PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
A. KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA

1. KRIVIČNO PRAVO
POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA Pojam kriviĉnog prava Kriviĉno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrĊuju uslovi za primjenu kazni i drugih kriviĉnih sankcija prema uĉiniocima kriviĉnih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog ureĊenja odreĊene drţave. Postoje 3 osnovna elementa za odreĊivanje općeg pojma kriviĉnog prava: 1. Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. To znaĉi da se samo zakonom mogu regulisati pitanja kriviĉnog prava; 2. Predmet regulisanja kriviĉnog prava su 3 osnovna pitanja: kriviĉno djelo, kriviĉna odgovornost i kriviĉna sankcija. To znaĉi utvrĊivanje koja se društveno opasna ponašanja ĉovjeka smatraju kriviĉnim djelima, koja lica se smatraju kriviĉno odgovornim, te koje se sankcije mogu izreći uĉiniocima. 3. Zaštitna funkcija kriviĉnog prava. Kriviĉno pravo štiti društveno-ekonomsko ureĊenje drţave i izraz je društvenih odnosa koji postoje u odreĊenoj zemlji. Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata ĉini tzv.materijalno-formalni pojam kriviĉnog prava. Specifiĉan naĉin kriviĉnopravne zaštite Kriviĉno pravo je specifiĉno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita društvenih odnosa putem kriviĉnog prava ostvaruje se iskljuĉivo propisivanjem kriviĉnih sankcija prema licima koja ne poštuju odreĊena društvena pravila. Sredstva kriviĉnopravne zaštite su kriviĉne sankcije. To su mjere koje društvo prinudno primjenjuje prema uĉiniocu kriviĉnog djela. Najĉešće se sastoje u oduzimanju ili ograniĉavanju prava priznatih na osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviĉna sankcija je kazna, a ostale sankcije su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Kriviĉne sankcije propisuju se samo zakonom, a izriĉe ih samo sud u društvenom interesu. ULOGA KRIVIĈNOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je predviĊena kriviĉna sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih društvenih pravila za koja nije predviĊena kriviĉna sankcija. Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi svode na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka kriminaliteta, dok se represivne primjenjuju prema uĉiniocu kriviĉnog djela nakon što je djelo izvršeno. Ova podjela je relativnog znaĉaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje kriminaliteta.

ODNOS KRIVIĈNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA Odnos prema ustavnom pravu OdreĊeni instituti i norme kriviĉnog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju neprikosnovenim ţivot ĉovjeka i slobodu ĉovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno slobode samo u sluĉajevima koji su utvrĊeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje prije nego što je poĉinjeno nije bilo predviĊeno zakonom i za koje nije bila predviĊena kazna (naĉelo zakonitosti kriviĉnog djela i kazne). Odnos prema kriviĉnom procesnom pravu Materijalno kriviĉno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreĊuju pojedina kriviĉna djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno kriviĉno pravo predstavlja sistem pravnih propisa odreĊenih zakonom koji odreĊuju: - meĊusobna prava i duţnosti suda i istraţnih organa s jedne strane i uĉesnika u postupku s druge strane. Pod uĉesnicima u postupku ovdje se misli na tuţioca, okrivljenog, branioca, oštećenog, svjedoka itd. - meĊusobna ovlaštenja izmeĊu istraţnih organa i suda, kao i izmeĊu niţih i viših sudova; - forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne radnje u kriviĉnom postupku (po zivanje, saslušavanje, vještaĉenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba itd). Materijalno i procesno kriviĉno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno jedinstvenošću zadatka koji kriviĉno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeĊuje sprovoĊenje u ţivot materijalnog kriviĉnog prava. Odnos prema kriviĉnom izvršnom pravu Od naĉina izvršenja kriviĉnih sankcija u najvećoj mjeri zavisi da li će se postići njihova svrha. Kriviĉni zakon redovno sadrţi opće odredbe naĉelnog karaktera o izvršenju kriviĉnih sankcija. Kriviĉno-izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija ove naĉelne odredbe se razraĊuju u pojedinostima. Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeĊu kriviĉnog djela i prekršaja) Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviĊaju prekršajne kazne (zatvor i novĉana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviĉna djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od kriviĉnih djela, prekršajem se ne povreĊuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti. Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljuĉuje u sistem kaznenog prava, kao pojma šireg od kriviĉnog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su originalni i nezavisni od kriviĉnog materijalnog prava. MeĊutim, u velikoj mjeri su zasnovani na istim naĉelima kao kriviĉno pravo i usvajaju niz identiĉnih instituta kao i kriviĉno pravo, npr: naĉelo odreĊenosti djela i kazne, iskljuĉenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov iskljuĉenja prekršaja, nuţna odbrana, krajnja nuţda itd. Bitno je naglasiti da se u sluĉaju podudaranja kriviĉnog djela i prekršaja iskljuĉuje paralelno kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je već osuĊeno za kriviĉno djelo ne moţe se osuditi i za

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

zapoĉinjanje ili voĊenje agresivnog rata ili rata kojim se krše meĊunarodni ugovori.COM prekršaj.BH-PRAVNICI. U odreĊenju nadleţnosti Suda. nadleţnosti i funkcija suda. b) Prilikom suĊenja bilo kom ĉlanu bilo koje grupe ili organizacije. 4 WWW. Sporazumu je bio priloţen Statut MeĊunarodnog vojnog suda kojim su bili odreĊeni sastav.godine potvrĊena su naĉela meĊunarodnog prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. MeĊunarodni sud u Nirnbergu Sporazumom savezniĉkih sila zakljuĉenim 08. istrebljenje.BH-PRAVNICI. nego što je govoreno o jednom kompleksnom meĊunarodnom kriviĉnom pravu. Od principijelnog znaĉaja su i slijedeće odredbe Statuta: a) Okrivljenog ne oslobaĊa odgovornosti ĉinjenica da je radio po nareĊenju pretpostavljenog. bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su zloĉini izvršeni.godine u Londonu odluĉeno je o uspostavi MeĊunarodnog vojnog suda za suĊenje ratnim zloĉincima iz II svjetskog rata. Ako je prvobitno osuĊeno za prekršaj. progon na politiĉkoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo kog zloĉina koji spada u nadleţnost Suda. Pritom se zloĉinaĉki karakter grupe ili organizacije smatra dokazanim i ne moţe biti osporavan. povrede ĉovjeĉnosti u miru i ratu. priprema.COM . MEĐUNARODNO KRIVIĈNO PRAVO Pojam meĊunarodnog kriviĉnog prava Pod pojmom meĊunarodnog kriviĉnog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od OUN ili ugovorima izmeĊu drţava kojima se odreĊuju meĊunarodna kriviĉna djela i odgovornost uĉinilaca tih djela. ili uĉešće u nekom zajedniĉkom planu za izvršenje nekog od navedenih djela.1946. porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv civilnog stanovništva. vojni ili okupacioni sud. zloĉin genocida i neka kriviĉna djela protiv meĊunarodnih odnosa.08. zloĉini su bili svrstani u 3 kategorije i to: a) Zloĉin protiv mira . Naĉela meĊunarodnog kriviĉnog prava Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12. pa nakon toga za kriviĉno djelo. ali se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za ublaţavanje kazne. b) Ratni zloĉin – povreda ratnih zakona i obiĉaja rata. sporazumi i garancije. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica. odnosno o pojedincu kao subjektu meĊunarodnog prava. Sud moţe tu grupu ili organizaciju proglasiti zloĉinaĉkom. onda se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava izdrţana kazna koja je bila izreĉena za prekršaj. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloĉin. U takva djela spadaju narušavanje mira. c) Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti – ubistvo. kao i napadi na druge vrijednosti koje su od znaĉaja za ĉovjeĉanstvo u cjelini.WWW. Znaĉaj tih naĉela je višestruk. U dosadašnjem periodu više se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meĊunarodni karakter budu utvrĊena kao kaţnjiva u svim zemljama.1945. U takvom sluĉaju nadleţna drţavna vlast svake od potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog ĉlanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred graĊanski.planiranje. a najveći je domet naĉela o nadmoćnosti meĊunarodnog prava nad nacionalnim pravom. kao i naĉela o individualnoj odgovornosti po meĊunarodnom pravu.

godine. Konvencije o rasnoj diskriminaciji MeĊunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poĉele su Deklaracijom UN o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20. Poljaka. Drţave ĉlanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreĉavaju svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj nadmoćnosti ili mrţnji. koja je stupila na snagu 04.11.godine. a u cilju da se unište određene rase i klase stanovništva i nacionalne. a koji su izvršeni protupravno i sa umišljajem.1949.godine usvojen je naziv “genocid” za zloĉin uskraćivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti. Ovom konvencijom je utvrĊeno da je genocid meĊunarodno kriviĉno djelo.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.COM . te MeĊunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloĉina aparthejda iz 1973. bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata.1948.godine).08.Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga. Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata Na inicijativu MKCK.godine donesene su 4 konvencije i to: .BH-PRAVNICI. Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11. i 1929. naročito Jevreja.godine. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz 1970. bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga.1946. Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti su prvi put predviĊeni kao meĊunarodni delikti tek Statutom i presudom Nirnberškog suda. Statut je dao elemente posebnog zloĉina.BH-PRAVNICI. a drţave potpisnice se obavezuju da će spreĉavati i kaţnjavati za genocid.Konvencija o poboljšanju ranjenika. .12. Generalna skupština UN je 09. Cigana i drugih. rasne ili religijske grupe.Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima.WWW. . OdreĊujući zloĉine protiv ĉovjeĉnosti. Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa.1963. kao i sva djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili drugog etniĉkog porijekla.godine (tzv. Svaka od ovih konvencija sadrţi i kriviĉnopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice obavezne da svojim kriviĉnim zakonima odrede kriviĉne sankcije protiv lica koja svojim djelima povrijede propise ovih konvencija.01. . Uslijedile su MeĊunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.COM Zloĉin genocida Zloĉini protiv mira i ratni zloĉini uglavnom su bili predviĊeni u Haškim i Ţenevskim konvencijama (iz 1907.12. Konvencija o suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971.Haška konvencija) – njome su se drţave obavezale da u svom kriviĉnom zakonodavstvu predvide kriviĉno djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo.Konvencija o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata.godine. svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao kriviĉna djela u svom zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva.godine (tzv. na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12. 2. kao i svaku pomoć pruţenu rasistiĉkim djelatnostima. nazvanog genocidom. Ostale konvencije i meĊunarodni akti 5 WWW.1969. Konvencije o napadima na meĊunarodni civilni zraĉni promet Posebno su znaĉajne 2 konvencije i to: 1.

U tim sistemima se ne suprotstavljaju oštro kriviĉno djelo i krivac. niti se krivac ukljuĉuje u pojam kriviĉnog djela. kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni. kao što je to u bipartitnom sistemu. Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna kriviĉnopravna pojma: kriviĉno djelo. Sistem nauke kriviĉnog prava (općeg dijela) Opći dio kriviĉnog prava ranije je uglavnom obraĊivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni. Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u sluĉaju oruţanog sukoba iz 1954. Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971. Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961. nauka kriviĉnog prava za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnog (materijalnog) prava.COM .COM Poseban znaĉaj ima: MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966. trihotomni). Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju kriviĉnog djela.godine itd. Nauka kriviĉnog prava se ne ograniĉava iskljuĉivo na izlaganje de lege lata (tj. već se poĉinilac i kriviĉno djelo u sistemu obraĊuju u njihovom jedinstvu. polazeći od ĉinjenice da bez poĉinioca ne moţe biti ni kriviĉnog djela. Kriviĉno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjekt ivnih elemenata. kao što je to sluĉaj u tripartitnom sistemu. Savremeni sistemi nauke kriviĉnog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme kriviĉnog prava.godine. jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta primjenom kriviĉnih sankcija. a kao kriminološka nauka za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnih djela i kazni kao društvenih fenomena. dihotomni). 2.godine. koji se razvio poĉetkom XX vijeka. Po njemu se kriviĉno djelo iskljuĉivo odreĊuje prema objektivnim elementima. Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloĉine i zloĉine protiv ĉovjeĉnosti iz 1968. krivca i kriviĉnu sankciju. NAUKA KRIVIČNOG PRAVA PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIĈNOG PRAVA Predmet nauke kriviĉnog prava Nauka kriviĉnog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih.izlaganje kriviĉnog prava kako jeste). ali i u sistemu kriminoloških nauka. 6 WWW. Kao pravna nauka.godine.BH-PRAVNICI.godine. Po ovom sistemu postoje 2 osnovna kriviĉno-pravna pojma: kriviĉno djelo i kriviĉna sankcija.WWW. Razlika se zasniva na razliĉitim shvatanjima općeg pojma kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju kriviĉnog djela. U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poĉinilac kriviĉnog djela sa svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje kriviĉnog djela.

te strukturu i dinamiku kriminaliteta. penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u uslovima zatvorskog ţivota. bi kritiĉkom ocjenom pozitivnog kriviĉnog prava i nauĉnim ispitivanjem kriminaliteta. kao pravne nauke. Osim toga. Kriminologija se bavi izuĉavanjem kriminala posmatrajući ga sa razliĉitih vanpravnih aspekata. higijenski zahtjevi. Zbog toga je usko povezana sa više drugih nauĉnih disciplina. kriminalističku taktiku i kriminalističku metodiku. sankcija i svih drugih ĉinjenica na osnovu kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopće ili pojedinih njegovih oblika.COM .kriminalna biologija ili antropologija – izuĉava biološke faktore kriminaliteta. Kriminalistička tehnika nauĉno utvrĊuje naĉine iznalaţenja. psihijatriju i fiziologiju. nastojeći prvenstveno da utvrdi uzroke. ostvarile svrhu koja im je namijenjena. potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. 7 WWW. kriviĉna statistika i kriminalistika. javnog tuţilaštva. kao i svih drugih ĉinjenica koje mogu posluţiti za utvrĊivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta. fiksiranja i ispitivanja tragova kriviĉnog djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. s obzirom na vrstu i naĉin izvršenja.COM KRIVIĈNE I SRODNE NAUKE Pod kriviĉnim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izuĉavanjem kriminaliteta. Kriminalistička metodika utvrĊuje najbolje metode izviĊanja pojedinih grupa kriviĉnih djela s obzirom na njihove specifiĉnosti. ObraĊuje skup pravnih normi kojima se reguliše naĉin djelovanja suda. brzog i ekonomiĉnog provoĊenja istrage.BH-PRAVNICI. a njen zadatak je da osigura najracionalniji sistem evidentiranja kriviĉnih djela. utvrĊivanja i ispitivanja dokaza koji se koriste radi prevencije kriviĉnih djela i u cilju rasvjetljavanja kriviĉnih djela. Kriviĉna statistika se nije osamostalila kao posebna nauĉna disciplina. odnosi sa porodicom. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju. istraţnih organa i drugih lica koja uĉestvuju u kriviĉnom postupku. Tako se kriminologija pojavljuje kao skup u odreĊenoj mjeri osamostaljenih nauĉnih disciplina kao što su: .BH-PRAVNICI. Nauka kriviĉnog procesnog prava izuĉava procesualno (formalno) kriviĉno pravo odreĊene drţave. odnosno istrage. kao i u cilju ustanovljavanja i otkrivanja poĉinilaca kriviĉnih djela. Osim izuĉavanja faktora kriminaliteta. a posebno radi otkrivanja i hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela. kao i metode izvoĊenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog. . kao što su razne psihiĉke devijacije. Kriminalna politika. obezbjeĊivala veću efikasnost kriviĉnog prava u borbi protiv kriminaliteta. koja izuĉava društvene faktore kriminaliteta. krivaca. kriviĉna statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju kriviĉnih sankcija daje mogućnost da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviĉne sankcije.WWW. . kao vanpravne nauke. Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja.kriminologija. U okviru toga. U takve nauke spadaju: .faktore kriminaliteta. Penologija je nauka koja se prvobitno bavila prouĉavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda izvršenja kazni lišenja slobode. kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju. U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i mjera bezbjednosti. ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke kriviĉnog prava i postavi kao zasebna nauka. Kriminalistička taktika nauĉno utvrĊuje metode vršenja izviĊaja. tzv.nauka kriviĉnog procesnog prava i kriminalna politika. Moguća je njena dalja podjela na kriminalnu psihologiju.kriminalna sociologija. Tako shvaćena kriminalistika obuhvata kriminalističku tehniku. koja izuĉava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet.

sudska fotografija. 8 WWW. traseologija (izuĉavanje tragova). Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaĉajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su tijesno povezane sa naukom kriviĉnog prava. ĉiji su sastavni dijelovi daktiloskopija (izuĉavanje otisaka prstiju).COM . grafologija (ispitivanje rukopisa).COM Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistiĉku tehniku. seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka o smrti).WWW.BH-PRAVNICI. U okviru sudske medicine poseban znaĉaj ima traumatologija (nauka o povredama). sudska balistika itd.BH-PRAVNICI.

RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA I NAUKE KRIVIČNOG PRAVA KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA PRAVA U RAZLIČITIM NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA ROBOVLASNIĈKIH DRŢAVA 1. poljoprivredni proizvodi). bez ikakvog sistema. Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obiĉajnog prava. kao i u pogledu zaštite liĉnosti. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine. te se posebna paţnja posvećuje raznim oblicima kraĊe. Najznaĉajniji od svih je Lex Salica. nazvan po saliskim Francima.BH-PRAVNICI. PreovlaĊuju smrtna i razne fiziĉke kazne. poznate su i “kapitularije”.godine. Malobrojni su oĉuvani izvori prava iz tog perioda. Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka) Kriviĉno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja.zakoni doneseni od strane kraljeva. stoka. U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela kriviĉnog prava na opći i posebni dio. Primarna zaštita privatne svojine (robovi. tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu otkupnina. Većinom su se svodile na smrtnu kaznu. sve je veći uticaj i primjena kanonskog kriviĉnog prava. već zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina. a svi su sadrţavali i norme kriviĉnog prava.BH-PRAVNICI. Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka) U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges barbarorum ili “narodne pravde”. Saĉuvani izvori (npr. Osim toga. Rimsko pravo za kriviĉno pravo nema ni izbliza onaj znaĉaj koji ima za razvoj graĊanskog prava. Izvore iz tog doba ne predstavljaju zakonodavni akti. Nakon raspada franaĉke drţave Karla Velikog. 2. protiv religije i morala. Kapitularije su doprinijele sve većem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine.COM B.WWW. Kazne su ostale surove. Karakteristika kriviĉnog prava feudalnog doba je primarna zaštita svojine. koji su sadrţavali i kriviĉno pravo. ali se već dosta rano pojavljuje i novĉana kazna. pljaĉke.Hamurabijev zakon ik) sadrţe pojedine odredbe iz oblasti kriviĉnog prava. Tako su u 9 WWW. 4. KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA Opće karakteristike Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. Surove kazne.COM . Karakteristika ovih zakona je taĉno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte. Razlika izmeĊu slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviĉne odgovornosti. istiĉu se i grupe kriviĉnih djela protiv vladara i drţave (politiĉka kriviĉna djela). Pored ovih zakona. U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je znatan progres kriviĉnog prava. razbojništva. tj. 3. najvaţnijem franaĉkom plemenu. razna muĉenja i sakaćenja. te protiv liĉnosti. Tome je znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije. izdat u Francuskoj oko 500.

meĊu kojima je najznaĉajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII vijeka. On predstavlja klasiĉan kriviĉni kodeks razvijenog feudalizma. koja je dominirala sve do prvih burţoaskih kriviĉnih zakona. Nauĉna obrada kriviĉnog prava osim Italije zahvata i Francusku.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski Kriviĉni zakonik iz 1794. dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko pravo. U Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna znaĉajnija kodifikacija kriviĉnog prava. Holandiju. vrlo teško su prodirale u podruĉje kriviĉnopravne nauke. Njemaĉku. ali ponovo samo u pojedinim zemljama.COM Njemaĉkoj nastala tzv. Prema odredbi Karla V. ali nikada nije vaţio na cjelokupnom njemaĉkom podruĉju. bogohuljenje. Ciceron i Seneka.BH-PRAVNICI. MeĊutim. ali su nauci kriviĉnog prava dali nove filozofske osnove. Za kriviĉno pravo feudalno-apsolutistiĉkih drţava karakteristiĉno je da se ono u Njemaĉkoj izgraĊivalo manje-više na osnovama Karoline. izazvan recepcijom rimskog prava. Platon i Aristotel su se u svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaĉajnih za kriviĉno pravo. KRIVIĈNOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIĈNO PRAVO FRANCUSKE BURŢOASKE REVOLUCIJE Uvodno razmatranje Filozofi Grocijus. te je imao veliki znaĉaj za dalji razvoj austrijskog kriviĉnog zakonodavstva. Tako se u kriviĉnom pravu kao osnov odgovornosti sve više uĉvršćuje vinost. Od XVI vijeka se nauka kriviĉnog prava poĉinje obraĊivati na univerzitetima kao zaseban predmet. koja je bila pod jakim uticajem kanonskog kriviĉnog prava. Španiju. Kriviĉni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podruĉju Austrije. vraĉanje itd). Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poĉinje i nauĉna obrada kriviĉnog prava.godine.”ogledala”. Najznaĉajniji su Bavarski Kriviĉni zakonik iz 1751. Kriviĉnopravna nauka tog vremena bila je pod iskljuĉivim uticajem crkve. unosi se više preciznosti u formulisanje kriviĉnih djela itd. Paulus. Lok u 10 WWW. Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniĉi na razumnu mjeru kako bi se kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreĊenje zloĉina.BH-PRAVNICI. Od Rimljana su kriviĉnopravna pitanja najviše doticali Ulpijan. NAUKA KRIVIĈNOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA Stari Grci i Rimljani nisu dali znaĉajniji doprinos na podruĉju kriviĉnog prava.COM . Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek) Karakteristika ovog perioda je što je kriviĉna represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. U borbi protiv kmetskih pobuna nastao je najznaĉajniji spomenik kriviĉnog prava srednjeg vijeka – Constitutio Criminalis Carolina izdat 1532. Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom kriviĉnog prava. Tek tokom XVIII vijeka u Njemaĉkoj dolazi do kodifikacije kriviĉnog prava. ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiĉkih odnosa.WWW.godine. primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni zakoni. Austrijski Kriviĉni zakonik Marije Terezije iz 1768. partikularizam je doveo do sve većeg unošenja arbitrarnosti u izricanje kazne. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave (društveni ugovor). a Karolina je imala supsidijarni znaĉaj.godine za vrijeme njemaĉkog cara Karla V. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreĊenosti. Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela protiv religije (heretizam. U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak. a time i samovolje. MeĊutim. koju nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka.

Zakonik sprovodi slijedeće zahtjeve: a) Kazna mora biti humana. ĉiji je autor Ĉezare Bekarija. Deklaracija prava ĉovjeka i graĊanina iz 1789. b) Kazna mora biti srazmjerna kriviĉnom djelu.godine direktno i indirektno je postavila niz naĉela kriviĉnog prava. Bekarija je istakao ideju prevencije. Voltera i Rusoa Za dalji razvoj kriviĉnog prava posebno su znaĉajni francuski filozofi Šarl Monteskje.surova djela treba kaţnjavati fiziĉkim kaznama). d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela. Lokove filozofske i politiĉke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston. te Kriviĉni zakonik iz 1810. javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo uĉinjeno. c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr.COM kriviĉnopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naĉela Deklaracije. objavljena 1764. a društvenim ugovorom se pojedinac odrekao individualnog prava na odbranu u korist društvene zajednice. Fransoa Volter i Ţan Ţak Ruso. a u pravcu humanizacije kriviĉnog prava.godine u Milanu. Lok se u nizu kriviĉnopravnih ideja javlja kao preteĉa tzv. već da se kriviĉno djelo ne bi ĉinilo u budućnosti. Kriviĉno pravo francuske burţoaske revolucije Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaĉajna zakonodavna akta: Kriviĉni zakonik iz 1791.BH-PRAVNICI. g) Smrtna kazna ne moţe predstavljati muĉenje. te gube vaţnost sva kriviĉna djela povrede boţanstva. prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog kriviĉnog djela. b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne nuţne kazne.WWW. Bekarija je smrtnu kaznu smatrao nelogiĉnom. f) Kazne moraju biti dugotrajne. Kriviĉni zakonik iz 1791. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki ĉovjek u prirodnom stanju ima pravo da se brani od svakog napada.godine koji je donijela Ustavotvorna skupština. Ideje Ĉezara Bekarije Knjga “O zloĉinima i kaznama”. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju kriviĉnog prava. U pogledu kaţnjavanja. Koncepcija Monteskjea. e) Kazne moraju biti odreĊene. predstavlja znaĉajan doprinos razvoju kriviĉnog prava. prema kome samo zakon moţe biti osnov kaţnjavanja.klasiĉne škole kriviĉnog prava. Opći dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”. c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u sluĉaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio kaznu. koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiĉkog pravosuĊa. Bekarija se zalagao protiv svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. e) Svi graĊani su jednaki u pogledu zakonske zaštite i u pogledu kaţnjivosti. jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo. po prvi put je u sistemu jednog kriviĉnog zakonika usvojena podjela na opći i posebni dio. Zahtijevao je strogo poštivanje naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravosuĊu.BH-PRAVNICI.godine. f) Kazne mogu biti samo liĉne (individualne). Da bi se što jaĉe istakla ova naĉela. Najvaţnija su slijedeća: a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja. d) Svi graĊani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja.COM . a posebni “O 11 WWW. Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom kriviĉnom zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim kriviĉnim pravom. donesen za vrijeme Napoleona.

Po toj teoriji. što je znatno doprinijelo uĉvršćenju naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravu. ali se sadrţajno radi o općem i posebnom dijelu. silovanje-kastracija itd). Kant zastupa princip da kazna mora iskljuĉivo predstavljati apsolutnu pravednost. smatrajući da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom 12 WWW. tj. Osnovne pojmove kriviĉnog prava – kriviĉno djelo i kaznu posmatrala je iskljuĉivo kao pravne fenomene. Klasiĉna škola izgradila je kriviĉnopravnu dogmatiku. Znatno je povećan broj kriviĉnih djela. Zakonik je znatno pooštrio kazne u odnosu na Zakonik iz 1791. Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektiĉki razvija kroz 3 osnovna stadijuma: teza-antiteza-sinteza.godine.godine ne predviĊa apsolutno odreĊene kazne za pojedina djela. U funkciji oĉuvanja postojećih društvenih odnosa. te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih drţava. Sama predstava o kazni koja oĉekuje izvršioca kriviĉnog djela otklanja motive za izvršenje djela. Kazna negira kriviĉno djelo. i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljuĉivo ima karakter odmazde. ne vodeći raĉuna da su to društvene pojave podloţne općim zakonima društvenih zbivanja. a to se u suštini svodi na odmazdu.COM .WWW. već ih odreĊuje relativno – propisujući minimum i maksimum kazne za svako djelo. te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu društvene zajednice. Kriviĉno djelo je izraz slobodne volje pojedinaca koji djelomiĉno negira opću volju. Klasiĉna škola nije posvećivala paţnju uzrocima kriminaliteta. posebno politiĉkih delikata za koje se predviĊa smrtna kazna. fiziĉke kazne i konfiskacija. Zakonik iz 1810.COM kriviĉnim djelima i kaznama”. pravo je izraz opće volje (teza). te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni red (sinteza). Poĉetkom XIX vijeka u Evropi je nastao niz kriviĉnih zakonika koji su manje -više stvarani pod uticajem Napoleonovog Kriviĉnog zakonika. Kant se zalaţe za primjenu taliona u kriviĉnom pravu (ubistvo-smrtna kazna.kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). te je on na podruĉju kriviĉnog prava imao vrlo malo sljedbenika. Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. koja je nazvana teorijom generalne prevencije psihološkom prinudom. Kantovo talionsko naĉelo oĉigledno je bilo nazadno. U pravnoj oblasti. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja odgovornosti sauĉesnika. Uticaj Kanta i Hegela na kriviĉno pravo Svaki sa svojih filozofskih osnova.BH-PRAVNICI.klasiĉne škole u nauci kriviĉnog prava. Jedna od najvećih Fojerbahovih zasluga je da je svojom teorijom psihološke prinude zahtijevao što odreĊenije formulisanje kriviĉnih djela i kazni. Karakteristiĉno je da projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu. već je ona unesena po odluci Ustavotvorne skupštine. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode. cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki djeluje na sve potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIĈNOG PRAVA Znaĉaj Napoleonovog kriviĉnog zakonika Napoleonov Kriviĉni zakonik (Code penal) iz 1810. Zlo priĉinjeno kaznom mora biti jednako zlu koje je proizvedeno kriviĉnim djelom. Proizilazi da veliĉina kazne iskljuĉivo zavisi od teţine djela.godine predstavlja klasiĉan burţoaski kriviĉni zakon. Anselm Fojerbah i klasiĉna škola kriviĉnog prava Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaĉkog prava” smatra se osnivaĉem tzv.BH-PRAVNICI. Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne.

godine. Vanjski faktor ĉine karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi.Garofalo pored biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor kriminaliteta. Ta individualna svojstva su odluĉujući faktor koji jednoj osobi diktira da pod odreĊenim vanjskim okolnostima izvrši kriviĉno djelo. Svaki zloĉinac se moţe prepoznati po uroĊenim biološkim (fiziĉkim i duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine). 2. Njegovi sljedbenici. ljubomore i sl. tj. On je svojim djelom “Ĉovjek kao zloĉinac” iz 1876. 13 WWW.BH-PRAVNICI. a posebno krivac generalizuju. Austrijski Kazneni zakonik iz 1852. Po Feriu.kriminalnoantropološku školu u nauci kriviĉnog prava.godine zasnovao tzv. Znaĉajniji kriviĉni zakonici XIX vijeka Pored Napoleonovog Kriviĉnog zakonika znaĉajni su i: Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma Fojerbaha iz 1813.godine. a Garofalo u “Kriminologiji” 1885.COM . Objektivizacija je previše izraţena jer se sva kriviĉna djela sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. RoĊeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka biološke prirode (psihološke i anatomske). Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u Njemaĉkoj. Zajedniĉke karakteristike ovih zakonika su da se kriviĉno djelo.godine. jer istovremeno niz lica pod potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviĉna djela. Pruski Kazneni zakonik iz 1851.BH-PRAVNICI. van stvarnog ţivota. u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta. 4. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje stvaraju predispoziciju za vršenje kriviĉnih djela. Feri je izveo klasifikaciju krivaca u 5 kategorija: 1. Na osnovu ove podjele.godine. Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom kriviĉnog prava.godine. Krivci iz strasti – kriviĉna djela ĉine pod uticajem velike strasti. da se nalaze u samom zloĉincu. Po Lombrozu. prvenstveno Enriko Feri i R. U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode. svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci iz socijalnih razloga. Njene bitne odrednice su: Ĉovjek u svom djelovanju nije slobodan.godine – izraĊen po ugledu na Code penal. bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do 1930. Kazneni zakonik za Njemaĉku carevinu iz 1871. Shodno tome.WWW. osnovni faktori kriminaliteta su biološkog karaktera. Krivci ludaci – kriviĉna djela izvršavaju pod uticajem duševne bolesti. Kretanje kriminaliteta se iskljuĉivo tumaĉilo kao negativni ili pozitivni rezultat kaznene represije. Po ovoj teoriji svi krivci su biološki anormalna bića.COM kaznene represije. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Čezare Lombrozo.”novih škola” koje po metodi karakteriše pozitivizam. jer se posmatraju apstraktno. kod kojih je dominantan utaicaj sredine. MeĊutim. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih postaje hroniĉan. već su njegovi postupci determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom. 3. i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze u svojim kasnijim radovima odstupa od prvobitnog stanovišta. Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881.godine. mrţnje. svi poĉinioci kao razumna bića su jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom. Polazna taĉka njegove teorije je teza o uroĊenoj zloĉinaĉkoj prirodi ĉovjeka – o rođenom zločincu. Antropološka škola i italijanski pozitivizam Kao rezultat kritike klasiĉne škole nastaje formiranje tzv.

Osnov za primjenu kazne je kriviĉna odgovornost zasnovana na uraĉunljivosti i vinosti. Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je “opasnost“ uĉinioca koja se posebno javlja kod povratnika. Hroniĉni bi preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca. List tvrdi da svaki pojedini zloĉin nastaje zajedniĉkim djelovanjem 2 grupe uslova: individualna svojstva krivca i fiziĉke. Sluĉajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive. U hroniĉni kriminalitet posebno spadaju profesionalna kriviĉna djela.”sociološke škole” kriviĉnog prava. Ove teorije nazivaju se neoklasiĉnom školom ili neoklasicizmom u kriviĉnom pravu jer je njihova polazna teza o moralnoj odgovornosti kao osnovu kriviĉine odgovornosti. On je samo opasan po društvo i zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje će predstavljati “mjeru socijalne zaštite” (bezbjednosti). List diferencira krivce u 2 osnovne kategorije: sluĉajne krivce (akutni krivci) i krivce po prirodi (hroniĉni krivci). Antropološka škola u ĉistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila nauĉno zasnovana. Dakle. sa svojim već uroĊenim sklonostima. Hroniĉni krivci se mogu podijeliti na popravljive i nepopravljive. Konkretna kazna treba biti prilagoĊena osobenostima krivca. Primjeni preventivnih mjera prethodila bi samo odreĊena biološko-psihološka ekspertiza. Sociološka škola Osnivaĉi sociološke škole su Franc List iz Berlina. Ovo stanje moţe predstavljati osnov za ublaţavanje kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti. 14 WWW. jer ĉovjek ne vrši kriviĉno djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo. Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hroniĉni.BH-PRAVNICI. Neoklasiĉari su posebno zastupali mišljenje da u kriviĉnom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraĉunljivost. a istovremeno ne pridaju znaĉaj generalnoj prevenciji. List smatra da na razvijanje zloĉinaĉkih svojstava u najvećoj mjeri utiĉu vanjske (društvene) okolnosti pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela.BH-PRAVNICI. odnosno na preventivno djelovanje u odnosu na uĉinioca. neuraĉunljivih i smanjeno uraĉunljivih poĉinilaca kriviĉnih djela. Krajnji zakljuĉak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja. Neoklasiĉna škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju. Akutni bi bio preteţno izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu krivca. Zbog toga su sociolozi zastupali princip individualizacije kazne. Individualizacija kazne još više dobiva na znaĉaju. kao prelazno stanje izmeĊu uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima izvršilac ţivi. Prema kategoriji krivca se mora podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni poredak. Kazna ima odreĊeni konkretan cilj i ne moţe se zasnivati na odmazdi. Tako se već mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv. za pozitiviste nema znaĉaj represija. ali se ipak javlja i psihološki momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviĉna djela. Pristalice sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu. koji na osnovu osrednjeg vanjskog pritiska pristupa kriminalu.COM 5. Dakle. a mišljenje eksperata bi bilo odluĉujuće i definitivno.COM .WWW. U skladu sa shvatanjem uzroka kriminaliteta. Van Hamel iz Amsterdama i Adolf Prens iz Brisela. društvene okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta. Neoklasiĉna škola U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeĊu intederminizma klasiĉne škole i determinizma pozitivista i sociološke škole. već smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna prevencija. već samo prevencija.

ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom smislu. Druga.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za društvenu odbranu” sa zadatkom da utiĉe na suzbijanje zloĉina. Prvobitno su preporuĉivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji. mjera socijalne zaštite i sl. opravdava retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona itd. odgovornosti i kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela. Pokret nove društvene odbrane Pokret društvene odbrane ukljuĉuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svje tskog rata u nauci kriviĉnog prava. Istovremeno se na bazi tzv. Prema tome. sudija kasacionog suda u Parizu. a ĉija zajedniĉka karakteristika je stanovište da kriviĉno pravo sluţi odbrani društva od kriminaliteta. Shodno tome. ove mjere su sve više poprimale karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta kriviĉne sankcije. smatrajući ih posebnom vrstom mjera bezbjednosti.g (prošireno izdanje 1966. OUN je 1948. sterilizacije i sl. pozitivne. ovaj pokret ne prihvata dualitet kriviĉnih sankcija neoklasiĉne škole. Teţište se sa kriviĉnog djela pomjera na krivca.godine).stanja opasnosti u kome se nalazi poĉinilac kriviĉnog djela dopunjuje represivni mehanizam i drugim kriviĉnom sankcijom nazvanom mjera bezbjednosti. Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove kriviĉnog djela i kriviĉne odgovornosti. zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne. Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana. Ovu koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi društvene odbrane”. U tim pravcima je karakteristiĉno da se za osnovu uzima koncepcija jedne škole (npr. koji bi za cilj imao reintegraciju poĉinioca u društvo. U pokretu društvene odbrane mogu se izdvojiti 2 koncepcije: Prema prvoj koncepciji. Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasiĉni. dakle monizam kriviĉne sankcije.klasiĉne) koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr. sadašnja kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene odbrane. koji je svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954. U tom novom pravu treba pojmove kriviĉnog djela. krivca.BH-PRAVNICI. pored kazne i mjere bezbjednosti.BH-PRAVNICI.neoklasiĉna). Udaljem razvoju. već usvaja samo jednu vrstu mjera društvene odbrane. To pravo napušta princip legaliteta. Delikventa treba podvrći tretmanu koji obezbjeĊuje njegovu resocijalizaciju. Za period izmeĊu 2 svjetska rata karakteristiĉna je i pojava autoritarnog fašistiĉkog kriviĉnog zakonodavstva. Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel. subjektivizma i kurativnih mjera. Kriminalna politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu. već traţi njegovu transformaciju.COM .COM Posebnu paţnju neoklasiĉari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poĉiniocima kriviĉnih djela. One su imale zadatak da u većoj mjeri zamijene kaznu ili da reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima. 15 WWW. Ovo stanovište razvija naĉelo individualizacije kazne usvajajući sistem ublaţavanja kazne. umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog kriviĉnog prava. uvoĊenje batinanja. potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno kriviĉno pravo i zamijeniti ga pravom društvene odbrane. a time i zaštitu društva. Osvrt na savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava Danas postoje kombinacije razliĉitih shavatanja u kojima se prepliću koncepcije klasiĉne. Shvatanja koja su manje-više prihvaćena od većine autora su: a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca. neopozitivistiĉki itd. uslovne osude i uslovnog otpusta. Reforma kriviĉnog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka Reforma zahvata skoro cijelu Evropu.WWW. sociološke i drugih škola.

U Hrvatskoj. Postavio je naĉelo legaliteta kriviĉnog djela i kazne.1930.godine. pri ĉemu se uzima u obzir kako potreba zaštite društva.WWW. postojala je mogućnost da kriv iĉno zakonodavstvo donose federacija i socijalistiĉke republike. MeĊutim. Kriviĉni zakonik FNRJ donesen je 1951. koja omogućava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za suzbijanje kriminaliteta. Tokom II svjetskog rata. kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale narodne sudove kao organe pravosuĊa na osnovu uputstva NKOJ od 09.06.godine.COM . Osnovne i najvaţnije mjere u borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere. Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01. tako i subjektivna stanja ĉovjeka.godine. tako i potreba zaštite ĉovjeka-pojedinca. odnosno autonomne pokrajine. nuţnoj odbrani i krajnjoj nuţdi. Zakon je predviĊao dualitet kriviĉnih djela: zloĉine i prestupe. Iz navedenih stavova proizilazi da kriviĉno pravo treba biti izraz tzv. a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne. trebaju biti elastiĉni i dozvoliti da se u obzir uzimaju kako objektivne okolnosti. U BiH je vaţio Kazneni zakon o zloĉinstvima i prestupima od 26.COM b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta. sa izuzetkom blaţeg zakona. a sva ostala kriviĉna djela i sankcije odreĊivale su republike.BH-PRAVNICI. Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo. zabludi. posebno u pogledu odreĊivanja kazne. Njima je izvršeno razgraniĉenje nadleţnosti u kriviĉnim stvarima izmeĊu vojnih sudova i Narodno-oslobodilaĉkih odbora. Dakle. Spadao je u red modernih burţoaskih zakonika. zakonodavna nadleţnost republika bila je izrazito suţena.godine. njegova psihiĉka konstitucija i njegova liĉnost u cjelini.1879. Dalji razvoj išao je u pravcu povećanja zakonodavne nadleţnosti republika na raĉun federacije.godine. Kriviĉnopravni propisi. po Ustavu FNRJ iz 1946. osnovne savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava omogućavaju razvoj pozitivnog kriviĉnog prava na jednoj širokoj platformi. odnosno autonomnih pokrajina na naĉin da je federacija odreĊivala opći dio kriviĉnog zakonodavstva i manji broj kriviĉnih djela od zajedniĉkog znaĉaja.BH-PRAVNICI. U zakoniku je bio uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente. na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razliĉitih pravn ih podruĉja.godine. Nakon II svjetskog rata. Zakon sadrţi propise o umišljaju i nehatu. c) Potreba ispitivanja liĉnosti izvršioca kriviĉnog djela. za razvoj kriviĉnog prava poseban znaĉaj imaju Foĉanski dokumenti iz februara 1942.kriminalne politike. te je amandmanima iz 1971.godine.01.05.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeĊu federacije i republika. uz iskljuĉenje retroaktivnosti vaţenja kriviĉnog zakona. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA U BiH Uspostavom Kraljevine SHS. GraĊanski sudovi kao zasebni organi pravosuĊa nisu postojali sve do 1944.1944. 16 WWW. neuraĉunljivosti i smanjenoj uraĉunljivosti.

WWW.COM .BH-PRAVNICI.COM II KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO 17 WWW.BH-PRAVNICI.

BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.WWW.COM 18 WWW.COM .

Normativni akti kojima se upotpunjuju blanketne norme koje postoje u kriviĉnom pravu. Pod pojmom kriviĉni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba kriviĉnopravnog sadrţaja. MeĊunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor kriviĉnog prava. ObezbjeĊenje sigurnosti ĉovjeka i graĊanina u smislu da prema njima neće biti primijenjene kriviĉne sankcije. te druge osnovne vrijednosti društva. Socijalno-etiĉka funkcija – ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna. Posredni izvori su podzakonski akti. neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta kriviĉnog kodeksa ili je ona sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureĊuje neki ţivotni odnos. Funkcije kriviĉnog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog ureĊenja i politiĉkog sistema. Uredbe sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviĉna djela i sankcije za uĉinioce tih djela. osim za ponašanja koja su zakonom odreĊena kao kriviĉna djela. Postoje 2 vrste ovih akata: 1.COM CILJEVI KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIČNOPRAVNA PRINUDA FUNKCIJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Funkcije kriviĉnog zakonodavstva su: 1. OSNOV I GRANICE KRIVIĈNOPRAVNE PRINUDE Propisivanje kriviĉnih djela i kriviĉnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene kriviĉnopravne prinude i njenoj srazmjernosti jaĉini opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka. Pod pojmom kriviĉno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH. Zasniva se na vaţećem zakonskom tekstu. 2. Zaštitna funkcija – obezbjeĊuje zaštitu društva primjenom kriviĉnih sankcija prema licima koja ugroţavaju ili povreĊuju osnovne vrijednosti jednog društva. Donose se u sluĉaju rata ili drugih vanrednih situacija.a bazi se prouĉavanjem pozitivnog prava u smislu da isto unapreĊuje. Neposredan izvor su kada drţava prihvati meĊunarodni ugovor i obaveţe se da će isti neposredno 19 WWW. Ukoliko je štićena vrijednost veća. Pri odreĊivanju granica prinude vrši se diferenciranje vrijednosti koje se štite prema njihovom znaĉaju. zakoni Kantona i zakoni drţave BiH kojima su propisana kriviĉna djela. kriviĉnopravna prinuda je oštrija i obrnuto. 2.WWW. Izvori kriviĉnog prava mogu se podijeliti na neposredne i posredne. Neposredni izvor kriviĉnog prava je kriviĉni zakon. meĊunarodni ugovori (konvencije). utiĉući na taj naĉin na izgraĊivanje svijesti graĊana o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaĉanje morala društva.BH-PRAVNICI. Granice kriviĉnopravne prinude odreĊuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i nuţnosti kriviĉnopravne zaštite tih vrijednosti.COM . sudska praksa i pravna nauka. Pod pojmom kriviĉni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom ureĊenom sistemu zaokruţena problematika instituta općeg i posebnog dijela kriviĉnog prava. IZVORI KRIVIĈNOG PRAVA Kriviĉno pravo je zakonsko pravo.BH-PRAVNICI. 3. Podzakonski normativni akti su posredan izvor kriviĉnog prava.

Pravna nauka (dogma) je posredan izvor kriviĉnog prava. Naĉini odreĊivanja kriviĉnih djela (metodi odreĊivanja bića kriviĉnih djela – razliĉitost dispozicija) Dispozicija je onaj dio propisa. Odredbe općeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju. Opći dio obuhvata 14 glava sa 136 ĉlanova... Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomoću obiljeţja opisuje neko kriviĉno djelo.214 st..COM . odnosno iz nekog drugog kriviĉnog djela. Upućujuća dispozicija je ona u kjoj se upućuje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa kriviĉnog zakona.171 st. ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom pitanju. te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna imovinska korist). Tako npr. Jednostavne dispozicije mogu se podijeliti na obiĉne. Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene. a sloţene na blanketne i alternativne. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih normi uoĉavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja. Npr. Sudska praksa su posredan izvor kriviĉnog prava.1: «Ko drugog liši ţivota. te sugerišu zakonodavcu odreĊene promjene.1: «Ko tuĊu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist..» ili kod kriviĉnog djela ubistva ĉl. tj.1: «Ko uvrijedi drugog. ĉl. Po strukturi – odredbe općeg dijela imaju dispoziciju.1. Iz ove dispozicije se vidi da je zakonodavac odredio više obiljeţja tog kriviĉnog djela.obiĉna dispozicija je kod kriviĉnog djela uvrede iz ĉl. Osim toga.COM primjenjivati u svom pravosudnom sistemu. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem zaštitnom objektu svrstana u pojedine grupe kriviĉnih djela (poglavlja 15-33. utaju 278.137-396).BH-PRAVNICI. Po meĊusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe općeg dijela bez odredbe posebnog dijela i obrnuto. prevaru 282).. To znaĉi da djelo iz ĉl. Prema sadrţaju – odredbe općeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog (nešto se proglašava) karaktera. pravne norme u kome se po obiljeţjima odreĊuje biće nekog kriviĉnog djela. sadrţi upućujuću dispoziciju koja upućuje na druga kriviĉna djela (kraĊu 273.». Odredbe posebnog dijela su odredbe o pojedinim kriviĉnim djelima prma njihovim pojedinaĉnim i grupnim obiljeţjima. Ni kod jednog ni kod drugog kriviĉnog djela zakonodavac nije u dispoziciji dao bitna obiljeţja tog kriviĉnog djela. Odnose se na bilo koje kriviĉno djelo iz posebnog dijela. strukturi i meĊusobnom odnosu. Tako npr.283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe 20 WWW.sitno djelo kraĊe. Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije preuzme obavezu da odredbe odreĊenog ugovora unese u svoje kriviĉno zakonodavstvo. U praksi se koriste mišljenja pravne nauke.BH-PRAVNICI.». Oznaĉio je svojinu na stvari (tuĊa). a posebnog dijela dispoziciju i sankciju. njenu prirodu (pokretna).283 st. opisne i upućujuće. viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova.kod kriviĉnog djela kraĊe ĉl. Obiĉna dispozicija je ona u kojoj se ne izlaţu pojedina karakteristiĉna obiljeţja nekog kriviĉnog djela. KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIĈNIH ZAKONA Klasifikacija kriviĉnopravnih odredaba i razlika izmeĊu odredaba općeg i posebnog karaktera KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Općeg i posebnog dijela..273 st. utaje ili prevare – ĉl.WWW.

se kaţe: «Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit će se ko drugog liši ţivota: 1.da priĉini štetu upravo takve vrijednosti. Ukoliko taj okvir nije izriĉito naznaĉen. tako da ona moţe biti apsolutno odreĊena. Prihvatanje apsolutno odreĊene kazne bilo bi u suprotnosti sa naĉelom individualizacije kazne. tj. kod kriviĉnog djela teškog ubistva. odnosno odreĊuje obim kriviĉnopravne zaštite.WWW. iz rasnih. Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije. nacionalnih ili vjerskih pobuda itd. ĉl. Blanketna norma mora biti dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj. a drugo subjektivne prirode. jer bi prihvatanje apsolutno neodreĊene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naĉelom legaliteta odreĊenosti djela i kazne.2. U sluĉaju da su za neko kriviĉno djelo propisane 2 kazne (bilo alternativno ili kumulativno).. Oĉigledno je ova odredba neprimjenjiva ukoliko ne postoje propisi o prekidu trudnoće. Na veliĉinu kazne ne utiĉu okolnosti koje nisu unesene kao obiljeţja kriviĉnog djela ili nisu izriĉito navedene kao ublaţavane ili pooštravane. Objektivni momenat je taj da vrijednost ukradenih.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.171 st. Apsolutno odreĊene kazne postoje u sluĉaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom odmjeravanja kazne. Tako postoje zatotvoreni kazneni okvir. Ta dopunjujuća norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu. tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od alternativno predviĊenih obiljeţja. svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir.COM . To znaĉi da je pri samoj kvalifikaciji djela odreĊena i kazna za to djelo.».176 st. Subjektivni momenat je da se utvrdi da je uĉinilac išao za tim da pribavi stvar. poluotvoreni kazneni okvir nagore i poluotvoreni kazneni okvir nadole. 21 WWW. na svirep ili podmukao naĉin 2. (ima još alternativa – vidi zakon). a zatim i neka specifiĉna obiljeţja prema kojima se ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upućuje. pravne norme u kome je odreĊena kazna za uĉinioca djela datog u dispoziciji. podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama općeg kaznenog okvira te vrste kazne. Apsolutno neodreĊene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ograniĉenjima pri odmjeravanju kazne. Njima su u alternativi propisana jedno ili više obiljeţja odreĊenog kriviĉnog djela. U navedenom primjeru radi se o 2 specifiĉna obiljeţja. apsolutno neodreĊena i relativno odreĊena. i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica 3. Relativno odreĊene kazne znaĉe da zakonodavac odreĊuje kazneni okvir.. Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme. pri bezobzirnom nasilniĉkom ponašanju 4. Relativno odreĊivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naĉina. Npr. otvoreni kazneni okvir. U našem kriviĉnom zakonodavstvu prihvaćen je sistem relativno odreĊenih kazni.1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnoće trudnoj ţeni s njenim pristankom izvrši prekid trudnoće. već u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreĊuje za konkretan sluĉaj vrstu i mjeru kazne. od kojih je jedno objektivne. U savremenom kriviĉnom pravu postoji više modela odreĊivanja sankcije. ĉl. tj.raspon u kome se moţe izreći kazna za konkretno kriviĉno djelo.kod KD protivpravnog prekida trudnoće. Naše kriviĉno zakonodavstvo ne prihvata odreĊivanje kazne na 2 naprijed opisana naĉina. Na veliĉinu kazne ne utiĉe ni ĉinjenica na koji naĉin se konkretizovalo pojedino obiljeţje kriviĉnog djela. Naĉini odreĊivanja sankcije za kriviĉno djelo Sankcija je dio propisa tj.COM osnovni oblici djela na koje dispozicija upućuje. utajenih stvari ili šteta uĉinjena prevarom ne prelazi iznos od 500 KM. Npr.

WWW. ratnih zloĉina i nekih drugih KD protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom». Prema metodu ili naĉinu na koji se zakon tumaĉi. isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i kad je u pitanju dugotrajni zatvor. U takvim sluĉajevima iskljuĉena je mogućnost odmjeravanja kazne od 15-20 godina. Npr. U takvim sluĉajevima se podrazumijeva da vaţi opći okvir naznaĉene vrste kazne. isto tako zakonodavac koristi poseban kazneni okvir. Prema subjektu ili organu koji tumaĉi zakon.2 dugotrajni zatvor nikada ne moţe propisati kao jedina glavna kazna. Tada se logiĉkim tumaĉenjem uzima da vaţi opći maksimum te se moţe izreći kazna od propisanog posebnog minimuma do općeg maksimuma. Tada se uzima da vaţi opći minimum. 3. a konkretna duţina trajanja biće odreĊena u zavisnosti od konkretnog sluĉaja. Prema obimu tumaĉenja. kod KD genocida. rješenje kod KD podvoĊenja. Postoje uglavnom 3 vrste tumaĉenja: 1.000 KM) ili da se opredijeli za zatvor koji u konkretnom sluĉaju moţe trajati 15 dana – 1 godine. 2. Npr. kod KD prinude.000 KM).196: «Kaznit će se novĉanom kaznom ili zatvorom do 1 godine». sadrţaja i obima kriviĉnopravne zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme.185: «. ili da uĉiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina.COM . sud ima mogućnost izbora da uĉinioca kazni novĉano u općim okvirima (200-20. Kao što ni za jedno kriviĉno djelo zakonodavac nije izriĉito odredio poseban kazneni okvir za novĉanu kaznu. kod KD ubistva iz ĉl. To znaĉi da se dugotrajni zatvor moţe izreći u rasponu 20-40 godina. To je najĉešći sluĉaj odreĊivanja sankcije. ništa ne govoreći o posebnom minimumu. pri tome ništa ne govoreći o posebnom maksimumu. Razlika u odnosu na prethodnu situaciju sa novĉanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor nikad ne izriĉe u kumulaciji sa nekom drugom kaznom. Takvo je npr. Npr.. Poluotvoreni kazneni okvir nadole postoji u sluĉaju kada je za konkretno kriviĉno djelo zakonodavac odredio samo posebni maksimum kazne. ali isto tako te dvije kazne mogu biti za odreĊeno djelo i kumulativno propisane. kod KD razbojništva iz ĉl.38 st. Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere novĉane kazne za to djelo. U navedenom primjeru sud ima mogućnost da uĉiniocu izrekne kaznu u rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te kazne izrekne i novĉanu kaznu u rasponu od 200-20.228 se kaţe: «kaznit će se zatvorom do 3 godine i novĉanom kaznom».276 KZ FBiH: «uĉinilac će se kazniti zatvorom 1-10 godina». Npr. 22 WWW.171 se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina». U tom sluĉaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina.000 KM (za djela iz koristoljublja do 100. Ta kazna se moţe propisati samo u alternaciji sa kaznom zatvora odreĊenog trajanja. Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u sluĉaju ako je zakonodavac za konkretno kriviĉno djelo odredio samo posebni minimum. Otvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni maksimum. za konkretno kriviĉno djelo odredio poseban kazneni okvir utvrĊujući minimum i maksimum kazne za to djelo.kaznit će se zatvorom do 3 godine». ĉl.. Npr. U takvim sluĉajevima sudu koji odmjerava kaznu na raspolaganju stoje 2 mogućnosti: ili da uĉiniocu odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina. novĉana kazna kod kriviĉnog djela neovlaštenog fotografiranja.COM Zatvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad je zakonodavac u granicama općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne.BH-PRAVNICI. U izloţenom primjeru zakonodavac je postavio alternativu u sankciji.BH-PRAVNICI. i što se prema odredbi ĉ l. ĉl. što znaĉi da je tada sud obaveza n da uĉiniocu izrekne i kaznu zatvora i novĉanu kaznu. TUMAĈENJE KRIVIĈNIH ZAKONA Tumaĉenje kriviĉnog zakona predstavlja utvrĊivanje pravog smisla. ĉl. već sud njenu visinu utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju.

Sistematsko tumaĉenje je utvrĊivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreĊena kriviĉnopravna norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili srodnim normama.pravila o izraţavanju misli na odreĊenom jeziku. komparativno. Mada odluke jednog suda.poseban kazneni okvir. Tako ćemo od samog mjesta gdje je odreĊeno djelo sistematizovano. Drugim rijeĉima. To tomaĉenje nije obavezno. Prema metodu tumaĉenja: gramatiĉko. pa ĉak to mogu biti i ĉitave grupe propisa iz istog ili razliĉitih zakona. sudsko i doktrinarno. u svim sluĉajevima gdje nije odreĊen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. tj. historijsko. sistematsko. privilegirani oblici. što znaĉi da je ono uslovljeno prema grupi kriviĉnih djela u koja je svrstano. To tumaĉenje nema obaveznu ulogu.kad su u pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata. kvalificirani oblici. Tako npr. jer im je srodan uţi grupni ili podgrupni zaštitni objekat. Isto tako. ako zaknodavac za neko djelo predviĊa mogućnost oslobaĊanja od kazne. Prema tome. Gramatiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu gramatiĉkih pravila. lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao. a naroĉito podgrupe.COM Prema subjektu koji tumaĉi zakon postoje 3 vrste tumaĉenja: autentiĉno ili obavezno. Tako sva ubistva (osnovni oblik. logiĉkom operacijom zakljuĉujemo da vaţe opći minimum odnosno opći maksimum za te vrste kazne. tu se pojedini propisi dovode u meĊusobnu vezu. kada je u pitanju neko kriviĉno djelo onda moramo znati da je ono već samim svojim mjestom u sistemu naĉelno odreĊeno i po svojim obiljeţjima. kao i odreĊivanja i povezivanja pojmova. posebno višeg ne obavezuju niţe sudove. odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog raspravljanja.BH-PRAVNICI. ako za neko djelo nije uopće odreĊen minimum i maksimum kazne tj.pravila sintakse tj. Tako npr. Ograniĉavajući se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraĉunljivosti. Kao primjer gramatiĉkog tumaĉenja moţe se navesti odredba o neuraĉunljivosti prema kojoj se neuraĉunljivim smatra kako ono lice koje nije moglo da shvati znaĉaj svog djela. to podrazumijeva da mu sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. a neke kumulativno kao npr. po svom sadrţaju su sliĉna. sadrţaj obim kriviĉnopravne zaštite tog kriviĉnog djela.COM . jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog instituta ili katedre. ali je to mišljenje znaĉajno jer unapreĊuje pravilnu primjenu zakona. Prema tome. a u drugoj njegov tjelesni integritet. kao i za graĊane. Logiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se odreĊuju zakoni mišljenja i zakljuĉivanja. logiĉko. tada se podrazumijeva da u tom sluĉaju vaţi opći kazneni okvir za to kriviĉno djelo. 23 WWW.WWW. ubistvo iz nehata) imaju neka zajedniĉka obiljeţja. u grupi kriviĉnih djela protiv ţivota i tijela. Isto tako. Isti je sluĉaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta neke elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru. vidimo da je zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraĉunljivosti postavio u alternaciji mogućnost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. sva kriviĉna djela iz odreĊene grupe. Autentiĉno tumaĉenje potiĉe od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji primjenjuju zakon. one ipak imaju znaĉaj jer izraţavaju odreĊena pravna shvatanja povodom odreĊenih pitanja. Doktrinarno tumaĉenje daju pojedine nauĉne institucije ili pojedinci u svojim nauĉnim radovima. Sudsko tumaĉenje je tumaĉenje koje daju sudovi rješavajući konkretne sluĉajeve. Sva ova tumaĉenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaĉenju. osnovna podjela je u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat ţivot ĉovjeka. tako i ono lice koje nije moglo da upravlja svojim postupcima. Prema obimu tumaĉenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno.BH-PRAVNICI.

vrši se utvrĊivanje volje zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen. Kako se i ekstenzivnim tumaĉenjem i analogijom kojom se tumaĉi zakon ostaje u okviru zakonodavĉeve misli i volje.WWW. tumaĉenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno.BH-PRAVNICI. meĊutim ponekad se upotrijebljenim terminima pojam ne odreĊuje precizno. dok se analogija logiĉkom operacijom utvrĊivanja sliĉnosti na izvjestan naĉin udaljava od pravih. Oba tumaĉenja (i uţe i šire) odreĊuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i dozvoljeno je u kriviĉnom pravu jer se ne protivi naĉelu legaliteta. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku. Sve navedene metode tumaĉenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode. Takva analogija je dosta sliĉna ekstenzivnom tumaĉenju i praktiĉno predstavlja prelaz izmeĊu ekstenzivnog tumaĉenja već postojećeg teksta i analogije kojom se stvara pravo. Analogija kao naĉin tumaĉenja zakona predstavlja sluĉaj kada se na osnovu sliĉnosti rješava neki konkretan sluĉaj i to intra legem.materijalija – nacrti zakona. pa ukoliko bi se pojavio problem da se utvrdi pravi smisao odreĊene kriviĉnopravne norme. a to je ciljno tumaĉenje kada se utvrĊuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreĊene kriviĉnopravne norme. Historijsko tumaĉenje takoĊer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka. ANALOGIJA U KRIVIĈNOM PRAVU Analogija se u kriviĉnom pravu primjenjuje ili kao jedan od naĉina tumaĉenja zakona. Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreĊuju neki pojam.BH-PRAVNICI. Drugim rijeĉima. ili kao jedan od naĉina stvaranja prava (analogija kao izvor prava). prijedlozi. rasprave u parlamentu itd. Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaĊe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i okolnostima u kojima se zakon primjenjuje. Ova vrsta tumaĉenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona. tj. ĉistih znaĉenja 24 WWW. odreĊene kriviĉnopravne norme na osnovu poreĊenja istog zakonskog teksta objavljenog na više autentiĉnih jezika. Sve norme u kriviĉnom zakonu prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeĉi ili reĉenice. onda se javlja potreba za njegovim tumaĉenjem koje moţe biti uţe i šire. Prema obimu. odnosno postoji njegovo uţe i šire shvaćanje.. a ekstenzivnim proširuje smisao upotrijebljenog termina.COM Komparativno tumaĉenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona. Ako upotrijebljeni izraz ne odreĊuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma. obrazloţenja uz prijedloge i nacrte. Drugi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu uporeĊivanja zakona ili odreĊene kriviĉnopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreĊenom kriviĉnopravnom normom u zakonu druge zemlje. obzirom da su odnosi koje zakon regulira u stalnom mijenjanju i razvoju. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaĉenju ostaje i u okviru upotrijebljenih termina imajući u vidu njihovo šire znaĉenje. a na taj naĉin se suţava ili proširuje i sadrţina kriviĉnopravne norme. tj. Restriktivnim tumaĉenjem se suţava. To znaĉi da je tumaĉenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziĉkog izraţavanja. Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreĊen. Ono se vrši na osnovu tzv. projekti. Npr. Na toj liniji historijskog tumaĉenja nalazi se i evolutivno tumaĉenje zakona. onda bi se to moglo uĉiniti uporeĊivanjem te norme na oba autentiĉna jezika. već se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. U ovom drugom sluĉaju utvrĊuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima starijeg datuma. moţe se reći da nema jasne granice izmeĊu tih pojmova. rasprave sa pojedinih zakonodavnih odbora. u okviru zakona. onda nema potrebe za njegovim tumaĉenjem po obimu. Tu se utvrĊuje volja zakona.COM .

Iz usvojenog naĉela legaliteta koje je predviĊeno u ĉl. kretanja.1 KZ FBiH. Treba zakljuĉiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada ne moţe primijeniti kada je u suprotnosti sa naĉelom legaliteta. Analogija kao naĉin stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava.COM . MeĊutim. a to pitanje podrazumijeva 2 stvari: 1. uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodavĉeve volje. kod vremenskog vaţenja je osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreĊeni kriviĉni zakon. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije: 1. naĉelo u pogledu vremenskog vaţenja kriviĉnog zakona. 2. kada elektriĉna energija nije bila u široj upotrebi i kada u kriviĉnim zakonima tog vremena nije bila predviĊena kraĊa elektriĉne energije. ona ne dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno kriviĉno pravo.BH-PRAVNICI. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan sluĉaj rješava primjenom pravnih naĉela odreĊene grane prava ili ĉak primjenom pravnih naĉela na kojima se zasniva cjelokupni pravni sistem odreĊene drţave u odreĊenom vremenu. 2. MeĊutim. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon prestaje da vaţi. tj. U vezi s tim.3 KZ FBiH. Da bi otklonio eventualne dileme. Kao primjer analognog tumaĉenja moţe se navesti fenomen kraĊe elektriĉne energije prvih decenija 20. Stupanje na snagu i prestanak vaţenja kriviĉnog zakona Kriviĉni zakon stupa na snagu na 2 naĉina: a) Izriĉitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naĉin. pa koko nije bilo odgovarajuće odredbe u zakonu. proizilazi i glavno pravilo. i naš zakonodavac je u odredbi ĉl.energije kao kraĊu bilo koje druge stvari. Analogija kao naĉin stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti sluĉajeve koji nisu regulisani zakonom ili pravnim propisom. kao i telefonskih i drugih impulsa. pa je nedopustivo da se putem analogije stvaraju nova kriviĉna djela i da se odreĊuju kazne za ta djela.136 st. pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja. a to je uvijek u sluĉaju kada se putem analogije ili stvaraju bića novih kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI.4 st. kada je elektriĉna energija ušla u širu upotrebu. ili se uspostavljaju nove pooštravajuće okolnosti prema uĉiniocu kriviĉnog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u Zakonu propisana. Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u kriviĉnom pravu je u suprotnosti sa naĉelom zakonitosti kriviĉnog djela i kazne. Razlog tome je što bi to bilo u suprotnosti sa usvojenim osnovnim naĉelom materijalnog kriviĉnog prava – naĉelom legaliteta.11 istumaĉio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti. na uĉinioca kriviĉnog djela uvijek se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. toplote. Zakonska analogija (analogia legis) – kada se konkretni sluĉaj rješava primjenom zakonskog propisa koji regulira najsliĉniji sluĉaj. prema odredbi ĉl. Naime. 25 WWW.vijeka.COM upotrijebljenih izraza. sudovi su elektriĉnu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naĉin regulirali kraĊu el. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon stupa na snagu.WWW. VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod vremenskim vaţenjem kriviĉnog zakona podrazumijeva se vaţenje odreĊenog kriviĉnog zakona s obzirom na vrijeme izvršenja kriviĉnog djela.

bilo bi prihvatljivo da za 26 WWW. tj.BH-PRAVNICI.2 KZ FBiH iskljuĉuje mogućnost retroaktivnog vaţenja (nikome ne može biti izrečena sankcija za djelo koja prije nego što je učinjeno zakonom nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivična sankcija). Tako npr. stave van snage svi propisi koji su u suprotnosti sa odredbama novog zakona. kada se primjenjuju sve odredbe starog zakona. Tako se uzima da ne bi bilo nepravedno da sud uĉiniocu odmjeri kaznu po starom. b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage odreĊeni kriviĉni zakon. Dosljedna primjena naĉela legaliteta iz ĉl. Konkretno utvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se na naĉin da se prvo logiĉkom operacijom na uĉinioca i njegovo kriviĉno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Zatim se ista logiĉka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme presuĊenja djela i tada se sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno kriviĉno djelo. Retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedeće: da li se u nekim sluĉajevima odreĊeni kriviĉni zakon moţe primijeniti i na dje la koja su uĉinjena prije njegovog stupanja na snagu. 8 dana nakon objavljivanja u sluţbenim novinama.WWW. već posmatrano u cjelini.COM b) Izriĉitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu. primijenit će se zakon koji je blaži za učinioca. ali izriĉito. c) Da se generalnom klauzulom. Prema tome.COM . Vaţi i obrnut sluĉaj. Samo izuzetno iz razloga praviĉnosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed pomenutog pravila jedinstvene primjene starog i novog zakona. Dakle jedini izuzetak izraz je humanosti zakonodavca u odnosu na uĉinioca kriviĉnog djela. Primjena blaţeg zakona UtvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeĊivanjem u odnosu na konkretno kriviĉno djelo i u odnosu na konkretnog uĉinioca. Prećutno kriviĉni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaĉiji naĉin regulira istu materiju.4 st. nema djelomiĉne primjene odredaba starog. jednom ili više puta izmijeni zakon. Ako se prilikom uporeĊivanja naĊe da je za uĉinioca povoljniji npr. Kriviĉni zakon prestaje da vaţi takoĊer izriĉito i prećutno. predviĊen u odredbi ĉl. već u nekom drugom zakonu koji pored tog pitanja ureĊuje i neka druga pitanja – izuzetan naĉin. U tom pogledu postoji samo jedan izuzetak. Kriviĉni zakon stupa na snagu prećutno kao i svaki drugi zakonski tekst. koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivičnog djela.BH-PRAVNICI. tada se na njega primjenjuju sve odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan sluĉaj. U tom sluĉaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori. već se moraju uzeti u obzir svi propisi starog i novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom sluĉaju.2 KZ FBiH. novi zakon. kada su u pitanju veće kriviĉnopravne reforme. i to ne izolovano. pod uslovom da nema izriĉite odredbe o njegovom stupanju na snagu. Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan sluĉaj. a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po novom zakonu. što znaĉi da je u takvom sluĉaju već unaprijed ograniĉeno vremensko trajanje nekog zakona. ako je ta mjera bezbjednosti za njega blaţa. Pri tome prestanak vaţnosti moţe da bude odreĊen već prilikom donošenja zakona. a djelomiĉno odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojeći zakon.3 st. kasniji zakon derogira raniji zakon. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeĊivanje strogosti starog i novog zakona. Izriĉito prestaje vaţiti: a) Na osnovu zakonskog propisa koji odreĊuje dan prestanka njegovog vaţenja. nepravilno je uzeti u obzir samo sankciju koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu.

kao što je npr. Pri tome je uvijek blaţa ona kazna koja je blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). Prema tome. 2.WWW. 8. Uvijek je blaţi onaj zakon koji uĉinjeno djelo ne predviĊa kao kriviĉno djelo. Ako su posebni minimumi isti. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa osloboĊenje od kazne.COM . Isti princip primjene blaţeg zakona. Izuzetak po retroaktivnom vaţenju u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir.nedostatak privatne tuţbe. Kriteriji za utvrĊivanje blaţeg zakona su slijedeći: 1. Pri tom treba imati u vidu da u konkretnom sluĉaju mogu doći u obzir jedan ili više propisa koji utiĉu na odmjeravanje kazne. a drugi ne.uticaj odreĊenog liĉnog odnosa ili zastarjelost. onda se uzima da je blaţi zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost (npr. Ako je uĉinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu kriviĉno djelo. U svakom sluĉaju. Ako po oba zakona postoji i kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost. neprihvatljivo je da se uĉinilac kriviĉnog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u kojoj bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela.jedan zakon predviĊa nehatni oblik izvršenja djela. a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom (odreĊene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala oduzimanje vozaĉke dozvole. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa niţi posebni minimum. Ako su te kazne iste. U tom pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankriviĉnopravnih propisa ima 27 WWW. odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti. tada je uvijek blaţi onaj zakon koji predviĊa blaţu vrstu glavne kazne. 4. na njeno ublaţavanje itd. ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne.BH-PRAVNICI.COM neko kriviĉno djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja sud uĉiniocu izrekne kaznu zatvora po starom zakonu ako je ona blaţa. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne. Ukoliko se uporeĊuju samo kazne u jednom i drugom zakonu. Ukoliko se uĉinilac ne oslobaĊa od kazne ni po jednom zakonu. 6. blaţi je onaj zakon ĉija je sporedna kazna blaţa. treba imati u vidu posebni minimum i posebni maksimum odreĊene vrste kazne. bilo da je to osloboĊenje obligatorno ili fakultativno. 3. 7. Ako oba zakona predviĊaju izricanje sporedne kazne. blaţi je onaj zakon koji predviĊa niţi poseban maksimum. blaţi je onaj zakon prema kome se uĉiniocu moţe izreći ta vrsta kazne u manjoj mjeri (kraće trajanje zakona. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i odgovornost i kaţnjivost. blaţi je onaj zakon koji ne predviĊa primjenu sporednih kazni. a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesnopravni. 9. manji iznos novĉane kazne i sl). Uticaj nekriviĉnih (vankriviĉnih) propisa na utvrĊivanje blaţeg zakona U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrĊivanje blaţeg zakona utiĉe izmjena vankriviĉnih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bića odreĊenih kriviĉnih djela. Ukoliko se po oba zakona na uĉinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri.BH-PRAVNICI. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje odgovornost za djelo uĉinjeno iz nehata). Osnov iskljuĉenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr. 5. onda je blaţi onaj zakon koji iskljuĉuje kaţnjivost. Ukoliko se u utvrĊivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiĉna pravna situacija za uĉinioca u pogledu izricanja kriviĉne sankcije i po jednom i po drugom zakonu. tada se na uĉinioca uvijek primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela.

postoje 4 principa prostornog vaţenja kriviĉnog zakonodavstva: 1. tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek u onim sluĉajevima kada povodom uloţenog pravnog lijeka doĊe do ponovnog suĊenja. Realni (zaštitni) 4. PROSTORNO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod prostornim vaţenjem kriviĉnog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice. i meĊuzakoni se uzimaju u obzir pri odreĊivanju blaţeg zakona. 28 WWW. Na ĉiju štetu je izvršeno neko kriviĉno djelo.COM . Na pravosnaţno presuĊene predmete izmjena kriviĉnog zakona nema uticaja.BH-PRAVNICI. Personalni (nacionalni) 3. Principi prostornog vaţenja kriviĉnih zakona Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog kriviĉnog zakona. Prema prvom.COM uticaja na utvrĊivanje blaţeg zakona.2 KZ FBiH. izmjenama se ne utiĉe na utvrĊivanje blaţeg zakona. MeĊuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela. ili treba uzeti u obzir i tzv. U tom smislu. podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko kriviĉno djelo uĉinjeno u toj drţavi odnosno teritorijalnoj jedinici ili izvan nje. Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude.BH-PRAVNICI.”meĊuzakona” pri utvrĊivanju blaţeg zakona Postavlja se pitanje da li prilikom utvrĊivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude. 2.4 st. Drţavna teritorija na kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno. Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureĊuje pitanja prostornog vaţenja svog kriviĉnog zakonodavstva. U takvim sluĉajevima moţe se samo posebnim propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se izvrši ublaţavanje kazne.WWW. bez obzira na drţavljanstvo poĉinioca i porijeklo objekta kriviĉnopravne zaštite. Prema teritorijalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koja su izvršena na njenoj teritoriji. Po drugom shvatanju. Drţavljanstvo uĉinioca kriviĉnog djela. pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme donošenja presude. ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja. koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi ĉl. Imajući u vidu ova 3 elementa. meĊuzakoni se ne uzimaju u obzir. U tom smislu postoje 2 shvatanja. 3. Univerzalni (kosmopolitski). za njega su bitna 3 elementa: 1. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da li je izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreĊenog ponašanja. Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima (npr.meĊuzakone. Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih propisa za utvrĊivanje blaţeg zakona.zahtjev za zaštitu zakonitosti). Primjena tzv. Teritorijalni 2.

ĉiji je drţavljanin uĉinilac. Pritom nije vaţno da li se pravno zaštićena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu. Kod ovog principa postoje odreĊeni izuzeci. na strane diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreĊenih meĊunarodnih organizacija. Kako u današnjem trenutku ne postoje meĊunarodni propisi o prostornom vaţenju kriviĉnih zakonodavstava. koristeći kombinaciju naprijed navedenih principa. uĉinilac ne bi bio kaţnjen ako bi kriviĉno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje personalni princip. pa otišao u svoju zemlju koja primjenjuje teritorijalni princip. Tako npr. gdje joj se ostavlja odreĊeno vrijeme da napusti zemlju.BH-PRAVNICI.COM . Takav izuzetak dat je u ĉl.WWW. a da li će on biti kaţnjen u zemlji ĉiji je drţavljanin zavisi od toga koji princip primjenjuje njegova zemlja. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja primjenjivala iskljuĉivo teritorijalni princip.proglašavanje odreĊene javne osobe za personu non grata. ostala bi nezaštićena pravna dobra jedne drţave u drugoj drţavi.130 st. Izuzetak od primjene teritorijalnog principa postoji i u sluĉaju koji je predviĊen maĊunarodn im pravom. niti kojoj drţavi ili ĉijem drţavljaninu pripadaju pravna dobra koja su kriviĉnim djelom povrijeĊena ili ugroţena.2 i 3) prema kome se brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez obzira gdje se nalazili u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija. ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno onemogućiti kaţnjavanje za izvršeno kriviĉno djelo u inostranstvu. Isto tako. Prema univerzalnom principu. Isto tako. 29 WWW. došlo bi se u situaciju ili izruĉiti vlastitog drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno kriviĉno djelo.136 st. odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graĊana.134 st. Univerzalni princip u njegovom ĉistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. a nije pravosnažno dovršen krivični postupak u drugoj državi. Pritom nije vaţno gdje je djelo uĉinjeno (u zemlji ili inostranstvu). gdje se kaţe: ako je u slučajevima iz čl. a na budu ekstradirani. Ako bi se primjenjivao samo realni princip. Pritom se uvaţavaju interesi meĊunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama.BH-PRAVNICI. prema kome se domaći zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu pratnju. Prema realnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela kojima se povreĊuju. Na takva lica primjenjuju se norme meĊunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije kao što je npr. gonjenje u Federaciji poduzeće se samo uz odobrenje federalnog tužioca. strance i na lica bez drţavljanstva. Iskljuĉiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip. Prema ĉl. a on bi podrazumijevao izjednaĉeno kriviĉno zakonodavstvo.1. pri ĉemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno. Ovaj princip dopunjen je sa druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (ĉl. ostali bi nekaţnjeni domaći drţavljani koji su izvršili kriviĉna djela protiv stranaca ili strane drţave. kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koji se zateknu na njenoj teritoriji.1.130 ovog Zakona pokrenut. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu Osnovni princip usvojen u kriviĉnom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip.COM Prema personalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljuĉivo na njene drţavljane. obalno more i vodene površine unutar granica FBiH. to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog vaţenja koji najviše odgovara interesima te drţave. Ostao bi nekaţnjen i stranac koji bi izvršio kriviĉno djelo u zemlji koja primjenjuje iskljuĉivo personalni princip. što znaĉi da se naše kriviĉno zakonodavstvo jednako odnosi na domaće drţavljane. kao i zraĉni prostor nad njima.

st.133 st. jer kaţe da će se gonjenje kod nas poduzeti samo onda kada se za to kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo uĉinjeno. ali supsidijaran.133. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH uĉini kriviĉna djela iz ĉl. prema kojima će se gonjenje preduzeti samo: 1. Iz odredbe ĉl. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu univerzalnog principa nuţno da se radi o relativno teţim kriviĉnim djelima.131 i ĉl.134 st. Prema ĉl. Ovo je realni princip.1 KZ FBiH. Prema odredbi ĉl. jer proteţe vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši kriviĉno djelo prema drţavljaninu FBiH. U takvom sluĉaju gonjenje se 30 WWW.3 predviĊen je izuzetak od univerzalnog principa. ako našim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. uraĉunava u kaznu koju izriĉe domaći sud za isto kriviĉno djelo. za taj princip koji je obligatorno primaran.BH-PRAVNICI. zakonodavac u odredbi ĉl. kao i kazna koju je uĉinilac izdrţao po presudi inostranog suda. da će se gonjenje poduzeti po zahtjevu oštećenog i ako je taj zahtjev podnesen.132 KZ FBiH. a ako kazne nisu iste vrste. 2.COM .2.131 (kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije).133 st.COM Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po personalnom principu Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi ĉl. Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog i je da takav zahtjev podnesen. uraĉunavanje će se vršiti prema ocjeni suda. Za gonjenje u takvim sluĉajevima zakonodavac u ĉl.-152. što znaĉi da će se gonjenje stranca poduzeti samo kad se za uĉinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je uĉinjeno i drugo. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉini prema njoj ili njenom drţavljaninu neko drugo kriviĉno djelo osim djela protiv ustavnog poretka.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne i u drţavi i u inostranstvu.134. a takav zahtjev nije podnesen.WWW. MeĊutim. Prema odredbi ĉlana 131. što znaĉi da do kriviĉnog gonjenja i primjene domaćeg zakonodavstva moţe doći samo uz odreĊene uslove. I u ovom sluĉaju vaţi zakonska obaveza iz ĉl.135 KZ prema kojoj se pritvor. vaţi i odredba ĉl. Princip se odnosi na kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po realnom principu Realni princip sadrţan je u odredbama ĉl. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu Univerzalni princip predstavlja izraz meĊunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta.134 st. gdje se kaţe da se gonjenje u FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno. zakonodavac propisuje da se i u takvom sluĉaju gonjenje kod nas neće poduzeti ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo uĉinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog.133 st. kad se zatekne na teritoriji Federacije. osim kriviĉnih djela iz ĉl. ako je djelo u vrijeme izvršenja smatrano kriviĉnim djelom po meĊunarodnom pravu. I u ovom sluĉaju poštuje se princip identiteta norme. osim politiĉkih delikata. Kad se za kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno. U takvom sluĉaju sud ne moţe izreći teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno.2 predviĊa posebne uslove. lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka. Kako zakonodavac ne predviĊa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe. ako se zatekne na teritoriji FBiH ili bude ekstradiran. Taj personalni princip naziva se aktivni jer se odnosi na domaće drţavljane koji su aktivni u kriminalnom smislu.BH-PRAVNICI. zakonodavac i u ovom sluĉaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme. U odredbi ĉl. Pored navedenih ograniĉenja.2 takoĊe predviĊa posebne uvjete za gonjenje takvih uĉinilaca. prema kojoj kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉni koje drugo kriviĉno djelo. kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj drţavi ili prema strancu uĉini u inostranstvu kriviĉno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna.137.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip.

BH-PRAVNICI. 31 WWW.COM . U navedenim sluĉajevima takoĊe vaţe odredbe ĉl.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne.WWW.BH-PRAVNICI.COM moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca.

BH-PRAVNICI.COM III KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST 32 WWW.BH-PRAVNICI.WWW.COM .

BH-PRAVNICI.COM .BH-PRAVNICI.WWW.COM 33 WWW.

U kriviĉnopravnoj teoriji u vezi sa odreĊivanjem formalnog pojma kriviĉnog djela javilo se pitanje da li se kriviĉno djelo treba uzeti iskljuĉivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. Stoga Ţivanović u kriviĉnopravnu teoriju uvodi 34 WWW. Prema dinamiĉkom ili konstitucionalnom shvatanju. S obzirom na to pitanje u teoriji se razlikuju normativno i realistiĉko shvatanje pojma kriviĉnog djela. Po njegovom mišljenju.postoji tzv. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo realističko shvatanje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. sva ta stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme kriviĉnog djela i sa aspekta njegove sadrţine. Objektivno-subjektivni i objektivni pojam kriviĉnog djela Kod odreĊenja formalnog i to realistiĉkog pojma kriviĉnog djela postavlja se pitanje da li to djelo treba posmatrati iskljuĉivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke subjektivne elemente. Ovakav pojam kriviĉnog djela naziva se objektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Formalni pojam kriviĉnog djela Normativno i realistiĉko shvatanje kriviĉnog djela. Subjektivne elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. kriviĉno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu kriviĉnog zakona. Drugim rijeĉima. Prema realistiĉkom shvatanju. Nasuprot ovakvom shvatanju. koja ima zadatak da pojam kriviĉnog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom kriviĉnom djelu. s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja posljedice u pojam kriv. postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih kriviĉnih djela. Prema normativnom shvatanju. u pojam kriviĉnog djela unose se psihiĉka stanja uĉinioca ĉime takoĊer ostaje neriješeno osnovno pitanje. Unošenje vinosti u pojam kriviĉnog djela potiĉe od Lista i smatra se općeusvojenim gledištem u njemaĉkoj i francuskoj literaturi.BH-PRAVNICI. simptomatiĉko shvatanje prema kome je kriviĉno djelo samo sredstvo da se sazna kriviĉnopravna vinost.djela. Elementi koji su zajedniĉki svim kriviĉnim djelima zovu se osnovni elementi kriviĉnih djela. postoje mišljenja da vinost nije element kriviĉnog djela. OdreĊujući opći pojam kriviĉnog djela. Takvo shvatanje zastupao je Binding i polazio od toga da se kriviĉnim djelom prvenstveno vrijeĊa norma.COM KRIVIČNO DJELO POJAM KRIVIĈNOG DJELA OdreĊivanje pojma kriviĉnog djela je jedno od centralnih pitanja nauke kriviĉnog prava. Ovakav pojam kriviĉnog djela poznat je pod imenom objektivnosubjektivni formalni pojam kriviĉnog djela.COM . Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta. bez ikakvih subjektivnih elemenata. Objektivni pojam kriviĉnog djela razradio je Toma Ţivanović. u teoriji se polazi od razliĉitih stanovišta. te da u pojam kriviĉnog djela ulaze samo objektivni elementi. Tako npr. postavlja se pitanje da li se kriviĉno djelo treba posmatrati iskljuĉivo objektivno ili objektivno-subjektivno. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma kriviĉnog djela: formalni i materijalni. To su radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. Osim njih. kriviĉno djelo nije iskljuĉivo pravni pojam već prvenstveno pojava u vanjskom svijetu. kao što je krivnja (vinost) njegovog uĉinioca. pojam kriviĉnog djela treba postaviti ĉisto objektivno. U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma kriviĉnog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari negiraju pojam kriviĉnog djela.WWW. MeĊutim. pa je povreda norme osnovni element svakog kriviĉnog djela.

tvrdi se da se ne moţe smatrati kriviĉnim djelom ono što se odreĊenom licu ne moţe staviti na teret.COM . ako se kriviĉno djelo definiše iskljuĉivo prema njegovim formalnim elementima. ta teorija odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što se zapravo ne moţe odvojiti. U takvom sluĉaju. ako neka osoba u snu uĉini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu. ono mora biti protivpravno. dobija se objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. To nije posljedica kriviĉnog djela. Protivpravnost i odreĊenost kriviĉnog djela u zakonu Dalji problem u odreĊenju općeg pojma kriviĉnog djela je pitanje protivpravnosti. kriviĉno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino (skrivljeno). radnje uĉinioca moraju biti protivpravne jer ima sluĉajeva kada izuzetno lišenje ţivota. oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno. U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element općeg pojma kriviĉnog djela treba da predstavljaju i tzv. ako neko podstakne neko neuraĉunljivo biće na izvršenje kriviĉnog djela. odnosno djelo za koje niko ne odgovara. ono bi predstavljalo djelo ĉovjeka (radnju sa prouzrokovanom posljedicom) koje je protivpravno i koje je odreĊeno u zakonu kao kriviĉno djelo. Da bi se ova nelogiĉnost prevazišla.kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi. on neće moći biti kaţnjen kao podstrekaĉ jer prema toj teoriji neuraĉunljivo biće ne moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. prema kojoj se u ovakvim sluĉajevima podstrekaĉ smatra tzv. Prema ovom stanovištu. Lišiti ţivota neko lice. Pitanje svijesti i volje moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem. kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih već samo 35 WWW. ali da bi to bilo kriviĉno djelo. c) Objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela zapostavlja pitanje sistematike kriviĉnog prava i ne istiĉe pojam krivca kao samostalan i odvojen pojam. Ţivanović zagovara uvoĊenje pojma krivca. Tako npr. To je objektivni pojam kriviĉnog djela. b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi sauĉesništva. MeĊutim. Naime. već objektivni uslov inkriminacije. tj da li za konkretno djelo postoji krivac. U teoriji se takoĊer uzima da je jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela njegova odreĊenost u zakonu. za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je drugom nanesena teška tjelesna povreda.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. Odvojiti vinost od kriviĉnog djela znaĉi u stvari dati pojam koji nema realne podloge.kriviĉno djelo i kazna. Prema tome. Pored dotadašnjih kriviĉnopravnih pojmova . oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno. Da bi se moglo govoriti o kriviĉnom djelu. Pri tome se ljudska radnja posmatra potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao propuštanje tjelesnog pokreta. u Njemaĉkoj je razvijena posebna teorija o tzv. Tako npr. Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviĉna odgovornost ili krivnja u uţem smislu. to se ne smatra kriviĉnim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom. Prigovori koji se istiĉu objektivnoj teoriji su slijedeći: a) Odvajajući kriviĉno djelo i krivca. od kojeg zavisi da li će to uĉestvovanje u tuĉi biti kriviĉno djelo ili prekršaj protiv javnog reda i mira.WWW.BH-PRAVNICI. Kao primjer se navodi ubistvo poĉinjeno od strane duševnog bolesnika. b) Ni pojam kriviĉnog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiĉkom (prirodnom) smislu. kao posebnog kriviĉnopravnog pojma. kao jednog od elemenata pojma kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. a ne podstrekaĉem.posrednim izvršiocem.posrednom izvršiocu.COM tzv. Tako npr. u općem shvatanju i prema obiĉnom govoru to se smatra ubistvom. odnosno pri utvrĊivanju da li je uĉinilac tog kriviĉnog djela i vin. Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu kriviĉnog djela su: a) Da ne odgovara logiĉkom pojmu kriviĉnog djela. bez obzira na to da li je to uĉinjeno sa sviješću i voljom ili ne.tripartitni sistem.

Drugim r ijeĉima. nejasan i rastegljiv pojam. To je bio materijalno-formalni pojam. Ortolan i Garofalo. zaštite liĉnosti.COM kod nekih kriviĉnih djela. Prema odredbi ĉl. danas imamo objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Karara smatra da je kriviĉno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite bezbjednosti graĊana.BH-PRAVNICI. 2. Prirodna osjećanja su osjećanja humanosti.WWW. Osim toga. Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra da pri odreĊivanju kriviĉnih djela zakonodavac treba da polazi od općih interesa graĊana. materijalni pojam kriviĉnog djela odreĊuje se kao povreda ili ugroţavanje individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave. kriviĉno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopće i na koje treba reagirati društvenim mjerama. Protivpravnost uĉinjenog djela.8 KZ FBiH. Ovakvo shvatanje pojma kriviĉnog djela pozna to je pod nazivom sociološki pojam kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. ĉija su obiljeţja odreĊena zakonom i za koje je zakonom propisana kriviĉna sankcija. s tim da je materijalni element kriviĉnog djela bila “društvena opasnost”. MaĊu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma kriviĉnog djela spadaju Karara. Iz te definicije proizilazi da postoje slijedeći elementi u pojmu kriviĉnog djela: 1. Sliĉno je i mišljenje Ortolana. odnosno granice koje su u skladu sa općim progresom. a ti interesi moraju biti u skladu sa društvenim progresom. Prema pozitivnoj školi kriviĉnog prava. a ta potreba ne moţe se da se potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom. izriĉito je unesen element protivpravnosti. To znaĉi da umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije. slobode.COM . odnosno kriviĉna odgovornost. došlo je do izmjene u pojmu kriviĉnog djela. 36 WWW. Vinost. MeĊutim. Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je ocijenjen kao difuzan. pri ĉemu je prirodno kriviĉno djelo ono djelo koje vrijeĊa osnovna prirodna osjećanja koja su uglavnom priznata od strane svih ĉlanova jednog civiliziranog društva. Djelo ĉovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom. to pitanje je ipak doticano. to je uglavnom prihvaćeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element općeg pojma kriviĉnog djela. OdreĊenost uĉinjenog djela kao kriviĉnog djela u zakonu. u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma kriviĉnog djela. krivnja. kriviĉnim djelom bi se moglo smatrati samo ono djelo koje prelazi dozvoljene granice napada na slobodu drugih. U zemljama nekadašnjeg socijalistiĉkog bloka zastupano je materijalno shvatanje kriviĉnog djela sa zakonskom definicijom. Prema Tomi Ţivanoviću. ne bi trebalo smatrati kriviĉnim djelom ono djelo ĉije bi kaţnjavanje spreĉavalo dalji razvoj društva. a ta je zaštita bitna za društveni poredak. 3. što znaĉi da je djelo uĉinio uraĉunljiv ĉ ovjek sa krivnjom (umišljaj ili iz nehata). 4. Garofalo je materijalni pojam kriviĉnog djela vezao za pojam prirodnog kriviĉnog djela. Iako se uglavnom u teoriji odbija definiranje tog pojma. Objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela Posljednjom reformom našeg kriviĉnog zakonodavstva. svojine itd. kako se kriviĉnim zakonodavstvom ograniĉava sloboda graĊana. kriviĉno djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo. Materijalni pojam kriviĉnog djela Materijalni pojam kriviĉnog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma. U suštini se radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi zakonodavac pri postavljanju pojedinih kriviĉnih djela.

kao društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti samo ukljuĉivanjem i kriviĉne odgovornosti kao njegovog obaveznog elementa. Subjektivni element predstavlja krivnja uĉinioca djela. Napomenute mjere bezbjednosti se odnose na izuzetne sluĉajeve. MeĊutim. mora se imati u vidu da Federalni kriviĉni zakon poznaje kriviĉno djelo i kriviĉnu odgovornost kao 2 odvojena pojma. Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost”. Isti sluĉaj je u odredbi ĉl. izuzetno se i u teoriji i u domaćem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma kriviĉnog djela kad su u pitanju neke druge kriviĉne sankcije osim kazni. zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “kriviĉno djelo” neovisno od kriviĉne odgovornosti kao npr. gdje zakonodavac predviĊa iskljuĉenje kriviĉnih sankcija prema djeci – “prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti krivične sankcije”.1 primjenjuje se prema uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti ako sud utvrdi da bi takav uĉinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot.BH-PRAVNICI. Manifestira se kao odreĊeno ponašanje ĉovjeka u vanjskom svijetu. nuţno je iz tog pojma izdvojiti kriviĉnu odgovornost. 2. meĊusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu općeg dijela kriviĉnog zakona. tj. iako zakonodavac barata pojmom kriviĉnog djela. RADNJA KRIVIĈNOG DJELA Radnja je osnovni element u pojmu kriviĉnog djela. Iz izloţenih primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin “kriviĉno djelo” kao tehniĉki termin da bi oznaĉio skup obiljeţja jednog kriviĉnog djela. ako u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu. ili se radnjom u kriviĉnom djelu uĉestvuje u svojstvu saizvršioca. 37 WWW.BH-PRAVNICI.63 st.ubistvo). Radnjom se kriviĉno djelo izvršava. Te mjere primjenjuju se i prema uĉiniocima koji nisu vini. pomagaĉa ili podstrekaĉa. Razlog tome je što je zadatak kriviĉnog prava spreĉavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno uĉinjene od strane uraĉunljivog uĉinioca koje se vrši putem kazne. To su: 1. kao i ostali psihiĉki procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u kriviĉnopravnom smislu. mjera bezbjednosti iz ĉl. Objektivno shvatanje radnje. Pored toga. mjere bezbjednosti. Ti pojmovi su meĊutim.63 i 64 Kriviĉnog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog karaktera. U kriviĉnopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu kriviĉnog djela. Prva 3 su objektivni elementi. Kazna se moţe primijeniti samo prema uĉiniocu koji je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreĊeno kriviĉno djelo. Pritom. u savremenom kriviĉnom pravu pored kazni postoje i druge vrste kriviĉnih sankcija kao npr. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje. Ta objektivizacija kriviĉnog djela nuţna je samo za taj uski krug sluĉajeva. ako je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac kriviĉnog djela. Tako npr. Svi su oni formalnog karaktera.13 gdje zakonodavac definira neuraĉunljivost – “nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela…”. seksualni integritet.COM .71 KZ FBiH. u nekim odredbama zakona spominje se kriviĉno djelo kao osnov za primjenu nekih kriviĉnih sankcija prema licima koja nisu kriviĉno odgovorna. a koje je u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo (npr. To znaĉi da odluke ili namjere da se izvrši neko kriviĉno djelo. a ne smije biti opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja. posebno te mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera.WWW. Da bi došlo do primjene te kriviĉne sankcije. sve do onog momenta dok ne preĊu u ostvarenje. tjelesni integritet. S druge strane. Kad se govori o općem pojmu kriviĉnog djela. Tu spadaju već pomenute odredbe ĉl. naravno. krivi ili kriviĉno odgovorni za uĉinjeno djelo. u odredbi ĉl.COM Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. imovina). Iako naša kriviĉnopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. zakonodavac nije iskljuĉio mogućnost da se kriviĉno djelo shvati kao pravna.

Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i padom nanese povredu drugom licu. Objektivno shvatanje radnje Radnja se u ovom shvatanju sagledava ĉisto objektivno. ĉime nastaju znatne teškoće za razumijevanje nehatnih kriviĉnih djela i za odreĊivanje njihovog mjesta u sistemu nauke kriviĉnog prava. radnja u kriviĉnopravnom smis lu nije nevoljna radnja. Finalistiĉko. To je npr: kod kraĊe – oduzimanje tuĊe pokretne stvari. Prema tom shvatanju. Neĉinjenje kao radnja izvršenja u kriviĉnopravnom smislu je voljno propuštanje da se izvrši tjelesni pokret. za kriviĉno djelo pravno je relevantna samo ciljna radnja.radnja koju uĉinilac nije htio nego se ona dogodila sluĉajno. u pojam radnje se unose elementi vinosti ili krivnje. prinuĊeno lice je samo oruĊe ili sredstvo u rukama drugog. Kako mi pojam kriviĉnog djela sagledavamo u objektivno-subjektivnom smislu. na isti naĉin sagledavamo i radnju.onoga ko ga je prinudio. kod otmice – otmica nekog lica. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje Prema ovom shvatanju. tj. Tako izvršena kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima neĉinjenja ili omisivnim deliktima – delicta ommissiva. Finalistiĉko (ciljno) shvatanje radnje Prema finalistiĉkom ili ciljnom shvatanju. Zbog toga preduzeta radnja nije uĉinioĉeva radnja. Dakle.COM . To shvatanje radnje razradio je Toma Ţivanović i ona je izraz dosljednosti tog autora. tj. kriviĉno djelo moţe biti uĉinjeno neĉinjenjem samo kad uĉinilac propusti ĉinjenje koje je bio duţan izvršiti. on je postupao protiv svoje volje i u tom sluĉaju njegova radnja nije radnja u kriviĉnopravnom smislu. tj. Ako je uĉinilac neodoljivom silom prinuĊen na radnju. Takva radnja je npr. pri ĉemu je bez znaĉaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika. U sluĉaju prinude. odnosno propuštanje tjelesnog pokreta. takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene kriviĉnopravno relevantne posljedice. Pod radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret. tj. Ovo shvatanje potiĉe od njemaĉkog teoretiĉara Velcl-a i ne smatra se šire prihvaćenim.BH-PRAVNICI. zbog ĉega se ovo shvatanje ne uzima kao prihvatljivo. već se traţi da je htio da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. bez ikakvih subjektivnih elemenata. naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu. Isto tako.COM 3. tj. Opći naĉini izvršenja kriviĉnog djela – ĉinjenje i neĉinjenje Ĉinjenje i neĉinjenje su 2 opća naĉina izvršenja kriviĉnog djela. za postojanje radnje nije dovoljno da je uĉinilac htio samo radnju. kod klevete – iznošenje ili pronošenje neĉeg neistinitog itd. tj.WWW. Takva djela se nazivaju kriviĉna djela ĉinjenja ili komisivni delikti – delicta commissiva. kao i pokreti koje ĉovjek ĉini kad se nalazi u besvjesnom stanju. zbog toga što on objektivno posmatra i pojam kriviĉnog djela. kada iznenadna onesviješćenost sprijeĉi vozaĉa motornog vozila da se zaustavi na pješaĉkom prelazu na znak crvenog svjetla.ciljno shvatanje radnje. O neĉinjenju u kriviĉnopravnom smislu moţe se govoriti samo kada je u pitanju propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost ĉinjenja. radnjom se smatra samo ona djelatnost koja se hoće. Ĉinjenje kao radnja u kriviĉnopravnom smislu je voljni tjelesni pokret. element umišljaja. Pritom nije od znaĉaja u kom cilju je ta radnja preduzeta.voljna djelatnost uĉinioca. Prema tome. 38 WWW. Unošenje volje u pojam radnje znaĉi da je sa kriviĉnopravnog aspekta relevantna samo ona djelatnost koju je uĉinilac htio da uĉini.BH-PRAVNICI.

COM Kada su u pitanju delikti neĉinjenja.BH-PRAVNICI. Tako npr.380 st. a time kriviĉno djelo. 4. ubistvo je redovno delikt ĉinjenja.bolniĉar koji se ugovorom obavezao da ĉuva nepokretnog bolesnika ili medicinska sestra koja se ugovorom obavezala da ĉuva malo dijete. tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti kriviĉno djelo. roditelj će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva izvršenog s umišljajem. kod kriviĉnog djela nepruţanja pomoći iz ĉl. jer je radnja izvršenja tih kriviĉnih djela odreĊena kao poduzimanje neke ĉinidbe. ĉime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja. a kriviĉni zakon samo neispunjenje duţnosti predviĊa kao kriviĉno djelo (npr.242. ĉl.skretniĉar je na osnovu radnog odnosa duţan da u odreĊeno vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza. Npr.1 KZ FBiH. ali se ono izuzetno moţe izvršiti i neĉinjenjem. Ili kod kriviĉnog djela nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije iz ĉl. gdje duţnost poduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano odgovarajućim propisima koji ureĊuju pitanja sluţbe u oruţanim snagama.npr. a propuštanjem te duţnosti moţe da izazove saobraćajni udes. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja. tj. kod zajedniĉkog alpinistiĉkog poduhvata svaki od uĉesnika oĉekuje da će mu drugi pomoći u sluĉaju opasnosti. odnosno kao neizvršenje odreĊene duţnosti.COM . Ta duţnost moţe biti odreĊena i u nekom drugom zakonu ili propisu. pa ih ostave u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.WWW. a Kriviĉnim zakonom je sankcionisano samo propuštanje izvršenja ove duţnosti. kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroĊenu bebu koja u nedostatku hrane umire. propuštanjem svoje duţnosti (dakle neĉinjenjem) majka lišava ţivota 39 WWW. tj. dok je KZ samo nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao kriviĉno djelo. Kad duţnost uĉinioca za daljnjim ĉinjenjem proizilazi iz prethodnog ĉinjenja kojim je stvorena opasnost za drugog . izvršioci su kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica.324. gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po ţivot. Kad duţnost na ĉinjenje proistiĉe iz radnog odnosa . 2.hirurg vršeći operativni zahvat stvori opasnost po ţivot pacijenta. tako npr. 6.181 KZ. ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem odreĊene duţnosti. Ukoliko roditelj tu duţnost ne izvršava sa umišljajem zbog ĉega nastupi smrt djeteta. Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na ĉinjenje – npr. duţnost roditelja da izdrţavaju svoju djecu odreĊena je Porodiĉnim zakonom.182 KZ FBiH. ĉl. odnosno kad se na osnovu obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz kojeg se oĉekuje odbrana od odreĊene opasnosti – kada npr. 2. Prava i neprava kriviĉna djela neĉinjenja Sva kriviĉna djela neĉinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe: 1. Kad duţnost na ĉinjenje nastaje na osnovu odnosa povjerenja. odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to sluĉajevima moţe postojati duţnost na ĉinjenje.daljnje ĉinjenje ĉijim propuštanjem bi izvršio kriviĉno djelo.kad npr. kod kriviĉnog djela nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz ĉl.kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela. Prava kriviĉna djela neĉinjenja.komisivno-omisivni delikti su ona kriviĉna djela koja su u Kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna djela ĉinjenja. pravi ili ĉisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu odreĊena kao neĉinjenje. odnosno kao propuštanje odreĊene duţnosti. Takvih situacija ima više: 1. 3. Kad je duţnost na odreĊeno ĉinjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom. U ovom primjeru duţnost na postupanje odreĊena je vankriviĉno-pravnim propisom. tj. gdje je duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Kriviĉnim zakonom i propuštanje izvršenja ove duţnosti stavljeno je pod kriviĉnu sankciju.ugovorom. Takav je sluĉaj npr. kao npr. Ta duţnost moţe biti uspostavljena samim kriviĉnim zakonom. npr. 5.BH-PRAVNICI. Neĉinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja negativno odreĊena.

Oblici radnje u odnosu na kriviĉno djelo Radnja u kriviĉnopravnom smislu (ĉinjenje i neĉinjenje) u odnosu na kriviĉno djelo moţe biti radnja izvršenja. podstrekavanja i pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog kriviĉnog djela uĉestvuje najmanje 2 lica. Bića nekih kriviĉnih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su ĉešće postavljene alternativno. dok radnje saizvršilaštva. Kod pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti.301 KZ: «ko lovi ribu eksplozivom. Da bi jedno kriviĉno djelo ĉinjenja izuzetno bilo izvršeno neĉinjenjem. Npr. Tako će npr.djelatnosne radnje.BH-PRAVNICI.. kao i koji su osnovi te duţnosti. što znaĉi da je nebitan broj preduzetih radnji. dvije radnje izvršenja (dvodijelno kriviĉno djelo) postoje kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti (ĉl. a izuzetno i više odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo. kod klevete iz ĉl. «prinudi» kod prinude.radnja je odreĊena odvojeno od posljedice.primjena sile pri oduzimanju stvari kod razbojništva). Poseban naĉin odreĊivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviĉna djela kod kojih je za postojanje kriviĉnog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta.COM svoje dijete. «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivĉnog djela ili uĉinioca itd. 40 WWW. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota. Kumulativno je odreĊena radnja izvršenja u sluĉajevima kad zakon navodi dvije. postojaće jedno djelo. . Tako npr. kod kriviĉnog djela špijunaţe to je saopštavanje. Radnja izv ršenja Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivično djelo izvršava. predaja ili ĉinjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd.BH-PRAVNICI. električnom strujom.COM . dakle i primjena sile.180 KZ) od kojih je prva radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe. odnosno to je ona radnja koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u pojam radnje izvršenja. otrovom. za postojanje djela je dovoljno da je izvršena samo jedna od više alternativno predviĊenih radnji izvršenja.» itd.» ili kod kriviĉnog djela nezakonitog ribolova iz ĉl. sredstvom za omamljivanje. zbog ĉega obje radnje.radnja i posljedica su zajedno obuhvaćene – tzv. onda je u pitanju kriviĉno djelo ubistva. u sluĉaju da je djelo izvršeno sa više alternativno odreĊenih radnji. kod kriviĉnog djela kraĊe. već predstavlja pokušaj kriviĉnog djela razbojništva.. to su tzv. MeĊutim. a ne sticaj kriviĉnih djela. radnja izvršenja je oduzimanje tuĊe pokretne stvari.WWW. podstrekavanja i pomaganja. Radnja izvršenja je u kriviĉnom zakonu odreĊena na razliĉite naĉine: . Tako npr.. uvijek je potrebno utvrditi u kojim sluĉajevima za izvršioca postoji duţnost na ĉinjenje. Kad je radnja izvršenja odreĊena alternativno..kraĊa).posljediĉne radnje. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u sluĉaju kad u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvuje samo jedno lice. a ne pripremnu radnju. Kod takvih djela je iskljuĉeno postojanje komisivno-omisivnih delikata. saizvršenja. postojati jedno kriviĉno djelo krivotvorenja isprave u sluĉaju kad uĉinilac napravi laţnu ispravu i istu upotrijebi kao pravu. Isto tako. ima kriviĉnih djela koja se mogu izvršiti isključivo činjenjem (kao npr. Radnja izvršenja se najĉešće odreĊuje jednim izrazom i to obiĉno glagolskim oblikom: «oduzme» kod kraĊe. od ko jih se prva pojavljuje kao sredstvo za izvršenje druge (npr. tako da otpoĉinjanje prethodne radnje koja ĉini djelo prinude. Osim toga. a rjeĊe kumulativno.213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu. bitno je naglasiti da se ne moţe svako kriviĉno djelo ĉinjenja izvršiti neĉinjenjem. dok je druga radnja ostavljanje druge osobe bez pomoći u takvom stanju ili u takvim prilikama.

sukcesivno trovanje na razliĉitim mjestima prilikom nekog putovanja. Za razliku od radnji izvršenja koje su u Zakonu pojmovno taĉno odreĊene. kao npr. Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme. ili kod teške kraĊe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog prostora iz kojeg se tek kasnije odnose. Npr. u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili više najtipiĉnijih radnji izvršenja konkretnog kriviĉnog djela. Radnja neĉinjenja moţe biti i više neĉinjenja alternativno postavljenih kao radnji izvršenja jednog kriviĉnog djela. na naĉin da u takvim sluĉajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je moguće ostvariti (prouzrokovati) zabranjenu posljedicu. U ovim sluĉajevima. 41 WWW. odbije da izvrši njihovo naređenje). Kod nekih kriviĉnih djela sa alternativno odreĊenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene kao aktivne. neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru.266).fiziĉko ili prirodno jedinstvo radnje izvršenja. da je u bićima pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja nekad odreĊena iskljuĉivo kao ĉinjenje. te radnje ne moraju biti izvršene ni na istom mjestu (npr. TakoĊer. npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora očigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti…” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz ĉl.372. a kod nekih su navedene samo neke najznaĉajnije ili najtipiĉnije.366) i sl. Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja odreĊena kao “očigledno nesavjesno ponašanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (ĉl. Posljediĉne radnje su one radnje izvršenja koje su odreĊene ili definirane posljedicom.BH-PRAVNICI.366 KZ. ali ne sve radnje kojima je moguće prouzrokovati zabranjenu posljedicu. Prema tome. npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje…” kod kriviĉnog djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl. odnosno propuštanje radnje koja je oznaĉena u biću kriviĉnog djela. više odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta predstavljati jednu radnju izvršenja. a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv. ubistvo moţe biti izvršeno i sukcesivnim trovanjem.305). nekad iskljuĉivo kao neĉinjenje. “nesavjesno postupanje” itd.BH-PRAVNICI.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti postoji kod kriviĉnih djela kod kojih je radnja oznaĉena kao “bavljenje” odreĊenom djelatnošću.ubistvo koje se izvršilo vatrenim oruţjem). Tako npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (ĉl. tj. kod kriviĉnog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl.372 st. paljenjem ili na neki drugi način uništi ili ošteti” kod kriviĉnog djela uništenja ili oštećenja vaţnih privrednih objekata ili javnih ureĊaja (ĉl.kod kriviĉnog djela neukazivanja lijeĉniĉke pomoći iz ĉl.". ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su meĊusobno povezane u jednu cjelinu.256) ili kao “očigledno nesavjesno postupanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi (ĉl. Vidljivo je dakle. Pritom radnja neĉinjenja moţe da bude samo jedna. gdje se kaţe: “liječnik koji ne pruži neodložnu liječničku pomoć.WWW.COM Više odvojenih radnji izvršenja (tzv. a nekad i kao ĉinjenje i kao neĉinjenje. nakon ĉega slijedi generalna klauzula kojom se radnja izvršenja proširuje i tako dobiva karakter posljediĉne radnje. Radnja izvršenja u konkretnom sluĉaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr.246 KZ.1 KZ Kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi moţe biti i radnja ĉinjenja i radnja neĉinjenja. bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti. kada postoji tzv. Za kriviĉna djela neĉinjenja bitno je nepreduzimanje.COM . sve te djelatnosti kao cjelina predstavljaju jednu radnju izvršenja. npr: “ko rušenjem. neke radnje izvršenja su tako odreĊene da podlijeţu ocjeni suda da li jedno faktiĉko ponašanje predstavlja radnju izvršenja. I u ovim sluĉajevima nije bitno da li je navedena posljedica prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su navedene ili koje proizilaze iz generalne klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo.. Primjenom ovog metoda odreĊivanja radnje izvršenja. Jednu radnju izvršenja predstavljaju i sve pojedine radnje koje su u zakonu skupno oznaĉene kao “nesavjestan rad”. a ne sticaj kriviĉnih djela. Tako npr. ne izvrši naređenje). a neke kao pasivne. sukcesivno potkradanje prilikom nekog putovanja i sl). Kod nekih posljediĉnih radnji ni jedna radnja nije u zakonu ni primjera radi navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede).oduzimaju stvari.

COM . kod kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka iz glave XV KZ. To moţe biti subjekt prava ili interesa kojima nastaje posljedica.BH-PRAVNICI. jer bez posljedice nema protivpravnog djela. Kod nekih kriviĉnih djela posljedica se moţe uoĉiti. priznavanje kapitulacije i okupacije iz ĉl. kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi. a kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice (npr. MeĊutim. uzimaju i posljedicu kriviĉnog djela kao promjenu u pravnom svijetu. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. OdreĊivanje pojma posljedice je u kriviĉnopravnoj teoriji u neposrednoj vezi sa odreĊivanjem općeg pojma kriviĉnog djela. a ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviĉna djela.256. Kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt je drţava. odnosno proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu koje nastaje na objektu kriviĉnog djela. Tako npr. ĉl. kod kriviĉnog djela prenošenja zarazne bolesti iz ĉl. kod kriviĉnog djela uvrede (ĉl. kao npr. a samim tim ni kriviĉnog djela. u kriviĉnim zakonima postoje i opisi kriviĉnih djela kod kojih se posljedica ne naglašava. odnosno FBiH. odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih objekata pojedinih kriviĉnih djela. prihvata se da posljedica kod nekih kriviĉnih djela nije unesena u zakonski 42 WWW. S druge strane. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako kriviĉno djelo mora imati posljedicu. itd.241 KZ.214). Stoga je razumljivo da ona shvatanja koja kriviĉno djelo smatraju prije svega povredom norme. MeĊutim. znaĉi da se ni posljedica ne shvata kao promjena u pravnom svijetu. MeĊutim. zbog ĉega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu. lijeĉnik pri pruţanju lijeĉniĉke pomoći primijeni oĉigledno nepodobno sredstvo ili oĉigledno nepodoban naĉin lijeĉenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl.245 KZ.245 posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe. ali ta okolnost nije bitni sastojak njenog pojma.COM Pritom nije iskljuĉeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke ĉinjenje. prema nekim shvatanjima smatra se da ima i on ih kriviĉnih djela koja nemaju posljedicu. Na osnovu ove razlike u kriviĉnopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviĉna djela koja nemaju posljedicu. odnosno ĉulima zapaziti. sluĉaj kod nekih kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka BiH odnosno Federacije (napad na ustavni poredak iz ĉl. POSLJEDICA Pojam posljedice Postojanje kriviĉnog djela pretpostavlja pojam posljedice.138 itd). kao npr. kao što je npr. gdje je u pitanju prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu). posljedica se moţe ispoljiti i kao povreda. s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni doţivljaj kao što je npr.137. posljedica se sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti. Materijalna i formalna kriviĉna djela U kriviĉnopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako kriviĉno djelo ima odreĊenu posljedicu. već samo kao proizvedena promjena. osjećaj uvrijeĊenosti kod uvrijeĊenog lica.kod ubistva – lice lišeno ţivota.WWW. Isti sluĉaj je sa ĉinjenjem i neĉinjenjem i kod kriviĉnih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi način”.BH-PRAVNICI. krivotvorenja novca (ĉl. kriviĉna djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna kriviĉna djela. Kao pasivni subjekt moţe se pojaviti fiziĉko lice (npr. kako je u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci uglavnom usvojen realistiĉki pojam kriviĉnog djela. Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni subjekt. Kod najvećeg broja kriviĉnih djela posljedica je izriĉito istaknuta u opisu kriviĉnog djela. Prema tim shvatanjima. Imajući u vidu navedenu razliku. kod takvih kriviĉnih djela inkriminisana je sama radnja izvršenja. kod kraĊe – vlasnik ukradene stvari). MeĊutim. a neke neĉinjenje – npr. kod otmice – oteto lice.267) itd.

Kriviĉna djela povrede i kriviĉna djela ugroţavanja Analiza kriviĉnih djela kako su ona odreĊena u Kriviĉnom zakonu pokazuje da je kod nekih od njih kao posljedica oznaĉena odreĊena povreda jednog pravno zaštićenog dobra ili vrijednosti društva. Primjer za to je kod kriviĉnog djela uvrede. za koju je dovoljno da je ĉulno opaţena od stra ne povrijeĊenog. kod kojeg posljedica takoĊer nije izriĉito unesena u zakonski opis djela. odnosno vrijednost. Za razliku od kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću. Npr. Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog kriviĉnog djela. Povreda pravno zaštićenog dobra odnosno vrijednosti je najĉešće neposredno uoĉljiva (npr. ne moţe se dokazivati da u konkretnom sluĉaju nije bilo opasnosti. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima povrede.kod ubistva. kod kojih je posljedica redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg obima”.kod KD izazivanje opće opasnosti iz ĉl.304). Kod kriviĉnih djela povrede. tjelesnih povreda itd). kod kojeg se posljedica sastoji u povredi ĉasti. Kod kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom konkretnom sluĉaju dokazivati. posljedica se uvijek odreĊuje kao obiljeţje bića kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošću kao posljedicom i delikte sa apstraktnom opasnošću kao posljedicom. Konkretna opasnost za zaštićeni objekat kriviĉnog djela je ona opasnost koja je izvršenjem kriviĉnog djela. koja nastupa usljed radnje izvršenja (npr. I ta djela su sa posljedicom jer i kod njih postoji promjena u vanjskom svijetu. kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću ili drugim rijeĉima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošću. Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreĊena u biću kriviĉnog djela. Kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću. Kod drugih kriviĉnih djela je kao posljedica oznaĉeno odreĊeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno društveno dobro. To istovremeno ne znaĉi da ta djela nemaju posljedicu. kraĊe. izlaganje podsmijehu i sl). ali to nije sluĉaj kod svih delikata povrede (npr.COM . ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila neposredna opasnost.309 ne bi se mogla iskljuĉiti odgovornost uĉinioca dokazivanjem da u konkretnom sluĉaju nije bilo neposredne opasnosti pri transportu. ali iz odreĊenih razloga nije došlo do povrede. opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo pretpostavlja samim izvršenjem radnje. a time i u mogućnosti donošenja pogrešne odluke.BH-PRAVNICI. Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. tj. kod kriviĉnog djela nepropisne predaje u saobraćaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz ĉl. Ona neminovno proizilazi iz odreĊene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima ugroţavanja.kod uvrede i sl). ĉime je proizvedena i promjena u vanjskom svijetu (omalovaţavanje. UZROĈNOST Znaĉaj uzroĉnosti u kriviĉnom pravu 43 WWW.328.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u opasnost.COM opis djela.WWW. a eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica. Tipiĉna djela sa konkretnom opasnošću su kriviĉna djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. Kao drugi primjer moţe posluţiti kriviĉno djelo davanje laţnog iskaza iz ĉl. kod kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom sluĉaju dokazivati. ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogućnosti stvaranja pogrešnog mišljenja u postupku pred nadleţnim organom.

Dakle. NeodreĊenost u odreĊivanju kriterija ne daje nikakva uputstva po kojima bi se mogao odrediti stepen mogućnosti za adekvatnu uzroĉnost. a do nastupanja smrti je došlo zbog posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma. Nuţna povezanost radnje sa posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja vremenski prethodi posljedici. a radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. za kriviĉno pravo relevantna je samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta kriviĉnog prava. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroĉnost ne postoji. Da bi se to utvrdilo. svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila. samo neki od uslova imaju karakter uzroka. već se ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice. Dakle. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji 44 WWW.BH-PRAVNICI. pa se takav udarac ne moţe smatrati uzrokom smrti. onda u tom sluĉaju posljedica ne bi odgovarala onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca.COM . Diferencirajuće i individualizirajuće teorije. bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoĊenju posljedice. pri ĉemu samo relevantni imaju karakter uzroka. ni to ublaţavanje nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreĊen i zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje. Glavne teškoće nastaju kad treba pronaći kriterij po kome će se odrediti tipiĉna posljedica. bez kojih ne bi ni nastupila. tada ne bi postojalo ni kriviĉno djelo. ova teorija uzima u obzir samo normalne sluĉajeve apstraktno postavljene. Diferencirajuće teorije kod pitanja uzroĉnosti stavljaju teţište na razlikovanje uslova i uzroka. ako je i sama jedan od njenih uvjeta. Teorija adekvatne uzroĉnosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po pravilu proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom sluĉaju.BH-PRAVNICI. U tom smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila. MeĊutim. zapostavljajući sve izuzetne sluĉajeve koji se mogu desiti u ţivotu. potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu ĉovjekovog znanja baziranog na iskustvu. ova teorija dolazi do nemogućih zakljuĉaka koji su neprihvatljivi za kriviĉno pravo. odnosno da odreĊena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje uĉinioca. potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. suprotstavljajući ih jedne drugima kao kategorije kvalitativno razliĉitog znaĉenja za nastupanje posljedice. Npr. Pitanje odreĊivanja normalnih sluĉajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naĉin što putem iskustva dolaze do tipiĉnih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni sluĉaj. svi uslovi posljedice su istovremeno i njeni uzroci.COM IzmeĊu radnje i posljedice mora postojati odreĊeni odnos u smislu da usljed odreĊene radnje nastupa odreĊena posljedica. ili je uzrok samo odreĊena radnja. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe diferenciranjem uslova na relevantne i irelevantne. a ostale radnje uslov. Na taj naĉin je i ljudska radnja uzrok posljedice. Kad u uzroĉnom nizu ima više ljudskih radnji. Znaĉajnije teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu Osnovni problem kod odreĊivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (ĉinjenica). Proglašavajući sve uslove za uzroke. uzroĉnošću ili kauzalitetom. Taj odnos se naziva uzroĉnom vezom. Prema tim teorijama. MeĊutim. Da bi se utvrdila uzroĉnost. Prema ovoj teoriji. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno. javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li je svaka od tih radnji uzrok posljedice. Na toj osnovi formirane su razliĉite teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu: Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeĊu uslova i uzroka.WWW.

3. smatra se da u kriviĉnom pravu treba postaviti odreĊena pravila koja bi dala samo opći pravac pri rješavanju pitanja uzroĉnosti. ako osoba A neznatno povrijedi osobu B. 2. 4. onda uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije. prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od preteţnog i uzroĉnog znaĉenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim uslovima.onog uslova koji je dao najviši doprinos nastupanju posljedice.BH-PRAVNICI. Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer). ali koje egzistiraju izvan ljudske radnje. 45 WWW. Prema logici stvari uzroĉnost prethodi krivnji. a ne kao elementarna uzroĉnost koja vlada u prirodi i koja je zasnovana na stihiji. ne moţe se unaprijed utvrditi. gdje je subjekt ĉovjek. Teorija prevage (Binding). a najpoznatije su slijedeće: 1. za krivĉno pravu nisu interesantne. nazivaju se još i individualizirajuće. Kako se uzima u obzir jedan objektivno limitirani isjeĉak iz beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe uraĉunati uĉniocu samo ako je on opasnost iz koje je rezultirala posljedica proizveo ili povećao. ove teorije u nauci kriviĉnog prava nisu šire prihvaćene.COM . za uzroĉnost mogu biti relevantni samo oni uslovi koji su vezani za djelovanje ĉovjeka. Ĉinjenice i okolnosti koje nisu bez znaĉaja.WWW. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka. jer je u kriviĉnom pravu kauzalitet zapravo uzroĉna veza izmeĊu ljudske radnje i kriviĉnopravne posljedice.BH-PRAVNICI.COM oznaĉavaju kao uzrok. Zbog toga se u kritiĉkom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske formule nego praktiĉna pravila. Teorija o uzroĉnom razlikovanju uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada su ispunjeni (Ţivanović). pitanje kauzaliteta u kriviĉnom pravu treba povezati sa nekoliko momenata: 1. Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao uslov ima preteţni znaĉaj za nastup posljedice u odnosu na ostale uslove. pri ĉemu je posljedica relevantna samo ako se moţe izvesti iz ljudske radnje. pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu neprimjenjivim kriterijima. Npr.nepaţnja povrijeĊenog) nastupi infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna mjerila za razlikovanje uslova od uzroka. 3. Tih teorija ima više. Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku ĉesto je proizvoljna. Drugim rijeĉima. pa usljed sticaja okolnosti (npr. Širina kauzaliteta je ograniĉena i ona se proteţe u granicama prouzroĉavanja posljedice predviĊene u zakonskom propisu kriviĉnog djela. 2. tj. U kriviĉnom pravu. zbog ĉega se ona ne smije miješati sa krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviĉna odgovornost). U kriviĉnom pravu procjenjuje se uzroĉnost kao objektivna veza izmeĊu radnje i posljedice i to kao cjelishodna finalna uzroĉnost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju svjesnih radnji ĉovjeka. Opća pitanja u vezi sa znaĉajem uzroĉnosti u kriviĉnom pravu U kriviĉnopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije u stanju unaprijed postaviti takva pravila pomoću kojih bi se u svakom konkretnom sluĉaju sa sigurnošću moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljed ice. jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta. Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeĊu uslova i uzroka. Uzroĉnost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu. 4. ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaĉaj prvobitnog uslova (tjelesne povrede) kao uzroka posljedice. Obzirom da je jedno opće pravilo neprihvatljivo.

elementarni dogaĊaj ili viša sila. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom ne moţe dati apsolutni dokaz realnosti dogaĊaja. Prema zakonima fizike. a prema drugom shvatanju pasivno drţanje ĉovjeka moţe da proizvede odreĊenu posljedicu. Smatra se da je kauzalitet filozofsk i. Prema prvom shvatanju. odnosno neĉinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova. kaţe se da je neĉinjenje uĉinioca uzroĉno – kauzalno povezano sa posljedicom u sluĉaju kad bi njegovo aktivno ĉinjenje prema zamišljenoj rekonstrukciji odigranog toka stvari sprijeĉilo nastupanje posljedice. odnosno uzroĉnosti koja ima prirodu svrsishodnosti. u situacijama kada se izmeĊu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova nastupanja posljedice. Binding smatra da uĉinilac kriviĉnog djela ne vrijeĊa sam propis. Da je takav uĉinilac zahvatio kauzalni tok. ontološi realitet a ne misaona veza. a koja je bila propuštena objektivno sa stajališta kauzaliteta ne predstavlja ništa.BH-PRAVNICI. i sama pasivnost znaĉi prouzrokovanje. odnosno da bi nastupila u manjem obimu da je propuštena radnja preduzeta. Uzroĉnost kod kriviĉnih djela neĉinjenja U teoriji kriviĉnog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroĉnost je upravo pitanje kauzaliteta kod kriviĉnih djela neĉinjenja. Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u sluĉaju svog neĉinjenja. Pritom se priznaje da prouzrokovanje posljedice neĉinjenjem ima svoje specifiĉnosti koje se ogledaju u tome da se neĉinjenjem propušta mogućnost da se jedan uzroĉni lanac skrene sa svog redovnog toka. Prema prvom shvatanju. jer je nije sprijeĉio. Kod uzroĉnosti u kriviĉnom pravu moţe da doĊe do prekida uzroĉne veze.COM 5. ako se neĉinjenje shvata kao objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti. Prema drugom shvatanju. Tada po pravilu dolazi do otpoĉ injanja novog uzroĉno-posljediĉnog lanca. Radi se zapravo o hipotetskom kauzalitetu koji znaĉi da mora postojati izvjesnost ili vjerovatnoća koja se graniĉi sa izvjesnošću da posljedica ne bi uopće nastupila. ali se istovremeno istiĉe i to da je ta specifiĉnost svojstvena uzroĉnosti u društvu uopće. a ne i za dalje posljedice koje su nastupile poslije prekida uzroĉne veze. tj. onda ubica postupa upravo po tom propisu. zbog ĉega je u kriviĉnom pravu nuţno saĉuvati taj stvarni prirodni kauzalitet. naravno ukoliko je kriv za tu posljedicu. gdje posljedica koja je predviĊena u zakonskom biću djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju uĉinioca koji je bio duţan da to sprijeĉi.COM .BH-PRAVNICI. PROTIVPRAVNOST DJELA Shvatanja o protivpravnosti Prema Bindingu. protivpravnost se ne sastoji u protivnosti kriviĉnopravnom propisu u kome je dat opis kriviĉnog djela i predviĊena kazna. da je preduzeta otklonila nastupanje posljedice. upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. samo neĉinjenje ne moţe biti uzrok posljedice. Ako kriviĉni zakon propisuje da će se kazniti onaj “ko drugog liši života”. posljedica ne bi nastupila. kod neĉinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu. neradnja. To u stvari znaĉi da uzroĉna veza izmeĊu neĉinjenja i posljedice postoji u sluĉaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta. ne moţe se reći da je nešto uĉinjeno neĉinjenjem. Kako neĉinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu. Moţe se reći da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u 2 grupe.WWW. lišava ţivota drugog. jer uĉinilac rad upravo saglasno tom propisu. već se moţe ponuditi samo visok stepen vjerovatnosti. jer kauzalitet kao kategorija fiziĉkog svijeta pretpostavlja aktivno ĉinjenje. U realnom objektivnom svijetu radnja koja se oĉekivala. Drugim rijeĉima. Na putu za bolnicu osobu A presretne i ubije osoba C. Uzroĉnost se posebno osporava kada su u pitanju neprava kriviĉna djela neĉinjenja. U takvim sluĉajevima uĉinilac moţe biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat njegove radnje i koja je nastupila prije prekida uzroĉne veze. Primjer: osoba A je tjelesno povrijeĊena od strane osobe B. 46 WWW. bilo da je u pitanju radnja trećeg lica.

ODREĐENOST KRIVIĈNOG DJELA U ZAKONU 47 WWW.ubistvo neprijatelja za vrijeme rata). Sliĉno mišljenje je i kod Ţivanovića. lišavanje slobode).COM već normu sadrţanu u propisu. Protivpravnost znaĉi protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu. Kao osnov iskljuĉenja protivpravnosti u literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak povrijeĊenog. jer se za umišljaj uĉinioca kriviĉnog djela sa elementom “protivpravnosti” zahtijeva i utvrĊivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan protivpravnosti svog postupanja. kod manjeg broja kriviĉnih djela. Irelevantno je da li se osnov za iskljuĉenje protivpravnosti nalazi u propisima kriviĉnog. Ova razlika znaĉajna je i sa stanovišta krivnje. odvojen od odreĊenosti djela u zakonu. Prihvaćeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje odreĊeno ponašanje (tzv.COM . Protivpravnost kao obiljeţje nekih kriviĉnih djela Kod većine kriviĉnih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru redovno protivpravna (npr. stavljajući zahtjev da se u kriviĉnom postupku mora u svakom konkretnom sluĉaju utvrĊivati da li je uĉinjeno djelo i protivpravno. OdreĊenost djela u zakonu vezana je samo za jedan odreĊeni zakon. s tim što se po Ţivanoviću formalna protivpravnost javlja u obliku napada na izvjesno kriviĉnoravno dobro.imperativna ili preceptivna norma). uz osnovni prigovor da nije taĉna tvrdnja kako uĉinilac kriviĉnog djela radi saglasno odgovarajućem kriviĉnopravnom propisu. Osnovi iskljuĉenja protivpravnosti Protivpravnost je zaseban element kriviĉnog djela.WWW.BH-PRAVNICI. Prema Listu. Bindingovo mišljenje odbaĉeno je od većine teoretiĉara. pa se protivpravnost ogleda u nepoštivanju normi. Sadrţaj norme dobiva se preobraćanjem dispozicije kriviĉnopravnog propisa u imperativni oblik. Zato se protivpravnost ne treba izriĉito ni spominjati u opisu kriviĉnog djela.neplaćanje duga). ali postoje neke ĉinjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno dozvoljeno jer u konkretnom sluĉaju postoji permisivna (dozvoljavajuća) norma. a materijalna protivpravnost u obliku napada na izvjesnu individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave. Npr.prohibitivna norma) ili koja nareĊuje odreĊeno ponašanje (tzv. treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu. Formalno je protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. Svako protivpravno djelo nije istovremeno i kriviĉno djelo (npr. norma za kriviĉno djelo ubistva glasila bi “ne ubij”.lišavanje ţivota). kriviĉni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o protivpravnosti (npr. Dakle. Odnos protivpravnosti i odreĊenosti djela u zakonu. Materijalno je protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno drţanje). Protivpravnost i odreĊenost djela u zakonu poklapaju se samo u sluĉajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u kriviĉnopravnom propisu.BH-PRAVNICI. niti se u kriviĉnom postupku mora utvrĊivati njihova protivpravnost ukoliko se ne bi pojavila sumnja da u konkretnom sluĉaju postoji osnov za iskljuĉenje protivpravnosti. MeĊutim. Permisivne norme su norme koje izuzetno ĉine dozvoljenim ponašanje koje je inaĉe protivpravno. O sluĉajevima iskljuĉenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja kriviĉnog djela predviĊenog u zakonu. Odluĉno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava odreĊenu radnju. Radnje izvršene u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu protivpravne (npr. Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti. norme su pravila koja nareĊuju šta se mora ili šta se ne smije ĉiniti. graĊanskog prava ili nekoj drugoj grani prava.

”sluţbeno lice”. 2.COM . PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIĈNIH DJELA 48 WWW.privilegirana kriviĉna djela). Mjesto na kome je izvršena – npr. Obiljeţja osnovnog bića kriviĉnog djela su prava (bitna) obiljeţja. KD povreda drţavne granice moţe biti izvršeno samo na granici. Oduzimanje. “ljekar”. kao i za odgovornost sauĉesnika. 6.BH-PRAVNICI. a ne svih kriviĉnih djela. kojima se jedno kriviĉno djelo razlikuje od drugog. odnosno okolnostima. “vojna osoba” i sl. 5. Posebna radnja i posebna posljedica. Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr. Ako se odreĊuju lakši oblici (tzv. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe postojati samo u vrijeme oruţanog sukoba. Npr. TuĊa pokretna stvar.COM Da bi neko protivpravno djelo bilo kriviĉno djelo. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreĊuju teţi oblici kriviĉnih djela (tzv. 3. koja mora postojati kod uĉinioca kriviĉnog djela u vrijeme njegovog izvršenja i odreĊena pobuda za izvršenje kriviĉnog djela. BIĆE KRIVIĈNOG DJELA I ELEMENTI BIĆA KRIVIĈNOG DJELA Pojam bića kriviĉnog djela Pod bićem kriviĉnog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog kriviĉnog djela. opasnim oruĊem ili sredstvom podobnim da se teško povrijedi.biće jednog kriviĉnog djela.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne povrede potrebno je da je povreda nanesena oruţjem. Posebni elementi kriviĉnog djela nazivaju se još i obiljeţjima kriviĉnog djela. onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima.BH-PRAVNICI.posebno biće. 3. Elementi subjektivnog karaktera U ove elemente spada odreĊena namjera. onda ih nazivamo privilegujućim ili ublaţavajućim obiljeţjima. 2. liĉni odnos i okolnosti uĉinioca – npr. biće kriviĉnog djela kraĊe sastavljeno je od posebnih elemenata: 1. dok su ova druga dopunska obiljeţja. pod bićem se podrazumijeva samo tzv. Unošenje odreĊenosti djela u zakonu znaĉi prihvatanje principa legaliteta u kriviĉnom pravu koji se redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege. Liĉno svojstvo. Ovo razlikovanje znaĉajno je za utvrĊivanje krivnje. 4. Prema tome. mora biti u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo. Kvalifikatorne i privilegujuće okolnosti kao dopunski elementi U okviru elemenata bića kriviĉnog djela. Naĉin izvršenja radnje – npr obiĉna kraĊa razlikuje se od teške kraĊe po naĉinu izvršenja. Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist. odnosno okolnostima. Elementi objektivnog karaktera Elementi objektivnog karaktera su: 1. tj. Biće kriviĉnog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente.WWW. treba razlikovati elemente osnovnog bića kriviĉnog djela i elemente na osnovu kojih zakon odreĊuje posebne oblike (teţe i lakše) odreĊenog osnovnog kriviĉnog djela. OdreĊenost kriviĉnog djela u zakonu ĉesto se naziva formalni ili zakonski element kriviĉnog djela.kvalifikovana kriviĉna djela).

tj.BH-PRAVNICI. pravno dobro. prvenstveno treba analizirati radnju izvršenja i posljedicu.prividnog sticaja. pa je objekat kriviĉnog djela zapravo zaštitni objekat. te objektivno pravo. tj.COM . Zaštitni objekat moţe biti opći i grupni. kada u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. OBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam objekta kriviĉnog djela Objektom kriviĉnog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno kriviĉno djelo. subjektivno pravo. Pritom je znaĉajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za postojanje kriviĉnog djela. UtvrĊivanje predmeta kriviĉnog djela. najĉešće logiĉkim tumaĉenjem. mada isti elementi postoje u više kriviĉnopravnih odredbi.COM Odredbe zakona kojima se predviĊaju kriviĉna djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i sankciju. te je zbog toga ĉesto potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ. Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreĊuje kriviĉno djelo. Ovako shvaćen objekat naziva se i predmet kriviĉnog djela. a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla kriviĉnopravne odredbe. Radnja kriviĉn og djela uvijek je odreĊena u dispoziciji. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po pravilu predstavljaju elemente vinosti uĉinioca. ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji. Grupni zaštitni objekat je objekat pojedine grupe kriviĉnih djela (npr. Sankcija je dio odredbe kojim se odreĊuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izreći uĉiniocu.objekta radnje. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreĊena i da se ona izvodi iz općih instituta kriviĉnog prava. Objekat radnje kriviĉnog djela Objekat radnje kriviĉnog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat bio povrijeĊen ili ugroţen. Pojam objekta kriviĉnog djela proizilazi iz zaštitne funkcije kriviĉnog prava.kod kraĊe objekat radnje je pokretna stvar. Pokušaj će postojati samo ako je radnja izvršenja zapoĉeta na objektu radnje 49 WWW.instituta o pripremnim radnjama. pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja krivičnih djela. Jednom radnjom moţe se izvršiti više kriviĉnih djela (idealni st icaj). pokušaj ili pojedini oblici sauĉesništva inkriminišu kao samostalna kriviĉna djela. Na kraju. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi kriviĉnog djela.ţivot i tijelo. imajući u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u sluĉajevima kad je to zakonom predviĊeno. graĊanin i društvena zajednica u cjelini. Tako se javljaju mišljenja da je objekat kriviĉnog djela: pravno zaštićeni interes.WWW. zdravlje. kod ubistva je to ĉovjek koji se lišava ţivota itd).BH-PRAVNICI. a zatim ostale elemente bića kriviĉnog djela. U pojedinim kriviĉnim djelima objekat radnje je izriĉito naveden (npr. znaĉajno je za postojanje pokušaja kriviĉnog djela. Opći zaštitni objekat je pojedinac. Pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebno treba voditi raĉuna o tome sa kojim oblikom vinosti je pojedino kriviĉno djelo uĉinjeno. Pritom posebno treba voditi raĉuna o sluĉajevima tzv. pokušaju i sauĉesništvu. Postoje razliĉita mišljenja o objektu kriviĉnog djela. Posebni problemi javljaju se u vezi kriviĉnih djela u kojima se pripremne radnje. Pošto se utvrdi radnja i posljedica. ĉast i ugled itd). Opći objekat je zajedniĉki za sva kriviĉna djela.

BH-PRAVNICI. podstrekaĉ ili pomagaĉ. Okolnosti usljed kojih ne postoji kriviĉno djelu uprkos postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opći osnovi za iskljuĉenje postojanja kriviĉnog djela. ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C . te prema tome ne moţe biti vino.kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti liĉna jer bi pogodila sve ĉlanove pravnog lica.COM . . u teoriji postoje razliĉita mišljenja o tome da li je izvršilac kriviĉnog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom. a da se u tim sluĉajevima iz odreĊenih razloga iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. tj. S obzirom na radnju koju je preduzeo. potrebno je još i da ima odreĊeni uzrast. S obzirom na stadijume u izvršenju kriviĉnog djela. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” uĉini kriviĉno djelo: npr. Uĉinioca kriviĉnog djela treba razlikovati od krivca. da je kriviĉno odgovoran. da je uraĉunljiv i vin. subjekat moţe biti izvršilac. Svim tim sluĉajevima zajedniĉko je to što formalno postoje sva zakonom odreĊena obiljeţja nekog kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju osoba B je voljno preduze la radnju izvršenja. U rješavanju ovog pitanja treba razlikovati 2 sluĉaja: 1. DJELO MALOG ZNAĈAJA 50 WWW. MeĊutim. Npr. Da bi bio krivac.samo ĉovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (ĉinjenje ili propuštanje). elektriĉna energija i sl).WWW. 2. te se ona mora smatrati izvršiocem. Objekat radnje kriviĉnog djela treba strogo razlikovati od objekta kriviĉnog djela. tj. Opći osnovi za iskljuĉenje postojanja KD u našem kriviĉnom zakonodavstvu su djelo malog znaĉaja. osoba A nagovori osobu B koja je neuraĉunljiva. Ako se neko pri izvršenju kriviĉnog djela “posluţi” licem koje nije ostvarilo objektivne elemente kriviĉnog djela. nuţna odbrana i krajnja nuţda. Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela.zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma. onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju kriviĉnog djela. Saizvršioci. postoje argumenti protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti kriviĉnih djela. subjekat moţe biti uĉinilac svršenog ili pokušanog kriv iĉnog djela. podstrekaĉi i pomagaĉi nazivaju se sauĉesnici. MeĊutim.BH-PRAVNICI. Osim navedenih. onda B nije izvršilac kriviĉnog djela jer njegova radnja nije voljna. saizvršilac. pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja kriviĉnog djela. Izvršiocem kriviĉnog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim silama (vatra. SUBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam subjekta kriviĉnog djela Subjekat (uĉinilac) kriviĉnog djela je lice koje je uĉinilo kriviĉno djelo.COM kriviĉnog djela. Oni su uglavnom slijedeći: . da nanese povredu osobi C. a ne osoba A. a kriviĉno djelo ipak ne postoji.pravno lice nije sposobno za psihiĉke odnose. . OPĆI OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA Savremeno kriviĉno pravo poznaje sluĉajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje kriviĉnog djela. u literaturi se spominju još: upotreba sile ili prijetnje i pristanak povrijeĊenog na povredu. Svaki uĉinilac kriviĉnog djela nije istovremeno i krivac.

mada formalno sadrţi sva obiljeţja kriviĉnog djela. predviĊeno je da nije krivično djelo ono djelo koje. a to su: naĉin izvršenja djela. zbog načina izvršenja djela. Mada se u većini stranih zakonodavstava sluĉajevi koji bi odgovarali djelu malog znaĉaja rješavaju na naĉin da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje kriviĉnog postupka ne podnosi tuţbu.BH-PRAVNICI. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena krivične odgovornosti izvršioca. Ovo upućuje na potrebu krajnje restriktivnog pristupa i velikog opreza u primjeni ovog instituta. pitanje kriviĉnog djela je pitanje materijalnog kriviĉnog prava. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena kriviĉne odgovornosti uĉinioca.one koji su prema svom znaĉaju takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela predstavljalo njegovo šikaniranje. Tako je sada odredbom ĉl. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviĉne odgovornosti 51 WWW.COM Pojam djela malog znaĉaja Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma kriviĉnog djela. Djelo malog znaĉaja je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim sitnicama). postiţe se dvostruka korist: prije svega. te u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaĉaja. uĉinjeno djelo nije kriviĉno djelo. U ocjeni da li je jedno djelo malog znaĉaja ne primjenjuje se individualistiĉki princip. Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaĉaja ili ne. predstavlja ĉinjeniĉni vrijednosni sud o konkretnom ponašanju uĉinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela. sud se ne opterećuje sitnicama. U suprotnom. već u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etiĉki princip. konkretno djelo nije kriviĉno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja. Institut djela malog znaĉaja je logiĉki izraz stava prema kome da bi postojalo kriviĉno djelo mora se dostići odreĊeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. prolazi bez ikakve društvene osude.BH-PRAVNICI. Institut djela malog znaĉaja ima znaĉaj općeg osnova iskljuĉenja protivpravnosti. Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaĉaja. ne sagledava se od strane poĉinioca ili onoga prema kome je djelo poĉinjeno. a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne tretiraju se kao delikventi. iako sadrži obilježja k rivičnog djela određena zakonom. Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaĉaja je u tome što se sudskom odlukom oslobaĊa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo. Drugim rijeĉima. zbog ĉega ne dolazi u obzir da se in abstracto takvim ocijeni bilo koje kriviĉno djelo predviĊeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom zakona. tj. Osim toga.WWW. što znaĉi da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naĉela oportuniteta i negonjenja.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo malog značaja. moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja tog djela.COM . a ne pitanje kriviĉnog postupka. smatra se da taj put nije pravilan s obzirom da omogućava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa ovlaštenih za gonjenje. Primjenu ovog instituta potrebno je ograniĉiti na stvarno najlakše sluĉajeve. Ako je nivo te povrede neznatan. koji se po zakonskim uslovima primjenjuje na sva kriviĉna djela. To drugim rijeĉima znaĉi da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i pravnim normama. Uslovi za postojanje djela malog znaĉaja Iz zakonske definicije djela malog znaĉaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje. predstavlja djelo malog značaja. Iskljuĉenjem takvih kriviĉnih djela iz kriviĉnog prava. tj. ocjena o malom znaĉaju djela je faktiĉko pitanje (questio facti). ali koje nema znaĉaj kriviĉnog djela s obzirom na naĉin njegovog izvršenja. napušten je i pojam neznatne društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg kriviĉnog zakonodavstva iskljuĉivao postojanje kriviĉnog djela.

Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljuĉni osnov postojanja ovog instituta. Naĉin izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik. ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljuĉiti postojanje kriviĉnog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog stanja već zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomoć koja je neophodna. Institut nuţne odbrane u poĉetku se razmatrao samo u vezi sa kriviĉnim djelom ubistva.COM . interes ili vrijednost.COM izvršioca. sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela. S obzirom na ovaj uslov. Prema objektivnom shvatanju. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na subjektivna i objektivna. intenzitet djelovanja. posljedica treba biti neznatna. koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u nuţnoj odbrani. što predstavlja faktiĉko pitanje koje se procjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju. 52 WWW. ne mogu nikad smatrati djelima malog znaĉaja). Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju prekoraĉenje granica nuţne odbrane. T ako se npr. Kod instituta djela malog znaĉaja u pitanju je ne bilo koja. naĉin izvršenja djela mora biti takav da ponašanje uĉinioca u konkretnom sluĉaju nema ono znaĉenje i onu teţinu kakvo ima tipiĉno postupanje u konkretnom kriviĉnom djelu. Tako npr. za koja su propisane teţe kazne. mada svako kriviĉno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u ugroţavanju nekog dobra ili vrijednosti.moraju biti ispunjeni da bi bila iskljuĉena protivpravnost uĉinjenog djela.WWW. Kao djela malog znaĉaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih bića djela koja su dovela do neznatnih posljedica. Mali stepen kriviĉne odgovornosti – stepen kriviĉne odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg zakon ima u vidu kao tipiĉan za konkretno djelo.BH-PRAVNICI. treba utvrditi da li je štetna posljedica neznatna. o protivpravnom napadu na neko pravno zaštićeno dobro. U teoriji je prvenstveno sporno koji su to osnovi. kod kriviĉnih djela kod kojih se posljedica sastoji u povredi nekog dobra. zatim djela ugroţavanja (sa konkretnom i apstraktnom opasnošću). dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviĉna djela. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaĉevo dobro (ţivot. pokušaji kriviĉnih djela jer u tim sluĉajevima ne postoje štetne posljedice djela. ili je uopće nema. za djelo poĉinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga što se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuĊenom (afektivnom) stanju koje iskljuĉuje njegovu uraĉunljivost. Prema slovu zakona. razbojništva i sl. već štetna posljedica.BH-PRAVNICI. Kad se govori o nuţnoj odbrani. Prema subjektivnom shvatanju. kriviĉna djela ubistva. treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava. sadrţaj. (Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaĉaja je jedno kriviĉno djelo treba posluţiti stav zakono davca koji se odraţava u propisanoj kazni. vrijeme. Sva savremena zakonodavstva poznaju institut nuţne odbrane. Prema smislu zakona. i o odbrani od tog napada na ta prava. tj. što znaĉi da postoji ali je njen znaĉaj minoran. NUŢNA ODBRANA Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljuĉenja protivpravnosti iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. kao djela malog znaĉaja mogu se javiti formalna kriviĉna djela (djela koja nemaju posljedicu u svom opisu). nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. propisujući razliĉite uslove za njegovo postojanje. braneći se povrijedi pravo onog ko ga je napao. Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni.

Oni se mogu podijeliti na 2 grupe: uslovi napada i uslovi odbrane. magla. dostojanstvo liĉnosti.COM . Putativna nuţna odbrana postoji npr. a samo izuzetno i propuštanjem. Mada u zakonu ni primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara.BH-PRAVNICI. Nuţna pomoć pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana. Napadom se smatra svaka radnja usmjerena na to da se povrijedi neko dobro. Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno. predviĊen.2 istog ĉlana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad i koja je srazmjerna napadu. Napadaĉ u smislu nuţne odbrane moţe biti samo ĉovjek. da li će onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti kriviĉno odgovoran. njegovo uĉinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je uĉinjeno da bi odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada. Dakle treba razlikovati napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju. Ukoliko izostaje stvarnost napada. Napad mora biti stvaran. 5. podrazumijeva se da su ta dobra prije svega ţivot. to lice će odgovarati za uĉinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon predviĊa nehatno izvršenje djela).putativnoj nužnoj odbrani. Neĉinjenje da se preduzme neka duţna ĉinidba moţe predstavljati radnju napada. pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadaĉa. MeĊutim. U odgovoru na to pitanje moguća su 2 rješenja: a) Ako je lice koje postupa u putativnoj nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost prosjeĉnog ĉovjeka u datim okolnostima) moglo ocijeniti da taj napad nije stvaran. Iz zakonske definic ije proizilazi da odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na napad usmjeren protiv nekog drugog.COM tjelesni integritet. 2. moral itd. 3. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog dobra od strane prirodnih sila ili ţivotinja. radi se o tzv. već da je to odbrana prava od neprava uopće.WWW. tjelesni integritet. 4. tada nema napada u smislu nuţne odbrane.BH-PRAVNICI. Napad mora biti protivpravan. išĉekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale. imovinu). Prema odredbi ĉl. Napad je isto tako protivpravan i onda kad je oĉekivan. bez ikakvih subjektivnih elemenata vezanih za kriviĉnu odgovornost napadaĉa. ĉime se naglašava socijalno znaĉenje i funkcija nuţne odbrane. što znaĉi da ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran. Uslovi napada su slijedeći: 1. u sluĉaju ako neka osoba u nekim posebnim okolnostima (mrak. kad je postojanje nuţne odbrane iskljuĉeno. strah. Izuzetak postoji kad se radi o napadu dresirane ţivotinje. napad se izvršava ĉinjenjem. To je svijest i volja da se te radnje poduzimaju radi odbrane. jer se tada radi o napadu od strane ĉovjeka koji je usmjerio ţivotinju da napadne. sloboda. pa ĉak i onda kad je napadnuta osoba nekim svojim postupkom svjesno ili nesvjesno sama isprovocirala taj napad. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna pomoć. Pritom zakonodavac u odredbi st. Postavlja se pitanje. poseban sluĉaj je kada se radi o isprovociranom napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da se povrijedi napadaĉ ili neko njegovo dobro. b) Uĉinilac neće biti kriviĉno odgovoran ako se nalazio u neotklonjivoj zabludi. Tu se zapravo radi o odreĊenom ograniĉenju prava na nuţnu odbranu. Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane.10 KZ FBiH. nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. jer je u pitanju zloupotreba prava. od onih kod kojih takvo ovlaštenje ne postoji. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštićenog dobra. Kljuĉni uslov kod napada je protivpravnost. U principu. Uslovi odbrane su slijedeći: 53 WWW. već se eventualno moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde. I kod samoodbrane i kod nuţne pomoći potrebno je da na strani napadnutog i onoga ko pruţa nuţnu pomoć bude ispunjen poseban subjektivni uslov.

To znaĉi da je kod njega postojala i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani. neovisno što se napad nije mogao drugaĉije odbiti. koji je u zakonu izriĉito naglašen. Kod nekih kriviĉnih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim napadom. za postojanje nuţne odbrane bitan je jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. jer bi se to protivilo socijalnom smislu nuţne odbrane. vezan za uslov njene neophodnosti. zbog toga što on ima pravo na nuţnu odbranu. Takav primjer je kada jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trĉi prema napadnutom. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada. Istovremenost postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljuĉenja nekih preventivnih. kod kraĊe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi pritežanje1 ukradene stvari. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta uĉinaka tih ureĊaja po napadaĉa. tada se uzima da se uĉinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviĉna odgovornost se tada ocjenjuje). bez obzira koje napadaĉevo dobro je povrijeĊeno (ţivot. Srazmjernost kao uslov uvijek se mora procjenjivati primjenom socijalno-etiĉkog principa sa strane onog ko se brani. 4. uĉinilac 1 Vidi u Klaićevom rječniku 54 WWW. Neophodno potrebna odbrana znaĉi da ona i po vrsti i po intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. Nakon toga se smatra da je napad prestao.COM .BH-PRAVNICI. tj. Poseban uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane. ni da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomoć. Odbrana. Kriviĉnopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja kriviĉnog djela. ali ona ne smije dostići stepen oĉigledne nesrazmjere.COM 1. Odbrana ne bi bila opravdana kad je napadnuto dobro uistinu male vrijednosti. To je novi uslov.odbijanje napada usmjereno je protiv napadaĉa. ona se moţe sagledavati u kontekstu krajnje nuţde. Kljuĉni uslov na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. Uslov istovremenosti spada u red faktiĉkih pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog sluĉaja. 3. Istovremenost postoji od trenutka kad napad neposredno predstoji i sve dok napad traje. To je istovremeno i najteţe pitanje za sudsku praksu. pa ukoliko bi iza toga došlo do povrede napadaĉa. odnosno protiv bilo kojeg njegovog dobra. Kada je u pitanju zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti. Tako npr. Pritom se ne traţi da napadnuti ţrtvuje neke svoje interese. Ako do te povrede ipak doĊe. kad je neko lišio ţivota ĉovjeka zbog toga što je ukrao hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali ĉaše u njegovom lokalu i sl.WWW. Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane. to bi predstavljalo kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. Napad neposredno predstoji kad se objektivno gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe oĉekivati napad. Tako npr. pri ĉemu se odbranom nanosi povreda koja ugroţava dobro mnogo veće vrijednosti. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane. a ne u nekom drugom cilju. Istovremenost se meĊutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih budućih napada. Izuzetak postoji kad su u pitanju dobra trećih osoba koja je napadaĉ koristio pri napadu. Odbrana mora biti istovremena sa napadom. Odbanom se ne smiju povrijediti dobra treće osobe. zaštitnih ureĊaja. imovina itd). zakonodavac je ujedno odredio i njene granice. Zbog stanja u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. Srazmjernost znači da mora postojati određena srazmjera s jedne strane između napada i odbrane. U sluĉaju prekoraĉenja granica nuţne odbrane. U takvim i sliĉnim sluĉajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana. tjelesni integritet. 2. kada to ulazi u nuţnu odbranu. a s druge strane u pogledu vrijednosti dobra koje se napada i onog koje se povređuje u odbijanju napada. uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera. To je takoĊer faktiĉko pitanje koje se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. je srazmjernost izmeĊu napada i odbrane.

oĉaj). I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za neko dobro. uzrujanost i astenički afekti – strah. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces. Djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nikad nije antisocijalno. spasavajući neko svoje ili tuĊe dobro kome prijeti opasnost. takvo djelo uvijek znaĉi upad u zaštićenu sferu drugog. Zbog toga je takvo prekoraĉenje opći. a ako je do prekoračenja došlo zbog razdraženosti ili straha izazvanog napadom. ali samo u odnosu na njen intenzitet. MeĊutim. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u konfliktnim situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota. kao patološki efekti mogu d ovesti i do neuraĉunljivosti. moralne i pra vne strane situacija mnogo sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana.2.BH-PRAVNICI. fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. Zakonodavac u ĉl. U takvom sluĉaju. dok se kod krajnje nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj. bijes. Afektivna stanja kao što su nenormalno snaţna ljutnja ili bijes. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraĉenje opći. a kriviĉna odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno. odnosno po odreĊenim uslovima opravdati zahvate u tuĊa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. Ĉinjenica što se tu na izvjestan naĉin radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa pojedincem koji se nalazi u opasnosti. U drugoj varijanti. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane (dakle kriviĉno djelo) moţe biti uĉinjeno sa umišljajem ili iz nehata. pravo mora dopustiti. To znaĉi da je djelo u prekoraĉenju granica nuţne odbrane kriviĉno djelo. tuĊeg dobra.BH-PRAVNICI. uĉinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni uslovi za kriviĉnu odgovornost. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo ţrtvovanjem drugog. fakultativni zakonski osnov za oslobaĊanje od kazne. u principu vaţe pravila o kriviĉnoj odgovornosti. a na osnovu odredbe ĉlana 43 st.COM . kao i svako drugo kriviĉno djelo. prepast. sud moţe uĉiniocu u prekoraĉenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. S druge strane. tj. Radi se o izboru izmeĊu 2 zla i to izboru u stanju nuţde. zakonodavac predviĊa i mogućnost oslobaĊanja od kazne. tuga. Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraĉenje granica nuţne odbrane predviĊa samo mogućnost blaţeg kaţnjavanja. Institutima krajnje nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za kaţnjavanje onog lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da.3 navodi da se učinitelj koji prekorači granicu nužne odbrane može blaže kazniti. Tu postoji kriviĉno djelo. Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuĊeg dobra. uzimajući u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenički afekti – srdţba. ţrtvuje neko tuĊe dobro pri ĉemu ĉin spasavanja predstavlja ostvarenje nekog zakonskog bića kriviĉnog djela. upućuje na to da je sa sociološke. pa je zbog toga vrlo osjetljivo odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati. zakonodavac predviĊa i mogućnost blaţeg postupanja prema takvom uĉiniocu kriviĉnog djela. To znaĉi da ako je u prekoraĉenju granica nuţne odbrane došlo do kriviĉnog djela.koje se spasava i onog koje se ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti.WWW. radi se o putativnoj nuţnoj odbrani. povredu njegove autonomije. kada bi bila iskljuĉena kriviĉna odgovornost uĉinioca. Ako je to djelo uĉinjeno u zabludi u pogledu napada. KRAJNJA NUŢDA Krajnja nuţda je treći opći zakonski osnov koji iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo. ali pod okolnostima koje te okolnosti ĉine socijalno opravdanim. što znaĉi da je napadnuti premašio granice nuţne odbrane. 55 WWW. uzimajući u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde. Kada je u pitanju kriviĉna odgovornost za prekoraĉenje nuţne odbrane.10 st. može se i osloboditi od kazne.COM odgovara za djelo koje je uĉinio u prekoraĉenju.

ali se uĉinilac ne treba kazniti. neshvatljivi. društvo nema razloga da zabrani.za vrijeme oluje. Kada neko treće lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara drugog. 2 ljudska ţivota.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr. radi se o koliziji izmeĊu dobara manje i veće vrijednosti. Kada se radi o dobrima nejednake vrijednosti. To posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti. Razlozi praviĉnosti i opći društveni interes opravdavaju ţrtvovanje manjeg za veće dobro. ĉime uništava njegov ţivot da bi spasio svoj. a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju nuţdu. u takvim situacijama uzima se da djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. Treći smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja koji potire strah od eventualne kazne za uĉinjeno djelo.jedno lice ubija neĉijeg psa koji je napao tuĊe dijete.COM Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaĉaju i po svom karakteru: 1. pa preko nedostatka tog elementa iskljuĉuje se i postojanje kriviĉnog djela. ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da će ga ubiti. Prema jednim. napili se njegove krvi i na taj naĉin ostali ţivi. gdje priroda stvari upućuje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje vrijednosti da bi se spasilo dobro veće vrijednosti. neprihvatljivi. U takvim situacijama naĉelo praviĉnosti i opći društveni interes upućuju na to da ih treba jednako štititi. Osim toga što ne postoji opasnost za društveni interes u cjelini. dvojica su zaklali trećeg. npr. 4. 2. MeĊutim. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuĊe materijalno dobro.radi gašenja poţara prevrne se tuĊi automobil koji se nalazi iznad hidranta.COM . Poznat je tzv. To djelo nije protivpravno zbog toga što pri postojanju dva razliĉita interesa. Smatra se naime. npr. asocijalni itd. Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno. pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaĉni ishod kolizije dva jednaka interesa. 56 WWW. situacija je mnogo sloţenija. da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava. od kojih je u opasnosti interes veće ili jednake vrijednosti. Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. zbog ĉega takvog uĉinioca ni ne treba kazniti. postoje razliĉiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje.”sluĉaj minjon” ili “karnadesova daska”. nerazumljivi. amoralni. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuĊe materijalno dobro.BH-PRAVNICI.11 st. mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa motivima kao unutarnjim pokretaĉima koji se ne bi mogli oznaĉiti kao negativni. Objektivna teorija uzima da djelo koje je poĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuĊi skupocjeni teret sa broda. Postoje razliĉita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja. da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju ili djelatnost kojom se ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti.2 brodolomnika su na splavu na kome ima mjesta samo za jednog. Mada u teoriji postoji opća saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u krajnjoj nuţdi. Ostavši dugo bez vode. otvara sef i predaje mu tuĊi novac.WWW.BH-PRAVNICI. uzima se da se u takvim situacijama uĉinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive psihiĉke prinude kojoj on ne moţe da se odupre. što praktiĉno znaĉi da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuĊi ţivot: npr. gdje su se nakon brodoloma na ĉamcu za spasavanje našla 3 mornara. 3. Drugi smatraju da uĉinioca ne treba kazniti jer se nalazi u neuraĉunljivom stanju. Jedan brodolomnik odgurne drugog. U odredbi ĉl. npr. ne postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog ĉega se u takvim sluĉajevima iskljuĉuje protivpravnost.

fiziĉko. tjelesni integritet. naš kriviĉni zakon u zaštiti dobara predviĊa da krajnja nuţda postoji u sluĉaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi. Opasnost mora biti istovremena. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeća aktuelna opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim povredom dobara drugih lica. kada se radi o nuţnoj odbrani. krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti.BH-PRAVNICI.COM U odredbi ĉl. Ovdje se radi o stanju nuţde. Stvarnost podrazumijeva objektivno.2. Opasnost koja je prestala ili tek buduća. MeĊutim. onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etiĉki princip na strani toga da se zaštiti dobro veće vrijednosti i onda kad to podrazumijeva apsolutno ţrtvovanje dobara manje vrijednosti. To znaĉi da će djelo u krajnjoj nuţdi biti kriviĉno djelo. što znaĉi da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice koje je svojom krivnjom skrivilo opasnost. kad ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje. poplava itd). Prema toj definiciji. na povrede tjelesnog integriteta. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako sa umišljajem. pa spasavajući svoja pravna dobra (ţivot. To podrazumijeva da se moraju paţljivo procjenjivati sve okolnosti konkretnog sluĉaja i u svakom sluĉaju donositi sud o tome da li se radilo o stanju nuţde. pa će se s obzirom na to procjenjivati i njegova odgovornost za uĉinjeno kriviĉno djelo.dok nije prestala. s tim da se uĉinilac u pogledu odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja opasnosti (tzv. 2.stvarna zabluda u širem smislu). u obzir dolaze svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od dresirane ţivotinje. što znaĉi da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane. kad se radi spasavanja imovine ţrtvuju ljudski ţivoti. kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti. ţivotinja ili prirodnih sila (zemljotres. tj. Opasnost mora biti neskrivljena.WWW. 3. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. MeĊutim.COM . tako i iz nehata. zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde. Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za postojanje opasnosti. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. tj. s tim da zakonodavac pravi odreĊenu razliku u pogledu kaţnjavanja kad je u pitanju izazivanje opasnosti iz nehata. 2. tjelesni integritet. Ako se radi o dobrima razliĉite vrijednosti. 5. poţar. 4. Razlika postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti. tada će postojati putativna krajnja nužda. To uĉinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi. 57 WWW. npr. zdravlje. imovina itd).BH-PRAVNICI. što podrazumijeva utvrĊivanje da je uĉinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj naĉin ili onim sredstvima kako je on to uĉinio u konkretnom sluĉaju. nema krajnje nuţde ako je uĉinjeno zlo veće od onog koje je otklonjeno. Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Opasnost mora biti stvarna.11 st. Kada je u pitanju opasnost o d ţivotinje. lahko uoĉljivo i lahko prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeĉnog ĉovjeka. a ne prava krajnja nuţda.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine). na imovinu itd. Opasnost moţe da bude izazvana od strane ĉovjeka (uraĉunljivog ili neuraĉunljivog). Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov iskljuĉenja kriviĉnog djela vrijedi ako je uĉinjeno zlo manje od zla koje je prijetilo (npr. imovinu) povrijedi tuĊa pravna dobra. ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde. U sluĉaju da je uĉinilac pogrešno smatrao da postoji opasnost.

COM U takvim sluĉajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštićenom objektu. ima se u vidu i psihiĉko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u onim sluĉajevima kada su u pitanju veoma vrijedna dobra. U izvjesnim sluĉajevima sud moţe uĉinioca i osloboditi od kazne. 1. To znaĉi da je prekoraĉenje granica krajnje nuţde drugi. lijeĉnici i drugo zdravstveno osoblje. a 58 WWW. u pitanju je drugi. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde Granice krajnje nuţde praktiĉno su postavljene uslovom da uĉinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. opći fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. Ukoliko uĉinilac povrijedi taj uslov. MeĊutim. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima je fakultativni osnov za oslobaĊanje od kazne. U tom smislu zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. 2. uzimajući u obzir posebno unutrašnje psihiĉko stanje onog ko otklanja opasnost u smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje nuţde.BH-PRAVNICI. mornari. MeĊutim. naš kriviĉni zakon ne sadrţi takvu izriĉitu zakonsku odredbu u općem dijelu. 3. opći fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne.11 st. SILA I PRIJETNJA Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljuĉenje kaţnjivosti u sluĉaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuĊeno na izvršenje djela. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne.3 ipak predviĊa lakše kaţnjavanje takvog uĉinioca. S druge strane. sila i prijetnja imaju opći znaĉaj u našem kriviĉnom pravu jer je u nekim situacijama iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje. To praktiĉno znaĉi da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi opasnosti ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko kriviĉno djelo. Prema tome. tada postoji kriviĉno djelo za koje se odgovara po općim propisima.WWW. ne postoji krajnja nužda u slučaju da je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti. vatrogasci itd). Tu je u pitanju jedna posebna duţnost koaj je postojala prije djela i koja povećava granicu ţrtvovanja.COM . ĉuvari objekata. Zakonodavac meĊutim ipak izdvaja skrivljenost opasnosti kad je ona uĉinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog uĉinioca. Naš KZ u odredbi ĉl.BH-PRAVNICI. ţivota i tijela itd).11 st. U ovom sluĉaju. U pogledu ocjene da li zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti. MeĊu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena. kao što je ljudski ţivot. sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora (policajci. Takva duţnost moţe slijediti iz zakona. 2. Znaĉi da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt. Ne postoji uvijek i po svaku cijenu duţnost izlaganja opasnosti. braka i porodice. Sila Sila je upotreba snage prema odreĊenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreĊenu radnju (ĉinjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neĉinjenje). ali samo pod uslovom da se utvrdi kako je do prekoraĉenja došlo pod osobito olakšavajućim okolnostima. jer su sila i prijetnja elementi mnogih kriviĉnih djela (protiv imovine. Za sluĉajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviĊa mogućnost blaţeg kaţnjavanja. dostojanstva liĉnosti i morala. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fiziĉka ili mehaniĉka. Prema odredbi ĉl. te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati samoţrtvovanje do uništenja. što znaĉi da je uĉinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata. sila i prijetnja su od znaĉaja i za naše kriviĉno pravo. Da takvog uĉinioca blaţe kazni. Krajna nuţda iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela.4. Ona je redovno usmjerena na savladavanje stvarnog i oĉekivanog otpora.

Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno lišeno mogućnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to ĉinjenje ili neĉinjenje). Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i prijetnje ne predviĊaju kao opće institute kriviĉnog prava. s druge strane postoje i zakonodavstva koja ih izriĉito predviĊaju kao razloge ili osnove iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela. kao i u sluĉaju ako je lice bilo potpuno lišeno mogućnosti da već ranije donesenu odluku realizira. pa se na taj naĉin djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. Kad su u pitanju treća lica. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba donijeti odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreĊenu ĉinidbu ili ne preduzme duţnu ĉinidbu. Ta izjava moţe biti usmena ili pismena. a moţe biti uĉinjena i konkludentnim radnjama. a pod uticajem lica koje prijeti. U tom smislu moţe se reći da upotreba sile i prijetnje u kriviĉnom pravu spada u red vrlo razliĉito riješenih pitanja od zakonodavstva do zakonodavstva. pri ĉemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi konkretne situacije i subjektivno stanje uĉinioca i njegova mogućnost da se toj sili suprotstavi. a kod prijetnje se tek predoĉava. prijetnja je verbalni ĉin koji predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoĉava neko zlo koje je podobno da kod lica kome se prijeti utiĉe na donošenje odluke. Ta sila moţe biti neposredna i posredna. opomena takoĊer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice upozorava da će ga snaći neko zlo ako ne preduzme odreĊenu radnju. 59 WWW. ali je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fiziĉke. vanjske snage.136 st. to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica.WWW. Za razliku od prijetnje. Razlika izmeĊu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo već realizira. To znaĉi da to lice moţe da odluĉuje.BH-PRAVNICI. niti da li objektivno postoji mogućnost da se ona realizira. Prijetnja Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fiziĉke ili mehaniĉke snage. Bitno je da ono lice kojem se prijeti upućenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao moguću u smislu njene realizacije. Konkluzivna sila postoji u sluĉaju kada prisiljeni nije lišen mogućnosti da donese odluku.COM prema odredbi ĉl.COM . Zajedniĉko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiĉe nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. pritom praveći razliku izmeĊu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani. U takvim situacijama nebitno je da li će zlo kojim se prijeti biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili će ono biti naneseno od nekog trećeg lica.12 KZ FBiH. Posredna je u sluĉaju kada se ne preduzima prema tom licu. Postavlja se pitanje općeg kriviĉnopravnog znaĉaja sile i prijetnje. pri ĉemu lice koje upozorava redovno nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoĉava. Primjena sile procjenjuje se u svakom konkretnom sluĉaju. Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upućena nalazi se pred alternativom. ali je usljed dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuĊena.BH-PRAVNICI. Apsolutna ili neodoljiva sila znaĉi da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili. već prema nekom trećem licu ili prema odreĊenim stvarima. Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upućuje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira. u smislu da uĉini odreĊenu radnju. kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujućih sredstava sa ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor. Sila moţe biti apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva. odnosno da ne preduzme duţnu radnju ili da se saglasi sa zlom koje mu se predoĉava. tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke. Zlo koje se predoĉava kod prijetnje po svojoj prirodi i intenzitetu mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na ĉinjenje ili neĉinjenje. Za prijetnju takoĊer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice kojem se prijeti ili na neko treće lice.

što znaĉi da nema mogućnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti. koja djeluje na taj naĉin da lice prema kome je usmjerena nema nikakve mogućnosti izbora postupanja. u novi KZ R. Naš zakon ne sadrţi izriĉito takvo rješenje.WWW. opojnih droga it d. konkluzivna sila (zlo koje se već primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u izgled)se smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane. To su situacije kada sam povrijeĊeni izriĉito ili na drugi naĉin pristane na povredu nekog njegovog dobra. upotreba apsolutne sile iskljuĉuje krivnju takvog lica u odnosu na radnju. Prema jednom. mjenicu i sl.Hrvatske. već je to lice prisiljeno postupati upravo onako kako je na to prisiljeno. tada zapravo postoje i instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. Pod dejstvom takve sile. uĉinilac moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument. ali postoje primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naĉin u općim odredbama zakona reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. tjelesni integritet itd) ne štite samo u interesu pojedinca.COM Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila). U tim situacijama primjena konkluzivne sile i prijetnje iskljuĉuju protivpravnost postupanja drugog lica. mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljuĉenja kaţnjivosti u takvim sluĉajevima. ukoliko je po svojoj vrsti i intenzitetu sila i prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna odbrana ili elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti. Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. krajnja nuţda itd). Drugim rijeĉima. upotreba takve sile iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. krajnja nuţda…).BH-PRAVNICI. To lice zapravo sluţi samo kao sredstvo u rukama drugog. u teoriji je nesporno da one pod odreĊenim uslovima mogu iskljuĉiti kaţnjivost. gdje je izriĉito reĉeno da nema kaznenog djela kad je poĉinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeĊenog na povredu. u kriviĉnopravnoj teoriji uglavnom postoje 2 mišljenja. jednako ili veće od zla koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. pa samim tim ni kriviĉnog djela. Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela i to zbog toga što nedostaje postojanje voljne radnje. Navedeno shvatanje ugraĊeno je npr. Najĉešće se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje nuţde. što znaĉi da ta sila predstavlja osnov koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela (nuţna odbrana. U takvim situacijama se istiĉe da nema protivpravnosti. odnosno kao istovremena neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. u odreĊenim situacijama pristanak povrijeĊenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg 60 WWW. Osnovni nedostatak takvog opravdanja je u tome što se odreĊena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot. To onda znaĉi da ni takav pojedinac ne moţe sam odluĉivati o kriviĉnopravnoj zaštiti njegovih dobara. Samo ako to zlo nije veće od zla koje je prijetilo. u teoriji se znaĉaj te sile i prijetnje najĉešće dovodi u vezu sa drugim institutima koji iskljuĉuju postojanje kriviĉnog djela (nuţna odbrana. već i u interesu društvene zajednice kao cjeline. Prema drugom shvatanju. ubrizgavanju nekih hemijskih preparata. ali je odluka koja se donosi iznuĊena. Tako npr. PRISTANAK POVRIJEĐENOG Kriviĉnopravni znaĉaj pristanka povrijeĊenog Kao poseban osnov preko kojeg se iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Moţe se raditi o hipnozi. MeĊutim. Takvo lice nema mogućnost da odluĉuje. pa je to djelo dozvoljeno. Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja. Proizilazi da. KZ RH u odredbi o konkluzivnoj sili i prijetnji kaţe: “Ako je poĉinitelj poĉinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje. uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskivljenu opasnost”.COM . Naĉin i sadrţaj te sile mogu biti razliĉiti i utvrĊivanje tih momenata predstavlja faktiĉko pitanje. takvo postupanje moţe biti u skladu sa pravom. primijenit će se odredbe o krajnjoj nuţdi.BH-PRAVNICI. pri ĉemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje.

To znaĉi da u takvim situacijama uopće nije potreban pristanak povrijeĊenog na povredu i ne moţe se govoriti o postojanju kriviĉnog djela i u situacijama kada nema tog pristanka. To znaĉi da pristanak povrijeĊenog ne postoji u krivičnom zakonu kao poseban zakonski osnov. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji. 2. MeĊutim.COM . Naše kriviĉno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. a u nekim sluĉajevima su nuţni meĊustadiji.eksperimenti. bilo da je već u samom kriviĉnom zakonu za te situacije propisana blaţa kazna. pa bi onda lijeĉenje mimo njegove volje predstavljalo kriviĉno djelo. socijalno opravdane i prihvatljive. s jedne strane se smatra da u tim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks. oduzimanje dijelova ljudskog tijela radi presaĊivanja i sl. U suprotnom postojanje kriviĉnog djela nije iskljuĉeno. nepostojanje kriviĉnog djela u tim situacijama dolazi u obzir samo onda ako je do povrede došlo i pored toga što se takmiĉar koji nanosi povredu pridrţavao pravila te sportske discipline. karate i sl) sam povrijeĊeni prećutno pristao na povredu. Tako se npr. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu kriviĉno djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti korisne za pacijenta. Smatra se.BH-PRAVNICI. Povrede pri sportskim takmiĉenjima Kada su u pitanju povrede na sportskim takmiĉenjima. U prilog tome je okolnost da su lijeĉnici po prirodi svoje profesije i po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomoć. taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do kojih dolazi na sportskim takmiĉenjima i pri lijeĉniĉkim. Postoji kriviĉno djelo tjelesne povrede uvijek u onim sluĉajevima kad pacijent nije dao pristanak na lijeĉniĉku intervenciju.WWW. ukoliko su ispunjene neke posebne okolnosti. postoje 2 osnovna mišljenja: 1. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i socijalno neprihvatljiva. kao što ne postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo ĉinile lakšim. uzima se da i pristanak povrijeĊenog ima uticaja na postojanje kriviĉnog djela. Lijeĉniĉke (hirurške) intervencije Kad su u pitanju lijeĉniĉke.BH-PRAVNICI. O kriviĉnom djelu u ovakvim sluĉajevima moţe se govoriti samo onda kad se lijeĉniĉka intervencija ne preduzima u svrhu lijeĉenja. da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet takmiĉara pojedinih sportskih disciplina. posebno hirurškim intervencijama. Takvo stanovište se obrazlaţe time da niko nije duţan da se lijeĉi ako to sam neće. PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIĈNOG DJELA U izvršenju kriviĉnog djela moţe postojati više faza ili stadija. bilo na naĉin da je propisana mogućnost ublaţavanja kazne od strane suda. MeĊutim. Kad je rijeĉ o pristanku povrijeĊenog. Ona u nekim sluĉajevima moţe odmah predstavljati svršeno kriviĉno djelo. naime. Smatra se da se taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaĉaja.COM tretmana u kaţnjavanju. pod uslovom da su ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova. korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim povredama kriviĉnopravni karakter. već u neku drugu svrhu – npr.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog toga što priroda kriviĉnog djela podrazumijeva postojanje odreĊenih sredstava koja su nuţna za 61 WWW. Redovno se uzima da je prvi stadij u ostvarenju djela stadij donošenja odluke. a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim intervencijama.

U našem pravu su pripremne radnje u naĉelu nekaţnjive . što znaĉi da stoje izvan bića kriviĉnog djela. Objektivna teorija iskljuĉuje mogućnost kaţnjavanja za pripremne radnje. a posljedica nije nastupila iz bilo kojih razloga. Objektivno gledano. a nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana. naime. a koje mu omogućavaju ili olakšavaju izvršenje kriviĉnog djela.COM . dogovaranju. i kaţnjavanje za te stadije. To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno kriviĉno djelo. odnosno kaţnjive su samo izuzetno. One se najĉešće sastoje u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloĉina). razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši kriviĉno djelo kod nas ne predstavlja kaţnjivu fazu. uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko pravno zaštićeno dobro.COM njegovo izvršenje. Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja kriviĉnog djela sastoji se u tome da ove faze mogu postojati samo ako je u pitanju vršenje kriviĉnog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. 2. PRIPREMNE RADNJE Pojam pripremne radnje Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac kriviĉnog djela. Nakon pripremne radnje ulazi se u kriviĉno djelo. jer se pristupa radnji izvršenja. Dakle. pokušaj kriviĉnog djela . Opravdanje za kaţnjavanje pokušaja teţeg kriviĉnog djela objektivna teorija nalazi u t ome što je i pokušaj za društvo opasan. Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. u kriviĉnopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja: Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku posljedicu u vanjskom svijetu. a izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg kriviĉnog djela. Bitno je. Kada uĉinilac poduzme radnju izvršenja. Npr. neovisno o volji izvršioca. ove faze u ostvarenju kriviĉnog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata. a do posljedice nije došlo usljed nekih vanjskih okolnosti. Tako se kao slijedeći stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja. iako predstavlja posebnu fazu u ostvarenju kriviĉnog djela.WWW. Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu kaţnjavanja treba praviti razliku izmeĊu pojedinih faza. Odluku je praktiĉno nemoguće dokazati. 62 WWW. da je nekom radnjom uĉinilac jasno izrazio svoju zloĉinaĉku volju. Za to postoje 2 razloga: 1. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti. a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. U tom smis lu. svršeno kriviĉno djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica.preduzeta je radnja izvršenja. To znaĉi da se i za pripremne radnje i za pokušaj kriviĉnog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo. moţe doći do 2 završna stadija: 1. 2. kupovina puške još ne znaĉi da je puška namijenjena za izvršenje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. a pogotovo kod pripremnih radnji. ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi. uklanjanju prepreka za izvršenje kriviĉnog djela. Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja. planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje kriviĉnog djela. Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili manifestiranoj zloĉinaĉkoj volji.

kod kojih opasnost nije element bića kriviĉnog djela. Kod kriviĉnih djela sa apstraktnom opasnošću. posljedica mora izostati.144-146 KZ). špijunaţa – ĉl.BH-PRAVNICI. ali nije nastupila zabranjena posljedica.COM Kaţnjavanje za pripremne radnje Prema KZ FBiH.stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih kriviĉnih djela (napad na ustavni poredak.COM . Odsustvo zabranjene posljedice. pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena. priznavanje kapitulacije i okupacije. neovisno da li je u pitanju povreda ili konkretno ugroţavanje. odnosno obljube kod silovanja. Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela.nabavku sredstava za vršenje odreĊenih kriviĉnih djela (podrivanje vojne i odbrambene moći. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje.kod kojih je posljedica element bića kriviĉnog djela i kriviĉnih djela kod kojih je posljedica apstraktna opasnost. Kako se radnja izvršenja najĉešće sastoji od niza djelatnosti. terorizam. uzima se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju izvršenja. ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti – ĉl.BH-PRAVNICI. dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u kriviĉno djelo. 63 WWW. ali nije dovršeno. a kod silovanja da izvrši obljubu. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je upotreba odreĊenog sredstva element bića kriviĉnog djela. upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraĊe kod razbojništva. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u kriviĉno djelo. Dakle. Tako npr. Zajedniĉko im je što nema nastupanja zabranjene posljedice. Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji: 1. itd. u ĉl. 2. nedozvoljeno drţanje oruţja ili eksplozivnih materija. ili je radnja izvršenja dovršena. kod pokušaja kriviĉnog djela bitna su 3 elementa: 1. kod razbojništva sa namjerom da ostvari kraĊu. 3. radnja. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom sluĉaju pripremna radnja uzdignuta je u rang radnje izvršenja kriviĉnog djela. Kaţnjavanje za pripremanje odreĊenog kriviĉnog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja samo prethodni stadij u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. 137-139 KZ). U prvom sluĉaju. Pokušaj postoji već od trenutka kad poĉinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju.WWW. potrebno je kod svakog kriviĉnog djela znati u ĉemu se sastoji radnja izvršenja. Primjeri: špijunaţa – “ko pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi. . kod ubistva pokušaj postoji već od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B na nju nanišani. I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju kriviĉnog djela. pripremanje krivičnog djela kaznit će se samo kada je to pripremanje preduzeto s direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izričito određuje. Npr.151 KZ FBiH propisano je kaţnjavanje za pripremu odreĊenih kriviĉnih djela i to za: . POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam pokušaja kriviĉnog djela Pokušaj krivičnog djela postoji kad je izvršenje krivičnog djela sa umišljajem započeto. jer se ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. stranoj organizaciji ili licu koje im sluţi…”. Radnja izvršenja (nedovršena ili dovršena). oruţana pobuna. udruţivanje radi vršenja kriviĉnog djela. Npr. Postoji razlika izmeĊu kriviĉnih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao konkretna opasnost tj. kod razbojništva i silovanja. 2. pokušaj postoji već od trenutka kad se zapoĉelo sa upotrebom tog sredstva.

samostalnog. pri pokušaju drugog kriviĉnog djela. kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom kriviĉnom zakonodavstvu.BH-PRAVNICI. Zbog dobrovoljnog odustanka. U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela istiĉu se 2 shvatanja: 64 WWW. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu ko ja je propisana za ostvareno kriviĉno djelo. a zatim tu osobu poĉne ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. 2. Kvalificirani pokušaj Kriviĉnopravna teorija poznaje i teţi ili tzv.179). ali promaši. kvalificirani pokušaj postoji kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja. Sluĉajevi kad nije moguć pokušaj kriviĉnog djela Pokušaj nije moguć kod svih kriviĉnih djela: 1. Npr: sudjelovanje u tuĉi (ĉl. Npr. pri ĉemu ne doĊe do nastupanja smrti. ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. ali nije nastupila zabranjena posljedica. gdje će po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni. Tako npr. Kod nekih kriviĉnih djela pokušaj je iskljuĉen zbog prirode krivičnih djela. Kaţnjavanje za pokušaj kriviĉnog djela Kod kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela nameću se pitanja zašto se uopće kaţnjava za pokušaj kriviĉnog djela.kvalificirani pokušaj.COM Kod nekih kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji. pokušaj postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji.COM .180 KZ. ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Suprotno tome. ali ne dovrši radnju gušenja. gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke osobe. pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od kumulativno predviĊenih radnji. Nesvršeni i svršeni pokušaj kriviĉnog djela Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja. Kvalificirani pokušaj postoji u slučaju kad su pokušajem jednog krivičnog djela ostvarena obilježja drugog. Kod odmjeravanja kazne.324) itd. Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena. neprijavljivanje pripremanja kriviĉnog djela (ĉl.BH-PRAVNICI. nego za svršeni pokušaj. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B. Npr. jer se dobrovoljni odustanak razliĉito manifestira kod svršenog i nesvršenog pokušaja. Pokušaj nije moguć kod kriviĉnih djela kod kojih je on element krivičnog djela. 2. tako da se pokušajem ostvaruje svršeno kriviĉno djelo. te kako kazniti za pokušaj kriviĉnog djela. Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda biće uzete u obzir kao oteţavajuća okolnost za pokušaj ubistva. ali nije dovršena. Npr: napad na ustavni poredak. kod kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 kumulativno postavljene radnje. u zakonu posebno određenog krivičnog djela. Takav je s luĉaj npr.WWW. kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti iz ĉl. Razlikovanje izmeĊu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga: 1. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja. zagnjuri joj glavu u vodu. U takvom sluĉaju osoba A će odgovarati za pokušaj ubistva osobe B. pokušaj moţe biti svršeni i nesvršeni. jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota. Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema subjektivnom shvatanju, uĉinilac se kaţnjava za pokušaj kriviĉnog dje la zbog ispoljene zloĉinaĉke volje. Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja opasnost za neko pravno zaštićeno dobro ili vrijednost. Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispolje ne zloĉinaĉke volje, tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja. U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj kriviĉnog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna pravila (ĉl.20 KZ): 1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih kriviĉnih djela za koja se po zakonu moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna; 2. Za pokušaj ostalih kriviĉnih djela, uĉinilac se moţe kazniti samo onda ako je to zakonom izričito propisano. Pitanje naĉina kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela riješeno je odredbom ĉl.20 st.2 KZ FBiH. Prema toj odredbi, uĉinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš zakonodavac ne prihvata u njihovoj iskljuĉivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za pokušaj, već ih prihvata u njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj kriviĉnog djela predstavlja poseban, opći, samostalni fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Treći opći osnov za ublažavanje kazne je pokušaj krivičnog djela. NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam nepodobnog pokušaja Postoje situacije kad je izvršenje kriviĉnog djela praktiĉno nemoguće, uprkos preduzetoj radnji izvršenja, jer ne moţe doći do nastupa posljedice koja je element bića kriviĉnog djela. Do nemogućnosti izvršenja kriviĉnog djela dolazi ili zbog odreĊenih svojstava objekta na kome se preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreĊenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja izvršenja. U tom sluĉaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje. Pokušaj takvih kriviĉnih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje nepodoban pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša ubistvo pucanjem iz prazne puške. Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj. Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed preduzete radnje uopće ne moţe doći do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja kriviĉnog djela. Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida trudnoće nad ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva pucanjem iz prazne puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna. Relativno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da proizvedu posljedicu, ali u konkretnom sluĉaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo doći do nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u sluĉaju kad se pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice je prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuĉe ruku u tuĊi, prazan, dţep. S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u sluĉaju kad je sredstvo samo po sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog sluĉajnosti ne

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
doĊe do rezultata. Npr, uĉinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što uĉinilac nije znao rukovati detonatorom. Naš zakon ne pravi razliku izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem izvršenja kriviĉnog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja, jer je radnja izvršenja nemoguća (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije proizvedeno tom radnjom, već ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice objektivne teorije dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao potencijalni pasivni subjekt upravo izašlo. Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Bitno je da je ispoljena zloĉinaĉka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeĊu pokušaja i nepodobnog pokušaja, kao ni izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom ĉl.21. KZ FBiH u kojoj se kaţe: “uĉinitelj koji pokuša uĉiniti kriviĉno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi: - da se uĉinilac moţe kazniti u granicama propisane kazne; - da mu se kazna moţe neograniĉeno ublaţiti (primjenom odredbe ĉl.43 st.2); ili - da se uĉinilac moţe osloboditi od kazne. Koju će od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od okolnosti konkretnog sluĉaja. U svakom sluĉaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni, opći, fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Pojam dobrovoljnog odustanka Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja kriviĉnog djela, ili sprijeĉi da nastupi posljedica. Okolnost da je uĉinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja kriviĉnog djela, mada je nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju kaţnjavanje takvih uĉinilaca. Blaţi tretman takvih uĉinilaca moţe se ispoljiti na naĉin da se potpuno iskljuĉi kaţnjivost u takvim sluĉajevima, da se predvidi mogućnost blaţeg kaţnjavanja ili da se predvidi mogućnost njihovog oslobaĊanja od kazne. Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek kada se utvrdi da je uĉinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoĉeto djelo dovršiti do kraja. Nema dobrovoljnosti u sluĉaju kad je uĉinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da zbog neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoĉeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u etiĉku vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da će biti otkriven, samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je uĉinilac dobrovoljno odustao. Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom ĉinu. Ako je radnja izvršenja zapoĉeta, ona mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, uĉinilac mora sprijeĉiti nastup posljedice. U svakom sluĉaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed preduzete radnje. Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka, neovisno od toga koliko se uĉinilac trudio da sprijeĉi njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor moţe mu se uzeti u obzir samo kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za uĉinjeno kriviĉno djelo.

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U odredbi ĉl.22 st.1 naš zakonodavac predviĊa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme kriviĉnog djela Kad je u pitanju pripremanje kriviĉnog djela koje je u zakonu predviĊeno kao kaţnjivo, dobrovoljni odustanak postoji kad je uĉinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim ĉinom ili manifestacijom iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Tako npr.kod terorizma – nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviĊeno u ĉl.151 kao njegovo kaţnjivo pripremanje, uĉinilac će dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva jednostavno uništi. Tim ĉinom i izrazom dobrovoljnosti uĉinilac javno ispoljava u vanjskom svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja Dobrovoljni odustanak se razliĉito manifestira kod pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak se ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja. Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena, za dobrovoljni odustanak se traţi da uĉinilac prekine zapoĉetu radnju, da bi na taj naĉin prekinuo i dovršenje kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagn juri tu osobu u kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doĊe do ugušenja. Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja. Zahtijeva se nova aktivna radnja, novo ĉinjenje koje je usmjereno na to da se sprijeĉi nastupanje posljedice. Tako npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojaće kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim spasi osobu B prije nego što je došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je posljedica izostala upravo naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog uĉinioca. Pritom nije vaţno da li je sam uĉinilac neposredno sprijeĉio nastupanje posljedice, već to moţe biti uĉinjeno i preko trećih osoba koje je uĉinilac pozvao u pomoć. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeĉeno nastupanje posljedice. Dobrovoljni odustanak nije moguć u svim situacijama pokušaja. On je uvijek moguć kod nesvršenog pokušaja jer se zapoĉeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeĊutim, kad je u pitanju svršeni pokušaj, dobrovoljni odustanak nije uvijek moguć. U tom smislu kod svršenog pokušaja postoji razlikovanje na 2 situacije: 1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval koji omogućava uĉiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreĉavanja nastupa posljedice – temporalni delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baĉeni utopi). Dobrovoljni odustanak je moguć. 2. Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona nije nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim oruţjem). Dobrovoljni odustanak nije moguć. Dobrovoljni odustanak takoĊer nije moguć kod onih krivičnih djela kod kojih je samim preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivično djelo, jer se kod tih kriviĉnih djela pokušaj obuhvata pojmom svršenog kriviĉnog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Kaţnjavanje u sluĉaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri dobrovoljnom odustanku Prema odredbi ĉl.22 st.1 KZ FBiH, uĉinilac koji je pripremao ili pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeĉio njegovo izvršenje, oslobodit će se od

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM

ali će se uĉinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz ĉl. kod kojih je radnja preduzeta na jednom mjestu. konzumira samo ono djelo koje bi bilo obuhvaćeno potpunim izvršenjem djela. U ovom primjeru postoji pokušaj prevare iz ĉl. Po odredbi ĉl. odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti). postavljanje eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji. 2.28.351. a da je mjesto nastupanja posljedice ĉesto rezultat ĉiste sluĉajnosti. Mjesto izvršenja znaĉajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto izvršenja kriviĉnog djela odreĊuje i mjesna nadleţnost suda. Osim toga. tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica.COM kazne. Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je uĉinilac radio (komisivni delikti).BH-PRAVNICI.WWW. posebno pitanje je da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj. UtvrĊivanje mjesta izvršenja znaĉajno je iz 2 razloga: 1. U teoriji preovladava shvatanje da pokušano kriviĉno djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak. Na meĊunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena kriviĉnog zakona ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji. U odnosu na pomenutu odredbu. ipak su moguće i situacije tzv. Tada se postavlja pitanje koje je mjesto izvršenja kriviĉnog djela.2 KZ FBiH. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja. osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj naĉin pokušava prevariti osobu B. ali od prevare dobrovoljno odustane.COM . iz praktiĉnih razloga je najbolje kao mjesto izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje. Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta radnja. MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja kriviĉnog djela. jer tek nastupom posljedice postoji svršeno kriviĉno djelo. obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne. Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domaćoj teritoriji ili je posljedica nastupila na domaćoj teritoriji. bez obzira na to gdje je nastupila zabranjena posljedica.22 st. jer ono odgovara najvećem broju zemalja s obzirom da uvijek omogućava primjenu domaćeg zakonodavstva. To znaĉi da je dobrovoljni odustanak u našem kriviĉnom pravu opći. a posljedica nastupila u drugoj (npr. 68 WWW. a posljedica je nastupila na drugom mjestu. jer se na tom mjestu najlakše i najtemeljitije prikupljaju dokazi o izvršenju kriviĉnog djela. Ovakvo rješenje je najispravnije. Npr. 2. Kod utvrĊivanja mjesta izvršenja KD u kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3 shvatanja: 1. To praktiĉno znaĉi da se pomenuta zakonska odredba ne odnosi na kvalificirani pokušaj. 3. a eksplozija i pad aviona u drugoj zemlji).BH-PRAVNICI.distancionih kriviĉnih djela. u sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriviĉno djelo.

Kod produţenog kriviĉnog djela. MeĊutim.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izriĉito navedeno da je kriviĉno djelo uĉinjeno kako u mjestu radnje. jer ta zastarjelost poĉinje teći od vremena izvršenja kriviĉnog djela. nadripisarstvo itd). obiĉna kraĊa postaje teškom kraĊom ako se izvrši za vrijeme elementarne nepogode. pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme trajanja radnje.BH-PRAVNICI. 4.WWW. Kao mjesto izvršenja kod trajnih kriviĉnih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo protivpravno stanje.BH-PRAVNICI. Ista situacija je i kod produţenog kriviĉnog djela i kod kriviĉnih djela koja su sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima (nadriljekarstvo. tako i u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala nastupiti ili je mogla nastupiti zabranjena posljedica. bitno je vrijeme završetka radnje. gdje je više djela spojeno u jedno kriviĉno djelo. Odgovornost uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo uvijek se utvrĊuje prema odredbama kriviĉnog zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (sa izuzetkom primjene blaţeg zakona). 3. Taj momenat je bitan iz slijedećih razloga: 1. Npr. Npr. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraĉunljivosti uĉinioca. a sliĉna situacija je i kod onih kriviĉnih djela koja su po svojim obiljeţjima sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima. Pripremanje i pokušaj kriviĉnog djela smatraju se uĉinjenim kako u mjestu radnje. Tako npr.COM Naš kriviĉni zakon je u odredbi ĉl. 5. već samo procesno-pravni znaĉaj. zakona koji će se na uĉinioca primijeniti i zastarnog roka u pogledu kriviĉnog gonjenja. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bitno je zbog zastarjelosti kriviĉnog gonjenja za uĉinjeno kriviĉno djelo.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrĊivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i pokušaja kriviĉnog djela. Neuraĉunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuraĉunljivo.32 st.31) prihvata stanovište prema kome je kriviĉno djelo uĉinjeno u vrijeme izvršenja (odnosno propuštanja) radnje kriviĉnog djela. U odredbi ĉl.KD nesavjesnog poslovanja u privredi). osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije kriviĉno odgovorna. kao mjesto izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica). kada se radi o utvrĊivanju starosne granice uĉinioca.COM . Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju materijalno-pravni. tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena posljedica. kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja zadnje radnje. Za utvrĊivanje kriviĉne odgovornosti i primjenu kriviĉne sankcije bitna je starosna dob uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. 2. Naš kriviĉni zakon (ĉl. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne igra nikakvu ulogu. ratni zloĉin se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog sukoba ili okupacije.kod onih kriviĉnih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr. VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Vrijeme izvršenja kriviĉnih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrĊivanja odgovornosti i kaţnjivosti uĉinioca kriviĉnog djela. Kao vrijeme se raĉuna vrijeme poduzimanja 69 WWW.32 st. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela posebno je znaĉajno kod onih kriviĉnih djela kod kojih je vrijeme obiljeţje kriviĉnog djela. Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju.

One su najĉešće uĉinjene na razliĉitim mjestima i u razliĉito vrijeme. vaţenju kriviĉnog zakona i poĉetku trajanja roka zastarjelosti kriviĉnog gonjenja bitno vrijeme preduzimanja zadnje radnje. u kriviĉnopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi o pravom sticaju kriviĉnih djela. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj kriviĉnih djela. s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici uĉinioca. a time i više kriviĉnih djela. a drugim pucnjem nanese tešku tjelesnu povredu osobi C.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj kriviĉnih djela. potpuno samostalnih radnji izvrši više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. osoba A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B.COM . Realni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B. Naš KZ se u odredbi ĉl. ali se i kod tih kriviĉnih djela za raĉunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka protivpravnog stanja. a drugom radnjom izvrši kraĊu stvari koja pripada osobi C. s tim što se prethodno utvrdi kazna za svako pojedino kriviĉno djelo. Kad je u pitanju idealni sticaj. uĉinilac će odgovarati samo za kriviĉno djelo ubistva.COM svake pojedine radnje. Pomenute radnje su najĉešće i vremenski i prostorno odvojene. Idealni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja povrijedi osobu B i osobu C. STICAJ KRIVIČNIH DJELA IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Pojam idealnog i realnog sticaja kriviĉnih djela Sticaj kriviĉnih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koje se istovremeno sudi i izriĉe jedinstvena kazna. tada će po shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrĊena kazna i za jedno i za drugo kriviĉno djelo. kod kojih se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. Ista situacija je i kod tzv. Za homogeni sticaj karakteristiĉno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih kriviĉnih djela.trajnih krivičnih djela (npr.protivpravno lišavanje slobode). 70 WWW. u tom sluĉaju se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno dje lo. Ako se prihvati da je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. Ovo pitanje je vaţno zbog odmjeravanja kazne.WWW. Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni. Kod realnog sticaja uĉinilac sa više razliĉitih. Npr. da bi se na kraju odmjerila jedinstvena kazna za sva ostvarena djela. da se kod idealnog sticaja radi o sticaju kriviĉnih zakona. Ako se prihvati drugo shvatanje.BH-PRAVNICI. Pritom nije vaţno da li su te radnje uĉinjene na istom mjestu i u isto vrijeme. Homogeni i heterogeni sticaj kriviĉnih djela Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni. Npr: ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i tjelesnu povredu osobe C.46 st. u tom sluĉaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to ono koje je najteţe. Idealni sticaj postoji kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela. ili je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. Realni sticaj postoji kad uĉinilac sa 2 ili više odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi.BH-PRAVNICI. Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom radnjom zaista moguće ostvariti više posljedica.

Naime. Primjenom pravila lex primaria derogat legi supsidiariae na uĉinioca se primjenjuje primarni. a u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. majka koja liši ţivota svoje dijete tokom poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B i ošteti tuĊu stvar. Heterogeni realni sticaj postoji u sluĉaju kad se odvojenim radnjama poĉini 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela javlja se u sluĉajevima kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja bića 2 ili više kriviĉnih djela. Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali (poseban zakon derogira ili ukida opšti zakon). istovremeno je ostvarila i obiljeţja obiĉnog ubistva (“…ko drugog liši ţivota. Kod heterogenog sticaja karakteristiĉno je postojanje više raznovrsnih kriviĉnih djela.171. Odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u ostvarenju drugog kriviĉnog djela. takav uĉinilac će odgovarati samo za posebni oblik ubistva i to njegov privilegirani oblik. moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj kriviĉnih djela. općeg kriviĉnog djela. tako da su ostala bića sadrţana u tom jedinstvenom biću. pa uĉinilac odgovara 71 WWW. PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela postoji u situacijama kada izmeĊu 2 ili više kriviĉnih djela postoje slijedeći odnosi: specijalitet. Npr. u pogledu vremena izvršenja samo za vrijeme poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja i u pogledu osobenosti uĉinioca dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem).. Dakle. Odnos specijaliteta postoji u sluĉaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog drugog. a to je ĉedomorstvo. Prividni sticaj kriviĉnih djela. Prividni realni sticaj kriviĉnih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja prihvataom da postoji samo jedno kriviĉno djelo.174 KZ i obiĉno ubistvo iz ĉl. Zbog posebnosti obiljeţja ĉedomorstva (u pogledu uĉinioca samo majka. supsidijaritet.WWW. inkluzija itd. s tim da su sva ta djela obuhvaćena bićem jednog jedinstvenog djela. a ne supsidijarni zakon. Realni homogeni sticaj postoji u sluĉaju ako poĉinilac odvojenim radnjama poĉini više istovrsnih kriviĉnih djela. U takvoj situaciji prethodno kriviĉno djelo je supsidijarno drugom kriviĉnom djelu koje je primarno. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B. iz ĉl. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C.COM Idealni homogeni sticaj postoji usluĉaju ako poĉinilac jednom istom radnjom poĉini 2 ili više istovrsnih kriviĉnih djela. Npr. konsumpcija.BH-PRAVNICI. Heterogeni idealni sticaj postoji u sluĉaju kad se jednom istom radnjom poĉine 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela.:”). Npr. Prividni sticaj kriviĉnih djela Prividni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada postoji privid da je ostvareno više kriviĉnih djela. alternativitet. mada su sa više radnji ostvarena bića više kriviĉnih djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno kriviĉno djelo. pa u takvim sluĉajevima ne postoje 2 kriviĉna djela (opći i posebni oblik). već samo posebni oblik odreĊenog kriviĉnog djela. a drugom radnjom povredu osobi C.COM .BH-PRAVNICI. kao i pravi. prividni sticaj ustvari nije sticaj kriviĉnih djela. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo djeteta pri poroĊaju. mada su jednom radnjom ostvarena obiljeţja oba kriviĉna djela.

Odnos alternativiteta postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno postavljenih oblika nekog kriviĉnog djela. glavnog djela. kolektivnog i produţenog kriviĉnog djela. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraĊi. Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u sluĉaju kada jedno djelo biva konzumirano drugim kriviĉnim djelom. uĉinilac će odgovarati samo za izvršenu kraĊu po ĉl. PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj kriviĉnih djela postoji u oblicima sloţenog. Sloţeno KD je zakonska konstrukcija. od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna koliĉina u odnosu na kriminalnu koliĉinu drugog. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki rezultiraju teškim tjelesnim povredama. Tako npr.151 KZ. Kod razbojniĉke kraĊe hronološki slijed prinude i kraĊe je drugaĉiji nego kod razbojništva. osoba A kod kraĊe. Tako npr.BH-PRAVNICI. a neki lišavanjem ţivota. Sloţeno kriviĉno djelo ima sliĉnosti sa kriviĉnim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom. alternativitet postoji u sluĉaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naĉin i iz bezobzirne osvete. Ukoliko je uĉinilac izvršio djelo za koje je nabavio sredstva.290. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi consumptae. već samo za ubistvo. Ovdje kraĊa hronološki prethodi prinudi.276) i razbojniĉka kraĊa (ĉl. U takvim sluĉajevima uĉinilac odgovara samo za jedan alternativno propisani oblik. koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno. jer teške tjelesne povrede bivaju konzumirane ubistvom. U oba sluĉaja postoji jedno kriviĉno djelo. Prateće nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 kriviĉna djela. Okolnost da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir samo kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela. Sloţeno kriviĉno djelo Sloţeno kriviĉno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više kriviĉnih djela. što znaĉi da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih kriviĉnih djela spojiti u jedno djelo. i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom sluĉaju. odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kaţnjavanja za pripremanje iz ĉl. redovno lakše kriviĉno djelo. Tako npr. odgovara samo za naknadno djelo kao primarno. a ne i za prikrivanje iz ĉl.BH-PRAVNICI. odnosno nakon njenog dovršenja prikriva stvar koju je ukrao.WWW. iako je ostvario obiljeţja i tog kriviĉnog djela. u njenoj je funkciji i zapravo predstavlja sredstvo za ostvarenje kraĊe. Za supsidijarno djelo uĉinilac će odgovarati samo ako nema naknadnog djela. Kod djela koje je kvalificirano teţom 72 WWW. što znaĉi da u takvim sluĉajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo. Njega nije dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi. Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela – prinude i kraĊe. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog kriviĉnog djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje. ali nakon što uĉinilac biva zateĉen u kraĊi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraĊom oduzetih stvari. a ne i za supsidijarno djelo. Npr.COM samo za primarno.COM . U tom sluĉaju odgovara samo za ubistvo. MeĊutim. Tako npr. tada uĉinilac neće odgovarati za nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario. U tom sluĉaju ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naĉina izvršenja i u pogledu posebne pobude. mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu radnju.odijelo oštećenog.274.275). osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava ţivota osobu B i istovremeno oštećuje tuĊu stvar. jer je to prikrivanje normalan i logiĉan produţetak kraĊe. Primjeri sloţenog kriviĉnog djela u našem KZ su razbojništvo (ĉl. Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiĉan i prirodan nastavak drugog kriviĉnog djela. npr. ali će se odgovarati samo za jedan oblik.

nadripisarstvo iz ĉl. Konstrukcija sloţenog kriviĉnog djela vrlo je znaĉajna zbog odmjeravanja kazne. s tim da se utvrdi spremnost uĉinioca da ponavlja vršenje tog kriviĉnog djela. naše kriviĉno zakonodavstvo sadrţi neka druga kriviĉna djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliĉna kolektivnom kriviĉnom djelu. MeĊutim. Kod sloţenog kriviĉnog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne.247. Kolektivno kriviĉno djelo Kolektivno kriviĉno djelo je takoĊer zakonska konstrukcija što znaĉi da i u tom sluĉaju nije dozvoljeno konstruirati kolektivno kriviĉno djelo u sudskoj praksi. djelo mora biti ponovljeno u više navrata. Kolektivno krivično djelo u vidu zanata postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao spremnost da mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem pribavi izvor prihoda.BH-PRAVNICI. To je bilo kockanje. Kod nadriljekarstva inkriminirano je neovlašteno bavljenje lijeĉenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću bez propisane struĉne spreme. Kolektivno krivično djelo u vidu zanimanja postoji u sluĉaju kada je uĉinilac ispoljio spremnost da ponavlja izvršenje kriviĉnog djela. a potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu. Naše ranije kriviĉno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno kriviĉno djelo u vidu zanata. Razumljivo je da se postojanje kolektivnog kriviĉnog djela lakše utvrĊuje ako su u pitanju 2 ili više odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju. Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno kriviĉno djelo je pitanje da li je za njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje. Kod nadripisarstva zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za nagradu bavljenje pruţanjem pravne pomoći. pritom nemajući namjeru da mu posluţi kao izvor prihoda. u vidu zanimanja i iz navike. Kolektivno krivično djelo iz navike postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao sklonost za vršenje takvih ili sliĉnih djela. ali koja se od njh u odreĊenoj mjeri i razlikuju. pa je sud u svakom sluĉaju utvrĊuje u zavisnosti od prirode kriviĉnog djela i svih okolnosti koje prate njegovo izvršenje. Koliki će interval biti potreban izmeĊu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”.COM posljedicom. Novi KZ ne sadrţi više to djelo. Kod kriviĉnih djela kod kojih je inkriminirano “bavljenje”.BH-PRAVNICI.COM .177 st. Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiĉkih pitanja).355 itd. Prema odnosu uĉinioca prema djelu razlikuju se slijedeći oblici kolektivnog djela: u vidu zanata. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje.5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrću). Produţeno kriviĉno djelo Produţeno kriviĉno djelo postoji u sluĉaju kad više kriviĉnih djela zbog meĊusobne povezanosti ĉine samo jedno kriviĉno djelo. To su takva kriviĉna djela kod kojih zakonodavac inkriminira “bavljenje” odreĊenim poslovima ili radnjama. Osnovna razlika izmeĊu pomenutih kriviĉnih djela i kolektivnih kriviĉnih djela ogleda se u tome što je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje. Da zakon ne prihvata tu konstrukciju. neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo. faktiĉko je pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom sluĉaju. pa bi sud primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako pojedino djelo. uz dokazanu spremnost uĉinioca da iz odreĊenih razloga ponavlja vršenje tog djela. ili je neophodno da uĉinilac to djelo ponovi u više navrata. a kao primjer se mogu navesti nadriljekarstvo iz ĉl. Takvih djela ima više.WWW. nuţan je nehat u odnosu na teţu posljedicu (ĉl. takoĊer bez propisane struĉne spreme. tada bi uĉinilac odgovarao za 2 kriviĉna djela. a koje su poĉinjene u kraćem vremenskom intervalu. Za razliku od sloţenog i kolektivnog kriviĉnog djela koji su 73 WWW.

a time i o prirodi te konstrukcije. Istovjetnost oštećenog lica. kleveta. Ta teorija traţi 3 uslova: 1. To znaĉi da se ta konstrukcija. istovrsnost kriviĉnog djela. uĉinilac odluĉi da kraĊom 10 automobila doĊe do sredstava kojima će riješiti neki svoj problem).BH-PRAVNICI. od uĉinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat. Jedan broj zagovornika napušta ovaj uslov. kod uĉinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat svih odvojenih djelatnosti (npr. U tom smislu istiĉu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno.povezivanje više djela u jedno kriviĉno djelo. Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljuĉivo objektivni elementi. vrši u sudskoj praksi.BH-PRAVNICI. Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije. U produţeno kriviĉno djelo ne mogu ući razliĉita djela. silovanje itd. U kriviĉnopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu ispunjeni za postojanje produţenog kriviĉnog djela. već je dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku. a to je da se više i vremenski i prostorno odvojenih djelatnosti iz odreĊenih razloga spoje u jednu cjelinu. U pogledu ovog trećeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju ĉisto liĉna kriviĉna djela kao npr. produţeno kriviĉno djelo nije zakonska.WWW. tj. Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiĉkih pitanja. razliĉita su mišljenja o uslovima. MeĊutim. kao npr. predstava) postoji kod uĉinioca u odnosu na svako pojedino djelo koje ulazi u konstrukciju. sitna kraĊa. Npr. makar se ona nalazila u istoj grupi kriviĉnih djela. 3. UtvrĊivanje tog uslova spada u red faktiĉkih pitanja koje se rješava u zavisnosti 74 WWW. Razumljivo je da će ovaj uslov prije biti ispunjen kad se radi o kraćim vremenskim intervalima izmeĊu pojedinih odvojenih radnji. Pored navedenih uslova. unaprijed donesene odluke. ali pored njih zahtijeva postojanje i jednog subjektivnog uslova. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti oštećenog. teška kraĊa). ako prodavaĉ iz jedne trgovine svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica. već pravna konstrukcija. a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. što znaĉi da u konstrukciju mogu ući i djela poĉinjena prema razliĉitim pasivnim subjektima. uvreda. bilo da se radi o fiziĉkom ili pravnom licu.COM zakonske konstrukcije. 2. Iako su razliĉita shvatanja saglasna o tome a je ta konstrukcija i logiĉna i praktiĉna i potrebna. Po drugom shvatanju. Tako npr. odnosno prethodnim odlukama. Istovrsnost krivičnog djela znaĉi da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste. u kombinaciju kraĊa-sitna kraĊa-teška kraĊa.COM . U takvim sluĉajevima kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju. traţi se još jedan uslov. a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno jedinstveno djelo. ne bi se uklapala utaja. Produţeno kriviĉno djelo je potrebno iz praktiĉnih razloga. tako da ĉitava djelatnost izgleda kao plod jedne jedinstvene. postavlja se pitanje da li je on uĉinio 10 kriviĉnih djela ili samo jedno KD. a ne traţi se uslov da je svim djelima oštećeno jedno te isto lice. KraĊa. s tim da nova odluka mora biti sliĉna prethodnoj. istovjetnost oštećenog subjekta. Jedino odstupanje u tom smislu postoji u sluĉaju da u konstrukciju osim osno vnog oblika mogu ući i njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraĊa. Taj uslov znaĉi da jedinstvena subjektivna veza (svijest. vremenski kontinuitet. Naša kriviĉnopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi istovrsnost kriviĉnog djela i vremenski kontinuitet.

a psihiĉki odnos na krivnju ili vinost. I uraĉunljivost i krivnju kao uslove. što znaĉi da moţe postojati manji ili veći stepen kriviĉne odgovornosti.COM . Svi pomenuti uslovi u sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije. kriviĉno odgovoran je uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. krivično odgovoran učinilac za krivično djelo može da bude samo onaj učinilac koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i vin. elemente ili pretpostavke kriviĉne odgovornosti zakonodavac je postavio u kumulaciji. već će ona zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja. jer kriviĉni zakoni redovno ne poznaju pojam produţenog kriviĉnog djela. Najĉešći primjer kad se navodi da je taj uslov ispunjen. Bez uraĉunljivosti i vinosti nema kriviĉne odgovornosti. Prema tome. Stepen kriviĉne odgovornosti prva je okolnost koja utiĉe na odmjeravanje kazne. Bez odgovornosti nema kaţnjavanja. Pomenuta psihiĉka svojstva ukazuju na njegovu uraĉunljivost. a neki navode i jedinstvo prostora. Uraĉunljivost i vinost kao elementi kriviĉne odgovornosti su subjektivnog karaktera. je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike.WWW. jer nam taj subjektivni uslov nije potreban. pored izvršenja zakonom odreĊenog kriviĉnog djela. Kriviĉna odgovornost podloţna je stepenovanju. jer se ona moţe opravdati ako više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno kriviĉno djelo.COM od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. To ujedno znaĉi da se kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke. Naprijed izneseno se odnosi na kriviĉnu odgovornost shvaćenu u materijalnom smislu. Prema odredbi ĉl. Stepenovanje kriviĉne odgovornosti moguće je zbog toga što su moguća stepenovanja elemenata iz kojih se ona sastoji (uraĉunljivost i krivnja). 75 WWW. Nema jedinstvenog pravila o toj konstrukciji. nuţno je i da se utvrdi uĉinioĉeva kriviĉna odgovornost. jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd.BH-PRAVNICI. Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima.1.BH-PRAVNICI. KRIVIČNA ODGOVORNOST OPĆE POSTAVKE O KRIVIĈNOJ ODGOVORNOSTI Da bi se prema uĉiniocu kriviĉnog djela mogla primijeniti kriviĉna sankcija. Kriviĉna odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se prema odreĊenom licu za odreĊeno kriviĉno djelo mogla pr imijeniti kriviĉna sankcija. Kriviĉna odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u sluĉaju kad je uĉinilac u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela imao takva psihiĉka svojstva i takav psihiĉki odnos prema djelu da mu se na osnovu toga uĉinjeno djelo moţe staviti na teret. pa je i kriviĉna odgovornost skup subjektivnih uslova na strani učinioca koji ga označavaju kao uračunljivog i krivog.12 st.

Relativni indeterminizam razvijali su teoretiĉari neoklasiĉne školee krajem 19. Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje. dok drugi kaţu da je karakter ĉovjeka unaprijed strogo determiniran. pored uraĉunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreĊenog stepena njihove duševne razvijenosti koji omogućava da maloljetnik shvati znaĉaj svog djela i da upravlja svojim postupcima. Relativni determinizam su razvijali teoretiĉari njemaĉke sociološke škole i prema tom shvatanju se uzima da je volja uslovljena iskljuĉivo okolinom i liĉnošću ĉovjeka. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano. 76 WWW. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Ista podjela vaţi i za determinizam. pa ĉak i od pobuda ili motiva. biološkim ili psihološkim osobinama predodreĊeni za vršenje kriviĉnih djela. Prema njima se potpuno negira sloboda volje. Shvatanja koja uopće ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraĉunljivosti nazivaju se indiferentistiĉka. i u prvoj polovini 20. Uzima se da je volja potĉinjena zakonima kauzaliteta. Indeterministiĉko shvatanje Apsolutni indeterminizam potiĉe iz klasiĉne škole kriviĉnog prava i dominirao je u kriviĉnopravnoj teoriji 19. a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom pribliţili.COM .BH-PRAVNICI.COM Kod starijih maloljetnika. Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošću volje dijele se na indeterministiĉka i deterministiĉka. pa je svaka pojedinaĉna odluka ĉovjeka unaprijed data ili odreĊena. URAČUNLJIVOST OSNOV URAĈUNLJIVOSTI Opće napomene o osnovu uraĉunljivosti U odgovoru na pitanje šta je osnov uraĉunljivosti.vijeka.vijeka. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni determinizam. jer se njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju. Deterministiĉko shvatanje Apsolutni determinizam razvijali su teoretiĉari antropološke i italijanske pozitivne škole. Zajedniĉko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaĉaj karaktera ĉovjeka za donošenje odluka.WWW. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utiĉu na donošenje ljudske odluke. pa ĉak i sluĉajno. On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih uticaja. onda se moţe reći da se jedina razlika izmeĊu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju slobodnije formiranje karaktera.BH-PRAVNICI. Osnovna razlika izmeĊu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice indeterminizma konstruišu kriviĉnu odgovornost na moralnoj odgovornosti. a deterministi na socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. To bi znaĉilo da su neki ljudi unaprijed prema svojim fiziološkim. a drugo shvatanje pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraĉunljivosti. s tim da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreĊenih motiva koji djeluju na njegovu volju. u kriviĉnopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna shvatanja. Ĉovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera. odnosno njegovim karakterom koji se formira pod uticajem okoline.

1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod.COM Indiferencistiĉko shvatanje Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaĉajnom za osnovu uraĉunljivosti. privremene duševne poremećenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja. Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti ispoljava alternativno: ili u nemogućnosti shvatanja znaĉaja djela. mješoviti ili psihološko-biološki. 2.13 st. eciološki ili biološki. Smatra se da takva mogućnost postoji kod svakog onog pojedinca kod kojeg postoji mogućnost da praivlno. Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija. Oni uraĉunljivost odreĊuju ĉisto psihološki. nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti. UtvrĊivanje neuraĉunljivosti po Kriviĉnom zakonu FBiH Naš KZ (ĉl. Ta dva metoda su meĊusobno nuţno vezana jer se pri ustanovljavanju kriviĉne neuraĉunljivosti mora putvrditi da su psihiĉke smetnje nastale usljed nenormalnog (neredovnog) psihiĉkog stanja. Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihiĉka stanja. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiĉkih stanja. što se svodi na moć potpunog rasuĊivanja i odluĉivanja.BH-PRAVNICI. Prema psihološkom metodu utvrĊivanje neuraĉunljivosti svodi se na utvrĊivanje prisustva odreĊenih psihiĉkih smetnji.WWW. psihološki. pri ĉemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiĉkih funkcija. a psihološkim kriterijem se utvrĊuje iskljuĉenje onih psihiĉkih funkcija na kojima se zasniva uraĉunljivost (rasuĊivanje i odluĉivanje). kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u saglasnosti sa tom svojom sviješću. Psihološki metod sagledan krroz definiciju neuraĉunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrĊivanje nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela ili na nemogućnost upravljanja svojim postupcima.BH-PRAVNICI. To znaĉi da kod pojedinca postoji mogućnost da on pravilno shvati zbivanja u sebi i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogućnošću poduzima takve radnje koje odgovaraju svjesno postavljenim ciljevima. To su: 1. Prema odredbi KZ. UTVRĐIVANJE NEURAĈUNLJIVOSTI Metodi utvrĊivanja neuraĉunljivosti U kriviĉnopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomoću kojih se utvrĊuje da li je neki uĉinilac kriviĉnog djela neuraĉunljiv. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljuĉenja uraĉunljivosti. ili u nemogućnosti upravljanja svojim postupcima. nesmetano i potpuno shvata znaĉaj svojih radnji i da upravlja svojim postupcima. Po ovom metodu ne traţi se da se utvrĊuju i ta nenormalna stanja kao uzroĉnici smetnji. Po njima se uraĉunljivost sastoji u sposobnosti rasuĊivanja ili u svijesti o stvarnom i pravnom znaĉaju preduzete radnje. Nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost shvatanja znaĉaja svog djela naziva se 77 WWW. 3. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci prihvata se shvatanje da se kao osnov uraĉunljivosti odreĊuje psihiĉko stanje u kome postoji mogućnost za svjesno djelovanje ĉovjeka.COM . Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrĊivanju neuraĉunljivosti: eciološki (biološki) i psihološki.

za iskljuĉenje uraĉunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan oblik duševne poremećenosti iz biološkog osnova (npr.trajna duševna bolest. Ocjenjivanje uraĉunljivosti prema vremenu izvršenja kriviĉnog djela i konkretnom kriviĉnom djelu Procjena uraĉunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje. . pamćenja. Uraĉunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivično djelo. emocionalnosti. S obzirom na to. Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao ĉovjek duševno normalan. Uzroci duševnih poremećenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr. . duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe: a) slaboumnosti.BH-PRAVNICI. oboljenja mozga. ali da ne bude uraĉunljiv u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo (npr. Biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti generalno se naziva duševna poremećenost. . on bude uraĉunljiv u odnosu na ubistvo ili kraĊu. procjena uraĉunljivosti u kriviĉnom postupku ne vrši se redovno. DUŠEVNA POREMEĆENOST Pojam i klasifikacija duševnih poremećenosti Pod pojmom duševne poremećenosti ili psihiĉke poremećenosti podrazumijeva se takvo psihiĉko stanje ĉovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihiĉki procesi.COM nedostatak intelektualne moći.privremena duševna bolest. oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem itd) ili egzogene prirode (npr. nepruţanje pomoći itd). Iskljuĉenje uraĉunljivosti utvrĊuje se na naĉin da se prije svega utvrĊuje prisustvo nekog oblika duševne poremećenosti kod uĉinioca koja se javlja kao uzrok nemogućnosti rasuĊivanja ili nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela.privremena duševna poremećenost. a u odnosu na druga djela smanjeno uraĉunljiv ili potpuno neuraĉunljiv. koje nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroĊene ili steĉene u najranijem djetinjstvu. šok. kod kojih ne mogu da se utvrde promjene ni na mozgu ni na nervnom sistemu. već samo izuzetno. a ne procjenjuje se generalno. b) duševne poremećenosti usljed oštećenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS).nemogućnost shvatanja znaĉaja djela). Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju znaĉaj sa materijalno-pravnog aspekta. a nemogućnost odluĉivanja ili nemogućnost upravljanja svojim postupcima naziva se nedostatak voluntaristiĉke moći. bude u odnosu na neka od tih djela uraĉunljiv. nije iskljuĉeno da kad je u pitanju uĉinilac zaostalog duševnog razvoja.zaostali duševni razvoj. 78 WWW. rasuĊivanja itd.trajna duševna bolest) i jedan alternativno postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr. a da pritom bude uraĉunljiva u odnosu na drugo kriviĉno djelo.uvredu. dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat itd). nasljedstvo. c) duševne poremećenosti usljed endogenih oboljenja.WWW.mehaniĉke povrede.COM . To znaĉi da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraĉunljiva u odnosu na jedno djelo. opaţanja. Tako npr.BH-PRAVNICI. koji izvrši više kriviĉnih djela u sticaju. mišljenja. kad postoji sumnja da kod uĉinioca postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremećenosti. Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u zakonu. nisu iskljuĉene ni situacije da isti uĉinilac. s tim da je i taj osnov u našem zakonu alternativno postavljen: . stres. S obzirom na uzroĉnike. već dolazi do ispoljavanja raznih poremećenosti nagona. povreda zametka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) psihopatije, ustvari graniĉni sluĉajevi izmeĊu zdravog i duševno poremećenog ĉovjeka. S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe: a) duševna zaostalost (oligophrenia); b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremećaji i c) zaostali duševni razvoj. Prema zakonskoj odredbi (ĉl.13 st.1) kao biološke osnove iskljuĉenja uraĉunljivosti postavljene su duševna bolest, privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne poremećenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne i privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera. Privremena duševna poremećenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera). Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremećenost. Ona je privremena, ali u takvim sluĉajevima osnov za neuraĉunljivost nije privremena duševna poremećenost, već duševna bolest. Trajna i privremena duševna oboljenja Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod trajnim duševnim oboljenjima podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogućnost ozdravljenja. Kod tih bolesti ne javljaju se periodi duševnog zdravlja, već to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija). Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogućnost, pa ĉak i vjerovatnoća da se to oboljenje moţe izlijeĉiti ili barem zalijeĉiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona koja se javljaju povremeno i razvijaju u odreĊenim intervalima, kao npr. maniĉno-depresivna psihoza, gdje se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeĊu njih postoji odreĊeni slobodni interval. U takvom sluĉaju, u periodima slobodnog intervala uĉinilac se moţe smatrati duševno zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju bolesti mozga, odnosno centralnog nervnog sistema. Psihopatije Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno oboljenje. Kod njih se nastranost ispoljava na podruĉju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u stanju da svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko utiĉu na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na van jske nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu praćene odgovarajućim intelektualnim sposobnostima. Psihopate su redovno uraĉunljivi, a zbog toga i kriviĉno odgovorni. MeĊutim, i kod njih mogu da se jave prolazna psihiĉka stanja koja su sliĉna psihotiĉnim stanjima kod duševnih oboljenja. Neuraĉunljivost bi kod njih mogla biti iskljuĉena samo u takvim sluĉajevima, jer se moţe izjednaĉiti sa duševnim oboljenjima. Privremena duševna poremećenost Privremene duševne poremećenosti nisu duševna oboljenja. To su prolazna psihiĉka stanja koja mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju poremećaji psihiĉkih funkcija, posebno svijesti, koji mogu dostići i toliki stepen da onemogućavaju shvatanje znaĉaja uĉinjenog djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe usljed mjeseĉarstva, hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniĉkih povreda mozga, usljed gušenja, trovanja itd. Za kriviĉno pravo poseban znaĉaj imaju akutna trovanja alkoholom, a u posljednje vrijeme i dejstvo opojnih droga.

79

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremećenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao što su snaţna uzbuĊenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremećenost moţe da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljuĉuje mogućnost shvatanja znaĉaja takvog djela ili mogućnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroĉito dolaze u obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihiĉke procese, a to su afekti koji dovode do tzv.šoka. Zaostali duševni razvoj Zaostali duševni razvoj je psihiĉko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljuĉeno, ili u velikoj mjeri oteţano rasuĊivanje i odluĉivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiĉkog aparata. Zaostali duševni razvoj ima sliĉnosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najĉešće radi o stanju ĉiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiĉkog aparata uzrokovana je oboljenjem ili povredom mozga dok se dijete još nalazi u majĉinoj utrobi, zatim u vrijeme poroĊ aja ili u prvim danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiĉkog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih ĉula, kao što je gluhonijemost. Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihiĉke poremećenosti i koji je biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti onih lica koja su neznatnije prekoraĉila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno razvila, zbog nekih svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u kojoj su odrastala, a koje su negativno uticale na njihov psihiĉki razvoj. Kod takvih lica radi se o tome da je stepen njihove duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali njiovo stanje nije identiĉno sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog toga nepotpuna duševna razvijenost kod mlaĊih punoljetnih osoba nije osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti. MeĊutim, ukoliko se ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviĊa da se i prema takvim licima mogu primijeniti odreĊene vaspitne mjere kao kriviĉne sankcije koje su namijenjene iskljuĉivo za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. MOGUĆNOST RASUĐIVANJA I ODLUĈIVANJA Za iskljuĉenje uraĉunljivosti, a time i kriviĉne odgovornosti, pored nekog oblika duševne poremećenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljuĉena mogunost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Mogućnost rasuĊivanja u kriviĉnom zakonu oznaĉena je kao mogućnost shvatanja znaĉaja uĉinjenog djela, a mogućnost odluĉivanja je oznaĉena kao mogućnost upravljanja svojim postupcima. Znaĉaj djela i mogućnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraĉunljivosti) U kriviĉnopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuĊivanja, odnosno pod pojmom shvatanja znaĉaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja, pravnog ili društvenog znaĉaja djela. Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja djela, što znaĉi da shvatanje stvarnih okolnosti uĉinjenog djela u smislu da kod uĉinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se podrazumijeva i mogućnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod uĉinioca ne postoji mogućnost shvatanja stvarnog znaĉaja djela (ako ne postoji mogućnost svijesti o onome što ĉini i šta će tom ĉinidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogućnost da takav uĉinilac shvati ni pravni ni društveni znaĉaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihiĉki proces.

80

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za uraĉunljivost se takoĊer zahtijeva da uĉinilac ima mogućnost da ocijeni socijalni (društveni) znaĉaj uĉinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo, da li je štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraĉunljivost je dakle bitno da se utvrdi da je psihiĉko stanje uĉinioca takvo da mu omogućava da pravilno ocijeni društveni znaĉaj djela. Mada je većina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraĉunjivost je irelevantno da li za uĉinioca postoji mogunost ocjene znaĉaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz toga proizilazi da postojanje uraĉunljivosti kod uĉinioca ne traţi mogućnost shvatanja pravnog znaĉaja djela niti mogućnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela. Kod uraĉunljivosti je bitno da se utvrdi da je uĉinilac imao mogućnost da shvati značaj učinjenog djela, pri ĉemu nije potrebno da se u postupku utvrĊuje da li je on i u konkretnom sluĉaju iskoristio tu svoju mogućnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihiĉki normalan ĉovjek prije izvršenja djela zaista i koristio tu svoju psihiĉku mogućnost. Za uraĉunljivost je dakle dovoljna sama mogućnost rasuĊivanja, pri ĉemu je nebitno da li je konkretni uĉinilac pri izvršenju konkretnog djela i rasuĊivao o njegovom znaĉaju. Mogućnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraĉunljivosti) Pored toga što se za uraĉunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremećenosti uz mogućnost shvatanja znaĉaja svog djela, to još uvijek ne znaĉi da je to lice potpuno uraĉunljivo. Pored navedenih elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odluĉuje ili da je imalo mogućnost da upravlja svojim postupcima. Mogućnost rasuĊivanja i mogućnost odluĉivanja kao samostalne psihiĉke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da neko lice posjeduje mogućnost odluĉivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogućnost rasuĊivanja. Iako svakom odluĉivanju po pravilu prethodi rasuĊivanje, ipak su moguće takve situacije da je kod uĉinioca prisutna mogućnost rasuĊivanja, a da je iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Uvaţavajući mogućnost postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije psihiĉke funkcije postavio u alternativi (nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost odluĉivanja). Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi se postigao odreĊeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija: 1. Pripremni, koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuĊivanje razliĉitih mogućnosti, unutrašnja borba motiva, izbor naĉina djelovanja itd. 2. Realizacija donesene odluke. Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihiĉki proces savladavanja unutrašnjih i vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškoće svode se na savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreĊenih sredstava, uklanjanje mehaniĉkih prepreka itd. Mada emocije po našem zakonu nisu element uraĉunljivosti, one su ipak znaĉajne i u kriviĉnom pravu zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaĉi ljudskih radnji, ili se javljaju kao stimulativni faktor voljnih radnji ĉovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuĊivanja su ĉesto u situaciji da uz snaţan voljni napor savladavaju emocije i nagone koji utiĉu na donošenje odluke.

BITNO SMANJENA URAĈUNLJIVOST Postojanje smanjene uraĉunljivosti

81

WWW.BH-PRAVNICI.COM

BH-PRAVNICI. istina. Uloga psihijatara je samo u tome da oni svojim struĉnim znanjem trebaju pomoći sudu u donošenju odluke. samovolji i nesigurnosti u sudskoj praksi. 4. Uĉinilac koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv jeste krivično odgovoran. 3. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije kriviĉnog prava” u smislu da sudovi zbog nedovoljnog struĉnog znanja neće biti u mogućnosti da pravilno ocijene stepen uraĉunljivosti lica. u kome uĉinilac nije ni potpuno uraĉunljiv ni potpuno neuraĉunljiv.2 KZ FBiH. a ni u kom sluĉaju da preuzmu funkciju suda. Pojam smanjene uraĉunljivosti nema smisla jer se uraĉunljivost ne moţe stepenovati. Navedenim prigovorima klasiĉne škole slijede i kontraargumenti: 1. ali se može blaže kazniti. Prema odredbi ĉl. 82 WWW.donošenja odluka meĊu koje spada i odluka o uraĉunljivosti. Na takav zakljuĉak ukazuje razvoj psihijatrije. jer je vladalo mišljenje da se uraĉunljivost kao kategorija kriviĉne odgovornosti ne moţe stepenovati. tj.COM . Pojam smanjene uraĉunljivosti je neprecizan. ĉime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉita shvatanja o tome da li je kriviĉnom pravu potreban pojam bitno smanjene uraĉunljivosti ili ne. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. Prigovor nepreciznosti otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne postoje posebni problemi da se utvrdi i neko od prelaznih stanja.WWW. u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje. bitno smanjena uraĉunljivost postoji kada je kod uĉinioca kriviĉnog djela sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed duševne bolesti. Prema teoriji njemaĉke sociološke škole.13 st. Pojam smanjene uraĉunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraĉunljiva. 3. 2.COM Pored uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti kao stanja koja su znaĉajna za postojanje ili nepostojanje kriviĉne odgovornosti. Prigovor “psihijatrizacije kriviĉnog prava” otklanja se na naĉin da sud mora zadrţati svoju funkciju suĊenja. koji je. već će to ĉiniti psihijatri.BH-PRAVNICI. institut bitno smanjene uraĉunljivosti ima svog smisla jer odgovara realnosti ţivota (izmeĊu uraĉunljivih i neuraĉunljivih lica stoji ĉitav niz prelaznih stanja smanjene uraĉunljivosti). pa bi svojom nepreciznošću otvarao put zloupotrebi. Prigovor samovolje i nesigurnosti takoĊer se otklanja na naĉin da vještak po svojoj osnovnoj funkciji (dijagnoza i prognoza) treba da završi svoj posao. kao i da se smanjeno uraĉunljiva lica proglašavaju za potpuno duševno zdrava. Uĉinioci se ne mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive jer je realnost ţivota takva da izmeĊu ta 2 krajnja stanja postoji ĉitav niz prelaznih stadija. 2. jer je ĉinjenica da ta prelazna stanja i postoje. bitno smanjena uračunljivost predstavlja poseban fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. Prema tome. 4. već da se svi uĉinioci kriviĉnih djela mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive. Prigovori koji su upućivani pojmu smanjene uraĉunljivosti su slijedeći: 1. Prema teoriji klasiĉne škole. Takvo stanje se naziva stanje bitno smanjene uraĉunljivosti. nešto teţi kod utvrĊivanja smanjene uraĉunljivosti nego kod utvrĊivanja stanja potpune uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. institut bitno smanjene uraĉunljivosti je nepotreban.

Slijedi zakljuĉak da maloljetni učinioci krivičnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti ili uraĉunljivi ili neuraĉunljivi. mogla krajnje negativno djelovati na njegov dalji psihiĉki razvoj. Kriviĉni zakon ne sadrţi nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraĉunljivosti. Kod bitno smanjene uraĉunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremećenosti koja se traţe i kod neuraĉunljivosti (duševna bolest. seksualnog integriteta ili imovine ukoliko bude pušten na slobodu (ĉ l. s tim da im se stanje bitno smanjene uraĉunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne. UtvrĊivanje bitno smanjene uraĉunljivosti Bitno smanjena uraĉunljivost utvrĊuje se na isti naĉin kao i uraĉunljivost. To znaĉi da se ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni. 2. ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno uračunljivi. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ograniĉenjima koja su propisana u ĉl.2) predviĊa fakultativno i ograniĉeno ublaţavanje kazne uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti.13 st. razlika je iskljuĉivo u psihiĉkim elementima. Da mu za uĉinjeno djelo odmjeri kaznu u granicama koje su propisane Zakonom. dok je kod bitno smanjene uraĉunljivosti mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja samo bitno smanjena. Lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću su kriviĉno odgovorna. Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se u tome što je kod neuraĉunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja potpuno iskljuĉena. privremena duševna poremećenost. Ni zakon ni kriviĉnopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva dostignut. za postojanje bitno smanjene uraĉunljivosti neophodno je da mogućnost psihiĉkih funkcija padne ispod odreĊenog stepena.BH-PRAVNICI. formiranje karaktera i njegov ukupan budući ţivot. već se to pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti konkretnog sluĉaja. Razlog tome je što bi kod maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni. MeĊutim. Dakle. To znaĉi da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. zaostali duševni razvoj). 83 WWW. a bitno smanjena uraĉunljivost ne. U pogledu kaţnjavanja Zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Pored kazne. Kao i uraĉunljivost. Smanjena uraĉunljivost i maloljetstvo Bitno smanjena uraĉunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti. odnosno neuraĉunljivost uopće. takvom uĉiniocu se moţe izreći i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. i bitno smanjena uraĉunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. primjena makar i blage kazne kao kriviĉne sankcije (bitno smanjena uraĉunljivost vodi kriviĉnoj odgovornosti i kaţnjivosti). ako sud utvrdi da bi takav uĉinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela.COM U savremenom kriviĉnom pravu i kriviĉnom zakonodavstvu danas je prihvaćen pojam smanjene uraĉunljivosti. a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno kriviĉno djelo. Potpuna neuraĉunljivost iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost.WWW.COM .42.63).BH-PRAVNICI. Kriviĉna odgovornost i primjena kriviĉnih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se i u kriviĉnopravnom dejstvu. Naš zakonodavac (ĉl.

zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne. nuţna je uraĉunljivost u vrijeme preduzimanja radnje. koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu. kao što u nekim sluĉajevima posredni izvršilac koristi druge. Po odredbi ĉl. ali nova zakonodavstva u koja spada i naše. smatrajući da ta mogućnost bolje odgovara individualizaciji kazne. ACTIONES LIBERAE IN CAUSA Pojam actiones liberae in causa Neuraĉunljivost moţe biti osnov iskljuĉenja kriviĉne odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. Drugo shvatanje. pri ĉemu je dovoĊenje sebe u stanje neuraĉunljivosti uzrok posljedice.BH-PRAVNICI. Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po općim principima o kriviĉnoj odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. droga ili na drugi naĉin doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela 84 WWW.COM .ona kod kojih je odgovornost ograniĉena samo na sluĉaj ako je privremena duševna poremećenost izazvana u namjeri da se u neuraĉunljivom stanju uĉini kriviĉno djelo.3 KZ FBiH.13 st.. U tom pogledu postojala su 2 shvatanja.WWW.BH-PRAVNICI. Kriviĉna zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na: . a prethodna radnja smatra se samo kao pripremna radnja. U tom smislu kriviĉno pravo poznaje jedan jedini izuzetak. Takav učinilac je krivično odgovoran. kriviĉno je odgovoran uĉinilac kriviĉnog djela koji je upotrebom alkohola. iako je bio svjestan ili je mogao i morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poĉiniti kriviĉno djelo. To znaĉi da naše kriviĉno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviĉna odgovornost za djelo poĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti. Takva djela se nazivaju actiones liberae in causa. Ranija zakonodavstva nisu sadrţavala posebne odredbe o tome.COM Dakle. neposredne izvršioce u ostvarenju svog kriviĉnog djela. ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica jedne prethodne radnje u odnosu na koju je uĉinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata. ili se ta uraĉunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom se uĉinilac dovodi u stanje neuraĉunljivosti. što oznaĉava radnje koje su slobodne u odluci. traţi samo da su oni ostvarili uzrok posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu. izriĉito predviĊaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu odgovornosti i kaţnjivosti za takva kriviĉna djela. ali ne i u izvoĊenju.ona koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela. Preovladava zapravo shvatanje da kod actiones liberae in causa uĉinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje kriviĉnog djela. Prema prvom. . .ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i u tom sluĉaju treba procjenjivati uraĉunljivost uĉinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. Odgovornost za actiones liberae in causa U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela. a on se odnosi na one situacije kada se uĉinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema kriviĉnom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviĊa i kriviĉnu odgovornost za nehat. Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljuĉiti: 1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti koja bi za ta djela postojala primjenom općih principa po kriviĉnoj odgovornosti. To znaĉi da se postavlja zahtjev uraĉunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je uĉinilac sebe doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge strane, zahtijeva se krivnja uĉinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega postoji umišljaj (bio je svjestan ili je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti kriviĉno djelo, pa je to htio ili je na to pristao), ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni ili nesvjesni); 2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a za nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviĊena odgovornost za ta djela uĉinjena iz nehata; 3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna obiljeţja kriviĉnog djela, pri ĉemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na pojedinosti. Actiones liberae in causa i smanjena uraĉunljivost Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim sluĉajevima treba uvaţiti stanje smanjene uraĉunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogućnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da bitno smanjena uraĉunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se mora prihvatiti da stanje bitno smanjene uraĉunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne. Razlog tome je što potpuna neuraĉunljivost ovdje ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, pa nema ni razloga da se ublaţi kazna uĉiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraĉunljiv.

VINOST
OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI Odnos prouzrokovanja i vinosti Uĉinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti uslovi su prije svega da se radi o uraĉunljivom uĉiniocu, a zatim i o uĉiniocu koji prema uĉinjenom djelu ima odreĊeni psihiĉki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što ĉini i da je to htio. To znaĉi da kriviĉno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj uĉinilac kriviĉnog djela koji je u vrijeme izvršenja bio uraĉunljiv i koji je prema djelu imao odreĊeni psihiĉki odnos koji je izraţen u preduzimanju svjesne i voljne djelatnosti. Ne moţe biti kriviĉno odgovoran uĉinilac bez tog odreĊenog psihiĉkog, subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaĉi da kod uĉinioca moţe postojati uraĉunljivost, ali uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog unutarnjeg odnosa prema djelu, onda nema kriviĉne odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu objektivnih i subjektivnih elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom jedinstvu leţi opravdanje i cjelishodnost te društvene represije.

85

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti na osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem objektivne odgovornosti prema kome uĉinilac odgovara za ono što je stvarno uĉinio, potpuno neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njeg ov subjektivni odnos prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne odgovornosti u prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u kriviĉnom pravu postao dominantan sistem subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše kriviĉno zakonodavstvo, koje ne dozvoljava mogućnost objektivne odgovornosti. Vinost kao psihiĉki odnos Vinost ili krivnja je skup psihičkih odnosa učinioca prema učinjenom djelu koji se izražavaju u njegovoj svijesti i volji. Ako se kriviĉno djelo shvata u njegovom objektivno-subjektivnom smislu, vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se kriviĉno djelo shvata u objektivnom smislu, vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviĉne odgovornosti. Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je uĉinilac svjestan svog djela, da li hoće to djelo. Element svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraĉunljivosti i kod vinosti. Kod uraĉunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se uĉinilac nalazio, on uopće mogao biti svjestan znaĉaja svog djela i da li je uopće mogao upravljati svojim postupcima u vrijeme izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom sluĉaju uĉinilac bio svjestan svog djela i da li je to djelo htio. Kod uraĉunljivosti se ispituje ispravnost učiniočevog psihičkog aparata, a kod vinosti se ispituje njegov psihički odnos prema djelu. Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, već se ona u svakom sluĉaju mora utvrditi. Pretpostaviti postojanje vinosti znaĉi ustvari negirati vinost kao uslov kriviĉne odgovornosti. U kriviĉnom pravu nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u trenutku kad je kriviĉno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji, ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji. Naše kriviĉno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg kriviĉnog prava je princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi ĉl.12 st.1 prema kojoj je kriviĉno odgovoran samo onaj uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Pri tome, kriv je onaj uĉinilac koji je kriviĉno djelo izvršio s umišljajem (ĉl.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj uĉinilac koji je djelo izvršio iz nehata, ali samo onda kad to zakon izriĉito odreĊuje. Glavna shvatanja pojma vinosti U odreĊivanju pojma vinosti u kriviĉnopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su psihološko i normativno shvatanje. Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje je do poĉetka 20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u kriviĉnom pravu i njegov znaĉaj ogleda se u tome što je po njemu i u kriviĉnopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne odgovornosti uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo. Poĉetkom 20.vijeka u kriviĉnopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To shvatanje se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i ĉisto normativno shvatanje. Prema psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam uĉinilac svoje djelo ocijenio kao djelo protivno pravu. To znaĉi da krivnja postoji u sluĉaju kad je uĉiinlac bio svjestan

86

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost sadrţi i psihološke i normativne elemente. Prema čistom normativnom shvatanju, krivnja se procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da se ona najĉešće ne moţe procijeniti subjektivno. Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o tome da li se neki uĉinilac kriviĉnog djela moţe pravno prekoriti za uĉinjeno djelo, odnosno da li mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od psihološko-normativnog shvatanja ne donosi sam uĉinilac, već to ĉine treća lica, a to je sudsko vijeće koje odluĉuje o uĉinioĉevoj kriviĉnoj odgovornosti. U našoj kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreĊeni psihiĉki odnos uĉinioca prema uĉinjenom djelu. Taj psihiĉki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogućnosti postojanja odreĊenih unutarnjih psihiĉkih procesa na osnovu odreĊenog psihiĉkog stanja, tj. na osnovu uraĉunljivosti. Vinost kao psihiĉki odnos prema uĉinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno kriviĉno djelo, a ne u vezi sa karakterom uĉinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd. Vinost (krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat kao izuzetan i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviĉne odgovornosti. Iako na strani uĉnioca mogu postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta utvrĊivanja krivnje, već samo mogu imati znaĉaja na planu odmjeravanja kazne. To znaĉi da naša teorija i zakonodavstvo krivnju odreĊuju psihološki, ne prihvatajući normativne elemente kao elemente krivnje. Nije dozvoljeno proširivati krivnju, a time i kriviĉnu odgovornost izvan ta dva oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se tvrditi da nema krivnje u sluĉaju da na strani uĉinioca postoji umišljaj ili nehat. Svijest i volja uĉinioca, kao osnovni elementi krivnje, ĉine suštinu psihiĉkog odnosa uĉnioca prema djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogućnosti njenog postojanja, predstavlja zajedniĉki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristiĉki ili voljni element javlja se samo kod umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogućnost da svijest moţe da obuhvata sve stvarne okolnosti uĉinjenog djela. Pritom se kod uĉinioca samo izuzetno traţi svijest o pravnoj normi.

OBLICI VINOSTI
UMIŠLJAJ Pojam i elementi umišljaja Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviĉna djela uĉinjena sa umišljajem uvijek se kaţnjava, a za kriviĉna djela izvršena iz nehata uĉinilac se kaţnjava samo onda kad je zakonom izriĉito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉiti pristupi pojmovnom odreĊivanju tih oblika krivnje. Prema psihološkom shvatanju, umišljaj se odreĊuje iskljuĉivo na osnovu psihiĉkog odnosa uĉinioca prema uĉinjenom djelu. MeĊutim, odreĊujući u ĉemu se sastoji taj ps ihiĉki odnos, pristalice psihološkog shvatanja razliĉito odreĊuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju teoriju predstave (tzv.intelektualistiĉka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristiĉka teorija). Prema teoriji predstave, smatra se da umišljaj postoji ako je uĉinilac predvidio posljedicu svoje radnje. To znaĉi da je kod uĉinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju će prouzrokovati njegova radnja. Suština teorije predstave ogleda se u tome da je uĉinilac posljedicu samo predvidio, pri ĉemu za postojanje umišljaja nije bitno da li je učinilac i htio nastupanje posljedice.

87

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je učinilac htio posljedicu. Pritom uopće nije bitno predviĊanje nastupa posljedice. To znaĉi da prema teoriji volje umišljaj ne moţe postojati u sluĉaju kad je uĉinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio. Obje ove teorije u svom ĉistom obliku dovode do nelogiĉnih rješenja, te je izlaz pronaĊen u kompromisu, u smislu odstupanja od ĉistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja. Prema odredbi ĉl.14 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje (eventualni umišljaj). Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljuĉivo usvojio ni teoriju predstave niti teoriju volje, već obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoĊer je vidljivo da zakonodavac nije u potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, već je odredio samo donju i gornju granicu tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomoću nje razgraniĉava umišljaj kao teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje. Elementi direktnog i eventualnog umišljaja Naš kriviĉni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja: direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (dakle i element svijesti i element volje pozitivno odreĊen). Eventualni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element svijesti i element volje takoĊer pozitivno odreĊeni). I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se reći da je to psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u svijesti uĉinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim okolnostima djela) i volji uĉinioca da uĉini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni elementi, a elementi volje voluntaristiĉki elementi. Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest uĉinioca o posljedici koju će prouzrokovati svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima kriviĉnog djela. Njegova svijest moţe biti takva da kod uĉinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali ta svijest moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogućnost. Voluntaristiĉki element umišljaja upućuje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem posljedice, odnosno ostvarenjem kriviĉnog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razliĉitog stepena, od kojih su bitna 2 za razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaĉi stepen saglašavanja postoji kod direktnog umišljaja, gdje uĉinilac hoće posljedicu, odnosno izvršenje djela, u odnosu na eventualni umišljaj, gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U svim sluĉajevima gdje se volja uĉinioca izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje se saglašavanje sastoji u pristajanju na posljedicu postoji eventualni umišljaj. Htijenje posljedice Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke karakteristiĉne situacije kada se sa sigurnošću uzima da je uĉinilac htio posljedicu, odnosno izvršenje kriviĉnog djela. To su slijedeće situacije:

88

WWW.BH-PRAVNICI.COM

pri ĉemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te ĉinjenice podvode. E. kao što je npr. a pritom kod uĉinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreĊeno u graĊanskom pravu. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreĊene svrhe (npr. mjesto itd. a uĉinilac je svjestan da posljedica mora nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba). tuĊa pokretna stvar je obiljeţje djela. Na osnovu te formule vrši se razgraniĉenje izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. .BH-PRAVNICI. pravno svojstvo. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svjestan da će se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv.ubistvo radi nasljeĊa – nasljeĊe je svrha. pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela podrazumijevaju se i sva druga moguća stvarna obiljeţja kao što su npr. vrijeme. Zbog toga je za umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna: . D.Frankova formula). Tako npr. Uĉinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da će izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po ostvarenju njegove svrhe. Frankova formula ima jedan krupan nedostatak. protivpravnost itd. Uĉinilac je posljedicu htio i u sluĉaju ako je posljedica sredstvo za postizanje svrhe (npr. stvar. liĉni odnos. svjestan da će i dijete usljed postojećih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege). ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima kriviĉni zakon kod razliĉitih kriviĉnih djela konkretizira tu radnju. liĉna okolnost. Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja.svijest o uzroĉnoj vezi izmeĊu preduzete radnje i posljedice koja je nastupila.uzgredna posljedica (npr. neko subjektivno pravo itd. a ta okolnost praktiĉno se uopće ne moţe utvrditi.svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira radnja izvršenja. pristajanje na posljedicu kod eventualnog umišljaja postoji u slučaju kada se učinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljedicu predvidio kao izvjesnu. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B.COM 1.COM . Pristajanje na posljedicu Jedno od spornih pitanja u kriviĉnopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošću moţe ustvrditi da je uĉinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije uzima shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv. isprava itd. Stvarna obiljeţja kriviĉnog djela mogu biti fiziĉke i pravne pojave. brak. Svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela. pa se od uĉinioca traţi svijest da on kraĊom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno raspolaganje sa stvari. Prema toj formuli. 2.BH-PRAVNICI.WWW. objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava. naĉin. To znaĉi da su stvarna obiljeţja fiziĉke i pravne ĉinjenice kao npr. a sredstvo je ubistvo). 3. liĉno svojstvo. Za umišljaj uĉinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih ĉinjenica u vanjskom svijetu. a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u sluĉaju da je posljedicu predvidio kao sigurnu. 89 WWW. neko ubije majku koja doji bebu. Pored toga.svijest o posljedici . To su modaliteti radnje izvršenja kao što su: sredstvo izvršenja. kod kraĊe. ubistvo iz bezobzirne osvete itd). On se ogleda u tome što je formula zasnovana na jednoj hipotetiĉkoj okolnosti. To znaĉi da je on odobrio nastupanje te posljedice i saglasio se u formi pristajanja na tu posljedicu. Obiljeţja kriviĉnog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica kriviĉnog djela. Svrha je ubistvo osobe B. s tim da su se u istoj prostoriji nalazile i osobe C. 4. ugovor. ubistvo iz ljubomore. (npr.

kod ĉedomorstva – odnos majke prema njenom djetetu itd. Kod tih kriviĉnih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u odnosu na one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja. U takvim sluĉajevima od uĉinioca se zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr.1).179).BH-PRAVNICI. To znaĉi da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti potrebu postojanja svijesti u njenom najjaĉem stepenu. MeĊutim. Npr. kriviĉno djelo ubistva sa umišljajem će postojati i u onom sluĉaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa umišljajem da ga liši ţivota. Primjeri takvih djela su izdavanje ĉeka bez pokrića (ĉl. neka kriviĉna djela se mogu izvršiti samo sa direktnim.WWW. Kod nekih kriviĉnih djela liĉno svojstvo je graĊanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka). Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon izriĉito to odreĊivao kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. pri ĉemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o pojedinostima prouzrokovanja. onda je svijest o njima potrebna samo onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja kriviĉnog djela. neovisno od toga da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. U svim tim sluĉajevima svojstvo uĉinioca je osnovno obiljeţje djela. kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreĊeni odnos kao što je npr. Tako npr. o sigurnosti da ta ĉinjenica postoji. To je samo okolnost koja razgraniĉava jedan fiziĉki obraĉun izmeĊu 3 ili više lica na kriviĉno djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira. kod nekih KD liĉno svojstvo je vojno lice (KD protiv oruţanih snaga Federacije).BH-PRAVNICI.kod KD dvobraĉnosti (zna da je već u braku.COM . Kad je u pitanju umišljajno kriviĉno djelo. s obzirom na odreĊena obiljeţja bića kriviĉnog djela.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. kod KD uĉestvovanja u tuĉi uĉinioci odgovaraju za samo uĉestvovanje u fiziĉkom obraĉunu u kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna povreda (ĉl. To su tzv. Tako npr. već se traţi svijest o njenoj izvjesnosti. Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element općeg pojma kriviĉnog djela. ona je kod nekih kriviĉnih djela predviĊena kao obiljeţje bića tih kriviĉnih djela. kao što je lišenje ţivota ili teška tjelesna povreda. ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meĊusobnog hrvanja i otimanja. Na kraju treba istaći da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopće bilo kriviĉno d jelo. odgovorno lice.COM Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroĉnu vezu izmeĊu te radnje i posljedice koja je nastupila. Sviješću uĉesnika tuĉe ne mora biti obuhvaćena i ta objektivna okolnost.rodoskrvnjenje. Kod nekih kriviĉnih djela odreĊena liĉna okolnost je osnovno obiljeţje kriviĉnog djela. tako i u odnosu na nku buduću ĉinjenicu. kod nekih kriviĉnih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti postoji liĉno svojstvo uĉinioca kao što je sluţbeno lice. Kada su u pitanju liĉna svojstva ili liĉni odnos. ili kod KD prenošenja spolne bolesti (svijest o liĉnoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti). To su zapravo objektivne pretpostavke od ĉijeg postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost uĉinioca i zbog toga one ne ulaze u podruĉje vinosti.271 st. što znaĉi da bez tih okolnosti nema kriviĉnog djela. protivpravnog prekida trudnoće itd). tj. Isto tako. Zakon ni kod jednog kriviĉnog djela ne ograniĉava odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj.267 st. a ipak zakljuĉi novi). kod protivpravnog lišavanja slobode. liĉna okolnost. srodnik po krvi u pravoj liniji. kao npr. gdje uĉinilac zna da je naĉinjen laţan novac itd. Ta svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogućem nastupanju posljedice usljed preduzete radnje i to u njenom globalu. Kod ovakvih kriviĉnih djela za njihovo izvršenje sa umišljajem nije dovoljna uĉinioĉeva svijest o mogućnosti postojanja odreĊene ĉinjenice.4). za takvo djelo se uvijek odgovara. a nakon toga do opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B. gdje uĉinilac izdaje ili stavlja u promet ĉek za koji zna da nma pokriće ili kod KD krivotvorenja novca (ĉl. a neka samo 90 WWW. Znanje stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela Kod nekih kriviĉnih djela u odredbama se traţi da je uĉinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja bića kriviĉnog djela.

U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim ili eventualnim umišljajem. Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraĊe postoji i kod utaje. prema kojem je usmjerena namjera. kod KD kraĊe djelo se ĉini u namjeri da se prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. gdje uĉinilac postupa u namjeri rušenja Federacije. Tako npr. 91 WWW.COM . njenog ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd. koja je predviĊena kao obiljeţje kriviĉnog djela. na mah. Sa namjerom postupa ono lice koje pod dejstvom predstave o cilju preduzima odreĊenu radnju da bi taj cilj ostvario. U ovakvim sluĉajevima nije vaţno da li je namjeravani cilj i ostvaren. već se tu traţi i odreĊena namjera uĉinioca.144) uĉinilac postupa u namjeri da umanji odbrambenu moć Federacije. nisu iskljuĉene situacije da su posljedice djela sa eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti uĉinioca takva djela zasluţuju teţe kaţnjavanje.279. U našem kriviĉnom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno predviĊen kao pooštravajuća okolnost ni za jedno kriviĉno djelo. Namjera.146). Dolus preameditatus postoji u sluĉaju kad je uĉinilac odluku donio nakn duţeg razmišljanja. kod KD podrivanja vojne i odbrambene moći (ĉl. Cilj je vanjski. Dolus repentinus postoji u sluĉaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja. ne predstavlja dalju posljedicu radnje kriviĉnog djela. Tako npr. kraĊa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem. nesavjesno lijeĉenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. kvalificirani oblik krivnje. teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem.WWW. U principu. hladnokrvno. onda bi se radilo o potpuno drugom kriviĉnom djelu. U takvim sluĉajevima umišljaj dobiva jdan teţi. objektivni fiziĉki fenomen koji se kao predstava odraţava u svijesti uĉinioca. cilj. Kod tih kriviĉnih djela nije dovoljan samo umišljaj. iznude itd. Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. MeĊutim. pa u odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. ili kod KD terorizma (ĉl. Tako npr. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj i dolus repentinus – kad se odluka donosi na mah.COM sa eventualnim umišljajem. Kod nekih kriviĉnih djela zakon odreĊuje da odreĊena radnja sa posljedicom. prevare. kod iznuĊivanja iskaza nije bitno da li je taj iskaz zaista i iznuĊen. dok se npr. pobuda Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac kao obiljeţje bića kriviĉnog djela pominje postojanje odreĊene namjere. već motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost uĉinjenog djela i na opasnost samog uĉinioca. već samo moţe da bude uzet u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Isto tako. onda se u tom sluĉaju ne radi o kraĊi. Ukoliko bi kod tog kriviĉnog djela uĉinilac postupao sa direktnim umišljajem. postoje i kriviĉna djela kod kojih cilj.BH-PRAVNICI. Dolus repentinus predviĊen je kod nas kao privilegirajuća okolnost kod kriviĉnog djela ubistva na mah iz ĉl.172. kad je imao dovoljno vremena od donošenja odluke do njene realizacije.BH-PRAVNICI. kriviĉnopravna teorija poznaje i druga razlikovanja umišljaja. trenutno. Tako npr. MeĊutim. Druga razlikovanja umišljaja Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usva ja naš Zakon. već o oduzimanju tuĊe pokretne stvari iz ĉl. Ako se dokaţe da nema te namjere. to će se uzeti kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Uĉinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j zapravo jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bića kriviĉnog djela. ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren. treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bića tog kriviĉnog djela.

jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice uopće neće doći. Kod eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreĊeni. tj. dok je element volje negativno odreĊen. odnosno uĉinioĉevo nepristajanje na posljedicu zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopće neće nastupiti ili će je on moći sprijeĉiti. odnosno 92 WWW. gdje se radi o nehatu odreĊenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih kada preduzima odreĊene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. Za nehat se odgovara samo onda kad je to zakonom izriĉito propisano. s tim da je on olako drţao da će tu posljedicu moći sprijeĉiti ili da ona uopće neće nastupiti. s tim da je on prema svojim liĉnim svojstvima mogao. dok je kod svjesnog nehata samo element svijesti pozitivno odreĊen. Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja. Osnov za razgraniĉenje izmeĊu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiĉkim elementima. ali se on sa takvom mogućnošću ne saglašava. Profesionalni nehat se smatra teţom vrstom nehata. a kad su u pitanju ista kriviĉna djela. Nesvjesni nehat postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da usljed preduzete radnje doĊe do nastupanja posljedice. krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. kazne za nehatni oblik redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela. Pored svjesnog i nesvjesnog nehata. On postoji kada uĉinilac ima svijest o mogućnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu.WWW. Svjesni nehat postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupanja zabranjene posljedice. Nesaglašavanje uĉinioca sa posljedicom. Na taj naĉin u definiciju nehata unosi se element neopreznosti uĉinioca. Kod umišljaja uĉinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na posljedicu. na uĉinioĉevom unutrašnjem stavu prema posljedici. Kod nehata se uĉinilac uopće ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem kriviĉnog djela. mora obuhvatiti sve one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj. Svjesni nehat Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria. ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice.COM NEHAT Pojam i oblici nehata Nehat ili culpa je drugi mogući psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji dovodi do kriviĉne odgovornosit uĉinioca.15 KZ FBiH. Dakle. odnosno predviĊa mogućnost ispunjenja stvarnih obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela.profesionalni nehat. svijest uĉinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista. Okolnost da se radi o profesionalnom nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Prema odredbi ĉl. Osnovna razlika izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu. iako naš kriviĉni zakon ne uspostavlja izriĉito veću odgovornost uĉinioca za profesionalni nehat ni kod jednog kriviĉnog djela. a prema objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogućnosti. Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te svoje mogućnosti.BH-PRAVNICI. odnosno stvarnom obiljeţju kriviĉnog djela.COM . kriviĉnopravna teorija poznaje i tzv.BH-PRAVNICI. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti. tj.

Ono mora biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na ĉitavom skupu tih okolnosti.WWW. Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje. Kod umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane. moţe doći do izbijanja poţara. to će prije uputiti na zakljuĉivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. Kad je u pitanju neopreznost uĉinioca. ali je prije toga oĉistio mjesto loţenja i pripremio pogodna sredstva za gašenje. ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja. on se praktiĉno saglašava sa nastupanjem posljedice. U drugom sluĉaju. Kod umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom. Ako je u pitanju nepaţnja i neopreznost visokog stepena. ali se on nije saglasio sa posljedicom jer je preduzeo neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da posljedica uopće ne nastupi ili da je on sprijeĉi. dok je element volje u oba sluĉaja negativan. on je ipak nehatni a ne umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju postoji eventualni umišljaj uĉinioca. što znaĉi da se i on u svakom slučaju mora dokazati. to bi moglo znaĉiti da se uĉinilac zapravo saglasio sa posljedicom i da se njegov psihiĉki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju. On je kod svjesnog nehata pozitivan. siguran. pa samim tim nema ni njegovog saglašavanja sa posljedicom. tj. postojao bi svjesni nehat. To je tzv. ali već time što je uĉinilac drţao da do posljedice neće doći. pristaje na posljedicu. a kod nesvjesnog negativan.COM . a kod nesvjesnog nehata su obje strane negativno definisane. uĉinilac je takoĊer svjestan moguće posljedice. i po intelektualnim i po voljnim elementima. Ako bi u drugom sluĉaju došlo do izbijanja poţara. uĉinilac je svjestan mogućnosti izbijanja poţara i kako ništa konkretno ne preduzima na spreĉavanju. Razlika izmeĊu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu. jer je umišljaj teži oblik krivnje. Sporni granični slučajevi između eventualnog umišljaja i svjesnog nehata uvijek se moraju uzeti kao nehat.BH-PRAVNICI. Kod njega nema svijesti o mogućnosti prouzrokovanja. odnosno kad nije bio svjestan mogućnosti da su u konkretnom sluĉaju ispunjena stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela. odnosno sa djelom.COM njegove nepaţnje. 93 WWW. Po jednom stanovištu uĉinilac moţe raĉunati na sluĉaj. iako je prema objektivnim okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti svjestan te mogućnosti.BH-PRAVNICI. bez obzira da li je u pitanju htijenje posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili većeg stepena. Iako nema precizne granice izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. U prvom sluĉaju. iako je svjestan da kad to ĉini na takvom mjestu i u ljetno vrijeme. jedne prirode je situacija kada uĉinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru. Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreĊen. eventualni umišljaj moţe postojati samo u onim sluĉajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti zakljuĉak da se uĉinilac saglasio sa posljedicama. Tako npr. a ne samo kao vjerovatan. I svjesni nehat je oblik krivnje. Nesvjesni nehat Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu. a po drugom se mora oslanjati na konkretnu okolnost. U domaćoj teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se olako drţanje da posljedica neće nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj sluĉajnosti. Sasvim je druga situacija ako uĉinilac u istim okolnostima vremena i mjesta loţi vatru.pouzdavanje u slučajno izostajanje posljedice. Ovo ne znaĉi da tamo gdje nije utvrĊen umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata. Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u sluĉaju kad se uĉinilac pouzdava u neke potpuno neodreĊene okolnosti. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan.

ali prema paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti nije morao da je predvidi. iako je po paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti na to bio duţan. culpa levissima – veoma lak nehat. ali istovremeno i ograniĉavaju. U tom smislu nepaţnja uopće i njen stepen mogu se utvrĊivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju. u utvrĊivanju nesvjesnog nehata moguća je kombinacija oba kriterija. ili po oba kriterija zajedno. Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti u datim okolnostima. ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata uĉinilac i mogao i morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice. Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij.COM Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i sluĉaja. Takve djelatnosti su npr. Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. Nehat bi postojao ako se uĉinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u postojećim okolnostima ponašao svaki prosjeĉan ĉovjek. Pri tome treba imati u vidu da ĉitav niz raznih djelatnosti zahtijevaju veći ili manji stepen paţljivosti.WWW.BH-PRAVNICI. osobna svojstva ili okolnosti pri ĉemu je potpuno nebitna paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti. to znaĉi da se nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na liĉnost samog uĉinioca tj. Naš KZ u odredbi ĉl. koji predstavlja objektivnu uzroĉnu vezu izmeĊu preduzete radnje i posljedice. vrlo naglašene paţljivosti. jer zakonodavac kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti”. 94 WWW. saobraćaj. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane ĉovjeka posebne. neće postojati nesvjesni nehat ako je uĉinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima mogao da predvidi nastup posljedice. culpa levis – laki nehat. odnosno nepaţljivosti. Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreĊivanju paţljivosti. koji postoji u sluĉaju kada je nastupila posljedica mogla biti predviĊena od svakog prosjeĉnog ĉovjeka. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane opreznog ĉovjeka. dok kod sluĉaja uĉinilac niti je bio duţan niti je mogao da predvidi takvu mogućnost. dok sluĉaj ne predstavlja oblik krivnje i ne povlaĉi kriviĉnu odgovornost.BH-PRAVNICI. Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg kriviĉnog prava. pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala. U kriviĉnopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na: culpa lata – teţak nehat. razliĉite opasne djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). lijeĉniĉke intervencije. pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeĉna paţnja kao posebno mjerilo. Nesvjesni nehat neće postojati ni u situaciji kad uĉinilac usljed svojih osobnih svojstava nije mogao predvidjeti mogućnost nastupa posljedice. To znaĉi da se ta dva kriterija meĊusobno dopunjavaju. s obzirom na njegove psihiĉke mogućnosti. onda se utvrĊuje da li je uĉinilac prema svojim osobnim svojstvima to i mogao. Tako npr. Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obiĉnom ţivotu.COM .15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno. Kod utvrĊivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrĊuje da li je postojala duţnost na predviĊanje posljedice. Paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti je neko opće mjerilo u odreĊivanju nehata. Zbog te duţnosti i mogućnosti predviĊanja nastupa zabranjene posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje. bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji.

Kvalificirana kriviĉna se pojavljuju iskljuĉivo kao posebna kvalifikacija osnovnih kriviĉnih djela. To pitanje je pitanje vinosti. onda će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva (ĉl. ta teţa kazna moţe se izreći uĉiniocu samo u sluĉaju ako je u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata. moţe se govoriti samo o uĉinioĉevoj odgovornosti za osnovno kriviĉno djelo. U takvom sluĉaju.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se krivična djela kvalificirana težom posljedicom.177 st. osoba A će odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu smrću (ĉl. Pirmjer djela kvalificiranog naroĉitom okolnošću je povreda straţarske. Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom. nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi kako u odnosu na osnovno djelo. Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne povrede iz koje proiziĊe smrt povrijeĊenog. Ukoliko se utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota. ĉl.308 – teška djela protiv opće sigurnosti i imovine.5). patrolne ili druge sliĉne sluţbe koje je uĉinjeno pored skladišta oruţja ili nekog drugog objekta od znaĉaja. samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B.COM . Po odredbi ĉl. Dakle. samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje teţe propisane kazne.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo umišljajni ili nehatni delikt. koja nakon izvjesnog vremena umre. Suština kvalificiranih kriviĉnih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos uĉinioca mora postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla primijeniti teţa kazna. Kriviĉni zakoni izdvajaju takve situacije i za njih predviĊaju teţu kaznu.171 st.WWW. bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela. Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat sluĉaja.1).16 KZ FBiH.177 st. Ako se ne dokaţe nehat u odnosu na teţu posljedicu. TakoĊer postoje situacije kad izvršenje nekog kriviĉnog djela prate posebne okolnosti koje ga ĉine teţim. kad iz kriviĉnog djela proizaĊe teţa posljedica za koju zakon propisuje teţu kaznu. Kvalificirana kriviĉna djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija u sudskoj praksi. osoba A će odgovarati samo za osnovni oblik teške tjelesne povrede (ĉl. Nema teţe kazne ako je teţa posljedica rezultat sluĉaja.320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja i sl).ĉl. Kvalifikovana kriviĉna djela i sticaj kriviĉnih djela 95 WWW. tako i u odnosu na teţu posljedicu.COM ODGOVORNOST ZA KRIVIĈNA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI NAROĈITOM ODGOVORNOŠĆU Pojam kvalificiranog kriviĉnog djela U praksi postoje situacije da odreĊeni uĉinilac izvrši odreĊeno djelo nakon ĉega iz tog kriviĉnog djela proiziĊe teţa posljedica od one koja u takvim sluĉajevima redovno nastupa. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što su uĉinjena pod naroĉitim okolnostima nazivamo krivična djela kvalificirana naročitom okolnošću. Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B.1). U zakonu ima dosta sluĉajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna kriviĉna djela ako iz tih djela proizaĊe teţa posljedica (npr. Prema odredbi ĉl.

S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti. Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim sluĉajevima ogleda se u tome što će oblik krivnje biti uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Tako npr.5. Ako se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti. Tako npr. nego po odredbi ĉl. zakonodavac predviĊa teţu kaznu za kriviĉno djelo povrede straţarske. ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne bolesti. u KZ postoji niz kriviĉnih djela u kojima se predviĊa teţa kazna ako je izvršenje tih djela praćeno posebnim okolnostima.16 predstavlja odreĊenu pogodnost za uĉinitelja kriviĉnog djela samo zbog njegovog oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu. Tako npr. utvrdilo da je kod uĉinioca u odnosu na posljedicu postojao umišljaj kao oblik krivnje. meĊutim. u odredbi ĉl.187 st. 96 WWW.1 (ubistvo). Kako Zakon ne predviĊa posebnu odgovornost za takva kriviĉna djela.171 st. na takvog uĉinioca primjenjuju se opće odredbe o kriviĉnoj odgovornosti. s obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu. Da nema takve odredbe u našem zakonu. Iako prema odredbi ĉl. s obzirom da teška tjelesna povreda biva obuhvaćena. u nizu situacija bi postojala 2 kriviĉna djela u idealnom sticaju. MeĊutim.BH-PRAVNICI. u navedenom primjeru postoji samo jedno KD i to iz ĉl. Odgovornost za kriviĉna djela kvalificirana naroĉitom okolnošću Naš KZ nema opće odredbe kad su u pitanju ovakva djela.2.16 za teţu posljedicu. Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bića kriviĉnog djela ili neke druge stvarno postojeće ĉinjenice koje nisu obiljeţja kriviĉnog djela i ne ulaze u njegovo biće. tj. MeĊutim. U takvom sluĉaju teţa kazna za uĉinioca dolazi u obzir neovisno od toga da li je to protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili nehatnog postupanja uĉinioca. u sluĉaju da kod uĉinioca postoji umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica. ili kod drugog objekta vaţnog znaĉaja. MeĊutim. tada bi se radilo o idealnom sticaju 2 kriviĉna djela – silovanja i ubistva.378 st. ZABLUDA I NJEN ZNAČAJ U KRIVIČNOM PRAVU STVARNA ZABLUDA Pojam stvarne zablude U pravnoj nauci zabluda se obiĉno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti. u sluĉaju da uĉnilac hoće da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe. već prividni idealni sticaj kriviĉnih djela. tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju. To su sluĉajevi u kojima zakon ne pre dviĊa umišljajno ostvarenje teţe posljedice kao posebno kriviĉno djelo.COM Odredba ĉl.177 st.16 zakonodavac predviĊa nehat u odnosu na teţu posljedicu.konzumirana kriviĉnim djelom ubistva.4. odnosno ĉinjenica.BH-PRAVNICI. patrolne ili druge sliĉne sluţbe ako je osnovno djelo uĉinjeno kod skladišta oruţja.254 st. Ukoliko bi se. Tako npr. kod kriviĉnog djela protivpravnog lišenja slobode iz ĉl. ipak su moguće i takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim sluĉajevima kada je ona rezultat umišljajnog postupanja uĉinioca.COM . zakonodavac predviĊa teţu kaznu ako je protivpravno lišenje slobode trajalo duţe od 30 dana. tada postoji stvarna zabluda ili error facti.3. u kriviĉnom pravu se stvarna zabluda pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu. tada bi postojala 2 kriviĉna djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo. I u kriviĉnom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim okolnostima. kao što je odredba ĉl. municije ili eksplozivnog materijala. Tako npr. za uĉinioca je povoljnije da nakon teške tjelesne povrede kvalificirane smrću odgovara po odredbi ĉl. tada neće postojati pravi.WWW.

pa neotklonjiva zabluda iskljuĉuje ne samo umišljaj nego i nehat. Tako npr. Uĉinilac će biti kriviĉno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviĊa kriviĉnu odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje. Takvo rješenje predviĊa i odredba ĉl. Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva. kod kriviĉnog djela kraĊe. Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana. 2. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u sluĉaju ako uĉinilac nije bio u zabludi usljed nehata. što znaĉi da je i mogao i morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima. U oba sluĉaja uĉinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela koje izvršava. smatrajući da je ta stvar napuštena. iskljuĉivala protivpravnost uĉinjenog djela. odnosno stvarnosti opasnosti.17. Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela poĉinjeno u otklonjivoj stvarnoj zabludi. Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim okolnostima. ako bi zaista postojala. Kada je u pitanju stvarna okolnost kao ĉinjenica pravne prirode. iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima pravilnu predstavu. Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljuĉuje uvijek nehat. jer uĉinilac koji djelo izvrši u stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je uĉinilac bio u zabludi usljed nehata.BH-PRAVNICI. Kad je u pitanju otklonjiva zabluda. moţe se ka primjer navesti kriviĉno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je uĉinilac imao pogrešnu predstavu o vlastitoj polnoj zaraţenosti.1 KZ FBiH. u uţem ili širem smislu) uvijek iskljuĉuje umišljaj. st.BH-PRAVNICI. odnosno putativna krajnja nuţda. tako da bi to djelo bilo dozvoljeno. djelo bilo dopušteno. kad uĉinilac oduzima stvar koja pripada nekom (tuĊa pokretna stvar). ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. koji zapravo ne postoje. da su one stvarno postojale. Stvarna zabluda u širem smislu postoji u sluĉaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela. ali ima pogrešnu predstavu o stvarnosti napada. gdje se kaţe da nije krivično odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja. Stvarna zabluda je zapravo negacija umišljaja.COM Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog karaktera i koja ulazi u obiljeţje bića kriviĉnog djela. pored umišljaja iskljuĉuje i nehat. jer su moguće situacije da se uĉinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata. To znaĉi da je kod neotklonjive stvarne zablude u pitanju sluĉaj. odnosno iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost uĉinioca.WWW. što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog kriviĉnog djela. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu). stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva. 97 WWW. Takva situacija postoji u sluĉaju kada je uĉinilac imao pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bića kriviĉnog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost (u širem smislu). Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljuĉuje umišljaj. Ĉinjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fiziĉke ili pravne prirode. tada će uĉinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu predviĊena za nehatno izvršenje djela. stvarna zabluda u uţem smislu će postojati npr. Iz izloţenog slijedi: 1.COM . kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fiziĉke prirode. jer niti je mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi. takav uĉinilac moţe biti i kriviĉno odgovoran i kriviĉno neodgovoran.

a vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”. Kod nekih kriviĉnih djela njihova stvarna obiljeţja su liĉni odnosi. Za postojanje stvarne zablude bitno je da postoji zabluda o ĉinjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. Tako npr. Stvarna zabluda u uţem smislu Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju. Tako stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji. kao npr: 1.BH-PRAVNICI. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz koji će biti ostvarena neka stvarna ĉinjenica kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Zabluda o pojedinostima prouzrokovanja ima znaĉaj samo kod onih kriviĉnih djela kod kojih je zakon upravo pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. to ustvari znaĉi da postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljuĉuje umišljaj kad uĉinilac nije bio svjestan stvarnih okolnosti djela. “nemoćno lice” itd. postojaće kriviĉno djelo kraĊe i u sluĉaju kad osoba A oduzme tuĊu pokretnu stvar misleći da je ona stvar osobe B. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. zabluda o podvoĊenju ĉinjenica pod te pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. a nebitno je kome ta stvar stvarno pripada. Tako npr. potrebno je da postoji u vrijeme preduzimanja radnje. ona moţe biti fiziĉka ili pravna ĉinjenica. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. Da bi stvarna zabluda iskljuĉila kriviĉnu odgovornost. Tako npr. To znaĉi da te okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem uĉinioca. posljedici i uzroĉnoj vezi izmeĊu radnje i posljedice. jer pravna zabluda ne iskljuĉuje odgovornost. tada se ne radi o stvarnoj. kao npr.COM . brat i sestra. Kako stvarna zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela. Ta lica će biti kriviĉno odgovorna. U takvim sluĉajevima zabluda o tim okolnostima je kriviĉnopravno relevantna. Neovisno od toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima. Pravne prirode bili bi pojmovi npr.BH-PRAVNICI. već o pravnoj zabludi.”tuĊa pokretna stvar”. Tako će u navedenom primjeru postojati pravna zabluda u sluĉaju da su izvršioci svjesni svog srodniĉkog odnosa. 98 WWW. Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajući bića nekih kriviĉnih djela mogu biti pravne i vanpravne prirode. kod kriviĉnog djela prenošenja polne bolesti da kod uĉinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj zaraţenosti. jer su to obiljeţja svih kriviĉnih djela kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan.WWW. ali pritom nisu znali da taj odnos predstavlja “srodstvo po krvi u pravoj liniji”. To onda znaĉi da i uĉinioĉeva zabluda o pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaĉaja. Za kriviĉnu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju djela koja je postojala prije preduzimanja radnje izvršenja. Ako je u pitanju pogrešno podvoĊenje ĉinjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreĊujući biće nekog kriviĉnog djela. Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne iskljuĉuje umišljaj. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja radiće se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog srodniĉkog odnosa u smislu da su otac i kćerka. a ona zapravo pripada osobi C.COM 3. Kada je u pitanju uĉinioĉeva svijest o posljedici i o uzroĉnoj vezi kod umišljaja je reĉeno da se kod uĉinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja. potpuno je irelevantna zabluda uĉinioca kriviĉnog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajući joj otrov i smatrajući da će taj otrov trenutno djelovati. njegove posljedice i uzroĉne veze. “isprava” itd. Kada je u pitanju stvarna okolnost. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljuĉuje odgovornost za nehat samo u onim sluĉajevima u kojima zakon uopće ne predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje djela. a on je meĊutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili dana. “organizator”.

COM 2. TakoĊe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije. organizaciji ili licu tajni podatak ili dokument Federacije. jer otklonjiva zabluda zapravo jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. u sluĉaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na njega iz vatrenog oruţja. 3. Isto tako. pa će postojati umišljajno ubistvo. Npr.324) potpuno je nebitno to što uĉinilac pogrešno smatra da više nije moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. ekonomske ili sluţbene naravi. Aberratio ictus postoji npr. Zabluda o licu (error in persona) postoji u sluĉaju ako uĉinilac pogrešno drţi da radnju preduzima prema jednom licu. licu i uzroĉnoj vezi Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u sluĉaju kad uĉinilac pogrešno smatra da djelo vrši prema jednom predmetu. S obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u vrijeme kad je još bilo moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. Ako je uĉinilac smatrao da je u pitanju vojni podatak ili dokument. Zabluda o uzroĉnoj vezi – sluĉaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u sluĉaju kad uĉinilac preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu. već samo uslov od kojeg zavisi da li će to konkretno neprijavljivanje biti kriviĉno djelo. a djelo izvrši prema drugom licu ili predmetu. kod KD ubistva osoba A lišava ţivota osobu B pogrešno ga smatrajući osobom C. Kad su u pitanju kvalificirana kriviĉna djela. tj. Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje. KZ da u toj tuĉi niko neće biti lišen ţivota ili da drugome neće biti nanesena teška tjelesna povreda. situacija se rješava tako da kod kriviĉnih djela kvalificiranih teţom posljedicom kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje samo neotklonjiva zabluda po nastupanju teţe posljedice. podbaĉaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u neposrednoj blizini osobe B. ali u odnosu na smrt osobe C kod njega nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedico m ni u formi htijenja niti u formi pristajanja. To znaĉi da je kod nehatnih delikata pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda. zabluda o uzrastu.179. Isto tako.WWW. jer kod uĉinioca nije postojala zabluda o stvarnom obiljeţju koje je odreĊeno zakonom. kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje i neotklonjiva i otklonjiva zabluda. pobudi. ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje. to nije obiljeţje kriviĉnog djela.COM . a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu. potpuno je nebitna zabluda uĉesnika u tuĉi iz ĉl.16 odgovornost za teţu posljedicu zahtijeva nehat uĉinioca. takva njegova zabluda je irelevantna. za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava ţivota. onda je situacija ista kao kod umišljaja. jer neotklonjiva zabluda iskljuĉuje i umišljaj i nehat. Tako npr. a zapravo je vrši prema drugom licu. Takav uĉinilac će biti odgovoran za nehatno izvršenje djela kod onih djela kod kojih zakon predviĊa i takvu odgovornost.stvarnoj ĉinjenici koja mora biti ispunjena da bi uĉinjeno djelo bilo kriviĉno djelo. Kod djela kvalificiranih naroĉitom okolnošću. motivu itd. kod kriviĉnog djela špijunaţe djelo postoji kada se preda.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela (ĉl. jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva umišljaj uĉinioca u odnosu na kvalifikatornu okolnost. uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. a u stvari vrši prema drugom predmetu. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda. Takva zabluda je kriviĉnopravno irelevantna. Tako npr. Zabluda o predmetu. s obzirom da po ĉl. neovisno od toga da li je on po svojoj prirodi vojne. U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj. saopšti ili uĉini dostupnim stranoj drţavi. U pogledu kriviĉne odgovornosti u teoriji postoje 2 shvatanja: 99 WWW. kriviĉnopravno je irelevantna zabluda o onim liĉnim okolnostima na strani uĉinioca koje su subjektivne prirode. loša vidljivost. Postojaće kriviĉno djelo špijunaţe uĉinjeno s umišljajem. Otklonjiva zabluda o okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan je praktiĉno irelevantna. dok je otklonjiva zabluda kriviĉnopravno potpuno irelevantna. uraĉunljivosti. kao što je npr. već se radilo o zabludi u konkretnom obliku u kojem se realizirao taj predmet.

Kod putativne nuţne odbrane u pitanju je zabluda o stvarnosti protivpravnog napada.putativna nužna odbrana ili putativna krajnja nužda. Uĉinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata. pa se takve situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja. kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim stvarnim okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost i koje djelo ĉine dozvoljenim. U ovakvim sluĉajevima treba uzeti da je zabluda o uzroĉnoj vezi potpuno relevantna. Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljuĉuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne predviĊa odgovornost za nehatno izvršenje.WWW. pored umišljaja iskljuĉuje odgovornost i za nehat. Kod putativne krajnje nuţde uĉinilac je u zabludi u pogledu stvarnosti istovremene neskrivljene opasnosti. neće postojati kriviĉna odgovornost za tjelesnu povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o postojanju bolesti koja bi. do kojeg je i došlo. što znaĉi da ona postoji kada uĉinilac nije znao da je njegovo djelo zabranjeno. ne 100 WWW. a nehat u odnosu na smrt osobe C. uĉinilac ne plaća alimentaciju koja mu je nareĊena izvršnom sudskom odlukom.10 i ĉl. kad bi postojala. jer je kod uĉinioca postojao umišljaj na smrt osobe B. gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao obiljeţja bića kriviĉnog djela. a time i postojanje kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju uĉinilac bi odgovarao samo za djela za koja KZ predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje. Klasiĉni primjeri stvarne zablude u širem smislu su tzv. Pritom je irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C. Takvo rješenje je u skladu sa irelevantnom error in persona. Npr. što znaĉi da uĉinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji. Naš KZ u odredbama ĉl.BH-PRAVNICI. a koja bi kad bi postojala iskljuĉivala protivpravnost. Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu uĉiniti neko djelo dozvoljenim. jer se u takvim sluĉajevima uvijek iskljuĉuje umišljaj uĉinioca. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i nehatnog ubistva. uvijek iskljuĉuje umišljaj.COM 1.11 izriĉito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao stvarne okolnosti koje iskljuĉuju protivpravnost. 2. jer uĉinilac pogrešno drţi da neko prema njemu primjenjuje protivpravni napad. Tako npr. PRAVNA ZABLUDA Pojam pravne zablude Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela. kako otklonjiva tako i neotklonjiva. Bitno je samo da je kod uĉinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota. a u odnosu na ostala djela postoji kriviĉna odgovornost uĉinioca.COM . Pravna zabluda postoji u slijedećim sluĉajevima: Ako uĉinilac nije znao da je njegovo djelo odreĊeno u Kriviĉnom zakonu kao kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. Stvarna zabluda u širem smislu Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu. takav zahvat ĉinila i opravdanim i dozvoljenim. One se nazivaju negativne stvarne okolnosti. Neotklonjiva zabluda u širem smislu. Iz prethodnog zakljuĉujemo: Zabluda u širem smislu.

Uĉinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno biće kriviĉnog djela. Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u ĉistim oblicima. ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje uĉinioca. Na takav naĉin postupio je i naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi ĉl. uĉinilac se bavi proizvodnjom i prometom robe ĉiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ograniĉen. a razliĉit pristup postoji i u kriviĉnopravnoj teoriji. Zbog toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema kojoj pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj. te da je u kontradikciji sa naĉelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju kriviĉno odgovoran uĉinilac. odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv. Ako uĉinilac pogrešno supsumira neku stvarnu ĉinjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon upotrebljava pri odreĊivanju bića nekog kriviĉnog djela. Osim toga.WWW. smatrajući da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska mjera). naĉelo ignorantia iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraĉunljivi ljudi poznaju sve vaţeće propise. koji je sluţbeno lice.BH-PRAVNICI. ĉini djelo dozvoljenim usljed malog znaĉaja djela. Tako npr. koje se rješava posebno u svakom konkretnom sluĉaju. ĉini kriviĉno djelo dozvoljenim. Ako uĉinilac pogrešno smata da neka postojeća okolnost. 101 WWW. može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne. pravna zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne ili za oslobaĊanje od kazne.BH-PRAVNICI. - - - Uticaj pravne zablude na kriviĉnu odgovornost i kaţnjivost Dejstvo pravne zablude na kriviĉnu odgovornost razliĉito je riješeno u uporednim zakonodavstvima. Tako npr. Pritom nije vaţno da li je taj pojam odreĊen kriviĉnopravnom ili vankriviĉnopravnom normom. koja jeste obiljeţje bića kriviĉnog djela.COM . roditelji fiziĉki kaţnjavaju svoje dijete zbog lošeg uspjeha u školi. Npr. ako uĉinilac. U tom smislu moţe se reći da postoje 2 osnovne koncepcije: Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet. Ako uĉinilac pogrešno smatra da neka postojeća okolnost. koja nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. pogrešno smatra da je uĉinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo uĉini po nareĊenju nekog njemu nadreĊenog lica. pod uslovom da se uĉinilac u takvoj zabludi nalazio iz opravdanih razloga. Pitanje postojanja opravdanih razloga spada u red faktiĉkih pitanja. Tako npr.COM znajući da je neplaćanje alimentacije predviĊeno u KZ kao kriviĉno djelo pod nazivom “izbjegavanje izdrţavanja”. što znaĉi da neznanje zakona škodi i prema kojoj pravna zabluda uopće nije relevantna kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i kaţnjivost takvog uĉinioca. Ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti uĉinjenog djela u sluĉaju kad protivpravnost nije element tog kriviĉnog djela (npr. Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog. uĉinilac prisvoji nešto od opreme koja mu je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite. uĉinilac ne zna koje se srodstvo smatra kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se smatra polnom zarazom itd. U takvom sluĉaju kod uĉinioca postoji pogrešna ocjena uticaja neke postojeće okolnosti na zabranjenost uĉinjenog djela. Dakle.18: učinilac koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno.

ona je samo fakultativni osnov za ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne. 102 WWW.BH-PRAVNICI. sud moţe: . Kad je u pitanju kriviĉnopravno dejstvo pravne zablude. a da ne bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo.osloboditi uĉinioca od kazne. što znaĉi da treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog sluĉaja pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno. koja je pravna zabluda. Za koju će se od navedenih mogućnosti sud opredijeliti zavisi od svih okolnost i konkretnog sluĉaja.43 st. kao i psihiĉka svojstva samog uĉinioca. pri ĉemu nije iskljuĉena mogućnost da uĉinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno kriviĉno djelo.COM U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij. a protivpravnost kod konkretnog djela spada u osnovna obiljeţja djela. Od pravila da pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom sluĉaju ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti. da li će uĉinioca blaţe kazniti ili osloboditi od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani razlozi s obzirom da je opravdanost kategorija podloţna stepenovanju. u svom dejstvu potpuno se izjednaĉava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda. onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj pa time ni kriviĉna odgovornost. To znaĉi da uĉinioca. Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se kriviĉnom djelu radi. .BH-PRAVNICI. koji je djelo poĉinio u pravnoj zabludi. pa kako te svijesti kod njega nema.WWW. U takvim sluĉajevima za umišljaj uĉinioca potrebna je i njegova svijest o protivpravnosti.kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo. Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju. .2 KZ.COM . U takvim sluĉajevima zabluda o protivpravnosti.kaznu neograniĉeno ublaţiti na osnovu ĉl.

To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja.COM . U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu problem sauĉesništva se razliĉito rješava u zavisnosti od kaznene politike odreĊene drţave u odreĊeno vrijeme. Sauĉesništvo ne predstavlja samostalni osnov kriviĉne odgovornosti. odnosno za kriviĉnu odgovornost pomagaĉa i podstrekaĉa nuţno je postojanje krivnje i to samo u sluĉaju ako su postupali s umišljajem.WWW. OBLICI SAUĈESNIŠTVA U kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika: 103 WWW.COM SAUČESNIŠTVO U KRIVIČNOM DJELU POJAM SAUČESNIŠTVA OPĆI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUĈESNIŠTVA Opća razmatranja i znaĉaj sauĉesništva Sauĉesništvo postoji u sluĉaju kada u ostvarenju nekog kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. objektivna veza u saučesništvu sastoji se u zajedničkom rezultatu radnji svih saučesnika. Takva lica nazivaju se saučesnici. Objektivna veza ogleda se u tome što. već je nuţno da izmeĊu pojedinih sauĉesnika postoji odreĊena objektivna i subjektivna veza. za postojanje sauĉesništva u uţem smislu. te radnje sauĉesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja. Radnje sauĉesnika mogu biti razliĉite. sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one doprinijele nastupanju zabranjene posljedice. ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifiĉnosti na planu kriviĉne odgovornosti. Subjektivna veza kod sauĉesništva ogleda se u svijesti svih sauĉesnika o zajedniĉkom djelovanju. IzmeĊu tih radnji i nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroĉna veza. Prema izloţenom.BH-PRAVNICI. Dakle. Objektivna i subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika kao uslov postojanja sauĉesništva Za postojanje sauĉesništva nije dovoljno samo prosto uĉešće više lica u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. sauĉesništvo postoji kad u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica koja su svjesna zajedniĉkog djelovanja. Uĉešće više lica u ostvarivanju nekog kriviĉnog djela predstavlja poseban oblik kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari djelovanjem pojedinaca. što znaĉi da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog.BH-PRAVNICI. iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razliĉitih lica. Pored objektivne i subjektivne veze. a da pomagaĉi i podstrekaĉi moraju da znaju za izvršioca.

pod tim pojmom se prihvata svako lice koje doprinese izvršenju kriviĉnog djela. Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974. Saizvršilaštvo npr. pa ista kazna koja slijedi za neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaĉa i za podstrekaĉa.WWW. Sauĉesništvo u uţem i širem smislu U kriviĉnopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik sauĉesništva. pored neposrednog izvršioca. POJEDINI OBLICI SAUČESNIŠTVA IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO Pojam izvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji poznat je tzv. i podstrekaĉi i pomagaĉi. Kad u ostvarenju kriviĉnog djela pored izvršioca ili saizvršilaca uĉestvuju i druga lica od kojih neka podstiču izvršioca da izvrši kriviĉno djelo. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u neposrednom prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja.godine. silovanje ili ubistvo. podstrekaĉ i pomagaĉ. tada u ostvarenju tog djela postoji i sauĉesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja. a sauĉesništvo u širem smislu pored pomaganja i podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo. što znaĉi da je to svaka ona radnja koja predstavlja uslov za nastupanje zabranjene posljedice.BH-PRAVNICI. MeĊutim. a u drugom pomaganje. nisu iskljuĉene ni situacije kada je teško razgraniĉiti saizvršilaštvo i pomaganje. što znaĉi da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i 104 WWW. koji ne sadrţi odredbe o sauĉesništvu.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca. Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju sauĉesništva kao posebnog instituta kriviĉnog prava. Na visinu kazne pojedinim sauĉesnicima utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog sauĉesnika. jer ne prihvata pojmove podstrekaĉa i pomagaĉa kao pojmove odvojene od izvršioca. posebno od pomaganja. u kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika. Bitno je samo da ta radnja predstavlja uslov posljedice. To su: izvršilac odnosno saizvršilac. S obzirom da jedna te ista radnja sauĉesnika u jednom sluĉaju moţe predstavljati saizvršilaštvo. Prema principalnoj ili pluralistiĉkoj teoriji takoĊer se insistira na jednakom znaĉaju svih radnji za nastupanje posljedice. Tu se zapravo radi o tzv.BH-PRAVNICI. pa su izvršioci. S tim u vezi postoji sauĉesništvo u uţem i sauĉesništvo u širem smislu. Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreĊivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva. Tu se ne pravi razlika izmeĊu uzroka i uslova posljedice. jer zakonodavac u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo i sauĉesništvo u uţem smislu. U najvećem broju sluĉajeva nije problem jasno odrediti izvršioca odnosno saizvršioca i razgraniĉiti taj od drugih oblika sauĉesništva. jedinstvenom pojmu izvršioca.COM . Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca. a koje su bitne za odmjeravanje kazne. a neka mu pomažu da izvrši to kriviĉno djelo. Sauĉesništvo u uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje. precizno odreĊivanje je vrlo vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik sauĉesništva. a u odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. postoji kad 2 lica zajedniĉki izvrše kraĊu. pored podstrekavanja i pomaganja.COM Ako 2 ili više lica zajedniĉki izvršavaju neko kriviĉno djelo. svi oni su izvršioci tog kriviĉnog djela. Prema tome.

Upravo u nave denom je razlika u odnosu na prethodnu teoriju.objektivna teorija. bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica. Na osnovu tih teorija vrši se razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva. Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje ĉesto preuzsko. Ova teorija ima svoje dobre strane. subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o saizvršilaštvu. na koji naĉin će ono biti realizirano i u kojoj mjeri će biti ostvareno. onome ko svojom radnjom uzrokuje zabranjenu posljedicu. Radnje svih ostalih uĉesnika koje su doprinijele nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje. Od objektivnih teorija najznaĉajnije su formalnoobjektivna i materijalno-objektivna teorija.COM . što znaĉi da se uĉešće saizvršioca u kriviĉnom djelu ogleda u tome što on.COM radnja izvršenja. kao najlakšeg oblika sauĉesništva. kao najteţeg i pomaganja.WWW. saizvršiocem kriviĉnog djela smatra se svako lice koje je preduzelo radnju izvršenja. To znaĉi da je saizvršilac ono lice koje 105 WWW. jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko kriviĉnih djela koliko ima sauĉesnika. Kazna propisana za neko kriviĉno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu. Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu. Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreĊena u zakonu i nju oznaĉavaju kao uzrok posljedice. te su oni sauĉesnici. pa je praktiĉno i kriviĉno djelo moguće izvršiti samo ako postoje te druge radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. Drugi navode da su one preduzete na istom mjestu itd. neovisno od njihove veze sa radnjom izvršenja. postupajući sa umišljajem u odnosu na kriviĉno djelo i djelujući zajedno sa drugim licima. predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice. od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošću jasno razgraniĉava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu razgraniĉenja tih oblika sauĉesništva. Kada se kao kriterij za to razgraniĉenje unese prethodni dogovor sauĉesnika o zajedniĉkom ostvarenju nekog kriviĉnog djela. već pokušava da pronaĊe materijalni kriterij za razgraniĉenje tih oblika sauĉesništva. što znaĉi da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko. To znaĉi da se razlika izmeĊu saizvršilaštva i sauĉesništva u uţem smislu nalazi iskljuĉivo na objektivnom kriteriju. pa pristalice formalnoobjektivnih teorija kao kriterij za njihovo razgraniĉenje navode istovremenost preduzetih radnji sa radnjom izvršenja.BH-PRAVNICI. tada se i ova formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i dobiva karakter mješovite objektivno – subjektivne teorije. Prema diferencirajućim ili individualizirajućim teorijama uzroĉnosti prihvata se restriktivni pojam izvršioca. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju zakonom definiranu kao radnja izvršenja kriviĉnog djela. funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktiĉno ĉine jedinstvo. Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na finalnom ili ciljnom shvatanju radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje postavljenog cilja. koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca. Radi se o tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju prate i radnje drugih lica. Ova teorija se naziva i finalno . i teorija o moći (vlasti) nad djelom. Radnje sauĉesnika u uţem smislu. preduzima takve radnje od kojih zavisi da li će uopće doći do izvršenja djela. Pojam saizvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji postoje objektivne. U takvim sluĉajevima dolazi do teškoća u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja.BH-PRAVNICI.Taj materijalni kriterij ogleda se u kvalitetu sauĉesniĉkog uĉešća u djelu. odnosno svako lice koje je makar djelimiĉno uĉestvovalo u radnji izvršenja. To praktiĉno znaĉi da tokom cijelog vremena ostvarenja kriviĉnog djela takav saizvršilac ima i volju i mogućnost da odluĉujuće utiĉe na cijeli tok zbivanja. Osnovna razlika u odnosu na formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-objektivna teorija ne insistira strogo na formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja. tj.

Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i limitirana (ograniĉena) subjektivna teorija. učešćem u radnji izvršenja ili na drugi način. To naĉi da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja. Izvršilac ili saizvršilac je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje. Tako npr. Da bi se došlo do nekog mjerila u smslu odreĊivanja saizvršilaĉke radnje koja nije istovremeno i radnja izvršenja. odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja izvršenja. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i drugih saizvršilaca. s obzirom da jedna te ista radnja u jednom sluĉaju moţe da bude uzeta kao saizvršilaštvo. odnosno u toku radnje koju je preduzelo drugo lice.BH-PRAVNICI. jer odvajaju pomagaĉe i podstrekaĉe od izvršioca po objektivnom kriteriju. a u drugom sluĉaju kao pomaganje. Pritom je potpuno bez znaĉaja radnja kojom je to lice uĉestvovalo u djelu. Ta subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika najĉešće se ispoljava u njihovom meĊusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniĉkom djelovanju.COM svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava moć da odluĉujuće utiĉe na ostvarenje djela u smislu da nastupi umišljajem obuhvaćena posljedica. Pritom se ne traţi da i oni koji su otpoĉeli radnje prije (sukcesivno saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog djelovanja. Taj dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje. OdreĊivanje saizvršilaštva Prema odredbi ĉl. nije bitan samo uĉinioĉev unutrašnji stav prema djelu. onda se ne moţe govoriti o saizvršilaštvu. To znaĉi da bez odreĊene djelatnosti saizvršilaštvo ne moţe postojati. da se ona izmijeni ili da uopće ne nastupi. već je dovoljno i njegovo psihiĉko djelovanje. a u drugom sluĉaju kao radnja pomaganja. Što se tiĉe subjektivnih uslova. Naroĉit problem u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja predstavljaju te druge radnje.23 KZ FBiH. Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji. moraju se ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi. u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u radnju drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu. jer nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljuĉuje saizvršilaštvo. Kad je u pitanju druga radnja. već to moţe biti pomagaĉka ili podstrekaĉka radnja. U odgovoru na to 106 WWW. Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne teorije. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja. za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje uĉestvuje u djelu sjvesno djelovanja ostalih uĉesnika. Prema ograničenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva. već se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje takve radnje iz koje se moţe zakljuĉiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu. Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja.BH-PRAVNICI. Iz navedene odredbe vidljivo je da naš zakonodavac prihvata jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva. saizvršilaštvo postoji ako više lica. Ako ne postoji ta subjektivna veza. jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija da se to razgraniĉenje moţe izvršiti na objektivnom planu. saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome da li je onaj ko je uĉestovao u djelu uĉinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuĊe (animus socii).COM .WWW. ako je tu posljedicu htio kao svoju. ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaĉke volje (animus auctoris). onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude da bi ona mogla biti smatrana saizvršilaštvom. Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja. Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za postojanje saizvršilaštva ĉak ne traţi ni fiziĉko djelovanje takvog lica. jer pored uĉešća u radnji izvršenja. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i ekstenzivno shvatanje saizvršioca. ali to nije nuţan uslov. radnja ĉuvanja straţe na parkiralištu dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom sluĉaju moţe se uzeti kao radnja saizvršilaštva. ali se uzima da saizvršilaštvo postoji i u sluĉaju kada taj dogovor uslijedi poslije otpoĉinjanja radnje. zajednički učine krivično djelo. kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu.

COM pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim sluĉajevima veći znaĉaj pridaje subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo socii) ili će se teţište staviti na ĉisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaĉaj da karakteru i kvalitetu radnje i njenim modalitetima. npr.BH-PRAVNICI. kod kraĊe i drugih kriviĉnih djela protiv imovine postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. što znaĉi da saizvršilac u tom djelu moţe da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera. uglavnom se uzima da je umišljaj uĉinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne radi o uĉešću u radnji izvršenja. nacionalna ili vjerska pobuda. uslov istovremenosti nije nuţan kod svih kriviĉnih djela. koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica sa odreĊenim svojstvom.WWW. odgovorno lice. vršenje drugog kriviĉnog 107 WWW. onda i saizvršilac tih kriviĉnih djela moţe da bude samo ono lice koje je postupalo sa tom namjerom i iz odreĊene pobude. uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja.171 st. Prilikom utvrĊivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij. Ako je u pitanju uĉešće u radnji izvršenja. iskljuĉi alarmni sistem nakon ĉega poĊe na spavanje. Tako npr. s tim da svaka od tih radnji mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. Iako u odredbi ĉl. U pogledu istovremenosti. a kriviĉna odgovornost se utvrĊuje zavisno od oblika krivnje sa kojim je uĉinilac postupao u djelu.kao posebno subjektivno obiljeţje postavlja pobudu (rasna. da bi radnja izvršenja uopće mogla biti ostvarena.26 st. Prema tome. kod teškog ubistva (ĉl. koristoljublje. Tako npr. saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar. Kad su u pitanju vlastita kriviĉna djela (delicta propria).1 zakonodavac kriviĉnu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za nehat. Isto tako. subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da se samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgraniĉiti saizvršilaĉka od pomagaĉke radnje. Tako npr. ne mora se u svakom sluĉaju raditi o potpunoj istovremenosti jer će u nekim sluĉajevima druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja. funkcionalno povezana sa radnjom izvršenja. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u odnosu uĉinioca prema djelu. subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniĉkom djelovanju sa ostalim sauĉesnicima. U takvom sluĉaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav uĉinioca prema djelu u smislu da li on u tom djelu postupa kao u svom djelu. Taj dogovor je bitan samo u onim sluĉajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja. On podrazumijeva podjelu uloga. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja. taĉka 4 i 5) . sluţbeno lice itd. što znaĉi da ih treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti. podjela uloga postoji kada osoba A. U svakom sluĉaju. razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu uĉešćem u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje. i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo. prethodno se dogovorivši sa osobom B o izvršenju kraĊe. Kako je kod nekih kriviĉnih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. da bi osoba B u noćnim satima izvršila tu tešku kraĊu. ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom kriteriju. sveţe psa u dvorištu.BH-PRAVNICI. U tom drugom sluĉaju znaĉaj subjektivnog momenta ogleda se u tome što on ima dopunjujuću ulogu u utvrĊivanju sauĉesništva. Iako u takvim sluĉajevima subjektivni momenat dobiva odreĊeno znaĉenje. a neka druga radnja mora biti usko. podjelu rada i sl. ostavi otkljuĉana vrata. neovisno od subjektivnog stava uĉinioca prema djelu. zakonodavac kod nekih djela – npr.2. Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje kriviĉnog djela. Kada je u pitanju uĉešće u drugoj radnji. MeĊutim. bez njegovog objektivnog uĉešća u djelu saizvršilaštvo ne moţe postojati. vojno lice. što znaĉi da je najvaţnija radnja izvršenja. ili je u pitanju samo volja da se drugom pomogne u njegovom kriviĉnom djelu.COM .

ili kod pobune lica lišenih slobode (ĉl.239). u nekim sluĉajevima izvršenje kriviĉnog djela nije moguće ako u njegovom izvršenju ne uĉestvuje više lica. 3. kada bi do stradanja trećeg lica došlo krivicom dvojice uĉesnika u drumskom saobraćaju koji se nisu pridrţavali saobraćajnih propisa. Divergentna kriviĉna djela su ona kriviĉna djela kod kojih su interesi uĉesnika u koliziji (sukobu).WWW. Tako npr. rodoskrvnjenja (ĉl.233).315). kao npr.145).BH-PRAVNICI. Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika: 1.2. 2. prema odredbi ĉl. divergentni delikti. koji je i po svom karakteru i po kriviĉnopravnom dejstvu sliĉan dobrovoljnom odustanku od pripremnih radnji ili od pokušaja.COM . Takav sluĉaj postoji kada više lica zajedniĉkim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne postoji ni svijest ni volja za zajedniĉkim djelovanjem. ali u kojem zakonodavac predviĊa kaţnjavanje samo jednog od tih lica. Ovo je institut dobrovoljnog spreĉavanja djela. Kad su u pitanju omisivni delikti. Saizvršilaštvo nije moguće kod svih kriviĉnih djela.328).181. Takav primjer je kriviĉno djelo vanbraĉne zajednice sa maloljetnim licem (ĉl. Nije nuţno saizvršilaštvo sluĉaj djela u ĉijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica. delikti susretanja. Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv.COM djela. Konvergentna kriviĉna djela ili kriviĉna djela sticaja postoje u sluĉaju kada saizvršioci izvršavaju radnje koje su okrenute ka istom cilju.26 st. kod oruţane pobune (ĉl. Dobrovoljno spreĉavanje djela Prema odredbi ĉl. npr. kao npr. Tako npr.239). prividnog ili sporednog izvršioca. To bi bilo u sluĉaju kriviĉnog djela ugroţavanja javnog saobraćaja (ĉl. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja (ĉl. dobrovoljno spreĉavanje djela od strane saizvršioca predstavlja opći obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. gdje je uĉinilac punoljetna osoba koja ţivi u vanbraĉnoj zajednici sa maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina. kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi (ĉl. što znaĉi da se djelo moţe izvršiti kako uĉešćem jednog lica u njegovom ostvarenju tako i uĉešćem saizvršilaca. Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata. oslobodit će se od kazne. davanja laţnog iskaza (ĉl.331). nuţno saizvršilaštvo.214). Prema KZ FBiH. Tada postoji tzv. Delikti susretanja postoje u sluĉaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna nasuprot drugoj. Nuţno i prividno saizvršilaštvo Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno.179 KZ). kao npr. roditelji su saizvršioci kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica ako zajedniĉki i sporazumno ostave svoje dijete bez pomoći u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. kod tzv.vlastoruĉnih kriviĉnih djela kod kojih je biće djela zakonom odreĊeno kao takvo i ĉija je priroda takva da ih moţe izvršiti izvršilac iskljuĉivo vlastitim djelovanjem. Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod kojeg postoji naznaĉena pobuda. saizvršilac jednako kao i pomagaĉ i podstrekaĉ koji dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. 108 WWW. konvergentni delikti. nije moguće saizvršilaštvo kod uvrede (ĉl. saizvršilaštvo će postojati u sluĉaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su po nekom osnovu bili duţni izvršiti. U takvom sluĉaju svaki od tih uĉesnika u saobraćaju smatra se samostalnim izvršiocem tog kriviĉnog djela. bezobzirna osveta ili druge niske pobude.

171 st. taĉ.215 KZ (“ko iznosi ili prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). U takvom sluĉaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac kriviĉnog djela kraĊe (ĉl.COM . To je sluĉaj kod kriviĉnih djela ĉije je posebno obiljeţje postojanje odreĊene namjere ili pobude. ali ne onog za koje je dolozno korišteno. U takvim sluĉajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruĊem ili sredstvom za izvršenje kriviĉnog djela. Da bi postojalo podstrekavanje. što znaĉi da ona stoji uvijek u sluĉaju ako se sprijeĉilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno moglo dovršiti. Korištena osoba B. kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac kriviĉnog djela.273).2 taĉ. suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti. osoba A moţe se posluţiti osobom B u izvršenju kraĊe. ili se izvršiocem smatra samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja.4). te namjere nema.1) PODSTREKAVANJE Pojam podstrekavanja Podstrekavanje ili poticanje kao oblik sauĉesništva znaĉi preduzimanje takve radnje kojom se sa umišljajem kod drugog lica izaziva ili uĉvršćuje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom će ostvariti obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. dok osoba B moţe samo biti neposredni izvršilac kriviĉnog djela obiĉnog ubistva (ĉl. nacionalnih ili vjerskih pobuda. kod podstrekavanog lica ne smije postojati ĉvrsta odluka o izvršenju kriviĉnog djela.COM Kao i kod dobrovoljnog odustanka.BH-PRAVNICI. Pritom etiĉka vrijednost motiva dobrovoljnog spreĉavanja djela nije od znaĉaja. koja nema tu namjeru nanošenja štete. mogu se pojaviti situacije kada korišteno lice uopće nije izvršilac kriviĉnog djela i situacije kada ono jeste izvršilac kriviĉnog djela. 109 WWW. kod vlastitih kriviĉnih djela (delicta propria). Ukoliko osoba B izvrši ubistvo osobe C. kao i kod onih kriviĉnih djela koja mogu biti izvršena samo od lica sa odreĊenim svojstvom tj. Pojam posrednog izvršilaštva ima znaĉaj i u našem pravu.171 st.2. podstrekavanje moţe imati znaĉaj psihiĉkog pomaganja. Tako npr. Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neĉega iz liĉnog ili porodiĉnog ţivota nanese štetu osobi C.279). Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih kriviĉnih djela jer mu nedostaje jedno bitno obiljeţje kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo. Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog kriviĉnog djela. je teško ubistvo iz ĉl. Posredno izvršilaštvo Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim licem za ostvarenje bića nekog kriviĉnog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem. osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog kriviĉnog djela.171 st.4 KZ FBiH. Ako takva ĉvrsta odluka postoji. gdje osoba A koristi osobu B da izvrši kriviĉno djelo teškog ubistva iz rasnih.BH-PRAVNICI. a kod osobe B koja tuĊu pokretnu stvar neposredno oduzima. Primjer za drugu situaciju. pri ĉemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem pribavi protivpravnu imovinsku korist. uopće neće biti izvršilac tog kriviĉnog djela jer za njegovu krivnju mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere. Poseban problem kod posrednog izvršilaštva javlja se onda kada neko lice koristi neuraĉunljivo lice ili kriviĉno neodgovorno maloljetno lice (ispod 14 godina) za ostvarenje nekog kriviĉnog djela. a osoba B moţe biti uĉinilac samo kriviĉnog djela oduzimanja tuĊe pokretne stvari (ĉl. tada se osoba A moţe uzeti kao posredni izvršilac teškog ubistva (ĉl. već nekog drugog kriviĉnog djela. Primjer za prvi sluĉaj je kriviĉno djelo iznošenja liĉnih ili obiteljskih prilika iz ĉl. ali s tim da kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude.WWW.

BH-PRAVNICI. Posredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ posredno. Iako je posredno podstrekavanje donekle sporno. Ako više lica svjesno i voljno utiĉu na donošenje ili uĉvršćenje odluke kod podstrekavanog. ali još nije uĉvrstio svoju odluku. jer je tu sapodstrekavanje prividno. preko drugog lica utiĉe na svijest i volju izvršioca. Neposredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši kriviĉno djelo. a moguće je i konkludentnim ĉinima. . Pored radnje podstrekavanja. . Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreĊeno lice. . Sredstva podstrekavanja.24).trećeg lica. Podstrekavanje će postojati i onda kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko kriviĉno djelo. pisanim izjavama. On ĉak ne mora biti ni poznat podstrekaĉu. tj. dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl. Radnja podstrekavanja Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiĉe na svijest i volju izvršioca da on donese ili uĉvrsti odluku o izvršenju kriviĉnog djela.COM Odluka o izvršenju kriviĉnog djela kod izvršioca moţe postojati. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi najĉešće su: .upućivanje prijetnje.nagovaranje.prikazivanje koristi od izvršenog kriviĉnog djela. . Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja pripadaju jednom odreĊenom krugu. ali mu u svakom sluĉaju mora biti poznat krug lica iz 110 WWW. podstrekavani mora po nekom osnovu da pripada tom krugu. Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno. Naĉini podstrekavanja najĉešće su usmenim putem.COM .davanje ili obećanje poklona ili neke druge imovinske koristi.WWW. Odnos izmeĊu podstrekaĉa i podstreknutog Da bi postojalo podstrekavanje. a podstrekavanje u takvom sluĉaju postojaće ako ta odluka nije dovoljno ĉvrsta. koja omogućava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju kriviĉnog djela. mora postojati odreĊeni odnos ili odreĊena veza izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca. I kad je u pitanju krug lica. slabo imovinsko stanje uĉinioca. To je najĉešći oblik podstrekavanja. Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajedniĉki kod podstrekavanog stvore odluku na izvršenje kriviĉnog djela. Podstrekavanje kao oblik sauĉesništva postoji samo ako je izvršeno ĉinjenje jer se smatra da se pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uĉvrstiti odluka da se izvrši neko kriviĉno djelo.zloupotreba nekog odnosa zavisnosti ili nadreĊenosti.BH-PRAVNICI. U kompleksu više uslova mora se pojaviti i podstrekaĉka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uĉvršćuje) odluku na izvršenje djela. . već je kolebljiva. tada se oni smatraju sapodstrekaĉima. na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao npr. Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica. u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i u takvom sluĉaju postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje posrednog podstrekaĉa i izvršioca. tada oni nisu sapodstrekaĉi već samostalni podstrekaĉi i svaki će odgovarati za svoje radnje podstrekavanja.dovoĊenje u zabludu itd. koje KZ FBiH ne navodi izriĉito (ĉl.

neke organizacije itd. redovno je u pitanju neka prostorna povezanost. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. Kako stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela mogu predstavljati odreĊeni liĉni odnos. nekoj religijskoj sekti. Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaĉa kojom se kod drugog lica sa umišljajem izaziva ili uĉvršćuje odluka na izvršenje kriviĉnog djela. ljudi iz jedne uĉionice. 2. to se i za umišljaj podstrekaĉa zahtijeva svijest o tim posebnim liĉnim momentima na strani podstrekavanog. Isto tako. i to samo izuzetno u sluĉajevima kada ti liĉni momenti predstavljaju osnovno obiljeţje bića kriviĉnog djela. Pitanje odreĊenosti kruga je faktiĉko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom sluĉaju.BH-PRAVNICI. Zbog toga se moţe reći da je umišljaj podstrekaĉa dvostruk. mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje. Propaganda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreĊena ideja da je prihvati što veći broj ljudi. Tako npr. kao i radnje drugog lica kojima se izvršava odreĊeno kriviĉno djelo.WWW. Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca kada je u pitanju svijest o konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog kriviĉnog djela. ono je kaţnjivo samo ako je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. udruţenju i sl. iz jedne vojne jedinice. u najkonkretnijem obliku. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje. Podstrekavanje je oblik sauĉesništva i ono se razlikuje od propagande. Podstrekavanje će postojati i u sluĉaju kad se ra di o licima koja pripadaju odreĊenoj politiĉkoj stranci. tada to više nije propaganda već podstrekavanje. tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izriĉito propisano. To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj. nema podstrekavanja na kraĊu. ali to nije nuţan uslov za postojanje podstrekavanja. Podstrekavano lice kao neposredni izvršilac svjestan je kriviĉnog djela i njegovih obiljeţja u detaljima.COM . to znaĉi da umišljajem podstrekaĉa moraju biti obuhvaćene njegove radnje kao podstrekaĉa. 111 WWW. što je redovno i cilj njegove podstrekaĉke djelatnosti. MeĊutim. Umišljaj podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca da uo pšte vrši kriviĉna djela kraĊe. Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica. Kod podstrekaĉa mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela na koje podstrekava. podstrekač je krivično odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela. Nema generalnog podstrekavanja na vršenje kriviĉnog djela uopće ili na vršenje neke kategorije kriviĉnih djela. Iskljuĉuje se odgovornost za nehat. tj. Tako npr. Svijest i htijenje odnosno pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno kriviĉno djelo. Krug lica iz kojih će proizići izvršilac.24 st. Za umišljaj podstrekaĉa se traţi: 1. Ukoliko propaganda obuhvata odreĊenu ideju u smislu da se njenom realizacijom vrše kriviĉna djela.1. Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreĊenih djelatnosti da bi se ostvarila propagirana ideja. Odnos podstrekavanja i kriviĉnog djela Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreĊeno kriviĉno djelo. neće postojati podstrekavanje na kriviĉno djelo rodoskrvnjenja u sluĉaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu nije bilo svjesno srodniĉkog odnosa izmeĊu izvršilaca obljube. kod kriviĉnih djela ĉije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost.COM kojeg će se regrutirati neposredni izvršilac. ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela ili više taĉno konkretiziranih kriviĉnih djela. za postojanje umišljaja kod podstrekaĉa mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.

Podstrekavanje i sticaj U istom kriviĉnom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika sauĉesništva. a djelo ne bude ni pokušano. kao što su npr. a u drugom sluĉaju postojalo bi samo podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje. što znaĉi da lakši oblik sauĉesništva biva obuhvaćen ili konzumiran teţim oblikom sauĉesništva. dok podstrekaĉ ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava. Tako npr. a ne i na strani izvršioca. vrijeme i mjesto izvršenja. U prvom sluĉaju za umišljaj podstrekaĉa traţi se znanje da kod izvršioca postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju takve namjere s kojom se on saglasio. ne moţe postojati u istom kriviĉnom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstreka vanje i pomaganje. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili idealnom sticaju. što znaĉi da kriviĉnu odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje za radnju izvršioca shvaćenu u objektivnom smislu.COM . Prema toj zakonskoj odredbi. njeno nastupanje uopće itd. Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim njegovim pojedinostima. a sam izvršilac tada se koristi kao dolozno oruĊe ili sredstvo za izvršenje nekog kriviĉnog djela. Tako npr. odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. već je dovoljno da ti subjektivni momenti postoje kod izvršioca.BH-PRAVNICI. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u toku izvršenja samog djela utiĉe na njegov tok. Mogući su idealni i realni sticaj podstrekavanja. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u sluĉaju kada se sa više radnji podstrekava na izvršenje jednog kriviĉnog djela. Realni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ sa više radnji podstrekavanja podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. Idealni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kad podstrekaĉ jednom radnjom podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. podstrekaĉ se 112 WWW. Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente kao što su npr. Isto tako je nebitno da li su ta djela izvršena od strane jednog ili više izvršilaca. da da je pritom podstrekaĉ znao za te momente ili da je pretpostavio da ti momenti postoje. To je zbog toga što se u takvim sluĉajevima primjenjuje princip konzumpcije. U prvom sluĉaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom.BH-PRAVNICI.COM dok je svijest podstrekaĉa u tom sluĉaju mnogo manja. Taj izuzetak odnosi se na samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaĉa u sluĉaju neuspjelog podstrekavanja. podstrekavanje na izvršenje odreĊenog ubistva podrazumijeva da je podstrekaĉ svjestan da će izvršilac poduzeti radnju kojom će drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim dovoljno. Neuspjelo podstrekavanje Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode sauĉesništva u naĉelu prihvata tzv. Ukoliko meĊutim neki posebni subjektivni momenat postoji na strani podstrekaĉa. U drugom sluĉaju potrebno je da kod samog podstrekaĉa postoji namjera da se naškodi ugledu neke osobe koristeći se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg cilja.ograniĉenu ili limitiranu teoriju akcesornosti sauĉesništva. teţinu posljedice. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u postojanju jedne podstrekaĉke radnje. naĉin ili sredstvo kojim će se izvršiti itd. pa se saglasio sa takvim momentima. U takvim suĉajevima ta posebna subjektivna obiljeţja ne moraju postojati kod podstrekaĉa. ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje kriviĉnog djela za koje se po zakonu moţe izreći 5 godina zatvora ili teţa kazna. tada se moţe uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo.215 KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). Pritom je nebitno da li je izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju.24 predviĊen je jedini opći izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti. u odredbi ĉl. Kao primjer za izloţene situacije i u jednom i u drugom sluĉaju moţe se navesti kriviĉno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz ĉl. MeĊutim.WWW.

Tako npr. Kada su u pitanju djela kvalificirana naroĉitom okolnošću. 3. To je zbog toga što niko sa izvjesnošću ne moţe znati da li će pri konkretnom izvršenju kriviĉnog djela nastupiti ta teţa posljedica. Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaĉa mogu biti razliĉite. Kaţnjavanje podstrekaĉa Prema odredbi ĉl.COM . tada se neuspjelo podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida. podstrekaĉ se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela. a moţe se i blaţe kazniti. Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi. ali do izvršenja kriviĉnog djela nije došlo iz bilo kojih razloga. to ne znaĉi da će podstrekaĉ i saizvršilac u svakom sluĉaju biti kaţnjeni jednakim kaznama. Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ svojom radnjom kod podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela.24 st.BH-PRAVNICI.WWW. Prvi sluĉaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem. 2. a do izvršenja djela ne doĊe ili ĉak ni do njegovog pokušaja. u pitanju izvršilac kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uĉvršćena. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaĉa i za neposrednog izvršioca djela. Da je u pitanju podstrekavanje za relativno teţe kriviĉno djelo. a drugi sluĉaj svršenim pokušajem podstrekavanja. potrebno je da se ispune 3 uslova: 1. podstrekaĉ se kaţnjava u granicama kazne propisane za izvršioca pokušaja kriviĉnog djela. U prvom sluĉaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekaĉ nije uspio da svojom radnjom izazove ili uĉvrsti odluku n aizvršenje kriviĉnog djela. što zavisi od svih okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne. to podstrekavanje postoji u sluĉaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da izvrši tešku provalnu kraĊu. MeĊutim. Ako je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaĉke radnje i pritom na strani podstrekaĉa postoji umišljaj. neuspjelo podstrekavanje postoji onda ako je podstrekaĉ podstrekavao izvršioca da izvrši odreĊeno djelo upravo koristeći tu naroĉitu okolnost. to je zakonodavac limitirao zaprijećenom kaznom od 5 godina zatvora ili teţom kaznom. Ukoliko je. što znaĉi da se kaţnjava u granicama kazne koja je u Zakonu propisana za to kriviĉno djelo.COM tada kaţnjava kao za pokušaj kriviĉnog djela u granicama propisane kazne.1. Ako je podstreknuti izvršio pokušaj kriviĉnog djela. a pritom je znao da se djelo na koje podstrekava moţe izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti. podstrekaĉ se kažnjava kao i učinilac. Nije moguće neuspjelo podstrekavanje na kriviĉno djelo kvalificirano teţom posljedicom. Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom sluĉaju kad je kod podstreknutog postojala odluka o izvršenju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. obzirom na posljedice koje postoje kod uspjelog podstrekavanja. Dobrovoljno spreĉavanje djela 113 WWW. U takvom sluĉaju mora postojati podstrekaĉka radnja u pravom smislu rijeĉi u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca. meĊutim. u takvom sluĉaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiĉkog uticaja na volju i svijest izvršioca. Ako je podstreknuto lice izvršilo kriviĉno djelo. Djelo ne smije biti ni pokušano. ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeĊu podstrekaĉa i podstrekavanog. Isti je sluĉaj ako je podstrekaĉ poduzeo podstrekaĉku radnju. Da postoji radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca.

Na spreĉavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti.4 kod kriviĉnog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje genocida i ratnih zloĉina.2 KZ FBiH. Ukoliko se podstrekaĉ svojom radnjom trudio da sprijeĉi izvršenje djela. a u odredbama ĉlanova 153-156 kao jednu alternativno odreĊenu radnju izvršenja zakonodavac navodi nareĊivanje. Odredbe o podstrekavanju kao sauĉesništvu.153-156 KZ FBiH). što znaĉi da je predvidio sve radnje podstrekavanja. neovisno od toga što je postojala radnja spreĉavanja. To je zakonodavac uĉinio na 2 naĉina. a mogu i da ostanu u pokušaju. Podstrekavanje kao posebno kriviĉno djelo U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. U prvom sluĉaju podstrekavanje je predviĊeno uopšte kao oblik radnje izvršenja odreĊenog kriviĉnog djela.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. Obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne moţe doći u obzir samo onda ako je do spreĉavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaĉa.157 st. tada neće postojati dobrovoljno spreĉavanje djela. Pritom nije bitna etiĉka vrijednost podstrekaĉevih motiva. U drugom sluĉaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja. bilo da je u pitanju djelatnost nekih trećih lica koja je sam podstrekaĉ angaţirao da bi sprijeĉio nastupanje posljedice. ali u tome nije uspio. P okušaj postoji ako je preduzeta radnja podstrekavanja.COM . Svršeno kriviĉno djelo postoji ako je radnja izvršenja dovršena. Dobrovoljnost spreĉavanja neće postojati ako djelo objektivno nije izvršeno zbog nekih drugih okolnosti. POMAGANJE Pojam pomaganja 114 WWW. odnosno da se sprijeĉi njegovo izvršenje. podstrekač koji dobrovoljno spriječi izvršenje krivičnog djela će se osloboditi od kazne. sama radnja podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih kriviĉnih djela. podstrekaĉ će se osloboditi od kazne i u sluĉaju ako dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela za koje je izvršilac već obavio kaţnjivu pripremnu radnju. Takva kriviĉna djela mogu biti svršena kriviĉna djela. To znaĉi da do njihove primjene moţe doći damo onda kada zakon odreĊeno podstrekavanje ne predviĊa kao posebno kriviĉno djelo. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica. U svim sluĉajevima kada je podstrekavanje predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. To znaĉi da posljedica mora biti sprijeĉena. neovisno od toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta preparata. Prema istoj zakonskoj odredbi. sadrţane u ĉl. zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili podstiĉe na izvršenje kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina (ĉl.BH-PRAVNICI. bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaĉa. u odredbi ĉl.26 st. što znaĉi da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu da je podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan.COM Prema odredbi ĉl.WWW. Suštinu instituta dobrovoljnog spreĉavanja djela ĉini dobrovoljnost podstrekaĉa da se promijeni odluka o izvršenju kriviĉnog dje la. Tako npr. ali je bitna njegova radnja.

2 KZ FBiH. Kao fiziĉko pomaganje u odredbi ĉl. a u drugom sluĉaju pomaganje. Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja. Posredni pomagaĉ je dakle ono lice koje pruţa pomoć neposrednom pomagaĉu. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo. odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice. posebno kada je u pitanju psihiĉko pomaganje.BH-PRAVNICI. u suprotnom se radi o podstrekavanju.2 pominje se stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. kojom se na odreĊeni naĉin moţe doprinijeti izvršenju kriviĉnog djela. ako je uĉinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela. tada postoji prividno sapomaganje. U tom smislu. što će zavisiti od toga da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. Npr. Posredno pomaganje postoji u sluĉaju kad pomagaĉ preko nekog trećeg lica pruţa pomoć izvršiocu djela. 115 WWW. Ako je ta odluka postojala. uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela ili osposobljavanje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. treba obratiti paţnju na njegovo razgraniĉenje od podstrekavanja.COM . predstavljale bi zapravo pripremne radnje. Kod izvršioca kriviĉnog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje djela. Tada se oni smatraju sapomagaĉima. predstavljaće podstrekavanje. Posredni pomagaĉ je i ono lice koje pruţa pomoć neposrednom podstrekaĉu. Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno. Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. ono moţe biti fiziĉko i intelektualno (fiziĉko). davanje savjeta i uputstava kako da se izvrši kriviĉno djelo. I fiziĉko i psihiĉko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u ostvarenju njegovog kriviĉnog djela. Isto tako.25 st. U suprotnom. Prema odredbi ĉl. ali to je i ono lice koje potiĉe neposrednog pomagaĉa na pruţanje pomoći. njihovo nabavljanje itd. Razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktiĉko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog sluĉaja. Pomaganje ne moţe postojati nakon što je kriviĉno djelo izvršeno. jer samo u tim sluĉajevima takve radnje doprinose.WWW. a ako je uĉinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja. jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom sluĉaju saizvršilaštvo. Psihiĉko pomaganje je psihiĉko podupiranje izvršioca kriviĉnog djela. gdje svaki pomagaĉ odgovara kao samostalni pomagaĉ. ali se ono moţe vršiti i od strane više lica ukoliko su ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaĉkih u ost varenju jednog konkretnog kriviĉnog djela. Radnja pomaganja Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem.25 st. Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca.BH-PRAVNICI. zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje kriviĉnog djela itd. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja. ako bi bile preduzete prije izvršenja kriviĉnog djela. Neposredno pomaganje postoji u sluĉaju kad se pomoć pruţa neposredno izvršiocu.a pritom nisu svjesni zajedniĉkog djelovanja.COM Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. tada će se raditi o psihiĉkom pomaganju. To su dakle one radnje kojima se izvršenje kriviĉnog djela podupire. olakšava ili unapreĊuje pri ĉemu nije vaţna koliĉina te pruţene pomoći u ostvarenju kriviĉnog djela. moţe se raditi o podstrekavanju. unaprijed obećano prikrivanje. Sve te radnje. to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se uĉini kriviĉno djelo.

COM . sredstava kojim je to djelo uĉinjeno. Odnos pomagaĉa prema izvršiocu i kriviĉnom djelu Kao i kod podstrekavanja. Pritom nije bitno da li bi ta radnja uistinu i sprijeĉila konkretno djelo. a neće postojati pomaganje ako ni on sam nije svjestan kriviĉnog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomoć. Moţe se realizirati kroz prikrivanje uĉinioca. u odredbi ĉl. pomaganje se moţe vršiti i ĉinjenjem i neĉinjenjem.2) da je stvar pribavljena kriviĉnim djelom. zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene kriviĉnim djelom itd. takva radnja postaje radnja podstrekavanja. mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna.1) ili bi mogao znati (st. Doticaj moţe biti stvarni i liĉni. Ako ta odluka nije bila dovoljno ĉvrsta. Tako će postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaĉku radnju kojom će omogućiti ili olakšati izvršenje kriviĉnog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno povezanom krugu. ili kojem krugu lica pripada lice kome on pomaţe. Tako npr. i kod poomaganja mora postojati odreĊeni odnos izmeĊu onog ko pomaţe i onog ko djelo izvršava. zakonodavac kaţe:”ko krije učinitelja krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem oruđa.290 KZ zakonodavac izriĉito propisuje prikrivanje kao posebno kriviĉno djelo. što je tzv. meĊupomoć koja znaĉi pruţanje pomoći nakon dovršetka radnje. pod uslovom da još nije došlo do nastupanja zabranjene posljedice. U takvoj situaciji to prikrivanje predstavlja psihiĉko pomaganje. Doticaj s kriviĉnim djelom Pruţanje pomoći nakon ostvarenog kriviĉnog djela naziva se doticaj s kriviĉnim djelom ili prikrivanje. kroz prikrivanje tragova kriviĉnog djela ili predmeta koji su pribavljeni kriviĉnim djelom.COM Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo ĉinjenjem. U odredbi ĉl. već će pomaganje postojati i u sluĉaju kada bi ta duţna ĉinidba makar oteţala izvršenje kriviĉnog djela. a prije nastupanja posljedice.BH-PRAVNICI. Stvarni doticaj postoji u sluĉaju kad se prikrivaju. samog kriviĉnog djela. Da bi postojalo pomaganje mora se raditi o jednom odreĊenom kriviĉnom djelu. proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivaĉ zna (st. Umišljaj pomagaĉa 116 WWW.WWW. tragova ili na drugi način pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili preduzme druge radnje kojima se ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrečene mjere sigurnosti ili da se primjene odvojene zakonske mjere…” Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izriĉito odreĊeno. ili koristi koja se postigla ostvarenjem kriviĉnog djela. Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja.BH-PRAVNICI. Liĉni doticaj je pruţanje pomoći uĉiniocu da ne bude otkriven i uhvaćen. Samo izuzetno pomaganje je moguće i nakon okonĉanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. već je uĉvršćena upravo obećanim prikrivanjem. jer izmeĊu obećanog prikrivanja i prouzrokovane posljedice od strane izvršioca postoji izvjesna uzroĉno-posljediĉna veza. odnosno obezbjeĊuju predmeti pribavljeni kriviĉnim djelom.326 KZ u kojoj je regulisano pruţanje pomoći uĉinitelju poslije izvršenog kriviĉnog djela. primanje u zalog. Prikrivanje ne predstavlja oblik sauĉesništva. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna o tome da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. ili na drugi naĉin pribavljanje. gdje je u pitanju stvarni doticaj. Pomaganje neĉinjenjem postoji u onom sluĉaju ako je kod pomagaĉa postojala duţnost da poduzme odreĊenu radnju kojom bi sprijeĉio izvršenje djela. osim u sluĉaju ako je unaprijed obećano. Taj odnose se ispoljava u tome što pomagaĉ mora da zna kojem individualno odreĊenom licu pomaţe i u kojem kriviĉnom djelu. a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina.

odnosno na to pristaje. tada se i kod pomagaĉa zahtijeva svijest o postojanju tih posebnih momenata.25 st. a može se i blaže kazniti. i pomagaĉ je kriviĉno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem. Ako kod nekog kriviĉnog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela. a posebno od toga koliki je doprinos ostvarenju kriviĉnog djela imala pomagaĉka radnja. pomagaĉ se kaţnjava za uĉinjeno kriviĉno djelo kao da ga je sam učinio. ne zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaĉa. ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se saglasio sa tim postojanjem. ili neki subjektivni momenti kao što su liĉno svojstvo ili liĉni odnosi. Kaţnjavanje pomagaĉa Prema odredbi ĉl. Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju.2 taĉ. što zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne. U tom smislu moţe se reći da je i umišljaj kod pomagaĉa dvostran. bez obzira da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. moţe biti blaţe kaţnjen.1. Realni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela.WWW. pomagaĉ se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj kriviĉnog djela. ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao da ti momenti postoje na strani izvršioca. ili će ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. ali kazna za pomaganje moţe biti i veća od kazne za izvršenje. pomagaĉ moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac. 117 WWW. pomagaĉ će biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao kvalifikatorne pobude. Tako npr. olakšava ili unapreĊuje izvršenje kriviĉnog djela od strane drugog lica i to ţeli. To znaĉi da je pomagaĉ svjestan da svojom radnjom podupire. To znaĉi da on mora biti svjestan onih obiljeţja djela kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem. Dakle. Da li će sud pomagaĉa kazniti u granicama propisane kazne. Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvaćena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaĉkoj radnji. Pomaganje i sticaj Iskljuĉeno je postojanje sticaja izmeĊu pomaganja i nekog drugog oblika sauĉesništva u ostvarenju istog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Ako se pojave situacije da je u istom kriviĉnom djelu pomagaĉ nastupio i u nekoj drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekaĉ). Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomoć ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj svršeni ili nesvršeni). i pomagaĉ mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela koje će ostvariti izvršilac. Umišljaj pomagaĉa ima svoje specifiĉnosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca. ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva pobuda postoji pa se s njom saglasio.COM Kao i podstrekaĉ.COM . Idealni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju ako pomagaĉ jednom radnjom doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela.5). Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog kriviĉnog djela. pomaganje kao oblik sauĉesništva predstavlja opći fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. s tim da ta kriviĉna djela mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju. kao i podstrekaĉ.171 st.BH-PRAVNICI. kod KD kvalifikovanog ubistva (ĉl. tada će teţi oblik sauĉesništva konzumirati pomaganje kao najlakši oblik. S druge strane. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreĊena namjera ili pobuda.

BH-PRAVNICI. predviĊena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji moţe biti samo graĊanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe nepr ijatelju u provoĊenju rekvizicije. zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja predviĊa i pomaganje trudnoj ţeni da prekine trudnoću. kod KD protivpravnog prekida trudnoće iz ĉl.WWW. Ne postoji nikakva razlika izmeĊu uraĉunljivosti izvršioca i uraĉunljivosti sauĉesnika. ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja.COM . u odredbi ĉl. a zakon predviĊa kaţnjivost i za pokušaj tog KD. Kod tog kriviĉnog djela sama trudnica se ne kaţnjava. vaţe i za sauĉesnika. To znaĉi da se i kod sauĉesnika mora utvrditi uraĉunljivost i vinost. imajući u vidu objektivno-subjektivni kriterij. ili u provoĊenju kakvih drugih mjera prema stanovništvu. u djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava. Ako je u pitanju spreĉavanje nakon dovršene radnje pomaganja.25 st. Naš KZ u nekim sluĉajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreĊenih kriviĉnih djela.176. obavezno je oslobaĊanje od kazne pomagaĉa koji je sprijeĉio KD nakon pruţene pomoći u kaţnjivoj pripremnoj radnji. Uz odredbu o naĉinu kaţnjavanja pomagaĉa (ĉl. Npr. oduzimanju hrane ili drugih dobara. Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. Pomaganje kao posebno kriviĉno djelo U nekim sluĉajevima pomaganje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik sauĉesništva od podstrekavanja. pomagaĉ će se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeĉio izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomoć. tada se spreĉavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj ĉinidbi od strane pomagaĉa. jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog karaktera. što znaĉi da se i kod sauĉesnika uraĉunljivost utvrĊuje psihološko-biološkom metodom.143 KZ kod KD pomaganja neprijatelju. 118 WWW. KRIVIČNA ODGOVORNOST SAUČESNIKA OSNOVNA PRAVILA Uraĉunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti Osnovni principi materijalnog kriviĉnog prava koji se odnose na kriviĉnu odgovornost izvršioca kriviĉnog djela. pa je iskljuĉena mogućnost primjene odredbe o sauĉesništvu. Neuspjelo pomaganje postojalo bi u sluĉaju da pomognuti nije izvršio kriviĉno djelo. kojom utiĉe da do izvršenja kriviĉnog djela ne doĊe.1).COM Dobrovoljno spreĉavanje djela Po odredbi ĉl. Kod tog djela radnja pomaganja je radnja izvršenja kriviĉnog djela. Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva.2 KZ FBiH. Tako npr. To spreĉavanje moţe uslijediti nakon pruţene radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja.26 st. Ako je pomaganje u toku radnje. Odgovornost za pomaganje moţe postojati samo u sluĉaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomoć ili ako je djelo ostalo u pokušaju. Dobrovoljnost spreĉavanja djela se jednako procjenjuje. OslobaĊanje pomagaĉa od kazne dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeĉiti izvršenje djela. za spreĉavanje je potrebno da pomagaĉ obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne moţe izvršiti.

COM . ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno. hiperekstremno. kao i kad je u pitanju izvršilaštvo. pored umišljaja moţe biti dovoljan i nehat (za KD za koja se predviĊa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela). bez obzira što je prouzrokovana posljedica samo jednog kriviĉnog djela. 2. Prema drugom shvatanju. Shodno tome. sauĉesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode sauĉesništva.BH-PRAVNICI.COM Neuraĉunljivost i kod sauĉesnika iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost.BH-PRAVNICI. Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje. MeĊutim. već se i radnje svakog pojedinog sauĉesnika tretiraju kao potpuno samostalno kriviĉno djelo. Ovo shvatanje polazi od sa mostalne prirode sauĉesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje sauĉesništva. njihova kriviĉna odgovornost procjenjuje se pojedinaĉno za svakog od njih. PRAVNA PRIRODA SAUĈESNIŠTVA Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi sauĉesništva Pitanje samostalne kriviĉne odgovornosti sauĉesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje sauĉesnika predstavljaju samostalna kriviĉna djela.1. Po akcesornoj teoriji kriviĉna odgovornost sauĉesnika vezuje se za neke momente na strani izvršioca. 3. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije: Prema prvoj. u pogledu krivnje postoje odreĊene razlike kad su u pitanju sauĉesnici u odnosu na krivnju neposrednog izvršioca. postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije shvatanje o vezivanju kriviĉne odgovornosti sauĉesnika za kriviĉnu odgovornost izvršioca u smislu da sauĉesnik ne moţe biti kriviĉno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac. Pored tog shvatanja. odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca. uvijek je u pitanju samo jedno kriviĉno djelo ĉijem ostvarenju doprinosi više lica na razliĉite naĉine i u razliĉitim ulogama. Pošto je posljedicu kriviĉnog djela neposredno prouzrokovao izvršilac. To znaĉi da je i u pogledu kriviĉne odgovornosti sauĉesnika naš zakonodavac prihvatio princip liĉne odgovornosti. Shvatanje o samostalnoj ili liĉnoj odgovornosti sauĉesnika danas dominira u kriv iĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu. Podstrekaĉ i pomagaĉ su odgovorni samo u granicama svog umišljaja. ekstremno shvatanje akcesornosti. shvatanje o limitiranoj (ograniĉenoj) akcesornosti. Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeĊu saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. a posebno se istiĉu 3 shvatanja: 1. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili akcesorna teorija o sauĉesništvu. a bitno smanjena uraĉunljivost moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje. Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi. ultraekstremno ili superekstremno shvatanje 119 WWW.WWW. To praivlo izriĉito je regulirano u ĉl. Samostalna odgovornost sauĉesnika Iako kod sauĉesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama uĉestvuju u ostvarenju istog kriviĉnog djela. ali naš Zakon ne predviĊa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja.26 st. Vinost (krivnja) se takoĊer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac.

saizvršioci su kriviĉno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili ako su u izvršenju djela postupali iz nehata. To znaĉi da se uvijek uzima postojanje jednog kriviĉnog djela. jer se uzima u obzir i stepen njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice. ako je podstaknuti ili pomognuti izvršilac kriviĉno neodgovoran zbog neuraĉunljivosti ili maloljetstva. ublaţavanje kazne. oslobaĊanje od kazne i pooštravanje kazne.157 st. To znaĉi da je granica odgovornosti sauĉesnika pokušaj kriviĉnog djela.1. Ako su sauĉesnici preduzeli svoje sauĉesniĉke radnje.WWW. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o posljedici kao rezultatu zajedniĉkog djelovanja saizvršilaca.4. pomagaĉi i saizvršioci. Principalnu teoriju naš zakonodavac prihvata samo izuzetno. pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim kaznama. (npr. Tako npr. ĉl.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene demontaţe). POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUĈESNIKA Odgovornost saizvršioca Prema odredbi ĉl. 175 itd). jedna liĉna okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiĉe na pooštravanje kazne. kriviĉna odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca shvaćene u objektivnom smislu. Moguće su situacije da postoji razliĉit oblik krivnje kod više saizvršilaca. Minimum za odgovornost sauĉesnika po ovoj teoriji nije kriviĉno djelo (radnja sa posljedicom). ĉl. a kao izuzetak prihvata i principalnu teoriju. iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti. Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaĉa odnosno pomagaĉa se vezuje za djelo. 2. odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogućnosti da usljed te radnje moţe doći do nastupanja posljedice. a uĉinilac nije ništa preduzeo. i za kriviĉnu odgovornost izvršioca. oni ne mogu biti kriviĉno odgovorni.143. konstruiran je pojam posrednog izvršilaštva. Tako npr.COM Prema ograniĉenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti. podstrekaĉ i pomagaĉ neće biti kriviĉno odgovorni. Za njihovu krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaĉno da li su oni liĉno bili svjesni nastupanja posljedice usljed preduzete radnje (npr. prenijela bi se i na pomagaĉa odnosno podstrekaĉa. kriviĉna odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje se. 120 WWW.COM .BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. ĉijem ostvarenju su na razliĉite naĉine doprinijeli podstrekaĉi. To znaĉi da sauĉesnici mogu biti odgovorni samo onda kad je odgovoran i izvrš ilac kriviĉnog djela. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti. za odgovornost izvršioca i za neke druge liĉne momente koji postoje na strani izvršioca. već samo radnja izvršenja. i to u 2 sluĉaja: 1.26 st. Krivnja svakog saizvršioca utvrĊuje se samostalno i nezavisno od krivnje ostlaih saizvršilaca. Dakle. prema kojoj se uĉinjeno djelo ne moţe staviti na teret sauĉesnicima ako se ono istovremeno ne moţe staviti na teret neposrednom izvršiocu.Vaţe i obrnuti primjeri. Kako bi usvajanje ovakve koncepcije dovelo do nelogiĉnih i neprihvatljivih rješenja. Ti liĉni momenti su momenti koji utiĉu na zasnivanje kriviĉne odgovornosti. U posebnom dijelu zakona u sluĉaju kad podstrekavanje odnosno pomaganje predstavlja radnju izvršenja kriviĉnog djela. kod izvoĊenja graĊevinskih radova moguće su tjelesne povrede trećih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca. Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti. To dalje znaĉi da sauĉesnici mogu odgovarati samo onda kad je usljed njihovog djelovanja uĉinilac nešto poduzeo u pravcu ostvarenja djela. Pritom svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja ili nehata. pored radnje izvršioca. Nakon toga se utvrĊuje voljna strana njihove djelatnosti u smislu saglašavanja ili nesaglašavanja sa tom posljedicom. Ovakva koncepcija razvijana je u njemaĉkoj kriviĉnopravnoj teoriji. U općem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za neuspjelo podstrekavanje.

To znaĉi da i na strani svih sauĉesnika postoji jedinstven umišljaj upravo na to odreĊeno kriviĉno djelo. s tim da bi u izvršenju kriviĉnog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilac a došlo do lišavanja ţivota pasivnog subjekta. Izvršilac će odgovarati za djelo koje je izvršio. To će biti u sluĉaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvaćena samo teška tjelesna povreda. Onaj saizvršilac ĉijim umišljajem nije obuhvaćeno lišavanje ţivota ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca. Granice odgovornosti podstrekaĉa i pomagaĉa U praksi se redovno dogaĊa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut. onda nema ni svijesti ni volje za zajedniĉkim ostvarenjem djela.BH-PRAVNICI. Prva situacija odnosi se na to da postoji mogućnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca djela s obzirom na vrstu kriviĉnog djela. pomagaĉ izvršiocu pomaţe imajući u vidu drugo. a izvršilac izvrši neko treće kriviĉno djelo. odnosno pomognut. pa je logiĉno da se ni odgovornost podstrekaĉa u takvom slĉuaju ne moţe vezati za radnju izvršioca. otpada i mogućnost postojanja sauĉesništva. Tako npr. ako podstrekaĉ podstrekava na jedno kriviĉno djelo. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniĉkim djelovanjem. za ubistvo djeteta pri poroĊaju kao privilegirani oblik ubistva. ako otac i majka zajedniĉki liše ţivota svoje dijete neposredno nakon poroĊaja dok kod majke traje poremećaj izazvan poroĊajem. U takvom sluĉaju izvršilac će odgovarati z aizvršeno kriviĉno djelo. U takvim sluĉajevima postavlja se pitanje da li će uopće.1 KZ. kao i da se bezrazloţno ne širi. pa se radnja podstrekaĉa ne moţe vezati za radnju izvršenja. MeĊutim. tu zapravo uopće nema sauĉesništva. odonosno djelo u kome mu je pruţena pomoć. a da pritom njegov saizvršilac odgovara za kriviĉno djelo ubistva. tada izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela od strane izvršioca nema nikakve uzroĉne veze. s tim da se ista djelatnost kod njih razliĉito kvalifikuje: majka će odgovarati zbog svog liĉnog odnosa prema djelu kao majka. odnosno djelo druge vrste. Tako je kod sauĉesništva uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od sauĉesnika svojom radnjom doprinosi njegovom ostvarenju. pa se i odgovornost sauĉ esnika u uţem smislu ne moţe vezati za radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti. a podstrekaĉ će odgovarati u zavisnosti od toga da li je u pitanju podstrekavanje kao samostalno kriviĉno djelo.COM . Mogućnost razliĉite pravne kvalifikacije istog kriviĉnog djela dolaze u obzir i kod onih kr iviĉnih djela kod kojih su. moguće su i situacije da izvršilac izvrši kriviĉno djelo koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut.26 st. Kraće reĉeno. za tešku tjelesnu povredu. Otac će u istom sluĉaju odgovarati kao saizvršilac u obiĉnom djelu. Takvo rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti sauĉesništva. pomagaĉ i podstrekaĉ odgovaraju u granicama svog umišljaja. Ovo pravilo omogućava da se njihova kriviĉna odgovornost previše ne suţava. odreĊeni njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici. i u kojoj mjeri pomagaĉ i podstrekaĉ odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac. Pravilo da pomagaĉi i podstrekaĉi odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko karakteristiĉnih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila. na osnovu liĉnog odnosa. ako podstrekaĉ navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede.BH-PRAVNICI. U takvom sluĉaju nema uzroĉne povezanosti izmeĊu radnje podstrekavanja i radnje izvršenja.COM Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca. jer 121 WWW. Prema odredbi ĉl. zavisi od toga koliko su radnje sauĉesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca i koliko su povezani njihovi umišljaji. Da li će se u ovakvim sluĉajevima odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezivati za djelo izvršioca. Tako npr. liĉnog svojstva ili liĉne okolnosti na strani izvršioca.WWW. Tako npr. a izvršilac uĉini sitnu kraĊu. a podstrekaĉ uopće neće biti kriviĉno odgovoran. pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju odreĊenih kaţnjivih radnji. postoji saizvršilaštvo u ostvarenju tog kriviĉnog djela. a izvršilac izvrši sasvim drugo kriviĉno djelo. moguće su situacije da jedno lice odgovara npr. Radi se o tome da je podstrekaĉ preduzeto podstrekaĉku radnju imajući u vidu jedno kriviĉno djelo.

stanje mlaĊeg punoljetstva. a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. iskljuĉenju kaţnjivosti i kad je u pitanju blaţe ili stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija.COM neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. odnosno pomagaĉa u granicama njegovog umišljaja. Takav liĉni odnos je npr. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca na tešku kraĊu koja bi prema njegovom umišljaju trebala biti izvršena obijanjem i provaljivanjem. tj. recidivista. ili ĉak trajno. Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika kriviĉnog djela na koje je postojalo podstrekavanje.BH-PRAVNICI. bilo usljed vlastite volje. podstrekaĉ je podstrekivao na kraĊu. što znaĉi da će podstrekaĉ odgovarati za djelo na koje je podstrekivao. Tako npr.COM . tada će primjenom principa akcesornosti i podstrekaĉ odgovarati za obiĉnu kraĊu. svojstava. kad je u pitanju lice koje se već nalazi u braku (kod KD dvobraĉnosti) itd. Pod liĉnim svojstvima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi kraće ili duţe vrijeme.WWW. Navedeni liĉni momenti poseban znaĉaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviĉne odgovornosti. podstrekavanje na ubistvo). neovisno od toga što je njegov umišljaj bio upravljen na tešku kraĊu. a izvršilac izvrši obiĉnu kraĊu bez provaljivanja. sauĉesnici će se kazniti teţom kaznom ako se teţa posljedica moţe pripisati njihovom nehatu. a izvršilac je poĉinio razbojniĉku kraĊu). Treća situacija postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ podstrekavao na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela. pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca. stanje maloljetstva. neuraĉunljivost. ali teţe prirode. Uticaj liĉnih odnosa. Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaĉa i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog kriviĉnog djela. odnos srodstva itd. Pod liĉnim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne ĉinjenice vezane za liĉnost nekog pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviĉne odgovornosti i kaţnjivosti takvih pojedinaca. što znaĉi da se odstupa od pravila odgovornosti u granicama svog umišljaja. okolnosti na kriviĉnu odgovornost sauĉesnika Liĉni momenti koji postoje na strani nekog od sauĉesnika imaju izuzetno veliki znaĉaj kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. Po toj odredbi. drugaĉija je situacija za podstrekaĉa ukoliko se radi o sluĉaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr. zatim kad se radi o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti.BH-PRAVNICI. s tim da u njegovom ostvarenju doĊe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste. bitno smanjena uraĉunljivost. U takvom sluĉaju postoji sauĉesništvo jer postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela. a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog kriviĉnog djela ili neko drugo istovrsno djelo koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. odnos vojnog lica kod vojnih kriviĉnih djela ili odnos sluţbenih lica kod kriviĉnih djela protiv sluţbene duţnosti. Naravno. Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u pitanju djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi ĉl. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaĉa.16 KZ. Takva liĉna okolnost je kada je u pitanju lice povratnik. izricanje teţe kazne dolazi u obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. 122 WWW. Isto pravilo primjenjuje se i kad su u pitanju sauĉesnici. npr. Pod liĉnim odnosima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo sticajem okolnosti. Zakon ne sadrţi odredbu koja bi odreĊivala pravilo za ovakve situacije. U takvom sluĉaju uzima se da je najispravnije rješenje u primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti. (npr.

mogu se uzeti u obzir samo onom sauĉesniku kod kojeg takvi odnosi. problem koji se javlja u vezi sa kriviĉnom odgovornošću sauĉesnika svodi se na pitanje kako će se riješiti situacije kada se pomenuti liĉni momenti ne nalaze kod svih sauĉesnika. ta liĉna okolnost će se samo njemu uzeti kao oteţavajuća prilikom odmjeravanja kazne. već samo kod nekih od njih.WWW. liĉna svojstva i liĉne okolnosti zbog kojih Zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta oslobaĊanje od kazne.COM . ako je izvršilac djela bio neuraĉunljiv u vrijeme izvršenja. Ako je izvršilac višestruki povratnik.BH-PRAVNICI. dok će oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno kriviĉno odgovorni. svojstva i okolnosti postoje.3 postavio je pravilo prema kome liĉni odnosi. Npr.26 st. Naš KZ prema odredbi ĉl. samo će se njemu usljed neuraĉunljivosti iskljuĉiti odgovornost.COM U kontekstu liĉnih momenata. ali se ona ne proteţe na pomagaĉa i podstrekaĉe u tom djelu. to je okolnost koja vodi njegovom obaveznom oslobaĊanju od kazne. 123 WWW. Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela. ublaţavanje ili pooštravanje kazne.BH-PRAVNICI.

BH-PRAVNICI.COM .BH-PRAVNICI.WWW.COM IV KRIVIČNE SANKCIJE 124 WWW.

COM 125 WWW.COM .BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.WWW.

BH-PRAVNICI. a zatim vaspitno-popravne. Sistem kriviĉnih sankcija Skoro do kraja 19. Mjere koje se prinudno primjenjuju prema uĉiniocima kriviĉnih djela zbog izvršenog djela nazivaju se kriviĉnim sankcijama.COM KRIVIČNE SANKCIJE POJAM KRIVIĈNE SANKCIJE I VRSTE KRIVIĈNIH SANKCIJA Pojam kriviĉne sankcije Svako društvo preduzima odreĊene mjere za suzbijanje kriminaliteta. e) Kriviĉnu sankciju izriĉe nadleţni organ. uprkos tome postoje neka opća.COM . Dalji razvoj strukture kriviĉnih sankcija nastavljen je uvoĊenjem mjera bezbjednosti namijenjenih uĉiniocima kriviĉnih djela kod kojih je postoji odreĊeni stepen duševne poremećenosti. imovinska kazna). Preventivnim mjerama.vijeka poĉinju se propisivati posebne sankcije za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. MeĊutim. koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti. koje mogu biti opće i posebne. ali i sudska opomena. Neka kriviĉna zakonodavstva predviĊaju i neke posebne kriviĉnopravne mjere koje se ne mogu striktno svrstati u jednu od navedenih grupa. Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opći pojam kriviĉne sankcije: Krivična sankcija je mjera krivičnopravne prinude koju sud izriče učiniocu krivičnog djela u zakonito sprovedenom postupku. Kriviĉne sankcije su meĊusobno veoma razliĉite. b) Kriviĉne sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ograniĉavanje sloboda ili prava uĉinioca kriviĉnog djela. zajedniĉka obiljeţja svih kriviĉnih sankcija: a) Sve kriviĉne sankcije imaju zajedniĉku opću svrhu. c) Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći samo sankcija koja je predviĊena zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kad je kriviĉno djelo uĉinjeno – “nulla poena sine lege”. te uĉiniocima koji kriviĉna djela vrše pod uticajem alkohola i droga.BH-PRAVNICI. f) Izricanju kriviĉne sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrĊuje postojanje uslova za izricanje odreĊene sankcije. lišavanje slobode. radi zaštite društva od kriminaliteta. a to je sud. U teoriji kriviĉnog prava one se razliĉito 126 WWW.vijeka jedina kriviĉna sankcija je bila kazna (fiziĉka kazna. odnosno vaspitne mjere. Sveukupnost ovih mjera u odreĊenom zakonodavstvu ĉini sistem kriviĉnih sankcija. d) Kriviĉna sankcija se moţe izreći samo uĉiniocu kriviĉnog djela. U nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne. treba sprijeĉiti da do kriminaliteta uopće doĊe. Za savremene sisteme kriviĉnih sankcija karakteristiĉno je postojanje većeg broja razliĉitih sankcija. Njihovom primjenom društvo se štiti od kriminaliteta. i poĉetkom 20. Krajem 19.WWW. Ova sankcija obuhvata odgovarajući medicinski tretman. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava ili u upozorenju učinioca da će biti lišen ili ograničen slobode ili prava ako ponovo izvrši krivično djelo. One se mogu podijeliti na preventivne i prinudne. Npr. sankcija moţe biti dugotrajni zatvor. mjere bezbjednosti i vaspitne mjere.

Ona nije samo pravna kategorija.WWW. b) Kaznom se uĉinilac kriviĉnog djela lišava odreĊenih sloboda ili prava. postoje još neka obiljeţja koja su karakteristiĉna samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni. već prije svega pojava u društvu. nemoguće npr. 127 WWW. Takve su npr: sudska opomena. sudske mjere. U tom smislu se moţe reći da je danas u najvećem broju zemalja prihvaćen pluralistiĉki sistem kriviĉnih sankcija.COM . krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela. Po tim obiljeţjima kazna treba biti: a) Djeljiva. kaznom se utiĉe na uĉinioca da ne ponovi vršenje kriviĉnog djela (specijalna prevencija). MeĊutim. c) Popravljiva. kao i njen društveni znaĉaj. ali i na ostala lica da se uzdrţe od vršenja kriviĉnih djela (generalna prevencija). koja vaţe za svaku kaznu. da odgovara teţini izvršenog djela i stepenu kriviĉne odgovornosti uĉinioca. (moguće kod kazni lišenja slobode i novĉane kazne. zakonitost u izricanju. d) Opće obiljeţje kazne je i njena odreĊenost u zakonu.BH-PRAVNICI. ovakva podjela nema osnova jer pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja. Ta obiljeţja su relativnog karaktera. kod smrtne kazne). e) Kaznu moţe izreći samo sud u zakonom propisanom postupku.COM nazivaju: parapenalne mjere. Opća obiljeţja kazne i definicija kazne Opća obiljeţja kazne imaju odreĊene specifiĉnosti u odnosu na opća obiljeţja kriviĉnih sankcija uopće: a) Kazna je kriviĉna sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije. Obiljeţja kazne relativnog karaktera Pored općih obiljeţja kazne.BH-PRAVNICI. KAZNE POJAM KAZNE Opća razmatranja o kazni Kazna je najstarija kriviĉna sankcija. Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreĊenost u zakonu. Na osnovu navedenog. radi zaštite društva od kriminaliteta. U nekim zakonodavstvima posebnu kriviĉnu sankciju predstavlja uslovna osuda. tj. kako kod propisivanja tako i kod izricanja. tj. pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u opći pojam kazne. za razliku od ostalih kriviĉnih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva specijalne prevencije. organ nadleţan za izricanje. Materijalni pojam kazne najĉešće se odreĊuje s obzirom na svrhu koju treba postići kaznom. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava. Dakle. sankcije sui generis itd. b) Opoziva. obaveza naknade prouzrokovane štete. da se moţe ukinuti. oduzimanje imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom. e) Srazmjerna. tj. Ĉesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni. d) Liĉna. c) Kazna se moţe izreći samo krivično odgovornom uĉiniocu djela. ili se ograniĉava u njima. tj. tj. takva da je moguće otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode (moguće samo kod imovinskih kazni). pravne posljedice osude itd. postupak u kome se izriĉe itd. da pogaĊa samo uĉinioca kriviĉnog djela. moţe se dati opći pojam kazne: Kazna je krivična sankcija koju sud izriče u zakonito sprovedenom postupku. takva da se moţe izricati u većoj ili manjoj mjeri.

BH-PRAVNICI. Po Kantovom shvatanju kriviĉnog djela i kazne. Po teorijama o specijalnoj prevenciji. meĊu ostalim i pravo na ţivot i slobodu. Za sljedbenike Hegelove filozofije. Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave. Kroz kaznu uĉinilac treba ispaštati za ono što je uĉinio. pravni osnov mjera socijalne zaštite je odbrana društva.COM . relativne i mješovite (ekletiĉke) teorije. zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz djelovanje na uĉinioca kriviĉnog djela. Kazna je sama sebi cilj. SVRHA KAZNE Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne U nauci kriviĉnog prava. Zbog toga pravni osnov kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet. Svrha je zaštita društva. sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe teorija: apsolutne.BH-PRAVNICI. Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj ili posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili općoj prevenciji. Osnovna svrha kazne je da se njome utiĉe na uĉinioca da 128 WWW. a te granice odreĊene su zakonitošću kazne.COM f) Humana. Apsolutne teorije su najstarije. Zato se ove teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne.WWW. Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za kriviĉno djelo. a kazna je sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije sinteza). Ona to pravo moţe vršiti u granicama ugovora. Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se konstituira kriviĉnopravnim normama. OPRAVDANOST KAZNE Razliĉita shvatanja o opravdanosti kazne O opravdanosti kazne u literaturi postoje razliĉita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima pojedinih pisaca. Kaţnjava se zato što se griješilo. a ne zato da se ne bi griješilo. Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso). ali to nije njena svrha. Pravo je izraz opće volje (teza). pravni osnov kazne je dijalektiĉka nuţnost za uspostavljanjem pravnog poretka. Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviĉne sankcije zaštita društva od kriminaliteta. pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje pravnog poretka. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziĉkog ili psihiĉkog muĉenja lica prema kojem se primjenjuje. Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine. Za predstavnike italijanske pozitivne škole. Opravdanost primjene kazne Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta. a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se u zahtjevu apsolutne pravde. kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). izmeĊu društva i pojedinaca postoji prećutni sporazum kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreĊena svoja prava. Prema Listu.

naĉin izvršenja kazni mora biti zastrašujući. odluka o izvršenju KD mora biti zasnovana na procjeni korisnosti od izvršenja djela i štete od izreĉene kazne. svrha kazne je i generalna i specijalna prevencija. što obavezuje one koji primjenjuju zakon. Ovakvo stanovište prihvaćeno je u odredbi ĉl. .WWW. Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo. koja treba formirati i uĉvrstiti uvjerenje da je kriviĉno djelo nemoralan akt.BH-PRAVNICI. Teorije generalne ili opće prevencije svrhu kazne odreĊuju kao uticaj na graĊane da ne vrše kriviĉna djela. Npr. .BH-PRAVNICI. Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu). kazna mora biti praviĉna. te “preventivni uticaj na druge da ne čine krivična djela”. jer samo takva kazna moţe popravno djelovati na uĉinioca kriviĉnog djela.teorija opomene – opći preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne. SISTEM KAZNI VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUĆA KLASIFIKACIJA 129 WWW. gdje se izriĉito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprečavanje učinitelja da čini krivična djela i njegov preodgoj”. ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na razne naĉine: . Ova zaštita se najbolje ostvaruje s jedne strane prevencijom od budućih vršenja kriviĉnih djela. a s druge strane uticajem na lica koja su već izvršila kriviĉno djelo da ih ponovo ne vrše. Dakle. . Za pristalice ove teorije.teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom. To je vodilo surovosti kaţnjavanja. a javnost mora na neki naĉin biti upoznata sa njihovim izvršenjem.33 KZ FBiH. Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oĉekuje ako izvrši kriviĉno djelo. Da bi se to ostvarilo. . njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan ţivot. ali se i preventivno djeluje na buduće vršenje kriviĉnih djela. Mješovite ili ekletiĉke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i relativnih teorija. Ovo je moguće uz 3 uslova: kazne moraju biti stroge. OdreĊivanje svrhe kazne Svrha kaţnjavanja je zaštita odreĊenog društva od odreĊenog kriminaliteta.teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo propisivanje kazne za kriviĉno djelo preventivno djeluje. mora biti izvjesno da će zaprijećena kazna biti i izreĉena.zastrašenje izvršenjem kazne – zastrašujući uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. zakonodavac daje opću smjernicu o tome šta se ţeli postići kaţnjavanjem. odnosno na druge graĊane. Postoji nekoliko varijanti ove teorije: . ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se uĉiniti samo ako se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. ĉime se najbolje obezbjeĊuje da osuĊeni nakon izdrţane kazne ne ponovi kriviĉno djelo. Primjena nekih instituta kriviĉnog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe kaţnjavanja.teorija zastrašenja – predupreĊenje novog kriviĉnog djela najbolje se ostvaruje kroz zastrašujući uticaj kazne.teorija starateljstva – primjenom kazne uĉinioca treba staviti odreĊeno vrijeme pod reţim nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo.COM .COM ponovo ne izvrši kriviĉno djelo. Savremeni zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne resocijalizacija uĉinioca kriviĉnog djela. Sa jasno odreĊenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta opravdana ili ne. Zauzimanjem naĉelnog stava o tome. 2. Smisao zakonodavnog odreĊivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk: 1. tj.

opoziva je. protiv slobode. a novĉana kazna i kao glavna i kao sporedna (ĉl. c) Prema naĉinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske. Uĉiniocu se zbog izvršenog KD moţe izreći jedna ili 2 kazne. bez obzira što je alternativno propisana sa kaznom zatvora. one mogu biti odreĊene alternativno i kumulativno. Glavne kazne se mogu izreći samostalno za izvršeno kriviĉno djelo. koja se moţe izreći i kao glavna i kao sporedna kazna.BH-PRAVNICI. dok se sporedne mogu izreći samo uz neku od glavnih kazni. samo jedna se moţe izreći kao glavna. Za naš sistem karakteristiĉan je poseban status novĉane kazne. a koja su uĉinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti. izborna prava. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora. s tim što se smrtna kazna moţe se izreći i izvršiti samo dok traje ratno stanje ili neposredna ratna opasnost. protiv tijela (npr. kao vrste kazni navedene su zatvor.34). prava udruţivanja i sl). Dakle. d) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni.WWW.2. Prema ĉl.COM . odsijecanje ruke). kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna). to moţe biti samo neka od glavnih kazni. protiv imovine i protiv graĊanskih prava (npr. u ovakvim sluĉajevima novĉana kazna se moţe izreći i kao sporedna.36 st. za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći i kad nije propisana zakonom. Ona objedinjava najviše uslova koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se izricati u razliĉitom trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu. dugotrajni zatvor i novĉana kazna. b) Prema vrsti sloboda i prava kojih se uĉinilac kriviĉnog djela lišava. Prihvaćeni sistem kazni odgovara većem broju savremenih kriviĉnih zakonodavstava. ZATVOR Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviĉne sankcije Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaĉajnije mjesto u sistemu kriviĉnih sankcija jer je praksa pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja. Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni. Ako je jedna. Izuzetno se zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike kriviĉnih djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora. Vremenske su one koje se izriĉu na odreĊeno vrijeme. Trajne su one koje se izriĉu za cio ţivot osuĊivanog lica (npr.COM Osnovne podjele kazni U kriviĉnom zakonodavstvu i teoriji najĉešće su prihvaćene slijedeće vrste kazni: a) Prema naĉinu izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne.35). onda se po pravilu moţe izreći samo kao glavna kazna. odnosno koje se uĉiniocu ograniĉavaju primjenom kazne. izvršenje se moţe prilagoditi karakteru osuĊenih lica. Osnovne karakteristike sistema kazni u našem kriviĉnom pravu Relativno mali broj kazni. Sistem kazni u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH (ĉl. Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izreći samo kao glavne kazne. Izuzetak od ovog pravila je kod kriviĉnih djela iz koristoljublja.BH-PRAVNICI. ili kad je zakonom propisana alternativno sa kaznom zatvora pa sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. u većoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale 130 WWW. Uz glavnu se moţe izreći samo jedna od sporednih kazni. Naše kriviĉno pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu.doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graĊanskih prava).

da li se izdrţava ćelijskom izolacijom ili zajedniĉki. Danas je rad terapeutsko sredstvo u procesu resocijalizacije osuĊenika.COM kazne. . broj posjeta i sl. obzirom na investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i njihovo materijalno i kadrovsko opremanje. kao jedan od osnovnih ciljeva primjene kriviĉnih sankcija. ako znaĉe razliĉite tretmane za osuĊena lica. c) Mogućnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja ciljeva specijalne prevencije. zakonodavstva 19. Osim toga. b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv kriminaliteta jer je privremenog karaktera i jer uĉinilac time nije onemogućen da i dalje vrši kriviĉna djela u odnosu na ostalu zatvorsku populaciju.kratkotrajne kazne lišenja slobode. MeĊutim. MeĊutim. a posebno resocijalizacije osuĊenih lica nisu velike i ĉesto se predimenzioniraju. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja slobode. danas se u teoriji istiĉu i slijedeći argumenti: a) Resocijalizacija uĉinilaca kriviĉnih djela. Razlika izmeĊu pojedinih kazni lišenja slobode u zakonodavstvu 19.jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne. d) Posebne kritike upućuju se kazni lišenja slobode dugog trajanja. Unifikacija kazni lišenja slobode. u daljem razvoju kriviĉnog prava. prihvatljiva je od javnog mnijenja itd.BH-PRAVNICI. a razlike u pravima osuĊenika danas su vrlo male i svode se na broj pisama koja se mogu poslati ili primiti. c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju smrtnu kaznu. S druge strane. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci se istiĉu i argumenti protiv kazni lišenja slobode: a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u striktnoj funkciji sa teţinom izvršenog djela. humanizacija zatvorskog tretmana nuţno umanjuje zastrašujući uticaj ove kazne. Unifikacija kazni najĉešće se brani slijedećim razlozima: a) Postojanje više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meĊusobno razlikuju u pogledu njihove sadrţine. MeĊutim. Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razliĉitih kazni lišenja slobode ne postoje znaĉajne razlike u pogledu poloţaja osuĊenih lica. Ćelijska izolacija se sve rjeĊe susreće u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. te kakva su prava osuĊenih lica. kao i krivice uĉinioca. 131 WWW. i prve polovine 20.COM .BH-PRAVNICI. e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu kriviĉnu sankciju.vijeka uglavnom se zasnivala na tome da li je kazna praćena prinudnim radom ili ne.izricanje ove kazne u odreĊenom ili neodreĊenom trajanju. u nauci kriviĉnog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode ili preći na jedan oblik ove kazne. rad osuĊenika odavno je prestao biti osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu.vijeka prihvataju više kazni lišenja slobode. Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode U oblasti materijalnog kriviĉnog prava posebno se istiĉu 3 problema vezana za ovu kaznu: . To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i davanje povlastica moţe suţavati ili proširivati. . najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne lišenja slobode u sklopu koje se realiziraju programi resocijalizacije. jer se vrlo negativno odraţavaju na liĉnost osuĊenog. što se smatralo opravdanim prvenstveno zbog individualizacije kazne usljed razliĉitosti vrste i teţine kriviĉnih djela. Ocjena liĉnosti uĉinioca vrši se na osnovu indeterministiĉkog shvatanja o slobodi njegove volje.WWW. U vrijeme kad se kazna lišenja slobode ĉešće javlja kao kriviĉna sankcija bio je predviĊen uglavnom jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje tamnovanje osuĊenog pod vrlo teškim uslovima. b) Lišenje slobode je neophodna mjera kaţnjavanja za odreĊene vrste delikvenata jer se ne vidi drugi naĉin reakcije na njihovo ponašanje.

Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvaćene su u većini savremenih kriviĉnih zakonodavstava. psihopatske ili socijalno poremećene liĉnosti ili alkoholiĉari. b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuĊenog u moralnom. kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi. Kroz podizanje općeg zakonskog minimuma treba onemogućiti da se kazna lišenja slobode izriĉe u kratkom trajanju. novĉana kazna itd. d) Struktura kriminaliteta takoĊer opravdava primjenu ovih kazni. a ne po vrsti. lica koja izbjegavaju novĉane obaveze kao što je alimentacija i sl). profesionalnom i društvenom pogledu. 132 WWW. uslovna osuda. I pored kritika. a kriviĉni zakoni predviĊaju minimume koji omogućavaju njihovo izricanje. U nauci kriviĉnog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode.BH-PRAVNICI. Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja. Protiv ovih kazni najĉešće se izriĉu slijedeći prigovori: a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha kriviĉnih sankcija.COM b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogućnosti za individualizaciju ove kazne. kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica.BH-PRAVNICI. mlaĊi punoljetnici. e) Boljim organizovanjem naĉina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne zatvora. a njihova primjena pravda se nizom argumenata: a) Individualizacija kriviĉne sankcije pretpostavlja odreĊeni raspon kazni.WWW. a i u teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje.COM . d) Kratka kazna je posebno štetna za odreĊene kategorije uĉinilaca kriviĉnih djela kao što su maloljetnici. MeĊutim. U sistem kriviĉnih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto kratkotrajne kazne lišenja slobode. materijalnom. e) Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiĉne. Sitni kriminal se ne moţe kaţnjavati teţim kaznama. jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni štetnom uticaju povratnika i profesionalnih delikvenata. sa argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. Kratkotrajne kazne lišenja slobode. Najzastupljenije je stanovište da se radi o kaznama u trajanju do 6 mjeseci. nedisciplinirani vozaĉi m/v. d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja slobode na jednu nuţno vodio reviziji ĉitavog kriviĉnopravnog sistema. niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili novĉana kazna. Zato se kratkotrajno lišavanje slobode ĉesto naziva “seminarom kriminaliteta”. sudska opomena. c) Prihvatanjem jedinstvene kazne lišenja slobode otklonile bi se neke nelogiĉnosti koje nastaju u sistemu više kazni lišenja slobode kod odmjeravanja kazne za djela u sticaju. b) Kratka kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije. s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreĊen. c) Za neke kategorije uĉinilaca KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro neophodna kriviĉna sankcija (npr.siledţije. 2. c) Zatvaranje kratkog trajanja stimuliše povrat. Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca: 1. npr.

neka kriviĉna zakonodavstva poznaju sistem izricanja kazne u neodreĊenom trajanju. 3.WWW. Izvršenje kazni lišenja slobode Naĉini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razliĉiti. za najteţe oblike kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se propisati dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 40 godina (ĉl. MeĊutim. Ovako izreĉena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije osuĊenih lica. c) Zatvor se izriĉe na pune godine i mjesece. U najvećem broju savremenih kriviĉnih sistema predviĊeno je izricanje kazne lišenja slobode u taĉno odreĊenom trajanju. Poĉetkom XVII vijeka osn ivaju se posebni zavodi za izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuĊenici upućivani na teške fiziĉke radove. već o njenom efektivnom trajanju odluĉuje administracija nadleţna za izvršenje kazne. Dugotrajni zatvor ne moţe se izreći uĉiniocu koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota. što je i najviše u skladu sa naĉelima zakonitosti i praviĉnosti. s tim što je svako naredno odjeljenje povoljnije za osuĊenika. usamljeniĉki sistem nazvan je pensilvanijski ili filadelfijski sistem. Ovaj sistem ima 3 stepena u izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljeniĉki zatvor u ćelijama tokom dana i noći.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. koji uz sve navedeno sadrţi i jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaĊanja (odjeljenje za slobodnjake).37 st. b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode. sa izvršavanjem radne obaveze. Kazne neodreĊenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su prihvatile ovaj sistem.godine sagraĊen prvi zatvor sa potpuno usamljeniĉkim reţimom u kome su osuĊenici ţivjeli u ćelijama potpuno odvojeni jedni od drugih 24 sata dnevno. To se opravdava sa više razloga: 1. auburnski sistem. Drugi stepen nastaje zajedniĉkim radom u 4 odjeljenja zatvora. Izuzetno. a iznimno i “radom za opće dobro na slobodi” (ĉl. koji je dobio ime po zatvoru u Auburn-u.37 st. Kazna lišenja slobode u našem pravu KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor . U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poĉeo preovlaĊivati tzv.38). Opća karakteristika ovog sistema je da sud ne odreĊuje unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode. Po ovom sistemu osuĊenici su se usamljivali po ćelijama samo noću. dok su tokom dana bili na zajedniĉkom radu ali sa strogom zabranom razgovora. OsuĊenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem. a opći maksimum i minimum odreĊuje sud ili zakon. Moţe se izreći od 15 dana do 15 godina (ĉl.COM Kazna lišenja slobode odreĊenog ili neodreĊenog trajanja. Po zatvorima u Pensilvaniji.COM . 2.1).3). Osnovne karakteristike ove kazne su: a) Zatvor se moţe izreći samo kao glavna kazna. Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike. za kriviĉno djelo za koje je propisan i u granicama propisane kazne. Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuĊenika tokom izvršenja kazne.godine.irski sistem. U Filadelfiji je 1790. osnovanom 1823. Treći stepen je uslovni otpust koji se moţe opozvati. a do 6 mjeseci i na pune dane. 133 WWW. Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora. d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti novĉanom kaznom. progresivni sistem. Sredinom XIX vijeka poĉinje se primjenjivati tzv. u drţavi Njujork. Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem ćutanja”.

Ako osuĊena osoba pristane da radi ili traţi da radi. Uslovni otpust je zakonska mogućnost. Ove ustanove se razlikuju po stepenu obezbjeĊenja i intenzitetu ograniĉavanja slobode osuĊenih lica. Osnovne karakteristike naĉina izvršenja kazne zatvora su slijedeće: a) Lica kaznu izdrţavaju u zatvorenim. a ne pravo osuĊenika. pravima zatvorenika.105). Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa ĉijeg je izdrţavanja osuĊeni uslovno pušten. b) Naĉelo humanosti. a kasnije uz odreĊene izmjene i od OUN.3).WWW. omogućit će joj se rad (st. 8-satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice. disciplini itd. Da je osuĊenik izdrţao polovinu kazne. c) Od osuĊenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (ĉl.BH-PRAVNICI.COM Poboljšanju poloţaja osuĊenih lica znaĉajno je doprinijela meĊunarodna Komisija za kriviĉno pravo i izvršenje kazne. d) Individualizacija u izvršenju kazne. Da bi se osuĊeni mogao uslovno otpustiti. te ako posebne okolnosti koje se odnose na liĉnost osuĊenog oĉigledno pokazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. c) Popravljanje osuĊenih lica. Minimalnim pravilima postavljen je niz općih principa o postupanju sa licima osuĊenim na kaznu lišenja slobode i sugerirana su odreĊena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima. a posebno da neće vršiti kriviĉna djela.1). moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (ĉl. Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijedećim naĉelima: a) Zakonitost u izvršenju kazne.BH-PRAVNICI. 134 WWW. pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreĉena ne uĉini kriviĉno djelo. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se izdrţava kazna. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe osnovano oĉekivati da će se na slobodi dobro vladati. a KZ FBiH (glava VII) sadrţi opće odredbe o izvršenju kazni. 2. OsuĊenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava: zdravstvena zaštita.107 KZ FBiH): 1. prepiska. Izuzetno. lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni uslov o vladanju. Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija. Postupak za davanje uslovnog otpusta po pravilu se pokreće na molbu osuĊenika ili ĉlanova njegove uţe porodice ako se osuĊeni s tim saglasio. koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuĊenim licima koja su bila prihvaćena od Društva naroda. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne. e) Skupno izvršenje kazne. posjete. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju kao svrsi kaţnjavanja. b) OsuĊenik se lišava prava ili se ograniĉava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se ostvarila svrha kazne (ĉl. Uslovni otpust Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo. Rad treba što više odgovarati savremenom naĉinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati sposobnostima osuĊenog (st. bez obzira na saglasnost osuĊenika. neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom godine itd.2).COM . Tek nakon isteka tog vremena osuĊeni je apsolutno osloboĊen.106 st.

ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti preći 15 godina zatvora.108 st. sud će izreći samo tu kaznu. Npr. ako je lice osuĊeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12 godina. te bi takvo lice izašlo nakon 3 godine.46. 1 i 2). Ako uslovno otpušteni bude osuĊen na kaznu zatvora do jedne godine. Pruţanje postpenalne pomoći Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuĊenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja kazne pomogne na razliĉite naĉine. Pruţanje postpenalne pomoći organizira se preko odgovarajućih organa općine na kojoj osuĊeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za socijalni rad). Ova pomoć moţe obuhvatati razliĉite oblike moralne i materijalne pomoći. jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. ali se ne uraĉunava vrijeme koje je osuĊeni proveo na uslovnom otpustu. takvo lice dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora. MeĊutim. po pravilu izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju iz ĉl. pobude iz kojih su uĉinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta. ako je za neko od KD uĉinjenih u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora.COM O uslovnom otpustu odluĉuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ FBiH. Sud je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni uĉinio jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna preko 1 godine zatvora. što bi praktiĉno znaĉilo da za novo kriviĉno djelo nije ni kaţnjeno. Ako su za sva KD uĉinjena u sticaju predviĊene pojedinaĉne kazne do 3 godine zatvora. NOVĈANA KAZNA 2 Provjeriti o kojem organu se tačno radi 135 WWW.BH-PRAVNICI. sud će izreći jedinstvenu kaznu koja mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne. O opozivanju odluĉuje sud.BH-PRAVNICI.WWW. Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. s tim što se ranije izreĉena kazna uzima kao utvrĊena. ako se primjenom odredaba ĉl. uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora.COM . pa zatim poĉinilo neko teško kriviĉno djelo. Izdrţanih 12 godina uraĉunava se u kaznu.46 st.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. a sud ne opozove uslovni otpust. primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavan ja u svim sluĉajevima. njihov znaĉaj. Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je uĉinio prije nego što je uslovno otpušten.46 KZ FBiH. Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno otpušteni uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna do 1 godine zatvora (ĉl.2. Kad sud opozove uslovni otpust. Shodno odredbama ĉl.47 st. ako bi se poštivala odredba ĉl.2 Ukoliko osuĊeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uĉini kriviĉno djelo. Svrha tih mjera je resocijalizacija osuĊenika i pomoć u rješavanju egzistencijalnih problema.2 ostavlja sudu mogućnost da za kriviĉno djelo izvršeno u vrijeme uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreĉene kazne. ostvaren je osnov za opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno. Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao po ranijoj osudi uraĉunava se u ovu jedinstvenu kaznu. Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u obzir uzima srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela. Zbog toga zakonodavac u odredbi ĉl.

Novĉana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja. Naĉini utvrĊivanja novĉane kazne U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i metod “dani-novĉana kazna”. Novĉana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne. već izaziva osjećaj nepravde i revolta prema društvu. a time i izbjegavanja negativnih posljedica koje mogu proizaći iz te kazne. Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvećem broju kriviĉnih zakonodavstava.BH-PRAVNICI. Ĉinjenica da primjena novĉane kazne pogaĊa i druga lica karakteristiĉna je i za sve ostale kriviĉne sankcije. OsuĊeni ĉesto izbjegavaju plaćanje kazne. Novĉana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogućnost da se lako otklone njeni efekti.COM Opravdanost novĉane kazne kao kriviĉne sankcije Novĉana kazna je imovinska kriviĉna sankcija koja se sastoji u plaćanju od strane osuĊenog odreĊenog novĉanog iznosa. 3.COM . u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na sluĉajeve izricanja uĉiniocu koji ima materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl). a troškovi njenog prinudnog izvršenja nekad su veći od iznosa dosuĊene novĉane kazne. pobornici novĉane kazne istiĉu niz kontraargumenata: 1. Ukoliko bi se u kriviĉnom postupku potpunije utvrĊivalo imovno stanje uĉinioca i novĉana kazna odmjeravala prema tako utvrĊenom stanju. MeĊutim. U drugoj fazi utvrĊuje se iznos jednog dana – novĉane kazne.BH-PRAVNICI. Ona spada u red sankcija koje se ĉesto primjenjuju u praksi. U prvoj fazi uĉiniocu kriviĉnog djela utvrĊuje se odreĊeni broj “dana” i pritom su od znaĉaja priroda i teţina izvršenog djela i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. Po njemu se uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna izriĉe u taĉno odreĊenom iznosu. Novĉanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije. Novĉanom kaznom se ne mogu postići ciljevi generalne prevencije jer ona po pravilu nema zastrašujući uticaj na potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. ukoliko se kazna ne izriĉe u minimalnim iznosima. 3. Na kraju. Osim toga. Sve navedeno opravdava postojanje novĉane kazne. novĉana kazna je i neekonomiĉna. ali 136 WWW. Tako se postiţe da uĉinioci istog kriviĉnog djela mogu dobiti isti broj “dana” novĉane kazne. ona se moţe zamijeniti kaznom zatvora. Pritom imovno stanje uĉinioca uvijek ima uticaja na odmjeravanje konkretne novĉane kazne. 4. jer nejednako pogaĊa uĉinioce razliĉitog imovnog stanja. pri ĉemu je od odluĉujućeg znaĉaja imovinsko stanje uĉinioca. 2. tako da ta kazna jednako pogaĊa i druga lica koja nisu kriva za izvršeno djelo. OsuĊeni kaznu osjeća kao “bogaćenje drţave na njegov raĉun” i za to ona ne moţe popravno djelovati na njega.WWW. Metod “dani-novĉana kazna” je novijeg datuma. 5. a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve ĉešće njene primjene. otklonilo bi se da ona nejednako pogaĊa osuĊene. U sluĉaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne. 2. dok im se u teoriji stavlja niz prigovora: 1. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze. Ova kazna je prije svega nepraviĉna. Primjenom novĉane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije.

drugi prihodi. Moţe se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna.BH-PRAVNICI. uz istovremeno razliĉito novĉano kaţnjavanje zbog razliĉitog imovnog stanja. Ukoliko osuĊeni ne isplati kaznu u odreĊenom roku. koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno odreĊenih kazni. U sluĉaju da isplati i ostatak novĉane kazne. Postoje razliĉiti sistemi zakonskog propisivanja kazni.000 KM (ĉl. Ovaj sistem nije pogodan niti praviĉan jer onemogućava individualizaciju kazne s obzirom na uĉinioca i okolnosti djela. izvršenje zatvora se obustavlja. pristupa se njenom prinudnom izvršenju. što dovodi do razliĉitog novĉanog kaţnjavanja. imovina. a opći maksimum 20.WWW.BH-PRAVNICI. već ovlašćuje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više zakonom predviĊenih sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Sistem apsolutno odreĊenih kazni je sistem po kome zakon taĉno odreĊuje vrstu i visinu kazne koja se u svakom konkretnom sluĉaju izriĉe uĉiniocu odreĊenog kriviĉnog djela.39 st. ODMJERAVANJE KAZNE ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE Zakonsko propisivanje kazne Propisivanje kazne je utvrĊivanje granica kaţnjavanja za odreĊeno kriviĉno djelo. Isto vaţi i ako osuĊeni plati samo dio kazne. 137 WWW. Pri odmjeravanju novĉane kazne sud će uzeti u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. raniji ţivot uĉinitelja. Sud će posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti: 1.2).000 KM. Okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. Ovakav sistem moţe dovesti do proizvoljnosti i samovolje. Za kriviĉna djela iz koristoljublja maksimum je 100.40). Ako se kazna ne moţe ni prinudno naplatiti. ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (ĉl.39 st. sud će je izvršiti tako što će za svakih zapoĉetih 50 KM odrediti 1 dan zatvora. Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreĊenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva pravila za odmjeravanje kazne. Opći minimum novĉane kazne je 200 KM. prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. U opravdanim sluĉajevima sud moţe dozvoliti isplatu kazne u otplatama (ratama).COM . drţanje poslije kriviĉnog djela itd. Novĉana kazna u našem kriviĉnom pravu Uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna se izriĉe samo kad je propisana za odreĊeno djelo. 3. sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreĊenih kazni. U presudi kojom je izrekao novĉanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate. porodiĉne obaveze.COM da im novĉani iznosi za jedan dan budu razliĉiti. U sluĉaju smrti osuĊenog novĉana kazna se ne izvršava. Okolnosti vezane za imovno stanje učinioca – liĉni dohodak. ali zatvor u tom sluĉaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci. a imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl.1). 2. Ideja ovog sistema je da se ostvari jednakost uĉinilaca kriviĉnih djela pred zakonom. koji ne moţe biti kraći od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca.

Ako se propisana kazna moţe izricati u razliĉitim iznosima. U sluĉaju kad nisu odreĊene posebne granice za odreĊeno kriviĉno djelo. te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. već zakon odreĊuje samo vrstu kazne. veće su mogućnosti za njenu individualizaciju po mjeri. zakonske mogućnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne. 138 WWW. naĉin odmjeravanja kazne za djela u sticaju itd. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. Npr. najbolje ostvariti svrha njene primjene. Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opće i posebne. a posebne se odnose na izricanje kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. S obzirom na to postoje opći i posebni minimum i maksimum kazne. administrativno odmjeravanje kazne. Sistem relativno odreĊenih kazni zastupljen je i u našem kriviĉnom pravu.BH-PRAVNICI. Odmjeravanje kazne je sudska funkcija. Sud će posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. a sud presudom donosi samo granice kazne. KZ FBiH koji odreĊuje da pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl.COM U sistemu relativno odreĊenih kazni zakon odreĊuje samo okvir u kome se sud mora kretati prilikom odmjeravanja kazne. Posebno znaĉajna su ovlaštenja suda u primjeni olakšavajućih ili oteţavajućih okolnosti. Odmjeravanje kazne Odmjeriti kaznu znaĉi utvrditi vrstu i mjeru kazne odreĊenom uĉiniocu za izvršeno kriviĉno djelo. Opće se odnose na izricanje odreĊene vrste kazne.40).WWW. po ocjeni suda. te se najĉešće govori o sudskom odmjeravanju kazne. Opća pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreĊena su ĉlanom 40. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne Praktiĉno sprovoĊenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti. Individualizirati znaĉi konkretizirati u zakonu utvrĊenu kaznu. INDIVIDUALIZACIJA KAZNE Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju kriviĉnog prava Individualizacija kazne znaĉi izricanje uĉiniocu kriviĉnog djela one kazne kojom će se. pod kojim se podrazumijeva prilagoĊavanje metoda postupanja prema razliĉitim kategorijama uĉinilaca kriviĉnih djela u postupku izvršenja kazni zatvora. Ĉesto se govori o individualizaciji kriviĉne sankcije pod kojom se podrazumijeva odluĉivanje suda o tome koju će vrstu kriviĉne sankcije primjeniti u konkretnom sluĉaju (kazna ili uslovna osuda. Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji će omogućiti da se na uĉinioca kriviĉnog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom sluĉaju adekvatna s obzirom na karakteristike liĉnosti uĉinioca i izvršenog djela. U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana. Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla. raniji ţivot uĉinitelja.BH-PRAVNICI. tj. vaţe opće granice te vrste kazne. odreĊuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izreći za odreĊeno djelo. alternativno propisivanje više kazni za odreĊeno kriviĉno djelo pruţa sudu veće mogućnosti da kaznu individualizira po vrsti. kazna ili mjera bezbjednosti itd).COM . po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrĊuju organi nadleţni za njeno izvršenje.

Za punoljetne uĉinioce KD po pravilu se predviĊa sprovoĊenje tzv. ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl. a okolnosti koje utiĉu da se izrekne stroţija kazna otežavajućim.BH-PRAVNICI. Mada je upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela od posebnog znaĉaja za individualizaciju kazne. tj. socijalne ankete. prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu. U najvećem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju olakšavajućim a koje oteţavajućim. ali ne i njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi kriviĉnog postupka. psihiĉka labilnost. okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se javile nakon izvršenja djela. 139 WWW. Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. raniji ţivot uĉinitelja. postoje vrlo razliĉita rješenja u pojedinim kriviĉnim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u obzir samo izriĉito navedenu okolnost. Po vremenu nastanka. socijalnoj sredini u kojoj ţive i sl. okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. moralne karakteristike liĉnosti. vaspitanje. Pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se medikopsihološko i sociološko izuĉavanje delikvenata. Ĉesta su zakonodavstva koja ovo ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se odredi adekvatan program tretmana osuĊenih. već zakon u odredbi ĉl. okolnosti da je djelo izvršeno iz straha. Okolnosti koje utiĉu da se uĉiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i maksimuma nazivaju se olakšavajućim. zavisno od toga da li se odnose na djelo ili uĉinioca.BH-PRAVNICI. U sluĉaju novĉanih kazni u obzir se uzima i imovno stane učinitelja KD.WWW.COM . u savremenom kriviĉnom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na maloljetne delikvente. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. To su okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve okolnosti koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne. OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI Pojam i znaĉaj olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti Olakšavajuće i oteţavajuće su one okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo. Stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena uraĉunljivosti i vinosti. U postupku odmjeravanja kazne nije beznaĉajan motiv pri donošenju odluke da se izvrši djelo. pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti.40 posebno ukazuje samo na neke od njih. obzirom na ĉinjenicu da se sudi ĉovjeku a ne djelu. Pobuda je unutrašnji psihiĉki poriv na odreĊeno ljudsko ponašanje. ali se u toj ocjeni mogu uzeti u obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob uĉinioca. okolnosti se mogu odnositi na odreĊena stanja koja su postojala prije izvršenja kriviĉnog djela.COM Individualizacija kazne i upoznavanje liĉnosti uĉinioca Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela. njegovo obrazovanje. drţanje poslije kriviĉnog djela itd.

Npr. Okolnosti koje Zakon predviĊa kao olakšavajuće ili oteţavajuće pri odmjeravanju kazne. ekonomsko stanje porodice. 5. Liĉne prilike uĉinioca. sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od znaĉaja za odmjeravanje kazne.COM . starosna dob.BH-PRAVNICI. mogu se javiti i kao zakonski elementi bića kriviĉnog djela. 10 ili više lica i okolnost koliko lica je nastradalo moţe biti oteţavajuća pri odmjeravanju kazne. pokušaj da se neutrališu negativni efekti djela i sl.BH-PRAVNICI. Ove okolnosti treba razlikovati od prethodno razmatranih oteţavajućih i olakšavajuć ih okolnosti koje utiĉu na vrstu i visinu kazne. Imovno stanje uĉinioca. Prema tome. Kvalifikatorne okolnosti kriviĉnom djelu daju poseban teţi vid. stav uĉinioca moţe biti i sasvim suprotan. Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste da se istakne znaĉaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim okolnostima nije iscrpljena lista mogućih subjektivnih okolnosti. invalidnost uĉinioca. Osim prethodno navedenih. Ova okolnost posebno je znaĉajna pri izricanju novĉane kazne. njegova profesija i društveni poloţaj itd. U nekim sluĉajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. Kvalifikatorna posljedica “smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3. odreĊeno je u KZ i to samo za neka kriviĉna djela. ili je ono rezultat jednog općeg asocijalnog naĉina ţivota. Npr. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav uĉinioca prema izvršenom djelu. Ublaţavne su suprotnog dejstva. odnosno privilegiranim. porodiĉne prilike. Ove okolnosti mogu biti vrlo razliĉite i ne mogu se unaprijed odrediti. samo se zakonom mogu propisati kvalificirani odnosno privilegirani oblici pojedinih kriviĉnih djela. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili veća teţina posljedice uĉinjenog djela. 140 WWW. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne. Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca. Naravno. ali u nekim sluĉajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju izvršenom djelu – ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo.WWW. Raniji ţivot uĉinioca znaĉi jedinstvenu ocjenu liĉnosti uĉinioca prije izvršenog djela. koja se zasniva na nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot. KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI Koje okolnosti ĉine jedno kriviĉno djelo kvalificiranim. Mogu oznaĉavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili za vrijeme izvršenja KD. Okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog drţanja uĉinioca proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog saobraćaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. Kroz ovu okolnost sud treba doći do saznanja da li izvršeno djelo predstavlja sluĉajnu epizodu u ţivotu uĉinioca. Od posebnog znaĉaja za procjenu ove okolnosti je drţanje uĉinioca pred sudom i u toku kriviĉnog postupka uopće.COM Jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra. Drţanje uĉinioca poslije uĉinjenog kriviĉnog djela. Pod ovim se u sudskoj praksi najĉešće podrazumijeva zdravstveno stanje.

. Kao takve okolnosti KZ FBiH predviĊa: . Ublaţavanje kazne moţe biti ograniĉeno i neograniĉeno. b) Posebni osnov. . U tim sluĉajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ izriĉito propisuje.COM . sud moţe ublaţiti kaznu bezi obzira na to koje kriviĉno djelo je izvršeno i ko je uĉinilac.pomaganje kao oblik sauĉesništva u izvršenju kriviĉnog djela. kazna se moţe ublaţiti do 6 mjeseci. . a) Opći osnov za ublaţavanje kazne. Mogućnost ublaţavanja kazne posebno je predviĊena kod nekih kriviĉnih djela.pravna zabluda. Naĉini ublaţavanja kazne Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naĉina: po vrsti i po mjeri kazne. Ako je kao minimum kazne propisan opći minimum. Ni u jednom sluĉaju KZ ne obavezuje sud da uĉiniocu ublaţi kaznu. npr. Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se umjesto propisane vrste kazne izriĉe blaţa vrsta kazne. ono se po pravilu izriĉe po mjeri. .WWW. Ublaţavanje kazne po mjeri postoji ako se uĉiniocu izriĉe ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno kriviĉno djelo. kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr. U sluĉaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje.42) su: ako je za kriviĉno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina. Ako ovaj osnov postoji.bitno smanjena uraĉunljivost.41 st. ona se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina. Ograniĉeno je kad zakon posebnim pravilima odreĊuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi. tada nije moguće ublaţavanje kazne po mjeri i izriĉe se blaţa vrsta kazne.2).prekoraĉenje granica nuţne odbrane. ali ne manji od jedne godine).ako je propisana kazna od 5 godina.pokušaj kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. U našem kriviĉnom pravu postoje 3 grupe osnova za ublaţavanje kazne. ali u trajanju manjem od propisanog posebnog minimuma. Ublaţavanje je uvijek fakultativno. Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (ĉl. ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine.prekoraĉenje granica krajnje nuţde. uz ograniĉenje odreĊeno općim minimumom kazne. . a neograniĉeno je kad je sud ovlašten da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni. - 141 WWW.BH-PRAVNICI. kad se umjesto propisanog zatvora izriĉe novĉana kazna. (ĉl. c) Ublaţavanje kazne od strane suda moguće je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja.COM UBLAŢAVANJE KAZNE Znaĉaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne Ublaţavanjem kazne uĉiniocu se izriĉe ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo. ili blaţa vrsta kazne od propisane.

Obligatorni osnovi za osloboĊenje od kazne su: . . u zavisnosti od toga da li su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne. ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIĈNA DJELA IZVRŠENA U POVRATU Pojam i vrste povrata Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreĊivanju pojma povrata.prekoraĉenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha. općeprihvaćeno je njegovo razlikovanje na opći i specijalni. U sluĉajevima kada je sud ovlašten da uĉinioca oslobodi od kazne. Opći povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio neko drugo kriviĉno djelo.dobrovoljni odustanak. Neki od tih osnova su općeg karaktera i u takvom sluĉaju sud moţe osloboditi uĉinioca neovisno od izvršenog ili pokušanog djela.kod saobraćajnih nezgoda.44 KZ FBiH. sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. kazna se moţe ublaţiti do 15 dana.2). Proizilazi da je za oslobaĊanje po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je kriviĉno djelo uĉinjeno iz nehata i da je posljedica takva da teško pogaĊa i samog uĉinioca (npr.43 st. tj.BH-PRAVNICI. kad uĉinilac prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica).pravna zabluda iz opravdanih razloga. umjesto zatvora moţe se izreći novĉana kazna (ublaţavanje po vrsti) ako je za KD propisana novĉana kazna sa naznakom najmanje mjere. . kad posljedice djela tako teško pogađaju u činitelja da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja ».COM . Poseban osnov za osloboĊenje od kazne Poseban osnov predviĊena je odredbom ĉl. kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca. Specijalni povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio isto ili istovrsno kriviĉno djelo. ako je za KD propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. OSLOBOĐENJE OD KAZNE Osnovi za osloboĊenje od kazne Sud moţe uĉinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviĊenim sluĉajevima.spreĉavanje djela od strane saizvršioca.COM ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine. podstrekaĉa ili pomagaĉa.prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima.BH-PRAVNICI. Kao osnov za ovo razlikovanje u kriviĉnopravnoj teoriji se uzima priroda izvršenih djela.nepodobni pokušaj. MeĊutim. ako je propisan zatvor u trajanju manjem od 1 godine.WWW. nije vezan propisanim minimumom (ĉl. . kazna se moţe ublaţiti do iznosa od 200 KM. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne. Specijalni povrat postoji kad su sva kriviĉna djela izvršena iz istih ili sliĉnih 142 WWW. u kriminološkoj literaturi pojam specija lnog i općeg povrata se vezuje za prirodu izvršenih djela. razliĉito od onog ranije izvršenog. prema kojoj «sud može osloboditi učinitelja krivičnog djela učinjenog iz nehata. . Fakultativni opći osnovi za osloboĊenje od kazne po KZ FBiH su: .

Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u sluĉaju povrata nije opravdano. Rješenja u kojima se prema «obiĉnim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna. Zakon predviĊa više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se uĉinilac kriviĉnog djela smatrao višestrukim povratnikom. izricanje teţe kazne povreĊuje princip praviĉnosti kaţnjavanja. Shodno tome. povrat ne mora nuţno povlaĉiti viši stepen kriviĉne odgovornosti nego što je to sluĉaj kod primarnih delikvenata. To znaĉi da moraju postojati najmanje 2 osude.Sa subjektivne taĉke gledišta. 2. 2.Povećanje kazne u sluĉaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da se ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. Rješenja koja predviĊaju primjenu posebne kriviĉne sankcije prema multirecidivistima.COM . Kod nekih KD specijalni povrat je kvalifikatorna okolnost. Savremena zakonodavna rješenja u pogledu kriviĉnopravnog znaĉaja povrata mogu se svrstati u 3 osnovne grupe: 1. MeĊutim.Kriviĉno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je proizvelo iste posljedice kao da ga je izvršio primarni uĉinilac. izvršeno kriviĉno djelo. Jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju smatra se jednom osudom. liĉnost uĉinioca i vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike koji vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije. Kriviĉnopravni znaĉaj povrata U kriviĉnopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje i zbog ĉega. a prema profesionalnim delikventima. Argumenti za takvo shvatanje su: . Tako se represija forsira na raĉun prevencije. a zanemaruje se niz razliĉitih uzroka individualnog karaktera koji su doveli do povrata. barem jedno od tih djela mora biti izvršeno sa umišljajem.45 predviĊa pooštravanje kazne samo u sluĉaju višestrukog povrata.BH-PRAVNICI. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne. delikventima iz navike i delikventima po tendenciji primjenjuje i kazna i posebna mjera bezbjednosti. Uĉinilac treba da je ranije osuĊivan 2 ili više puta. KZ FBiH u odredbama ĉl. Povrat u našem kriviĉnom pravu Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv. Opći povrat postoji kad kriviĉna djela nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi. a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. Stroţa kazna zasniva se na objektivnoj okolnosti – ponovnom izvršenju kriviĉnog djela. U obzir dolaze samo osude za kriviĉna djela izvršena sa umišljajem. opravdanost teţeg kaţnjavanja u sluĉaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom na društvenu potrebu. Uslovi koji se odnose na raniju osuĊivanost. Ukoliko se osuda odnosi na više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. 3. Postoje 3 takva uslova: 1. već općim kretanjem kriminaliteta. . Ti uslovi se odnose na: raniju osuĊivanost. Razlikovanje povrata na opći i specijalni moţe imati i praktiĉne posljedice. 143 WWW.BH-PRAVNICI.COM pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi.obiĉni i višestruki povrat. Dosadašnja istraţivanja povrata meĊutim ne idu u prilog ispunjenju navedenih uslova jer kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom. (u većem broju zakonodavstava). .WWW.

jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreĉene za pojedina djela.COM . 144 WWW. izricanju prethodi utvrĊivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno kriviĉno djelo. Vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od dana otpuštanja uĉinitelja sa izdrţavanja ranije izreĉene kazne do izvršenja novog kriviĉnog djela nije proteklo 5 godina. Ĉesto vršenje kriviĉnih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj. Pri ocjeni hoće li izreći kaznu stroţiju od propisane. ponašanja. Ovaj element je najteţe utvrditi.WWW.COM 3. što znaĉi da ovaj uslov neće postojati ako je jedna osuda bila npr.BH-PRAVNICI. a druga zatvor od 2 godine. Treći naĉin je da se kazna izriĉe na osnovu sveukupne ocjene izvršenih kriviĉnih djela. Naĉini odmjeravanja kazne za kriviĉna djela u sticaju U kriviĉnom zakonodavstvu uglavnom su prihvaćena 3 osnovna naĉina odmjeravanja kazne za djela u sticaju. Uvjerenje o tome treba da se zasniva na sveukupnoj ocjeni liĉnosti uĉinioca. u okviru općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. prvi uslov je ispunjen ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela.BH-PRAVNICI. Stroţija kazna za sluĉaj višestrukog povrata ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni 15 godina zatvora. Ako uĉinilac odgovara za više kriviĉnih djela u sticaju. zatvor od 8 mjeseci. ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIĈNA DJELA U STICAJU Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeĊu idealnog i realnog sticaja. U zakonodavstvima koja odreĊuju da se jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju izriĉe na osnovu pojedinaĉno utvrĊenih kazni za svako od izvršenih djela. Da je uĉinilac bio 2 ili više puta osuĊivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na odreĊenim okolnostima. jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za kriviĉna djela izvršena u sticaju. To su: sistem kumulacije. sistem asperacije i sistem apsorpcije. prihvaćena su 3 osnovna sistema za odmjeravanje ove kazne. Pritom je najĉešće zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene kazne uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuća ograniĉenja. nego onoga koji je izvršio više radnji kriviĉnih djela. srodnosti izvršenih djela itd. Po jednom. KZ FBiH ne predviĊa razliĉito odmjeravanje kazne za djela uĉinjena u idealnom i realnom sticaju. Uslov koji se odnosi na liĉnost uĉinioca je da uĉinilac pokazuje sklonost ĉinjenju kriviĉnih djela. Ova kazna mora proizilaziti iz svake osude.njegovog naĉina ţivota. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u sluĉaju idealnog sticaja prema uĉiniocu treba blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj. Dakle. Smatra da se da je manja društvena opasnost onog uĉinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa. Po drugom naĉinu. pobuda iz kojih su vršena kriviĉna djela. Uslovi koji se odnose na kriviĉno djelo su da je djelo uĉinjeno sa umišljajem i da je za uĉinjeno djelo propisana kazna zatvora. sud će cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe kaţnjavanja izrekne takva kazna.

Dakle. 145 WWW. do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom sluĉaju.000 KM ako je jedno ili više djela izvršeno iz koristoljublja. ako je za neko kriviĉno djelo utvrĊena kazna zatvora od 6 mjeseci ili više. osnov je najteţa od utvrĊenih kazni. sud će povisiti najvišu utvrĊenu novĉanu kaznu. Mada Zakon to izriĉito ne predviĊa. kazna za najteţe izvršeno djelo apsorbuje ostale kazne. ali ne smije dostići zbir pojedinaĉnih kazni niti preći 15 godina zatvora. Ovaj sistem praktiĉno dovodi do toga da se uĉinilac kaţnjava samo za najteţe od izvršenih kriviĉnih djela. a za drugo djelo manje od 30 dana. U tom sluĉaju sud će izreći samo kaznu dugotrajnog zatvora. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne. ako je za svako kriviĉno djelo u sticaju utvrĊena novĉana kazna. Po sistemu apsorpcije takoĊe se utvrĊuje kazna za svako kriviĉno djelo izvršeno u sticaju. Po sistemu kumulacije. dok ostala djela ostaju nekaţnjena. a kao jedinstvena kazna izriĉe se najteţa od utvrĊenih kazni. a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. odnosno 100.COM Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih kriviĉnih djela utvrĊuje se kazna. ali ona ne smije preći zbir utvrĊenih kazni niti opći maksimum od 20. ĉiju visinu će utvrditi prema prethodno navedenim pravilima. Naime. Jedinstvena kazna jednaka je zbiru pojedinaĉno utvrĊenih kazni. a za druga novĉana kazna. ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili više apsorbuje ostale kazne ĉije trajanje je kraće. Po sistemu asperacije za svako od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrĊuje se kazna. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviĉna djela u sticaju odmjerene novĉane kazne. Time se izvršilac više kriviĉnih djela stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno kriviĉno djelo. U ovakvim sluĉajevima kao jedinstvena kazna izriĉe se zatvor. jedinstvena kazna izriĉe se u 2 sluĉaja: Prvo.WWW. Drugi sluĉaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviĉna djela u sticaju utvrĊene kazne zatvora i maloljetniĉkog zatvora. Dakle.46) realizira se na naĉin da sud najprije utvrĊuje kazne za svako od uĉinjenih djela. Do primjene sistema apsorpcije dolazi u sluĉaju da je za neko od kriviĉnih djela u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. s tim što se primjenjuju prethodna pravila o izricanju jedinstvene kazne zatvora.BH-PRAVNICI.000 KM. Ta situacija moguća je u sluĉaju kad je uĉinilac neka dje la izvršio kao maloljetnik. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 sluĉaja: Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. ako je za neka kriviĉna djela utvrĊena kazna zatvora. što ima odreĊenih nedostataka kada je u pitanju vršenje većeg broja lakših kriviĉnih djela jer na taj naĉin neka djela praktiĉno mogu ostati nekaţnjena. pa se najteţa od utvrĊenih kazni povećava uz odreĊena ograniĉenja. pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva utvrdi kaznu maloljetniĉkog zatvora.BH-PRAVNICI.COM . pa zatim za sva ta djela izriĉe jedinstvenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora. sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novĉanu kazna. Drugo. a jedinstvena kazna se izriĉe tako što se saberu pojedinaĉno odmjerene kazne. a druga kao punoljetna osoba. pošto se kazna od preko 6 mjeseci ne moţe izricati na dane. Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviĉna djela za koja su utvrĊene kazne zatvora je sistem asperacije. Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po našem pravu Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po KZ FBiH (ĉl. Od navedenog postoji izuzetak u sluĉaju da su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane kazne do 3 godine. koji bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom.

OsuĊenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode uĉini kriviĉno djelo za koje se propisuje novĉana kazna ili zatvor do jedne godine. Analogna je situacija kad je kriviĉno djelo izvršeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta. sud je obavezan da uĉinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreĉene kazne. b) Iste odredbe primjenjuju se i za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne dugotrajnog zatvora. dakle na odreĊeni naĉin je kriv za preduzimanje ove mjere. ako osuĊenik na 15 godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina uĉini kriviĉno djelo za koje se odmjeri kazna od 10 godina.59). U odreĊenim sluĉajevima pritvor se odreĊuje i radi obezbjeĊenja izvršenja kazne koja je već izreĉena uĉiniocu kriviĉnog djela. KZ FBiH (ĉl. 146 WWW.3). Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni ĉesto svojim drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor. Kazna ili dio kazne koji je osuĊeni u meĊuvremenu eventualno izdrţao uraĉunava se u izreĉenu kaznu. MeĊutim. Ovakvi sluĉajevi mogući su ako se u vrijeme prvog suĊenja nije znalo za još neka izvršena djela ili ako osoba uĉini još neko kriviĉno djelo u vremenu izmeĊu pravosnaţnosti presude i poĉetka izdrţavanja kazne. U ovakvom sluĉaju ne primjenjuje se ni jedan od naprijed navedenih sistema odmjeravanja kazne. primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on bi praktiĉno ostao nekaţnjen za to novo kriviĉno djelo jer se ne moţe izreći jedinstvena kazna zatvora duţe od 15 godina. pritvor ne predstavlja kaznu već procesnu mjeru ĉiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje kriviĉnog postupka.COM Sud će izreći jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u sticaju.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije: a) Kad se sudi osuĊenoj osobi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je zapoĉela izdrţavanje kazne po ranijoj osudi. kaţnjava se disciplinski (ĉl. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom sluĉaju odluĉi da li će pritvor biti uraĉunat u izreĉenu kaznu ili ne. ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje sudske opomene. izreći će jednu novĉanu kaznu koja se utvrĊuje po prethodno navedenim pravilima. Dakle. Po jednom mišljenju. Npr. Za kriviĉna djela u sticaju moţe se izreći i sudska opomena (ĉl.BH-PRAVNICI.WWW. ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u sluĉaju suĊenja osobi koja je već osuĊena za neko kriviĉno djelo. pritvor uvijek treba uraĉunati u izreĉenu kaznu jer bi u suprotnom uĉinilac faktiĉki izdrţao duţu kaznu od one na koju je osuĊen.COM . Preovladava shvatanje da se trajanje pritvora moţe uraĉunati samo u kaznu izreĉenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreĊen. U takvim sluĉajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju. ako se primjenom tih odredbi ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. vrijeme provedeno u pritvoru. kao i svako lišenje slobode u vezi sa kriviĉnim djelom. U našem kriviĉnom pravu (ĉl.48). obavezno se uraĉunava u izreĉenu kaznu lišenja slobode i novĉanu kaznu. URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE Pritvor je mjera koja se u kriviĉnom postupku primjenjuje radi obezbjeĊenja prisustva okriv ljenog i uspješnog voĊenja kriviĉnog postupka. Postoje razliĉita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraĉunati u izreĉenu kaznu. a ako je utvrdio više novĉanih kazni.47 st. već sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako to smatra opravdanim za njih izriĉe sudsku opomenu.BH-PRAVNICI. zatvora ili maloljetniĉkog zatvora. pri ĉemu se ranije izreĉena kazna uzima kao već utvrĊena.

WWW. Pri svakom uraĉunavanju. Iz ovakve zakonske definicije proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaĉaja.49. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA OPĆE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI U nekim zakonodavstvima. privrednog prijestupa. a njihovom primjenom prvenstveno se nastoji vaspitno djelovati na uĉinioca da ne ponovi djelo. Njihovom primjenom se uĉinilac po pravilu ne lišava. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. dan lišenja slobode izjednaĉava se sa iznosom od 50 KM. e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju izrazito humanistiĉki karakter. Pored navedenog. a da se istoj osobi kasnije sudi za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja prekršaja.BH-PRAVNICI. izdrţana kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl. uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreĊenih obaveza uĉiniocu kriviĉnog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajuće sluţbe. KZ FBiH) je da se prema kriviĉno odgovornom uĉiniocu ne primijeni kazna za djelo manjeg znaĉaja kad to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kad se moţe oĉekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na uĉinioca da više ne ĉini kriviĉna djela. sa mogućnošću da mu se za izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza. Radi se o najblaţim kriviĉnim sankcijama. U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaĉi odlaganje izvršenja izreĉene kazne. vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. pod uvjetom da osuĊeni ne izvrši novo kriviĉno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud.COM Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr. ZAJEDNIĈKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE Svrha uvjetne osude i sudske opomene (ĉl. 147 WWW. vojniĉki pritvor ili novĉana kazna ko ji su već izdrţani odnosno plaćeni za pomenuti prekršaj. Njihova zajedniĉka kriminalno-politiĉka svrha je da posluţe kao supstituti za kratkotrajne kazne zatvora. sa stavljanjem u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje kriviĉnog djela. Sudska opomena je mjera upozorenja uĉinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja. b) Uvjetna osuda i sudska opomena po pravilu se primjenjuju prema uĉiniocima lakših kriviĉnih djela. U takvom sluĉaju se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava zatvor.COM . niti mu se ograniĉavaju slobode i prava. proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena objedinjuju ciljeve generalne i specijalne prevencije. c) Obje mjere orijentirane su ka uĉiniocu kriviĉnih djela.zatvaranje uĉinioca djela do privoĊenja istraţnom sudiji. odnosno povrede vojne discipline. Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniĉkih karakteristika: a) U osnovi se radi o mjerama opomene za izvršeno djelo i upozorenja uĉiniocu da više ne vrši kriviĉna djela.BH-PRAVNICI. moguće je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj. d) Polazeći od stanovišta da na graĊane antikriminalno djeluje i sama mogućnost izlaţenja pred sud.

tako da uĉinilac kriviĉnog djela nikad ne moţe raĉunati na izvjesnost uvjetne osude. Moţe se izreći samo pod odreĊenim zakonskim uvjetima – intencija je da se njena primjena ograniĉi na lakša kriviĉna djela. jer ĉesta primjena uvjetne osude stvara uvjerenje da se za prvo kriviĉno djelo po pravilu ne kaţnjava.COM kazna nije nuţna za kriviĉnopravnu zaštitu. kontinentalni i mješoviti sistem. Osnovni prigovor koji se upućuju na raĉun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova sankcija nije opravdana sa aspekta generalne prevencije. Osim toga. MeĊutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno.BH-PRAVNICI.Izricanje uvjetne osude nije uslovljeno prethodnim pristankom uĉinioca kriviĉnog djela. 148 WWW. dok se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe izvršenje izreĉene kazne. 3. U njemu uvjetna osuda znaĉi samostalnu kriviĉnu sankciju ĉija je suština stavljanje uĉinioca pod nadzor odgovarajuće sluţbe za odreĊeni period vremena.BH-PRAVNICI. moţe se oĉekivati da će mjera dovoljno uticati na uĉinioca. .WWW. Bez obzira na prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima.Uvjetno osuĊena osoba ne stavlja se pod nadzor. UVJETNA OSUDA NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIĈKO OPRAVDANJE Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. 2.Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne. a i najcjelishodnija je mjera u sluĉajevima kada odreĊeni razlozi ukazuju na štetnost upućivanja uĉinioca u kaznenu ustanovu. Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji. uz rizik opoziva uslovne osude. a nekima bezuvjetna kazna za isto djelo. Radi se o sluţbi ĉija djelatnost prvenstveno ima karakter socijalnog staranja. postoji nekoliko zajedniĉkih karakteristika u vezi sa njenom primjenom: 1.COM . već je osuĊeni duţan sam voditi raĉuna o izvršavanju nametnutih obaveza. Razlike ovog sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedeće: . ĉime se nastoji osigurati aktivno uĉešće osuĊenog u izvršenju kriviĉne sankcije. ekonomskog i porodiĉnog statusa uĉinioca. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja kriminaliteta. . RAZLIĈITI SISTEMI UVJETNE OSUDE Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski. Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o tome odluĉuje sud. uvjetna osuda je opravdana u smislu individualizacije kriviĉne sankcije. Izricanje ove sankcije uslovljeno je prethodnom saglasnošću uĉinioca kriviĉnog djela. Kontinentalni sistem preteţno je prihvaćen u evropskim i zemljama Latinske Amerike. 4. Drugi prigovor je da primjena uvjetne osude vodi nejednakom tretiranju uĉinilaca kriviĉnih djela jer se nekima izriĉe uvjetna osuda. Uvjetna osuda je humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaĉajnije štetne posljedice u pogledu socijalnog. Uvjetna osuda primjenjuje se prema kriviĉno odgovornim uĉiniocima. U tom periodu se uĉiniocu nameću odreĊene obaveze ĉije izvršenje kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuĊeni ĉesto kontaktira.

COM U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreĉene kazne. Za ova djela uvjetna osuda se moţe izreći samo ako je kazna zatvora do 2 godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne. Postoje 2 izuzetka od ovog naĉela: prvo. U anglosaksonskom sistemu uĉiniocu se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreĊena. 2. Drugo ograniĉenje odnosi se na kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teţa kazna. U našem pravu prijetnja kaznom je odreĊena.BH-PRAVNICI. To su kriviĉna djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3 ili više godina. Danas sve veći broj kriviĉnih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude. uz istovremeno stavljanje osuĊenog pod nadzor odgovarajuće sluţbe. dok se u našem sistemu kazna samo utvrđuje.BH-PRAVNICI. Ovo ukazuje da se prilikom izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije. a ne o osudi na kaznu. dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim kategorijama uĉinilaca KD. jer se kod ovih djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine. MeĊutim. b) Da je utvrĊena kazna zatvora do dvije godine ili novĉana kazna. odnosno dovoljno uticati na uĉinioca da ne vrši kriviĉna djela. odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za ublaţavanje. radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom. a izriĉe se tek ako doĊe do opoziva uvjetne osude.51 KZ) Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude: a) Da je uĉinjeno kriviĉno djelo i da je uĉinilac kriviĉno odgovoran. Ova razlika je znaĉajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljuĉka da je u pitanju osuda na kaznu. Najĉešće se jedan uzima kao osnovni.COM . već se u sluĉaju potrebe ta kazna naknadno utvrĊuje u posebnom sudskom postupku.WWW. U anglosaksonskom sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja kaznom ne postoji kao samostalna kriviĉna sankcija. Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odluĉivanju da li 149 WWW. Ako je istovremeno utvrĊena i zatvorska i novĉana kazna. Dakle. c) Uvjerenje suda da će se primjenom uvjetne osude postići svrha kazne. radi se o teškim kriviĉnim djelima za koja se uvjetna osuda moţe izreći samo ako su izvršena pod osobito olakšavajućim okolnostima. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu uĉiniocu izriče kazna. u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne uĉiniocu kriviĉnog djela. UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvaćena u anglosaksonskom i evropskom pravu. tako da je moguće izreći samo prijetnju kaznom. UtvrĊivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu sliĉno je evropskom sistemu uvjetne osude. već mu se pruţa pomoć i vrši nadzor nad njegovim ponašanjem. Kao i u anglosaksonskom sistemu. ĉime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviĉne sankcije. uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje kazne. uvjetna osuda ne moţe se izreći za kriviĉna djela na koja se ni primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izreći kazna manja od jedne godine zatvora. ali nije identiĉna ni sa jednim od tih sistema. Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (ĉl. ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno osuĊeni više nije prepušten samom sebi. Pritom nije od znaĉaja da li su ove kazne utvrĊene za jedno ili više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. Prema tome. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne mora biti praćena zaštitnim nadzorom. izmeĊu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike: 1. U osnovi ovog sistema je kontinentalni sistem uvjetne osude.

ili za prirodu izvršenog djela. 150 WWW. Uvjeti pod kojima se izriĉe uvjetna osuda Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuĊenog da za vrijeme koje mu odredi sud ne ponovi vršenje kriviĉnog djela. s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe biti kraći od jedne niti duţi od pet godina. oduzimanje predmeta. Ukoliko osuĊeni ne ispuni ovaj uvjet.COM .52). sud moţe uvjetno osuĊenom odrediti da ispuni i neke druge uvjete. Taj rok se naziva vrijeme provjeravanja. d) Uz uvjetnu osudu se osuĊenom mogu izreći i odreĊene mjere bezbjednosti: zabrana upravljanja motornim vozilom. izmirenje dospjelih obaveza i uredno plaćanje izdrţavanja itd. briše se nakon jedne godine od isteka vremena provjeravanja. npr: lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. b) Pri odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost. njegovo ponašanje poslije kriviĉnog djela. U sluĉaju izvršenja novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja. ranije izvršeno kriviĉno djelo. Opći fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi. njegov raniji ţivot. neispunjenje odreĊenih obaveza.WWW. opozivanje uvjetne osude moţe biti obavezno ili fakultativno (ĉl. posjećivanje odgovarajućih psiholoških ili drugih savjetovališta. U presudi kojom se izriĉe uvjetna osuda odreĊuju se i rokovi za ispunjenje obaveza.BH-PRAVNICI. Posebna obiljeţja uvjetne osude su: .110). to je osnov za obavezno ili fakultativno opozivanje uvjetne osude. Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za liĉnost uĉinioca. Ti fakultativni uvjeti se u kriviĉnopravnoj teoriji dijele na opće i posebne. Opozivanje uvjetne osude Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja.BH-PRAVNICI. obaveznog uvjeta.uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljuĉivo punoljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela.uvjetna osuda ne povlaĉi pravne posljedice osude.COM će izreći uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu uĉinioca. . Imovinska korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela obavezno se oduzima od uĉinioca (ĉl. stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. Osim prethodnog. neovisno o kriviĉnom djelu i uĉiniocu. Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i naknada prouzrokovane štete. te je sud duţan izreći ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti njene primjene. obavezno lijeĉenje alkoholiĉara i narkomana itd. Dejstvo uvjetne osude Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijedećem: a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i ukoliko nije opozvana. c) Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom izriĉe se i u sudskoj odluci kojom je izreĉena uvjetna osuda. Uvjetno osuĊenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su predviĊeni Zakonom.

Ovu odluku sud će posebno donijeti ako je prethodno dolazilo do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom.55). . odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude. U njoj se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu osudu. Ako sud ne opozove ranije izreĉenu uvjetnu osudu. za novo kriviĉno djelo moţe izreći uvjetnu osudu ili kaznu.54) takoĊer je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. U sluĉaju opoziva. za sva izvršena kriviĉna djela izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaj. Sudska opomena izreĉena uvjetno osuĊenom u vrijeme provjeravanja. Donošenju sudske odluke u ovakvom sluĉaju prethodi ispitivanje razloga zbog kojih uvjetno osuĊeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku.WWW. . MeĊutim. Pritom se kazna iz opozvane uvjetne osude uzima kao utvrĊena.COM . sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno ispunjenje.BH-PRAVNICI. sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. a proteklo vrijeme provjeravanja iz prethodne uvjetne osude se ne uraĉunava u vrijeme predviĊeno novom uvjetnom osudom. Vrijeme se raĉuna od dana pravosnaţnosti presude.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni iz opravdanih razloga ne moţe ispuniti nametnutu obavezu. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u sluĉaju neispunjenja odreĊenih obaveza od strane uvjetno osuĊenog. Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (ĉl. Sud će opozvati uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni moţe ispuniti obavezu. sud mora opozvati uvjetnu osudu. sud je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja takoĊer mora biti predviĊena u Zakonu. Vrijeme provjeravanja u novoj uvjetnoj osudi ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 5 godina. Ako sud odluĉi ponovo izreći uvjetnu osudu.BH-PRAVNICI. uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja. Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuĊenom (ĉl. Ako u tom vremenu osuĊeni uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi opoziv uvjetne osude. ili novĉana kazna. ali da rok ispunjenja nije realno odreĊen. a to je presudom utvrĊeno nakon isteka roka provjeravanja. Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom 151 WWW. utvrdiće jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. sud izriĉe jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. a za koje se nije znalo.moţe opozvati uvjetnu osudu. Kad je sud opozvao uvjetnu osudu. ne predstavlja osnov za opoziv uvjetne osude. Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. pa i pored toga osuĊeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu.COM Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuĊeni izvrši kriviĉno djelo (ili više KD u sticaju) za koje mu bude izreĉena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna. ako uĉinitelju za kriviĉna djela utvrĊena u uvjetnoj osudi i nova kriviĉna djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju od više od 2 godine. ako se radi o fakultativnom opozivu. Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuĊenom izreĉena kazna zatvora manja od 2 godine. Zavisno od toga sud moţe donijeti neku od slijedećih odluka: . (ĉl. Ranije izvršeno kriviĉno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude.53) Ovdje se radi o kriviĉnom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude.

Trajanje zaštitnog nadzora kreće se u okviru trajanja vremena provjeravanja. Izricanjem sudske opomene uĉiniocu se upućuje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno upozorenje da će se prema njemu u sluĉaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivĉna sankcija.57). skrbi.COM .BH-PRAVNICI. niti duţe od 2 godine.osposobljavanje za odreĊeno zanimanje. liĉne i porodiĉne prilike i druge okolnosti od znaĉaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje.56). Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći.lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.prihvatanje zaposlenja koje odgovara struĉnoj spremi i sposobnostima uĉinitelja. .WWW. pobude iz kojih je uĉinio kriviĉno djelo i ponašanje nakon ĉinjenja kriviĉnog djela. sklonosti i navike u naĉinu voĊenja ţivota. SUDSKA OPOMENA POJAM I ZNAĈAJ SUDSKE OPOMENE Sudska opomena je specifiĉna kriviĉna sankcija koja se pod odreĊenim zakonskim uvjetima moţe izreći punoljetnom i kriviĉno odgovornom uĉiniocu kriviĉnog djela. kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida.COM Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude. Dakle. Dakle.BH-PRAVNICI. a mogu biti: . Uopšteno 152 WWW. Te mjere predviĊene su Zakonom (ĉl. moţe ranije obaveze zamijeniti drugima. produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uvjetnu osudu. Ako osuĊeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio. . . odnosno porodiĉnim obavezama. moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreĊenog vremena. njegovo opće zdravstveno i duševno stanje. raniji ţivot. s tim što sud moţe odrediti da se uĉinitelj kome je izreĉena uvjetna osuda stavi pod zaštitn i nadzor ako smatra da će se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude. sud ga moţe opomenuti. uslovi za izricanje sudske opomene su izvršeno kriviĉno djelo i utvrĊena kriviĉna odgovornost uĉinioca. Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir godine starosti uĉinitelja. što znaĉi da vaţe iste odredbe za odreĊivanje i opoziv ove mjere.uzdrţavanje od upotrebe alkohola ili opojnih droga. s tim što ne moţe biti kraće od 6 mjeseci. . .raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren naĉin i u skladu sa braĉnim. moţe se reći da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne uĉinioce kriviĉnih djela. U tom prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviĉne sankcije. nadzora i zaštite. (ĉl. Drugi uvjet je faktiĉko pitanje koje sud utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju uzimajući u obzir okolnosti koje se odnose na uĉinioca ili djelo.posjećivanje odreĊenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim zahtjevima. Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere. imajući u vidu liĉnost uĉinoca i okolnosti izvršenja djela (ĉl. UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO Uvjeti za izricanje sudske opomene Dva su naĉelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo prop isana kazna zatvora do jedne godine ili novĉana kazna i da je djelo uĉinjeno pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ga ĉine osobito lakim.

. .sudska opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude. . U odnosu na ove dvije kategorije delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite. Osnov primjene mjera sigurnosti Neke osobe usljed duševne poremećenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti shvatiti pravni znaĉaj kazne.oduzimanje imovinske koristi izriĉe se i kad je uĉiniocu kriviĉnog djela izreĉena sudska opomena.BH-PRAVNICI. .sudska opomena izriĉe se rješenjem. a u nekim sluĉajevima tu mjeru treba izreći umjesto kazne.sudska opomena ne moţe se izreći ni maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. Izuzetno.COM .uĉinilac kome je izreĉena sudska opomena ima status osuĊivanog lica. kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta. ako su za svako od tih djela ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta. sudska opomena se moţe izreći i kad je propisan zatvor do 3 godine. a kazne izostaviti iz sistema kriviĉnih sankcija. Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijedećem: . . . ali sud nije obavezan izreći sudsku opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta. te mu se izreĉena sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne za novo kriviĉno djelo.vijeka. Sud je pri odluĉivanju da li će izreći sudsku opomenu duţan voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za djelo i uĉinioca.BH-PRAVNICI. ali za odreĊena kriviĉna djela i pod uvjetima predviĊenim zakonom.izreĉena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuĊeni u roku od jedne godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne uĉini novo kriviĉno djelo. .WWW. S druge strane. MJERE SIGURNOSTI NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE Nastanak mjera sigurnosti Kao samostalne kriviĉne sankcije mjere sigurnosti su se u kriviĉnom zakonodavstvu pojavile poĉetkom 20. Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za uĉenje italijanske pozitivne škole prema kome je potrebno kao jedinu kriviĉnopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite.COM reĉeno. ali prema odreĊenim uĉiniocima kriviĉnih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti.uz sudsku opomenu mogu se izreći mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. 153 WWW.ne moţe se izreći sudska opomena vojnim licima se za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga FBiH. Po koncepciji sociološke škole. Sudska opomena moţe se izreći i za više kriviĉnih djela u sticaju. Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno. ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaĉaja. ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaĉaju ispod prosjeka u kome se to djelo najĉešće javlja. meĊu uĉiniocima kriviĉnih djela nailazi se i na takve liĉnosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju kriviĉnih djela.

COM Kasnije. Po pravilu se izriĉu uz kaznu i izvršavaju nakon kazne ili paralelno sa kaznom. što praktiĉno predstavlja produţenje kazne. Mjera sigurnosti za neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema zastrašujući već terapeutski sadrţaj. Kazna je reakcija na zloĉin i time usmjerena prema dogaĊaju iz prošlosti. spreĉavanje uĉinioca da u budućnosti vrši kriviĉna djela i njegovo popravljanje. jer bi se kazna mogla štetno odraziti na duševno stanje uĉinioca.osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste uĉinjeno kriviĉno djelo. dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti ne mora uvijek unaprijed odrediti jer se u odreĊenim sluĉajevima ne moţe predvidjeti koliko je vremena potrebno da bi se uĉinilac izlijeĉio.i sa jednom i sa drugom kriviĉnom sankcijom mogu se ograniĉiti slobode i prava uĉinioca KD. neodreĊenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za demokratsko kriviĉno zakonodavstvo. mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviĉne sankcije.svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita društva od kriminaliteta. . uticaj djela je pritom razliĉit. a i sa aspekta humanog postupanja sa uĉiniocem. Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreĊenih okolnosti i uvjeta koji stimulativno djeluju na vršenje kriviĉnih djela. odnosno da bi se otklonile njegove navike. Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema multirecidivistima. a izvršavaju se poslije kazne zatvora. To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja odreĊenih djelatnosti. . U odnosu na kazne. u ĉemu odreĊeni udio ima i zastrašujuća moć kazne. sistem mjera bezbjednosti je proširen.BH-PRAVNICI. Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i specijalne prevencije. Razlike izmeĊu kazne i mjere sigurnosti: Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razliĉiti. . Osim toga. Primjena mjera sigurnosti u ovakvim sluĉajevima je nacjelishodnija.COM . Mjere koje obuhvataju lijeĉenje delikvenata opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta. ciljeve koji se ţele postići njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izriĉu.BH-PRAVNICI. One obuhvataju lišavanje slobode uĉinioca. pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo suzbijanje. delikventima iz navike i profesionalnim delikventima. Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno anormalnog stanja ili sklonosti ka vršenju kriviĉnih djela. . Uĉinilac kaznu osjeća kao zlo koje mu se ĉini zbog izvršenog djela. - - - 154 WWW.izricanje od strane suda. Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje opasnost od ponovnog vršenja krivičnih djela. MJERE SIGURNOSTI I KAZNA Zajedniĉke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su: . Mada se i kazna i mjera sigurnosti izriĉu u vezi sa kriviĉnim djelom.odreĊenost u zakonu. Kazna se uvijek izriĉe na odreĊeno vrijeme. a mjeru sigurnosti ne. Mjera sigurnosti je usmjerena ka budućnosti ĉiji osnovni smisao je da se otkloni opasno stanje uĉinioca. već i iz drugih karakteristika liĉnosti (sklonost ka pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale poseban uticaj na pojedine uĉinioce.WWW. OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIĈNIH SANKCIJA Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj.

obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da uĉinilac ubuduće vrši kriviĉna djela (ĉl. . Prema svrsi primjene. Njihov cilj je da ponovno vršenje kriviĉnih djela sprijeĉe kroz izolaciju uĉinioca kriviĉnog djela iz društva i njihovo popravljanje primjenom odreĊenog institucionalnog tretmana. kurativne (vaspitne) i preventivne. alkoholiĉarima i narkomanima. djelatnosti ili duţnosti. Dakle.BH-PRAVNICI.COM KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI S obzirom na pravna dobra koja pogaĊa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju na personalne i realne.protjerivanje stranca iz zemlje. Realne mjere se odnose na imovinu uĉinioca i njima se uĉinilac lišava nekog imovinskog prava. . Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajućem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. oduzimanje predmeta i sl. Po formalnom kriteriju. Opća pravila o primjeni mjera sigurnosti 155 WWW. . .zabrana upravljanja motornim vozilom. Njihovom primjenom se uĉinilac lišava ili ograniĉava u nekim liĉnim slobodama i pravima. Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode. Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ograniĉavanje nekih prava uĉinioca u cilju spreĉavanja vršenja novih kriviĉnih djela. Svrha mjera sigurnosti Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opća svrha kriviĉnih sankcija – suzbijanje djelatnosti kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštićena kriviĉnim zakonodavstvom. cilj je da se otklone stanja vezana za liĉnost uĉinioca ili odreĊeni uvjeti koji mogu uticati na uĉinioca da ubuduće vrši kriviĉna djela. zabrana boravka u odreĊenom mjestu.obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Personalne mjere sigurnosti pogaĊaju liĉnost uĉinioca kriviĉnog djela.60). MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Sistem mjera sigurnosti KZ FBiH (ĉl. .oduzimanje predmeta. Tu spadaju npr.61) predviĊa slijedeće mjere sigurnosti: . Primjenjuju se prema multirecidivistima i delikventima iz navike.COM .obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. U okviru ove opće svrhe.zabrana vršenja poziva.WWW. mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje slobode i ostale mjere sigurnosti. .BH-PRAVNICI. mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne. Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim delikventima.

mjera se ne moţe izreći bez obzira što stanje njegove liĉnosti ukazuje na opasnost daljeg vršenja kriviĉnih djela i potrebu lijeĉenja.BH-PRAVNICI. Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći jedna ili više mjera sigurnosti. a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti.COM . Izriĉu se samo uĉiniocima kriviĉnih djela. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo povodom izvršenog kriviĉnog djela. pa i uz osloboĊenje od kazne. Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja kriviĉnog djela. ali neke od njih mogu se izricati i uĉiniocima koji su u vrijeme izvršenja djela bili neuraĉunljivi ili bitno smanjeno uraĉunljivi. tj.63): a) Kod uĉinioca kriviĉnog djela treba u vrijeme izvršenja krivičnog djela postojati stanje neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći uz svaku kriviĉnu sankciju. Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. Osim navedenih. već se izriĉu uz neku drugu sankciju. Pod tim se po pravilu podrazumijeva vjerovatnoća da će. bez obzira na broj KD. i dalje vršiti kriviĉna djela. Postojanje ove opasnosti mora se utvrĊivati u svakom konkretnom sluĉaju. koje se neuraĉunljivom uĉiniocu kriviĉnog djela izriĉu samostalno. OdreĊene mjere sigurnosti mogu se izreći i maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. zabrana upravljanja m/v kad je izreĉena profesionalnom vozaĉu ili protjerivanje stranca iz zemlje. Izuzetak su zabrana poziva djelatnosti i duţnosti. djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v kreću se u odreĊenom trajanju. Najveći broj izriĉe se kriviĉno odgovornim uĉiniocima. Izricanje mjera sigurnosti u naĉelu je fakultativno.WWW. c) Otklanjanje opasnog stanja kod uĉinioca mora da iziskuje njegovo lijeĉenje i ĉuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviĊeni uvjeti (ĉl. Po svojoj prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struĉnog mišljenja ljekara. 156 WWW. s obzirom na svoje duševno stanje. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. mogu se izreći samo mjere koje su izriĉito propisane u Zakonu.COM Mjere sigurnosti su vrsta kriviĉne sankcije. Zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda.BH-PRAVNICI. pri izricanju mjera sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljuĉivo vezana za ovu vrstu sankcija: Uĉiniocu kriviĉnog djela sud moţe izreći mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom predviĊeni uvjeti za njenu primjenu. Za njih vaţi naĉelo zakonitosti. koje se obavezno izriĉu neuraĉunljivim ili smanjeno uraĉunljivim uĉiniocima kad su ispunjeni zakonski uvjeti. Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreĊuje opće uvjete za njihovu primjenu. Mjere sigurnosti u naĉelu nisu samostalne kriviĉne sankcije. Uz te mjere se mogu izreći zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti. b) Uĉinilac mora biti opasan po okolinu. - - - - POJEDINE MJERE SIGURNOSTI Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi Kao i sve druge kriviĉne sankcije.

Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraĉunava u vrijeme trajanja kazne.64) razlikuje 2 situacije. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi moţe se izreći u 2 sluĉaja: 1. sud moţe izreći obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. ako su uz postojanje kriviĉne odgovornosti ispunjeni slijedeći kumulativno postavljeni uvjeti: a) Kriviĉno djelo treba biti uĉinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola. Neuraĉunljivom uĉiniocu izriĉe se samostalno.BH-PRAVNICI. Ukoliko se izriĉe uz kaznu.BH-PRAVNICI. Ako je uĉiniocu bila izreĉena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje uĉinioca toliko poboljšano da on više nije opasan po okolinu. ako sud na osnovu rezultata lijeĉenja utvrdi da ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi nije više potrebno. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izreći samostalno ili uz kaznu. vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuĊeni nije izdrţao. Pri donošenju odluke o tome. Ako se uĉinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeĉenju na slobodi. prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. Sud će izreći ovu mjeru ako utvrdi da je uĉinilac opasan po svoju okolinu. Uĉiniocu koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. b) Treba postojati opasnost da će uĉinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviĉna djela. zavisno od toga da li se mjera izriĉe neuraĉunljivom uĉiniocu. Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeĉenja na slobodi uĉinilac postao toliko opasan po okolinu da je ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od izreĉene kazne. 157 WWW. ali bez njegove izolacije iz društva.COM . Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi Smisao ove mjere je da se lijeĉenjem uĉinioca sprijeĉi ponovno vršenje kriviĉnog djela. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreĉena i mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. sud moţe odrediti da se osuĊeni uputi na izdrţavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust.65) sud može (nije obavezan) izreći punoljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. njegovo zdravstveno stanje. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o obustavi izvršenja. ili uĉiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. Uĉiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti. sudsku opomenu ili osloboĊenje od kazne. sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir uspjeh lijeĉenja osuĊenog. pa mu je sud.WWW. 2. c) Ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. obustavljajući izvršenje te mjere. Obavezno lijeĉenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. ali da je potrebno lijeĉenje na slobodi. Zakon (ĉl. a za otklanjanje ove opasnosti dovoljno je njegovo lijeĉenje na slobodi. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara Mjeru obaveznog lijeĉenja narkomana i alkoholiĉara (ĉl. Sud ne odreĊuje unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemoguće unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno za ostvarenje te svrhe. Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreĉena uz uvjetnu osudu. sud moţe odrediti da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi.COM Svrha ove mjere je lijeĉenje uĉinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove liĉnosti. a uĉiniocu u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti uz kaznu. Ako se uĉinilac ne podvrgne lijeĉenju na slobodi ili ga samovoljno napusti. odredio uvjetni otpust.

67 st. ovdje nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao saobraćajni prekršaj ili kriviĉno djelo. Ova mjera moţe se izreći samo onim osobama koja imaju posebna ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom. Dakle. uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u ustanovi ili na slobodi).COM . samostalne djelatnosti ili duţnosti vezane za upravljanje. odnosno da li je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne. sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava uz kaznu koja je bila utvrĊena uvjetnom osudom. Da je uĉinilac zloupotrijebio svoj poziv. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. 2. raspolaganje ili ĉuvanje povjerene imovine. Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 10 godina. b) Uĉiniocu treba biti izreĉena kazna. a za ĉije je vršenje potrebna odgovarajuća struĉna kvalifikacija. ali za Zakon (ĉl. Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za lijeĉenjem.COM Ukoliko je uĉiniocu izreĉena uvjetna osuda. ljekarska. javnim preduzećima i sl. vrijeme provedeno u ustanovi za lijeĉenje uraĉunava se u kaznu.BH-PRAVNICI. Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja uĉinioca lijeĉenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj će se to lijeĉenje sprovoditi. djelatnosti ili duţnosti su: 1. Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva. vršenje djelatnosti ili duţnosti radi izvršenja kriviĉnog djela. Zabrana vršenja poziva.2) obavezuje da pritom naroĉito uzme u obzir da li je 158 WWW. Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struĉna pomoć. c) Da okolnosti pod kojima je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobraćajnih propisa od uĉinitelja pokazuju da je opasno da on upravlja vozilom odreĊene vrste ili kategorije. ali je osloboĊen od kazne.WWW. izmeĊu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroĉni odnos. nastavniĉka i sliĉne djelatnosti. Zakonski uvjeti za izricanje ove mjere su: a) Uĉinilac treba da je izvršio kriviĉno djelo kojim se ugroţava javni saobraćaj. Pritom se vrijeme provedeno u zatvoru. 3. advokatska. Takve su npr. Što se tiĉe ranijih kršenja saobraćajnih propisa. sud moţe cijeniti svaku okolnost koju smatra znaĉajnom. a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine. Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim organima. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane uĉinioca bilo opasno. U ocjeni da li će izreći ovu mjeru. Ako je mjera izreĉena uz kaznu zatvora. Drugi i treći uvjet su alternativno postavljeni. Da je uĉiniocu za izvršeno djelo izreĉena kazna.BH-PRAVNICI. uvjetna osuda ili sudska opomena. Samostalne djelatnosti najĉešće imaju karakter struĉnih usluga koje vrše graĊani koristeći sredstva u privatnoj svojini. djelatnosti ili duţnosti Zabranom moţe biti obuhvaćeno vršenje odreĊenog poziva. kao i neuraĉunljivom uĉiniocu uz mjeru obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi). Izricanje mjere je fakultativno. Mjera se moţe izreći i uĉiniocu koji je oglašen krivim. Zabrana upravljanja motornim vozilom Zabrana upravljanja može biti izreĉena za m/v odreĊene vrste ili kategorije. korištenje. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere.

159 WWW. Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj kriviĉnopravnoj literaturi. odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviĉna sankcija izreĉena. Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati kraće od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina. ili predmeti koji su nastali izvršenjem kriviĉnog djela. U vrijeme trajanja mjere ne uraĉunava se vrijeme provedeno u zatvoru.COM uĉinilac vozaĉ m/v po zanimanju. Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrĊuje da li je nastupila zastarjelost. Zastarjelost nastupa automatski nakon odreĊenog vremena od izvršenja djela. Postoje 2 uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere: a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreĉena kazna ili uvjetna osuda. b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. a koji su vlasništvo uĉinitelja. poĉev od dana pravosnaţnosti odluke. ZASTARJELOST POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI Pojam zastarjelosti i njena opravdanost Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se uĉiniocu kriviĉnog djela ne moţe izreći kriviĉna sankcija (zastarjelost kriviĉnog gonjenja).WWW. o ĉemu odluĉuje sud na osnovu procjene pobuda iz kojih je kriviĉno djelo uĉinjeno. te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna autoritetu sudske odluke. a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje predmeta u nekim sluĉajevima. Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina.COM . Pravno dejstvo zastarjelosti nastaje po sili zakona i nijedan uĉesnik u postupku ne moţe ga eliminirati. U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta. U svakom konkretnom sluĉaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu namijenjenom za izvršenje kriviĉnog djela ili predmetu nastalom izvršenjem kriviĉnog djela. istiĉe se da zastarjelost slabi efikasnost generalne prevencije. naĉina izvršenja kriviĉnog djela i drugih okolnosti. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta kao mjeru u kriviĉnom postupku. Protjerivanje stranca iz zemlje Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeĉi da ubuduće ĉini kriviĉna djela u FBiH. Osnovni argument protiv zastarjelosti izvršenja kriviĉnih sankcija je mogućnost da osuĊeni svojim djelovanjem oteţava ili ĉak onemogući izvršenje kazne koja mu je izreĉena. izricanje ove mjere automatski znaĉi i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti. Ako se radi o profesionalnom vozaĉu.BH-PRAVNICI. Oduzimanje predmeta Primjenom ove mjere uĉiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriviĉnog djela. ili se izreĉena sankcija ne moţe izvršiti (zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija). odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje se ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. a ako se radi o mlaĊoj punoljetnoj osobi izricanje mjere moguće je i uz vaspitnu mjeru. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinioca kriviĉnog djela. Primjena mjere je naĉelno fakultativna. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ali time se ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od uĉinitelja. Vrijeme provedeno u zatvoru. Osim toga.BH-PRAVNICI.

Posebna (ograniĉena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreĊena kriviĉna djela ili u odnosu na odreĊene izvršioce zastarjelost iskljuĉena. c) 10 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 5 godina. što se ne moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne koncepcije o svrsi kaţnjavanja. protokom odreĊenog vremena kriviĉna sankcija se ne moţe izvršiti. Rok zastarjelosti odreĊen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne. Ako je za KD propisano više 160 WWW. Posebno opravdanje institut zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja. zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa kad protekne: a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora. b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći zatvor preko 10 godina.121). uĉinilac ne osjeća kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. e) 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 1 godine. što zastarjelost ĉini institutom materijalnog kriviĉnog prava. sa izuzetkom kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina. Kod zastarjelosti izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija.COM . f) 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor do 1 godine ili novĉana kazna. Vrste zastarjelosti Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost kriviĉnog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. proizilazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena i bez izricanja odnosno izvršenja kazne.WWW. ZASTARJELOST KRIVIĈNOG GONJENJA Pojam zastarjelosti kriviĉnog gonjenja i rokovi zastarjelosti Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da protiv odreĊene osobe poduzmu kriviĉno gonjenje. S druge strane. To vrijeme naziva se rok zastarjelosti. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa protekom odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela. zastarjelost kriviĉnog gonjenja je procesna smetnja. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviĉne procedure zbog oteţanog ili onemogućenog prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela. U tom smislu se moţe reći da ovaj institut u sebi objedinjuje elemente procesnog i materijalnog kriviĉnog prava. odnosno voditi kriviĉni postupak. zastarjelost moţe biti opća ili neograniĉena i posebna ili ograniĉena. Time slabi preventivno dejstvo kazne na uĉinioca. Protekom duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i kaţnjavanjem uĉinioca – kriviĉno djelo postepeno pada u zaborav. zastarjelošću gonjenja nastupa i nemogućnost izricanja kriviĉne sankcije. Kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja nakon odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela nastupa nemogućnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi kriviĉni postupak. Primjena kazne bi u takvom sluĉaju znaĉila ĉistu odmazdu za izvršeno djelo. Obzirom da se protiv uĉinioca ne moţe pokrenuti.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. Opća zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na svakog uĉinioca. Zajedniĉko za obje zastarjelosti je da uĉnioca kriviĉnog djela praktiĉno ne pogaĊa nikakva kriviĉna sankcija. Ako je osnovna svrha kaţnjavanja zaštita društva od kriminaliteta. d) 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 3 godine. Prema KZ FBiH (ĉl. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata neograniĉenu zastarjelost. Osim toga. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja poĉinje teći od dana kad je kriviĉno djelo uĉinjeno. S obzirom na obim primjene. te kriviĉnih djela za koja po meĊunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost. a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili izricanja kazne uĉinilac nije izvršio novo kriviĉno djelo.

To je tzv. KZ FBiH predviĊa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog kriviĉnog djela. jer se u takvom sluĉaju u rok zastarjelosti raĉuna vrijeme do poĉetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave. dok u odnosu na ostale zastarjelost i dalje teĉe. treba da je preduzeta protiv odreĊenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je uĉinilac kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Pod procesnim radnjama podrazumijevaju se sve djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti. duševno oboljenje uĉinioca kriviĉnog djela. tok i prestanak procesnog odnosa. privatni tuţilac i oštećeni kao tuţilac. Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud. nakon prekida zastarjelost poĉinje teći iznova. Pravne smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreĊenog lica kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti niti produţiti. rok zastarjelosti odreĊuje se prema teţoj od propisanih kazni. Obustava znaĉi produţenje zastarjelosti za onoliko vremena koliko je obustava trajala. Dakle.COM kazni. javni tuţilac. Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog uĉinioca kriviĉnog djela i imati za cilj kriviĉno gonjenje za odreĊeno kriviĉno djelo. Prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje teći. Po našem kriviĉnom pravu. Rok zastarjelosti isti je za sve uĉesnike u izvršenju KD – saizvršioce. Ako je u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvovalo više lica. Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti ĉija svrha je identifikacija uĉinioca krivĉnog djela. jer ne postoji pravna nemogućnost za pokretanje postupka. saslušavanje svjedoka. u cilju pokretanja. Ako je više kazni propisano alternativno.uviĊaj. Bjekstvo uĉinioca takoĊer se smatra faktiĉkom smetnjom. 161 WWW. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u kriviĉnom postupku preduzimaju procesni subjekti (npr. podstrekaĉe i pomagaĉe. Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare kriviĉnog gonjenja. Obustava zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Obustava (zastoj) zastarijevanja znaĉi postojanje neke smetnje zbog koje se kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje. obustava zastarijevanja ima dejstvo samo prema onom saizvršiocu odnosno sauĉesniku na kojeg se odnosi smetnja za kriviĉno gonjenje. relevantna je kazna koja se smatra glavnom. a nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poĉinje teći s tim što se vrijeme proteklo prije prekida ne uraĉunava u rok zastarjelosti. Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju. gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti. Za pojam procesne radnje bitno je da je radnja poduzeta od procesnih subjekata i da je usmjerena na zasnivanje. primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan za svršeno kriviĉno djelo. vještaĉenje. kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi za zastarjelost kriviĉnog gonjenja. trajanja i okonĉanja kriviĉnog postupka.BH-PRAVNICI. Takva smetnja je npr.WWW. Faktiĉke smetnje su npr.COM . Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrĊuje se posebno za svako od izvršenih djela. Ako je više kazni propisano kumulativno.apsolutna zastarjelost. rok zastarjelosti kriviĉnog gonjenja odreĊuje se po najteţoj propisanoj kazni. elementarne nepogode i sl.privremena okupacija. U teoriji se razlikuju faktiĉke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja. dostavljanje optuţnice okrivljenom itd).

Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom sluĉaju. Rok zastarjelosti odreĊuje se iskljuĉivo prema kazni koja je izreĉena u pravosnaţnoj presudi. 2. I u ovom sluĉaju moraju biti ispunjena 2 uvjeta: 1. U sluĉaju sticaja kriviĉnih djela. zastarijeva kad protekne vrijeme na koje su te mjere izreĉene. Uĉinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teĉe rok zastarjelosti. Uĉinilac treba da izvrši novo kriviĉno djelo za vrijeme dok teĉe rok zastarjelosti.BH-PRAVNICI. d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine. U usporeĊivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijećene kazne. te mjere zabrane upravljanja m/v. Obustava i prekid zastarijevanja izvršenja kazne Vidi u knjizi. Izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva 5 godina od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene. c) 10 godina od osude na zatvor preko 5 godina.123) su: a) 35 godina od osude na dugotrajni zatvor. djelatnosti i duţnosti. Izvršenje novĉane kazne kao sporedne kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreĉena.COM Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog kriviĉnog djela. f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili novĉanu kaznu. Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. rok zastarjelosti odreĊuje se prema jedinstvenoj kazni izreĉenoj za KD u sticaju. Na utvrĊivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni izdrţani pritvor koji je uraĉunat u kaznu. ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti Zastarjelost izvršenja kazne znaĉi da se protekom odreĊenog vremena ne moţe više pristupiti izvršenju izreĉene kazne.COM . nema uticaja na rok zastarjelosti. nisam stigao uraditi… 162 WWW.BH-PRAVNICI. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude. e) 3 godine od osude na zatvor preko 1 godine. odnosno prekid zastarjelosti ne utiĉe na nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost gonjenja za odreĊeno djelo. Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (ĉl. b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina. Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom uĉinjeni amnestijom ili pomilovanjem. Izvršenje mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva.WWW.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful