svrstana u pojedine grupe kriviĉnih djela (poglavlja 15-33. Sudska praksa su posredan izvor kriviĉnog prava. prevaru 282).» ili kod kriviĉnog djela ubistva ĉl. njenu prirodu (pokretna). Opći dio obuhvata 14 glava sa 136 ĉlanova. opisne i upućujuće. Oznaĉio je svojinu na stvari (tuĊa). Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije preuzme obavezu da odredbe odreĊenog ugovora unese u svoje kriviĉno zakonodavstvo. tj..1: «Ko tuĊu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist...171 st. Pravna nauka (dogma) je posredan izvor kriviĉnog prava. To znaĉi da djelo iz ĉl. Npr.1: «Ko drugog liši ţivota. Osim toga. Odredbe općeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju. Odredbe posebnog dijela su odredbe o pojedinim kriviĉnim djelima prma njihovim pojedinaĉnim i grupnim obiljeţjima..kod kriviĉnog djela kraĊe ĉl. pravne norme u kome se po obiljeţjima odreĊuje biće nekog kriviĉnog djela. te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna imovinska korist).sitno djelo kraĊe. KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIĈNIH ZAKONA Klasifikacija kriviĉnopravnih odredaba i razlika izmeĊu odredaba općeg i posebnog karaktera KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Općeg i posebnog dijela. Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomoću obiljeţja opisuje neko kriviĉno djelo. strukturi i meĊusobnom odnosu.

a drugo subjektivne prirode.COM .2. iz rasnih. Npr. svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir.da priĉini štetu upravo takve vrijednosti. Ta dopunjujuća norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu. pri bezobzirnom nasilniĉkom ponašanju 4. Na veliĉinu kazne ne utiĉe ni ĉinjenica na koji naĉin se konkretizovalo pojedino obiljeţje kriviĉnog djela. poluotvoreni kazneni okvir nagore i poluotvoreni kazneni okvir nadole. Oĉigledno je ova odredba neprimjenjiva ukoliko ne postoje propisi o prekidu trudnoće..BH-PRAVNICI. Apsolutno neodreĊene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ograniĉenjima pri odmjeravanju kazne. Blanketna norma mora biti dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj.BH-PRAVNICI. Apsolutno odreĊene kazne postoje u sluĉaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom odmjeravanja kazne. tj. utajenih stvari ili šteta uĉinjena prevarom ne prelazi iznos od 500 KM. već u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreĊuje za konkretan sluĉaj vrstu i mjeru kazne. tj. U sluĉaju da su za neko kriviĉno djelo propisane 2 kazne (bilo alternativno ili kumulativno).1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnoće trudnoj ţeni s njenim pristankom izvrši prekid trudnoće. Relativno odreĊene kazne znaĉe da zakonodavac odreĊuje kazneni okvir. i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica 3. Tako postoje zatotvoreni kazneni okvir. 21 WWW. U našem kriviĉnom zakonodavstvu prihvaćen je sistem relativno odreĊenih kazni. Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije. kod kriviĉnog djela teškog ubistva.176 st. Njima su u alternativi propisana jedno ili više obiljeţja odreĊenog kriviĉnog djela. Npr. (ima još alternativa – vidi zakon). odnosno odreĊuje obim kriviĉnopravne zaštite.COM osnovni oblici djela na koje dispozicija upućuje. tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od alternativno predviĊenih obiljeţja. Na veliĉinu kazne ne utiĉu okolnosti koje nisu unesene kao obiljeţja kriviĉnog djela ili nisu izriĉito navedene kao ublaţavane ili pooštravane. jer bi prihvatanje apsolutno neodreĊene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naĉelom legaliteta odreĊenosti djela i kazne.kod KD protivpravnog prekida trudnoće. Subjektivni momenat je da se utvrdi da je uĉinilac išao za tim da pribavi stvar. Prihvatanje apsolutno odreĊene kazne bilo bi u suprotnosti sa naĉelom individualizacije kazne. na svirep ili podmukao naĉin 2. tako da ona moţe biti apsolutno odreĊena. otvoreni kazneni okvir.raspon u kome se moţe izreći kazna za konkretno kriviĉno djelo. ĉl. Objektivni momenat je taj da vrijednost ukradenih..». nacionalnih ili vjerskih pobuda itd. od kojih je jedno objektivne. se kaţe: «Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit će se ko drugog liši ţivota: 1. U savremenom kriviĉnom pravu postoji više modela odreĊivanja sankcije. Naĉini odreĊivanja sankcije za kriviĉno djelo Sankcija je dio propisa tj. podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama općeg kaznenog okvira te vrste kazne. Naše kriviĉno zakonodavstvo ne prihvata odreĊivanje kazne na 2 naprijed opisana naĉina. U navedenom primjeru radi se o 2 specifiĉna obiljeţja. apsolutno neodreĊena i relativno odreĊena.171 st. Ukoliko taj okvir nije izriĉito naznaĉen. Relativno odreĊivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naĉina. Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme. pravne norme u kome je odreĊena kazna za uĉinioca djela datog u dispoziciji. To znaĉi da je pri samoj kvalifikaciji djela odreĊena i kazna za to djelo. a zatim i neka specifiĉna obiljeţja prema kojima se ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upućuje. ĉl.WWW.

.185: «. Tada se uzima da vaţi opći minimum.kaznit će se zatvorom do 3 godine». 22 WWW. Npr. TUMAĈENJE KRIVIĈNIH ZAKONA Tumaĉenje kriviĉnog zakona predstavlja utvrĊivanje pravog smisla. Npr. ĉl.196: «Kaznit će se novĉanom kaznom ili zatvorom do 1 godine». Prema obimu tumaĉenja.000 KM) ili da se opredijeli za zatvor koji u konkretnom sluĉaju moţe trajati 15 dana – 1 godine. 2. sadrţaja i obima kriviĉnopravne zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme. Npr. U takvim sluĉajevima iskljuĉena je mogućnost odmjeravanja kazne od 15-20 godina. Ta kazna se moţe propisati samo u alternaciji sa kaznom zatvora odreĊenog trajanja.228 se kaţe: «kaznit će se zatvorom do 3 godine i novĉanom kaznom». sud ima mogućnost izbora da uĉinioca kazni novĉano u općim okvirima (200-20. Kao što ni za jedno kriviĉno djelo zakonodavac nije izriĉito odredio poseban kazneni okvir za novĉanu kaznu. kod KD razbojništva iz ĉl.BH-PRAVNICI. novĉana kazna kod kriviĉnog djela neovlaštenog fotografiranja. Poluotvoreni kazneni okvir nadole postoji u sluĉaju kada je za konkretno kriviĉno djelo zakonodavac odredio samo posebni maksimum kazne. isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i kad je u pitanju dugotrajni zatvor. Otvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni maksimum. kod KD ubistva iz ĉl.38 st. što znaĉi da je tada sud obaveza n da uĉiniocu izrekne i kaznu zatvora i novĉanu kaznu. Npr. i što se prema odredbi ĉ l. 3. za konkretno kriviĉno djelo odredio poseban kazneni okvir utvrĊujući minimum i maksimum kazne za to djelo. Razlika u odnosu na prethodnu situaciju sa novĉanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor nikad ne izriĉe u kumulaciji sa nekom drugom kaznom.WWW. U takvim sluĉajevima sudu koji odmjerava kaznu na raspolaganju stoje 2 mogućnosti: ili da uĉiniocu odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina. Prema metodu ili naĉinu na koji se zakon tumaĉi. Tada se logiĉkim tumaĉenjem uzima da vaţi opći maksimum te se moţe izreći kazna od propisanog posebnog minimuma do općeg maksimuma. rješenje kod KD podvoĊenja. To je najĉešći sluĉaj odreĊivanja sankcije.COM . ništa ne govoreći o posebnom minimumu.2 dugotrajni zatvor nikada ne moţe propisati kao jedina glavna kazna. a konkretna duţina trajanja biće odreĊena u zavisnosti od konkretnog sluĉaja. U takvim sluĉajevima se podrazumijeva da vaţi opći okvir naznaĉene vrste kazne.000 KM). U navedenom primjeru sud ima mogućnost da uĉiniocu izrekne kaznu u rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te kazne izrekne i novĉanu kaznu u rasponu od 200-20. ali isto tako te dvije kazne mogu biti za odreĊeno djelo i kumulativno propisane. U izloţenom primjeru zakonodavac je postavio alternativu u sankciji. U tom sluĉaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina. Npr.BH-PRAVNICI. Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere novĉane kazne za to djelo.000 KM (za djela iz koristoljublja do 100.171 se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina». Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u sluĉaju ako je zakonodavac za konkretno kriviĉno djelo odredio samo posebni minimum. Takvo je npr. pri tome ništa ne govoreći o posebnom maksimumu. ĉl.276 KZ FBiH: «uĉinilac će se kazniti zatvorom 1-10 godina». ili da uĉiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina. To znaĉi da se dugotrajni zatvor moţe izreći u rasponu 20-40 godina. kod KD prinude.. kod KD genocida. ratnih zloĉina i nekih drugih KD protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom». isto tako zakonodavac koristi poseban kazneni okvir. ĉl.COM Zatvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad je zakonodavac u granicama općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. Postoje uglavnom 3 vrste tumaĉenja: 1. već sud njenu visinu utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. Prema subjektu ili organu koji tumaĉi zakon.

jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog instituta ili katedre. ali je to mišljenje znaĉajno jer unapreĊuje pravilnu primjenu zakona. Gramatiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu gramatiĉkih pravila. sva kriviĉna djela iz odreĊene grupe. tj.poseban kazneni okvir. posebno višeg ne obavezuju niţe sudove. Logiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se odreĊuju zakoni mišljenja i zakljuĉivanja. 23 WWW. po svom sadrţaju su sliĉna. one ipak imaju znaĉaj jer izraţavaju odreĊena pravna shvatanja povodom odreĊenih pitanja. Sudsko tumaĉenje je tumaĉenje koje daju sudovi rješavajući konkretne sluĉajeve. kada je u pitanju neko kriviĉno djelo onda moramo znati da je ono već samim svojim mjestom u sistemu naĉelno odreĊeno i po svojim obiljeţjima. logiĉko. sadrţaj obim kriviĉnopravne zaštite tog kriviĉnog djela. sudsko i doktrinarno. kao i odreĊivanja i povezivanja pojmova. to podrazumijeva da mu sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. ubistvo iz nehata) imaju neka zajedniĉka obiljeţja. logiĉkom operacijom zakljuĉujemo da vaţe opći minimum odnosno opći maksimum za te vrste kazne. što znaĉi da je ono uslovljeno prema grupi kriviĉnih djela u koja je svrstano.COM . privilegirani oblici. Tako npr. a u drugoj njegov tjelesni integritet. Prema metodu tumaĉenja: gramatiĉko.BH-PRAVNICI. ako za neko djelo nije uopće odreĊen minimum i maksimum kazne tj. a neke kumulativno kao npr. Autentiĉno tumaĉenje potiĉe od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji primjenjuju zakon. Tako ćemo od samog mjesta gdje je odreĊeno djelo sistematizovano. vidimo da je zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraĉunljivosti postavio u alternaciji mogućnost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. sistematsko. historijsko. Isto tako. To tomaĉenje nije obavezno. Ograniĉavajući se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraĉunljivosti. Tako sva ubistva (osnovni oblik. tako i ono lice koje nije moglo da upravlja svojim postupcima. Sistematsko tumaĉenje je utvrĊivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreĊena kriviĉnopravna norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili srodnim normama. Mada odluke jednog suda.COM Prema subjektu koji tumaĉi zakon postoje 3 vrste tumaĉenja: autentiĉno ili obavezno. odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog raspravljanja. Kao primjer gramatiĉkog tumaĉenja moţe se navesti odredba o neuraĉunljivosti prema kojoj se neuraĉunljivim smatra kako ono lice koje nije moglo da shvati znaĉaj svog djela. Isti je sluĉaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta neke elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru. Doktrinarno tumaĉenje daju pojedine nauĉne institucije ili pojedinci u svojim nauĉnim radovima. osnovna podjela je u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat ţivot ĉovjeka. a naroĉito podgrupe.BH-PRAVNICI. Prema tome. u svim sluĉajevima gdje nije odreĊen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao. Drugim rijeĉima.WWW.pravila sintakse tj. To tumaĉenje nema obaveznu ulogu. komparativno. Sva ova tumaĉenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaĉenju. Prema obimu tumaĉenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. tu se pojedini propisi dovode u meĊusobnu vezu. ako zaknodavac za neko djelo predviĊa mogućnost oslobaĊanja od kazne. Isto tako.kad su u pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata. tada se podrazumijeva da u tom sluĉaju vaţi opći kazneni okvir za to kriviĉno djelo. Tako npr.pravila o izraţavanju misli na odreĊenom jeziku. jer im je srodan uţi grupni ili podgrupni zaštitni objekat. Prema tome. u grupi kriviĉnih djela protiv ţivota i tijela. kao i za graĊane. pa ĉak to mogu biti i ĉitave grupe propisa iz istog ili razliĉitih zakona. kvalificirani oblici.

WWW. a na taj naĉin se suţava ili proširuje i sadrţina kriviĉnopravne norme. onda bi se to moglo uĉiniti uporeĊivanjem te norme na oba autentiĉna jezika.COM . Sve norme u kriviĉnom zakonu prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeĉi ili reĉenice. Na toj liniji historijskog tumaĉenja nalazi se i evolutivno tumaĉenje zakona. već se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. a to je ciljno tumaĉenje kada se utvrĊuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreĊene kriviĉnopravne norme. a ekstenzivnim proširuje smisao upotrijebljenog termina.COM Komparativno tumaĉenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona. pa ukoliko bi se pojavio problem da se utvrdi pravi smisao odreĊene kriviĉnopravne norme. Drugim rijeĉima. Ova vrsta tumaĉenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona. Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaĊe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i okolnostima u kojima se zakon primjenjuje. Takva analogija je dosta sliĉna ekstenzivnom tumaĉenju i praktiĉno predstavlja prelaz izmeĊu ekstenzivnog tumaĉenja već postojećeg teksta i analogije kojom se stvara pravo. odnosno postoji njegovo uţe i šire shvaćanje. onda nema potrebe za njegovim tumaĉenjem po obimu. rasprave sa pojedinih zakonodavnih odbora. odreĊene kriviĉnopravne norme na osnovu poreĊenja istog zakonskog teksta objavljenog na više autentiĉnih jezika. Historijsko tumaĉenje takoĊer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaĉenju ostaje i u okviru upotrijebljenih termina imajući u vidu njihovo šire znaĉenje. meĊutim ponekad se upotrijebljenim terminima pojam ne odreĊuje precizno. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima starijeg datuma. ANALOGIJA U KRIVIĈNOM PRAVU Analogija se u kriviĉnom pravu primjenjuje ili kao jedan od naĉina tumaĉenja zakona. Ako upotrijebljeni izraz ne odreĊuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma.BH-PRAVNICI. u okviru zakona. U ovom drugom sluĉaju utvrĊuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene. tj. tumaĉenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. To znaĉi da je tumaĉenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziĉkog izraţavanja. Sve navedene metode tumaĉenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode. onda se javlja potreba za njegovim tumaĉenjem koje moţe biti uţe i šire. obrazloţenja uz prijedloge i nacrte. Drugi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu uporeĊivanja zakona ili odreĊene kriviĉnopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreĊenom kriviĉnopravnom normom u zakonu druge zemlje. tj. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku. Npr.BH-PRAVNICI. Prema obimu.. obzirom da su odnosi koje zakon regulira u stalnom mijenjanju i razvoju. dok se analogija logiĉkom operacijom utvrĊivanja sliĉnosti na izvjestan naĉin udaljava od pravih.materijalija – nacrti zakona. prijedlozi. ili kao jedan od naĉina stvaranja prava (analogija kao izvor prava). moţe se reći da nema jasne granice izmeĊu tih pojmova. projekti. Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreĊen. rasprave u parlamentu itd. ĉistih znaĉenja 24 WWW. Kako se i ekstenzivnim tumaĉenjem i analogijom kojom se tumaĉi zakon ostaje u okviru zakonodavĉeve misli i volje. Analogija kao naĉin tumaĉenja zakona predstavlja sluĉaj kada se na osnovu sliĉnosti rješava neki konkretan sluĉaj i to intra legem. Oba tumaĉenja (i uţe i šire) odreĊuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i dozvoljeno je u kriviĉnom pravu jer se ne protivi naĉelu legaliteta. Tu se utvrĊuje volja zakona. Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreĊuju neki pojam. Restriktivnim tumaĉenjem se suţava. Ono se vrši na osnovu tzv. vrši se utvrĊivanje volje zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen.

pa je nedopustivo da se putem analogije stvaraju nova kriviĉna djela i da se odreĊuju kazne za ta djela. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon prestaje da vaţi. naĉelo u pogledu vremenskog vaţenja kriviĉnog zakona. kada elektriĉna energija nije bila u široj upotrebi i kada u kriviĉnim zakonima tog vremena nije bila predviĊena kraĊa elektriĉne energije. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan sluĉaj rješava primjenom pravnih naĉela odreĊene grane prava ili ĉak primjenom pravnih naĉela na kojima se zasniva cjelokupni pravni sistem odreĊene drţave u odreĊenom vremenu.136 st. prema odredbi ĉl. ona ne dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno kriviĉno pravo. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon stupa na snagu.4 st. Treba zakljuĉiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada ne moţe primijeniti kada je u suprotnosti sa naĉelom legaliteta. a to je uvijek u sluĉaju kada se putem analogije ili stvaraju bića novih kriviĉnih djela. na uĉinioca kriviĉnog djela uvijek se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. Da bi otklonio eventualne dileme. MeĊutim. Analogija kao naĉin stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti sluĉajeve koji nisu regulisani zakonom ili pravnim propisom. 2. pa koko nije bilo odgovarajuće odredbe u zakonu. tj. kretanja. VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod vremenskim vaţenjem kriviĉnog zakona podrazumijeva se vaţenje odreĊenog kriviĉnog zakona s obzirom na vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. kada je elektriĉna energija ušla u širu upotrebu.vijeka.COM . uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodavĉeve volje.BH-PRAVNICI. Zakonska analogija (analogia legis) – kada se konkretni sluĉaj rješava primjenom zakonskog propisa koji regulira najsliĉniji sluĉaj.WWW. U vezi s tim.COM upotrijebljenih izraza. Kao primjer analognog tumaĉenja moţe se navesti fenomen kraĊe elektriĉne energije prvih decenija 20. Razlog tome je što bi to bilo u suprotnosti sa usvojenim osnovnim naĉelom materijalnog kriviĉnog prava – naĉelom legaliteta. Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u kriviĉnom pravu je u suprotnosti sa naĉelom zakonitosti kriviĉnog djela i kazne. ili se uspostavljaju nove pooštravajuće okolnosti prema uĉiniocu kriviĉnog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u Zakonu propisana. Analogija kao naĉin stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava. 25 WWW. sudovi su elektriĉnu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naĉin regulirali kraĊu el. 2. MeĊutim. Iz usvojenog naĉela legaliteta koje je predviĊeno u ĉl. Stupanje na snagu i prestanak vaţenja kriviĉnog zakona Kriviĉni zakon stupa na snagu na 2 naĉina: a) Izriĉitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naĉin. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije: 1.1 KZ FBiH. proizilazi i glavno pravilo. pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja.BH-PRAVNICI.energije kao kraĊu bilo koje druge stvari. a to pitanje podrazumijeva 2 stvari: 1. Naime.3 KZ FBiH. i naš zakonodavac je u odredbi ĉl. toplote. kao i telefonskih i drugih impulsa. kod vremenskog vaţenja je osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreĊeni kriviĉni zakon.11 istumaĉio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti.

BH-PRAVNICI. što znaĉi da je u takvom sluĉaju već unaprijed ograniĉeno vremensko trajanje nekog zakona. Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan sluĉaj. b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage odreĊeni kriviĉni zakon. ali izriĉito. kada se primjenjuju sve odredbe starog zakona. Kriviĉni zakon stupa na snagu prećutno kao i svaki drugi zakonski tekst. Samo izuzetno iz razloga praviĉnosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed pomenutog pravila jedinstvene primjene starog i novog zakona. kasniji zakon derogira raniji zakon. nema djelomiĉne primjene odredaba starog. Zatim se ista logiĉka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme presuĊenja djela i tada se sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno kriviĉno djelo. Kriviĉni zakon prestaje da vaţi takoĊer izriĉito i prećutno.4 st.3 st. Vaţi i obrnut sluĉaj.BH-PRAVNICI. jednom ili više puta izmijeni zakon. novi zakon. tj. Konkretno utvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se na naĉin da se prvo logiĉkom operacijom na uĉinioca i njegovo kriviĉno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Tako se uzima da ne bi bilo nepravedno da sud uĉiniocu odmjeri kaznu po starom. predviĊen u odredbi ĉl. 8 dana nakon objavljivanja u sluţbenim novinama. a djelomiĉno odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojeći zakon. Prema tome. i to ne izolovano. tada se na njega primjenjuju sve odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan sluĉaj. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeĊivanje strogosti starog i novog zakona. Prećutno kriviĉni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaĉiji naĉin regulira istu materiju. kada su u pitanju veće kriviĉnopravne reforme. Dosljedna primjena naĉela legaliteta iz ĉl. U tom sluĉaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori. koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivičnog djela. ako je ta mjera bezbjednosti za njega blaţa. Tako npr. Izriĉito prestaje vaţiti: a) Na osnovu zakonskog propisa koji odreĊuje dan prestanka njegovog vaţenja.2 KZ FBiH iskljuĉuje mogućnost retroaktivnog vaţenja (nikome ne može biti izrečena sankcija za djelo koja prije nego što je učinjeno zakonom nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivična sankcija). stave van snage svi propisi koji su u suprotnosti sa odredbama novog zakona. U tom pogledu postoji samo jedan izuzetak. primijenit će se zakon koji je blaži za učinioca. Ako se prilikom uporeĊivanja naĊe da je za uĉinioca povoljniji npr. već u nekom drugom zakonu koji pored tog pitanja ureĊuje i neka druga pitanja – izuzetan naĉin. Primjena blaţeg zakona UtvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeĊivanjem u odnosu na konkretno kriviĉno djelo i u odnosu na konkretnog uĉinioca. već posmatrano u cjelini. pod uslovom da nema izriĉite odredbe o njegovom stupanju na snagu. a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po novom zakonu.COM . nepravilno je uzeti u obzir samo sankciju koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu. bilo bi prihvatljivo da za 26 WWW. Dakle jedini izuzetak izraz je humanosti zakonodavca u odnosu na uĉinioca kriviĉnog djela.COM b) Izriĉitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu. Retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedeće: da li se u nekim sluĉajevima odreĊeni kriviĉni zakon moţe primijeniti i na dje la koja su uĉinjena prije njegovog stupanja na snagu. Pri tome prestanak vaţnosti moţe da bude odreĊen već prilikom donošenja zakona.WWW.2 KZ FBiH. c) Da se generalnom klauzulom. već se moraju uzeti u obzir svi propisi starog i novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom sluĉaju.

Pri tome je uvijek blaţa ona kazna koja je blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). blaţi je onaj zakon prema kome se uĉiniocu moţe izreći ta vrsta kazne u manjoj mjeri (kraće trajanje zakona. Ukoliko se u utvrĊivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiĉna pravna situacija za uĉinioca u pogledu izricanja kriviĉne sankcije i po jednom i po drugom zakonu. Osnov iskljuĉenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr. Ako su te kazne iste. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa niţi posebni minimum. tada se na uĉinioca uvijek primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela.COM . Ukoliko se uporeĊuju samo kazne u jednom i drugom zakonu. Uvijek je blaţi onaj zakon koji uĉinjeno djelo ne predviĊa kao kriviĉno djelo. blaţi je onaj zakon koji ne predviĊa primjenu sporednih kazni.COM neko kriviĉno djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja sud uĉiniocu izrekne kaznu zatvora po starom zakonu ako je ona blaţa. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa osloboĊenje od kazne. kao što je npr. na njeno ublaţavanje itd. blaţi je onaj zakon ĉija je sporedna kazna blaţa. Pri tom treba imati u vidu da u konkretnom sluĉaju mogu doći u obzir jedan ili više propisa koji utiĉu na odmjeravanje kazne. odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti. Ukoliko se uĉinilac ne oslobaĊa od kazne ni po jednom zakonu. Ako je uĉinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu kriviĉno djelo. 6. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje odgovornost za djelo uĉinjeno iz nehata). 5. U svakom sluĉaju. a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom (odreĊene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala oduzimanje vozaĉke dozvole. tada je uvijek blaţi onaj zakon koji predviĊa blaţu vrstu glavne kazne. bilo da je to osloboĊenje obligatorno ili fakultativno. manji iznos novĉane kazne i sl). 4. Isti princip primjene blaţeg zakona.nedostatak privatne tuţbe. Ako su posebni minimumi isti. a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesnopravni. 3. Ako oba zakona predviĊaju izricanje sporedne kazne. 7.BH-PRAVNICI. blaţi je onaj zakon koji predviĊa niţi poseban maksimum.BH-PRAVNICI. Kriteriji za utvrĊivanje blaţeg zakona su slijedeći: 1.WWW. U tom pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankriviĉnopravnih propisa ima 27 WWW. Ukoliko se po oba zakona na uĉinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost (npr. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne. 9. a drugi ne. onda je blaţi onaj zakon koji iskljuĉuje kaţnjivost. Izuzetak po retroaktivnom vaţenju u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir.uticaj odreĊenog liĉnog odnosa ili zastarjelost. 2.jedan zakon predviĊa nehatni oblik izvršenja djela. neprihvatljivo je da se uĉinilac kriviĉnog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u kojoj bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. Uticaj nekriviĉnih (vankriviĉnih) propisa na utvrĊivanje blaţeg zakona U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrĊivanje blaţeg zakona utiĉe izmjena vankriviĉnih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bića odreĊenih kriviĉnih djela. onda se uzima da je blaţi zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. 8. treba imati u vidu posebni minimum i posebni maksimum odreĊene vrste kazne. ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne. Ako po oba zakona postoji i kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i odgovornost i kaţnjivost. Prema tome.

podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko kriviĉno djelo uĉinjeno u toj drţavi odnosno teritorijalnoj jedinici ili izvan nje. PROSTORNO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod prostornim vaţenjem kriviĉnog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice. ili treba uzeti u obzir i tzv. ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja. izmjenama se ne utiĉe na utvrĊivanje blaţeg zakona. Teritorijalni 2. Univerzalni (kosmopolitski).BH-PRAVNICI. 3. tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek u onim sluĉajevima kada povodom uloţenog pravnog lijeka doĊe do ponovnog suĊenja. Primjena tzv. U tom smislu. Na ĉiju štetu je izvršeno neko kriviĉno djelo. Realni (zaštitni) 4. bez obzira na drţavljanstvo poĉinioca i porijeklo objekta kriviĉnopravne zaštite. pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme donošenja presude. za njega su bitna 3 elementa: 1.BH-PRAVNICI.2 KZ FBiH. Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih propisa za utvrĊivanje blaţeg zakona. Prema teritorijalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koja su izvršena na njenoj teritoriji. Imajući u vidu ova 3 elementa.zahtjev za zaštitu zakonitosti). Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureĊuje pitanja prostornog vaţenja svog kriviĉnog zakonodavstva. Prema prvom. Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude. Drţavljanstvo uĉinioca kriviĉnog djela. 2. Personalni (nacionalni) 3. i meĊuzakoni se uzimaju u obzir pri odreĊivanju blaţeg zakona.4 st. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da li je izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreĊenog ponašanja. Drţavna teritorija na kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno. Principi prostornog vaţenja kriviĉnih zakona Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog kriviĉnog zakona.meĊuzakone. U tom smislu postoje 2 shvatanja.”meĊuzakona” pri utvrĊivanju blaţeg zakona Postavlja se pitanje da li prilikom utvrĊivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude. 28 WWW. meĊuzakoni se ne uzimaju u obzir.COM uticaja na utvrĊivanje blaţeg zakona. postoje 4 principa prostornog vaţenja kriviĉnog zakonodavstva: 1. Po drugom shvatanju. Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima (npr. MeĊuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela. koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi ĉl. Na pravosnaţno presuĊene predmete izmjena kriviĉnog zakona nema uticaja. U takvim sluĉajevima moţe se samo posebnim propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se izvrši ublaţavanje kazne.WWW.COM .

a da li će on biti kaţnjen u zemlji ĉiji je drţavljanin zavisi od toga koji princip primjenjuje njegova zemlja. uĉinilac ne bi bio kaţnjen ako bi kriviĉno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje personalni princip. niti kojoj drţavi ili ĉijem drţavljaninu pripadaju pravna dobra koja su kriviĉnim djelom povrijeĊena ili ugroţena. gdje se kaţe: ako je u slučajevima iz čl. Pritom nije vaţno da li se pravno zaštićena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu. pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija. Iskljuĉiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti. Izuzetak od primjene teritorijalnog principa postoji i u sluĉaju koji je predviĊen maĊunarodn im pravom. došlo bi se u situaciju ili izruĉiti vlastitog drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno kriviĉno djelo.136 st. a on bi podrazumijevao izjednaĉeno kriviĉno zakonodavstvo. pri ĉemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno.WWW. prema kome se domaći zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu pratnju.proglašavanje odreĊene javne osobe za personu non grata. ostali bi nekaţnjeni domaći drţavljani koji su izvršili kriviĉna djela protiv stranaca ili strane drţave. koristeći kombinaciju naprijed navedenih principa. strance i na lica bez drţavljanstva.2 i 3) prema kome se brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez obzira gdje se nalazili u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Pritom nije vaţno gdje je djelo uĉinjeno (u zemlji ili inostranstvu). Prema ĉl. Na takva lica primjenjuju se norme meĊunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije kao što je npr. ĉiji je drţavljanin uĉinilac.1. što znaĉi da se naše kriviĉno zakonodavstvo jednako odnosi na domaće drţavljane. ostala bi nezaštićena pravna dobra jedne drţave u drugoj drţavi. Ovaj princip dopunjen je sa druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (ĉl. a nije pravosnažno dovršen krivični postupak u drugoj državi. Kako u današnjem trenutku ne postoje meĊunarodni propisi o prostornom vaţenju kriviĉnih zakonodavstava. na strane diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreĊenih meĊunarodnih organizacija. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja primjenjivala iskljuĉivo teritorijalni princip.130 ovog Zakona pokrenut. Isto tako. obalno more i vodene površine unutar granica FBiH. Ako bi se primjenjivao samo realni princip. gonjenje u Federaciji poduzeće se samo uz odobrenje federalnog tužioca. odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graĊana. kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koji se zateknu na njenoj teritoriji. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu Osnovni princip usvojen u kriviĉnom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip. Ostao bi nekaţnjen i stranac koji bi izvršio kriviĉno djelo u zemlji koja primjenjuje iskljuĉivo personalni princip.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip. Takav izuzetak dat je u ĉl. 29 WWW.1. a na budu ekstradirani. Prema realnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela kojima se povreĊuju. Prema univerzalnom principu. Kod ovog principa postoje odreĊeni izuzeci.130 st.COM Prema personalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljuĉivo na njene drţavljane. Pritom se uvaţavaju interesi meĊunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama. Tako npr. to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog vaţenja koji najviše odgovara interesima te drţave.134 st. ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno onemogućiti kaţnjavanje za izvršeno kriviĉno djelo u inostranstvu.BH-PRAVNICI.COM .BH-PRAVNICI. kao i zraĉni prostor nad njima. Univerzalni princip u njegovom ĉistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. Isto tako. pa otišao u svoju zemlju koja primjenjuje teritorijalni princip. gdje joj se ostavlja odreĊeno vrijeme da napusti zemlju.

ako je djelo u vrijeme izvršenja smatrano kriviĉnim djelom po meĊunarodnom pravu. Princip se odnosi na kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije. Kad se za kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno. Za gonjenje u takvim sluĉajevima zakonodavac u ĉl. lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka. U takvom sluĉaju sud ne moţe izreći teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno.133 st. Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog i je da takav zahtjev podnesen. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH uĉini kriviĉna djela iz ĉl. Kako zakonodavac ne predviĊa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe.133 st. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu Univerzalni princip predstavlja izraz meĊunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta.BH-PRAVNICI. prema kojoj kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉni koje drugo kriviĉno djelo. što znaĉi da će se gonjenje stranca poduzeti samo kad se za uĉinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je uĉinjeno i drugo.2.134. ako se zatekne na teritoriji FBiH ili bude ekstradiran. kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj drţavi ili prema strancu uĉini u inostranstvu kriviĉno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna.131 (kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije). prema kojima će se gonjenje preduzeti samo: 1. U takvom sluĉaju gonjenje se 30 WWW.2 takoĊe predviĊa posebne uvjete za gonjenje takvih uĉinilaca. 2.137.135 KZ prema kojoj se pritvor. U odredbi ĉl. zakonodavac u odredbi ĉl. kao i kazna koju je uĉinilac izdrţao po presudi inostranog suda. jer kaţe da će se gonjenje kod nas poduzeti samo onda kada se za to kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo uĉinjeno. a ako kazne nisu iste vrste. Pored navedenih ograniĉenja.134 st. Prema ĉl. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉini prema njoj ili njenom drţavljaninu neko drugo kriviĉno djelo osim djela protiv ustavnog poretka.1 KZ FBiH. I u ovom sluĉaju poštuje se princip identiteta norme. što znaĉi da do kriviĉnog gonjenja i primjene domaćeg zakonodavstva moţe doći samo uz odreĊene uslove.132 KZ FBiH.133 st.BH-PRAVNICI. gdje se kaţe da se gonjenje u FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno. I u ovom sluĉaju vaţi zakonska obaveza iz ĉl. MeĊutim. uraĉunavanje će se vršiti prema ocjeni suda. st.133. Taj personalni princip naziva se aktivni jer se odnosi na domaće drţavljane koji su aktivni u kriminalnom smislu. jer proteţe vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši kriviĉno djelo prema drţavljaninu FBiH. a takav zahtjev nije podnesen. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po realnom principu Realni princip sadrţan je u odredbama ĉl. vaţi i odredba ĉl.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip.-152.2 predviĊa posebne uslove. zakonodavac i u ovom sluĉaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme. Prema odredbi ĉl.131 i ĉl. osim kriviĉnih djela iz ĉl. kad se zatekne na teritoriji Federacije. Iz odredbe ĉl.WWW.COM Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po personalnom principu Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi ĉl. ali supsidijaran.134 st. da će se gonjenje poduzeti po zahtjevu oštećenog i ako je taj zahtjev podnesen. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu univerzalnog principa nuţno da se radi o relativno teţim kriviĉnim djelima. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa. osim politiĉkih delikata. uraĉunava u kaznu koju izriĉe domaći sud za isto kriviĉno djelo.3 predviĊen je izuzetak od univerzalnog principa. za taj princip koji je obligatorno primaran. ako našim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. Prema odredbi ĉlana 131. zakonodavac propisuje da se i u takvom sluĉaju gonjenje kod nas neće poduzeti ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo uĉinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog.COM .135 o uraĉunavanju pritvora i kazne i u drţavi i u inostranstvu. Ovo je realni princip.

COM . 31 WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.WWW.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne.COM moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca. U navedenim sluĉajevima takoĊe vaţe odredbe ĉl.

COM .BH-PRAVNICI.WWW.BH-PRAVNICI.COM III KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST 32 WWW.

BH-PRAVNICI.COM 33 WWW.COM .WWW.BH-PRAVNICI.

Prema realistiĉkom shvatanju. sva ta stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme kriviĉnog djela i sa aspekta njegove sadrţine. To su radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. Nasuprot ovakvom shvatanju. Tako npr. u pojam kriviĉnog djela unose se psihiĉka stanja uĉinioca ĉime takoĊer ostaje neriješeno osnovno pitanje. simptomatiĉko shvatanje prema kome je kriviĉno djelo samo sredstvo da se sazna kriviĉnopravna vinost. kao što je krivnja (vinost) njegovog uĉinioca. Prema dinamiĉkom ili konstitucionalnom shvatanju. Objektivno-subjektivni i objektivni pojam kriviĉnog djela Kod odreĊenja formalnog i to realistiĉkog pojma kriviĉnog djela postavlja se pitanje da li to djelo treba posmatrati iskljuĉivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke subjektivne elemente.BH-PRAVNICI. pojam kriviĉnog djela treba postaviti ĉisto objektivno. Ovakav pojam kriviĉnog djela poznat je pod imenom objektivnosubjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Unošenje vinosti u pojam kriviĉnog djela potiĉe od Lista i smatra se općeusvojenim gledištem u njemaĉkoj i francuskoj literaturi. Stoga Ţivanović u kriviĉnopravnu teoriju uvodi 34 WWW. Ovakav pojam kriviĉnog djela naziva se objektivni formalni pojam kriviĉnog djela. S obzirom na to pitanje u teoriji se razlikuju normativno i realistiĉko shvatanje pojma kriviĉnog djela. postavlja se pitanje da li se kriviĉno djelo treba posmatrati iskljuĉivo objektivno ili objektivno-subjektivno. postoje mišljenja da vinost nije element kriviĉnog djela. Formalni pojam kriviĉnog djela Normativno i realistiĉko shvatanje kriviĉnog djela. pa je povreda norme osnovni element svakog kriviĉnog djela. te da u pojam kriviĉnog djela ulaze samo objektivni elementi.WWW.postoji tzv. U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma kriviĉnog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari negiraju pojam kriviĉnog djela. kriviĉno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu kriviĉnog zakona. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma kriviĉnog djela: formalni i materijalni. bez ikakvih subjektivnih elemenata. OdreĊujući opći pojam kriviĉnog djela. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta.COM KRIVIČNO DJELO POJAM KRIVIĈNOG DJELA OdreĊivanje pojma kriviĉnog djela je jedno od centralnih pitanja nauke kriviĉnog prava. Po njegovom mišljenju. Prema normativnom shvatanju. kriviĉno djelo nije iskljuĉivo pravni pojam već prvenstveno pojava u vanjskom svijetu. Osim njih. Drugim rijeĉima.BH-PRAVNICI.COM . MeĊutim. U kriviĉnopravnoj teoriji u vezi sa odreĊivanjem formalnog pojma kriviĉnog djela javilo se pitanje da li se kriviĉno djelo treba uzeti iskljuĉivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo realističko shvatanje kriviĉnog djela. u teoriji se polazi od razliĉitih stanovišta. s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja posljedice u pojam kriv. Subjektivne elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. Takvo shvatanje zastupao je Binding i polazio od toga da se kriviĉnim djelom prvenstveno vrijeĊa norma. Elementi koji su zajedniĉki svim kriviĉnim djelima zovu se osnovni elementi kriviĉnih djela. Objektivni pojam kriviĉnog djela razradio je Toma Ţivanović. koja ima zadatak da pojam kriviĉnog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom kriviĉnom djelu. postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih kriviĉnih djela.djela.

bez obzira na to da li je to uĉinjeno sa sviješću i voljom ili ne. odnosno pri utvrĊivanju da li je uĉinilac tog kriviĉnog djela i vin. tvrdi se da se ne moţe smatrati kriviĉnim djelom ono što se odreĊenom licu ne moţe staviti na teret. Prema tome. Tako npr. od kojeg zavisi da li će to uĉestvovanje u tuĉi biti kriviĉno djelo ili prekršaj protiv javnog reda i mira. Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviĉna odgovornost ili krivnja u uţem smislu. Prema ovom stanovištu. ako se kriviĉno djelo definiše iskljuĉivo prema njegovim formalnim elementima. To nije posljedica kriviĉnog djela. Naime. ako neka osoba u snu uĉini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu. U takvom sluĉaju. To je objektivni pojam kriviĉnog djela. Kao primjer se navodi ubistvo poĉinjeno od strane duševnog bolesnika. kao posebnog kriviĉnopravnog pojma. Prigovori koji se istiĉu objektivnoj teoriji su slijedeći: a) Odvajajući kriviĉno djelo i krivca. Da bi se moglo govoriti o kriviĉnom djelu.tripartitni sistem. b) Ni pojam kriviĉnog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiĉkom (prirodnom) smislu. u općem shvatanju i prema obiĉnom govoru to se smatra ubistvom.COM tzv.BH-PRAVNICI. Da bi se ova nelogiĉnost prevazišla. Lišiti ţivota neko lice. Tako npr. Tako npr. oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno. Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu kriviĉnog djela su: a) Da ne odgovara logiĉkom pojmu kriviĉnog djela. Ţivanović zagovara uvoĊenje pojma krivca. odnosno djelo za koje niko ne odgovara. Odvojiti vinost od kriviĉnog djela znaĉi u stvari dati pojam koji nema realne podloge. ako neko podstakne neko neuraĉunljivo biće na izvršenje kriviĉnog djela.WWW.posrednom izvršiocu.COM . tj da li za konkretno djelo postoji krivac. Pitanje svijesti i volje moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem. dobija se objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. već objektivni uslov inkriminacije.kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi.kriviĉno djelo i kazna. a ne podstrekaĉem. radnje uĉinioca moraju biti protivpravne jer ima sluĉajeva kada izuzetno lišenje ţivota. U teoriji se takoĊer uzima da je jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela njegova odreĊenost u zakonu. kao jednog od elemenata pojma kriviĉnog djela. ta teorija odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što se zapravo ne moţe odvojiti. Pri tome se ljudska radnja posmatra potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao propuštanje tjelesnog pokreta. u Njemaĉkoj je razvijena posebna teorija o tzv. to se ne smatra kriviĉnim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom. kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih već samo 35 WWW. ono bi predstavljalo djelo ĉovjeka (radnju sa prouzrokovanom posljedicom) koje je protivpravno i koje je odreĊeno u zakonu kao kriviĉno djelo. MeĊutim.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. on neće moći biti kaţnjen kao podstrekaĉ jer prema toj teoriji neuraĉunljivo biće ne moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela.posrednim izvršiocem. b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi sauĉesništva. prema kojoj se u ovakvim sluĉajevima podstrekaĉ smatra tzv. U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element općeg pojma kriviĉnog djela treba da predstavljaju i tzv. oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno. Protivpravnost i odreĊenost kriviĉnog djela u zakonu Dalji problem u odreĊenju općeg pojma kriviĉnog djela je pitanje protivpravnosti. ali da bi to bilo kriviĉno djelo. Pored dotadašnjih kriviĉnopravnih pojmova . c) Objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela zapostavlja pitanje sistematike kriviĉnog prava i ne istiĉe pojam krivca kao samostalan i odvojen pojam. kriviĉno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino (skrivljeno).BH-PRAVNICI. za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je drugom nanesena teška tjelesna povreda. ono mora biti protivpravno.

Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra da pri odreĊivanju kriviĉnih djela zakonodavac treba da polazi od općih interesa graĊana. zaštite liĉnosti. svojine itd.COM kod nekih kriviĉnih djela. Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je ocijenjen kao difuzan. slobode. 2. odnosno granice koje su u skladu sa općim progresom. Sliĉno je i mišljenje Ortolana. MeĊutim. Iz te definicije proizilazi da postoje slijedeći elementi u pojmu kriviĉnog djela: 1. OdreĊenost uĉinjenog djela kao kriviĉnog djela u zakonu. kriviĉno djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo. to je uglavnom prihvaćeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element općeg pojma kriviĉnog djela. Protivpravnost uĉinjenog djela. to pitanje je ipak doticano. a ta potreba ne moţe se da se potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom. pri ĉemu je prirodno kriviĉno djelo ono djelo koje vrijeĊa osnovna prirodna osjećanja koja su uglavnom priznata od strane svih ĉlanova jednog civiliziranog društva. Osim toga. izriĉito je unesen element protivpravnosti. To je bio materijalno-formalni pojam. MaĊu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma kriviĉnog djela spadaju Karara. ĉija su obiljeţja odreĊena zakonom i za koje je zakonom propisana kriviĉna sankcija.COM . Iako se uglavnom u teoriji odbija definiranje tog pojma. 3. odnosno kriviĉna odgovornost. Drugim r ijeĉima. krivnja. Prirodna osjećanja su osjećanja humanosti. Prema Tomi Ţivanoviću. Materijalni pojam kriviĉnog djela Materijalni pojam kriviĉnog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma. Ovakvo shvatanje pojma kriviĉnog djela pozna to je pod nazivom sociološki pojam kriviĉnog djela. Djelo ĉovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom.BH-PRAVNICI. danas imamo objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. materijalni pojam kriviĉnog djela odreĊuje se kao povreda ili ugroţavanje individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave. ne bi trebalo smatrati kriviĉnim djelom ono djelo ĉije bi kaţnjavanje spreĉavalo dalji razvoj društva. došlo je do izmjene u pojmu kriviĉnog djela. s tim da je materijalni element kriviĉnog djela bila “društvena opasnost”. Prema pozitivnoj školi kriviĉnog prava. To znaĉi da umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije. 36 WWW.WWW. kriviĉno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopće i na koje treba reagirati društvenim mjerama. 4. Karara smatra da je kriviĉno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite bezbjednosti graĊana. U zemljama nekadašnjeg socijalistiĉkog bloka zastupano je materijalno shvatanje kriviĉnog djela sa zakonskom definicijom. u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma kriviĉnog djela. Vinost. što znaĉi da je djelo uĉinio uraĉunljiv ĉ ovjek sa krivnjom (umišljaj ili iz nehata).8 KZ FBiH. Garofalo je materijalni pojam kriviĉnog djela vezao za pojam prirodnog kriviĉnog djela. U suštini se radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi zakonodavac pri postavljanju pojedinih kriviĉnih djela. Ortolan i Garofalo. a ta je zaštita bitna za društveni poredak. Prema odredbi ĉl. kako se kriviĉnim zakonodavstvom ograniĉava sloboda graĊana. nejasan i rastegljiv pojam. Objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela Posljednjom reformom našeg kriviĉnog zakonodavstva. a ti interesi moraju biti u skladu sa društvenim progresom. kriviĉnim djelom bi se moglo smatrati samo ono djelo koje prelazi dozvoljene granice napada na slobodu drugih.

Objektivno-subjektivno shvatanje radnje. Ta objektivizacija kriviĉnog djela nuţna je samo za taj uski krug sluĉajeva. ako je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac kriviĉnog djela. Te mjere primjenjuju se i prema uĉiniocima koji nisu vini.BH-PRAVNICI. Manifestira se kao odreĊeno ponašanje ĉovjeka u vanjskom svijetu. sve do onog momenta dok ne preĊu u ostvarenje.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu. Pritom. Svi su oni formalnog karaktera. Napomenute mjere bezbjednosti se odnose na izuzetne sluĉajeve. u savremenom kriviĉnom pravu pored kazni postoje i druge vrste kriviĉnih sankcija kao npr. mora se imati u vidu da Federalni kriviĉni zakon poznaje kriviĉno djelo i kriviĉnu odgovornost kao 2 odvojena pojma. Radnjom se kriviĉno djelo izvršava.13 gdje zakonodavac definira neuraĉunljivost – “nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela…”. 37 WWW. S druge strane. imovina). tjelesni integritet. a ne smije biti opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja. krivi ili kriviĉno odgovorni za uĉinjeno djelo.WWW. Da bi došlo do primjene te kriviĉne sankcije. zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “kriviĉno djelo” neovisno od kriviĉne odgovornosti kao npr. u nekim odredbama zakona spominje se kriviĉno djelo kao osnov za primjenu nekih kriviĉnih sankcija prema licima koja nisu kriviĉno odgovorna.63 st. U kriviĉnopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu kriviĉnog djela. tj. naravno. mjera bezbjednosti iz ĉl. Pored toga. pomagaĉa ili podstrekaĉa. Kazna se moţe primijeniti samo prema uĉiniocu koji je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreĊeno kriviĉno djelo. a koje je u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo (npr. izuzetno se i u teoriji i u domaćem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma kriviĉnog djela kad su u pitanju neke druge kriviĉne sankcije osim kazni.BH-PRAVNICI. RADNJA KRIVIĈNOG DJELA Radnja je osnovni element u pojmu kriviĉnog djela.COM . Objektivno shvatanje radnje. seksualni integritet.COM Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. mjere bezbjednosti.ubistvo).63 i 64 Kriviĉnog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog karaktera. Subjektivni element predstavlja krivnja uĉinioca djela. kao društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti samo ukljuĉivanjem i kriviĉne odgovornosti kao njegovog obaveznog elementa. To su: 1. zakonodavac nije iskljuĉio mogućnost da se kriviĉno djelo shvati kao pravna. MeĊutim. nuţno je iz tog pojma izdvojiti kriviĉnu odgovornost. Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost”. kao i ostali psihiĉki procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u kriviĉnopravnom smislu.71 KZ FBiH. To znaĉi da odluke ili namjere da se izvrši neko kriviĉno djelo. Ti pojmovi su meĊutim. Tako npr. Razlog tome je što je zadatak kriviĉnog prava spreĉavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno uĉinjene od strane uraĉunljivog uĉinioca koje se vrši putem kazne. posebno te mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera. Prva 3 su objektivni elementi. meĊusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu općeg dijela kriviĉnog zakona. Iz izloţenih primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin “kriviĉno djelo” kao tehniĉki termin da bi oznaĉio skup obiljeţja jednog kriviĉnog djela. u odredbi ĉl. Isti sluĉaj je u odredbi ĉl. ako u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. ili se radnjom u kriviĉnom djelu uĉestvuje u svojstvu saizvršioca. Kad se govori o općem pojmu kriviĉnog djela. Tu spadaju već pomenute odredbe ĉl. 2.1 primjenjuje se prema uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti ako sud utvrdi da bi takav uĉinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot. Iako naša kriviĉnopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. iako zakonodavac barata pojmom kriviĉnog djela. gdje zakonodavac predviĊa iskljuĉenje kriviĉnih sankcija prema djeci – “prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti krivične sankcije”.

U sluĉaju prinude. Isto tako. prinuĊeno lice je samo oruĊe ili sredstvo u rukama drugog. ĉime nastaju znatne teškoće za razumijevanje nehatnih kriviĉnih djela i za odreĊivanje njihovog mjesta u sistemu nauke kriviĉnog prava. kriviĉno djelo moţe biti uĉinjeno neĉinjenjem samo kad uĉinilac propusti ĉinjenje koje je bio duţan izvršiti. Ovo shvatanje potiĉe od njemaĉkog teoretiĉara Velcl-a i ne smatra se šire prihvaćenim.WWW. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje Prema ovom shvatanju. naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu. Neĉinjenje kao radnja izvršenja u kriviĉnopravnom smislu je voljno propuštanje da se izvrši tjelesni pokret. Zbog toga preduzeta radnja nije uĉinioĉeva radnja. kao i pokreti koje ĉovjek ĉini kad se nalazi u besvjesnom stanju. zbog toga što on objektivno posmatra i pojam kriviĉnog djela. 38 WWW. tj. tj.ciljno shvatanje radnje. tj. Kako mi pojam kriviĉnog djela sagledavamo u objektivno-subjektivnom smislu. Finalistiĉko (ciljno) shvatanje radnje Prema finalistiĉkom ili ciljnom shvatanju. odnosno propuštanje tjelesnog pokreta. tj. za postojanje radnje nije dovoljno da je uĉinilac htio samo radnju. Tako izvršena kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima neĉinjenja ili omisivnim deliktima – delicta ommissiva. tj. Finalistiĉko. Ako je uĉinilac neodoljivom silom prinuĊen na radnju. radnja u kriviĉnopravnom smis lu nije nevoljna radnja. element umišljaja. Unošenje volje u pojam radnje znaĉi da je sa kriviĉnopravnog aspekta relevantna samo ona djelatnost koju je uĉinilac htio da uĉini. Opći naĉini izvršenja kriviĉnog djela – ĉinjenje i neĉinjenje Ĉinjenje i neĉinjenje su 2 opća naĉina izvršenja kriviĉnog djela. kod klevete – iznošenje ili pronošenje neĉeg neistinitog itd. Pritom nije od znaĉaja u kom cilju je ta radnja preduzeta. tj. radnjom se smatra samo ona djelatnost koja se hoće. Dakle. na isti naĉin sagledavamo i radnju. Takva djela se nazivaju kriviĉna djela ĉinjenja ili komisivni delikti – delicta commissiva. Takva radnja je npr. Objektivno shvatanje radnje Radnja se u ovom shvatanju sagledava ĉisto objektivno. već se traţi da je htio da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. pri ĉemu je bez znaĉaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika. Ĉinjenje kao radnja u kriviĉnopravnom smislu je voljni tjelesni pokret.radnja koju uĉinilac nije htio nego se ona dogodila sluĉajno. Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i padom nanese povredu drugom licu. Prema tom shvatanju. kod otmice – otmica nekog lica. bez ikakvih subjektivnih elemenata. zbog ĉega se ovo shvatanje ne uzima kao prihvatljivo. u pojam radnje se unose elementi vinosti ili krivnje. O neĉinjenju u kriviĉnopravnom smislu moţe se govoriti samo kada je u pitanju propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost ĉinjenja.onoga ko ga je prinudio.voljna djelatnost uĉinioca. za kriviĉno djelo pravno je relevantna samo ciljna radnja. kada iznenadna onesviješćenost sprijeĉi vozaĉa motornog vozila da se zaustavi na pješaĉkom prelazu na znak crvenog svjetla.BH-PRAVNICI. on je postupao protiv svoje volje i u tom sluĉaju njegova radnja nije radnja u kriviĉnopravnom smislu. Pod radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret. To shvatanje radnje razradio je Toma Ţivanović i ona je izraz dosljednosti tog autora.COM .COM 3. takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene kriviĉnopravno relevantne posljedice.BH-PRAVNICI. To je npr: kod kraĊe – oduzimanje tuĊe pokretne stvari. Prema tome.

tako npr. 3. Tako npr. ĉl. roditelj će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva izvršenog s umišljajem. Ili kod kriviĉnog djela nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije iz ĉl. Kad duţnost na ĉinjenje nastaje na osnovu odnosa povjerenja. odnosno kao neizvršenje odreĊene duţnosti. Prava i neprava kriviĉna djela neĉinjenja Sva kriviĉna djela neĉinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe: 1. gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po ţivot. a propuštanjem te duţnosti moţe da izazove saobraćajni udes.181 KZ. odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to sluĉajevima moţe postojati duţnost na ĉinjenje. propuštanjem svoje duţnosti (dakle neĉinjenjem) majka lišava ţivota 39 WWW.daljnje ĉinjenje ĉijim propuštanjem bi izvršio kriviĉno djelo. Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na ĉinjenje – npr. tj. duţnost roditelja da izdrţavaju svoju djecu odreĊena je Porodiĉnim zakonom. 4.kad npr.hirurg vršeći operativni zahvat stvori opasnost po ţivot pacijenta.1 KZ FBiH. ĉl. a time kriviĉno djelo.bolniĉar koji se ugovorom obavezao da ĉuva nepokretnog bolesnika ili medicinska sestra koja se ugovorom obavezala da ĉuva malo dijete. izvršioci su kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica.komisivno-omisivni delikti su ona kriviĉna djela koja su u Kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna djela ĉinjenja. 2.BH-PRAVNICI.kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela. Neĉinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja negativno odreĊena. Kad je duţnost na odreĊeno ĉinjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom. tj. Ta duţnost moţe biti uspostavljena samim kriviĉnim zakonom. jer je radnja izvršenja tih kriviĉnih djela odreĊena kao poduzimanje neke ĉinidbe. ĉime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja.324. Ta duţnost moţe biti odreĊena i u nekom drugom zakonu ili propisu. Npr. 2. 5. tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti kriviĉno djelo. tj. Kad duţnost uĉinioca za daljnjim ĉinjenjem proizilazi iz prethodnog ĉinjenja kojim je stvorena opasnost za drugog .182 KZ FBiH. Prava kriviĉna djela neĉinjenja.skretniĉar je na osnovu radnog odnosa duţan da u odreĊeno vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza. dok je KZ samo nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao kriviĉno djelo. U ovom primjeru duţnost na postupanje odreĊena je vankriviĉno-pravnim propisom.242. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja. Takav je sluĉaj npr. Takvih situacija ima više: 1. odnosno kad se na osnovu obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz kojeg se oĉekuje odbrana od odreĊene opasnosti – kada npr. pa ih ostave u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. a Kriviĉnim zakonom je sankcionisano samo propuštanje izvršenja ove duţnosti.BH-PRAVNICI. gdje je duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Kriviĉnim zakonom i propuštanje izvršenja ove duţnosti stavljeno je pod kriviĉnu sankciju. ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem odreĊene duţnosti. pravi ili ĉisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu odreĊena kao neĉinjenje. gdje duţnost poduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano odgovarajućim propisima koji ureĊuju pitanja sluţbe u oruţanim snagama.COM Kada su u pitanju delikti neĉinjenja. kod kriviĉnog djela nepruţanja pomoći iz ĉl.WWW. ali se ono izuzetno moţe izvršiti i neĉinjenjem.COM . npr. Ukoliko roditelj tu duţnost ne izvršava sa umišljajem zbog ĉega nastupi smrt djeteta.380 st. a kriviĉni zakon samo neispunjenje duţnosti predviĊa kao kriviĉno djelo (npr. kao npr. 6. kod zajedniĉkog alpinistiĉkog poduhvata svaki od uĉesnika oĉekuje da će mu drugi pomoći u sluĉaju opasnosti. kod kriviĉnog djela nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz ĉl. ubistvo je redovno delikt ĉinjenja. odnosno kao propuštanje odreĊene duţnosti.npr.ugovorom. Kad duţnost na ĉinjenje proistiĉe iz radnog odnosa . kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroĊenu bebu koja u nedostatku hrane umire.

podstrekavanja i pomaganja. a ne pripremnu radnju. Poseban naĉin odreĊivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviĉna djela kod kojih je za postojanje kriviĉnog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta. kod kriviĉnog djela špijunaţe to je saopštavanje.WWW.posljediĉne radnje. tako da otpoĉinjanje prethodne radnje koja ĉini djelo prinude. postojaće jedno djelo. radnja izvršenja je oduzimanje tuĊe pokretne stvari. Kad je radnja izvršenja odreĊena alternativno.radnja je odreĊena odvojeno od posljedice. kod kriviĉnog djela kraĊe. zbog ĉega obje radnje.COM . Tako će npr.. Kumulativno je odreĊena radnja izvršenja u sluĉajevima kad zakon navodi dvije. već predstavlja pokušaj kriviĉnog djela razbojništva. Radnja izvršenja je u kriviĉnom zakonu odreĊena na razliĉite naĉine: . odnosno to je ona radnja koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. Da bi jedno kriviĉno djelo ĉinjenja izuzetno bilo izvršeno neĉinjenjem. prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u pojam radnje izvršenja.213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu. predaja ili ĉinjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd.djelatnosne radnje.» ili kod kriviĉnog djela nezakonitog ribolova iz ĉl. Tako npr. a ne sticaj kriviĉnih djela. kod klevete iz ĉl. za postojanje djela je dovoljno da je izvršena samo jedna od više alternativno predviĊenih radnji izvršenja.. Kod takvih djela je iskljuĉeno postojanje komisivno-omisivnih delikata. Isto tako. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota. 40 WWW. «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivĉnog djela ili uĉinioca itd. od ko jih se prva pojavljuje kao sredstvo za izvršenje druge (npr. Kod pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti. onda je u pitanju kriviĉno djelo ubistva. otrovom. električnom strujom. .. Npr. to su tzv. Tako npr. uvijek je potrebno utvrditi u kojim sluĉajevima za izvršioca postoji duţnost na ĉinjenje.301 KZ: «ko lovi ribu eksplozivom.BH-PRAVNICI. Oblici radnje u odnosu na kriviĉno djelo Radnja u kriviĉnopravnom smislu (ĉinjenje i neĉinjenje) u odnosu na kriviĉno djelo moţe biti radnja izvršenja. saizvršenja. dok je druga radnja ostavljanje druge osobe bez pomoći u takvom stanju ili u takvim prilikama.COM svoje dijete. kao i koji su osnovi te duţnosti. dok radnje saizvršilaštva. a izuzetno i više odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo. Osim toga.. sredstvom za omamljivanje. što znaĉi da je nebitan broj preduzetih radnji.primjena sile pri oduzimanju stvari kod razbojništva). dvije radnje izvršenja (dvodijelno kriviĉno djelo) postoje kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti (ĉl. MeĊutim.180 KZ) od kojih je prva radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe. dakle i primjena sile. bitno je naglasiti da se ne moţe svako kriviĉno djelo ĉinjenja izvršiti neĉinjenjem. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u sluĉaju kad u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvuje samo jedno lice.BH-PRAVNICI. Radnja izv ršenja Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivično djelo izvršava. «prinudi» kod prinude. Bića nekih kriviĉnih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su ĉešće postavljene alternativno. postojati jedno kriviĉno djelo krivotvorenja isprave u sluĉaju kad uĉinilac napravi laţnu ispravu i istu upotrijebi kao pravu.kraĊa).» itd. a rjeĊe kumulativno. ima kriviĉnih djela koja se mogu izvršiti isključivo činjenjem (kao npr. podstrekavanja i pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog kriviĉnog djela uĉestvuje najmanje 2 lica. Radnja izvršenja se najĉešće odreĊuje jednim izrazom i to obiĉno glagolskim oblikom: «oduzme» kod kraĊe.radnja i posljedica su zajedno obuhvaćene – tzv. u sluĉaju da je djelo izvršeno sa više alternativno odreĊenih radnji.

41 WWW. npr: “ko rušenjem. odnosno propuštanje radnje koja je oznaĉena u biću kriviĉnog djela. I u ovim sluĉajevima nije bitno da li je navedena posljedica prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su navedene ili koje proizilaze iz generalne klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo. TakoĊer.ubistvo koje se izvršilo vatrenim oruţjem). bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti.BH-PRAVNICI.246 KZ. gdje se kaţe: “liječnik koji ne pruži neodložnu liječničku pomoć. ne izvrši naređenje).kod kriviĉnog djela neukazivanja lijeĉniĉke pomoći iz ĉl. Npr. neke radnje izvršenja su tako odreĊene da podlijeţu ocjeni suda da li jedno faktiĉko ponašanje predstavlja radnju izvršenja. te radnje ne moraju biti izvršene ni na istom mjestu (npr. nakon ĉega slijedi generalna klauzula kojom se radnja izvršenja proširuje i tako dobiva karakter posljediĉne radnje. Kod nekih posljediĉnih radnji ni jedna radnja nije u zakonu ni primjera radi navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede). Vidljivo je dakle. Radnja neĉinjenja moţe biti i više neĉinjenja alternativno postavljenih kao radnji izvršenja jednog kriviĉnog djela. Posljediĉne radnje su one radnje izvršenja koje su odreĊene ili definirane posljedicom..372 st. a nekad i kao ĉinjenje i kao neĉinjenje. ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su meĊusobno povezane u jednu cjelinu. npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora očigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti…” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz ĉl.1 KZ Kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi moţe biti i radnja ĉinjenja i radnja neĉinjenja.BH-PRAVNICI. sve te djelatnosti kao cjelina predstavljaju jednu radnju izvršenja. “nesavjesno postupanje” itd. ili kod teške kraĊe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog prostora iz kojeg se tek kasnije odnose. na naĉin da u takvim sluĉajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je moguće ostvariti (prouzrokovati) zabranjenu posljedicu.oduzimaju stvari. Kod nekih kriviĉnih djela sa alternativno odreĊenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene kao aktivne.305).".COM Više odvojenih radnji izvršenja (tzv. kao npr.fiziĉko ili prirodno jedinstvo radnje izvršenja.366 KZ. više odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta predstavljati jednu radnju izvršenja. kod kriviĉnog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl. a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv. Jednu radnju izvršenja predstavljaju i sve pojedine radnje koje su u zakonu skupno oznaĉene kao “nesavjestan rad”. a kod nekih su navedene samo neke najznaĉajnije ili najtipiĉnije.sukcesivno trovanje na razliĉitim mjestima prilikom nekog putovanja. a ne sticaj kriviĉnih djela. Primjenom ovog metoda odreĊivanja radnje izvršenja. npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje…” kod kriviĉnog djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl. sukcesivno potkradanje prilikom nekog putovanja i sl).256) ili kao “očigledno nesavjesno postupanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi (ĉl. Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme.WWW.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti postoji kod kriviĉnih djela kod kojih je radnja oznaĉena kao “bavljenje” odreĊenom djelatnošću. Za kriviĉna djela neĉinjenja bitno je nepreduzimanje. paljenjem ili na neki drugi način uništi ili ošteti” kod kriviĉnog djela uništenja ili oštećenja vaţnih privrednih objekata ili javnih ureĊaja (ĉl.366) i sl. Radnja izvršenja u konkretnom sluĉaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr. u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili više najtipiĉnijih radnji izvršenja konkretnog kriviĉnog djela. U ovim sluĉajevima. nekad iskljuĉivo kao neĉinjenje. ubistvo moţe biti izvršeno i sukcesivnim trovanjem. ali ne sve radnje kojima je moguće prouzrokovati zabranjenu posljedicu. tj. Tako npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (ĉl. Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja odreĊena kao “očigledno nesavjesno ponašanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (ĉl.372. da je u bićima pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja nekad odreĊena iskljuĉivo kao ĉinjenje.COM . Za razliku od radnji izvršenja koje su u Zakonu pojmovno taĉno odreĊene. a neke kao pasivne. neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru. Tako npr. kada postoji tzv. Pritom radnja neĉinjenja moţe da bude samo jedna.266). odbije da izvrši njihovo naređenje). Prema tome.

posljedica se moţe ispoljiti i kao povreda. Isti sluĉaj je sa ĉinjenjem i neĉinjenjem i kod kriviĉnih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi način”. sluĉaj kod nekih kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka BiH odnosno Federacije (napad na ustavni poredak iz ĉl.256. odnosno proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu koje nastaje na objektu kriviĉnog djela.COM Pritom nije iskljuĉeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke ĉinjenje. kod kriviĉnog djela uvrede (ĉl. Na osnovu ove razlike u kriviĉnopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviĉna djela koja nemaju posljedicu. ali ta okolnost nije bitni sastojak njenog pojma. zbog ĉega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu.137. Imajući u vidu navedenu razliku. a kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice (npr. priznavanje kapitulacije i okupacije iz ĉl. odnosno FBiH. Prema tim shvatanjima.kod ubistva – lice lišeno ţivota. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. MeĊutim. Kod najvećeg broja kriviĉnih djela posljedica je izriĉito istaknuta u opisu kriviĉnog djela. ĉl. kod takvih kriviĉnih djela inkriminisana je sama radnja izvršenja. kako je u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci uglavnom usvojen realistiĉki pojam kriviĉnog djela. MeĊutim. prihvata se da posljedica kod nekih kriviĉnih djela nije unesena u zakonski 42 WWW. S druge strane. u kriviĉnim zakonima postoje i opisi kriviĉnih djela kod kojih se posljedica ne naglašava. POSLJEDICA Pojam posljedice Postojanje kriviĉnog djela pretpostavlja pojam posljedice.BH-PRAVNICI. kao npr.214). OdreĊivanje pojma posljedice je u kriviĉnopravnoj teoriji u neposrednoj vezi sa odreĊivanjem općeg pojma kriviĉnog djela. osjećaj uvrijeĊenosti kod uvrijeĊenog lica.267) itd. s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni doţivljaj kao što je npr. kao što je npr. lijeĉnik pri pruţanju lijeĉniĉke pomoći primijeni oĉigledno nepodobno sredstvo ili oĉigledno nepodoban naĉin lijeĉenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. a neke neĉinjenje – npr. odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih objekata pojedinih kriviĉnih djela. odnosno ĉulima zapaziti. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako kriviĉno djelo mora imati posljedicu. kod kraĊe – vlasnik ukradene stvari). Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni subjekt.COM .245 posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe. MeĊutim. Kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt je drţava. MeĊutim.241 KZ. kod kriviĉnog djela prenošenja zarazne bolesti iz ĉl.WWW. To moţe biti subjekt prava ili interesa kojima nastaje posljedica.138 itd). a ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviĉna djela. kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi. Kod nekih kriviĉnih djela posljedica se moţe uoĉiti. a samim tim ni kriviĉnog djela. prema nekim shvatanjima smatra se da ima i on ih kriviĉnih djela koja nemaju posljedicu. Kao pasivni subjekt moţe se pojaviti fiziĉko lice (npr. itd.245 KZ. gdje je u pitanju prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu). Materijalna i formalna kriviĉna djela U kriviĉnopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako kriviĉno djelo ima odreĊenu posljedicu. Tako npr. kod kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka iz glave XV KZ.BH-PRAVNICI. jer bez posljedice nema protivpravnog djela. krivotvorenja novca (ĉl. kod otmice – oteto lice. uzimaju i posljedicu kriviĉnog djela kao promjenu u pravnom svijetu. kao npr. Stoga je razumljivo da ona shvatanja koja kriviĉno djelo smatraju prije svega povredom norme. kriviĉna djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna kriviĉna djela. već samo kao proizvedena promjena. znaĉi da se ni posljedica ne shvata kao promjena u pravnom svijetu. posljedica se sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti.

kod kojeg se posljedica sastoji u povredi ĉasti. kraĊe. Povreda pravno zaštićenog dobra odnosno vrijednosti je najĉešće neposredno uoĉljiva (npr. Ona neminovno proizilazi iz odreĊene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela.BH-PRAVNICI. I ta djela su sa posljedicom jer i kod njih postoji promjena u vanjskom svijetu. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima ugroţavanja.BH-PRAVNICI.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u opasnost.304). Kriviĉna djela povrede i kriviĉna djela ugroţavanja Analiza kriviĉnih djela kako su ona odreĊena u Kriviĉnom zakonu pokazuje da je kod nekih od njih kao posljedica oznaĉena odreĊena povreda jednog pravno zaštićenog dobra ili vrijednosti društva. Konkretna opasnost za zaštićeni objekat kriviĉnog djela je ona opasnost koja je izvršenjem kriviĉnog djela. opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo pretpostavlja samim izvršenjem radnje. ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogućnosti stvaranja pogrešnog mišljenja u postupku pred nadleţnim organom. ali to nije sluĉaj kod svih delikata povrede (npr. ne moţe se dokazivati da u konkretnom sluĉaju nije bilo opasnosti. Primjer za to je kod kriviĉnog djela uvrede. tj. Tipiĉna djela sa konkretnom opasnošću su kriviĉna djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima povrede. Kao drugi primjer moţe posluţiti kriviĉno djelo davanje laţnog iskaza iz ĉl. kod kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom sluĉaju dokazivati. ali iz odreĊenih razloga nije došlo do povrede. Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošću kao posljedicom i delikte sa apstraktnom opasnošću kao posljedicom.kod uvrede i sl).kod ubistva. posljedica se uvijek odreĊuje kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. ĉime je proizvedena i promjena u vanjskom svijetu (omalovaţavanje. kod kriviĉnog djela nepropisne predaje u saobraćaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz ĉl. Za razliku od kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću. Npr. kod kojih je posljedica redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg obima”. a time i u mogućnosti donošenja pogrešne odluke. ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila neposredna opasnost.COM . a eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica. kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću ili drugim rijeĉima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošću. kod kojeg posljedica takoĊer nije izriĉito unesena u zakonski opis djela. Kod drugih kriviĉnih djela je kao posljedica oznaĉeno odreĊeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno društveno dobro. Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog kriviĉnog djela.COM opis djela. izlaganje podsmijehu i sl). Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreĊena u biću kriviĉnog djela. Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. UZROĈNOST Znaĉaj uzroĉnosti u kriviĉnom pravu 43 WWW.WWW.328.309 ne bi se mogla iskljuĉiti odgovornost uĉinioca dokazivanjem da u konkretnom sluĉaju nije bilo neposredne opasnosti pri transportu. Kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću.kod KD izazivanje opće opasnosti iz ĉl. tjelesnih povreda itd). Kod kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom konkretnom sluĉaju dokazivati. Kod kriviĉnih djela povrede. To istovremeno ne znaĉi da ta djela nemaju posljedicu. za koju je dovoljno da je ĉulno opaţena od stra ne povrijeĊenog. koja nastupa usljed radnje izvršenja (npr. odnosno vrijednost.

već se ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice. ako je i sama jedan od njenih uvjeta. MeĊutim. tada ne bi postojalo ni kriviĉno djelo. Dakle. samo neki od uslova imaju karakter uzroka. Prema ovoj teoriji. Znaĉajnije teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu Osnovni problem kod odreĊivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (ĉinjenica). a ostale radnje uslov. U tom smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila. pa se takav udarac ne moţe smatrati uzrokom smrti.COM . potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu ĉovjekovog znanja baziranog na iskustvu. onda u tom sluĉaju posljedica ne bi odgovarala onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca. Npr. Teorija adekvatne uzroĉnosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po pravilu proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom sluĉaju. Nuţna povezanost radnje sa posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja vremenski prethodi posljedici.COM IzmeĊu radnje i posljedice mora postojati odreĊeni odnos u smislu da usljed odreĊene radnje nastupa odreĊena posljedica. Da bi se utvrdila uzroĉnost. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe diferenciranjem uslova na relevantne i irelevantne.BH-PRAVNICI. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice. Diferencirajuće i individualizirajuće teorije.BH-PRAVNICI. ili je uzrok samo odreĊena radnja. Kad u uzroĉnom nizu ima više ljudskih radnji. pri ĉemu samo relevantni imaju karakter uzroka. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroĉnost ne postoji. Na toj osnovi formirane su razliĉite teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu: Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeĊu uslova i uzroka. Da bi se to utvrdilo. zapostavljajući sve izuzetne sluĉajeve koji se mogu desiti u ţivotu. ova teorija dolazi do nemogućih zakljuĉaka koji su neprihvatljivi za kriviĉno pravo. Taj odnos se naziva uzroĉnom vezom. NeodreĊenost u odreĊivanju kriterija ne daje nikakva uputstva po kojima bi se mogao odrediti stepen mogućnosti za adekvatnu uzroĉnost. Diferencirajuće teorije kod pitanja uzroĉnosti stavljaju teţište na razlikovanje uslova i uzroka. Pitanje odreĊivanja normalnih sluĉajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naĉin što putem iskustva dolaze do tipiĉnih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni sluĉaj. Glavne teškoće nastaju kad treba pronaći kriterij po kome će se odrediti tipiĉna posljedica. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno. potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji 44 WWW. bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoĊenju posljedice. Na taj naĉin je i ljudska radnja uzrok posljedice. Prema tim teorijama. MeĊutim. za kriviĉno pravo relevantna je samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta kriviĉnog prava. Proglašavajući sve uslove za uzroke. javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li je svaka od tih radnji uzrok posljedice. a radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila. uzroĉnošću ili kauzalitetom. Dakle. a do nastupanja smrti je došlo zbog posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma. bez kojih ne bi ni nastupila. odnosno da odreĊena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje uĉinioca. ova teorija uzima u obzir samo normalne sluĉajeve apstraktno postavljene. svi uslovi posljedice su istovremeno i njeni uzroci.WWW. ni to ublaţavanje nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreĊen i zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje. suprotstavljajući ih jedne drugima kao kategorije kvalitativno razliĉitog znaĉenja za nastupanje posljedice.

Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeĊu uslova i uzroka. tj. gdje je subjekt ĉovjek. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka. ali koje egzistiraju izvan ljudske radnje. 2.COM . Teorija o uzroĉnom razlikovanju uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada su ispunjeni (Ţivanović). prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od preteţnog i uzroĉnog znaĉenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim uslovima. Uzroĉnost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu. onda uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije. Prema logici stvari uzroĉnost prethodi krivnji. Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao uslov ima preteţni znaĉaj za nastup posljedice u odnosu na ostale uslove. ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaĉaj prvobitnog uslova (tjelesne povrede) kao uzroka posljedice. Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer). ako osoba A neznatno povrijedi osobu B. jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta. pitanje kauzaliteta u kriviĉnom pravu treba povezati sa nekoliko momenata: 1. Širina kauzaliteta je ograniĉena i ona se proteţe u granicama prouzroĉavanja posljedice predviĊene u zakonskom propisu kriviĉnog djela. 3.nepaţnja povrijeĊenog) nastupi infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije. Tih teorija ima više. a najpoznatije su slijedeće: 1. pa usljed sticaja okolnosti (npr. U kriviĉnom pravu. pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu neprimjenjivim kriterijima.COM oznaĉavaju kao uzrok. Ĉinjenice i okolnosti koje nisu bez znaĉaja. jer je u kriviĉnom pravu kauzalitet zapravo uzroĉna veza izmeĊu ljudske radnje i kriviĉnopravne posljedice. Obzirom da je jedno opće pravilo neprihvatljivo. Npr. 4. Opća pitanja u vezi sa znaĉajem uzroĉnosti u kriviĉnom pravu U kriviĉnopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije u stanju unaprijed postaviti takva pravila pomoću kojih bi se u svakom konkretnom sluĉaju sa sigurnošću moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljed ice. U kriviĉnom pravu procjenjuje se uzroĉnost kao objektivna veza izmeĊu radnje i posljedice i to kao cjelishodna finalna uzroĉnost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju svjesnih radnji ĉovjeka. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna mjerila za razlikovanje uslova od uzroka. Kako se uzima u obzir jedan objektivno limitirani isjeĉak iz beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe uraĉunati uĉniocu samo ako je on opasnost iz koje je rezultirala posljedica proizveo ili povećao. smatra se da u kriviĉnom pravu treba postaviti odreĊena pravila koja bi dala samo opći pravac pri rješavanju pitanja uzroĉnosti. pri ĉemu je posljedica relevantna samo ako se moţe izvesti iz ljudske radnje. za krivĉno pravu nisu interesantne.BH-PRAVNICI. a ne kao elementarna uzroĉnost koja vlada u prirodi i koja je zasnovana na stihiji. 45 WWW. 4. Drugim rijeĉima. 2. Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku ĉesto je proizvoljna. ne moţe se unaprijed utvrditi.WWW. zbog ĉega se ona ne smije miješati sa krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviĉna odgovornost). ove teorije u nauci kriviĉnog prava nisu šire prihvaćene.onog uslova koji je dao najviši doprinos nastupanju posljedice. 3.BH-PRAVNICI. za uzroĉnost mogu biti relevantni samo oni uslovi koji su vezani za djelovanje ĉovjeka. Teorija prevage (Binding). Zbog toga se u kritiĉkom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske formule nego praktiĉna pravila. nazivaju se još i individualizirajuće.

Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u sluĉaju svog neĉinjenja. kod neĉinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu. Smatra se da je kauzalitet filozofsk i. neradnja. u situacijama kada se izmeĊu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova nastupanja posljedice. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom ne moţe dati apsolutni dokaz realnosti dogaĊaja. a ne i za dalje posljedice koje su nastupile poslije prekida uzroĉne veze. elementarni dogaĊaj ili viša sila. lišava ţivota drugog. jer uĉinilac rad upravo saglasno tom propisu. Prema drugom shvatanju. Prema prvom shvatanju. ali se istovremeno istiĉe i to da je ta specifiĉnost svojstvena uzroĉnosti u društvu uopće. Da je takav uĉinilac zahvatio kauzalni tok. onda ubica postupa upravo po tom propisu.BH-PRAVNICI. Uzroĉnost kod kriviĉnih djela neĉinjenja U teoriji kriviĉnog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroĉnost je upravo pitanje kauzaliteta kod kriviĉnih djela neĉinjenja. da je preduzeta otklonila nastupanje posljedice. Na putu za bolnicu osobu A presretne i ubije osoba C. PROTIVPRAVNOST DJELA Shvatanja o protivpravnosti Prema Bindingu. Ako kriviĉni zakon propisuje da će se kazniti onaj “ko drugog liši života”. protivpravnost se ne sastoji u protivnosti kriviĉnopravnom propisu u kome je dat opis kriviĉnog djela i predviĊena kazna. jer je nije sprijeĉio. već se moţe ponuditi samo visok stepen vjerovatnosti. Pritom se priznaje da prouzrokovanje posljedice neĉinjenjem ima svoje specifiĉnosti koje se ogledaju u tome da se neĉinjenjem propušta mogućnost da se jedan uzroĉni lanac skrene sa svog redovnog toka. ontološi realitet a ne misaona veza. Prema zakonima fizike. Kako neĉinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu. Kod uzroĉnosti u kriviĉnom pravu moţe da doĊe do prekida uzroĉne veze. Primjer: osoba A je tjelesno povrijeĊena od strane osobe B.COM 5. ako se neĉinjenje shvata kao objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti. Tada po pravilu dolazi do otpoĉ injanja novog uzroĉno-posljediĉnog lanca. odnosno uzroĉnosti koja ima prirodu svrsishodnosti. 46 WWW. a prema drugom shvatanju pasivno drţanje ĉovjeka moţe da proizvede odreĊenu posljedicu. Binding smatra da uĉinilac kriviĉnog djela ne vrijeĊa sam propis. Drugim rijeĉima.BH-PRAVNICI. U takvim sluĉajevima uĉinilac moţe biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat njegove radnje i koja je nastupila prije prekida uzroĉne veze. samo neĉinjenje ne moţe biti uzrok posljedice. To u stvari znaĉi da uzroĉna veza izmeĊu neĉinjenja i posljedice postoji u sluĉaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta. U realnom objektivnom svijetu radnja koja se oĉekivala. gdje posljedica koja je predviĊena u zakonskom biću djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju uĉinioca koji je bio duţan da to sprijeĉi. ne moţe se reći da je nešto uĉinjeno neĉinjenjem. posljedica ne bi nastupila. bilo da je u pitanju radnja trećeg lica. tj.COM . jer kauzalitet kao kategorija fiziĉkog svijeta pretpostavlja aktivno ĉinjenje. a koja je bila propuštena objektivno sa stajališta kauzaliteta ne predstavlja ništa. Moţe se reći da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u 2 grupe. Uzroĉnost se posebno osporava kada su u pitanju neprava kriviĉna djela neĉinjenja. Prema prvom shvatanju. upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. kaţe se da je neĉinjenje uĉinioca uzroĉno – kauzalno povezano sa posljedicom u sluĉaju kad bi njegovo aktivno ĉinjenje prema zamišljenoj rekonstrukciji odigranog toka stvari sprijeĉilo nastupanje posljedice. i sama pasivnost znaĉi prouzrokovanje. odnosno neĉinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova. odnosno da bi nastupila u manjem obimu da je propuštena radnja preduzeta. naravno ukoliko je kriv za tu posljedicu. Radi se zapravo o hipotetskom kauzalitetu koji znaĉi da mora postojati izvjesnost ili vjerovatnoća koja se graniĉi sa izvjesnošću da posljedica ne bi uopće nastupila. zbog ĉega je u kriviĉnom pravu nuţno saĉuvati taj stvarni prirodni kauzalitet.WWW.

ubistvo neprijatelja za vrijeme rata). a materijalna protivpravnost u obliku napada na izvjesnu individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave. treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu. Svako protivpravno djelo nije istovremeno i kriviĉno djelo (npr. O sluĉajevima iskljuĉenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja kriviĉnog djela predviĊenog u zakonu.COM . Sadrţaj norme dobiva se preobraćanjem dispozicije kriviĉnopravnog propisa u imperativni oblik.COM već normu sadrţanu u propisu.WWW. kriviĉni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o protivpravnosti (npr. Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti. Materijalno je protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno drţanje).imperativna ili preceptivna norma). Odluĉno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava odreĊenu radnju. Dakle. Prihvaćeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje odreĊeno ponašanje (tzv. stavljajući zahtjev da se u kriviĉnom postupku mora u svakom konkretnom sluĉaju utvrĊivati da li je uĉinjeno djelo i protivpravno. Protivpravnost kao obiljeţje nekih kriviĉnih djela Kod većine kriviĉnih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru redovno protivpravna (npr.neplaćanje duga). ODREĐENOST KRIVIĈNOG DJELA U ZAKONU 47 WWW. lišavanje slobode).lišavanje ţivota). Irelevantno je da li se osnov za iskljuĉenje protivpravnosti nalazi u propisima kriviĉnog. Permisivne norme su norme koje izuzetno ĉine dozvoljenim ponašanje koje je inaĉe protivpravno. norme su pravila koja nareĊuju šta se mora ili šta se ne smije ĉiniti. norma za kriviĉno djelo ubistva glasila bi “ne ubij”.BH-PRAVNICI. OdreĊenost djela u zakonu vezana je samo za jedan odreĊeni zakon. pa se protivpravnost ogleda u nepoštivanju normi. Npr. uz osnovni prigovor da nije taĉna tvrdnja kako uĉinilac kriviĉnog djela radi saglasno odgovarajućem kriviĉnopravnom propisu. Bindingovo mišljenje odbaĉeno je od većine teoretiĉara.prohibitivna norma) ili koja nareĊuje odreĊeno ponašanje (tzv. Prema Listu. niti se u kriviĉnom postupku mora utvrĊivati njihova protivpravnost ukoliko se ne bi pojavila sumnja da u konkretnom sluĉaju postoji osnov za iskljuĉenje protivpravnosti. Protivpravnost i odreĊenost djela u zakonu poklapaju se samo u sluĉajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u kriviĉnopravnom propisu. Radnje izvršene u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu protivpravne (npr. ali postoje neke ĉinjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno dozvoljeno jer u konkretnom sluĉaju postoji permisivna (dozvoljavajuća) norma. odvojen od odreĊenosti djela u zakonu. s tim što se po Ţivanoviću formalna protivpravnost javlja u obliku napada na izvjesno kriviĉnoravno dobro. Protivpravnost znaĉi protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu. Osnovi iskljuĉenja protivpravnosti Protivpravnost je zaseban element kriviĉnog djela. kod manjeg broja kriviĉnih djela. Formalno je protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. graĊanskog prava ili nekoj drugoj grani prava. Sliĉno mišljenje je i kod Ţivanovića. Zato se protivpravnost ne treba izriĉito ni spominjati u opisu kriviĉnog djela. Kao osnov iskljuĉenja protivpravnosti u literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak povrijeĊenog. Odnos protivpravnosti i odreĊenosti djela u zakonu. jer se za umišljaj uĉinioca kriviĉnog djela sa elementom “protivpravnosti” zahtijeva i utvrĊivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan protivpravnosti svog postupanja.BH-PRAVNICI. MeĊutim. Ova razlika znaĉajna je i sa stanovišta krivnje.

BIĆE KRIVIĈNOG DJELA I ELEMENTI BIĆA KRIVIĈNOG DJELA Pojam bića kriviĉnog djela Pod bićem kriviĉnog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog kriviĉnog djela. Biće kriviĉnog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente. Elementi subjektivnog karaktera U ove elemente spada odreĊena namjera. Liĉno svojstvo. a ne svih kriviĉnih djela.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne povrede potrebno je da je povreda nanesena oruţjem. OdreĊenost kriviĉnog djela u zakonu ĉesto se naziva formalni ili zakonski element kriviĉnog djela. 3. Mjesto na kome je izvršena – npr. 2. “vojna osoba” i sl. Posebna radnja i posebna posljedica. Oduzimanje.COM Da bi neko protivpravno djelo bilo kriviĉno djelo. onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr. PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIĈNIH DJELA 48 WWW. Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr. Npr.BH-PRAVNICI. TuĊa pokretna stvar. Naĉin izvršenja radnje – npr obiĉna kraĊa razlikuje se od teške kraĊe po naĉinu izvršenja. 3. kao i za odgovornost sauĉesnika.WWW. KD povreda drţavne granice moţe biti izvršeno samo na granici. treba razlikovati elemente osnovnog bića kriviĉnog djela i elemente na osnovu kojih zakon odreĊuje posebne oblike (teţe i lakše) odreĊenog osnovnog kriviĉnog djela. dok su ova druga dopunska obiljeţja. odnosno okolnostima. kojima se jedno kriviĉno djelo razlikuje od drugog. Prema tome. Elementi objektivnog karaktera Elementi objektivnog karaktera su: 1. 4. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreĊuju teţi oblici kriviĉnih djela (tzv. Kvalifikatorne i privilegujuće okolnosti kao dopunski elementi U okviru elemenata bića kriviĉnog djela. 6. odnosno okolnostima. 2. Ako se odreĊuju lakši oblici (tzv. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe postojati samo u vrijeme oruţanog sukoba.kvalifikovana kriviĉna djela). Ovo razlikovanje znaĉajno je za utvrĊivanje krivnje. tj. “ljekar”. koja mora postojati kod uĉinioca kriviĉnog djela u vrijeme njegovog izvršenja i odreĊena pobuda za izvršenje kriviĉnog djela.posebno biće.COM . onda ih nazivamo privilegujućim ili ublaţavajućim obiljeţjima. mora biti u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo. 5. Posebni elementi kriviĉnog djela nazivaju se još i obiljeţjima kriviĉnog djela. pod bićem se podrazumijeva samo tzv. Unošenje odreĊenosti djela u zakonu znaĉi prihvatanje principa legaliteta u kriviĉnom pravu koji se redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege. liĉni odnos i okolnosti uĉinioca – npr. Obiljeţja osnovnog bića kriviĉnog djela su prava (bitna) obiljeţja.BH-PRAVNICI. biće kriviĉnog djela kraĊe sastavljeno je od posebnih elemenata: 1. Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist.biće jednog kriviĉnog djela. opasnim oruĊem ili sredstvom podobnim da se teško povrijedi.”sluţbeno lice”.privilegirana kriviĉna djela).

imajući u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u sluĉajevima kad je to zakonom predviĊeno. Pošto se utvrdi radnja i posljedica. te je zbog toga ĉesto potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ. Grupni zaštitni objekat je objekat pojedine grupe kriviĉnih djela (npr. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po pravilu predstavljaju elemente vinosti uĉinioca. Opći objekat je zajedniĉki za sva kriviĉna djela. Pritom posebno treba voditi raĉuna o sluĉajevima tzv. tj. pokušaj ili pojedini oblici sauĉesništva inkriminišu kao samostalna kriviĉna djela. Pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebno treba voditi raĉuna o tome sa kojim oblikom vinosti je pojedino kriviĉno djelo uĉinjeno. pokušaju i sauĉesništvu.BH-PRAVNICI. zdravlje.ţivot i tijelo. Jednom radnjom moţe se izvršiti više kriviĉnih djela (idealni st icaj). U pojedinim kriviĉnim djelima objekat radnje je izriĉito naveden (npr. Pojam objekta kriviĉnog djela proizilazi iz zaštitne funkcije kriviĉnog prava. Postoje razliĉita mišljenja o objektu kriviĉnog djela.kod kraĊe objekat radnje je pokretna stvar. Posebni problemi javljaju se u vezi kriviĉnih djela u kojima se pripremne radnje.BH-PRAVNICI.prividnog sticaja. a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla kriviĉnopravne odredbe. Sankcija je dio odredbe kojim se odreĊuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izreći uĉiniocu.COM Odredbe zakona kojima se predviĊaju kriviĉna djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i sankciju. Pritom je znaĉajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za postojanje kriviĉnog djela. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi kriviĉnog djela. Radnja kriviĉn og djela uvijek je odreĊena u dispoziciji. Opći zaštitni objekat je pojedinac.COM .objekta radnje. prvenstveno treba analizirati radnju izvršenja i posljedicu. Pokušaj će postojati samo ako je radnja izvršenja zapoĉeta na objektu radnje 49 WWW. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreĊena i da se ona izvodi iz općih instituta kriviĉnog prava. a zatim ostale elemente bića kriviĉnog djela. mada isti elementi postoje u više kriviĉnopravnih odredbi. subjektivno pravo. kod ubistva je to ĉovjek koji se lišava ţivota itd). Tako se javljaju mišljenja da je objekat kriviĉnog djela: pravno zaštićeni interes. pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja krivičnih djela. graĊanin i društvena zajednica u cjelini. najĉešće logiĉkim tumaĉenjem. pravno dobro. OBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam objekta kriviĉnog djela Objektom kriviĉnog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno kriviĉno djelo. znaĉajno je za postojanje pokušaja kriviĉnog djela. Objekat radnje kriviĉnog djela Objekat radnje kriviĉnog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat bio povrijeĊen ili ugroţen. ĉast i ugled itd). Ovako shvaćen objekat naziva se i predmet kriviĉnog djela. te objektivno pravo. pa je objekat kriviĉnog djela zapravo zaštitni objekat. Na kraju.instituta o pripremnim radnjama. Zaštitni objekat moţe biti opći i grupni. UtvrĊivanje predmeta kriviĉnog djela. tj. kada u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo.WWW. Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreĊuje kriviĉno djelo. ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji.

ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C .BH-PRAVNICI. DJELO MALOG ZNAĈAJA 50 WWW. potrebno je još i da ima odreĊeni uzrast. Opći osnovi za iskljuĉenje postojanja KD u našem kriviĉnom zakonodavstvu su djelo malog znaĉaja. Saizvršioci. subjekat moţe biti uĉinilac svršenog ili pokušanog kriv iĉnog djela. a da se u tim sluĉajevima iz odreĊenih razloga iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela.WWW. u literaturi se spominju još: upotreba sile ili prijetnje i pristanak povrijeĊenog na povredu. Okolnosti usljed kojih ne postoji kriviĉno djelu uprkos postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opći osnovi za iskljuĉenje postojanja kriviĉnog djela. saizvršilac. subjekat moţe biti izvršilac. Osim navedenih. te se ona mora smatrati izvršiocem. u teoriji postoje razliĉita mišljenja o tome da li je izvršilac kriviĉnog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom. MeĊutim. postoje argumenti protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti kriviĉnih djela. pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja kriviĉnog djela.kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti liĉna jer bi pogodila sve ĉlanove pravnog lica.COM kriviĉnog djela.COM . osoba A nagovori osobu B koja je neuraĉunljiva. tj. Svaki uĉinilac kriviĉnog djela nije istovremeno i krivac. Uĉinioca kriviĉnog djela treba razlikovati od krivca. U takvom sluĉaju osoba B je voljno preduze la radnju izvršenja. Oni su uglavnom slijedeći: . da je uraĉunljiv i vin. Da bi bio krivac. onda B nije izvršilac kriviĉnog djela jer njegova radnja nije voljna. 2. Npr. U rješavanju ovog pitanja treba razlikovati 2 sluĉaja: 1. MeĊutim. . Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. podstrekaĉ ili pomagaĉ. onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju kriviĉnog djela. a kriviĉno djelo ipak ne postoji. da je kriviĉno odgovoran.pravno lice nije sposobno za psihiĉke odnose.zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma. te prema tome ne moţe biti vino. OPĆI OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA Savremeno kriviĉno pravo poznaje sluĉajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje kriviĉnog djela. Objekat radnje kriviĉnog djela treba strogo razlikovati od objekta kriviĉnog djela. S obzirom na stadijume u izvršenju kriviĉnog djela.samo ĉovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (ĉinjenje ili propuštanje). da nanese povredu osobi C. Izvršiocem kriviĉnog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim silama (vatra. a ne osoba A. . podstrekaĉi i pomagaĉi nazivaju se sauĉesnici. S obzirom na radnju koju je preduzeo. tj. Ako se neko pri izvršenju kriviĉnog djela “posluţi” licem koje nije ostvarilo objektivne elemente kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. SUBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam subjekta kriviĉnog djela Subjekat (uĉinilac) kriviĉnog djela je lice koje je uĉinilo kriviĉno djelo. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” uĉini kriviĉno djelo: npr. elektriĉna energija i sl). Svim tim sluĉajevima zajedniĉko je to što formalno postoje sva zakonom odreĊena obiljeţja nekog kriviĉnog djela. nuţna odbrana i krajnja nuţda.

sud se ne opterećuje sitnicama.COM . uĉinjeno djelo nije kriviĉno djelo. zbog načina izvršenja djela.BH-PRAVNICI. Institut djela malog znaĉaja je logiĉki izraz stava prema kome da bi postojalo kriviĉno djelo mora se dostići odreĊeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. a to su: naĉin izvršenja djela. ne sagledava se od strane poĉinioca ili onoga prema kome je djelo poĉinjeno. Institut djela malog znaĉaja ima znaĉaj općeg osnova iskljuĉenja protivpravnosti. koji se po zakonskim uslovima primjenjuje na sva kriviĉna djela. a ne pitanje kriviĉnog postupka. mada formalno sadrţi sva obiljeţja kriviĉnog djela. Tako je sada odredbom ĉl.one koji su prema svom znaĉaju takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela predstavljalo njegovo šikaniranje. što znaĉi da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naĉela oportuniteta i negonjenja. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviĉne odgovornosti 51 WWW. To drugim rijeĉima znaĉi da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i pravnim normama.BH-PRAVNICI. Djelo malog znaĉaja je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim sitnicama). ali koje nema znaĉaj kriviĉnog djela s obzirom na naĉin njegovog izvršenja. već u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etiĉki princip. tj. predviĊeno je da nije krivično djelo ono djelo koje.COM Pojam djela malog znaĉaja Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma kriviĉnog djela. Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaĉaja ili ne. te u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaĉaja. pitanje kriviĉnog djela je pitanje materijalnog kriviĉnog prava. Iskljuĉenjem takvih kriviĉnih djela iz kriviĉnog prava. prolazi bez ikakve društvene osude. a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne tretiraju se kao delikventi. Ovo upućuje na potrebu krajnje restriktivnog pristupa i velikog opreza u primjeni ovog instituta. zbog ĉega ne dolazi u obzir da se in abstracto takvim ocijeni bilo koje kriviĉno djelo predviĊeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom zakona. predstavlja ĉinjeniĉni vrijednosni sud o konkretnom ponašanju uĉinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo malog značaja. moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja tog djela. Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaĉaja. tj. Mada se u većini stranih zakonodavstava sluĉajevi koji bi odgovarali djelu malog znaĉaja rješavaju na naĉin da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje kriviĉnog postupka ne podnosi tuţbu. Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaĉaja je u tome što se sudskom odlukom oslobaĊa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo. U ocjeni da li je jedno djelo malog znaĉaja ne primjenjuje se individualistiĉki princip. postiţe se dvostruka korist: prije svega. ocjena o malom znaĉaju djela je faktiĉko pitanje (questio facti). iako sadrži obilježja k rivičnog djela određena zakonom. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena kriviĉne odgovornosti uĉinioca. smatra se da taj put nije pravilan s obzirom da omogućava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa ovlaštenih za gonjenje. predstavlja djelo malog značaja.WWW. Uslovi za postojanje djela malog znaĉaja Iz zakonske definicije djela malog znaĉaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje. Primjenu ovog instituta potrebno je ograniĉiti na stvarno najlakše sluĉajeve. konkretno djelo nije kriviĉno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja. U suprotnom. napušten je i pojam neznatne društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg kriviĉnog zakonodavstva iskljuĉivao postojanje kriviĉnog djela. Drugim rijeĉima. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena krivične odgovornosti izvršioca. Osim toga. Ako je nivo te povrede neznatan.

kao djela malog znaĉaja mogu se javiti formalna kriviĉna djela (djela koja nemaju posljedicu u svom opisu). Prema smislu zakona. već štetna posljedica.moraju biti ispunjeni da bi bila iskljuĉena protivpravnost uĉinjenog djela.BH-PRAVNICI. ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljuĉiti postojanje kriviĉnog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog stanja već zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomoć koja je neophodna. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaĉevo dobro (ţivot. sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela. Tako npr. intenzitet djelovanja. što znaĉi da postoji ali je njen znaĉaj minoran. braneći se povrijedi pravo onog ko ga je napao. Kao djela malog znaĉaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih bića djela koja su dovela do neznatnih posljedica. treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava. Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljuĉni osnov postojanja ovog instituta. Prema slovu zakona. Prema subjektivnom shvatanju. naĉin izvršenja djela mora biti takav da ponašanje uĉinioca u konkretnom sluĉaju nema ono znaĉenje i onu teţinu kakvo ima tipiĉno postupanje u konkretnom kriviĉnom djelu. što predstavlja faktiĉko pitanje koje se procjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju. o protivpravnom napadu na neko pravno zaštićeno dobro. T ako se npr.COM . za djelo poĉinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga što se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuĊenom (afektivnom) stanju koje iskljuĉuje njegovu uraĉunljivost. treba utvrditi da li je štetna posljedica neznatna.BH-PRAVNICI. zatim djela ugroţavanja (sa konkretnom i apstraktnom opasnošću). ili je uopće nema. Sva savremena zakonodavstva poznaju institut nuţne odbrane. 52 WWW. razbojništva i sl. Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju prekoraĉenje granica nuţne odbrane. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na subjektivna i objektivna. (Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaĉaja je jedno kriviĉno djelo treba posluţiti stav zakono davca koji se odraţava u propisanoj kazni. S obzirom na ovaj uslov. posljedica treba biti neznatna. nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. vrijeme. U teoriji je prvenstveno sporno koji su to osnovi. interes ili vrijednost. sadrţaj. Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni. pokušaji kriviĉnih djela jer u tim sluĉajevima ne postoje štetne posljedice djela. i o odbrani od tog napada na ta prava. Kad se govori o nuţnoj odbrani. Kod instituta djela malog znaĉaja u pitanju je ne bilo koja. ne mogu nikad smatrati djelima malog znaĉaja). kriviĉna djela ubistva. NUŢNA ODBRANA Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljuĉenja protivpravnosti iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. tj. za koja su propisane teţe kazne.COM izvršioca. kod kriviĉnih djela kod kojih se posljedica sastoji u povredi nekog dobra. propisujući razliĉite uslove za njegovo postojanje. dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviĉna djela. Mali stepen kriviĉne odgovornosti – stepen kriviĉne odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg zakon ima u vidu kao tipiĉan za konkretno djelo. Institut nuţne odbrane u poĉetku se razmatrao samo u vezi sa kriviĉnim djelom ubistva. Naĉin izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik. mada svako kriviĉno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u ugroţavanju nekog dobra ili vrijednosti. koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u nuţnoj odbrani. Prema objektivnom shvatanju.WWW.

imovinu). Prema odredbi ĉl. Iz zakonske definic ije proizilazi da odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na napad usmjeren protiv nekog drugog. Uslovi napada su slijedeći: 1. radi se o tzv.COM tjelesni integritet. u sluĉaju ako neka osoba u nekim posebnim okolnostima (mrak. podrazumijeva se da su ta dobra prije svega ţivot. Dakle treba razlikovati napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju. već se eventualno moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad se radi o napadu dresirane ţivotinje. pa ĉak i onda kad je napadnuta osoba nekim svojim postupkom svjesno ili nesvjesno sama isprovocirala taj napad. Ukoliko izostaje stvarnost napada. napad se izvršava ĉinjenjem. U principu. Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno. strah.10 KZ FBiH. jer je u pitanju zloupotreba prava. jer se tada radi o napadu od strane ĉovjeka koji je usmjerio ţivotinju da napadne. I kod samoodbrane i kod nuţne pomoći potrebno je da na strani napadnutog i onoga ko pruţa nuţnu pomoć bude ispunjen poseban subjektivni uslov.BH-PRAVNICI. Kljuĉni uslov kod napada je protivpravnost. 3. Napad mora biti protivpravan. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog dobra od strane prirodnih sila ili ţivotinja. 4. MeĊutim. Neĉinjenje da se preduzme neka duţna ĉinidba moţe predstavljati radnju napada. 2.BH-PRAVNICI. tjelesni integritet. to lice će odgovarati za uĉinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon predviĊa nehatno izvršenje djela). moral itd. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna pomoć. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštićenog dobra. dostojanstvo liĉnosti. predviĊen. Napadaĉ u smislu nuţne odbrane moţe biti samo ĉovjek. tada nema napada u smislu nuţne odbrane.putativnoj nužnoj odbrani. od onih kod kojih takvo ovlaštenje ne postoji.COM . kad je postojanje nuţne odbrane iskljuĉeno. Napad je isto tako protivpravan i onda kad je oĉekivan. Oni se mogu podijeliti na 2 grupe: uslovi napada i uslovi odbrane. išĉekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale. bez ikakvih subjektivnih elemenata vezanih za kriviĉnu odgovornost napadaĉa. Uslovi odbrane su slijedeći: 53 WWW. Postavlja se pitanje. nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. da li će onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti kriviĉno odgovoran. b) Uĉinilac neće biti kriviĉno odgovoran ako se nalazio u neotklonjivoj zabludi.2 istog ĉlana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad i koja je srazmjerna napadu. Pritom zakonodavac u odredbi st. sloboda. poseban sluĉaj je kada se radi o isprovociranom napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da se povrijedi napadaĉ ili neko njegovo dobro. Putativna nuţna odbrana postoji npr. Mada u zakonu ni primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara. Tu se zapravo radi o odreĊenom ograniĉenju prava na nuţnu odbranu. 5. ĉime se naglašava socijalno znaĉenje i funkcija nuţne odbrane. U odgovoru na to pitanje moguća su 2 rješenja: a) Ako je lice koje postupa u putativnoj nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost prosjeĉnog ĉovjeka u datim okolnostima) moglo ocijeniti da taj napad nije stvaran. To je svijest i volja da se te radnje poduzimaju radi odbrane. pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadaĉa. magla. već da je to odbrana prava od neprava uopće. a samo izuzetno i propuštanjem. Nuţna pomoć pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana. Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane. što znaĉi da ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran. njegovo uĉinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je uĉinjeno da bi odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada.WWW. Napadom se smatra svaka radnja usmjerena na to da se povrijedi neko dobro. Napad mora biti stvaran.

Izuzetak postoji kad su u pitanju dobra trećih osoba koja je napadaĉ koristio pri napadu. a s druge strane u pogledu vrijednosti dobra koje se napada i onog koje se povređuje u odbijanju napada. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane. Ako do te povrede ipak doĊe. Odbrana mora biti istovremena sa napadom. Takav primjer je kada jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trĉi prema napadnutom. ni da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomoć. je srazmjernost izmeĊu napada i odbrane. Odbrana ne bi bila opravdana kad je napadnuto dobro uistinu male vrijednosti. bez obzira koje napadaĉevo dobro je povrijeĊeno (ţivot. Tako npr. Srazmjernost kao uslov uvijek se mora procjenjivati primjenom socijalno-etiĉkog principa sa strane onog ko se brani. Tako npr. a ne u nekom drugom cilju. uĉinilac 1 Vidi u Klaićevom rječniku 54 WWW.COM . To je istovremeno i najteţe pitanje za sudsku praksu. Neophodno potrebna odbrana znaĉi da ona i po vrsti i po intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. To je novi uslov. Pritom se ne traţi da napadnuti ţrtvuje neke svoje interese. 4. U takvim i sliĉnim sluĉajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana. tjelesni integritet. 3. Odbrana.odbijanje napada usmjereno je protiv napadaĉa. ona se moţe sagledavati u kontekstu krajnje nuţde. uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera. to bi predstavljalo kriviĉno djelo. Kada je u pitanju zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti. Napad neposredno predstoji kad se objektivno gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe oĉekivati napad. jer bi se to protivilo socijalnom smislu nuţne odbrane. To je takoĊer faktiĉko pitanje koje se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta uĉinaka tih ureĊaja po napadaĉa. kad je neko lišio ţivota ĉovjeka zbog toga što je ukrao hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali ĉaše u njegovom lokalu i sl. odnosno protiv bilo kojeg njegovog dobra. koji je u zakonu izriĉito naglašen. Odbanom se ne smiju povrijediti dobra treće osobe. U sluĉaju prekoraĉenja granica nuţne odbrane. kada to ulazi u nuţnu odbranu. Srazmjernost znači da mora postojati određena srazmjera s jedne strane između napada i odbrane. Istovremenost postoji od trenutka kad napad neposredno predstoji i sve dok napad traje. ali ona ne smije dostići stepen oĉigledne nesrazmjere.WWW. Uslov istovremenosti spada u red faktiĉkih pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog sluĉaja. zakonodavac je ujedno odredio i njene granice. Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane. kod kraĊe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi pritežanje1 ukradene stvari. 2. zbog toga što on ima pravo na nuţnu odbranu.COM 1. To znaĉi da je kod njega postojala i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani. neovisno što se napad nije mogao drugaĉije odbiti.BH-PRAVNICI. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada.BH-PRAVNICI. Kljuĉni uslov na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. zaštitnih ureĊaja. Kriviĉnopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja kriviĉnog djela. Nakon toga se smatra da je napad prestao. Istovremenost postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljuĉenja nekih preventivnih. imovina itd). za postojanje nuţne odbrane bitan je jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. vezan za uslov njene neophodnosti. tj. pa ukoliko bi iza toga došlo do povrede napadaĉa. tada se uzima da se uĉinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviĉna odgovornost se tada ocjenjuje). Zbog stanja u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. Kod nekih kriviĉnih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim napadom. Poseban uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane. Istovremenost se meĊutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih budućih napada. pri ĉemu se odbranom nanosi povreda koja ugroţava dobro mnogo veće vrijednosti.

pa je zbog toga vrlo osjetljivo odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati. KRAJNJA NUŢDA Krajnja nuţda je treći opći zakonski osnov koji iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. bijes. a kriviĉna odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi. Radi se o izboru izmeĊu 2 zla i to izboru u stanju nuţde. odnosno po odreĊenim uslovima opravdati zahvate u tuĊa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. S druge strane. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno. moralne i pra vne strane situacija mnogo sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana. U takvom sluĉaju. Ako je to djelo uĉinjeno u zabludi u pogledu napada. povredu njegove autonomije. fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraĉenje granica nuţne odbrane predviĊa samo mogućnost blaţeg kaţnjavanja. Ĉinjenica što se tu na izvjestan naĉin radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa pojedincem koji se nalazi u opasnosti. To znaĉi da ako je u prekoraĉenju granica nuţne odbrane došlo do kriviĉnog djela.WWW. s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo. što znaĉi da je napadnuti premašio granice nuţne odbrane. Zbog toga je takvo prekoraĉenje opći. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo ţrtvovanjem drugog. tuga. ali pod okolnostima koje te okolnosti ĉine socijalno opravdanim. kao patološki efekti mogu d ovesti i do neuraĉunljivosti. dok se kod krajnje nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj. ali samo u odnosu na njen intenzitet. kada bi bila iskljuĉena kriviĉna odgovornost uĉinioca. oĉaj).COM odgovara za djelo koje je uĉinio u prekoraĉenju. tuĊeg dobra. U drugoj varijanti. upućuje na to da je sa sociološke.10 st. u principu vaţe pravila o kriviĉnoj odgovornosti. 55 WWW. tj.BH-PRAVNICI. MeĊutim. uĉinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni uslovi za kriviĉnu odgovornost. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u konfliktnim situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraĉenje opći. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane (dakle kriviĉno djelo) moţe biti uĉinjeno sa umišljajem ili iz nehata. pravo mora dopustiti. Tu postoji kriviĉno djelo. Djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nikad nije antisocijalno. može se i osloboditi od kazne. kao i svako drugo kriviĉno djelo. Institutima krajnje nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za kaţnjavanje onog lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces. uzrujanost i astenički afekti – strah. spasavajući neko svoje ili tuĊe dobro kome prijeti opasnost. sud moţe uĉiniocu u prekoraĉenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. uzimajući u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenički afekti – srdţba. prepast. radi se o putativnoj nuţnoj odbrani. Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde. uzimajući u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. Zakonodavac u ĉl.koje se spasava i onog koje se ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti.COM . Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuĊeg dobra. ţrtvuje neko tuĊe dobro pri ĉemu ĉin spasavanja predstavlja ostvarenje nekog zakonskog bića kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. To znaĉi da je djelo u prekoraĉenju granica nuţne odbrane kriviĉno djelo.3 navodi da se učinitelj koji prekorači granicu nužne odbrane može blaže kazniti. takvo djelo uvijek znaĉi upad u zaštićenu sferu drugog.2. Kada je u pitanju kriviĉna odgovornost za prekoraĉenje nuţne odbrane. zakonodavac predviĊa i mogućnost blaţeg postupanja prema takvom uĉiniocu kriviĉnog djela. Afektivna stanja kao što su nenormalno snaţna ljutnja ili bijes. fakultativni zakonski osnov za oslobaĊanje od kazne. a ako je do prekoračenja došlo zbog razdraženosti ili straha izazvanog napadom. a na osnovu odredbe ĉlana 43 st. I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za neko dobro. zakonodavac predviĊa i mogućnost oslobaĊanja od kazne.

ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da će ga ubiti. napili se njegove krvi i na taj naĉin ostali ţivi. otvara sef i predaje mu tuĊi novac. postoje razliĉiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje. neshvatljivi. To djelo nije protivpravno zbog toga što pri postojanju dva razliĉita interesa. npr. MeĊutim. To posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti. Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela.WWW. kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuĊi skupocjeni teret sa broda. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuĊi ţivot: npr. Kada neko treće lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara drugog. Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno. Smatra se naime. asocijalni itd. društvo nema razloga da zabrani. uzima se da se u takvim situacijama uĉinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive psihiĉke prinude kojoj on ne moţe da se odupre. Jedan brodolomnik odgurne drugog. Objektivna teorija uzima da djelo koje je poĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. 56 WWW. neprihvatljivi. Prema jednim. ne postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog ĉega se u takvim sluĉajevima iskljuĉuje protivpravnost. Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr.jedno lice ubija neĉijeg psa koji je napao tuĊe dijete. Postoje razliĉita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja. radi se o koliziji izmeĊu dobara manje i veće vrijednosti. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuĊe materijalno dobro.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. dvojica su zaklali trećeg. pa preko nedostatka tog elementa iskljuĉuje se i postojanje kriviĉnog djela. od kojih je u opasnosti interes veće ili jednake vrijednosti. npr. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuĊe materijalno dobro. Mada u teoriji postoji opća saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u krajnjoj nuţdi. ali se uĉinilac ne treba kazniti. 2 ljudska ţivota. amoralni.COM . što praktiĉno znaĉi da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama.za vrijeme oluje.2 brodolomnika su na splavu na kome ima mjesta samo za jednog. gdje priroda stvari upućuje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje vrijednosti da bi se spasilo dobro veće vrijednosti. Osim toga što ne postoji opasnost za društveni interes u cjelini. nerazumljivi. situacija je mnogo sloţenija. U odredbi ĉl. mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa motivima kao unutarnjim pokretaĉima koji se ne bi mogli oznaĉiti kao negativni. a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju nuţdu. 3.radi gašenja poţara prevrne se tuĊi automobil koji se nalazi iznad hidranta. u takvim situacijama uzima se da djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. ĉime uništava njegov ţivot da bi spasio svoj.COM Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaĉaju i po svom karakteru: 1. da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju ili djelatnost kojom se ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti. Razlozi praviĉnosti i opći društveni interes opravdavaju ţrtvovanje manjeg za veće dobro. U takvim situacijama naĉelo praviĉnosti i opći društveni interes upućuju na to da ih treba jednako štititi. Ostavši dugo bez vode. Poznat je tzv. Drugi smatraju da uĉinioca ne treba kazniti jer se nalazi u neuraĉunljivom stanju. gdje su se nakon brodoloma na ĉamcu za spasavanje našla 3 mornara.11 st.”sluĉaj minjon” ili “karnadesova daska”. zbog ĉega takvog uĉinioca ni ne treba kazniti. 2. Treći smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja koji potire strah od eventualne kazne za uĉinjeno djelo.BH-PRAVNICI. npr.BH-PRAVNICI. Kada se radi o dobrima nejednake vrijednosti. 4. pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaĉni ishod kolizije dva jednaka interesa. da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava.

Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine). MeĊutim.WWW. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeća aktuelna opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim povredom dobara drugih lica. Prema toj definiciji. ţivotinja ili prirodnih sila (zemljotres. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. 3. To znaĉi da će djelo u krajnjoj nuţdi biti kriviĉno djelo. nema krajnje nuţde ako je uĉinjeno zlo veće od onog koje je otklonjeno. Razlika postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Opasnost mora biti stvarna. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot. tako i iz nehata.dok nije prestala. Ovdje se radi o stanju nuţde. Ako se radi o dobrima razliĉite vrijednosti. Stvarnost podrazumijeva objektivno. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako sa umišljajem. U sluĉaju da je uĉinilac pogrešno smatrao da postoji opasnost. 2. što znaĉi da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice koje je svojom krivnjom skrivilo opasnost. tj.11 st. tada će postojati putativna krajnja nužda. ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde. imovina itd). Opasnost moţe da bude izazvana od strane ĉovjeka (uraĉunljivog ili neuraĉunljivog).COM . lahko uoĉljivo i lahko prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeĉnog ĉovjeka. Kada je u pitanju opasnost o d ţivotinje. kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti.stvarna zabluda u širem smislu). Opasnost mora biti istovremena. tj. što znaĉi da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane. 4. tjelesni integritet. kada se radi o nuţnoj odbrani. pa spasavajući svoja pravna dobra (ţivot.BH-PRAVNICI.2. 5. Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za postojanje opasnosti. s tim da zakonodavac pravi odreĊenu razliku u pogledu kaţnjavanja kad je u pitanju izazivanje opasnosti iz nehata. npr. s tim da se uĉinilac u pogledu odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja opasnosti (tzv. pa će se s obzirom na to procjenjivati i njegova odgovornost za uĉinjeno kriviĉno djelo. fiziĉko. 57 WWW. tjelesni integritet. naš kriviĉni zakon u zaštiti dobara predviĊa da krajnja nuţda postoji u sluĉaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi. poplava itd). kad se radi spasavanja imovine ţrtvuju ljudski ţivoti. u obzir dolaze svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od dresirane ţivotinje. na imovinu itd. Opasnost koja je prestala ili tek buduća. a ne prava krajnja nuţda.BH-PRAVNICI. zdravlje. To podrazumijeva da se moraju paţljivo procjenjivati sve okolnosti konkretnog sluĉaja i u svakom sluĉaju donositi sud o tome da li se radilo o stanju nuţde. Opasnost mora biti neskrivljena. poţar. MeĊutim. što podrazumijeva utvrĊivanje da je uĉinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj naĉin ili onim sredstvima kako je on to uĉinio u konkretnom sluĉaju. Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov iskljuĉenja kriviĉnog djela vrijedi ako je uĉinjeno zlo manje od zla koje je prijetilo (npr. 2. krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etiĉki princip na strani toga da se zaštiti dobro veće vrijednosti i onda kad to podrazumijeva apsolutno ţrtvovanje dobara manje vrijednosti. zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde. kad ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje. na povrede tjelesnog integriteta.COM U odredbi ĉl. imovinu) povrijedi tuĊa pravna dobra. To uĉinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi.

Prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima je fakultativni osnov za oslobaĊanje od kazne. sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora (policajci. MeĊutim. jer su sila i prijetnja elementi mnogih kriviĉnih djela (protiv imovine. Ne postoji uvijek i po svaku cijenu duţnost izlaganja opasnosti. U tom smislu zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. ĉuvari objekata. 2. Tu je u pitanju jedna posebna duţnost koaj je postojala prije djela i koja povećava granicu ţrtvovanja. mornari. braka i porodice. 1. Za sluĉajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviĊa mogućnost blaţeg kaţnjavanja. u pitanju je drugi. SILA I PRIJETNJA Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljuĉenje kaţnjivosti u sluĉaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuĊeno na izvršenje djela. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Da takvog uĉinioca blaţe kazni. naš kriviĉni zakon ne sadrţi takvu izriĉitu zakonsku odredbu u općem dijelu. sila i prijetnja su od znaĉaja i za naše kriviĉno pravo. U pogledu ocjene da li zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti. MeĊu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena. Znaĉi da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt. 3.11 st. Sila Sila je upotreba snage prema odreĊenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreĊenu radnju (ĉinjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neĉinjenje). Ukoliko uĉinilac povrijedi taj uslov. uzimajući u obzir posebno unutrašnje psihiĉko stanje onog ko otklanja opasnost u smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje nuţde. ţivota i tijela itd).BH-PRAVNICI. U izvjesnim sluĉajevima sud moţe uĉinioca i osloboditi od kazne. Krajna nuţda iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Prema tome. vatrogasci itd). dostojanstva liĉnosti i morala.4.COM . Prekoraĉenje granica krajnje nuţde Granice krajnje nuţde praktiĉno su postavljene uslovom da uĉinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati samoţrtvovanje do uništenja.11 st. S druge strane. 2. To praktiĉno znaĉi da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi opasnosti ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko kriviĉno djelo.3 ipak predviĊa lakše kaţnjavanje takvog uĉinioca.BH-PRAVNICI. MeĊutim.COM U takvim sluĉajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštićenom objektu. Prema odredbi ĉl. U ovom sluĉaju. opći fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. Naš KZ u odredbi ĉl.WWW. što znaĉi da je uĉinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata. ali samo pod uslovom da se utvrdi kako je do prekoraĉenja došlo pod osobito olakšavajućim okolnostima. ne postoji krajnja nužda u slučaju da je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti. kao što je ljudski ţivot. Zakonodavac meĊutim ipak izdvaja skrivljenost opasnosti kad je ona uĉinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog uĉinioca. To znaĉi da je prekoraĉenje granica krajnje nuţde drugi. a 58 WWW. Ona je redovno usmjerena na savladavanje stvarnog i oĉekivanog otpora. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fiziĉka ili mehaniĉka. tada postoji kriviĉno djelo za koje se odgovara po općim propisima. sila i prijetnja imaju opći znaĉaj u našem kriviĉnom pravu jer je u nekim situacijama iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje. ima se u vidu i psihiĉko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u onim sluĉajevima kada su u pitanju veoma vrijedna dobra. opći fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. Takva duţnost moţe slijediti iz zakona. lijeĉnici i drugo zdravstveno osoblje.

BH-PRAVNICI. Apsolutna ili neodoljiva sila znaĉi da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili.BH-PRAVNICI.WWW. kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujućih sredstava sa ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor. Za razliku od prijetnje. Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i prijetnje ne predviĊaju kao opće institute kriviĉnog prava. a pod uticajem lica koje prijeti. pa se na taj naĉin djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. vanjske snage.136 st. a moţe biti uĉinjena i konkludentnim radnjama.COM . Razlika izmeĊu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo već realizira. Sila moţe biti apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva. opomena takoĊer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice upozorava da će ga snaći neko zlo ako ne preduzme odreĊenu radnju. tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke. To znaĉi da to lice moţe da odluĉuje. Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upućuje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira. Za prijetnju takoĊer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice kojem se prijeti ili na neko treće lice. s druge strane postoje i zakonodavstva koja ih izriĉito predviĊaju kao razloge ili osnove iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela. pritom praveći razliku izmeĊu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani. u smislu da uĉini odreĊenu radnju. odnosno da ne preduzme duţnu radnju ili da se saglasi sa zlom koje mu se predoĉava. to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica. ali je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fiziĉke. Kad su u pitanju treća lica. Ta izjava moţe biti usmena ili pismena. kao i u sluĉaju ako je lice bilo potpuno lišeno mogućnosti da već ranije donesenu odluku realizira. Bitno je da ono lice kojem se prijeti upućenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao moguću u smislu njene realizacije. Postavlja se pitanje općeg kriviĉnopravnog znaĉaja sile i prijetnje. Konkluzivna sila postoji u sluĉaju kada prisiljeni nije lišen mogućnosti da donese odluku. Prijetnja Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fiziĉke ili mehaniĉke snage. prijetnja je verbalni ĉin koji predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoĉava neko zlo koje je podobno da kod lica kome se prijeti utiĉe na donošenje odluke. niti da li objektivno postoji mogućnost da se ona realizira. pri ĉemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi konkretne situacije i subjektivno stanje uĉinioca i njegova mogućnost da se toj sili suprotstavi. pri ĉemu lice koje upozorava redovno nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoĉava. Posredna je u sluĉaju kada se ne preduzima prema tom licu. a kod prijetnje se tek predoĉava. Zajedniĉko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiĉe nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. 59 WWW.COM prema odredbi ĉl. Ta sila moţe biti neposredna i posredna.12 KZ FBiH. U tom smislu moţe se reći da upotreba sile i prijetnje u kriviĉnom pravu spada u red vrlo razliĉito riješenih pitanja od zakonodavstva do zakonodavstva. ali je usljed dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuĊena. Primjena sile procjenjuje se u svakom konkretnom sluĉaju. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba donijeti odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreĊenu ĉinidbu ili ne preduzme duţnu ĉinidbu. Zlo koje se predoĉava kod prijetnje po svojoj prirodi i intenzitetu mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na ĉinjenje ili neĉinjenje. Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno lišeno mogućnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to ĉinjenje ili neĉinjenje). U takvim situacijama nebitno je da li će zlo kojim se prijeti biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili će ono biti naneseno od nekog trećeg lica. Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upućena nalazi se pred alternativom. već prema nekom trećem licu ili prema odreĊenim stvarima.

To su situacije kada sam povrijeĊeni izriĉito ili na drugi naĉin pristane na povredu nekog njegovog dobra. uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskivljenu opasnost”. pa samim tim ni kriviĉnog djela. što znaĉi da nema mogućnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti. Prema drugom shvatanju. u novi KZ R. pa je to djelo dozvoljeno. Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja. tjelesni integritet itd) ne štite samo u interesu pojedinca. Naĉin i sadrţaj te sile mogu biti razliĉiti i utvrĊivanje tih momenata predstavlja faktiĉko pitanje.COM . Moţe se raditi o hipnozi. U tim situacijama primjena konkluzivne sile i prijetnje iskljuĉuju protivpravnost postupanja drugog lica. već i u interesu društvene zajednice kao cjeline.COM Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila). Proizilazi da. konkluzivna sila (zlo koje se već primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u izgled)se smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane. mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljuĉenja kaţnjivosti u takvim sluĉajevima. upotreba apsolutne sile iskljuĉuje krivnju takvog lica u odnosu na radnju. u kriviĉnopravnoj teoriji uglavnom postoje 2 mišljenja.Hrvatske. krajnja nuţda itd). ukoliko je po svojoj vrsti i intenzitetu sila i prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna odbrana ili elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti. Drugim rijeĉima. Najĉešće se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje nuţde. tada zapravo postoje i instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. KZ RH u odredbi o konkluzivnoj sili i prijetnji kaţe: “Ako je poĉinitelj poĉinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje. opojnih droga it d. ali je odluka koja se donosi iznuĊena. u odreĊenim situacijama pristanak povrijeĊenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg 60 WWW. uĉinilac moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument.BH-PRAVNICI. Tako npr. takvo postupanje moţe biti u skladu sa pravom. To onda znaĉi da ni takav pojedinac ne moţe sam odluĉivati o kriviĉnopravnoj zaštiti njegovih dobara. Pod dejstvom takve sile. koja djeluje na taj naĉin da lice prema kome je usmjerena nema nikakve mogućnosti izbora postupanja. u teoriji je nesporno da one pod odreĊenim uslovima mogu iskljuĉiti kaţnjivost. mjenicu i sl. U takvim situacijama se istiĉe da nema protivpravnosti. To lice zapravo sluţi samo kao sredstvo u rukama drugog. već je to lice prisiljeno postupati upravo onako kako je na to prisiljeno. primijenit će se odredbe o krajnjoj nuţdi. krajnja nuţda…). jednako ili veće od zla koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. Osnovni nedostatak takvog opravdanja je u tome što se odreĊena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot. Takvo lice nema mogućnost da odluĉuje. Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela i to zbog toga što nedostaje postojanje voljne radnje. u teoriji se znaĉaj te sile i prijetnje najĉešće dovodi u vezu sa drugim institutima koji iskljuĉuju postojanje kriviĉnog djela (nuţna odbrana. ubrizgavanju nekih hemijskih preparata. Naš zakon ne sadrţi izriĉito takvo rješenje. pri ĉemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje.WWW. Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Samo ako to zlo nije veće od zla koje je prijetilo. PRISTANAK POVRIJEĐENOG Kriviĉnopravni znaĉaj pristanka povrijeĊenog Kao poseban osnov preko kojeg se iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. upotreba takve sile iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. ali postoje primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naĉin u općim odredbama zakona reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeĊenog na povredu. Prema jednom. odnosno kao istovremena neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. Navedeno shvatanje ugraĊeno je npr. što znaĉi da ta sila predstavlja osnov koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela (nuţna odbrana. gdje je izriĉito reĉeno da nema kaznenog djela kad je poĉinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. MeĊutim.BH-PRAVNICI.

uzima se da i pristanak povrijeĊenog ima uticaja na postojanje kriviĉnog djela.WWW.COM . postoje 2 osnovna mišljenja: 1. To znaĉi da u takvim situacijama uopće nije potreban pristanak povrijeĊenog na povredu i ne moţe se govoriti o postojanju kriviĉnog djela i u situacijama kada nema tog pristanka. korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim povredama kriviĉnopravni karakter. Ona u nekim sluĉajevima moţe odmah predstavljati svršeno kriviĉno djelo. U prilog tome je okolnost da su lijeĉnici po prirodi svoje profesije i po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomoć. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji. To znaĉi da pristanak povrijeĊenog ne postoji u krivičnom zakonu kao poseban zakonski osnov. pa bi onda lijeĉenje mimo njegove volje predstavljalo kriviĉno djelo. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu kriviĉno djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti korisne za pacijenta. Takvo stanovište se obrazlaţe time da niko nije duţan da se lijeĉi ako to sam neće. Tako se npr. U suprotnom postojanje kriviĉnog djela nije iskljuĉeno. socijalno opravdane i prihvatljive. bilo da je već u samom kriviĉnom zakonu za te situacije propisana blaţa kazna. MeĊutim. O kriviĉnom djelu u ovakvim sluĉajevima moţe se govoriti samo onda kad se lijeĉniĉka intervencija ne preduzima u svrhu lijeĉenja. s jedne strane se smatra da u tim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks. a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim intervencijama. PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIĈNOG DJELA U izvršenju kriviĉnog djela moţe postojati više faza ili stadija. Povrede pri sportskim takmiĉenjima Kada su u pitanju povrede na sportskim takmiĉenjima. posebno hirurškim intervencijama. oduzimanje dijelova ljudskog tijela radi presaĊivanja i sl. bilo na naĉin da je propisana mogućnost ublaţavanja kazne od strane suda.BH-PRAVNICI. 2. da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet takmiĉara pojedinih sportskih disciplina. Naše kriviĉno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do kojih dolazi na sportskim takmiĉenjima i pri lijeĉniĉkim. već u neku drugu svrhu – npr. pod uslovom da su ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova. ukoliko su ispunjene neke posebne okolnosti.BH-PRAVNICI. kao što ne postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo ĉinile lakšim. Redovno se uzima da je prvi stadij u ostvarenju djela stadij donošenja odluke.eksperimenti. Smatra se. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i socijalno neprihvatljiva. Smatra se da se taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaĉaja.COM tretmana u kaţnjavanju. Kad je rijeĉ o pristanku povrijeĊenog. MeĊutim.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog toga što priroda kriviĉnog djela podrazumijeva postojanje odreĊenih sredstava koja su nuţna za 61 WWW. nepostojanje kriviĉnog djela u tim situacijama dolazi u obzir samo onda ako je do povrede došlo i pored toga što se takmiĉar koji nanosi povredu pridrţavao pravila te sportske discipline. Lijeĉniĉke (hirurške) intervencije Kad su u pitanju lijeĉniĉke. Postoji kriviĉno djelo tjelesne povrede uvijek u onim sluĉajevima kad pacijent nije dao pristanak na lijeĉniĉku intervenciju. a u nekim sluĉajevima su nuţni meĊustadiji. karate i sl) sam povrijeĊeni prećutno pristao na povredu. naime.

dogovaranju.BH-PRAVNICI. uklanjanju prepreka za izvršenje kriviĉnog djela. Odluku je praktiĉno nemoguće dokazati. odnosno kaţnjive su samo izuzetno. ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi. Npr. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti. a izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg kriviĉnog djela. Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu kaţnjavanja treba praviti razliku izmeĊu pojedinih faza. što znaĉi da stoje izvan bića kriviĉnog djela. moţe doći do 2 završna stadija: 1.WWW. To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno kriviĉno djelo. Za to postoje 2 razloga: 1. a do posljedice nije došlo usljed nekih vanjskih okolnosti. Objektivno gledano. a pogotovo kod pripremnih radnji.preduzeta je radnja izvršenja. Opravdanje za kaţnjavanje pokušaja teţeg kriviĉnog djela objektivna teorija nalazi u t ome što je i pokušaj za društvo opasan. Nakon pripremne radnje ulazi se u kriviĉno djelo. Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja. Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili manifestiranoj zloĉinaĉkoj volji. 2. 62 WWW.COM . da je nekom radnjom uĉinilac jasno izrazio svoju zloĉinaĉku volju. jer se pristupa radnji izvršenja. naime. razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši kriviĉno djelo kod nas ne predstavlja kaţnjivu fazu. PRIPREMNE RADNJE Pojam pripremne radnje Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac kriviĉnog djela. uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko pravno zaštićeno dobro. a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. neovisno o volji izvršioca. planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Bitno je.COM njegovo izvršenje. Dakle. One se najĉešće sastoje u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. iako predstavlja posebnu fazu u ostvarenju kriviĉnog djela. 2. Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj kriviĉnog djela. kupovina puške još ne znaĉi da je puška namijenjena za izvršenje kriviĉnog djela. To znaĉi da se i za pripremne radnje i za pokušaj kriviĉnog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo. pokušaj kriviĉnog djela . u kriviĉnopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja: Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku posljedicu u vanjskom svijetu. Kada uĉinilac poduzme radnju izvršenja. svršeno kriviĉno djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica. Tako se kao slijedeći stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja. U tom smis lu. a nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana. Objektivna teorija iskljuĉuje mogućnost kaţnjavanja za pripremne radnje. a posljedica nije nastupila iz bilo kojih razloga. a koje mu omogućavaju ili olakšavaju izvršenje kriviĉnog djela. i kaţnjavanje za te stadije. U našem pravu su pripremne radnje u naĉelu nekaţnjive . Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja kriviĉnog djela sastoji se u tome da ove faze mogu postojati samo ako je u pitanju vršenje kriviĉnog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloĉina). ove faze u ostvarenju kriviĉnog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata.

kod kojih opasnost nije element bića kriviĉnog djela. jer se ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. Npr.COM Kaţnjavanje za pripremne radnje Prema KZ FBiH. Zajedniĉko im je što nema nastupanja zabranjene posljedice.WWW.nabavku sredstava za vršenje odreĊenih kriviĉnih djela (podrivanje vojne i odbrambene moći. Kaţnjavanje za pripremanje odreĊenog kriviĉnog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja samo prethodni stadij u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. odnosno obljube kod silovanja. 2. stranoj organizaciji ili licu koje im sluţi…”. priznavanje kapitulacije i okupacije. 2.144-146 KZ). špijunaţa – ĉl. ali nije nastupila zabranjena posljedica. uzima se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju izvršenja. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom sluĉaju pripremna radnja uzdignuta je u rang radnje izvršenja kriviĉnog djela. ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti – ĉl. Postoji razlika izmeĊu kriviĉnih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao konkretna opasnost tj. Pokušaj postoji već od trenutka kad poĉinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju. Kod kriviĉnih djela sa apstraktnom opasnošću. dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u kriviĉno djelo. potrebno je kod svakog kriviĉnog djela znati u ĉemu se sastoji radnja izvršenja. pokušaj postoji već od trenutka kad se zapoĉelo sa upotrebom tog sredstva. radnja. Primjeri: špijunaţa – “ko pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi. upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraĊe kod razbojništva. itd.COM . I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena. 137-139 KZ). Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji: 1.stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih kriviĉnih djela (napad na ustavni poredak. kod razbojništva i silovanja. nedozvoljeno drţanje oruţja ili eksplozivnih materija. pripremanje krivičnog djela kaznit će se samo kada je to pripremanje preduzeto s direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izričito određuje. . 63 WWW. ili je radnja izvršenja dovršena. Npr. ali nije dovršeno. neovisno da li je u pitanju povreda ili konkretno ugroţavanje. Tako npr. Odsustvo zabranjene posljedice. posljedica mora izostati.kod kojih je posljedica element bića kriviĉnog djela i kriviĉnih djela kod kojih je posljedica apstraktna opasnost. a kod silovanja da izvrši obljubu. 3. oruţana pobuna.BH-PRAVNICI. terorizam. kod razbojništva sa namjerom da ostvari kraĊu. U prvom sluĉaju. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je upotreba odreĊenog sredstva element bića kriviĉnog djela. Kako se radnja izvršenja najĉešće sastoji od niza djelatnosti. udruţivanje radi vršenja kriviĉnog djela. POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam pokušaja kriviĉnog djela Pokušaj krivičnog djela postoji kad je izvršenje krivičnog djela sa umišljajem započeto. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje. u ĉl. Dakle. kod pokušaja kriviĉnog djela bitna su 3 elementa: 1. Radnja izvršenja (nedovršena ili dovršena).151 KZ FBiH propisano je kaţnjavanje za pripremu odreĊenih kriviĉnih djela i to za: . kod ubistva pokušaj postoji već od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B na nju nanišani. Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u kriviĉno djelo.

osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B. pri pokušaju drugog kriviĉnog djela. gdje će po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni. Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena.BH-PRAVNICI. jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota. kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti iz ĉl. gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke osobe. ali ne dovrši radnju gušenja. u zakonu posebno određenog krivičnog djela. pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od kumulativno predviĊenih radnji. zagnjuri joj glavu u vodu. Npr: sudjelovanje u tuĉi (ĉl. kvalificirani pokušaj postoji kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja.324) itd. nego za svršeni pokušaj. Tako npr. te kako kazniti za pokušaj kriviĉnog djela. 2. U takvom sluĉaju osoba A će odgovarati za pokušaj ubistva osobe B. U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela istiĉu se 2 shvatanja: 64 WWW. ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Npr. Razlikovanje izmeĊu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga: 1. Kod odmjeravanja kazne. neprijavljivanje pripremanja kriviĉnog djela (ĉl. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu ko ja je propisana za ostvareno kriviĉno djelo. Nesvršeni i svršeni pokušaj kriviĉnog djela Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja. Zbog dobrovoljnog odustanka.BH-PRAVNICI.WWW. kod kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 kumulativno postavljene radnje. Kvalificirani pokušaj postoji u slučaju kad su pokušajem jednog krivičnog djela ostvarena obilježja drugog. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja.179). Npr: napad na ustavni poredak. samostalnog. jer se dobrovoljni odustanak razliĉito manifestira kod svršenog i nesvršenog pokušaja.180 KZ. a zatim tu osobu poĉne ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. pokušaj postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji.COM Kod nekih kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji. Takav je s luĉaj npr. Kod nekih kriviĉnih djela pokušaj je iskljuĉen zbog prirode krivičnih djela. Kaţnjavanje za pokušaj kriviĉnog djela Kod kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela nameću se pitanja zašto se uopće kaţnjava za pokušaj kriviĉnog djela. Sluĉajevi kad nije moguć pokušaj kriviĉnog djela Pokušaj nije moguć kod svih kriviĉnih djela: 1.COM . pokušaj moţe biti svršeni i nesvršeni. Suprotno tome. ali nije nastupila zabranjena posljedica. ali nije dovršena. Kvalificirani pokušaj Kriviĉnopravna teorija poznaje i teţi ili tzv. Pokušaj nije moguć kod kriviĉnih djela kod kojih je on element krivičnog djela. ali promaši. Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda biće uzete u obzir kao oteţavajuća okolnost za pokušaj ubistva. Npr.kvalificirani pokušaj. Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta. ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom kriviĉnom zakonodavstvu. tako da se pokušajem ostvaruje svršeno kriviĉno djelo. pri ĉemu ne doĊe do nastupanja smrti. 2.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema subjektivnom shvatanju, uĉinilac se kaţnjava za pokušaj kriviĉnog dje la zbog ispoljene zloĉinaĉke volje. Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja opasnost za neko pravno zaštićeno dobro ili vrijednost. Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispolje ne zloĉinaĉke volje, tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja. U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj kriviĉnog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna pravila (ĉl.20 KZ): 1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih kriviĉnih djela za koja se po zakonu moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna; 2. Za pokušaj ostalih kriviĉnih djela, uĉinilac se moţe kazniti samo onda ako je to zakonom izričito propisano. Pitanje naĉina kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela riješeno je odredbom ĉl.20 st.2 KZ FBiH. Prema toj odredbi, uĉinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš zakonodavac ne prihvata u njihovoj iskljuĉivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za pokušaj, već ih prihvata u njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj kriviĉnog djela predstavlja poseban, opći, samostalni fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Treći opći osnov za ublažavanje kazne je pokušaj krivičnog djela. NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam nepodobnog pokušaja Postoje situacije kad je izvršenje kriviĉnog djela praktiĉno nemoguće, uprkos preduzetoj radnji izvršenja, jer ne moţe doći do nastupa posljedice koja je element bića kriviĉnog djela. Do nemogućnosti izvršenja kriviĉnog djela dolazi ili zbog odreĊenih svojstava objekta na kome se preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreĊenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja izvršenja. U tom sluĉaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje. Pokušaj takvih kriviĉnih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje nepodoban pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša ubistvo pucanjem iz prazne puške. Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj. Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed preduzete radnje uopće ne moţe doći do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja kriviĉnog djela. Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida trudnoće nad ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva pucanjem iz prazne puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna. Relativno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da proizvedu posljedicu, ali u konkretnom sluĉaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo doći do nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u sluĉaju kad se pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice je prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuĉe ruku u tuĊi, prazan, dţep. S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u sluĉaju kad je sredstvo samo po sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog sluĉajnosti ne

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
doĊe do rezultata. Npr, uĉinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što uĉinilac nije znao rukovati detonatorom. Naš zakon ne pravi razliku izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem izvršenja kriviĉnog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja, jer je radnja izvršenja nemoguća (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije proizvedeno tom radnjom, već ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice objektivne teorije dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao potencijalni pasivni subjekt upravo izašlo. Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Bitno je da je ispoljena zloĉinaĉka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeĊu pokušaja i nepodobnog pokušaja, kao ni izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom ĉl.21. KZ FBiH u kojoj se kaţe: “uĉinitelj koji pokuša uĉiniti kriviĉno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi: - da se uĉinilac moţe kazniti u granicama propisane kazne; - da mu se kazna moţe neograniĉeno ublaţiti (primjenom odredbe ĉl.43 st.2); ili - da se uĉinilac moţe osloboditi od kazne. Koju će od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od okolnosti konkretnog sluĉaja. U svakom sluĉaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni, opći, fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Pojam dobrovoljnog odustanka Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja kriviĉnog djela, ili sprijeĉi da nastupi posljedica. Okolnost da je uĉinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja kriviĉnog djela, mada je nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju kaţnjavanje takvih uĉinilaca. Blaţi tretman takvih uĉinilaca moţe se ispoljiti na naĉin da se potpuno iskljuĉi kaţnjivost u takvim sluĉajevima, da se predvidi mogućnost blaţeg kaţnjavanja ili da se predvidi mogućnost njihovog oslobaĊanja od kazne. Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek kada se utvrdi da je uĉinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoĉeto djelo dovršiti do kraja. Nema dobrovoljnosti u sluĉaju kad je uĉinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da zbog neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoĉeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u etiĉku vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da će biti otkriven, samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je uĉinilac dobrovoljno odustao. Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom ĉinu. Ako je radnja izvršenja zapoĉeta, ona mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, uĉinilac mora sprijeĉiti nastup posljedice. U svakom sluĉaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed preduzete radnje. Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka, neovisno od toga koliko se uĉinilac trudio da sprijeĉi njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor moţe mu se uzeti u obzir samo kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za uĉinjeno kriviĉno djelo.

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U odredbi ĉl.22 st.1 naš zakonodavac predviĊa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme kriviĉnog djela Kad je u pitanju pripremanje kriviĉnog djela koje je u zakonu predviĊeno kao kaţnjivo, dobrovoljni odustanak postoji kad je uĉinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim ĉinom ili manifestacijom iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Tako npr.kod terorizma – nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviĊeno u ĉl.151 kao njegovo kaţnjivo pripremanje, uĉinilac će dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva jednostavno uništi. Tim ĉinom i izrazom dobrovoljnosti uĉinilac javno ispoljava u vanjskom svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja Dobrovoljni odustanak se razliĉito manifestira kod pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak se ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja. Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena, za dobrovoljni odustanak se traţi da uĉinilac prekine zapoĉetu radnju, da bi na taj naĉin prekinuo i dovršenje kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagn juri tu osobu u kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doĊe do ugušenja. Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja. Zahtijeva se nova aktivna radnja, novo ĉinjenje koje je usmjereno na to da se sprijeĉi nastupanje posljedice. Tako npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojaće kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim spasi osobu B prije nego što je došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je posljedica izostala upravo naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog uĉinioca. Pritom nije vaţno da li je sam uĉinilac neposredno sprijeĉio nastupanje posljedice, već to moţe biti uĉinjeno i preko trećih osoba koje je uĉinilac pozvao u pomoć. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeĉeno nastupanje posljedice. Dobrovoljni odustanak nije moguć u svim situacijama pokušaja. On je uvijek moguć kod nesvršenog pokušaja jer se zapoĉeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeĊutim, kad je u pitanju svršeni pokušaj, dobrovoljni odustanak nije uvijek moguć. U tom smislu kod svršenog pokušaja postoji razlikovanje na 2 situacije: 1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval koji omogućava uĉiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreĉavanja nastupa posljedice – temporalni delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baĉeni utopi). Dobrovoljni odustanak je moguć. 2. Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona nije nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim oruţjem). Dobrovoljni odustanak nije moguć. Dobrovoljni odustanak takoĊer nije moguć kod onih krivičnih djela kod kojih je samim preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivično djelo, jer se kod tih kriviĉnih djela pokušaj obuhvata pojmom svršenog kriviĉnog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Kaţnjavanje u sluĉaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri dobrovoljnom odustanku Prema odredbi ĉl.22 st.1 KZ FBiH, uĉinilac koji je pripremao ili pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeĉio njegovo izvršenje, oslobodit će se od

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM

postavljanje eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji. Po odredbi ĉl. konzumira samo ono djelo koje bi bilo obuhvaćeno potpunim izvršenjem djela. ali će se uĉinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz ĉl.22 st. Ovakvo rješenje je najispravnije. kod kojih je radnja preduzeta na jednom mjestu. a da je mjesto nastupanja posljedice ĉesto rezultat ĉiste sluĉajnosti. Na meĊunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena kriviĉnog zakona ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji. U odnosu na pomenutu odredbu. 2. U teoriji preovladava shvatanje da pokušano kriviĉno djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak. a eksplozija i pad aviona u drugoj zemlji). bez obzira na to gdje je nastupila zabranjena posljedica. 3. U ovom primjeru postoji pokušaj prevare iz ĉl. 2. 68 WWW. Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. u sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriviĉno djelo. Osim toga. jer tek nastupom posljedice postoji svršeno kriviĉno djelo. jer se na tom mjestu najlakše i najtemeljitije prikupljaju dokazi o izvršenju kriviĉnog djela.351.2 KZ FBiH.BH-PRAVNICI. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja. ali od prevare dobrovoljno odustane. Mjesto izvršenja znaĉajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto izvršenja kriviĉnog djela odreĊuje i mjesna nadleţnost suda.WWW. Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta radnja. To praktiĉno znaĉi da se pomenuta zakonska odredba ne odnosi na kvalificirani pokušaj. UtvrĊivanje mjesta izvršenja znaĉajno je iz 2 razloga: 1. jer ono odgovara najvećem broju zemalja s obzirom da uvijek omogućava primjenu domaćeg zakonodavstva. ipak su moguće i situacije tzv. posebno pitanje je da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj. tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. Kod utvrĊivanja mjesta izvršenja KD u kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3 shvatanja: 1. Npr. a posljedica nastupila u drugoj (npr. Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je uĉinilac radio (komisivni delikti).COM kazne. iz praktiĉnih razloga je najbolje kao mjesto izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje. To znaĉi da je dobrovoljni odustanak u našem kriviĉnom pravu opći.distancionih kriviĉnih djela. odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti). Tada se postavlja pitanje koje je mjesto izvršenja kriviĉnog djela. a posljedica je nastupila na drugom mjestu. neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domaćoj teritoriji ili je posljedica nastupila na domaćoj teritoriji. osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj naĉin pokušava prevariti osobu B. MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja kriviĉnog djela.28. obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne.COM .BH-PRAVNICI.

WWW. Ista situacija je i kod produţenog kriviĉnog djela i kod kriviĉnih djela koja su sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima (nadriljekarstvo.BH-PRAVNICI. Taj momenat je bitan iz slijedećih razloga: 1. a sliĉna situacija je i kod onih kriviĉnih djela koja su po svojim obiljeţjima sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izriĉito navedeno da je kriviĉno djelo uĉinjeno kako u mjestu radnje. Kao mjesto izvršenja kod trajnih kriviĉnih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo protivpravno stanje. gdje je više djela spojeno u jedno kriviĉno djelo.32 st. 2. Pripremanje i pokušaj kriviĉnog djela smatraju se uĉinjenim kako u mjestu radnje. osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije kriviĉno odgovorna. ratni zloĉin se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog sukoba ili okupacije. tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena posljedica.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrĊivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i pokušaja kriviĉnog djela. U odredbi ĉl. MeĊutim.KD nesavjesnog poslovanja u privredi). Odgovornost uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo uvijek se utvrĊuje prema odredbama kriviĉnog zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (sa izuzetkom primjene blaţeg zakona). Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju. Tako npr. kada se radi o utvrĊivanju starosne granice uĉinioca. obiĉna kraĊa postaje teškom kraĊom ako se izvrši za vrijeme elementarne nepogode. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraĉunljivosti uĉinioca.31) prihvata stanovište prema kome je kriviĉno djelo uĉinjeno u vrijeme izvršenja (odnosno propuštanja) radnje kriviĉnog djela.COM Naš kriviĉni zakon je u odredbi ĉl.kod onih kriviĉnih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr. bitno je vrijeme završetka radnje. Za utvrĊivanje kriviĉne odgovornosti i primjenu kriviĉne sankcije bitna je starosna dob uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela.32 st.COM . kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja zadnje radnje. zakona koji će se na uĉinioca primijeniti i zastarnog roka u pogledu kriviĉnog gonjenja. Kod produţenog kriviĉnog djela. Neuraĉunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuraĉunljivo. već samo procesno-pravni znaĉaj. pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme trajanja radnje. 3. VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Vrijeme izvršenja kriviĉnih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrĊivanja odgovornosti i kaţnjivosti uĉinioca kriviĉnog djela. jer ta zastarjelost poĉinje teći od vremena izvršenja kriviĉnog djela. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bitno je zbog zastarjelosti kriviĉnog gonjenja za uĉinjeno kriviĉno djelo. kao mjesto izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica). Npr.BH-PRAVNICI. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju materijalno-pravni. Naš kriviĉni zakon (ĉl. 4. nadripisarstvo itd). tako i u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala nastupiti ili je mogla nastupiti zabranjena posljedica. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne igra nikakvu ulogu. 5. Kao vrijeme se raĉuna vrijeme poduzimanja 69 WWW. Npr. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela posebno je znaĉajno kod onih kriviĉnih djela kod kojih je vrijeme obiljeţje kriviĉnog djela.

ali se i kod tih kriviĉnih djela za raĉunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka protivpravnog stanja. Idealni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja povrijedi osobu B i osobu C. ili je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona.46 st.BH-PRAVNICI. Pritom nije vaţno da li su te radnje uĉinjene na istom mjestu i u isto vrijeme. u tom sluĉaju se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno dje lo. Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni. Realni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B. Npr: ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i tjelesnu povredu osobe C. Idealni sticaj postoji kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela.COM . Ako se prihvati drugo shvatanje. s tim što se prethodno utvrdi kazna za svako pojedino kriviĉno djelo.trajnih krivičnih djela (npr.COM svake pojedine radnje. 70 WWW. a time i više kriviĉnih djela. kod kojih se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. One su najĉešće uĉinjene na razliĉitim mjestima i u razliĉito vrijeme. Npr. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj kriviĉnih djela. da bi se na kraju odmjerila jedinstvena kazna za sva ostvarena djela. Za homogeni sticaj karakteristiĉno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih kriviĉnih djela. Ovo pitanje je vaţno zbog odmjeravanja kazne. a drugim pucnjem nanese tešku tjelesnu povredu osobi C. STICAJ KRIVIČNIH DJELA IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Pojam idealnog i realnog sticaja kriviĉnih djela Sticaj kriviĉnih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koje se istovremeno sudi i izriĉe jedinstvena kazna.protivpravno lišavanje slobode).WWW. a drugom radnjom izvrši kraĊu stvari koja pripada osobi C. osoba A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B. Homogeni i heterogeni sticaj kriviĉnih djela Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni. Pomenute radnje su najĉešće i vremenski i prostorno odvojene. uĉinilac će odgovarati samo za kriviĉno djelo ubistva. potpuno samostalnih radnji izvrši više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. da se kod idealnog sticaja radi o sticaju kriviĉnih zakona. s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici uĉinioca. u tom sluĉaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to ono koje je najteţe.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom radnjom zaista moguće ostvariti više posljedica. Ista situacija je i kod tzv. Ako se prihvati da je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. Realni sticaj postoji kad uĉinilac sa 2 ili više odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. vaţenju kriviĉnog zakona i poĉetku trajanja roka zastarjelosti kriviĉnog gonjenja bitno vrijeme preduzimanja zadnje radnje. tada će po shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrĊena kazna i za jedno i za drugo kriviĉno djelo. Kad je u pitanju idealni sticaj. Naš KZ se u odredbi ĉl. u kriviĉnopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi o pravom sticaju kriviĉnih djela. Kod realnog sticaja uĉinilac sa više razliĉitih.

alternativitet. Prividni sticaj kriviĉnih djela Prividni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada postoji privid da je ostvareno više kriviĉnih djela. a ne supsidijarni zakon. u pogledu vremena izvršenja samo za vrijeme poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja i u pogledu osobenosti uĉinioca dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem). U takvoj situaciji prethodno kriviĉno djelo je supsidijarno drugom kriviĉnom djelu koje je primarno. supsidijaritet.COM . ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B. a to je ĉedomorstvo. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B i ošteti tuĊu stvar. moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj kriviĉnih djela. iz ĉl. istovremeno je ostvarila i obiljeţja obiĉnog ubistva (“…ko drugog liši ţivota. Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali (poseban zakon derogira ili ukida opšti zakon). pa u takvim sluĉajevima ne postoje 2 kriviĉna djela (opći i posebni oblik). Kod heterogenog sticaja karakteristiĉno je postojanje više raznovrsnih kriviĉnih djela. Npr. Odnos specijaliteta postoji u sluĉaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog drugog. Realni homogeni sticaj postoji u sluĉaju ako poĉinilac odvojenim radnjama poĉini više istovrsnih kriviĉnih djela. Npr. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo djeteta pri poroĊaju. kao i pravi.BH-PRAVNICI. prividni sticaj ustvari nije sticaj kriviĉnih djela. općeg kriviĉnog djela. već samo posebni oblik odreĊenog kriviĉnog djela. PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela postoji u situacijama kada izmeĊu 2 ili više kriviĉnih djela postoje slijedeći odnosi: specijalitet. Primjenom pravila lex primaria derogat legi supsidiariae na uĉinioca se primjenjuje primarni..WWW. Dakle.:”).BH-PRAVNICI. Prividni realni sticaj kriviĉnih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja prihvataom da postoji samo jedno kriviĉno djelo. Heterogeni realni sticaj postoji u sluĉaju kad se odvojenim radnjama poĉini 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. Odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u ostvarenju drugog kriviĉnog djela. takav uĉinilac će odgovarati samo za posebni oblik ubistva i to njegov privilegirani oblik. a drugom radnjom povredu osobi C. mada su jednom radnjom ostvarena obiljeţja oba kriviĉna djela. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C. Prividni sticaj kriviĉnih djela. Naime. majka koja liši ţivota svoje dijete tokom poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem. mada su sa više radnji ostvarena bića više kriviĉnih djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno kriviĉno djelo. konsumpcija.171. inkluzija itd. pa uĉinilac odgovara 71 WWW. tako da su ostala bića sadrţana u tom jedinstvenom biću. Heterogeni idealni sticaj postoji u sluĉaju kad se jednom istom radnjom poĉine 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela.174 KZ i obiĉno ubistvo iz ĉl. Npr.COM Idealni homogeni sticaj postoji usluĉaju ako poĉinilac jednom istom radnjom poĉini 2 ili više istovrsnih kriviĉnih djela. Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela javlja se u sluĉajevima kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja bića 2 ili više kriviĉnih djela. s tim da su sva ta djela obuhvaćena bićem jednog jedinstvenog djela. a u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. Zbog posebnosti obiljeţja ĉedomorstva (u pogledu uĉinioca samo majka.

redovno lakše kriviĉno djelo. što znaĉi da u takvim sluĉajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo. Ovdje kraĊa hronološki prethodi prinudi. a ne i za supsidijarno djelo. uĉinilac će odgovarati samo za izvršenu kraĊu po ĉl. Npr. već samo za ubistvo.274. osoba A kod kraĊe. Primjeri sloţenog kriviĉnog djela u našem KZ su razbojništvo (ĉl. ali nakon što uĉinilac biva zateĉen u kraĊi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraĊom oduzetih stvari. U tom sluĉaju ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naĉina izvršenja i u pogledu posebne pobude. i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom sluĉaju. kolektivnog i produţenog kriviĉnog djela. U oba sluĉaja postoji jedno kriviĉno djelo. Sloţeno KD je zakonska konstrukcija. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi consumptae. Tako npr. Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u sluĉaju kada jedno djelo biva konzumirano drugim kriviĉnim djelom.WWW.275). Prateće nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 kriviĉna djela. Kod djela koje je kvalificirano teţom 72 WWW. PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj kriviĉnih djela postoji u oblicima sloţenog.COM . odnosno nakon njenog dovršenja prikriva stvar koju je ukrao. koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno.BH-PRAVNICI. od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna koliĉina u odnosu na kriminalnu koliĉinu drugog. mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu radnju. glavnog djela. alternativitet postoji u sluĉaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naĉin i iz bezobzirne osvete.290. Njega nije dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi. Okolnost da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir samo kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela. ali će se odgovarati samo za jedan oblik. što znaĉi da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih kriviĉnih djela spojiti u jedno djelo.BH-PRAVNICI. Odnos alternativiteta postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno postavljenih oblika nekog kriviĉnog djela. MeĊutim. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog kriviĉnog djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje. a ne i za prikrivanje iz ĉl. a neki lišavanjem ţivota. Tako npr. jer teške tjelesne povrede bivaju konzumirane ubistvom.odijelo oštećenog. Sloţeno kriviĉno djelo Sloţeno kriviĉno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više kriviĉnih djela. U takvim sluĉajevima uĉinilac odgovara samo za jedan alternativno propisani oblik. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraĊi. Za supsidijarno djelo uĉinilac će odgovarati samo ako nema naknadnog djela. Tako npr. Tako npr. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki rezultiraju teškim tjelesnim povredama. Kod razbojniĉke kraĊe hronološki slijed prinude i kraĊe je drugaĉiji nego kod razbojništva. Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela – prinude i kraĊe. odgovara samo za naknadno djelo kao primarno. U tom sluĉaju odgovara samo za ubistvo. tada uĉinilac neće odgovarati za nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario. iako je ostvario obiljeţja i tog kriviĉnog djela. osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava ţivota osobu B i istovremeno oštećuje tuĊu stvar.COM samo za primarno. Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiĉan i prirodan nastavak drugog kriviĉnog djela.276) i razbojniĉka kraĊa (ĉl.151 KZ. odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kaţnjavanja za pripremanje iz ĉl. Sloţeno kriviĉno djelo ima sliĉnosti sa kriviĉnim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom. Ukoliko je uĉinilac izvršio djelo za koje je nabavio sredstva. npr. jer je to prikrivanje normalan i logiĉan produţetak kraĊe. u njenoj je funkciji i zapravo predstavlja sredstvo za ostvarenje kraĊe.

247. Kod sloţenog kriviĉnog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne. Osnovna razlika izmeĊu pomenutih kriviĉnih djela i kolektivnih kriviĉnih djela ogleda se u tome što je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje. nadripisarstvo iz ĉl. s tim da se utvrdi spremnost uĉinioca da ponavlja vršenje tog kriviĉnog djela. Naše ranije kriviĉno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno kriviĉno djelo u vidu zanata. Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiĉkih pitanja). Kolektivno krivično djelo iz navike postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao sklonost za vršenje takvih ili sliĉnih djela. nuţan je nehat u odnosu na teţu posljedicu (ĉl. faktiĉko je pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom sluĉaju.177 st.BH-PRAVNICI. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje. a koje su poĉinjene u kraćem vremenskom intervalu.BH-PRAVNICI. Kod nadriljekarstva inkriminirano je neovlašteno bavljenje lijeĉenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću bez propisane struĉne spreme. Konstrukcija sloţenog kriviĉnog djela vrlo je znaĉajna zbog odmjeravanja kazne. uz dokazanu spremnost uĉinioca da iz odreĊenih razloga ponavlja vršenje tog djela. Kod nadripisarstva zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za nagradu bavljenje pruţanjem pravne pomoći. Kolektivno krivično djelo u vidu zanata postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao spremnost da mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem pribavi izvor prihoda. Produţeno kriviĉno djelo Produţeno kriviĉno djelo postoji u sluĉaju kad više kriviĉnih djela zbog meĊusobne povezanosti ĉine samo jedno kriviĉno djelo. takoĊer bez propisane struĉne spreme. Prema odnosu uĉinioca prema djelu razlikuju se slijedeći oblici kolektivnog djela: u vidu zanata. Kolektivno kriviĉno djelo Kolektivno kriviĉno djelo je takoĊer zakonska konstrukcija što znaĉi da i u tom sluĉaju nije dozvoljeno konstruirati kolektivno kriviĉno djelo u sudskoj praksi. To su takva kriviĉna djela kod kojih zakonodavac inkriminira “bavljenje” odreĊenim poslovima ili radnjama. ili je neophodno da uĉinilac to djelo ponovi u više navrata. Razumljivo je da se postojanje kolektivnog kriviĉnog djela lakše utvrĊuje ako su u pitanju 2 ili više odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju. pritom nemajući namjeru da mu posluţi kao izvor prihoda. neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo. pa bi sud primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako pojedino djelo. Novi KZ ne sadrţi više to djelo.5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrću). To je bilo kockanje.COM posljedicom. Za razliku od sloţenog i kolektivnog kriviĉnog djela koji su 73 WWW. Takvih djela ima više. a kao primjer se mogu navesti nadriljekarstvo iz ĉl. tada bi uĉinilac odgovarao za 2 kriviĉna djela. Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno kriviĉno djelo je pitanje da li je za njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje. a potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu. pa je sud u svakom sluĉaju utvrĊuje u zavisnosti od prirode kriviĉnog djela i svih okolnosti koje prate njegovo izvršenje. ali koja se od njh u odreĊenoj mjeri i razlikuju. djelo mora biti ponovljeno u više navrata.355 itd.COM . Da zakon ne prihvata tu konstrukciju. u vidu zanimanja i iz navike.WWW. MeĊutim. Kod kriviĉnih djela kod kojih je inkriminirano “bavljenje”. naše kriviĉno zakonodavstvo sadrţi neka druga kriviĉna djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliĉna kolektivnom kriviĉnom djelu. Koliki će interval biti potreban izmeĊu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”. Kolektivno krivično djelo u vidu zanimanja postoji u sluĉaju kada je uĉinilac ispoljio spremnost da ponavlja izvršenje kriviĉnog djela.

U pogledu ovog trećeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju ĉisto liĉna kriviĉna djela kao npr. u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju. U kriviĉnopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu ispunjeni za postojanje produţenog kriviĉnog djela. Npr. sitna kraĊa. tako da ĉitava djelatnost izgleda kao plod jedne jedinstvene. što znaĉi da u konstrukciju mogu ući i djela poĉinjena prema razliĉitim pasivnim subjektima. Jedino odstupanje u tom smislu postoji u sluĉaju da u konstrukciju osim osno vnog oblika mogu ući i njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraĊa. Razumljivo je da će ovaj uslov prije biti ispunjen kad se radi o kraćim vremenskim intervalima izmeĊu pojedinih odvojenih radnji. KraĊa. Produţeno kriviĉno djelo je potrebno iz praktiĉnih razloga. ali pored njih zahtijeva postojanje i jednog subjektivnog uslova. a time i o prirodi te konstrukcije.povezivanje više djela u jedno kriviĉno djelo. kao npr. U produţeno kriviĉno djelo ne mogu ući razliĉita djela. To znaĉi da se ta konstrukcija.WWW.BH-PRAVNICI. UtvrĊivanje tog uslova spada u red faktiĉkih pitanja koje se rješava u zavisnosti 74 WWW. tj. vrši u sudskoj praksi. makar se ona nalazila u istoj grupi kriviĉnih djela. U takvim sluĉajevima kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. uvreda. a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno jedinstveno djelo.COM zakonske konstrukcije. Istovrsnost krivičnog djela znaĉi da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste. Iako su razliĉita shvatanja saglasna o tome a je ta konstrukcija i logiĉna i praktiĉna i potrebna. 3. istovrsnost kriviĉnog djela. Ta teorija traţi 3 uslova: 1. razliĉita su mišljenja o uslovima. 2. Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije. teška kraĊa). unaprijed donesene odluke.COM . traţi se još jedan uslov. istovjetnost oštećenog subjekta. Jedan broj zagovornika napušta ovaj uslov. postavlja se pitanje da li je on uĉinio 10 kriviĉnih djela ili samo jedno KD. Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiĉkih pitanja. već pravna konstrukcija. Tako npr. odnosno prethodnim odlukama. vremenski kontinuitet. Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljuĉivo objektivni elementi. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti oštećenog. U tom smislu istiĉu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno. Pored navedenih uslova. predstava) postoji kod uĉinioca u odnosu na svako pojedino djelo koje ulazi u konstrukciju. uĉinilac odluĉi da kraĊom 10 automobila doĊe do sredstava kojima će riješiti neki svoj problem). Po drugom shvatanju. produţeno kriviĉno djelo nije zakonska. ako prodavaĉ iz jedne trgovine svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica. od uĉinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat. MeĊutim. kleveta. već je dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku. s tim da nova odluka mora biti sliĉna prethodnoj. silovanje itd. Naša kriviĉnopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi istovrsnost kriviĉnog djela i vremenski kontinuitet. ne bi se uklapala utaja.BH-PRAVNICI. bilo da se radi o fiziĉkom ili pravnom licu. Istovjetnost oštećenog lica. u kombinaciju kraĊa-sitna kraĊa-teška kraĊa. a ne traţi se uslov da je svim djelima oštećeno jedno te isto lice. kod uĉinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat svih odvojenih djelatnosti (npr. a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. Taj uslov znaĉi da jedinstvena subjektivna veza (svijest. a to je da se više i vremenski i prostorno odvojenih djelatnosti iz odreĊenih razloga spoje u jednu cjelinu.

je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike.12 st. jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd. Prema tome. Pomenuta psihiĉka svojstva ukazuju na njegovu uraĉunljivost. pa je i kriviĉna odgovornost skup subjektivnih uslova na strani učinioca koji ga označavaju kao uračunljivog i krivog. Stepen kriviĉne odgovornosti prva je okolnost koja utiĉe na odmjeravanje kazne. a neki navode i jedinstvo prostora. Prema odredbi ĉl. Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima.COM . kriviĉno odgovoran je uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. već će ona zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja. Bez odgovornosti nema kaţnjavanja.BH-PRAVNICI. jer se ona moţe opravdati ako više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno kriviĉno djelo. Uraĉunljivost i vinost kao elementi kriviĉne odgovornosti su subjektivnog karaktera. Svi pomenuti uslovi u sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije. pored izvršenja zakonom odreĊenog kriviĉnog djela. krivično odgovoran učinilac za krivično djelo može da bude samo onaj učinilac koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i vin. što znaĉi da moţe postojati manji ili veći stepen kriviĉne odgovornosti. elemente ili pretpostavke kriviĉne odgovornosti zakonodavac je postavio u kumulaciji. I uraĉunljivost i krivnju kao uslove. Nema jedinstvenog pravila o toj konstrukciji. Kriviĉna odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se prema odreĊenom licu za odreĊeno kriviĉno djelo mogla pr imijeniti kriviĉna sankcija.BH-PRAVNICI. Naprijed izneseno se odnosi na kriviĉnu odgovornost shvaćenu u materijalnom smislu. jer kriviĉni zakoni redovno ne poznaju pojam produţenog kriviĉnog djela. KRIVIČNA ODGOVORNOST OPĆE POSTAVKE O KRIVIĈNOJ ODGOVORNOSTI Da bi se prema uĉiniocu kriviĉnog djela mogla primijeniti kriviĉna sankcija.COM od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. a psihiĉki odnos na krivnju ili vinost. nuţno je i da se utvrdi uĉinioĉeva kriviĉna odgovornost. jer nam taj subjektivni uslov nije potreban. Najĉešći primjer kad se navodi da je taj uslov ispunjen. 75 WWW. Stepenovanje kriviĉne odgovornosti moguće je zbog toga što su moguća stepenovanja elemenata iz kojih se ona sastoji (uraĉunljivost i krivnja).WWW.1. Bez uraĉunljivosti i vinosti nema kriviĉne odgovornosti. To ujedno znaĉi da se kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke. Kriviĉna odgovornost podloţna je stepenovanju. Kriviĉna odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u sluĉaju kad je uĉinilac u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela imao takva psihiĉka svojstva i takav psihiĉki odnos prema djelu da mu se na osnovu toga uĉinjeno djelo moţe staviti na teret.

WWW. odnosno njegovim karakterom koji se formira pod uticajem okoline. pa ĉak i sluĉajno. Zajedniĉko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaĉaj karaktera ĉovjeka za donošenje odluka. On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih uticaja. Ista podjela vaţi i za determinizam. i u prvoj polovini 20. biološkim ili psihološkim osobinama predodreĊeni za vršenje kriviĉnih djela. Indeterministiĉko shvatanje Apsolutni indeterminizam potiĉe iz klasiĉne škole kriviĉnog prava i dominirao je u kriviĉnopravnoj teoriji 19. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Relativni indeterminizam razvijali su teoretiĉari neoklasiĉne školee krajem 19.BH-PRAVNICI. To bi znaĉilo da su neki ljudi unaprijed prema svojim fiziološkim. Prema njima se potpuno negira sloboda volje. Deterministiĉko shvatanje Apsolutni determinizam razvijali su teoretiĉari antropološke i italijanske pozitivne škole. Shvatanja koja uopće ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraĉunljivosti nazivaju se indiferentistiĉka.vijeka. a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom pribliţili. pa ĉak i od pobuda ili motiva. pa je svaka pojedinaĉna odluka ĉovjeka unaprijed data ili odreĊena. Ĉovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera. 76 WWW. a deterministi na socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. s tim da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreĊenih motiva koji djeluju na njegovu volju. pored uraĉunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreĊenog stepena njihove duševne razvijenosti koji omogućava da maloljetnik shvati znaĉaj svog djela i da upravlja svojim postupcima.COM Kod starijih maloljetnika. Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošću volje dijele se na indeterministiĉka i deterministiĉka. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni determinizam.vijeka. Relativni determinizam su razvijali teoretiĉari njemaĉke sociološke škole i prema tom shvatanju se uzima da je volja uslovljena iskljuĉivo okolinom i liĉnošću ĉovjeka. a drugo shvatanje pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraĉunljivosti. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utiĉu na donošenje ljudske odluke. Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje.COM . jer se njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju. URAČUNLJIVOST OSNOV URAĈUNLJIVOSTI Opće napomene o osnovu uraĉunljivosti U odgovoru na pitanje šta je osnov uraĉunljivosti.BH-PRAVNICI. u kriviĉnopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna shvatanja. dok drugi kaţu da je karakter ĉovjeka unaprijed strogo determiniran. onda se moţe reći da se jedina razlika izmeĊu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju slobodnije formiranje karaktera. Uzima se da je volja potĉinjena zakonima kauzaliteta. Osnovna razlika izmeĊu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice indeterminizma konstruišu kriviĉnu odgovornost na moralnoj odgovornosti.

eciološki ili biološki. Po njima se uraĉunljivost sastoji u sposobnosti rasuĊivanja ili u svijesti o stvarnom i pravnom znaĉaju preduzete radnje. Oni uraĉunljivost odreĊuju ĉisto psihološki. kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u saglasnosti sa tom svojom sviješću. UtvrĊivanje neuraĉunljivosti po Kriviĉnom zakonu FBiH Naš KZ (ĉl. Prema odredbi KZ. što se svodi na moć potpunog rasuĊivanja i odluĉivanja. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljuĉenja uraĉunljivosti.BH-PRAVNICI. Psihološki metod sagledan krroz definiciju neuraĉunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrĊivanje nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela ili na nemogućnost upravljanja svojim postupcima. Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrĊivanju neuraĉunljivosti: eciološki (biološki) i psihološki.WWW. Nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost shvatanja znaĉaja svog djela naziva se 77 WWW. privremene duševne poremećenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja. nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci prihvata se shvatanje da se kao osnov uraĉunljivosti odreĊuje psihiĉko stanje u kome postoji mogućnost za svjesno djelovanje ĉovjeka. Po ovom metodu ne traţi se da se utvrĊuju i ta nenormalna stanja kao uzroĉnici smetnji. Smatra se da takva mogućnost postoji kod svakog onog pojedinca kod kojeg postoji mogućnost da praivlno. mješoviti ili psihološko-biološki. Prema psihološkom metodu utvrĊivanje neuraĉunljivosti svodi se na utvrĊivanje prisustva odreĊenih psihiĉkih smetnji.COM Indiferencistiĉko shvatanje Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaĉajnom za osnovu uraĉunljivosti. UTVRĐIVANJE NEURAĈUNLJIVOSTI Metodi utvrĊivanja neuraĉunljivosti U kriviĉnopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomoću kojih se utvrĊuje da li je neki uĉinilac kriviĉnog djela neuraĉunljiv. pri ĉemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiĉkih funkcija. 3.1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod. Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti ispoljava alternativno: ili u nemogućnosti shvatanja znaĉaja djela. Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija. To su: 1. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiĉkih stanja. nesmetano i potpuno shvata znaĉaj svojih radnji i da upravlja svojim postupcima. Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihiĉka stanja.BH-PRAVNICI. 2. a psihološkim kriterijem se utvrĊuje iskljuĉenje onih psihiĉkih funkcija na kojima se zasniva uraĉunljivost (rasuĊivanje i odluĉivanje). ili u nemogućnosti upravljanja svojim postupcima. psihološki. Ta dva metoda su meĊusobno nuţno vezana jer se pri ustanovljavanju kriviĉne neuraĉunljivosti mora putvrditi da su psihiĉke smetnje nastale usljed nenormalnog (neredovnog) psihiĉkog stanja.COM .13 st. To znaĉi da kod pojedinca postoji mogućnost da on pravilno shvati zbivanja u sebi i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogućnošću poduzima takve radnje koje odgovaraju svjesno postavljenim ciljevima.

emocionalnosti.BH-PRAVNICI. Ocjenjivanje uraĉunljivosti prema vremenu izvršenja kriviĉnog djela i konkretnom kriviĉnom djelu Procjena uraĉunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje. kad postoji sumnja da kod uĉinioca postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremećenosti. 78 WWW.BH-PRAVNICI. Uraĉunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivično djelo. a nemogućnost odluĉivanja ili nemogućnost upravljanja svojim postupcima naziva se nedostatak voluntaristiĉke moći. šok.trajna duševna bolest) i jedan alternativno postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr. bude u odnosu na neka od tih djela uraĉunljiv. DUŠEVNA POREMEĆENOST Pojam i klasifikacija duševnih poremećenosti Pod pojmom duševne poremećenosti ili psihiĉke poremećenosti podrazumijeva se takvo psihiĉko stanje ĉovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihiĉki procesi. Tako npr. stres. duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe: a) slaboumnosti. . Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju znaĉaj sa materijalno-pravnog aspekta. rasuĊivanja itd. ali da ne bude uraĉunljiv u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo (npr. Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao ĉovjek duševno normalan. koji izvrši više kriviĉnih djela u sticaju. nepruţanje pomoći itd).nemogućnost shvatanja znaĉaja djela). dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat itd).COM . oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem itd) ili egzogene prirode (npr. već samo izuzetno. povreda zametka. nisu iskljuĉene ni situacije da isti uĉinilac.uvredu. opaţanja. Uzroci duševnih poremećenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr. nije iskljuĉeno da kad je u pitanju uĉinilac zaostalog duševnog razvoja. . nasljedstvo. S obzirom na uzroĉnike. To znaĉi da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraĉunljiva u odnosu na jedno djelo.privremena duševna poremećenost.WWW. već dolazi do ispoljavanja raznih poremećenosti nagona. a u odnosu na druga djela smanjeno uraĉunljiv ili potpuno neuraĉunljiv. koje nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroĊene ili steĉene u najranijem djetinjstvu.trajna duševna bolest. c) duševne poremećenosti usljed endogenih oboljenja. oboljenja mozga. on bude uraĉunljiv u odnosu na ubistvo ili kraĊu.privremena duševna bolest. za iskljuĉenje uraĉunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan oblik duševne poremećenosti iz biološkog osnova (npr. Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u zakonu. . Iskljuĉenje uraĉunljivosti utvrĊuje se na naĉin da se prije svega utvrĊuje prisustvo nekog oblika duševne poremećenosti kod uĉinioca koja se javlja kao uzrok nemogućnosti rasuĊivanja ili nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela.COM nedostatak intelektualne moći. kod kojih ne mogu da se utvrde promjene ni na mozgu ni na nervnom sistemu. b) duševne poremećenosti usljed oštećenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS). a da pritom bude uraĉunljiva u odnosu na drugo kriviĉno djelo.zaostali duševni razvoj. Biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti generalno se naziva duševna poremećenost. s tim da je i taj osnov u našem zakonu alternativno postavljen: . S obzirom na to. pamćenja. a ne procjenjuje se generalno.mehaniĉke povrede. procjena uraĉunljivosti u kriviĉnom postupku ne vrši se redovno. mišljenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) psihopatije, ustvari graniĉni sluĉajevi izmeĊu zdravog i duševno poremećenog ĉovjeka. S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe: a) duševna zaostalost (oligophrenia); b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremećaji i c) zaostali duševni razvoj. Prema zakonskoj odredbi (ĉl.13 st.1) kao biološke osnove iskljuĉenja uraĉunljivosti postavljene su duševna bolest, privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne poremećenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne i privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera. Privremena duševna poremećenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera). Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremećenost. Ona je privremena, ali u takvim sluĉajevima osnov za neuraĉunljivost nije privremena duševna poremećenost, već duševna bolest. Trajna i privremena duševna oboljenja Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod trajnim duševnim oboljenjima podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogućnost ozdravljenja. Kod tih bolesti ne javljaju se periodi duševnog zdravlja, već to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija). Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogućnost, pa ĉak i vjerovatnoća da se to oboljenje moţe izlijeĉiti ili barem zalijeĉiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona koja se javljaju povremeno i razvijaju u odreĊenim intervalima, kao npr. maniĉno-depresivna psihoza, gdje se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeĊu njih postoji odreĊeni slobodni interval. U takvom sluĉaju, u periodima slobodnog intervala uĉinilac se moţe smatrati duševno zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju bolesti mozga, odnosno centralnog nervnog sistema. Psihopatije Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno oboljenje. Kod njih se nastranost ispoljava na podruĉju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u stanju da svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko utiĉu na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na van jske nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu praćene odgovarajućim intelektualnim sposobnostima. Psihopate su redovno uraĉunljivi, a zbog toga i kriviĉno odgovorni. MeĊutim, i kod njih mogu da se jave prolazna psihiĉka stanja koja su sliĉna psihotiĉnim stanjima kod duševnih oboljenja. Neuraĉunljivost bi kod njih mogla biti iskljuĉena samo u takvim sluĉajevima, jer se moţe izjednaĉiti sa duševnim oboljenjima. Privremena duševna poremećenost Privremene duševne poremećenosti nisu duševna oboljenja. To su prolazna psihiĉka stanja koja mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju poremećaji psihiĉkih funkcija, posebno svijesti, koji mogu dostići i toliki stepen da onemogućavaju shvatanje znaĉaja uĉinjenog djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe usljed mjeseĉarstva, hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniĉkih povreda mozga, usljed gušenja, trovanja itd. Za kriviĉno pravo poseban znaĉaj imaju akutna trovanja alkoholom, a u posljednje vrijeme i dejstvo opojnih droga.

79

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremećenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao što su snaţna uzbuĊenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremećenost moţe da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljuĉuje mogućnost shvatanja znaĉaja takvog djela ili mogućnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroĉito dolaze u obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihiĉke procese, a to su afekti koji dovode do tzv.šoka. Zaostali duševni razvoj Zaostali duševni razvoj je psihiĉko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljuĉeno, ili u velikoj mjeri oteţano rasuĊivanje i odluĉivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiĉkog aparata. Zaostali duševni razvoj ima sliĉnosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najĉešće radi o stanju ĉiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiĉkog aparata uzrokovana je oboljenjem ili povredom mozga dok se dijete još nalazi u majĉinoj utrobi, zatim u vrijeme poroĊ aja ili u prvim danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiĉkog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih ĉula, kao što je gluhonijemost. Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihiĉke poremećenosti i koji je biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti onih lica koja su neznatnije prekoraĉila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno razvila, zbog nekih svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u kojoj su odrastala, a koje su negativno uticale na njihov psihiĉki razvoj. Kod takvih lica radi se o tome da je stepen njihove duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali njiovo stanje nije identiĉno sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog toga nepotpuna duševna razvijenost kod mlaĊih punoljetnih osoba nije osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti. MeĊutim, ukoliko se ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviĊa da se i prema takvim licima mogu primijeniti odreĊene vaspitne mjere kao kriviĉne sankcije koje su namijenjene iskljuĉivo za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. MOGUĆNOST RASUĐIVANJA I ODLUĈIVANJA Za iskljuĉenje uraĉunljivosti, a time i kriviĉne odgovornosti, pored nekog oblika duševne poremećenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljuĉena mogunost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Mogućnost rasuĊivanja u kriviĉnom zakonu oznaĉena je kao mogućnost shvatanja znaĉaja uĉinjenog djela, a mogućnost odluĉivanja je oznaĉena kao mogućnost upravljanja svojim postupcima. Znaĉaj djela i mogućnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraĉunljivosti) U kriviĉnopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuĊivanja, odnosno pod pojmom shvatanja znaĉaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja, pravnog ili društvenog znaĉaja djela. Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja djela, što znaĉi da shvatanje stvarnih okolnosti uĉinjenog djela u smislu da kod uĉinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se podrazumijeva i mogućnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod uĉinioca ne postoji mogućnost shvatanja stvarnog znaĉaja djela (ako ne postoji mogućnost svijesti o onome što ĉini i šta će tom ĉinidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogućnost da takav uĉinilac shvati ni pravni ni društveni znaĉaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihiĉki proces.

80

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za uraĉunljivost se takoĊer zahtijeva da uĉinilac ima mogućnost da ocijeni socijalni (društveni) znaĉaj uĉinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo, da li je štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraĉunljivost je dakle bitno da se utvrdi da je psihiĉko stanje uĉinioca takvo da mu omogućava da pravilno ocijeni društveni znaĉaj djela. Mada je većina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraĉunjivost je irelevantno da li za uĉinioca postoji mogunost ocjene znaĉaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz toga proizilazi da postojanje uraĉunljivosti kod uĉinioca ne traţi mogućnost shvatanja pravnog znaĉaja djela niti mogućnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela. Kod uraĉunljivosti je bitno da se utvrdi da je uĉinilac imao mogućnost da shvati značaj učinjenog djela, pri ĉemu nije potrebno da se u postupku utvrĊuje da li je on i u konkretnom sluĉaju iskoristio tu svoju mogućnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihiĉki normalan ĉovjek prije izvršenja djela zaista i koristio tu svoju psihiĉku mogućnost. Za uraĉunljivost je dakle dovoljna sama mogućnost rasuĊivanja, pri ĉemu je nebitno da li je konkretni uĉinilac pri izvršenju konkretnog djela i rasuĊivao o njegovom znaĉaju. Mogućnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraĉunljivosti) Pored toga što se za uraĉunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremećenosti uz mogućnost shvatanja znaĉaja svog djela, to još uvijek ne znaĉi da je to lice potpuno uraĉunljivo. Pored navedenih elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odluĉuje ili da je imalo mogućnost da upravlja svojim postupcima. Mogućnost rasuĊivanja i mogućnost odluĉivanja kao samostalne psihiĉke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da neko lice posjeduje mogućnost odluĉivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogućnost rasuĊivanja. Iako svakom odluĉivanju po pravilu prethodi rasuĊivanje, ipak su moguće takve situacije da je kod uĉinioca prisutna mogućnost rasuĊivanja, a da je iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Uvaţavajući mogućnost postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije psihiĉke funkcije postavio u alternativi (nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost odluĉivanja). Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi se postigao odreĊeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija: 1. Pripremni, koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuĊivanje razliĉitih mogućnosti, unutrašnja borba motiva, izbor naĉina djelovanja itd. 2. Realizacija donesene odluke. Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihiĉki proces savladavanja unutrašnjih i vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškoće svode se na savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreĊenih sredstava, uklanjanje mehaniĉkih prepreka itd. Mada emocije po našem zakonu nisu element uraĉunljivosti, one su ipak znaĉajne i u kriviĉnom pravu zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaĉi ljudskih radnji, ili se javljaju kao stimulativni faktor voljnih radnji ĉovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuĊivanja su ĉesto u situaciji da uz snaţan voljni napor savladavaju emocije i nagone koji utiĉu na donošenje odluke.

BITNO SMANJENA URAĈUNLJIVOST Postojanje smanjene uraĉunljivosti

81

WWW.BH-PRAVNICI.COM

nešto teţi kod utvrĊivanja smanjene uraĉunljivosti nego kod utvrĊivanja stanja potpune uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje.COM . Pojam smanjene uraĉunljivosti je neprecizan. bitno smanjena uračunljivost predstavlja poseban fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. 2. koji je. Uĉinilac koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv jeste krivično odgovoran. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije kriviĉnog prava” u smislu da sudovi zbog nedovoljnog struĉnog znanja neće biti u mogućnosti da pravilno ocijene stepen uraĉunljivosti lica. a ni u kom sluĉaju da preuzmu funkciju suda. Prigovor “psihijatrizacije kriviĉnog prava” otklanja se na naĉin da sud mora zadrţati svoju funkciju suĊenja. Prigovori koji su upućivani pojmu smanjene uraĉunljivosti su slijedeći: 1. samovolji i nesigurnosti u sudskoj praksi. jer je vladalo mišljenje da se uraĉunljivost kao kategorija kriviĉne odgovornosti ne moţe stepenovati. Prema teoriji njemaĉke sociološke škole. 2. Pojam smanjene uraĉunljivosti nema smisla jer se uraĉunljivost ne moţe stepenovati.COM Pored uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti kao stanja koja su znaĉajna za postojanje ili nepostojanje kriviĉne odgovornosti. 3. već da se svi uĉinioci kriviĉnih djela mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive. ĉime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra.BH-PRAVNICI. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉita shvatanja o tome da li je kriviĉnom pravu potreban pojam bitno smanjene uraĉunljivosti ili ne. 82 WWW. u kome uĉinilac nije ni potpuno uraĉunljiv ni potpuno neuraĉunljiv. institut bitno smanjene uraĉunljivosti je nepotreban. kao i da se smanjeno uraĉunljiva lica proglašavaju za potpuno duševno zdrava. jer je ĉinjenica da ta prelazna stanja i postoje. Uĉinioci se ne mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive jer je realnost ţivota takva da izmeĊu ta 2 krajnja stanja postoji ĉitav niz prelaznih stadija. 4. Uloga psihijatara je samo u tome da oni svojim struĉnim znanjem trebaju pomoći sudu u donošenju odluke.donošenja odluka meĊu koje spada i odluka o uraĉunljivosti. Prigovor nepreciznosti otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne postoje posebni problemi da se utvrdi i neko od prelaznih stanja. Na takav zakljuĉak ukazuje razvoj psihijatrije. bitno smanjena uraĉunljivost postoji kada je kod uĉinioca kriviĉnog djela sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed duševne bolesti. Pojam smanjene uraĉunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraĉunljiva.WWW. Takvo stanje se naziva stanje bitno smanjene uraĉunljivosti. Navedenim prigovorima klasiĉne škole slijede i kontraargumenti: 1.2 KZ FBiH. 3.13 st. ali se može blaže kazniti. Prema odredbi ĉl. institut bitno smanjene uraĉunljivosti ima svog smisla jer odgovara realnosti ţivota (izmeĊu uraĉunljivih i neuraĉunljivih lica stoji ĉitav niz prelaznih stanja smanjene uraĉunljivosti). istina. Prema teoriji klasiĉne škole. pa bi svojom nepreciznošću otvarao put zloupotrebi. 4. Prema tome.BH-PRAVNICI. tj. Prigovor samovolje i nesigurnosti takoĊer se otklanja na naĉin da vještak po svojoj osnovnoj funkciji (dijagnoza i prognoza) treba da završi svoj posao. već će to ĉiniti psihijatri.

seksualnog integriteta ili imovine ukoliko bude pušten na slobodu (ĉ l. Naš zakonodavac (ĉl. razlika je iskljuĉivo u psihiĉkim elementima. U pogledu kaţnjavanja Zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1.COM U savremenom kriviĉnom pravu i kriviĉnom zakonodavstvu danas je prihvaćen pojam smanjene uraĉunljivosti. odnosno neuraĉunljivost uopće. ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno uračunljivi.BH-PRAVNICI.WWW. Razlog tome je što bi kod maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni. već se to pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti konkretnog sluĉaja.COM . privremena duševna poremećenost.BH-PRAVNICI. takvom uĉiniocu se moţe izreći i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. mogla krajnje negativno djelovati na njegov dalji psihiĉki razvoj.63). a bitno smanjena uraĉunljivost ne. formiranje karaktera i njegov ukupan budući ţivot. zaostali duševni razvoj). Potpuna neuraĉunljivost iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. UtvrĊivanje bitno smanjene uraĉunljivosti Bitno smanjena uraĉunljivost utvrĊuje se na isti naĉin kao i uraĉunljivost. Slijedi zakljuĉak da maloljetni učinioci krivičnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti ili uraĉunljivi ili neuraĉunljivi. To znaĉi da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. Kriviĉni zakon ne sadrţi nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraĉunljivosti. MeĊutim. ako sud utvrdi da bi takav uĉinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela. Pored kazne. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ograniĉenjima koja su propisana u ĉl. i bitno smanjena uraĉunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. 83 WWW. 2. a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno kriviĉno djelo. primjena makar i blage kazne kao kriviĉne sankcije (bitno smanjena uraĉunljivost vodi kriviĉnoj odgovornosti i kaţnjivosti). dok je kod bitno smanjene uraĉunljivosti mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja samo bitno smanjena. Lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću su kriviĉno odgovorna. To znaĉi da se ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni.42. Dakle.13 st. Smanjena uraĉunljivost i maloljetstvo Bitno smanjena uraĉunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti.2) predviĊa fakultativno i ograniĉeno ublaţavanje kazne uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. za postojanje bitno smanjene uraĉunljivosti neophodno je da mogućnost psihiĉkih funkcija padne ispod odreĊenog stepena. s tim da im se stanje bitno smanjene uraĉunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne. Ni zakon ni kriviĉnopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva dostignut. Kriviĉna odgovornost i primjena kriviĉnih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se i u kriviĉnopravnom dejstvu. Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se u tome što je kod neuraĉunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja potpuno iskljuĉena. Kod bitno smanjene uraĉunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremećenosti koja se traţe i kod neuraĉunljivosti (duševna bolest. Kao i uraĉunljivost. Da mu za uĉinjeno djelo odmjeri kaznu u granicama koje su propisane Zakonom.

nuţna je uraĉunljivost u vrijeme preduzimanja radnje. ili se ta uraĉunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom se uĉinilac dovodi u stanje neuraĉunljivosti. iako je bio svjestan ili je mogao i morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poĉiniti kriviĉno djelo. ACTIONES LIBERAE IN CAUSA Pojam actiones liberae in causa Neuraĉunljivost moţe biti osnov iskljuĉenja kriviĉne odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja kriviĉnog djela.. smatrajući da ta mogućnost bolje odgovara individualizaciji kazne. Po odredbi ĉl. ali nova zakonodavstva u koja spada i naše. što oznaĉava radnje koje su slobodne u odluci. traţi samo da su oni ostvarili uzrok posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu. Prema prvom.BH-PRAVNICI. U tom pogledu postojala su 2 shvatanja. koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu.ona kod kojih je odgovornost ograniĉena samo na sluĉaj ako je privremena duševna poremećenost izazvana u namjeri da se u neuraĉunljivom stanju uĉini kriviĉno djelo.3 KZ FBiH. neposredne izvršioce u ostvarenju svog kriviĉnog djela. ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica jedne prethodne radnje u odnosu na koju je uĉinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata. Kriviĉna zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na: . Odgovornost za actiones liberae in causa U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela. a on se odnosi na one situacije kada se uĉinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima.ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela.13 st. kriviĉno je odgovoran uĉinilac kriviĉnog djela koji je upotrebom alkohola. Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po općim principima o kriviĉnoj odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. . droga ili na drugi naĉin doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela 84 WWW.COM .COM Dakle. Ranija zakonodavstva nisu sadrţavala posebne odredbe o tome. . Drugo shvatanje. kao što u nekim sluĉajevima posredni izvršilac koristi druge. Takav učinilac je krivično odgovoran. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i u tom sluĉaju treba procjenjivati uraĉunljivost uĉinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. izriĉito predviĊaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu odgovornosti i kaţnjivosti za takva kriviĉna djela. To znaĉi da naše kriviĉno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviĉna odgovornost za djelo poĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti. a prethodna radnja smatra se samo kao pripremna radnja. Takva djela se nazivaju actiones liberae in causa.ona koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela. Preovladava zapravo shvatanje da kod actiones liberae in causa uĉinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje kriviĉnog djela. zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne. U tom smislu kriviĉno pravo poznaje jedan jedini izuzetak.BH-PRAVNICI.WWW. ali ne i u izvoĊenju. pri ĉemu je dovoĊenje sebe u stanje neuraĉunljivosti uzrok posljedice.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema kriviĉnom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviĊa i kriviĉnu odgovornost za nehat. Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljuĉiti: 1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti koja bi za ta djela postojala primjenom općih principa po kriviĉnoj odgovornosti. To znaĉi da se postavlja zahtjev uraĉunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je uĉinilac sebe doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge strane, zahtijeva se krivnja uĉinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega postoji umišljaj (bio je svjestan ili je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti kriviĉno djelo, pa je to htio ili je na to pristao), ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni ili nesvjesni); 2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a za nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviĊena odgovornost za ta djela uĉinjena iz nehata; 3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna obiljeţja kriviĉnog djela, pri ĉemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na pojedinosti. Actiones liberae in causa i smanjena uraĉunljivost Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim sluĉajevima treba uvaţiti stanje smanjene uraĉunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogućnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da bitno smanjena uraĉunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se mora prihvatiti da stanje bitno smanjene uraĉunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne. Razlog tome je što potpuna neuraĉunljivost ovdje ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, pa nema ni razloga da se ublaţi kazna uĉiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraĉunljiv.

VINOST
OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI Odnos prouzrokovanja i vinosti Uĉinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti uslovi su prije svega da se radi o uraĉunljivom uĉiniocu, a zatim i o uĉiniocu koji prema uĉinjenom djelu ima odreĊeni psihiĉki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što ĉini i da je to htio. To znaĉi da kriviĉno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj uĉinilac kriviĉnog djela koji je u vrijeme izvršenja bio uraĉunljiv i koji je prema djelu imao odreĊeni psihiĉki odnos koji je izraţen u preduzimanju svjesne i voljne djelatnosti. Ne moţe biti kriviĉno odgovoran uĉinilac bez tog odreĊenog psihiĉkog, subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaĉi da kod uĉinioca moţe postojati uraĉunljivost, ali uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog unutarnjeg odnosa prema djelu, onda nema kriviĉne odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu objektivnih i subjektivnih elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom jedinstvu leţi opravdanje i cjelishodnost te društvene represije.

85

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti na osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem objektivne odgovornosti prema kome uĉinilac odgovara za ono što je stvarno uĉinio, potpuno neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njeg ov subjektivni odnos prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne odgovornosti u prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u kriviĉnom pravu postao dominantan sistem subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše kriviĉno zakonodavstvo, koje ne dozvoljava mogućnost objektivne odgovornosti. Vinost kao psihiĉki odnos Vinost ili krivnja je skup psihičkih odnosa učinioca prema učinjenom djelu koji se izražavaju u njegovoj svijesti i volji. Ako se kriviĉno djelo shvata u njegovom objektivno-subjektivnom smislu, vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se kriviĉno djelo shvata u objektivnom smislu, vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviĉne odgovornosti. Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je uĉinilac svjestan svog djela, da li hoće to djelo. Element svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraĉunljivosti i kod vinosti. Kod uraĉunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se uĉinilac nalazio, on uopće mogao biti svjestan znaĉaja svog djela i da li je uopće mogao upravljati svojim postupcima u vrijeme izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom sluĉaju uĉinilac bio svjestan svog djela i da li je to djelo htio. Kod uraĉunljivosti se ispituje ispravnost učiniočevog psihičkog aparata, a kod vinosti se ispituje njegov psihički odnos prema djelu. Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, već se ona u svakom sluĉaju mora utvrditi. Pretpostaviti postojanje vinosti znaĉi ustvari negirati vinost kao uslov kriviĉne odgovornosti. U kriviĉnom pravu nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u trenutku kad je kriviĉno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji, ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji. Naše kriviĉno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg kriviĉnog prava je princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi ĉl.12 st.1 prema kojoj je kriviĉno odgovoran samo onaj uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Pri tome, kriv je onaj uĉinilac koji je kriviĉno djelo izvršio s umišljajem (ĉl.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj uĉinilac koji je djelo izvršio iz nehata, ali samo onda kad to zakon izriĉito odreĊuje. Glavna shvatanja pojma vinosti U odreĊivanju pojma vinosti u kriviĉnopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su psihološko i normativno shvatanje. Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje je do poĉetka 20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u kriviĉnom pravu i njegov znaĉaj ogleda se u tome što je po njemu i u kriviĉnopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne odgovornosti uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo. Poĉetkom 20.vijeka u kriviĉnopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To shvatanje se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i ĉisto normativno shvatanje. Prema psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam uĉinilac svoje djelo ocijenio kao djelo protivno pravu. To znaĉi da krivnja postoji u sluĉaju kad je uĉiinlac bio svjestan

86

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost sadrţi i psihološke i normativne elemente. Prema čistom normativnom shvatanju, krivnja se procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da se ona najĉešće ne moţe procijeniti subjektivno. Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o tome da li se neki uĉinilac kriviĉnog djela moţe pravno prekoriti za uĉinjeno djelo, odnosno da li mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od psihološko-normativnog shvatanja ne donosi sam uĉinilac, već to ĉine treća lica, a to je sudsko vijeće koje odluĉuje o uĉinioĉevoj kriviĉnoj odgovornosti. U našoj kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreĊeni psihiĉki odnos uĉinioca prema uĉinjenom djelu. Taj psihiĉki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogućnosti postojanja odreĊenih unutarnjih psihiĉkih procesa na osnovu odreĊenog psihiĉkog stanja, tj. na osnovu uraĉunljivosti. Vinost kao psihiĉki odnos prema uĉinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno kriviĉno djelo, a ne u vezi sa karakterom uĉinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd. Vinost (krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat kao izuzetan i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviĉne odgovornosti. Iako na strani uĉnioca mogu postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta utvrĊivanja krivnje, već samo mogu imati znaĉaja na planu odmjeravanja kazne. To znaĉi da naša teorija i zakonodavstvo krivnju odreĊuju psihološki, ne prihvatajući normativne elemente kao elemente krivnje. Nije dozvoljeno proširivati krivnju, a time i kriviĉnu odgovornost izvan ta dva oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se tvrditi da nema krivnje u sluĉaju da na strani uĉinioca postoji umišljaj ili nehat. Svijest i volja uĉinioca, kao osnovni elementi krivnje, ĉine suštinu psihiĉkog odnosa uĉnioca prema djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogućnosti njenog postojanja, predstavlja zajedniĉki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristiĉki ili voljni element javlja se samo kod umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogućnost da svijest moţe da obuhvata sve stvarne okolnosti uĉinjenog djela. Pritom se kod uĉinioca samo izuzetno traţi svijest o pravnoj normi.

OBLICI VINOSTI
UMIŠLJAJ Pojam i elementi umišljaja Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviĉna djela uĉinjena sa umišljajem uvijek se kaţnjava, a za kriviĉna djela izvršena iz nehata uĉinilac se kaţnjava samo onda kad je zakonom izriĉito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉiti pristupi pojmovnom odreĊivanju tih oblika krivnje. Prema psihološkom shvatanju, umišljaj se odreĊuje iskljuĉivo na osnovu psihiĉkog odnosa uĉinioca prema uĉinjenom djelu. MeĊutim, odreĊujući u ĉemu se sastoji taj ps ihiĉki odnos, pristalice psihološkog shvatanja razliĉito odreĊuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju teoriju predstave (tzv.intelektualistiĉka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristiĉka teorija). Prema teoriji predstave, smatra se da umišljaj postoji ako je uĉinilac predvidio posljedicu svoje radnje. To znaĉi da je kod uĉinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju će prouzrokovati njegova radnja. Suština teorije predstave ogleda se u tome da je uĉinilac posljedicu samo predvidio, pri ĉemu za postojanje umišljaja nije bitno da li je učinilac i htio nastupanje posljedice.

87

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je učinilac htio posljedicu. Pritom uopće nije bitno predviĊanje nastupa posljedice. To znaĉi da prema teoriji volje umišljaj ne moţe postojati u sluĉaju kad je uĉinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio. Obje ove teorije u svom ĉistom obliku dovode do nelogiĉnih rješenja, te je izlaz pronaĊen u kompromisu, u smislu odstupanja od ĉistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja. Prema odredbi ĉl.14 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje (eventualni umišljaj). Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljuĉivo usvojio ni teoriju predstave niti teoriju volje, već obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoĊer je vidljivo da zakonodavac nije u potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, već je odredio samo donju i gornju granicu tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomoću nje razgraniĉava umišljaj kao teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje. Elementi direktnog i eventualnog umišljaja Naš kriviĉni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja: direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (dakle i element svijesti i element volje pozitivno odreĊen). Eventualni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element svijesti i element volje takoĊer pozitivno odreĊeni). I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se reći da je to psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u svijesti uĉinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim okolnostima djela) i volji uĉinioca da uĉini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni elementi, a elementi volje voluntaristiĉki elementi. Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest uĉinioca o posljedici koju će prouzrokovati svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima kriviĉnog djela. Njegova svijest moţe biti takva da kod uĉinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali ta svijest moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogućnost. Voluntaristiĉki element umišljaja upućuje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem posljedice, odnosno ostvarenjem kriviĉnog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razliĉitog stepena, od kojih su bitna 2 za razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaĉi stepen saglašavanja postoji kod direktnog umišljaja, gdje uĉinilac hoće posljedicu, odnosno izvršenje djela, u odnosu na eventualni umišljaj, gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U svim sluĉajevima gdje se volja uĉinioca izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje se saglašavanje sastoji u pristajanju na posljedicu postoji eventualni umišljaj. Htijenje posljedice Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke karakteristiĉne situacije kada se sa sigurnošću uzima da je uĉinilac htio posljedicu, odnosno izvršenje kriviĉnog djela. To su slijedeće situacije:

88

WWW.BH-PRAVNICI.COM

COM 1. protivpravnost itd. a ta okolnost praktiĉno se uopće ne moţe utvrditi.svijest o uzroĉnoj vezi izmeĊu preduzete radnje i posljedice koja je nastupila. . svjestan da će i dijete usljed postojećih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege). Za umišljaj uĉinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih ĉinjenica u vanjskom svijetu. Zbog toga je za umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna: .WWW. 4. ubistvo iz bezobzirne osvete itd). a uĉinilac je svjestan da posljedica mora nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba). Frankova formula ima jedan krupan nedostatak.BH-PRAVNICI. s tim da su se u istoj prostoriji nalazile i osobe C. Uĉinilac je posljedicu htio i u sluĉaju ako je posljedica sredstvo za postizanje svrhe (npr. Svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela. To su modaliteti radnje izvršenja kao što su: sredstvo izvršenja. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B. a pritom kod uĉinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreĊeno u graĊanskom pravu. stvar. D. ubistvo iz ljubomore. naĉin. neko ubije majku koja doji bebu. ugovor. Pored toga. pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela podrazumijevaju se i sva druga moguća stvarna obiljeţja kao što su npr. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svjestan da će se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv. liĉna okolnost. a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u sluĉaju da je posljedicu predvidio kao sigurnu. Stvarna obiljeţja kriviĉnog djela mogu biti fiziĉke i pravne pojave.COM . liĉni odnos. pri ĉemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te ĉinjenice podvode. Na osnovu te formule vrši se razgraniĉenje izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. pravno svojstvo.svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira radnja izvršenja. On se ogleda u tome što je formula zasnovana na jednoj hipotetiĉkoj okolnosti. E. neko subjektivno pravo itd.ubistvo radi nasljeĊa – nasljeĊe je svrha. Obiljeţja kriviĉnog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica kriviĉnog djela. To znaĉi da je on odobrio nastupanje te posljedice i saglasio se u formi pristajanja na tu posljedicu. 89 WWW. brak.Frankova formula). To znaĉi da su stvarna obiljeţja fiziĉke i pravne ĉinjenice kao npr. Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja. (npr. Uĉinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da će izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po ostvarenju njegove svrhe. liĉno svojstvo. 2.BH-PRAVNICI. Pristajanje na posljedicu Jedno od spornih pitanja u kriviĉnopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošću moţe ustvrditi da je uĉinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije uzima shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv.uzgredna posljedica (npr. Prema toj formuli. kao što je npr. 3. objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava. a sredstvo je ubistvo). mjesto itd. Svrha je ubistvo osobe B. isprava itd. pa se od uĉinioca traţi svijest da on kraĊom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno raspolaganje sa stvari. ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima kriviĉni zakon kod razliĉitih kriviĉnih djela konkretizira tu radnju.svijest o posljedici . pristajanje na posljedicu kod eventualnog umišljaja postoji u slučaju kada se učinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljedicu predvidio kao izvjesnu. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreĊene svrhe (npr. Tako npr. tuĊa pokretna stvar je obiljeţje djela. kod kraĊe. vrijeme.

179). kod protivpravnog lišavanja slobode. kao npr.COM . neovisno od toga da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. protivpravnog prekida trudnoće itd). gdje uĉinilac izdaje ili stavlja u promet ĉek za koji zna da nma pokriće ili kod KD krivotvorenja novca (ĉl. s obzirom na odreĊena obiljeţja bića kriviĉnog djela. To znaĉi da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti potrebu postojanja svijesti u njenom najjaĉem stepenu. Ta svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogućem nastupanju posljedice usljed preduzete radnje i to u njenom globalu. Kod nekih kriviĉnih djela odreĊena liĉna okolnost je osnovno obiljeţje kriviĉnog djela. ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meĊusobnog hrvanja i otimanja. liĉna okolnost. o sigurnosti da ta ĉinjenica postoji. a nakon toga do opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B. MeĊutim. odgovorno lice. srodnik po krvi u pravoj liniji. To su tzv. Na kraju treba istaći da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopće bilo kriviĉno d jelo. kod ĉedomorstva – odnos majke prema njenom djetetu itd. Kod tih kriviĉnih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u odnosu na one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja.271 st.WWW. kod nekih kriviĉnih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti postoji liĉno svojstvo uĉinioca kao što je sluţbeno lice. za takvo djelo se uvijek odgovara. kriviĉno djelo ubistva sa umišljajem će postojati i u onom sluĉaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa umišljajem da ga liši ţivota. Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element općeg pojma kriviĉnog djela. tj. U takvim sluĉajevima od uĉinioca se zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr. ili kod KD prenošenja spolne bolesti (svijest o liĉnoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti). Znanje stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela Kod nekih kriviĉnih djela u odredbama se traţi da je uĉinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja bića kriviĉnog djela. a neka samo 90 WWW. kod KD uĉestvovanja u tuĉi uĉinioci odgovaraju za samo uĉestvovanje u fiziĉkom obraĉunu u kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna povreda (ĉl. Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon izriĉito to odreĊivao kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Isto tako. pri ĉemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o pojedinostima prouzrokovanja.kod KD dvobraĉnosti (zna da je već u braku. Kod nekih kriviĉnih djela liĉno svojstvo je graĊanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka). Kada su u pitanju liĉna svojstva ili liĉni odnos. Npr. Tako npr. To je samo okolnost koja razgraniĉava jedan fiziĉki obraĉun izmeĊu 3 ili više lica na kriviĉno djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira. Zakon ni kod jednog kriviĉnog djela ne ograniĉava odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj. onda je svijest o njima potrebna samo onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja kriviĉnog djela.1). tako i u odnosu na nku buduću ĉinjenicu. To su zapravo objektivne pretpostavke od ĉijeg postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost uĉinioca i zbog toga one ne ulaze u podruĉje vinosti. U svim tim sluĉajevima svojstvo uĉinioca je osnovno obiljeţje djela. Kod ovakvih kriviĉnih djela za njihovo izvršenje sa umišljajem nije dovoljna uĉinioĉeva svijest o mogućnosti postojanja odreĊene ĉinjenice.BH-PRAVNICI. kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreĊeni odnos kao što je npr. Kad je u pitanju umišljajno kriviĉno djelo. gdje uĉinilac zna da je naĉinjen laţan novac itd.267 st. neka kriviĉna djela se mogu izvršiti samo sa direktnim. Primjeri takvih djela su izdavanje ĉeka bez pokrića (ĉl. kod nekih KD liĉno svojstvo je vojno lice (KD protiv oruţanih snaga Federacije). ona je kod nekih kriviĉnih djela predviĊena kao obiljeţje bića tih kriviĉnih djela. što znaĉi da bez tih okolnosti nema kriviĉnog djela.COM Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroĉnu vezu izmeĊu te radnje i posljedice koja je nastupila. Tako npr.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. Sviješću uĉesnika tuĉe ne mora biti obuhvaćena i ta objektivna okolnost. već se traţi svijest o njenoj izvjesnosti. kao što je lišenje ţivota ili teška tjelesna povreda.rodoskrvnjenje.BH-PRAVNICI. a ipak zakljuĉi novi).4).

279. Kod tih kriviĉnih djela nije dovoljan samo umišljaj. Uĉinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j zapravo jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bića kriviĉnog djela. već samo moţe da bude uzet u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. kod KD kraĊe djelo se ĉini u namjeri da se prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraĊe postoji i kod utaje. kod KD podrivanja vojne i odbrambene moći (ĉl. MeĊutim.144) uĉinilac postupa u namjeri da umanji odbrambenu moć Federacije. pobuda Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac kao obiljeţje bića kriviĉnog djela pominje postojanje odreĊene namjere. U takvim sluĉajevima umišljaj dobiva jdan teţi. onda se u tom sluĉaju ne radi o kraĊi.BH-PRAVNICI. gdje uĉinilac postupa u namjeri rušenja Federacije. ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren.WWW. U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim ili eventualnim umišljajem. onda bi se radilo o potpuno drugom kriviĉnom djelu. Ako se dokaţe da nema te namjere. već se tu traţi i odreĊena namjera uĉinioca. Cilj je vanjski.146). Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. Tako npr. kriviĉnopravna teorija poznaje i druga razlikovanja umišljaja. U principu. Tako npr. prema kojem je usmjerena namjera. U ovakvim sluĉajevima nije vaţno da li je namjeravani cilj i ostvaren. to će se uzeti kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. njenog ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd. iznude itd. U našem kriviĉnom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno predviĊen kao pooštravajuća okolnost ni za jedno kriviĉno djelo. na mah. koja je predviĊena kao obiljeţje kriviĉnog djela. 91 WWW. kraĊa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem. već motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost uĉinjenog djela i na opasnost samog uĉinioca. Sa namjerom postupa ono lice koje pod dejstvom predstave o cilju preduzima odreĊenu radnju da bi taj cilj ostvario.COM . Tako npr. trenutno. cilj. ne predstavlja dalju posljedicu radnje kriviĉnog djela. treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bića tog kriviĉnog djela. nisu iskljuĉene situacije da su posljedice djela sa eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti uĉinioca takva djela zasluţuju teţe kaţnjavanje. objektivni fiziĉki fenomen koji se kao predstava odraţava u svijesti uĉinioca. kvalificirani oblik krivnje. ili kod KD terorizma (ĉl. Tako npr. pa u odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. kod iznuĊivanja iskaza nije bitno da li je taj iskaz zaista i iznuĊen. već o oduzimanju tuĊe pokretne stvari iz ĉl. hladnokrvno. prevare. Namjera. teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem. Druga razlikovanja umišljaja Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usva ja naš Zakon. Isto tako.COM sa eventualnim umišljajem. nesavjesno lijeĉenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. Dolus repentinus postoji u sluĉaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja.BH-PRAVNICI. dok se npr. Ukoliko bi kod tog kriviĉnog djela uĉinilac postupao sa direktnim umišljajem. Dolus repentinus predviĊen je kod nas kao privilegirajuća okolnost kod kriviĉnog djela ubistva na mah iz ĉl.172. Dolus preameditatus postoji u sluĉaju kad je uĉinilac odluku donio nakn duţeg razmišljanja. kad je imao dovoljno vremena od donošenja odluke do njene realizacije. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj i dolus repentinus – kad se odluka donosi na mah. Kod nekih kriviĉnih djela zakon odreĊuje da odreĊena radnja sa posljedicom. MeĊutim. postoje i kriviĉna djela kod kojih cilj.

iako naš kriviĉni zakon ne uspostavlja izriĉito veću odgovornost uĉinioca za profesionalni nehat ni kod jednog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. Prema odredbi ĉl. Profesionalni nehat se smatra teţom vrstom nehata. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti. Okolnost da se radi o profesionalnom nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. kazne za nehatni oblik redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela. On postoji kada uĉinilac ima svijest o mogućnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu. krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice uopće neće doći. Nesvjesni nehat postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da usljed preduzete radnje doĊe do nastupanja posljedice. dok je kod svjesnog nehata samo element svijesti pozitivno odreĊen. Svjesni nehat Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria. ali se on sa takvom mogućnošću ne saglašava.profesionalni nehat. s tim da je on olako drţao da će tu posljedicu moći sprijeĉiti ili da ona uopće neće nastupiti. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te svoje mogućnosti. na uĉinioĉevom unutrašnjem stavu prema posljedici. Dakle. Svjesni nehat postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupanja zabranjene posljedice. odnosno uĉinioĉevo nepristajanje na posljedicu zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopće neće nastupiti ili će je on moći sprijeĉiti. tj. Kod umišljaja uĉinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na posljedicu. Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni. Kod nehata se uĉinilac uopće ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem kriviĉnog djela. Na taj naĉin u definiciju nehata unosi se element neopreznosti uĉinioca. dok je element volje negativno odreĊen. a kad su u pitanju ista kriviĉna djela. Osnovna razlika izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu.15 KZ FBiH. Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja. odnosno stvarnom obiljeţju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Nesaglašavanje uĉinioca sa posljedicom. a prema objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogućnosti.COM . mora obuhvatiti sve one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj.COM NEHAT Pojam i oblici nehata Nehat ili culpa je drugi mogući psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji dovodi do kriviĉne odgovornosit uĉinioca. odnosno predviĊa mogućnost ispunjenja stvarnih obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. gdje se radi o nehatu odreĊenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih kada preduzima odreĊene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. Kod eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreĊeni. kriviĉnopravna teorija poznaje i tzv. odnosno 92 WWW. tj. Pored svjesnog i nesvjesnog nehata. svijest uĉinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista. s tim da je on prema svojim liĉnim svojstvima mogao. Osnov za razgraniĉenje izmeĊu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiĉkim elementima.WWW. Za nehat se odgovara samo onda kad je to zakonom izriĉito propisano.

uĉinilac je svjestan mogućnosti izbijanja poţara i kako ništa konkretno ne preduzima na spreĉavanju.WWW. To je tzv. eventualni umišljaj moţe postojati samo u onim sluĉajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti zakljuĉak da se uĉinilac saglasio sa posljedicama. to bi moglo znaĉiti da se uĉinilac zapravo saglasio sa posljedicom i da se njegov psihiĉki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju. dok je element volje u oba sluĉaja negativan. Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreĊen. Nesvjesni nehat Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu. U drugom sluĉaju. Ovo ne znaĉi da tamo gdje nije utvrĊen umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata. 93 WWW. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan. i po intelektualnim i po voljnim elementima. odnosno sa djelom. Razlika izmeĊu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu.BH-PRAVNICI. Po jednom stanovištu uĉinilac moţe raĉunati na sluĉaj. odnosno kad nije bio svjestan mogućnosti da su u konkretnom sluĉaju ispunjena stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela. jer je umišljaj teži oblik krivnje. jedne prirode je situacija kada uĉinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru. iako je svjestan da kad to ĉini na takvom mjestu i u ljetno vrijeme. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili većeg stepena. I svjesni nehat je oblik krivnje.pouzdavanje u slučajno izostajanje posljedice. siguran.COM . uĉinilac je takoĊer svjestan moguće posljedice. Kod umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom. ali je prije toga oĉistio mjesto loţenja i pripremio pogodna sredstva za gašenje. Ako je u pitanju nepaţnja i neopreznost visokog stepena. što znaĉi da se i on u svakom slučaju mora dokazati. ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja. a kod nesvjesnog negativan. Ono mora biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na ĉitavom skupu tih okolnosti. a kod nesvjesnog nehata su obje strane negativno definisane. to će prije uputiti na zakljuĉivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. Ako bi u drugom sluĉaju došlo do izbijanja poţara. Kod umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane.BH-PRAVNICI. on se praktiĉno saglašava sa nastupanjem posljedice. pristaje na posljedicu. Sporni granični slučajevi između eventualnog umišljaja i svjesnog nehata uvijek se moraju uzeti kao nehat. Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u sluĉaju kad se uĉinilac pouzdava u neke potpuno neodreĊene okolnosti. a po drugom se mora oslanjati na konkretnu okolnost. Kod njega nema svijesti o mogućnosti prouzrokovanja. a ne samo kao vjerovatan. U takvom sluĉaju postoji eventualni umišljaj uĉinioca. postojao bi svjesni nehat. On je kod svjesnog nehata pozitivan. bez obzira da li je u pitanju htijenje posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje. Iako nema precizne granice izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. Kad je u pitanju neopreznost uĉinioca. ali već time što je uĉinilac drţao da do posljedice neće doći. Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje. moţe doći do izbijanja poţara. Tako npr. tj. U domaćoj teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se olako drţanje da posljedica neće nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj sluĉajnosti. on je ipak nehatni a ne umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. pa samim tim nema ni njegovog saglašavanja sa posljedicom.COM njegove nepaţnje. iako je prema objektivnim okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti svjestan te mogućnosti. U prvom sluĉaju. Sasvim je druga situacija ako uĉinilac u istim okolnostima vremena i mjesta loţi vatru. ali se on nije saglasio sa posljedicom jer je preduzeo neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da posljedica uopće ne nastupi ili da je on sprijeĉi.

Nesvjesni nehat neće postojati ni u situaciji kad uĉinilac usljed svojih osobnih svojstava nije mogao predvidjeti mogućnost nastupa posljedice. ali istovremeno i ograniĉavaju. Naš KZ u odredbi ĉl. dok kod sluĉaja uĉinilac niti je bio duţan niti je mogao da predvidi takvu mogućnost. razliĉite opasne djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). koji predstavlja objektivnu uzroĉnu vezu izmeĊu preduzete radnje i posljedice. u utvrĊivanju nesvjesnog nehata moguća je kombinacija oba kriterija. iako je po paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti na to bio duţan. ali prema paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti nije morao da je predvidi. ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata uĉinilac i mogao i morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice. Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreĊivanju paţljivosti. 94 WWW.BH-PRAVNICI. dok sluĉaj ne predstavlja oblik krivnje i ne povlaĉi kriviĉnu odgovornost. To znaĉi da se ta dva kriterija meĊusobno dopunjavaju. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane opreznog ĉovjeka. Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij. s obzirom na njegove psihiĉke mogućnosti. lijeĉniĉke intervencije. Takve djelatnosti su npr. osobna svojstva ili okolnosti pri ĉemu je potpuno nebitna paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti.COM . Pri tome treba imati u vidu da ĉitav niz raznih djelatnosti zahtijevaju veći ili manji stepen paţljivosti. bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji. Nehat bi postojao ako se uĉinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u postojećim okolnostima ponašao svaki prosjeĉan ĉovjek. pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala. Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti u datim okolnostima. koji postoji u sluĉaju kada je nastupila posljedica mogla biti predviĊena od svakog prosjeĉnog ĉovjeka.COM Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i sluĉaja. pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeĉna paţnja kao posebno mjerilo. neće postojati nesvjesni nehat ako je uĉinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima mogao da predvidi nastup posljedice. Paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti je neko opće mjerilo u odreĊivanju nehata. Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg kriviĉnog prava. to znaĉi da se nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na liĉnost samog uĉinioca tj. U kriviĉnopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na: culpa lata – teţak nehat. Kod utvrĊivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrĊuje da li je postojala duţnost na predviĊanje posljedice. ili po oba kriterija zajedno. Zbog te duţnosti i mogućnosti predviĊanja nastupa zabranjene posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje. vrlo naglašene paţljivosti. odnosno nepaţljivosti. Tako npr. culpa levis – laki nehat. saobraćaj. Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane ĉovjeka posebne.WWW. U tom smislu nepaţnja uopće i njen stepen mogu se utvrĊivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju.15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno. Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obiĉnom ţivotu. onda se utvrĊuje da li je uĉinilac prema svojim osobnim svojstvima to i mogao.BH-PRAVNICI. jer zakonodavac kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti”. culpa levissima – veoma lak nehat.

Dakle. Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne povrede iz koje proiziĊe smrt povrijeĊenog. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što su uĉinjena pod naroĉitim okolnostima nazivamo krivična djela kvalificirana naročitom okolnošću.COM ODGOVORNOST ZA KRIVIĈNA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI NAROĈITOM ODGOVORNOŠĆU Pojam kvalificiranog kriviĉnog djela U praksi postoje situacije da odreĊeni uĉinilac izvrši odreĊeno djelo nakon ĉega iz tog kriviĉnog djela proiziĊe teţa posljedica od one koja u takvim sluĉajevima redovno nastupa. bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela.COM .308 – teška djela protiv opće sigurnosti i imovine. koja nakon izvjesnog vremena umre.320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja i sl). ĉl.ĉl. Pirmjer djela kvalificiranog naroĉitom okolnošću je povreda straţarske.16 KZ FBiH. samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B.5). Kvalificirana kriviĉna djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija u sudskoj praksi. osoba A će odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu smrću (ĉl.177 st. Po odredbi ĉl.WWW. kad iz kriviĉnog djela proizaĊe teţa posljedica za koju zakon propisuje teţu kaznu.BH-PRAVNICI. Ukoliko se utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota. patrolne ili druge sliĉne sluţbe koje je uĉinjeno pored skladišta oruţja ili nekog drugog objekta od znaĉaja.1). To pitanje je pitanje vinosti. Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B. Nema teţe kazne ako je teţa posljedica rezultat sluĉaja. samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje teţe propisane kazne. Prema odredbi ĉl. U takvom sluĉaju. moţe se govoriti samo o uĉinioĉevoj odgovornosti za osnovno kriviĉno djelo. ta teţa kazna moţe se izreći uĉiniocu samo u sluĉaju ako je u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata. U zakonu ima dosta sluĉajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna kriviĉna djela ako iz tih djela proizaĊe teţa posljedica (npr. Kvalificirana kriviĉna se pojavljuju iskljuĉivo kao posebna kvalifikacija osnovnih kriviĉnih djela. Suština kvalificiranih kriviĉnih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos uĉinioca mora postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla primijeniti teţa kazna. TakoĊer postoje situacije kad izvršenje nekog kriviĉnog djela prate posebne okolnosti koje ga ĉine teţim. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se krivična djela kvalificirana težom posljedicom. Kvalifikovana kriviĉna djela i sticaj kriviĉnih djela 95 WWW. osoba A će odgovarati samo za osnovni oblik teške tjelesne povrede (ĉl. Kriviĉni zakoni izdvajaju takve situacije i za njih predviĊaju teţu kaznu.BH-PRAVNICI.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo umišljajni ili nehatni delikt. Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat sluĉaja. onda će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva (ĉl. Ako se ne dokaţe nehat u odnosu na teţu posljedicu. Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom.177 st.1). nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi kako u odnosu na osnovno djelo. tako i u odnosu na teţu posljedicu.171 st.

tada bi postojala 2 kriviĉna djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo. municije ili eksplozivnog materijala. patrolne ili druge sliĉne sluţbe ako je osnovno djelo uĉinjeno kod skladišta oruţja.16 za teţu posljedicu. odnosno ĉinjenica.2. u nizu situacija bi postojala 2 kriviĉna djela u idealnom sticaju. Da nema takve odredbe u našem zakonu. u sluĉaju da kod uĉinioca postoji umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica.16 predstavlja odreĊenu pogodnost za uĉinitelja kriviĉnog djela samo zbog njegovog oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu. Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim sluĉajevima ogleda se u tome što će oblik krivnje biti uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne.3. Tako npr.254 st. To su sluĉajevi u kojima zakon ne pre dviĊa umišljajno ostvarenje teţe posljedice kao posebno kriviĉno djelo.187 st. već prividni idealni sticaj kriviĉnih djela.COM . MeĊutim. u sluĉaju da uĉnilac hoće da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe. Tako npr. Iako prema odredbi ĉl. U takvom sluĉaju teţa kazna za uĉinioca dolazi u obzir neovisno od toga da li je to protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili nehatnog postupanja uĉinioca. MeĊutim. u KZ postoji niz kriviĉnih djela u kojima se predviĊa teţa kazna ako je izvršenje tih djela praćeno posebnim okolnostima. nego po odredbi ĉl. ili kod drugog objekta vaţnog znaĉaja. tj.1 (ubistvo). tada bi se radilo o idealnom sticaju 2 kriviĉna djela – silovanja i ubistva.BH-PRAVNICI.konzumirana kriviĉnim djelom ubistva. zakonodavac predviĊa teţu kaznu za kriviĉno djelo povrede straţarske.16 zakonodavac predviĊa nehat u odnosu na teţu posljedicu. meĊutim. tada neće postojati pravi.378 st. zakonodavac predviĊa teţu kaznu ako je protivpravno lišenje slobode trajalo duţe od 30 dana. I u kriviĉnom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim okolnostima.WWW.171 st. utvrdilo da je kod uĉinioca u odnosu na posljedicu postojao umišljaj kao oblik krivnje. u odredbi ĉl. ipak su moguće i takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim sluĉajevima kada je ona rezultat umišljajnog postupanja uĉinioca. u navedenom primjeru postoji samo jedno KD i to iz ĉl. ZABLUDA I NJEN ZNAČAJ U KRIVIČNOM PRAVU STVARNA ZABLUDA Pojam stvarne zablude U pravnoj nauci zabluda se obiĉno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti. Ukoliko bi se. tada postoji stvarna zabluda ili error facti. Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bića kriviĉnog djela ili neke druge stvarno postojeće ĉinjenice koje nisu obiljeţja kriviĉnog djela i ne ulaze u njegovo biće.5. kao što je odredba ĉl.BH-PRAVNICI. MeĊutim. Odgovornost za kriviĉna djela kvalificirana naroĉitom okolnošću Naš KZ nema opće odredbe kad su u pitanju ovakva djela. S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti. za uĉinioca je povoljnije da nakon teške tjelesne povrede kvalificirane smrću odgovara po odredbi ĉl.COM Odredba ĉl. Tako npr. ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne bolesti. na takvog uĉinioca primjenjuju se opće odredbe o kriviĉnoj odgovornosti. s obzirom da teška tjelesna povreda biva obuhvaćena.177 st. s obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu. 96 WWW. Ako se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti. tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju. u kriviĉnom pravu se stvarna zabluda pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu.4. Tako npr. Tako npr. Kako Zakon ne predviĊa posebnu odgovornost za takva kriviĉna djela. kod kriviĉnog djela protivpravnog lišenja slobode iz ĉl.

Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je uĉinilac bio u zabludi usljed nehata. Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljuĉuje uvijek nehat. pa neotklonjiva zabluda iskljuĉuje ne samo umišljaj nego i nehat.17. Takvo rješenje predviĊa i odredba ĉl. 97 WWW.COM . stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva. Stvarna zabluda je zapravo negacija umišljaja.WWW. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu). ako bi zaista postojala. koji zapravo ne postoje. jer uĉinilac koji djelo izvrši u stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. u uţem ili širem smislu) uvijek iskljuĉuje umišljaj. Takva situacija postoji u sluĉaju kada je uĉinilac imao pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bića kriviĉnog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost (u širem smislu). Kada je u pitanju stvarna okolnost kao ĉinjenica pravne prirode. jer su moguće situacije da se uĉinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata. Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana. odnosno putativna krajnja nuţda. pored umišljaja iskljuĉuje i nehat. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u sluĉaju ako uĉinilac nije bio u zabludi usljed nehata. jer niti je mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi. gdje se kaţe da nije krivično odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja. moţe se ka primjer navesti kriviĉno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je uĉinilac imao pogrešnu predstavu o vlastitoj polnoj zaraţenosti. iskljuĉivala protivpravnost uĉinjenog djela. ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi.BH-PRAVNICI. Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva.COM Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog karaktera i koja ulazi u obiljeţje bića kriviĉnog djela. kod kriviĉnog djela kraĊe. odnosno iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost uĉinioca. U oba sluĉaja uĉinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela koje izvršava. Kad je u pitanju otklonjiva zabluda. tada će uĉinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu predviĊena za nehatno izvršenje djela. ali ima pogrešnu predstavu o stvarnosti napada. tako da bi to djelo bilo dozvoljeno. Uĉinilac će biti kriviĉno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviĊa kriviĉnu odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje. Stvarna zabluda u širem smislu postoji u sluĉaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela. kad uĉinilac oduzima stvar koja pripada nekom (tuĊa pokretna stvar). smatrajući da je ta stvar napuštena. Ĉinjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fiziĉke ili pravne prirode. st. što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog kriviĉnog djela. odnosno stvarnosti opasnosti. kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fiziĉke prirode. djelo bilo dopušteno. iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima pravilnu predstavu. To znaĉi da je kod neotklonjive stvarne zablude u pitanju sluĉaj. Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljuĉuje umišljaj. Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela poĉinjeno u otklonjivoj stvarnoj zabludi. da su one stvarno postojale. Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim okolnostima. Iz izloţenog slijedi: 1. stvarna zabluda u uţem smislu će postojati npr.1 KZ FBiH. takav uĉinilac moţe biti i kriviĉno odgovoran i kriviĉno neodgovoran. Tako npr. što znaĉi da je i mogao i morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima. 2.

WWW. Pravne prirode bili bi pojmovi npr. Kod nekih kriviĉnih djela njihova stvarna obiljeţja su liĉni odnosi. jer pravna zabluda ne iskljuĉuje odgovornost. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja radiće se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog srodniĉkog odnosa u smislu da su otac i kćerka. kao npr. “isprava” itd. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljuĉuje odgovornost za nehat samo u onim sluĉajevima u kojima zakon uopće ne predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje djela. Tako npr. To onda znaĉi da i uĉinioĉeva zabluda o pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaĉaja. Tako će u navedenom primjeru postojati pravna zabluda u sluĉaju da su izvršioci svjesni svog srodniĉkog odnosa. njegove posljedice i uzroĉne veze. Ako je u pitanju pogrešno podvoĊenje ĉinjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreĊujući biće nekog kriviĉnog djela. “nemoćno lice” itd. To znaĉi da te okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem uĉinioca. potpuno je irelevantna zabluda uĉinioca kriviĉnog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajući joj otrov i smatrajući da će taj otrov trenutno djelovati. već o pravnoj zabludi. a on je meĊutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili dana. posljedici i uzroĉnoj vezi izmeĊu radnje i posljedice. a nebitno je kome ta stvar stvarno pripada. ona moţe biti fiziĉka ili pravna ĉinjenica. postojaće kriviĉno djelo kraĊe i u sluĉaju kad osoba A oduzme tuĊu pokretnu stvar misleći da je ona stvar osobe B. Zabluda o pojedinostima prouzrokovanja ima znaĉaj samo kod onih kriviĉnih djela kod kojih je zakon upravo pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. jer su to obiljeţja svih kriviĉnih djela kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. 98 WWW. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. Tako npr. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljuĉuje umišljaj kad uĉinilac nije bio svjestan stvarnih okolnosti djela. Tako npr. zabluda o podvoĊenju ĉinjenica pod te pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. Da bi stvarna zabluda iskljuĉila kriviĉnu odgovornost. tada se ne radi o stvarnoj.COM . Tako stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji. Za kriviĉnu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju djela koja je postojala prije preduzimanja radnje izvršenja. a ona zapravo pripada osobi C.”tuĊa pokretna stvar”. Kada je u pitanju uĉinioĉeva svijest o posljedici i o uzroĉnoj vezi kod umišljaja je reĉeno da se kod uĉinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja. kao npr: 1. Neovisno od toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima. Stvarna zabluda u uţem smislu Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju. ali pritom nisu znali da taj odnos predstavlja “srodstvo po krvi u pravoj liniji”. kod kriviĉnog djela prenošenja polne bolesti da kod uĉinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj zaraţenosti. Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne iskljuĉuje umišljaj.COM 3. a vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”. Kada je u pitanju stvarna okolnost.BH-PRAVNICI. “organizator”. potrebno je da postoji u vrijeme preduzimanja radnje. Kako stvarna zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. brat i sestra. to ustvari znaĉi da postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz koji će biti ostvarena neka stvarna ĉinjenica kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. U takvim sluĉajevima zabluda o tim okolnostima je kriviĉnopravno relevantna. Za postojanje stvarne zablude bitno je da postoji zabluda o ĉinjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajući bića nekih kriviĉnih djela mogu biti pravne i vanpravne prirode. Ta lica će biti kriviĉno odgovorna.

KZ da u toj tuĉi niko neće biti lišen ţivota ili da drugome neće biti nanesena teška tjelesna povreda. u sluĉaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na njega iz vatrenog oruţja. Kod djela kvalificiranih naroĉitom okolnošću. To znaĉi da je kod nehatnih delikata pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda. Postojaće kriviĉno djelo špijunaţe uĉinjeno s umišljajem. Isto tako. Zabluda o licu (error in persona) postoji u sluĉaju ako uĉinilac pogrešno drţi da radnju preduzima prema jednom licu. S obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u vrijeme kad je još bilo moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. Takav uĉinilac će biti odgovoran za nehatno izvršenje djela kod onih djela kod kojih zakon predviĊa i takvu odgovornost. Tako npr. jer neotklonjiva zabluda iskljuĉuje i umišljaj i nehat. s obzirom da po ĉl. podbaĉaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u neposrednoj blizini osobe B. već se radilo o zabludi u konkretnom obliku u kojem se realizirao taj predmet. a u stvari vrši prema drugom predmetu.WWW. organizaciji ili licu tajni podatak ili dokument Federacije.324) potpuno je nebitno to što uĉinilac pogrešno smatra da više nije moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. loša vidljivost. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda. kod kriviĉnog djela špijunaţe djelo postoji kada se preda. a djelo izvrši prema drugom licu ili predmetu. situacija se rješava tako da kod kriviĉnih djela kvalificiranih teţom posljedicom kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje samo neotklonjiva zabluda po nastupanju teţe posljedice. kao što je npr. zabluda o uzrastu. za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava ţivota. saopšti ili uĉini dostupnim stranoj drţavi.COM .stvarnoj ĉinjenici koja mora biti ispunjena da bi uĉinjeno djelo bilo kriviĉno djelo. Otklonjiva zabluda o okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan je praktiĉno irelevantna. U pogledu kriviĉne odgovornosti u teoriji postoje 2 shvatanja: 99 WWW. takva njegova zabluda je irelevantna. neovisno od toga da li je on po svojoj prirodi vojne. kod KD ubistva osoba A lišava ţivota osobu B pogrešno ga smatrajući osobom C.179. Takva zabluda je kriviĉnopravno irelevantna. Isto tako. ali u odnosu na smrt osobe C kod njega nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedico m ni u formi htijenja niti u formi pristajanja. Npr. uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. već samo uslov od kojeg zavisi da li će to konkretno neprijavljivanje biti kriviĉno djelo. a zapravo je vrši prema drugom licu. Kad su u pitanju kvalificirana kriviĉna djela. motivu itd. TakoĊe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije. pa će postojati umišljajno ubistvo. Zabluda o predmetu. jer otklonjiva zabluda zapravo jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva umišljaj uĉinioca u odnosu na kvalifikatornu okolnost. Zabluda o uzroĉnoj vezi – sluĉaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u sluĉaju kad uĉinilac preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu. to nije obiljeţje kriviĉnog djela. onda je situacija ista kao kod umišljaja. jer kod uĉinioca nije postojala zabluda o stvarnom obiljeţju koje je odreĊeno zakonom.COM 2.BH-PRAVNICI. Tako npr. U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj. tj. licu i uzroĉnoj vezi Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u sluĉaju kad uĉinilac pogrešno smatra da djelo vrši prema jednom predmetu. pobudi. 3. uraĉunljivosti. a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu. Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje. Ako je uĉinilac smatrao da je u pitanju vojni podatak ili dokument. dok je otklonjiva zabluda kriviĉnopravno potpuno irelevantna. kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje i neotklonjiva i otklonjiva zabluda.BH-PRAVNICI. kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela (ĉl. potpuno je nebitna zabluda uĉesnika u tuĉi iz ĉl. kriviĉnopravno je irelevantna zabluda o onim liĉnim okolnostima na strani uĉinioca koje su subjektivne prirode. Aberratio ictus postoji npr. ekonomske ili sluţbene naravi. ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje.16 odgovornost za teţu posljedicu zahtijeva nehat uĉinioca.

putativna nužna odbrana ili putativna krajnja nužda. jer se u takvim sluĉajevima uvijek iskljuĉuje umišljaj uĉinioca.11 izriĉito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao stvarne okolnosti koje iskljuĉuju protivpravnost. U takvom sluĉaju uĉinilac bi odgovarao samo za djela za koja KZ predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje. uĉinilac ne plaća alimentaciju koja mu je nareĊena izvršnom sudskom odlukom.10 i ĉl. 2. a nehat u odnosu na smrt osobe C. ne 100 WWW. uvijek iskljuĉuje umišljaj. Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljuĉuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne predviĊa odgovornost za nehatno izvršenje. jer uĉinilac pogrešno drţi da neko prema njemu primjenjuje protivpravni napad. do kojeg je i došlo. a time i postojanje kriviĉnog djela. jer je kod uĉinioca postojao umišljaj na smrt osobe B.BH-PRAVNICI. kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim stvarnim okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost i koje djelo ĉine dozvoljenim. kako otklonjiva tako i neotklonjiva. U ovakvim sluĉajevima treba uzeti da je zabluda o uzroĉnoj vezi potpuno relevantna. Takvo rješenje je u skladu sa irelevantnom error in persona. Pritom je irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C.COM 1. Iz prethodnog zakljuĉujemo: Zabluda u širem smislu. pa se takve situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja. One se nazivaju negativne stvarne okolnosti. Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu uĉiniti neko djelo dozvoljenim. gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao obiljeţja bića kriviĉnog djela. Pravna zabluda postoji u slijedećim sluĉajevima: Ako uĉinilac nije znao da je njegovo djelo odreĊeno u Kriviĉnom zakonu kao kriviĉno djelo. Bitno je samo da je kod uĉinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota. takav zahvat ĉinila i opravdanim i dozvoljenim. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i nehatnog ubistva. Kod putativne krajnje nuţde uĉinilac je u zabludi u pogledu stvarnosti istovremene neskrivljene opasnosti.WWW. a u odnosu na ostala djela postoji kriviĉna odgovornost uĉinioca.COM . što znaĉi da ona postoji kada uĉinilac nije znao da je njegovo djelo zabranjeno. PRAVNA ZABLUDA Pojam pravne zablude Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela. Npr. Neotklonjiva zabluda u širem smislu.BH-PRAVNICI. kad bi postojala. Kod putativne nuţne odbrane u pitanju je zabluda o stvarnosti protivpravnog napada. neće postojati kriviĉna odgovornost za tjelesnu povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o postojanju bolesti koja bi. Naš KZ u odredbama ĉl. a koja bi kad bi postojala iskljuĉivala protivpravnost. što znaĉi da uĉinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji. Uĉinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata. Stvarna zabluda u širem smislu Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu. Klasiĉni primjeri stvarne zablude u širem smislu su tzv. Tako npr. pored umišljaja iskljuĉuje odgovornost i za nehat.

Tako npr. smatrajući da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska mjera). Ako uĉinilac pogrešno smata da neka postojeća okolnost.COM znajući da je neplaćanje alimentacije predviĊeno u KZ kao kriviĉno djelo pod nazivom “izbjegavanje izdrţavanja”.WWW. odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv. Tako npr. Uĉinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno biće kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. što znaĉi da neznanje zakona škodi i prema kojoj pravna zabluda uopće nije relevantna kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i kaţnjivost takvog uĉinioca. ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje uĉinioca. Na takav naĉin postupio je i naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi ĉl. pod uslovom da se uĉinilac u takvoj zabludi nalazio iz opravdanih razloga. Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u ĉistim oblicima. koje se rješava posebno u svakom konkretnom sluĉaju. a razliĉit pristup postoji i u kriviĉnopravnoj teoriji.18: učinilac koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. koja nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. Pitanje postojanja opravdanih razloga spada u red faktiĉkih pitanja. Ako uĉinilac pogrešno smatra da neka postojeća okolnost. U takvom sluĉaju kod uĉinioca postoji pogrešna ocjena uticaja neke postojeće okolnosti na zabranjenost uĉinjenog djela. 101 WWW. Ako uĉinilac pogrešno supsumira neku stvarnu ĉinjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon upotrebljava pri odreĊivanju bića nekog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne. Ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti uĉinjenog djela u sluĉaju kad protivpravnost nije element tog kriviĉnog djela (npr. koja jeste obiljeţje bića kriviĉnog djela. roditelji fiziĉki kaţnjavaju svoje dijete zbog lošeg uspjeha u školi. Npr. pogrešno smatra da je uĉinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo uĉini po nareĊenju nekog njemu nadreĊenog lica.COM . ako uĉinilac. ĉini djelo dozvoljenim usljed malog znaĉaja djela. Tako npr. Zbog toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema kojoj pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj. uĉinilac prisvoji nešto od opreme koja mu je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite. Osim toga. uĉinilac se bavi proizvodnjom i prometom robe ĉiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ograniĉen. ĉini kriviĉno djelo dozvoljenim. Pritom nije vaţno da li je taj pojam odreĊen kriviĉnopravnom ili vankriviĉnopravnom normom. U tom smislu moţe se reći da postoje 2 osnovne koncepcije: Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet. - - - Uticaj pravne zablude na kriviĉnu odgovornost i kaţnjivost Dejstvo pravne zablude na kriviĉnu odgovornost razliĉito je riješeno u uporednim zakonodavstvima. Dakle. koji je sluţbeno lice. pravna zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne ili za oslobaĊanje od kazne. te da je u kontradikciji sa naĉelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju kriviĉno odgovoran uĉinilac. naĉelo ignorantia iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraĉunljivi ljudi poznaju sve vaţeće propise. Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog. uĉinilac ne zna koje se srodstvo smatra kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se smatra polnom zarazom itd.

To znaĉi da uĉinioca. kao i psihiĉka svojstva samog uĉinioca. onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj pa time ni kriviĉna odgovornost.2 KZ.kaznu neograniĉeno ublaţiti na osnovu ĉl. ona je samo fakultativni osnov za ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne. a da ne bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo. Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju. pa kako te svijesti kod njega nema.BH-PRAVNICI. Za koju će se od navedenih mogućnosti sud opredijeliti zavisi od svih okolnost i konkretnog sluĉaja. pri ĉemu nije iskljuĉena mogućnost da uĉinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno kriviĉno djelo. sud moţe: . koja je pravna zabluda. Od pravila da pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom sluĉaju ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti.COM U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij. Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se kriviĉnom djelu radi. U takvim sluĉajevima zabluda o protivpravnosti.WWW. Kad je u pitanju kriviĉnopravno dejstvo pravne zablude.43 st. . a protivpravnost kod konkretnog djela spada u osnovna obiljeţja djela. u svom dejstvu potpuno se izjednaĉava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda.COM .osloboditi uĉinioca od kazne. 102 WWW.kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo. U takvim sluĉajevima za umišljaj uĉinioca potrebna je i njegova svijest o protivpravnosti. . što znaĉi da treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog sluĉaja pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno. da li će uĉinioca blaţe kazniti ili osloboditi od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani razlozi s obzirom da je opravdanost kategorija podloţna stepenovanju.BH-PRAVNICI. koji je djelo poĉinio u pravnoj zabludi.

Objektivna veza ogleda se u tome što. već je nuţno da izmeĊu pojedinih sauĉesnika postoji odreĊena objektivna i subjektivna veza.COM . odnosno za kriviĉnu odgovornost pomagaĉa i podstrekaĉa nuţno je postojanje krivnje i to samo u sluĉaju ako su postupali s umišljajem. Objektivna i subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika kao uslov postojanja sauĉesništva Za postojanje sauĉesništva nije dovoljno samo prosto uĉešće više lica u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. Sauĉesništvo ne predstavlja samostalni osnov kriviĉne odgovornosti. Prema izloţenom. što znaĉi da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog. sauĉesništvo postoji kad u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica koja su svjesna zajedniĉkog djelovanja. te radnje sauĉesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja.WWW. IzmeĊu tih radnji i nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroĉna veza.COM SAUČESNIŠTVO U KRIVIČNOM DJELU POJAM SAUČESNIŠTVA OPĆI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUĈESNIŠTVA Opća razmatranja i znaĉaj sauĉesništva Sauĉesništvo postoji u sluĉaju kada u ostvarenju nekog kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu problem sauĉesništva se razliĉito rješava u zavisnosti od kaznene politike odreĊene drţave u odreĊeno vrijeme. za postojanje sauĉesništva u uţem smislu. objektivna veza u saučesništvu sastoji se u zajedničkom rezultatu radnji svih saučesnika. iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razliĉitih lica. ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifiĉnosti na planu kriviĉne odgovornosti. Radnje sauĉesnika mogu biti razliĉite. Takva lica nazivaju se saučesnici.BH-PRAVNICI. sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one doprinijele nastupanju zabranjene posljedice. Subjektivna veza kod sauĉesništva ogleda se u svijesti svih sauĉesnika o zajedniĉkom djelovanju. OBLICI SAUĈESNIŠTVA U kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika: 103 WWW. Dakle. To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja. Pored objektivne i subjektivne veze. Uĉešće više lica u ostvarivanju nekog kriviĉnog djela predstavlja poseban oblik kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari djelovanjem pojedinaca. a da pomagaĉi i podstrekaĉi moraju da znaju za izvršioca.BH-PRAVNICI.

a neka mu pomažu da izvrši to kriviĉno djelo. Tu se zapravo radi o tzv. pa su izvršioci. S tim u vezi postoji sauĉesništvo u uţem i sauĉesništvo u širem smislu.BH-PRAVNICI. Sauĉesništvo u uţem i širem smislu U kriviĉnopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik sauĉesništva. Sauĉesništvo u uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje. a sauĉesništvo u širem smislu pored pomaganja i podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo. što znaĉi da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i 104 WWW. što znaĉi da je to svaka ona radnja koja predstavlja uslov za nastupanje zabranjene posljedice. precizno odreĊivanje je vrlo vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik sauĉesništva. U najvećem broju sluĉajeva nije problem jasno odrediti izvršioca odnosno saizvršioca i razgraniĉiti taj od drugih oblika sauĉesništva. a koje su bitne za odmjeravanje kazne. Bitno je samo da ta radnja predstavlja uslov posljedice. Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreĊivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva. Tu se ne pravi razlika izmeĊu uzroka i uslova posljedice. a u drugom pomaganje. u kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika. pored neposrednog izvršioca. Prema tome. Saizvršilaštvo npr. Kad u ostvarenju kriviĉnog djela pored izvršioca ili saizvršilaca uĉestvuju i druga lica od kojih neka podstiču izvršioca da izvrši kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca. S obzirom da jedna te ista radnja sauĉesnika u jednom sluĉaju moţe predstavljati saizvršilaštvo. pod tim pojmom se prihvata svako lice koje doprinese izvršenju kriviĉnog djela. jer ne prihvata pojmove podstrekaĉa i pomagaĉa kao pojmove odvojene od izvršioca.COM . silovanje ili ubistvo. Prema principalnoj ili pluralistiĉkoj teoriji takoĊer se insistira na jednakom znaĉaju svih radnji za nastupanje posljedice. pored podstrekavanja i pomaganja. Na visinu kazne pojedinim sauĉesnicima utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog sauĉesnika. svi oni su izvršioci tog kriviĉnog djela.godine. pa ista kazna koja slijedi za neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaĉa i za podstrekaĉa. podstrekaĉ i pomagaĉ. Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju sauĉesništva kao posebnog instituta kriviĉnog prava. tada u ostvarenju tog djela postoji i sauĉesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja. i podstrekaĉi i pomagaĉi. POJEDINI OBLICI SAUČESNIŠTVA IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO Pojam izvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji poznat je tzv. Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974.COM Ako 2 ili više lica zajedniĉki izvršavaju neko kriviĉno djelo. posebno od pomaganja. To su: izvršilac odnosno saizvršilac. jedinstvenom pojmu izvršioca. postoji kad 2 lica zajedniĉki izvrše kraĊu. jer zakonodavac u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo i sauĉesništvo u uţem smislu. Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u neposrednom prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja. MeĊutim.WWW. nisu iskljuĉene ni situacije kada je teško razgraniĉiti saizvršilaštvo i pomaganje. a u odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. koji ne sadrţi odredbe o sauĉesništvu.

Radi se o tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju prate i radnje drugih lica. preduzima takve radnje od kojih zavisi da li će uopće doći do izvršenja djela. Radnje svih ostalih uĉesnika koje su doprinijele nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje. To znaĉi da se razlika izmeĊu saizvršilaštva i sauĉesništva u uţem smislu nalazi iskljuĉivo na objektivnom kriteriju.COM . Osnovna razlika u odnosu na formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-objektivna teorija ne insistira strogo na formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja. Kada se kao kriterij za to razgraniĉenje unese prethodni dogovor sauĉesnika o zajedniĉkom ostvarenju nekog kriviĉnog djela. subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o saizvršilaštvu. To praktiĉno znaĉi da tokom cijelog vremena ostvarenja kriviĉnog djela takav saizvršilac ima i volju i mogućnost da odluĉujuće utiĉe na cijeli tok zbivanja. Od objektivnih teorija najznaĉajnije su formalnoobjektivna i materijalno-objektivna teorija.Taj materijalni kriterij ogleda se u kvalitetu sauĉesniĉkog uĉešća u djelu. onome ko svojom radnjom uzrokuje zabranjenu posljedicu. i teorija o moći (vlasti) nad djelom. U takvim sluĉajevima dolazi do teškoća u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja. pa je praktiĉno i kriviĉno djelo moguće izvršiti samo ako postoje te druge radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. Radnje sauĉesnika u uţem smislu. Kazna propisana za neko kriviĉno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu.BH-PRAVNICI.objektivna teorija. odnosno svako lice koje je makar djelimiĉno uĉestvovalo u radnji izvršenja. Drugi navode da su one preduzete na istom mjestu itd.BH-PRAVNICI. Upravo u nave denom je razlika u odnosu na prethodnu teoriju. Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreĊena u zakonu i nju oznaĉavaju kao uzrok posljedice.WWW. Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na finalnom ili ciljnom shvatanju radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje postavljenog cilja. funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktiĉno ĉine jedinstvo. kao najteţeg i pomaganja. od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošću jasno razgraniĉava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu razgraniĉenja tih oblika sauĉesništva. Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje ĉesto preuzsko. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju zakonom definiranu kao radnja izvršenja kriviĉnog djela. neovisno od njihove veze sa radnjom izvršenja. Ova teorija se naziva i finalno . kao najlakšeg oblika sauĉesništva. pa pristalice formalnoobjektivnih teorija kao kriterij za njihovo razgraniĉenje navode istovremenost preduzetih radnji sa radnjom izvršenja. bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica. što znaĉi da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko. tj. To znaĉi da je saizvršilac ono lice koje 105 WWW. Na osnovu tih teorija vrši se razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva. Ova teorija ima svoje dobre strane.COM radnja izvršenja. što znaĉi da se uĉešće saizvršioca u kriviĉnom djelu ogleda u tome što on. na koji naĉin će ono biti realizirano i u kojoj mjeri će biti ostvareno. predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice. te su oni sauĉesnici. Pojam saizvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji postoje objektivne. tada se i ova formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i dobiva karakter mješovite objektivno – subjektivne teorije. Prema diferencirajućim ili individualizirajućim teorijama uzroĉnosti prihvata se restriktivni pojam izvršioca. saizvršiocem kriviĉnog djela smatra se svako lice koje je preduzelo radnju izvršenja. Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu. jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko kriviĉnih djela koliko ima sauĉesnika. postupajući sa umišljajem u odnosu na kriviĉno djelo i djelujući zajedno sa drugim licima. već pokušava da pronaĊe materijalni kriterij za razgraniĉenje tih oblika sauĉesništva. koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca.

Iz navedene odredbe vidljivo je da naš zakonodavac prihvata jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva. već se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje takve radnje iz koje se moţe zakljuĉiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu. Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja. odnosno u toku radnje koju je preduzelo drugo lice. učešćem u radnji izvršenja ili na drugi način. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i ekstenzivno shvatanje saizvršioca. Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne teorije. saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome da li je onaj ko je uĉestovao u djelu uĉinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuĊe (animus socii). jer odvajaju pomagaĉe i podstrekaĉe od izvršioca po objektivnom kriteriju. već je dovoljno i njegovo psihiĉko djelovanje. To naĉi da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja. Ta subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika najĉešće se ispoljava u njihovom meĊusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniĉkom djelovanju. da se ona izmijeni ili da uopće ne nastupi. Taj dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje.BH-PRAVNICI. U odgovoru na to 106 WWW. onda se ne moţe govoriti o saizvršilaštvu. ali se uzima da saizvršilaštvo postoji i u sluĉaju kada taj dogovor uslijedi poslije otpoĉinjanja radnje. ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaĉke volje (animus auctoris). Da bi se došlo do nekog mjerila u smslu odreĊivanja saizvršilaĉke radnje koja nije istovremeno i radnja izvršenja. Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji. u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u radnju drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu. kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu. moraju se ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi. Naroĉit problem u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja predstavljaju te druge radnje. Pritom se ne traţi da i oni koji su otpoĉeli radnje prije (sukcesivno saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog djelovanja. Što se tiĉe subjektivnih uslova. jer pored uĉešća u radnji izvršenja. Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i limitirana (ograniĉena) subjektivna teorija. a u drugom sluĉaju kao pomaganje. Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za postojanje saizvršilaštva ĉak ne traţi ni fiziĉko djelovanje takvog lica. a u drugom sluĉaju kao radnja pomaganja. radnja ĉuvanja straţe na parkiralištu dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom sluĉaju moţe se uzeti kao radnja saizvršilaštva. za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje uĉestvuje u djelu sjvesno djelovanja ostalih uĉesnika. To znaĉi da bez odreĊene djelatnosti saizvršilaštvo ne moţe postojati.COM . Izvršilac ili saizvršilac je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje. Pritom je potpuno bez znaĉaja radnja kojom je to lice uĉestvovalo u djelu. odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja izvršenja.WWW. Kad je u pitanju druga radnja. Ako ne postoji ta subjektivna veza. nije bitan samo uĉinioĉev unutrašnji stav prema djelu. jer nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljuĉuje saizvršilaštvo.COM svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava moć da odluĉujuće utiĉe na ostvarenje djela u smislu da nastupi umišljajem obuhvaćena posljedica. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i drugih saizvršilaca. ali to nije nuţan uslov. s obzirom da jedna te ista radnja u jednom sluĉaju moţe da bude uzeta kao saizvršilaštvo.BH-PRAVNICI. Prema ograničenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva. OdreĊivanje saizvršilaštva Prema odredbi ĉl. Tako npr. onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude da bi ona mogla biti smatrana saizvršilaštvom. već to moţe biti pomagaĉka ili podstrekaĉka radnja. ako je tu posljedicu htio kao svoju. Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja.23 KZ FBiH. saizvršilaštvo postoji ako više lica. jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija da se to razgraniĉenje moţe izvršiti na objektivnom planu. zajednički učine krivično djelo.

što znaĉi da ih treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti. Isto tako. U takvom sluĉaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav uĉinioca prema djelu u smislu da li on u tom djelu postupa kao u svom djelu. s tim da svaka od tih radnji mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. neovisno od subjektivnog stava uĉinioca prema djelu.COM . subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniĉkom djelovanju sa ostalim sauĉesnicima.WWW. vojno lice.26 st.COM pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim sluĉajevima veći znaĉaj pridaje subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo socii) ili će se teţište staviti na ĉisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaĉaj da karakteru i kvalitetu radnje i njenim modalitetima. da bi osoba B u noćnim satima izvršila tu tešku kraĊu. a kriviĉna odgovornost se utvrĊuje zavisno od oblika krivnje sa kojim je uĉinilac postupao u djelu. Kad su u pitanju vlastita kriviĉna djela (delicta propria). Kada je u pitanju uĉešće u drugoj radnji. Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje kriviĉnog djela. U svakom sluĉaju. zakonodavac kod nekih djela – npr. vršenje drugog kriviĉnog 107 WWW. koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica sa odreĊenim svojstvom. kod kraĊe i drugih kriviĉnih djela protiv imovine postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar. Prilikom utvrĊivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij. nacionalna ili vjerska pobuda. uglavnom se uzima da je umišljaj uĉinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne radi o uĉešću u radnji izvršenja. U tom drugom sluĉaju znaĉaj subjektivnog momenta ogleda se u tome što on ima dopunjujuću ulogu u utvrĊivanju sauĉesništva. sluţbeno lice itd. što znaĉi da saizvršilac u tom djelu moţe da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u odnosu uĉinioca prema djelu. Kako je kod nekih kriviĉnih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. bez njegovog objektivnog uĉešća u djelu saizvršilaštvo ne moţe postojati. ili je u pitanju samo volja da se drugom pomogne u njegovom kriviĉnom djelu. iskljuĉi alarmni sistem nakon ĉega poĊe na spavanje. ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom kriteriju.BH-PRAVNICI. uslov istovremenosti nije nuţan kod svih kriviĉnih djela.2. taĉka 4 i 5) .BH-PRAVNICI. Iako u takvim sluĉajevima subjektivni momenat dobiva odreĊeno znaĉenje. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja. Ako je u pitanju uĉešće u radnji izvršenja. prethodno se dogovorivši sa osobom B o izvršenju kraĊe. da bi radnja izvršenja uopće mogla biti ostvarena. Tako npr. U pogledu istovremenosti. kod teškog ubistva (ĉl. Tako npr. ostavi otkljuĉana vrata. Tako npr. i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo. MeĊutim. On podrazumijeva podjelu uloga. subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da se samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgraniĉiti saizvršilaĉka od pomagaĉke radnje. podjela uloga postoji kada osoba A. a neka druga radnja mora biti usko. koristoljublje. Prema tome. Iako u odredbi ĉl. onda i saizvršilac tih kriviĉnih djela moţe da bude samo ono lice koje je postupalo sa tom namjerom i iz odreĊene pobude. uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu uĉešćem u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje. podjelu rada i sl.kao posebno subjektivno obiljeţje postavlja pobudu (rasna. sveţe psa u dvorištu. npr.1 zakonodavac kriviĉnu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za nehat. funkcionalno povezana sa radnjom izvršenja. odgovorno lice. što znaĉi da je najvaţnija radnja izvršenja. Taj dogovor je bitan samo u onim sluĉajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja.171 st. ne mora se u svakom sluĉaju raditi o potpunoj istovremenosti jer će u nekim sluĉajevima druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja.

davanja laţnog iskaza (ĉl. rodoskrvnjenja (ĉl. Saizvršilaštvo nije moguće kod svih kriviĉnih djela.26 st. Tada postoji tzv. roditelji su saizvršioci kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica ako zajedniĉki i sporazumno ostave svoje dijete bez pomoći u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi (ĉl. Divergentna kriviĉna djela su ona kriviĉna djela kod kojih su interesi uĉesnika u koliziji (sukobu). Nije nuţno saizvršilaštvo sluĉaj djela u ĉijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica. delikti susretanja. Takav sluĉaj postoji kada više lica zajedniĉkim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne postoji ni svijest ni volja za zajedniĉkim djelovanjem.331). što znaĉi da se djelo moţe izvršiti kako uĉešćem jednog lica u njegovom ostvarenju tako i uĉešćem saizvršilaca.BH-PRAVNICI.2. Nuţno i prividno saizvršilaštvo Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno. kod tzv. kao npr. 108 WWW. 3.233). kao npr. ali u kojem zakonodavac predviĊa kaţnjavanje samo jednog od tih lica. U takvom sluĉaju svaki od tih uĉesnika u saobraćaju smatra se samostalnim izvršiocem tog kriviĉnog djela. 2. npr. divergentni delikti.239). Takav primjer je kriviĉno djelo vanbraĉne zajednice sa maloljetnim licem (ĉl.BH-PRAVNICI. Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod kojeg postoji naznaĉena pobuda. Ovo je institut dobrovoljnog spreĉavanja djela. Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv.179 KZ). saizvršilaštvo će postojati u sluĉaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su po nekom osnovu bili duţni izvršiti. gdje je uĉinilac punoljetna osoba koja ţivi u vanbraĉnoj zajednici sa maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina. Tako npr. kada bi do stradanja trećeg lica došlo krivicom dvojice uĉesnika u drumskom saobraćaju koji se nisu pridrţavali saobraćajnih propisa. kao npr.WWW.315). u nekim sluĉajevima izvršenje kriviĉnog djela nije moguće ako u njegovom izvršenju ne uĉestvuje više lica. Tako npr. Dobrovoljno spreĉavanje djela Prema odredbi ĉl.145). kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja (ĉl. Konvergentna kriviĉna djela ili kriviĉna djela sticaja postoje u sluĉaju kada saizvršioci izvršavaju radnje koje su okrenute ka istom cilju. prema odredbi ĉl. dobrovoljno spreĉavanje djela od strane saizvršioca predstavlja opći obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika: 1. Prema KZ FBiH. oslobodit će se od kazne. kod oruţane pobune (ĉl. nije moguće saizvršilaštvo kod uvrede (ĉl. Delikti susretanja postoje u sluĉaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna nasuprot drugoj.COM djela.214). koji je i po svom karakteru i po kriviĉnopravnom dejstvu sliĉan dobrovoljnom odustanku od pripremnih radnji ili od pokušaja. prividnog ili sporednog izvršioca. saizvršilac jednako kao i pomagaĉ i podstrekaĉ koji dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela.328). konvergentni delikti. Kad su u pitanju omisivni delikti.COM . To bi bilo u sluĉaju kriviĉnog djela ugroţavanja javnog saobraćaja (ĉl.181. ili kod pobune lica lišenih slobode (ĉl.vlastoruĉnih kriviĉnih djela kod kojih je biće djela zakonom odreĊeno kao takvo i ĉija je priroda takva da ih moţe izvršiti izvršilac iskljuĉivo vlastitim djelovanjem. bezobzirna osveta ili druge niske pobude. Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata. nuţno saizvršilaštvo.239).

osoba A moţe se posluţiti osobom B u izvršenju kraĊe.171 st.COM Kao i kod dobrovoljnog odustanka. Ako takva ĉvrsta odluka postoji. To je sluĉaj kod kriviĉnih djela ĉije je posebno obiljeţje postojanje odreĊene namjere ili pobude. Poseban problem kod posrednog izvršilaštva javlja se onda kada neko lice koristi neuraĉunljivo lice ili kriviĉno neodgovorno maloljetno lice (ispod 14 godina) za ostvarenje nekog kriviĉnog djela. U takvim sluĉajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruĊem ili sredstvom za izvršenje kriviĉnog djela. a kod osobe B koja tuĊu pokretnu stvar neposredno oduzima. 109 WWW. kod vlastitih kriviĉnih djela (delicta propria). ili se izvršiocem smatra samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja. osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog kriviĉnog djela.171 st.2. Pojam posrednog izvršilaštva ima znaĉaj i u našem pravu. kod podstrekavanog lica ne smije postojati ĉvrsta odluka o izvršenju kriviĉnog djela. Da bi postojalo podstrekavanje.4 KZ FBiH. Pritom etiĉka vrijednost motiva dobrovoljnog spreĉavanja djela nije od znaĉaja. uopće neće biti izvršilac tog kriviĉnog djela jer za njegovu krivnju mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere. Primjer za prvi sluĉaj je kriviĉno djelo iznošenja liĉnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.BH-PRAVNICI. suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti. već nekog drugog kriviĉnog djela. Ukoliko osoba B izvrši ubistvo osobe C. podstrekavanje moţe imati znaĉaj psihiĉkog pomaganja. što znaĉi da ona stoji uvijek u sluĉaju ako se sprijeĉilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno moglo dovršiti.BH-PRAVNICI. gdje osoba A koristi osobu B da izvrši kriviĉno djelo teškog ubistva iz rasnih. Posredno izvršilaštvo Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim licem za ostvarenje bića nekog kriviĉnog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem.215 KZ (“ko iznosi ili prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). dok osoba B moţe samo biti neposredni izvršilac kriviĉnog djela obiĉnog ubistva (ĉl. je teško ubistvo iz ĉl. U takvom sluĉaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac kriviĉnog djela kraĊe (ĉl. nacionalnih ili vjerskih pobuda. te namjere nema. kao i kod onih kriviĉnih djela koja mogu biti izvršena samo od lica sa odreĊenim svojstvom tj.171 st. mogu se pojaviti situacije kada korišteno lice uopće nije izvršilac kriviĉnog djela i situacije kada ono jeste izvršilac kriviĉnog djela. Tako npr.279). ali ne onog za koje je dolozno korišteno.WWW. taĉ. ali s tim da kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude. pri ĉemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem pribavi protivpravnu imovinsku korist. koja nema tu namjeru nanošenja štete. Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog kriviĉnog djela. Korištena osoba B. kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac kriviĉnog djela. Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neĉega iz liĉnog ili porodiĉnog ţivota nanese štetu osobi C.1) PODSTREKAVANJE Pojam podstrekavanja Podstrekavanje ili poticanje kao oblik sauĉesništva znaĉi preduzimanje takve radnje kojom se sa umišljajem kod drugog lica izaziva ili uĉvršćuje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom će ostvariti obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela.4). a osoba B moţe biti uĉinilac samo kriviĉnog djela oduzimanja tuĊe pokretne stvari (ĉl. Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih kriviĉnih djela jer mu nedostaje jedno bitno obiljeţje kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo. Primjer za drugu situaciju.2 taĉ. tada se osoba A moţe uzeti kao posredni izvršilac teškog ubistva (ĉl.273).COM .

Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno. na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao npr. Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreĊeno lice. tada oni nisu sapodstrekaĉi već samostalni podstrekaĉi i svaki će odgovarati za svoje radnje podstrekavanja. Iako je posredno podstrekavanje donekle sporno. Sredstva podstrekavanja. Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja pripadaju jednom odreĊenom krugu. Neposredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši kriviĉno djelo. u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i u takvom sluĉaju postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje posrednog podstrekaĉa i izvršioca. Naĉini podstrekavanja najĉešće su usmenim putem. slabo imovinsko stanje uĉinioca. tada se oni smatraju sapodstrekaĉima. već je kolebljiva. koje KZ FBiH ne navodi izriĉito (ĉl. Podstrekavanje će postojati i onda kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko kriviĉno djelo. Pored radnje podstrekavanja.trećeg lica.BH-PRAVNICI.COM .WWW. Posredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ posredno.upućivanje prijetnje. ali mu u svakom sluĉaju mora biti poznat krug lica iz 110 WWW. Podstrekavanje kao oblik sauĉesništva postoji samo ako je izvršeno ĉinjenje jer se smatra da se pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uĉvrstiti odluka da se izvrši neko kriviĉno djelo. preko drugog lica utiĉe na svijest i volju izvršioca. Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica. .dovoĊenje u zabludu itd. ali još nije uĉvrstio svoju odluku. jer je tu sapodstrekavanje prividno.nagovaranje.BH-PRAVNICI. Radnja podstrekavanja Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiĉe na svijest i volju izvršioca da on donese ili uĉvrsti odluku o izvršenju kriviĉnog djela. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi najĉešće su: .24). koja omogućava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju kriviĉnog djela. . To je najĉešći oblik podstrekavanja. a moguće je i konkludentnim ĉinima. Ako više lica svjesno i voljno utiĉu na donošenje ili uĉvršćenje odluke kod podstrekavanog.COM Odluka o izvršenju kriviĉnog djela kod izvršioca moţe postojati. . pisanim izjavama.davanje ili obećanje poklona ili neke druge imovinske koristi.zloupotreba nekog odnosa zavisnosti ili nadreĊenosti. . . dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl. tj. U kompleksu više uslova mora se pojaviti i podstrekaĉka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uĉvršćuje) odluku na izvršenje djela.prikazivanje koristi od izvršenog kriviĉnog djela. Odnos izmeĊu podstrekaĉa i podstreknutog Da bi postojalo podstrekavanje. On ĉak ne mora biti ni poznat podstrekaĉu. mora postojati odreĊeni odnos ili odreĊena veza izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca. a podstrekavanje u takvom sluĉaju postojaće ako ta odluka nije dovoljno ĉvrsta. Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajedniĉki kod podstrekavanog stvore odluku na izvršenje kriviĉnog djela. I kad je u pitanju krug lica. podstrekavani mora po nekom osnovu da pripada tom krugu.

111 WWW. Podstrekavanje je oblik sauĉesništva i ono se razlikuje od propagande. Iskljuĉuje se odgovornost za nehat. Tako npr. neke organizacije itd. kao i radnje drugog lica kojima se izvršava odreĊeno kriviĉno djelo. podstrekač je krivično odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela. Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica. mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje. Kako stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela mogu predstavljati odreĊeni liĉni odnos. i to samo izuzetno u sluĉajevima kada ti liĉni momenti predstavljaju osnovno obiljeţje bića kriviĉnog djela. To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj. MeĊutim. Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca kada je u pitanju svijest o konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog kriviĉnog djela. ali to nije nuţan uslov za postojanje podstrekavanja.BH-PRAVNICI.24 st. Propaganda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreĊena ideja da je prihvati što veći broj ljudi.COM kojeg će se regrutirati neposredni izvršilac. nema podstrekavanja na kraĊu. tj. to se i za umišljaj podstrekaĉa zahtijeva svijest o tim posebnim liĉnim momentima na strani podstrekavanog. to znaĉi da umišljajem podstrekaĉa moraju biti obuhvaćene njegove radnje kao podstrekaĉa. Tako npr. iz jedne vojne jedinice. Nema generalnog podstrekavanja na vršenje kriviĉnog djela uopće ili na vršenje neke kategorije kriviĉnih djela. ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela ili više taĉno konkretiziranih kriviĉnih djela. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje. 2. Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaĉa kojom se kod drugog lica sa umišljajem izaziva ili uĉvršćuje odluka na izvršenje kriviĉnog djela. u najkonkretnijem obliku. što je redovno i cilj njegove podstrekaĉke djelatnosti. redovno je u pitanju neka prostorna povezanost. Odnos podstrekavanja i kriviĉnog djela Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreĊeno kriviĉno djelo. tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izriĉito propisano. Pitanje odreĊenosti kruga je faktiĉko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom sluĉaju. za postojanje umišljaja kod podstrekaĉa mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju kriviĉnog djela. nekoj religijskoj sekti. ono je kaţnjivo samo ako je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Umišljaj podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. Krug lica iz kojih će proizići izvršilac.BH-PRAVNICI. Isto tako. Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi. Kod podstrekaĉa mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela na koje podstrekava. Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreĊenih djelatnosti da bi se ostvarila propagirana ideja. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. Podstrekavanje će postojati i u sluĉaju kad se ra di o licima koja pripadaju odreĊenoj politiĉkoj stranci.WWW. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca da uo pšte vrši kriviĉna djela kraĊe. Zbog toga se moţe reći da je umišljaj podstrekaĉa dvostruk. tada to više nije propaganda već podstrekavanje. Podstrekavano lice kao neposredni izvršilac svjestan je kriviĉnog djela i njegovih obiljeţja u detaljima. Svijest i htijenje odnosno pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno kriviĉno djelo. ljudi iz jedne uĉionice. udruţenju i sl. Za umišljaj podstrekaĉa se traţi: 1. kod kriviĉnih djela ĉije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost. neće postojati podstrekavanje na kriviĉno djelo rodoskrvnjenja u sluĉaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu nije bilo svjesno srodniĉkog odnosa izmeĊu izvršilaca obljube.1. Ukoliko propaganda obuhvata odreĊenu ideju u smislu da se njenom realizacijom vrše kriviĉna djela.COM .

Isto tako je nebitno da li su ta djela izvršena od strane jednog ili više izvršilaca. U prvom sluĉaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom. Podstrekavanje i sticaj U istom kriviĉnom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika sauĉesništva. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u toku izvršenja samog djela utiĉe na njegov tok. što znaĉi da kriviĉnu odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje za radnju izvršioca shvaćenu u objektivnom smislu. a u drugom sluĉaju postojalo bi samo podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje. Kao primjer za izloţene situacije i u jednom i u drugom sluĉaju moţe se navesti kriviĉno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.BH-PRAVNICI. Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim njegovim pojedinostima. što znaĉi da lakši oblik sauĉesništva biva obuhvaćen ili konzumiran teţim oblikom sauĉesništva. tada se moţe uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo. Taj izuzetak odnosi se na samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaĉa u sluĉaju neuspjelog podstrekavanja. dok podstrekaĉ ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava. njeno nastupanje uopće itd. Tako npr. Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente kao što su npr. podstrekaĉ se 112 WWW. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili idealnom sticaju.24 predviĊen je jedini opći izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti. Mogući su idealni i realni sticaj podstrekavanja. Tako npr.BH-PRAVNICI. ne moţe postojati u istom kriviĉnom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstreka vanje i pomaganje. ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje kriviĉnog djela za koje se po zakonu moţe izreći 5 godina zatvora ili teţa kazna. Realni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ sa više radnji podstrekavanja podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. vrijeme i mjesto izvršenja. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u postojanju jedne podstrekaĉke radnje. To je zbog toga što se u takvim sluĉajevima primjenjuje princip konzumpcije. Idealni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kad podstrekaĉ jednom radnjom podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela.215 KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). u odredbi ĉl. naĉin ili sredstvo kojim će se izvršiti itd. a sam izvršilac tada se koristi kao dolozno oruĊe ili sredstvo za izvršenje nekog kriviĉnog djela. U drugom sluĉaju potrebno je da kod samog podstrekaĉa postoji namjera da se naškodi ugledu neke osobe koristeći se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg cilja. Neuspjelo podstrekavanje Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode sauĉesništva u naĉelu prihvata tzv. podstrekavanje na izvršenje odreĊenog ubistva podrazumijeva da je podstrekaĉ svjestan da će izvršilac poduzeti radnju kojom će drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim dovoljno.WWW. MeĊutim. pa se saglasio sa takvim momentima. teţinu posljedice.COM dok je svijest podstrekaĉa u tom sluĉaju mnogo manja. U takvim suĉajevima ta posebna subjektivna obiljeţja ne moraju postojati kod podstrekaĉa. a djelo ne bude ni pokušano. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u sluĉaju kada se sa više radnji podstrekava na izvršenje jednog kriviĉnog djela. Pritom je nebitno da li je izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju. Prema toj zakonskoj odredbi. odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. U prvom sluĉaju za umišljaj podstrekaĉa traţi se znanje da kod izvršioca postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju takve namjere s kojom se on saglasio. već je dovoljno da ti subjektivni momenti postoje kod izvršioca. Ukoliko meĊutim neki posebni subjektivni momenat postoji na strani podstrekaĉa. kao što su npr. a ne i na strani izvršioca.ograniĉenu ili limitiranu teoriju akcesornosti sauĉesništva. da da je pritom podstrekaĉ znao za te momente ili da je pretpostavio da ti momenti postoje.COM .

Kaţnjavanje podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. podstrekaĉ se kaţnjava u granicama kazne propisane za izvršioca pokušaja kriviĉnog djela. Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi. Ako je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaĉke radnje i pritom na strani podstrekaĉa postoji umišljaj. to podstrekavanje postoji u sluĉaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da izvrši tešku provalnu kraĊu. Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaĉa mogu biti razliĉite.BH-PRAVNICI. Da je u pitanju podstrekavanje za relativno teţe kriviĉno djelo. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaĉa i za neposrednog izvršioca djela. tada se neuspjelo podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida. a moţe se i blaţe kazniti.1. Djelo ne smije biti ni pokušano. što zavisi od svih okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne. u pitanju izvršilac kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uĉvršćena. Prvi sluĉaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem. podstrekaĉ se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela. Isti je sluĉaj ako je podstrekaĉ poduzeo podstrekaĉku radnju. 2. 3. U takvom sluĉaju mora postojati podstrekaĉka radnja u pravom smislu rijeĉi u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca. u takvom sluĉaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiĉkog uticaja na volju i svijest izvršioca. Da postoji radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca. U prvom sluĉaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekaĉ nije uspio da svojom radnjom izazove ili uĉvrsti odluku n aizvršenje kriviĉnog djela. a pritom je znao da se djelo na koje podstrekava moţe izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti. Ako je podstreknuti izvršio pokušaj kriviĉnog djela. to ne znaĉi da će podstrekaĉ i saizvršilac u svakom sluĉaju biti kaţnjeni jednakim kaznama.COM tada kaţnjava kao za pokušaj kriviĉnog djela u granicama propisane kazne. podstrekaĉ se kažnjava kao i učinilac. a drugi sluĉaj svršenim pokušajem podstrekavanja. Nije moguće neuspjelo podstrekavanje na kriviĉno djelo kvalificirano teţom posljedicom. obzirom na posljedice koje postoje kod uspjelog podstrekavanja. Ukoliko je. što znaĉi da se kaţnjava u granicama kazne koja je u Zakonu propisana za to kriviĉno djelo. Ako je podstreknuto lice izvršilo kriviĉno djelo. MeĊutim. Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ svojom radnjom kod podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela. potrebno je da se ispune 3 uslova: 1. Dobrovoljno spreĉavanje djela 113 WWW. meĊutim.WWW.COM .24 st. ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeĊu podstrekaĉa i podstrekavanog. Tako npr. neuspjelo podstrekavanje postoji onda ako je podstrekaĉ podstrekavao izvršioca da izvrši odreĊeno djelo upravo koristeći tu naroĉitu okolnost. to je zakonodavac limitirao zaprijećenom kaznom od 5 godina zatvora ili teţom kaznom. a do izvršenja djela ne doĊe ili ĉak ni do njegovog pokušaja. To je zbog toga što niko sa izvjesnošću ne moţe znati da li će pri konkretnom izvršenju kriviĉnog djela nastupiti ta teţa posljedica. ali do izvršenja kriviĉnog djela nije došlo iz bilo kojih razloga.BH-PRAVNICI. Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom sluĉaju kad je kod podstreknutog postojala odluka o izvršenju kriviĉnog djela. Kada su u pitanju djela kvalificirana naroĉitom okolnošću.

Svršeno kriviĉno djelo postoji ako je radnja izvršenja dovršena.COM . a u odredbama ĉlanova 153-156 kao jednu alternativno odreĊenu radnju izvršenja zakonodavac navodi nareĊivanje.4 kod kriviĉnog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje genocida i ratnih zloĉina. Obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne moţe doći u obzir samo onda ako je do spreĉavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaĉa. zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili podstiĉe na izvršenje kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina (ĉl.2 KZ FBiH. U svim sluĉajevima kada je podstrekavanje predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Tako npr. POMAGANJE Pojam pomaganja 114 WWW. ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica.BH-PRAVNICI. Suštinu instituta dobrovoljnog spreĉavanja djela ĉini dobrovoljnost podstrekaĉa da se promijeni odluka o izvršenju kriviĉnog dje la. što znaĉi da je predvidio sve radnje podstrekavanja.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju kriviĉnog djela. bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaĉa.153-156 KZ FBiH). Podstrekavanje kao posebno kriviĉno djelo U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. podstrekaĉ će se osloboditi od kazne i u sluĉaju ako dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela za koje je izvršilac već obavio kaţnjivu pripremnu radnju. sadrţane u ĉl. Prema istoj zakonskoj odredbi. Pritom nije bitna etiĉka vrijednost podstrekaĉevih motiva. Takva kriviĉna djela mogu biti svršena kriviĉna djela. u odredbi ĉl. odnosno da se sprijeĉi njegovo izvršenje.26 st.157 st. Odredbe o podstrekavanju kao sauĉesništvu. što znaĉi da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu da je podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan. To je zakonodavac uĉinio na 2 naĉina.WWW. P okušaj postoji ako je preduzeta radnja podstrekavanja. neovisno od toga što je postojala radnja spreĉavanja. tada neće postojati dobrovoljno spreĉavanje djela. To znaĉi da posljedica mora biti sprijeĉena. podstrekač koji dobrovoljno spriječi izvršenje krivičnog djela će se osloboditi od kazne. To znaĉi da do njihove primjene moţe doći damo onda kada zakon odreĊeno podstrekavanje ne predviĊa kao posebno kriviĉno djelo. bilo da je u pitanju djelatnost nekih trećih lica koja je sam podstrekaĉ angaţirao da bi sprijeĉio nastupanje posljedice. Na spreĉavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti. a mogu i da ostanu u pokušaju. sama radnja podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih kriviĉnih djela.COM Prema odredbi ĉl. ali je bitna njegova radnja.BH-PRAVNICI. ali u tome nije uspio. Ukoliko se podstrekaĉ svojom radnjom trudio da sprijeĉi izvršenje djela. neovisno od toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta preparata. Dobrovoljnost spreĉavanja neće postojati ako djelo objektivno nije izvršeno zbog nekih drugih okolnosti. U prvom sluĉaju podstrekavanje je predviĊeno uopšte kao oblik radnje izvršenja odreĊenog kriviĉnog djela. U drugom sluĉaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja.

treba obratiti paţnju na njegovo razgraniĉenje od podstrekavanja.BH-PRAVNICI. Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca. a ako je uĉinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja. Posredni pomagaĉ je dakle ono lice koje pruţa pomoć neposrednom pomagaĉu.BH-PRAVNICI. jer samo u tim sluĉajevima takve radnje doprinose. Radnja pomaganja Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem. Ako je ta odluka postojala. Pomaganje ne moţe postojati nakon što je kriviĉno djelo izvršeno. Razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktiĉko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog sluĉaja. Sve te radnje. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u ostvarenju njegovog kriviĉnog djela. To su dakle one radnje kojima se izvršenje kriviĉnog djela podupire. Npr. Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. predstavljale bi zapravo pripremne radnje. olakšava ili unapreĊuje pri ĉemu nije vaţna koliĉina te pruţene pomoći u ostvarenju kriviĉnog djela. 115 WWW. zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje kriviĉnog djela itd. ali to je i ono lice koje potiĉe neposrednog pomagaĉa na pruţanje pomoći. Posredno pomaganje postoji u sluĉaju kad pomagaĉ preko nekog trećeg lica pruţa pomoć izvršiocu djela. unaprijed obećano prikrivanje. gdje svaki pomagaĉ odgovara kao samostalni pomagaĉ. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja. ono moţe biti fiziĉko i intelektualno (fiziĉko). U suprotnom. njihovo nabavljanje itd. Neposredno pomaganje postoji u sluĉaju kad se pomoć pruţa neposredno izvršiocu. odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice. I fiziĉko i psihiĉko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. Kod izvršioca kriviĉnog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje djela. to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se uĉini kriviĉno djelo. tada će se raditi o psihiĉkom pomaganju. ali se ono moţe vršiti i od strane više lica ukoliko su ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaĉkih u ost varenju jednog konkretnog kriviĉnog djela. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo. predstavljaće podstrekavanje. što će zavisiti od toga da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno. moţe se raditi o podstrekavanju. jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom sluĉaju saizvršilaštvo. ako bi bile preduzete prije izvršenja kriviĉnog djela. U tom smislu. Prema odredbi ĉl.2 pominje se stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela.25 st. Tada se oni smatraju sapomagaĉima. tada postoji prividno sapomaganje. uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela ili osposobljavanje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela.COM . Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja. ako je uĉinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela. posebno kada je u pitanju psihiĉko pomaganje. u suprotnom se radi o podstrekavanju. Posredni pomagaĉ je i ono lice koje pruţa pomoć neposrednom podstrekaĉu.a pritom nisu svjesni zajedniĉkog djelovanja.COM Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. Psihiĉko pomaganje je psihiĉko podupiranje izvršioca kriviĉnog djela. a u drugom sluĉaju pomaganje. Isto tako. kojom se na odreĊeni naĉin moţe doprinijeti izvršenju kriviĉnog djela.25 st.WWW.2 KZ FBiH. davanje savjeta i uputstava kako da se izvrši kriviĉno djelo. Kao fiziĉko pomaganje u odredbi ĉl.

tragova ili na drugi način pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili preduzme druge radnje kojima se ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrečene mjere sigurnosti ili da se primjene odvojene zakonske mjere…” Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izriĉito odreĊeno. zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene kriviĉnim djelom itd. a neće postojati pomaganje ako ni on sam nije svjestan kriviĉnog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomoć. kroz prikrivanje tragova kriviĉnog djela ili predmeta koji su pribavljeni kriviĉnim djelom. ili kojem krugu lica pripada lice kome on pomaţe. U odredbi ĉl. što je tzv. takva radnja postaje radnja podstrekavanja.COM Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo ĉinjenjem. osim u sluĉaju ako je unaprijed obećano. Odnos pomagaĉa prema izvršiocu i kriviĉnom djelu Kao i kod podstrekavanja. odnosno obezbjeĊuju predmeti pribavljeni kriviĉnim djelom. pod uslovom da još nije došlo do nastupanja zabranjene posljedice. Liĉni doticaj je pruţanje pomoći uĉiniocu da ne bude otkriven i uhvaćen. Pritom nije bitno da li bi ta radnja uistinu i sprijeĉila konkretno djelo. mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna. Taj odnose se ispoljava u tome što pomagaĉ mora da zna kojem individualno odreĊenom licu pomaţe i u kojem kriviĉnom djelu. ili na drugi naĉin pribavljanje.BH-PRAVNICI. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna o tome da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. Samo izuzetno pomaganje je moguće i nakon okonĉanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivaĉ zna (st. gdje je u pitanju stvarni doticaj.WWW. Doticaj moţe biti stvarni i liĉni.1) ili bi mogao znati (st. u odredbi ĉl. U takvoj situaciji to prikrivanje predstavlja psihiĉko pomaganje. meĊupomoć koja znaĉi pruţanje pomoći nakon dovršetka radnje. a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina. već će pomaganje postojati i u sluĉaju kada bi ta duţna ĉinidba makar oteţala izvršenje kriviĉnog djela. primanje u zalog. i kod poomaganja mora postojati odreĊeni odnos izmeĊu onog ko pomaţe i onog ko djelo izvršava.BH-PRAVNICI. Doticaj s kriviĉnim djelom Pruţanje pomoći nakon ostvarenog kriviĉnog djela naziva se doticaj s kriviĉnim djelom ili prikrivanje. samog kriviĉnog djela. Tako će postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaĉku radnju kojom će omogućiti ili olakšati izvršenje kriviĉnog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno povezanom krugu. jer izmeĊu obećanog prikrivanja i prouzrokovane posljedice od strane izvršioca postoji izvjesna uzroĉno-posljediĉna veza. Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja. Da bi postojalo pomaganje mora se raditi o jednom odreĊenom kriviĉnom djelu. Stvarni doticaj postoji u sluĉaju kad se prikrivaju. ili koristi koja se postigla ostvarenjem kriviĉnog djela. sredstava kojim je to djelo uĉinjeno. Tako npr. zakonodavac kaţe:”ko krije učinitelja krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem oruđa.326 KZ u kojoj je regulisano pruţanje pomoći uĉinitelju poslije izvršenog kriviĉnog djela. Moţe se realizirati kroz prikrivanje uĉinioca. Prikrivanje ne predstavlja oblik sauĉesništva. Ako ta odluka nije bila dovoljno ĉvrsta.290 KZ zakonodavac izriĉito propisuje prikrivanje kao posebno kriviĉno djelo.2) da je stvar pribavljena kriviĉnim djelom. Umišljaj pomagaĉa 116 WWW.COM . Pomaganje neĉinjenjem postoji u onom sluĉaju ako je kod pomagaĉa postojala duţnost da poduzme odreĊenu radnju kojom bi sprijeĉio izvršenje djela. a prije nastupanja posljedice. pomaganje se moţe vršiti i ĉinjenjem i neĉinjenjem. već je uĉvršćena upravo obećanim prikrivanjem.

Ako se pojave situacije da je u istom kriviĉnom djelu pomagaĉ nastupio i u nekoj drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekaĉ). Tako npr. ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao da ti momenti postoje na strani izvršioca. odnosno na to pristaje.5). kod KD kvalifikovanog ubistva (ĉl. ili neki subjektivni momenti kao što su liĉno svojstvo ili liĉni odnosi. ili će ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. Pomaganje i sticaj Iskljuĉeno je postojanje sticaja izmeĊu pomaganja i nekog drugog oblika sauĉesništva u ostvarenju istog kriviĉnog djela. tada se i kod pomagaĉa zahtijeva svijest o postojanju tih posebnih momenata.1. Umišljaj pomagaĉa ima svoje specifiĉnosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca. Ako kod nekog kriviĉnog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela.COM Kao i podstrekaĉ. Idealni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju ako pomagaĉ jednom radnjom doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. pomagaĉ se kaţnjava za uĉinjeno kriviĉno djelo kao da ga je sam učinio. pomagaĉ moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac. pomagaĉ će biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao kvalifikatorne pobude. 117 WWW.171 st. pomaganje kao oblik sauĉesništva predstavlja opći fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. To znaĉi da je pomagaĉ svjestan da svojom radnjom podupire. To znaĉi da on mora biti svjestan onih obiljeţja djela kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem. Da li će sud pomagaĉa kazniti u granicama propisane kazne. kao i podstrekaĉ. i pomagaĉ mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela koje će ostvariti izvršilac. Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju.BH-PRAVNICI. s tim da ta kriviĉna djela mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju. moţe biti blaţe kaţnjen. što zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. a posebno od toga koliki je doprinos ostvarenju kriviĉnog djela imala pomagaĉka radnja. Kaţnjavanje pomagaĉa Prema odredbi ĉl.25 st. ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva pobuda postoji pa se s njom saglasio. a može se i blaže kazniti. S druge strane. tada će teţi oblik sauĉesništva konzumirati pomaganje kao najlakši oblik. U tom smislu moţe se reći da je i umišljaj kod pomagaĉa dvostran. Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvaćena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaĉkoj radnji.BH-PRAVNICI.COM . olakšava ili unapreĊuje izvršenje kriviĉnog djela od strane drugog lica i to ţeli. bez obzira da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj.2 taĉ. pomagaĉ se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj kriviĉnog djela. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreĊena namjera ili pobuda.WWW. Dakle. ne zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaĉa. Realni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se saglasio sa tim postojanjem. ali kazna za pomaganje moţe biti i veća od kazne za izvršenje. Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomoć ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj svršeni ili nesvršeni). Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne. Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog kriviĉnog djela. i pomagaĉ je kriviĉno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem.

Naš KZ u nekim sluĉajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreĊenih kriviĉnih djela.2 KZ FBiH. imajući u vidu objektivno-subjektivni kriterij. Neuspjelo pomaganje postojalo bi u sluĉaju da pomognuti nije izvršio kriviĉno djelo. Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. Kod tog djela radnja pomaganja je radnja izvršenja kriviĉnog djela. vaţe i za sauĉesnika. u djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava. To spreĉavanje moţe uslijediti nakon pruţene radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja.25 st. Pomaganje kao posebno kriviĉno djelo U nekim sluĉajevima pomaganje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Ako je u pitanju spreĉavanje nakon dovršene radnje pomaganja. u odredbi ĉl. OslobaĊanje pomagaĉa od kazne dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeĉiti izvršenje djela. predviĊena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji moţe biti samo graĊanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe nepr ijatelju u provoĊenju rekvizicije. To znaĉi da se i kod sauĉesnika mora utvrditi uraĉunljivost i vinost. Ako je pomaganje u toku radnje.COM Dobrovoljno spreĉavanje djela Po odredbi ĉl. KRIVIČNA ODGOVORNOST SAUČESNIKA OSNOVNA PRAVILA Uraĉunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti Osnovni principi materijalnog kriviĉnog prava koji se odnose na kriviĉnu odgovornost izvršioca kriviĉnog djela. Odgovornost za pomaganje moţe postojati samo u sluĉaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomoć ili ako je djelo ostalo u pokušaju.BH-PRAVNICI. ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja.BH-PRAVNICI. pa je iskljuĉena mogućnost primjene odredbe o sauĉesništvu. Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva. Uz odredbu o naĉinu kaţnjavanja pomagaĉa (ĉl. pomagaĉ će se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeĉio izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomoć. što znaĉi da se i kod sauĉesnika uraĉunljivost utvrĊuje psihološko-biološkom metodom. obavezno je oslobaĊanje od kazne pomagaĉa koji je sprijeĉio KD nakon pruţene pomoći u kaţnjivoj pripremnoj radnji. iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik sauĉesništva od podstrekavanja. za spreĉavanje je potrebno da pomagaĉ obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne moţe izvršiti. tada se spreĉavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj ĉinidbi od strane pomagaĉa. kod KD protivpravnog prekida trudnoće iz ĉl.COM . oduzimanju hrane ili drugih dobara. Npr.143 KZ kod KD pomaganja neprijatelju. Kod tog kriviĉnog djela sama trudnica se ne kaţnjava. jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog karaktera. zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja predviĊa i pomaganje trudnoj ţeni da prekine trudnoću. kojom utiĉe da do izvršenja kriviĉnog djela ne doĊe.1).WWW. Ne postoji nikakva razlika izmeĊu uraĉunljivosti izvršioca i uraĉunljivosti sauĉesnika. ili u provoĊenju kakvih drugih mjera prema stanovništvu. 118 WWW.176. Tako npr. Dobrovoljnost spreĉavanja djela se jednako procjenjuje. a zakon predviĊa kaţnjivost i za pokušaj tog KD.26 st.

BH-PRAVNICI. odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca. PRAVNA PRIRODA SAUĈESNIŠTVA Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi sauĉesništva Pitanje samostalne kriviĉne odgovornosti sauĉesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje sauĉesnika predstavljaju samostalna kriviĉna djela. a posebno se istiĉu 3 shvatanja: 1. ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno.1. Samostalna odgovornost sauĉesnika Iako kod sauĉesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama uĉestvuju u ostvarenju istog kriviĉnog djela. Podstrekaĉ i pomagaĉ su odgovorni samo u granicama svog umišljaja. Pošto je posljedicu kriviĉnog djela neposredno prouzrokovao izvršilac.WWW. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije: Prema prvoj.COM .BH-PRAVNICI. Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeĊu saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije shvatanje o vezivanju kriviĉne odgovornosti sauĉesnika za kriviĉnu odgovornost izvršioca u smislu da sauĉesnik ne moţe biti kriviĉno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac. njihova kriviĉna odgovornost procjenjuje se pojedinaĉno za svakog od njih. uvijek je u pitanju samo jedno kriviĉno djelo ĉijem ostvarenju doprinosi više lica na razliĉite naĉine i u razliĉitim ulogama. U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode sauĉesništva. Po akcesornoj teoriji kriviĉna odgovornost sauĉesnika vezuje se za neke momente na strani izvršioca. Prema drugom shvatanju. hiperekstremno. sauĉesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. u pogledu krivnje postoje odreĊene razlike kad su u pitanju sauĉesnici u odnosu na krivnju neposrednog izvršioca. ali naš Zakon ne predviĊa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja. Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje. kao i kad je u pitanju izvršilaštvo. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili akcesorna teorija o sauĉesništvu. pored umišljaja moţe biti dovoljan i nehat (za KD za koja se predviĊa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela). 3. bez obzira što je prouzrokovana posljedica samo jednog kriviĉnog djela. shvatanje o limitiranoj (ograniĉenoj) akcesornosti. Shodno tome. Vinost (krivnja) se takoĊer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac. već se i radnje svakog pojedinog sauĉesnika tretiraju kao potpuno samostalno kriviĉno djelo. Ovo shvatanje polazi od sa mostalne prirode sauĉesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje sauĉesništva. To znaĉi da je i u pogledu kriviĉne odgovornosti sauĉesnika naš zakonodavac prihvatio princip liĉne odgovornosti. Shvatanje o samostalnoj ili liĉnoj odgovornosti sauĉesnika danas dominira u kriv iĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu. To praivlo izriĉito je regulirano u ĉl. MeĊutim. 2. Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi.26 st. Pored tog shvatanja. ultraekstremno ili superekstremno shvatanje 119 WWW. ekstremno shvatanje akcesornosti. a bitno smanjena uraĉunljivost moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje.COM Neuraĉunljivost i kod sauĉesnika iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost.

U posebnom dijelu zakona u sluĉaju kad podstrekavanje odnosno pomaganje predstavlja radnju izvršenja kriviĉnog djela. 2. Pritom svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja ili nehata. POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUĈESNIKA Odgovornost saizvršioca Prema odredbi ĉl. kriviĉna odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca shvaćene u objektivnom smislu. jer se uzima u obzir i stepen njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice. za odgovornost izvršioca i za neke druge liĉne momente koji postoje na strani izvršioca.143. kriviĉna odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje se. jedna liĉna okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiĉe na pooštravanje kazne.26 st. Kako bi usvajanje ovakve koncepcije dovelo do nelogiĉnih i neprihvatljivih rješenja. 175 itd). Tako npr. pored radnje izvršioca.157 st. Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaĉa odnosno pomagaĉa se vezuje za djelo. iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti.WWW. Dakle. a kao izuzetak prihvata i principalnu teoriju. Krivnja svakog saizvršioca utvrĊuje se samostalno i nezavisno od krivnje ostlaih saizvršilaca. 120 WWW. ako je podstaknuti ili pomognuti izvršilac kriviĉno neodgovoran zbog neuraĉunljivosti ili maloljetstva. U općem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za neuspjelo podstrekavanje. oni ne mogu biti kriviĉno odgovorni. kod izvoĊenja graĊevinskih radova moguće su tjelesne povrede trećih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca.BH-PRAVNICI. saizvršioci su kriviĉno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili ako su u izvršenju djela postupali iz nehata.BH-PRAVNICI. Principalnu teoriju naš zakonodavac prihvata samo izuzetno. Moguće su situacije da postoji razliĉit oblik krivnje kod više saizvršilaca. Minimum za odgovornost sauĉesnika po ovoj teoriji nije kriviĉno djelo (radnja sa posljedicom). Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o posljedici kao rezultatu zajedniĉkog djelovanja saizvršilaca. (npr. ĉl.4. i za kriviĉnu odgovornost izvršioca. Za njihovu krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaĉno da li su oni liĉno bili svjesni nastupanja posljedice usljed preduzete radnje (npr.COM Prema ograniĉenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti. Ovakva koncepcija razvijana je u njemaĉkoj kriviĉnopravnoj teoriji. Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti. ĉl. a uĉinilac nije ništa preduzeo. prenijela bi se i na pomagaĉa odnosno podstrekaĉa.1. To znaĉi da sauĉesnici mogu biti odgovorni samo onda kad je odgovoran i izvrš ilac kriviĉnog djela. prema kojoj se uĉinjeno djelo ne moţe staviti na teret sauĉesnicima ako se ono istovremeno ne moţe staviti na teret neposrednom izvršiocu.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene demontaţe). ĉijem ostvarenju su na razliĉite naĉine doprinijeli podstrekaĉi. i to u 2 sluĉaja: 1. oslobaĊanje od kazne i pooštravanje kazne. već samo radnja izvršenja. ublaţavanje kazne. pomagaĉi i saizvršioci.COM . konstruiran je pojam posrednog izvršilaštva. To znaĉi da se uvijek uzima postojanje jednog kriviĉnog djela. Ako su sauĉesnici preduzeli svoje sauĉesniĉke radnje. podstrekaĉ i pomagaĉ neće biti kriviĉno odgovorni. odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogućnosti da usljed te radnje moţe doći do nastupanja posljedice. To znaĉi da je granica odgovornosti sauĉesnika pokušaj kriviĉnog djela. To dalje znaĉi da sauĉesnici mogu odgovarati samo onda kad je usljed njihovog djelovanja uĉinilac nešto poduzeo u pravcu ostvarenja djela. pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim kaznama.Vaţe i obrnuti primjeri. Ti liĉni momenti su momenti koji utiĉu na zasnivanje kriviĉne odgovornosti. Tako npr. Nakon toga se utvrĊuje voljna strana njihove djelatnosti u smislu saglašavanja ili nesaglašavanja sa tom posljedicom.

Izvršilac će odgovarati za djelo koje je izvršio. U takvom sluĉaju nema uzroĉne povezanosti izmeĊu radnje podstrekavanja i radnje izvršenja. s tim da se ista djelatnost kod njih razliĉito kvalifikuje: majka će odgovarati zbog svog liĉnog odnosa prema djelu kao majka. Ovo pravilo omogućava da se njihova kriviĉna odgovornost previše ne suţava.WWW. Takvo rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti sauĉesništva. Tako npr.26 st. onda nema ni svijesti ni volje za zajedniĉkim ostvarenjem djela.BH-PRAVNICI. Prva situacija odnosi se na to da postoji mogućnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca djela s obzirom na vrstu kriviĉnog djela. Da li će se u ovakvim sluĉajevima odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezivati za djelo izvršioca. ako otac i majka zajedniĉki liše ţivota svoje dijete neposredno nakon poroĊaja dok kod majke traje poremećaj izazvan poroĊajem. moguće su situacije da jedno lice odgovara npr. pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju odreĊenih kaţnjivih radnji. s tim da bi u izvršenju kriviĉnog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilac a došlo do lišavanja ţivota pasivnog subjekta. a izvršilac uĉini sitnu kraĊu. Radi se o tome da je podstrekaĉ preduzeto podstrekaĉku radnju imajući u vidu jedno kriviĉno djelo. To će biti u sluĉaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvaćena samo teška tjelesna povreda.1 KZ. To znaĉi da i na strani svih sauĉesnika postoji jedinstven umišljaj upravo na to odreĊeno kriviĉno djelo.COM Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca. Pravilo da pomagaĉi i podstrekaĉi odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko karakteristiĉnih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila. Mogućnost razliĉite pravne kvalifikacije istog kriviĉnog djela dolaze u obzir i kod onih kr iviĉnih djela kod kojih su. Granice odgovornosti podstrekaĉa i pomagaĉa U praksi se redovno dogaĊa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut.COM . Tako je kod sauĉesništva uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od sauĉesnika svojom radnjom doprinosi njegovom ostvarenju. kao i da se bezrazloţno ne širi. pa je logiĉno da se ni odgovornost podstrekaĉa u takvom slĉuaju ne moţe vezati za radnju izvršioca. odonosno djelo u kome mu je pruţena pomoć. tu zapravo uopće nema sauĉesništva. a da pritom njegov saizvršilac odgovara za kriviĉno djelo ubistva. pomagaĉ izvršiocu pomaţe imajući u vidu drugo. a podstrekaĉ će odgovarati u zavisnosti od toga da li je u pitanju podstrekavanje kao samostalno kriviĉno djelo. moguće su i situacije da izvršilac izvrši kriviĉno djelo koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut. i u kojoj mjeri pomagaĉ i podstrekaĉ odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac. ako podstrekaĉ podstrekava na jedno kriviĉno djelo. otpada i mogućnost postojanja sauĉesništva. a podstrekaĉ uopće neće biti kriviĉno odgovoran.BH-PRAVNICI. pa se radnja podstrekaĉa ne moţe vezati za radnju izvršenja. pomagaĉ i podstrekaĉ odgovaraju u granicama svog umišljaja. na osnovu liĉnog odnosa. a izvršilac izvrši neko treće kriviĉno djelo. MeĊutim. zavisi od toga koliko su radnje sauĉesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca i koliko su povezani njihovi umišljaji. jer 121 WWW. Tako npr. pa se i odgovornost sauĉ esnika u uţem smislu ne moţe vezati za radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti. odnosno djelo druge vrste. tada izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela od strane izvršioca nema nikakve uzroĉne veze. Tako npr. za tešku tjelesnu povredu. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniĉkim djelovanjem. ako podstrekaĉ navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede. postoji saizvršilaštvo u ostvarenju tog kriviĉnog djela. Otac će u istom sluĉaju odgovarati kao saizvršilac u obiĉnom djelu. U takvom sluĉaju izvršilac će odgovarati z aizvršeno kriviĉno djelo. odreĊeni njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici. Prema odredbi ĉl. odnosno pomognut. a izvršilac izvrši sasvim drugo kriviĉno djelo. Onaj saizvršilac ĉijim umišljajem nije obuhvaćeno lišavanje ţivota ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca. U takvim sluĉajevima postavlja se pitanje da li će uopće. za ubistvo djeteta pri poroĊaju kao privilegirani oblik ubistva. liĉnog svojstva ili liĉne okolnosti na strani izvršioca. Kraće reĉeno.

neovisno od toga što je njegov umišljaj bio upravljen na tešku kraĊu.16 KZ. Isto pravilo primjenjuje se i kad su u pitanju sauĉesnici. Pod liĉnim odnosima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo sticajem okolnosti. tada će primjenom principa akcesornosti i podstrekaĉ odgovarati za obiĉnu kraĊu. podstrekaĉ je podstrekivao na kraĊu. (npr. Takva liĉna okolnost je kada je u pitanju lice povratnik. a izvršilac je poĉinio razbojniĉku kraĊu). što znaĉi da će podstrekaĉ odgovarati za djelo na koje je podstrekivao. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaĉa. Navedeni liĉni momenti poseban znaĉaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviĉne odgovornosti. Naravno. Takav liĉni odnos je npr.WWW. Zakon ne sadrţi odredbu koja bi odreĊivala pravilo za ovakve situacije.COM neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. 122 WWW. U takvom sluĉaju uzima se da je najispravnije rješenje u primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti. ili ĉak trajno. stanje mlaĊeg punoljetstva. Po toj odredbi. drugaĉija je situacija za podstrekaĉa ukoliko se radi o sluĉaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr.BH-PRAVNICI. Tako npr. podstrekavanje na ubistvo). Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u pitanju djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi ĉl. bitno smanjena uraĉunljivost. odnos srodstva itd. s tim da u njegovom ostvarenju doĊe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste. Treća situacija postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ podstrekavao na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela. Uticaj liĉnih odnosa. a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog kriviĉnog djela ili neko drugo istovrsno djelo koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. npr.BH-PRAVNICI. izricanje teţe kazne dolazi u obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. neuraĉunljivost. iskljuĉenju kaţnjivosti i kad je u pitanju blaţe ili stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija. a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. Pod liĉnim svojstvima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi kraće ili duţe vrijeme. sauĉesnici će se kazniti teţom kaznom ako se teţa posljedica moţe pripisati njihovom nehatu. okolnosti na kriviĉnu odgovornost sauĉesnika Liĉni momenti koji postoje na strani nekog od sauĉesnika imaju izuzetno veliki znaĉaj kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. zatim kad se radi o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti. odnosno pomagaĉa u granicama njegovog umišljaja. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca na tešku kraĊu koja bi prema njegovom umišljaju trebala biti izvršena obijanjem i provaljivanjem. Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaĉa i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog kriviĉnog djela. recidivista. Pod liĉnim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne ĉinjenice vezane za liĉnost nekog pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviĉne odgovornosti i kaţnjivosti takvih pojedinaca. stanje maloljetstva. a izvršilac izvrši obiĉnu kraĊu bez provaljivanja. što znaĉi da se odstupa od pravila odgovornosti u granicama svog umišljaja. svojstava. bilo usljed vlastite volje. U takvom sluĉaju postoji sauĉesništvo jer postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela. kad je u pitanju lice koje se već nalazi u braku (kod KD dvobraĉnosti) itd.COM . ali teţe prirode. odnos vojnog lica kod vojnih kriviĉnih djela ili odnos sluţbenih lica kod kriviĉnih djela protiv sluţbene duţnosti. pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca. tj. Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika kriviĉnog djela na koje je postojalo podstrekavanje.

ublaţavanje ili pooštravanje kazne. već samo kod nekih od njih. ako je izvršilac djela bio neuraĉunljiv u vrijeme izvršenja. svojstva i okolnosti postoje. problem koji se javlja u vezi sa kriviĉnom odgovornošću sauĉesnika svodi se na pitanje kako će se riješiti situacije kada se pomenuti liĉni momenti ne nalaze kod svih sauĉesnika.COM . mogu se uzeti u obzir samo onom sauĉesniku kod kojeg takvi odnosi. liĉna svojstva i liĉne okolnosti zbog kojih Zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta oslobaĊanje od kazne.BH-PRAVNICI.COM U kontekstu liĉnih momenata. Npr.WWW. ali se ona ne proteţe na pomagaĉa i podstrekaĉe u tom djelu. 123 WWW.3 postavio je pravilo prema kome liĉni odnosi. ta liĉna okolnost će se samo njemu uzeti kao oteţavajuća prilikom odmjeravanja kazne. Naš KZ prema odredbi ĉl.26 st. Ako je izvršilac višestruki povratnik. to je okolnost koja vodi njegovom obaveznom oslobaĊanju od kazne.BH-PRAVNICI. Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela. dok će oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno kriviĉno odgovorni. samo će se njemu usljed neuraĉunljivosti iskljuĉiti odgovornost.

COM IV KRIVIČNE SANKCIJE 124 WWW.BH-PRAVNICI.COM .WWW.BH-PRAVNICI.

COM 125 WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.WWW.COM .

Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opći pojam kriviĉne sankcije: Krivična sankcija je mjera krivičnopravne prinude koju sud izriče učiniocu krivičnog djela u zakonito sprovedenom postupku.vijeka poĉinju se propisivati posebne sankcije za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. U teoriji kriviĉnog prava one se razliĉito 126 WWW. b) Kriviĉne sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ograniĉavanje sloboda ili prava uĉinioca kriviĉnog djela. c) Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći samo sankcija koja je predviĊena zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kad je kriviĉno djelo uĉinjeno – “nulla poena sine lege”.COM KRIVIČNE SANKCIJE POJAM KRIVIĈNE SANKCIJE I VRSTE KRIVIĈNIH SANKCIJA Pojam kriviĉne sankcije Svako društvo preduzima odreĊene mjere za suzbijanje kriminaliteta. imovinska kazna). radi zaštite društva od kriminaliteta. Ova sankcija obuhvata odgovarajući medicinski tretman. Sveukupnost ovih mjera u odreĊenom zakonodavstvu ĉini sistem kriviĉnih sankcija. Sistem kriviĉnih sankcija Skoro do kraja 19. U nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne. Kriviĉne sankcije su meĊusobno veoma razliĉite. zajedniĉka obiljeţja svih kriviĉnih sankcija: a) Sve kriviĉne sankcije imaju zajedniĉku opću svrhu. a to je sud. Neka kriviĉna zakonodavstva predviĊaju i neke posebne kriviĉnopravne mjere koje se ne mogu striktno svrstati u jednu od navedenih grupa.WWW. mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. te uĉiniocima koji kriviĉna djela vrše pod uticajem alkohola i droga. Dalji razvoj strukture kriviĉnih sankcija nastavljen je uvoĊenjem mjera bezbjednosti namijenjenih uĉiniocima kriviĉnih djela kod kojih je postoji odreĊeni stepen duševne poremećenosti. odnosno vaspitne mjere. a zatim vaspitno-popravne. koje mogu biti opće i posebne. d) Kriviĉna sankcija se moţe izreći samo uĉiniocu kriviĉnog djela. ali i sudska opomena. treba sprijeĉiti da do kriminaliteta uopće doĊe. Krajem 19. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava ili u upozorenju učinioca da će biti lišen ili ograničen slobode ili prava ako ponovo izvrši krivično djelo. One se mogu podijeliti na preventivne i prinudne.BH-PRAVNICI.COM . Mjere koje se prinudno primjenjuju prema uĉiniocima kriviĉnih djela zbog izvršenog djela nazivaju se kriviĉnim sankcijama. Npr. f) Izricanju kriviĉne sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrĊuje postojanje uslova za izricanje odreĊene sankcije. Za savremene sisteme kriviĉnih sankcija karakteristiĉno je postojanje većeg broja razliĉitih sankcija. lišavanje slobode. MeĊutim. sankcija moţe biti dugotrajni zatvor. koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti.vijeka jedina kriviĉna sankcija je bila kazna (fiziĉka kazna.BH-PRAVNICI. uprkos tome postoje neka opća. Preventivnim mjerama. i poĉetkom 20. Njihovom primjenom društvo se štiti od kriminaliteta. e) Kriviĉnu sankciju izriĉe nadleţni organ.

WWW. pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u opći pojam kazne. ili se ograniĉava u njima. sudske mjere. zakonitost u izricanju. tj. postupak u kome se izriĉe itd. obaveza naknade prouzrokovane štete. da odgovara teţini izvršenog djela i stepenu kriviĉne odgovornosti uĉinioca. MeĊutim. Ta obiljeţja su relativnog karaktera. oduzimanje imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom. za razliku od ostalih kriviĉnih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva specijalne prevencije. takva da je moguće otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode (moguće samo kod imovinskih kazni). postoje još neka obiljeţja koja su karakteristiĉna samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni. (moguće kod kazni lišenja slobode i novĉane kazne. b) Opoziva. e) Srazmjerna. Takve su npr: sudska opomena. U nekim zakonodavstvima posebnu kriviĉnu sankciju predstavlja uslovna osuda. d) Opće obiljeţje kazne je i njena odreĊenost u zakonu. Na osnovu navedenog. Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreĊenost u zakonu.COM nazivaju: parapenalne mjere. Obiljeţja kazne relativnog karaktera Pored općih obiljeţja kazne. d) Liĉna. takva da se moţe izricati u većoj ili manjoj mjeri. pravne posljedice osude itd.COM . krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela. Po tim obiljeţjima kazna treba biti: a) Djeljiva. c) Popravljiva. tj. da pogaĊa samo uĉinioca kriviĉnog djela. organ nadleţan za izricanje. tj. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava. moţe se dati opći pojam kazne: Kazna je krivična sankcija koju sud izriče u zakonito sprovedenom postupku. tj. Dakle. tj. sankcije sui generis itd. kaznom se utiĉe na uĉinioca da ne ponovi vršenje kriviĉnog djela (specijalna prevencija).BH-PRAVNICI. ovakva podjela nema osnova jer pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja. Materijalni pojam kazne najĉešće se odreĊuje s obzirom na svrhu koju treba postići kaznom. 127 WWW. koja vaţe za svaku kaznu. b) Kaznom se uĉinilac kriviĉnog djela lišava odreĊenih sloboda ili prava. ali i na ostala lica da se uzdrţe od vršenja kriviĉnih djela (generalna prevencija). c) Kazna se moţe izreći samo krivično odgovornom uĉiniocu djela. Ona nije samo pravna kategorija. U tom smislu se moţe reći da je danas u najvećem broju zemalja prihvaćen pluralistiĉki sistem kriviĉnih sankcija. da se moţe ukinuti. KAZNE POJAM KAZNE Opća razmatranja o kazni Kazna je najstarija kriviĉna sankcija. kako kod propisivanja tako i kod izricanja. e) Kaznu moţe izreći samo sud u zakonom propisanom postupku. kod smrtne kazne).BH-PRAVNICI. kao i njen društveni znaĉaj. radi zaštite društva od kriminaliteta. nemoguće npr. Ĉesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni. Opća obiljeţja kazne i definicija kazne Opća obiljeţja kazne imaju odreĊene specifiĉnosti u odnosu na opća obiljeţja kriviĉnih sankcija uopće: a) Kazna je kriviĉna sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije. već prije svega pojava u društvu.

Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj ili posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili općoj prevenciji.WWW. Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Za sljedbenike Hegelove filozofije. Za predstavnike italijanske pozitivne škole. Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso). Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziĉkog ili psihiĉkog muĉenja lica prema kojem se primjenjuje. SVRHA KAZNE Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne U nauci kriviĉnog prava. Po Kantovom shvatanju kriviĉnog djela i kazne. Svrha je zaštita društva. opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se u zahtjevu apsolutne pravde. izmeĊu društva i pojedinaca postoji prećutni sporazum kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreĊena svoja prava. pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje pravnog poretka. a kazna je sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije sinteza). Zbog toga pravni osnov kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet. meĊu ostalim i pravo na ţivot i slobodu. Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviĉne sankcije zaštita društva od kriminaliteta. Osnovna svrha kazne je da se njome utiĉe na uĉinioca da 128 WWW. Pravo je izraz opće volje (teza).COM f) Humana. ali to nije njena svrha. pravni osnov mjera socijalne zaštite je odbrana društva. sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe teorija: apsolutne. a ne zato da se ne bi griješilo. relativne i mješovite (ekletiĉke) teorije. a te granice odreĊene su zakonitošću kazne.COM . zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz djelovanje na uĉinioca kriviĉnog djela. OPRAVDANOST KAZNE Razliĉita shvatanja o opravdanosti kazne O opravdanosti kazne u literaturi postoje razliĉita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima pojedinih pisaca. Apsolutne teorije su najstarije. kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine. Prema Listu. Zato se ove teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne. Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se konstituira kriviĉnopravnim normama. Ona to pravo moţe vršiti u granicama ugovora. Kroz kaznu uĉinilac treba ispaštati za ono što je uĉinio. Kaţnjava se zato što se griješilo. Kazna je sama sebi cilj. Po teorijama o specijalnoj prevenciji. a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. pravni osnov kazne je dijalektiĉka nuţnost za uspostavljanjem pravnog poretka. Opravdanost primjene kazne Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta.

teorija zastrašenja – predupreĊenje novog kriviĉnog djela najbolje se ostvaruje kroz zastrašujući uticaj kazne. ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na razne naĉine: . 2. Postoji nekoliko varijanti ove teorije: . tj. kazna mora biti praviĉna. odluka o izvršenju KD mora biti zasnovana na procjeni korisnosti od izvršenja djela i štete od izreĉene kazne. Ovo je moguće uz 3 uslova: kazne moraju biti stroge. Dakle. ĉime se najbolje obezbjeĊuje da osuĊeni nakon izdrţane kazne ne ponovi kriviĉno djelo. gdje se izriĉito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprečavanje učinitelja da čini krivična djela i njegov preodgoj”. . svrha kazne je i generalna i specijalna prevencija.teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo propisivanje kazne za kriviĉno djelo preventivno djeluje. te “preventivni uticaj na druge da ne čine krivična djela”. Smisao zakonodavnog odreĊivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk: 1. SISTEM KAZNI VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUĆA KLASIFIKACIJA 129 WWW. naĉin izvršenja kazni mora biti zastrašujući.BH-PRAVNICI. OdreĊivanje svrhe kazne Svrha kaţnjavanja je zaštita odreĊenog društva od odreĊenog kriminaliteta. Teorije generalne ili opće prevencije svrhu kazne odreĊuju kao uticaj na graĊane da ne vrše kriviĉna djela. a s druge strane uticajem na lica koja su već izvršila kriviĉno djelo da ih ponovo ne vrše. zakonodavac daje opću smjernicu o tome šta se ţeli postići kaţnjavanjem. a javnost mora na neki naĉin biti upoznata sa njihovim izvršenjem. koja treba formirati i uĉvrstiti uvjerenje da je kriviĉno djelo nemoralan akt.COM .teorija starateljstva – primjenom kazne uĉinioca treba staviti odreĊeno vrijeme pod reţim nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo.zastrašenje izvršenjem kazne – zastrašujući uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. jer samo takva kazna moţe popravno djelovati na uĉinioca kriviĉnog djela. Za pristalice ove teorije.teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom. . ali se i preventivno djeluje na buduće vršenje kriviĉnih djela.COM ponovo ne izvrši kriviĉno djelo. Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oĉekuje ako izvrši kriviĉno djelo. Primjena nekih instituta kriviĉnog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe kaţnjavanja. Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo. Ova zaštita se najbolje ostvaruje s jedne strane prevencijom od budućih vršenja kriviĉnih djela. njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan ţivot. Ovakvo stanovište prihvaćeno je u odredbi ĉl.WWW. odnosno na druge graĊane. što obavezuje one koji primjenjuju zakon.BH-PRAVNICI. Zauzimanjem naĉelnog stava o tome. mora biti izvjesno da će zaprijećena kazna biti i izreĉena. .teorija opomene – opći preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne.33 KZ FBiH. To je vodilo surovosti kaţnjavanja. Da bi se to ostvarilo. Npr. Savremeni zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne resocijalizacija uĉinioca kriviĉnog djela. Sa jasno odreĊenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta opravdana ili ne. Mješovite ili ekletiĉke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i relativnih teorija. ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se uĉiniti samo ako se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu). .

b) Prema vrsti sloboda i prava kojih se uĉinilac kriviĉnog djela lišava. Izuzetak od ovog pravila je kod kriviĉnih djela iz koristoljublja. kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna). ZATVOR Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviĉne sankcije Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaĉajnije mjesto u sistemu kriviĉnih sankcija jer je praksa pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja.BH-PRAVNICI.COM . Prema ĉl.COM Osnovne podjele kazni U kriviĉnom zakonodavstvu i teoriji najĉešće su prihvaćene slijedeće vrste kazni: a) Prema naĉinu izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne. odnosno koje se uĉiniocu ograniĉavaju primjenom kazne. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora. to moţe biti samo neka od glavnih kazni. Glavne kazne se mogu izreći samostalno za izvršeno kriviĉno djelo. Ako je jedna. protiv tijela (npr.36 st. u većoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale 130 WWW. Prihvaćeni sistem kazni odgovara većem broju savremenih kriviĉnih zakonodavstava. Uĉiniocu se zbog izvršenog KD moţe izreći jedna ili 2 kazne. one mogu biti odreĊene alternativno i kumulativno. za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći i kad nije propisana zakonom. samo jedna se moţe izreći kao glavna. koja se moţe izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. c) Prema naĉinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske. Vremenske su one koje se izriĉu na odreĊeno vrijeme. bez obzira što je alternativno propisana sa kaznom zatvora.35). Izuzetno se zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike kriviĉnih djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora.WWW. protiv slobode. Uz glavnu se moţe izreći samo jedna od sporednih kazni. d) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni. prava udruţivanja i sl). kao vrste kazni navedene su zatvor. izborna prava. Dakle.34). odsijecanje ruke). a koja su uĉinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti. Trajne su one koje se izriĉu za cio ţivot osuĊivanog lica (npr. dok se sporedne mogu izreći samo uz neku od glavnih kazni.BH-PRAVNICI. onda se po pravilu moţe izreći samo kao glavna kazna. Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izreći samo kao glavne kazne. Sistem kazni u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH (ĉl. Naše kriviĉno pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu. protiv imovine i protiv graĊanskih prava (npr. u ovakvim sluĉajevima novĉana kazna se moţe izreći i kao sporedna. opoziva je. s tim što se smrtna kazna moţe se izreći i izvršiti samo dok traje ratno stanje ili neposredna ratna opasnost. Osnovne karakteristike sistema kazni u našem kriviĉnom pravu Relativno mali broj kazni. Za naš sistem karakteristiĉan je poseban status novĉane kazne. a novĉana kazna i kao glavna i kao sporedna (ĉl. Ona objedinjava najviše uslova koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se izricati u razliĉitom trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu. Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni.doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graĊanskih prava). ili kad je zakonom propisana alternativno sa kaznom zatvora pa sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.2. izvršenje se moţe prilagoditi karakteru osuĊenih lica. dugotrajni zatvor i novĉana kazna.

zakonodavstva 19.izricanje ove kazne u odreĊenom ili neodreĊenom trajanju. b) Lišenje slobode je neophodna mjera kaţnjavanja za odreĊene vrste delikvenata jer se ne vidi drugi naĉin reakcije na njihovo ponašanje.kratkotrajne kazne lišenja slobode. c) Mogućnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja ciljeva specijalne prevencije. b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv kriminaliteta jer je privremenog karaktera i jer uĉinilac time nije onemogućen da i dalje vrši kriviĉna djela u odnosu na ostalu zatvorsku populaciju. kao i krivice uĉinioca. S druge strane. jer se vrlo negativno odraţavaju na liĉnost osuĊenog. i prve polovine 20. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja slobode. u daljem razvoju kriviĉnog prava. Danas je rad terapeutsko sredstvo u procesu resocijalizacije osuĊenika. d) Posebne kritike upućuju se kazni lišenja slobode dugog trajanja.COM kazne. humanizacija zatvorskog tretmana nuţno umanjuje zastrašujući uticaj ove kazne. da li se izdrţava ćelijskom izolacijom ili zajedniĉki.BH-PRAVNICI. što se smatralo opravdanim prvenstveno zbog individualizacije kazne usljed razliĉitosti vrste i teţine kriviĉnih djela.COM .vijeka prihvataju više kazni lišenja slobode. 131 WWW. obzirom na investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i njihovo materijalno i kadrovsko opremanje. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci se istiĉu i argumenti protiv kazni lišenja slobode: a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u striktnoj funkciji sa teţinom izvršenog djela. . Razlika izmeĊu pojedinih kazni lišenja slobode u zakonodavstvu 19.jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne.WWW.BH-PRAVNICI. Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razliĉitih kazni lišenja slobode ne postoje znaĉajne razlike u pogledu poloţaja osuĊenih lica. Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode U oblasti materijalnog kriviĉnog prava posebno se istiĉu 3 problema vezana za ovu kaznu: . U vrijeme kad se kazna lišenja slobode ĉešće javlja kao kriviĉna sankcija bio je predviĊen uglavnom jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje tamnovanje osuĊenog pod vrlo teškim uslovima. Unifikacija kazni najĉešće se brani slijedećim razlozima: a) Postojanje više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meĊusobno razlikuju u pogledu njihove sadrţine. MeĊutim. Ocjena liĉnosti uĉinioca vrši se na osnovu indeterministiĉkog shvatanja o slobodi njegove volje.vijeka uglavnom se zasnivala na tome da li je kazna praćena prinudnim radom ili ne. danas se u teoriji istiĉu i slijedeći argumenti: a) Resocijalizacija uĉinilaca kriviĉnih djela. kao jedan od osnovnih ciljeva primjene kriviĉnih sankcija. . a razlike u pravima osuĊenika danas su vrlo male i svode se na broj pisama koja se mogu poslati ili primiti. MeĊutim. najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne lišenja slobode u sklopu koje se realiziraju programi resocijalizacije. Osim toga. a posebno resocijalizacije osuĊenih lica nisu velike i ĉesto se predimenzioniraju. To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i davanje povlastica moţe suţavati ili proširivati. ako znaĉe razliĉite tretmane za osuĊena lica. rad osuĊenika odavno je prestao biti osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu. prihvatljiva je od javnog mnijenja itd. e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu kriviĉnu sankciju. u nauci kriviĉnog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode ili preći na jedan oblik ove kazne. Ćelijska izolacija se sve rjeĊe susreće u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. te kakva su prava osuĊenih lica. Unifikacija kazni lišenja slobode. c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju smrtnu kaznu. MeĊutim. broj posjeta i sl.

novĉana kazna itd. psihopatske ili socijalno poremećene liĉnosti ili alkoholiĉari. a ne po vrsti. Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca: 1.siledţije. 132 WWW. c) Prihvatanjem jedinstvene kazne lišenja slobode otklonile bi se neke nelogiĉnosti koje nastaju u sistemu više kazni lišenja slobode kod odmjeravanja kazne za djela u sticaju. c) Zatvaranje kratkog trajanja stimuliše povrat. mlaĊi punoljetnici.COM . Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja. Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvaćene su u većini savremenih kriviĉnih zakonodavstava. kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica. Protiv ovih kazni najĉešće se izriĉu slijedeći prigovori: a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha kriviĉnih sankcija. b) Kratka kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije.BH-PRAVNICI. jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni štetnom uticaju povratnika i profesionalnih delikvenata. kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi. s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana. a kriviĉni zakoni predviĊaju minimume koji omogućavaju njihovo izricanje. e) Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiĉne. U sistem kriviĉnih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto kratkotrajne kazne lišenja slobode. Najzastupljenije je stanovište da se radi o kaznama u trajanju do 6 mjeseci. npr. I pored kritika. Sitni kriminal se ne moţe kaţnjavati teţim kaznama. e) Boljim organizovanjem naĉina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne zatvora. Zato se kratkotrajno lišavanje slobode ĉesto naziva “seminarom kriminaliteta”. lica koja izbjegavaju novĉane obaveze kao što je alimentacija i sl). d) Struktura kriminaliteta takoĊer opravdava primjenu ovih kazni. U nauci kriviĉnog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode. nedisciplinirani vozaĉi m/v. sudska opomena. a i u teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje. Kroz podizanje općeg zakonskog minimuma treba onemogućiti da se kazna lišenja slobode izriĉe u kratkom trajanju. materijalnom.COM b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogućnosti za individualizaciju ove kazne. b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuĊenog u moralnom.BH-PRAVNICI. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreĊen. sa argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. uslovna osuda. a njihova primjena pravda se nizom argumenata: a) Individualizacija kriviĉne sankcije pretpostavlja odreĊeni raspon kazni. 2. Kratkotrajne kazne lišenja slobode. MeĊutim. c) Za neke kategorije uĉinilaca KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro neophodna kriviĉna sankcija (npr. profesionalnom i društvenom pogledu. d) Kratka kazna je posebno štetna za odreĊene kategorije uĉinilaca kriviĉnih djela kao što su maloljetnici. d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja slobode na jednu nuţno vodio reviziji ĉitavog kriviĉnopravnog sistema.WWW. niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili novĉana kazna.

COM Kazna lišenja slobode odreĊenog ili neodreĊenog trajanja. a opći maksimum i minimum odreĊuje sud ili zakon. b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode. Opća karakteristika ovog sistema je da sud ne odreĊuje unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode. 133 WWW. c) Zatvor se izriĉe na pune godine i mjesece. Treći stepen je uslovni otpust koji se moţe opozvati. u drţavi Njujork. Po ovom sistemu osuĊenici su se usamljivali po ćelijama samo noću.BH-PRAVNICI. d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti novĉanom kaznom. za kriviĉno djelo za koje je propisan i u granicama propisane kazne. 3.37 st.WWW. za najteţe oblike kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se propisati dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 40 godina (ĉl. Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv. Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora. 2. Osnovne karakteristike ove kazne su: a) Zatvor se moţe izreći samo kao glavna kazna.irski sistem. Moţe se izreći od 15 dana do 15 godina (ĉl. U najvećem broju savremenih kriviĉnih sistema predviĊeno je izricanje kazne lišenja slobode u taĉno odreĊenom trajanju. Ovaj sistem ima 3 stepena u izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljeniĉki zatvor u ćelijama tokom dana i noći. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuĊenika tokom izvršenja kazne. usamljeniĉki sistem nazvan je pensilvanijski ili filadelfijski sistem. dok su tokom dana bili na zajedniĉkom radu ali sa strogom zabranom razgovora. koji je dobio ime po zatvoru u Auburn-u. Kazna lišenja slobode u našem pravu KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor . a do 6 mjeseci i na pune dane. već o njenom efektivnom trajanju odluĉuje administracija nadleţna za izvršenje kazne. Izuzetno. što je i najviše u skladu sa naĉelima zakonitosti i praviĉnosti. s tim što je svako naredno odjeljenje povoljnije za osuĊenika.3). neka kriviĉna zakonodavstva poznaju sistem izricanja kazne u neodreĊenom trajanju. To se opravdava sa više razloga: 1. Po zatvorima u Pensilvaniji. Kazne neodreĊenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su prihvatile ovaj sistem. koji uz sve navedeno sadrţi i jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaĊanja (odjeljenje za slobodnjake). Izvršenje kazni lišenja slobode Naĉini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razliĉiti. sa izvršavanjem radne obaveze. U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poĉeo preovlaĊivati tzv. Ovako izreĉena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije osuĊenih lica. a iznimno i “radom za opće dobro na slobodi” (ĉl. MeĊutim.COM . auburnski sistem. Poĉetkom XVII vijeka osn ivaju se posebni zavodi za izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuĊenici upućivani na teške fiziĉke radove.1). Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem ćutanja”.godine sagraĊen prvi zatvor sa potpuno usamljeniĉkim reţimom u kome su osuĊenici ţivjeli u ćelijama potpuno odvojeni jedni od drugih 24 sata dnevno. Sredinom XIX vijeka poĉinje se primjenjivati tzv. Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike.37 st. OsuĊenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem. osnovanom 1823. Dugotrajni zatvor ne moţe se izreći uĉiniocu koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota. progresivni sistem. U Filadelfiji je 1790. Drugi stepen nastaje zajedniĉkim radom u 4 odjeljenja zatvora.BH-PRAVNICI.godine.38).

koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuĊenim licima koja su bila prihvaćena od Društva naroda. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se izdrţava kazna.COM Poboljšanju poloţaja osuĊenih lica znaĉajno je doprinijela meĊunarodna Komisija za kriviĉno pravo i izvršenje kazne.107 KZ FBiH): 1.COM . neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom godine itd. Tek nakon isteka tog vremena osuĊeni je apsolutno osloboĊen. omogućit će joj se rad (st.105). pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreĉena ne uĉini kriviĉno djelo. Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija. 2. posjete. Rad treba što više odgovarati savremenom naĉinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati sposobnostima osuĊenog (st. disciplini itd. b) OsuĊenik se lišava prava ili se ograniĉava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se ostvarila svrha kazne (ĉl.BH-PRAVNICI.3). OsuĊenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava: zdravstvena zaštita.1). Postupak za davanje uslovnog otpusta po pravilu se pokreće na molbu osuĊenika ili ĉlanova njegove uţe porodice ako se osuĊeni s tim saglasio. Da bi se osuĊeni mogao uslovno otpustiti. bez obzira na saglasnost osuĊenika. c) Od osuĊenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (ĉl. Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa ĉijeg je izdrţavanja osuĊeni uslovno pušten. Uslovni otpust Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo. Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijedećim naĉelima: a) Zakonitost u izvršenju kazne. b) Naĉelo humanosti. prepiska. d) Individualizacija u izvršenju kazne. Minimalnim pravilima postavljen je niz općih principa o postupanju sa licima osuĊenim na kaznu lišenja slobode i sugerirana su odreĊena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima.2). Ove ustanove se razlikuju po stepenu obezbjeĊenja i intenzitetu ograniĉavanja slobode osuĊenih lica.106 st. c) Popravljanje osuĊenih lica. Uslovni otpust je zakonska mogućnost. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne. a kasnije uz odreĊene izmjene i od OUN. a KZ FBiH (glava VII) sadrţi opće odredbe o izvršenju kazni. a ne pravo osuĊenika. 134 WWW. Osnovne karakteristike naĉina izvršenja kazne zatvora su slijedeće: a) Lica kaznu izdrţavaju u zatvorenim.WWW. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe osnovano oĉekivati da će se na slobodi dobro vladati.BH-PRAVNICI. Ako osuĊena osoba pristane da radi ili traţi da radi. lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni uslov o vladanju. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju kao svrsi kaţnjavanja. a posebno da neće vršiti kriviĉna djela. pravima zatvorenika. Da je osuĊenik izdrţao polovinu kazne. e) Skupno izvršenje kazne. te ako posebne okolnosti koje se odnose na liĉnost osuĊenog oĉigledno pokazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (ĉl. Izuzetno. 8-satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice.

Npr. Ako uslovno otpušteni bude osuĊen na kaznu zatvora do jedne godine. što bi praktiĉno znaĉilo da za novo kriviĉno djelo nije ni kaţnjeno. Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno otpušteni uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna do 1 godine zatvora (ĉl. po pravilu izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju iz ĉl. takvo lice dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora. ostvaren je osnov za opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno. Ako su za sva KD uĉinjena u sticaju predviĊene pojedinaĉne kazne do 3 godine zatvora. uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora. ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti preći 15 godina zatvora. te bi takvo lice izašlo nakon 3 godine.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. ako se primjenom odredaba ĉl.COM O uslovnom otpustu odluĉuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ FBiH. sud će izreći samo tu kaznu.WWW. ako je za neko od KD uĉinjenih u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. ako je lice osuĊeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12 godina. O opozivanju odluĉuje sud. sud će izreći jedinstvenu kaznu koja mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne.2 Ukoliko osuĊeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uĉini kriviĉno djelo.COM . Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je uĉinio prije nego što je uslovno otpušten. ako bi se poštivala odredba ĉl.46 KZ FBiH. 1 i 2). Shodno odredbama ĉl. Pruţanje postpenalne pomoći organizira se preko odgovarajućih organa općine na kojoj osuĊeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za socijalni rad). Kad sud opozove uslovni otpust.BH-PRAVNICI. Pruţanje postpenalne pomoći Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuĊenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja kazne pomogne na razliĉite naĉine. Izdrţanih 12 godina uraĉunava se u kaznu. pa zatim poĉinilo neko teško kriviĉno djelo. pobude iz kojih su uĉinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta. Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao po ranijoj osudi uraĉunava se u ovu jedinstvenu kaznu. NOVĈANA KAZNA 2 Provjeriti o kojem organu se tačno radi 135 WWW.BH-PRAVNICI.46.2. a sud ne opozove uslovni otpust.46 st. Ova pomoć moţe obuhvatati razliĉite oblike moralne i materijalne pomoći.2 ostavlja sudu mogućnost da za kriviĉno djelo izvršeno u vrijeme uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreĉene kazne. njihov znaĉaj. Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u obzir uzima srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela. Zbog toga zakonodavac u odredbi ĉl. MeĊutim. ali se ne uraĉunava vrijeme koje je osuĊeni proveo na uslovnom otpustu. primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavan ja u svim sluĉajevima.108 st. Sud je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni uĉinio jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna preko 1 godine zatvora. s tim što se ranije izreĉena kazna uzima kao utvrĊena. Svrha tih mjera je resocijalizacija osuĊenika i pomoć u rješavanju egzistencijalnih problema. jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora.47 st.

otklonilo bi se da ona nejednako pogaĊa osuĊene. Primjenom novĉane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije. novĉana kazna je i neekonomiĉna. već izaziva osjećaj nepravde i revolta prema društvu. 4. ona se moţe zamijeniti kaznom zatvora. dok im se u teoriji stavlja niz prigovora: 1. pri ĉemu je od odluĉujućeg znaĉaja imovinsko stanje uĉinioca. jer nejednako pogaĊa uĉinioce razliĉitog imovnog stanja.COM . a troškovi njenog prinudnog izvršenja nekad su veći od iznosa dosuĊene novĉane kazne. OsuĊeni kaznu osjeća kao “bogaćenje drţave na njegov raĉun” i za to ona ne moţe popravno djelovati na njega. OsuĊeni ĉesto izbjegavaju plaćanje kazne. Po njemu se uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna izriĉe u taĉno odreĊenom iznosu. Ĉinjenica da primjena novĉane kazne pogaĊa i druga lica karakteristiĉna je i za sve ostale kriviĉne sankcije. Ova kazna je prije svega nepraviĉna. U drugoj fazi utvrĊuje se iznos jednog dana – novĉane kazne. Metod “dani-novĉana kazna” je novijeg datuma. Novĉana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja. 3. 5. a time i izbjegavanja negativnih posljedica koje mogu proizaći iz te kazne. 2. Ona spada u red sankcija koje se ĉesto primjenjuju u praksi. Sve navedeno opravdava postojanje novĉane kazne. pobornici novĉane kazne istiĉu niz kontraargumenata: 1. ukoliko se kazna ne izriĉe u minimalnim iznosima. MeĊutim. Novĉana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogućnost da se lako otklone njeni efekti. Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvećem broju kriviĉnih zakonodavstava. U prvoj fazi uĉiniocu kriviĉnog djela utvrĊuje se odreĊeni broj “dana” i pritom su od znaĉaja priroda i teţina izvršenog djela i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. Naĉini utvrĊivanja novĉane kazne U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i metod “dani-novĉana kazna”.COM Opravdanost novĉane kazne kao kriviĉne sankcije Novĉana kazna je imovinska kriviĉna sankcija koja se sastoji u plaćanju od strane osuĊenog odreĊenog novĉanog iznosa. u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na sluĉajeve izricanja uĉiniocu koji ima materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl). Novĉanom kaznom se ne mogu postići ciljevi generalne prevencije jer ona po pravilu nema zastrašujući uticaj na potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. 2. U sluĉaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne. a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve ĉešće njene primjene. Ukoliko bi se u kriviĉnom postupku potpunije utvrĊivalo imovno stanje uĉinioca i novĉana kazna odmjeravala prema tako utvrĊenom stanju.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. 3. Novĉana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne.WWW. Pritom imovno stanje uĉinioca uvijek ima uticaja na odmjeravanje konkretne novĉane kazne. tako da ta kazna jednako pogaĊa i druga lica koja nisu kriva za izvršeno djelo. Tako se postiţe da uĉinioci istog kriviĉnog djela mogu dobiti isti broj “dana” novĉane kazne. ali 136 WWW. Na kraju. Novĉanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije. Osim toga. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze.

ODMJERAVANJE KAZNE ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE Zakonsko propisivanje kazne Propisivanje kazne je utvrĊivanje granica kaţnjavanja za odreĊeno kriviĉno djelo. ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (ĉl. Sistem apsolutno odreĊenih kazni je sistem po kome zakon taĉno odreĊuje vrstu i visinu kazne koja se u svakom konkretnom sluĉaju izriĉe uĉiniocu odreĊenog kriviĉnog djela. sud će je izvršiti tako što će za svakih zapoĉetih 50 KM odrediti 1 dan zatvora. Za kriviĉna djela iz koristoljublja maksimum je 100. sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreĊenih kazni. Ukoliko osuĊeni ne isplati kaznu u odreĊenom roku. Okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. pristupa se njenom prinudnom izvršenju. U sluĉaju smrti osuĊenog novĉana kazna se ne izvršava.BH-PRAVNICI. već ovlašćuje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više zakonom predviĊenih sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. drugi prihodi. izvršenje zatvora se obustavlja. Novĉana kazna u našem kriviĉnom pravu Uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna se izriĉe samo kad je propisana za odreĊeno djelo. Ovakav sistem moţe dovesti do proizvoljnosti i samovolje. 2.000 KM. Moţe se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno odreĊenih kazni. Ako se kazna ne moţe ni prinudno naplatiti. prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. U sluĉaju da isplati i ostatak novĉane kazne. ali zatvor u tom sluĉaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. imovina.COM da im novĉani iznosi za jedan dan budu razliĉiti. U presudi kojom je izrekao novĉanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate. 137 WWW.2). Opći minimum novĉane kazne je 200 KM. uz istovremeno razliĉito novĉano kaţnjavanje zbog razliĉitog imovnog stanja. raniji ţivot uĉinitelja.000 KM (ĉl. a imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. U opravdanim sluĉajevima sud moţe dozvoliti isplatu kazne u otplatama (ratama).WWW. Sud će posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti: 1. Isto vaţi i ako osuĊeni plati samo dio kazne. Pri odmjeravanju novĉane kazne sud će uzeti u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Okolnosti vezane za imovno stanje učinioca – liĉni dohodak.40).COM . Postoje razliĉiti sistemi zakonskog propisivanja kazni. 3. koji ne moţe biti kraći od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca. što dovodi do razliĉitog novĉanog kaţnjavanja.1). a opći maksimum 20.BH-PRAVNICI. Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreĊenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva pravila za odmjeravanje kazne. Ovaj sistem nije pogodan niti praviĉan jer onemogućava individualizaciju kazne s obzirom na uĉinioca i okolnosti djela.39 st. Ideja ovog sistema je da se ostvari jednakost uĉinilaca kriviĉnih djela pred zakonom. porodiĉne obaveze.39 st.

Odmjeravanje kazne Odmjeriti kaznu znaĉi utvrditi vrstu i mjeru kazne odreĊenom uĉiniocu za izvršeno kriviĉno djelo. veće su mogućnosti za njenu individualizaciju po mjeri.WWW. Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne Praktiĉno sprovoĊenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti. već zakon odreĊuje samo vrstu kazne. Opće se odnose na izricanje odreĊene vrste kazne. a posebne se odnose na izricanje kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. KZ FBiH koji odreĊuje da pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. Ako se propisana kazna moţe izricati u razliĉitim iznosima. pod kojim se podrazumijeva prilagoĊavanje metoda postupanja prema razliĉitim kategorijama uĉinilaca kriviĉnih djela u postupku izvršenja kazni zatvora. INDIVIDUALIZACIJA KAZNE Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju kriviĉnog prava Individualizacija kazne znaĉi izricanje uĉiniocu kriviĉnog djela one kazne kojom će se. U sluĉaju kad nisu odreĊene posebne granice za odreĊeno kriviĉno djelo. alternativno propisivanje više kazni za odreĊeno kriviĉno djelo pruţa sudu veće mogućnosti da kaznu individualizira po vrsti.BH-PRAVNICI.40). 138 WWW. te se najĉešće govori o sudskom odmjeravanju kazne. po ocjeni suda. Npr. U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. a sud presudom donosi samo granice kazne. S obzirom na to postoje opći i posebni minimum i maksimum kazne. po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrĊuju organi nadleţni za njeno izvršenje. Ĉesto se govori o individualizaciji kriviĉne sankcije pod kojom se podrazumijeva odluĉivanje suda o tome koju će vrstu kriviĉne sankcije primjeniti u konkretnom sluĉaju (kazna ili uslovna osuda. Sistem relativno odreĊenih kazni zastupljen je i u našem kriviĉnom pravu. Individualizirati znaĉi konkretizirati u zakonu utvrĊenu kaznu. administrativno odmjeravanje kazne. Opća pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreĊena su ĉlanom 40. tj. te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla. Posebno znaĉajna su ovlaštenja suda u primjeni olakšavajućih ili oteţavajućih okolnosti.COM . kazna ili mjera bezbjednosti itd). Odmjeravanje kazne je sudska funkcija. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. vaţe opće granice te vrste kazne. Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opće i posebne.COM U sistemu relativno odreĊenih kazni zakon odreĊuje samo okvir u kome se sud mora kretati prilikom odmjeravanja kazne. zakonske mogućnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne. U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. naĉin odmjeravanja kazne za djela u sticaju itd. odreĊuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izreći za odreĊeno djelo. najbolje ostvariti svrha njene primjene. raniji ţivot uĉinitelja. Sud će posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji će omogućiti da se na uĉinioca kriviĉnog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom sluĉaju adekvatna s obzirom na karakteristike liĉnosti uĉinioca i izvršenog djela.BH-PRAVNICI.

okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Ĉesta su zakonodavstva koja ovo ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se odredi adekvatan program tretmana osuĊenih. psihiĉka labilnost. Okolnosti koje utiĉu da se uĉiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i maksimuma nazivaju se olakšavajućim. raniji ţivot uĉinitelja. socijalnoj sredini u kojoj ţive i sl. u savremenom kriviĉnom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na maloljetne delikvente.40 posebno ukazuje samo na neke od njih. njegovo obrazovanje. postoje vrlo razliĉita rješenja u pojedinim kriviĉnim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u obzir samo izriĉito navedenu okolnost. ali se u toj ocjeni mogu uzeti u obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob uĉinioca.BH-PRAVNICI. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne.COM . U postupku odmjeravanja kazne nije beznaĉajan motiv pri donošenju odluke da se izvrši djelo. socijalne ankete. 139 WWW. već zakon u odredbi ĉl. okolnosti se mogu odnositi na odreĊena stanja koja su postojala prije izvršenja kriviĉnog djela.COM Individualizacija kazne i upoznavanje liĉnosti uĉinioca Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela. pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti.WWW.BH-PRAVNICI. tj. okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se javile nakon izvršenja djela. moralne karakteristike liĉnosti. Po vremenu nastanka. Stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena uraĉunljivosti i vinosti. vaspitanje. a okolnosti koje utiĉu da se izrekne stroţija kazna otežavajućim. zavisno od toga da li se odnose na djelo ili uĉinioca. Pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. Mada je upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela od posebnog znaĉaja za individualizaciju kazne. To su okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. U najvećem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju olakšavajućim a koje oteţavajućim. U sluĉaju novĉanih kazni u obzir se uzima i imovno stane učinitelja KD. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. Pobuda je unutrašnji psihiĉki poriv na odreĊeno ljudsko ponašanje. ali ne i njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi kriviĉnog postupka. ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl. obzirom na ĉinjenicu da se sudi ĉovjeku a ne djelu. okolnosti da je djelo izvršeno iz straha. prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu. Za punoljetne uĉinioce KD po pravilu se predviĊa sprovoĊenje tzv. OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI Pojam i znaĉaj olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti Olakšavajuće i oteţavajuće su one okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve okolnosti koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se medikopsihološko i sociološko izuĉavanje delikvenata.

Osim prethodno navedenih. ali u nekim sluĉajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju izvršenom djelu – ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo. Imovno stanje uĉinioca. ili je ono rezultat jednog općeg asocijalnog naĉina ţivota. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog drţanja uĉinioca proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav uĉinioca prema izvršenom djelu. samo se zakonom mogu propisati kvalificirani odnosno privilegirani oblici pojedinih kriviĉnih djela. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog saobraćaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. 140 WWW.WWW. Kroz ovu okolnost sud treba doći do saznanja da li izvršeno djelo predstavlja sluĉajnu epizodu u ţivotu uĉinioca. Liĉne prilike uĉinioca.BH-PRAVNICI. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. njegova profesija i društveni poloţaj itd. invalidnost uĉinioca. Drţanje uĉinioca poslije uĉinjenog kriviĉnog djela. KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI Koje okolnosti ĉine jedno kriviĉno djelo kvalificiranim. Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste da se istakne znaĉaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim okolnostima nije iscrpljena lista mogućih subjektivnih okolnosti. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili veća teţina posljedice uĉinjenog djela. Od posebnog znaĉaja za procjenu ove okolnosti je drţanje uĉinioca pred sudom i u toku kriviĉnog postupka uopće. Naravno. U nekim sluĉajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. odnosno privilegiranim. sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od znaĉaja za odmjeravanje kazne.COM . Okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno.COM Jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra. stav uĉinioca moţe biti i sasvim suprotan. Mogu oznaĉavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili za vrijeme izvršenja KD. Pod ovim se u sudskoj praksi najĉešće podrazumijeva zdravstveno stanje. mogu se javiti i kao zakonski elementi bića kriviĉnog djela. porodiĉne prilike. Ova okolnost posebno je znaĉajna pri izricanju novĉane kazne. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne. pokušaj da se neutrališu negativni efekti djela i sl. Npr. Okolnosti koje Zakon predviĊa kao olakšavajuće ili oteţavajuće pri odmjeravanju kazne. Ublaţavne su suprotnog dejstva. Kvalifikatorna posljedica “smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3. 5. Raniji ţivot uĉinioca znaĉi jedinstvenu ocjenu liĉnosti uĉinioca prije izvršenog djela. odreĊeno je u KZ i to samo za neka kriviĉna djela. Prema tome. Kvalifikatorne okolnosti kriviĉnom djelu daju poseban teţi vid. koja se zasniva na nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot. ekonomsko stanje porodice.BH-PRAVNICI. starosna dob. Npr. Ove okolnosti mogu biti vrlo razliĉite i ne mogu se unaprijed odrediti. Ove okolnosti treba razlikovati od prethodno razmatranih oteţavajućih i olakšavajuć ih okolnosti koje utiĉu na vrstu i visinu kazne. 10 ili više lica i okolnost koliko lica je nastradalo moţe biti oteţavajuća pri odmjeravanju kazne. Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca.

. U sluĉaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje. sud moţe ublaţiti kaznu bezi obzira na to koje kriviĉno djelo je izvršeno i ko je uĉinilac. b) Posebni osnov.pokušaj kriviĉnog djela. Ublaţavanje kazne moţe biti ograniĉeno i neograniĉeno.41 st. Ako ovaj osnov postoji.COM . ali ne manji od jedne godine). Ograniĉeno je kad zakon posebnim pravilima odreĊuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi. Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (ĉl. Naĉini ublaţavanja kazne Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naĉina: po vrsti i po mjeri kazne. U tim sluĉajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ izriĉito propisuje. kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr. Ako je kao minimum kazne propisan opći minimum.prekoraĉenje granica krajnje nuţde. Ni u jednom sluĉaju KZ ne obavezuje sud da uĉiniocu ublaţi kaznu.COM UBLAŢAVANJE KAZNE Znaĉaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne Ublaţavanjem kazne uĉiniocu se izriĉe ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo. . ili blaţa vrsta kazne od propisane. Mogućnost ublaţavanja kazne posebno je predviĊena kod nekih kriviĉnih djela. - 141 WWW. uz ograniĉenje odreĊeno općim minimumom kazne. Ublaţavanje kazne po mjeri postoji ako se uĉiniocu izriĉe ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno kriviĉno djelo.bitno smanjena uraĉunljivost.WWW.pravna zabluda. a) Opći osnov za ublaţavanje kazne.42) su: ako je za kriviĉno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina. c) Ublaţavanje kazne od strane suda moguće je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. kazna se moţe ublaţiti do 6 mjeseci. ono se po pravilu izriĉe po mjeri. npr. ona se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine. . (ĉl. a neograniĉeno je kad je sud ovlašten da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni. ali u trajanju manjem od propisanog posebnog minimuma. Ublaţavanje je uvijek fakultativno. kad se umjesto propisanog zatvora izriĉe novĉana kazna.2). U našem kriviĉnom pravu postoje 3 grupe osnova za ublaţavanje kazne. Kao takve okolnosti KZ FBiH predviĊa: .pomaganje kao oblik sauĉesništva u izvršenju kriviĉnog djela. tada nije moguće ublaţavanje kazne po mjeri i izriĉe se blaţa vrsta kazne.prekoraĉenje granica nuţne odbrane.ako je propisana kazna od 5 godina. . Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se umjesto propisane vrste kazne izriĉe blaţa vrsta kazne. .

u zavisnosti od toga da li su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne.spreĉavanje djela od strane saizvršioca. Proizilazi da je za oslobaĊanje po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je kriviĉno djelo uĉinjeno iz nehata i da je posljedica takva da teško pogaĊa i samog uĉinioca (npr. kad uĉinilac prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica).kod saobraćajnih nezgoda. MeĊutim. .43 st. tj. ako je za KD propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere.prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima. OSLOBOĐENJE OD KAZNE Osnovi za osloboĊenje od kazne Sud moţe uĉinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviĊenim sluĉajevima. prema kojoj «sud može osloboditi učinitelja krivičnog djela učinjenog iz nehata. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne. razliĉito od onog ranije izvršenog.44 KZ FBiH. općeprihvaćeno je njegovo razlikovanje na opći i specijalni. sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. Poseban osnov za osloboĊenje od kazne Poseban osnov predviĊena je odredbom ĉl. nije vezan propisanim minimumom (ĉl.BH-PRAVNICI.COM . . kazna se moţe ublaţiti do 15 dana.nepodobni pokušaj. kazna se moţe ublaţiti do iznosa od 200 KM. Specijalni povrat postoji kad su sva kriviĉna djela izvršena iz istih ili sliĉnih 142 WWW.prekoraĉenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha. Kao osnov za ovo razlikovanje u kriviĉnopravnoj teoriji se uzima priroda izvršenih djela.BH-PRAVNICI.COM ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine. ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIĈNA DJELA IZVRŠENA U POVRATU Pojam i vrste povrata Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreĊivanju pojma povrata. u kriminološkoj literaturi pojam specija lnog i općeg povrata se vezuje za prirodu izvršenih djela. . Specijalni povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio isto ili istovrsno kriviĉno djelo. .WWW. kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca.pravna zabluda iz opravdanih razloga. Obligatorni osnovi za osloboĊenje od kazne su: . Opći povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio neko drugo kriviĉno djelo. podstrekaĉa ili pomagaĉa.dobrovoljni odustanak. ako je propisan zatvor u trajanju manjem od 1 godine. Fakultativni opći osnovi za osloboĊenje od kazne po KZ FBiH su: . kad posljedice djela tako teško pogađaju u činitelja da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja ». U sluĉajevima kada je sud ovlašten da uĉinioca oslobodi od kazne.2). umjesto zatvora moţe se izreći novĉana kazna (ublaţavanje po vrsti) ako je za KD propisana novĉana kazna sa naznakom najmanje mjere. Neki od tih osnova su općeg karaktera i u takvom sluĉaju sud moţe osloboditi uĉinioca neovisno od izvršenog ili pokušanog djela.

KZ FBiH u odredbama ĉl. Uslovi koji se odnose na raniju osuĊivanost.WWW. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne. Jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju smatra se jednom osudom. Opći povrat postoji kad kriviĉna djela nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi. Rješenja u kojima se prema «obiĉnim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna. delikventima iz navike i delikventima po tendenciji primjenjuje i kazna i posebna mjera bezbjednosti. Uĉinilac treba da je ranije osuĊivan 2 ili više puta. liĉnost uĉinioca i vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike koji vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije. Povrat u našem kriviĉnom pravu Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv.COM .45 predviĊa pooštravanje kazne samo u sluĉaju višestrukog povrata. (u većem broju zakonodavstava).BH-PRAVNICI. već općim kretanjem kriminaliteta. Zakon predviĊa više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se uĉinilac kriviĉnog djela smatrao višestrukim povratnikom. Tako se represija forsira na raĉun prevencije. .Povećanje kazne u sluĉaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da se ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. 2. . barem jedno od tih djela mora biti izvršeno sa umišljajem. Dosadašnja istraţivanja povrata meĊutim ne idu u prilog ispunjenju navedenih uslova jer kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom. Savremena zakonodavna rješenja u pogledu kriviĉnopravnog znaĉaja povrata mogu se svrstati u 3 osnovne grupe: 1. Kod nekih KD specijalni povrat je kvalifikatorna okolnost.Sa subjektivne taĉke gledišta. povrat ne mora nuţno povlaĉiti viši stepen kriviĉne odgovornosti nego što je to sluĉaj kod primarnih delikvenata. Argumenti za takvo shvatanje su: . Ukoliko se osuda odnosi na više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. Ti uslovi se odnose na: raniju osuĊivanost. izricanje teţe kazne povreĊuje princip praviĉnosti kaţnjavanja. Rješenja koja predviĊaju primjenu posebne kriviĉne sankcije prema multirecidivistima. Razlikovanje povrata na opći i specijalni moţe imati i praktiĉne posljedice.COM pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi. 143 WWW. Postoje 3 takva uslova: 1.Kriviĉno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je proizvelo iste posljedice kao da ga je izvršio primarni uĉinilac. 3. To znaĉi da moraju postojati najmanje 2 osude. a prema profesionalnim delikventima. Kriviĉnopravni znaĉaj povrata U kriviĉnopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje i zbog ĉega. izvršeno kriviĉno djelo. 2. U obzir dolaze samo osude za kriviĉna djela izvršena sa umišljajem. Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u sluĉaju povrata nije opravdano. opravdanost teţeg kaţnjavanja u sluĉaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom na društvenu potrebu. Stroţa kazna zasniva se na objektivnoj okolnosti – ponovnom izvršenju kriviĉnog djela.obiĉni i višestruki povrat. Shodno tome. a zanemaruje se niz razliĉitih uzroka individualnog karaktera koji su doveli do povrata.BH-PRAVNICI. MeĊutim.

prihvaćena su 3 osnovna sistema za odmjeravanje ove kazne. što znaĉi da ovaj uslov neće postojati ako je jedna osuda bila npr. zatvor od 8 mjeseci. sistem asperacije i sistem apsorpcije. jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za kriviĉna djela izvršena u sticaju.COM 3.COM . Po jednom. Da je uĉinilac bio 2 ili više puta osuĊivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu. To su: sistem kumulacije. Ova kazna mora proizilaziti iz svake osude. Dakle. Stroţija kazna za sluĉaj višestrukog povrata ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni 15 godina zatvora. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na odreĊenim okolnostima.njegovog naĉina ţivota. Ĉesto vršenje kriviĉnih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj.BH-PRAVNICI. Ako uĉinilac odgovara za više kriviĉnih djela u sticaju. srodnosti izvršenih djela itd. Naĉini odmjeravanja kazne za kriviĉna djela u sticaju U kriviĉnom zakonodavstvu uglavnom su prihvaćena 3 osnovna naĉina odmjeravanja kazne za djela u sticaju.WWW. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u sluĉaju idealnog sticaja prema uĉiniocu treba blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj. 144 WWW. ponašanja. Ovaj element je najteţe utvrditi. sud će cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe kaţnjavanja izrekne takva kazna. prvi uslov je ispunjen ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela. Vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od dana otpuštanja uĉinitelja sa izdrţavanja ranije izreĉene kazne do izvršenja novog kriviĉnog djela nije proteklo 5 godina. u okviru općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. Treći naĉin je da se kazna izriĉe na osnovu sveukupne ocjene izvršenih kriviĉnih djela. Pri ocjeni hoće li izreći kaznu stroţiju od propisane. nego onoga koji je izvršio više radnji kriviĉnih djela. Smatra da se da je manja društvena opasnost onog uĉinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa. Pritom je najĉešće zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene kazne uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuća ograniĉenja. Po drugom naĉinu. jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreĉene za pojedina djela.BH-PRAVNICI. U zakonodavstvima koja odreĊuju da se jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju izriĉe na osnovu pojedinaĉno utvrĊenih kazni za svako od izvršenih djela. a druga zatvor od 2 godine. izricanju prethodi utvrĊivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno kriviĉno djelo. ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIĈNA DJELA U STICAJU Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeĊu idealnog i realnog sticaja. Uvjerenje o tome treba da se zasniva na sveukupnoj ocjeni liĉnosti uĉinioca. Uslovi koji se odnose na kriviĉno djelo su da je djelo uĉinjeno sa umišljajem i da je za uĉinjeno djelo propisana kazna zatvora. pobuda iz kojih su vršena kriviĉna djela. KZ FBiH ne predviĊa razliĉito odmjeravanje kazne za djela uĉinjena u idealnom i realnom sticaju. Uslov koji se odnosi na liĉnost uĉinioca je da uĉinilac pokazuje sklonost ĉinjenju kriviĉnih djela.

Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviĉna djela za koja su utvrĊene kazne zatvora je sistem asperacije.WWW. 145 WWW. Ta situacija moguća je u sluĉaju kad je uĉinilac neka dje la izvršio kao maloljetnik. a za druga novĉana kazna.COM Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih kriviĉnih djela utvrĊuje se kazna. jedinstvena kazna izriĉe se u 2 sluĉaja: Prvo.BH-PRAVNICI. što ima odreĊenih nedostataka kada je u pitanju vršenje većeg broja lakših kriviĉnih djela jer na taj naĉin neka djela praktiĉno mogu ostati nekaţnjena. pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva utvrdi kaznu maloljetniĉkog zatvora. kazna za najteţe izvršeno djelo apsorbuje ostale kazne. ako je za neko kriviĉno djelo utvrĊena kazna zatvora od 6 mjeseci ili više.BH-PRAVNICI. osnov je najteţa od utvrĊenih kazni. Time se izvršilac više kriviĉnih djela stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno kriviĉno djelo. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviĉna djela u sticaju odmjerene novĉane kazne. Jedinstvena kazna jednaka je zbiru pojedinaĉno utvrĊenih kazni. ali ne smije dostići zbir pojedinaĉnih kazni niti preći 15 godina zatvora. a jedinstvena kazna se izriĉe tako što se saberu pojedinaĉno odmjerene kazne. Drugi sluĉaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviĉna djela u sticaju utvrĊene kazne zatvora i maloljetniĉkog zatvora.46) realizira se na naĉin da sud najprije utvrĊuje kazne za svako od uĉinjenih djela. do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom sluĉaju. Do primjene sistema apsorpcije dolazi u sluĉaju da je za neko od kriviĉnih djela u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. ako je za neka kriviĉna djela utvrĊena kazna zatvora. ĉiju visinu će utvrditi prema prethodno navedenim pravilima. Po sistemu asperacije za svako od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrĊuje se kazna. Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora.000 KM. a za drugo djelo manje od 30 dana. Dakle. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 sluĉaja: Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. Ovaj sistem praktiĉno dovodi do toga da se uĉinilac kaţnjava samo za najteţe od izvršenih kriviĉnih djela. pa se najteţa od utvrĊenih kazni povećava uz odreĊena ograniĉenja. Po sistemu kumulacije. odnosno 100. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne. Mada Zakon to izriĉito ne predviĊa.000 KM ako je jedno ili više djela izvršeno iz koristoljublja. Po sistemu apsorpcije takoĊe se utvrĊuje kazna za svako kriviĉno djelo izvršeno u sticaju. a druga kao punoljetna osoba. ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili više apsorbuje ostale kazne ĉije trajanje je kraće. Od navedenog postoji izuzetak u sluĉaju da su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane kazne do 3 godine. ako je za svako kriviĉno djelo u sticaju utvrĊena novĉana kazna. Drugo. dok ostala djela ostaju nekaţnjena. sud će povisiti najvišu utvrĊenu novĉanu kaznu. a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. a kao jedinstvena kazna izriĉe se najteţa od utvrĊenih kazni. sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novĉanu kazna. pa zatim za sva ta djela izriĉe jedinstvenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora. koji bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom. Dakle. U tom sluĉaju sud će izreći samo kaznu dugotrajnog zatvora. ali ona ne smije preći zbir utvrĊenih kazni niti opći maksimum od 20.COM . U ovakvim sluĉajevima kao jedinstvena kazna izriĉe se zatvor. pošto se kazna od preko 6 mjeseci ne moţe izricati na dane. s tim što se primjenjuju prethodna pravila o izricanju jedinstvene kazne zatvora. Naime. Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po našem pravu Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po KZ FBiH (ĉl.

U našem kriviĉnom pravu (ĉl. Dakle.COM Sud će izreći jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u sticaju. OsuĊenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode uĉini kriviĉno djelo za koje se propisuje novĉana kazna ili zatvor do jedne godine. 146 WWW.COM . pritvor uvijek treba uraĉunati u izreĉenu kaznu jer bi u suprotnom uĉinilac faktiĉki izdrţao duţu kaznu od one na koju je osuĊen. Preovladava shvatanje da se trajanje pritvora moţe uraĉunati samo u kaznu izreĉenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreĊen. već sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako to smatra opravdanim za njih izriĉe sudsku opomenu. Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni ĉesto svojim drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor.47 st. Npr. ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u sluĉaju suĊenja osobi koja je već osuĊena za neko kriviĉno djelo. zatvora ili maloljetniĉkog zatvora. ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje sudske opomene. U odreĊenim sluĉajevima pritvor se odreĊuje i radi obezbjeĊenja izvršenja kazne koja je već izreĉena uĉiniocu kriviĉnog djela. U ovakvom sluĉaju ne primjenjuje se ni jedan od naprijed navedenih sistema odmjeravanja kazne.BH-PRAVNICI. kao i svako lišenje slobode u vezi sa kriviĉnim djelom. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom sluĉaju odluĉi da li će pritvor biti uraĉunat u izreĉenu kaznu ili ne. a ako je utvrdio više novĉanih kazni. Analogna je situacija kad je kriviĉno djelo izvršeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta.WWW. sud je obavezan da uĉinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreĉene kazne. primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on bi praktiĉno ostao nekaţnjen za to novo kriviĉno djelo jer se ne moţe izreći jedinstvena kazna zatvora duţe od 15 godina. Ovakvi sluĉajevi mogući su ako se u vrijeme prvog suĊenja nije znalo za još neka izvršena djela ili ako osoba uĉini još neko kriviĉno djelo u vremenu izmeĊu pravosnaţnosti presude i poĉetka izdrţavanja kazne. MeĊutim. Po jednom mišljenju. vrijeme provedeno u pritvoru. pri ĉemu se ranije izreĉena kazna uzima kao već utvrĊena. kaţnjava se disciplinski (ĉl.BH-PRAVNICI. b) Iste odredbe primjenjuju se i za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne dugotrajnog zatvora. ako osuĊenik na 15 godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina uĉini kriviĉno djelo za koje se odmjeri kazna od 10 godina. URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE Pritvor je mjera koja se u kriviĉnom postupku primjenjuje radi obezbjeĊenja prisustva okriv ljenog i uspješnog voĊenja kriviĉnog postupka.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije: a) Kad se sudi osuĊenoj osobi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je zapoĉela izdrţavanje kazne po ranijoj osudi.48). Za kriviĉna djela u sticaju moţe se izreći i sudska opomena (ĉl. ako se primjenom tih odredbi ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. Kazna ili dio kazne koji je osuĊeni u meĊuvremenu eventualno izdrţao uraĉunava se u izreĉenu kaznu. izreći će jednu novĉanu kaznu koja se utvrĊuje po prethodno navedenim pravilima. obavezno se uraĉunava u izreĉenu kaznu lišenja slobode i novĉanu kaznu.3). U takvim sluĉajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju. Postoje razliĉita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraĉunati u izreĉenu kaznu.59). pritvor ne predstavlja kaznu već procesnu mjeru ĉiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje kriviĉnog postupka. KZ FBiH (ĉl. dakle na odreĊeni naĉin je kriv za preduzimanje ove mjere.

izdrţana kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl. Njihovom primjenom se uĉinilac po pravilu ne lišava. UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA OPĆE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI U nekim zakonodavstvima.BH-PRAVNICI. Pored navedenog. moguće je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj.49.COM Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr.BH-PRAVNICI. Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniĉkih karakteristika: a) U osnovi se radi o mjerama opomene za izvršeno djelo i upozorenja uĉiniocu da više ne vrši kriviĉna djela. c) Obje mjere orijentirane su ka uĉiniocu kriviĉnih djela. b) Uvjetna osuda i sudska opomena po pravilu se primjenjuju prema uĉiniocima lakših kriviĉnih djela. sa mogućnošću da mu se za izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza. a njihovom primjenom prvenstveno se nastoji vaspitno djelovati na uĉinioca da ne ponovi djelo. ZAJEDNIĈKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE Svrha uvjetne osude i sudske opomene (ĉl. Njihova zajedniĉka kriminalno-politiĉka svrha je da posluţe kao supstituti za kratkotrajne kazne zatvora. pod uvjetom da osuĊeni ne izvrši novo kriviĉno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud.zatvaranje uĉinioca djela do privoĊenja istraţnom sudiji. KZ FBiH) je da se prema kriviĉno odgovornom uĉiniocu ne primijeni kazna za djelo manjeg znaĉaja kad to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kad se moţe oĉekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na uĉinioca da više ne ĉini kriviĉna djela. e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju izrazito humanistiĉki karakter. sa stavljanjem u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje kriviĉnog djela. 147 WWW. U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaĉi odlaganje izvršenja izreĉene kazne. odnosno povrede vojne discipline. vojniĉki pritvor ili novĉana kazna ko ji su već izdrţani odnosno plaćeni za pomenuti prekršaj. niti mu se ograniĉavaju slobode i prava. d) Polazeći od stanovišta da na graĊane antikriminalno djeluje i sama mogućnost izlaţenja pred sud. U takvom sluĉaju se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava zatvor.COM . privredni prijestup ili povredu vojne discipline. a da se istoj osobi kasnije sudi za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja prekršaja. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreĊenih obaveza uĉiniocu kriviĉnog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajuće sluţbe. proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena objedinjuju ciljeve generalne i specijalne prevencije. Radi se o najblaţim kriviĉnim sankcijama. Sudska opomena je mjera upozorenja uĉinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja. dan lišenja slobode izjednaĉava se sa iznosom od 50 KM. vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. privrednog prijestupa. Iz ovakve zakonske definicije proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaĉaja.WWW. Pri svakom uraĉunavanju.

Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne. postoji nekoliko zajedniĉkih karakteristika u vezi sa njenom primjenom: 1. U njemu uvjetna osuda znaĉi samostalnu kriviĉnu sankciju ĉija je suština stavljanje uĉinioca pod nadzor odgovarajuće sluţbe za odreĊeni period vremena. Uvjetna osuda primjenjuje se prema kriviĉno odgovornim uĉiniocima. Moţe se izreći samo pod odreĊenim zakonskim uvjetima – intencija je da se njena primjena ograniĉi na lakša kriviĉna djela.COM . Izricanje ove sankcije uslovljeno je prethodnom saglasnošću uĉinioca kriviĉnog djela. Osnovni prigovor koji se upućuju na raĉun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova sankcija nije opravdana sa aspekta generalne prevencije. Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji. tako da uĉinilac kriviĉnog djela nikad ne moţe raĉunati na izvjesnost uvjetne osude. Razlike ovog sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedeće: .Izricanje uvjetne osude nije uslovljeno prethodnim pristankom uĉinioca kriviĉnog djela. Osim toga. 3. Radi se o sluţbi ĉija djelatnost prvenstveno ima karakter socijalnog staranja. Uvjetna osuda je humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaĉajnije štetne posljedice u pogledu socijalnog.BH-PRAVNICI. U tom periodu se uĉiniocu nameću odreĊene obaveze ĉije izvršenje kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuĊeni ĉesto kontaktira.Uvjetno osuĊena osoba ne stavlja se pod nadzor. uz rizik opoziva uslovne osude. kontinentalni i mješoviti sistem.COM kazna nije nuţna za kriviĉnopravnu zaštitu. dok se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe izvršenje izreĉene kazne. Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o tome odluĉuje sud. moţe se oĉekivati da će mjera dovoljno uticati na uĉinioca. RAZLIĈITI SISTEMI UVJETNE OSUDE Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski. . ekonomskog i porodiĉnog statusa uĉinioca. ĉime se nastoji osigurati aktivno uĉešće osuĊenog u izvršenju kriviĉne sankcije. UVJETNA OSUDA NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIĈKO OPRAVDANJE Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. a i najcjelishodnija je mjera u sluĉajevima kada odreĊeni razlozi ukazuju na štetnost upućivanja uĉinioca u kaznenu ustanovu. već je osuĊeni duţan sam voditi raĉuna o izvršavanju nametnutih obaveza. Drugi prigovor je da primjena uvjetne osude vodi nejednakom tretiranju uĉinilaca kriviĉnih djela jer se nekima izriĉe uvjetna osuda.WWW. 4. Bez obzira na prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima. 2. a nekima bezuvjetna kazna za isto djelo. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja kriminaliteta. Kontinentalni sistem preteţno je prihvaćen u evropskim i zemljama Latinske Amerike. 148 WWW. MeĊutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno.BH-PRAVNICI. . jer ĉesta primjena uvjetne osude stvara uvjerenje da se za prvo kriviĉno djelo po pravilu ne kaţnjava. uvjetna osuda je opravdana u smislu individualizacije kriviĉne sankcije.

Za ova djela uvjetna osuda se moţe izreći samo ako je kazna zatvora do 2 godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne. u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne uĉiniocu kriviĉnog djela.COM U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreĉene kazne. Danas sve veći broj kriviĉnih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude. MeĊutim. već se u sluĉaju potrebe ta kazna naknadno utvrĊuje u posebnom sudskom postupku. 2. uvjetna osuda ne moţe se izreći za kriviĉna djela na koja se ni primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izreći kazna manja od jedne godine zatvora. ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno osuĊeni više nije prepušten samom sebi. a ne o osudi na kaznu.COM .WWW. UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvaćena u anglosaksonskom i evropskom pravu. odnosno dovoljno uticati na uĉinioca da ne vrši kriviĉna djela. c) Uvjerenje suda da će se primjenom uvjetne osude postići svrha kazne. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne mora biti praćena zaštitnim nadzorom. radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom. ĉime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviĉne sankcije. U osnovi ovog sistema je kontinentalni sistem uvjetne osude. uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje kazne. radi se o teškim kriviĉnim djelima za koja se uvjetna osuda moţe izreći samo ako su izvršena pod osobito olakšavajućim okolnostima. Drugo ograniĉenje odnosi se na kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teţa kazna.51 KZ) Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude: a) Da je uĉinjeno kriviĉno djelo i da je uĉinilac kriviĉno odgovoran. U anglosaksonskom sistemu uĉiniocu se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreĊena. tako da je moguće izreći samo prijetnju kaznom. Ova razlika je znaĉajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljuĉka da je u pitanju osuda na kaznu. jer se kod ovih djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine.BH-PRAVNICI. odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za ublaţavanje. Postoje 2 izuzetka od ovog naĉela: prvo. već mu se pruţa pomoć i vrši nadzor nad njegovim ponašanjem. dok se u našem sistemu kazna samo utvrđuje. Pritom nije od znaĉaja da li su ove kazne utvrĊene za jedno ili više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (ĉl. izmeĊu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike: 1. UtvrĊivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu sliĉno je evropskom sistemu uvjetne osude. Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odluĉivanju da li 149 WWW. ali nije identiĉna ni sa jednim od tih sistema. Dakle. Najĉešće se jedan uzima kao osnovni. uz istovremeno stavljanje osuĊenog pod nadzor odgovarajuće sluţbe. dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim kategorijama uĉinilaca KD. To su kriviĉna djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3 ili više godina. U anglosaksonskom sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja kaznom ne postoji kao samostalna kriviĉna sankcija. b) Da je utvrĊena kazna zatvora do dvije godine ili novĉana kazna. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu uĉiniocu izriče kazna. U našem pravu prijetnja kaznom je odreĊena. Kao i u anglosaksonskom sistemu.BH-PRAVNICI. a izriĉe se tek ako doĊe do opoziva uvjetne osude. Ako je istovremeno utvrĊena i zatvorska i novĉana kazna. Ovo ukazuje da se prilikom izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije. Prema tome.

COM će izreći uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu uĉinioca. c) Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom izriĉe se i u sudskoj odluci kojom je izreĉena uvjetna osuda. Ti fakultativni uvjeti se u kriviĉnopravnoj teoriji dijele na opće i posebne. obaveznog uvjeta. Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i naknada prouzrokovane štete.110). Dejstvo uvjetne osude Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijedećem: a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i ukoliko nije opozvana. neovisno o kriviĉnom djelu i uĉiniocu. Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za liĉnost uĉinioca. izmirenje dospjelih obaveza i uredno plaćanje izdrţavanja itd. 150 WWW. ili za prirodu izvršenog djela.BH-PRAVNICI. neispunjenje odreĊenih obaveza. ranije izvršeno kriviĉno djelo.52). Opći fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi. opozivanje uvjetne osude moţe biti obavezno ili fakultativno (ĉl. b) Pri odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost. Posebna obiljeţja uvjetne osude su: . Imovinska korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela obavezno se oduzima od uĉinioca (ĉl. stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. U sluĉaju izvršenja novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja. npr: lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.WWW. Uvjeti pod kojima se izriĉe uvjetna osuda Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuĊenog da za vrijeme koje mu odredi sud ne ponovi vršenje kriviĉnog djela. Ukoliko osuĊeni ne ispuni ovaj uvjet. posjećivanje odgovarajućih psiholoških ili drugih savjetovališta. Osim prethodnog. Uvjetno osuĊenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su predviĊeni Zakonom. sud moţe uvjetno osuĊenom odrediti da ispuni i neke druge uvjete. Opozivanje uvjetne osude Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja.COM . to je osnov za obavezno ili fakultativno opozivanje uvjetne osude. . s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe biti kraći od jedne niti duţi od pet godina. d) Uz uvjetnu osudu se osuĊenom mogu izreći i odreĊene mjere bezbjednosti: zabrana upravljanja motornim vozilom. te je sud duţan izreći ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti njene primjene.BH-PRAVNICI. oduzimanje predmeta. njegovo ponašanje poslije kriviĉnog djela. njegov raniji ţivot.uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljuĉivo punoljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela.uvjetna osuda ne povlaĉi pravne posljedice osude. briše se nakon jedne godine od isteka vremena provjeravanja. Taj rok se naziva vrijeme provjeravanja. obavezno lijeĉenje alkoholiĉara i narkomana itd. U presudi kojom se izriĉe uvjetna osuda odreĊuju se i rokovi za ispunjenje obaveza.

sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. Kad je sud opozvao uvjetnu osudu. Vrijeme provjeravanja u novoj uvjetnoj osudi ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 5 godina. sud mora opozvati uvjetnu osudu. za novo kriviĉno djelo moţe izreći uvjetnu osudu ili kaznu. Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom 151 WWW. Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. za sva izvršena kriviĉna djela izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaj. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u sluĉaju neispunjenja odreĊenih obaveza od strane uvjetno osuĊenog. Donošenju sudske odluke u ovakvom sluĉaju prethodi ispitivanje razloga zbog kojih uvjetno osuĊeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku.moţe opozvati uvjetnu osudu. Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (ĉl.COM Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuĊeni izvrši kriviĉno djelo (ili više KD u sticaju) za koje mu bude izreĉena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna.53) Ovdje se radi o kriviĉnom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude.55). U njoj se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu osudu. Sud će opozvati uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. MeĊutim.54) takoĊer je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni iz opravdanih razloga ne moţe ispuniti nametnutu obavezu. ali da rok ispunjenja nije realno odreĊen. a za koje se nije znalo. U sluĉaju opoziva. Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuĊenom (ĉl. Ovu odluku sud će posebno donijeti ako je prethodno dolazilo do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom. Pritom se kazna iz opozvane uvjetne osude uzima kao utvrĊena. Ako u tom vremenu osuĊeni uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi opoziv uvjetne osude. ili novĉana kazna.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni moţe ispuniti obavezu. uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja. Ako sud odluĉi ponovo izreći uvjetnu osudu. a to je presudom utvrĊeno nakon isteka roka provjeravanja. sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno ispunjenje. ne predstavlja osnov za opoziv uvjetne osude. sud je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja takoĊer mora biti predviĊena u Zakonu. Zavisno od toga sud moţe donijeti neku od slijedećih odluka: . . Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuĊenom izreĉena kazna zatvora manja od 2 godine. a proteklo vrijeme provjeravanja iz prethodne uvjetne osude se ne uraĉunava u vrijeme predviĊeno novom uvjetnom osudom. pa i pored toga osuĊeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu. Ako sud ne opozove ranije izreĉenu uvjetnu osudu.COM . .BH-PRAVNICI. Ranije izvršeno kriviĉno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. Vrijeme se raĉuna od dana pravosnaţnosti presude.WWW. odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude. ako uĉinitelju za kriviĉna djela utvrĊena u uvjetnoj osudi i nova kriviĉna djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju od više od 2 godine. utvrdiće jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. Sudska opomena izreĉena uvjetno osuĊenom u vrijeme provjeravanja. ako se radi o fakultativnom opozivu. (ĉl. sud izriĉe jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju.BH-PRAVNICI.

Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida. Trajanje zaštitnog nadzora kreće se u okviru trajanja vremena provjeravanja. pobude iz kojih je uĉinio kriviĉno djelo i ponašanje nakon ĉinjenja kriviĉnog djela. Uopšteno 152 WWW.WWW.lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. . nadzora i zaštite. liĉne i porodiĉne prilike i druge okolnosti od znaĉaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje. niti duţe od 2 godine. što znaĉi da vaţe iste odredbe za odreĊivanje i opoziv ove mjere. moţe se reći da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne uĉinioce kriviĉnih djela.COM . moţe ranije obaveze zamijeniti drugima. U tom prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviĉne sankcije. odnosno porodiĉnim obavezama. raniji ţivot. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uvjetnu osudu. Ako osuĊeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio.BH-PRAVNICI. Izricanjem sudske opomene uĉiniocu se upućuje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno upozorenje da će se prema njemu u sluĉaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivĉna sankcija. s tim što ne moţe biti kraće od 6 mjeseci. imajući u vidu liĉnost uĉinoca i okolnosti izvršenja djela (ĉl. Dakle.posjećivanje odreĊenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim zahtjevima. . a mogu biti: . Drugi uvjet je faktiĉko pitanje koje sud utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju uzimajući u obzir okolnosti koje se odnose na uĉinioca ili djelo. njegovo opće zdravstveno i duševno stanje.osposobljavanje za odreĊeno zanimanje.raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren naĉin i u skladu sa braĉnim. . (ĉl.56). uslovi za izricanje sudske opomene su izvršeno kriviĉno djelo i utvrĊena kriviĉna odgovornost uĉinioca.prihvatanje zaposlenja koje odgovara struĉnoj spremi i sposobnostima uĉinitelja. skrbi. sklonosti i navike u naĉinu voĊenja ţivota.COM Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude. Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir godine starosti uĉinitelja. . Dakle. Te mjere predviĊene su Zakonom (ĉl.57). sud ga moţe opomenuti. UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO Uvjeti za izricanje sudske opomene Dva su naĉelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo prop isana kazna zatvora do jedne godine ili novĉana kazna i da je djelo uĉinjeno pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ga ĉine osobito lakim.BH-PRAVNICI. moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreĊenog vremena. SUDSKA OPOMENA POJAM I ZNAĈAJ SUDSKE OPOMENE Sudska opomena je specifiĉna kriviĉna sankcija koja se pod odreĊenim zakonskim uvjetima moţe izreći punoljetnom i kriviĉno odgovornom uĉiniocu kriviĉnog djela. .uzdrţavanje od upotrebe alkohola ili opojnih droga. s tim što sud moţe odrediti da se uĉinitelj kome je izreĉena uvjetna osuda stavi pod zaštitn i nadzor ako smatra da će se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude. kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude.

ako su za svako od tih djela ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta. S druge strane.oduzimanje imovinske koristi izriĉe se i kad je uĉiniocu kriviĉnog djela izreĉena sudska opomena. Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijedećem: . Sudska opomena moţe se izreći i za više kriviĉnih djela u sticaju. . ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaĉaju ispod prosjeka u kome se to djelo najĉešće javlja.WWW. . Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno. Izuzetno. a kazne izostaviti iz sistema kriviĉnih sankcija.sudska opomena izriĉe se rješenjem.uĉinilac kome je izreĉena sudska opomena ima status osuĊivanog lica. ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaĉaja. meĊu uĉiniocima kriviĉnih djela nailazi se i na takve liĉnosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju kriviĉnih djela.vijeka. sudska opomena se moţe izreći i kad je propisan zatvor do 3 godine. a u nekim sluĉajevima tu mjeru treba izreći umjesto kazne. kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta. U odnosu na ove dvije kategorije delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite.COM . Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za uĉenje italijanske pozitivne škole prema kome je potrebno kao jedinu kriviĉnopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite. ali prema odreĊenim uĉiniocima kriviĉnih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti.izreĉena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuĊeni u roku od jedne godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne uĉini novo kriviĉno djelo. ali za odreĊena kriviĉna djela i pod uvjetima predviĊenim zakonom.sudska opomena ne moţe se izreći ni maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. . .uz sudsku opomenu mogu se izreći mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. ali sud nije obavezan izreći sudsku opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta. Sud je pri odluĉivanju da li će izreći sudsku opomenu duţan voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za djelo i uĉinioca. 153 WWW. Osnov primjene mjera sigurnosti Neke osobe usljed duševne poremećenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti shvatiti pravni znaĉaj kazne. Po koncepciji sociološke škole.BH-PRAVNICI. te mu se izreĉena sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne za novo kriviĉno djelo.COM reĉeno. . MJERE SIGURNOSTI NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE Nastanak mjera sigurnosti Kao samostalne kriviĉne sankcije mjere sigurnosti su se u kriviĉnom zakonodavstvu pojavile poĉetkom 20.BH-PRAVNICI.sudska opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude.ne moţe se izreći sudska opomena vojnim licima se za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga FBiH. . .

MJERE SIGURNOSTI I KAZNA Zajedniĉke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su: . To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja odreĊenih djelatnosti. Razlike izmeĊu kazne i mjere sigurnosti: Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razliĉiti.BH-PRAVNICI. Po pravilu se izriĉu uz kaznu i izvršavaju nakon kazne ili paralelno sa kaznom. Uĉinilac kaznu osjeća kao zlo koje mu se ĉini zbog izvršenog djela. sistem mjera bezbjednosti je proširen. jer bi se kazna mogla štetno odraziti na duševno stanje uĉinioca. .odreĊenost u zakonu. Primjena mjera sigurnosti u ovakvim sluĉajevima je nacjelishodnija.BH-PRAVNICI. spreĉavanje uĉinioca da u budućnosti vrši kriviĉna djela i njegovo popravljanje.COM Kasnije. U odnosu na kazne.WWW. . a izvršavaju se poslije kazne zatvora. neodreĊenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za demokratsko kriviĉno zakonodavstvo. One obuhvataju lišavanje slobode uĉinioca. Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema multirecidivistima. pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo suzbijanje. što praktiĉno predstavlja produţenje kazne. Mjera sigurnosti za neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema zastrašujući već terapeutski sadrţaj. Mjera sigurnosti je usmjerena ka budućnosti ĉiji osnovni smisao je da se otkloni opasno stanje uĉinioca. odnosno da bi se otklonile njegove navike. Kazna se uvijek izriĉe na odreĊeno vrijeme.svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita društva od kriminaliteta. uticaj djela je pritom razliĉit. Osim toga. Mjere koje obuhvataju lijeĉenje delikvenata opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta. . - - - 154 WWW. Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno anormalnog stanja ili sklonosti ka vršenju kriviĉnih djela. već i iz drugih karakteristika liĉnosti (sklonost ka pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale poseban uticaj na pojedine uĉinioce. a i sa aspekta humanog postupanja sa uĉiniocem. dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti ne mora uvijek unaprijed odrediti jer se u odreĊenim sluĉajevima ne moţe predvidjeti koliko je vremena potrebno da bi se uĉinilac izlijeĉio.i sa jednom i sa drugom kriviĉnom sankcijom mogu se ograniĉiti slobode i prava uĉinioca KD. u ĉemu odreĊeni udio ima i zastrašujuća moć kazne. . Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i specijalne prevencije.izricanje od strane suda. delikventima iz navike i profesionalnim delikventima.osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste uĉinjeno kriviĉno djelo. a mjeru sigurnosti ne. Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreĊenih okolnosti i uvjeta koji stimulativno djeluju na vršenje kriviĉnih djela. ciljeve koji se ţele postići njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izriĉu.COM . Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje opasnost od ponovnog vršenja krivičnih djela. OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIĈNIH SANKCIJA Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj. Kazna je reakcija na zloĉin i time usmjerena prema dogaĊaju iz prošlosti. Mada se i kazna i mjera sigurnosti izriĉu u vezi sa kriviĉnim djelom. mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviĉne sankcije.

Opća pravila o primjeni mjera sigurnosti 155 WWW.protjerivanje stranca iz zemlje. MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Sistem mjera sigurnosti KZ FBiH (ĉl. zabrana boravka u odreĊenom mjestu. Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode. Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim delikventima. kurativne (vaspitne) i preventivne.zabrana upravljanja motornim vozilom. Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajućem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. . Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ograniĉavanje nekih prava uĉinioca u cilju spreĉavanja vršenja novih kriviĉnih djela. Njihovom primjenom se uĉinilac lišava ili ograniĉava u nekim liĉnim slobodama i pravima. Dakle. . mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje slobode i ostale mjere sigurnosti. . Po formalnom kriteriju. Tu spadaju npr.obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. Primjenjuju se prema multirecidivistima i delikventima iz navike. mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne. mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da uĉinilac ubuduće vrši kriviĉna djela (ĉl. djelatnosti ili duţnosti. Svrha mjera sigurnosti Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opća svrha kriviĉnih sankcija – suzbijanje djelatnosti kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštićena kriviĉnim zakonodavstvom.61) predviĊa slijedeće mjere sigurnosti: . oduzimanje predmeta i sl. .WWW. U okviru ove opće svrhe. Njihov cilj je da ponovno vršenje kriviĉnih djela sprijeĉe kroz izolaciju uĉinioca kriviĉnog djela iz društva i njihovo popravljanje primjenom odreĊenog institucionalnog tretmana. Personalne mjere sigurnosti pogaĊaju liĉnost uĉinioca kriviĉnog djela.COM .obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. alkoholiĉarima i narkomanima.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.zabrana vršenja poziva.oduzimanje predmeta. .obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Realne mjere se odnose na imovinu uĉinioca i njima se uĉinilac lišava nekog imovinskog prava. cilj je da se otklone stanja vezana za liĉnost uĉinioca ili odreĊeni uvjeti koji mogu uticati na uĉinioca da ubuduće vrši kriviĉna djela. .COM KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI S obzirom na pravna dobra koja pogaĊa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju na personalne i realne.60). Prema svrsi primjene.

63): a) Kod uĉinioca kriviĉnog djela treba u vrijeme izvršenja krivičnog djela postojati stanje neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti. Za njih vaţi naĉelo zakonitosti. b) Uĉinilac mora biti opasan po okolinu. Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti. ali neke od njih mogu se izricati i uĉiniocima koji su u vrijeme izvršenja djela bili neuraĉunljivi ili bitno smanjeno uraĉunljivi. Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći jedna ili više mjera sigurnosti. Izricanje mjera sigurnosti u naĉelu je fakultativno. Najveći broj izriĉe se kriviĉno odgovornim uĉiniocima. a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviĊeni uvjeti (ĉl. i dalje vršiti kriviĉna djela. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. koje se neuraĉunljivom uĉiniocu kriviĉnog djela izriĉu samostalno. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta.BH-PRAVNICI. Postojanje ove opasnosti mora se utvrĊivati u svakom konkretnom sluĉaju. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo povodom izvršenog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja kriviĉnog djela. bez obzira na broj KD. Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreĊuje opće uvjete za njihovu primjenu. Uz te mjere se mogu izreći zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti. Osim navedenih. - - - - POJEDINE MJERE SIGURNOSTI Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi Kao i sve druge kriviĉne sankcije. 156 WWW. pri izricanju mjera sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljuĉivo vezana za ovu vrstu sankcija: Uĉiniocu kriviĉnog djela sud moţe izreći mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom predviĊeni uvjeti za njenu primjenu. Izriĉu se samo uĉiniocima kriviĉnih djela. pa i uz osloboĊenje od kazne. Po svojoj prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struĉnog mišljenja ljekara. mjera se ne moţe izreći bez obzira što stanje njegove liĉnosti ukazuje na opasnost daljeg vršenja kriviĉnih djela i potrebu lijeĉenja. Izuzetak su zabrana poziva djelatnosti i duţnosti.COM . Zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. s obzirom na svoje duševno stanje. Mjere sigurnosti u naĉelu nisu samostalne kriviĉne sankcije. mogu se izreći samo mjere koje su izriĉito propisane u Zakonu. već se izriĉu uz neku drugu sankciju. Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva. Pod tim se po pravilu podrazumijeva vjerovatnoća da će.WWW. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći uz svaku kriviĉnu sankciju.COM Mjere sigurnosti su vrsta kriviĉne sankcije. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. c) Otklanjanje opasnog stanja kod uĉinioca mora da iziskuje njegovo lijeĉenje i ĉuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v kreću se u odreĊenom trajanju. tj. zabrana upravljanja m/v kad je izreĉena profesionalnom vozaĉu ili protjerivanje stranca iz zemlje. OdreĊene mjere sigurnosti mogu se izreći i maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. koje se obavezno izriĉu neuraĉunljivim ili smanjeno uraĉunljivim uĉiniocima kad su ispunjeni zakonski uvjeti.

odredio uvjetni otpust. zavisno od toga da li se mjera izriĉe neuraĉunljivom uĉiniocu. Sud će izreći ovu mjeru ako utvrdi da je uĉinilac opasan po svoju okolinu.BH-PRAVNICI. Obavezno lijeĉenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. Ako se uĉinilac ne podvrgne lijeĉenju na slobodi ili ga samovoljno napusti. b) Treba postojati opasnost da će uĉinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviĉna djela. sud moţe odrediti da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir uspjeh lijeĉenja osuĊenog. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi Smisao ove mjere je da se lijeĉenjem uĉinioca sprijeĉi ponovno vršenje kriviĉnog djela.65) sud može (nije obavezan) izreći punoljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. Pri donošenju odluke o tome. sudsku opomenu ili osloboĊenje od kazne. c) Ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda.COM Svrha ove mjere je lijeĉenje uĉinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove liĉnosti. sud moţe odrediti da se osuĊeni uputi na izdrţavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. ako su uz postojanje kriviĉne odgovornosti ispunjeni slijedeći kumulativno postavljeni uvjeti: a) Kriviĉno djelo treba biti uĉinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola. obustavljajući izvršenje te mjere. Zakon (ĉl. Neuraĉunljivom uĉiniocu izriĉe se samostalno.COM . 2. Ukoliko se izriĉe uz kaznu. Uĉiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti. vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuĊeni nije izdrţao. Ako je uĉiniocu bila izreĉena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Uĉiniocu koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi moţe se izreći u 2 sluĉaja: 1. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od izreĉene kazne. a uĉiniocu u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti uz kaznu. ali bez njegove izolacije iz društva. Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreĉena uz uvjetnu osudu. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreĉena i mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. ili uĉiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. Sud ne odreĊuje unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemoguće unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno za ostvarenje te svrhe. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o obustavi izvršenja. Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeĉenja na slobodi uĉinilac postao toliko opasan po okolinu da je ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno. sud moţe izreći obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. 157 WWW. Ako se uĉinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeĉenju na slobodi. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara Mjeru obaveznog lijeĉenja narkomana i alkoholiĉara (ĉl. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izreći samostalno ili uz kaznu. prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. pa mu je sud. ali da je potrebno lijeĉenje na slobodi.BH-PRAVNICI. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje uĉinioca toliko poboljšano da on više nije opasan po okolinu. Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraĉunava u vrijeme trajanja kazne. ako sud na osnovu rezultata lijeĉenja utvrdi da ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi nije više potrebno. njegovo zdravstveno stanje.WWW. a za otklanjanje ove opasnosti dovoljno je njegovo lijeĉenje na slobodi.64) razlikuje 2 situacije.

ovdje nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao saobraćajni prekršaj ili kriviĉno djelo. Samostalne djelatnosti najĉešće imaju karakter struĉnih usluga koje vrše graĊani koristeći sredstva u privatnoj svojini. Drugi i treći uvjet su alternativno postavljeni. ali za Zakon (ĉl. javnim preduzećima i sl. djelatnosti ili duţnosti su: 1. ali je osloboĊen od kazne. samostalne djelatnosti ili duţnosti vezane za upravljanje. Da je uĉinilac zloupotrijebio svoj poziv. Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struĉna pomoć. a za ĉije je vršenje potrebna odgovarajuća struĉna kvalifikacija. ljekarska. korištenje.2) obavezuje da pritom naroĉito uzme u obzir da li je 158 WWW. Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za lijeĉenjem. 2. advokatska. b) Uĉiniocu treba biti izreĉena kazna. 3.WWW. Zakonski uvjeti za izricanje ove mjere su: a) Uĉinilac treba da je izvršio kriviĉno djelo kojim se ugroţava javni saobraćaj. izmeĊu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroĉni odnos. Mjera se moţe izreći i uĉiniocu koji je oglašen krivim. sud moţe cijeniti svaku okolnost koju smatra znaĉajnom. Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja uĉinioca lijeĉenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj će se to lijeĉenje sprovoditi. uvjetna osuda ili sudska opomena. nastavniĉka i sliĉne djelatnosti. Izricanje mjere je fakultativno. Ova mjera moţe se izreći samo onim osobama koja imaju posebna ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom.COM Ukoliko je uĉiniocu izreĉena uvjetna osuda. Što se tiĉe ranijih kršenja saobraćajnih propisa. Takve su npr. sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava uz kaznu koja je bila utvrĊena uvjetnom osudom. c) Da okolnosti pod kojima je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobraćajnih propisa od uĉinitelja pokazuju da je opasno da on upravlja vozilom odreĊene vrste ili kategorije. Ako je mjera izreĉena uz kaznu zatvora.67 st. Pritom se vrijeme provedeno u zatvoru. U ocjeni da li će izreći ovu mjeru. uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u ustanovi ili na slobodi).BH-PRAVNICI. Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva. Zabrana upravljanja motornim vozilom Zabrana upravljanja može biti izreĉena za m/v odreĊene vrste ili kategorije.COM . Zabrana vršenja poziva. vrijeme provedeno u ustanovi za lijeĉenje uraĉunava se u kaznu. Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 10 godina. Da je uĉiniocu za izvršeno djelo izreĉena kazna. vršenje djelatnosti ili duţnosti radi izvršenja kriviĉnog djela. odnosno da li je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne. Dakle. raspolaganje ili ĉuvanje povjerene imovine. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. djelatnosti ili duţnosti Zabranom moţe biti obuhvaćeno vršenje odreĊenog poziva. kao i neuraĉunljivom uĉiniocu uz mjeru obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi). Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim organima.BH-PRAVNICI. a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane uĉinioca bilo opasno. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke.

Oduzimanje predmeta Primjenom ove mjere uĉiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriviĉnog djela.COM uĉinilac vozaĉ m/v po zanimanju. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta kao mjeru u kriviĉnom postupku. Zastarjelost nastupa automatski nakon odreĊenog vremena od izvršenja djela. Osim toga. ZASTARJELOST POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI Pojam zastarjelosti i njena opravdanost Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se uĉiniocu kriviĉnog djela ne moţe izreći kriviĉna sankcija (zastarjelost kriviĉnog gonjenja). Ako se radi o profesionalnom vozaĉu. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinioca kriviĉnog djela. Osnovni argument protiv zastarjelosti izvršenja kriviĉnih sankcija je mogućnost da osuĊeni svojim djelovanjem oteţava ili ĉak onemogući izvršenje kazne koja mu je izreĉena. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ali time se ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od uĉinitelja. poĉev od dana pravosnaţnosti odluke.WWW. izricanje ove mjere automatski znaĉi i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti. naĉina izvršenja kriviĉnog djela i drugih okolnosti. U svakom konkretnom sluĉaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu namijenjenom za izvršenje kriviĉnog djela ili predmetu nastalom izvršenjem kriviĉnog djela. Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati kraće od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina.BH-PRAVNICI. 159 WWW. a koji su vlasništvo uĉinitelja. te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna autoritetu sudske odluke. o ĉemu odluĉuje sud na osnovu procjene pobuda iz kojih je kriviĉno djelo uĉinjeno.COM . Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj kriviĉnopravnoj literaturi. odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviĉna sankcija izreĉena. b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan. Postoje 2 uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere: a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreĉena kazna ili uvjetna osuda.BH-PRAVNICI. U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta. a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje predmeta u nekim sluĉajevima. Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrĊuje da li je nastupila zastarjelost. ili predmeti koji su nastali izvršenjem kriviĉnog djela. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje se ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. istiĉe se da zastarjelost slabi efikasnost generalne prevencije. Protjerivanje stranca iz zemlje Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeĉi da ubuduće ĉini kriviĉna djela u FBiH. ili se izreĉena sankcija ne moţe izvršiti (zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija). Pravno dejstvo zastarjelosti nastaje po sili zakona i nijedan uĉesnik u postupku ne moţe ga eliminirati. a ako se radi o mlaĊoj punoljetnoj osobi izricanje mjere moguće je i uz vaspitnu mjeru. Vrijeme provedeno u zatvoru. U vrijeme trajanja mjere ne uraĉunava se vrijeme provedeno u zatvoru. Primjena mjere je naĉelno fakultativna. Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina.

Time slabi preventivno dejstvo kazne na uĉinioca. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviĉne procedure zbog oteţanog ili onemogućenog prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata neograniĉenu zastarjelost. te kriviĉnih djela za koja po meĊunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost. d) 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 3 godine. U tom smislu se moţe reći da ovaj institut u sebi objedinjuje elemente procesnog i materijalnog kriviĉnog prava.WWW. sa izuzetkom kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina. Vrste zastarjelosti Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost kriviĉnog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili izricanja kazne uĉinilac nije izvršio novo kriviĉno djelo. Ako je osnovna svrha kaţnjavanja zaštita društva od kriminaliteta. Primjena kazne bi u takvom sluĉaju znaĉila ĉistu odmazdu za izvršeno djelo. Opća zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na svakog uĉinioca.COM . Posebno opravdanje institut zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja. proizilazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena i bez izricanja odnosno izvršenja kazne. S obzirom na obim primjene. Obzirom da se protiv uĉinioca ne moţe pokrenuti. što zastarjelost ĉini institutom materijalnog kriviĉnog prava. ZASTARJELOST KRIVIĈNOG GONJENJA Pojam zastarjelosti kriviĉnog gonjenja i rokovi zastarjelosti Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da protiv odreĊene osobe poduzmu kriviĉno gonjenje. odnosno voditi kriviĉni postupak. c) 10 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 5 godina. Osim toga.BH-PRAVNICI. f) 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor do 1 godine ili novĉana kazna. Kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja nakon odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela nastupa nemogućnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi kriviĉni postupak. Rok zastarjelosti odreĊen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne.BH-PRAVNICI.COM Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. Posebna (ograniĉena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreĊena kriviĉna djela ili u odnosu na odreĊene izvršioce zastarjelost iskljuĉena. zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa kad protekne: a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora. zastarjelost kriviĉnog gonjenja je procesna smetnja. Kod zastarjelosti izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. zastarjelost moţe biti opća ili neograniĉena i posebna ili ograniĉena. To vrijeme naziva se rok zastarjelosti. Prema KZ FBiH (ĉl. uĉinilac ne osjeća kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. zastarjelošću gonjenja nastupa i nemogućnost izricanja kriviĉne sankcije. Zajedniĉko za obje zastarjelosti je da uĉnioca kriviĉnog djela praktiĉno ne pogaĊa nikakva kriviĉna sankcija. e) 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 1 godine. što se ne moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne koncepcije o svrsi kaţnjavanja.121). Protekom duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i kaţnjavanjem uĉinioca – kriviĉno djelo postepeno pada u zaborav. S druge strane. b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći zatvor preko 10 godina. Ako je za KD propisano više 160 WWW. protokom odreĊenog vremena kriviĉna sankcija se ne moţe izvršiti. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja poĉinje teći od dana kad je kriviĉno djelo uĉinjeno. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa protekom odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela.

saslušavanje svjedoka. Takva smetnja je npr. podstrekaĉe i pomagaĉe. rok zastarjelosti odreĊuje se prema teţoj od propisanih kazni.WWW.BH-PRAVNICI. dostavljanje optuţnice okrivljenom itd). Obustava znaĉi produţenje zastarjelosti za onoliko vremena koliko je obustava trajala. rok zastarjelosti kriviĉnog gonjenja odreĊuje se po najteţoj propisanoj kazni. Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare kriviĉnog gonjenja. Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog uĉinioca kriviĉnog djela i imati za cilj kriviĉno gonjenje za odreĊeno kriviĉno djelo. tok i prestanak procesnog odnosa. U teoriji se razlikuju faktiĉke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u kriviĉnom postupku preduzimaju procesni subjekti (npr. gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti. Faktiĉke smetnje su npr. relevantna je kazna koja se smatra glavnom. Bjekstvo uĉinioca takoĊer se smatra faktiĉkom smetnjom. kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi za zastarjelost kriviĉnog gonjenja. obustava zastarijevanja ima dejstvo samo prema onom saizvršiocu odnosno sauĉesniku na kojeg se odnosi smetnja za kriviĉno gonjenje. privatni tuţilac i oštećeni kao tuţilac. KZ FBiH predviĊa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog kriviĉnog djela. primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan za svršeno kriviĉno djelo. Pravne smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreĊenog lica kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti niti produţiti.privremena okupacija. Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti ĉija svrha je identifikacija uĉinioca krivĉnog djela. Za pojam procesne radnje bitno je da je radnja poduzeta od procesnih subjekata i da je usmjerena na zasnivanje. Ako je više kazni propisano kumulativno. jer ne postoji pravna nemogućnost za pokretanje postupka. duševno oboljenje uĉinioca kriviĉnog djela. u cilju pokretanja. To je tzv. Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrĊuje se posebno za svako od izvršenih djela. Rok zastarjelosti isti je za sve uĉesnike u izvršenju KD – saizvršioce. javni tuţilac.uviĊaj. Ako je u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvovalo više lica. Obustava zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Obustava (zastoj) zastarijevanja znaĉi postojanje neke smetnje zbog koje se kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje.COM kazni. nakon prekida zastarjelost poĉinje teći iznova.COM . Prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje teći. dok u odnosu na ostale zastarjelost i dalje teĉe. jer se u takvom sluĉaju u rok zastarjelosti raĉuna vrijeme do poĉetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave. treba da je preduzeta protiv odreĊenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je uĉinilac kriviĉnog djela. Po našem kriviĉnom pravu. Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud. vještaĉenje. a nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poĉinje teći s tim što se vrijeme proteklo prije prekida ne uraĉunava u rok zastarjelosti. elementarne nepogode i sl. Dakle.BH-PRAVNICI. 161 WWW.apsolutna zastarjelost. Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju. trajanja i okonĉanja kriviĉnog postupka. Ako je više kazni propisano alternativno. Pod procesnim radnjama podrazumijevaju se sve djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti.

te mjere zabrane upravljanja m/v. d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine. Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom uĉinjeni amnestijom ili pomilovanjem. Uĉinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teĉe rok zastarjelosti. rok zastarjelosti odreĊuje se prema jedinstvenoj kazni izreĉenoj za KD u sticaju. U usporeĊivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijećene kazne. djelatnosti i duţnosti. zastarijeva kad protekne vrijeme na koje su te mjere izreĉene. I u ovom sluĉaju moraju biti ispunjena 2 uvjeta: 1. ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti Zastarjelost izvršenja kazne znaĉi da se protekom odreĊenog vremena ne moţe više pristupiti izvršenju izreĉene kazne.COM . e) 3 godine od osude na zatvor preko 1 godine. Uĉinilac treba da izvrši novo kriviĉno djelo za vrijeme dok teĉe rok zastarjelosti. Izvršenje novĉane kazne kao sporedne kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreĉena.COM Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog kriviĉnog djela. f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili novĉanu kaznu. nema uticaja na rok zastarjelosti. Rok zastarjelosti odreĊuje se iskljuĉivo prema kazni koja je izreĉena u pravosnaţnoj presudi.WWW. Izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva 5 godina od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene. U sluĉaju sticaja kriviĉnih djela. Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom sluĉaju. 2. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude.123) su: a) 35 godina od osude na dugotrajni zatvor. Obustava i prekid zastarijevanja izvršenja kazne Vidi u knjizi.BH-PRAVNICI. b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina. c) 10 godina od osude na zatvor preko 5 godina. Izvršenje mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva. Na utvrĊivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni izdrţani pritvor koji je uraĉunat u kaznu. Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (ĉl. odnosno prekid zastarjelosti ne utiĉe na nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost gonjenja za odreĊeno djelo. nisam stigao uraditi… 162 WWW.BH-PRAVNICI.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful