P. 1
KRIVICNO PRAVO - SKRIPTA

KRIVICNO PRAVO - SKRIPTA

|Views: 10,602|Likes:
Published by Faris Fejzic

More info:

Published by: Faris Fejzic on Oct 26, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/10/2015

pdf

text

original

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
A. KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA

1. KRIVIČNO PRAVO
POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA Pojam kriviĉnog prava Kriviĉno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrĊuju uslovi za primjenu kazni i drugih kriviĉnih sankcija prema uĉiniocima kriviĉnih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog ureĊenja odreĊene drţave. Postoje 3 osnovna elementa za odreĊivanje općeg pojma kriviĉnog prava: 1. Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. To znaĉi da se samo zakonom mogu regulisati pitanja kriviĉnog prava; 2. Predmet regulisanja kriviĉnog prava su 3 osnovna pitanja: kriviĉno djelo, kriviĉna odgovornost i kriviĉna sankcija. To znaĉi utvrĊivanje koja se društveno opasna ponašanja ĉovjeka smatraju kriviĉnim djelima, koja lica se smatraju kriviĉno odgovornim, te koje se sankcije mogu izreći uĉiniocima. 3. Zaštitna funkcija kriviĉnog prava. Kriviĉno pravo štiti društveno-ekonomsko ureĊenje drţave i izraz je društvenih odnosa koji postoje u odreĊenoj zemlji. Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata ĉini tzv.materijalno-formalni pojam kriviĉnog prava. Specifiĉan naĉin kriviĉnopravne zaštite Kriviĉno pravo je specifiĉno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita društvenih odnosa putem kriviĉnog prava ostvaruje se iskljuĉivo propisivanjem kriviĉnih sankcija prema licima koja ne poštuju odreĊena društvena pravila. Sredstva kriviĉnopravne zaštite su kriviĉne sankcije. To su mjere koje društvo prinudno primjenjuje prema uĉiniocu kriviĉnog djela. Najĉešće se sastoje u oduzimanju ili ograniĉavanju prava priznatih na osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviĉna sankcija je kazna, a ostale sankcije su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Kriviĉne sankcije propisuju se samo zakonom, a izriĉe ih samo sud u društvenom interesu. ULOGA KRIVIĈNOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je predviĊena kriviĉna sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih društvenih pravila za koja nije predviĊena kriviĉna sankcija. Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi svode na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka kriminaliteta, dok se represivne primjenjuju prema uĉiniocu kriviĉnog djela nakon što je djelo izvršeno. Ova podjela je relativnog znaĉaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje kriminaliteta.

ODNOS KRIVIĈNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA Odnos prema ustavnom pravu OdreĊeni instituti i norme kriviĉnog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju neprikosnovenim ţivot ĉovjeka i slobodu ĉovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno slobode samo u sluĉajevima koji su utvrĊeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje prije nego što je poĉinjeno nije bilo predviĊeno zakonom i za koje nije bila predviĊena kazna (naĉelo zakonitosti kriviĉnog djela i kazne). Odnos prema kriviĉnom procesnom pravu Materijalno kriviĉno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreĊuju pojedina kriviĉna djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno kriviĉno pravo predstavlja sistem pravnih propisa odreĊenih zakonom koji odreĊuju: - meĊusobna prava i duţnosti suda i istraţnih organa s jedne strane i uĉesnika u postupku s druge strane. Pod uĉesnicima u postupku ovdje se misli na tuţioca, okrivljenog, branioca, oštećenog, svjedoka itd. - meĊusobna ovlaštenja izmeĊu istraţnih organa i suda, kao i izmeĊu niţih i viših sudova; - forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne radnje u kriviĉnom postupku (po zivanje, saslušavanje, vještaĉenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba itd). Materijalno i procesno kriviĉno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno jedinstvenošću zadatka koji kriviĉno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeĊuje sprovoĊenje u ţivot materijalnog kriviĉnog prava. Odnos prema kriviĉnom izvršnom pravu Od naĉina izvršenja kriviĉnih sankcija u najvećoj mjeri zavisi da li će se postići njihova svrha. Kriviĉni zakon redovno sadrţi opće odredbe naĉelnog karaktera o izvršenju kriviĉnih sankcija. Kriviĉno-izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija ove naĉelne odredbe se razraĊuju u pojedinostima. Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeĊu kriviĉnog djela i prekršaja) Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviĊaju prekršajne kazne (zatvor i novĉana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviĉna djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od kriviĉnih djela, prekršajem se ne povreĊuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti. Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljuĉuje u sistem kaznenog prava, kao pojma šireg od kriviĉnog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su originalni i nezavisni od kriviĉnog materijalnog prava. MeĊutim, u velikoj mjeri su zasnovani na istim naĉelima kao kriviĉno pravo i usvajaju niz identiĉnih instituta kao i kriviĉno pravo, npr: naĉelo odreĊenosti djela i kazne, iskljuĉenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov iskljuĉenja prekršaja, nuţna odbrana, krajnja nuţda itd. Bitno je naglasiti da se u sluĉaju podudaranja kriviĉnog djela i prekršaja iskljuĉuje paralelno kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je već osuĊeno za kriviĉno djelo ne moţe se osuditi i za

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Sporazumu je bio priloţen Statut MeĊunarodnog vojnog suda kojim su bili odreĊeni sastav. progon na politiĉkoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo kog zloĉina koji spada u nadleţnost Suda. U takva djela spadaju narušavanje mira. istrebljenje. kao i napadi na druge vrijednosti koje su od znaĉaja za ĉovjeĉanstvo u cjelini. Naĉela meĊunarodnog kriviĉnog prava Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11. pa nakon toga za kriviĉno djelo. c) Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti – ubistvo. nego što je govoreno o jednom kompleksnom meĊunarodnom kriviĉnom pravu.12.BH-PRAVNICI. Pritom se zloĉinaĉki karakter grupe ili organizacije smatra dokazanim i ne moţe biti osporavan.godine potvrĊena su naĉela meĊunarodnog prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. Ako je prvobitno osuĊeno za prekršaj. ali se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za ublaţavanje kazne. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloĉin. vojni ili okupacioni sud. Sud moţe tu grupu ili organizaciju proglasiti zloĉinaĉkom.08. b) Prilikom suĊenja bilo kom ĉlanu bilo koje grupe ili organizacije. U dosadašnjem periodu više se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meĊunarodni karakter budu utvrĊena kao kaţnjiva u svim zemljama. b) Ratni zloĉin – povreda ratnih zakona i obiĉaja rata.BH-PRAVNICI. onda se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava izdrţana kazna koja je bila izreĉena za prekršaj. a najveći je domet naĉela o nadmoćnosti meĊunarodnog prava nad nacionalnim pravom. nadleţnosti i funkcija suda. zloĉin genocida i neka kriviĉna djela protiv meĊunarodnih odnosa. zapoĉinjanje ili voĊenje agresivnog rata ili rata kojim se krše meĊunarodni ugovori.WWW. priprema. U takvom sluĉaju nadleţna drţavna vlast svake od potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog ĉlanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred graĊanski.godine u Londonu odluĉeno je o uspostavi MeĊunarodnog vojnog suda za suĊenje ratnim zloĉincima iz II svjetskog rata. zloĉini su bili svrstani u 3 kategorije i to: a) Zloĉin protiv mira . U odreĊenju nadleţnosti Suda. MEĐUNARODNO KRIVIĈNO PRAVO Pojam meĊunarodnog kriviĉnog prava Pod pojmom meĊunarodnog kriviĉnog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od OUN ili ugovorima izmeĊu drţava kojima se odreĊuju meĊunarodna kriviĉna djela i odgovornost uĉinilaca tih djela. povrede ĉovjeĉnosti u miru i ratu. 4 WWW. odnosno o pojedincu kao subjektu meĊunarodnog prava. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica.planiranje.1946.COM prekršaj.COM .1945. ili uĉešće u nekom zajedniĉkom planu za izvršenje nekog od navedenih djela. sporazumi i garancije. MeĊunarodni sud u Nirnbergu Sporazumom savezniĉkih sila zakljuĉenim 08. Od principijelnog znaĉaja su i slijedeće odredbe Statuta: a) Okrivljenog ne oslobaĊa odgovornosti ĉinjenica da je radio po nareĊenju pretpostavljenog. bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su zloĉini izvršeni. kao i naĉela o individualnoj odgovornosti po meĊunarodnom pravu. Znaĉaj tih naĉela je višestruk. porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv civilnog stanovništva.

protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti. nazvanog genocidom. Konvencije o napadima na meĊunarodni civilni zraĉni promet Posebno su znaĉajne 2 konvencije i to: 1.08. i 1929. Svaka od ovih konvencija sadrţi i kriviĉnopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice obavezne da svojim kriviĉnim zakonima odrede kriviĉne sankcije protiv lica koja svojim djelima povrijede propise ovih konvencija. . Konvencije o rasnoj diskriminaciji MeĊunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poĉele su Deklaracijom UN o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20. Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa. te MeĊunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloĉina aparthejda iz 1973.BH-PRAVNICI.godine donesene su 4 konvencije i to: . Cigana i drugih. a koji su izvršeni protupravno i sa umišljajem.COM Zloĉin genocida Zloĉini protiv mira i ratni zloĉini uglavnom su bili predviĊeni u Haškim i Ţenevskim konvencijama (iz 1907. Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti su prvi put predviĊeni kao meĊunarodni delikti tek Statutom i presudom Nirnberškog suda.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. .godine.1969. svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju. Ostale konvencije i meĊunarodni akti 5 WWW.COM . bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga. bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata.01. Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.11. na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12.godine (tzv.1946. Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata Na inicijativu MKCK.godine.godine). kao i svaku pomoć pruţenu rasistiĉkim djelatnostima.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao kriviĉna djela u svom zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva. koja je stupila na snagu 04. Uslijedile su MeĊunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.godine usvojen je naziv “genocid” za zloĉin uskraćivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. naročito Jevreja. a drţave potpisnice se obavezuju da će spreĉavati i kaţnjavati za genocid. Poljaka. Statut je dao elemente posebnog zloĉina.Konvencija o poboljšanju ranjenika. Drţave ĉlanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreĉavaju svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj nadmoćnosti ili mrţnji. 2.godine. rasne ili religijske grupe.godine. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz 1970. kao i sva djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili drugog etniĉkog porijekla.1948.godine (tzv.BH-PRAVNICI.WWW. . OdreĊujući zloĉine protiv ĉovjeĉnosti.Konvencija o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata.Haška konvencija) – njome su se drţave obavezale da u svom kriviĉnom zakonodavstvu predvide kriviĉno djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo. a u cilju da se unište određene rase i klase stanovništva i nacionalne.Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima. Generalna skupština UN je 09.12.1949. Konvencija o suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971.Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga.1963. Ovom konvencijom je utvrĊeno da je genocid meĊunarodno kriviĉno djelo.12.

polazeći od ĉinjenice da bez poĉinioca ne moţe biti ni kriviĉnog djela. 6 WWW. kao što je to sluĉaj u tripartitnom sistemu. NAUKA KRIVIČNOG PRAVA PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIĈNOG PRAVA Predmet nauke kriviĉnog prava Nauka kriviĉnog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih.godine itd.godine. Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloĉine i zloĉine protiv ĉovjeĉnosti iz 1968.godine. Razlika se zasniva na razliĉitim shvatanjima općeg pojma kriviĉnog djela. Nauka kriviĉnog prava se ne ograniĉava iskljuĉivo na izlaganje de lege lata (tj. trihotomni). a kao kriminološka nauka za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnih djela i kazni kao društvenih fenomena. kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni. 2.WWW. Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju kriviĉnog djela. Kriviĉno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjekt ivnih elemenata.COM Poseban znaĉaj ima: MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966. već se poĉinilac i kriviĉno djelo u sistemu obraĊuju u njihovom jedinstvu. Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna kriviĉnopravna pojma: kriviĉno djelo. Sistem nauke kriviĉnog prava (općeg dijela) Opći dio kriviĉnog prava ranije je uglavnom obraĊivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni. Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju kriviĉnog djela. Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u sluĉaju oruţanog sukoba iz 1954. koji se razvio poĉetkom XX vijeka. dihotomni). jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta primjenom kriviĉnih sankcija. Savremeni sistemi nauke kriviĉnog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme kriviĉnog prava.BH-PRAVNICI. kao što je to u bipartitnom sistemu. U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poĉinilac kriviĉnog djela sa svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje kriviĉnog djela.izlaganje kriviĉnog prava kako jeste). nauka kriviĉnog prava za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnog (materijalnog) prava.COM . Po njemu se kriviĉno djelo iskljuĉivo odreĊuje prema objektivnim elementima.godine. Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961. Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971. U tim sistemima se ne suprotstavljaju oštro kriviĉno djelo i krivac.godine. niti se krivac ukljuĉuje u pojam kriviĉnog djela. ali i u sistemu kriminoloških nauka. Kao pravna nauka. Po ovom sistemu postoje 2 osnovna kriviĉno-pravna pojma: kriviĉno djelo i kriviĉna sankcija. krivca i kriviĉnu sankciju.BH-PRAVNICI.

odnosno istrage. U takve nauke spadaju: . 7 WWW.kriminalna biologija ili antropologija – izuĉava biološke faktore kriminaliteta. U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i mjera bezbjednosti. kao i svih drugih ĉinjenica koje mogu posluţiti za utvrĊivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta. Tako se kriminologija pojavljuje kao skup u odreĊenoj mjeri osamostaljenih nauĉnih disciplina kao što su: . istraţnih organa i drugih lica koja uĉestvuju u kriviĉnom postupku.COM . Kriminalistička tehnika nauĉno utvrĊuje naĉine iznalaţenja. krivaca. kao i metode izvoĊenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog. kao što su razne psihiĉke devijacije. ostvarile svrhu koja im je namijenjena. Kriminalistička metodika utvrĊuje najbolje metode izviĊanja pojedinih grupa kriviĉnih djela s obzirom na njihove specifiĉnosti. te strukturu i dinamiku kriminaliteta. ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke kriviĉnog prava i postavi kao zasebna nauka.kriminologija. Zbog toga je usko povezana sa više drugih nauĉnih disciplina. fiksiranja i ispitivanja tragova kriviĉnog djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja.nauka kriviĉnog procesnog prava i kriminalna politika. kriminalističku taktiku i kriminalističku metodiku. .COM KRIVIĈNE I SRODNE NAUKE Pod kriviĉnim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izuĉavanjem kriminaliteta. kao pravne nauke. Kriminologija se bavi izuĉavanjem kriminala posmatrajući ga sa razliĉitih vanpravnih aspekata. Kriviĉna statistika se nije osamostalila kao posebna nauĉna disciplina. koja izuĉava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet. Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja. Osim toga. Moguća je njena dalja podjela na kriminalnu psihologiju. psihijatriju i fiziologiju. U okviru toga.BH-PRAVNICI. potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. Tako shvaćena kriminalistika obuhvata kriminalističku tehniku. Penologija je nauka koja se prvobitno bavila prouĉavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda izvršenja kazni lišenja slobode. a njen zadatak je da osigura najracionalniji sistem evidentiranja kriviĉnih djela.kriminalna sociologija. higijenski zahtjevi. ObraĊuje skup pravnih normi kojima se reguliše naĉin djelovanja suda. kao vanpravne nauke. brzog i ekonomiĉnog provoĊenja istrage.BH-PRAVNICI. obezbjeĊivala veću efikasnost kriviĉnog prava u borbi protiv kriminaliteta. utvrĊivanja i ispitivanja dokaza koji se koriste radi prevencije kriviĉnih djela i u cilju rasvjetljavanja kriviĉnih djela. nastojeći prvenstveno da utvrdi uzroke. sankcija i svih drugih ĉinjenica na osnovu kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopće ili pojedinih njegovih oblika. tzv. javnog tuţilaštva. Kriminalna politika. kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju. odnosi sa porodicom. . Osim izuĉavanja faktora kriminaliteta. kao i u cilju ustanovljavanja i otkrivanja poĉinilaca kriviĉnih djela.faktore kriminaliteta. penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u uslovima zatvorskog ţivota. Kriminalistička taktika nauĉno utvrĊuje metode vršenja izviĊaja. bi kritiĉkom ocjenom pozitivnog kriviĉnog prava i nauĉnim ispitivanjem kriminaliteta. kriviĉna statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju kriviĉnih sankcija daje mogućnost da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviĉne sankcije. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju. koja izuĉava društvene faktore kriminaliteta. kriviĉna statistika i kriminalistika. s obzirom na vrstu i naĉin izvršenja.WWW. a posebno radi otkrivanja i hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela. Nauka kriviĉnog procesnog prava izuĉava procesualno (formalno) kriviĉno pravo odreĊene drţave.

sudska fotografija. ĉiji su sastavni dijelovi daktiloskopija (izuĉavanje otisaka prstiju). seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka o smrti).COM Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistiĉku tehniku. U okviru sudske medicine poseban znaĉaj ima traumatologija (nauka o povredama). grafologija (ispitivanje rukopisa).WWW. Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaĉajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su tijesno povezane sa naukom kriviĉnog prava. sudska balistika itd.COM .BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. 8 WWW. traseologija (izuĉavanje tragova).

Nakon raspada franaĉke drţave Karla Velikog. U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela kriviĉnog prava na opći i posebni dio. Razlika izmeĊu slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviĉne odgovornosti. tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu otkupnina. 2. Tako su u 9 WWW. Osim toga. te se posebna paţnja posvećuje raznim oblicima kraĊe. KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA Opće karakteristike Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. razbojništva.WWW. Tome je znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije. a svi su sadrţavali i norme kriviĉnog prava. Pored ovih zakona.BH-PRAVNICI. protiv religije i morala. te protiv liĉnosti. nazvan po saliskim Francima. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA I NAUKE KRIVIČNOG PRAVA KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA PRAVA U RAZLIČITIM NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA ROBOVLASNIĈKIH DRŢAVA 1.COM . kao i u pogledu zaštite liĉnosti. već zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina. razna muĉenja i sakaćenja. izdat u Francuskoj oko 500. Primarna zaštita privatne svojine (robovi. bez ikakvog sistema. Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obiĉajnog prava.COM B. PreovlaĊuju smrtna i razne fiziĉke kazne. Karakteristika ovih zakona je taĉno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte. Saĉuvani izvori (npr. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine. sve je veći uticaj i primjena kanonskog kriviĉnog prava.Hamurabijev zakon ik) sadrţe pojedine odredbe iz oblasti kriviĉnog prava. pljaĉke. Kazne su ostale surove. Malobrojni su oĉuvani izvori prava iz tog perioda. Surove kazne. Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka) Kriviĉno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja. najvaţnijem franaĉkom plemenu. Većinom su se svodile na smrtnu kaznu. Karakteristika kriviĉnog prava feudalnog doba je primarna zaštita svojine. 3. Najznaĉajniji od svih je Lex Salica. stoka. tj. 4. Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka) U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges barbarorum ili “narodne pravde”. istiĉu se i grupe kriviĉnih djela protiv vladara i drţave (politiĉka kriviĉna djela).BH-PRAVNICI. koji su sadrţavali i kriviĉno pravo.godine. poljoprivredni proizvodi). Rimsko pravo za kriviĉno pravo nema ni izbliza onaj znaĉaj koji ima za razvoj graĊanskog prava. ali se već dosta rano pojavljuje i novĉana kazna. poznate su i “kapitularije”. Kapitularije su doprinijele sve većem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine.zakoni doneseni od strane kraljeva. U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je znatan progres kriviĉnog prava. Izvore iz tog doba ne predstavljaju zakonodavni akti.

vrlo teško su prodirale u podruĉje kriviĉnopravne nauke. ali nikada nije vaţio na cjelokupnom njemaĉkom podruĉju. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave (društveni ugovor). Španiju. Ciceron i Seneka. koju nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka.WWW. unosi se više preciznosti u formulisanje kriviĉnih djela itd. ali su nauci kriviĉnog prava dali nove filozofske osnove. koja je bila pod jakim uticajem kanonskog kriviĉnog prava. koja je dominirala sve do prvih burţoaskih kriviĉnih zakona.godine. MeĊutim. Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek) Karakteristika ovog perioda je što je kriviĉna represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. Lok u 10 WWW. izazvan recepcijom rimskog prava.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski Kriviĉni zakonik iz 1794. Holandiju. Tek tokom XVIII vijeka u Njemaĉkoj dolazi do kodifikacije kriviĉnog prava.COM Njemaĉkoj nastala tzv. Paulus. ali ponovo samo u pojedinim zemljama. MeĊutim.”ogledala”. Za kriviĉno pravo feudalno-apsolutistiĉkih drţava karakteristiĉno je da se ono u Njemaĉkoj izgraĊivalo manje-više na osnovama Karoline. Najznaĉajniji su Bavarski Kriviĉni zakonik iz 1751. Kriviĉni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podruĉju Austrije. dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko pravo. bogohuljenje. U borbi protiv kmetskih pobuna nastao je najznaĉajniji spomenik kriviĉnog prava srednjeg vijeka – Constitutio Criminalis Carolina izdat 1532. a time i samovolje. a Karolina je imala supsidijarni znaĉaj.godine. Nauĉna obrada kriviĉnog prava osim Italije zahvata i Francusku. Od Rimljana su kriviĉnopravna pitanja najviše doticali Ulpijan. KRIVIĈNOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIĈNO PRAVO FRANCUSKE BURŢOASKE REVOLUCIJE Uvodno razmatranje Filozofi Grocijus. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreĊenosti. Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela protiv religije (heretizam.BH-PRAVNICI. Prema odredbi Karla V. meĊu kojima je najznaĉajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII vijeka. U Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna znaĉajnija kodifikacija kriviĉnog prava. Platon i Aristotel su se u svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaĉajnih za kriviĉno pravo. Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom kriviĉnog prava. Tako se u kriviĉnom pravu kao osnov odgovornosti sve više uĉvršćuje vinost.BH-PRAVNICI. NAUKA KRIVIĈNOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA Stari Grci i Rimljani nisu dali znaĉajniji doprinos na podruĉju kriviĉnog prava. te je imao veliki znaĉaj za dalji razvoj austrijskog kriviĉnog zakonodavstva.godine za vrijeme njemaĉkog cara Karla V. Njemaĉku. On predstavlja klasiĉan kriviĉni kodeks razvijenog feudalizma. vraĉanje itd). Kriviĉnopravna nauka tog vremena bila je pod iskljuĉivim uticajem crkve. Austrijski Kriviĉni zakonik Marije Terezije iz 1768. primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni zakoni. U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak. Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poĉinje i nauĉna obrada kriviĉnog prava.COM . Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniĉi na razumnu mjeru kako bi se kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreĊenje zloĉina. partikularizam je doveo do sve većeg unošenja arbitrarnosti u izricanje kazne. Od XVI vijeka se nauka kriviĉnog prava poĉinje obraĊivati na univerzitetima kao zaseban predmet. ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiĉkih odnosa.

a društvenim ugovorom se pojedinac odrekao individualnog prava na odbranu u korist društvene zajednice. e) Svi graĊani su jednaki u pogledu zakonske zaštite i u pogledu kaţnjivosti.surova djela treba kaţnjavati fiziĉkim kaznama).godine.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naĉela Deklaracije. jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo.COM kriviĉnopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti. f) Kazne mogu biti samo liĉne (individualne). po prvi put je u sistemu jednog kriviĉnog zakonika usvojena podjela na opći i posebni dio.BH-PRAVNICI. Kriviĉni zakonik iz 1791. Deklaracija prava ĉovjeka i graĊanina iz 1789. Kriviĉno pravo francuske burţoaske revolucije Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaĉajna zakonodavna akta: Kriviĉni zakonik iz 1791. Ideje Ĉezara Bekarije Knjga “O zloĉinima i kaznama”. Fransoa Volter i Ţan Ţak Ruso. a posebni “O 11 WWW. a u pravcu humanizacije kriviĉnog prava. koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiĉkog pravosuĊa.BH-PRAVNICI.WWW. e) Kazne moraju biti odreĊene. b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne nuţne kazne. prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog kriviĉnog djela. te Kriviĉni zakonik iz 1810. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki ĉovjek u prirodnom stanju ima pravo da se brani od svakog napada. Voltera i Rusoa Za dalji razvoj kriviĉnog prava posebno su znaĉajni francuski filozofi Šarl Monteskje. već da se kriviĉno djelo ne bi ĉinilo u budućnosti.godine direktno i indirektno je postavila niz naĉela kriviĉnog prava. Lokove filozofske i politiĉke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston. ĉiji je autor Ĉezare Bekarija. b) Kazna mora biti srazmjerna kriviĉnom djelu. Zahtijevao je strogo poštivanje naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravosuĊu. Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom kriviĉnom zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim kriviĉnim pravom. prema kome samo zakon moţe biti osnov kaţnjavanja. javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo uĉinjeno.godine koji je donijela Ustavotvorna skupština. Da bi se što jaĉe istakla ova naĉela. c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr. predstavlja znaĉajan doprinos razvoju kriviĉnog prava.klasiĉne škole kriviĉnog prava. Bekarija se zalagao protiv svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela. Najvaţnija su slijedeća: a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja. objavljena 1764. Zakonik sprovodi slijedeće zahtjeve: a) Kazna mora biti humana. U pogledu kaţnjavanja. c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u sluĉaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio kaznu. d) Svi graĊani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja. te gube vaţnost sva kriviĉna djela povrede boţanstva. Opći dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”.godine u Milanu.COM . f) Kazne moraju biti dugotrajne. Bekarija je smrtnu kaznu smatrao nelogiĉnom. g) Smrtna kazna ne moţe predstavljati muĉenje. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju kriviĉnog prava. Koncepcija Monteskjea. Lok se u nizu kriviĉnopravnih ideja javlja kao preteĉa tzv. donesen za vrijeme Napoleona. Bekarija je istakao ideju prevencije.

već je ona unesena po odluci Ustavotvorne skupštine. ali se sadrţajno radi o općem i posebnom dijelu. Zakonik je znatno pooštrio kazne u odnosu na Zakonik iz 1791. Poĉetkom XIX vijeka u Evropi je nastao niz kriviĉnih zakonika koji su manje -više stvarani pod uticajem Napoleonovog Kriviĉnog zakonika.BH-PRAVNICI. cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki djeluje na sve potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. te je on na podruĉju kriviĉnog prava imao vrlo malo sljedbenika. što je znatno doprinijelo uĉvršćenju naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravu. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode.COM kriviĉnim djelima i kaznama”.godine ne predviĊa apsolutno odreĊene kazne za pojedina djela. U pravnoj oblasti.BH-PRAVNICI. Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektiĉki razvija kroz 3 osnovna stadijuma: teza-antiteza-sinteza. Uticaj Kanta i Hegela na kriviĉno pravo Svaki sa svojih filozofskih osnova. Kant zastupa princip da kazna mora iskljuĉivo predstavljati apsolutnu pravednost. silovanje-kastracija itd). U funkciji oĉuvanja postojećih društvenih odnosa.godine predstavlja klasiĉan burţoaski kriviĉni zakon.godine. Karakteristiĉno je da projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu. Jedna od najvećih Fojerbahovih zasluga je da je svojom teorijom psihološke prinude zahtijevao što odreĊenije formulisanje kriviĉnih djela i kazni. Kant se zalaţe za primjenu taliona u kriviĉnom pravu (ubistvo-smrtna kazna. Proizilazi da veliĉina kazne iskljuĉivo zavisi od teţine djela. pravo je izraz opće volje (teza). OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIĈNOG PRAVA Znaĉaj Napoleonovog kriviĉnog zakonika Napoleonov Kriviĉni zakonik (Code penal) iz 1810. Zakonik iz 1810. već ih odreĊuje relativno – propisujući minimum i maksimum kazne za svako djelo. Klasiĉna škola nije posvećivala paţnju uzrocima kriminaliteta. Sama predstava o kazni koja oĉekuje izvršioca kriviĉnog djela otklanja motive za izvršenje djela. tj. Zlo priĉinjeno kaznom mora biti jednako zlu koje je proizvedeno kriviĉnim djelom. te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni red (sinteza). koja je nazvana teorijom generalne prevencije psihološkom prinudom.COM . Kriviĉno djelo je izraz slobodne volje pojedinaca koji djelomiĉno negira opću volju. smatrajući da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom 12 WWW. ne vodeći raĉuna da su to društvene pojave podloţne općim zakonima društvenih zbivanja. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja odgovornosti sauĉesnika. te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu društvene zajednice. Kazna negira kriviĉno djelo.kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih drţava.WWW.klasiĉne škole u nauci kriviĉnog prava. Kantovo talionsko naĉelo oĉigledno je bilo nazadno. Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne. posebno politiĉkih delikata za koje se predviĊa smrtna kazna. Znatno je povećan broj kriviĉnih djela. Klasiĉna škola izgradila je kriviĉnopravnu dogmatiku. Po toj teoriji. i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljuĉivo ima karakter odmazde. Anselm Fojerbah i klasiĉna škola kriviĉnog prava Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaĉkog prava” smatra se osnivaĉem tzv. Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. fiziĉke kazne i konfiskacija. a to se u suštini svodi na odmazdu. Osnovne pojmove kriviĉnog prava – kriviĉno djelo i kaznu posmatrala je iskljuĉivo kao pravne fenomene.

već su njegovi postupci determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom.godine zasnovao tzv. prvenstveno Enriko Feri i R.kriminalnoantropološku školu u nauci kriviĉnog prava. Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u Njemaĉkoj. Njegovi sljedbenici. Austrijski Kazneni zakonik iz 1852. da se nalaze u samom zloĉincu. 2. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Čezare Lombrozo. Antropološka škola i italijanski pozitivizam Kao rezultat kritike klasiĉne škole nastaje formiranje tzv. Vanjski faktor ĉine karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi. Njene bitne odrednice su: Ĉovjek u svom djelovanju nije slobodan. osnovni faktori kriminaliteta su biološkog karaktera. bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do 1930. Na osnovu ove podjele. Polazna taĉka njegove teorije je teza o uroĊenoj zloĉinaĉkoj prirodi ĉovjeka – o rođenom zločincu. Krivci iz strasti – kriviĉna djela ĉine pod uticajem velike strasti. RoĊeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka biološke prirode (psihološke i anatomske). jer istovremeno niz lica pod potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviĉna djela. kod kojih je dominantan utaicaj sredine.godine.godine – izraĊen po ugledu na Code penal. ljubomore i sl. van stvarnog ţivota.godine.godine. mrţnje. Znaĉajniji kriviĉni zakonici XIX vijeka Pored Napoleonovog Kriviĉnog zakonika znaĉajni su i: Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma Fojerbaha iz 1813.BH-PRAVNICI.godine.COM kaznene represije.WWW. Kazneni zakonik za Njemaĉku carevinu iz 1871. i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze u svojim kasnijim radovima odstupa od prvobitnog stanovišta. Objektivizacija je previše izraţena jer se sva kriviĉna djela sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. On je svojim djelom “Ĉovjek kao zloĉinac” iz 1876. a posebno krivac generalizuju. Po ovoj teoriji svi krivci su biološki anormalna bića.godine. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih postaje hroniĉan. Feri je izveo klasifikaciju krivaca u 5 kategorija: 1. Zajedniĉke karakteristike ovih zakonika su da se kriviĉno djelo.godine. Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom kriviĉnog prava. Po Feriu. 4. tj.”novih škola” koje po metodi karakteriše pozitivizam. Kretanje kriminaliteta se iskljuĉivo tumaĉilo kao negativni ili pozitivni rezultat kaznene represije.COM . Shodno tome. U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode. svi poĉinioci kao razumna bića su jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom. Krivci ludaci – kriviĉna djela izvršavaju pod uticajem duševne bolesti. a Garofalo u “Kriminologiji” 1885. Po Lombrozu. 3. Svaki zloĉinac se moţe prepoznati po uroĊenim biološkim (fiziĉkim i duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine).BH-PRAVNICI. Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881. Pruski Kazneni zakonik iz 1851. MeĊutim.Garofalo pored biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor kriminaliteta. u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta. Ta individualna svojstva su odluĉujući faktor koji jednoj osobi diktira da pod odreĊenim vanjskim okolnostima izvrši kriviĉno djelo. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje stvaraju predispoziciju za vršenje kriviĉnih djela. 13 WWW. jer se posmatraju apstraktno. svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci iz socijalnih razloga.

Kazna ima odreĊeni konkretan cilj i ne moţe se zasnivati na odmazdi. Prema kategoriji krivca se mora podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni poredak. jer ĉovjek ne vrši kriviĉno djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo. Antropološka škola u ĉistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila nauĉno zasnovana. Zbog toga su sociolozi zastupali princip individualizacije kazne. Pristalice sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu. ali se ipak javlja i psihološki momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviĉna djela. List tvrdi da svaki pojedini zloĉin nastaje zajedniĉkim djelovanjem 2 grupe uslova: individualna svojstva krivca i fiziĉke. Individualizacija kazne još više dobiva na znaĉaju. neuraĉunljivih i smanjeno uraĉunljivih poĉinilaca kriviĉnih djela. koji na osnovu osrednjeg vanjskog pritiska pristupa kriminalu. Neoklasiĉna škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju. Neoklasiĉari su posebno zastupali mišljenje da u kriviĉnom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraĉunljivost.BH-PRAVNICI. List diferencira krivce u 2 osnovne kategorije: sluĉajne krivce (akutni krivci) i krivce po prirodi (hroniĉni krivci). Ovo stanje moţe predstavljati osnov za ublaţavanje kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti. Hroniĉni krivci se mogu podijeliti na popravljive i nepopravljive. društvene okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta. Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hroniĉni.”sociološke škole” kriviĉnog prava. Sociološka škola Osnivaĉi sociološke škole su Franc List iz Berlina. 14 WWW. Krajnji zakljuĉak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja. Dakle. On je samo opasan po društvo i zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje će predstavljati “mjeru socijalne zaštite” (bezbjednosti). Neoklasiĉna škola U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeĊu intederminizma klasiĉne škole i determinizma pozitivista i sociološke škole. Akutni bi bio preteţno izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu krivca. društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima izvršilac ţivi. Van Hamel iz Amsterdama i Adolf Prens iz Brisela. već samo prevencija. Hroniĉni bi preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca. odnosno na preventivno djelovanje u odnosu na uĉinioca. za pozitiviste nema znaĉaj represija. U hroniĉni kriminalitet posebno spadaju profesionalna kriviĉna djela.WWW. Primjeni preventivnih mjera prethodila bi samo odreĊena biološko-psihološka ekspertiza.BH-PRAVNICI. Osnov za primjenu kazne je kriviĉna odgovornost zasnovana na uraĉunljivosti i vinosti.COM . a mišljenje eksperata bi bilo odluĉujuće i definitivno.COM 5. List smatra da na razvijanje zloĉinaĉkih svojstava u najvećoj mjeri utiĉu vanjske (društvene) okolnosti pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela. Tako se već mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv. Konkretna kazna treba biti prilagoĊena osobenostima krivca. Dakle. a istovremeno ne pridaju znaĉaj generalnoj prevenciji. kao prelazno stanje izmeĊu uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je “opasnost“ uĉinioca koja se posebno javlja kod povratnika. Ove teorije nazivaju se neoklasiĉnom školom ili neoklasicizmom u kriviĉnom pravu jer je njihova polazna teza o moralnoj odgovornosti kao osnovu kriviĉine odgovornosti. već smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna prevencija. sa svojim već uroĊenim sklonostima. Sluĉajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive. U skladu sa shvatanjem uzroka kriminaliteta.

Istovremeno se na bazi tzv. To pravo napušta princip legaliteta. Za period izmeĊu 2 svjetska rata karakteristiĉna je i pojava autoritarnog fašistiĉkog kriviĉnog zakonodavstva. mjera socijalne zaštite i sl. U tim pravcima je karakteristiĉno da se za osnovu uzima koncepcija jedne škole (npr. koji bi za cilj imao reintegraciju poĉinioca u društvo. Osvrt na savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava Danas postoje kombinacije razliĉitih shavatanja u kojima se prepliću koncepcije klasiĉne. OUN je 1948. zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne.BH-PRAVNICI. Pokret nove društvene odbrane Pokret društvene odbrane ukljuĉuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svje tskog rata u nauci kriviĉnog prava. odgovornosti i kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela. dakle monizam kriviĉne sankcije. ovaj pokret ne prihvata dualitet kriviĉnih sankcija neoklasiĉne škole. a time i zaštitu društva.godine). Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove kriviĉnog djela i kriviĉne odgovornosti. a ĉija zajedniĉka karakteristika je stanovište da kriviĉno pravo sluţi odbrani društva od kriminaliteta. opravdava retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona itd. koji je svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954. Shvatanja koja su manje-više prihvaćena od većine autora su: a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca. neopozitivistiĉki itd. Udaljem razvoju.BH-PRAVNICI. sudija kasacionog suda u Parizu. sterilizacije i sl. pozitivne. krivca. potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno kriviĉno pravo i zamijeniti ga pravom društvene odbrane. Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel. Druga. već traţi njegovu transformaciju. pored kazne i mjere bezbjednosti. uvoĊenje batinanja. Prema tome. U pokretu društvene odbrane mogu se izdvojiti 2 koncepcije: Prema prvoj koncepciji. Teţište se sa kriviĉnog djela pomjera na krivca. već usvaja samo jednu vrstu mjera društvene odbrane.stanja opasnosti u kome se nalazi poĉinilac kriviĉnog djela dopunjuje represivni mehanizam i drugim kriviĉnom sankcijom nazvanom mjera bezbjednosti. Prvobitno su preporuĉivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji.klasiĉne) koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr. U tom novom pravu treba pojmove kriviĉnog djela. Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana.COM . Shodno tome. Ovo stanovište razvija naĉelo individualizacije kazne usvajajući sistem ublaţavanja kazne. ove mjere su sve više poprimale karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta kriviĉne sankcije. One su imale zadatak da u većoj mjeri zamijene kaznu ili da reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima. Kriminalna politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu. Reforma kriviĉnog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka Reforma zahvata skoro cijelu Evropu. Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasiĉni. umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog kriviĉnog prava. ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom smislu. sadašnja kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene odbrane.neoklasiĉna). Ovu koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi društvene odbrane”.g (prošireno izdanje 1966. smatrajući ih posebnom vrstom mjera bezbjednosti. Delikventa treba podvrći tretmanu koji obezbjeĊuje njegovu resocijalizaciju. sociološke i drugih škola.COM Posebnu paţnju neoklasiĉari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poĉiniocima kriviĉnih djela. subjektivizma i kurativnih mjera. 15 WWW.WWW.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za društvenu odbranu” sa zadatkom da utiĉe na suzbijanje zloĉina. uslovne osude i uslovnog otpusta.

U Hrvatskoj.godine. uz iskljuĉenje retroaktivnosti vaţenja kriviĉnog zakona. Postavio je naĉelo legaliteta kriviĉnog djela i kazne.1944. odnosno autonomnih pokrajina na naĉin da je federacija odreĊivala opći dio kriviĉnog zakonodavstva i manji broj kriviĉnih djela od zajedniĉkog znaĉaja.kriminalne politike.godine. sa izuzetkom blaţeg zakona.05. Iz navedenih stavova proizilazi da kriviĉno pravo treba biti izraz tzv. c) Potreba ispitivanja liĉnosti izvršioca kriviĉnog djela. MeĊutim. zakonodavna nadleţnost republika bila je izrazito suţena.godine.godine. Tokom II svjetskog rata. U BiH je vaţio Kazneni zakon o zloĉinstvima i prestupima od 26. Nakon II svjetskog rata. odnosno autonomne pokrajine.WWW. Dakle.godine. a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne. tako i subjektivna stanja ĉovjeka.godine.COM b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeĊu federacije i republika. Kriviĉni zakonik FNRJ donesen je 1951. Zakon sadrţi propise o umišljaju i nehatu. koja omogućava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za suzbijanje kriminaliteta. GraĊanski sudovi kao zasebni organi pravosuĊa nisu postojali sve do 1944.godine. Njima je izvršeno razgraniĉenje nadleţnosti u kriviĉnim stvarima izmeĊu vojnih sudova i Narodno-oslobodilaĉkih odbora. Kriviĉnopravni propisi. tako i potreba zaštite ĉovjeka-pojedinca. po Ustavu FNRJ iz 1946.BH-PRAVNICI. U zakoniku je bio uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente.1879. Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo. za razvoj kriviĉnog prava poseban znaĉaj imaju Foĉanski dokumenti iz februara 1942.1930.BH-PRAVNICI. Dalji razvoj išao je u pravcu povećanja zakonodavne nadleţnosti republika na raĉun federacije. neuraĉunljivosti i smanjenoj uraĉunljivosti. nuţnoj odbrani i krajnjoj nuţdi. trebaju biti elastiĉni i dozvoliti da se u obzir uzimaju kako objektivne okolnosti. zabludi. Zakon je predviĊao dualitet kriviĉnih djela: zloĉine i prestupe. te je amandmanima iz 1971. a sva ostala kriviĉna djela i sankcije odreĊivale su republike. kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale narodne sudove kao organe pravosuĊa na osnovu uputstva NKOJ od 09. njegova psihiĉka konstitucija i njegova liĉnost u cjelini. 16 WWW. Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01. osnovne savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava omogućavaju razvoj pozitivnog kriviĉnog prava na jednoj širokoj platformi. na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razliĉitih pravn ih podruĉja. postojala je mogućnost da kriv iĉno zakonodavstvo donose federacija i socijalistiĉke republike. pri ĉemu se uzima u obzir kako potreba zaštite društva. Spadao je u red modernih burţoaskih zakonika.COM .06. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA U BiH Uspostavom Kraljevine SHS. Osnovne i najvaţnije mjere u borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere.01. posebno u pogledu odreĊivanja kazne.

BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.WWW.COM .COM II KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO 17 WWW.

COM 18 WWW.WWW.BH-PRAVNICI.COM .BH-PRAVNICI.

Ukoliko je štićena vrijednost veća. Normativni akti kojima se upotpunjuju blanketne norme koje postoje u kriviĉnom pravu. Pod pojmom kriviĉni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom ureĊenom sistemu zaokruţena problematika instituta općeg i posebnog dijela kriviĉnog prava.COM .BH-PRAVNICI. Pod pojmom kriviĉno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH. Zaštitna funkcija – obezbjeĊuje zaštitu društva primjenom kriviĉnih sankcija prema licima koja ugroţavaju ili povreĊuju osnovne vrijednosti jednog društva. utiĉući na taj naĉin na izgraĊivanje svijesti graĊana o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaĉanje morala društva. 3. Neposredan izvor su kada drţava prihvati meĊunarodni ugovor i obaveţe se da će isti neposredno 19 WWW. Granice kriviĉnopravne prinude odreĊuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i nuţnosti kriviĉnopravne zaštite tih vrijednosti. Uredbe sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviĉna djela i sankcije za uĉinioce tih djela. IZVORI KRIVIĈNOG PRAVA Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. 2. te druge osnovne vrijednosti društva. 2. neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta kriviĉnog kodeksa ili je ona sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureĊuje neki ţivotni odnos. osim za ponašanja koja su zakonom odreĊena kao kriviĉna djela.BH-PRAVNICI. Donose se u sluĉaju rata ili drugih vanrednih situacija. Postoje 2 vrste ovih akata: 1. Socijalno-etiĉka funkcija – ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna. MeĊunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor kriviĉnog prava. ObezbjeĊenje sigurnosti ĉovjeka i graĊanina u smislu da prema njima neće biti primijenjene kriviĉne sankcije. zakoni Kantona i zakoni drţave BiH kojima su propisana kriviĉna djela. Zasniva se na vaţećem zakonskom tekstu. Podzakonski normativni akti su posredan izvor kriviĉnog prava. Posredni izvori su podzakonski akti. OSNOV I GRANICE KRIVIĈNOPRAVNE PRINUDE Propisivanje kriviĉnih djela i kriviĉnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene kriviĉnopravne prinude i njenoj srazmjernosti jaĉini opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka.a bazi se prouĉavanjem pozitivnog prava u smislu da isto unapreĊuje.COM CILJEVI KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIČNOPRAVNA PRINUDA FUNKCIJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Funkcije kriviĉnog zakonodavstva su: 1. Pri odreĊivanju granica prinude vrši se diferenciranje vrijednosti koje se štite prema njihovom znaĉaju.WWW. Pod pojmom kriviĉni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba kriviĉnopravnog sadrţaja. Izvori kriviĉnog prava mogu se podijeliti na neposredne i posredne. Funkcije kriviĉnog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog ureĊenja i politiĉkog sistema. meĊunarodni ugovori (konvencije). kriviĉnopravna prinuda je oštrija i obrnuto. sudska praksa i pravna nauka. Neposredni izvor kriviĉnog prava je kriviĉni zakon.

Prema sadrţaju – odredbe općeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog (nešto se proglašava) karaktera. Upućujuća dispozicija je ona u kjoj se upućuje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa kriviĉnog zakona. odnosno iz nekog drugog kriviĉnog djela. Naĉini odreĊivanja kriviĉnih djela (metodi odreĊivanja bića kriviĉnih djela – razliĉitost dispozicija) Dispozicija je onaj dio propisa. tj..1: «Ko uvrijedi drugog. Npr.171 st. Opći dio obuhvata 14 glava sa 136 ĉlanova.». Tako npr.. Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene. a sloţene na blanketne i alternativne. te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna imovinska korist). a posebnog dijela dispoziciju i sankciju.273 st. Obiĉna dispozicija je ona u kojoj se ne izlaţu pojedina karakteristiĉna obiljeţja nekog kriviĉnog djela.» ili kod kriviĉnog djela ubistva ĉl.kod kriviĉnog djela kraĊe ĉl. ĉl. utaje ili prevare – ĉl.WWW.sitno djelo kraĊe.1. strukturi i meĊusobnom odnosu. viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova. Iz ove dispozicije se vidi da je zakonodavac odredio više obiljeţja tog kriviĉnog djela. Pravna nauka (dogma) je posredan izvor kriviĉnog prava. Osim toga. Po meĊusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe općeg dijela bez odredbe posebnog dijela i obrnuto.137-396).. Po strukturi – odredbe općeg dijela imaju dispoziciju. njenu prirodu (pokretna). Odredbe posebnog dijela su odredbe o pojedinim kriviĉnim djelima prma njihovim pojedinaĉnim i grupnim obiljeţjima. Odredbe općeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju.1: «Ko drugog liši ţivota.283 st.obiĉna dispozicija je kod kriviĉnog djela uvrede iz ĉl. Odnose se na bilo koje kriviĉno djelo iz posebnog dijela. Ni kod jednog ni kod drugog kriviĉnog djela zakonodavac nije u dispoziciji dao bitna obiljeţja tog kriviĉnog djela. Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomoću obiljeţja opisuje neko kriviĉno djelo..BH-PRAVNICI. te sugerišu zakonodavcu odreĊene promjene. Tako npr. To znaĉi da djelo iz ĉl. KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIĈNIH ZAKONA Klasifikacija kriviĉnopravnih odredaba i razlika izmeĊu odredaba općeg i posebnog karaktera KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Općeg i posebnog dijela..». Sudska praksa su posredan izvor kriviĉnog prava. utaju 278. U praksi se koriste mišljenja pravne nauke.. Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije preuzme obavezu da odredbe odreĊenog ugovora unese u svoje kriviĉno zakonodavstvo. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem zaštitnom objektu svrstana u pojedine grupe kriviĉnih djela (poglavlja 15-33.1: «Ko tuĊu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist. prevaru 282). Jednostavne dispozicije mogu se podijeliti na obiĉne. opisne i upućujuće. Oznaĉio je svojinu na stvari (tuĊa).COM primjenjivati u svom pravosudnom sistemu.COM . sadrţi upućujuću dispoziciju koja upućuje na druga kriviĉna djela (kraĊu 273. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih normi uoĉavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja.283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe 20 WWW. ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom pitanju.214 st. pravne norme u kome se po obiljeţjima odreĊuje biće nekog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.

Objektivni momenat je taj da vrijednost ukradenih. podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama općeg kaznenog okvira te vrste kazne. Tako postoje zatotvoreni kazneni okvir. ĉl. Relativno odreĊene kazne znaĉe da zakonodavac odreĊuje kazneni okvir. 21 WWW. svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir. U savremenom kriviĉnom pravu postoji više modela odreĊivanja sankcije. Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije. apsolutno neodreĊena i relativno odreĊena. U sluĉaju da su za neko kriviĉno djelo propisane 2 kazne (bilo alternativno ili kumulativno).171 st. (ima još alternativa – vidi zakon). već u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreĊuje za konkretan sluĉaj vrstu i mjeru kazne.BH-PRAVNICI. na svirep ili podmukao naĉin 2.2. U navedenom primjeru radi se o 2 specifiĉna obiljeţja.raspon u kome se moţe izreći kazna za konkretno kriviĉno djelo. Na veliĉinu kazne ne utiĉu okolnosti koje nisu unesene kao obiljeţja kriviĉnog djela ili nisu izriĉito navedene kao ublaţavane ili pooštravane.da priĉini štetu upravo takve vrijednosti. od kojih je jedno objektivne. nacionalnih ili vjerskih pobuda itd. tj. jer bi prihvatanje apsolutno neodreĊene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naĉelom legaliteta odreĊenosti djela i kazne. Naše kriviĉno zakonodavstvo ne prihvata odreĊivanje kazne na 2 naprijed opisana naĉina. pri bezobzirnom nasilniĉkom ponašanju 4. Oĉigledno je ova odredba neprimjenjiva ukoliko ne postoje propisi o prekidu trudnoće. i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica 3. U našem kriviĉnom zakonodavstvu prihvaćen je sistem relativno odreĊenih kazni.. kod kriviĉnog djela teškog ubistva. Npr. Relativno odreĊivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naĉina. Ukoliko taj okvir nije izriĉito naznaĉen. tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od alternativno predviĊenih obiljeţja. Naĉini odreĊivanja sankcije za kriviĉno djelo Sankcija je dio propisa tj. tj. Apsolutno odreĊene kazne postoje u sluĉaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom odmjeravanja kazne. Prihvatanje apsolutno odreĊene kazne bilo bi u suprotnosti sa naĉelom individualizacije kazne. Npr. odnosno odreĊuje obim kriviĉnopravne zaštite. poluotvoreni kazneni okvir nagore i poluotvoreni kazneni okvir nadole.kod KD protivpravnog prekida trudnoće. utajenih stvari ili šteta uĉinjena prevarom ne prelazi iznos od 500 KM.. se kaţe: «Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit će se ko drugog liši ţivota: 1. Blanketna norma mora biti dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj. pravne norme u kome je odreĊena kazna za uĉinioca djela datog u dispoziciji. iz rasnih.». ĉl. Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme.WWW.176 st. otvoreni kazneni okvir. Apsolutno neodreĊene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ograniĉenjima pri odmjeravanju kazne.COM . Ta dopunjujuća norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu. a zatim i neka specifiĉna obiljeţja prema kojima se ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upućuje. Njima su u alternativi propisana jedno ili više obiljeţja odreĊenog kriviĉnog djela.1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnoće trudnoj ţeni s njenim pristankom izvrši prekid trudnoće. a drugo subjektivne prirode.COM osnovni oblici djela na koje dispozicija upućuje. Subjektivni momenat je da se utvrdi da je uĉinilac išao za tim da pribavi stvar. Na veliĉinu kazne ne utiĉe ni ĉinjenica na koji naĉin se konkretizovalo pojedino obiljeţje kriviĉnog djela. tako da ona moţe biti apsolutno odreĊena. To znaĉi da je pri samoj kvalifikaciji djela odreĊena i kazna za to djelo.BH-PRAVNICI.

228 se kaţe: «kaznit će se zatvorom do 3 godine i novĉanom kaznom».BH-PRAVNICI. Npr. ili da uĉiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina.COM .BH-PRAVNICI. kod KD prinude. Ta kazna se moţe propisati samo u alternaciji sa kaznom zatvora odreĊenog trajanja. Razlika u odnosu na prethodnu situaciju sa novĉanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor nikad ne izriĉe u kumulaciji sa nekom drugom kaznom.WWW.000 KM) ili da se opredijeli za zatvor koji u konkretnom sluĉaju moţe trajati 15 dana – 1 godine.171 se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina». U izloţenom primjeru zakonodavac je postavio alternativu u sankciji. Npr.2 dugotrajni zatvor nikada ne moţe propisati kao jedina glavna kazna. To znaĉi da se dugotrajni zatvor moţe izreći u rasponu 20-40 godina. ratnih zloĉina i nekih drugih KD protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom».000 KM (za djela iz koristoljublja do 100.. Kao što ni za jedno kriviĉno djelo zakonodavac nije izriĉito odredio poseban kazneni okvir za novĉanu kaznu. Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere novĉane kazne za to djelo. Takvo je npr.. Tada se logiĉkim tumaĉenjem uzima da vaţi opći maksimum te se moţe izreći kazna od propisanog posebnog minimuma do općeg maksimuma. Npr. već sud njenu visinu utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. isto tako zakonodavac koristi poseban kazneni okvir. rješenje kod KD podvoĊenja. kod KD genocida. ništa ne govoreći o posebnom minimumu.COM Zatvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad je zakonodavac u granicama općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. Otvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni maksimum. 22 WWW. ĉl. U takvim sluĉajevima se podrazumijeva da vaţi opći okvir naznaĉene vrste kazne. isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i kad je u pitanju dugotrajni zatvor. U tom sluĉaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina. a konkretna duţina trajanja biće odreĊena u zavisnosti od konkretnog sluĉaja. U navedenom primjeru sud ima mogućnost da uĉiniocu izrekne kaznu u rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te kazne izrekne i novĉanu kaznu u rasponu od 200-20. ali isto tako te dvije kazne mogu biti za odreĊeno djelo i kumulativno propisane. U takvim sluĉajevima sudu koji odmjerava kaznu na raspolaganju stoje 2 mogućnosti: ili da uĉiniocu odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina. sud ima mogućnost izbora da uĉinioca kazni novĉano u općim okvirima (200-20. Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u sluĉaju ako je zakonodavac za konkretno kriviĉno djelo odredio samo posebni minimum. što znaĉi da je tada sud obaveza n da uĉiniocu izrekne i kaznu zatvora i novĉanu kaznu.kaznit će se zatvorom do 3 godine». kod KD ubistva iz ĉl. i što se prema odredbi ĉ l. Tada se uzima da vaţi opći minimum. Poluotvoreni kazneni okvir nadole postoji u sluĉaju kada je za konkretno kriviĉno djelo zakonodavac odredio samo posebni maksimum kazne. U takvim sluĉajevima iskljuĉena je mogućnost odmjeravanja kazne od 15-20 godina. Prema metodu ili naĉinu na koji se zakon tumaĉi. Prema subjektu ili organu koji tumaĉi zakon. Prema obimu tumaĉenja.276 KZ FBiH: «uĉinilac će se kazniti zatvorom 1-10 godina». za konkretno kriviĉno djelo odredio poseban kazneni okvir utvrĊujući minimum i maksimum kazne za to djelo.38 st. 2. novĉana kazna kod kriviĉnog djela neovlaštenog fotografiranja. ĉl.196: «Kaznit će se novĉanom kaznom ili zatvorom do 1 godine». To je najĉešći sluĉaj odreĊivanja sankcije. sadrţaja i obima kriviĉnopravne zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme. Npr. kod KD razbojništva iz ĉl. pri tome ništa ne govoreći o posebnom maksimumu. 3.185: «. TUMAĈENJE KRIVIĈNIH ZAKONA Tumaĉenje kriviĉnog zakona predstavlja utvrĊivanje pravog smisla. Postoje uglavnom 3 vrste tumaĉenja: 1.000 KM). ĉl. Npr.

Logiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se odreĊuju zakoni mišljenja i zakljuĉivanja. to podrazumijeva da mu sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. Doktrinarno tumaĉenje daju pojedine nauĉne institucije ili pojedinci u svojim nauĉnim radovima. Gramatiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu gramatiĉkih pravila.BH-PRAVNICI. logiĉko. Isto tako. lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao. a neke kumulativno kao npr.COM Prema subjektu koji tumaĉi zakon postoje 3 vrste tumaĉenja: autentiĉno ili obavezno. što znaĉi da je ono uslovljeno prema grupi kriviĉnih djela u koja je svrstano.COM . Sistematsko tumaĉenje je utvrĊivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreĊena kriviĉnopravna norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili srodnim normama.poseban kazneni okvir.WWW. ako za neko djelo nije uopće odreĊen minimum i maksimum kazne tj. privilegirani oblici. Autentiĉno tumaĉenje potiĉe od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji primjenjuju zakon. ako zaknodavac za neko djelo predviĊa mogućnost oslobaĊanja od kazne. po svom sadrţaju su sliĉna.pravila sintakse tj. Sva ova tumaĉenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaĉenju. Prema obimu tumaĉenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. Isti je sluĉaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta neke elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru. Prema tome. osnovna podjela je u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat ţivot ĉovjeka.kad su u pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata. kada je u pitanju neko kriviĉno djelo onda moramo znati da je ono već samim svojim mjestom u sistemu naĉelno odreĊeno i po svojim obiljeţjima. To tomaĉenje nije obavezno. Tako sva ubistva (osnovni oblik. Tako npr. tu se pojedini propisi dovode u meĊusobnu vezu. Tako ćemo od samog mjesta gdje je odreĊeno djelo sistematizovano. sistematsko. u svim sluĉajevima gdje nije odreĊen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. Sudsko tumaĉenje je tumaĉenje koje daju sudovi rješavajući konkretne sluĉajeve. tada se podrazumijeva da u tom sluĉaju vaţi opći kazneni okvir za to kriviĉno djelo. jer im je srodan uţi grupni ili podgrupni zaštitni objekat. a naroĉito podgrupe.BH-PRAVNICI. vidimo da je zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraĉunljivosti postavio u alternaciji mogućnost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. ali je to mišljenje znaĉajno jer unapreĊuje pravilnu primjenu zakona. kao i za graĊane. logiĉkom operacijom zakljuĉujemo da vaţe opći minimum odnosno opći maksimum za te vrste kazne. To tumaĉenje nema obaveznu ulogu. a u drugoj njegov tjelesni integritet. tj. Prema metodu tumaĉenja: gramatiĉko. ubistvo iz nehata) imaju neka zajedniĉka obiljeţja. kvalificirani oblici. sva kriviĉna djela iz odreĊene grupe.pravila o izraţavanju misli na odreĊenom jeziku. Isto tako. kao i odreĊivanja i povezivanja pojmova. historijsko. tako i ono lice koje nije moglo da upravlja svojim postupcima. Prema tome. Mada odluke jednog suda. sudsko i doktrinarno. Ograniĉavajući se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraĉunljivosti. odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog raspravljanja. jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog instituta ili katedre. Drugim rijeĉima. one ipak imaju znaĉaj jer izraţavaju odreĊena pravna shvatanja povodom odreĊenih pitanja. u grupi kriviĉnih djela protiv ţivota i tijela. pa ĉak to mogu biti i ĉitave grupe propisa iz istog ili razliĉitih zakona. sadrţaj obim kriviĉnopravne zaštite tog kriviĉnog djela. komparativno. Kao primjer gramatiĉkog tumaĉenja moţe se navesti odredba o neuraĉunljivosti prema kojoj se neuraĉunljivim smatra kako ono lice koje nije moglo da shvati znaĉaj svog djela. posebno višeg ne obavezuju niţe sudove. Tako npr. 23 WWW.

U ovom drugom sluĉaju utvrĊuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene. tj. Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaĊe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i okolnostima u kojima se zakon primjenjuje. Historijsko tumaĉenje takoĊer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka.COM . Npr. moţe se reći da nema jasne granice izmeĊu tih pojmova. Restriktivnim tumaĉenjem se suţava. Ako upotrijebljeni izraz ne odreĊuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma. onda bi se to moglo uĉiniti uporeĊivanjem te norme na oba autentiĉna jezika. Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreĊen. meĊutim ponekad se upotrijebljenim terminima pojam ne odreĊuje precizno. ili kao jedan od naĉina stvaranja prava (analogija kao izvor prava). vrši se utvrĊivanje volje zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen. odreĊene kriviĉnopravne norme na osnovu poreĊenja istog zakonskog teksta objavljenog na više autentiĉnih jezika. a to je ciljno tumaĉenje kada se utvrĊuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreĊene kriviĉnopravne norme. Takva analogija je dosta sliĉna ekstenzivnom tumaĉenju i praktiĉno predstavlja prelaz izmeĊu ekstenzivnog tumaĉenja već postojećeg teksta i analogije kojom se stvara pravo. Oba tumaĉenja (i uţe i šire) odreĊuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i dozvoljeno je u kriviĉnom pravu jer se ne protivi naĉelu legaliteta.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku. Sve navedene metode tumaĉenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode. Tu se utvrĊuje volja zakona. Ono se vrši na osnovu tzv. Na toj liniji historijskog tumaĉenja nalazi se i evolutivno tumaĉenje zakona. rasprave sa pojedinih zakonodavnih odbora. onda se javlja potreba za njegovim tumaĉenjem koje moţe biti uţe i šire. već se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. Sve norme u kriviĉnom zakonu prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeĉi ili reĉenice.materijalija – nacrti zakona. tumaĉenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. onda nema potrebe za njegovim tumaĉenjem po obimu. Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreĊuju neki pojam.. ĉistih znaĉenja 24 WWW. ANALOGIJA U KRIVIĈNOM PRAVU Analogija se u kriviĉnom pravu primjenjuje ili kao jedan od naĉina tumaĉenja zakona. projekti. Drugim rijeĉima. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaĉenju ostaje i u okviru upotrijebljenih termina imajući u vidu njihovo šire znaĉenje. rasprave u parlamentu itd. odnosno postoji njegovo uţe i šire shvaćanje. pa ukoliko bi se pojavio problem da se utvrdi pravi smisao odreĊene kriviĉnopravne norme. Ova vrsta tumaĉenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona. dok se analogija logiĉkom operacijom utvrĊivanja sliĉnosti na izvjestan naĉin udaljava od pravih. obzirom da su odnosi koje zakon regulira u stalnom mijenjanju i razvoju. prijedlozi. Prema obimu. a ekstenzivnim proširuje smisao upotrijebljenog termina. Drugi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu uporeĊivanja zakona ili odreĊene kriviĉnopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreĊenom kriviĉnopravnom normom u zakonu druge zemlje. tj. obrazloţenja uz prijedloge i nacrte. u okviru zakona. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima starijeg datuma.WWW. To znaĉi da je tumaĉenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziĉkog izraţavanja.COM Komparativno tumaĉenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona. Kako se i ekstenzivnim tumaĉenjem i analogijom kojom se tumaĉi zakon ostaje u okviru zakonodavĉeve misli i volje. Analogija kao naĉin tumaĉenja zakona predstavlja sluĉaj kada se na osnovu sliĉnosti rješava neki konkretan sluĉaj i to intra legem. a na taj naĉin se suţava ili proširuje i sadrţina kriviĉnopravne norme.

kod vremenskog vaţenja je osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreĊeni kriviĉni zakon. 25 WWW.COM upotrijebljenih izraza. pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja. a to pitanje podrazumijeva 2 stvari: 1. i naš zakonodavac je u odredbi ĉl. toplote. pa koko nije bilo odgovarajuće odredbe u zakonu.vijeka. naĉelo u pogledu vremenskog vaţenja kriviĉnog zakona. sudovi su elektriĉnu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naĉin regulirali kraĊu el. Stupanje na snagu i prestanak vaţenja kriviĉnog zakona Kriviĉni zakon stupa na snagu na 2 naĉina: a) Izriĉitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naĉin. kretanja. Zakonska analogija (analogia legis) – kada se konkretni sluĉaj rješava primjenom zakonskog propisa koji regulira najsliĉniji sluĉaj.BH-PRAVNICI. Analogija kao naĉin stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti sluĉajeve koji nisu regulisani zakonom ili pravnim propisom. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije: 1.11 istumaĉio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti.WWW. pa je nedopustivo da se putem analogije stvaraju nova kriviĉna djela i da se odreĊuju kazne za ta djela. ili se uspostavljaju nove pooštravajuće okolnosti prema uĉiniocu kriviĉnog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u Zakonu propisana. tj. Razlog tome je što bi to bilo u suprotnosti sa usvojenim osnovnim naĉelom materijalnog kriviĉnog prava – naĉelom legaliteta. Treba zakljuĉiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada ne moţe primijeniti kada je u suprotnosti sa naĉelom legaliteta. Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u kriviĉnom pravu je u suprotnosti sa naĉelom zakonitosti kriviĉnog djela i kazne. Da bi otklonio eventualne dileme. kao i telefonskih i drugih impulsa. 2. proizilazi i glavno pravilo.COM . Kao primjer analognog tumaĉenja moţe se navesti fenomen kraĊe elektriĉne energije prvih decenija 20. 2. kada je elektriĉna energija ušla u širu upotrebu. VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod vremenskim vaţenjem kriviĉnog zakona podrazumijeva se vaţenje odreĊenog kriviĉnog zakona s obzirom na vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. U vezi s tim. Analogija kao naĉin stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava.energije kao kraĊu bilo koje druge stvari.1 KZ FBiH. MeĊutim.BH-PRAVNICI.3 KZ FBiH. kada elektriĉna energija nije bila u široj upotrebi i kada u kriviĉnim zakonima tog vremena nije bila predviĊena kraĊa elektriĉne energije. Naime.4 st. a to je uvijek u sluĉaju kada se putem analogije ili stvaraju bića novih kriviĉnih djela. MeĊutim. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon prestaje da vaţi. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan sluĉaj rješava primjenom pravnih naĉela odreĊene grane prava ili ĉak primjenom pravnih naĉela na kojima se zasniva cjelokupni pravni sistem odreĊene drţave u odreĊenom vremenu. Iz usvojenog naĉela legaliteta koje je predviĊeno u ĉl. ona ne dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno kriviĉno pravo. prema odredbi ĉl. uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodavĉeve volje. na uĉinioca kriviĉnog djela uvijek se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela.136 st. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon stupa na snagu.

2 KZ FBiH iskljuĉuje mogućnost retroaktivnog vaţenja (nikome ne može biti izrečena sankcija za djelo koja prije nego što je učinjeno zakonom nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivična sankcija). a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po novom zakonu. Pri tome prestanak vaţnosti moţe da bude odreĊen već prilikom donošenja zakona.COM b) Izriĉitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu. ako je ta mjera bezbjednosti za njega blaţa. Dakle jedini izuzetak izraz je humanosti zakonodavca u odnosu na uĉinioca kriviĉnog djela. kada se primjenjuju sve odredbe starog zakona. tada se na njega primjenjuju sve odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan sluĉaj. tj. Zatim se ista logiĉka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme presuĊenja djela i tada se sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno kriviĉno djelo. ali izriĉito. jednom ili više puta izmijeni zakon. U tom pogledu postoji samo jedan izuzetak. Samo izuzetno iz razloga praviĉnosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed pomenutog pravila jedinstvene primjene starog i novog zakona. Tako npr. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeĊivanje strogosti starog i novog zakona. i to ne izolovano.BH-PRAVNICI. Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan sluĉaj. Prećutno kriviĉni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaĉiji naĉin regulira istu materiju. U tom sluĉaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori. Kriviĉni zakon prestaje da vaţi takoĊer izriĉito i prećutno. što znaĉi da je u takvom sluĉaju već unaprijed ograniĉeno vremensko trajanje nekog zakona. Konkretno utvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se na naĉin da se prvo logiĉkom operacijom na uĉinioca i njegovo kriviĉno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. već u nekom drugom zakonu koji pored tog pitanja ureĊuje i neka druga pitanja – izuzetan naĉin. Primjena blaţeg zakona UtvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeĊivanjem u odnosu na konkretno kriviĉno djelo i u odnosu na konkretnog uĉinioca.WWW.BH-PRAVNICI. 8 dana nakon objavljivanja u sluţbenim novinama.4 st. predviĊen u odredbi ĉl. koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivičnog djela. Ako se prilikom uporeĊivanja naĊe da je za uĉinioca povoljniji npr. Vaţi i obrnut sluĉaj. Prema tome. b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage odreĊeni kriviĉni zakon. kasniji zakon derogira raniji zakon.2 KZ FBiH. kada su u pitanju veće kriviĉnopravne reforme. Izriĉito prestaje vaţiti: a) Na osnovu zakonskog propisa koji odreĊuje dan prestanka njegovog vaţenja. nema djelomiĉne primjene odredaba starog. Retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedeće: da li se u nekim sluĉajevima odreĊeni kriviĉni zakon moţe primijeniti i na dje la koja su uĉinjena prije njegovog stupanja na snagu. nepravilno je uzeti u obzir samo sankciju koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu. primijenit će se zakon koji je blaži za učinioca. a djelomiĉno odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojeći zakon. Dosljedna primjena naĉela legaliteta iz ĉl. već posmatrano u cjelini. bilo bi prihvatljivo da za 26 WWW. c) Da se generalnom klauzulom.3 st. pod uslovom da nema izriĉite odredbe o njegovom stupanju na snagu. Tako se uzima da ne bi bilo nepravedno da sud uĉiniocu odmjeri kaznu po starom.COM . Kriviĉni zakon stupa na snagu prećutno kao i svaki drugi zakonski tekst. stave van snage svi propisi koji su u suprotnosti sa odredbama novog zakona. novi zakon. već se moraju uzeti u obzir svi propisi starog i novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom sluĉaju.

Uticaj nekriviĉnih (vankriviĉnih) propisa na utvrĊivanje blaţeg zakona U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrĊivanje blaţeg zakona utiĉe izmjena vankriviĉnih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bića odreĊenih kriviĉnih djela. onda je blaţi onaj zakon koji iskljuĉuje kaţnjivost. manji iznos novĉane kazne i sl). 8. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne. Uvijek je blaţi onaj zakon koji uĉinjeno djelo ne predviĊa kao kriviĉno djelo. Ako po oba zakona postoji i kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost. bilo da je to osloboĊenje obligatorno ili fakultativno. Izuzetak po retroaktivnom vaţenju u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir. Ako oba zakona predviĊaju izricanje sporedne kazne. 5. treba imati u vidu posebni minimum i posebni maksimum odreĊene vrste kazne. Isti princip primjene blaţeg zakona. neprihvatljivo je da se uĉinilac kriviĉnog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u kojoj bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. Osnov iskljuĉenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr. blaţi je onaj zakon ĉija je sporedna kazna blaţa. 4. 6. 7.jedan zakon predviĊa nehatni oblik izvršenja djela. a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom (odreĊene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala oduzimanje vozaĉke dozvole. na njeno ublaţavanje itd.BH-PRAVNICI. Pri tome je uvijek blaţa ona kazna koja je blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). tada se na uĉinioca uvijek primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Ukoliko se po oba zakona na uĉinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri. Prema tome. blaţi je onaj zakon prema kome se uĉiniocu moţe izreći ta vrsta kazne u manjoj mjeri (kraće trajanje zakona. ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne. Ukoliko se uĉinilac ne oslobaĊa od kazne ni po jednom zakonu. Pri tom treba imati u vidu da u konkretnom sluĉaju mogu doći u obzir jedan ili više propisa koji utiĉu na odmjeravanje kazne. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost (npr. Ukoliko se u utvrĊivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiĉna pravna situacija za uĉinioca u pogledu izricanja kriviĉne sankcije i po jednom i po drugom zakonu.nedostatak privatne tuţbe. a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesnopravni. Ako su posebni minimumi isti. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa niţi posebni minimum. U svakom sluĉaju. tada je uvijek blaţi onaj zakon koji predviĊa blaţu vrstu glavne kazne. U tom pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankriviĉnopravnih propisa ima 27 WWW.WWW. kao što je npr. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i odgovornost i kaţnjivost.COM . 2. Kriteriji za utvrĊivanje blaţeg zakona su slijedeći: 1. 3. 9. blaţi je onaj zakon koji predviĊa niţi poseban maksimum. Ako su te kazne iste. onda se uzima da je blaţi zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. a drugi ne. Ako je uĉinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu kriviĉno djelo.uticaj odreĊenog liĉnog odnosa ili zastarjelost. odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti.BH-PRAVNICI. Ukoliko se uporeĊuju samo kazne u jednom i drugom zakonu. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa osloboĊenje od kazne. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje odgovornost za djelo uĉinjeno iz nehata).COM neko kriviĉno djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja sud uĉiniocu izrekne kaznu zatvora po starom zakonu ako je ona blaţa. blaţi je onaj zakon koji ne predviĊa primjenu sporednih kazni.

Na pravosnaţno presuĊene predmete izmjena kriviĉnog zakona nema uticaja. Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureĊuje pitanja prostornog vaţenja svog kriviĉnog zakonodavstva. 2. ili treba uzeti u obzir i tzv. Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude. Teritorijalni 2. U takvim sluĉajevima moţe se samo posebnim propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se izvrši ublaţavanje kazne.COM . pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme donošenja presude.WWW. Drţavljanstvo uĉinioca kriviĉnog djela. i meĊuzakoni se uzimaju u obzir pri odreĊivanju blaţeg zakona. Univerzalni (kosmopolitski). 3. Personalni (nacionalni) 3. Imajući u vidu ova 3 elementa. Drţavna teritorija na kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno.BH-PRAVNICI.zahtjev za zaštitu zakonitosti). Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih propisa za utvrĊivanje blaţeg zakona. Prema teritorijalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koja su izvršena na njenoj teritoriji. Primjena tzv. U tom smislu.4 st. 28 WWW. Realni (zaštitni) 4. meĊuzakoni se ne uzimaju u obzir. ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja. postoje 4 principa prostornog vaţenja kriviĉnog zakonodavstva: 1. podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko kriviĉno djelo uĉinjeno u toj drţavi odnosno teritorijalnoj jedinici ili izvan nje. Na ĉiju štetu je izvršeno neko kriviĉno djelo. Principi prostornog vaţenja kriviĉnih zakona Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog kriviĉnog zakona. Po drugom shvatanju.COM uticaja na utvrĊivanje blaţeg zakona. MeĊuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela. bez obzira na drţavljanstvo poĉinioca i porijeklo objekta kriviĉnopravne zaštite. koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi ĉl. izmjenama se ne utiĉe na utvrĊivanje blaţeg zakona. PROSTORNO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod prostornim vaţenjem kriviĉnog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice. Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima (npr.BH-PRAVNICI. Prema prvom. tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek u onim sluĉajevima kada povodom uloţenog pravnog lijeka doĊe do ponovnog suĊenja.2 KZ FBiH. U tom smislu postoje 2 shvatanja. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da li je izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreĊenog ponašanja.meĊuzakone. za njega su bitna 3 elementa: 1.”meĊuzakona” pri utvrĊivanju blaţeg zakona Postavlja se pitanje da li prilikom utvrĊivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude.

Ostao bi nekaţnjen i stranac koji bi izvršio kriviĉno djelo u zemlji koja primjenjuje iskljuĉivo personalni princip. Isto tako.130 ovog Zakona pokrenut. Ako bi se primjenjivao samo realni princip.COM .1.WWW.COM Prema personalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljuĉivo na njene drţavljane. gonjenje u Federaciji poduzeće se samo uz odobrenje federalnog tužioca. Prema realnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela kojima se povreĊuju. Na takva lica primjenjuju se norme meĊunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije kao što je npr. Prema ĉl. ĉiji je drţavljanin uĉinilac. pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija. niti kojoj drţavi ili ĉijem drţavljaninu pripadaju pravna dobra koja su kriviĉnim djelom povrijeĊena ili ugroţena.proglašavanje odreĊene javne osobe za personu non grata. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu Osnovni princip usvojen u kriviĉnom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip. Isto tako. ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno onemogućiti kaţnjavanje za izvršeno kriviĉno djelo u inostranstvu.130 st. pri ĉemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno.136 st. na strane diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreĊenih meĊunarodnih organizacija. obalno more i vodene površine unutar granica FBiH. odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graĊana. Tako npr. gdje joj se ostavlja odreĊeno vrijeme da napusti zemlju. pa otišao u svoju zemlju koja primjenjuje teritorijalni princip.2 i 3) prema kome se brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez obzira gdje se nalazili u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela.1. došlo bi se u situaciju ili izruĉiti vlastitog drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno kriviĉno djelo. Pritom nije vaţno gdje je djelo uĉinjeno (u zemlji ili inostranstvu). što znaĉi da se naše kriviĉno zakonodavstvo jednako odnosi na domaće drţavljane. a na budu ekstradirani.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip. strance i na lica bez drţavljanstva. Pritom nije vaţno da li se pravno zaštićena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu. ostala bi nezaštićena pravna dobra jedne drţave u drugoj drţavi.134 st.BH-PRAVNICI. Takav izuzetak dat je u ĉl. uĉinilac ne bi bio kaţnjen ako bi kriviĉno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje personalni princip. kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koji se zateknu na njenoj teritoriji. 29 WWW. Izuzetak od primjene teritorijalnog principa postoji i u sluĉaju koji je predviĊen maĊunarodn im pravom. ostali bi nekaţnjeni domaći drţavljani koji su izvršili kriviĉna djela protiv stranaca ili strane drţave. kao i zraĉni prostor nad njima. Kako u današnjem trenutku ne postoje meĊunarodni propisi o prostornom vaţenju kriviĉnih zakonodavstava. Iskljuĉiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti. koristeći kombinaciju naprijed navedenih principa. Ovaj princip dopunjen je sa druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (ĉl. a on bi podrazumijevao izjednaĉeno kriviĉno zakonodavstvo. Pritom se uvaţavaju interesi meĊunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama.BH-PRAVNICI. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja primjenjivala iskljuĉivo teritorijalni princip. Univerzalni princip u njegovom ĉistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. gdje se kaţe: ako je u slučajevima iz čl. prema kome se domaći zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu pratnju. Kod ovog principa postoje odreĊeni izuzeci. Prema univerzalnom principu. to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog vaţenja koji najviše odgovara interesima te drţave. a da li će on biti kaţnjen u zemlji ĉiji je drţavljanin zavisi od toga koji princip primjenjuje njegova zemlja. a nije pravosnažno dovršen krivični postupak u drugoj državi.

Pored navedenih ograniĉenja.COM Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po personalnom principu Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi ĉl. ako se zatekne na teritoriji FBiH ili bude ekstradiran.132 KZ FBiH.BH-PRAVNICI. Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog i je da takav zahtjev podnesen. 2. kao i kazna koju je uĉinilac izdrţao po presudi inostranog suda.133.131 (kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije).134. zakonodavac propisuje da se i u takvom sluĉaju gonjenje kod nas neće poduzeti ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo uĉinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog. Prema odredbi ĉlana 131.135 KZ prema kojoj se pritvor. U takvom sluĉaju sud ne moţe izreći teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno.133 st. U takvom sluĉaju gonjenje se 30 WWW.2 predviĊa posebne uslove. U odredbi ĉl. da će se gonjenje poduzeti po zahtjevu oštećenog i ako je taj zahtjev podnesen. st. što znaĉi da do kriviĉnog gonjenja i primjene domaćeg zakonodavstva moţe doći samo uz odreĊene uslove. uraĉunavanje će se vršiti prema ocjeni suda. zakonodavac u odredbi ĉl. vaţi i odredba ĉl.137. kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj drţavi ili prema strancu uĉini u inostranstvu kriviĉno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne i u drţavi i u inostranstvu. Taj personalni princip naziva se aktivni jer se odnosi na domaće drţavljane koji su aktivni u kriminalnom smislu. I u ovom sluĉaju vaţi zakonska obaveza iz ĉl.133 st. Kad se za kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno.131 i ĉl.COM . Prema odredbi ĉl. a takav zahtjev nije podnesen. Princip se odnosi na kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu Univerzalni princip predstavlja izraz meĊunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta. Ovo je realni princip. prema kojima će se gonjenje preduzeti samo: 1.3 predviĊen je izuzetak od univerzalnog principa.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip. Prema ĉl. a ako kazne nisu iste vrste. osim kriviĉnih djela iz ĉl.134 st.133 st. zakonodavac i u ovom sluĉaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme. lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka. MeĊutim. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po realnom principu Realni princip sadrţan je u odredbama ĉl. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa. uraĉunava u kaznu koju izriĉe domaći sud za isto kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. Kako zakonodavac ne predviĊa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe.WWW. prema kojoj kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉni koje drugo kriviĉno djelo.2. ali supsidijaran. gdje se kaţe da se gonjenje u FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu univerzalnog principa nuţno da se radi o relativno teţim kriviĉnim djelima. ako je djelo u vrijeme izvršenja smatrano kriviĉnim djelom po meĊunarodnom pravu.134 st. jer kaţe da će se gonjenje kod nas poduzeti samo onda kada se za to kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo uĉinjeno.2 takoĊe predviĊa posebne uvjete za gonjenje takvih uĉinilaca.1 KZ FBiH.-152. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH uĉini kriviĉna djela iz ĉl. jer proteţe vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši kriviĉno djelo prema drţavljaninu FBiH. kad se zatekne na teritoriji Federacije. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉini prema njoj ili njenom drţavljaninu neko drugo kriviĉno djelo osim djela protiv ustavnog poretka. za taj princip koji je obligatorno primaran. Iz odredbe ĉl. ako našim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. osim politiĉkih delikata. što znaĉi da će se gonjenje stranca poduzeti samo kad se za uĉinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je uĉinjeno i drugo. Za gonjenje u takvim sluĉajevima zakonodavac u ĉl. I u ovom sluĉaju poštuje se princip identiteta norme.

COM .BH-PRAVNICI. U navedenim sluĉajevima takoĊe vaţe odredbe ĉl.BH-PRAVNICI.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne. 31 WWW.COM moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca.WWW.

COM .BH-PRAVNICI.COM III KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST 32 WWW.BH-PRAVNICI.WWW.

COM 33 WWW.WWW.COM .BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.

pa je povreda norme osnovni element svakog kriviĉnog djela. bez ikakvih subjektivnih elemenata. Po njegovom mišljenju. u pojam kriviĉnog djela unose se psihiĉka stanja uĉinioca ĉime takoĊer ostaje neriješeno osnovno pitanje. Tako npr. Ovakav pojam kriviĉnog djela poznat je pod imenom objektivnosubjektivni formalni pojam kriviĉnog djela.postoji tzv. kriviĉno djelo nije iskljuĉivo pravni pojam već prvenstveno pojava u vanjskom svijetu. kriviĉno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu kriviĉnog zakona.COM KRIVIČNO DJELO POJAM KRIVIĈNOG DJELA OdreĊivanje pojma kriviĉnog djela je jedno od centralnih pitanja nauke kriviĉnog prava. Unošenje vinosti u pojam kriviĉnog djela potiĉe od Lista i smatra se općeusvojenim gledištem u njemaĉkoj i francuskoj literaturi. koja ima zadatak da pojam kriviĉnog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom kriviĉnom djelu. S obzirom na to pitanje u teoriji se razlikuju normativno i realistiĉko shvatanje pojma kriviĉnog djela. postavlja se pitanje da li se kriviĉno djelo treba posmatrati iskljuĉivo objektivno ili objektivno-subjektivno. Drugim rijeĉima. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta.WWW. OdreĊujući opći pojam kriviĉnog djela. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma kriviĉnog djela: formalni i materijalni.djela.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Objektivni pojam kriviĉnog djela razradio je Toma Ţivanović. Prema normativnom shvatanju. postoje mišljenja da vinost nije element kriviĉnog djela. Subjektivne elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. Nasuprot ovakvom shvatanju. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo realističko shvatanje kriviĉnog djela. Elementi koji su zajedniĉki svim kriviĉnim djelima zovu se osnovni elementi kriviĉnih djela. simptomatiĉko shvatanje prema kome je kriviĉno djelo samo sredstvo da se sazna kriviĉnopravna vinost. u teoriji se polazi od razliĉitih stanovišta. kao što je krivnja (vinost) njegovog uĉinioca. Objektivno-subjektivni i objektivni pojam kriviĉnog djela Kod odreĊenja formalnog i to realistiĉkog pojma kriviĉnog djela postavlja se pitanje da li to djelo treba posmatrati iskljuĉivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke subjektivne elemente. pojam kriviĉnog djela treba postaviti ĉisto objektivno. te da u pojam kriviĉnog djela ulaze samo objektivni elementi.COM . postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih kriviĉnih djela. U kriviĉnopravnoj teoriji u vezi sa odreĊivanjem formalnog pojma kriviĉnog djela javilo se pitanje da li se kriviĉno djelo treba uzeti iskljuĉivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. Prema realistiĉkom shvatanju. MeĊutim. s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja posljedice u pojam kriv. sva ta stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme kriviĉnog djela i sa aspekta njegove sadrţine. Osim njih. To su radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. Formalni pojam kriviĉnog djela Normativno i realistiĉko shvatanje kriviĉnog djela. Stoga Ţivanović u kriviĉnopravnu teoriju uvodi 34 WWW. Prema dinamiĉkom ili konstitucionalnom shvatanju. U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma kriviĉnog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari negiraju pojam kriviĉnog djela. Takvo shvatanje zastupao je Binding i polazio od toga da se kriviĉnim djelom prvenstveno vrijeĊa norma. Ovakav pojam kriviĉnog djela naziva se objektivni formalni pojam kriviĉnog djela.

Prigovori koji se istiĉu objektivnoj teoriji su slijedeći: a) Odvajajući kriviĉno djelo i krivca. ono bi predstavljalo djelo ĉovjeka (radnju sa prouzrokovanom posljedicom) koje je protivpravno i koje je odreĊeno u zakonu kao kriviĉno djelo. oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno.tripartitni sistem. U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element općeg pojma kriviĉnog djela treba da predstavljaju i tzv. Tako npr. Prema tome. To je objektivni pojam kriviĉnog djela. Prema ovom stanovištu. Tako npr. Naime. za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je drugom nanesena teška tjelesna povreda. Ţivanović zagovara uvoĊenje pojma krivca. kao jednog od elemenata pojma kriviĉnog djela. u Njemaĉkoj je razvijena posebna teorija o tzv. ono mora biti protivpravno. to se ne smatra kriviĉnim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom.COM tzv. ta teorija odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što se zapravo ne moţe odvojiti. Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu kriviĉnog djela su: a) Da ne odgovara logiĉkom pojmu kriviĉnog djela. Protivpravnost i odreĊenost kriviĉnog djela u zakonu Dalji problem u odreĊenju općeg pojma kriviĉnog djela je pitanje protivpravnosti. MeĊutim. U teoriji se takoĊer uzima da je jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela njegova odreĊenost u zakonu. oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno.BH-PRAVNICI. Tako npr. ako neko podstakne neko neuraĉunljivo biće na izvršenje kriviĉnog djela. Da bi se ova nelogiĉnost prevazišla. odnosno djelo za koje niko ne odgovara.kriviĉno djelo i kazna. Lišiti ţivota neko lice. ali da bi to bilo kriviĉno djelo. c) Objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela zapostavlja pitanje sistematike kriviĉnog prava i ne istiĉe pojam krivca kao samostalan i odvojen pojam. Da bi se moglo govoriti o kriviĉnom djelu.BH-PRAVNICI.WWW. kao posebnog kriviĉnopravnog pojma. dobija se objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. od kojeg zavisi da li će to uĉestvovanje u tuĉi biti kriviĉno djelo ili prekršaj protiv javnog reda i mira. Pri tome se ljudska radnja posmatra potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao propuštanje tjelesnog pokreta. U takvom sluĉaju. tj da li za konkretno djelo postoji krivac.posrednom izvršiocu. prema kojoj se u ovakvim sluĉajevima podstrekaĉ smatra tzv. tvrdi se da se ne moţe smatrati kriviĉnim djelom ono što se odreĊenom licu ne moţe staviti na teret. Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviĉna odgovornost ili krivnja u uţem smislu. u općem shvatanju i prema obiĉnom govoru to se smatra ubistvom. kriviĉno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino (skrivljeno). Pitanje svijesti i volje moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem. a ne podstrekaĉem. kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih već samo 35 WWW. odnosno pri utvrĊivanju da li je uĉinilac tog kriviĉnog djela i vin.posrednim izvršiocem. već objektivni uslov inkriminacije. on neće moći biti kaţnjen kao podstrekaĉ jer prema toj teoriji neuraĉunljivo biće ne moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. ako se kriviĉno djelo definiše iskljuĉivo prema njegovim formalnim elementima. radnje uĉinioca moraju biti protivpravne jer ima sluĉajeva kada izuzetno lišenje ţivota. ako neka osoba u snu uĉini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu. bez obzira na to da li je to uĉinjeno sa sviješću i voljom ili ne. b) Ni pojam kriviĉnog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiĉkom (prirodnom) smislu.COM . b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi sauĉesništva.kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. Odvojiti vinost od kriviĉnog djela znaĉi u stvari dati pojam koji nema realne podloge. Kao primjer se navodi ubistvo poĉinjeno od strane duševnog bolesnika. To nije posljedica kriviĉnog djela. Pored dotadašnjih kriviĉnopravnih pojmova .

3. OdreĊenost uĉinjenog djela kao kriviĉnog djela u zakonu.COM . izriĉito je unesen element protivpravnosti. krivnja. Iako se uglavnom u teoriji odbija definiranje tog pojma. Prema pozitivnoj školi kriviĉnog prava. što znaĉi da je djelo uĉinio uraĉunljiv ĉ ovjek sa krivnjom (umišljaj ili iz nehata). 4. svojine itd. slobode. To je bio materijalno-formalni pojam. to je uglavnom prihvaćeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element općeg pojma kriviĉnog djela. s tim da je materijalni element kriviĉnog djela bila “društvena opasnost”. kriviĉno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopće i na koje treba reagirati društvenim mjerama. Garofalo je materijalni pojam kriviĉnog djela vezao za pojam prirodnog kriviĉnog djela. materijalni pojam kriviĉnog djela odreĊuje se kao povreda ili ugroţavanje individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave. 36 WWW. to pitanje je ipak doticano. 2. Prema Tomi Ţivanoviću. ĉija su obiljeţja odreĊena zakonom i za koje je zakonom propisana kriviĉna sankcija. Prema odredbi ĉl. Drugim r ijeĉima.BH-PRAVNICI. Ortolan i Garofalo. Vinost. Prirodna osjećanja su osjećanja humanosti. Osim toga. Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra da pri odreĊivanju kriviĉnih djela zakonodavac treba da polazi od općih interesa graĊana. danas imamo objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. zaštite liĉnosti. MeĊutim. odnosno kriviĉna odgovornost. u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma kriviĉnog djela.8 KZ FBiH. kako se kriviĉnim zakonodavstvom ograniĉava sloboda graĊana. Iz te definicije proizilazi da postoje slijedeći elementi u pojmu kriviĉnog djela: 1. odnosno granice koje su u skladu sa općim progresom.WWW. Djelo ĉovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom. pri ĉemu je prirodno kriviĉno djelo ono djelo koje vrijeĊa osnovna prirodna osjećanja koja su uglavnom priznata od strane svih ĉlanova jednog civiliziranog društva. Materijalni pojam kriviĉnog djela Materijalni pojam kriviĉnog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma. a ta potreba ne moţe se da se potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom. ne bi trebalo smatrati kriviĉnim djelom ono djelo ĉije bi kaţnjavanje spreĉavalo dalji razvoj društva.BH-PRAVNICI. Objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela Posljednjom reformom našeg kriviĉnog zakonodavstva. Karara smatra da je kriviĉno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite bezbjednosti graĊana. kriviĉnim djelom bi se moglo smatrati samo ono djelo koje prelazi dozvoljene granice napada na slobodu drugih. MaĊu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma kriviĉnog djela spadaju Karara. Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je ocijenjen kao difuzan. kriviĉno djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo. došlo je do izmjene u pojmu kriviĉnog djela.COM kod nekih kriviĉnih djela. a ti interesi moraju biti u skladu sa društvenim progresom. Sliĉno je i mišljenje Ortolana. To znaĉi da umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije. U zemljama nekadašnjeg socijalistiĉkog bloka zastupano je materijalno shvatanje kriviĉnog djela sa zakonskom definicijom. nejasan i rastegljiv pojam. Ovakvo shvatanje pojma kriviĉnog djela pozna to je pod nazivom sociološki pojam kriviĉnog djela. U suštini se radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi zakonodavac pri postavljanju pojedinih kriviĉnih djela. a ta je zaštita bitna za društveni poredak. Protivpravnost uĉinjenog djela.

37 WWW.1 primjenjuje se prema uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti ako sud utvrdi da bi takav uĉinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot. mora se imati u vidu da Federalni kriviĉni zakon poznaje kriviĉno djelo i kriviĉnu odgovornost kao 2 odvojena pojma. a ne smije biti opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja.COM . iako zakonodavac barata pojmom kriviĉnog djela. gdje zakonodavac predviĊa iskljuĉenje kriviĉnih sankcija prema djeci – “prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti krivične sankcije”. sve do onog momenta dok ne preĊu u ostvarenje. Iako naša kriviĉnopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. Ti pojmovi su meĊutim.71 KZ FBiH.BH-PRAVNICI. Ta objektivizacija kriviĉnog djela nuţna je samo za taj uski krug sluĉajeva. Subjektivni element predstavlja krivnja uĉinioca djela. posebno te mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera. u savremenom kriviĉnom pravu pored kazni postoje i druge vrste kriviĉnih sankcija kao npr. Napomenute mjere bezbjednosti se odnose na izuzetne sluĉajeve.63 st.COM Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne.WWW. izuzetno se i u teoriji i u domaćem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma kriviĉnog djela kad su u pitanju neke druge kriviĉne sankcije osim kazni. RADNJA KRIVIĈNOG DJELA Radnja je osnovni element u pojmu kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu kriviĉnog djela. Kad se govori o općem pojmu kriviĉnog djela.ubistvo). To su: 1. kao društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti samo ukljuĉivanjem i kriviĉne odgovornosti kao njegovog obaveznog elementa. zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “kriviĉno djelo” neovisno od kriviĉne odgovornosti kao npr. mjere bezbjednosti. S druge strane. MeĊutim.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu. meĊusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu općeg dijela kriviĉnog zakona. Prva 3 su objektivni elementi. Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost”. To znaĉi da odluke ili namjere da se izvrši neko kriviĉno djelo. Te mjere primjenjuju se i prema uĉiniocima koji nisu vini. tjelesni integritet. Tu spadaju već pomenute odredbe ĉl. Razlog tome je što je zadatak kriviĉnog prava spreĉavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno uĉinjene od strane uraĉunljivog uĉinioca koje se vrši putem kazne. kao i ostali psihiĉki procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u kriviĉnopravnom smislu. Objektivno shvatanje radnje. ako u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. Manifestira se kao odreĊeno ponašanje ĉovjeka u vanjskom svijetu. krivi ili kriviĉno odgovorni za uĉinjeno djelo. ili se radnjom u kriviĉnom djelu uĉestvuje u svojstvu saizvršioca. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje. 2. imovina). zakonodavac nije iskljuĉio mogućnost da se kriviĉno djelo shvati kao pravna.13 gdje zakonodavac definira neuraĉunljivost – “nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela…”. nuţno je iz tog pojma izdvojiti kriviĉnu odgovornost. ako je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac kriviĉnog djela. a koje je u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo (npr. Svi su oni formalnog karaktera. Pored toga. u odredbi ĉl. seksualni integritet. Da bi došlo do primjene te kriviĉne sankcije. Pritom. u nekim odredbama zakona spominje se kriviĉno djelo kao osnov za primjenu nekih kriviĉnih sankcija prema licima koja nisu kriviĉno odgovorna. Kazna se moţe primijeniti samo prema uĉiniocu koji je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreĊeno kriviĉno djelo. Isti sluĉaj je u odredbi ĉl.63 i 64 Kriviĉnog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog karaktera. Iz izloţenih primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin “kriviĉno djelo” kao tehniĉki termin da bi oznaĉio skup obiljeţja jednog kriviĉnog djela. Radnjom se kriviĉno djelo izvršava. pomagaĉa ili podstrekaĉa.BH-PRAVNICI. Tako npr. tj. naravno. mjera bezbjednosti iz ĉl.

Neĉinjenje kao radnja izvršenja u kriviĉnopravnom smislu je voljno propuštanje da se izvrši tjelesni pokret. prinuĊeno lice je samo oruĊe ili sredstvo u rukama drugog.BH-PRAVNICI. To shvatanje radnje razradio je Toma Ţivanović i ona je izraz dosljednosti tog autora. bez ikakvih subjektivnih elemenata.COM . Takva radnja je npr. na isti naĉin sagledavamo i radnju. pri ĉemu je bez znaĉaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne. tj. Prema tom shvatanju. kada iznenadna onesviješćenost sprijeĉi vozaĉa motornog vozila da se zaustavi na pješaĉkom prelazu na znak crvenog svjetla. element umišljaja. Ovo shvatanje potiĉe od njemaĉkog teoretiĉara Velcl-a i ne smatra se šire prihvaćenim. Unošenje volje u pojam radnje znaĉi da je sa kriviĉnopravnog aspekta relevantna samo ona djelatnost koju je uĉinilac htio da uĉini. već se traţi da je htio da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. To je npr: kod kraĊe – oduzimanje tuĊe pokretne stvari. takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene kriviĉnopravno relevantne posljedice. kriviĉno djelo moţe biti uĉinjeno neĉinjenjem samo kad uĉinilac propusti ĉinjenje koje je bio duţan izvršiti. za postojanje radnje nije dovoljno da je uĉinilac htio samo radnju. zbog toga što on objektivno posmatra i pojam kriviĉnog djela. kod otmice – otmica nekog lica. Pod radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret.WWW.COM 3. Isto tako. Ako je uĉinilac neodoljivom silom prinuĊen na radnju. za kriviĉno djelo pravno je relevantna samo ciljna radnja. Opći naĉini izvršenja kriviĉnog djela – ĉinjenje i neĉinjenje Ĉinjenje i neĉinjenje su 2 opća naĉina izvršenja kriviĉnog djela. Finalistiĉko. radnja u kriviĉnopravnom smis lu nije nevoljna radnja. kao i pokreti koje ĉovjek ĉini kad se nalazi u besvjesnom stanju.radnja koju uĉinilac nije htio nego se ona dogodila sluĉajno. Zbog toga preduzeta radnja nije uĉinioĉeva radnja. kod klevete – iznošenje ili pronošenje neĉeg neistinitog itd. tj. naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu. tj. u pojam radnje se unose elementi vinosti ili krivnje. tj. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje Prema ovom shvatanju. Pritom nije od znaĉaja u kom cilju je ta radnja preduzeta. radnjom se smatra samo ona djelatnost koja se hoće. Objektivno shvatanje radnje Radnja se u ovom shvatanju sagledava ĉisto objektivno. Finalistiĉko (ciljno) shvatanje radnje Prema finalistiĉkom ili ciljnom shvatanju. odnosno propuštanje tjelesnog pokreta. ĉime nastaju znatne teškoće za razumijevanje nehatnih kriviĉnih djela i za odreĊivanje njihovog mjesta u sistemu nauke kriviĉnog prava. Prema tome. U sluĉaju prinude. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika.ciljno shvatanje radnje. Dakle. Tako izvršena kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima neĉinjenja ili omisivnim deliktima – delicta ommissiva. Kako mi pojam kriviĉnog djela sagledavamo u objektivno-subjektivnom smislu. Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i padom nanese povredu drugom licu.BH-PRAVNICI. on je postupao protiv svoje volje i u tom sluĉaju njegova radnja nije radnja u kriviĉnopravnom smislu. zbog ĉega se ovo shvatanje ne uzima kao prihvatljivo. O neĉinjenju u kriviĉnopravnom smislu moţe se govoriti samo kada je u pitanju propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost ĉinjenja. tj. tj. Takva djela se nazivaju kriviĉna djela ĉinjenja ili komisivni delikti – delicta commissiva. 38 WWW.onoga ko ga je prinudio.voljna djelatnost uĉinioca. Ĉinjenje kao radnja u kriviĉnopravnom smislu je voljni tjelesni pokret.

tj. ubistvo je redovno delikt ĉinjenja. npr. tj. 3.daljnje ĉinjenje ĉijim propuštanjem bi izvršio kriviĉno djelo. Kad duţnost na ĉinjenje proistiĉe iz radnog odnosa . gdje je duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Kriviĉnim zakonom i propuštanje izvršenja ove duţnosti stavljeno je pod kriviĉnu sankciju. kod kriviĉnog djela nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz ĉl.komisivno-omisivni delikti su ona kriviĉna djela koja su u Kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna djela ĉinjenja. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja. dok je KZ samo nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao kriviĉno djelo. a Kriviĉnim zakonom je sankcionisano samo propuštanje izvršenja ove duţnosti. duţnost roditelja da izdrţavaju svoju djecu odreĊena je Porodiĉnim zakonom. Ukoliko roditelj tu duţnost ne izvršava sa umišljajem zbog ĉega nastupi smrt djeteta. odnosno kao neizvršenje odreĊene duţnosti. tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti kriviĉno djelo. pravi ili ĉisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu odreĊena kao neĉinjenje.BH-PRAVNICI. 2.skretniĉar je na osnovu radnog odnosa duţan da u odreĊeno vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza. odnosno kao propuštanje odreĊene duţnosti. pa ih ostave u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. Prava kriviĉna djela neĉinjenja. Ili kod kriviĉnog djela nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije iz ĉl.242. Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na ĉinjenje – npr. ĉl. U ovom primjeru duţnost na postupanje odreĊena je vankriviĉno-pravnim propisom. 5. propuštanjem svoje duţnosti (dakle neĉinjenjem) majka lišava ţivota 39 WWW. ĉime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja.BH-PRAVNICI. kao npr.npr. roditelj će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva izvršenog s umišljajem. Prava i neprava kriviĉna djela neĉinjenja Sva kriviĉna djela neĉinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe: 1.WWW.kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela.182 KZ FBiH.1 KZ FBiH. 6. Tako npr. Kad duţnost uĉinioca za daljnjim ĉinjenjem proizilazi iz prethodnog ĉinjenja kojim je stvorena opasnost za drugog . Npr.324.ugovorom. jer je radnja izvršenja tih kriviĉnih djela odreĊena kao poduzimanje neke ĉinidbe. gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po ţivot. odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to sluĉajevima moţe postojati duţnost na ĉinjenje. odnosno kad se na osnovu obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz kojeg se oĉekuje odbrana od odreĊene opasnosti – kada npr. a propuštanjem te duţnosti moţe da izazove saobraćajni udes. izvršioci su kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica. tj. a kriviĉni zakon samo neispunjenje duţnosti predviĊa kao kriviĉno djelo (npr.bolniĉar koji se ugovorom obavezao da ĉuva nepokretnog bolesnika ili medicinska sestra koja se ugovorom obavezala da ĉuva malo dijete.181 KZ.COM .hirurg vršeći operativni zahvat stvori opasnost po ţivot pacijenta.kad npr. Ta duţnost moţe biti uspostavljena samim kriviĉnim zakonom. tako npr. ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem odreĊene duţnosti. 4.COM Kada su u pitanju delikti neĉinjenja. a time kriviĉno djelo. 2.380 st. gdje duţnost poduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano odgovarajućim propisima koji ureĊuju pitanja sluţbe u oruţanim snagama. Kad duţnost na ĉinjenje nastaje na osnovu odnosa povjerenja. Kad je duţnost na odreĊeno ĉinjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom. Takvih situacija ima više: 1. kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroĊenu bebu koja u nedostatku hrane umire. kod kriviĉnog djela nepruţanja pomoći iz ĉl. ali se ono izuzetno moţe izvršiti i neĉinjenjem. Takav je sluĉaj npr. kod zajedniĉkog alpinistiĉkog poduhvata svaki od uĉesnika oĉekuje da će mu drugi pomoći u sluĉaju opasnosti. Neĉinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja negativno odreĊena. ĉl. Ta duţnost moţe biti odreĊena i u nekom drugom zakonu ili propisu.

Tako npr. a izuzetno i više odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo. sredstvom za omamljivanje. predaja ili ĉinjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd.» ili kod kriviĉnog djela nezakonitog ribolova iz ĉl. ima kriviĉnih djela koja se mogu izvršiti isključivo činjenjem (kao npr. dok je druga radnja ostavljanje druge osobe bez pomoći u takvom stanju ili u takvim prilikama. saizvršenja.» itd. prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u pojam radnje izvršenja.. kod kriviĉnog djela špijunaţe to je saopštavanje.COM svoje dijete. a ne sticaj kriviĉnih djela.WWW.180 KZ) od kojih je prva radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe. već predstavlja pokušaj kriviĉnog djela razbojništva. dok radnje saizvršilaštva. kao i koji su osnovi te duţnosti. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u sluĉaju kad u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvuje samo jedno lice. Osim toga. Kod pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti. otrovom. podstrekavanja i pomaganja. 40 WWW. u sluĉaju da je djelo izvršeno sa više alternativno odreĊenih radnji. a ne pripremnu radnju.BH-PRAVNICI. Npr.posljediĉne radnje. Tako npr. onda je u pitanju kriviĉno djelo ubistva. bitno je naglasiti da se ne moţe svako kriviĉno djelo ĉinjenja izvršiti neĉinjenjem.. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota. Kad je radnja izvršenja odreĊena alternativno. postojati jedno kriviĉno djelo krivotvorenja isprave u sluĉaju kad uĉinilac napravi laţnu ispravu i istu upotrijebi kao pravu.radnja i posljedica su zajedno obuhvaćene – tzv. tako da otpoĉinjanje prethodne radnje koja ĉini djelo prinude. dakle i primjena sile.301 KZ: «ko lovi ribu eksplozivom. to su tzv. kod kriviĉnog djela kraĊe.. dvije radnje izvršenja (dvodijelno kriviĉno djelo) postoje kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti (ĉl. Isto tako. Poseban naĉin odreĊivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviĉna djela kod kojih je za postojanje kriviĉnog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta. Da bi jedno kriviĉno djelo ĉinjenja izuzetno bilo izvršeno neĉinjenjem. odnosno to je ona radnja koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. Kod takvih djela je iskljuĉeno postojanje komisivno-omisivnih delikata.BH-PRAVNICI.kraĊa). «prinudi» kod prinude. Radnja izvršenja je u kriviĉnom zakonu odreĊena na razliĉite naĉine: .primjena sile pri oduzimanju stvari kod razbojništva). MeĊutim. električnom strujom. Radnja izvršenja se najĉešće odreĊuje jednim izrazom i to obiĉno glagolskim oblikom: «oduzme» kod kraĊe. postojaće jedno djelo.COM . za postojanje djela je dovoljno da je izvršena samo jedna od više alternativno predviĊenih radnji izvršenja. Oblici radnje u odnosu na kriviĉno djelo Radnja u kriviĉnopravnom smislu (ĉinjenje i neĉinjenje) u odnosu na kriviĉno djelo moţe biti radnja izvršenja. radnja izvršenja je oduzimanje tuĊe pokretne stvari.213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu.djelatnosne radnje. a rjeĊe kumulativno. od ko jih se prva pojavljuje kao sredstvo za izvršenje druge (npr. uvijek je potrebno utvrditi u kojim sluĉajevima za izvršioca postoji duţnost na ĉinjenje. Radnja izv ršenja Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivično djelo izvršava. . «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivĉnog djela ili uĉinioca itd. podstrekavanja i pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog kriviĉnog djela uĉestvuje najmanje 2 lica. što znaĉi da je nebitan broj preduzetih radnji. zbog ĉega obje radnje. kod klevete iz ĉl.. Tako će npr.radnja je odreĊena odvojeno od posljedice. Kumulativno je odreĊena radnja izvršenja u sluĉajevima kad zakon navodi dvije. Bića nekih kriviĉnih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su ĉešće postavljene alternativno.

a ne sticaj kriviĉnih djela.COM Više odvojenih radnji izvršenja (tzv.fiziĉko ili prirodno jedinstvo radnje izvršenja. a nekad i kao ĉinjenje i kao neĉinjenje.256) ili kao “očigledno nesavjesno postupanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi (ĉl. paljenjem ili na neki drugi način uništi ili ošteti” kod kriviĉnog djela uništenja ili oštećenja vaţnih privrednih objekata ili javnih ureĊaja (ĉl.246 KZ. Jednu radnju izvršenja predstavljaju i sve pojedine radnje koje su u zakonu skupno oznaĉene kao “nesavjestan rad”.266). bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti.". Vidljivo je dakle. da je u bićima pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja nekad odreĊena iskljuĉivo kao ĉinjenje. ali ne sve radnje kojima je moguće prouzrokovati zabranjenu posljedicu. Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme. npr: “ko rušenjem. Tako npr. Pritom radnja neĉinjenja moţe da bude samo jedna.372.BH-PRAVNICI.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti postoji kod kriviĉnih djela kod kojih je radnja oznaĉena kao “bavljenje” odreĊenom djelatnošću.1 KZ Kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi moţe biti i radnja ĉinjenja i radnja neĉinjenja. kao npr. Radnja neĉinjenja moţe biti i više neĉinjenja alternativno postavljenih kao radnji izvršenja jednog kriviĉnog djela. Tako npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (ĉl. Npr. npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje…” kod kriviĉnog djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl. ubistvo moţe biti izvršeno i sukcesivnim trovanjem.366) i sl.ubistvo koje se izvršilo vatrenim oruţjem). Za razliku od radnji izvršenja koje su u Zakonu pojmovno taĉno odreĊene. nakon ĉega slijedi generalna klauzula kojom se radnja izvršenja proširuje i tako dobiva karakter posljediĉne radnje.. Radnja izvršenja u konkretnom sluĉaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr. a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv. Primjenom ovog metoda odreĊivanja radnje izvršenja. više odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta predstavljati jednu radnju izvršenja.366 KZ.COM . odbije da izvrši njihovo naređenje). ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su meĊusobno povezane u jednu cjelinu.372 st.305).BH-PRAVNICI. ne izvrši naređenje). na naĉin da u takvim sluĉajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je moguće ostvariti (prouzrokovati) zabranjenu posljedicu. Posljediĉne radnje su one radnje izvršenja koje su odreĊene ili definirane posljedicom. “nesavjesno postupanje” itd.oduzimaju stvari. kod kriviĉnog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl. Prema tome.kod kriviĉnog djela neukazivanja lijeĉniĉke pomoći iz ĉl.sukcesivno trovanje na razliĉitim mjestima prilikom nekog putovanja. neke radnje izvršenja su tako odreĊene da podlijeţu ocjeni suda da li jedno faktiĉko ponašanje predstavlja radnju izvršenja. Kod nekih posljediĉnih radnji ni jedna radnja nije u zakonu ni primjera radi navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede). sukcesivno potkradanje prilikom nekog putovanja i sl). nekad iskljuĉivo kao neĉinjenje. neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru. a kod nekih su navedene samo neke najznaĉajnije ili najtipiĉnije. TakoĊer. U ovim sluĉajevima. kada postoji tzv. a neke kao pasivne. u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili više najtipiĉnijih radnji izvršenja konkretnog kriviĉnog djela. Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja odreĊena kao “očigledno nesavjesno ponašanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (ĉl. sve te djelatnosti kao cjelina predstavljaju jednu radnju izvršenja. Za kriviĉna djela neĉinjenja bitno je nepreduzimanje. te radnje ne moraju biti izvršene ni na istom mjestu (npr. gdje se kaţe: “liječnik koji ne pruži neodložnu liječničku pomoć. 41 WWW. Kod nekih kriviĉnih djela sa alternativno odreĊenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene kao aktivne. tj. odnosno propuštanje radnje koja je oznaĉena u biću kriviĉnog djela.WWW. I u ovim sluĉajevima nije bitno da li je navedena posljedica prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su navedene ili koje proizilaze iz generalne klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo. npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora očigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti…” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz ĉl. ili kod teške kraĊe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog prostora iz kojeg se tek kasnije odnose.

137. uzimaju i posljedicu kriviĉnog djela kao promjenu u pravnom svijetu. kod takvih kriviĉnih djela inkriminisana je sama radnja izvršenja. posljedica se sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti. kako je u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci uglavnom usvojen realistiĉki pojam kriviĉnog djela. Na osnovu ove razlike u kriviĉnopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviĉna djela koja nemaju posljedicu.245 posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe.214). kod otmice – oteto lice. prihvata se da posljedica kod nekih kriviĉnih djela nije unesena u zakonski 42 WWW.245 KZ. S druge strane. itd. kod kriviĉnog djela uvrede (ĉl. MeĊutim. MeĊutim.COM .COM Pritom nije iskljuĉeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke ĉinjenje. OdreĊivanje pojma posljedice je u kriviĉnopravnoj teoriji u neposrednoj vezi sa odreĊivanjem općeg pojma kriviĉnog djela. već samo kao proizvedena promjena.256.BH-PRAVNICI. jer bez posljedice nema protivpravnog djela.WWW. POSLJEDICA Pojam posljedice Postojanje kriviĉnog djela pretpostavlja pojam posljedice. Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni subjekt. kriviĉna djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna kriviĉna djela. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako kriviĉno djelo mora imati posljedicu. a neke neĉinjenje – npr. Materijalna i formalna kriviĉna djela U kriviĉnopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako kriviĉno djelo ima odreĊenu posljedicu. kao što je npr. kod kriviĉnog djela prenošenja zarazne bolesti iz ĉl.241 KZ. Kao pasivni subjekt moţe se pojaviti fiziĉko lice (npr. Kod najvećeg broja kriviĉnih djela posljedica je izriĉito istaknuta u opisu kriviĉnog djela. odnosno FBiH. kao npr. sluĉaj kod nekih kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka BiH odnosno Federacije (napad na ustavni poredak iz ĉl. MeĊutim. posljedica se moţe ispoljiti i kao povreda. osjećaj uvrijeĊenosti kod uvrijeĊenog lica. ĉl. odnosno proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu koje nastaje na objektu kriviĉnog djela. a samim tim ni kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. a kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice (npr. kao npr. MeĊutim. To moţe biti subjekt prava ili interesa kojima nastaje posljedica. kod kraĊe – vlasnik ukradene stvari).267) itd. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. Kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt je drţava. priznavanje kapitulacije i okupacije iz ĉl. odnosno ĉulima zapaziti. Prema tim shvatanjima. kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi. u kriviĉnim zakonima postoje i opisi kriviĉnih djela kod kojih se posljedica ne naglašava. krivotvorenja novca (ĉl. a ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviĉna djela. Stoga je razumljivo da ona shvatanja koja kriviĉno djelo smatraju prije svega povredom norme. kod kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka iz glave XV KZ. gdje je u pitanju prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu).kod ubistva – lice lišeno ţivota.138 itd). Tako npr. prema nekim shvatanjima smatra se da ima i on ih kriviĉnih djela koja nemaju posljedicu. odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih objekata pojedinih kriviĉnih djela. lijeĉnik pri pruţanju lijeĉniĉke pomoći primijeni oĉigledno nepodobno sredstvo ili oĉigledno nepodoban naĉin lijeĉenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. Kod nekih kriviĉnih djela posljedica se moţe uoĉiti. ali ta okolnost nije bitni sastojak njenog pojma. Imajući u vidu navedenu razliku. znaĉi da se ni posljedica ne shvata kao promjena u pravnom svijetu. Isti sluĉaj je sa ĉinjenjem i neĉinjenjem i kod kriviĉnih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi način”. s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni doţivljaj kao što je npr. zbog ĉega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu.

COM opis djela.kod uvrede i sl). izlaganje podsmijehu i sl).309 ne bi se mogla iskljuĉiti odgovornost uĉinioca dokazivanjem da u konkretnom sluĉaju nije bilo neposredne opasnosti pri transportu. kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću ili drugim rijeĉima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošću. UZROĈNOST Znaĉaj uzroĉnosti u kriviĉnom pravu 43 WWW. ne moţe se dokazivati da u konkretnom sluĉaju nije bilo opasnosti. Npr. Kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću. ali iz odreĊenih razloga nije došlo do povrede. Kod drugih kriviĉnih djela je kao posljedica oznaĉeno odreĊeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno društveno dobro. Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog kriviĉnog djela. ĉime je proizvedena i promjena u vanjskom svijetu (omalovaţavanje. a time i u mogućnosti donošenja pogrešne odluke. kraĊe. a eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica.kod KD izazivanje opće opasnosti iz ĉl. koja nastupa usljed radnje izvršenja (npr. Primjer za to je kod kriviĉnog djela uvrede. Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. kod kojeg posljedica takoĊer nije izriĉito unesena u zakonski opis djela. Kao drugi primjer moţe posluţiti kriviĉno djelo davanje laţnog iskaza iz ĉl. Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošću kao posljedicom i delikte sa apstraktnom opasnošću kao posljedicom.BH-PRAVNICI. kod kojih je posljedica redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg obima”. Povreda pravno zaštićenog dobra odnosno vrijednosti je najĉešće neposredno uoĉljiva (npr. Kod kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom konkretnom sluĉaju dokazivati. posljedica se uvijek odreĊuje kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima povrede.kod ubistva. za koju je dovoljno da je ĉulno opaţena od stra ne povrijeĊenog. kod kriviĉnog djela nepropisne predaje u saobraćaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz ĉl. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima ugroţavanja. I ta djela su sa posljedicom jer i kod njih postoji promjena u vanjskom svijetu. ali to nije sluĉaj kod svih delikata povrede (npr. Konkretna opasnost za zaštićeni objekat kriviĉnog djela je ona opasnost koja je izvršenjem kriviĉnog djela. Za razliku od kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću. Kriviĉna djela povrede i kriviĉna djela ugroţavanja Analiza kriviĉnih djela kako su ona odreĊena u Kriviĉnom zakonu pokazuje da je kod nekih od njih kao posljedica oznaĉena odreĊena povreda jednog pravno zaštićenog dobra ili vrijednosti društva.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u opasnost.BH-PRAVNICI. kod kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom sluĉaju dokazivati. Ona neminovno proizilazi iz odreĊene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela.COM . odnosno vrijednost. Kod kriviĉnih djela povrede. tjelesnih povreda itd). ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila neposredna opasnost.WWW. opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo pretpostavlja samim izvršenjem radnje. kod kojeg se posljedica sastoji u povredi ĉasti. Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreĊena u biću kriviĉnog djela. tj.328. Tipiĉna djela sa konkretnom opasnošću su kriviĉna djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogućnosti stvaranja pogrešnog mišljenja u postupku pred nadleţnim organom.304). To istovremeno ne znaĉi da ta djela nemaju posljedicu.

Pitanje odreĊivanja normalnih sluĉajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naĉin što putem iskustva dolaze do tipiĉnih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni sluĉaj. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice. zapostavljajući sve izuzetne sluĉajeve koji se mogu desiti u ţivotu. a do nastupanja smrti je došlo zbog posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma. potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu ĉovjekovog znanja baziranog na iskustvu. ako je i sama jedan od njenih uvjeta. onda u tom sluĉaju posljedica ne bi odgovarala onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca. Prema tim teorijama. Nuţna povezanost radnje sa posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja vremenski prethodi posljedici. pa se takav udarac ne moţe smatrati uzrokom smrti. Glavne teškoće nastaju kad treba pronaći kriterij po kome će se odrediti tipiĉna posljedica. bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoĊenju posljedice. Na taj naĉin je i ljudska radnja uzrok posljedice. Na toj osnovi formirane su razliĉite teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu: Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeĊu uslova i uzroka. tada ne bi postojalo ni kriviĉno djelo. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji 44 WWW. Diferencirajuće i individualizirajuće teorije. Taj odnos se naziva uzroĉnom vezom. pri ĉemu samo relevantni imaju karakter uzroka. Kad u uzroĉnom nizu ima više ljudskih radnji.BH-PRAVNICI. uzroĉnošću ili kauzalitetom. a ostale radnje uslov. NeodreĊenost u odreĊivanju kriterija ne daje nikakva uputstva po kojima bi se mogao odrediti stepen mogućnosti za adekvatnu uzroĉnost. Diferencirajuće teorije kod pitanja uzroĉnosti stavljaju teţište na razlikovanje uslova i uzroka. MeĊutim. bez kojih ne bi ni nastupila. Dakle. ili je uzrok samo odreĊena radnja. Prema ovoj teoriji. svi uslovi posljedice su istovremeno i njeni uzroci. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno. Dakle. Proglašavajući sve uslove za uzroke. a radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila. MeĊutim. samo neki od uslova imaju karakter uzroka. ova teorija uzima u obzir samo normalne sluĉajeve apstraktno postavljene.WWW. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroĉnost ne postoji. već se ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice. Da bi se to utvrdilo. potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. U tom smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila. suprotstavljajući ih jedne drugima kao kategorije kvalitativno razliĉitog znaĉenja za nastupanje posljedice. javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li je svaka od tih radnji uzrok posljedice. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe diferenciranjem uslova na relevantne i irelevantne. Znaĉajnije teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu Osnovni problem kod odreĊivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (ĉinjenica).BH-PRAVNICI. Da bi se utvrdila uzroĉnost. ni to ublaţavanje nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreĊen i zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje. Teorija adekvatne uzroĉnosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po pravilu proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom sluĉaju. za kriviĉno pravo relevantna je samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta kriviĉnog prava. Npr.COM . ova teorija dolazi do nemogućih zakljuĉaka koji su neprihvatljivi za kriviĉno pravo. odnosno da odreĊena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje uĉinioca.COM IzmeĊu radnje i posljedice mora postojati odreĊeni odnos u smislu da usljed odreĊene radnje nastupa odreĊena posljedica.

Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeĊu uslova i uzroka. za uzroĉnost mogu biti relevantni samo oni uslovi koji su vezani za djelovanje ĉovjeka. ako osoba A neznatno povrijedi osobu B.onog uslova koji je dao najviši doprinos nastupanju posljedice. 4. Tih teorija ima više. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka. ne moţe se unaprijed utvrditi. ali koje egzistiraju izvan ljudske radnje.COM . za krivĉno pravu nisu interesantne. Ĉinjenice i okolnosti koje nisu bez znaĉaja. prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od preteţnog i uzroĉnog znaĉenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim uslovima. 3. Obzirom da je jedno opće pravilo neprihvatljivo. Npr. Prema logici stvari uzroĉnost prethodi krivnji. pitanje kauzaliteta u kriviĉnom pravu treba povezati sa nekoliko momenata: 1. Teorija o uzroĉnom razlikovanju uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada su ispunjeni (Ţivanović). gdje je subjekt ĉovjek. 4. Kako se uzima u obzir jedan objektivno limitirani isjeĉak iz beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe uraĉunati uĉniocu samo ako je on opasnost iz koje je rezultirala posljedica proizveo ili povećao. tj. zbog ĉega se ona ne smije miješati sa krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviĉna odgovornost). 2. Drugim rijeĉima. Zbog toga se u kritiĉkom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske formule nego praktiĉna pravila. Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer). pa usljed sticaja okolnosti (npr. Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku ĉesto je proizvoljna. a najpoznatije su slijedeće: 1.COM oznaĉavaju kao uzrok.BH-PRAVNICI. a ne kao elementarna uzroĉnost koja vlada u prirodi i koja je zasnovana na stihiji. pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu neprimjenjivim kriterijima. U kriviĉnom pravu procjenjuje se uzroĉnost kao objektivna veza izmeĊu radnje i posljedice i to kao cjelishodna finalna uzroĉnost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju svjesnih radnji ĉovjeka. jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta.BH-PRAVNICI. onda uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije.WWW. Širina kauzaliteta je ograniĉena i ona se proteţe u granicama prouzroĉavanja posljedice predviĊene u zakonskom propisu kriviĉnog djela. Uzroĉnost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu. 2. ove teorije u nauci kriviĉnog prava nisu šire prihvaćene. pri ĉemu je posljedica relevantna samo ako se moţe izvesti iz ljudske radnje. ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaĉaj prvobitnog uslova (tjelesne povrede) kao uzroka posljedice. Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao uslov ima preteţni znaĉaj za nastup posljedice u odnosu na ostale uslove.nepaţnja povrijeĊenog) nastupi infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna mjerila za razlikovanje uslova od uzroka. smatra se da u kriviĉnom pravu treba postaviti odreĊena pravila koja bi dala samo opći pravac pri rješavanju pitanja uzroĉnosti. 45 WWW. nazivaju se još i individualizirajuće. Teorija prevage (Binding). Opća pitanja u vezi sa znaĉajem uzroĉnosti u kriviĉnom pravu U kriviĉnopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije u stanju unaprijed postaviti takva pravila pomoću kojih bi se u svakom konkretnom sluĉaju sa sigurnošću moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljed ice. U kriviĉnom pravu. 3. jer je u kriviĉnom pravu kauzalitet zapravo uzroĉna veza izmeĊu ljudske radnje i kriviĉnopravne posljedice.

i sama pasivnost znaĉi prouzrokovanje. posljedica ne bi nastupila. U realnom objektivnom svijetu radnja koja se oĉekivala. Kod uzroĉnosti u kriviĉnom pravu moţe da doĊe do prekida uzroĉne veze. Prema prvom shvatanju. jer uĉinilac rad upravo saglasno tom propisu. tj. odnosno neĉinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova.BH-PRAVNICI. Uzroĉnost kod kriviĉnih djela neĉinjenja U teoriji kriviĉnog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroĉnost je upravo pitanje kauzaliteta kod kriviĉnih djela neĉinjenja. PROTIVPRAVNOST DJELA Shvatanja o protivpravnosti Prema Bindingu. kaţe se da je neĉinjenje uĉinioca uzroĉno – kauzalno povezano sa posljedicom u sluĉaju kad bi njegovo aktivno ĉinjenje prema zamišljenoj rekonstrukciji odigranog toka stvari sprijeĉilo nastupanje posljedice. Drugim rijeĉima. jer kauzalitet kao kategorija fiziĉkog svijeta pretpostavlja aktivno ĉinjenje. ali se istovremeno istiĉe i to da je ta specifiĉnost svojstvena uzroĉnosti u društvu uopće. Prema drugom shvatanju. samo neĉinjenje ne moţe biti uzrok posljedice. U takvim sluĉajevima uĉinilac moţe biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat njegove radnje i koja je nastupila prije prekida uzroĉne veze. Ako kriviĉni zakon propisuje da će se kazniti onaj “ko drugog liši života”. naravno ukoliko je kriv za tu posljedicu. gdje posljedica koja je predviĊena u zakonskom biću djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju uĉinioca koji je bio duţan da to sprijeĉi. Da je takav uĉinilac zahvatio kauzalni tok. u situacijama kada se izmeĊu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova nastupanja posljedice. zbog ĉega je u kriviĉnom pravu nuţno saĉuvati taj stvarni prirodni kauzalitet. neradnja. a koja je bila propuštena objektivno sa stajališta kauzaliteta ne predstavlja ništa.BH-PRAVNICI. onda ubica postupa upravo po tom propisu. kod neĉinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu. Primjer: osoba A je tjelesno povrijeĊena od strane osobe B. Moţe se reći da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u 2 grupe. Binding smatra da uĉinilac kriviĉnog djela ne vrijeĊa sam propis. Smatra se da je kauzalitet filozofsk i. 46 WWW. Na putu za bolnicu osobu A presretne i ubije osoba C. ne moţe se reći da je nešto uĉinjeno neĉinjenjem. već se moţe ponuditi samo visok stepen vjerovatnosti.COM 5. Prema prvom shvatanju. lišava ţivota drugog. ontološi realitet a ne misaona veza. To u stvari znaĉi da uzroĉna veza izmeĊu neĉinjenja i posljedice postoji u sluĉaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta. upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. Tada po pravilu dolazi do otpoĉ injanja novog uzroĉno-posljediĉnog lanca. odnosno uzroĉnosti koja ima prirodu svrsishodnosti. bilo da je u pitanju radnja trećeg lica. ako se neĉinjenje shvata kao objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti. Prema zakonima fizike. Kako neĉinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu. a prema drugom shvatanju pasivno drţanje ĉovjeka moţe da proizvede odreĊenu posljedicu. Radi se zapravo o hipotetskom kauzalitetu koji znaĉi da mora postojati izvjesnost ili vjerovatnoća koja se graniĉi sa izvjesnošću da posljedica ne bi uopće nastupila. Pritom se priznaje da prouzrokovanje posljedice neĉinjenjem ima svoje specifiĉnosti koje se ogledaju u tome da se neĉinjenjem propušta mogućnost da se jedan uzroĉni lanac skrene sa svog redovnog toka. protivpravnost se ne sastoji u protivnosti kriviĉnopravnom propisu u kome je dat opis kriviĉnog djela i predviĊena kazna. jer je nije sprijeĉio. odnosno da bi nastupila u manjem obimu da je propuštena radnja preduzeta. Uzroĉnost se posebno osporava kada su u pitanju neprava kriviĉna djela neĉinjenja.WWW. Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u sluĉaju svog neĉinjenja. a ne i za dalje posljedice koje su nastupile poslije prekida uzroĉne veze. elementarni dogaĊaj ili viša sila. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom ne moţe dati apsolutni dokaz realnosti dogaĊaja.COM . da je preduzeta otklonila nastupanje posljedice.

lišavanje slobode). Prema Listu. Sliĉno mišljenje je i kod Ţivanovića.prohibitivna norma) ili koja nareĊuje odreĊeno ponašanje (tzv. Kao osnov iskljuĉenja protivpravnosti u literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak povrijeĊenog. pa se protivpravnost ogleda u nepoštivanju normi. graĊanskog prava ili nekoj drugoj grani prava.COM . s tim što se po Ţivanoviću formalna protivpravnost javlja u obliku napada na izvjesno kriviĉnoravno dobro. uz osnovni prigovor da nije taĉna tvrdnja kako uĉinilac kriviĉnog djela radi saglasno odgovarajućem kriviĉnopravnom propisu. Svako protivpravno djelo nije istovremeno i kriviĉno djelo (npr. ali postoje neke ĉinjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno dozvoljeno jer u konkretnom sluĉaju postoji permisivna (dozvoljavajuća) norma. odvojen od odreĊenosti djela u zakonu.neplaćanje duga). O sluĉajevima iskljuĉenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja kriviĉnog djela predviĊenog u zakonu. niti se u kriviĉnom postupku mora utvrĊivati njihova protivpravnost ukoliko se ne bi pojavila sumnja da u konkretnom sluĉaju postoji osnov za iskljuĉenje protivpravnosti. Dakle. Formalno je protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. OdreĊenost djela u zakonu vezana je samo za jedan odreĊeni zakon.WWW.imperativna ili preceptivna norma). a materijalna protivpravnost u obliku napada na izvjesnu individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave.BH-PRAVNICI. Zato se protivpravnost ne treba izriĉito ni spominjati u opisu kriviĉnog djela. Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti. Irelevantno je da li se osnov za iskljuĉenje protivpravnosti nalazi u propisima kriviĉnog. stavljajući zahtjev da se u kriviĉnom postupku mora u svakom konkretnom sluĉaju utvrĊivati da li je uĉinjeno djelo i protivpravno. Permisivne norme su norme koje izuzetno ĉine dozvoljenim ponašanje koje je inaĉe protivpravno. kriviĉni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o protivpravnosti (npr.lišavanje ţivota). kod manjeg broja kriviĉnih djela.ubistvo neprijatelja za vrijeme rata). jer se za umišljaj uĉinioca kriviĉnog djela sa elementom “protivpravnosti” zahtijeva i utvrĊivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan protivpravnosti svog postupanja. Ova razlika znaĉajna je i sa stanovišta krivnje. Prihvaćeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje odreĊeno ponašanje (tzv.BH-PRAVNICI. Sadrţaj norme dobiva se preobraćanjem dispozicije kriviĉnopravnog propisa u imperativni oblik. Odluĉno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava odreĊenu radnju. Osnovi iskljuĉenja protivpravnosti Protivpravnost je zaseban element kriviĉnog djela. Radnje izvršene u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu protivpravne (npr. MeĊutim. Materijalno je protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno drţanje). ODREĐENOST KRIVIĈNOG DJELA U ZAKONU 47 WWW. norma za kriviĉno djelo ubistva glasila bi “ne ubij”. Protivpravnost kao obiljeţje nekih kriviĉnih djela Kod većine kriviĉnih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru redovno protivpravna (npr.COM već normu sadrţanu u propisu. norme su pravila koja nareĊuju šta se mora ili šta se ne smije ĉiniti. Protivpravnost i odreĊenost djela u zakonu poklapaju se samo u sluĉajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u kriviĉnopravnom propisu. Npr. Odnos protivpravnosti i odreĊenosti djela u zakonu. Bindingovo mišljenje odbaĉeno je od većine teoretiĉara. treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu. Protivpravnost znaĉi protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu.

Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr. liĉni odnos i okolnosti uĉinioca – npr. 3. biće kriviĉnog djela kraĊe sastavljeno je od posebnih elemenata: 1. Ako se odreĊuju lakši oblici (tzv. odnosno okolnostima. 2. koja mora postojati kod uĉinioca kriviĉnog djela u vrijeme njegovog izvršenja i odreĊena pobuda za izvršenje kriviĉnog djela. mora biti u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo. Naĉin izvršenja radnje – npr obiĉna kraĊa razlikuje se od teške kraĊe po naĉinu izvršenja. Elementi objektivnog karaktera Elementi objektivnog karaktera su: 1.privilegirana kriviĉna djela). Posebni elementi kriviĉnog djela nazivaju se još i obiljeţjima kriviĉnog djela. Mjesto na kome je izvršena – npr. Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist. 5. onda ih nazivamo privilegujućim ili ublaţavajućim obiljeţjima. dok su ova druga dopunska obiljeţja. Oduzimanje. Unošenje odreĊenosti djela u zakonu znaĉi prihvatanje principa legaliteta u kriviĉnom pravu koji se redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege. Elementi subjektivnog karaktera U ove elemente spada odreĊena namjera. “vojna osoba” i sl.kvalifikovana kriviĉna djela). Npr.COM . tj. Kvalifikatorne i privilegujuće okolnosti kao dopunski elementi U okviru elemenata bića kriviĉnog djela. 2. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreĊuju teţi oblici kriviĉnih djela (tzv. kojima se jedno kriviĉno djelo razlikuje od drugog. kao i za odgovornost sauĉesnika.biće jednog kriviĉnog djela. onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima. TuĊa pokretna stvar.COM Da bi neko protivpravno djelo bilo kriviĉno djelo. Prema tome.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne povrede potrebno je da je povreda nanesena oruţjem. Liĉno svojstvo. PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIĈNIH DJELA 48 WWW. 4. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe postojati samo u vrijeme oruţanog sukoba. OdreĊenost kriviĉnog djela u zakonu ĉesto se naziva formalni ili zakonski element kriviĉnog djela.posebno biće. opasnim oruĊem ili sredstvom podobnim da se teško povrijedi. BIĆE KRIVIĈNOG DJELA I ELEMENTI BIĆA KRIVIĈNOG DJELA Pojam bića kriviĉnog djela Pod bićem kriviĉnog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. a ne svih kriviĉnih djela. treba razlikovati elemente osnovnog bića kriviĉnog djela i elemente na osnovu kojih zakon odreĊuje posebne oblike (teţe i lakše) odreĊenog osnovnog kriviĉnog djela. Biće kriviĉnog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente. KD povreda drţavne granice moţe biti izvršeno samo na granici. 3. Ovo razlikovanje znaĉajno je za utvrĊivanje krivnje. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr.WWW. Obiljeţja osnovnog bića kriviĉnog djela su prava (bitna) obiljeţja.”sluţbeno lice”. pod bićem se podrazumijeva samo tzv. 6. “ljekar”.BH-PRAVNICI. odnosno okolnostima. Posebna radnja i posebna posljedica.

znaĉajno je za postojanje pokušaja kriviĉnog djela. najĉešće logiĉkim tumaĉenjem. mada isti elementi postoje u više kriviĉnopravnih odredbi. pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja krivičnih djela.BH-PRAVNICI. kada u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. pravno dobro. kod ubistva je to ĉovjek koji se lišava ţivota itd). pokušaju i sauĉesništvu. subjektivno pravo. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po pravilu predstavljaju elemente vinosti uĉinioca. Tako se javljaju mišljenja da je objekat kriviĉnog djela: pravno zaštićeni interes. Pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebno treba voditi raĉuna o tome sa kojim oblikom vinosti je pojedino kriviĉno djelo uĉinjeno.WWW. Objekat radnje kriviĉnog djela Objekat radnje kriviĉnog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat bio povrijeĊen ili ugroţen. Opći zaštitni objekat je pojedinac.kod kraĊe objekat radnje je pokretna stvar. Grupni zaštitni objekat je objekat pojedine grupe kriviĉnih djela (npr. te je zbog toga ĉesto potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ. Opći objekat je zajedniĉki za sva kriviĉna djela. Postoje razliĉita mišljenja o objektu kriviĉnog djela.instituta o pripremnim radnjama. zdravlje. ĉast i ugled itd). Jednom radnjom moţe se izvršiti više kriviĉnih djela (idealni st icaj).ţivot i tijelo. ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreĊena i da se ona izvodi iz općih instituta kriviĉnog prava.BH-PRAVNICI. pa je objekat kriviĉnog djela zapravo zaštitni objekat. prvenstveno treba analizirati radnju izvršenja i posljedicu.COM Odredbe zakona kojima se predviĊaju kriviĉna djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i sankciju. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi kriviĉnog djela. te objektivno pravo. Posebni problemi javljaju se u vezi kriviĉnih djela u kojima se pripremne radnje. Zaštitni objekat moţe biti opći i grupni. Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreĊuje kriviĉno djelo. a zatim ostale elemente bića kriviĉnog djela.objekta radnje. Na kraju. Sankcija je dio odredbe kojim se odreĊuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izreći uĉiniocu. OBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam objekta kriviĉnog djela Objektom kriviĉnog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno kriviĉno djelo. tj. Pojam objekta kriviĉnog djela proizilazi iz zaštitne funkcije kriviĉnog prava. Pritom je znaĉajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za postojanje kriviĉnog djela. Pošto se utvrdi radnja i posljedica. tj. graĊanin i društvena zajednica u cjelini.prividnog sticaja. imajući u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u sluĉajevima kad je to zakonom predviĊeno. Pokušaj će postojati samo ako je radnja izvršenja zapoĉeta na objektu radnje 49 WWW. pokušaj ili pojedini oblici sauĉesništva inkriminišu kao samostalna kriviĉna djela. Radnja kriviĉn og djela uvijek je odreĊena u dispoziciji. U pojedinim kriviĉnim djelima objekat radnje je izriĉito naveden (npr. Ovako shvaćen objekat naziva se i predmet kriviĉnog djela. a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla kriviĉnopravne odredbe.COM . UtvrĊivanje predmeta kriviĉnog djela. Pritom posebno treba voditi raĉuna o sluĉajevima tzv.

potrebno je još i da ima odreĊeni uzrast. a kriviĉno djelo ipak ne postoji. Uĉinioca kriviĉnog djela treba razlikovati od krivca. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” uĉini kriviĉno djelo: npr. Svaki uĉinilac kriviĉnog djela nije istovremeno i krivac. MeĊutim. onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju kriviĉnog djela. da je uraĉunljiv i vin. a ne osoba A. Izvršiocem kriviĉnog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim silama (vatra.COM kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Svim tim sluĉajevima zajedniĉko je to što formalno postoje sva zakonom odreĊena obiljeţja nekog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. onda B nije izvršilac kriviĉnog djela jer njegova radnja nije voljna.samo ĉovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (ĉinjenje ili propuštanje). Opći osnovi za iskljuĉenje postojanja KD u našem kriviĉnom zakonodavstvu su djelo malog znaĉaja. Okolnosti usljed kojih ne postoji kriviĉno djelu uprkos postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opći osnovi za iskljuĉenje postojanja kriviĉnog djela. . Da bi bio krivac. saizvršilac. postoje argumenti protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti kriviĉnih djela. SUBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam subjekta kriviĉnog djela Subjekat (uĉinilac) kriviĉnog djela je lice koje je uĉinilo kriviĉno djelo. DJELO MALOG ZNAĈAJA 50 WWW. u teoriji postoje razliĉita mišljenja o tome da li je izvršilac kriviĉnog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom.zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma. subjekat moţe biti uĉinilac svršenog ili pokušanog kriv iĉnog djela. Osim navedenih. OPĆI OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA Savremeno kriviĉno pravo poznaje sluĉajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje kriviĉnog djela. MeĊutim. podstrekaĉi i pomagaĉi nazivaju se sauĉesnici. Saizvršioci. Objekat radnje kriviĉnog djela treba strogo razlikovati od objekta kriviĉnog djela. podstrekaĉ ili pomagaĉ.kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti liĉna jer bi pogodila sve ĉlanove pravnog lica.pravno lice nije sposobno za psihiĉke odnose. U rješavanju ovog pitanja treba razlikovati 2 sluĉaja: 1. te prema tome ne moţe biti vino. subjekat moţe biti izvršilac. tj. pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja kriviĉnog djela. . S obzirom na stadijume u izvršenju kriviĉnog djela. u literaturi se spominju još: upotreba sile ili prijetnje i pristanak povrijeĊenog na povredu. elektriĉna energija i sl). Oni su uglavnom slijedeći: . Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C .WWW. da nanese povredu osobi C. U takvom sluĉaju osoba B je voljno preduze la radnju izvršenja. 2. S obzirom na radnju koju je preduzeo. nuţna odbrana i krajnja nuţda. te se ona mora smatrati izvršiocem. da je kriviĉno odgovoran.COM . Npr. a da se u tim sluĉajevima iz odreĊenih razloga iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Ako se neko pri izvršenju kriviĉnog djela “posluţi” licem koje nije ostvarilo objektivne elemente kriviĉnog djela. osoba A nagovori osobu B koja je neuraĉunljiva. tj.

pitanje kriviĉnog djela je pitanje materijalnog kriviĉnog prava. ne sagledava se od strane poĉinioca ili onoga prema kome je djelo poĉinjeno. ocjena o malom znaĉaju djela je faktiĉko pitanje (questio facti). neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena krivične odgovornosti izvršioca. sud se ne opterećuje sitnicama. Institut djela malog znaĉaja je logiĉki izraz stava prema kome da bi postojalo kriviĉno djelo mora se dostići odreĊeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. Osim toga. To drugim rijeĉima znaĉi da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i pravnim normama. tj. Drugim rijeĉima. ali koje nema znaĉaj kriviĉnog djela s obzirom na naĉin njegovog izvršenja. predviĊeno je da nije krivično djelo ono djelo koje. postiţe se dvostruka korist: prije svega. mada formalno sadrţi sva obiljeţja kriviĉnog djela. Tako je sada odredbom ĉl. a to su: naĉin izvršenja djela. predstavlja djelo malog značaja. U ocjeni da li je jedno djelo malog znaĉaja ne primjenjuje se individualistiĉki princip. konkretno djelo nije kriviĉno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja. već u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etiĉki princip. Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaĉaja. U suprotnom. uĉinjeno djelo nije kriviĉno djelo. što znaĉi da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naĉela oportuniteta i negonjenja.one koji su prema svom znaĉaju takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela predstavljalo njegovo šikaniranje. Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaĉaja je u tome što se sudskom odlukom oslobaĊa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo. Ovo upućuje na potrebu krajnje restriktivnog pristupa i velikog opreza u primjeni ovog instituta. zbog ĉega ne dolazi u obzir da se in abstracto takvim ocijeni bilo koje kriviĉno djelo predviĊeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom zakona.COM . predstavlja ĉinjeniĉni vrijednosni sud o konkretnom ponašanju uĉinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela. te u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaĉaja. Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaĉaja ili ne. Uslovi za postojanje djela malog znaĉaja Iz zakonske definicije djela malog znaĉaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje. zbog načina izvršenja djela. a ne pitanje kriviĉnog postupka. Primjenu ovog instituta potrebno je ograniĉiti na stvarno najlakše sluĉajeve.COM Pojam djela malog znaĉaja Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Iskljuĉenjem takvih kriviĉnih djela iz kriviĉnog prava.WWW. moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja tog djela. prolazi bez ikakve društvene osude. Ako je nivo te povrede neznatan. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena kriviĉne odgovornosti uĉinioca. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviĉne odgovornosti 51 WWW.BH-PRAVNICI. koji se po zakonskim uslovima primjenjuje na sva kriviĉna djela. tj. a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne tretiraju se kao delikventi. Institut djela malog znaĉaja ima znaĉaj općeg osnova iskljuĉenja protivpravnosti. Mada se u većini stranih zakonodavstava sluĉajevi koji bi odgovarali djelu malog znaĉaja rješavaju na naĉin da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje kriviĉnog postupka ne podnosi tuţbu. iako sadrži obilježja k rivičnog djela određena zakonom.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo malog značaja. napušten je i pojam neznatne društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg kriviĉnog zakonodavstva iskljuĉivao postojanje kriviĉnog djela. smatra se da taj put nije pravilan s obzirom da omogućava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa ovlaštenih za gonjenje. Djelo malog znaĉaja je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim sitnicama).

i o odbrani od tog napada na ta prava.WWW. propisujući razliĉite uslove za njegovo postojanje. interes ili vrijednost. razbojništva i sl. dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviĉna djela. posljedica treba biti neznatna. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na subjektivna i objektivna. o protivpravnom napadu na neko pravno zaštićeno dobro. intenzitet djelovanja. Kao djela malog znaĉaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih bića djela koja su dovela do neznatnih posljedica. mada svako kriviĉno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u ugroţavanju nekog dobra ili vrijednosti. sadrţaj. ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljuĉiti postojanje kriviĉnog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog stanja već zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomoć koja je neophodna. koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u nuţnoj odbrani. sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela. naĉin izvršenja djela mora biti takav da ponašanje uĉinioca u konkretnom sluĉaju nema ono znaĉenje i onu teţinu kakvo ima tipiĉno postupanje u konkretnom kriviĉnom djelu. kriviĉna djela ubistva. braneći se povrijedi pravo onog ko ga je napao. Institut nuţne odbrane u poĉetku se razmatrao samo u vezi sa kriviĉnim djelom ubistva. nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. Mali stepen kriviĉne odgovornosti – stepen kriviĉne odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg zakon ima u vidu kao tipiĉan za konkretno djelo.BH-PRAVNICI. Kad se govori o nuţnoj odbrani. Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju prekoraĉenje granica nuţne odbrane. Kod instituta djela malog znaĉaja u pitanju je ne bilo koja.COM izvršioca. Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljuĉni osnov postojanja ovog instituta. ne mogu nikad smatrati djelima malog znaĉaja). vrijeme. (Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaĉaja je jedno kriviĉno djelo treba posluţiti stav zakono davca koji se odraţava u propisanoj kazni.COM . za koja su propisane teţe kazne. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaĉevo dobro (ţivot. ili je uopće nema. Prema subjektivnom shvatanju. zatim djela ugroţavanja (sa konkretnom i apstraktnom opasnošću). Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni. Prema slovu zakona. treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava. Prema objektivnom shvatanju. treba utvrditi da li je štetna posljedica neznatna. već štetna posljedica. što znaĉi da postoji ali je njen znaĉaj minoran. Prema smislu zakona. pokušaji kriviĉnih djela jer u tim sluĉajevima ne postoje štetne posljedice djela. kod kriviĉnih djela kod kojih se posljedica sastoji u povredi nekog dobra. što predstavlja faktiĉko pitanje koje se procjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju. kao djela malog znaĉaja mogu se javiti formalna kriviĉna djela (djela koja nemaju posljedicu u svom opisu).moraju biti ispunjeni da bi bila iskljuĉena protivpravnost uĉinjenog djela. U teoriji je prvenstveno sporno koji su to osnovi. tj. Naĉin izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik. S obzirom na ovaj uslov. Sva savremena zakonodavstva poznaju institut nuţne odbrane. za djelo poĉinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga što se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuĊenom (afektivnom) stanju koje iskljuĉuje njegovu uraĉunljivost. 52 WWW. T ako se npr. NUŢNA ODBRANA Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljuĉenja protivpravnosti iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Tako npr.BH-PRAVNICI.

Putativna nuţna odbrana postoji npr. Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno. Neĉinjenje da se preduzme neka duţna ĉinidba moţe predstavljati radnju napada. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna pomoć. bez ikakvih subjektivnih elemenata vezanih za kriviĉnu odgovornost napadaĉa. U odgovoru na to pitanje moguća su 2 rješenja: a) Ako je lice koje postupa u putativnoj nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost prosjeĉnog ĉovjeka u datim okolnostima) moglo ocijeniti da taj napad nije stvaran. 3. Uslovi odbrane su slijedeći: 53 WWW.COM tjelesni integritet. Nuţna pomoć pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana. tjelesni integritet. I kod samoodbrane i kod nuţne pomoći potrebno je da na strani napadnutog i onoga ko pruţa nuţnu pomoć bude ispunjen poseban subjektivni uslov. pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadaĉa. podrazumijeva se da su ta dobra prije svega ţivot. dostojanstvo liĉnosti. ĉime se naglašava socijalno znaĉenje i funkcija nuţne odbrane.10 KZ FBiH. to lice će odgovarati za uĉinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon predviĊa nehatno izvršenje djela). radi se o tzv. jer je u pitanju zloupotreba prava. Napad mora biti protivpravan. Kljuĉni uslov kod napada je protivpravnost. što znaĉi da ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran.COM .BH-PRAVNICI. Tu se zapravo radi o odreĊenom ograniĉenju prava na nuţnu odbranu. kad je postojanje nuţne odbrane iskljuĉeno.WWW.BH-PRAVNICI. od onih kod kojih takvo ovlaštenje ne postoji. Izuzetak postoji kad se radi o napadu dresirane ţivotinje. U principu. b) Uĉinilac neće biti kriviĉno odgovoran ako se nalazio u neotklonjivoj zabludi. da li će onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti kriviĉno odgovoran. To je svijest i volja da se te radnje poduzimaju radi odbrane. Iz zakonske definic ije proizilazi da odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na napad usmjeren protiv nekog drugog. išĉekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale. Napadaĉ u smislu nuţne odbrane moţe biti samo ĉovjek. njegovo uĉinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je uĉinjeno da bi odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada. već se eventualno moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde. 5. Dakle treba razlikovati napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog dobra od strane prirodnih sila ili ţivotinja. već da je to odbrana prava od neprava uopće. poseban sluĉaj je kada se radi o isprovociranom napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da se povrijedi napadaĉ ili neko njegovo dobro. MeĊutim. nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. tada nema napada u smislu nuţne odbrane. sloboda. napad se izvršava ĉinjenjem. magla. Napad mora biti stvaran. Postavlja se pitanje. pa ĉak i onda kad je napadnuta osoba nekim svojim postupkom svjesno ili nesvjesno sama isprovocirala taj napad. moral itd. jer se tada radi o napadu od strane ĉovjeka koji je usmjerio ţivotinju da napadne. Prema odredbi ĉl. strah. predviĊen.2 istog ĉlana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad i koja je srazmjerna napadu. Ukoliko izostaje stvarnost napada. imovinu). Mada u zakonu ni primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara. Oni se mogu podijeliti na 2 grupe: uslovi napada i uslovi odbrane. Napadom se smatra svaka radnja usmjerena na to da se povrijedi neko dobro. Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane.putativnoj nužnoj odbrani. Napad je isto tako protivpravan i onda kad je oĉekivan. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštićenog dobra. a samo izuzetno i propuštanjem. u sluĉaju ako neka osoba u nekim posebnim okolnostima (mrak. 4. 2. Pritom zakonodavac u odredbi st. Uslovi napada su slijedeći: 1.

zakonodavac je ujedno odredio i njene granice. U sluĉaju prekoraĉenja granica nuţne odbrane. Odbrana mora biti istovremena sa napadom. Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane. Istovremenost postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljuĉenja nekih preventivnih. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada. Tako npr. To znaĉi da je kod njega postojala i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani. To je takoĊer faktiĉko pitanje koje se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. Neophodno potrebna odbrana znaĉi da ona i po vrsti i po intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. pa ukoliko bi iza toga došlo do povrede napadaĉa. odnosno protiv bilo kojeg njegovog dobra. 4. Kriviĉnopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja kriviĉnog djela. tada se uzima da se uĉinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviĉna odgovornost se tada ocjenjuje). Odbrana ne bi bila opravdana kad je napadnuto dobro uistinu male vrijednosti. kad je neko lišio ţivota ĉovjeka zbog toga što je ukrao hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali ĉaše u njegovom lokalu i sl. Zbog stanja u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. kod kraĊe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi pritežanje1 ukradene stvari. koji je u zakonu izriĉito naglašen. vezan za uslov njene neophodnosti. za postojanje nuţne odbrane bitan je jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. jer bi se to protivilo socijalnom smislu nuţne odbrane. To je novi uslov. Kljuĉni uslov na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. Poseban uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane. Napad neposredno predstoji kad se objektivno gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe oĉekivati napad. a s druge strane u pogledu vrijednosti dobra koje se napada i onog koje se povređuje u odbijanju napada. U takvim i sliĉnim sluĉajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana. Kada je u pitanju zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane. Pritom se ne traţi da napadnuti ţrtvuje neke svoje interese. 2. pri ĉemu se odbranom nanosi povreda koja ugroţava dobro mnogo veće vrijednosti. uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera. Srazmjernost znači da mora postojati određena srazmjera s jedne strane između napada i odbrane. tj. ali ona ne smije dostići stepen oĉigledne nesrazmjere. ni da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomoć.COM 1. ona se moţe sagledavati u kontekstu krajnje nuţde. Istovremenost postoji od trenutka kad napad neposredno predstoji i sve dok napad traje. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta uĉinaka tih ureĊaja po napadaĉa. to bi predstavljalo kriviĉno djelo. kada to ulazi u nuţnu odbranu. To je istovremeno i najteţe pitanje za sudsku praksu. bez obzira koje napadaĉevo dobro je povrijeĊeno (ţivot. zaštitnih ureĊaja.odbijanje napada usmjereno je protiv napadaĉa. a ne u nekom drugom cilju. zbog toga što on ima pravo na nuţnu odbranu. tjelesni integritet. Tako npr.BH-PRAVNICI.COM . Takav primjer je kada jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trĉi prema napadnutom. neovisno što se napad nije mogao drugaĉije odbiti. Odbrana. Istovremenost se meĊutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih budućih napada. uĉinilac 1 Vidi u Klaićevom rječniku 54 WWW. imovina itd). Srazmjernost kao uslov uvijek se mora procjenjivati primjenom socijalno-etiĉkog principa sa strane onog ko se brani. Izuzetak postoji kad su u pitanju dobra trećih osoba koja je napadaĉ koristio pri napadu. Kod nekih kriviĉnih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim napadom. Ako do te povrede ipak doĊe. Uslov istovremenosti spada u red faktiĉkih pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog sluĉaja.BH-PRAVNICI. je srazmjernost izmeĊu napada i odbrane. 3. Nakon toga se smatra da je napad prestao. Odbanom se ne smiju povrijediti dobra treće osobe.WWW.

55 WWW. tuĊeg dobra. povredu njegove autonomije. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno. MeĊutim. takvo djelo uvijek znaĉi upad u zaštićenu sferu drugog. kada bi bila iskljuĉena kriviĉna odgovornost uĉinioca. a na osnovu odredbe ĉlana 43 st. fakultativni zakonski osnov za oslobaĊanje od kazne.10 st. I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za neko dobro. zakonodavac predviĊa i mogućnost blaţeg postupanja prema takvom uĉiniocu kriviĉnog djela. S druge strane. sud moţe uĉiniocu u prekoraĉenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane (dakle kriviĉno djelo) moţe biti uĉinjeno sa umišljajem ili iz nehata. pravo mora dopustiti. odnosno po odreĊenim uslovima opravdati zahvate u tuĊa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. Afektivna stanja kao što su nenormalno snaţna ljutnja ili bijes. a ako je do prekoračenja došlo zbog razdraženosti ili straha izazvanog napadom. Djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nikad nije antisocijalno. U takvom sluĉaju. ali pod okolnostima koje te okolnosti ĉine socijalno opravdanim.COM . pa je zbog toga vrlo osjetljivo odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati. Zbog toga je takvo prekoraĉenje opći. upućuje na to da je sa sociološke. Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuĊeg dobra. a kriviĉna odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi.BH-PRAVNICI.koje se spasava i onog koje se ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti. ali samo u odnosu na njen intenzitet. kao patološki efekti mogu d ovesti i do neuraĉunljivosti. dok se kod krajnje nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj. Zakonodavac u ĉl. Tu postoji kriviĉno djelo. Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraĉenje granica nuţne odbrane predviĊa samo mogućnost blaţeg kaţnjavanja. što znaĉi da je napadnuti premašio granice nuţne odbrane. s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo.WWW. radi se o putativnoj nuţnoj odbrani. Kada je u pitanju kriviĉna odgovornost za prekoraĉenje nuţne odbrane. u principu vaţe pravila o kriviĉnoj odgovornosti. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraĉenje opći. kao i svako drugo kriviĉno djelo.2. U drugoj varijanti. oĉaj). Prekoraĉenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo ţrtvovanjem drugog. Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde. prepast. Ĉinjenica što se tu na izvjestan naĉin radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa pojedincem koji se nalazi u opasnosti. ţrtvuje neko tuĊe dobro pri ĉemu ĉin spasavanja predstavlja ostvarenje nekog zakonskog bića kriviĉnog djela. tj. Institutima krajnje nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za kaţnjavanje onog lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da. uzimajući u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u konfliktnim situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota. uzimajući u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenički afekti – srdţba. fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. KRAJNJA NUŢDA Krajnja nuţda je treći opći zakonski osnov koji iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. tuga.3 navodi da se učinitelj koji prekorači granicu nužne odbrane može blaže kazniti. može se i osloboditi od kazne.COM odgovara za djelo koje je uĉinio u prekoraĉenju. moralne i pra vne strane situacija mnogo sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana. zakonodavac predviĊa i mogućnost oslobaĊanja od kazne. uzrujanost i astenički afekti – strah. spasavajući neko svoje ili tuĊe dobro kome prijeti opasnost. bijes.BH-PRAVNICI. Radi se o izboru izmeĊu 2 zla i to izboru u stanju nuţde. uĉinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni uslovi za kriviĉnu odgovornost. To znaĉi da je djelo u prekoraĉenju granica nuţne odbrane kriviĉno djelo. To znaĉi da ako je u prekoraĉenju granica nuţne odbrane došlo do kriviĉnog djela. Ako je to djelo uĉinjeno u zabludi u pogledu napada.

a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju nuţdu.COM Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaĉaju i po svom karakteru: 1.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa motivima kao unutarnjim pokretaĉima koji se ne bi mogli oznaĉiti kao negativni. pa preko nedostatka tog elementa iskljuĉuje se i postojanje kriviĉnog djela.jedno lice ubija neĉijeg psa koji je napao tuĊe dijete. Osim toga što ne postoji opasnost za društveni interes u cjelini.BH-PRAVNICI. da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava. ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da će ga ubiti. npr. uzima se da se u takvim situacijama uĉinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive psihiĉke prinude kojoj on ne moţe da se odupre.radi gašenja poţara prevrne se tuĊi automobil koji se nalazi iznad hidranta. asocijalni itd. MeĊutim. postoje razliĉiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje. Poznat je tzv. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuĊe materijalno dobro. neprihvatljivi. da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju ili djelatnost kojom se ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti. društvo nema razloga da zabrani. nerazumljivi. gdje priroda stvari upućuje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje vrijednosti da bi se spasilo dobro veće vrijednosti. To posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti. Kada neko treće lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara drugog. ali se uĉinilac ne treba kazniti.COM .za vrijeme oluje. otvara sef i predaje mu tuĊi novac. u takvim situacijama uzima se da djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. U odredbi ĉl. Ostavši dugo bez vode. napili se njegove krvi i na taj naĉin ostali ţivi. 3. radi se o koliziji izmeĊu dobara manje i veće vrijednosti. situacija je mnogo sloţenija. od kojih je u opasnosti interes veće ili jednake vrijednosti. 2.2 brodolomnika su na splavu na kome ima mjesta samo za jednog. Kada se radi o dobrima nejednake vrijednosti. kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuĊi skupocjeni teret sa broda. Treći smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja koji potire strah od eventualne kazne za uĉinjeno djelo. npr. Smatra se naime. što praktiĉno znaĉi da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama.WWW. ne postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog ĉega se u takvim sluĉajevima iskljuĉuje protivpravnost. 2 ljudska ţivota. U takvim situacijama naĉelo praviĉnosti i opći društveni interes upućuju na to da ih treba jednako štititi. pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaĉni ishod kolizije dva jednaka interesa.BH-PRAVNICI. To djelo nije protivpravno zbog toga što pri postojanju dva razliĉita interesa. Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno. amoralni. Postoje razliĉita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja. dvojica su zaklali trećeg. Drugi smatraju da uĉinioca ne treba kazniti jer se nalazi u neuraĉunljivom stanju. Razlozi praviĉnosti i opći društveni interes opravdavaju ţrtvovanje manjeg za veće dobro.11 st. Jedan brodolomnik odgurne drugog. Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr. Prema jednim. Mada u teoriji postoji opća saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u krajnjoj nuţdi. Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuĊe materijalno dobro. gdje su se nakon brodoloma na ĉamcu za spasavanje našla 3 mornara. zbog ĉega takvog uĉinioca ni ne treba kazniti. 56 WWW. npr. 4. Objektivna teorija uzima da djelo koje je poĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno.”sluĉaj minjon” ili “karnadesova daska”. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuĊi ţivot: npr. ĉime uništava njegov ţivot da bi spasio svoj. neshvatljivi.

Opasnost mora biti neskrivljena.dok nije prestala. Ako se radi o dobrima razliĉite vrijednosti.BH-PRAVNICI. s tim da se uĉinilac u pogledu odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja opasnosti (tzv.COM . fiziĉko. 3. To znaĉi da će djelo u krajnjoj nuţdi biti kriviĉno djelo. Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Prema toj definiciji. što znaĉi da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice koje je svojom krivnjom skrivilo opasnost. tako i iz nehata. Kada je u pitanju opasnost o d ţivotinje. Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov iskljuĉenja kriviĉnog djela vrijedi ako je uĉinjeno zlo manje od zla koje je prijetilo (npr. s tim da zakonodavac pravi odreĊenu razliku u pogledu kaţnjavanja kad je u pitanju izazivanje opasnosti iz nehata. kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti. 5. kada se radi o nuţnoj odbrani. To podrazumijeva da se moraju paţljivo procjenjivati sve okolnosti konkretnog sluĉaja i u svakom sluĉaju donositi sud o tome da li se radilo o stanju nuţde. MeĊutim. onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etiĉki princip na strani toga da se zaštiti dobro veće vrijednosti i onda kad to podrazumijeva apsolutno ţrtvovanje dobara manje vrijednosti. lahko uoĉljivo i lahko prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeĉnog ĉovjeka. MeĊutim. tjelesni integritet. 2. ţivotinja ili prirodnih sila (zemljotres. što podrazumijeva utvrĊivanje da je uĉinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj naĉin ili onim sredstvima kako je on to uĉinio u konkretnom sluĉaju. U sluĉaju da je uĉinilac pogrešno smatrao da postoji opasnost. To uĉinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi.2. kad ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje. što znaĉi da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane. zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde.11 st. 4. npr. u obzir dolaze svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od dresirane ţivotinje. ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde.BH-PRAVNICI. 2. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. 57 WWW. Ovdje se radi o stanju nuţde. krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. pa će se s obzirom na to procjenjivati i njegova odgovornost za uĉinjeno kriviĉno djelo. a ne prava krajnja nuţda. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. Opasnost moţe da bude izazvana od strane ĉovjeka (uraĉunljivog ili neuraĉunljivog). tj. na imovinu itd. Opasnost koja je prestala ili tek buduća. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako sa umišljajem. kad se radi spasavanja imovine ţrtvuju ljudski ţivoti.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine). tjelesni integritet. Opasnost mora biti istovremena. poţar. pa spasavajući svoja pravna dobra (ţivot. imovina itd). tada će postojati putativna krajnja nužda. na povrede tjelesnog integriteta. Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za postojanje opasnosti. poplava itd).stvarna zabluda u širem smislu). Razlika postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeća aktuelna opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim povredom dobara drugih lica. zdravlje.COM U odredbi ĉl.WWW. imovinu) povrijedi tuĊa pravna dobra. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot. naš kriviĉni zakon u zaštiti dobara predviĊa da krajnja nuţda postoji u sluĉaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi. tj. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. nema krajnje nuţde ako je uĉinjeno zlo veće od onog koje je otklonjeno. Stvarnost podrazumijeva objektivno. Opasnost mora biti stvarna.

To praktiĉno znaĉi da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi opasnosti ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko kriviĉno djelo.WWW. u pitanju je drugi. Takva duţnost moţe slijediti iz zakona. 1. Sila Sila je upotreba snage prema odreĊenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreĊenu radnju (ĉinjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neĉinjenje). sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora (policajci. jer su sila i prijetnja elementi mnogih kriviĉnih djela (protiv imovine. mornari. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima je fakultativni osnov za oslobaĊanje od kazne. To znaĉi da je prekoraĉenje granica krajnje nuţde drugi. dostojanstva liĉnosti i morala.BH-PRAVNICI. te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati samoţrtvovanje do uništenja. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde Granice krajnje nuţde praktiĉno su postavljene uslovom da uĉinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. ima se u vidu i psihiĉko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u onim sluĉajevima kada su u pitanju veoma vrijedna dobra. lijeĉnici i drugo zdravstveno osoblje. Prema odredbi ĉl. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Ne postoji uvijek i po svaku cijenu duţnost izlaganja opasnosti. U ovom sluĉaju. Zakonodavac meĊutim ipak izdvaja skrivljenost opasnosti kad je ona uĉinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog uĉinioca. S druge strane. vatrogasci itd). MeĊutim. Znaĉi da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt. SILA I PRIJETNJA Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljuĉenje kaţnjivosti u sluĉaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuĊeno na izvršenje djela. Ukoliko uĉinilac povrijedi taj uslov. što znaĉi da je uĉinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata. Za sluĉajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviĊa mogućnost blaţeg kaţnjavanja. ĉuvari objekata.COM . braka i porodice. U izvjesnim sluĉajevima sud moţe uĉinioca i osloboditi od kazne. kao što je ljudski ţivot. tada postoji kriviĉno djelo za koje se odgovara po općim propisima. ne postoji krajnja nužda u slučaju da je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti.4. naš kriviĉni zakon ne sadrţi takvu izriĉitu zakonsku odredbu u općem dijelu. Tu je u pitanju jedna posebna duţnost koaj je postojala prije djela i koja povećava granicu ţrtvovanja. Naš KZ u odredbi ĉl. opći fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne.BH-PRAVNICI. sila i prijetnja su od znaĉaja i za naše kriviĉno pravo.3 ipak predviĊa lakše kaţnjavanje takvog uĉinioca. 2. Krajna nuţda iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. a 58 WWW. opći fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. U pogledu ocjene da li zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti. sila i prijetnja imaju opći znaĉaj u našem kriviĉnom pravu jer je u nekim situacijama iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje. Ona je redovno usmjerena na savladavanje stvarnog i oĉekivanog otpora. 2. 3. ţivota i tijela itd).11 st. Prema tome. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fiziĉka ili mehaniĉka. Da takvog uĉinioca blaţe kazni. uzimajući u obzir posebno unutrašnje psihiĉko stanje onog ko otklanja opasnost u smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje nuţde. ali samo pod uslovom da se utvrdi kako je do prekoraĉenja došlo pod osobito olakšavajućim okolnostima. MeĊu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena. MeĊutim.COM U takvim sluĉajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštićenom objektu.11 st.

Postavlja se pitanje općeg kriviĉnopravnog znaĉaja sile i prijetnje.136 st. Posredna je u sluĉaju kada se ne preduzima prema tom licu. ali je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fiziĉke. a kod prijetnje se tek predoĉava. pri ĉemu lice koje upozorava redovno nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoĉava. odnosno da ne preduzme duţnu radnju ili da se saglasi sa zlom koje mu se predoĉava. pa se na taj naĉin djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. vanjske snage.COM . s druge strane postoje i zakonodavstva koja ih izriĉito predviĊaju kao razloge ili osnove iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela. U tom smislu moţe se reći da upotreba sile i prijetnje u kriviĉnom pravu spada u red vrlo razliĉito riješenih pitanja od zakonodavstva do zakonodavstva. pri ĉemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi konkretne situacije i subjektivno stanje uĉinioca i njegova mogućnost da se toj sili suprotstavi. u smislu da uĉini odreĊenu radnju. Ta sila moţe biti neposredna i posredna. Konkluzivna sila postoji u sluĉaju kada prisiljeni nije lišen mogućnosti da donese odluku. Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upućena nalazi se pred alternativom. Za prijetnju takoĊer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice kojem se prijeti ili na neko treće lice. tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke.12 KZ FBiH.BH-PRAVNICI. Bitno je da ono lice kojem se prijeti upućenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao moguću u smislu njene realizacije. kao i u sluĉaju ako je lice bilo potpuno lišeno mogućnosti da već ranije donesenu odluku realizira. Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i prijetnje ne predviĊaju kao opće institute kriviĉnog prava. a moţe biti uĉinjena i konkludentnim radnjama. Za razliku od prijetnje. ali je usljed dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuĊena. Sila moţe biti apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva. 59 WWW. Prijetnja Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fiziĉke ili mehaniĉke snage. Ta izjava moţe biti usmena ili pismena.WWW. Kad su u pitanju treća lica. Zlo koje se predoĉava kod prijetnje po svojoj prirodi i intenzitetu mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na ĉinjenje ili neĉinjenje.BH-PRAVNICI. to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica. pritom praveći razliku izmeĊu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani. opomena takoĊer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice upozorava da će ga snaći neko zlo ako ne preduzme odreĊenu radnju. Razlika izmeĊu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo već realizira. To znaĉi da to lice moţe da odluĉuje. kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujućih sredstava sa ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor. Apsolutna ili neodoljiva sila znaĉi da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba donijeti odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreĊenu ĉinidbu ili ne preduzme duţnu ĉinidbu. Zajedniĉko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiĉe nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno lišeno mogućnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to ĉinjenje ili neĉinjenje). niti da li objektivno postoji mogućnost da se ona realizira. a pod uticajem lica koje prijeti. U takvim situacijama nebitno je da li će zlo kojim se prijeti biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili će ono biti naneseno od nekog trećeg lica. Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upućuje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira. već prema nekom trećem licu ili prema odreĊenim stvarima. prijetnja je verbalni ĉin koji predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoĉava neko zlo koje je podobno da kod lica kome se prijeti utiĉe na donošenje odluke.COM prema odredbi ĉl. Primjena sile procjenjuje se u svakom konkretnom sluĉaju.

takvo postupanje moţe biti u skladu sa pravom. krajnja nuţda…). u novi KZ R. opojnih droga it d. konkluzivna sila (zlo koje se već primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u izgled)se smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane. koja djeluje na taj naĉin da lice prema kome je usmjerena nema nikakve mogućnosti izbora postupanja. Pod dejstvom takve sile. ukoliko je po svojoj vrsti i intenzitetu sila i prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna odbrana ili elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti. što znaĉi da nema mogućnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti.COM Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila). u odreĊenim situacijama pristanak povrijeĊenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg 60 WWW. upotreba takve sile iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. MeĊutim. Samo ako to zlo nije veće od zla koje je prijetilo. uĉinilac moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument. odnosno kao istovremena neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. Naĉin i sadrţaj te sile mogu biti razliĉiti i utvrĊivanje tih momenata predstavlja faktiĉko pitanje.Hrvatske. u teoriji se znaĉaj te sile i prijetnje najĉešće dovodi u vezu sa drugim institutima koji iskljuĉuju postojanje kriviĉnog djela (nuţna odbrana. PRISTANAK POVRIJEĐENOG Kriviĉnopravni znaĉaj pristanka povrijeĊenog Kao poseban osnov preko kojeg se iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Naš zakon ne sadrţi izriĉito takvo rješenje. tjelesni integritet itd) ne štite samo u interesu pojedinca. Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. tada zapravo postoje i instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. pri ĉemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje. Navedeno shvatanje ugraĊeno je npr. ali postoje primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naĉin u općim odredbama zakona reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. mjenicu i sl. uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskivljenu opasnost”. primijenit će se odredbe o krajnjoj nuţdi.WWW.BH-PRAVNICI. Drugim rijeĉima. KZ RH u odredbi o konkluzivnoj sili i prijetnji kaţe: “Ako je poĉinitelj poĉinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje. Moţe se raditi o hipnozi. Takvo lice nema mogućnost da odluĉuje. što znaĉi da ta sila predstavlja osnov koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela (nuţna odbrana. U takvim situacijama se istiĉe da nema protivpravnosti. Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela i to zbog toga što nedostaje postojanje voljne radnje. Prema jednom. pa je to djelo dozvoljeno. već i u interesu društvene zajednice kao cjeline.BH-PRAVNICI. gdje je izriĉito reĉeno da nema kaznenog djela kad je poĉinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. u kriviĉnopravnoj teoriji uglavnom postoje 2 mišljenja. ali je odluka koja se donosi iznuĊena. Proizilazi da.COM . već je to lice prisiljeno postupati upravo onako kako je na to prisiljeno. pa samim tim ni kriviĉnog djela. mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljuĉenja kaţnjivosti u takvim sluĉajevima. Osnovni nedostatak takvog opravdanja je u tome što se odreĊena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot. Tako npr. Najĉešće se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje nuţde. u teoriji je nesporno da one pod odreĊenim uslovima mogu iskljuĉiti kaţnjivost. jednako ili veće od zla koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja. ubrizgavanju nekih hemijskih preparata. U tim situacijama primjena konkluzivne sile i prijetnje iskljuĉuju protivpravnost postupanja drugog lica. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeĊenog na povredu. Prema drugom shvatanju. To lice zapravo sluţi samo kao sredstvo u rukama drugog. upotreba apsolutne sile iskljuĉuje krivnju takvog lica u odnosu na radnju. To onda znaĉi da ni takav pojedinac ne moţe sam odluĉivati o kriviĉnopravnoj zaštiti njegovih dobara. To su situacije kada sam povrijeĊeni izriĉito ili na drugi naĉin pristane na povredu nekog njegovog dobra. krajnja nuţda itd).

COM . Ona u nekim sluĉajevima moţe odmah predstavljati svršeno kriviĉno djelo. bilo na naĉin da je propisana mogućnost ublaţavanja kazne od strane suda.BH-PRAVNICI. PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIĈNOG DJELA U izvršenju kriviĉnog djela moţe postojati više faza ili stadija.WWW. a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim intervencijama. uzima se da i pristanak povrijeĊenog ima uticaja na postojanje kriviĉnog djela.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog toga što priroda kriviĉnog djela podrazumijeva postojanje odreĊenih sredstava koja su nuţna za 61 WWW. Naše kriviĉno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. naime. postoje 2 osnovna mišljenja: 1. MeĊutim.BH-PRAVNICI. Takvo stanovište se obrazlaţe time da niko nije duţan da se lijeĉi ako to sam neće.eksperimenti. To znaĉi da pristanak povrijeĊenog ne postoji u krivičnom zakonu kao poseban zakonski osnov. posebno hirurškim intervencijama. taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do kojih dolazi na sportskim takmiĉenjima i pri lijeĉniĉkim. bilo da je već u samom kriviĉnom zakonu za te situacije propisana blaţa kazna. 2. oduzimanje dijelova ljudskog tijela radi presaĊivanja i sl. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu kriviĉno djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti korisne za pacijenta. Postoji kriviĉno djelo tjelesne povrede uvijek u onim sluĉajevima kad pacijent nije dao pristanak na lijeĉniĉku intervenciju. MeĊutim. Tako se npr. O kriviĉnom djelu u ovakvim sluĉajevima moţe se govoriti samo onda kad se lijeĉniĉka intervencija ne preduzima u svrhu lijeĉenja. već u neku drugu svrhu – npr. pod uslovom da su ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova. Redovno se uzima da je prvi stadij u ostvarenju djela stadij donošenja odluke. karate i sl) sam povrijeĊeni prećutno pristao na povredu. da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet takmiĉara pojedinih sportskih disciplina. korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim povredama kriviĉnopravni karakter. pa bi onda lijeĉenje mimo njegove volje predstavljalo kriviĉno djelo. To znaĉi da u takvim situacijama uopće nije potreban pristanak povrijeĊenog na povredu i ne moţe se govoriti o postojanju kriviĉnog djela i u situacijama kada nema tog pristanka.COM tretmana u kaţnjavanju. U suprotnom postojanje kriviĉnog djela nije iskljuĉeno. Lijeĉniĉke (hirurške) intervencije Kad su u pitanju lijeĉniĉke. kao što ne postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo ĉinile lakšim. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i socijalno neprihvatljiva. U prilog tome je okolnost da su lijeĉnici po prirodi svoje profesije i po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomoć. Kad je rijeĉ o pristanku povrijeĊenog. nepostojanje kriviĉnog djela u tim situacijama dolazi u obzir samo onda ako je do povrede došlo i pored toga što se takmiĉar koji nanosi povredu pridrţavao pravila te sportske discipline. Povrede pri sportskim takmiĉenjima Kada su u pitanju povrede na sportskim takmiĉenjima. s jedne strane se smatra da u tim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks. Smatra se da se taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaĉaja. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji. socijalno opravdane i prihvatljive. Smatra se. a u nekim sluĉajevima su nuţni meĊustadiji. ukoliko su ispunjene neke posebne okolnosti.

Za to postoje 2 razloga: 1.COM njegovo izvršenje. To znaĉi da se i za pripremne radnje i za pokušaj kriviĉnog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo. što znaĉi da stoje izvan bića kriviĉnog djela. odnosno kaţnjive su samo izuzetno. Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja. Bitno je. 2. Dakle. i kaţnjavanje za te stadije. a nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana.WWW. Opravdanje za kaţnjavanje pokušaja teţeg kriviĉnog djela objektivna teorija nalazi u t ome što je i pokušaj za društvo opasan. Odluku je praktiĉno nemoguće dokazati. a pogotovo kod pripremnih radnji. Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu kaţnjavanja treba praviti razliku izmeĊu pojedinih faza. uklanjanju prepreka za izvršenje kriviĉnog djela. moţe doći do 2 završna stadija: 1. One se najĉešće sastoje u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. Npr. Objektivno gledano.preduzeta je radnja izvršenja. a izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg kriviĉnog djela. Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj kriviĉnog djela. iako predstavlja posebnu fazu u ostvarenju kriviĉnog djela. ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi. planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje kriviĉnog djela. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti. U tom smis lu. dogovaranju. To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno kriviĉno djelo. 2. svršeno kriviĉno djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica. pokušaj kriviĉnog djela . Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja kriviĉnog djela sastoji se u tome da ove faze mogu postojati samo ako je u pitanju vršenje kriviĉnog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. u kriviĉnopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja: Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku posljedicu u vanjskom svijetu. ove faze u ostvarenju kriviĉnog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata.BH-PRAVNICI. a do posljedice nije došlo usljed nekih vanjskih okolnosti. a koje mu omogućavaju ili olakšavaju izvršenje kriviĉnog djela. U našem pravu su pripremne radnje u naĉelu nekaţnjive . Nakon pripremne radnje ulazi se u kriviĉno djelo. razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši kriviĉno djelo kod nas ne predstavlja kaţnjivu fazu. PRIPREMNE RADNJE Pojam pripremne radnje Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac kriviĉnog djela. Kada uĉinilac poduzme radnju izvršenja. jer se pristupa radnji izvršenja.COM . Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloĉina). uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko pravno zaštićeno dobro. kupovina puške još ne znaĉi da je puška namijenjena za izvršenje kriviĉnog djela. a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. 62 WWW. naime. Tako se kao slijedeći stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja. neovisno o volji izvršioca. Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili manifestiranoj zloĉinaĉkoj volji. da je nekom radnjom uĉinilac jasno izrazio svoju zloĉinaĉku volju. Objektivna teorija iskljuĉuje mogućnost kaţnjavanja za pripremne radnje. a posljedica nije nastupila iz bilo kojih razloga.BH-PRAVNICI.

I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju kriviĉnog djela. kod ubistva pokušaj postoji već od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B na nju nanišani. Kod kriviĉnih djela sa apstraktnom opasnošću. Npr. neovisno da li je u pitanju povreda ili konkretno ugroţavanje.kod kojih je posljedica element bića kriviĉnog djela i kriviĉnih djela kod kojih je posljedica apstraktna opasnost. . kod kojih opasnost nije element bića kriviĉnog djela. upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraĊe kod razbojništva.WWW. 63 WWW. Npr. uzima se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju izvršenja. Postoji razlika izmeĊu kriviĉnih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao konkretna opasnost tj. Odsustvo zabranjene posljedice. u ĉl. kod razbojništva sa namjerom da ostvari kraĊu. Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom sluĉaju pripremna radnja uzdignuta je u rang radnje izvršenja kriviĉnog djela. terorizam. Pokušaj postoji već od trenutka kad poĉinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju.144-146 KZ).COM Kaţnjavanje za pripremne radnje Prema KZ FBiH. Dakle. pripremanje krivičnog djela kaznit će se samo kada je to pripremanje preduzeto s direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izričito određuje. 2. Kako se radnja izvršenja najĉešće sastoji od niza djelatnosti. ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti – ĉl. radnja.COM . posljedica mora izostati. nedozvoljeno drţanje oruţja ili eksplozivnih materija. Kaţnjavanje za pripremanje odreĊenog kriviĉnog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja samo prethodni stadij u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. udruţivanje radi vršenja kriviĉnog djela. priznavanje kapitulacije i okupacije. POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam pokušaja kriviĉnog djela Pokušaj krivičnog djela postoji kad je izvršenje krivičnog djela sa umišljajem započeto. 3. Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji: 1. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u kriviĉno djelo. ali nije dovršeno. kod razbojništva i silovanja. a kod silovanja da izvrši obljubu. Radnja izvršenja (nedovršena ili dovršena).151 KZ FBiH propisano je kaţnjavanje za pripremu odreĊenih kriviĉnih djela i to za: . 2. špijunaţa – ĉl.BH-PRAVNICI. Primjeri: špijunaţa – “ko pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi. pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena. Zajedniĉko im je što nema nastupanja zabranjene posljedice.BH-PRAVNICI.stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih kriviĉnih djela (napad na ustavni poredak. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje. itd. kod pokušaja kriviĉnog djela bitna su 3 elementa: 1. stranoj organizaciji ili licu koje im sluţi…”. oruţana pobuna. ali nije nastupila zabranjena posljedica. U prvom sluĉaju. pokušaj postoji već od trenutka kad se zapoĉelo sa upotrebom tog sredstva. odnosno obljube kod silovanja.nabavku sredstava za vršenje odreĊenih kriviĉnih djela (podrivanje vojne i odbrambene moći. 137-139 KZ). potrebno je kod svakog kriviĉnog djela znati u ĉemu se sastoji radnja izvršenja. jer se ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u kriviĉno djelo. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je upotreba odreĊenog sredstva element bića kriviĉnog djela. Tako npr. ili je radnja izvršenja dovršena.

Razlikovanje izmeĊu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga: 1. kod kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 kumulativno postavljene radnje. pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od kumulativno predviĊenih radnji. 2. Zbog dobrovoljnog odustanka. samostalnog.BH-PRAVNICI. ali nije dovršena. Takav je s luĉaj npr. Suprotno tome. tako da se pokušajem ostvaruje svršeno kriviĉno djelo. kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti iz ĉl. jer se dobrovoljni odustanak razliĉito manifestira kod svršenog i nesvršenog pokušaja. jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota. Kvalificirani pokušaj postoji u slučaju kad su pokušajem jednog krivičnog djela ostvarena obilježja drugog. Kaţnjavanje za pokušaj kriviĉnog djela Kod kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela nameću se pitanja zašto se uopće kaţnjava za pokušaj kriviĉnog djela. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu ko ja je propisana za ostvareno kriviĉno djelo.179). ali ne dovrši radnju gušenja. pokušaj postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji. gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke osobe. Npr: sudjelovanje u tuĉi (ĉl. pokušaj moţe biti svršeni i nesvršeni. ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. 2. Tako npr. kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom kriviĉnom zakonodavstvu.BH-PRAVNICI. Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena. Sluĉajevi kad nije moguć pokušaj kriviĉnog djela Pokušaj nije moguć kod svih kriviĉnih djela: 1. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B. a zatim tu osobu poĉne ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. pri ĉemu ne doĊe do nastupanja smrti. kvalificirani pokušaj postoji kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja.WWW. te kako kazniti za pokušaj kriviĉnog djela. Kod nekih kriviĉnih djela pokušaj je iskljuĉen zbog prirode krivičnih djela. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja. Nesvršeni i svršeni pokušaj kriviĉnog djela Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja. Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta. Kod odmjeravanja kazne. neprijavljivanje pripremanja kriviĉnog djela (ĉl. Npr: napad na ustavni poredak. U takvom sluĉaju osoba A će odgovarati za pokušaj ubistva osobe B.COM Kod nekih kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji. ali nije nastupila zabranjena posljedica. pri pokušaju drugog kriviĉnog djela.COM .kvalificirani pokušaj. Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda biće uzete u obzir kao oteţavajuća okolnost za pokušaj ubistva. zagnjuri joj glavu u vodu. Npr. Pokušaj nije moguć kod kriviĉnih djela kod kojih je on element krivičnog djela. Npr.324) itd. ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. gdje će po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni. nego za svršeni pokušaj. U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela istiĉu se 2 shvatanja: 64 WWW.180 KZ. ali promaši. u zakonu posebno određenog krivičnog djela. Kvalificirani pokušaj Kriviĉnopravna teorija poznaje i teţi ili tzv.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema subjektivnom shvatanju, uĉinilac se kaţnjava za pokušaj kriviĉnog dje la zbog ispoljene zloĉinaĉke volje. Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja opasnost za neko pravno zaštićeno dobro ili vrijednost. Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispolje ne zloĉinaĉke volje, tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja. U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj kriviĉnog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna pravila (ĉl.20 KZ): 1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih kriviĉnih djela za koja se po zakonu moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna; 2. Za pokušaj ostalih kriviĉnih djela, uĉinilac se moţe kazniti samo onda ako je to zakonom izričito propisano. Pitanje naĉina kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela riješeno je odredbom ĉl.20 st.2 KZ FBiH. Prema toj odredbi, uĉinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš zakonodavac ne prihvata u njihovoj iskljuĉivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za pokušaj, već ih prihvata u njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj kriviĉnog djela predstavlja poseban, opći, samostalni fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Treći opći osnov za ublažavanje kazne je pokušaj krivičnog djela. NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam nepodobnog pokušaja Postoje situacije kad je izvršenje kriviĉnog djela praktiĉno nemoguće, uprkos preduzetoj radnji izvršenja, jer ne moţe doći do nastupa posljedice koja je element bića kriviĉnog djela. Do nemogućnosti izvršenja kriviĉnog djela dolazi ili zbog odreĊenih svojstava objekta na kome se preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreĊenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja izvršenja. U tom sluĉaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje. Pokušaj takvih kriviĉnih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje nepodoban pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša ubistvo pucanjem iz prazne puške. Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj. Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed preduzete radnje uopće ne moţe doći do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja kriviĉnog djela. Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida trudnoće nad ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva pucanjem iz prazne puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna. Relativno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da proizvedu posljedicu, ali u konkretnom sluĉaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo doći do nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u sluĉaju kad se pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice je prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuĉe ruku u tuĊi, prazan, dţep. S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u sluĉaju kad je sredstvo samo po sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog sluĉajnosti ne

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
doĊe do rezultata. Npr, uĉinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što uĉinilac nije znao rukovati detonatorom. Naš zakon ne pravi razliku izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem izvršenja kriviĉnog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja, jer je radnja izvršenja nemoguća (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije proizvedeno tom radnjom, već ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice objektivne teorije dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao potencijalni pasivni subjekt upravo izašlo. Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Bitno je da je ispoljena zloĉinaĉka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeĊu pokušaja i nepodobnog pokušaja, kao ni izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom ĉl.21. KZ FBiH u kojoj se kaţe: “uĉinitelj koji pokuša uĉiniti kriviĉno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi: - da se uĉinilac moţe kazniti u granicama propisane kazne; - da mu se kazna moţe neograniĉeno ublaţiti (primjenom odredbe ĉl.43 st.2); ili - da se uĉinilac moţe osloboditi od kazne. Koju će od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od okolnosti konkretnog sluĉaja. U svakom sluĉaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni, opći, fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Pojam dobrovoljnog odustanka Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja kriviĉnog djela, ili sprijeĉi da nastupi posljedica. Okolnost da je uĉinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja kriviĉnog djela, mada je nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju kaţnjavanje takvih uĉinilaca. Blaţi tretman takvih uĉinilaca moţe se ispoljiti na naĉin da se potpuno iskljuĉi kaţnjivost u takvim sluĉajevima, da se predvidi mogućnost blaţeg kaţnjavanja ili da se predvidi mogućnost njihovog oslobaĊanja od kazne. Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek kada se utvrdi da je uĉinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoĉeto djelo dovršiti do kraja. Nema dobrovoljnosti u sluĉaju kad je uĉinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da zbog neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoĉeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u etiĉku vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da će biti otkriven, samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je uĉinilac dobrovoljno odustao. Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom ĉinu. Ako je radnja izvršenja zapoĉeta, ona mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, uĉinilac mora sprijeĉiti nastup posljedice. U svakom sluĉaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed preduzete radnje. Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka, neovisno od toga koliko se uĉinilac trudio da sprijeĉi njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor moţe mu se uzeti u obzir samo kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za uĉinjeno kriviĉno djelo.

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U odredbi ĉl.22 st.1 naš zakonodavac predviĊa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme kriviĉnog djela Kad je u pitanju pripremanje kriviĉnog djela koje je u zakonu predviĊeno kao kaţnjivo, dobrovoljni odustanak postoji kad je uĉinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim ĉinom ili manifestacijom iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Tako npr.kod terorizma – nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviĊeno u ĉl.151 kao njegovo kaţnjivo pripremanje, uĉinilac će dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva jednostavno uništi. Tim ĉinom i izrazom dobrovoljnosti uĉinilac javno ispoljava u vanjskom svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja Dobrovoljni odustanak se razliĉito manifestira kod pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak se ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja. Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena, za dobrovoljni odustanak se traţi da uĉinilac prekine zapoĉetu radnju, da bi na taj naĉin prekinuo i dovršenje kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagn juri tu osobu u kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doĊe do ugušenja. Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja. Zahtijeva se nova aktivna radnja, novo ĉinjenje koje je usmjereno na to da se sprijeĉi nastupanje posljedice. Tako npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojaće kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim spasi osobu B prije nego što je došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je posljedica izostala upravo naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog uĉinioca. Pritom nije vaţno da li je sam uĉinilac neposredno sprijeĉio nastupanje posljedice, već to moţe biti uĉinjeno i preko trećih osoba koje je uĉinilac pozvao u pomoć. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeĉeno nastupanje posljedice. Dobrovoljni odustanak nije moguć u svim situacijama pokušaja. On je uvijek moguć kod nesvršenog pokušaja jer se zapoĉeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeĊutim, kad je u pitanju svršeni pokušaj, dobrovoljni odustanak nije uvijek moguć. U tom smislu kod svršenog pokušaja postoji razlikovanje na 2 situacije: 1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval koji omogućava uĉiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreĉavanja nastupa posljedice – temporalni delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baĉeni utopi). Dobrovoljni odustanak je moguć. 2. Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona nije nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim oruţjem). Dobrovoljni odustanak nije moguć. Dobrovoljni odustanak takoĊer nije moguć kod onih krivičnih djela kod kojih je samim preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivično djelo, jer se kod tih kriviĉnih djela pokušaj obuhvata pojmom svršenog kriviĉnog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Kaţnjavanje u sluĉaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri dobrovoljnom odustanku Prema odredbi ĉl.22 st.1 KZ FBiH, uĉinilac koji je pripremao ili pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeĉio njegovo izvršenje, oslobodit će se od

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domaćoj teritoriji ili je posljedica nastupila na domaćoj teritoriji. postavljanje eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji. osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj naĉin pokušava prevariti osobu B. UtvrĊivanje mjesta izvršenja znaĉajno je iz 2 razloga: 1.BH-PRAVNICI. Na meĊunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena kriviĉnog zakona ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji. U teoriji preovladava shvatanje da pokušano kriviĉno djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak. U ovom primjeru postoji pokušaj prevare iz ĉl. Npr. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja.22 st. odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti).COM . Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je uĉinilac radio (komisivni delikti). 68 WWW. 3.2 KZ FBiH.distancionih kriviĉnih djela. ali od prevare dobrovoljno odustane. a da je mjesto nastupanja posljedice ĉesto rezultat ĉiste sluĉajnosti. To znaĉi da je dobrovoljni odustanak u našem kriviĉnom pravu opći. posebno pitanje je da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj. iz praktiĉnih razloga je najbolje kao mjesto izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje. MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja kriviĉnog djela.28.WWW. konzumira samo ono djelo koje bi bilo obuhvaćeno potpunim izvršenjem djela. Tada se postavlja pitanje koje je mjesto izvršenja kriviĉnog djela. Osim toga.BH-PRAVNICI. jer se na tom mjestu najlakše i najtemeljitije prikupljaju dokazi o izvršenju kriviĉnog djela. jer tek nastupom posljedice postoji svršeno kriviĉno djelo. Po odredbi ĉl. kod kojih je radnja preduzeta na jednom mjestu. tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. U odnosu na pomenutu odredbu. a eksplozija i pad aviona u drugoj zemlji). ipak su moguće i situacije tzv. jer ono odgovara najvećem broju zemalja s obzirom da uvijek omogućava primjenu domaćeg zakonodavstva.COM kazne. 2. a posljedica nastupila u drugoj (npr. bez obzira na to gdje je nastupila zabranjena posljedica. ali će se uĉinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz ĉl. Ovakvo rješenje je najispravnije. To praktiĉno znaĉi da se pomenuta zakonska odredba ne odnosi na kvalificirani pokušaj. 2. Kod utvrĊivanja mjesta izvršenja KD u kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3 shvatanja: 1. Mjesto izvršenja znaĉajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto izvršenja kriviĉnog djela odreĊuje i mjesna nadleţnost suda. Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta radnja.351. u sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriviĉno djelo. a posljedica je nastupila na drugom mjestu. obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne.

Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraĉunljivosti uĉinioca. Kao mjesto izvršenja kod trajnih kriviĉnih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo protivpravno stanje. pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme trajanja radnje. 3. kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja zadnje radnje. obiĉna kraĊa postaje teškom kraĊom ako se izvrši za vrijeme elementarne nepogode. a sliĉna situacija je i kod onih kriviĉnih djela koja su po svojim obiljeţjima sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima. VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Vrijeme izvršenja kriviĉnih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrĊivanja odgovornosti i kaţnjivosti uĉinioca kriviĉnog djela. kao mjesto izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica).BH-PRAVNICI. zakona koji će se na uĉinioca primijeniti i zastarnog roka u pogledu kriviĉnog gonjenja. Pripremanje i pokušaj kriviĉnog djela smatraju se uĉinjenim kako u mjestu radnje. Za utvrĊivanje kriviĉne odgovornosti i primjenu kriviĉne sankcije bitna je starosna dob uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Naš kriviĉni zakon (ĉl.kod onih kriviĉnih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr.COM . Odgovornost uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo uvijek se utvrĊuje prema odredbama kriviĉnog zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (sa izuzetkom primjene blaţeg zakona).31) prihvata stanovište prema kome je kriviĉno djelo uĉinjeno u vrijeme izvršenja (odnosno propuštanja) radnje kriviĉnog djela. MeĊutim. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bitno je zbog zastarjelosti kriviĉnog gonjenja za uĉinjeno kriviĉno djelo.COM Naš kriviĉni zakon je u odredbi ĉl.BH-PRAVNICI.KD nesavjesnog poslovanja u privredi).WWW. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela posebno je znaĉajno kod onih kriviĉnih djela kod kojih je vrijeme obiljeţje kriviĉnog djela. kada se radi o utvrĊivanju starosne granice uĉinioca.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izriĉito navedeno da je kriviĉno djelo uĉinjeno kako u mjestu radnje. 4.32 st. bitno je vrijeme završetka radnje.32 st. jer ta zastarjelost poĉinje teći od vremena izvršenja kriviĉnog djela. Neuraĉunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuraĉunljivo. tako i u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala nastupiti ili je mogla nastupiti zabranjena posljedica. 2. već samo procesno-pravni znaĉaj. Npr. gdje je više djela spojeno u jedno kriviĉno djelo. U odredbi ĉl. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju materijalno-pravni. ratni zloĉin se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog sukoba ili okupacije. osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije kriviĉno odgovorna. Ista situacija je i kod produţenog kriviĉnog djela i kod kriviĉnih djela koja su sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima (nadriljekarstvo. Taj momenat je bitan iz slijedećih razloga: 1. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne igra nikakvu ulogu. Kao vrijeme se raĉuna vrijeme poduzimanja 69 WWW. tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena posljedica. Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju. nadripisarstvo itd). Tako npr. 5. Kod produţenog kriviĉnog djela.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrĊivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i pokušaja kriviĉnog djela. Npr.

uĉinilac će odgovarati samo za kriviĉno djelo ubistva.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj kriviĉnih djela. u kriviĉnopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi o pravom sticaju kriviĉnih djela. Naš KZ se u odredbi ĉl.46 st.COM svake pojedine radnje. One su najĉešće uĉinjene na razliĉitim mjestima i u razliĉito vrijeme. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj kriviĉnih djela. kod kojih se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. Kod realnog sticaja uĉinilac sa više razliĉitih. Pomenute radnje su najĉešće i vremenski i prostorno odvojene. da bi se na kraju odmjerila jedinstvena kazna za sva ostvarena djela. u tom sluĉaju se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno dje lo. 70 WWW. a time i više kriviĉnih djela. s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici uĉinioca.WWW.trajnih krivičnih djela (npr. Pritom nije vaţno da li su te radnje uĉinjene na istom mjestu i u isto vrijeme. Kad je u pitanju idealni sticaj. u tom sluĉaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to ono koje je najteţe. Npr: ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i tjelesnu povredu osobe C. s tim što se prethodno utvrdi kazna za svako pojedino kriviĉno djelo. Ako se prihvati da je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni. tada će po shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrĊena kazna i za jedno i za drugo kriviĉno djelo.protivpravno lišavanje slobode). a drugim pucnjem nanese tešku tjelesnu povredu osobi C.COM . a drugom radnjom izvrši kraĊu stvari koja pripada osobi C. Idealni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja povrijedi osobu B i osobu C. Ovo pitanje je vaţno zbog odmjeravanja kazne. Homogeni i heterogeni sticaj kriviĉnih djela Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni. da se kod idealnog sticaja radi o sticaju kriviĉnih zakona. ali se i kod tih kriviĉnih djela za raĉunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka protivpravnog stanja. Ista situacija je i kod tzv. Ako se prihvati drugo shvatanje. Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom radnjom zaista moguće ostvariti više posljedica. potpuno samostalnih radnji izvrši više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi.BH-PRAVNICI. Realni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B. Npr. Realni sticaj postoji kad uĉinilac sa 2 ili više odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. Idealni sticaj postoji kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela. vaţenju kriviĉnog zakona i poĉetku trajanja roka zastarjelosti kriviĉnog gonjenja bitno vrijeme preduzimanja zadnje radnje. osoba A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B.BH-PRAVNICI. STICAJ KRIVIČNIH DJELA IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Pojam idealnog i realnog sticaja kriviĉnih djela Sticaj kriviĉnih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koje se istovremeno sudi i izriĉe jedinstvena kazna. Za homogeni sticaj karakteristiĉno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih kriviĉnih djela. ili je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona.

takav uĉinilac će odgovarati samo za posebni oblik ubistva i to njegov privilegirani oblik. a ne supsidijarni zakon.WWW. Npr. Dakle. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B. Npr. konsumpcija. pa uĉinilac odgovara 71 WWW. općeg kriviĉnog djela. PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela postoji u situacijama kada izmeĊu 2 ili više kriviĉnih djela postoje slijedeći odnosi: specijalitet. a u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj kriviĉnih djela. Realni homogeni sticaj postoji u sluĉaju ako poĉinilac odvojenim radnjama poĉini više istovrsnih kriviĉnih djela. alternativitet. iz ĉl. Primjenom pravila lex primaria derogat legi supsidiariae na uĉinioca se primjenjuje primarni. kao i pravi. Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali (poseban zakon derogira ili ukida opšti zakon).BH-PRAVNICI. Heterogeni idealni sticaj postoji u sluĉaju kad se jednom istom radnjom poĉine 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. Naime. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B i ošteti tuĊu stvar. s tim da su sva ta djela obuhvaćena bićem jednog jedinstvenog djela.COM . Odnos specijaliteta postoji u sluĉaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog drugog. a to je ĉedomorstvo. Prividni realni sticaj kriviĉnih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja prihvataom da postoji samo jedno kriviĉno djelo. istovremeno je ostvarila i obiljeţja obiĉnog ubistva (“…ko drugog liši ţivota. Heterogeni realni sticaj postoji u sluĉaju kad se odvojenim radnjama poĉini 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. U takvoj situaciji prethodno kriviĉno djelo je supsidijarno drugom kriviĉnom djelu koje je primarno. pa u takvim sluĉajevima ne postoje 2 kriviĉna djela (opći i posebni oblik). već samo posebni oblik odreĊenog kriviĉnog djela. Npr. supsidijaritet. majka koja liši ţivota svoje dijete tokom poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem.174 KZ i obiĉno ubistvo iz ĉl. mada su jednom radnjom ostvarena obiljeţja oba kriviĉna djela. Prividni sticaj kriviĉnih djela Prividni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada postoji privid da je ostvareno više kriviĉnih djela. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo djeteta pri poroĊaju. Zbog posebnosti obiljeţja ĉedomorstva (u pogledu uĉinioca samo majka.:”).COM Idealni homogeni sticaj postoji usluĉaju ako poĉinilac jednom istom radnjom poĉini 2 ili više istovrsnih kriviĉnih djela.. tako da su ostala bića sadrţana u tom jedinstvenom biću. mada su sa više radnji ostvarena bića više kriviĉnih djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno kriviĉno djelo.171. Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela javlja se u sluĉajevima kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja bića 2 ili više kriviĉnih djela. u pogledu vremena izvršenja samo za vrijeme poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja i u pogledu osobenosti uĉinioca dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem). Odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u ostvarenju drugog kriviĉnog djela. inkluzija itd. a drugom radnjom povredu osobi C. prividni sticaj ustvari nije sticaj kriviĉnih djela. Kod heterogenog sticaja karakteristiĉno je postojanje više raznovrsnih kriviĉnih djela. Prividni sticaj kriviĉnih djela.

kolektivnog i produţenog kriviĉnog djela. U oba sluĉaja postoji jedno kriviĉno djelo. što znaĉi da u takvim sluĉajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo. Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiĉan i prirodan nastavak drugog kriviĉnog djela. a neki lišavanjem ţivota. redovno lakše kriviĉno djelo. Kod razbojniĉke kraĊe hronološki slijed prinude i kraĊe je drugaĉiji nego kod razbojništva. odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kaţnjavanja za pripremanje iz ĉl. Prateće nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 kriviĉna djela. i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom sluĉaju.COM . Ovdje kraĊa hronološki prethodi prinudi. koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno.274. jer teške tjelesne povrede bivaju konzumirane ubistvom. Tako npr. već samo za ubistvo.276) i razbojniĉka kraĊa (ĉl. Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela – prinude i kraĊe.COM samo za primarno. MeĊutim. Tako npr.151 KZ. Sloţeno kriviĉno djelo ima sliĉnosti sa kriviĉnim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom. Za supsidijarno djelo uĉinilac će odgovarati samo ako nema naknadnog djela. Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u sluĉaju kada jedno djelo biva konzumirano drugim kriviĉnim djelom. Kod djela koje je kvalificirano teţom 72 WWW. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraĊi. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog kriviĉnog djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje.290. Njega nije dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi.BH-PRAVNICI. mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu radnju. Okolnost da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir samo kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela.275).BH-PRAVNICI. U takvim sluĉajevima uĉinilac odgovara samo za jedan alternativno propisani oblik. alternativitet postoji u sluĉaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naĉin i iz bezobzirne osvete. U tom sluĉaju ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naĉina izvršenja i u pogledu posebne pobude. ali nakon što uĉinilac biva zateĉen u kraĊi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraĊom oduzetih stvari. osoba A kod kraĊe. jer je to prikrivanje normalan i logiĉan produţetak kraĊe. PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj kriviĉnih djela postoji u oblicima sloţenog. Odnos alternativiteta postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno postavljenih oblika nekog kriviĉnog djela. Npr. što znaĉi da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih kriviĉnih djela spojiti u jedno djelo. a ne i za prikrivanje iz ĉl. Ukoliko je uĉinilac izvršio djelo za koje je nabavio sredstva. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki rezultiraju teškim tjelesnim povredama. Tako npr. npr. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi consumptae. od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna koliĉina u odnosu na kriminalnu koliĉinu drugog. ali će se odgovarati samo za jedan oblik. odnosno nakon njenog dovršenja prikriva stvar koju je ukrao.odijelo oštećenog. U tom sluĉaju odgovara samo za ubistvo.WWW. odgovara samo za naknadno djelo kao primarno. Sloţeno KD je zakonska konstrukcija. iako je ostvario obiljeţja i tog kriviĉnog djela. osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava ţivota osobu B i istovremeno oštećuje tuĊu stvar. u njenoj je funkciji i zapravo predstavlja sredstvo za ostvarenje kraĊe. tada uĉinilac neće odgovarati za nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario. Tako npr. a ne i za supsidijarno djelo. Sloţeno kriviĉno djelo Sloţeno kriviĉno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više kriviĉnih djela. glavnog djela. uĉinilac će odgovarati samo za izvršenu kraĊu po ĉl. Primjeri sloţenog kriviĉnog djela u našem KZ su razbojništvo (ĉl.

a koje su poĉinjene u kraćem vremenskom intervalu. Kod nadriljekarstva inkriminirano je neovlašteno bavljenje lijeĉenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću bez propisane struĉne spreme.355 itd. Kod sloţenog kriviĉnog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje.247.BH-PRAVNICI. Da zakon ne prihvata tu konstrukciju.WWW. Produţeno kriviĉno djelo Produţeno kriviĉno djelo postoji u sluĉaju kad više kriviĉnih djela zbog meĊusobne povezanosti ĉine samo jedno kriviĉno djelo. pa bi sud primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako pojedino djelo. Kod kriviĉnih djela kod kojih je inkriminirano “bavljenje”. Za razliku od sloţenog i kolektivnog kriviĉnog djela koji su 73 WWW. u vidu zanimanja i iz navike. Koliki će interval biti potreban izmeĊu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”. To su takva kriviĉna djela kod kojih zakonodavac inkriminira “bavljenje” odreĊenim poslovima ili radnjama. pa je sud u svakom sluĉaju utvrĊuje u zavisnosti od prirode kriviĉnog djela i svih okolnosti koje prate njegovo izvršenje.COM posljedicom. To je bilo kockanje. Kolektivno krivično djelo u vidu zanimanja postoji u sluĉaju kada je uĉinilac ispoljio spremnost da ponavlja izvršenje kriviĉnog djela. Osnovna razlika izmeĊu pomenutih kriviĉnih djela i kolektivnih kriviĉnih djela ogleda se u tome što je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje.BH-PRAVNICI. Naše ranije kriviĉno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno kriviĉno djelo u vidu zanata. Konstrukcija sloţenog kriviĉnog djela vrlo je znaĉajna zbog odmjeravanja kazne.5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrću). Takvih djela ima više. Kolektivno kriviĉno djelo Kolektivno kriviĉno djelo je takoĊer zakonska konstrukcija što znaĉi da i u tom sluĉaju nije dozvoljeno konstruirati kolektivno kriviĉno djelo u sudskoj praksi. Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiĉkih pitanja).COM .177 st. Prema odnosu uĉinioca prema djelu razlikuju se slijedeći oblici kolektivnog djela: u vidu zanata. Novi KZ ne sadrţi više to djelo. Kolektivno krivično djelo iz navike postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao sklonost za vršenje takvih ili sliĉnih djela. faktiĉko je pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom sluĉaju. Kod nadripisarstva zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za nagradu bavljenje pruţanjem pravne pomoći. takoĊer bez propisane struĉne spreme. a kao primjer se mogu navesti nadriljekarstvo iz ĉl. uz dokazanu spremnost uĉinioca da iz odreĊenih razloga ponavlja vršenje tog djela. neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo. MeĊutim. s tim da se utvrdi spremnost uĉinioca da ponavlja vršenje tog kriviĉnog djela. Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno kriviĉno djelo je pitanje da li je za njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje. ili je neophodno da uĉinilac to djelo ponovi u više navrata. nuţan je nehat u odnosu na teţu posljedicu (ĉl. nadripisarstvo iz ĉl. naše kriviĉno zakonodavstvo sadrţi neka druga kriviĉna djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliĉna kolektivnom kriviĉnom djelu. Razumljivo je da se postojanje kolektivnog kriviĉnog djela lakše utvrĊuje ako su u pitanju 2 ili više odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju. a potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu. djelo mora biti ponovljeno u više navrata. tada bi uĉinilac odgovarao za 2 kriviĉna djela. ali koja se od njh u odreĊenoj mjeri i razlikuju. pritom nemajući namjeru da mu posluţi kao izvor prihoda. Kolektivno krivično djelo u vidu zanata postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao spremnost da mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem pribavi izvor prihoda.

kleveta. Istovjetnost oštećenog lica. od uĉinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat. tj. Npr. U produţeno kriviĉno djelo ne mogu ući razliĉita djela. MeĊutim. Naša kriviĉnopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi istovrsnost kriviĉnog djela i vremenski kontinuitet. U pogledu ovog trećeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju ĉisto liĉna kriviĉna djela kao npr. sitna kraĊa. 3. Razumljivo je da će ovaj uslov prije biti ispunjen kad se radi o kraćim vremenskim intervalima izmeĊu pojedinih odvojenih radnji. KraĊa. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti oštećenog. a to je da se više i vremenski i prostorno odvojenih djelatnosti iz odreĊenih razloga spoje u jednu cjelinu. istovjetnost oštećenog subjekta. a ne traţi se uslov da je svim djelima oštećeno jedno te isto lice. a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno jedinstveno djelo. Taj uslov znaĉi da jedinstvena subjektivna veza (svijest. s tim da nova odluka mora biti sliĉna prethodnoj. Jedan broj zagovornika napušta ovaj uslov. silovanje itd. U takvim sluĉajevima kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. unaprijed donesene odluke. Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiĉkih pitanja.COM . Istovrsnost krivičnog djela znaĉi da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste. Jedino odstupanje u tom smislu postoji u sluĉaju da u konstrukciju osim osno vnog oblika mogu ući i njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraĊa. Po drugom shvatanju. kod uĉinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat svih odvojenih djelatnosti (npr. Tako npr. ako prodavaĉ iz jedne trgovine svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica. Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljuĉivo objektivni elementi. Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije. U tom smislu istiĉu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno.BH-PRAVNICI. makar se ona nalazila u istoj grupi kriviĉnih djela.COM zakonske konstrukcije. a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju. tako da ĉitava djelatnost izgleda kao plod jedne jedinstvene. Produţeno kriviĉno djelo je potrebno iz praktiĉnih razloga. kao npr.BH-PRAVNICI. a time i o prirodi te konstrukcije. predstava) postoji kod uĉinioca u odnosu na svako pojedino djelo koje ulazi u konstrukciju. istovrsnost kriviĉnog djela.povezivanje više djela u jedno kriviĉno djelo. u kombinaciju kraĊa-sitna kraĊa-teška kraĊa. već pravna konstrukcija. UtvrĊivanje tog uslova spada u red faktiĉkih pitanja koje se rješava u zavisnosti 74 WWW. ali pored njih zahtijeva postojanje i jednog subjektivnog uslova. Pored navedenih uslova. produţeno kriviĉno djelo nije zakonska. što znaĉi da u konstrukciju mogu ući i djela poĉinjena prema razliĉitim pasivnim subjektima.WWW. bilo da se radi o fiziĉkom ili pravnom licu. postavlja se pitanje da li je on uĉinio 10 kriviĉnih djela ili samo jedno KD. To znaĉi da se ta konstrukcija. Iako su razliĉita shvatanja saglasna o tome a je ta konstrukcija i logiĉna i praktiĉna i potrebna. već je dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku. traţi se još jedan uslov. razliĉita su mišljenja o uslovima. uvreda. U kriviĉnopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu ispunjeni za postojanje produţenog kriviĉnog djela. teška kraĊa). 2. Ta teorija traţi 3 uslova: 1. uĉinilac odluĉi da kraĊom 10 automobila doĊe do sredstava kojima će riješiti neki svoj problem). vremenski kontinuitet. ne bi se uklapala utaja. odnosno prethodnim odlukama. vrši u sudskoj praksi.

Kriviĉna odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u sluĉaju kad je uĉinilac u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela imao takva psihiĉka svojstva i takav psihiĉki odnos prema djelu da mu se na osnovu toga uĉinjeno djelo moţe staviti na teret. pored izvršenja zakonom odreĊenog kriviĉnog djela. Bez uraĉunljivosti i vinosti nema kriviĉne odgovornosti. što znaĉi da moţe postojati manji ili veći stepen kriviĉne odgovornosti. Prema tome. jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd. Pomenuta psihiĉka svojstva ukazuju na njegovu uraĉunljivost. elemente ili pretpostavke kriviĉne odgovornosti zakonodavac je postavio u kumulaciji.COM od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. Uraĉunljivost i vinost kao elementi kriviĉne odgovornosti su subjektivnog karaktera. Kriviĉna odgovornost podloţna je stepenovanju.WWW.12 st. Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima. 75 WWW.COM . je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike. Najĉešći primjer kad se navodi da je taj uslov ispunjen. a neki navode i jedinstvo prostora. Bez odgovornosti nema kaţnjavanja. nuţno je i da se utvrdi uĉinioĉeva kriviĉna odgovornost. KRIVIČNA ODGOVORNOST OPĆE POSTAVKE O KRIVIĈNOJ ODGOVORNOSTI Da bi se prema uĉiniocu kriviĉnog djela mogla primijeniti kriviĉna sankcija. krivično odgovoran učinilac za krivično djelo može da bude samo onaj učinilac koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i vin. jer kriviĉni zakoni redovno ne poznaju pojam produţenog kriviĉnog djela. I uraĉunljivost i krivnju kao uslove. Kriviĉna odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se prema odreĊenom licu za odreĊeno kriviĉno djelo mogla pr imijeniti kriviĉna sankcija. To ujedno znaĉi da se kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke.BH-PRAVNICI. Nema jedinstvenog pravila o toj konstrukciji. kriviĉno odgovoran je uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Stepen kriviĉne odgovornosti prva je okolnost koja utiĉe na odmjeravanje kazne. pa je i kriviĉna odgovornost skup subjektivnih uslova na strani učinioca koji ga označavaju kao uračunljivog i krivog. Prema odredbi ĉl. jer se ona moţe opravdati ako više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. jer nam taj subjektivni uslov nije potreban. Naprijed izneseno se odnosi na kriviĉnu odgovornost shvaćenu u materijalnom smislu. Stepenovanje kriviĉne odgovornosti moguće je zbog toga što su moguća stepenovanja elemenata iz kojih se ona sastoji (uraĉunljivost i krivnja). Svi pomenuti uslovi u sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije. a psihiĉki odnos na krivnju ili vinost.1. već će ona zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja.

a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom pribliţili.vijeka. jer se njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju. odnosno njegovim karakterom koji se formira pod uticajem okoline. Osnovna razlika izmeĊu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice indeterminizma konstruišu kriviĉnu odgovornost na moralnoj odgovornosti. Uzima se da je volja potĉinjena zakonima kauzaliteta. a deterministi na socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. Ĉovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera. Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Ista podjela vaţi i za determinizam. pa je svaka pojedinaĉna odluka ĉovjeka unaprijed data ili odreĊena.WWW.BH-PRAVNICI. onda se moţe reći da se jedina razlika izmeĊu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju slobodnije formiranje karaktera. 76 WWW. u kriviĉnopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna shvatanja.BH-PRAVNICI. Zajedniĉko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaĉaj karaktera ĉovjeka za donošenje odluka. pa ĉak i sluĉajno. Prema njima se potpuno negira sloboda volje. To bi znaĉilo da su neki ljudi unaprijed prema svojim fiziološkim.COM . dok drugi kaţu da je karakter ĉovjeka unaprijed strogo determiniran. On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih uticaja. URAČUNLJIVOST OSNOV URAĈUNLJIVOSTI Opće napomene o osnovu uraĉunljivosti U odgovoru na pitanje šta je osnov uraĉunljivosti.COM Kod starijih maloljetnika. Deterministiĉko shvatanje Apsolutni determinizam razvijali su teoretiĉari antropološke i italijanske pozitivne škole. s tim da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreĊenih motiva koji djeluju na njegovu volju. Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošću volje dijele se na indeterministiĉka i deterministiĉka. Shvatanja koja uopće ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraĉunljivosti nazivaju se indiferentistiĉka. Indeterministiĉko shvatanje Apsolutni indeterminizam potiĉe iz klasiĉne škole kriviĉnog prava i dominirao je u kriviĉnopravnoj teoriji 19. pored uraĉunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreĊenog stepena njihove duševne razvijenosti koji omogućava da maloljetnik shvati znaĉaj svog djela i da upravlja svojim postupcima. i u prvoj polovini 20. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utiĉu na donošenje ljudske odluke.vijeka. biološkim ili psihološkim osobinama predodreĊeni za vršenje kriviĉnih djela. Relativni determinizam su razvijali teoretiĉari njemaĉke sociološke škole i prema tom shvatanju se uzima da je volja uslovljena iskljuĉivo okolinom i liĉnošću ĉovjeka. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni determinizam. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano. pa ĉak i od pobuda ili motiva. a drugo shvatanje pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraĉunljivosti. Relativni indeterminizam razvijali su teoretiĉari neoklasiĉne školee krajem 19.

COM . Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrĊivanju neuraĉunljivosti: eciološki (biološki) i psihološki. UTVRĐIVANJE NEURAĈUNLJIVOSTI Metodi utvrĊivanja neuraĉunljivosti U kriviĉnopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomoću kojih se utvrĊuje da li je neki uĉinilac kriviĉnog djela neuraĉunljiv. Prema psihološkom metodu utvrĊivanje neuraĉunljivosti svodi se na utvrĊivanje prisustva odreĊenih psihiĉkih smetnji. Po ovom metodu ne traţi se da se utvrĊuju i ta nenormalna stanja kao uzroĉnici smetnji. UtvrĊivanje neuraĉunljivosti po Kriviĉnom zakonu FBiH Naš KZ (ĉl. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci prihvata se shvatanje da se kao osnov uraĉunljivosti odreĊuje psihiĉko stanje u kome postoji mogućnost za svjesno djelovanje ĉovjeka.13 st. Prema odredbi KZ. To znaĉi da kod pojedinca postoji mogućnost da on pravilno shvati zbivanja u sebi i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogućnošću poduzima takve radnje koje odgovaraju svjesno postavljenim ciljevima. 2. To su: 1. što se svodi na moć potpunog rasuĊivanja i odluĉivanja. nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti.BH-PRAVNICI. mješoviti ili psihološko-biološki. Smatra se da takva mogućnost postoji kod svakog onog pojedinca kod kojeg postoji mogućnost da praivlno. Ta dva metoda su meĊusobno nuţno vezana jer se pri ustanovljavanju kriviĉne neuraĉunljivosti mora putvrditi da su psihiĉke smetnje nastale usljed nenormalnog (neredovnog) psihiĉkog stanja. Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija. privremene duševne poremećenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja. Oni uraĉunljivost odreĊuju ĉisto psihološki.WWW.COM Indiferencistiĉko shvatanje Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaĉajnom za osnovu uraĉunljivosti. kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u saglasnosti sa tom svojom sviješću. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljuĉenja uraĉunljivosti. ili u nemogućnosti upravljanja svojim postupcima. Nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost shvatanja znaĉaja svog djela naziva se 77 WWW. 3. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiĉkih stanja.BH-PRAVNICI. Psihološki metod sagledan krroz definiciju neuraĉunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrĊivanje nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela ili na nemogućnost upravljanja svojim postupcima. pri ĉemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiĉkih funkcija.1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod. a psihološkim kriterijem se utvrĊuje iskljuĉenje onih psihiĉkih funkcija na kojima se zasniva uraĉunljivost (rasuĊivanje i odluĉivanje). Po njima se uraĉunljivost sastoji u sposobnosti rasuĊivanja ili u svijesti o stvarnom i pravnom znaĉaju preduzete radnje. psihološki. eciološki ili biološki. Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihiĉka stanja. Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti ispoljava alternativno: ili u nemogućnosti shvatanja znaĉaja djela. nesmetano i potpuno shvata znaĉaj svojih radnji i da upravlja svojim postupcima.

nasljedstvo. oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem itd) ili egzogene prirode (npr.zaostali duševni razvoj. DUŠEVNA POREMEĆENOST Pojam i klasifikacija duševnih poremećenosti Pod pojmom duševne poremećenosti ili psihiĉke poremećenosti podrazumijeva se takvo psihiĉko stanje ĉovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihiĉki procesi. Biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti generalno se naziva duševna poremećenost. dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat itd). . c) duševne poremećenosti usljed endogenih oboljenja. Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u zakonu. već dolazi do ispoljavanja raznih poremećenosti nagona. Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao ĉovjek duševno normalan. duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe: a) slaboumnosti. Uzroci duševnih poremećenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr.WWW. procjena uraĉunljivosti u kriviĉnom postupku ne vrši se redovno. stres. S obzirom na uzroĉnike. s tim da je i taj osnov u našem zakonu alternativno postavljen: . ali da ne bude uraĉunljiv u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo (npr.BH-PRAVNICI. za iskljuĉenje uraĉunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan oblik duševne poremećenosti iz biološkog osnova (npr.uvredu. koje nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroĊene ili steĉene u najranijem djetinjstvu. To znaĉi da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraĉunljiva u odnosu na jedno djelo.trajna duševna bolest. kod kojih ne mogu da se utvrde promjene ni na mozgu ni na nervnom sistemu. opaţanja. nije iskljuĉeno da kad je u pitanju uĉinilac zaostalog duševnog razvoja. a u odnosu na druga djela smanjeno uraĉunljiv ili potpuno neuraĉunljiv. Iskljuĉenje uraĉunljivosti utvrĊuje se na naĉin da se prije svega utvrĊuje prisustvo nekog oblika duševne poremećenosti kod uĉinioca koja se javlja kao uzrok nemogućnosti rasuĊivanja ili nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela.BH-PRAVNICI. b) duševne poremećenosti usljed oštećenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS). bude u odnosu na neka od tih djela uraĉunljiv.mehaniĉke povrede.COM nedostatak intelektualne moći. Tako npr. oboljenja mozga. koji izvrši više kriviĉnih djela u sticaju. 78 WWW. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju znaĉaj sa materijalno-pravnog aspekta.trajna duševna bolest) i jedan alternativno postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr. šok. a ne procjenjuje se generalno.privremena duševna poremećenost. S obzirom na to. već samo izuzetno. mišljenja. Uraĉunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivično djelo. nepruţanje pomoći itd). a nemogućnost odluĉivanja ili nemogućnost upravljanja svojim postupcima naziva se nedostatak voluntaristiĉke moći. on bude uraĉunljiv u odnosu na ubistvo ili kraĊu. nisu iskljuĉene ni situacije da isti uĉinilac. a da pritom bude uraĉunljiva u odnosu na drugo kriviĉno djelo.COM . . rasuĊivanja itd. pamćenja. . kad postoji sumnja da kod uĉinioca postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremećenosti. povreda zametka. Ocjenjivanje uraĉunljivosti prema vremenu izvršenja kriviĉnog djela i konkretnom kriviĉnom djelu Procjena uraĉunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje.privremena duševna bolest.nemogućnost shvatanja znaĉaja djela). emocionalnosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) psihopatije, ustvari graniĉni sluĉajevi izmeĊu zdravog i duševno poremećenog ĉovjeka. S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe: a) duševna zaostalost (oligophrenia); b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremećaji i c) zaostali duševni razvoj. Prema zakonskoj odredbi (ĉl.13 st.1) kao biološke osnove iskljuĉenja uraĉunljivosti postavljene su duševna bolest, privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne poremećenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne i privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera. Privremena duševna poremećenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera). Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremećenost. Ona je privremena, ali u takvim sluĉajevima osnov za neuraĉunljivost nije privremena duševna poremećenost, već duševna bolest. Trajna i privremena duševna oboljenja Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod trajnim duševnim oboljenjima podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogućnost ozdravljenja. Kod tih bolesti ne javljaju se periodi duševnog zdravlja, već to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija). Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogućnost, pa ĉak i vjerovatnoća da se to oboljenje moţe izlijeĉiti ili barem zalijeĉiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona koja se javljaju povremeno i razvijaju u odreĊenim intervalima, kao npr. maniĉno-depresivna psihoza, gdje se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeĊu njih postoji odreĊeni slobodni interval. U takvom sluĉaju, u periodima slobodnog intervala uĉinilac se moţe smatrati duševno zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju bolesti mozga, odnosno centralnog nervnog sistema. Psihopatije Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno oboljenje. Kod njih se nastranost ispoljava na podruĉju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u stanju da svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko utiĉu na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na van jske nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu praćene odgovarajućim intelektualnim sposobnostima. Psihopate su redovno uraĉunljivi, a zbog toga i kriviĉno odgovorni. MeĊutim, i kod njih mogu da se jave prolazna psihiĉka stanja koja su sliĉna psihotiĉnim stanjima kod duševnih oboljenja. Neuraĉunljivost bi kod njih mogla biti iskljuĉena samo u takvim sluĉajevima, jer se moţe izjednaĉiti sa duševnim oboljenjima. Privremena duševna poremećenost Privremene duševne poremećenosti nisu duševna oboljenja. To su prolazna psihiĉka stanja koja mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju poremećaji psihiĉkih funkcija, posebno svijesti, koji mogu dostići i toliki stepen da onemogućavaju shvatanje znaĉaja uĉinjenog djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe usljed mjeseĉarstva, hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniĉkih povreda mozga, usljed gušenja, trovanja itd. Za kriviĉno pravo poseban znaĉaj imaju akutna trovanja alkoholom, a u posljednje vrijeme i dejstvo opojnih droga.

79

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremećenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao što su snaţna uzbuĊenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremećenost moţe da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljuĉuje mogućnost shvatanja znaĉaja takvog djela ili mogućnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroĉito dolaze u obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihiĉke procese, a to su afekti koji dovode do tzv.šoka. Zaostali duševni razvoj Zaostali duševni razvoj je psihiĉko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljuĉeno, ili u velikoj mjeri oteţano rasuĊivanje i odluĉivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiĉkog aparata. Zaostali duševni razvoj ima sliĉnosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najĉešće radi o stanju ĉiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiĉkog aparata uzrokovana je oboljenjem ili povredom mozga dok se dijete još nalazi u majĉinoj utrobi, zatim u vrijeme poroĊ aja ili u prvim danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiĉkog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih ĉula, kao što je gluhonijemost. Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihiĉke poremećenosti i koji je biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti onih lica koja su neznatnije prekoraĉila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno razvila, zbog nekih svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u kojoj su odrastala, a koje su negativno uticale na njihov psihiĉki razvoj. Kod takvih lica radi se o tome da je stepen njihove duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali njiovo stanje nije identiĉno sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog toga nepotpuna duševna razvijenost kod mlaĊih punoljetnih osoba nije osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti. MeĊutim, ukoliko se ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviĊa da se i prema takvim licima mogu primijeniti odreĊene vaspitne mjere kao kriviĉne sankcije koje su namijenjene iskljuĉivo za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. MOGUĆNOST RASUĐIVANJA I ODLUĈIVANJA Za iskljuĉenje uraĉunljivosti, a time i kriviĉne odgovornosti, pored nekog oblika duševne poremećenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljuĉena mogunost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Mogućnost rasuĊivanja u kriviĉnom zakonu oznaĉena je kao mogućnost shvatanja znaĉaja uĉinjenog djela, a mogućnost odluĉivanja je oznaĉena kao mogućnost upravljanja svojim postupcima. Znaĉaj djela i mogućnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraĉunljivosti) U kriviĉnopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuĊivanja, odnosno pod pojmom shvatanja znaĉaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja, pravnog ili društvenog znaĉaja djela. Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja djela, što znaĉi da shvatanje stvarnih okolnosti uĉinjenog djela u smislu da kod uĉinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se podrazumijeva i mogućnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod uĉinioca ne postoji mogućnost shvatanja stvarnog znaĉaja djela (ako ne postoji mogućnost svijesti o onome što ĉini i šta će tom ĉinidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogućnost da takav uĉinilac shvati ni pravni ni društveni znaĉaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihiĉki proces.

80

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za uraĉunljivost se takoĊer zahtijeva da uĉinilac ima mogućnost da ocijeni socijalni (društveni) znaĉaj uĉinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo, da li je štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraĉunljivost je dakle bitno da se utvrdi da je psihiĉko stanje uĉinioca takvo da mu omogućava da pravilno ocijeni društveni znaĉaj djela. Mada je većina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraĉunjivost je irelevantno da li za uĉinioca postoji mogunost ocjene znaĉaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz toga proizilazi da postojanje uraĉunljivosti kod uĉinioca ne traţi mogućnost shvatanja pravnog znaĉaja djela niti mogućnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela. Kod uraĉunljivosti je bitno da se utvrdi da je uĉinilac imao mogućnost da shvati značaj učinjenog djela, pri ĉemu nije potrebno da se u postupku utvrĊuje da li je on i u konkretnom sluĉaju iskoristio tu svoju mogućnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihiĉki normalan ĉovjek prije izvršenja djela zaista i koristio tu svoju psihiĉku mogućnost. Za uraĉunljivost je dakle dovoljna sama mogućnost rasuĊivanja, pri ĉemu je nebitno da li je konkretni uĉinilac pri izvršenju konkretnog djela i rasuĊivao o njegovom znaĉaju. Mogućnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraĉunljivosti) Pored toga što se za uraĉunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremećenosti uz mogućnost shvatanja znaĉaja svog djela, to još uvijek ne znaĉi da je to lice potpuno uraĉunljivo. Pored navedenih elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odluĉuje ili da je imalo mogućnost da upravlja svojim postupcima. Mogućnost rasuĊivanja i mogućnost odluĉivanja kao samostalne psihiĉke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da neko lice posjeduje mogućnost odluĉivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogućnost rasuĊivanja. Iako svakom odluĉivanju po pravilu prethodi rasuĊivanje, ipak su moguće takve situacije da je kod uĉinioca prisutna mogućnost rasuĊivanja, a da je iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Uvaţavajući mogućnost postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije psihiĉke funkcije postavio u alternativi (nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost odluĉivanja). Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi se postigao odreĊeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija: 1. Pripremni, koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuĊivanje razliĉitih mogućnosti, unutrašnja borba motiva, izbor naĉina djelovanja itd. 2. Realizacija donesene odluke. Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihiĉki proces savladavanja unutrašnjih i vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškoće svode se na savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreĊenih sredstava, uklanjanje mehaniĉkih prepreka itd. Mada emocije po našem zakonu nisu element uraĉunljivosti, one su ipak znaĉajne i u kriviĉnom pravu zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaĉi ljudskih radnji, ili se javljaju kao stimulativni faktor voljnih radnji ĉovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuĊivanja su ĉesto u situaciji da uz snaţan voljni napor savladavaju emocije i nagone koji utiĉu na donošenje odluke.

BITNO SMANJENA URAĈUNLJIVOST Postojanje smanjene uraĉunljivosti

81

WWW.BH-PRAVNICI.COM

ali se može blaže kazniti.COM Pored uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti kao stanja koja su znaĉajna za postojanje ili nepostojanje kriviĉne odgovornosti. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja.WWW. Prema odredbi ĉl. Pojam smanjene uraĉunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraĉunljiva. samovolji i nesigurnosti u sudskoj praksi. Prema tome. 3. pa bi svojom nepreciznošću otvarao put zloupotrebi. 4.2 KZ FBiH. institut bitno smanjene uraĉunljivosti ima svog smisla jer odgovara realnosti ţivota (izmeĊu uraĉunljivih i neuraĉunljivih lica stoji ĉitav niz prelaznih stanja smanjene uraĉunljivosti). U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉita shvatanja o tome da li je kriviĉnom pravu potreban pojam bitno smanjene uraĉunljivosti ili ne. Na takav zakljuĉak ukazuje razvoj psihijatrije. Pojam smanjene uraĉunljivosti nema smisla jer se uraĉunljivost ne moţe stepenovati. 2. Navedenim prigovorima klasiĉne škole slijede i kontraargumenti: 1.COM . Takvo stanje se naziva stanje bitno smanjene uraĉunljivosti. ĉime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra.BH-PRAVNICI. tj. Prema teoriji njemaĉke sociološke škole. jer je ĉinjenica da ta prelazna stanja i postoje. Uloga psihijatara je samo u tome da oni svojim struĉnim znanjem trebaju pomoći sudu u donošenju odluke. institut bitno smanjene uraĉunljivosti je nepotreban. u kome uĉinilac nije ni potpuno uraĉunljiv ni potpuno neuraĉunljiv. 2. bitno smanjena uraĉunljivost postoji kada je kod uĉinioca kriviĉnog djela sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed duševne bolesti. već da se svi uĉinioci kriviĉnih djela mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive. Uĉinilac koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv jeste krivično odgovoran. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije kriviĉnog prava” u smislu da sudovi zbog nedovoljnog struĉnog znanja neće biti u mogućnosti da pravilno ocijene stepen uraĉunljivosti lica. Prigovor samovolje i nesigurnosti takoĊer se otklanja na naĉin da vještak po svojoj osnovnoj funkciji (dijagnoza i prognoza) treba da završi svoj posao. Prigovor nepreciznosti otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne postoje posebni problemi da se utvrdi i neko od prelaznih stanja.13 st. istina. a ni u kom sluĉaju da preuzmu funkciju suda. kao i da se smanjeno uraĉunljiva lica proglašavaju za potpuno duševno zdrava. već će to ĉiniti psihijatri. 3.BH-PRAVNICI. 4. nešto teţi kod utvrĊivanja smanjene uraĉunljivosti nego kod utvrĊivanja stanja potpune uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. Prigovor “psihijatrizacije kriviĉnog prava” otklanja se na naĉin da sud mora zadrţati svoju funkciju suĊenja. 82 WWW.donošenja odluka meĊu koje spada i odluka o uraĉunljivosti. jer je vladalo mišljenje da se uraĉunljivost kao kategorija kriviĉne odgovornosti ne moţe stepenovati. u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje. koji je. Uĉinioci se ne mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive jer je realnost ţivota takva da izmeĊu ta 2 krajnja stanja postoji ĉitav niz prelaznih stadija. Pojam smanjene uraĉunljivosti je neprecizan. Prema teoriji klasiĉne škole. bitno smanjena uračunljivost predstavlja poseban fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. Prigovori koji su upućivani pojmu smanjene uraĉunljivosti su slijedeći: 1.

MeĊutim. s tim da im se stanje bitno smanjene uraĉunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne.BH-PRAVNICI. primjena makar i blage kazne kao kriviĉne sankcije (bitno smanjena uraĉunljivost vodi kriviĉnoj odgovornosti i kaţnjivosti). formiranje karaktera i njegov ukupan budući ţivot. i bitno smanjena uraĉunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. Naš zakonodavac (ĉl.BH-PRAVNICI. To znaĉi da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. takvom uĉiniocu se moţe izreći i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi.63). 83 WWW. Kriviĉni zakon ne sadrţi nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraĉunljivosti. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ograniĉenjima koja su propisana u ĉl. 2. UtvrĊivanje bitno smanjene uraĉunljivosti Bitno smanjena uraĉunljivost utvrĊuje se na isti naĉin kao i uraĉunljivost. razlika je iskljuĉivo u psihiĉkim elementima. Dakle.WWW. seksualnog integriteta ili imovine ukoliko bude pušten na slobodu (ĉ l. Potpuna neuraĉunljivost iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. mogla krajnje negativno djelovati na njegov dalji psihiĉki razvoj. već se to pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti konkretnog sluĉaja.2) predviĊa fakultativno i ograniĉeno ublaţavanje kazne uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. Smanjena uraĉunljivost i maloljetstvo Bitno smanjena uraĉunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti. Slijedi zakljuĉak da maloljetni učinioci krivičnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti ili uraĉunljivi ili neuraĉunljivi. Kriviĉna odgovornost i primjena kriviĉnih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se i u kriviĉnopravnom dejstvu. odnosno neuraĉunljivost uopće. a bitno smanjena uraĉunljivost ne. Kao i uraĉunljivost.42. U pogledu kaţnjavanja Zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Kod bitno smanjene uraĉunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremećenosti koja se traţe i kod neuraĉunljivosti (duševna bolest. Lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću su kriviĉno odgovorna. ako sud utvrdi da bi takav uĉinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela. Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se u tome što je kod neuraĉunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja potpuno iskljuĉena. a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno kriviĉno djelo. Razlog tome je što bi kod maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni. Ni zakon ni kriviĉnopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva dostignut. To znaĉi da se ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni. dok je kod bitno smanjene uraĉunljivosti mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja samo bitno smanjena. zaostali duševni razvoj). Da mu za uĉinjeno djelo odmjeri kaznu u granicama koje su propisane Zakonom.COM U savremenom kriviĉnom pravu i kriviĉnom zakonodavstvu danas je prihvaćen pojam smanjene uraĉunljivosti.COM . Pored kazne. ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno uračunljivi.13 st. za postojanje bitno smanjene uraĉunljivosti neophodno je da mogućnost psihiĉkih funkcija padne ispod odreĊenog stepena. privremena duševna poremećenost.

Prema prvom. U tom pogledu postojala su 2 shvatanja. Drugo shvatanje. a prethodna radnja smatra se samo kao pripremna radnja.3 KZ FBiH. a on se odnosi na one situacije kada se uĉinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima.BH-PRAVNICI. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i u tom sluĉaju treba procjenjivati uraĉunljivost uĉinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. izriĉito predviĊaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu odgovornosti i kaţnjivosti za takva kriviĉna djela. kriviĉno je odgovoran uĉinilac kriviĉnog djela koji je upotrebom alkohola. U tom smislu kriviĉno pravo poznaje jedan jedini izuzetak. Kriviĉna zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na: . pri ĉemu je dovoĊenje sebe u stanje neuraĉunljivosti uzrok posljedice.COM .. Po odredbi ĉl. To znaĉi da naše kriviĉno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviĉna odgovornost za djelo poĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti. smatrajući da ta mogućnost bolje odgovara individualizaciji kazne. što oznaĉava radnje koje su slobodne u odluci. .ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela. traţi samo da su oni ostvarili uzrok posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu.BH-PRAVNICI.ona kod kojih je odgovornost ograniĉena samo na sluĉaj ako je privremena duševna poremećenost izazvana u namjeri da se u neuraĉunljivom stanju uĉini kriviĉno djelo.WWW. zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne. Ranija zakonodavstva nisu sadrţavala posebne odredbe o tome. droga ili na drugi naĉin doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela 84 WWW. ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica jedne prethodne radnje u odnosu na koju je uĉinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata.COM Dakle. neposredne izvršioce u ostvarenju svog kriviĉnog djela. ali nova zakonodavstva u koja spada i naše. ACTIONES LIBERAE IN CAUSA Pojam actiones liberae in causa Neuraĉunljivost moţe biti osnov iskljuĉenja kriviĉne odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. kao što u nekim sluĉajevima posredni izvršilac koristi druge. Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po općim principima o kriviĉnoj odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. nuţna je uraĉunljivost u vrijeme preduzimanja radnje. iako je bio svjestan ili je mogao i morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poĉiniti kriviĉno djelo. Takva djela se nazivaju actiones liberae in causa.13 st. Takav učinilac je krivično odgovoran. ali ne i u izvoĊenju.ona koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela. Odgovornost za actiones liberae in causa U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela. . ili se ta uraĉunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom se uĉinilac dovodi u stanje neuraĉunljivosti. Preovladava zapravo shvatanje da kod actiones liberae in causa uĉinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje kriviĉnog djela. koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema kriviĉnom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviĊa i kriviĉnu odgovornost za nehat. Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljuĉiti: 1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti koja bi za ta djela postojala primjenom općih principa po kriviĉnoj odgovornosti. To znaĉi da se postavlja zahtjev uraĉunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je uĉinilac sebe doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge strane, zahtijeva se krivnja uĉinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega postoji umišljaj (bio je svjestan ili je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti kriviĉno djelo, pa je to htio ili je na to pristao), ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni ili nesvjesni); 2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a za nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviĊena odgovornost za ta djela uĉinjena iz nehata; 3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna obiljeţja kriviĉnog djela, pri ĉemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na pojedinosti. Actiones liberae in causa i smanjena uraĉunljivost Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim sluĉajevima treba uvaţiti stanje smanjene uraĉunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogućnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da bitno smanjena uraĉunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se mora prihvatiti da stanje bitno smanjene uraĉunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne. Razlog tome je što potpuna neuraĉunljivost ovdje ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, pa nema ni razloga da se ublaţi kazna uĉiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraĉunljiv.

VINOST
OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI Odnos prouzrokovanja i vinosti Uĉinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti uslovi su prije svega da se radi o uraĉunljivom uĉiniocu, a zatim i o uĉiniocu koji prema uĉinjenom djelu ima odreĊeni psihiĉki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što ĉini i da je to htio. To znaĉi da kriviĉno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj uĉinilac kriviĉnog djela koji je u vrijeme izvršenja bio uraĉunljiv i koji je prema djelu imao odreĊeni psihiĉki odnos koji je izraţen u preduzimanju svjesne i voljne djelatnosti. Ne moţe biti kriviĉno odgovoran uĉinilac bez tog odreĊenog psihiĉkog, subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaĉi da kod uĉinioca moţe postojati uraĉunljivost, ali uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog unutarnjeg odnosa prema djelu, onda nema kriviĉne odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu objektivnih i subjektivnih elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom jedinstvu leţi opravdanje i cjelishodnost te društvene represije.

85

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti na osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem objektivne odgovornosti prema kome uĉinilac odgovara za ono što je stvarno uĉinio, potpuno neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njeg ov subjektivni odnos prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne odgovornosti u prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u kriviĉnom pravu postao dominantan sistem subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše kriviĉno zakonodavstvo, koje ne dozvoljava mogućnost objektivne odgovornosti. Vinost kao psihiĉki odnos Vinost ili krivnja je skup psihičkih odnosa učinioca prema učinjenom djelu koji se izražavaju u njegovoj svijesti i volji. Ako se kriviĉno djelo shvata u njegovom objektivno-subjektivnom smislu, vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se kriviĉno djelo shvata u objektivnom smislu, vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviĉne odgovornosti. Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je uĉinilac svjestan svog djela, da li hoće to djelo. Element svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraĉunljivosti i kod vinosti. Kod uraĉunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se uĉinilac nalazio, on uopće mogao biti svjestan znaĉaja svog djela i da li je uopće mogao upravljati svojim postupcima u vrijeme izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom sluĉaju uĉinilac bio svjestan svog djela i da li je to djelo htio. Kod uraĉunljivosti se ispituje ispravnost učiniočevog psihičkog aparata, a kod vinosti se ispituje njegov psihički odnos prema djelu. Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, već se ona u svakom sluĉaju mora utvrditi. Pretpostaviti postojanje vinosti znaĉi ustvari negirati vinost kao uslov kriviĉne odgovornosti. U kriviĉnom pravu nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u trenutku kad je kriviĉno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji, ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji. Naše kriviĉno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg kriviĉnog prava je princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi ĉl.12 st.1 prema kojoj je kriviĉno odgovoran samo onaj uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Pri tome, kriv je onaj uĉinilac koji je kriviĉno djelo izvršio s umišljajem (ĉl.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj uĉinilac koji je djelo izvršio iz nehata, ali samo onda kad to zakon izriĉito odreĊuje. Glavna shvatanja pojma vinosti U odreĊivanju pojma vinosti u kriviĉnopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su psihološko i normativno shvatanje. Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje je do poĉetka 20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u kriviĉnom pravu i njegov znaĉaj ogleda se u tome što je po njemu i u kriviĉnopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne odgovornosti uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo. Poĉetkom 20.vijeka u kriviĉnopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To shvatanje se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i ĉisto normativno shvatanje. Prema psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam uĉinilac svoje djelo ocijenio kao djelo protivno pravu. To znaĉi da krivnja postoji u sluĉaju kad je uĉiinlac bio svjestan

86

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost sadrţi i psihološke i normativne elemente. Prema čistom normativnom shvatanju, krivnja se procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da se ona najĉešće ne moţe procijeniti subjektivno. Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o tome da li se neki uĉinilac kriviĉnog djela moţe pravno prekoriti za uĉinjeno djelo, odnosno da li mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od psihološko-normativnog shvatanja ne donosi sam uĉinilac, već to ĉine treća lica, a to je sudsko vijeće koje odluĉuje o uĉinioĉevoj kriviĉnoj odgovornosti. U našoj kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreĊeni psihiĉki odnos uĉinioca prema uĉinjenom djelu. Taj psihiĉki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogućnosti postojanja odreĊenih unutarnjih psihiĉkih procesa na osnovu odreĊenog psihiĉkog stanja, tj. na osnovu uraĉunljivosti. Vinost kao psihiĉki odnos prema uĉinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno kriviĉno djelo, a ne u vezi sa karakterom uĉinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd. Vinost (krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat kao izuzetan i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviĉne odgovornosti. Iako na strani uĉnioca mogu postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta utvrĊivanja krivnje, već samo mogu imati znaĉaja na planu odmjeravanja kazne. To znaĉi da naša teorija i zakonodavstvo krivnju odreĊuju psihološki, ne prihvatajući normativne elemente kao elemente krivnje. Nije dozvoljeno proširivati krivnju, a time i kriviĉnu odgovornost izvan ta dva oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se tvrditi da nema krivnje u sluĉaju da na strani uĉinioca postoji umišljaj ili nehat. Svijest i volja uĉinioca, kao osnovni elementi krivnje, ĉine suštinu psihiĉkog odnosa uĉnioca prema djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogućnosti njenog postojanja, predstavlja zajedniĉki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristiĉki ili voljni element javlja se samo kod umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogućnost da svijest moţe da obuhvata sve stvarne okolnosti uĉinjenog djela. Pritom se kod uĉinioca samo izuzetno traţi svijest o pravnoj normi.

OBLICI VINOSTI
UMIŠLJAJ Pojam i elementi umišljaja Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviĉna djela uĉinjena sa umišljajem uvijek se kaţnjava, a za kriviĉna djela izvršena iz nehata uĉinilac se kaţnjava samo onda kad je zakonom izriĉito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉiti pristupi pojmovnom odreĊivanju tih oblika krivnje. Prema psihološkom shvatanju, umišljaj se odreĊuje iskljuĉivo na osnovu psihiĉkog odnosa uĉinioca prema uĉinjenom djelu. MeĊutim, odreĊujući u ĉemu se sastoji taj ps ihiĉki odnos, pristalice psihološkog shvatanja razliĉito odreĊuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju teoriju predstave (tzv.intelektualistiĉka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristiĉka teorija). Prema teoriji predstave, smatra se da umišljaj postoji ako je uĉinilac predvidio posljedicu svoje radnje. To znaĉi da je kod uĉinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju će prouzrokovati njegova radnja. Suština teorije predstave ogleda se u tome da je uĉinilac posljedicu samo predvidio, pri ĉemu za postojanje umišljaja nije bitno da li je učinilac i htio nastupanje posljedice.

87

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je učinilac htio posljedicu. Pritom uopće nije bitno predviĊanje nastupa posljedice. To znaĉi da prema teoriji volje umišljaj ne moţe postojati u sluĉaju kad je uĉinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio. Obje ove teorije u svom ĉistom obliku dovode do nelogiĉnih rješenja, te je izlaz pronaĊen u kompromisu, u smislu odstupanja od ĉistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja. Prema odredbi ĉl.14 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje (eventualni umišljaj). Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljuĉivo usvojio ni teoriju predstave niti teoriju volje, već obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoĊer je vidljivo da zakonodavac nije u potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, već je odredio samo donju i gornju granicu tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomoću nje razgraniĉava umišljaj kao teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje. Elementi direktnog i eventualnog umišljaja Naš kriviĉni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja: direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (dakle i element svijesti i element volje pozitivno odreĊen). Eventualni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element svijesti i element volje takoĊer pozitivno odreĊeni). I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se reći da je to psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u svijesti uĉinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim okolnostima djela) i volji uĉinioca da uĉini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni elementi, a elementi volje voluntaristiĉki elementi. Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest uĉinioca o posljedici koju će prouzrokovati svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima kriviĉnog djela. Njegova svijest moţe biti takva da kod uĉinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali ta svijest moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogućnost. Voluntaristiĉki element umišljaja upućuje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem posljedice, odnosno ostvarenjem kriviĉnog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razliĉitog stepena, od kojih su bitna 2 za razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaĉi stepen saglašavanja postoji kod direktnog umišljaja, gdje uĉinilac hoće posljedicu, odnosno izvršenje djela, u odnosu na eventualni umišljaj, gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U svim sluĉajevima gdje se volja uĉinioca izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje se saglašavanje sastoji u pristajanju na posljedicu postoji eventualni umišljaj. Htijenje posljedice Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke karakteristiĉne situacije kada se sa sigurnošću uzima da je uĉinilac htio posljedicu, odnosno izvršenje kriviĉnog djela. To su slijedeće situacije:

88

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Za umišljaj uĉinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih ĉinjenica u vanjskom svijetu. ubistvo iz bezobzirne osvete itd). To su modaliteti radnje izvršenja kao što su: sredstvo izvršenja.Frankova formula). a ta okolnost praktiĉno se uopće ne moţe utvrditi. Pored toga. Prema toj formuli.uzgredna posljedica (npr. To znaĉi da je on odobrio nastupanje te posljedice i saglasio se u formi pristajanja na tu posljedicu. protivpravnost itd.COM .COM 1. pravno svojstvo. E. pri ĉemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te ĉinjenice podvode.WWW. pristajanje na posljedicu kod eventualnog umišljaja postoji u slučaju kada se učinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljedicu predvidio kao izvjesnu. D. (npr. tuĊa pokretna stvar je obiljeţje djela. a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u sluĉaju da je posljedicu predvidio kao sigurnu. Svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela. svjestan da će i dijete usljed postojećih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege). kod kraĊe. naĉin. Zbog toga je za umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna: . Frankova formula ima jedan krupan nedostatak. stvar. mjesto itd. Svrha je ubistvo osobe B. To znaĉi da su stvarna obiljeţja fiziĉke i pravne ĉinjenice kao npr. Obiljeţja kriviĉnog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica kriviĉnog djela. a pritom kod uĉinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreĊeno u graĊanskom pravu. ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima kriviĉni zakon kod razliĉitih kriviĉnih djela konkretizira tu radnju. pa se od uĉinioca traţi svijest da on kraĊom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno raspolaganje sa stvari.svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira radnja izvršenja. pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela podrazumijevaju se i sva druga moguća stvarna obiljeţja kao što su npr. Uĉinilac je posljedicu htio i u sluĉaju ako je posljedica sredstvo za postizanje svrhe (npr.svijest o uzroĉnoj vezi izmeĊu preduzete radnje i posljedice koja je nastupila. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreĊene svrhe (npr. Na osnovu te formule vrši se razgraniĉenje izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. liĉni odnos. 89 WWW. Uĉinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da će izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po ostvarenju njegove svrhe. s tim da su se u istoj prostoriji nalazile i osobe C. liĉno svojstvo. neko subjektivno pravo itd. ugovor. brak. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svjestan da će se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv. kao što je npr. a uĉinilac je svjestan da posljedica mora nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba). liĉna okolnost. 3. Tako npr.BH-PRAVNICI. a sredstvo je ubistvo). vrijeme. . osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B. 2.BH-PRAVNICI. Pristajanje na posljedicu Jedno od spornih pitanja u kriviĉnopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošću moţe ustvrditi da je uĉinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije uzima shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv. isprava itd. Stvarna obiljeţja kriviĉnog djela mogu biti fiziĉke i pravne pojave. objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava. Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja. neko ubije majku koja doji bebu. On se ogleda u tome što je formula zasnovana na jednoj hipotetiĉkoj okolnosti.ubistvo radi nasljeĊa – nasljeĊe je svrha. ubistvo iz ljubomore. 4.svijest o posljedici .

kod nekih kriviĉnih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti postoji liĉno svojstvo uĉinioca kao što je sluţbeno lice. To znaĉi da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti potrebu postojanja svijesti u njenom najjaĉem stepenu. s obzirom na odreĊena obiljeţja bića kriviĉnog djela. Kad je u pitanju umišljajno kriviĉno djelo. kriviĉno djelo ubistva sa umišljajem će postojati i u onom sluĉaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa umišljajem da ga liši ţivota. Tako npr. Tako npr. kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreĊeni odnos kao što je npr. liĉna okolnost. Znanje stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela Kod nekih kriviĉnih djela u odredbama se traţi da je uĉinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja bića kriviĉnog djela. To je samo okolnost koja razgraniĉava jedan fiziĉki obraĉun izmeĊu 3 ili više lica na kriviĉno djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira. ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meĊusobnog hrvanja i otimanja. a neka samo 90 WWW. onda je svijest o njima potrebna samo onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja kriviĉnog djela. Na kraju treba istaći da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopće bilo kriviĉno d jelo.267 st.BH-PRAVNICI. Kod nekih kriviĉnih djela odreĊena liĉna okolnost je osnovno obiljeţje kriviĉnog djela. kod ĉedomorstva – odnos majke prema njenom djetetu itd. pri ĉemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o pojedinostima prouzrokovanja. Sviješću uĉesnika tuĉe ne mora biti obuhvaćena i ta objektivna okolnost. Isto tako. U svim tim sluĉajevima svojstvo uĉinioca je osnovno obiljeţje djela.rodoskrvnjenje. a nakon toga do opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B. Kada su u pitanju liĉna svojstva ili liĉni odnos. Kod nekih kriviĉnih djela liĉno svojstvo je graĊanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka). kao što je lišenje ţivota ili teška tjelesna povreda. neovisno od toga da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. To su tzv.271 st. tako i u odnosu na nku buduću ĉinjenicu. protivpravnog prekida trudnoće itd). Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon izriĉito to odreĊivao kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. tj. gdje uĉinilac zna da je naĉinjen laţan novac itd. Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element općeg pojma kriviĉnog djela. Primjeri takvih djela su izdavanje ĉeka bez pokrića (ĉl.COM .WWW. kod nekih KD liĉno svojstvo je vojno lice (KD protiv oruţanih snaga Federacije). Ta svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogućem nastupanju posljedice usljed preduzete radnje i to u njenom globalu. kod KD uĉestvovanja u tuĉi uĉinioci odgovaraju za samo uĉestvovanje u fiziĉkom obraĉunu u kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna povreda (ĉl.1). Kod tih kriviĉnih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u odnosu na one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja.COM Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroĉnu vezu izmeĊu te radnje i posljedice koja je nastupila. kod protivpravnog lišavanja slobode. što znaĉi da bez tih okolnosti nema kriviĉnog djela. srodnik po krvi u pravoj liniji. Kod ovakvih kriviĉnih djela za njihovo izvršenje sa umišljajem nije dovoljna uĉinioĉeva svijest o mogućnosti postojanja odreĊene ĉinjenice.179). MeĊutim. neka kriviĉna djela se mogu izvršiti samo sa direktnim.4). ona je kod nekih kriviĉnih djela predviĊena kao obiljeţje bića tih kriviĉnih djela. odgovorno lice. To su zapravo objektivne pretpostavke od ĉijeg postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost uĉinioca i zbog toga one ne ulaze u podruĉje vinosti. a ipak zakljuĉi novi). ili kod KD prenošenja spolne bolesti (svijest o liĉnoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti).BH-PRAVNICI. kao npr. gdje uĉinilac izdaje ili stavlja u promet ĉek za koji zna da nma pokriće ili kod KD krivotvorenja novca (ĉl. za takvo djelo se uvijek odgovara. o sigurnosti da ta ĉinjenica postoji. već se traţi svijest o njenoj izvjesnosti. Zakon ni kod jednog kriviĉnog djela ne ograniĉava odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj.kod KD dvobraĉnosti (zna da je već u braku. Npr. U takvim sluĉajevima od uĉinioca se zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr.

onda bi se radilo o potpuno drugom kriviĉnom djelu. Tako npr. Druga razlikovanja umišljaja Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usva ja naš Zakon. njenog ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd. ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren. Ako se dokaţe da nema te namjere. koja je predviĊena kao obiljeţje kriviĉnog djela. to će se uzeti kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim ili eventualnim umišljajem. već motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost uĉinjenog djela i na opasnost samog uĉinioca.COM . Namjera. 91 WWW.BH-PRAVNICI. objektivni fiziĉki fenomen koji se kao predstava odraţava u svijesti uĉinioca. U principu. Dolus repentinus predviĊen je kod nas kao privilegirajuća okolnost kod kriviĉnog djela ubistva na mah iz ĉl. prevare. postoje i kriviĉna djela kod kojih cilj. U našem kriviĉnom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno predviĊen kao pooštravajuća okolnost ni za jedno kriviĉno djelo. kraĊa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem. već se tu traţi i odreĊena namjera uĉinioca. Dolus preameditatus postoji u sluĉaju kad je uĉinilac odluku donio nakn duţeg razmišljanja. U takvim sluĉajevima umišljaj dobiva jdan teţi. Tako npr. već o oduzimanju tuĊe pokretne stvari iz ĉl.146). onda se u tom sluĉaju ne radi o kraĊi. na mah. kriviĉnopravna teorija poznaje i druga razlikovanja umišljaja.WWW. Ukoliko bi kod tog kriviĉnog djela uĉinilac postupao sa direktnim umišljajem. hladnokrvno.279. treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bića tog kriviĉnog djela. gdje uĉinilac postupa u namjeri rušenja Federacije.172. kvalificirani oblik krivnje. ne predstavlja dalju posljedicu radnje kriviĉnog djela. Isto tako. kod KD kraĊe djelo se ĉini u namjeri da se prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Dolus repentinus postoji u sluĉaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja. Tako npr. dok se npr. pa u odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraĊe postoji i kod utaje. ili kod KD terorizma (ĉl. Cilj je vanjski. nesavjesno lijeĉenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. kod KD podrivanja vojne i odbrambene moći (ĉl. Uĉinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j zapravo jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bića kriviĉnog djela. teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem. MeĊutim.COM sa eventualnim umišljajem.BH-PRAVNICI. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj i dolus repentinus – kad se odluka donosi na mah. Sa namjerom postupa ono lice koje pod dejstvom predstave o cilju preduzima odreĊenu radnju da bi taj cilj ostvario. U ovakvim sluĉajevima nije vaţno da li je namjeravani cilj i ostvaren. MeĊutim. cilj. kod iznuĊivanja iskaza nije bitno da li je taj iskaz zaista i iznuĊen. trenutno. Tako npr. nisu iskljuĉene situacije da su posljedice djela sa eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti uĉinioca takva djela zasluţuju teţe kaţnjavanje. Kod tih kriviĉnih djela nije dovoljan samo umišljaj. Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. iznude itd. Kod nekih kriviĉnih djela zakon odreĊuje da odreĊena radnja sa posljedicom.144) uĉinilac postupa u namjeri da umanji odbrambenu moć Federacije. pobuda Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac kao obiljeţje bića kriviĉnog djela pominje postojanje odreĊene namjere. već samo moţe da bude uzet u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. kad je imao dovoljno vremena od donošenja odluke do njene realizacije. prema kojem je usmjerena namjera.

Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja. s tim da je on prema svojim liĉnim svojstvima mogao. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti. odnosno predviĊa mogućnost ispunjenja stvarnih obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. ali se on sa takvom mogućnošću ne saglašava. Osnovna razlika izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu. dok je kod svjesnog nehata samo element svijesti pozitivno odreĊen. Kod eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreĊeni. Osnov za razgraniĉenje izmeĊu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiĉkim elementima. Okolnost da se radi o profesionalnom nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Nesvjesni nehat postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da usljed preduzete radnje doĊe do nastupanja posljedice. On postoji kada uĉinilac ima svijest o mogućnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu. Pored svjesnog i nesvjesnog nehata. na uĉinioĉevom unutrašnjem stavu prema posljedici. svijest uĉinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te svoje mogućnosti.COM NEHAT Pojam i oblici nehata Nehat ili culpa je drugi mogući psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji dovodi do kriviĉne odgovornosit uĉinioca. Nesaglašavanje uĉinioca sa posljedicom. tj.BH-PRAVNICI. Za nehat se odgovara samo onda kad je to zakonom izriĉito propisano. ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. a prema objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogućnosti. krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. Kod nehata se uĉinilac uopće ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem kriviĉnog djela.WWW. gdje se radi o nehatu odreĊenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih kada preduzima odreĊene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. kazne za nehatni oblik redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela. Dakle. Na taj naĉin u definiciju nehata unosi se element neopreznosti uĉinioca. Kod umišljaja uĉinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na posljedicu. mora obuhvatiti sve one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj. iako naš kriviĉni zakon ne uspostavlja izriĉito veću odgovornost uĉinioca za profesionalni nehat ni kod jednog kriviĉnog djela. Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni. odnosno 92 WWW. odnosno stvarnom obiljeţju kriviĉnog djela. dok je element volje negativno odreĊen. a kad su u pitanju ista kriviĉna djela. tj.BH-PRAVNICI. Prema odredbi ĉl. kriviĉnopravna teorija poznaje i tzv. odnosno uĉinioĉevo nepristajanje na posljedicu zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopće neće nastupiti ili će je on moći sprijeĉiti. s tim da je on olako drţao da će tu posljedicu moći sprijeĉiti ili da ona uopće neće nastupiti. Profesionalni nehat se smatra teţom vrstom nehata. jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice uopće neće doći.15 KZ FBiH.COM . Svjesni nehat postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupanja zabranjene posljedice.profesionalni nehat. Svjesni nehat Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria.

a po drugom se mora oslanjati na konkretnu okolnost. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili većeg stepena. Kad je u pitanju neopreznost uĉinioca.BH-PRAVNICI. Kod umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane. 93 WWW. dok je element volje u oba sluĉaja negativan. Razlika izmeĊu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu. to bi moglo znaĉiti da se uĉinilac zapravo saglasio sa posljedicom i da se njegov psihiĉki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju. tj.BH-PRAVNICI. Sporni granični slučajevi između eventualnog umišljaja i svjesnog nehata uvijek se moraju uzeti kao nehat. moţe doći do izbijanja poţara. uĉinilac je svjestan mogućnosti izbijanja poţara i kako ništa konkretno ne preduzima na spreĉavanju. On je kod svjesnog nehata pozitivan. Ako je u pitanju nepaţnja i neopreznost visokog stepena. ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja. on se praktiĉno saglašava sa nastupanjem posljedice. siguran. ali se on nije saglasio sa posljedicom jer je preduzeo neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da posljedica uopće ne nastupi ili da je on sprijeĉi. Ako bi u drugom sluĉaju došlo do izbijanja poţara. jedne prirode je situacija kada uĉinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru.pouzdavanje u slučajno izostajanje posljedice. U takvom sluĉaju postoji eventualni umišljaj uĉinioca. iako je svjestan da kad to ĉini na takvom mjestu i u ljetno vrijeme. U domaćoj teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se olako drţanje da posljedica neće nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj sluĉajnosti.WWW. pristaje na posljedicu. to će prije uputiti na zakljuĉivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. Nesvjesni nehat Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu. Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje. uĉinilac je takoĊer svjestan moguće posljedice. ali je prije toga oĉistio mjesto loţenja i pripremio pogodna sredstva za gašenje. Ono mora biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na ĉitavom skupu tih okolnosti. To je tzv. Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreĊen. Kod njega nema svijesti o mogućnosti prouzrokovanja. eventualni umišljaj moţe postojati samo u onim sluĉajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti zakljuĉak da se uĉinilac saglasio sa posljedicama. Tako npr. U drugom sluĉaju. on je ipak nehatni a ne umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. a ne samo kao vjerovatan. odnosno sa djelom. postojao bi svjesni nehat. Po jednom stanovištu uĉinilac moţe raĉunati na sluĉaj. što znaĉi da se i on u svakom slučaju mora dokazati. a kod nesvjesnog negativan. Sasvim je druga situacija ako uĉinilac u istim okolnostima vremena i mjesta loţi vatru. odnosno kad nije bio svjestan mogućnosti da su u konkretnom sluĉaju ispunjena stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela. i po intelektualnim i po voljnim elementima. bez obzira da li je u pitanju htijenje posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje. I svjesni nehat je oblik krivnje. Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u sluĉaju kad se uĉinilac pouzdava u neke potpuno neodreĊene okolnosti. iako je prema objektivnim okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti svjestan te mogućnosti. pa samim tim nema ni njegovog saglašavanja sa posljedicom. Iako nema precizne granice izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. Ovo ne znaĉi da tamo gdje nije utvrĊen umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata.COM . ali već time što je uĉinilac drţao da do posljedice neće doći. jer je umišljaj teži oblik krivnje. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan.COM njegove nepaţnje. a kod nesvjesnog nehata su obje strane negativno definisane. U prvom sluĉaju. Kod umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom.

Naš KZ u odredbi ĉl. osobna svojstva ili okolnosti pri ĉemu je potpuno nebitna paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti. s obzirom na njegove psihiĉke mogućnosti. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane opreznog ĉovjeka. ili po oba kriterija zajedno. vrlo naglašene paţljivosti. To znaĉi da se ta dva kriterija meĊusobno dopunjavaju. neće postojati nesvjesni nehat ako je uĉinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima mogao da predvidi nastup posljedice. iako je po paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti na to bio duţan. Nesvjesni nehat neće postojati ni u situaciji kad uĉinilac usljed svojih osobnih svojstava nije mogao predvidjeti mogućnost nastupa posljedice. razliĉite opasne djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). culpa levis – laki nehat. culpa levissima – veoma lak nehat.15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane ĉovjeka posebne. odnosno nepaţljivosti. Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg kriviĉnog prava. ali istovremeno i ograniĉavaju. onda se utvrĊuje da li je uĉinilac prema svojim osobnim svojstvima to i mogao. lijeĉniĉke intervencije. Paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti je neko opće mjerilo u odreĊivanju nehata. koji predstavlja objektivnu uzroĉnu vezu izmeĊu preduzete radnje i posljedice. koji postoji u sluĉaju kada je nastupila posljedica mogla biti predviĊena od svakog prosjeĉnog ĉovjeka. U kriviĉnopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na: culpa lata – teţak nehat. Pri tome treba imati u vidu da ĉitav niz raznih djelatnosti zahtijevaju veći ili manji stepen paţljivosti. u utvrĊivanju nesvjesnog nehata moguća je kombinacija oba kriterija. pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala. Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij. Tako npr. ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata uĉinilac i mogao i morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice. dok sluĉaj ne predstavlja oblik krivnje i ne povlaĉi kriviĉnu odgovornost. U tom smislu nepaţnja uopće i njen stepen mogu se utvrĊivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju. 94 WWW. pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeĉna paţnja kao posebno mjerilo. bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji. Kod utvrĊivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrĊuje da li je postojala duţnost na predviĊanje posljedice.BH-PRAVNICI. saobraćaj. Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti u datim okolnostima. Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreĊivanju paţljivosti. Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. ali prema paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti nije morao da je predvidi.COM .COM Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i sluĉaja.BH-PRAVNICI. dok kod sluĉaja uĉinilac niti je bio duţan niti je mogao da predvidi takvu mogućnost. jer zakonodavac kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti”. Zbog te duţnosti i mogućnosti predviĊanja nastupa zabranjene posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje. Nehat bi postojao ako se uĉinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u postojećim okolnostima ponašao svaki prosjeĉan ĉovjek. Takve djelatnosti su npr. Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obiĉnom ţivotu. to znaĉi da se nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na liĉnost samog uĉinioca tj.WWW.

5). Kvalificirana kriviĉna djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija u sudskoj praksi. Kriviĉni zakoni izdvajaju takve situacije i za njih predviĊaju teţu kaznu. koja nakon izvjesnog vremena umre. kad iz kriviĉnog djela proizaĊe teţa posljedica za koju zakon propisuje teţu kaznu. To pitanje je pitanje vinosti. Dakle.320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja i sl). TakoĊer postoje situacije kad izvršenje nekog kriviĉnog djela prate posebne okolnosti koje ga ĉine teţim.1).WWW. tako i u odnosu na teţu posljedicu. Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom. osoba A će odgovarati samo za osnovni oblik teške tjelesne povrede (ĉl.171 st.177 st.BH-PRAVNICI. Suština kvalificiranih kriviĉnih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos uĉinioca mora postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla primijeniti teţa kazna.308 – teška djela protiv opće sigurnosti i imovine. patrolne ili druge sliĉne sluţbe koje je uĉinjeno pored skladišta oruţja ili nekog drugog objekta od znaĉaja.COM . osoba A će odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu smrću (ĉl. U takvom sluĉaju.1). moţe se govoriti samo o uĉinioĉevoj odgovornosti za osnovno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. Ako se ne dokaţe nehat u odnosu na teţu posljedicu. bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela. ĉl.COM ODGOVORNOST ZA KRIVIĈNA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI NAROĈITOM ODGOVORNOŠĆU Pojam kvalificiranog kriviĉnog djela U praksi postoje situacije da odreĊeni uĉinilac izvrši odreĊeno djelo nakon ĉega iz tog kriviĉnog djela proiziĊe teţa posljedica od one koja u takvim sluĉajevima redovno nastupa. samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B. Ukoliko se utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota. nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi kako u odnosu na osnovno djelo. Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B. Prema odredbi ĉl. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što su uĉinjena pod naroĉitim okolnostima nazivamo krivična djela kvalificirana naročitom okolnošću.177 st. ta teţa kazna moţe se izreći uĉiniocu samo u sluĉaju ako je u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata. U zakonu ima dosta sluĉajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna kriviĉna djela ako iz tih djela proizaĊe teţa posljedica (npr. Po odredbi ĉl.16 KZ FBiH. Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne povrede iz koje proiziĊe smrt povrijeĊenog. Pirmjer djela kvalificiranog naroĉitom okolnošću je povreda straţarske. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se krivična djela kvalificirana težom posljedicom.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo umišljajni ili nehatni delikt. Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat sluĉaja. Kvalifikovana kriviĉna djela i sticaj kriviĉnih djela 95 WWW. onda će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva (ĉl. samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje teţe propisane kazne. Nema teţe kazne ako je teţa posljedica rezultat sluĉaja. Kvalificirana kriviĉna se pojavljuju iskljuĉivo kao posebna kvalifikacija osnovnih kriviĉnih djela.ĉl.

konzumirana kriviĉnim djelom ubistva.3. nego po odredbi ĉl. Ako se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti.254 st. s obzirom da teška tjelesna povreda biva obuhvaćena. u KZ postoji niz kriviĉnih djela u kojima se predviĊa teţa kazna ako je izvršenje tih djela praćeno posebnim okolnostima. To su sluĉajevi u kojima zakon ne pre dviĊa umišljajno ostvarenje teţe posljedice kao posebno kriviĉno djelo.WWW.16 zakonodavac predviĊa nehat u odnosu na teţu posljedicu. u kriviĉnom pravu se stvarna zabluda pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu. tada bi postojala 2 kriviĉna djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo. utvrdilo da je kod uĉinioca u odnosu na posljedicu postojao umišljaj kao oblik krivnje. Ukoliko bi se. patrolne ili druge sliĉne sluţbe ako je osnovno djelo uĉinjeno kod skladišta oruţja. Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bića kriviĉnog djela ili neke druge stvarno postojeće ĉinjenice koje nisu obiljeţja kriviĉnog djela i ne ulaze u njegovo biće. Tako npr. već prividni idealni sticaj kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. u odredbi ĉl. ipak su moguće i takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim sluĉajevima kada je ona rezultat umišljajnog postupanja uĉinioca. MeĊutim.187 st. meĊutim. kod kriviĉnog djela protivpravnog lišenja slobode iz ĉl. tada postoji stvarna zabluda ili error facti.171 st.16 predstavlja odreĊenu pogodnost za uĉinitelja kriviĉnog djela samo zbog njegovog oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu.4. municije ili eksplozivnog materijala.378 st.2. odnosno ĉinjenica. u sluĉaju da kod uĉinioca postoji umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica. u navedenom primjeru postoji samo jedno KD i to iz ĉl. Da nema takve odredbe u našem zakonu. ili kod drugog objekta vaţnog znaĉaja. tada neće postojati pravi. zakonodavac predviĊa teţu kaznu ako je protivpravno lišenje slobode trajalo duţe od 30 dana. S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti. tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju. za uĉinioca je povoljnije da nakon teške tjelesne povrede kvalificirane smrću odgovara po odredbi ĉl. 96 WWW.BH-PRAVNICI. tada bi se radilo o idealnom sticaju 2 kriviĉna djela – silovanja i ubistva. tj. ZABLUDA I NJEN ZNAČAJ U KRIVIČNOM PRAVU STVARNA ZABLUDA Pojam stvarne zablude U pravnoj nauci zabluda se obiĉno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti.5. na takvog uĉinioca primjenjuju se opće odredbe o kriviĉnoj odgovornosti.COM Odredba ĉl. U takvom sluĉaju teţa kazna za uĉinioca dolazi u obzir neovisno od toga da li je to protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili nehatnog postupanja uĉinioca. s obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu.177 st. MeĊutim. Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim sluĉajevima ogleda se u tome što će oblik krivnje biti uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne. u sluĉaju da uĉnilac hoće da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe.1 (ubistvo). Odgovornost za kriviĉna djela kvalificirana naroĉitom okolnošću Naš KZ nema opće odredbe kad su u pitanju ovakva djela. MeĊutim. Tako npr.COM . Tako npr. kao što je odredba ĉl. ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne bolesti.16 za teţu posljedicu. Tako npr. zakonodavac predviĊa teţu kaznu za kriviĉno djelo povrede straţarske. u nizu situacija bi postojala 2 kriviĉna djela u idealnom sticaju. Iako prema odredbi ĉl. Tako npr. I u kriviĉnom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim okolnostima. Kako Zakon ne predviĊa posebnu odgovornost za takva kriviĉna djela.

jer niti je mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. Uĉinilac će biti kriviĉno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviĊa kriviĉnu odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje. Ĉinjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fiziĉke ili pravne prirode.BH-PRAVNICI. Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim okolnostima. To znaĉi da je kod neotklonjive stvarne zablude u pitanju sluĉaj. iskljuĉivala protivpravnost uĉinjenog djela. stvarna zabluda u uţem smislu će postojati npr. koji zapravo ne postoje. ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi. takav uĉinilac moţe biti i kriviĉno odgovoran i kriviĉno neodgovoran. Kad je u pitanju otklonjiva zabluda. kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fiziĉke prirode. ako bi zaista postojala.COM . odnosno iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost uĉinioca. da su one stvarno postojale. smatrajući da je ta stvar napuštena. tako da bi to djelo bilo dozvoljeno. Takvo rješenje predviĊa i odredba ĉl. Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljuĉuje umišljaj. jer uĉinilac koji djelo izvrši u stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima pravilnu predstavu. što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog kriviĉnog djela. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u sluĉaju ako uĉinilac nije bio u zabludi usljed nehata. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu). 97 WWW. tada će uĉinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu predviĊena za nehatno izvršenje djela.COM Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog karaktera i koja ulazi u obiljeţje bića kriviĉnog djela.WWW. Tako npr. U oba sluĉaja uĉinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela koje izvršava. kod kriviĉnog djela kraĊe. kad uĉinilac oduzima stvar koja pripada nekom (tuĊa pokretna stvar). jer su moguće situacije da se uĉinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata. što znaĉi da je i mogao i morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima. 2. Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana. Stvarna zabluda u širem smislu postoji u sluĉaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela. djelo bilo dopušteno. Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je uĉinilac bio u zabludi usljed nehata. Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela poĉinjeno u otklonjivoj stvarnoj zabludi. Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva. Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljuĉuje uvijek nehat. gdje se kaţe da nije krivično odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja.BH-PRAVNICI. Kada je u pitanju stvarna okolnost kao ĉinjenica pravne prirode. pa neotklonjiva zabluda iskljuĉuje ne samo umišljaj nego i nehat. Stvarna zabluda je zapravo negacija umišljaja. pored umišljaja iskljuĉuje i nehat. ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. Takva situacija postoji u sluĉaju kada je uĉinilac imao pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bića kriviĉnog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost (u širem smislu). Iz izloţenog slijedi: 1. moţe se ka primjer navesti kriviĉno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je uĉinilac imao pogrešnu predstavu o vlastitoj polnoj zaraţenosti. odnosno putativna krajnja nuţda. u uţem ili širem smislu) uvijek iskljuĉuje umišljaj.17. odnosno stvarnosti opasnosti. ali ima pogrešnu predstavu o stvarnosti napada.1 KZ FBiH. st. stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva.

Tako stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji. njegove posljedice i uzroĉne veze. Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajući bića nekih kriviĉnih djela mogu biti pravne i vanpravne prirode. ali pritom nisu znali da taj odnos predstavlja “srodstvo po krvi u pravoj liniji”. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja radiće se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog srodniĉkog odnosa u smislu da su otac i kćerka. “nemoćno lice” itd. to ustvari znaĉi da postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. zabluda o podvoĊenju ĉinjenica pod te pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. a nebitno je kome ta stvar stvarno pripada. To znaĉi da te okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem uĉinioca. Za kriviĉnu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju djela koja je postojala prije preduzimanja radnje izvršenja. već o pravnoj zabludi. Ako je u pitanju pogrešno podvoĊenje ĉinjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreĊujući biće nekog kriviĉnog djela. jer pravna zabluda ne iskljuĉuje odgovornost. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. kao npr: 1. Tako npr. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljuĉuje odgovornost za nehat samo u onim sluĉajevima u kojima zakon uopće ne predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje djela.BH-PRAVNICI. “organizator”. Da bi stvarna zabluda iskljuĉila kriviĉnu odgovornost. Kada je u pitanju uĉinioĉeva svijest o posljedici i o uzroĉnoj vezi kod umišljaja je reĉeno da se kod uĉinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja. Ta lica će biti kriviĉno odgovorna. postojaće kriviĉno djelo kraĊe i u sluĉaju kad osoba A oduzme tuĊu pokretnu stvar misleći da je ona stvar osobe B. kod kriviĉnog djela prenošenja polne bolesti da kod uĉinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj zaraţenosti. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljuĉuje umišljaj kad uĉinilac nije bio svjestan stvarnih okolnosti djela.BH-PRAVNICI. kao npr. Kada je u pitanju stvarna okolnost. Neovisno od toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima. a vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”. Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne iskljuĉuje umišljaj. “isprava” itd. Kako stvarna zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela. tada se ne radi o stvarnoj. a ona zapravo pripada osobi C. potrebno je da postoji u vrijeme preduzimanja radnje. Tako će u navedenom primjeru postojati pravna zabluda u sluĉaju da su izvršioci svjesni svog srodniĉkog odnosa. U takvim sluĉajevima zabluda o tim okolnostima je kriviĉnopravno relevantna. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. ona moţe biti fiziĉka ili pravna ĉinjenica. Zabluda o pojedinostima prouzrokovanja ima znaĉaj samo kod onih kriviĉnih djela kod kojih je zakon upravo pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. To onda znaĉi da i uĉinioĉeva zabluda o pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaĉaja.”tuĊa pokretna stvar”. Za postojanje stvarne zablude bitno je da postoji zabluda o ĉinjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. Pravne prirode bili bi pojmovi npr. posljedici i uzroĉnoj vezi izmeĊu radnje i posljedice. jer su to obiljeţja svih kriviĉnih djela kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. Tako npr. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz koji će biti ostvarena neka stvarna ĉinjenica kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. a on je meĊutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili dana.COM 3.WWW. 98 WWW. Kod nekih kriviĉnih djela njihova stvarna obiljeţja su liĉni odnosi. Stvarna zabluda u uţem smislu Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju.COM . Tako npr. brat i sestra. potpuno je irelevantna zabluda uĉinioca kriviĉnog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajući joj otrov i smatrajući da će taj otrov trenutno djelovati.

Tako npr. Tako npr. neovisno od toga da li je on po svojoj prirodi vojne. U pogledu kriviĉne odgovornosti u teoriji postoje 2 shvatanja: 99 WWW.COM 2.BH-PRAVNICI. Takav uĉinilac će biti odgovoran za nehatno izvršenje djela kod onih djela kod kojih zakon predviĊa i takvu odgovornost. Otklonjiva zabluda o okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan je praktiĉno irelevantna. Kod djela kvalificiranih naroĉitom okolnošću. S obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u vrijeme kad je još bilo moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. uraĉunljivosti. to nije obiljeţje kriviĉnog djela. ali u odnosu na smrt osobe C kod njega nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedico m ni u formi htijenja niti u formi pristajanja. dok je otklonjiva zabluda kriviĉnopravno potpuno irelevantna. potpuno je nebitna zabluda uĉesnika u tuĉi iz ĉl.WWW. Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje. ekonomske ili sluţbene naravi. jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva umišljaj uĉinioca u odnosu na kvalifikatornu okolnost. a zapravo je vrši prema drugom licu. Aberratio ictus postoji npr. a u stvari vrši prema drugom predmetu. kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela (ĉl. situacija se rješava tako da kod kriviĉnih djela kvalificiranih teţom posljedicom kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje samo neotklonjiva zabluda po nastupanju teţe posljedice. već samo uslov od kojeg zavisi da li će to konkretno neprijavljivanje biti kriviĉno djelo. jer otklonjiva zabluda zapravo jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. KZ da u toj tuĉi niko neće biti lišen ţivota ili da drugome neće biti nanesena teška tjelesna povreda. tj. Kad su u pitanju kvalificirana kriviĉna djela.stvarnoj ĉinjenici koja mora biti ispunjena da bi uĉinjeno djelo bilo kriviĉno djelo. kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje i neotklonjiva i otklonjiva zabluda.324) potpuno je nebitno to što uĉinilac pogrešno smatra da više nije moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. organizaciji ili licu tajni podatak ili dokument Federacije. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda. pobudi. motivu itd. kod KD ubistva osoba A lišava ţivota osobu B pogrešno ga smatrajući osobom C. kao što je npr. kod kriviĉnog djela špijunaţe djelo postoji kada se preda.179. saopšti ili uĉini dostupnim stranoj drţavi. ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje. Isto tako. loša vidljivost. uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. Ako je uĉinilac smatrao da je u pitanju vojni podatak ili dokument. za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava ţivota. u sluĉaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na njega iz vatrenog oruţja. To znaĉi da je kod nehatnih delikata pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda. licu i uzroĉnoj vezi Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u sluĉaju kad uĉinilac pogrešno smatra da djelo vrši prema jednom predmetu. zabluda o uzrastu. takva njegova zabluda je irelevantna.BH-PRAVNICI. a djelo izvrši prema drugom licu ili predmetu. s obzirom da po ĉl. 3.COM . a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu. Npr. TakoĊe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije. jer kod uĉinioca nije postojala zabluda o stvarnom obiljeţju koje je odreĊeno zakonom. jer neotklonjiva zabluda iskljuĉuje i umišljaj i nehat. Isto tako. pa će postojati umišljajno ubistvo. Zabluda o uzroĉnoj vezi – sluĉaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u sluĉaju kad uĉinilac preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu. Zabluda o licu (error in persona) postoji u sluĉaju ako uĉinilac pogrešno drţi da radnju preduzima prema jednom licu. Postojaće kriviĉno djelo špijunaţe uĉinjeno s umišljajem. Takva zabluda je kriviĉnopravno irelevantna.16 odgovornost za teţu posljedicu zahtijeva nehat uĉinioca. podbaĉaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u neposrednoj blizini osobe B. U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj. već se radilo o zabludi u konkretnom obliku u kojem se realizirao taj predmet. Zabluda o predmetu. onda je situacija ista kao kod umišljaja. kriviĉnopravno je irelevantna zabluda o onim liĉnim okolnostima na strani uĉinioca koje su subjektivne prirode.

PRAVNA ZABLUDA Pojam pravne zablude Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela.BH-PRAVNICI. Kod putativne nuţne odbrane u pitanju je zabluda o stvarnosti protivpravnog napada. što znaĉi da ona postoji kada uĉinilac nije znao da je njegovo djelo zabranjeno. Pravna zabluda postoji u slijedećim sluĉajevima: Ako uĉinilac nije znao da je njegovo djelo odreĊeno u Kriviĉnom zakonu kao kriviĉno djelo. U ovakvim sluĉajevima treba uzeti da je zabluda o uzroĉnoj vezi potpuno relevantna. a time i postojanje kriviĉnog djela. do kojeg je i došlo.BH-PRAVNICI. Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu uĉiniti neko djelo dozvoljenim. Neotklonjiva zabluda u širem smislu. a u odnosu na ostala djela postoji kriviĉna odgovornost uĉinioca. U takvom sluĉaju uĉinilac bi odgovarao samo za djela za koja KZ predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje. kako otklonjiva tako i neotklonjiva. jer je kod uĉinioca postojao umišljaj na smrt osobe B. Klasiĉni primjeri stvarne zablude u širem smislu su tzv. kad bi postojala. Stvarna zabluda u širem smislu Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu. Takvo rješenje je u skladu sa irelevantnom error in persona. 2. a nehat u odnosu na smrt osobe C. Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljuĉuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne predviĊa odgovornost za nehatno izvršenje. Pritom je irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C. Tako npr. Uĉinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata. pored umišljaja iskljuĉuje odgovornost i za nehat.COM . jer se u takvim sluĉajevima uvijek iskljuĉuje umišljaj uĉinioca. uĉinilac ne plaća alimentaciju koja mu je nareĊena izvršnom sudskom odlukom.WWW.COM 1.putativna nužna odbrana ili putativna krajnja nužda. a koja bi kad bi postojala iskljuĉivala protivpravnost. Kod putativne krajnje nuţde uĉinilac je u zabludi u pogledu stvarnosti istovremene neskrivljene opasnosti. kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim stvarnim okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost i koje djelo ĉine dozvoljenim. jer uĉinilac pogrešno drţi da neko prema njemu primjenjuje protivpravni napad. pa se takve situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja. takav zahvat ĉinila i opravdanim i dozvoljenim. što znaĉi da uĉinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji. Naš KZ u odredbama ĉl. ne 100 WWW. Iz prethodnog zakljuĉujemo: Zabluda u širem smislu. Npr. gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao obiljeţja bića kriviĉnog djela.11 izriĉito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao stvarne okolnosti koje iskljuĉuju protivpravnost. neće postojati kriviĉna odgovornost za tjelesnu povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o postojanju bolesti koja bi. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i nehatnog ubistva. One se nazivaju negativne stvarne okolnosti.10 i ĉl. uvijek iskljuĉuje umišljaj. Bitno je samo da je kod uĉinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota.

pod uslovom da se uĉinilac u takvoj zabludi nalazio iz opravdanih razloga. ako uĉinilac. Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog.18: učinilac koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje uĉinioca. a razliĉit pristup postoji i u kriviĉnopravnoj teoriji. - - - Uticaj pravne zablude na kriviĉnu odgovornost i kaţnjivost Dejstvo pravne zablude na kriviĉnu odgovornost razliĉito je riješeno u uporednim zakonodavstvima. pravna zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne ili za oslobaĊanje od kazne. pogrešno smatra da je uĉinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo uĉini po nareĊenju nekog njemu nadreĊenog lica. koja nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. Dakle. Osim toga.COM znajući da je neplaćanje alimentacije predviĊeno u KZ kao kriviĉno djelo pod nazivom “izbjegavanje izdrţavanja”. Na takav naĉin postupio je i naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi ĉl. Pritom nije vaţno da li je taj pojam odreĊen kriviĉnopravnom ili vankriviĉnopravnom normom. uĉinilac prisvoji nešto od opreme koja mu je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite. Ako uĉinilac pogrešno supsumira neku stvarnu ĉinjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon upotrebljava pri odreĊivanju bića nekog kriviĉnog djela. roditelji fiziĉki kaţnjavaju svoje dijete zbog lošeg uspjeha u školi. Zbog toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema kojoj pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj. Tako npr. Ako uĉinilac pogrešno smata da neka postojeća okolnost. koja jeste obiljeţje bića kriviĉnog djela. koje se rješava posebno u svakom konkretnom sluĉaju.WWW. ĉini djelo dozvoljenim usljed malog znaĉaja djela. Tako npr. 101 WWW. smatrajući da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska mjera). Ako uĉinilac pogrešno smatra da neka postojeća okolnost. te da je u kontradikciji sa naĉelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju kriviĉno odgovoran uĉinilac. Pitanje postojanja opravdanih razloga spada u red faktiĉkih pitanja. Uĉinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno biće kriviĉnog djela. ĉini kriviĉno djelo dozvoljenim. koji je sluţbeno lice. što znaĉi da neznanje zakona škodi i prema kojoj pravna zabluda uopće nije relevantna kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i kaţnjivost takvog uĉinioca. U takvom sluĉaju kod uĉinioca postoji pogrešna ocjena uticaja neke postojeće okolnosti na zabranjenost uĉinjenog djela. uĉinilac se bavi proizvodnjom i prometom robe ĉiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ograniĉen. Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u ĉistim oblicima. Npr. U tom smislu moţe se reći da postoje 2 osnovne koncepcije: Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet. naĉelo ignorantia iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraĉunljivi ljudi poznaju sve vaţeće propise. uĉinilac ne zna koje se srodstvo smatra kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se smatra polnom zarazom itd. Tako npr. može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne. Ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti uĉinjenog djela u sluĉaju kad protivpravnost nije element tog kriviĉnog djela (npr.COM .BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv.

Od pravila da pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom sluĉaju ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti. To znaĉi da uĉinioca. sud moţe: . pri ĉemu nije iskljuĉena mogućnost da uĉinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno kriviĉno djelo. koji je djelo poĉinio u pravnoj zabludi. .BH-PRAVNICI. što znaĉi da treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog sluĉaja pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno. ona je samo fakultativni osnov za ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne.COM . 102 WWW. U takvim sluĉajevima zabluda o protivpravnosti. a da ne bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo.kaznu neograniĉeno ublaţiti na osnovu ĉl. u svom dejstvu potpuno se izjednaĉava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda.osloboditi uĉinioca od kazne. da li će uĉinioca blaţe kazniti ili osloboditi od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani razlozi s obzirom da je opravdanost kategorija podloţna stepenovanju. Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se kriviĉnom djelu radi.43 st. kao i psihiĉka svojstva samog uĉinioca. Kad je u pitanju kriviĉnopravno dejstvo pravne zablude.WWW. a protivpravnost kod konkretnog djela spada u osnovna obiljeţja djela. Za koju će se od navedenih mogućnosti sud opredijeliti zavisi od svih okolnost i konkretnog sluĉaja.2 KZ. koja je pravna zabluda.BH-PRAVNICI. onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj pa time ni kriviĉna odgovornost. U takvim sluĉajevima za umišljaj uĉinioca potrebna je i njegova svijest o protivpravnosti. pa kako te svijesti kod njega nema.kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo. .COM U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij. Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju.

što znaĉi da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog. Objektivna veza ogleda se u tome što. Pored objektivne i subjektivne veze. te radnje sauĉesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja.COM . a da pomagaĉi i podstrekaĉi moraju da znaju za izvršioca. OBLICI SAUĈESNIŠTVA U kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika: 103 WWW. već je nuţno da izmeĊu pojedinih sauĉesnika postoji odreĊena objektivna i subjektivna veza. objektivna veza u saučesništvu sastoji se u zajedničkom rezultatu radnji svih saučesnika.WWW. Uĉešće više lica u ostvarivanju nekog kriviĉnog djela predstavlja poseban oblik kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari djelovanjem pojedinaca. ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifiĉnosti na planu kriviĉne odgovornosti. Sauĉesništvo ne predstavlja samostalni osnov kriviĉne odgovornosti. za postojanje sauĉesništva u uţem smislu. Radnje sauĉesnika mogu biti razliĉite. Dakle.COM SAUČESNIŠTVO U KRIVIČNOM DJELU POJAM SAUČESNIŠTVA OPĆI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUĈESNIŠTVA Opća razmatranja i znaĉaj sauĉesništva Sauĉesništvo postoji u sluĉaju kada u ostvarenju nekog kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one doprinijele nastupanju zabranjene posljedice. Takva lica nazivaju se saučesnici.BH-PRAVNICI. Prema izloţenom. U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu problem sauĉesništva se razliĉito rješava u zavisnosti od kaznene politike odreĊene drţave u odreĊeno vrijeme. Objektivna i subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika kao uslov postojanja sauĉesništva Za postojanje sauĉesništva nije dovoljno samo prosto uĉešće više lica u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. Subjektivna veza kod sauĉesništva ogleda se u svijesti svih sauĉesnika o zajedniĉkom djelovanju. IzmeĊu tih radnji i nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroĉna veza. To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja.BH-PRAVNICI. odnosno za kriviĉnu odgovornost pomagaĉa i podstrekaĉa nuţno je postojanje krivnje i to samo u sluĉaju ako su postupali s umišljajem. sauĉesništvo postoji kad u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica koja su svjesna zajedniĉkog djelovanja. iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razliĉitih lica.

Bitno je samo da ta radnja predstavlja uslov posljedice. Prema tome. Na visinu kazne pojedinim sauĉesnicima utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog sauĉesnika. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u neposrednom prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja. Saizvršilaštvo npr. To su: izvršilac odnosno saizvršilac. Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974. što znaĉi da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i 104 WWW. podstrekaĉ i pomagaĉ. S tim u vezi postoji sauĉesništvo u uţem i sauĉesništvo u širem smislu.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca. Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju sauĉesništva kao posebnog instituta kriviĉnog prava. u kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika. što znaĉi da je to svaka ona radnja koja predstavlja uslov za nastupanje zabranjene posljedice. pa ista kazna koja slijedi za neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaĉa i za podstrekaĉa. pod tim pojmom se prihvata svako lice koje doprinese izvršenju kriviĉnog djela. jedinstvenom pojmu izvršioca. a neka mu pomažu da izvrši to kriviĉno djelo. Prema principalnoj ili pluralistiĉkoj teoriji takoĊer se insistira na jednakom znaĉaju svih radnji za nastupanje posljedice. a u odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. pored podstrekavanja i pomaganja. a u drugom pomaganje.godine. tada u ostvarenju tog djela postoji i sauĉesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja. U najvećem broju sluĉajeva nije problem jasno odrediti izvršioca odnosno saizvršioca i razgraniĉiti taj od drugih oblika sauĉesništva. jer ne prihvata pojmove podstrekaĉa i pomagaĉa kao pojmove odvojene od izvršioca. Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreĊivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva.BH-PRAVNICI.WWW. koji ne sadrţi odredbe o sauĉesništvu. Sauĉesništvo u uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje. silovanje ili ubistvo. postoji kad 2 lica zajedniĉki izvrše kraĊu. posebno od pomaganja.COM Ako 2 ili više lica zajedniĉki izvršavaju neko kriviĉno djelo. a koje su bitne za odmjeravanje kazne. jer zakonodavac u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo i sauĉesništvo u uţem smislu. Tu se ne pravi razlika izmeĊu uzroka i uslova posljedice. a sauĉesništvo u širem smislu pored pomaganja i podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo. pa su izvršioci. i podstrekaĉi i pomagaĉi. MeĊutim. Tu se zapravo radi o tzv. Kad u ostvarenju kriviĉnog djela pored izvršioca ili saizvršilaca uĉestvuju i druga lica od kojih neka podstiču izvršioca da izvrši kriviĉno djelo. Sauĉesništvo u uţem i širem smislu U kriviĉnopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik sauĉesništva. precizno odreĊivanje je vrlo vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik sauĉesništva. POJEDINI OBLICI SAUČESNIŠTVA IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO Pojam izvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji poznat je tzv. nisu iskljuĉene ni situacije kada je teško razgraniĉiti saizvršilaštvo i pomaganje. pored neposrednog izvršioca.BH-PRAVNICI. Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca.COM . svi oni su izvršioci tog kriviĉnog djela. S obzirom da jedna te ista radnja sauĉesnika u jednom sluĉaju moţe predstavljati saizvršilaštvo.

Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreĊena u zakonu i nju oznaĉavaju kao uzrok posljedice. već pokušava da pronaĊe materijalni kriterij za razgraniĉenje tih oblika sauĉesništva. te su oni sauĉesnici. subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o saizvršilaštvu. U takvim sluĉajevima dolazi do teškoća u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja. pa pristalice formalnoobjektivnih teorija kao kriterij za njihovo razgraniĉenje navode istovremenost preduzetih radnji sa radnjom izvršenja. od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošću jasno razgraniĉava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu razgraniĉenja tih oblika sauĉesništva. Kazna propisana za neko kriviĉno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju zakonom definiranu kao radnja izvršenja kriviĉnog djela. funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktiĉno ĉine jedinstvo. Upravo u nave denom je razlika u odnosu na prethodnu teoriju. Na osnovu tih teorija vrši se razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva. predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice. Radnje sauĉesnika u uţem smislu. To znaĉi da je saizvršilac ono lice koje 105 WWW. Prema diferencirajućim ili individualizirajućim teorijama uzroĉnosti prihvata se restriktivni pojam izvršioca. Radnje svih ostalih uĉesnika koje su doprinijele nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje. Kada se kao kriterij za to razgraniĉenje unese prethodni dogovor sauĉesnika o zajedniĉkom ostvarenju nekog kriviĉnog djela. postupajući sa umišljajem u odnosu na kriviĉno djelo i djelujući zajedno sa drugim licima. To znaĉi da se razlika izmeĊu saizvršilaštva i sauĉesništva u uţem smislu nalazi iskljuĉivo na objektivnom kriteriju. što znaĉi da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko. Osnovna razlika u odnosu na formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-objektivna teorija ne insistira strogo na formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja. Ova teorija ima svoje dobre strane. bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica. Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu. koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca.objektivna teorija. jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko kriviĉnih djela koliko ima sauĉesnika. neovisno od njihove veze sa radnjom izvršenja.BH-PRAVNICI. Radi se o tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju prate i radnje drugih lica. saizvršiocem kriviĉnog djela smatra se svako lice koje je preduzelo radnju izvršenja. i teorija o moći (vlasti) nad djelom. Drugi navode da su one preduzete na istom mjestu itd. Ova teorija se naziva i finalno .Taj materijalni kriterij ogleda se u kvalitetu sauĉesniĉkog uĉešća u djelu. Pojam saizvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji postoje objektivne. odnosno svako lice koje je makar djelimiĉno uĉestvovalo u radnji izvršenja.WWW. tj.COM radnja izvršenja. preduzima takve radnje od kojih zavisi da li će uopće doći do izvršenja djela. Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje ĉesto preuzsko. kao najteţeg i pomaganja. To praktiĉno znaĉi da tokom cijelog vremena ostvarenja kriviĉnog djela takav saizvršilac ima i volju i mogućnost da odluĉujuće utiĉe na cijeli tok zbivanja. onome ko svojom radnjom uzrokuje zabranjenu posljedicu. Od objektivnih teorija najznaĉajnije su formalnoobjektivna i materijalno-objektivna teorija. pa je praktiĉno i kriviĉno djelo moguće izvršiti samo ako postoje te druge radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. na koji naĉin će ono biti realizirano i u kojoj mjeri će biti ostvareno.BH-PRAVNICI. kao najlakšeg oblika sauĉesništva. tada se i ova formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i dobiva karakter mješovite objektivno – subjektivne teorije. što znaĉi da se uĉešće saizvršioca u kriviĉnom djelu ogleda u tome što on. Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na finalnom ili ciljnom shvatanju radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje postavljenog cilja.COM .

onda se ne moţe govoriti o saizvršilaštvu. Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji. jer pored uĉešća u radnji izvršenja. Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja. jer odvajaju pomagaĉe i podstrekaĉe od izvršioca po objektivnom kriteriju.COM .BH-PRAVNICI. Taj dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje. za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje uĉestvuje u djelu sjvesno djelovanja ostalih uĉesnika. Što se tiĉe subjektivnih uslova. s obzirom da jedna te ista radnja u jednom sluĉaju moţe da bude uzeta kao saizvršilaštvo. kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu. Naroĉit problem u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja predstavljaju te druge radnje. u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u radnju drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu.WWW. Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne teorije. već se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje takve radnje iz koje se moţe zakljuĉiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu. U odgovoru na to 106 WWW. Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i limitirana (ograniĉena) subjektivna teorija. radnja ĉuvanja straţe na parkiralištu dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom sluĉaju moţe se uzeti kao radnja saizvršilaštva.COM svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava moć da odluĉujuće utiĉe na ostvarenje djela u smislu da nastupi umišljajem obuhvaćena posljedica. OdreĊivanje saizvršilaštva Prema odredbi ĉl. Pritom je potpuno bez znaĉaja radnja kojom je to lice uĉestvovalo u djelu. odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja izvršenja. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i ekstenzivno shvatanje saizvršioca. ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaĉke volje (animus auctoris). Prema ograničenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva.BH-PRAVNICI. jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija da se to razgraniĉenje moţe izvršiti na objektivnom planu. ali se uzima da saizvršilaštvo postoji i u sluĉaju kada taj dogovor uslijedi poslije otpoĉinjanja radnje. Kad je u pitanju druga radnja. nije bitan samo uĉinioĉev unutrašnji stav prema djelu. To naĉi da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja. To znaĉi da bez odreĊene djelatnosti saizvršilaštvo ne moţe postojati. Izvršilac ili saizvršilac je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje. Da bi se došlo do nekog mjerila u smslu odreĊivanja saizvršilaĉke radnje koja nije istovremeno i radnja izvršenja. da se ona izmijeni ili da uopće ne nastupi. već je dovoljno i njegovo psihiĉko djelovanje. Iz navedene odredbe vidljivo je da naš zakonodavac prihvata jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva. saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome da li je onaj ko je uĉestovao u djelu uĉinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuĊe (animus socii). Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za postojanje saizvršilaštva ĉak ne traţi ni fiziĉko djelovanje takvog lica. zajednički učine krivično djelo. već to moţe biti pomagaĉka ili podstrekaĉka radnja. jer nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljuĉuje saizvršilaštvo. Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja. onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude da bi ona mogla biti smatrana saizvršilaštvom. Ako ne postoji ta subjektivna veza. saizvršilaštvo postoji ako više lica. Ta subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika najĉešće se ispoljava u njihovom meĊusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniĉkom djelovanju. ako je tu posljedicu htio kao svoju. moraju se ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi.23 KZ FBiH. Pritom se ne traţi da i oni koji su otpoĉeli radnje prije (sukcesivno saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog djelovanja. a u drugom sluĉaju kao radnja pomaganja. ali to nije nuţan uslov. a u drugom sluĉaju kao pomaganje. odnosno u toku radnje koju je preduzelo drugo lice. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i drugih saizvršilaca. učešćem u radnji izvršenja ili na drugi način. Tako npr.

što znaĉi da saizvršilac u tom djelu moţe da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera. ostavi otkljuĉana vrata. zakonodavac kod nekih djela – npr. U svakom sluĉaju. sluţbeno lice itd. Isto tako. neovisno od subjektivnog stava uĉinioca prema djelu. On podrazumijeva podjelu uloga. kod kraĊe i drugih kriviĉnih djela protiv imovine postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da se samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgraniĉiti saizvršilaĉka od pomagaĉke radnje. Kako je kod nekih kriviĉnih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. iskljuĉi alarmni sistem nakon ĉega poĊe na spavanje. a kriviĉna odgovornost se utvrĊuje zavisno od oblika krivnje sa kojim je uĉinilac postupao u djelu. Tako npr. vršenje drugog kriviĉnog 107 WWW. Tako npr. uslov istovremenosti nije nuţan kod svih kriviĉnih djela. U pogledu istovremenosti. U takvom sluĉaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav uĉinioca prema djelu u smislu da li on u tom djelu postupa kao u svom djelu. koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica sa odreĊenim svojstvom. npr. Kada je u pitanju uĉešće u drugoj radnji. koristoljublje. onda i saizvršilac tih kriviĉnih djela moţe da bude samo ono lice koje je postupalo sa tom namjerom i iz odreĊene pobude. Taj dogovor je bitan samo u onim sluĉajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja. taĉka 4 i 5) . što znaĉi da ih treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti.BH-PRAVNICI. ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom kriteriju. podjela uloga postoji kada osoba A.1 zakonodavac kriviĉnu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za nehat. prethodno se dogovorivši sa osobom B o izvršenju kraĊe. bez njegovog objektivnog uĉešća u djelu saizvršilaštvo ne moţe postojati.WWW. Tako npr. kod teškog ubistva (ĉl. odgovorno lice. Kad su u pitanju vlastita kriviĉna djela (delicta propria). sveţe psa u dvorištu. i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo. podjelu rada i sl. Iako u odredbi ĉl. MeĊutim. Prilikom utvrĊivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij. subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniĉkom djelovanju sa ostalim sauĉesnicima. saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar. Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje kriviĉnog djela. ili je u pitanju samo volja da se drugom pomogne u njegovom kriviĉnom djelu.BH-PRAVNICI. da bi radnja izvršenja uopće mogla biti ostvarena. Prema tome.2. U tom drugom sluĉaju znaĉaj subjektivnog momenta ogleda se u tome što on ima dopunjujuću ulogu u utvrĊivanju sauĉesništva.COM pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim sluĉajevima veći znaĉaj pridaje subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo socii) ili će se teţište staviti na ĉisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaĉaj da karakteru i kvalitetu radnje i njenim modalitetima. što znaĉi da je najvaţnija radnja izvršenja. da bi osoba B u noćnim satima izvršila tu tešku kraĊu. s tim da svaka od tih radnji mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. Iako u takvim sluĉajevima subjektivni momenat dobiva odreĊeno znaĉenje.COM . ne mora se u svakom sluĉaju raditi o potpunoj istovremenosti jer će u nekim sluĉajevima druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja. uglavnom se uzima da je umišljaj uĉinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne radi o uĉešću u radnji izvršenja. a neka druga radnja mora biti usko. nacionalna ili vjerska pobuda.171 st. funkcionalno povezana sa radnjom izvršenja. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u odnosu uĉinioca prema djelu. razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu uĉešćem u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje. uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. Ako je u pitanju uĉešće u radnji izvršenja. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja.26 st. vojno lice.kao posebno subjektivno obiljeţje postavlja pobudu (rasna.

kod oruţane pobune (ĉl. prividnog ili sporednog izvršioca. saizvršilac jednako kao i pomagaĉ i podstrekaĉ koji dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela. Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata. Nuţno i prividno saizvršilaštvo Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno. bezobzirna osveta ili druge niske pobude. kao npr. u nekim sluĉajevima izvršenje kriviĉnog djela nije moguće ako u njegovom izvršenju ne uĉestvuje više lica.26 st. Delikti susretanja postoje u sluĉaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna nasuprot drugoj.233).328). Dobrovoljno spreĉavanje djela Prema odredbi ĉl.214). roditelji su saizvršioci kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica ako zajedniĉki i sporazumno ostave svoje dijete bez pomoći u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.181. Divergentna kriviĉna djela su ona kriviĉna djela kod kojih su interesi uĉesnika u koliziji (sukobu). kod tzv. Tako npr. Nije nuţno saizvršilaštvo sluĉaj djela u ĉijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica.145). kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja (ĉl.WWW.BH-PRAVNICI. Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika: 1. prema odredbi ĉl. delikti susretanja. npr. Prema KZ FBiH.239). Tako npr. nije moguće saizvršilaštvo kod uvrede (ĉl. U takvom sluĉaju svaki od tih uĉesnika u saobraćaju smatra se samostalnim izvršiocem tog kriviĉnog djela.COM . koji je i po svom karakteru i po kriviĉnopravnom dejstvu sliĉan dobrovoljnom odustanku od pripremnih radnji ili od pokušaja. Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod kojeg postoji naznaĉena pobuda.2. dobrovoljno spreĉavanje djela od strane saizvršioca predstavlja opći obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne.BH-PRAVNICI. Kad su u pitanju omisivni delikti. To bi bilo u sluĉaju kriviĉnog djela ugroţavanja javnog saobraćaja (ĉl.179 KZ). kada bi do stradanja trećeg lica došlo krivicom dvojice uĉesnika u drumskom saobraćaju koji se nisu pridrţavali saobraćajnih propisa. kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi (ĉl. ili kod pobune lica lišenih slobode (ĉl.239). kao npr.331). divergentni delikti. Saizvršilaštvo nije moguće kod svih kriviĉnih djela. 108 WWW. kao npr. davanja laţnog iskaza (ĉl. nuţno saizvršilaštvo. gdje je uĉinilac punoljetna osoba koja ţivi u vanbraĉnoj zajednici sa maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina. saizvršilaštvo će postojati u sluĉaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su po nekom osnovu bili duţni izvršiti. oslobodit će se od kazne.COM djela. Takav primjer je kriviĉno djelo vanbraĉne zajednice sa maloljetnim licem (ĉl. Takav sluĉaj postoji kada više lica zajedniĉkim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne postoji ni svijest ni volja za zajedniĉkim djelovanjem.315). 2. konvergentni delikti. 3. Konvergentna kriviĉna djela ili kriviĉna djela sticaja postoje u sluĉaju kada saizvršioci izvršavaju radnje koje su okrenute ka istom cilju. rodoskrvnjenja (ĉl. Tada postoji tzv. Ovo je institut dobrovoljnog spreĉavanja djela. Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv.vlastoruĉnih kriviĉnih djela kod kojih je biće djela zakonom odreĊeno kao takvo i ĉija je priroda takva da ih moţe izvršiti izvršilac iskljuĉivo vlastitim djelovanjem. što znaĉi da se djelo moţe izvršiti kako uĉešćem jednog lica u njegovom ostvarenju tako i uĉešćem saizvršilaca. ali u kojem zakonodavac predviĊa kaţnjavanje samo jednog od tih lica.

Posredno izvršilaštvo Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim licem za ostvarenje bića nekog kriviĉnog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem. ali s tim da kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude. a osoba B moţe biti uĉinilac samo kriviĉnog djela oduzimanja tuĊe pokretne stvari (ĉl.171 st.BH-PRAVNICI.4 KZ FBiH. Poseban problem kod posrednog izvršilaštva javlja se onda kada neko lice koristi neuraĉunljivo lice ili kriviĉno neodgovorno maloljetno lice (ispod 14 godina) za ostvarenje nekog kriviĉnog djela. suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti. koja nema tu namjeru nanošenja štete.2 taĉ. Da bi postojalo podstrekavanje. kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac kriviĉnog djela.4). Ukoliko osoba B izvrši ubistvo osobe C. U takvim sluĉajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruĊem ili sredstvom za izvršenje kriviĉnog djela. Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih kriviĉnih djela jer mu nedostaje jedno bitno obiljeţje kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo. U takvom sluĉaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac kriviĉnog djela kraĊe (ĉl. već nekog drugog kriviĉnog djela. pri ĉemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem pribavi protivpravnu imovinsku korist. ali ne onog za koje je dolozno korišteno. a kod osobe B koja tuĊu pokretnu stvar neposredno oduzima. gdje osoba A koristi osobu B da izvrši kriviĉno djelo teškog ubistva iz rasnih. Primjer za prvi sluĉaj je kriviĉno djelo iznošenja liĉnih ili obiteljskih prilika iz ĉl. Primjer za drugu situaciju. 109 WWW. Pojam posrednog izvršilaštva ima znaĉaj i u našem pravu. To je sluĉaj kod kriviĉnih djela ĉije je posebno obiljeţje postojanje odreĊene namjere ili pobude. Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog kriviĉnog djela.273). Ako takva ĉvrsta odluka postoji. Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neĉega iz liĉnog ili porodiĉnog ţivota nanese štetu osobi C. podstrekavanje moţe imati znaĉaj psihiĉkog pomaganja. nacionalnih ili vjerskih pobuda. Tako npr. taĉ. tada se osoba A moţe uzeti kao posredni izvršilac teškog ubistva (ĉl.215 KZ (“ko iznosi ili prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”).COM Kao i kod dobrovoljnog odustanka. Korištena osoba B. osoba A moţe se posluţiti osobom B u izvršenju kraĊe. osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog kriviĉnog djela. mogu se pojaviti situacije kada korišteno lice uopće nije izvršilac kriviĉnog djela i situacije kada ono jeste izvršilac kriviĉnog djela. ili se izvršiocem smatra samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja.WWW. kod podstrekavanog lica ne smije postojati ĉvrsta odluka o izvršenju kriviĉnog djela. uopće neće biti izvršilac tog kriviĉnog djela jer za njegovu krivnju mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere.171 st.171 st. dok osoba B moţe samo biti neposredni izvršilac kriviĉnog djela obiĉnog ubistva (ĉl.COM . te namjere nema. Pritom etiĉka vrijednost motiva dobrovoljnog spreĉavanja djela nije od znaĉaja. kao i kod onih kriviĉnih djela koja mogu biti izvršena samo od lica sa odreĊenim svojstvom tj. što znaĉi da ona stoji uvijek u sluĉaju ako se sprijeĉilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno moglo dovršiti. kod vlastitih kriviĉnih djela (delicta propria).1) PODSTREKAVANJE Pojam podstrekavanja Podstrekavanje ili poticanje kao oblik sauĉesništva znaĉi preduzimanje takve radnje kojom se sa umišljajem kod drugog lica izaziva ili uĉvršćuje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom će ostvariti obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela.2.BH-PRAVNICI.279). je teško ubistvo iz ĉl.

Neposredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši kriviĉno djelo. . na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao npr. Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja pripadaju jednom odreĊenom krugu. koje KZ FBiH ne navodi izriĉito (ĉl. Odnos izmeĊu podstrekaĉa i podstreknutog Da bi postojalo podstrekavanje. Ako više lica svjesno i voljno utiĉu na donošenje ili uĉvršćenje odluke kod podstrekavanog. a podstrekavanje u takvom sluĉaju postojaće ako ta odluka nije dovoljno ĉvrsta. . preko drugog lica utiĉe na svijest i volju izvršioca.COM Odluka o izvršenju kriviĉnog djela kod izvršioca moţe postojati. a moguće je i konkludentnim ĉinima. tj. tada se oni smatraju sapodstrekaĉima.nagovaranje. On ĉak ne mora biti ni poznat podstrekaĉu. Podstrekavanje kao oblik sauĉesništva postoji samo ako je izvršeno ĉinjenje jer se smatra da se pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uĉvrstiti odluka da se izvrši neko kriviĉno djelo. U kompleksu više uslova mora se pojaviti i podstrekaĉka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uĉvršćuje) odluku na izvršenje djela.WWW. jer je tu sapodstrekavanje prividno. Podstrekavanje će postojati i onda kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko kriviĉno djelo. . Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi najĉešće su: . Posredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ posredno.COM .zloupotreba nekog odnosa zavisnosti ili nadreĊenosti. Radnja podstrekavanja Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiĉe na svijest i volju izvršioca da on donese ili uĉvrsti odluku o izvršenju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.prikazivanje koristi od izvršenog kriviĉnog djela.24). podstrekavani mora po nekom osnovu da pripada tom krugu. tada oni nisu sapodstrekaĉi već samostalni podstrekaĉi i svaki će odgovarati za svoje radnje podstrekavanja.BH-PRAVNICI. u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i u takvom sluĉaju postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje posrednog podstrekaĉa i izvršioca.trećeg lica. slabo imovinsko stanje uĉinioca. već je kolebljiva. . dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl.upućivanje prijetnje. . Naĉini podstrekavanja najĉešće su usmenim putem. To je najĉešći oblik podstrekavanja.dovoĊenje u zabludu itd. pisanim izjavama. ali mu u svakom sluĉaju mora biti poznat krug lica iz 110 WWW. ali još nije uĉvrstio svoju odluku.davanje ili obećanje poklona ili neke druge imovinske koristi. Iako je posredno podstrekavanje donekle sporno. Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreĊeno lice. Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica. I kad je u pitanju krug lica. Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajedniĉki kod podstrekavanog stvore odluku na izvršenje kriviĉnog djela. Sredstva podstrekavanja. Pored radnje podstrekavanja. mora postojati odreĊeni odnos ili odreĊena veza izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca. koja omogućava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju kriviĉnog djela.

kod kriviĉnih djela ĉije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost. neće postojati podstrekavanje na kriviĉno djelo rodoskrvnjenja u sluĉaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu nije bilo svjesno srodniĉkog odnosa izmeĊu izvršilaca obljube. nema podstrekavanja na kraĊu.COM . mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje. Propaganda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreĊena ideja da je prihvati što veći broj ljudi. neke organizacije itd. u najkonkretnijem obliku. iz jedne vojne jedinice. i to samo izuzetno u sluĉajevima kada ti liĉni momenti predstavljaju osnovno obiljeţje bića kriviĉnog djela. kao i radnje drugog lica kojima se izvršava odreĊeno kriviĉno djelo.WWW. Nema generalnog podstrekavanja na vršenje kriviĉnog djela uopće ili na vršenje neke kategorije kriviĉnih djela. tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izriĉito propisano. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje. Podstrekavanje je oblik sauĉesništva i ono se razlikuje od propagande. Tako npr.BH-PRAVNICI. Podstrekavano lice kao neposredni izvršilac svjestan je kriviĉnog djela i njegovih obiljeţja u detaljima. ljudi iz jedne uĉionice. Krug lica iz kojih će proizići izvršilac. tj. MeĊutim.1. 111 WWW. što je redovno i cilj njegove podstrekaĉke djelatnosti. Ukoliko propaganda obuhvata odreĊenu ideju u smislu da se njenom realizacijom vrše kriviĉna djela.24 st. tada to više nije propaganda već podstrekavanje. to znaĉi da umišljajem podstrekaĉa moraju biti obuhvaćene njegove radnje kao podstrekaĉa. Kako stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela mogu predstavljati odreĊeni liĉni odnos. Umišljaj podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. to se i za umišljaj podstrekaĉa zahtijeva svijest o tim posebnim liĉnim momentima na strani podstrekavanog. Tako npr. ali to nije nuţan uslov za postojanje podstrekavanja. Kod podstrekaĉa mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela na koje podstrekava.COM kojeg će se regrutirati neposredni izvršilac. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca da uo pšte vrši kriviĉna djela kraĊe.BH-PRAVNICI. Odnos podstrekavanja i kriviĉnog djela Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreĊeno kriviĉno djelo. udruţenju i sl. za postojanje umišljaja kod podstrekaĉa mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju kriviĉnog djela. Svijest i htijenje odnosno pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno kriviĉno djelo. nekoj religijskoj sekti. Iskljuĉuje se odgovornost za nehat. Za umišljaj podstrekaĉa se traţi: 1. Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca kada je u pitanju svijest o konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Isto tako. podstrekač je krivično odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj. 2. Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi. Podstrekavanje će postojati i u sluĉaju kad se ra di o licima koja pripadaju odreĊenoj politiĉkoj stranci. Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreĊenih djelatnosti da bi se ostvarila propagirana ideja. ono je kaţnjivo samo ako je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Zbog toga se moţe reći da je umišljaj podstrekaĉa dvostruk. ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela ili više taĉno konkretiziranih kriviĉnih djela. Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica. Pitanje odreĊenosti kruga je faktiĉko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom sluĉaju. Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaĉa kojom se kod drugog lica sa umišljajem izaziva ili uĉvršćuje odluka na izvršenje kriviĉnog djela. redovno je u pitanju neka prostorna povezanost.

a ne i na strani izvršioca.ograniĉenu ili limitiranu teoriju akcesornosti sauĉesništva. U takvim suĉajevima ta posebna subjektivna obiljeţja ne moraju postojati kod podstrekaĉa. Prema toj zakonskoj odredbi.BH-PRAVNICI. Pritom je nebitno da li je izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju. dok podstrekaĉ ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava. Realni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ sa više radnji podstrekavanja podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. a sam izvršilac tada se koristi kao dolozno oruĊe ili sredstvo za izvršenje nekog kriviĉnog djela. a djelo ne bude ni pokušano. što znaĉi da kriviĉnu odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje za radnju izvršioca shvaćenu u objektivnom smislu.BH-PRAVNICI. da da je pritom podstrekaĉ znao za te momente ili da je pretpostavio da ti momenti postoje. ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje kriviĉnog djela za koje se po zakonu moţe izreći 5 godina zatvora ili teţa kazna.WWW. teţinu posljedice. Isto tako je nebitno da li su ta djela izvršena od strane jednog ili više izvršilaca. U prvom sluĉaju za umišljaj podstrekaĉa traţi se znanje da kod izvršioca postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju takve namjere s kojom se on saglasio. naĉin ili sredstvo kojim će se izvršiti itd.COM dok je svijest podstrekaĉa u tom sluĉaju mnogo manja. Taj izuzetak odnosi se na samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaĉa u sluĉaju neuspjelog podstrekavanja. odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. Tako npr. MeĊutim. Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim njegovim pojedinostima. U drugom sluĉaju potrebno je da kod samog podstrekaĉa postoji namjera da se naškodi ugledu neke osobe koristeći se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg cilja. Kao primjer za izloţene situacije i u jednom i u drugom sluĉaju moţe se navesti kriviĉno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.24 predviĊen je jedini opći izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti. Podstrekavanje i sticaj U istom kriviĉnom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika sauĉesništva. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u toku izvršenja samog djela utiĉe na njegov tok. već je dovoljno da ti subjektivni momenti postoje kod izvršioca. što znaĉi da lakši oblik sauĉesništva biva obuhvaćen ili konzumiran teţim oblikom sauĉesništva. U prvom sluĉaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom. Tako npr. Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente kao što su npr. Ukoliko meĊutim neki posebni subjektivni momenat postoji na strani podstrekaĉa. podstrekavanje na izvršenje odreĊenog ubistva podrazumijeva da je podstrekaĉ svjestan da će izvršilac poduzeti radnju kojom će drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim dovoljno. Mogući su idealni i realni sticaj podstrekavanja. Neuspjelo podstrekavanje Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode sauĉesništva u naĉelu prihvata tzv. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u postojanju jedne podstrekaĉke radnje. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili idealnom sticaju. njeno nastupanje uopće itd. podstrekaĉ se 112 WWW. ne moţe postojati u istom kriviĉnom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstreka vanje i pomaganje. kao što su npr. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u sluĉaju kada se sa više radnji podstrekava na izvršenje jednog kriviĉnog djela.COM . Idealni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kad podstrekaĉ jednom radnjom podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. a u drugom sluĉaju postojalo bi samo podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje. vrijeme i mjesto izvršenja. tada se moţe uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo. To je zbog toga što se u takvim sluĉajevima primjenjuje princip konzumpcije.215 KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). u odredbi ĉl. pa se saglasio sa takvim momentima.

Nije moguće neuspjelo podstrekavanje na kriviĉno djelo kvalificirano teţom posljedicom. Da postoji radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaĉa i za neposrednog izvršioca djela. podstrekaĉ se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela. Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaĉa mogu biti razliĉite.COM . meĊutim. u pitanju izvršilac kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uĉvršćena. Da je u pitanju podstrekavanje za relativno teţe kriviĉno djelo. to je zakonodavac limitirao zaprijećenom kaznom od 5 godina zatvora ili teţom kaznom. ali do izvršenja kriviĉnog djela nije došlo iz bilo kojih razloga.BH-PRAVNICI. to podstrekavanje postoji u sluĉaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da izvrši tešku provalnu kraĊu. obzirom na posljedice koje postoje kod uspjelog podstrekavanja. tada se neuspjelo podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida. što znaĉi da se kaţnjava u granicama kazne koja je u Zakonu propisana za to kriviĉno djelo. MeĊutim. Kaţnjavanje podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. Djelo ne smije biti ni pokušano. neuspjelo podstrekavanje postoji onda ako je podstrekaĉ podstrekavao izvršioca da izvrši odreĊeno djelo upravo koristeći tu naroĉitu okolnost. a do izvršenja djela ne doĊe ili ĉak ni do njegovog pokušaja. što zavisi od svih okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne. to ne znaĉi da će podstrekaĉ i saizvršilac u svakom sluĉaju biti kaţnjeni jednakim kaznama. U takvom sluĉaju mora postojati podstrekaĉka radnja u pravom smislu rijeĉi u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca. To je zbog toga što niko sa izvjesnošću ne moţe znati da li će pri konkretnom izvršenju kriviĉnog djela nastupiti ta teţa posljedica. Dobrovoljno spreĉavanje djela 113 WWW. Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom sluĉaju kad je kod podstreknutog postojala odluka o izvršenju kriviĉnog djela. a pritom je znao da se djelo na koje podstrekava moţe izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti. Prvi sluĉaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem.COM tada kaţnjava kao za pokušaj kriviĉnog djela u granicama propisane kazne. Ukoliko je. podstrekaĉ se kaţnjava u granicama kazne propisane za izvršioca pokušaja kriviĉnog djela. podstrekaĉ se kažnjava kao i učinilac. 3.WWW. a moţe se i blaţe kazniti. Ako je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaĉke radnje i pritom na strani podstrekaĉa postoji umišljaj. u takvom sluĉaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiĉkog uticaja na volju i svijest izvršioca. Ako je podstreknuto lice izvršilo kriviĉno djelo. Ako je podstreknuti izvršio pokušaj kriviĉnog djela.1. Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi. ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeĊu podstrekaĉa i podstrekavanog. Isti je sluĉaj ako je podstrekaĉ poduzeo podstrekaĉku radnju. U prvom sluĉaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekaĉ nije uspio da svojom radnjom izazove ili uĉvrsti odluku n aizvršenje kriviĉnog djela. Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ svojom radnjom kod podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela. potrebno je da se ispune 3 uslova: 1. Kada su u pitanju djela kvalificirana naroĉitom okolnošću. a drugi sluĉaj svršenim pokušajem podstrekavanja.BH-PRAVNICI. Tako npr.24 st. 2.

podstrekaĉ će se osloboditi od kazne i u sluĉaju ako dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela za koje je izvršilac već obavio kaţnjivu pripremnu radnju. Podstrekavanje kao posebno kriviĉno djelo U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. ali je bitna njegova radnja.COM . P okušaj postoji ako je preduzeta radnja podstrekavanja.BH-PRAVNICI. Obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne moţe doći u obzir samo onda ako je do spreĉavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaĉa.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. podstrekač koji dobrovoljno spriječi izvršenje krivičnog djela će se osloboditi od kazne.2 KZ FBiH. Dobrovoljnost spreĉavanja neće postojati ako djelo objektivno nije izvršeno zbog nekih drugih okolnosti.26 st. što znaĉi da je predvidio sve radnje podstrekavanja. To znaĉi da do njihove primjene moţe doći damo onda kada zakon odreĊeno podstrekavanje ne predviĊa kao posebno kriviĉno djelo. To znaĉi da posljedica mora biti sprijeĉena. Na spreĉavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti. Suštinu instituta dobrovoljnog spreĉavanja djela ĉini dobrovoljnost podstrekaĉa da se promijeni odluka o izvršenju kriviĉnog dje la. Tako npr. Svršeno kriviĉno djelo postoji ako je radnja izvršenja dovršena.153-156 KZ FBiH). Odredbe o podstrekavanju kao sauĉesništvu. Prema istoj zakonskoj odredbi. zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili podstiĉe na izvršenje kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina (ĉl.4 kod kriviĉnog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje genocida i ratnih zloĉina. odnosno da se sprijeĉi njegovo izvršenje.COM Prema odredbi ĉl. U svim sluĉajevima kada je podstrekavanje predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. što znaĉi da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu da je podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan. ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica. sadrţane u ĉl. neovisno od toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta preparata. To je zakonodavac uĉinio na 2 naĉina. bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaĉa.157 st. a mogu i da ostanu u pokušaju. bilo da je u pitanju djelatnost nekih trećih lica koja je sam podstrekaĉ angaţirao da bi sprijeĉio nastupanje posljedice. POMAGANJE Pojam pomaganja 114 WWW. Takva kriviĉna djela mogu biti svršena kriviĉna djela. neovisno od toga što je postojala radnja spreĉavanja. ali u tome nije uspio.WWW. u odredbi ĉl. Pritom nije bitna etiĉka vrijednost podstrekaĉevih motiva. tada neće postojati dobrovoljno spreĉavanje djela.BH-PRAVNICI. Ukoliko se podstrekaĉ svojom radnjom trudio da sprijeĉi izvršenje djela. a u odredbama ĉlanova 153-156 kao jednu alternativno odreĊenu radnju izvršenja zakonodavac navodi nareĊivanje. sama radnja podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih kriviĉnih djela. U prvom sluĉaju podstrekavanje je predviĊeno uopšte kao oblik radnje izvršenja odreĊenog kriviĉnog djela. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju kriviĉnog djela. U drugom sluĉaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja.

2 pominje se stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. ono moţe biti fiziĉko i intelektualno (fiziĉko). jer samo u tim sluĉajevima takve radnje doprinose. U suprotnom. davanje savjeta i uputstava kako da se izvrši kriviĉno djelo. Ako je ta odluka postojala. To su dakle one radnje kojima se izvršenje kriviĉnog djela podupire. moţe se raditi o podstrekavanju. ali se ono moţe vršiti i od strane više lica ukoliko su ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaĉkih u ost varenju jednog konkretnog kriviĉnog djela. Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice. ali to je i ono lice koje potiĉe neposrednog pomagaĉa na pruţanje pomoći.25 st. a ako je uĉinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja.COM Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. Razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktiĉko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog sluĉaja. što će zavisiti od toga da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela.2 KZ FBiH. I fiziĉko i psihiĉko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. Kod izvršioca kriviĉnog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje djela. Isto tako. predstavljale bi zapravo pripremne radnje. Npr. njihovo nabavljanje itd. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo. U tom smislu. ako bi bile preduzete prije izvršenja kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno. kojom se na odreĊeni naĉin moţe doprinijeti izvršenju kriviĉnog djela. predstavljaće podstrekavanje.25 st. tada će se raditi o psihiĉkom pomaganju. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u ostvarenju njegovog kriviĉnog djela. 115 WWW. gdje svaki pomagaĉ odgovara kao samostalni pomagaĉ. Radnja pomaganja Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem.COM .WWW. Posredno pomaganje postoji u sluĉaju kad pomagaĉ preko nekog trećeg lica pruţa pomoć izvršiocu djela. olakšava ili unapreĊuje pri ĉemu nije vaţna koliĉina te pruţene pomoći u ostvarenju kriviĉnog djela. Pomaganje ne moţe postojati nakon što je kriviĉno djelo izvršeno. Kao fiziĉko pomaganje u odredbi ĉl. unaprijed obećano prikrivanje. Prema odredbi ĉl.BH-PRAVNICI. a u drugom sluĉaju pomaganje. Tada se oni smatraju sapomagaĉima. Posredni pomagaĉ je i ono lice koje pruţa pomoć neposrednom podstrekaĉu. jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom sluĉaju saizvršilaštvo. to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se uĉini kriviĉno djelo. uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela ili osposobljavanje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. Neposredno pomaganje postoji u sluĉaju kad se pomoć pruţa neposredno izvršiocu. Sve te radnje. tada postoji prividno sapomaganje. Psihiĉko pomaganje je psihiĉko podupiranje izvršioca kriviĉnog djela. u suprotnom se radi o podstrekavanju. posebno kada je u pitanju psihiĉko pomaganje. Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja. Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca.a pritom nisu svjesni zajedniĉkog djelovanja. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja. treba obratiti paţnju na njegovo razgraniĉenje od podstrekavanja. zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje kriviĉnog djela itd. Posredni pomagaĉ je dakle ono lice koje pruţa pomoć neposrednom pomagaĉu. ako je uĉinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela.

Samo izuzetno pomaganje je moguće i nakon okonĉanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. jer izmeĊu obećanog prikrivanja i prouzrokovane posljedice od strane izvršioca postoji izvjesna uzroĉno-posljediĉna veza. što je tzv.WWW. U odredbi ĉl. ili kojem krugu lica pripada lice kome on pomaţe. Tako će postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaĉku radnju kojom će omogućiti ili olakšati izvršenje kriviĉnog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno povezanom krugu. u odredbi ĉl.COM . odnosno obezbjeĊuju predmeti pribavljeni kriviĉnim djelom. meĊupomoć koja znaĉi pruţanje pomoći nakon dovršetka radnje. Moţe se realizirati kroz prikrivanje uĉinioca. takva radnja postaje radnja podstrekavanja. pod uslovom da još nije došlo do nastupanja zabranjene posljedice. Pritom nije bitno da li bi ta radnja uistinu i sprijeĉila konkretno djelo. Liĉni doticaj je pruţanje pomoći uĉiniocu da ne bude otkriven i uhvaćen. Umišljaj pomagaĉa 116 WWW. ili na drugi naĉin pribavljanje. i kod poomaganja mora postojati odreĊeni odnos izmeĊu onog ko pomaţe i onog ko djelo izvršava. Prikrivanje ne predstavlja oblik sauĉesništva. U takvoj situaciji to prikrivanje predstavlja psihiĉko pomaganje. zakonodavac kaţe:”ko krije učinitelja krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem oruđa. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna o tome da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna. već je uĉvršćena upravo obećanim prikrivanjem. pomaganje se moţe vršiti i ĉinjenjem i neĉinjenjem. već će pomaganje postojati i u sluĉaju kada bi ta duţna ĉinidba makar oteţala izvršenje kriviĉnog djela. sredstava kojim je to djelo uĉinjeno. proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivaĉ zna (st. Stvarni doticaj postoji u sluĉaju kad se prikrivaju. ili koristi koja se postigla ostvarenjem kriviĉnog djela. osim u sluĉaju ako je unaprijed obećano. Ako ta odluka nije bila dovoljno ĉvrsta. Doticaj moţe biti stvarni i liĉni. tragova ili na drugi način pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili preduzme druge radnje kojima se ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrečene mjere sigurnosti ili da se primjene odvojene zakonske mjere…” Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izriĉito odreĊeno. a prije nastupanja posljedice. Da bi postojalo pomaganje mora se raditi o jednom odreĊenom kriviĉnom djelu. Pomaganje neĉinjenjem postoji u onom sluĉaju ako je kod pomagaĉa postojala duţnost da poduzme odreĊenu radnju kojom bi sprijeĉio izvršenje djela. Taj odnose se ispoljava u tome što pomagaĉ mora da zna kojem individualno odreĊenom licu pomaţe i u kojem kriviĉnom djelu.BH-PRAVNICI.COM Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo ĉinjenjem. Doticaj s kriviĉnim djelom Pruţanje pomoći nakon ostvarenog kriviĉnog djela naziva se doticaj s kriviĉnim djelom ili prikrivanje.BH-PRAVNICI.326 KZ u kojoj je regulisano pruţanje pomoći uĉinitelju poslije izvršenog kriviĉnog djela.2) da je stvar pribavljena kriviĉnim djelom. kroz prikrivanje tragova kriviĉnog djela ili predmeta koji su pribavljeni kriviĉnim djelom.290 KZ zakonodavac izriĉito propisuje prikrivanje kao posebno kriviĉno djelo. Tako npr. a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina. Odnos pomagaĉa prema izvršiocu i kriviĉnom djelu Kao i kod podstrekavanja.1) ili bi mogao znati (st. gdje je u pitanju stvarni doticaj. zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene kriviĉnim djelom itd. a neće postojati pomaganje ako ni on sam nije svjestan kriviĉnog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomoć. primanje u zalog. samog kriviĉnog djela. Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja.

ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva pobuda postoji pa se s njom saglasio. Tako npr. tada će teţi oblik sauĉesništva konzumirati pomaganje kao najlakši oblik. Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomoć ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj svršeni ili nesvršeni).BH-PRAVNICI. pomagaĉ se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj kriviĉnog djela. Dakle. Idealni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju ako pomagaĉ jednom radnjom doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. Ako se pojave situacije da je u istom kriviĉnom djelu pomagaĉ nastupio i u nekoj drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekaĉ). To znaĉi da je pomagaĉ svjestan da svojom radnjom podupire. 117 WWW.2 taĉ. tada se i kod pomagaĉa zahtijeva svijest o postojanju tih posebnih momenata. Kaţnjavanje pomagaĉa Prema odredbi ĉl. Da li će sud pomagaĉa kazniti u granicama propisane kazne. Pomaganje i sticaj Iskljuĉeno je postojanje sticaja izmeĊu pomaganja i nekog drugog oblika sauĉesništva u ostvarenju istog kriviĉnog djela. ali kazna za pomaganje moţe biti i veća od kazne za izvršenje. Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog kriviĉnog djela. U tom smislu moţe se reći da je i umišljaj kod pomagaĉa dvostran. Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvaćena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaĉkoj radnji. odnosno na to pristaje.COM Kao i podstrekaĉ. ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se saglasio sa tim postojanjem. a posebno od toga koliki je doprinos ostvarenju kriviĉnog djela imala pomagaĉka radnja. i pomagaĉ mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela koje će ostvariti izvršilac. s tim da ta kriviĉna djela mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju. Realni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. kao i podstrekaĉ. pomagaĉ se kaţnjava za uĉinjeno kriviĉno djelo kao da ga je sam učinio.171 st. pomagaĉ moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac. bez obzira da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. olakšava ili unapreĊuje izvršenje kriviĉnog djela od strane drugog lica i to ţeli. S druge strane. moţe biti blaţe kaţnjen. To znaĉi da on mora biti svjestan onih obiljeţja djela kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem.5). što zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. pomaganje kao oblik sauĉesništva predstavlja opći fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. Ako kod nekog kriviĉnog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela. i pomagaĉ je kriviĉno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem.COM . Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreĊena namjera ili pobuda. pomagaĉ će biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao kvalifikatorne pobude. Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne. kod KD kvalifikovanog ubistva (ĉl. ne zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaĉa.1. ili će ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. ili neki subjektivni momenti kao što su liĉno svojstvo ili liĉni odnosi.BH-PRAVNICI.WWW. Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju.25 st. ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao da ti momenti postoje na strani izvršioca. a može se i blaže kazniti. Umišljaj pomagaĉa ima svoje specifiĉnosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca.

pa je iskljuĉena mogućnost primjene odredbe o sauĉesništvu. tada se spreĉavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj ĉinidbi od strane pomagaĉa. Kod tog kriviĉnog djela sama trudnica se ne kaţnjava. kod KD protivpravnog prekida trudnoće iz ĉl. Naš KZ u nekim sluĉajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreĊenih kriviĉnih djela. kojom utiĉe da do izvršenja kriviĉnog djela ne doĊe. za spreĉavanje je potrebno da pomagaĉ obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne moţe izvršiti.COM . Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva. Tako npr. ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja. iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik sauĉesništva od podstrekavanja.1). To spreĉavanje moţe uslijediti nakon pruţene radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja. obavezno je oslobaĊanje od kazne pomagaĉa koji je sprijeĉio KD nakon pruţene pomoći u kaţnjivoj pripremnoj radnji. Dobrovoljnost spreĉavanja djela se jednako procjenjuje.2 KZ FBiH. 118 WWW. ili u provoĊenju kakvih drugih mjera prema stanovništvu.143 KZ kod KD pomaganja neprijatelju.25 st.BH-PRAVNICI. jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog karaktera. u odredbi ĉl. imajući u vidu objektivno-subjektivni kriterij. To znaĉi da se i kod sauĉesnika mora utvrditi uraĉunljivost i vinost.176. KRIVIČNA ODGOVORNOST SAUČESNIKA OSNOVNA PRAVILA Uraĉunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti Osnovni principi materijalnog kriviĉnog prava koji se odnose na kriviĉnu odgovornost izvršioca kriviĉnog djela. predviĊena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji moţe biti samo graĊanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe nepr ijatelju u provoĊenju rekvizicije. Npr.26 st. zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja predviĊa i pomaganje trudnoj ţeni da prekine trudnoću.COM Dobrovoljno spreĉavanje djela Po odredbi ĉl. vaţe i za sauĉesnika. oduzimanju hrane ili drugih dobara. Ako je u pitanju spreĉavanje nakon dovršene radnje pomaganja. Kod tog djela radnja pomaganja je radnja izvršenja kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. OslobaĊanje pomagaĉa od kazne dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeĉiti izvršenje djela. Neuspjelo pomaganje postojalo bi u sluĉaju da pomognuti nije izvršio kriviĉno djelo. Ne postoji nikakva razlika izmeĊu uraĉunljivosti izvršioca i uraĉunljivosti sauĉesnika. što znaĉi da se i kod sauĉesnika uraĉunljivost utvrĊuje psihološko-biološkom metodom. Pomaganje kao posebno kriviĉno djelo U nekim sluĉajevima pomaganje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. u djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava. a zakon predviĊa kaţnjivost i za pokušaj tog KD. pomagaĉ će se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeĉio izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomoć. Odgovornost za pomaganje moţe postojati samo u sluĉaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomoć ili ako je djelo ostalo u pokušaju. Ako je pomaganje u toku radnje.WWW. Uz odredbu o naĉinu kaţnjavanja pomagaĉa (ĉl.

Ovo shvatanje polazi od sa mostalne prirode sauĉesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje sauĉesništva. To praivlo izriĉito je regulirano u ĉl. Podstrekaĉ i pomagaĉ su odgovorni samo u granicama svog umišljaja. sauĉesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. Samostalna odgovornost sauĉesnika Iako kod sauĉesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama uĉestvuju u ostvarenju istog kriviĉnog djela. a posebno se istiĉu 3 shvatanja: 1. ekstremno shvatanje akcesornosti. ali naš Zakon ne predviĊa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja. Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeĊu saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu.BH-PRAVNICI. Po akcesornoj teoriji kriviĉna odgovornost sauĉesnika vezuje se za neke momente na strani izvršioca. MeĊutim. Prema drugom shvatanju. Vinost (krivnja) se takoĊer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac.BH-PRAVNICI. u pogledu krivnje postoje odreĊene razlike kad su u pitanju sauĉesnici u odnosu na krivnju neposrednog izvršioca. Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije: Prema prvoj. 2. To znaĉi da je i u pogledu kriviĉne odgovornosti sauĉesnika naš zakonodavac prihvatio princip liĉne odgovornosti. PRAVNA PRIRODA SAUĈESNIŠTVA Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi sauĉesništva Pitanje samostalne kriviĉne odgovornosti sauĉesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje sauĉesnika predstavljaju samostalna kriviĉna djela.1. Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi.COM . njihova kriviĉna odgovornost procjenjuje se pojedinaĉno za svakog od njih. a bitno smanjena uraĉunljivost moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili akcesorna teorija o sauĉesništvu. U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode sauĉesništva. ultraekstremno ili superekstremno shvatanje 119 WWW.26 st. bez obzira što je prouzrokovana posljedica samo jednog kriviĉnog djela. Shodno tome. odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca. ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno. pored umišljaja moţe biti dovoljan i nehat (za KD za koja se predviĊa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela).WWW. uvijek je u pitanju samo jedno kriviĉno djelo ĉijem ostvarenju doprinosi više lica na razliĉite naĉine i u razliĉitim ulogama. Shvatanje o samostalnoj ili liĉnoj odgovornosti sauĉesnika danas dominira u kriv iĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu. kao i kad je u pitanju izvršilaštvo. Pošto je posljedicu kriviĉnog djela neposredno prouzrokovao izvršilac. postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije shvatanje o vezivanju kriviĉne odgovornosti sauĉesnika za kriviĉnu odgovornost izvršioca u smislu da sauĉesnik ne moţe biti kriviĉno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac. hiperekstremno. već se i radnje svakog pojedinog sauĉesnika tretiraju kao potpuno samostalno kriviĉno djelo. shvatanje o limitiranoj (ograniĉenoj) akcesornosti. Pored tog shvatanja. 3.COM Neuraĉunljivost i kod sauĉesnika iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost.

odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogućnosti da usljed te radnje moţe doći do nastupanja posljedice. Za njihovu krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaĉno da li su oni liĉno bili svjesni nastupanja posljedice usljed preduzete radnje (npr. Nakon toga se utvrĊuje voljna strana njihove djelatnosti u smislu saglašavanja ili nesaglašavanja sa tom posljedicom. saizvršioci su kriviĉno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili ako su u izvršenju djela postupali iz nehata. Tako npr. To znaĉi da je granica odgovornosti sauĉesnika pokušaj kriviĉnog djela. Krivnja svakog saizvršioca utvrĊuje se samostalno i nezavisno od krivnje ostlaih saizvršilaca. jer se uzima u obzir i stepen njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice. Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaĉa odnosno pomagaĉa se vezuje za djelo. (npr. za odgovornost izvršioca i za neke druge liĉne momente koji postoje na strani izvršioca. kod izvoĊenja graĊevinskih radova moguće su tjelesne povrede trećih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca. konstruiran je pojam posrednog izvršilaštva. U općem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za neuspjelo podstrekavanje. i to u 2 sluĉaja: 1. Tako npr.143. To znaĉi da se uvijek uzima postojanje jednog kriviĉnog djela. POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUĈESNIKA Odgovornost saizvršioca Prema odredbi ĉl. Kako bi usvajanje ovakve koncepcije dovelo do nelogiĉnih i neprihvatljivih rješenja. ĉl.Vaţe i obrnuti primjeri. oslobaĊanje od kazne i pooštravanje kazne. Dakle. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o posljedici kao rezultatu zajedniĉkog djelovanja saizvršilaca.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene demontaţe). Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti. To dalje znaĉi da sauĉesnici mogu odgovarati samo onda kad je usljed njihovog djelovanja uĉinilac nešto poduzeo u pravcu ostvarenja djela. kriviĉna odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca shvaćene u objektivnom smislu. ĉijem ostvarenju su na razliĉite naĉine doprinijeli podstrekaĉi. a uĉinilac nije ništa preduzeo. iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti. kriviĉna odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje se.BH-PRAVNICI.COM . 175 itd).BH-PRAVNICI. ĉl. 2. Ako su sauĉesnici preduzeli svoje sauĉesniĉke radnje. podstrekaĉ i pomagaĉ neće biti kriviĉno odgovorni. pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim kaznama. prema kojoj se uĉinjeno djelo ne moţe staviti na teret sauĉesnicima ako se ono istovremeno ne moţe staviti na teret neposrednom izvršiocu. Moguće su situacije da postoji razliĉit oblik krivnje kod više saizvršilaca. ako je podstaknuti ili pomognuti izvršilac kriviĉno neodgovoran zbog neuraĉunljivosti ili maloljetstva.26 st.157 st. U posebnom dijelu zakona u sluĉaju kad podstrekavanje odnosno pomaganje predstavlja radnju izvršenja kriviĉnog djela.4. Pritom svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja ili nehata. pomagaĉi i saizvršioci. i za kriviĉnu odgovornost izvršioca. Minimum za odgovornost sauĉesnika po ovoj teoriji nije kriviĉno djelo (radnja sa posljedicom). Ovakva koncepcija razvijana je u njemaĉkoj kriviĉnopravnoj teoriji. Ti liĉni momenti su momenti koji utiĉu na zasnivanje kriviĉne odgovornosti.COM Prema ograniĉenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti. Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti. 120 WWW. pored radnje izvršioca. ublaţavanje kazne. već samo radnja izvršenja.WWW. Principalnu teoriju naš zakonodavac prihvata samo izuzetno.1. a kao izuzetak prihvata i principalnu teoriju. oni ne mogu biti kriviĉno odgovorni. jedna liĉna okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiĉe na pooštravanje kazne. prenijela bi se i na pomagaĉa odnosno podstrekaĉa. To znaĉi da sauĉesnici mogu biti odgovorni samo onda kad je odgovoran i izvrš ilac kriviĉnog djela.

U takvim sluĉajevima postavlja se pitanje da li će uopće.BH-PRAVNICI. a podstrekaĉ će odgovarati u zavisnosti od toga da li je u pitanju podstrekavanje kao samostalno kriviĉno djelo. za tešku tjelesnu povredu. a podstrekaĉ uopće neće biti kriviĉno odgovoran. pomagaĉ izvršiocu pomaţe imajući u vidu drugo.WWW. Tako npr. a izvršilac izvrši sasvim drugo kriviĉno djelo. Ovo pravilo omogućava da se njihova kriviĉna odgovornost previše ne suţava. MeĊutim. pa se radnja podstrekaĉa ne moţe vezati za radnju izvršenja. pa se i odgovornost sauĉ esnika u uţem smislu ne moţe vezati za radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti. moguće su situacije da jedno lice odgovara npr.COM . ako otac i majka zajedniĉki liše ţivota svoje dijete neposredno nakon poroĊaja dok kod majke traje poremećaj izazvan poroĊajem. Radi se o tome da je podstrekaĉ preduzeto podstrekaĉku radnju imajući u vidu jedno kriviĉno djelo. na osnovu liĉnog odnosa. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniĉkim djelovanjem. a da pritom njegov saizvršilac odgovara za kriviĉno djelo ubistva. tu zapravo uopće nema sauĉesništva. pa je logiĉno da se ni odgovornost podstrekaĉa u takvom slĉuaju ne moţe vezati za radnju izvršioca. odnosno pomognut.BH-PRAVNICI. Prva situacija odnosi se na to da postoji mogućnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca djela s obzirom na vrstu kriviĉnog djela. Izvršilac će odgovarati za djelo koje je izvršio. U takvom sluĉaju izvršilac će odgovarati z aizvršeno kriviĉno djelo. Otac će u istom sluĉaju odgovarati kao saizvršilac u obiĉnom djelu. a izvršilac izvrši neko treće kriviĉno djelo. onda nema ni svijesti ni volje za zajedniĉkim ostvarenjem djela. a izvršilac uĉini sitnu kraĊu. odreĊeni njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici. Tako npr. Pravilo da pomagaĉi i podstrekaĉi odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko karakteristiĉnih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila. Mogućnost razliĉite pravne kvalifikacije istog kriviĉnog djela dolaze u obzir i kod onih kr iviĉnih djela kod kojih su. To će biti u sluĉaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvaćena samo teška tjelesna povreda. tada izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela od strane izvršioca nema nikakve uzroĉne veze. liĉnog svojstva ili liĉne okolnosti na strani izvršioca. zavisi od toga koliko su radnje sauĉesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca i koliko su povezani njihovi umišljaji.26 st. pomagaĉ i podstrekaĉ odgovaraju u granicama svog umišljaja. za ubistvo djeteta pri poroĊaju kao privilegirani oblik ubistva. odonosno djelo u kome mu je pruţena pomoć. odnosno djelo druge vrste. Da li će se u ovakvim sluĉajevima odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezivati za djelo izvršioca. postoji saizvršilaštvo u ostvarenju tog kriviĉnog djela.COM Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca. pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju odreĊenih kaţnjivih radnji. Tako je kod sauĉesništva uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od sauĉesnika svojom radnjom doprinosi njegovom ostvarenju. Prema odredbi ĉl. Tako npr. Onaj saizvršilac ĉijim umišljajem nije obuhvaćeno lišavanje ţivota ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca. kao i da se bezrazloţno ne širi. otpada i mogućnost postojanja sauĉesništva. ako podstrekaĉ navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede. To znaĉi da i na strani svih sauĉesnika postoji jedinstven umišljaj upravo na to odreĊeno kriviĉno djelo. ako podstrekaĉ podstrekava na jedno kriviĉno djelo.1 KZ. Granice odgovornosti podstrekaĉa i pomagaĉa U praksi se redovno dogaĊa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut. s tim da se ista djelatnost kod njih razliĉito kvalifikuje: majka će odgovarati zbog svog liĉnog odnosa prema djelu kao majka. Kraće reĉeno. moguće su i situacije da izvršilac izvrši kriviĉno djelo koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut. jer 121 WWW. i u kojoj mjeri pomagaĉ i podstrekaĉ odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac. U takvom sluĉaju nema uzroĉne povezanosti izmeĊu radnje podstrekavanja i radnje izvršenja. s tim da bi u izvršenju kriviĉnog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilac a došlo do lišavanja ţivota pasivnog subjekta. Takvo rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti sauĉesništva.

Isto pravilo primjenjuje se i kad su u pitanju sauĉesnici. bilo usljed vlastite volje. Po toj odredbi. izricanje teţe kazne dolazi u obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. Takav liĉni odnos je npr. podstrekaĉ je podstrekivao na kraĊu.WWW. Tako npr.16 KZ. recidivista. zatim kad se radi o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti. a izvršilac je poĉinio razbojniĉku kraĊu). svojstava. ali teţe prirode. okolnosti na kriviĉnu odgovornost sauĉesnika Liĉni momenti koji postoje na strani nekog od sauĉesnika imaju izuzetno veliki znaĉaj kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. kad je u pitanju lice koje se već nalazi u braku (kod KD dvobraĉnosti) itd. Uticaj liĉnih odnosa. (npr. npr. drugaĉija je situacija za podstrekaĉa ukoliko se radi o sluĉaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr. Navedeni liĉni momenti poseban znaĉaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviĉne odgovornosti. neuraĉunljivost. ili ĉak trajno.BH-PRAVNICI. bitno smanjena uraĉunljivost. 122 WWW. U takvom sluĉaju uzima se da je najispravnije rješenje u primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti.COM . stanje maloljetstva. odnos vojnog lica kod vojnih kriviĉnih djela ili odnos sluţbenih lica kod kriviĉnih djela protiv sluţbene duţnosti. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaĉa. Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaĉa i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog kriviĉnog djela. Naravno.COM neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. odnosno pomagaĉa u granicama njegovog umišljaja. sauĉesnici će se kazniti teţom kaznom ako se teţa posljedica moţe pripisati njihovom nehatu. što znaĉi da se odstupa od pravila odgovornosti u granicama svog umišljaja. Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u pitanju djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi ĉl. pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca. a izvršilac izvrši obiĉnu kraĊu bez provaljivanja. tj. s tim da u njegovom ostvarenju doĊe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste. što znaĉi da će podstrekaĉ odgovarati za djelo na koje je podstrekivao. neovisno od toga što je njegov umišljaj bio upravljen na tešku kraĊu. odnos srodstva itd. tada će primjenom principa akcesornosti i podstrekaĉ odgovarati za obiĉnu kraĊu. U takvom sluĉaju postoji sauĉesništvo jer postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela. iskljuĉenju kaţnjivosti i kad je u pitanju blaţe ili stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija. Pod liĉnim odnosima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo sticajem okolnosti. Pod liĉnim svojstvima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi kraće ili duţe vrijeme. a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika kriviĉnog djela na koje je postojalo podstrekavanje. Treća situacija postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ podstrekavao na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela. podstrekavanje na ubistvo). stanje mlaĊeg punoljetstva. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca na tešku kraĊu koja bi prema njegovom umišljaju trebala biti izvršena obijanjem i provaljivanjem. a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog kriviĉnog djela ili neko drugo istovrsno djelo koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. Zakon ne sadrţi odredbu koja bi odreĊivala pravilo za ovakve situacije.BH-PRAVNICI. Takva liĉna okolnost je kada je u pitanju lice povratnik. Pod liĉnim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne ĉinjenice vezane za liĉnost nekog pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviĉne odgovornosti i kaţnjivosti takvih pojedinaca.

to je okolnost koja vodi njegovom obaveznom oslobaĊanju od kazne. liĉna svojstva i liĉne okolnosti zbog kojih Zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta oslobaĊanje od kazne. problem koji se javlja u vezi sa kriviĉnom odgovornošću sauĉesnika svodi se na pitanje kako će se riješiti situacije kada se pomenuti liĉni momenti ne nalaze kod svih sauĉesnika.26 st. mogu se uzeti u obzir samo onom sauĉesniku kod kojeg takvi odnosi. 123 WWW. već samo kod nekih od njih. ublaţavanje ili pooštravanje kazne. ali se ona ne proteţe na pomagaĉa i podstrekaĉe u tom djelu.BH-PRAVNICI.COM .WWW. samo će se njemu usljed neuraĉunljivosti iskljuĉiti odgovornost. Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela. ako je izvršilac djela bio neuraĉunljiv u vrijeme izvršenja.BH-PRAVNICI. svojstva i okolnosti postoje. dok će oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno kriviĉno odgovorni.3 postavio je pravilo prema kome liĉni odnosi. ta liĉna okolnost će se samo njemu uzeti kao oteţavajuća prilikom odmjeravanja kazne.COM U kontekstu liĉnih momenata. Npr. Naš KZ prema odredbi ĉl. Ako je izvršilac višestruki povratnik.

WWW.COM IV KRIVIČNE SANKCIJE 124 WWW.COM .BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.

BH-PRAVNICI.COM 125 WWW.COM .WWW.BH-PRAVNICI.

sankcija moţe biti dugotrajni zatvor. treba sprijeĉiti da do kriminaliteta uopće doĊe. Kriviĉne sankcije su meĊusobno veoma razliĉite. Preventivnim mjerama. uprkos tome postoje neka opća.BH-PRAVNICI. Mjere koje se prinudno primjenjuju prema uĉiniocima kriviĉnih djela zbog izvršenog djela nazivaju se kriviĉnim sankcijama. e) Kriviĉnu sankciju izriĉe nadleţni organ.BH-PRAVNICI. lišavanje slobode. koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti. Sistem kriviĉnih sankcija Skoro do kraja 19.COM KRIVIČNE SANKCIJE POJAM KRIVIĈNE SANKCIJE I VRSTE KRIVIĈNIH SANKCIJA Pojam kriviĉne sankcije Svako društvo preduzima odreĊene mjere za suzbijanje kriminaliteta. One se mogu podijeliti na preventivne i prinudne. Npr. odnosno vaspitne mjere. i poĉetkom 20. radi zaštite društva od kriminaliteta.COM . a zatim vaspitno-popravne. Za savremene sisteme kriviĉnih sankcija karakteristiĉno je postojanje većeg broja razliĉitih sankcija. Ova sankcija obuhvata odgovarajući medicinski tretman. zajedniĉka obiljeţja svih kriviĉnih sankcija: a) Sve kriviĉne sankcije imaju zajedniĉku opću svrhu. te uĉiniocima koji kriviĉna djela vrše pod uticajem alkohola i droga. d) Kriviĉna sankcija se moţe izreći samo uĉiniocu kriviĉnog djela.WWW. Njihovom primjenom društvo se štiti od kriminaliteta. MeĊutim. Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opći pojam kriviĉne sankcije: Krivična sankcija je mjera krivičnopravne prinude koju sud izriče učiniocu krivičnog djela u zakonito sprovedenom postupku. koje mogu biti opće i posebne. U nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne. b) Kriviĉne sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ograniĉavanje sloboda ili prava uĉinioca kriviĉnog djela. Neka kriviĉna zakonodavstva predviĊaju i neke posebne kriviĉnopravne mjere koje se ne mogu striktno svrstati u jednu od navedenih grupa. U teoriji kriviĉnog prava one se razliĉito 126 WWW. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava ili u upozorenju učinioca da će biti lišen ili ograničen slobode ili prava ako ponovo izvrši krivično djelo. Dalji razvoj strukture kriviĉnih sankcija nastavljen je uvoĊenjem mjera bezbjednosti namijenjenih uĉiniocima kriviĉnih djela kod kojih je postoji odreĊeni stepen duševne poremećenosti. imovinska kazna). ali i sudska opomena. mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. f) Izricanju kriviĉne sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrĊuje postojanje uslova za izricanje odreĊene sankcije.vijeka poĉinju se propisivati posebne sankcije za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. Krajem 19.vijeka jedina kriviĉna sankcija je bila kazna (fiziĉka kazna. a to je sud. Sveukupnost ovih mjera u odreĊenom zakonodavstvu ĉini sistem kriviĉnih sankcija. c) Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći samo sankcija koja je predviĊena zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kad je kriviĉno djelo uĉinjeno – “nulla poena sine lege”.

postupak u kome se izriĉe itd. kod smrtne kazne). Opća obiljeţja kazne i definicija kazne Opća obiljeţja kazne imaju odreĊene specifiĉnosti u odnosu na opća obiljeţja kriviĉnih sankcija uopće: a) Kazna je kriviĉna sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije. zakonitost u izricanju. obaveza naknade prouzrokovane štete. Ona nije samo pravna kategorija. koja vaţe za svaku kaznu. MeĊutim. KAZNE POJAM KAZNE Opća razmatranja o kazni Kazna je najstarija kriviĉna sankcija.COM . d) Opće obiljeţje kazne je i njena odreĊenost u zakonu. pravne posljedice osude itd. tj. da odgovara teţini izvršenog djela i stepenu kriviĉne odgovornosti uĉinioca. takva da je moguće otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode (moguće samo kod imovinskih kazni). b) Opoziva. U nekim zakonodavstvima posebnu kriviĉnu sankciju predstavlja uslovna osuda. Ĉesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni. Na osnovu navedenog. ili se ograniĉava u njima. Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreĊenost u zakonu. kao i njen društveni znaĉaj. Obiljeţja kazne relativnog karaktera Pored općih obiljeţja kazne. 127 WWW. postoje još neka obiljeţja koja su karakteristiĉna samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni.COM nazivaju: parapenalne mjere. krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela. da se moţe ukinuti. Po tim obiljeţjima kazna treba biti: a) Djeljiva. za razliku od ostalih kriviĉnih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva specijalne prevencije. sudske mjere.WWW. Materijalni pojam kazne najĉešće se odreĊuje s obzirom na svrhu koju treba postići kaznom. već prije svega pojava u društvu. takva da se moţe izricati u većoj ili manjoj mjeri. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava. nemoguće npr. e) Kaznu moţe izreći samo sud u zakonom propisanom postupku. Dakle. Takve su npr: sudska opomena. oduzimanje imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom. tj. da pogaĊa samo uĉinioca kriviĉnog djela. ovakva podjela nema osnova jer pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja. tj.BH-PRAVNICI. radi zaštite društva od kriminaliteta. b) Kaznom se uĉinilac kriviĉnog djela lišava odreĊenih sloboda ili prava. (moguće kod kazni lišenja slobode i novĉane kazne. tj. pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u opći pojam kazne. tj. Ta obiljeţja su relativnog karaktera. c) Popravljiva. sankcije sui generis itd. kako kod propisivanja tako i kod izricanja. U tom smislu se moţe reći da je danas u najvećem broju zemalja prihvaćen pluralistiĉki sistem kriviĉnih sankcija. c) Kazna se moţe izreći samo krivično odgovornom uĉiniocu djela. kaznom se utiĉe na uĉinioca da ne ponovi vršenje kriviĉnog djela (specijalna prevencija). ali i na ostala lica da se uzdrţe od vršenja kriviĉnih djela (generalna prevencija). d) Liĉna.BH-PRAVNICI. e) Srazmjerna. moţe se dati opći pojam kazne: Kazna je krivična sankcija koju sud izriče u zakonito sprovedenom postupku. organ nadleţan za izricanje.

Apsolutne teorije su najstarije. relativne i mješovite (ekletiĉke) teorije. a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se konstituira kriviĉnopravnim normama. Opravdanost primjene kazne Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta.BH-PRAVNICI. kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). a ne zato da se ne bi griješilo. Kaţnjava se zato što se griješilo. pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje pravnog poretka. Kazna je sama sebi cilj. Zbog toga pravni osnov kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet. zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz djelovanje na uĉinioca kriviĉnog djela. sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe teorija: apsolutne. meĊu ostalim i pravo na ţivot i slobodu. Zato se ove teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne. Svrha je zaštita društva. Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za kriviĉno djelo.COM f) Humana. Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviĉne sankcije zaštita društva od kriminaliteta. Prema Listu. OPRAVDANOST KAZNE Razliĉita shvatanja o opravdanosti kazne O opravdanosti kazne u literaturi postoje razliĉita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima pojedinih pisaca. Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso). Po Kantovom shvatanju kriviĉnog djela i kazne. a te granice odreĊene su zakonitošću kazne. izmeĊu društva i pojedinaca postoji prećutni sporazum kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreĊena svoja prava. opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se u zahtjevu apsolutne pravde. Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj ili posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili općoj prevenciji. ali to nije njena svrha. SVRHA KAZNE Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne U nauci kriviĉnog prava. Za sljedbenike Hegelove filozofije. Za predstavnike italijanske pozitivne škole. Kroz kaznu uĉinilac treba ispaštati za ono što je uĉinio. pravni osnov kazne je dijalektiĉka nuţnost za uspostavljanjem pravnog poretka. Ona to pravo moţe vršiti u granicama ugovora. Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziĉkog ili psihiĉkog muĉenja lica prema kojem se primjenjuje.BH-PRAVNICI. Po teorijama o specijalnoj prevenciji. Pravo je izraz opće volje (teza). a kazna je sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije sinteza).COM . pravni osnov mjera socijalne zaštite je odbrana društva. Osnovna svrha kazne je da se njome utiĉe na uĉinioca da 128 WWW. Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave.WWW.

a s druge strane uticajem na lica koja su već izvršila kriviĉno djelo da ih ponovo ne vrše. što obavezuje one koji primjenjuju zakon. naĉin izvršenja kazni mora biti zastrašujući. . Mješovite ili ekletiĉke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i relativnih teorija. To je vodilo surovosti kaţnjavanja. 2. a javnost mora na neki naĉin biti upoznata sa njihovim izvršenjem. OdreĊivanje svrhe kazne Svrha kaţnjavanja je zaštita odreĊenog društva od odreĊenog kriminaliteta. te “preventivni uticaj na druge da ne čine krivična djela”.33 KZ FBiH.teorija starateljstva – primjenom kazne uĉinioca treba staviti odreĊeno vrijeme pod reţim nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo.teorija zastrašenja – predupreĊenje novog kriviĉnog djela najbolje se ostvaruje kroz zastrašujući uticaj kazne.teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo propisivanje kazne za kriviĉno djelo preventivno djeluje. SISTEM KAZNI VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUĆA KLASIFIKACIJA 129 WWW. Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo. Smisao zakonodavnog odreĊivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk: 1. . Ovo je moguće uz 3 uslova: kazne moraju biti stroge. Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oĉekuje ako izvrši kriviĉno djelo.WWW. ĉime se najbolje obezbjeĊuje da osuĊeni nakon izdrţane kazne ne ponovi kriviĉno djelo.teorija opomene – opći preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne. tj. Za pristalice ove teorije. ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na razne naĉine: . mora biti izvjesno da će zaprijećena kazna biti i izreĉena.BH-PRAVNICI.zastrašenje izvršenjem kazne – zastrašujući uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. Sa jasno odreĊenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta opravdana ili ne. Npr. Postoji nekoliko varijanti ove teorije: . gdje se izriĉito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprečavanje učinitelja da čini krivična djela i njegov preodgoj”. Ova zaštita se najbolje ostvaruje s jedne strane prevencijom od budućih vršenja kriviĉnih djela. Ovakvo stanovište prihvaćeno je u odredbi ĉl. Zauzimanjem naĉelnog stava o tome. ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se uĉiniti samo ako se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja.teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom. Savremeni zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne resocijalizacija uĉinioca kriviĉnog djela. . . Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu). koja treba formirati i uĉvrstiti uvjerenje da je kriviĉno djelo nemoralan akt. Primjena nekih instituta kriviĉnog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe kaţnjavanja. odnosno na druge graĊane. jer samo takva kazna moţe popravno djelovati na uĉinioca kriviĉnog djela. Dakle.BH-PRAVNICI. njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan ţivot. ali se i preventivno djeluje na buduće vršenje kriviĉnih djela. Da bi se to ostvarilo.COM . Teorije generalne ili opće prevencije svrhu kazne odreĊuju kao uticaj na graĊane da ne vrše kriviĉna djela. svrha kazne je i generalna i specijalna prevencija. zakonodavac daje opću smjernicu o tome šta se ţeli postići kaţnjavanjem. kazna mora biti praviĉna. odluka o izvršenju KD mora biti zasnovana na procjeni korisnosti od izvršenja djela i štete od izreĉene kazne.COM ponovo ne izvrši kriviĉno djelo.

36 st. a koja su uĉinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti. protiv slobode. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora.COM . Ona objedinjava najviše uslova koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se izricati u razliĉitom trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu.35). one mogu biti odreĊene alternativno i kumulativno. c) Prema naĉinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske. Prihvaćeni sistem kazni odgovara većem broju savremenih kriviĉnih zakonodavstava. Naše kriviĉno pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu. Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni. izborna prava. koja se moţe izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. to moţe biti samo neka od glavnih kazni.COM Osnovne podjele kazni U kriviĉnom zakonodavstvu i teoriji najĉešće su prihvaćene slijedeće vrste kazni: a) Prema naĉinu izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne. Osnovne karakteristike sistema kazni u našem kriviĉnom pravu Relativno mali broj kazni. Uĉiniocu se zbog izvršenog KD moţe izreći jedna ili 2 kazne. d) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni. Za naš sistem karakteristiĉan je poseban status novĉane kazne. Glavne kazne se mogu izreći samostalno za izvršeno kriviĉno djelo. Uz glavnu se moţe izreći samo jedna od sporednih kazni. onda se po pravilu moţe izreći samo kao glavna kazna. Prema ĉl. prava udruţivanja i sl). s tim što se smrtna kazna moţe se izreći i izvršiti samo dok traje ratno stanje ili neposredna ratna opasnost. Trajne su one koje se izriĉu za cio ţivot osuĊivanog lica (npr. opoziva je. a novĉana kazna i kao glavna i kao sporedna (ĉl.WWW. kao vrste kazni navedene su zatvor. izvršenje se moţe prilagoditi karakteru osuĊenih lica. za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći i kad nije propisana zakonom. protiv imovine i protiv graĊanskih prava (npr. kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna). dok se sporedne mogu izreći samo uz neku od glavnih kazni. protiv tijela (npr. Vremenske su one koje se izriĉu na odreĊeno vrijeme.2. b) Prema vrsti sloboda i prava kojih se uĉinilac kriviĉnog djela lišava.BH-PRAVNICI. Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izreći samo kao glavne kazne. ili kad je zakonom propisana alternativno sa kaznom zatvora pa sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Izuzetak od ovog pravila je kod kriviĉnih djela iz koristoljublja. samo jedna se moţe izreći kao glavna. u većoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale 130 WWW. u ovakvim sluĉajevima novĉana kazna se moţe izreći i kao sporedna.BH-PRAVNICI. Ako je jedna.doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graĊanskih prava). ZATVOR Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviĉne sankcije Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaĉajnije mjesto u sistemu kriviĉnih sankcija jer je praksa pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja. dugotrajni zatvor i novĉana kazna. odsijecanje ruke). bez obzira što je alternativno propisana sa kaznom zatvora.34). Dakle. odnosno koje se uĉiniocu ograniĉavaju primjenom kazne. Sistem kazni u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH (ĉl. Izuzetno se zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike kriviĉnih djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

humanizacija zatvorskog tretmana nuţno umanjuje zastrašujući uticaj ove kazne. c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju smrtnu kaznu.WWW. što se smatralo opravdanim prvenstveno zbog individualizacije kazne usljed razliĉitosti vrste i teţine kriviĉnih djela. ako znaĉe razliĉite tretmane za osuĊena lica. MeĊutim. rad osuĊenika odavno je prestao biti osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu. kao i krivice uĉinioca. Ocjena liĉnosti uĉinioca vrši se na osnovu indeterministiĉkog shvatanja o slobodi njegove volje. u nauci kriviĉnog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode ili preći na jedan oblik ove kazne.BH-PRAVNICI. obzirom na investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i njihovo materijalno i kadrovsko opremanje.kratkotrajne kazne lišenja slobode.jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne. d) Posebne kritike upućuju se kazni lišenja slobode dugog trajanja. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci se istiĉu i argumenti protiv kazni lišenja slobode: a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u striktnoj funkciji sa teţinom izvršenog djela. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja slobode. zakonodavstva 19. b) Lišenje slobode je neophodna mjera kaţnjavanja za odreĊene vrste delikvenata jer se ne vidi drugi naĉin reakcije na njihovo ponašanje. da li se izdrţava ćelijskom izolacijom ili zajedniĉki. u daljem razvoju kriviĉnog prava. c) Mogućnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja ciljeva specijalne prevencije. To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i davanje povlastica moţe suţavati ili proširivati.izricanje ove kazne u odreĊenom ili neodreĊenom trajanju. e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu kriviĉnu sankciju.vijeka prihvataju više kazni lišenja slobode. . Ćelijska izolacija se sve rjeĊe susreće u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. te kakva su prava osuĊenih lica. Unifikacija kazni lišenja slobode. i prve polovine 20. broj posjeta i sl. Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode U oblasti materijalnog kriviĉnog prava posebno se istiĉu 3 problema vezana za ovu kaznu: . U vrijeme kad se kazna lišenja slobode ĉešće javlja kao kriviĉna sankcija bio je predviĊen uglavnom jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje tamnovanje osuĊenog pod vrlo teškim uslovima. a razlike u pravima osuĊenika danas su vrlo male i svode se na broj pisama koja se mogu poslati ili primiti.vijeka uglavnom se zasnivala na tome da li je kazna praćena prinudnim radom ili ne.COM . Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razliĉitih kazni lišenja slobode ne postoje znaĉajne razlike u pogledu poloţaja osuĊenih lica. Razlika izmeĊu pojedinih kazni lišenja slobode u zakonodavstvu 19. najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne lišenja slobode u sklopu koje se realiziraju programi resocijalizacije. Unifikacija kazni najĉešće se brani slijedećim razlozima: a) Postojanje više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meĊusobno razlikuju u pogledu njihove sadrţine. prihvatljiva je od javnog mnijenja itd. jer se vrlo negativno odraţavaju na liĉnost osuĊenog. MeĊutim. Osim toga. b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv kriminaliteta jer je privremenog karaktera i jer uĉinilac time nije onemogućen da i dalje vrši kriviĉna djela u odnosu na ostalu zatvorsku populaciju. .BH-PRAVNICI. S druge strane.COM kazne. 131 WWW. danas se u teoriji istiĉu i slijedeći argumenti: a) Resocijalizacija uĉinilaca kriviĉnih djela. Danas je rad terapeutsko sredstvo u procesu resocijalizacije osuĊenika. a posebno resocijalizacije osuĊenih lica nisu velike i ĉesto se predimenzioniraju. kao jedan od osnovnih ciljeva primjene kriviĉnih sankcija. MeĊutim.

a kriviĉni zakoni predviĊaju minimume koji omogućavaju njihovo izricanje. Protiv ovih kazni najĉešće se izriĉu slijedeći prigovori: a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha kriviĉnih sankcija. a ne po vrsti. kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica. 132 WWW. b) Kratka kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije. Zato se kratkotrajno lišavanje slobode ĉesto naziva “seminarom kriminaliteta”. d) Struktura kriminaliteta takoĊer opravdava primjenu ovih kazni. d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja slobode na jednu nuţno vodio reviziji ĉitavog kriviĉnopravnog sistema. c) Zatvaranje kratkog trajanja stimuliše povrat.WWW. npr. c) Za neke kategorije uĉinilaca KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro neophodna kriviĉna sankcija (npr. lica koja izbjegavaju novĉane obaveze kao što je alimentacija i sl). sudska opomena. I pored kritika.COM b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogućnosti za individualizaciju ove kazne. s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana. profesionalnom i društvenom pogledu. Kroz podizanje općeg zakonskog minimuma treba onemogućiti da se kazna lišenja slobode izriĉe u kratkom trajanju. nedisciplinirani vozaĉi m/v. a i u teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje. U nauci kriviĉnog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode. U sistem kriviĉnih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto kratkotrajne kazne lišenja slobode. Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreĊen.BH-PRAVNICI. 2. b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuĊenog u moralnom. materijalnom. Najzastupljenije je stanovište da se radi o kaznama u trajanju do 6 mjeseci. psihopatske ili socijalno poremećene liĉnosti ili alkoholiĉari. novĉana kazna itd. uslovna osuda. a njihova primjena pravda se nizom argumenata: a) Individualizacija kriviĉne sankcije pretpostavlja odreĊeni raspon kazni. kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi.COM . MeĊutim. sa argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili novĉana kazna. c) Prihvatanjem jedinstvene kazne lišenja slobode otklonile bi se neke nelogiĉnosti koje nastaju u sistemu više kazni lišenja slobode kod odmjeravanja kazne za djela u sticaju. Sitni kriminal se ne moţe kaţnjavati teţim kaznama.siledţije. Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca: 1. mlaĊi punoljetnici.BH-PRAVNICI. Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvaćene su u većini savremenih kriviĉnih zakonodavstava. e) Boljim organizovanjem naĉina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne zatvora. e) Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiĉne. Kratkotrajne kazne lišenja slobode. d) Kratka kazna je posebno štetna za odreĊene kategorije uĉinilaca kriviĉnih djela kao što su maloljetnici. jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni štetnom uticaju povratnika i profesionalnih delikvenata.

godine sagraĊen prvi zatvor sa potpuno usamljeniĉkim reţimom u kome su osuĊenici ţivjeli u ćelijama potpuno odvojeni jedni od drugih 24 sata dnevno. Dugotrajni zatvor ne moţe se izreći uĉiniocu koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota. Moţe se izreći od 15 dana do 15 godina (ĉl. Po zatvorima u Pensilvaniji. neka kriviĉna zakonodavstva poznaju sistem izricanja kazne u neodreĊenom trajanju. auburnski sistem.COM . osnovanom 1823. a iznimno i “radom za opće dobro na slobodi” (ĉl. To se opravdava sa više razloga: 1.BH-PRAVNICI. d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti novĉanom kaznom.irski sistem. Po ovom sistemu osuĊenici su se usamljivali po ćelijama samo noću. što je i najviše u skladu sa naĉelima zakonitosti i praviĉnosti.1). U Filadelfiji je 1790. U najvećem broju savremenih kriviĉnih sistema predviĊeno je izricanje kazne lišenja slobode u taĉno odreĊenom trajanju. a opći maksimum i minimum odreĊuje sud ili zakon. 3. b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode. dok su tokom dana bili na zajedniĉkom radu ali sa strogom zabranom razgovora. koji uz sve navedeno sadrţi i jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaĊanja (odjeljenje za slobodnjake). već o njenom efektivnom trajanju odluĉuje administracija nadleţna za izvršenje kazne. 2. s tim što je svako naredno odjeljenje povoljnije za osuĊenika. u drţavi Njujork. c) Zatvor se izriĉe na pune godine i mjesece. Drugi stepen nastaje zajedniĉkim radom u 4 odjeljenja zatvora.37 st. Izvršenje kazni lišenja slobode Naĉini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razliĉiti. usamljeniĉki sistem nazvan je pensilvanijski ili filadelfijski sistem. za kriviĉno djelo za koje je propisan i u granicama propisane kazne. sa izvršavanjem radne obaveze.BH-PRAVNICI. Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora. OsuĊenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem. Poĉetkom XVII vijeka osn ivaju se posebni zavodi za izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuĊenici upućivani na teške fiziĉke radove. koji je dobio ime po zatvoru u Auburn-u. MeĊutim. Osnovne karakteristike ove kazne su: a) Zatvor se moţe izreći samo kao glavna kazna. Sredinom XIX vijeka poĉinje se primjenjivati tzv. Kazne neodreĊenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su prihvatile ovaj sistem. Kazna lišenja slobode u našem pravu KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor .3). Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike.godine. Opća karakteristika ovog sistema je da sud ne odreĊuje unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode. Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem ćutanja”. Treći stepen je uslovni otpust koji se moţe opozvati. Ovaj sistem ima 3 stepena u izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljeniĉki zatvor u ćelijama tokom dana i noći. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuĊenika tokom izvršenja kazne. Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv. 133 WWW.37 st.COM Kazna lišenja slobode odreĊenog ili neodreĊenog trajanja. Izuzetno. U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poĉeo preovlaĊivati tzv.38).WWW. progresivni sistem. Ovako izreĉena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije osuĊenih lica. za najteţe oblike kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se propisati dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 40 godina (ĉl. a do 6 mjeseci i na pune dane.

1). Ove ustanove se razlikuju po stepenu obezbjeĊenja i intenzitetu ograniĉavanja slobode osuĊenih lica. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se izdrţava kazna. Uslovni otpust Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo.WWW.COM Poboljšanju poloţaja osuĊenih lica znaĉajno je doprinijela meĊunarodna Komisija za kriviĉno pravo i izvršenje kazne. Da bi se osuĊeni mogao uslovno otpustiti. Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijedećim naĉelima: a) Zakonitost u izvršenju kazne. disciplini itd. Da je osuĊenik izdrţao polovinu kazne. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju kao svrsi kaţnjavanja. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne.BH-PRAVNICI. b) OsuĊenik se lišava prava ili se ograniĉava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se ostvarila svrha kazne (ĉl.106 st. Ako osuĊena osoba pristane da radi ili traţi da radi. d) Individualizacija u izvršenju kazne. a ne pravo osuĊenika. prepiska.2). Izuzetno. 2. a posebno da neće vršiti kriviĉna djela. Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa ĉijeg je izdrţavanja osuĊeni uslovno pušten. a KZ FBiH (glava VII) sadrţi opće odredbe o izvršenju kazni. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe osnovano oĉekivati da će se na slobodi dobro vladati. pravima zatvorenika. moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (ĉl. b) Naĉelo humanosti. Uslovni otpust je zakonska mogućnost. c) Popravljanje osuĊenih lica. bez obzira na saglasnost osuĊenika. OsuĊenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava: zdravstvena zaštita. Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija.105). Minimalnim pravilima postavljen je niz općih principa o postupanju sa licima osuĊenim na kaznu lišenja slobode i sugerirana su odreĊena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima. Rad treba što više odgovarati savremenom naĉinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati sposobnostima osuĊenog (st.COM . omogućit će joj se rad (st. Postupak za davanje uslovnog otpusta po pravilu se pokreće na molbu osuĊenika ili ĉlanova njegove uţe porodice ako se osuĊeni s tim saglasio.BH-PRAVNICI. Osnovne karakteristike naĉina izvršenja kazne zatvora su slijedeće: a) Lica kaznu izdrţavaju u zatvorenim. 8-satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice. pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreĉena ne uĉini kriviĉno djelo.107 KZ FBiH): 1. posjete. 134 WWW.3). e) Skupno izvršenje kazne. neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom godine itd. c) Od osuĊenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (ĉl. te ako posebne okolnosti koje se odnose na liĉnost osuĊenog oĉigledno pokazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuĊenim licima koja su bila prihvaćena od Društva naroda. a kasnije uz odreĊene izmjene i od OUN. lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni uslov o vladanju. Tek nakon isteka tog vremena osuĊeni je apsolutno osloboĊen.

Izdrţanih 12 godina uraĉunava se u kaznu. Svrha tih mjera je resocijalizacija osuĊenika i pomoć u rješavanju egzistencijalnih problema.2 Ukoliko osuĊeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uĉini kriviĉno djelo. Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u obzir uzima srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela. jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora.2. Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao po ranijoj osudi uraĉunava se u ovu jedinstvenu kaznu. Ako su za sva KD uĉinjena u sticaju predviĊene pojedinaĉne kazne do 3 godine zatvora. njihov znaĉaj. s tim što se ranije izreĉena kazna uzima kao utvrĊena.COM .WWW. Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je uĉinio prije nego što je uslovno otpušten. Kad sud opozove uslovni otpust. MeĊutim. Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno otpušteni uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna do 1 godine zatvora (ĉl. ako je za neko od KD uĉinjenih u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. ali se ne uraĉunava vrijeme koje je osuĊeni proveo na uslovnom otpustu. što bi praktiĉno znaĉilo da za novo kriviĉno djelo nije ni kaţnjeno. primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavan ja u svim sluĉajevima. Ako uslovno otpušteni bude osuĊen na kaznu zatvora do jedne godine. NOVĈANA KAZNA 2 Provjeriti o kojem organu se tačno radi 135 WWW. ako bi se poštivala odredba ĉl. ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti preći 15 godina zatvora. Pruţanje postpenalne pomoći Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuĊenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja kazne pomogne na razliĉite naĉine. ako se primjenom odredaba ĉl. te bi takvo lice izašlo nakon 3 godine.BH-PRAVNICI. Sud je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni uĉinio jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna preko 1 godine zatvora. Pruţanje postpenalne pomoći organizira se preko odgovarajućih organa općine na kojoj osuĊeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za socijalni rad).46. O opozivanju odluĉuje sud.47 st.46 KZ FBiH. Ova pomoć moţe obuhvatati razliĉite oblike moralne i materijalne pomoći. Zbog toga zakonodavac u odredbi ĉl. Shodno odredbama ĉl. po pravilu izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju iz ĉl.COM O uslovnom otpustu odluĉuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ FBiH. ako je lice osuĊeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12 godina.108 st. uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora. Npr. pobude iz kojih su uĉinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta.2 ostavlja sudu mogućnost da za kriviĉno djelo izvršeno u vrijeme uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreĉene kazne. takvo lice dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora. 1 i 2). pa zatim poĉinilo neko teško kriviĉno djelo.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora.46 st. ostvaren je osnov za opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno. a sud ne opozove uslovni otpust. sud će izreći samo tu kaznu. sud će izreći jedinstvenu kaznu koja mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne.BH-PRAVNICI.

Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvećem broju kriviĉnih zakonodavstava. OsuĊeni kaznu osjeća kao “bogaćenje drţave na njegov raĉun” i za to ona ne moţe popravno djelovati na njega. Metod “dani-novĉana kazna” je novijeg datuma. otklonilo bi se da ona nejednako pogaĊa osuĊene.BH-PRAVNICI.WWW. ukoliko se kazna ne izriĉe u minimalnim iznosima. Novĉana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne. Pritom imovno stanje uĉinioca uvijek ima uticaja na odmjeravanje konkretne novĉane kazne. Po njemu se uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna izriĉe u taĉno odreĊenom iznosu. U drugoj fazi utvrĊuje se iznos jednog dana – novĉane kazne. Tako se postiţe da uĉinioci istog kriviĉnog djela mogu dobiti isti broj “dana” novĉane kazne. Ona spada u red sankcija koje se ĉesto primjenjuju u praksi. Sve navedeno opravdava postojanje novĉane kazne. 4. jer nejednako pogaĊa uĉinioce razliĉitog imovnog stanja. pobornici novĉane kazne istiĉu niz kontraargumenata: 1. Novĉana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja. Primjenom novĉane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije. 2. tako da ta kazna jednako pogaĊa i druga lica koja nisu kriva za izvršeno djelo. 3.BH-PRAVNICI. novĉana kazna je i neekonomiĉna.COM . MeĊutim. ali 136 WWW. 3. Ova kazna je prije svega nepraviĉna. Novĉana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogućnost da se lako otklone njeni efekti. a troškovi njenog prinudnog izvršenja nekad su veći od iznosa dosuĊene novĉane kazne. Na kraju. 2. Ĉinjenica da primjena novĉane kazne pogaĊa i druga lica karakteristiĉna je i za sve ostale kriviĉne sankcije. u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na sluĉajeve izricanja uĉiniocu koji ima materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl). ona se moţe zamijeniti kaznom zatvora. U prvoj fazi uĉiniocu kriviĉnog djela utvrĊuje se odreĊeni broj “dana” i pritom su od znaĉaja priroda i teţina izvršenog djela i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. OsuĊeni ĉesto izbjegavaju plaćanje kazne. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze. U sluĉaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne. pri ĉemu je od odluĉujućeg znaĉaja imovinsko stanje uĉinioca. Novĉanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije. dok im se u teoriji stavlja niz prigovora: 1. a time i izbjegavanja negativnih posljedica koje mogu proizaći iz te kazne.COM Opravdanost novĉane kazne kao kriviĉne sankcije Novĉana kazna je imovinska kriviĉna sankcija koja se sastoji u plaćanju od strane osuĊenog odreĊenog novĉanog iznosa. Osim toga. a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve ĉešće njene primjene. Naĉini utvrĊivanja novĉane kazne U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i metod “dani-novĉana kazna”. već izaziva osjećaj nepravde i revolta prema društvu. Novĉanom kaznom se ne mogu postići ciljevi generalne prevencije jer ona po pravilu nema zastrašujući uticaj na potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. Ukoliko bi se u kriviĉnom postupku potpunije utvrĊivalo imovno stanje uĉinioca i novĉana kazna odmjeravala prema tako utvrĊenom stanju. 5.

Opći minimum novĉane kazne je 200 KM. koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno odreĊenih kazni.2). Ovakav sistem moţe dovesti do proizvoljnosti i samovolje. U presudi kojom je izrekao novĉanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate. 2. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. Ovaj sistem nije pogodan niti praviĉan jer onemogućava individualizaciju kazne s obzirom na uĉinioca i okolnosti djela. ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (ĉl.COM da im novĉani iznosi za jedan dan budu razliĉiti. raniji ţivot uĉinitelja. U opravdanim sluĉajevima sud moţe dozvoliti isplatu kazne u otplatama (ratama). Sud će posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti: 1. sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreĊenih kazni. uz istovremeno razliĉito novĉano kaţnjavanje zbog razliĉitog imovnog stanja. Moţe se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. U sluĉaju da isplati i ostatak novĉane kazne. a imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl.BH-PRAVNICI. ODMJERAVANJE KAZNE ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE Zakonsko propisivanje kazne Propisivanje kazne je utvrĊivanje granica kaţnjavanja za odreĊeno kriviĉno djelo. Postoje razliĉiti sistemi zakonskog propisivanja kazni. drţanje poslije kriviĉnog djela itd.39 st.39 st. a opći maksimum 20. već ovlašćuje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više zakonom predviĊenih sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. Novĉana kazna u našem kriviĉnom pravu Uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna se izriĉe samo kad je propisana za odreĊeno djelo. drugi prihodi. Sistem apsolutno odreĊenih kazni je sistem po kome zakon taĉno odreĊuje vrstu i visinu kazne koja se u svakom konkretnom sluĉaju izriĉe uĉiniocu odreĊenog kriviĉnog djela. 137 WWW. koji ne moţe biti kraći od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca.WWW. Ako se kazna ne moţe ni prinudno naplatiti.COM .000 KM. Okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. Za kriviĉna djela iz koristoljublja maksimum je 100. Okolnosti vezane za imovno stanje učinioca – liĉni dohodak. U sluĉaju smrti osuĊenog novĉana kazna se ne izvršava.BH-PRAVNICI. porodiĉne obaveze. Pri odmjeravanju novĉane kazne sud će uzeti u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti.000 KM (ĉl. Isto vaţi i ako osuĊeni plati samo dio kazne.1). Ideja ovog sistema je da se ostvari jednakost uĉinilaca kriviĉnih djela pred zakonom. imovina. što dovodi do razliĉitog novĉanog kaţnjavanja. izvršenje zatvora se obustavlja. 3. Ukoliko osuĊeni ne isplati kaznu u odreĊenom roku. ali zatvor u tom sluĉaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci. pristupa se njenom prinudnom izvršenju. Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreĊenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva pravila za odmjeravanje kazne. sud će je izvršiti tako što će za svakih zapoĉetih 50 KM odrediti 1 dan zatvora.40).

naĉin odmjeravanja kazne za djela u sticaju itd.COM U sistemu relativno odreĊenih kazni zakon odreĊuje samo okvir u kome se sud mora kretati prilikom odmjeravanja kazne. Sud će posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. vaţe opće granice te vrste kazne. te se najĉešće govori o sudskom odmjeravanju kazne. Sistem relativno odreĊenih kazni zastupljen je i u našem kriviĉnom pravu. veće su mogućnosti za njenu individualizaciju po mjeri. INDIVIDUALIZACIJA KAZNE Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju kriviĉnog prava Individualizacija kazne znaĉi izricanje uĉiniocu kriviĉnog djela one kazne kojom će se. Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne Praktiĉno sprovoĊenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti. S obzirom na to postoje opći i posebni minimum i maksimum kazne. raniji ţivot uĉinitelja. 138 WWW. najbolje ostvariti svrha njene primjene. U sluĉaju kad nisu odreĊene posebne granice za odreĊeno kriviĉno djelo. KZ FBiH koji odreĊuje da pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. Ako se propisana kazna moţe izricati u razliĉitim iznosima. administrativno odmjeravanje kazne. tj. pod kojim se podrazumijeva prilagoĊavanje metoda postupanja prema razliĉitim kategorijama uĉinilaca kriviĉnih djela u postupku izvršenja kazni zatvora. Opće se odnose na izricanje odreĊene vrste kazne. Ĉesto se govori o individualizaciji kriviĉne sankcije pod kojom se podrazumijeva odluĉivanje suda o tome koju će vrstu kriviĉne sankcije primjeniti u konkretnom sluĉaju (kazna ili uslovna osuda. Opća pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreĊena su ĉlanom 40. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. a posebne se odnose na izricanje kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. po ocjeni suda. a sud presudom donosi samo granice kazne. Posebno znaĉajna su ovlaštenja suda u primjeni olakšavajućih ili oteţavajućih okolnosti. Odmjeravanje kazne Odmjeriti kaznu znaĉi utvrditi vrstu i mjeru kazne odreĊenom uĉiniocu za izvršeno kriviĉno djelo. U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana. odreĊuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izreći za odreĊeno djelo. po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrĊuju organi nadleţni za njeno izvršenje. Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla. zakonske mogućnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne.40).WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Npr. već zakon odreĊuje samo vrstu kazne. te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opće i posebne. U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. alternativno propisivanje više kazni za odreĊeno kriviĉno djelo pruţa sudu veće mogućnosti da kaznu individualizira po vrsti. Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji će omogućiti da se na uĉinioca kriviĉnog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom sluĉaju adekvatna s obzirom na karakteristike liĉnosti uĉinioca i izvršenog djela.COM . kazna ili mjera bezbjednosti itd). Odmjeravanje kazne je sudska funkcija. Individualizirati znaĉi konkretizirati u zakonu utvrĊenu kaznu. drţanje poslije kriviĉnog djela itd.

Ĉesta su zakonodavstva koja ovo ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se odredi adekvatan program tretmana osuĊenih. već zakon u odredbi ĉl. U najvećem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju olakšavajućim a koje oteţavajućim. okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se javile nakon izvršenja djela.40 posebno ukazuje samo na neke od njih. okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. obzirom na ĉinjenicu da se sudi ĉovjeku a ne djelu. ali ne i njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi kriviĉnog postupka. okolnosti se mogu odnositi na odreĊena stanja koja su postojala prije izvršenja kriviĉnog djela. Pobuda je unutrašnji psihiĉki poriv na odreĊeno ljudsko ponašanje.COM . To su okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. psihiĉka labilnost. ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl. u savremenom kriviĉnom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na maloljetne delikvente. 139 WWW. U postupku odmjeravanja kazne nije beznaĉajan motiv pri donošenju odluke da se izvrši djelo. U sluĉaju novĉanih kazni u obzir se uzima i imovno stane učinitelja KD.BH-PRAVNICI. zavisno od toga da li se odnose na djelo ili uĉinioca. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve okolnosti koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne. Po vremenu nastanka. Za punoljetne uĉinioce KD po pravilu se predviĊa sprovoĊenje tzv. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. tj. njegovo obrazovanje. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se medikopsihološko i sociološko izuĉavanje delikvenata. okolnosti da je djelo izvršeno iz straha.WWW. prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu. Stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena uraĉunljivosti i vinosti. OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI Pojam i znaĉaj olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti Olakšavajuće i oteţavajuće su one okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo. socijalnoj sredini u kojoj ţive i sl. a okolnosti koje utiĉu da se izrekne stroţija kazna otežavajućim. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Okolnosti koje utiĉu da se uĉiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i maksimuma nazivaju se olakšavajućim. ali se u toj ocjeni mogu uzeti u obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob uĉinioca. postoje vrlo razliĉita rješenja u pojedinim kriviĉnim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u obzir samo izriĉito navedenu okolnost. socijalne ankete.COM Individualizacija kazne i upoznavanje liĉnosti uĉinioca Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela. Pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. raniji ţivot uĉinitelja.BH-PRAVNICI. Mada je upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela od posebnog znaĉaja za individualizaciju kazne. moralne karakteristike liĉnosti. vaspitanje. Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne.

Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste da se istakne znaĉaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim okolnostima nije iscrpljena lista mogućih subjektivnih okolnosti. Npr. starosna dob. Raniji ţivot uĉinioca znaĉi jedinstvenu ocjenu liĉnosti uĉinioca prije izvršenog djela.COM . Imovno stanje uĉinioca. Ove okolnosti mogu biti vrlo razliĉite i ne mogu se unaprijed odrediti. Pod ovim se u sudskoj praksi najĉešće podrazumijeva zdravstveno stanje. Ove okolnosti treba razlikovati od prethodno razmatranih oteţavajućih i olakšavajuć ih okolnosti koje utiĉu na vrstu i visinu kazne.BH-PRAVNICI. Ova okolnost posebno je znaĉajna pri izricanju novĉane kazne. porodiĉne prilike. Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca. Osim prethodno navedenih. KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI Koje okolnosti ĉine jedno kriviĉno djelo kvalificiranim. Od posebnog znaĉaja za procjenu ove okolnosti je drţanje uĉinioca pred sudom i u toku kriviĉnog postupka uopće. Drţanje uĉinioca poslije uĉinjenog kriviĉnog djela. 10 ili više lica i okolnost koliko lica je nastradalo moţe biti oteţavajuća pri odmjeravanju kazne.COM Jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra.WWW. Prema tome. Kvalifikatorne okolnosti kriviĉnom djelu daju poseban teţi vid. 5. Mogu oznaĉavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili za vrijeme izvršenja KD. samo se zakonom mogu propisati kvalificirani odnosno privilegirani oblici pojedinih kriviĉnih djela. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. ili je ono rezultat jednog općeg asocijalnog naĉina ţivota. mogu se javiti i kao zakonski elementi bića kriviĉnog djela. Liĉne prilike uĉinioca. odreĊeno je u KZ i to samo za neka kriviĉna djela. pokušaj da se neutrališu negativni efekti djela i sl. 140 WWW. U nekim sluĉajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. odnosno privilegiranim. stav uĉinioca moţe biti i sasvim suprotan. ali u nekim sluĉajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju izvršenom djelu – ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo. sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od znaĉaja za odmjeravanje kazne. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili veća teţina posljedice uĉinjenog djela. Npr. Okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog drţanja uĉinioca proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela. ekonomsko stanje porodice. Ublaţavne su suprotnog dejstva. njegova profesija i društveni poloţaj itd. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne. Kvalifikatorna posljedica “smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3. Naravno. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav uĉinioca prema izvršenom djelu. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog saobraćaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. Okolnosti koje Zakon predviĊa kao olakšavajuće ili oteţavajuće pri odmjeravanju kazne. koja se zasniva na nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot.BH-PRAVNICI. invalidnost uĉinioca. Kroz ovu okolnost sud treba doći do saznanja da li izvršeno djelo predstavlja sluĉajnu epizodu u ţivotu uĉinioca.

ali ne manji od jedne godine). a neograniĉeno je kad je sud ovlašten da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni. kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr. Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (ĉl.BH-PRAVNICI. ili blaţa vrsta kazne od propisane. Ako ovaj osnov postoji.2). Naĉini ublaţavanja kazne Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naĉina: po vrsti i po mjeri kazne. sud moţe ublaţiti kaznu bezi obzira na to koje kriviĉno djelo je izvršeno i ko je uĉinilac.ako je propisana kazna od 5 godina. . kazna se moţe ublaţiti do 6 mjeseci. . ono se po pravilu izriĉe po mjeri. U tim sluĉajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ izriĉito propisuje. Kao takve okolnosti KZ FBiH predviĊa: . Mogućnost ublaţavanja kazne posebno je predviĊena kod nekih kriviĉnih djela. c) Ublaţavanje kazne od strane suda moguće je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. Ako je kao minimum kazne propisan opći minimum. tada nije moguće ublaţavanje kazne po mjeri i izriĉe se blaţa vrsta kazne. ona se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina.prekoraĉenje granica krajnje nuţde.pomaganje kao oblik sauĉesništva u izvršenju kriviĉnog djela.COM UBLAŢAVANJE KAZNE Znaĉaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne Ublaţavanjem kazne uĉiniocu se izriĉe ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo. U našem kriviĉnom pravu postoje 3 grupe osnova za ublaţavanje kazne.bitno smanjena uraĉunljivost. b) Posebni osnov.41 st. Ublaţavanje kazne moţe biti ograniĉeno i neograniĉeno. Ni u jednom sluĉaju KZ ne obavezuje sud da uĉiniocu ublaţi kaznu. a) Opći osnov za ublaţavanje kazne.COM . (ĉl. .pravna zabluda. . Ograniĉeno je kad zakon posebnim pravilima odreĊuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi. U sluĉaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje.prekoraĉenje granica nuţne odbrane. . uz ograniĉenje odreĊeno općim minimumom kazne.BH-PRAVNICI.42) su: ako je za kriviĉno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina. npr.WWW. Ublaţavanje kazne po mjeri postoji ako se uĉiniocu izriĉe ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno kriviĉno djelo. Ublaţavanje je uvijek fakultativno. ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine. Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se umjesto propisane vrste kazne izriĉe blaţa vrsta kazne. kad se umjesto propisanog zatvora izriĉe novĉana kazna.pokušaj kriviĉnog djela. - 141 WWW. ali u trajanju manjem od propisanog posebnog minimuma.

Neki od tih osnova su općeg karaktera i u takvom sluĉaju sud moţe osloboditi uĉinioca neovisno od izvršenog ili pokušanog djela. . kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca. općeprihvaćeno je njegovo razlikovanje na opći i specijalni.pravna zabluda iz opravdanih razloga. Specijalni povrat postoji kad su sva kriviĉna djela izvršena iz istih ili sliĉnih 142 WWW. ako je propisan zatvor u trajanju manjem od 1 godine.43 st. U sluĉajevima kada je sud ovlašten da uĉinioca oslobodi od kazne. MeĊutim. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne. tj. Poseban osnov za osloboĊenje od kazne Poseban osnov predviĊena je odredbom ĉl. prema kojoj «sud može osloboditi učinitelja krivičnog djela učinjenog iz nehata.kod saobraćajnih nezgoda. nije vezan propisanim minimumom (ĉl. OSLOBOĐENJE OD KAZNE Osnovi za osloboĊenje od kazne Sud moţe uĉinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviĊenim sluĉajevima.prekoraĉenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha. podstrekaĉa ili pomagaĉa. umjesto zatvora moţe se izreći novĉana kazna (ublaţavanje po vrsti) ako je za KD propisana novĉana kazna sa naznakom najmanje mjere. razliĉito od onog ranije izvršenog.COM . . Proizilazi da je za oslobaĊanje po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je kriviĉno djelo uĉinjeno iz nehata i da je posljedica takva da teško pogaĊa i samog uĉinioca (npr. Fakultativni opći osnovi za osloboĊenje od kazne po KZ FBiH su: .spreĉavanje djela od strane saizvršioca.nepodobni pokušaj. ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIĈNA DJELA IZVRŠENA U POVRATU Pojam i vrste povrata Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreĊivanju pojma povrata. Obligatorni osnovi za osloboĊenje od kazne su: .COM ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine. u zavisnosti od toga da li su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne. kad posljedice djela tako teško pogađaju u činitelja da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja ». sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti.44 KZ FBiH. . Specijalni povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio isto ili istovrsno kriviĉno djelo.2). u kriminološkoj literaturi pojam specija lnog i općeg povrata se vezuje za prirodu izvršenih djela. .WWW. Opći povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio neko drugo kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI.prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima. ako je za KD propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. kazna se moţe ublaţiti do 15 dana. Kao osnov za ovo razlikovanje u kriviĉnopravnoj teoriji se uzima priroda izvršenih djela.dobrovoljni odustanak. kazna se moţe ublaţiti do iznosa od 200 KM. kad uĉinilac prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica).BH-PRAVNICI.

Povećanje kazne u sluĉaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da se ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. (u većem broju zakonodavstava). izvršeno kriviĉno djelo. Ukoliko se osuda odnosi na više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. . Zakon predviĊa više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se uĉinilac kriviĉnog djela smatrao višestrukim povratnikom. Kod nekih KD specijalni povrat je kvalifikatorna okolnost. Postoje 3 takva uslova: 1.Sa subjektivne taĉke gledišta. Uslovi koji se odnose na raniju osuĊivanost. Ti uslovi se odnose na: raniju osuĊivanost. 2. Opći povrat postoji kad kriviĉna djela nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi. U obzir dolaze samo osude za kriviĉna djela izvršena sa umišljajem. Dosadašnja istraţivanja povrata meĊutim ne idu u prilog ispunjenju navedenih uslova jer kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom. opravdanost teţeg kaţnjavanja u sluĉaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom na društvenu potrebu. povrat ne mora nuţno povlaĉiti viši stepen kriviĉne odgovornosti nego što je to sluĉaj kod primarnih delikvenata. a zanemaruje se niz razliĉitih uzroka individualnog karaktera koji su doveli do povrata. Razlikovanje povrata na opći i specijalni moţe imati i praktiĉne posljedice. Povrat u našem kriviĉnom pravu Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv. Uĉinilac treba da je ranije osuĊivan 2 ili više puta.COM pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi. Rješenja u kojima se prema «obiĉnim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna. 143 WWW. Shodno tome.obiĉni i višestruki povrat. 3. barem jedno od tih djela mora biti izvršeno sa umišljajem.45 predviĊa pooštravanje kazne samo u sluĉaju višestrukog povrata. Rješenja koja predviĊaju primjenu posebne kriviĉne sankcije prema multirecidivistima.BH-PRAVNICI. a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u sluĉaju povrata nije opravdano. delikventima iz navike i delikventima po tendenciji primjenjuje i kazna i posebna mjera bezbjednosti. KZ FBiH u odredbama ĉl.BH-PRAVNICI. Tako se represija forsira na raĉun prevencije. Argumenti za takvo shvatanje su: .Kriviĉno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je proizvelo iste posljedice kao da ga je izvršio primarni uĉinilac. a prema profesionalnim delikventima. liĉnost uĉinioca i vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela. MeĊutim. Jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju smatra se jednom osudom. To znaĉi da moraju postojati najmanje 2 osude. Stroţa kazna zasniva se na objektivnoj okolnosti – ponovnom izvršenju kriviĉnog djela. .WWW. Kriviĉnopravni znaĉaj povrata U kriviĉnopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje i zbog ĉega. 2. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne.COM . izricanje teţe kazne povreĊuje princip praviĉnosti kaţnjavanja. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike koji vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije. već općim kretanjem kriminaliteta. Savremena zakonodavna rješenja u pogledu kriviĉnopravnog znaĉaja povrata mogu se svrstati u 3 osnovne grupe: 1.

prvi uslov je ispunjen ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela. Vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od dana otpuštanja uĉinitelja sa izdrţavanja ranije izreĉene kazne do izvršenja novog kriviĉnog djela nije proteklo 5 godina.njegovog naĉina ţivota. Ĉesto vršenje kriviĉnih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj. Ako uĉinilac odgovara za više kriviĉnih djela u sticaju.WWW. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u sluĉaju idealnog sticaja prema uĉiniocu treba blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj.BH-PRAVNICI. Pri ocjeni hoće li izreći kaznu stroţiju od propisane. jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreĉene za pojedina djela.BH-PRAVNICI. što znaĉi da ovaj uslov neće postojati ako je jedna osuda bila npr. prihvaćena su 3 osnovna sistema za odmjeravanje ove kazne. Po jednom. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na odreĊenim okolnostima. izricanju prethodi utvrĊivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno kriviĉno djelo. u okviru općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. Uvjerenje o tome treba da se zasniva na sveukupnoj ocjeni liĉnosti uĉinioca. sistem asperacije i sistem apsorpcije. Ova kazna mora proizilaziti iz svake osude. srodnosti izvršenih djela itd.COM 3. Uslovi koji se odnose na kriviĉno djelo su da je djelo uĉinjeno sa umišljajem i da je za uĉinjeno djelo propisana kazna zatvora. U zakonodavstvima koja odreĊuju da se jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju izriĉe na osnovu pojedinaĉno utvrĊenih kazni za svako od izvršenih djela. sud će cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe kaţnjavanja izrekne takva kazna. Po drugom naĉinu. nego onoga koji je izvršio više radnji kriviĉnih djela. Uslov koji se odnosi na liĉnost uĉinioca je da uĉinilac pokazuje sklonost ĉinjenju kriviĉnih djela. Smatra da se da je manja društvena opasnost onog uĉinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa. Naĉini odmjeravanja kazne za kriviĉna djela u sticaju U kriviĉnom zakonodavstvu uglavnom su prihvaćena 3 osnovna naĉina odmjeravanja kazne za djela u sticaju. Dakle. Ovaj element je najteţe utvrditi. zatvor od 8 mjeseci. ponašanja. To su: sistem kumulacije. jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za kriviĉna djela izvršena u sticaju. KZ FBiH ne predviĊa razliĉito odmjeravanje kazne za djela uĉinjena u idealnom i realnom sticaju. pobuda iz kojih su vršena kriviĉna djela. Treći naĉin je da se kazna izriĉe na osnovu sveukupne ocjene izvršenih kriviĉnih djela. a druga zatvor od 2 godine. Pritom je najĉešće zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene kazne uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuća ograniĉenja. Stroţija kazna za sluĉaj višestrukog povrata ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni 15 godina zatvora. ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIĈNA DJELA U STICAJU Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeĊu idealnog i realnog sticaja. 144 WWW.COM . Da je uĉinilac bio 2 ili više puta osuĊivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu.

Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviĉna djela za koja su utvrĊene kazne zatvora je sistem asperacije. jedinstvena kazna izriĉe se u 2 sluĉaja: Prvo. Po sistemu asperacije za svako od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrĊuje se kazna.BH-PRAVNICI. pošto se kazna od preko 6 mjeseci ne moţe izricati na dane. a kao jedinstvena kazna izriĉe se najteţa od utvrĊenih kazni. a za drugo djelo manje od 30 dana. Naime. a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. Ovaj sistem praktiĉno dovodi do toga da se uĉinilac kaţnjava samo za najteţe od izvršenih kriviĉnih djela. Time se izvršilac više kriviĉnih djela stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno kriviĉno djelo. koji bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom.COM . Dakle. Po sistemu kumulacije. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviĉna djela u sticaju odmjerene novĉane kazne. Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po našem pravu Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po KZ FBiH (ĉl. a za druga novĉana kazna.46) realizira se na naĉin da sud najprije utvrĊuje kazne za svako od uĉinjenih djela. Drugo. ako je za neka kriviĉna djela utvrĊena kazna zatvora. Dakle.000 KM ako je jedno ili više djela izvršeno iz koristoljublja. sud će povisiti najvišu utvrĊenu novĉanu kaznu.WWW. Jedinstvena kazna jednaka je zbiru pojedinaĉno utvrĊenih kazni. sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novĉanu kazna. pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva utvrdi kaznu maloljetniĉkog zatvora. Ta situacija moguća je u sluĉaju kad je uĉinilac neka dje la izvršio kao maloljetnik. do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom sluĉaju. ali ona ne smije preći zbir utvrĊenih kazni niti opći maksimum od 20. a jedinstvena kazna se izriĉe tako što se saberu pojedinaĉno odmjerene kazne.COM Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih kriviĉnih djela utvrĊuje se kazna. odnosno 100. ali ne smije dostići zbir pojedinaĉnih kazni niti preći 15 godina zatvora. ako je za svako kriviĉno djelo u sticaju utvrĊena novĉana kazna. kazna za najteţe izvršeno djelo apsorbuje ostale kazne. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne. U ovakvim sluĉajevima kao jedinstvena kazna izriĉe se zatvor.BH-PRAVNICI. Drugi sluĉaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviĉna djela u sticaju utvrĊene kazne zatvora i maloljetniĉkog zatvora. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 sluĉaja: Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. ĉiju visinu će utvrditi prema prethodno navedenim pravilima.000 KM. s tim što se primjenjuju prethodna pravila o izricanju jedinstvene kazne zatvora. Mada Zakon to izriĉito ne predviĊa. Do primjene sistema apsorpcije dolazi u sluĉaju da je za neko od kriviĉnih djela u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili više apsorbuje ostale kazne ĉije trajanje je kraće. Od navedenog postoji izuzetak u sluĉaju da su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane kazne do 3 godine. Po sistemu apsorpcije takoĊe se utvrĊuje kazna za svako kriviĉno djelo izvršeno u sticaju. a druga kao punoljetna osoba. pa se najteţa od utvrĊenih kazni povećava uz odreĊena ograniĉenja. osnov je najteţa od utvrĊenih kazni. što ima odreĊenih nedostataka kada je u pitanju vršenje većeg broja lakših kriviĉnih djela jer na taj naĉin neka djela praktiĉno mogu ostati nekaţnjena. ako je za neko kriviĉno djelo utvrĊena kazna zatvora od 6 mjeseci ili više. pa zatim za sva ta djela izriĉe jedinstvenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora. 145 WWW. U tom sluĉaju sud će izreći samo kaznu dugotrajnog zatvora. dok ostala djela ostaju nekaţnjena.

kao i svako lišenje slobode u vezi sa kriviĉnim djelom. U našem kriviĉnom pravu (ĉl. a ako je utvrdio više novĉanih kazni. Analogna je situacija kad je kriviĉno djelo izvršeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta. pri ĉemu se ranije izreĉena kazna uzima kao već utvrĊena.48). Postoje razliĉita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraĉunati u izreĉenu kaznu. U ovakvom sluĉaju ne primjenjuje se ni jedan od naprijed navedenih sistema odmjeravanja kazne. Za kriviĉna djela u sticaju moţe se izreći i sudska opomena (ĉl. b) Iste odredbe primjenjuju se i za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne dugotrajnog zatvora. ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje sudske opomene.COM Sud će izreći jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u sticaju. Po jednom mišljenju.BH-PRAVNICI.47 st. zatvora ili maloljetniĉkog zatvora. 146 WWW. KZ FBiH (ĉl.59).COM . Preovladava shvatanje da se trajanje pritvora moţe uraĉunati samo u kaznu izreĉenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreĊen. primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on bi praktiĉno ostao nekaţnjen za to novo kriviĉno djelo jer se ne moţe izreći jedinstvena kazna zatvora duţe od 15 godina. Ovakvi sluĉajevi mogući su ako se u vrijeme prvog suĊenja nije znalo za još neka izvršena djela ili ako osoba uĉini još neko kriviĉno djelo u vremenu izmeĊu pravosnaţnosti presude i poĉetka izdrţavanja kazne. Npr.BH-PRAVNICI. izreći će jednu novĉanu kaznu koja se utvrĊuje po prethodno navedenim pravilima. U odreĊenim sluĉajevima pritvor se odreĊuje i radi obezbjeĊenja izvršenja kazne koja je već izreĉena uĉiniocu kriviĉnog djela. U takvim sluĉajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju. sud je obavezan da uĉinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreĉene kazne. vrijeme provedeno u pritvoru. Kazna ili dio kazne koji je osuĊeni u meĊuvremenu eventualno izdrţao uraĉunava se u izreĉenu kaznu. ako se primjenom tih odredbi ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom sluĉaju odluĉi da li će pritvor biti uraĉunat u izreĉenu kaznu ili ne.WWW. dakle na odreĊeni naĉin je kriv za preduzimanje ove mjere. Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni ĉesto svojim drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor. ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u sluĉaju suĊenja osobi koja je već osuĊena za neko kriviĉno djelo. MeĊutim. Dakle. OsuĊenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode uĉini kriviĉno djelo za koje se propisuje novĉana kazna ili zatvor do jedne godine.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije: a) Kad se sudi osuĊenoj osobi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je zapoĉela izdrţavanje kazne po ranijoj osudi. obavezno se uraĉunava u izreĉenu kaznu lišenja slobode i novĉanu kaznu. pritvor uvijek treba uraĉunati u izreĉenu kaznu jer bi u suprotnom uĉinilac faktiĉki izdrţao duţu kaznu od one na koju je osuĊen. kaţnjava se disciplinski (ĉl.3). URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE Pritvor je mjera koja se u kriviĉnom postupku primjenjuje radi obezbjeĊenja prisustva okriv ljenog i uspješnog voĊenja kriviĉnog postupka. pritvor ne predstavlja kaznu već procesnu mjeru ĉiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje kriviĉnog postupka. ako osuĊenik na 15 godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina uĉini kriviĉno djelo za koje se odmjeri kazna od 10 godina. već sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako to smatra opravdanim za njih izriĉe sudsku opomenu.

privrednog prijestupa. U takvom sluĉaju se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava zatvor. Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniĉkih karakteristika: a) U osnovi se radi o mjerama opomene za izvršeno djelo i upozorenja uĉiniocu da više ne vrši kriviĉna djela. a njihovom primjenom prvenstveno se nastoji vaspitno djelovati na uĉinioca da ne ponovi djelo. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. ZAJEDNIĈKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE Svrha uvjetne osude i sudske opomene (ĉl.WWW. Njihovom primjenom se uĉinilac po pravilu ne lišava. d) Polazeći od stanovišta da na graĊane antikriminalno djeluje i sama mogućnost izlaţenja pred sud. vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Pri svakom uraĉunavanju. pod uvjetom da osuĊeni ne izvrši novo kriviĉno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud. vojniĉki pritvor ili novĉana kazna ko ji su već izdrţani odnosno plaćeni za pomenuti prekršaj. U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaĉi odlaganje izvršenja izreĉene kazne. Iz ovakve zakonske definicije proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaĉaja. izdrţana kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl. proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena objedinjuju ciljeve generalne i specijalne prevencije. Radi se o najblaţim kriviĉnim sankcijama. moguće je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj. 147 WWW.BH-PRAVNICI. odnosno povrede vojne discipline. Pored navedenog. e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju izrazito humanistiĉki karakter. a da se istoj osobi kasnije sudi za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja prekršaja. dan lišenja slobode izjednaĉava se sa iznosom od 50 KM. niti mu se ograniĉavaju slobode i prava. sa stavljanjem u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje kriviĉnog djela.COM Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr. Njihova zajedniĉka kriminalno-politiĉka svrha je da posluţe kao supstituti za kratkotrajne kazne zatvora. Sudska opomena je mjera upozorenja uĉinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja.zatvaranje uĉinioca djela do privoĊenja istraţnom sudiji. c) Obje mjere orijentirane su ka uĉiniocu kriviĉnih djela. KZ FBiH) je da se prema kriviĉno odgovornom uĉiniocu ne primijeni kazna za djelo manjeg znaĉaja kad to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kad se moţe oĉekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na uĉinioca da više ne ĉini kriviĉna djela.BH-PRAVNICI. uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreĊenih obaveza uĉiniocu kriviĉnog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajuće sluţbe. UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA OPĆE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI U nekim zakonodavstvima. sa mogućnošću da mu se za izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza. b) Uvjetna osuda i sudska opomena po pravilu se primjenjuju prema uĉiniocima lakših kriviĉnih djela.COM . privredni prijestup ili povredu vojne discipline.49.

jer ĉesta primjena uvjetne osude stvara uvjerenje da se za prvo kriviĉno djelo po pravilu ne kaţnjava. Uvjetna osuda je humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaĉajnije štetne posljedice u pogledu socijalnog. uz rizik opoziva uslovne osude. postoji nekoliko zajedniĉkih karakteristika u vezi sa njenom primjenom: 1.COM kazna nije nuţna za kriviĉnopravnu zaštitu. Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji.BH-PRAVNICI. već je osuĊeni duţan sam voditi raĉuna o izvršavanju nametnutih obaveza. U tom periodu se uĉiniocu nameću odreĊene obaveze ĉije izvršenje kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuĊeni ĉesto kontaktira.Uvjetno osuĊena osoba ne stavlja se pod nadzor. moţe se oĉekivati da će mjera dovoljno uticati na uĉinioca. 2.Izricanje uvjetne osude nije uslovljeno prethodnim pristankom uĉinioca kriviĉnog djela. Bez obzira na prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima. Izricanje ove sankcije uslovljeno je prethodnom saglasnošću uĉinioca kriviĉnog djela. . Razlike ovog sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedeće: . Osnovni prigovor koji se upućuju na raĉun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova sankcija nije opravdana sa aspekta generalne prevencije. 3. a i najcjelishodnija je mjera u sluĉajevima kada odreĊeni razlozi ukazuju na štetnost upućivanja uĉinioca u kaznenu ustanovu.WWW. Osim toga. Drugi prigovor je da primjena uvjetne osude vodi nejednakom tretiranju uĉinilaca kriviĉnih djela jer se nekima izriĉe uvjetna osuda. . dok se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe izvršenje izreĉene kazne. Moţe se izreći samo pod odreĊenim zakonskim uvjetima – intencija je da se njena primjena ograniĉi na lakša kriviĉna djela. tako da uĉinilac kriviĉnog djela nikad ne moţe raĉunati na izvjesnost uvjetne osude. 148 WWW.COM . UVJETNA OSUDA NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIĈKO OPRAVDANJE Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. Uvjetna osuda primjenjuje se prema kriviĉno odgovornim uĉiniocima. U njemu uvjetna osuda znaĉi samostalnu kriviĉnu sankciju ĉija je suština stavljanje uĉinioca pod nadzor odgovarajuće sluţbe za odreĊeni period vremena. MeĊutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno. ĉime se nastoji osigurati aktivno uĉešće osuĊenog u izvršenju kriviĉne sankcije. uvjetna osuda je opravdana u smislu individualizacije kriviĉne sankcije. Kontinentalni sistem preteţno je prihvaćen u evropskim i zemljama Latinske Amerike. a nekima bezuvjetna kazna za isto djelo. 4. Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o tome odluĉuje sud.Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne. Radi se o sluţbi ĉija djelatnost prvenstveno ima karakter socijalnog staranja. ekonomskog i porodiĉnog statusa uĉinioca. kontinentalni i mješoviti sistem. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja kriminaliteta. RAZLIĈITI SISTEMI UVJETNE OSUDE Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski.BH-PRAVNICI.

Postoje 2 izuzetka od ovog naĉela: prvo. dok se u našem sistemu kazna samo utvrđuje. odnosno dovoljno uticati na uĉinioca da ne vrši kriviĉna djela.COM . već se u sluĉaju potrebe ta kazna naknadno utvrĊuje u posebnom sudskom postupku. U našem pravu prijetnja kaznom je odreĊena. ali nije identiĉna ni sa jednim od tih sistema.WWW. To su kriviĉna djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3 ili više godina. Najĉešće se jedan uzima kao osnovni. c) Uvjerenje suda da će se primjenom uvjetne osude postići svrha kazne. U anglosaksonskom sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja kaznom ne postoji kao samostalna kriviĉna sankcija. ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno osuĊeni više nije prepušten samom sebi.51 KZ) Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude: a) Da je uĉinjeno kriviĉno djelo i da je uĉinilac kriviĉno odgovoran.COM U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreĉene kazne. b) Da je utvrĊena kazna zatvora do dvije godine ili novĉana kazna. uz istovremeno stavljanje osuĊenog pod nadzor odgovarajuće sluţbe. već mu se pruţa pomoć i vrši nadzor nad njegovim ponašanjem. Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (ĉl. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu uĉiniocu izriče kazna. uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje kazne. U osnovi ovog sistema je kontinentalni sistem uvjetne osude. dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim kategorijama uĉinilaca KD. Za ova djela uvjetna osuda se moţe izreći samo ako je kazna zatvora do 2 godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne. a izriĉe se tek ako doĊe do opoziva uvjetne osude. Danas sve veći broj kriviĉnih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude. 2.BH-PRAVNICI. UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvaćena u anglosaksonskom i evropskom pravu. Pritom nije od znaĉaja da li su ove kazne utvrĊene za jedno ili više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odluĉivanju da li 149 WWW. a ne o osudi na kaznu. odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za ublaţavanje. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne mora biti praćena zaštitnim nadzorom. Ako je istovremeno utvrĊena i zatvorska i novĉana kazna. Kao i u anglosaksonskom sistemu. izmeĊu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike: 1. jer se kod ovih djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine. u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne uĉiniocu kriviĉnog djela. radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom. MeĊutim. U anglosaksonskom sistemu uĉiniocu se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreĊena. Ova razlika je znaĉajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljuĉka da je u pitanju osuda na kaznu. tako da je moguće izreći samo prijetnju kaznom. radi se o teškim kriviĉnim djelima za koja se uvjetna osuda moţe izreći samo ako su izvršena pod osobito olakšavajućim okolnostima. Prema tome. Drugo ograniĉenje odnosi se na kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teţa kazna.BH-PRAVNICI. ĉime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviĉne sankcije. UtvrĊivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu sliĉno je evropskom sistemu uvjetne osude. Ovo ukazuje da se prilikom izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije. Dakle. uvjetna osuda ne moţe se izreći za kriviĉna djela na koja se ni primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izreći kazna manja od jedne godine zatvora.

150 WWW. neovisno o kriviĉnom djelu i uĉiniocu. . obaveznog uvjeta. izmirenje dospjelih obaveza i uredno plaćanje izdrţavanja itd. te je sud duţan izreći ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti njene primjene.WWW. s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe biti kraći od jedne niti duţi od pet godina. ranije izvršeno kriviĉno djelo. stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. c) Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom izriĉe se i u sudskoj odluci kojom je izreĉena uvjetna osuda. sud moţe uvjetno osuĊenom odrediti da ispuni i neke druge uvjete. Dejstvo uvjetne osude Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijedećem: a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i ukoliko nije opozvana. Ukoliko osuĊeni ne ispuni ovaj uvjet. njegovo ponašanje poslije kriviĉnog djela.uvjetna osuda ne povlaĉi pravne posljedice osude. oduzimanje predmeta. U presudi kojom se izriĉe uvjetna osuda odreĊuju se i rokovi za ispunjenje obaveza. Posebna obiljeţja uvjetne osude su: . to je osnov za obavezno ili fakultativno opozivanje uvjetne osude. neispunjenje odreĊenih obaveza. npr: lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. opozivanje uvjetne osude moţe biti obavezno ili fakultativno (ĉl. Taj rok se naziva vrijeme provjeravanja.COM .BH-PRAVNICI. Uvjeti pod kojima se izriĉe uvjetna osuda Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuĊenog da za vrijeme koje mu odredi sud ne ponovi vršenje kriviĉnog djela.52). Imovinska korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela obavezno se oduzima od uĉinioca (ĉl. Opći fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi. njegov raniji ţivot. briše se nakon jedne godine od isteka vremena provjeravanja.110). ili za prirodu izvršenog djela. Uvjetno osuĊenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su predviĊeni Zakonom. Osim prethodnog. b) Pri odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost.BH-PRAVNICI. Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za liĉnost uĉinioca. U sluĉaju izvršenja novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja.uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljuĉivo punoljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela. obavezno lijeĉenje alkoholiĉara i narkomana itd. Ti fakultativni uvjeti se u kriviĉnopravnoj teoriji dijele na opće i posebne. d) Uz uvjetnu osudu se osuĊenom mogu izreći i odreĊene mjere bezbjednosti: zabrana upravljanja motornim vozilom. Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i naknada prouzrokovane štete.COM će izreći uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu uĉinioca. posjećivanje odgovarajućih psiholoških ili drugih savjetovališta. Opozivanje uvjetne osude Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja.

Kad je sud opozvao uvjetnu osudu. sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. Donošenju sudske odluke u ovakvom sluĉaju prethodi ispitivanje razloga zbog kojih uvjetno osuĊeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku. a proteklo vrijeme provjeravanja iz prethodne uvjetne osude se ne uraĉunava u vrijeme predviĊeno novom uvjetnom osudom. Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuĊenom izreĉena kazna zatvora manja od 2 godine. a za koje se nije znalo.COM . Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (ĉl. a to je presudom utvrĊeno nakon isteka roka provjeravanja. ako uĉinitelju za kriviĉna djela utvrĊena u uvjetnoj osudi i nova kriviĉna djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju od više od 2 godine.54) takoĊer je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni iz opravdanih razloga ne moţe ispuniti nametnutu obavezu. Ako sud ne opozove ranije izreĉenu uvjetnu osudu. sud mora opozvati uvjetnu osudu. . za sva izvršena kriviĉna djela izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaj. Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuĊenom (ĉl. (ĉl. sud izriĉe jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. ne predstavlja osnov za opoziv uvjetne osude. . odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude. uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja. Sud će opozvati uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo.BH-PRAVNICI. Ovu odluku sud će posebno donijeti ako je prethodno dolazilo do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom. ili novĉana kazna. Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom 151 WWW. MeĊutim.COM Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuĊeni izvrši kriviĉno djelo (ili više KD u sticaju) za koje mu bude izreĉena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna. za novo kriviĉno djelo moţe izreći uvjetnu osudu ili kaznu. sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno ispunjenje.53) Ovdje se radi o kriviĉnom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude. utvrdiće jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. sud je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja takoĊer mora biti predviĊena u Zakonu. Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. Ako u tom vremenu osuĊeni uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi opoziv uvjetne osude. Ako sud odluĉi ponovo izreći uvjetnu osudu. Vrijeme se raĉuna od dana pravosnaţnosti presude. U sluĉaju opoziva. Zavisno od toga sud moţe donijeti neku od slijedećih odluka: . Ranije izvršeno kriviĉno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude.moţe opozvati uvjetnu osudu. Pritom se kazna iz opozvane uvjetne osude uzima kao utvrĊena.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni moţe ispuniti obavezu. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u sluĉaju neispunjenja odreĊenih obaveza od strane uvjetno osuĊenog. Sudska opomena izreĉena uvjetno osuĊenom u vrijeme provjeravanja. Vrijeme provjeravanja u novoj uvjetnoj osudi ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 5 godina. ali da rok ispunjenja nije realno odreĊen.BH-PRAVNICI.WWW. U njoj se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu osudu. pa i pored toga osuĊeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu. ako se radi o fakultativnom opozivu.55).

liĉne i porodiĉne prilike i druge okolnosti od znaĉaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje. što znaĉi da vaţe iste odredbe za odreĊivanje i opoziv ove mjere. skrbi. Te mjere predviĊene su Zakonom (ĉl. moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreĊenog vremena.BH-PRAVNICI. Izricanjem sudske opomene uĉiniocu se upućuje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno upozorenje da će se prema njemu u sluĉaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivĉna sankcija. imajući u vidu liĉnost uĉinoca i okolnosti izvršenja djela (ĉl. .raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren naĉin i u skladu sa braĉnim. .57).osposobljavanje za odreĊeno zanimanje. Drugi uvjet je faktiĉko pitanje koje sud utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju uzimajući u obzir okolnosti koje se odnose na uĉinioca ili djelo. Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir godine starosti uĉinitelja. njegovo opće zdravstveno i duševno stanje. SUDSKA OPOMENA POJAM I ZNAĈAJ SUDSKE OPOMENE Sudska opomena je specifiĉna kriviĉna sankcija koja se pod odreĊenim zakonskim uvjetima moţe izreći punoljetnom i kriviĉno odgovornom uĉiniocu kriviĉnog djela. s tim što sud moţe odrediti da se uĉinitelj kome je izreĉena uvjetna osuda stavi pod zaštitn i nadzor ako smatra da će se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude. nadzora i zaštite.posjećivanje odreĊenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim zahtjevima. Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere.COM Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude. raniji ţivot. moţe se reći da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne uĉinioce kriviĉnih djela.WWW.BH-PRAVNICI. s tim što ne moţe biti kraće od 6 mjeseci. U tom prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviĉne sankcije.prihvatanje zaposlenja koje odgovara struĉnoj spremi i sposobnostima uĉinitelja. (ĉl. sklonosti i navike u naĉinu voĊenja ţivota. pobude iz kojih je uĉinio kriviĉno djelo i ponašanje nakon ĉinjenja kriviĉnog djela.uzdrţavanje od upotrebe alkohola ili opojnih droga. UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO Uvjeti za izricanje sudske opomene Dva su naĉelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo prop isana kazna zatvora do jedne godine ili novĉana kazna i da je djelo uĉinjeno pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ga ĉine osobito lakim. . . Dakle. Ako osuĊeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio. Dakle. uslovi za izricanje sudske opomene su izvršeno kriviĉno djelo i utvrĊena kriviĉna odgovornost uĉinioca. kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida.56). niti duţe od 2 godine.COM . moţe ranije obaveze zamijeniti drugima. odnosno porodiĉnim obavezama. Uopšteno 152 WWW. sud ga moţe opomenuti.lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uvjetnu osudu. . Trajanje zaštitnog nadzora kreće se u okviru trajanja vremena provjeravanja. a mogu biti: . Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći.

ako su za svako od tih djela ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta.BH-PRAVNICI. .uĉinilac kome je izreĉena sudska opomena ima status osuĊivanog lica. te mu se izreĉena sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne za novo kriviĉno djelo. Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijedećem: . sudska opomena se moţe izreći i kad je propisan zatvor do 3 godine. U odnosu na ove dvije kategorije delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite. ali sud nije obavezan izreći sudsku opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta.uz sudsku opomenu mogu se izreći mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. . Po koncepciji sociološke škole. meĊu uĉiniocima kriviĉnih djela nailazi se i na takve liĉnosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju kriviĉnih djela. Sud je pri odluĉivanju da li će izreći sudsku opomenu duţan voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za djelo i uĉinioca.WWW. Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno. Izuzetno. . MJERE SIGURNOSTI NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE Nastanak mjera sigurnosti Kao samostalne kriviĉne sankcije mjere sigurnosti su se u kriviĉnom zakonodavstvu pojavile poĉetkom 20. Sudska opomena moţe se izreći i za više kriviĉnih djela u sticaju.BH-PRAVNICI.sudska opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude.oduzimanje imovinske koristi izriĉe se i kad je uĉiniocu kriviĉnog djela izreĉena sudska opomena. ali prema odreĊenim uĉiniocima kriviĉnih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti. a u nekim sluĉajevima tu mjeru treba izreći umjesto kazne. .sudska opomena izriĉe se rješenjem. S druge strane.izreĉena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuĊeni u roku od jedne godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne uĉini novo kriviĉno djelo. 153 WWW.COM reĉeno. a kazne izostaviti iz sistema kriviĉnih sankcija. ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaĉaja. ali za odreĊena kriviĉna djela i pod uvjetima predviĊenim zakonom.vijeka.ne moţe se izreći sudska opomena vojnim licima se za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga FBiH. kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta. Osnov primjene mjera sigurnosti Neke osobe usljed duševne poremećenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti shvatiti pravni znaĉaj kazne. . . . Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za uĉenje italijanske pozitivne škole prema kome je potrebno kao jedinu kriviĉnopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite. ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaĉaju ispod prosjeka u kome se to djelo najĉešće javlja.COM .sudska opomena ne moţe se izreći ni maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela.

.BH-PRAVNICI. One obuhvataju lišavanje slobode uĉinioca. Mada se i kazna i mjera sigurnosti izriĉu u vezi sa kriviĉnim djelom.COM Kasnije. ciljeve koji se ţele postići njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izriĉu.i sa jednom i sa drugom kriviĉnom sankcijom mogu se ograniĉiti slobode i prava uĉinioca KD. Uĉinilac kaznu osjeća kao zlo koje mu se ĉini zbog izvršenog djela. mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviĉne sankcije. a i sa aspekta humanog postupanja sa uĉiniocem. Razlike izmeĊu kazne i mjere sigurnosti: Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razliĉiti. Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreĊenih okolnosti i uvjeta koji stimulativno djeluju na vršenje kriviĉnih djela. Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno anormalnog stanja ili sklonosti ka vršenju kriviĉnih djela. Osim toga.BH-PRAVNICI. Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i specijalne prevencije. odnosno da bi se otklonile njegove navike. a izvršavaju se poslije kazne zatvora. spreĉavanje uĉinioca da u budućnosti vrši kriviĉna djela i njegovo popravljanje.izricanje od strane suda. što praktiĉno predstavlja produţenje kazne. Mjera sigurnosti za neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema zastrašujući već terapeutski sadrţaj. sistem mjera bezbjednosti je proširen. u ĉemu odreĊeni udio ima i zastrašujuća moć kazne. jer bi se kazna mogla štetno odraziti na duševno stanje uĉinioca. Mjere koje obuhvataju lijeĉenje delikvenata opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta. neodreĊenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za demokratsko kriviĉno zakonodavstvo. OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIĈNIH SANKCIJA Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj. delikventima iz navike i profesionalnim delikventima. MJERE SIGURNOSTI I KAZNA Zajedniĉke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su: . uticaj djela je pritom razliĉit. Po pravilu se izriĉu uz kaznu i izvršavaju nakon kazne ili paralelno sa kaznom. Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje opasnost od ponovnog vršenja krivičnih djela. a mjeru sigurnosti ne. Primjena mjera sigurnosti u ovakvim sluĉajevima je nacjelishodnija. . . - - - 154 WWW. pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo suzbijanje.odreĊenost u zakonu.WWW. Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema multirecidivistima. . Kazna se uvijek izriĉe na odreĊeno vrijeme.svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita društva od kriminaliteta. To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja odreĊenih djelatnosti.COM .osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste uĉinjeno kriviĉno djelo. Kazna je reakcija na zloĉin i time usmjerena prema dogaĊaju iz prošlosti. U odnosu na kazne. dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti ne mora uvijek unaprijed odrediti jer se u odreĊenim sluĉajevima ne moţe predvidjeti koliko je vremena potrebno da bi se uĉinilac izlijeĉio. već i iz drugih karakteristika liĉnosti (sklonost ka pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale poseban uticaj na pojedine uĉinioce. Mjera sigurnosti je usmjerena ka budućnosti ĉiji osnovni smisao je da se otkloni opasno stanje uĉinioca.

Njihovom primjenom se uĉinilac lišava ili ograniĉava u nekim liĉnim slobodama i pravima. U okviru ove opće svrhe. Prema svrsi primjene. oduzimanje predmeta i sl. mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne. mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da uĉinilac ubuduće vrši kriviĉna djela (ĉl. Svrha mjera sigurnosti Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opća svrha kriviĉnih sankcija – suzbijanje djelatnosti kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštićena kriviĉnim zakonodavstvom. djelatnosti ili duţnosti. Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode. . . MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Sistem mjera sigurnosti KZ FBiH (ĉl.obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. Personalne mjere sigurnosti pogaĊaju liĉnost uĉinioca kriviĉnog djela.protjerivanje stranca iz zemlje. cilj je da se otklone stanja vezana za liĉnost uĉinioca ili odreĊeni uvjeti koji mogu uticati na uĉinioca da ubuduće vrši kriviĉna djela. .61) predviĊa slijedeće mjere sigurnosti: .obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi.60). kurativne (vaspitne) i preventivne.BH-PRAVNICI. Tu spadaju npr. . Dakle. Realne mjere se odnose na imovinu uĉinioca i njima se uĉinilac lišava nekog imovinskog prava.COM KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI S obzirom na pravna dobra koja pogaĊa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju na personalne i realne.oduzimanje predmeta. .zabrana upravljanja motornim vozilom. Njihov cilj je da ponovno vršenje kriviĉnih djela sprijeĉe kroz izolaciju uĉinioca kriviĉnog djela iz društva i njihovo popravljanje primjenom odreĊenog institucionalnog tretmana. mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje slobode i ostale mjere sigurnosti. Primjenjuju se prema multirecidivistima i delikventima iz navike. alkoholiĉarima i narkomanima.WWW. .COM . Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajućem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. Opća pravila o primjeni mjera sigurnosti 155 WWW.BH-PRAVNICI.obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. zabrana boravka u odreĊenom mjestu. Po formalnom kriteriju. Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ograniĉavanje nekih prava uĉinioca u cilju spreĉavanja vršenja novih kriviĉnih djela. Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim delikventima.zabrana vršenja poziva.

Zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. c) Otklanjanje opasnog stanja kod uĉinioca mora da iziskuje njegovo lijeĉenje i ĉuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.BH-PRAVNICI. Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja kriviĉnog djela. Mjere sigurnosti u naĉelu nisu samostalne kriviĉne sankcije. a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti. zabrana upravljanja m/v kad je izreĉena profesionalnom vozaĉu ili protjerivanje stranca iz zemlje. Osim navedenih. pa i uz osloboĊenje od kazne. b) Uĉinilac mora biti opasan po okolinu. Izuzetak su zabrana poziva djelatnosti i duţnosti. Postojanje ove opasnosti mora se utvrĊivati u svakom konkretnom sluĉaju.WWW.COM Mjere sigurnosti su vrsta kriviĉne sankcije. mogu se izreći samo mjere koje su izriĉito propisane u Zakonu. Izricanje mjera sigurnosti u naĉelu je fakultativno.63): a) Kod uĉinioca kriviĉnog djela treba u vrijeme izvršenja krivičnog djela postojati stanje neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti. Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. pri izricanju mjera sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljuĉivo vezana za ovu vrstu sankcija: Uĉiniocu kriviĉnog djela sud moţe izreći mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom predviĊeni uvjeti za njenu primjenu. Po svojoj prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struĉnog mišljenja ljekara. mjera se ne moţe izreći bez obzira što stanje njegove liĉnosti ukazuje na opasnost daljeg vršenja kriviĉnih djela i potrebu lijeĉenja. ali neke od njih mogu se izricati i uĉiniocima koji su u vrijeme izvršenja djela bili neuraĉunljivi ili bitno smanjeno uraĉunljivi. 156 WWW. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviĊeni uvjeti (ĉl. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreĊuje opće uvjete za njihovu primjenu. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo povodom izvršenog kriviĉnog djela. Pod tim se po pravilu podrazumijeva vjerovatnoća da će. tj. OdreĊene mjere sigurnosti mogu se izreći i maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. koje se neuraĉunljivom uĉiniocu kriviĉnog djela izriĉu samostalno. djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v kreću se u odreĊenom trajanju. bez obzira na broj KD. Izriĉu se samo uĉiniocima kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara.COM . već se izriĉu uz neku drugu sankciju. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći uz svaku kriviĉnu sankciju. Za njih vaţi naĉelo zakonitosti. Najveći broj izriĉe se kriviĉno odgovornim uĉiniocima. - - - - POJEDINE MJERE SIGURNOSTI Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi Kao i sve druge kriviĉne sankcije. Uz te mjere se mogu izreći zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti. i dalje vršiti kriviĉna djela. Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći jedna ili više mjera sigurnosti. s obzirom na svoje duševno stanje. koje se obavezno izriĉu neuraĉunljivim ili smanjeno uraĉunljivim uĉiniocima kad su ispunjeni zakonski uvjeti.

157 WWW. Sud ne odreĊuje unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemoguće unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno za ostvarenje te svrhe. a za otklanjanje ove opasnosti dovoljno je njegovo lijeĉenje na slobodi. Ukoliko se izriĉe uz kaznu. Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreĉena uz uvjetnu osudu. Uĉiniocu koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti.COM . Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeĉenja na slobodi uĉinilac postao toliko opasan po okolinu da je ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreĉena i mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. pa mu je sud. Pri donošenju odluke o tome.COM Svrha ove mjere je lijeĉenje uĉinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove liĉnosti. Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraĉunava u vrijeme trajanja kazne. sudsku opomenu ili osloboĊenje od kazne. Zakon (ĉl. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o obustavi izvršenja. sud moţe odrediti da se osuĊeni uputi na izdrţavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Obavezno lijeĉenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje uĉinioca toliko poboljšano da on više nije opasan po okolinu. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara Mjeru obaveznog lijeĉenja narkomana i alkoholiĉara (ĉl. prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. ali da je potrebno lijeĉenje na slobodi. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi moţe se izreći u 2 sluĉaja: 1. ako sud na osnovu rezultata lijeĉenja utvrdi da ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi nije više potrebno. vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuĊeni nije izdrţao. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi Smisao ove mjere je da se lijeĉenjem uĉinioca sprijeĉi ponovno vršenje kriviĉnog djela. Ako je uĉiniocu bila izreĉena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Neuraĉunljivom uĉiniocu izriĉe se samostalno. ili uĉiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. Ako se uĉinilac ne podvrgne lijeĉenju na slobodi ili ga samovoljno napusti. sud moţe odrediti da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. Uĉiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti.65) sud može (nije obavezan) izreći punoljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. 2. zavisno od toga da li se mjera izriĉe neuraĉunljivom uĉiniocu. njegovo zdravstveno stanje. Sud će izreći ovu mjeru ako utvrdi da je uĉinilac opasan po svoju okolinu. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od izreĉene kazne.WWW. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izreći samostalno ili uz kaznu. ako su uz postojanje kriviĉne odgovornosti ispunjeni slijedeći kumulativno postavljeni uvjeti: a) Kriviĉno djelo treba biti uĉinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola. Ako se uĉinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeĉenju na slobodi. obustavljajući izvršenje te mjere. sud moţe izreći obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. odredio uvjetni otpust.BH-PRAVNICI. b) Treba postojati opasnost da će uĉinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviĉna djela. c) Ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. ali bez njegove izolacije iz društva. a uĉiniocu u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti uz kaznu. sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir uspjeh lijeĉenja osuĊenog.64) razlikuje 2 situacije.BH-PRAVNICI.

b) Uĉiniocu treba biti izreĉena kazna. Samostalne djelatnosti najĉešće imaju karakter struĉnih usluga koje vrše graĊani koristeći sredstva u privatnoj svojini. 2. c) Da okolnosti pod kojima je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobraćajnih propisa od uĉinitelja pokazuju da je opasno da on upravlja vozilom odreĊene vrste ili kategorije. nastavniĉka i sliĉne djelatnosti. advokatska. Da je uĉiniocu za izvršeno djelo izreĉena kazna. Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim organima. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. Što se tiĉe ranijih kršenja saobraćajnih propisa. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane uĉinioca bilo opasno.BH-PRAVNICI. a za ĉije je vršenje potrebna odgovarajuća struĉna kvalifikacija. Zabrana upravljanja motornim vozilom Zabrana upravljanja može biti izreĉena za m/v odreĊene vrste ili kategorije. djelatnosti ili duţnosti Zabranom moţe biti obuhvaćeno vršenje odreĊenog poziva. Takve su npr. ali je osloboĊen od kazne. Dakle. izmeĊu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroĉni odnos.2) obavezuje da pritom naroĉito uzme u obzir da li je 158 WWW. Zakonski uvjeti za izricanje ove mjere su: a) Uĉinilac treba da je izvršio kriviĉno djelo kojim se ugroţava javni saobraćaj. Ova mjera moţe se izreći samo onim osobama koja imaju posebna ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom. uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u ustanovi ili na slobodi). Izricanje mjere je fakultativno. Zabrana vršenja poziva. Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struĉna pomoć. Mjera se moţe izreći i uĉiniocu koji je oglašen krivim. Ako je mjera izreĉena uz kaznu zatvora. Drugi i treći uvjet su alternativno postavljeni. Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za lijeĉenjem. vršenje djelatnosti ili duţnosti radi izvršenja kriviĉnog djela. Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja uĉinioca lijeĉenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj će se to lijeĉenje sprovoditi. Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 10 godina. a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine. kao i neuraĉunljivom uĉiniocu uz mjeru obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi).BH-PRAVNICI.COM . raspolaganje ili ĉuvanje povjerene imovine. U ocjeni da li će izreći ovu mjeru. 3. Da je uĉinilac zloupotrijebio svoj poziv.WWW. djelatnosti ili duţnosti su: 1. samostalne djelatnosti ili duţnosti vezane za upravljanje.67 st. ali za Zakon (ĉl. korištenje.COM Ukoliko je uĉiniocu izreĉena uvjetna osuda. Pritom se vrijeme provedeno u zatvoru. odnosno da li je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne. ovdje nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao saobraćajni prekršaj ili kriviĉno djelo. ljekarska. sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava uz kaznu koja je bila utvrĊena uvjetnom osudom. javnim preduzećima i sl. Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva. vrijeme provedeno u ustanovi za lijeĉenje uraĉunava se u kaznu. sud moţe cijeniti svaku okolnost koju smatra znaĉajnom. uvjetna osuda ili sudska opomena. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere.

U vrijeme trajanja mjere ne uraĉunava se vrijeme provedeno u zatvoru.COM uĉinilac vozaĉ m/v po zanimanju. b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan. te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna autoritetu sudske odluke. a ako se radi o mlaĊoj punoljetnoj osobi izricanje mjere moguće je i uz vaspitnu mjeru. o ĉemu odluĉuje sud na osnovu procjene pobuda iz kojih je kriviĉno djelo uĉinjeno. a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje predmeta u nekim sluĉajevima. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje se ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere.BH-PRAVNICI. Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati kraće od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina. Osim toga. a koji su vlasništvo uĉinitelja. Zastarjelost nastupa automatski nakon odreĊenog vremena od izvršenja djela. Primjena mjere je naĉelno fakultativna. 159 WWW. istiĉe se da zastarjelost slabi efikasnost generalne prevencije. Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrĊuje da li je nastupila zastarjelost. Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina. Vrijeme provedeno u zatvoru. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. Oduzimanje predmeta Primjenom ove mjere uĉiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriviĉnog djela. ili se izreĉena sankcija ne moţe izvršiti (zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija). Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj kriviĉnopravnoj literaturi. U svakom konkretnom sluĉaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu namijenjenom za izvršenje kriviĉnog djela ili predmetu nastalom izvršenjem kriviĉnog djela. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinioca kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta. izricanje ove mjere automatski znaĉi i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti. Protjerivanje stranca iz zemlje Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeĉi da ubuduće ĉini kriviĉna djela u FBiH. Osnovni argument protiv zastarjelosti izvršenja kriviĉnih sankcija je mogućnost da osuĊeni svojim djelovanjem oteţava ili ĉak onemogući izvršenje kazne koja mu je izreĉena. naĉina izvršenja kriviĉnog djela i drugih okolnosti. Ako se radi o profesionalnom vozaĉu. Postoje 2 uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere: a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreĉena kazna ili uvjetna osuda.WWW. Pravno dejstvo zastarjelosti nastaje po sili zakona i nijedan uĉesnik u postupku ne moţe ga eliminirati. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta kao mjeru u kriviĉnom postupku. poĉev od dana pravosnaţnosti odluke. ili predmeti koji su nastali izvršenjem kriviĉnog djela. ZASTARJELOST POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI Pojam zastarjelosti i njena opravdanost Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se uĉiniocu kriviĉnog djela ne moţe izreći kriviĉna sankcija (zastarjelost kriviĉnog gonjenja).COM . odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviĉna sankcija izreĉena. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ali time se ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od uĉinitelja.BH-PRAVNICI.

protokom odreĊenog vremena kriviĉna sankcija se ne moţe izvršiti. Posebna (ograniĉena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreĊena kriviĉna djela ili u odnosu na odreĊene izvršioce zastarjelost iskljuĉena. Kod zastarjelosti izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. zastarjelošću gonjenja nastupa i nemogućnost izricanja kriviĉne sankcije. Osim toga. Zajedniĉko za obje zastarjelosti je da uĉnioca kriviĉnog djela praktiĉno ne pogaĊa nikakva kriviĉna sankcija. zastarjelost kriviĉnog gonjenja je procesna smetnja. e) 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 1 godine. uĉinilac ne osjeća kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa protekom odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela. Opća zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na svakog uĉinioca. b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći zatvor preko 10 godina. Rok zastarjelosti odreĊen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne. ZASTARJELOST KRIVIĈNOG GONJENJA Pojam zastarjelosti kriviĉnog gonjenja i rokovi zastarjelosti Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da protiv odreĊene osobe poduzmu kriviĉno gonjenje. f) 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor do 1 godine ili novĉana kazna. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja poĉinje teći od dana kad je kriviĉno djelo uĉinjeno. Vrste zastarjelosti Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost kriviĉnog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. što se ne moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne koncepcije o svrsi kaţnjavanja. Time slabi preventivno dejstvo kazne na uĉinioca. S obzirom na obim primjene.BH-PRAVNICI. To vrijeme naziva se rok zastarjelosti. te kriviĉnih djela za koja po meĊunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost.COM Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. Posebno opravdanje institut zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja. U tom smislu se moţe reći da ovaj institut u sebi objedinjuje elemente procesnog i materijalnog kriviĉnog prava. S druge strane.WWW. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata neograniĉenu zastarjelost. što zastarjelost ĉini institutom materijalnog kriviĉnog prava. Prema KZ FBiH (ĉl. Obzirom da se protiv uĉinioca ne moţe pokrenuti. Ako je osnovna svrha kaţnjavanja zaštita društva od kriminaliteta. zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa kad protekne: a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora. a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili izricanja kazne uĉinilac nije izvršio novo kriviĉno djelo. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviĉne procedure zbog oteţanog ili onemogućenog prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela. sa izuzetkom kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina. d) 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 3 godine. c) 10 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 5 godina. Ako je za KD propisano više 160 WWW. Protekom duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i kaţnjavanjem uĉinioca – kriviĉno djelo postepeno pada u zaborav. zastarjelost moţe biti opća ili neograniĉena i posebna ili ograniĉena.COM . odnosno voditi kriviĉni postupak.121).BH-PRAVNICI. Primjena kazne bi u takvom sluĉaju znaĉila ĉistu odmazdu za izvršeno djelo. Kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja nakon odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela nastupa nemogućnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi kriviĉni postupak. proizilazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena i bez izricanja odnosno izvršenja kazne.

WWW.BH-PRAVNICI. Pod procesnim radnjama podrazumijevaju se sve djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti. Bjekstvo uĉinioca takoĊer se smatra faktiĉkom smetnjom. relevantna je kazna koja se smatra glavnom. vještaĉenje. Rok zastarjelosti isti je za sve uĉesnike u izvršenju KD – saizvršioce. nakon prekida zastarjelost poĉinje teći iznova. Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare kriviĉnog gonjenja.BH-PRAVNICI. a nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poĉinje teći s tim što se vrijeme proteklo prije prekida ne uraĉunava u rok zastarjelosti. U teoriji se razlikuju faktiĉke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja. elementarne nepogode i sl. kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi za zastarjelost kriviĉnog gonjenja. Obustava znaĉi produţenje zastarjelosti za onoliko vremena koliko je obustava trajala. Prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje teći. primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan za svršeno kriviĉno djelo. KZ FBiH predviĊa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog kriviĉnog djela. obustava zastarijevanja ima dejstvo samo prema onom saizvršiocu odnosno sauĉesniku na kojeg se odnosi smetnja za kriviĉno gonjenje.apsolutna zastarjelost. jer ne postoji pravna nemogućnost za pokretanje postupka. trajanja i okonĉanja kriviĉnog postupka. Ako je u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvovalo više lica. Po našem kriviĉnom pravu. gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti. Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti ĉija svrha je identifikacija uĉinioca krivĉnog djela. Obustava zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Obustava (zastoj) zastarijevanja znaĉi postojanje neke smetnje zbog koje se kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje. tok i prestanak procesnog odnosa. podstrekaĉe i pomagaĉe. privatni tuţilac i oštećeni kao tuţilac. Faktiĉke smetnje su npr. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u kriviĉnom postupku preduzimaju procesni subjekti (npr. Dakle.COM kazni. Takva smetnja je npr. Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog uĉinioca kriviĉnog djela i imati za cilj kriviĉno gonjenje za odreĊeno kriviĉno djelo. dostavljanje optuţnice okrivljenom itd). Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrĊuje se posebno za svako od izvršenih djela. Za pojam procesne radnje bitno je da je radnja poduzeta od procesnih subjekata i da je usmjerena na zasnivanje. dok u odnosu na ostale zastarjelost i dalje teĉe. Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju.COM . Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud. rok zastarjelosti odreĊuje se prema teţoj od propisanih kazni.uviĊaj. rok zastarjelosti kriviĉnog gonjenja odreĊuje se po najteţoj propisanoj kazni. treba da je preduzeta protiv odreĊenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je uĉinilac kriviĉnog djela. 161 WWW. To je tzv. jer se u takvom sluĉaju u rok zastarjelosti raĉuna vrijeme do poĉetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave. javni tuţilac. duševno oboljenje uĉinioca kriviĉnog djela. Ako je više kazni propisano alternativno.privremena okupacija. Pravne smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreĊenog lica kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti niti produţiti. saslušavanje svjedoka. u cilju pokretanja. Ako je više kazni propisano kumulativno.

Uĉinilac treba da izvrši novo kriviĉno djelo za vrijeme dok teĉe rok zastarjelosti. Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. Rok zastarjelosti odreĊuje se iskljuĉivo prema kazni koja je izreĉena u pravosnaţnoj presudi.BH-PRAVNICI. U usporeĊivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijećene kazne. djelatnosti i duţnosti. Izvršenje novĉane kazne kao sporedne kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreĉena. nema uticaja na rok zastarjelosti.123) su: a) 35 godina od osude na dugotrajni zatvor.WWW.COM . f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili novĉanu kaznu. te mjere zabrane upravljanja m/v. zastarijeva kad protekne vrijeme na koje su te mjere izreĉene. 2. ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti Zastarjelost izvršenja kazne znaĉi da se protekom odreĊenog vremena ne moţe više pristupiti izvršenju izreĉene kazne. e) 3 godine od osude na zatvor preko 1 godine. rok zastarjelosti odreĊuje se prema jedinstvenoj kazni izreĉenoj za KD u sticaju. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude. Izvršenje mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva.COM Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog kriviĉnog djela. Na utvrĊivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni izdrţani pritvor koji je uraĉunat u kaznu. b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina. Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom sluĉaju. nisam stigao uraditi… 162 WWW. Obustava i prekid zastarijevanja izvršenja kazne Vidi u knjizi. U sluĉaju sticaja kriviĉnih djela. Izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva 5 godina od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene. Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom uĉinjeni amnestijom ili pomilovanjem. Uĉinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teĉe rok zastarjelosti. odnosno prekid zastarjelosti ne utiĉe na nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost gonjenja za odreĊeno djelo. I u ovom sluĉaju moraju biti ispunjena 2 uvjeta: 1. d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine. Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (ĉl.BH-PRAVNICI. c) 10 godina od osude na zatvor preko 5 godina.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->