PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
A. KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA

1. KRIVIČNO PRAVO
POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA Pojam kriviĉnog prava Kriviĉno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrĊuju uslovi za primjenu kazni i drugih kriviĉnih sankcija prema uĉiniocima kriviĉnih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog ureĊenja odreĊene drţave. Postoje 3 osnovna elementa za odreĊivanje općeg pojma kriviĉnog prava: 1. Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. To znaĉi da se samo zakonom mogu regulisati pitanja kriviĉnog prava; 2. Predmet regulisanja kriviĉnog prava su 3 osnovna pitanja: kriviĉno djelo, kriviĉna odgovornost i kriviĉna sankcija. To znaĉi utvrĊivanje koja se društveno opasna ponašanja ĉovjeka smatraju kriviĉnim djelima, koja lica se smatraju kriviĉno odgovornim, te koje se sankcije mogu izreći uĉiniocima. 3. Zaštitna funkcija kriviĉnog prava. Kriviĉno pravo štiti društveno-ekonomsko ureĊenje drţave i izraz je društvenih odnosa koji postoje u odreĊenoj zemlji. Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata ĉini tzv.materijalno-formalni pojam kriviĉnog prava. Specifiĉan naĉin kriviĉnopravne zaštite Kriviĉno pravo je specifiĉno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita društvenih odnosa putem kriviĉnog prava ostvaruje se iskljuĉivo propisivanjem kriviĉnih sankcija prema licima koja ne poštuju odreĊena društvena pravila. Sredstva kriviĉnopravne zaštite su kriviĉne sankcije. To su mjere koje društvo prinudno primjenjuje prema uĉiniocu kriviĉnog djela. Najĉešće se sastoje u oduzimanju ili ograniĉavanju prava priznatih na osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviĉna sankcija je kazna, a ostale sankcije su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Kriviĉne sankcije propisuju se samo zakonom, a izriĉe ih samo sud u društvenom interesu. ULOGA KRIVIĈNOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je predviĊena kriviĉna sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih društvenih pravila za koja nije predviĊena kriviĉna sankcija. Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi svode na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka kriminaliteta, dok se represivne primjenjuju prema uĉiniocu kriviĉnog djela nakon što je djelo izvršeno. Ova podjela je relativnog znaĉaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje kriminaliteta.

ODNOS KRIVIĈNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA Odnos prema ustavnom pravu OdreĊeni instituti i norme kriviĉnog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju neprikosnovenim ţivot ĉovjeka i slobodu ĉovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno slobode samo u sluĉajevima koji su utvrĊeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje prije nego što je poĉinjeno nije bilo predviĊeno zakonom i za koje nije bila predviĊena kazna (naĉelo zakonitosti kriviĉnog djela i kazne). Odnos prema kriviĉnom procesnom pravu Materijalno kriviĉno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreĊuju pojedina kriviĉna djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno kriviĉno pravo predstavlja sistem pravnih propisa odreĊenih zakonom koji odreĊuju: - meĊusobna prava i duţnosti suda i istraţnih organa s jedne strane i uĉesnika u postupku s druge strane. Pod uĉesnicima u postupku ovdje se misli na tuţioca, okrivljenog, branioca, oštećenog, svjedoka itd. - meĊusobna ovlaštenja izmeĊu istraţnih organa i suda, kao i izmeĊu niţih i viših sudova; - forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne radnje u kriviĉnom postupku (po zivanje, saslušavanje, vještaĉenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba itd). Materijalno i procesno kriviĉno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno jedinstvenošću zadatka koji kriviĉno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeĊuje sprovoĊenje u ţivot materijalnog kriviĉnog prava. Odnos prema kriviĉnom izvršnom pravu Od naĉina izvršenja kriviĉnih sankcija u najvećoj mjeri zavisi da li će se postići njihova svrha. Kriviĉni zakon redovno sadrţi opće odredbe naĉelnog karaktera o izvršenju kriviĉnih sankcija. Kriviĉno-izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija ove naĉelne odredbe se razraĊuju u pojedinostima. Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeĊu kriviĉnog djela i prekršaja) Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviĊaju prekršajne kazne (zatvor i novĉana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviĉna djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od kriviĉnih djela, prekršajem se ne povreĊuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti. Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljuĉuje u sistem kaznenog prava, kao pojma šireg od kriviĉnog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su originalni i nezavisni od kriviĉnog materijalnog prava. MeĊutim, u velikoj mjeri su zasnovani na istim naĉelima kao kriviĉno pravo i usvajaju niz identiĉnih instituta kao i kriviĉno pravo, npr: naĉelo odreĊenosti djela i kazne, iskljuĉenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov iskljuĉenja prekršaja, nuţna odbrana, krajnja nuţda itd. Bitno je naglasiti da se u sluĉaju podudaranja kriviĉnog djela i prekršaja iskljuĉuje paralelno kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je već osuĊeno za kriviĉno djelo ne moţe se osuditi i za

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

godine u Londonu odluĉeno je o uspostavi MeĊunarodnog vojnog suda za suĊenje ratnim zloĉincima iz II svjetskog rata. Pritom se zloĉinaĉki karakter grupe ili organizacije smatra dokazanim i ne moţe biti osporavan. 4 WWW. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica. Sporazumu je bio priloţen Statut MeĊunarodnog vojnog suda kojim su bili odreĊeni sastav.planiranje. MEĐUNARODNO KRIVIĈNO PRAVO Pojam meĊunarodnog kriviĉnog prava Pod pojmom meĊunarodnog kriviĉnog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od OUN ili ugovorima izmeĊu drţava kojima se odreĊuju meĊunarodna kriviĉna djela i odgovornost uĉinilaca tih djela. ili uĉešće u nekom zajedniĉkom planu za izvršenje nekog od navedenih djela. bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su zloĉini izvršeni. ali se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za ublaţavanje kazne. onda se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava izdrţana kazna koja je bila izreĉena za prekršaj. kao i naĉela o individualnoj odgovornosti po meĊunarodnom pravu. povrede ĉovjeĉnosti u miru i ratu.1946. zloĉin genocida i neka kriviĉna djela protiv meĊunarodnih odnosa.BH-PRAVNICI. porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv civilnog stanovništva.BH-PRAVNICI. b) Prilikom suĊenja bilo kom ĉlanu bilo koje grupe ili organizacije. Od principijelnog znaĉaja su i slijedeće odredbe Statuta: a) Okrivljenog ne oslobaĊa odgovornosti ĉinjenica da je radio po nareĊenju pretpostavljenog. priprema. b) Ratni zloĉin – povreda ratnih zakona i obiĉaja rata. nadleţnosti i funkcija suda. U takvom sluĉaju nadleţna drţavna vlast svake od potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog ĉlanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred graĊanski. odnosno o pojedincu kao subjektu meĊunarodnog prava. MeĊunarodni sud u Nirnbergu Sporazumom savezniĉkih sila zakljuĉenim 08. U takva djela spadaju narušavanje mira. zapoĉinjanje ili voĊenje agresivnog rata ili rata kojim se krše meĊunarodni ugovori. U odreĊenju nadleţnosti Suda. sporazumi i garancije.COM prekršaj.12. U dosadašnjem periodu više se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meĊunarodni karakter budu utvrĊena kao kaţnjiva u svim zemljama. vojni ili okupacioni sud.08. c) Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti – ubistvo.godine potvrĊena su naĉela meĊunarodnog prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. kao i napadi na druge vrijednosti koje su od znaĉaja za ĉovjeĉanstvo u cjelini.1945. pa nakon toga za kriviĉno djelo. a najveći je domet naĉela o nadmoćnosti meĊunarodnog prava nad nacionalnim pravom. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloĉin. Naĉela meĊunarodnog kriviĉnog prava Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11. zloĉini su bili svrstani u 3 kategorije i to: a) Zloĉin protiv mira .COM . Ako je prvobitno osuĊeno za prekršaj. Znaĉaj tih naĉela je višestruk. progon na politiĉkoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo kog zloĉina koji spada u nadleţnost Suda. Sud moţe tu grupu ili organizaciju proglasiti zloĉinaĉkom. nego što je govoreno o jednom kompleksnom meĊunarodnom kriviĉnom pravu. istrebljenje.WWW.

godine.COM . . Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti su prvi put predviĊeni kao meĊunarodni delikti tek Statutom i presudom Nirnberškog suda. na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12. Generalna skupština UN je 09.01. Drţave ĉlanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreĉavaju svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj nadmoćnosti ili mrţnji. koja je stupila na snagu 04.1946. Konvencije o napadima na meĊunarodni civilni zraĉni promet Posebno su znaĉajne 2 konvencije i to: 1.WWW. Uslijedile su MeĊunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.Konvencija o poboljšanju ranjenika.Konvencija o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata. Poljaka.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao kriviĉna djela u svom zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva. Ovom konvencijom je utvrĊeno da je genocid meĊunarodno kriviĉno djelo. bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata.12. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz 1970. 2. OdreĊujući zloĉine protiv ĉovjeĉnosti. Svaka od ovih konvencija sadrţi i kriviĉnopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice obavezne da svojim kriviĉnim zakonima odrede kriviĉne sankcije protiv lica koja svojim djelima povrijede propise ovih konvencija. svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju.Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima. naročito Jevreja. .godine.Haška konvencija) – njome su se drţave obavezale da u svom kriviĉnom zakonodavstvu predvide kriviĉno djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo. Ostale konvencije i meĊunarodni akti 5 WWW.Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga. nazvanog genocidom.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. .08.BH-PRAVNICI. protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti.godine.godine (tzv.godine). a drţave potpisnice se obavezuju da će spreĉavati i kaţnjavati za genocid. a u cilju da se unište određene rase i klase stanovništva i nacionalne. Statut je dao elemente posebnog zloĉina. Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa. Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12. i 1929. a koji su izvršeni protupravno i sa umišljajem.godine usvojen je naziv “genocid” za zloĉin uskraćivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama.godine.godine (tzv.COM Zloĉin genocida Zloĉini protiv mira i ratni zloĉini uglavnom su bili predviĊeni u Haškim i Ţenevskim konvencijama (iz 1907. kao i sva djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili drugog etniĉkog porijekla. Cigana i drugih. bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga. Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata Na inicijativu MKCK. te MeĊunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloĉina aparthejda iz 1973.1963.1949. Konvencija o suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971.godine donesene su 4 konvencije i to: .1969. rasne ili religijske grupe.1948. Konvencije o rasnoj diskriminaciji MeĊunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poĉele su Deklaracijom UN o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20.BH-PRAVNICI.11. kao i svaku pomoć pruţenu rasistiĉkim djelatnostima.

a kao kriminološka nauka za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnih djela i kazni kao društvenih fenomena. koji se razvio poĉetkom XX vijeka. trihotomni).BH-PRAVNICI. Po njemu se kriviĉno djelo iskljuĉivo odreĊuje prema objektivnim elementima. niti se krivac ukljuĉuje u pojam kriviĉnog djela.godine.godine.godine. jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta primjenom kriviĉnih sankcija. kao što je to u bipartitnom sistemu. dihotomni). nauka kriviĉnog prava za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnog (materijalnog) prava. 2. Sistem nauke kriviĉnog prava (općeg dijela) Opći dio kriviĉnog prava ranije je uglavnom obraĊivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni. već se poĉinilac i kriviĉno djelo u sistemu obraĊuju u njihovom jedinstvu. Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju kriviĉnog djela. Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971. NAUKA KRIVIČNOG PRAVA PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIĈNOG PRAVA Predmet nauke kriviĉnog prava Nauka kriviĉnog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih. Kao pravna nauka. U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poĉinilac kriviĉnog djela sa svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Kriviĉno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjekt ivnih elemenata. 6 WWW. Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju kriviĉnog djela. U tim sistemima se ne suprotstavljaju oštro kriviĉno djelo i krivac.izlaganje kriviĉnog prava kako jeste).COM . Po ovom sistemu postoje 2 osnovna kriviĉno-pravna pojma: kriviĉno djelo i kriviĉna sankcija. ali i u sistemu kriminoloških nauka. Nauka kriviĉnog prava se ne ograniĉava iskljuĉivo na izlaganje de lege lata (tj. Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961.WWW. kao što je to sluĉaj u tripartitnom sistemu. Razlika se zasniva na razliĉitim shvatanjima općeg pojma kriviĉnog djela.COM Poseban znaĉaj ima: MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966. Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u sluĉaju oruţanog sukoba iz 1954. krivca i kriviĉnu sankciju. kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni.godine. Savremeni sistemi nauke kriviĉnog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme kriviĉnog prava.godine itd. polazeći od ĉinjenice da bez poĉinioca ne moţe biti ni kriviĉnog djela. Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloĉine i zloĉine protiv ĉovjeĉnosti iz 1968. Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna kriviĉnopravna pojma: kriviĉno djelo.

Nauka kriviĉnog procesnog prava izuĉava procesualno (formalno) kriviĉno pravo odreĊene drţave. Penologija je nauka koja se prvobitno bavila prouĉavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda izvršenja kazni lišenja slobode. U okviru toga. Tako se kriminologija pojavljuje kao skup u odreĊenoj mjeri osamostaljenih nauĉnih disciplina kao što su: . psihijatriju i fiziologiju. Kriminalistička taktika nauĉno utvrĊuje metode vršenja izviĊaja. Kriminalistička metodika utvrĊuje najbolje metode izviĊanja pojedinih grupa kriviĉnih djela s obzirom na njihove specifiĉnosti. higijenski zahtjevi. ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke kriviĉnog prava i postavi kao zasebna nauka. koja izuĉava društvene faktore kriminaliteta. kriminalističku taktiku i kriminalističku metodiku. odnosi sa porodicom. fiksiranja i ispitivanja tragova kriviĉnog djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. sankcija i svih drugih ĉinjenica na osnovu kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopće ili pojedinih njegovih oblika. Zbog toga je usko povezana sa više drugih nauĉnih disciplina. potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. obezbjeĊivala veću efikasnost kriviĉnog prava u borbi protiv kriminaliteta. . a njen zadatak je da osigura najracionalniji sistem evidentiranja kriviĉnih djela. Tako shvaćena kriminalistika obuhvata kriminalističku tehniku. Kriminalistička tehnika nauĉno utvrĊuje naĉine iznalaţenja. ostvarile svrhu koja im je namijenjena. krivaca. istraţnih organa i drugih lica koja uĉestvuju u kriviĉnom postupku. ObraĊuje skup pravnih normi kojima se reguliše naĉin djelovanja suda. nastojeći prvenstveno da utvrdi uzroke. kao i svih drugih ĉinjenica koje mogu posluţiti za utvrĊivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta.COM KRIVIĈNE I SRODNE NAUKE Pod kriviĉnim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izuĉavanjem kriminaliteta. kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju. bi kritiĉkom ocjenom pozitivnog kriviĉnog prava i nauĉnim ispitivanjem kriminaliteta. kao pravne nauke. Kriminologija se bavi izuĉavanjem kriminala posmatrajući ga sa razliĉitih vanpravnih aspekata. U takve nauke spadaju: .nauka kriviĉnog procesnog prava i kriminalna politika. Osim toga. . U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i mjera bezbjednosti. Kriviĉna statistika se nije osamostalila kao posebna nauĉna disciplina. Moguća je njena dalja podjela na kriminalnu psihologiju. koja izuĉava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet. odnosno istrage.kriminalna sociologija. kao vanpravne nauke. javnog tuţilaštva.kriminologija. brzog i ekonomiĉnog provoĊenja istrage. kao što su razne psihiĉke devijacije. Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja. penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u uslovima zatvorskog ţivota. Kriminalna politika. s obzirom na vrstu i naĉin izvršenja. Osim izuĉavanja faktora kriminaliteta.kriminalna biologija ili antropologija – izuĉava biološke faktore kriminaliteta.BH-PRAVNICI. 7 WWW. kao i u cilju ustanovljavanja i otkrivanja poĉinilaca kriviĉnih djela. utvrĊivanja i ispitivanja dokaza koji se koriste radi prevencije kriviĉnih djela i u cilju rasvjetljavanja kriviĉnih djela. a posebno radi otkrivanja i hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela.faktore kriminaliteta.WWW.COM . kriviĉna statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju kriviĉnih sankcija daje mogućnost da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviĉne sankcije. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju. kao i metode izvoĊenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog. kriviĉna statistika i kriminalistika. te strukturu i dinamiku kriminaliteta.BH-PRAVNICI. tzv.

traseologija (izuĉavanje tragova). grafologija (ispitivanje rukopisa). Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaĉajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su tijesno povezane sa naukom kriviĉnog prava. U okviru sudske medicine poseban znaĉaj ima traumatologija (nauka o povredama).WWW. sudska balistika itd.COM .COM Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistiĉku tehniku. sudska fotografija. seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka o smrti).BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. 8 WWW. ĉiji su sastavni dijelovi daktiloskopija (izuĉavanje otisaka prstiju).

Malobrojni su oĉuvani izvori prava iz tog perioda. 4. stoka. kao i u pogledu zaštite liĉnosti. pljaĉke. poznate su i “kapitularije”. a svi su sadrţavali i norme kriviĉnog prava. Surove kazne.zakoni doneseni od strane kraljeva. poljoprivredni proizvodi). U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je znatan progres kriviĉnog prava.godine. Pored ovih zakona. najvaţnijem franaĉkom plemenu. Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obiĉajnog prava. Osim toga. 3. Karakteristika ovih zakona je taĉno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte. Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka) Kriviĉno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja. istiĉu se i grupe kriviĉnih djela protiv vladara i drţave (politiĉka kriviĉna djela). Kapitularije su doprinijele sve većem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine.BH-PRAVNICI.COM . koji su sadrţavali i kriviĉno pravo.Hamurabijev zakon ik) sadrţe pojedine odredbe iz oblasti kriviĉnog prava. Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka) U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges barbarorum ili “narodne pravde”. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA I NAUKE KRIVIČNOG PRAVA KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA PRAVA U RAZLIČITIM NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA ROBOVLASNIĈKIH DRŢAVA 1. Tako su u 9 WWW. Nakon raspada franaĉke drţave Karla Velikog. tj.WWW. razna muĉenja i sakaćenja. 2. Većinom su se svodile na smrtnu kaznu. U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela kriviĉnog prava na opći i posebni dio. nazvan po saliskim Francima. sve je veći uticaj i primjena kanonskog kriviĉnog prava. PreovlaĊuju smrtna i razne fiziĉke kazne. Saĉuvani izvori (npr. izdat u Francuskoj oko 500.BH-PRAVNICI. bez ikakvog sistema. KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA Opće karakteristike Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. Tome je znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije. Primarna zaštita privatne svojine (robovi. Izvore iz tog doba ne predstavljaju zakonodavni akti. te protiv liĉnosti. Karakteristika kriviĉnog prava feudalnog doba je primarna zaštita svojine. ali se već dosta rano pojavljuje i novĉana kazna. Kazne su ostale surove. Rimsko pravo za kriviĉno pravo nema ni izbliza onaj znaĉaj koji ima za razvoj graĊanskog prava. protiv religije i morala. Najznaĉajniji od svih je Lex Salica. razbojništva. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine.COM B. tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu otkupnina. Razlika izmeĊu slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviĉne odgovornosti. te se posebna paţnja posvećuje raznim oblicima kraĊe. već zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina.

bogohuljenje.BH-PRAVNICI. Kriviĉnopravna nauka tog vremena bila je pod iskljuĉivim uticajem crkve. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave (društveni ugovor). Za kriviĉno pravo feudalno-apsolutistiĉkih drţava karakteristiĉno je da se ono u Njemaĉkoj izgraĊivalo manje-više na osnovama Karoline.godine za vrijeme njemaĉkog cara Karla V. vrlo teško su prodirale u podruĉje kriviĉnopravne nauke. Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom kriviĉnog prava. Holandiju. MeĊutim. meĊu kojima je najznaĉajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII vijeka.”ogledala”. Prema odredbi Karla V. Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniĉi na razumnu mjeru kako bi se kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreĊenje zloĉina.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski Kriviĉni zakonik iz 1794.BH-PRAVNICI.godine. ali su nauci kriviĉnog prava dali nove filozofske osnove. Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela protiv religije (heretizam. a Karolina je imala supsidijarni znaĉaj. dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko pravo. izazvan recepcijom rimskog prava. Njemaĉku. Platon i Aristotel su se u svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaĉajnih za kriviĉno pravo. Tako se u kriviĉnom pravu kao osnov odgovornosti sve više uĉvršćuje vinost. NAUKA KRIVIĈNOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA Stari Grci i Rimljani nisu dali znaĉajniji doprinos na podruĉju kriviĉnog prava.godine. MeĊutim. unosi se više preciznosti u formulisanje kriviĉnih djela itd. KRIVIĈNOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIĈNO PRAVO FRANCUSKE BURŢOASKE REVOLUCIJE Uvodno razmatranje Filozofi Grocijus. vraĉanje itd). Paulus. Od Rimljana su kriviĉnopravna pitanja najviše doticali Ulpijan. Nauĉna obrada kriviĉnog prava osim Italije zahvata i Francusku. Španiju. koja je dominirala sve do prvih burţoaskih kriviĉnih zakona. koju nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka. ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiĉkih odnosa. Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek) Karakteristika ovog perioda je što je kriviĉna represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. partikularizam je doveo do sve većeg unošenja arbitrarnosti u izricanje kazne. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreĊenosti. Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poĉinje i nauĉna obrada kriviĉnog prava.COM Njemaĉkoj nastala tzv.COM . Kriviĉni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podruĉju Austrije.WWW. a time i samovolje. Austrijski Kriviĉni zakonik Marije Terezije iz 1768. Od XVI vijeka se nauka kriviĉnog prava poĉinje obraĊivati na univerzitetima kao zaseban predmet. U borbi protiv kmetskih pobuna nastao je najznaĉajniji spomenik kriviĉnog prava srednjeg vijeka – Constitutio Criminalis Carolina izdat 1532. Ciceron i Seneka. U Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna znaĉajnija kodifikacija kriviĉnog prava. te je imao veliki znaĉaj za dalji razvoj austrijskog kriviĉnog zakonodavstva. Lok u 10 WWW. Najznaĉajniji su Bavarski Kriviĉni zakonik iz 1751. ali ponovo samo u pojedinim zemljama. ali nikada nije vaţio na cjelokupnom njemaĉkom podruĉju. On predstavlja klasiĉan kriviĉni kodeks razvijenog feudalizma. primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni zakoni. Tek tokom XVIII vijeka u Njemaĉkoj dolazi do kodifikacije kriviĉnog prava. U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak. koja je bila pod jakim uticajem kanonskog kriviĉnog prava.

te Kriviĉni zakonik iz 1810. Ideje Ĉezara Bekarije Knjga “O zloĉinima i kaznama”. donesen za vrijeme Napoleona.godine. a posebni “O 11 WWW. Zakonik sprovodi slijedeće zahtjeve: a) Kazna mora biti humana.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naĉela Deklaracije. Deklaracija prava ĉovjeka i graĊanina iz 1789. b) Kazna mora biti srazmjerna kriviĉnom djelu. Lokove filozofske i politiĉke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston. ĉiji je autor Ĉezare Bekarija.godine direktno i indirektno je postavila niz naĉela kriviĉnog prava. Koncepcija Monteskjea. te gube vaţnost sva kriviĉna djela povrede boţanstva. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju kriviĉnog prava.BH-PRAVNICI. Bekarija je istakao ideju prevencije. Opći dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”. jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo. javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo uĉinjeno.godine u Milanu.godine koji je donijela Ustavotvorna skupština. Bekarija je smrtnu kaznu smatrao nelogiĉnom. Voltera i Rusoa Za dalji razvoj kriviĉnog prava posebno su znaĉajni francuski filozofi Šarl Monteskje. Kriviĉni zakonik iz 1791. već da se kriviĉno djelo ne bi ĉinilo u budućnosti. d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela. f) Kazne moraju biti dugotrajne. c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u sluĉaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio kaznu. e) Kazne moraju biti odreĊene. Fransoa Volter i Ţan Ţak Ruso. c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr. Bekarija se zalagao protiv svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. a u pravcu humanizacije kriviĉnog prava. d) Svi graĊani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja. objavljena 1764. Zahtijevao je strogo poštivanje naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravosuĊu. f) Kazne mogu biti samo liĉne (individualne).COM . koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiĉkog pravosuĊa. Da bi se što jaĉe istakla ova naĉela. predstavlja znaĉajan doprinos razvoju kriviĉnog prava. Najvaţnija su slijedeća: a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja.klasiĉne škole kriviĉnog prava. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki ĉovjek u prirodnom stanju ima pravo da se brani od svakog napada. a društvenim ugovorom se pojedinac odrekao individualnog prava na odbranu u korist društvene zajednice.BH-PRAVNICI.WWW. b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne nuţne kazne.surova djela treba kaţnjavati fiziĉkim kaznama). g) Smrtna kazna ne moţe predstavljati muĉenje.COM kriviĉnopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti. prema kome samo zakon moţe biti osnov kaţnjavanja. U pogledu kaţnjavanja. e) Svi graĊani su jednaki u pogledu zakonske zaštite i u pogledu kaţnjivosti. Lok se u nizu kriviĉnopravnih ideja javlja kao preteĉa tzv. po prvi put je u sistemu jednog kriviĉnog zakonika usvojena podjela na opći i posebni dio. Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom kriviĉnom zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim kriviĉnim pravom. Kriviĉno pravo francuske burţoaske revolucije Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaĉajna zakonodavna akta: Kriviĉni zakonik iz 1791. prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog kriviĉnog djela.

što je znatno doprinijelo uĉvršćenju naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravu.BH-PRAVNICI. Zlo priĉinjeno kaznom mora biti jednako zlu koje je proizvedeno kriviĉnim djelom.klasiĉne škole u nauci kriviĉnog prava.COM . Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki djeluje na sve potencijalne izvršioce kriviĉnih djela.COM kriviĉnim djelima i kaznama”. pravo je izraz opće volje (teza).godine predstavlja klasiĉan burţoaski kriviĉni zakon. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode. Sama predstava o kazni koja oĉekuje izvršioca kriviĉnog djela otklanja motive za izvršenje djela. silovanje-kastracija itd). Uticaj Kanta i Hegela na kriviĉno pravo Svaki sa svojih filozofskih osnova. Zakonik iz 1810. Klasiĉna škola nije posvećivala paţnju uzrocima kriminaliteta. ali se sadrţajno radi o općem i posebnom dijelu. OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIĈNOG PRAVA Znaĉaj Napoleonovog kriviĉnog zakonika Napoleonov Kriviĉni zakonik (Code penal) iz 1810. te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih drţava. Anselm Fojerbah i klasiĉna škola kriviĉnog prava Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaĉkog prava” smatra se osnivaĉem tzv. Kant zastupa princip da kazna mora iskljuĉivo predstavljati apsolutnu pravednost. U pravnoj oblasti. Zakonik je znatno pooštrio kazne u odnosu na Zakonik iz 1791. fiziĉke kazne i konfiskacija. već je ona unesena po odluci Ustavotvorne skupštine.godine ne predviĊa apsolutno odreĊene kazne za pojedina djela. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja odgovornosti sauĉesnika. Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne. Kant se zalaţe za primjenu taliona u kriviĉnom pravu (ubistvo-smrtna kazna.godine. te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu društvene zajednice. i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljuĉivo ima karakter odmazde. Kantovo talionsko naĉelo oĉigledno je bilo nazadno. Karakteristiĉno je da projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu. Znatno je povećan broj kriviĉnih djela. Klasiĉna škola izgradila je kriviĉnopravnu dogmatiku. smatrajući da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom 12 WWW. Jedna od najvećih Fojerbahovih zasluga je da je svojom teorijom psihološke prinude zahtijevao što odreĊenije formulisanje kriviĉnih djela i kazni. te je on na podruĉju kriviĉnog prava imao vrlo malo sljedbenika. Poĉetkom XIX vijeka u Evropi je nastao niz kriviĉnih zakonika koji su manje -više stvarani pod uticajem Napoleonovog Kriviĉnog zakonika. Osnovne pojmove kriviĉnog prava – kriviĉno djelo i kaznu posmatrala je iskljuĉivo kao pravne fenomene.kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). a to se u suštini svodi na odmazdu. tj. Kazna negira kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. posebno politiĉkih delikata za koje se predviĊa smrtna kazna. već ih odreĊuje relativno – propisujući minimum i maksimum kazne za svako djelo.WWW. te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni red (sinteza). U funkciji oĉuvanja postojećih društvenih odnosa. koja je nazvana teorijom generalne prevencije psihološkom prinudom. ne vodeći raĉuna da su to društvene pojave podloţne općim zakonima društvenih zbivanja. Proizilazi da veliĉina kazne iskljuĉivo zavisi od teţine djela. Kriviĉno djelo je izraz slobodne volje pojedinaca koji djelomiĉno negira opću volju. Po toj teoriji. Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektiĉki razvija kroz 3 osnovna stadijuma: teza-antiteza-sinteza.

Shodno tome. 2.godine. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Čezare Lombrozo. MeĊutim. van stvarnog ţivota. svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci iz socijalnih razloga. Pruski Kazneni zakonik iz 1851. Njegovi sljedbenici. Antropološka škola i italijanski pozitivizam Kao rezultat kritike klasiĉne škole nastaje formiranje tzv. 13 WWW. Austrijski Kazneni zakonik iz 1852.godine. jer se posmatraju apstraktno.”novih škola” koje po metodi karakteriše pozitivizam. tj. Vanjski faktor ĉine karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi. ljubomore i sl.COM kaznene represije.WWW. Objektivizacija je previše izraţena jer se sva kriviĉna djela sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom kriviĉnog prava. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih postaje hroniĉan.godine.godine zasnovao tzv. On je svojim djelom “Ĉovjek kao zloĉinac” iz 1876. Po Feriu. RoĊeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka biološke prirode (psihološke i anatomske). a posebno krivac generalizuju.Garofalo pored biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor kriminaliteta. Njene bitne odrednice su: Ĉovjek u svom djelovanju nije slobodan. Po Lombrozu. Kretanje kriminaliteta se iskljuĉivo tumaĉilo kao negativni ili pozitivni rezultat kaznene represije.BH-PRAVNICI. jer istovremeno niz lica pod potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviĉna djela. kod kojih je dominantan utaicaj sredine. svi poĉinioci kao razumna bića su jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom.BH-PRAVNICI.COM .godine. Po ovoj teoriji svi krivci su biološki anormalna bića. Znaĉajniji kriviĉni zakonici XIX vijeka Pored Napoleonovog Kriviĉnog zakonika znaĉajni su i: Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma Fojerbaha iz 1813. Feri je izveo klasifikaciju krivaca u 5 kategorija: 1. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje stvaraju predispoziciju za vršenje kriviĉnih djela. Svaki zloĉinac se moţe prepoznati po uroĊenim biološkim (fiziĉkim i duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine). osnovni faktori kriminaliteta su biološkog karaktera.godine. i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze u svojim kasnijim radovima odstupa od prvobitnog stanovišta. bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do 1930. Kazneni zakonik za Njemaĉku carevinu iz 1871. U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode.godine – izraĊen po ugledu na Code penal. Ta individualna svojstva su odluĉujući faktor koji jednoj osobi diktira da pod odreĊenim vanjskim okolnostima izvrši kriviĉno djelo. mrţnje. Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u Njemaĉkoj. Zajedniĉke karakteristike ovih zakonika su da se kriviĉno djelo. Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881. već su njegovi postupci determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom. Polazna taĉka njegove teorije je teza o uroĊenoj zloĉinaĉkoj prirodi ĉovjeka – o rođenom zločincu. u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta.kriminalnoantropološku školu u nauci kriviĉnog prava. Na osnovu ove podjele. 3. da se nalaze u samom zloĉincu. Krivci iz strasti – kriviĉna djela ĉine pod uticajem velike strasti. 4. prvenstveno Enriko Feri i R.godine. a Garofalo u “Kriminologiji” 1885. Krivci ludaci – kriviĉna djela izvršavaju pod uticajem duševne bolesti.

On je samo opasan po društvo i zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje će predstavljati “mjeru socijalne zaštite” (bezbjednosti).BH-PRAVNICI. kao prelazno stanje izmeĊu uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. ali se ipak javlja i psihološki momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviĉna djela. Neoklasiĉna škola U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeĊu intederminizma klasiĉne škole i determinizma pozitivista i sociološke škole. Neoklasiĉna škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju. a mišljenje eksperata bi bilo odluĉujuće i definitivno. Prema kategoriji krivca se mora podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni poredak. neuraĉunljivih i smanjeno uraĉunljivih poĉinilaca kriviĉnih djela. Ove teorije nazivaju se neoklasiĉnom školom ili neoklasicizmom u kriviĉnom pravu jer je njihova polazna teza o moralnoj odgovornosti kao osnovu kriviĉine odgovornosti. Van Hamel iz Amsterdama i Adolf Prens iz Brisela. jer ĉovjek ne vrši kriviĉno djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo. Individualizacija kazne još više dobiva na znaĉaju. Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je “opasnost“ uĉinioca koja se posebno javlja kod povratnika. za pozitiviste nema znaĉaj represija. već smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna prevencija. Pristalice sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu. List diferencira krivce u 2 osnovne kategorije: sluĉajne krivce (akutni krivci) i krivce po prirodi (hroniĉni krivci). Akutni bi bio preteţno izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu krivca. odnosno na preventivno djelovanje u odnosu na uĉinioca. Dakle. već samo prevencija. Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hroniĉni. društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima izvršilac ţivi. List tvrdi da svaki pojedini zloĉin nastaje zajedniĉkim djelovanjem 2 grupe uslova: individualna svojstva krivca i fiziĉke. Osnov za primjenu kazne je kriviĉna odgovornost zasnovana na uraĉunljivosti i vinosti. sa svojim već uroĊenim sklonostima. Hroniĉni bi preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca. U skladu sa shvatanjem uzroka kriminaliteta. Dakle. List smatra da na razvijanje zloĉinaĉkih svojstava u najvećoj mjeri utiĉu vanjske (društvene) okolnosti pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela. Ovo stanje moţe predstavljati osnov za ublaţavanje kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti. Hroniĉni krivci se mogu podijeliti na popravljive i nepopravljive. društvene okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta.COM 5. koji na osnovu osrednjeg vanjskog pritiska pristupa kriminalu. 14 WWW. a istovremeno ne pridaju znaĉaj generalnoj prevenciji.COM . Zbog toga su sociolozi zastupali princip individualizacije kazne. Kazna ima odreĊeni konkretan cilj i ne moţe se zasnivati na odmazdi. Tako se već mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv. Krajnji zakljuĉak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja. Sociološka škola Osnivaĉi sociološke škole su Franc List iz Berlina. Konkretna kazna treba biti prilagoĊena osobenostima krivca. Primjeni preventivnih mjera prethodila bi samo odreĊena biološko-psihološka ekspertiza.BH-PRAVNICI. Neoklasiĉari su posebno zastupali mišljenje da u kriviĉnom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraĉunljivost.WWW.”sociološke škole” kriviĉnog prava. Antropološka škola u ĉistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila nauĉno zasnovana. Sluĉajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive. U hroniĉni kriminalitet posebno spadaju profesionalna kriviĉna djela.

dakle monizam kriviĉne sankcije.COM . Shodno tome. 15 WWW. Reforma kriviĉnog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka Reforma zahvata skoro cijelu Evropu. zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne.WWW. a ĉija zajedniĉka karakteristika je stanovište da kriviĉno pravo sluţi odbrani društva od kriminaliteta. One su imale zadatak da u većoj mjeri zamijene kaznu ili da reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima. ove mjere su sve više poprimale karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta kriviĉne sankcije. ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom smislu. Osvrt na savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava Danas postoje kombinacije razliĉitih shavatanja u kojima se prepliću koncepcije klasiĉne. opravdava retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona itd. sterilizacije i sl. krivca.g (prošireno izdanje 1966. Ovu koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi društvene odbrane”. Teţište se sa kriviĉnog djela pomjera na krivca. uvoĊenje batinanja. umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog kriviĉnog prava. smatrajući ih posebnom vrstom mjera bezbjednosti. Prema tome. Druga. Istovremeno se na bazi tzv. već usvaja samo jednu vrstu mjera društvene odbrane. Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasiĉni.neoklasiĉna). potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno kriviĉno pravo i zamijeniti ga pravom društvene odbrane. mjera socijalne zaštite i sl.stanja opasnosti u kome se nalazi poĉinilac kriviĉnog djela dopunjuje represivni mehanizam i drugim kriviĉnom sankcijom nazvanom mjera bezbjednosti. U tom novom pravu treba pojmove kriviĉnog djela. OUN je 1948. uslovne osude i uslovnog otpusta. pozitivne. Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel. To pravo napušta princip legaliteta. već traţi njegovu transformaciju. Prvobitno su preporuĉivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji.COM Posebnu paţnju neoklasiĉari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poĉiniocima kriviĉnih djela. sadašnja kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene odbrane. sudija kasacionog suda u Parizu. ovaj pokret ne prihvata dualitet kriviĉnih sankcija neoklasiĉne škole. Za period izmeĊu 2 svjetska rata karakteristiĉna je i pojava autoritarnog fašistiĉkog kriviĉnog zakonodavstva. Shvatanja koja su manje-više prihvaćena od većine autora su: a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca. Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove kriviĉnog djela i kriviĉne odgovornosti. Kriminalna politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu. Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za društvenu odbranu” sa zadatkom da utiĉe na suzbijanje zloĉina.klasiĉne) koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr. neopozitivistiĉki itd. Delikventa treba podvrći tretmanu koji obezbjeĊuje njegovu resocijalizaciju. Ovo stanovište razvija naĉelo individualizacije kazne usvajajući sistem ublaţavanja kazne.godine). U pokretu društvene odbrane mogu se izdvojiti 2 koncepcije: Prema prvoj koncepciji. Udaljem razvoju. sociološke i drugih škola.BH-PRAVNICI. koji je svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954.BH-PRAVNICI. koji bi za cilj imao reintegraciju poĉinioca u društvo. a time i zaštitu društva. odgovornosti i kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela. subjektivizma i kurativnih mjera. Pokret nove društvene odbrane Pokret društvene odbrane ukljuĉuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svje tskog rata u nauci kriviĉnog prava. U tim pravcima je karakteristiĉno da se za osnovu uzima koncepcija jedne škole (npr. pored kazne i mjere bezbjednosti.

Postavio je naĉelo legaliteta kriviĉnog djela i kazne. posebno u pogledu odreĊivanja kazne. odnosno autonomnih pokrajina na naĉin da je federacija odreĊivala opći dio kriviĉnog zakonodavstva i manji broj kriviĉnih djela od zajedniĉkog znaĉaja. Osnovne i najvaţnije mjere u borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere.BH-PRAVNICI. postojala je mogućnost da kriv iĉno zakonodavstvo donose federacija i socijalistiĉke republike.kriminalne politike. Njima je izvršeno razgraniĉenje nadleţnosti u kriviĉnim stvarima izmeĊu vojnih sudova i Narodno-oslobodilaĉkih odbora. te je amandmanima iz 1971. MeĊutim. sa izuzetkom blaţeg zakona. po Ustavu FNRJ iz 1946. tako i subjektivna stanja ĉovjeka.1930. U BiH je vaţio Kazneni zakon o zloĉinstvima i prestupima od 26. GraĊanski sudovi kao zasebni organi pravosuĊa nisu postojali sve do 1944. Dakle. osnovne savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava omogućavaju razvoj pozitivnog kriviĉnog prava na jednoj širokoj platformi.godine.COM . a sva ostala kriviĉna djela i sankcije odreĊivale su republike. a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne. U Hrvatskoj. c) Potreba ispitivanja liĉnosti izvršioca kriviĉnog djela.WWW. trebaju biti elastiĉni i dozvoliti da se u obzir uzimaju kako objektivne okolnosti. Kriviĉnopravni propisi. Nakon II svjetskog rata. uz iskljuĉenje retroaktivnosti vaţenja kriviĉnog zakona.godine. neuraĉunljivosti i smanjenoj uraĉunljivosti. Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01. 16 WWW. U zakoniku je bio uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente. njegova psihiĉka konstitucija i njegova liĉnost u cjelini. Iz navedenih stavova proizilazi da kriviĉno pravo treba biti izraz tzv.1944. za razvoj kriviĉnog prava poseban znaĉaj imaju Foĉanski dokumenti iz februara 1942. zabludi. zakonodavna nadleţnost republika bila je izrazito suţena. Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo.COM b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta. na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razliĉitih pravn ih podruĉja. Zakon sadrţi propise o umišljaju i nehatu.BH-PRAVNICI. Kriviĉni zakonik FNRJ donesen je 1951.05. Spadao je u red modernih burţoaskih zakonika. Zakon je predviĊao dualitet kriviĉnih djela: zloĉine i prestupe. pri ĉemu se uzima u obzir kako potreba zaštite društva.06.godine. kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale narodne sudove kao organe pravosuĊa na osnovu uputstva NKOJ od 09. odnosno autonomne pokrajine. tako i potreba zaštite ĉovjeka-pojedinca.godine. Tokom II svjetskog rata.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeĊu federacije i republika.01. nuţnoj odbrani i krajnjoj nuţdi. Dalji razvoj išao je u pravcu povećanja zakonodavne nadleţnosti republika na raĉun federacije. koja omogućava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za suzbijanje kriminaliteta.godine.1879.godine.godine. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA U BiH Uspostavom Kraljevine SHS.

BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM .WWW.COM II KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO 17 WWW.

COM .BH-PRAVNICI.WWW.COM 18 WWW.BH-PRAVNICI.

Granice kriviĉnopravne prinude odreĊuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i nuţnosti kriviĉnopravne zaštite tih vrijednosti. MeĊunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor kriviĉnog prava. 2. Donose se u sluĉaju rata ili drugih vanrednih situacija. Podzakonski normativni akti su posredan izvor kriviĉnog prava.BH-PRAVNICI. Neposredni izvor kriviĉnog prava je kriviĉni zakon. te druge osnovne vrijednosti društva. Pod pojmom kriviĉno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH. Neposredan izvor su kada drţava prihvati meĊunarodni ugovor i obaveţe se da će isti neposredno 19 WWW.WWW. Pri odreĊivanju granica prinude vrši se diferenciranje vrijednosti koje se štite prema njihovom znaĉaju. sudska praksa i pravna nauka.COM CILJEVI KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIČNOPRAVNA PRINUDA FUNKCIJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Funkcije kriviĉnog zakonodavstva su: 1.COM . Pod pojmom kriviĉni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom ureĊenom sistemu zaokruţena problematika instituta općeg i posebnog dijela kriviĉnog prava. utiĉući na taj naĉin na izgraĊivanje svijesti graĊana o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaĉanje morala društva. Izvori kriviĉnog prava mogu se podijeliti na neposredne i posredne. osim za ponašanja koja su zakonom odreĊena kao kriviĉna djela. 2. neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta kriviĉnog kodeksa ili je ona sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureĊuje neki ţivotni odnos. IZVORI KRIVIĈNOG PRAVA Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. Pod pojmom kriviĉni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba kriviĉnopravnog sadrţaja. Zaštitna funkcija – obezbjeĊuje zaštitu društva primjenom kriviĉnih sankcija prema licima koja ugroţavaju ili povreĊuju osnovne vrijednosti jednog društva. OSNOV I GRANICE KRIVIĈNOPRAVNE PRINUDE Propisivanje kriviĉnih djela i kriviĉnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene kriviĉnopravne prinude i njenoj srazmjernosti jaĉini opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka. 3. Socijalno-etiĉka funkcija – ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna. Funkcije kriviĉnog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog ureĊenja i politiĉkog sistema. Normativni akti kojima se upotpunjuju blanketne norme koje postoje u kriviĉnom pravu. Postoje 2 vrste ovih akata: 1. Zasniva se na vaţećem zakonskom tekstu. Uredbe sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviĉna djela i sankcije za uĉinioce tih djela. kriviĉnopravna prinuda je oštrija i obrnuto. ObezbjeĊenje sigurnosti ĉovjeka i graĊanina u smislu da prema njima neće biti primijenjene kriviĉne sankcije.a bazi se prouĉavanjem pozitivnog prava u smislu da isto unapreĊuje. Posredni izvori su podzakonski akti.BH-PRAVNICI. zakoni Kantona i zakoni drţave BiH kojima su propisana kriviĉna djela. Ukoliko je štićena vrijednost veća. meĊunarodni ugovori (konvencije).

Odnose se na bilo koje kriviĉno djelo iz posebnog dijela.BH-PRAVNICI. utaju 278. Naĉini odreĊivanja kriviĉnih djela (metodi odreĊivanja bića kriviĉnih djela – razliĉitost dispozicija) Dispozicija je onaj dio propisa.. Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene.171 st. Tako npr.COM .273 st. Npr..283 st. pravne norme u kome se po obiljeţjima odreĊuje biće nekog kriviĉnog djela. Jednostavne dispozicije mogu se podijeliti na obiĉne. Prema sadrţaju – odredbe općeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog (nešto se proglašava) karaktera. Iz ove dispozicije se vidi da je zakonodavac odredio više obiljeţja tog kriviĉnog djela. te sugerišu zakonodavcu odreĊene promjene.283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe 20 WWW. Tako npr.». Upućujuća dispozicija je ona u kjoj se upućuje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa kriviĉnog zakona. a sloţene na blanketne i alternativne. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih normi uoĉavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja. Po strukturi – odredbe općeg dijela imaju dispoziciju.kod kriviĉnog djela kraĊe ĉl. Pravna nauka (dogma) je posredan izvor kriviĉnog prava.». KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIĈNIH ZAKONA Klasifikacija kriviĉnopravnih odredaba i razlika izmeĊu odredaba općeg i posebnog karaktera KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Općeg i posebnog dijela. Oznaĉio je svojinu na stvari (tuĊa).. To znaĉi da djelo iz ĉl. Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije preuzme obavezu da odredbe odreĊenog ugovora unese u svoje kriviĉno zakonodavstvo.1: «Ko uvrijedi drugog.WWW. sadrţi upućujuću dispoziciju koja upućuje na druga kriviĉna djela (kraĊu 273. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem zaštitnom objektu svrstana u pojedine grupe kriviĉnih djela (poglavlja 15-33. strukturi i meĊusobnom odnosu. viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova.COM primjenjivati u svom pravosudnom sistemu..obiĉna dispozicija je kod kriviĉnog djela uvrede iz ĉl. Opći dio obuhvata 14 glava sa 136 ĉlanova. ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom pitanju.1: «Ko drugog liši ţivota. Obiĉna dispozicija je ona u kojoj se ne izlaţu pojedina karakteristiĉna obiljeţja nekog kriviĉnog djela. a posebnog dijela dispoziciju i sankciju.1: «Ko tuĊu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist.. Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomoću obiljeţja opisuje neko kriviĉno djelo.sitno djelo kraĊe. njenu prirodu (pokretna).BH-PRAVNICI. Ni kod jednog ni kod drugog kriviĉnog djela zakonodavac nije u dispoziciji dao bitna obiljeţja tog kriviĉnog djela.» ili kod kriviĉnog djela ubistva ĉl. Odredbe posebnog dijela su odredbe o pojedinim kriviĉnim djelima prma njihovim pojedinaĉnim i grupnim obiljeţjima. ĉl. tj..1. Odredbe općeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju. Sudska praksa su posredan izvor kriviĉnog prava. utaje ili prevare – ĉl. Po meĊusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe općeg dijela bez odredbe posebnog dijela i obrnuto. opisne i upućujuće. prevaru 282). Osim toga.137-396).214 st. te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna imovinska korist). U praksi se koriste mišljenja pravne nauke. odnosno iz nekog drugog kriviĉnog djela.

na svirep ili podmukao naĉin 2.da priĉini štetu upravo takve vrijednosti. Apsolutno odreĊene kazne postoje u sluĉaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom odmjeravanja kazne. Prihvatanje apsolutno odreĊene kazne bilo bi u suprotnosti sa naĉelom individualizacije kazne.». Relativno odreĊivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naĉina. Naĉini odreĊivanja sankcije za kriviĉno djelo Sankcija je dio propisa tj. Npr. se kaţe: «Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit će se ko drugog liši ţivota: 1. tj. Relativno odreĊene kazne znaĉe da zakonodavac odreĊuje kazneni okvir. jer bi prihvatanje apsolutno neodreĊene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naĉelom legaliteta odreĊenosti djela i kazne. (ima još alternativa – vidi zakon). Njima su u alternativi propisana jedno ili više obiljeţja odreĊenog kriviĉnog djela. To znaĉi da je pri samoj kvalifikaciji djela odreĊena i kazna za to djelo.176 st. a drugo subjektivne prirode. U sluĉaju da su za neko kriviĉno djelo propisane 2 kazne (bilo alternativno ili kumulativno). U našem kriviĉnom zakonodavstvu prihvaćen je sistem relativno odreĊenih kazni.171 st. tako da ona moţe biti apsolutno odreĊena. utajenih stvari ili šteta uĉinjena prevarom ne prelazi iznos od 500 KM. otvoreni kazneni okvir. Oĉigledno je ova odredba neprimjenjiva ukoliko ne postoje propisi o prekidu trudnoće.2. ĉl. Npr. Ta dopunjujuća norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu. Na veliĉinu kazne ne utiĉu okolnosti koje nisu unesene kao obiljeţja kriviĉnog djela ili nisu izriĉito navedene kao ublaţavane ili pooštravane. Objektivni momenat je taj da vrijednost ukradenih. Tako postoje zatotvoreni kazneni okvir.. odnosno odreĊuje obim kriviĉnopravne zaštite. nacionalnih ili vjerskih pobuda itd. Apsolutno neodreĊene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ograniĉenjima pri odmjeravanju kazne. tj. ĉl. U navedenom primjeru radi se o 2 specifiĉna obiljeţja. već u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreĊuje za konkretan sluĉaj vrstu i mjeru kazne. Naše kriviĉno zakonodavstvo ne prihvata odreĊivanje kazne na 2 naprijed opisana naĉina.BH-PRAVNICI. Ukoliko taj okvir nije izriĉito naznaĉen. i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica 3.raspon u kome se moţe izreći kazna za konkretno kriviĉno djelo. pri bezobzirnom nasilniĉkom ponašanju 4.1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnoće trudnoj ţeni s njenim pristankom izvrši prekid trudnoće. apsolutno neodreĊena i relativno odreĊena. tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od alternativno predviĊenih obiljeţja. iz rasnih. podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama općeg kaznenog okvira te vrste kazne. U savremenom kriviĉnom pravu postoji više modela odreĊivanja sankcije.BH-PRAVNICI. pravne norme u kome je odreĊena kazna za uĉinioca djela datog u dispoziciji. poluotvoreni kazneni okvir nagore i poluotvoreni kazneni okvir nadole.WWW. Subjektivni momenat je da se utvrdi da je uĉinilac išao za tim da pribavi stvar.COM . a zatim i neka specifiĉna obiljeţja prema kojima se ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upućuje.COM osnovni oblici djela na koje dispozicija upućuje.. od kojih je jedno objektivne. 21 WWW. Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme.kod KD protivpravnog prekida trudnoće. svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir. kod kriviĉnog djela teškog ubistva. Blanketna norma mora biti dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj. Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije. Na veliĉinu kazne ne utiĉe ni ĉinjenica na koji naĉin se konkretizovalo pojedino obiljeţje kriviĉnog djela.

Razlika u odnosu na prethodnu situaciju sa novĉanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor nikad ne izriĉe u kumulaciji sa nekom drugom kaznom. 22 WWW. ratnih zloĉina i nekih drugih KD protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom».2 dugotrajni zatvor nikada ne moţe propisati kao jedina glavna kazna.COM .. U takvim sluĉajevima sudu koji odmjerava kaznu na raspolaganju stoje 2 mogućnosti: ili da uĉiniocu odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina. kod KD prinude. ĉl. ĉl. za konkretno kriviĉno djelo odredio poseban kazneni okvir utvrĊujući minimum i maksimum kazne za to djelo. ili da uĉiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina. Tada se uzima da vaţi opći minimum.171 se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina». Npr.BH-PRAVNICI. i što se prema odredbi ĉ l.196: «Kaznit će se novĉanom kaznom ili zatvorom do 1 godine». TUMAĈENJE KRIVIĈNIH ZAKONA Tumaĉenje kriviĉnog zakona predstavlja utvrĊivanje pravog smisla.WWW.000 KM) ili da se opredijeli za zatvor koji u konkretnom sluĉaju moţe trajati 15 dana – 1 godine. novĉana kazna kod kriviĉnog djela neovlaštenog fotografiranja.000 KM (za djela iz koristoljublja do 100. ali isto tako te dvije kazne mogu biti za odreĊeno djelo i kumulativno propisane. sud ima mogućnost izbora da uĉinioca kazni novĉano u općim okvirima (200-20.228 se kaţe: «kaznit će se zatvorom do 3 godine i novĉanom kaznom». U navedenom primjeru sud ima mogućnost da uĉiniocu izrekne kaznu u rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te kazne izrekne i novĉanu kaznu u rasponu od 200-20. kod KD ubistva iz ĉl. Prema obimu tumaĉenja. U takvim sluĉajevima iskljuĉena je mogućnost odmjeravanja kazne od 15-20 godina. Kao što ni za jedno kriviĉno djelo zakonodavac nije izriĉito odredio poseban kazneni okvir za novĉanu kaznu. 3. Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u sluĉaju ako je zakonodavac za konkretno kriviĉno djelo odredio samo posebni minimum. Prema metodu ili naĉinu na koji se zakon tumaĉi. 2. U takvim sluĉajevima se podrazumijeva da vaţi opći okvir naznaĉene vrste kazne. sadrţaja i obima kriviĉnopravne zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme.000 KM). kod KD razbojništva iz ĉl. rješenje kod KD podvoĊenja. pri tome ništa ne govoreći o posebnom maksimumu. Npr. Npr. U izloţenom primjeru zakonodavac je postavio alternativu u sankciji. Poluotvoreni kazneni okvir nadole postoji u sluĉaju kada je za konkretno kriviĉno djelo zakonodavac odredio samo posebni maksimum kazne. To znaĉi da se dugotrajni zatvor moţe izreći u rasponu 20-40 godina. Prema subjektu ili organu koji tumaĉi zakon.. To je najĉešći sluĉaj odreĊivanja sankcije. kod KD genocida. Npr. U tom sluĉaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina. Takvo je npr. Postoje uglavnom 3 vrste tumaĉenja: 1. isto tako zakonodavac koristi poseban kazneni okvir.38 st. već sud njenu visinu utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. što znaĉi da je tada sud obaveza n da uĉiniocu izrekne i kaznu zatvora i novĉanu kaznu. a konkretna duţina trajanja biće odreĊena u zavisnosti od konkretnog sluĉaja. Npr. ĉl. Otvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni maksimum. Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere novĉane kazne za to djelo.185: «.BH-PRAVNICI. Ta kazna se moţe propisati samo u alternaciji sa kaznom zatvora odreĊenog trajanja. Tada se logiĉkim tumaĉenjem uzima da vaţi opći maksimum te se moţe izreći kazna od propisanog posebnog minimuma do općeg maksimuma.276 KZ FBiH: «uĉinilac će se kazniti zatvorom 1-10 godina».kaznit će se zatvorom do 3 godine».COM Zatvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad je zakonodavac u granicama općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. ništa ne govoreći o posebnom minimumu. isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i kad je u pitanju dugotrajni zatvor.

Prema obimu tumaĉenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. ako zaknodavac za neko djelo predviĊa mogućnost oslobaĊanja od kazne. Mada odluke jednog suda. Tako sva ubistva (osnovni oblik. a naroĉito podgrupe. lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao. Drugim rijeĉima.poseban kazneni okvir. ali je to mišljenje znaĉajno jer unapreĊuje pravilnu primjenu zakona. one ipak imaju znaĉaj jer izraţavaju odreĊena pravna shvatanja povodom odreĊenih pitanja. Prema metodu tumaĉenja: gramatiĉko. u grupi kriviĉnih djela protiv ţivota i tijela. Isto tako.pravila sintakse tj.kad su u pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata. sistematsko. kada je u pitanju neko kriviĉno djelo onda moramo znati da je ono već samim svojim mjestom u sistemu naĉelno odreĊeno i po svojim obiljeţjima. Autentiĉno tumaĉenje potiĉe od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji primjenjuju zakon. Sudsko tumaĉenje je tumaĉenje koje daju sudovi rješavajući konkretne sluĉajeve. To tomaĉenje nije obavezno. sudsko i doktrinarno. jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog instituta ili katedre. sadrţaj obim kriviĉnopravne zaštite tog kriviĉnog djela. Kao primjer gramatiĉkog tumaĉenja moţe se navesti odredba o neuraĉunljivosti prema kojoj se neuraĉunljivim smatra kako ono lice koje nije moglo da shvati znaĉaj svog djela.COM . ako za neko djelo nije uopće odreĊen minimum i maksimum kazne tj. Logiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se odreĊuju zakoni mišljenja i zakljuĉivanja. Isti je sluĉaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta neke elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru. ubistvo iz nehata) imaju neka zajedniĉka obiljeţja. a u drugoj njegov tjelesni integritet. Doktrinarno tumaĉenje daju pojedine nauĉne institucije ili pojedinci u svojim nauĉnim radovima.BH-PRAVNICI. Tako npr. privilegirani oblici. Isto tako. kvalificirani oblici. Prema tome. a neke kumulativno kao npr. vidimo da je zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraĉunljivosti postavio u alternaciji mogućnost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Sistematsko tumaĉenje je utvrĊivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreĊena kriviĉnopravna norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili srodnim normama. osnovna podjela je u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat ţivot ĉovjeka.pravila o izraţavanju misli na odreĊenom jeziku. Tako ćemo od samog mjesta gdje je odreĊeno djelo sistematizovano.WWW. tada se podrazumijeva da u tom sluĉaju vaţi opći kazneni okvir za to kriviĉno djelo. komparativno. po svom sadrţaju su sliĉna. pa ĉak to mogu biti i ĉitave grupe propisa iz istog ili razliĉitih zakona. kao i za graĊane. kao i odreĊivanja i povezivanja pojmova. tj. Ograniĉavajući se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraĉunljivosti. Prema tome. posebno višeg ne obavezuju niţe sudove. Tako npr. To tumaĉenje nema obaveznu ulogu. odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog raspravljanja. logiĉkom operacijom zakljuĉujemo da vaţe opći minimum odnosno opći maksimum za te vrste kazne. što znaĉi da je ono uslovljeno prema grupi kriviĉnih djela u koja je svrstano. Gramatiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu gramatiĉkih pravila. u svim sluĉajevima gdje nije odreĊen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. logiĉko. sva kriviĉna djela iz odreĊene grupe.BH-PRAVNICI. tako i ono lice koje nije moglo da upravlja svojim postupcima. Sva ova tumaĉenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaĉenju. jer im je srodan uţi grupni ili podgrupni zaštitni objekat. historijsko.COM Prema subjektu koji tumaĉi zakon postoje 3 vrste tumaĉenja: autentiĉno ili obavezno. to podrazumijeva da mu sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. tu se pojedini propisi dovode u meĊusobnu vezu. 23 WWW.

BH-PRAVNICI. onda bi se to moglo uĉiniti uporeĊivanjem te norme na oba autentiĉna jezika. obrazloţenja uz prijedloge i nacrte. prijedlozi. Kako se i ekstenzivnim tumaĉenjem i analogijom kojom se tumaĉi zakon ostaje u okviru zakonodavĉeve misli i volje. Historijsko tumaĉenje takoĊer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka. Ono se vrši na osnovu tzv. Ova vrsta tumaĉenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima starijeg datuma.WWW. u okviru zakona. Prema obimu. Sve norme u kriviĉnom zakonu prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeĉi ili reĉenice. onda nema potrebe za njegovim tumaĉenjem po obimu. Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaĊe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i okolnostima u kojima se zakon primjenjuje. Analogija kao naĉin tumaĉenja zakona predstavlja sluĉaj kada se na osnovu sliĉnosti rješava neki konkretan sluĉaj i to intra legem. pa ukoliko bi se pojavio problem da se utvrdi pravi smisao odreĊene kriviĉnopravne norme. Drugim rijeĉima. projekti. već se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. onda se javlja potreba za njegovim tumaĉenjem koje moţe biti uţe i šire. meĊutim ponekad se upotrijebljenim terminima pojam ne odreĊuje precizno. odreĊene kriviĉnopravne norme na osnovu poreĊenja istog zakonskog teksta objavljenog na više autentiĉnih jezika. ANALOGIJA U KRIVIĈNOM PRAVU Analogija se u kriviĉnom pravu primjenjuje ili kao jedan od naĉina tumaĉenja zakona. U ovom drugom sluĉaju utvrĊuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene. Ako upotrijebljeni izraz ne odreĊuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma. ĉistih znaĉenja 24 WWW..COM . Na toj liniji historijskog tumaĉenja nalazi se i evolutivno tumaĉenje zakona. rasprave sa pojedinih zakonodavnih odbora. Tu se utvrĊuje volja zakona.materijalija – nacrti zakona. Drugi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu uporeĊivanja zakona ili odreĊene kriviĉnopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreĊenom kriviĉnopravnom normom u zakonu druge zemlje. Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreĊuju neki pojam. moţe se reći da nema jasne granice izmeĊu tih pojmova. obzirom da su odnosi koje zakon regulira u stalnom mijenjanju i razvoju. Takva analogija je dosta sliĉna ekstenzivnom tumaĉenju i praktiĉno predstavlja prelaz izmeĊu ekstenzivnog tumaĉenja već postojećeg teksta i analogije kojom se stvara pravo. odnosno postoji njegovo uţe i šire shvaćanje.COM Komparativno tumaĉenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona. Sve navedene metode tumaĉenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode. tumaĉenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreĊen. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku. tj. a ekstenzivnim proširuje smisao upotrijebljenog termina. To znaĉi da je tumaĉenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziĉkog izraţavanja. dok se analogija logiĉkom operacijom utvrĊivanja sliĉnosti na izvjestan naĉin udaljava od pravih.BH-PRAVNICI. a to je ciljno tumaĉenje kada se utvrĊuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreĊene kriviĉnopravne norme. Restriktivnim tumaĉenjem se suţava. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaĉenju ostaje i u okviru upotrijebljenih termina imajući u vidu njihovo šire znaĉenje. vrši se utvrĊivanje volje zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen. Oba tumaĉenja (i uţe i šire) odreĊuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i dozvoljeno je u kriviĉnom pravu jer se ne protivi naĉelu legaliteta. a na taj naĉin se suţava ili proširuje i sadrţina kriviĉnopravne norme. rasprave u parlamentu itd. ili kao jedan od naĉina stvaranja prava (analogija kao izvor prava). Npr. tj.

a to je uvijek u sluĉaju kada se putem analogije ili stvaraju bića novih kriviĉnih djela. MeĊutim. 2. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije: 1. toplote. kao i telefonskih i drugih impulsa. proizilazi i glavno pravilo.WWW. Da bi otklonio eventualne dileme. 25 WWW. tj. Analogija kao naĉin stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava. 2. Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u kriviĉnom pravu je u suprotnosti sa naĉelom zakonitosti kriviĉnog djela i kazne. U vezi s tim. Stupanje na snagu i prestanak vaţenja kriviĉnog zakona Kriviĉni zakon stupa na snagu na 2 naĉina: a) Izriĉitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naĉin. naĉelo u pogledu vremenskog vaţenja kriviĉnog zakona. i naš zakonodavac je u odredbi ĉl. Treba zakljuĉiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada ne moţe primijeniti kada je u suprotnosti sa naĉelom legaliteta.11 istumaĉio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti. kada je elektriĉna energija ušla u širu upotrebu.136 st. kada elektriĉna energija nije bila u široj upotrebi i kada u kriviĉnim zakonima tog vremena nije bila predviĊena kraĊa elektriĉne energije. Naime.COM . MeĊutim. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon stupa na snagu. kod vremenskog vaţenja je osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreĊeni kriviĉni zakon.BH-PRAVNICI. VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod vremenskim vaţenjem kriviĉnog zakona podrazumijeva se vaţenje odreĊenog kriviĉnog zakona s obzirom na vrijeme izvršenja kriviĉnog djela.1 KZ FBiH. sudovi su elektriĉnu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naĉin regulirali kraĊu el. a to pitanje podrazumijeva 2 stvari: 1. Analogija kao naĉin stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti sluĉajeve koji nisu regulisani zakonom ili pravnim propisom. uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodavĉeve volje.4 st.energije kao kraĊu bilo koje druge stvari. ona ne dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno kriviĉno pravo. prema odredbi ĉl. Razlog tome je što bi to bilo u suprotnosti sa usvojenim osnovnim naĉelom materijalnog kriviĉnog prava – naĉelom legaliteta. Iz usvojenog naĉela legaliteta koje je predviĊeno u ĉl. na uĉinioca kriviĉnog djela uvijek se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. pa je nedopustivo da se putem analogije stvaraju nova kriviĉna djela i da se odreĊuju kazne za ta djela.COM upotrijebljenih izraza. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon prestaje da vaţi. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan sluĉaj rješava primjenom pravnih naĉela odreĊene grane prava ili ĉak primjenom pravnih naĉela na kojima se zasniva cjelokupni pravni sistem odreĊene drţave u odreĊenom vremenu. pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja.BH-PRAVNICI. Zakonska analogija (analogia legis) – kada se konkretni sluĉaj rješava primjenom zakonskog propisa koji regulira najsliĉniji sluĉaj.3 KZ FBiH. Kao primjer analognog tumaĉenja moţe se navesti fenomen kraĊe elektriĉne energije prvih decenija 20. pa koko nije bilo odgovarajuće odredbe u zakonu. kretanja.vijeka. ili se uspostavljaju nove pooštravajuće okolnosti prema uĉiniocu kriviĉnog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u Zakonu propisana.

pod uslovom da nema izriĉite odredbe o njegovom stupanju na snagu. Dosljedna primjena naĉela legaliteta iz ĉl. kada su u pitanju veće kriviĉnopravne reforme. Dakle jedini izuzetak izraz je humanosti zakonodavca u odnosu na uĉinioca kriviĉnog djela. bilo bi prihvatljivo da za 26 WWW. kasniji zakon derogira raniji zakon. Ako se prilikom uporeĊivanja naĊe da je za uĉinioca povoljniji npr.COM b) Izriĉitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu. već posmatrano u cjelini.WWW. Prećutno kriviĉni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaĉiji naĉin regulira istu materiju.BH-PRAVNICI. primijenit će se zakon koji je blaži za učinioca. Pri tome prestanak vaţnosti moţe da bude odreĊen već prilikom donošenja zakona. ali izriĉito.2 KZ FBiH. i to ne izolovano. a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po novom zakonu. Zatim se ista logiĉka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme presuĊenja djela i tada se sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno kriviĉno djelo. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeĊivanje strogosti starog i novog zakona. novi zakon. Vaţi i obrnut sluĉaj.COM . a djelomiĉno odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojeći zakon.4 st. što znaĉi da je u takvom sluĉaju već unaprijed ograniĉeno vremensko trajanje nekog zakona. ako je ta mjera bezbjednosti za njega blaţa. nepravilno je uzeti u obzir samo sankciju koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu. 8 dana nakon objavljivanja u sluţbenim novinama. Kriviĉni zakon stupa na snagu prećutno kao i svaki drugi zakonski tekst. U tom sluĉaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori. Retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedeće: da li se u nekim sluĉajevima odreĊeni kriviĉni zakon moţe primijeniti i na dje la koja su uĉinjena prije njegovog stupanja na snagu. Samo izuzetno iz razloga praviĉnosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed pomenutog pravila jedinstvene primjene starog i novog zakona. nema djelomiĉne primjene odredaba starog. jednom ili više puta izmijeni zakon.2 KZ FBiH iskljuĉuje mogućnost retroaktivnog vaţenja (nikome ne može biti izrečena sankcija za djelo koja prije nego što je učinjeno zakonom nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivična sankcija).3 st. stave van snage svi propisi koji su u suprotnosti sa odredbama novog zakona. koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivičnog djela. kada se primjenjuju sve odredbe starog zakona. Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan sluĉaj. Tako npr. c) Da se generalnom klauzulom. već u nekom drugom zakonu koji pored tog pitanja ureĊuje i neka druga pitanja – izuzetan naĉin. Prema tome. već se moraju uzeti u obzir svi propisi starog i novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom sluĉaju. Izriĉito prestaje vaţiti: a) Na osnovu zakonskog propisa koji odreĊuje dan prestanka njegovog vaţenja. tj. Konkretno utvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se na naĉin da se prvo logiĉkom operacijom na uĉinioca i njegovo kriviĉno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. predviĊen u odredbi ĉl. tada se na njega primjenjuju sve odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan sluĉaj. b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage odreĊeni kriviĉni zakon. Tako se uzima da ne bi bilo nepravedno da sud uĉiniocu odmjeri kaznu po starom. U tom pogledu postoji samo jedan izuzetak. Primjena blaţeg zakona UtvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeĊivanjem u odnosu na konkretno kriviĉno djelo i u odnosu na konkretnog uĉinioca. Kriviĉni zakon prestaje da vaţi takoĊer izriĉito i prećutno.

6. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost (npr. treba imati u vidu posebni minimum i posebni maksimum odreĊene vrste kazne. onda je blaţi onaj zakon koji iskljuĉuje kaţnjivost. 5.jedan zakon predviĊa nehatni oblik izvršenja djela. blaţi je onaj zakon ĉija je sporedna kazna blaţa. Ukoliko se u utvrĊivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiĉna pravna situacija za uĉinioca u pogledu izricanja kriviĉne sankcije i po jednom i po drugom zakonu. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i odgovornost i kaţnjivost. neprihvatljivo je da se uĉinilac kriviĉnog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u kojoj bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. 4. blaţi je onaj zakon koji predviĊa niţi poseban maksimum. na njeno ublaţavanje itd.COM neko kriviĉno djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja sud uĉiniocu izrekne kaznu zatvora po starom zakonu ako je ona blaţa. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa osloboĊenje od kazne. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje odgovornost za djelo uĉinjeno iz nehata). Izuzetak po retroaktivnom vaţenju u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir. Pri tom treba imati u vidu da u konkretnom sluĉaju mogu doći u obzir jedan ili više propisa koji utiĉu na odmjeravanje kazne.BH-PRAVNICI. Ukoliko se uporeĊuju samo kazne u jednom i drugom zakonu. Uticaj nekriviĉnih (vankriviĉnih) propisa na utvrĊivanje blaţeg zakona U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrĊivanje blaţeg zakona utiĉe izmjena vankriviĉnih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bića odreĊenih kriviĉnih djela. Ako je uĉinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu kriviĉno djelo. Ako oba zakona predviĊaju izricanje sporedne kazne. a drugi ne. Ukoliko se uĉinilac ne oslobaĊa od kazne ni po jednom zakonu. 2. kao što je npr. ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne. Kriteriji za utvrĊivanje blaţeg zakona su slijedeći: 1. Ako po oba zakona postoji i kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost. manji iznos novĉane kazne i sl). blaţi je onaj zakon prema kome se uĉiniocu moţe izreći ta vrsta kazne u manjoj mjeri (kraće trajanje zakona. a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom (odreĊene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala oduzimanje vozaĉke dozvole. a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesnopravni. Ako su te kazne iste.WWW. 7. U svakom sluĉaju. Pri tome je uvijek blaţa ona kazna koja je blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). blaţi je onaj zakon koji ne predviĊa primjenu sporednih kazni. onda se uzima da je blaţi zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. 3. 9. bilo da je to osloboĊenje obligatorno ili fakultativno. tada se na uĉinioca uvijek primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Ukoliko se po oba zakona na uĉinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri.BH-PRAVNICI.COM . odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti. Isti princip primjene blaţeg zakona. U tom pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankriviĉnopravnih propisa ima 27 WWW. tada je uvijek blaţi onaj zakon koji predviĊa blaţu vrstu glavne kazne. Ako su posebni minimumi isti. Osnov iskljuĉenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa niţi posebni minimum.nedostatak privatne tuţbe. Uvijek je blaţi onaj zakon koji uĉinjeno djelo ne predviĊa kao kriviĉno djelo. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne. Prema tome.uticaj odreĊenog liĉnog odnosa ili zastarjelost. 8.

U takvim sluĉajevima moţe se samo posebnim propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se izvrši ublaţavanje kazne. Drţavljanstvo uĉinioca kriviĉnog djela. meĊuzakoni se ne uzimaju u obzir. bez obzira na drţavljanstvo poĉinioca i porijeklo objekta kriviĉnopravne zaštite. Principi prostornog vaţenja kriviĉnih zakona Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog kriviĉnog zakona. Na pravosnaţno presuĊene predmete izmjena kriviĉnog zakona nema uticaja. MeĊuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela.zahtjev za zaštitu zakonitosti). Primjena tzv. postoje 4 principa prostornog vaţenja kriviĉnog zakonodavstva: 1. Imajući u vidu ova 3 elementa. Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima (npr. Drţavna teritorija na kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno.BH-PRAVNICI. U tom smislu postoje 2 shvatanja.WWW. Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureĊuje pitanja prostornog vaţenja svog kriviĉnog zakonodavstva. Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih propisa za utvrĊivanje blaţeg zakona. PROSTORNO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod prostornim vaţenjem kriviĉnog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice. Prema prvom.COM .2 KZ FBiH. izmjenama se ne utiĉe na utvrĊivanje blaţeg zakona. Personalni (nacionalni) 3. pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme donošenja presude. Prema teritorijalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koja su izvršena na njenoj teritoriji. U tom smislu. Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude. ili treba uzeti u obzir i tzv. 28 WWW. Po drugom shvatanju. Teritorijalni 2. 2.COM uticaja na utvrĊivanje blaţeg zakona. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da li je izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreĊenog ponašanja. Na ĉiju štetu je izvršeno neko kriviĉno djelo. 3.meĊuzakone. za njega su bitna 3 elementa: 1. ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja. tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek u onim sluĉajevima kada povodom uloţenog pravnog lijeka doĊe do ponovnog suĊenja. podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko kriviĉno djelo uĉinjeno u toj drţavi odnosno teritorijalnoj jedinici ili izvan nje.BH-PRAVNICI.”meĊuzakona” pri utvrĊivanju blaţeg zakona Postavlja se pitanje da li prilikom utvrĊivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude.4 st. Univerzalni (kosmopolitski). Realni (zaštitni) 4. koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi ĉl. i meĊuzakoni se uzimaju u obzir pri odreĊivanju blaţeg zakona.

na strane diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreĊenih meĊunarodnih organizacija. Ako bi se primjenjivao samo realni princip.2 i 3) prema kome se brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez obzira gdje se nalazili u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. 29 WWW. Kod ovog principa postoje odreĊeni izuzeci. ĉiji je drţavljanin uĉinilac. Na takva lica primjenjuju se norme meĊunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije kao što je npr. što znaĉi da se naše kriviĉno zakonodavstvo jednako odnosi na domaće drţavljane. to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog vaţenja koji najviše odgovara interesima te drţave. uĉinilac ne bi bio kaţnjen ako bi kriviĉno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje personalni princip.BH-PRAVNICI.COM Prema personalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljuĉivo na njene drţavljane.COM . Prema ĉl. gdje se kaţe: ako je u slučajevima iz čl. Pritom nije vaţno gdje je djelo uĉinjeno (u zemlji ili inostranstvu).130 ovog Zakona pokrenut. pa otišao u svoju zemlju koja primjenjuje teritorijalni princip. prema kome se domaći zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu pratnju. Prema univerzalnom principu. Tako npr. Pritom se uvaţavaju interesi meĊunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama. ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno onemogućiti kaţnjavanje za izvršeno kriviĉno djelo u inostranstvu. obalno more i vodene površine unutar granica FBiH. Iskljuĉiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti.proglašavanje odreĊene javne osobe za personu non grata. Isto tako. koristeći kombinaciju naprijed navedenih principa.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip. pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija. došlo bi se u situaciju ili izruĉiti vlastitog drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno kriviĉno djelo. a da li će on biti kaţnjen u zemlji ĉiji je drţavljanin zavisi od toga koji princip primjenjuje njegova zemlja. pri ĉemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno. Takav izuzetak dat je u ĉl. odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graĊana.134 st. Ovaj princip dopunjen je sa druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (ĉl. Pritom nije vaţno da li se pravno zaštićena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu. ostala bi nezaštićena pravna dobra jedne drţave u drugoj drţavi. niti kojoj drţavi ili ĉijem drţavljaninu pripadaju pravna dobra koja su kriviĉnim djelom povrijeĊena ili ugroţena.BH-PRAVNICI. a on bi podrazumijevao izjednaĉeno kriviĉno zakonodavstvo.130 st. Isto tako. gonjenje u Federaciji poduzeće se samo uz odobrenje federalnog tužioca. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja primjenjivala iskljuĉivo teritorijalni princip. Univerzalni princip u njegovom ĉistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu Osnovni princip usvojen u kriviĉnom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip.1. gdje joj se ostavlja odreĊeno vrijeme da napusti zemlju.WWW. Kako u današnjem trenutku ne postoje meĊunarodni propisi o prostornom vaţenju kriviĉnih zakonodavstava. Prema realnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela kojima se povreĊuju. a nije pravosnažno dovršen krivični postupak u drugoj državi.136 st. kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koji se zateknu na njenoj teritoriji. strance i na lica bez drţavljanstva. kao i zraĉni prostor nad njima.1. a na budu ekstradirani. Ostao bi nekaţnjen i stranac koji bi izvršio kriviĉno djelo u zemlji koja primjenjuje iskljuĉivo personalni princip. Izuzetak od primjene teritorijalnog principa postoji i u sluĉaju koji je predviĊen maĊunarodn im pravom. ostali bi nekaţnjeni domaći drţavljani koji su izvršili kriviĉna djela protiv stranaca ili strane drţave.

135 o uraĉunavanju pritvora i kazne i u drţavi i u inostranstvu.134. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH uĉini kriviĉna djela iz ĉl.134 st. uraĉunavanje će se vršiti prema ocjeni suda. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu univerzalnog principa nuţno da se radi o relativno teţim kriviĉnim djelima. MeĊutim.131 (kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije). ako našim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. kad se zatekne na teritoriji Federacije. Pored navedenih ograniĉenja. U odredbi ĉl. osim politiĉkih delikata.1 KZ FBiH. Princip se odnosi na kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije.WWW. I u ovom sluĉaju vaţi zakonska obaveza iz ĉl. Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog i je da takav zahtjev podnesen. U takvom sluĉaju gonjenje se 30 WWW.3 predviĊen je izuzetak od univerzalnog principa. prema kojima će se gonjenje preduzeti samo: 1. zakonodavac u odredbi ĉl. zakonodavac i u ovom sluĉaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po realnom principu Realni princip sadrţan je u odredbama ĉl.133. da će se gonjenje poduzeti po zahtjevu oštećenog i ako je taj zahtjev podnesen.133 st. Kako zakonodavac ne predviĊa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe.-152.COM . što znaĉi da će se gonjenje stranca poduzeti samo kad se za uĉinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je uĉinjeno i drugo. ako se zatekne na teritoriji FBiH ili bude ekstradiran.COM Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po personalnom principu Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi ĉl. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉini prema njoj ili njenom drţavljaninu neko drugo kriviĉno djelo osim djela protiv ustavnog poretka. Kad se za kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno.BH-PRAVNICI. gdje se kaţe da se gonjenje u FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno. kao i kazna koju je uĉinilac izdrţao po presudi inostranog suda. za taj princip koji je obligatorno primaran. prema kojoj kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉni koje drugo kriviĉno djelo.133 st. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa.2.135 KZ prema kojoj se pritvor.137. 2. kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj drţavi ili prema strancu uĉini u inostranstvu kriviĉno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna. što znaĉi da do kriviĉnog gonjenja i primjene domaćeg zakonodavstva moţe doći samo uz odreĊene uslove. Taj personalni princip naziva se aktivni jer se odnosi na domaće drţavljane koji su aktivni u kriminalnom smislu.131 i ĉl. Prema odredbi ĉl. a takav zahtjev nije podnesen. a ako kazne nisu iste vrste.132 KZ FBiH. Ovo je realni princip. osim kriviĉnih djela iz ĉl. I u ovom sluĉaju poštuje se princip identiteta norme.2 predviĊa posebne uslove. Iz odredbe ĉl. ali supsidijaran. uraĉunava u kaznu koju izriĉe domaći sud za isto kriviĉno djelo. zakonodavac propisuje da se i u takvom sluĉaju gonjenje kod nas neće poduzeti ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo uĉinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog. ako je djelo u vrijeme izvršenja smatrano kriviĉnim djelom po meĊunarodnom pravu. Za gonjenje u takvim sluĉajevima zakonodavac u ĉl.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip. vaţi i odredba ĉl. jer proteţe vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši kriviĉno djelo prema drţavljaninu FBiH. jer kaţe da će se gonjenje kod nas poduzeti samo onda kada se za to kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo uĉinjeno.BH-PRAVNICI. st. Prema ĉl.133 st. Prema odredbi ĉlana 131.134 st. lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka. U takvom sluĉaju sud ne moţe izreći teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu Univerzalni princip predstavlja izraz meĊunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta.2 takoĊe predviĊa posebne uvjete za gonjenje takvih uĉinilaca.

135 o uraĉunavanju pritvora i kazne.COM .WWW.COM moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca. U navedenim sluĉajevima takoĊe vaţe odredbe ĉl.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. 31 WWW.

COM .WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM III KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST 32 WWW.

BH-PRAVNICI.COM .COM 33 WWW.WWW.BH-PRAVNICI.

Nasuprot ovakvom shvatanju. Takvo shvatanje zastupao je Binding i polazio od toga da se kriviĉnim djelom prvenstveno vrijeĊa norma. Stoga Ţivanović u kriviĉnopravnu teoriju uvodi 34 WWW. sva ta stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme kriviĉnog djela i sa aspekta njegove sadrţine. Prema realistiĉkom shvatanju. postoje mišljenja da vinost nije element kriviĉnog djela. u pojam kriviĉnog djela unose se psihiĉka stanja uĉinioca ĉime takoĊer ostaje neriješeno osnovno pitanje.BH-PRAVNICI. Tako npr. kao što je krivnja (vinost) njegovog uĉinioca. Po njegovom mišljenju. kriviĉno djelo nije iskljuĉivo pravni pojam već prvenstveno pojava u vanjskom svijetu. Unošenje vinosti u pojam kriviĉnog djela potiĉe od Lista i smatra se općeusvojenim gledištem u njemaĉkoj i francuskoj literaturi. Formalni pojam kriviĉnog djela Normativno i realistiĉko shvatanje kriviĉnog djela. koja ima zadatak da pojam kriviĉnog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom kriviĉnom djelu.BH-PRAVNICI. s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja posljedice u pojam kriv. bez ikakvih subjektivnih elemenata. kriviĉno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu kriviĉnog zakona.COM KRIVIČNO DJELO POJAM KRIVIĈNOG DJELA OdreĊivanje pojma kriviĉnog djela je jedno od centralnih pitanja nauke kriviĉnog prava. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma kriviĉnog djela: formalni i materijalni. Drugim rijeĉima. te da u pojam kriviĉnog djela ulaze samo objektivni elementi. OdreĊujući opći pojam kriviĉnog djela. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta.WWW. Ovakav pojam kriviĉnog djela naziva se objektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Ovakav pojam kriviĉnog djela poznat je pod imenom objektivnosubjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. postavlja se pitanje da li se kriviĉno djelo treba posmatrati iskljuĉivo objektivno ili objektivno-subjektivno.postoji tzv. simptomatiĉko shvatanje prema kome je kriviĉno djelo samo sredstvo da se sazna kriviĉnopravna vinost. postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih kriviĉnih djela. Elementi koji su zajedniĉki svim kriviĉnim djelima zovu se osnovni elementi kriviĉnih djela. Subjektivne elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. S obzirom na to pitanje u teoriji se razlikuju normativno i realistiĉko shvatanje pojma kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo realističko shvatanje kriviĉnog djela. pa je povreda norme osnovni element svakog kriviĉnog djela. Osim njih. u teoriji se polazi od razliĉitih stanovišta. U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma kriviĉnog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari negiraju pojam kriviĉnog djela. Prema normativnom shvatanju. U kriviĉnopravnoj teoriji u vezi sa odreĊivanjem formalnog pojma kriviĉnog djela javilo se pitanje da li se kriviĉno djelo treba uzeti iskljuĉivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. Objektivno-subjektivni i objektivni pojam kriviĉnog djela Kod odreĊenja formalnog i to realistiĉkog pojma kriviĉnog djela postavlja se pitanje da li to djelo treba posmatrati iskljuĉivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke subjektivne elemente. To su radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. Objektivni pojam kriviĉnog djela razradio je Toma Ţivanović. pojam kriviĉnog djela treba postaviti ĉisto objektivno. Prema dinamiĉkom ili konstitucionalnom shvatanju. MeĊutim.djela.COM .

ako se kriviĉno djelo definiše iskljuĉivo prema njegovim formalnim elementima. Da bi se ova nelogiĉnost prevazišla.WWW.BH-PRAVNICI. U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element općeg pojma kriviĉnog djela treba da predstavljaju i tzv. ono mora biti protivpravno. Prema ovom stanovištu. MeĊutim.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. Tako npr.tripartitni sistem. To je objektivni pojam kriviĉnog djela.posrednim izvršiocem. Tako npr. već objektivni uslov inkriminacije. Ţivanović zagovara uvoĊenje pojma krivca. c) Objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela zapostavlja pitanje sistematike kriviĉnog prava i ne istiĉe pojam krivca kao samostalan i odvojen pojam. ali da bi to bilo kriviĉno djelo. Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu kriviĉnog djela su: a) Da ne odgovara logiĉkom pojmu kriviĉnog djela. tj da li za konkretno djelo postoji krivac.COM . a ne podstrekaĉem. Pitanje svijesti i volje moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem. on neće moći biti kaţnjen kao podstrekaĉ jer prema toj teoriji neuraĉunljivo biće ne moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. bez obzira na to da li je to uĉinjeno sa sviješću i voljom ili ne. ta teorija odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što se zapravo ne moţe odvojiti. b) Ni pojam kriviĉnog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiĉkom (prirodnom) smislu. Lišiti ţivota neko lice. b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi sauĉesništva. Pored dotadašnjih kriviĉnopravnih pojmova . kriviĉno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino (skrivljeno). Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviĉna odgovornost ili krivnja u uţem smislu. ono bi predstavljalo djelo ĉovjeka (radnju sa prouzrokovanom posljedicom) koje je protivpravno i koje je odreĊeno u zakonu kao kriviĉno djelo. oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno. Kao primjer se navodi ubistvo poĉinjeno od strane duševnog bolesnika. kao posebnog kriviĉnopravnog pojma. Prema tome. radnje uĉinioca moraju biti protivpravne jer ima sluĉajeva kada izuzetno lišenje ţivota. ako neka osoba u snu uĉini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu. prema kojoj se u ovakvim sluĉajevima podstrekaĉ smatra tzv. To nije posljedica kriviĉnog djela. Tako npr.COM tzv. za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je drugom nanesena teška tjelesna povreda. to se ne smatra kriviĉnim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom. Prigovori koji se istiĉu objektivnoj teoriji su slijedeći: a) Odvajajući kriviĉno djelo i krivca. kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih već samo 35 WWW. tvrdi se da se ne moţe smatrati kriviĉnim djelom ono što se odreĊenom licu ne moţe staviti na teret. Pri tome se ljudska radnja posmatra potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao propuštanje tjelesnog pokreta. Protivpravnost i odreĊenost kriviĉnog djela u zakonu Dalji problem u odreĊenju općeg pojma kriviĉnog djela je pitanje protivpravnosti. u općem shvatanju i prema obiĉnom govoru to se smatra ubistvom. odnosno djelo za koje niko ne odgovara. Naime. Odvojiti vinost od kriviĉnog djela znaĉi u stvari dati pojam koji nema realne podloge.kriviĉno djelo i kazna. Da bi se moglo govoriti o kriviĉnom djelu.BH-PRAVNICI.kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi. kao jednog od elemenata pojma kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju. dobija se objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. u Njemaĉkoj je razvijena posebna teorija o tzv. U teoriji se takoĊer uzima da je jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela njegova odreĊenost u zakonu. ako neko podstakne neko neuraĉunljivo biće na izvršenje kriviĉnog djela.posrednom izvršiocu. odnosno pri utvrĊivanju da li je uĉinilac tog kriviĉnog djela i vin. od kojeg zavisi da li će to uĉestvovanje u tuĉi biti kriviĉno djelo ili prekršaj protiv javnog reda i mira. oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno.

U zemljama nekadašnjeg socijalistiĉkog bloka zastupano je materijalno shvatanje kriviĉnog djela sa zakonskom definicijom. Prirodna osjećanja su osjećanja humanosti. odnosno granice koje su u skladu sa općim progresom. krivnja. došlo je do izmjene u pojmu kriviĉnog djela. Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je ocijenjen kao difuzan. danas imamo objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Ovakvo shvatanje pojma kriviĉnog djela pozna to je pod nazivom sociološki pojam kriviĉnog djela. U suštini se radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi zakonodavac pri postavljanju pojedinih kriviĉnih djela. Ortolan i Garofalo. 36 WWW. materijalni pojam kriviĉnog djela odreĊuje se kao povreda ili ugroţavanje individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave. Karara smatra da je kriviĉno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite bezbjednosti graĊana. a ta je zaštita bitna za društveni poredak.8 KZ FBiH. kako se kriviĉnim zakonodavstvom ograniĉava sloboda graĊana.COM kod nekih kriviĉnih djela. ĉija su obiljeţja odreĊena zakonom i za koje je zakonom propisana kriviĉna sankcija. to je uglavnom prihvaćeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element općeg pojma kriviĉnog djela. svojine itd. Drugim r ijeĉima. zaštite liĉnosti. Osim toga. slobode. nejasan i rastegljiv pojam. OdreĊenost uĉinjenog djela kao kriviĉnog djela u zakonu. To je bio materijalno-formalni pojam.COM . izriĉito je unesen element protivpravnosti. Sliĉno je i mišljenje Ortolana. kriviĉno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopće i na koje treba reagirati društvenim mjerama. a ti interesi moraju biti u skladu sa društvenim progresom. ne bi trebalo smatrati kriviĉnim djelom ono djelo ĉije bi kaţnjavanje spreĉavalo dalji razvoj društva. MeĊutim. Vinost. Iako se uglavnom u teoriji odbija definiranje tog pojma. kriviĉnim djelom bi se moglo smatrati samo ono djelo koje prelazi dozvoljene granice napada na slobodu drugih. 2. 3.BH-PRAVNICI. pri ĉemu je prirodno kriviĉno djelo ono djelo koje vrijeĊa osnovna prirodna osjećanja koja su uglavnom priznata od strane svih ĉlanova jednog civiliziranog društva. To znaĉi da umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije. s tim da je materijalni element kriviĉnog djela bila “društvena opasnost”. Iz te definicije proizilazi da postoje slijedeći elementi u pojmu kriviĉnog djela: 1. odnosno kriviĉna odgovornost.WWW. Objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela Posljednjom reformom našeg kriviĉnog zakonodavstva. Djelo ĉovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom. to pitanje je ipak doticano. a ta potreba ne moţe se da se potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom.BH-PRAVNICI. Protivpravnost uĉinjenog djela. u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma kriviĉnog djela. što znaĉi da je djelo uĉinio uraĉunljiv ĉ ovjek sa krivnjom (umišljaj ili iz nehata). Prema Tomi Ţivanoviću. Materijalni pojam kriviĉnog djela Materijalni pojam kriviĉnog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma. 4. MaĊu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma kriviĉnog djela spadaju Karara. Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra da pri odreĊivanju kriviĉnih djela zakonodavac treba da polazi od općih interesa graĊana. kriviĉno djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo. Prema odredbi ĉl. Garofalo je materijalni pojam kriviĉnog djela vezao za pojam prirodnog kriviĉnog djela. Prema pozitivnoj školi kriviĉnog prava.

Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost”. gdje zakonodavac predviĊa iskljuĉenje kriviĉnih sankcija prema djeci – “prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti krivične sankcije”. mjera bezbjednosti iz ĉl. tjelesni integritet. To znaĉi da odluke ili namjere da se izvrši neko kriviĉno djelo. mjere bezbjednosti. Te mjere primjenjuju se i prema uĉiniocima koji nisu vini.71 KZ FBiH. ili se radnjom u kriviĉnom djelu uĉestvuje u svojstvu saizvršioca.COM Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje.ubistvo).BH-PRAVNICI. a ne smije biti opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja. pomagaĉa ili podstrekaĉa. Svi su oni formalnog karaktera. Kazna se moţe primijeniti samo prema uĉiniocu koji je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreĊeno kriviĉno djelo. Kad se govori o općem pojmu kriviĉnog djela.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu. Napomenute mjere bezbjednosti se odnose na izuzetne sluĉajeve. Objektivno shvatanje radnje. Ta objektivizacija kriviĉnog djela nuţna je samo za taj uski krug sluĉajeva. U kriviĉnopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu kriviĉnog djela.1 primjenjuje se prema uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti ako sud utvrdi da bi takav uĉinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot. nuţno je iz tog pojma izdvojiti kriviĉnu odgovornost. izuzetno se i u teoriji i u domaćem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma kriviĉnog djela kad su u pitanju neke druge kriviĉne sankcije osim kazni. tj. imovina). RADNJA KRIVIĈNOG DJELA Radnja je osnovni element u pojmu kriviĉnog djela. posebno te mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera. Tako npr. a koje je u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo (npr. u nekim odredbama zakona spominje se kriviĉno djelo kao osnov za primjenu nekih kriviĉnih sankcija prema licima koja nisu kriviĉno odgovorna. u savremenom kriviĉnom pravu pored kazni postoje i druge vrste kriviĉnih sankcija kao npr. Subjektivni element predstavlja krivnja uĉinioca djela. krivi ili kriviĉno odgovorni za uĉinjeno djelo.WWW. Pritom. MeĊutim. zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “kriviĉno djelo” neovisno od kriviĉne odgovornosti kao npr.63 i 64 Kriviĉnog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog karaktera. Razlog tome je što je zadatak kriviĉnog prava spreĉavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno uĉinjene od strane uraĉunljivog uĉinioca koje se vrši putem kazne. mora se imati u vidu da Federalni kriviĉni zakon poznaje kriviĉno djelo i kriviĉnu odgovornost kao 2 odvojena pojma. Iako naša kriviĉnopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. Ti pojmovi su meĊutim. naravno.COM . Prva 3 su objektivni elementi. sve do onog momenta dok ne preĊu u ostvarenje. meĊusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu općeg dijela kriviĉnog zakona.BH-PRAVNICI. Tu spadaju već pomenute odredbe ĉl.13 gdje zakonodavac definira neuraĉunljivost – “nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela…”. iako zakonodavac barata pojmom kriviĉnog djela. kao društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti samo ukljuĉivanjem i kriviĉne odgovornosti kao njegovog obaveznog elementa. u odredbi ĉl. Isti sluĉaj je u odredbi ĉl. zakonodavac nije iskljuĉio mogućnost da se kriviĉno djelo shvati kao pravna. 37 WWW. S druge strane. To su: 1. ako u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. 2. seksualni integritet. ako je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac kriviĉnog djela. Iz izloţenih primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin “kriviĉno djelo” kao tehniĉki termin da bi oznaĉio skup obiljeţja jednog kriviĉnog djela. Manifestira se kao odreĊeno ponašanje ĉovjeka u vanjskom svijetu. Radnjom se kriviĉno djelo izvršava. Da bi došlo do primjene te kriviĉne sankcije. Pored toga. kao i ostali psihiĉki procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u kriviĉnopravnom smislu.63 st.

kriviĉno djelo moţe biti uĉinjeno neĉinjenjem samo kad uĉinilac propusti ĉinjenje koje je bio duţan izvršiti. Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i padom nanese povredu drugom licu. Takva radnja je npr.BH-PRAVNICI. To je npr: kod kraĊe – oduzimanje tuĊe pokretne stvari. Neĉinjenje kao radnja izvršenja u kriviĉnopravnom smislu je voljno propuštanje da se izvrši tjelesni pokret. naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu. ĉime nastaju znatne teškoće za razumijevanje nehatnih kriviĉnih djela i za odreĊivanje njihovog mjesta u sistemu nauke kriviĉnog prava.voljna djelatnost uĉinioca. tj. Prema tome. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje Prema ovom shvatanju. bez ikakvih subjektivnih elemenata. Ovo shvatanje potiĉe od njemaĉkog teoretiĉara Velcl-a i ne smatra se šire prihvaćenim. tj. Tako izvršena kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima neĉinjenja ili omisivnim deliktima – delicta ommissiva. Finalistiĉko. pri ĉemu je bez znaĉaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne.WWW. Pod radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret. Finalistiĉko (ciljno) shvatanje radnje Prema finalistiĉkom ili ciljnom shvatanju. Isto tako. za kriviĉno djelo pravno je relevantna samo ciljna radnja. tj. kod otmice – otmica nekog lica. Opći naĉini izvršenja kriviĉnog djela – ĉinjenje i neĉinjenje Ĉinjenje i neĉinjenje su 2 opća naĉina izvršenja kriviĉnog djela.ciljno shvatanje radnje. prinuĊeno lice je samo oruĊe ili sredstvo u rukama drugog.radnja koju uĉinilac nije htio nego se ona dogodila sluĉajno. kao i pokreti koje ĉovjek ĉini kad se nalazi u besvjesnom stanju. on je postupao protiv svoje volje i u tom sluĉaju njegova radnja nije radnja u kriviĉnopravnom smislu. Pritom nije od znaĉaja u kom cilju je ta radnja preduzeta.COM . radnja u kriviĉnopravnom smis lu nije nevoljna radnja. za postojanje radnje nije dovoljno da je uĉinilac htio samo radnju. Dakle. tj.onoga ko ga je prinudio. zbog ĉega se ovo shvatanje ne uzima kao prihvatljivo. To shvatanje radnje razradio je Toma Ţivanović i ona je izraz dosljednosti tog autora. Ĉinjenje kao radnja u kriviĉnopravnom smislu je voljni tjelesni pokret. kada iznenadna onesviješćenost sprijeĉi vozaĉa motornog vozila da se zaustavi na pješaĉkom prelazu na znak crvenog svjetla. Ako je uĉinilac neodoljivom silom prinuĊen na radnju.COM 3. U sluĉaju prinude. takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene kriviĉnopravno relevantne posljedice. Takva djela se nazivaju kriviĉna djela ĉinjenja ili komisivni delikti – delicta commissiva. tj. Kako mi pojam kriviĉnog djela sagledavamo u objektivno-subjektivnom smislu. radnjom se smatra samo ona djelatnost koja se hoće. Zbog toga preduzeta radnja nije uĉinioĉeva radnja. Prema tom shvatanju. zbog toga što on objektivno posmatra i pojam kriviĉnog djela. u pojam radnje se unose elementi vinosti ili krivnje. na isti naĉin sagledavamo i radnju. Unošenje volje u pojam radnje znaĉi da je sa kriviĉnopravnog aspekta relevantna samo ona djelatnost koju je uĉinilac htio da uĉini. kod klevete – iznošenje ili pronošenje neĉeg neistinitog itd. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika. O neĉinjenju u kriviĉnopravnom smislu moţe se govoriti samo kada je u pitanju propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost ĉinjenja. već se traţi da je htio da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. Objektivno shvatanje radnje Radnja se u ovom shvatanju sagledava ĉisto objektivno. tj. odnosno propuštanje tjelesnog pokreta. element umišljaja.BH-PRAVNICI. 38 WWW.

Kad je duţnost na odreĊeno ĉinjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom.npr. duţnost roditelja da izdrţavaju svoju djecu odreĊena je Porodiĉnim zakonom. Ili kod kriviĉnog djela nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije iz ĉl.hirurg vršeći operativni zahvat stvori opasnost po ţivot pacijenta.1 KZ FBiH.COM . Prava i neprava kriviĉna djela neĉinjenja Sva kriviĉna djela neĉinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe: 1. kod kriviĉnog djela nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz ĉl. kao npr.WWW.BH-PRAVNICI. tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti kriviĉno djelo. tj. propuštanjem svoje duţnosti (dakle neĉinjenjem) majka lišava ţivota 39 WWW.komisivno-omisivni delikti su ona kriviĉna djela koja su u Kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna djela ĉinjenja. Kad duţnost na ĉinjenje proistiĉe iz radnog odnosa .kad npr. a kriviĉni zakon samo neispunjenje duţnosti predviĊa kao kriviĉno djelo (npr.bolniĉar koji se ugovorom obavezao da ĉuva nepokretnog bolesnika ili medicinska sestra koja se ugovorom obavezala da ĉuva malo dijete. odnosno kao neizvršenje odreĊene duţnosti. kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroĊenu bebu koja u nedostatku hrane umire. tj. ali se ono izuzetno moţe izvršiti i neĉinjenjem.182 KZ FBiH. Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na ĉinjenje – npr.181 KZ. ubistvo je redovno delikt ĉinjenja. U ovom primjeru duţnost na postupanje odreĊena je vankriviĉno-pravnim propisom. a time kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. Neĉinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja negativno odreĊena. gdje je duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Kriviĉnim zakonom i propuštanje izvršenja ove duţnosti stavljeno je pod kriviĉnu sankciju. kod zajedniĉkog alpinistiĉkog poduhvata svaki od uĉesnika oĉekuje da će mu drugi pomoći u sluĉaju opasnosti. Ta duţnost moţe biti odreĊena i u nekom drugom zakonu ili propisu. Takav je sluĉaj npr. jer je radnja izvršenja tih kriviĉnih djela odreĊena kao poduzimanje neke ĉinidbe. Ta duţnost moţe biti uspostavljena samim kriviĉnim zakonom. dok je KZ samo nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao kriviĉno djelo.kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela. roditelj će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva izvršenog s umišljajem. ĉime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja. gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po ţivot. a propuštanjem te duţnosti moţe da izazove saobraćajni udes. a Kriviĉnim zakonom je sankcionisano samo propuštanje izvršenja ove duţnosti. gdje duţnost poduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano odgovarajućim propisima koji ureĊuju pitanja sluţbe u oruţanim snagama. pravi ili ĉisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu odreĊena kao neĉinjenje. Prava kriviĉna djela neĉinjenja. tj. ĉl. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja. 6. odnosno kad se na osnovu obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz kojeg se oĉekuje odbrana od odreĊene opasnosti – kada npr. ĉl. Kad duţnost na ĉinjenje nastaje na osnovu odnosa povjerenja. 2. pa ih ostave u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem odreĊene duţnosti. 3. 2. kod kriviĉnog djela nepruţanja pomoći iz ĉl. Kad duţnost uĉinioca za daljnjim ĉinjenjem proizilazi iz prethodnog ĉinjenja kojim je stvorena opasnost za drugog . izvršioci su kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica. 4. 5.380 st. Takvih situacija ima više: 1.324.ugovorom. npr. odnosno kao propuštanje odreĊene duţnosti.COM Kada su u pitanju delikti neĉinjenja. odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to sluĉajevima moţe postojati duţnost na ĉinjenje. Ukoliko roditelj tu duţnost ne izvršava sa umišljajem zbog ĉega nastupi smrt djeteta. Tako npr.daljnje ĉinjenje ĉijim propuštanjem bi izvršio kriviĉno djelo.skretniĉar je na osnovu radnog odnosa duţan da u odreĊeno vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza.242. Npr. tako npr.

saizvršenja. bitno je naglasiti da se ne moţe svako kriviĉno djelo ĉinjenja izvršiti neĉinjenjem. odnosno to je ona radnja koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. onda je u pitanju kriviĉno djelo ubistva. za postojanje djela je dovoljno da je izvršena samo jedna od više alternativno predviĊenih radnji izvršenja. u sluĉaju da je djelo izvršeno sa više alternativno odreĊenih radnji. «prinudi» kod prinude. kod kriviĉnog djela špijunaţe to je saopštavanje. Isto tako.301 KZ: «ko lovi ribu eksplozivom.» ili kod kriviĉnog djela nezakonitog ribolova iz ĉl.WWW. a ne sticaj kriviĉnih djela. postojaće jedno djelo. Kumulativno je odreĊena radnja izvršenja u sluĉajevima kad zakon navodi dvije. a rjeĊe kumulativno.primjena sile pri oduzimanju stvari kod razbojništva). Da bi jedno kriviĉno djelo ĉinjenja izuzetno bilo izvršeno neĉinjenjem. dakle i primjena sile.» itd. Kod takvih djela je iskljuĉeno postojanje komisivno-omisivnih delikata. Bića nekih kriviĉnih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su ĉešće postavljene alternativno.radnja i posljedica su zajedno obuhvaćene – tzv. radnja izvršenja je oduzimanje tuĊe pokretne stvari. Kod pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u sluĉaju kad u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvuje samo jedno lice.. «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivĉnog djela ili uĉinioca itd. Tako npr. Tako će npr. otrovom.BH-PRAVNICI. već predstavlja pokušaj kriviĉnog djela razbojništva. dok radnje saizvršilaštva. MeĊutim. što znaĉi da je nebitan broj preduzetih radnji. kod klevete iz ĉl.radnja je odreĊena odvojeno od posljedice. a izuzetno i više odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo.BH-PRAVNICI. .213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu. podstrekavanja i pomaganja. kod kriviĉnog djela kraĊe. od ko jih se prva pojavljuje kao sredstvo za izvršenje druge (npr. zbog ĉega obje radnje. podstrekavanja i pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog kriviĉnog djela uĉestvuje najmanje 2 lica. Radnja izv ršenja Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivično djelo izvršava.. Tako npr.COM svoje dijete. uvijek je potrebno utvrditi u kojim sluĉajevima za izvršioca postoji duţnost na ĉinjenje. Poseban naĉin odreĊivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviĉna djela kod kojih je za postojanje kriviĉnog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta.kraĊa). Osim toga. predaja ili ĉinjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd. dvije radnje izvršenja (dvodijelno kriviĉno djelo) postoje kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti (ĉl. postojati jedno kriviĉno djelo krivotvorenja isprave u sluĉaju kad uĉinilac napravi laţnu ispravu i istu upotrijebi kao pravu. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota. električnom strujom. Npr. to su tzv.posljediĉne radnje.. Kad je radnja izvršenja odreĊena alternativno. 40 WWW. Radnja izvršenja se najĉešće odreĊuje jednim izrazom i to obiĉno glagolskim oblikom: «oduzme» kod kraĊe. prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u pojam radnje izvršenja. dok je druga radnja ostavljanje druge osobe bez pomoći u takvom stanju ili u takvim prilikama. Radnja izvršenja je u kriviĉnom zakonu odreĊena na razliĉite naĉine: .COM .. sredstvom za omamljivanje. tako da otpoĉinjanje prethodne radnje koja ĉini djelo prinude. Oblici radnje u odnosu na kriviĉno djelo Radnja u kriviĉnopravnom smislu (ĉinjenje i neĉinjenje) u odnosu na kriviĉno djelo moţe biti radnja izvršenja. ima kriviĉnih djela koja se mogu izvršiti isključivo činjenjem (kao npr. kao i koji su osnovi te duţnosti.djelatnosne radnje. a ne pripremnu radnju.180 KZ) od kojih je prva radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe.

256) ili kao “očigledno nesavjesno postupanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi (ĉl.ubistvo koje se izvršilo vatrenim oruţjem). Pritom radnja neĉinjenja moţe da bude samo jedna. Vidljivo je dakle. a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv. ne izvrši naređenje). Prema tome. paljenjem ili na neki drugi način uništi ili ošteti” kod kriviĉnog djela uništenja ili oštećenja vaţnih privrednih objekata ili javnih ureĊaja (ĉl. u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili više najtipiĉnijih radnji izvršenja konkretnog kriviĉnog djela. Npr. neke radnje izvršenja su tako odreĊene da podlijeţu ocjeni suda da li jedno faktiĉko ponašanje predstavlja radnju izvršenja.366 KZ. I u ovim sluĉajevima nije bitno da li je navedena posljedica prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su navedene ili koje proizilaze iz generalne klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo. Jednu radnju izvršenja predstavljaju i sve pojedine radnje koje su u zakonu skupno oznaĉene kao “nesavjestan rad”. npr: “ko rušenjem. Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja odreĊena kao “očigledno nesavjesno ponašanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (ĉl. ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su meĊusobno povezane u jednu cjelinu. a kod nekih su navedene samo neke najznaĉajnije ili najtipiĉnije. Tako npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (ĉl.". tj. nakon ĉega slijedi generalna klauzula kojom se radnja izvršenja proširuje i tako dobiva karakter posljediĉne radnje.366) i sl.WWW. a neke kao pasivne. Tako npr. te radnje ne moraju biti izvršene ni na istom mjestu (npr. a nekad i kao ĉinjenje i kao neĉinjenje. na naĉin da u takvim sluĉajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je moguće ostvariti (prouzrokovati) zabranjenu posljedicu. Primjenom ovog metoda odreĊivanja radnje izvršenja.COM . sve te djelatnosti kao cjelina predstavljaju jednu radnju izvršenja. npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora očigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti…” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz ĉl.372. Za razliku od radnji izvršenja koje su u Zakonu pojmovno taĉno odreĊene. više odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta predstavljati jednu radnju izvršenja.266). “nesavjesno postupanje” itd.sukcesivno trovanje na razliĉitim mjestima prilikom nekog putovanja. ali ne sve radnje kojima je moguće prouzrokovati zabranjenu posljedicu. ili kod teške kraĊe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog prostora iz kojeg se tek kasnije odnose. sukcesivno potkradanje prilikom nekog putovanja i sl). Radnja izvršenja u konkretnom sluĉaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr. Posljediĉne radnje su one radnje izvršenja koje su odreĊene ili definirane posljedicom.oduzimaju stvari. gdje se kaţe: “liječnik koji ne pruži neodložnu liječničku pomoć. npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje…” kod kriviĉnog djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl.. Za kriviĉna djela neĉinjenja bitno je nepreduzimanje.COM Više odvojenih radnji izvršenja (tzv. kao npr. kod kriviĉnog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl. nekad iskljuĉivo kao neĉinjenje. a ne sticaj kriviĉnih djela. Kod nekih kriviĉnih djela sa alternativno odreĊenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene kao aktivne. da je u bićima pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja nekad odreĊena iskljuĉivo kao ĉinjenje. Kod nekih posljediĉnih radnji ni jedna radnja nije u zakonu ni primjera radi navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede). odbije da izvrši njihovo naređenje). odnosno propuštanje radnje koja je oznaĉena u biću kriviĉnog djela. kada postoji tzv. neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru.BH-PRAVNICI.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti postoji kod kriviĉnih djela kod kojih je radnja oznaĉena kao “bavljenje” odreĊenom djelatnošću. TakoĊer.fiziĉko ili prirodno jedinstvo radnje izvršenja.372 st.305). 41 WWW.kod kriviĉnog djela neukazivanja lijeĉniĉke pomoći iz ĉl. ubistvo moţe biti izvršeno i sukcesivnim trovanjem.BH-PRAVNICI. U ovim sluĉajevima.246 KZ. Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme. Radnja neĉinjenja moţe biti i više neĉinjenja alternativno postavljenih kao radnji izvršenja jednog kriviĉnog djela. bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti.1 KZ Kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi moţe biti i radnja ĉinjenja i radnja neĉinjenja.

Kod nekih kriviĉnih djela posljedica se moţe uoĉiti. Prema tim shvatanjima. kao što je npr. kao npr. kako je u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci uglavnom usvojen realistiĉki pojam kriviĉnog djela. gdje je u pitanju prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu).COM Pritom nije iskljuĉeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke ĉinjenje.245 posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe. MeĊutim. priznavanje kapitulacije i okupacije iz ĉl. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. lijeĉnik pri pruţanju lijeĉniĉke pomoći primijeni oĉigledno nepodobno sredstvo ili oĉigledno nepodoban naĉin lijeĉenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. kod kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka iz glave XV KZ. Kao pasivni subjekt moţe se pojaviti fiziĉko lice (npr. odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih objekata pojedinih kriviĉnih djela. Materijalna i formalna kriviĉna djela U kriviĉnopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako kriviĉno djelo ima odreĊenu posljedicu. Kod najvećeg broja kriviĉnih djela posljedica je izriĉito istaknuta u opisu kriviĉnog djela. MeĊutim. POSLJEDICA Pojam posljedice Postojanje kriviĉnog djela pretpostavlja pojam posljedice. Imajući u vidu navedenu razliku. Isti sluĉaj je sa ĉinjenjem i neĉinjenjem i kod kriviĉnih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi način”. kod kraĊe – vlasnik ukradene stvari).137. kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi. osjećaj uvrijeĊenosti kod uvrijeĊenog lica. S druge strane. posljedica se moţe ispoljiti i kao povreda. itd. zbog ĉega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu. kod otmice – oteto lice. Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni subjekt.BH-PRAVNICI. odnosno proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu koje nastaje na objektu kriviĉnog djela. a ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviĉna djela. a samim tim ni kriviĉnog djela. Stoga je razumljivo da ona shvatanja koja kriviĉno djelo smatraju prije svega povredom norme. znaĉi da se ni posljedica ne shvata kao promjena u pravnom svijetu. ĉl.256. u kriviĉnim zakonima postoje i opisi kriviĉnih djela kod kojih se posljedica ne naglašava.214).245 KZ. prihvata se da posljedica kod nekih kriviĉnih djela nije unesena u zakonski 42 WWW. MeĊutim. posljedica se sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti.241 KZ. To moţe biti subjekt prava ili interesa kojima nastaje posljedica. kriviĉna djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna kriviĉna djela. Na osnovu ove razlike u kriviĉnopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviĉna djela koja nemaju posljedicu. a neke neĉinjenje – npr.267) itd. Kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt je drţava. a kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice (npr. kod kriviĉnog djela prenošenja zarazne bolesti iz ĉl. MeĊutim. odnosno FBiH. kod kriviĉnog djela uvrede (ĉl. jer bez posljedice nema protivpravnog djela. Tako npr.COM . odnosno ĉulima zapaziti. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako kriviĉno djelo mora imati posljedicu. već samo kao proizvedena promjena. kod takvih kriviĉnih djela inkriminisana je sama radnja izvršenja.WWW. s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni doţivljaj kao što je npr. ali ta okolnost nije bitni sastojak njenog pojma.138 itd). uzimaju i posljedicu kriviĉnog djela kao promjenu u pravnom svijetu. krivotvorenja novca (ĉl.BH-PRAVNICI. OdreĊivanje pojma posljedice je u kriviĉnopravnoj teoriji u neposrednoj vezi sa odreĊivanjem općeg pojma kriviĉnog djela. prema nekim shvatanjima smatra se da ima i on ih kriviĉnih djela koja nemaju posljedicu. sluĉaj kod nekih kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka BiH odnosno Federacije (napad na ustavni poredak iz ĉl.kod ubistva – lice lišeno ţivota. kao npr.

kod KD izazivanje opće opasnosti iz ĉl. za koju je dovoljno da je ĉulno opaţena od stra ne povrijeĊenog. kraĊe.304). Kod drugih kriviĉnih djela je kao posljedica oznaĉeno odreĊeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno društveno dobro. ali to nije sluĉaj kod svih delikata povrede (npr.kod uvrede i sl). kod kojeg posljedica takoĊer nije izriĉito unesena u zakonski opis djela. Kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću. UZROĈNOST Znaĉaj uzroĉnosti u kriviĉnom pravu 43 WWW. Povreda pravno zaštićenog dobra odnosno vrijednosti je najĉešće neposredno uoĉljiva (npr. odnosno vrijednost. opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo pretpostavlja samim izvršenjem radnje. posljedica se uvijek odreĊuje kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. Ona neminovno proizilazi iz odreĊene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u opasnost. Konkretna opasnost za zaštićeni objekat kriviĉnog djela je ona opasnost koja je izvršenjem kriviĉnog djela. kod kriviĉnog djela nepropisne predaje u saobraćaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz ĉl.309 ne bi se mogla iskljuĉiti odgovornost uĉinioca dokazivanjem da u konkretnom sluĉaju nije bilo neposredne opasnosti pri transportu. ne moţe se dokazivati da u konkretnom sluĉaju nije bilo opasnosti. Kod kriviĉnih djela povrede. Za razliku od kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću. Kao drugi primjer moţe posluţiti kriviĉno djelo davanje laţnog iskaza iz ĉl. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima ugroţavanja. Kriviĉna djela povrede i kriviĉna djela ugroţavanja Analiza kriviĉnih djela kako su ona odreĊena u Kriviĉnom zakonu pokazuje da je kod nekih od njih kao posljedica oznaĉena odreĊena povreda jednog pravno zaštićenog dobra ili vrijednosti društva. kod kojih je posljedica redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg obima”. ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila neposredna opasnost. ĉime je proizvedena i promjena u vanjskom svijetu (omalovaţavanje. To istovremeno ne znaĉi da ta djela nemaju posljedicu. ali iz odreĊenih razloga nije došlo do povrede.WWW. Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreĊena u biću kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. izlaganje podsmijehu i sl). tjelesnih povreda itd). a eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica.BH-PRAVNICI.COM . koja nastupa usljed radnje izvršenja (npr. Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošću kao posljedicom i delikte sa apstraktnom opasnošću kao posljedicom.COM opis djela. Npr. Kod kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom konkretnom sluĉaju dokazivati. tj.kod ubistva. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima povrede. Tipiĉna djela sa konkretnom opasnošću su kriviĉna djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću ili drugim rijeĉima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošću. kod kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom sluĉaju dokazivati. I ta djela su sa posljedicom jer i kod njih postoji promjena u vanjskom svijetu. kod kojeg se posljedica sastoji u povredi ĉasti. Primjer za to je kod kriviĉnog djela uvrede. a time i u mogućnosti donošenja pogrešne odluke. ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogućnosti stvaranja pogrešnog mišljenja u postupku pred nadleţnim organom.328. Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog kriviĉnog djela.

Znaĉajnije teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu Osnovni problem kod odreĊivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (ĉinjenica). Diferencirajuće i individualizirajuće teorije. tada ne bi postojalo ni kriviĉno djelo. Dakle. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno. Nuţna povezanost radnje sa posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja vremenski prethodi posljedici. Prema tim teorijama. Teorija adekvatne uzroĉnosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po pravilu proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom sluĉaju. a radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. zapostavljajući sve izuzetne sluĉajeve koji se mogu desiti u ţivotu. bez kojih ne bi ni nastupila. Da bi se to utvrdilo. Glavne teškoće nastaju kad treba pronaći kriterij po kome će se odrediti tipiĉna posljedica. pri ĉemu samo relevantni imaju karakter uzroka. ova teorija uzima u obzir samo normalne sluĉajeve apstraktno postavljene. Proglašavajući sve uslove za uzroke. a do nastupanja smrti je došlo zbog posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma. pa se takav udarac ne moţe smatrati uzrokom smrti. za kriviĉno pravo relevantna je samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta kriviĉnog prava. potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. onda u tom sluĉaju posljedica ne bi odgovarala onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca. ova teorija dolazi do nemogućih zakljuĉaka koji su neprihvatljivi za kriviĉno pravo. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe diferenciranjem uslova na relevantne i irelevantne. ni to ublaţavanje nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreĊen i zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje. Dakle. samo neki od uslova imaju karakter uzroka. Kad u uzroĉnom nizu ima više ljudskih radnji. Diferencirajuće teorije kod pitanja uzroĉnosti stavljaju teţište na razlikovanje uslova i uzroka. NeodreĊenost u odreĊivanju kriterija ne daje nikakva uputstva po kojima bi se mogao odrediti stepen mogućnosti za adekvatnu uzroĉnost. bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoĊenju posljedice. odnosno da odreĊena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje uĉinioca. potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu ĉovjekovog znanja baziranog na iskustvu. Taj odnos se naziva uzroĉnom vezom. uzroĉnošću ili kauzalitetom. javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li je svaka od tih radnji uzrok posljedice. U tom smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila. svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila. ili je uzrok samo odreĊena radnja. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice. MeĊutim. ako je i sama jedan od njenih uvjeta. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji 44 WWW.BH-PRAVNICI. a ostale radnje uslov. Na taj naĉin je i ljudska radnja uzrok posljedice. MeĊutim.COM . već se ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice.BH-PRAVNICI. Pitanje odreĊivanja normalnih sluĉajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naĉin što putem iskustva dolaze do tipiĉnih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni sluĉaj. suprotstavljajući ih jedne drugima kao kategorije kvalitativno razliĉitog znaĉenja za nastupanje posljedice.WWW. svi uslovi posljedice su istovremeno i njeni uzroci. Da bi se utvrdila uzroĉnost.COM IzmeĊu radnje i posljedice mora postojati odreĊeni odnos u smislu da usljed odreĊene radnje nastupa odreĊena posljedica. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroĉnost ne postoji. Na toj osnovi formirane su razliĉite teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu: Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeĊu uslova i uzroka. Npr. Prema ovoj teoriji.

jer je u kriviĉnom pravu kauzalitet zapravo uzroĉna veza izmeĊu ljudske radnje i kriviĉnopravne posljedice. pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu neprimjenjivim kriterijima. Obzirom da je jedno opće pravilo neprihvatljivo. Ĉinjenice i okolnosti koje nisu bez znaĉaja. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka. Drugim rijeĉima. zbog ĉega se ona ne smije miješati sa krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviĉna odgovornost). za uzroĉnost mogu biti relevantni samo oni uslovi koji su vezani za djelovanje ĉovjeka.COM oznaĉavaju kao uzrok. Kako se uzima u obzir jedan objektivno limitirani isjeĉak iz beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe uraĉunati uĉniocu samo ako je on opasnost iz koje je rezultirala posljedica proizveo ili povećao.onog uslova koji je dao najviši doprinos nastupanju posljedice.nepaţnja povrijeĊenog) nastupi infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije. ove teorije u nauci kriviĉnog prava nisu šire prihvaćene. 2. ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaĉaj prvobitnog uslova (tjelesne povrede) kao uzroka posljedice. pa usljed sticaja okolnosti (npr. smatra se da u kriviĉnom pravu treba postaviti odreĊena pravila koja bi dala samo opći pravac pri rješavanju pitanja uzroĉnosti. jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta. U kriviĉnom pravu. ako osoba A neznatno povrijedi osobu B. 3. onda uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije. U kriviĉnom pravu procjenjuje se uzroĉnost kao objektivna veza izmeĊu radnje i posljedice i to kao cjelishodna finalna uzroĉnost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju svjesnih radnji ĉovjeka. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna mjerila za razlikovanje uslova od uzroka. Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku ĉesto je proizvoljna. Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao uslov ima preteţni znaĉaj za nastup posljedice u odnosu na ostale uslove. Širina kauzaliteta je ograniĉena i ona se proteţe u granicama prouzroĉavanja posljedice predviĊene u zakonskom propisu kriviĉnog djela. a ne kao elementarna uzroĉnost koja vlada u prirodi i koja je zasnovana na stihiji. 2. a najpoznatije su slijedeće: 1. pitanje kauzaliteta u kriviĉnom pravu treba povezati sa nekoliko momenata: 1. Opća pitanja u vezi sa znaĉajem uzroĉnosti u kriviĉnom pravu U kriviĉnopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije u stanju unaprijed postaviti takva pravila pomoću kojih bi se u svakom konkretnom sluĉaju sa sigurnošću moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljed ice. za krivĉno pravu nisu interesantne. Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer). Teorija prevage (Binding). 4. 4. Tih teorija ima više. tj. Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeĊu uslova i uzroka. Teorija o uzroĉnom razlikovanju uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada su ispunjeni (Ţivanović).BH-PRAVNICI. Zbog toga se u kritiĉkom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske formule nego praktiĉna pravila. ali koje egzistiraju izvan ljudske radnje. Prema logici stvari uzroĉnost prethodi krivnji. Npr. ne moţe se unaprijed utvrditi.WWW. pri ĉemu je posljedica relevantna samo ako se moţe izvesti iz ljudske radnje.COM . prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od preteţnog i uzroĉnog znaĉenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim uslovima. gdje je subjekt ĉovjek. Uzroĉnost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu. nazivaju se još i individualizirajuće.BH-PRAVNICI. 45 WWW. 3.

COM 5. i sama pasivnost znaĉi prouzrokovanje. Tada po pravilu dolazi do otpoĉ injanja novog uzroĉno-posljediĉnog lanca. bilo da je u pitanju radnja trećeg lica.COM . kod neĉinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu. Kod uzroĉnosti u kriviĉnom pravu moţe da doĊe do prekida uzroĉne veze. ontološi realitet a ne misaona veza. ali se istovremeno istiĉe i to da je ta specifiĉnost svojstvena uzroĉnosti u društvu uopće. U takvim sluĉajevima uĉinilac moţe biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat njegove radnje i koja je nastupila prije prekida uzroĉne veze. da je preduzeta otklonila nastupanje posljedice. a koja je bila propuštena objektivno sa stajališta kauzaliteta ne predstavlja ništa. odnosno da bi nastupila u manjem obimu da je propuštena radnja preduzeta. ako se neĉinjenje shvata kao objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti. zbog ĉega je u kriviĉnom pravu nuţno saĉuvati taj stvarni prirodni kauzalitet. elementarni dogaĊaj ili viša sila. Uzroĉnost kod kriviĉnih djela neĉinjenja U teoriji kriviĉnog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroĉnost je upravo pitanje kauzaliteta kod kriviĉnih djela neĉinjenja. Kako neĉinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu. samo neĉinjenje ne moţe biti uzrok posljedice. protivpravnost se ne sastoji u protivnosti kriviĉnopravnom propisu u kome je dat opis kriviĉnog djela i predviĊena kazna. Moţe se reći da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u 2 grupe. onda ubica postupa upravo po tom propisu. jer uĉinilac rad upravo saglasno tom propisu. gdje posljedica koja je predviĊena u zakonskom biću djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju uĉinioca koji je bio duţan da to sprijeĉi. Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u sluĉaju svog neĉinjenja. a prema drugom shvatanju pasivno drţanje ĉovjeka moţe da proizvede odreĊenu posljedicu. Radi se zapravo o hipotetskom kauzalitetu koji znaĉi da mora postojati izvjesnost ili vjerovatnoća koja se graniĉi sa izvjesnošću da posljedica ne bi uopće nastupila. već se moţe ponuditi samo visok stepen vjerovatnosti.BH-PRAVNICI. Ako kriviĉni zakon propisuje da će se kazniti onaj “ko drugog liši života”. a ne i za dalje posljedice koje su nastupile poslije prekida uzroĉne veze. Binding smatra da uĉinilac kriviĉnog djela ne vrijeĊa sam propis. jer je nije sprijeĉio. U realnom objektivnom svijetu radnja koja se oĉekivala. naravno ukoliko je kriv za tu posljedicu.WWW. ne moţe se reći da je nešto uĉinjeno neĉinjenjem. tj. kaţe se da je neĉinjenje uĉinioca uzroĉno – kauzalno povezano sa posljedicom u sluĉaju kad bi njegovo aktivno ĉinjenje prema zamišljenoj rekonstrukciji odigranog toka stvari sprijeĉilo nastupanje posljedice. 46 WWW. Na putu za bolnicu osobu A presretne i ubije osoba C. jer kauzalitet kao kategorija fiziĉkog svijeta pretpostavlja aktivno ĉinjenje. Prema prvom shvatanju. Da je takav uĉinilac zahvatio kauzalni tok. Pritom se priznaje da prouzrokovanje posljedice neĉinjenjem ima svoje specifiĉnosti koje se ogledaju u tome da se neĉinjenjem propušta mogućnost da se jedan uzroĉni lanac skrene sa svog redovnog toka. Prema drugom shvatanju.BH-PRAVNICI. neradnja. Uzroĉnost se posebno osporava kada su u pitanju neprava kriviĉna djela neĉinjenja. PROTIVPRAVNOST DJELA Shvatanja o protivpravnosti Prema Bindingu. posljedica ne bi nastupila. Smatra se da je kauzalitet filozofsk i. To u stvari znaĉi da uzroĉna veza izmeĊu neĉinjenja i posljedice postoji u sluĉaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta. Drugim rijeĉima. upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. Prema prvom shvatanju. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom ne moţe dati apsolutni dokaz realnosti dogaĊaja. Primjer: osoba A je tjelesno povrijeĊena od strane osobe B. u situacijama kada se izmeĊu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova nastupanja posljedice. odnosno neĉinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova. lišava ţivota drugog. Prema zakonima fizike. odnosno uzroĉnosti koja ima prirodu svrsishodnosti.

COM . norma za kriviĉno djelo ubistva glasila bi “ne ubij”. Sadrţaj norme dobiva se preobraćanjem dispozicije kriviĉnopravnog propisa u imperativni oblik. MeĊutim. Zato se protivpravnost ne treba izriĉito ni spominjati u opisu kriviĉnog djela. O sluĉajevima iskljuĉenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja kriviĉnog djela predviĊenog u zakonu. Sliĉno mišljenje je i kod Ţivanovića. pa se protivpravnost ogleda u nepoštivanju normi. Permisivne norme su norme koje izuzetno ĉine dozvoljenim ponašanje koje je inaĉe protivpravno. niti se u kriviĉnom postupku mora utvrĊivati njihova protivpravnost ukoliko se ne bi pojavila sumnja da u konkretnom sluĉaju postoji osnov za iskljuĉenje protivpravnosti. Svako protivpravno djelo nije istovremeno i kriviĉno djelo (npr. odvojen od odreĊenosti djela u zakonu. Protivpravnost znaĉi protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu.lišavanje ţivota). OdreĊenost djela u zakonu vezana je samo za jedan odreĊeni zakon. Formalno je protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. Kao osnov iskljuĉenja protivpravnosti u literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak povrijeĊenog.COM već normu sadrţanu u propisu. Npr. treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu.prohibitivna norma) ili koja nareĊuje odreĊeno ponašanje (tzv. lišavanje slobode). Radnje izvršene u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu protivpravne (npr.BH-PRAVNICI. Bindingovo mišljenje odbaĉeno je od većine teoretiĉara. Protivpravnost i odreĊenost djela u zakonu poklapaju se samo u sluĉajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u kriviĉnopravnom propisu.neplaćanje duga). ali postoje neke ĉinjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno dozvoljeno jer u konkretnom sluĉaju postoji permisivna (dozvoljavajuća) norma. Protivpravnost kao obiljeţje nekih kriviĉnih djela Kod većine kriviĉnih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru redovno protivpravna (npr. stavljajući zahtjev da se u kriviĉnom postupku mora u svakom konkretnom sluĉaju utvrĊivati da li je uĉinjeno djelo i protivpravno. Prihvaćeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje odreĊeno ponašanje (tzv.imperativna ili preceptivna norma).BH-PRAVNICI. jer se za umišljaj uĉinioca kriviĉnog djela sa elementom “protivpravnosti” zahtijeva i utvrĊivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan protivpravnosti svog postupanja. Irelevantno je da li se osnov za iskljuĉenje protivpravnosti nalazi u propisima kriviĉnog. Odluĉno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava odreĊenu radnju. kod manjeg broja kriviĉnih djela. graĊanskog prava ili nekoj drugoj grani prava. Materijalno je protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno drţanje). Prema Listu. norme su pravila koja nareĊuju šta se mora ili šta se ne smije ĉiniti. kriviĉni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o protivpravnosti (npr. s tim što se po Ţivanoviću formalna protivpravnost javlja u obliku napada na izvjesno kriviĉnoravno dobro. ODREĐENOST KRIVIĈNOG DJELA U ZAKONU 47 WWW. Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti.ubistvo neprijatelja za vrijeme rata). Ova razlika znaĉajna je i sa stanovišta krivnje.WWW. Osnovi iskljuĉenja protivpravnosti Protivpravnost je zaseban element kriviĉnog djela. a materijalna protivpravnost u obliku napada na izvjesnu individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave. uz osnovni prigovor da nije taĉna tvrdnja kako uĉinilac kriviĉnog djela radi saglasno odgovarajućem kriviĉnopravnom propisu. Odnos protivpravnosti i odreĊenosti djela u zakonu. Dakle.

TuĊa pokretna stvar. Elementi subjektivnog karaktera U ove elemente spada odreĊena namjera.privilegirana kriviĉna djela). kao i za odgovornost sauĉesnika. Posebna radnja i posebna posljedica. Prema tome. 2. odnosno okolnostima. tj. Obiljeţja osnovnog bića kriviĉnog djela su prava (bitna) obiljeţja. pod bićem se podrazumijeva samo tzv. Posebni elementi kriviĉnog djela nazivaju se još i obiljeţjima kriviĉnog djela. PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIĈNIH DJELA 48 WWW. Kvalifikatorne i privilegujuće okolnosti kao dopunski elementi U okviru elemenata bića kriviĉnog djela. treba razlikovati elemente osnovnog bića kriviĉnog djela i elemente na osnovu kojih zakon odreĊuje posebne oblike (teţe i lakše) odreĊenog osnovnog kriviĉnog djela. Elementi objektivnog karaktera Elementi objektivnog karaktera su: 1. 3. BIĆE KRIVIĈNOG DJELA I ELEMENTI BIĆA KRIVIĈNOG DJELA Pojam bića kriviĉnog djela Pod bićem kriviĉnog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog kriviĉnog djela. onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima. Oduzimanje. mora biti u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo. Npr. KD povreda drţavne granice moţe biti izvršeno samo na granici.BH-PRAVNICI. Ovo razlikovanje znaĉajno je za utvrĊivanje krivnje. opasnim oruĊem ili sredstvom podobnim da se teško povrijedi.kvalifikovana kriviĉna djela). Naĉin izvršenja radnje – npr obiĉna kraĊa razlikuje se od teške kraĊe po naĉinu izvršenja. Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist. Ako se odreĊuju lakši oblici (tzv. Liĉno svojstvo. “vojna osoba” i sl.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne povrede potrebno je da je povreda nanesena oruţjem. Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr. biće kriviĉnog djela kraĊe sastavljeno je od posebnih elemenata: 1. liĉni odnos i okolnosti uĉinioca – npr.”sluţbeno lice”. Biće kriviĉnog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente. dok su ova druga dopunska obiljeţja. 6. a ne svih kriviĉnih djela. odnosno okolnostima. koja mora postojati kod uĉinioca kriviĉnog djela u vrijeme njegovog izvršenja i odreĊena pobuda za izvršenje kriviĉnog djela. OdreĊenost kriviĉnog djela u zakonu ĉesto se naziva formalni ili zakonski element kriviĉnog djela.biće jednog kriviĉnog djela. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreĊuju teţi oblici kriviĉnih djela (tzv. onda ih nazivamo privilegujućim ili ublaţavajućim obiljeţjima.BH-PRAVNICI. 3.WWW. “ljekar”. kojima se jedno kriviĉno djelo razlikuje od drugog. Unošenje odreĊenosti djela u zakonu znaĉi prihvatanje principa legaliteta u kriviĉnom pravu koji se redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege. 5. 4.COM Da bi neko protivpravno djelo bilo kriviĉno djelo.COM . Mjesto na kome je izvršena – npr. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe postojati samo u vrijeme oruţanog sukoba. 2. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr.posebno biće.

COM Odredbe zakona kojima se predviĊaju kriviĉna djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i sankciju. imajući u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u sluĉajevima kad je to zakonom predviĊeno. ĉast i ugled itd). Ovako shvaćen objekat naziva se i predmet kriviĉnog djela. OBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam objekta kriviĉnog djela Objektom kriviĉnog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno kriviĉno djelo. Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreĊuje kriviĉno djelo. Pojam objekta kriviĉnog djela proizilazi iz zaštitne funkcije kriviĉnog prava.WWW. a zatim ostale elemente bića kriviĉnog djela. tj. mada isti elementi postoje u više kriviĉnopravnih odredbi. ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji. Opći zaštitni objekat je pojedinac. Radnja kriviĉn og djela uvijek je odreĊena u dispoziciji. Pokušaj će postojati samo ako je radnja izvršenja zapoĉeta na objektu radnje 49 WWW. Pritom je znaĉajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za postojanje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. prvenstveno treba analizirati radnju izvršenja i posljedicu. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi kriviĉnog djela. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po pravilu predstavljaju elemente vinosti uĉinioca. Zaštitni objekat moţe biti opći i grupni.ţivot i tijelo. Posebni problemi javljaju se u vezi kriviĉnih djela u kojima se pripremne radnje. Grupni zaštitni objekat je objekat pojedine grupe kriviĉnih djela (npr. te je zbog toga ĉesto potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ.objekta radnje. UtvrĊivanje predmeta kriviĉnog djela. kada u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. pokušaju i sauĉesništvu. kod ubistva je to ĉovjek koji se lišava ţivota itd). najĉešće logiĉkim tumaĉenjem. Jednom radnjom moţe se izvršiti više kriviĉnih djela (idealni st icaj). pravno dobro. tj.kod kraĊe objekat radnje je pokretna stvar. pokušaj ili pojedini oblici sauĉesništva inkriminišu kao samostalna kriviĉna djela. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreĊena i da se ona izvodi iz općih instituta kriviĉnog prava. znaĉajno je za postojanje pokušaja kriviĉnog djela. Pošto se utvrdi radnja i posljedica. subjektivno pravo.BH-PRAVNICI. Postoje razliĉita mišljenja o objektu kriviĉnog djela. graĊanin i društvena zajednica u cjelini. Tako se javljaju mišljenja da je objekat kriviĉnog djela: pravno zaštićeni interes. Na kraju. Objekat radnje kriviĉnog djela Objekat radnje kriviĉnog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat bio povrijeĊen ili ugroţen. Opći objekat je zajedniĉki za sva kriviĉna djela. Pritom posebno treba voditi raĉuna o sluĉajevima tzv. Sankcija je dio odredbe kojim se odreĊuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izreći uĉiniocu. Pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebno treba voditi raĉuna o tome sa kojim oblikom vinosti je pojedino kriviĉno djelo uĉinjeno.prividnog sticaja.instituta o pripremnim radnjama. a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla kriviĉnopravne odredbe. pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja krivičnih djela. te objektivno pravo.COM . zdravlje. U pojedinim kriviĉnim djelima objekat radnje je izriĉito naveden (npr. pa je objekat kriviĉnog djela zapravo zaštitni objekat.

postoje argumenti protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti kriviĉnih djela. pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja kriviĉnog djela. te prema tome ne moţe biti vino. a ne osoba A. U rješavanju ovog pitanja treba razlikovati 2 sluĉaja: 1.pravno lice nije sposobno za psihiĉke odnose.kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti liĉna jer bi pogodila sve ĉlanove pravnog lica. U takvom sluĉaju osoba B je voljno preduze la radnju izvršenja. Ako se neko pri izvršenju kriviĉnog djela “posluţi” licem koje nije ostvarilo objektivne elemente kriviĉnog djela. nuţna odbrana i krajnja nuţda. onda B nije izvršilac kriviĉnog djela jer njegova radnja nije voljna. Da bi bio krivac.WWW. Objekat radnje kriviĉnog djela treba strogo razlikovati od objekta kriviĉnog djela. Uĉinioca kriviĉnog djela treba razlikovati od krivca. . podstrekaĉ ili pomagaĉ. Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. da nanese povredu osobi C. Osim navedenih.samo ĉovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (ĉinjenje ili propuštanje). Okolnosti usljed kojih ne postoji kriviĉno djelu uprkos postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opći osnovi za iskljuĉenje postojanja kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. a da se u tim sluĉajevima iz odreĊenih razloga iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. potrebno je još i da ima odreĊeni uzrast. Izvršiocem kriviĉnog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim silama (vatra. SUBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam subjekta kriviĉnog djela Subjekat (uĉinilac) kriviĉnog djela je lice koje je uĉinilo kriviĉno djelo. da je kriviĉno odgovoran. MeĊutim.COM kriviĉnog djela. Npr.zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma. onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju kriviĉnog djela. tj. Opći osnovi za iskljuĉenje postojanja KD u našem kriviĉnom zakonodavstvu su djelo malog znaĉaja. OPĆI OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA Savremeno kriviĉno pravo poznaje sluĉajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje kriviĉnog djela. subjekat moţe biti uĉinilac svršenog ili pokušanog kriv iĉnog djela. 2. Svaki uĉinilac kriviĉnog djela nije istovremeno i krivac. Oni su uglavnom slijedeći: . S obzirom na stadijume u izvršenju kriviĉnog djela.COM . DJELO MALOG ZNAĈAJA 50 WWW. MeĊutim. da je uraĉunljiv i vin. S obzirom na radnju koju je preduzeo. tj. u literaturi se spominju još: upotreba sile ili prijetnje i pristanak povrijeĊenog na povredu. podstrekaĉi i pomagaĉi nazivaju se sauĉesnici.BH-PRAVNICI. subjekat moţe biti izvršilac. Svim tim sluĉajevima zajedniĉko je to što formalno postoje sva zakonom odreĊena obiljeţja nekog kriviĉnog djela. u teoriji postoje razliĉita mišljenja o tome da li je izvršilac kriviĉnog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom. . elektriĉna energija i sl). a kriviĉno djelo ipak ne postoji. saizvršilac. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” uĉini kriviĉno djelo: npr. ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C . osoba A nagovori osobu B koja je neuraĉunljiva. Saizvršioci. te se ona mora smatrati izvršiocem.

BH-PRAVNICI. napušten je i pojam neznatne društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg kriviĉnog zakonodavstva iskljuĉivao postojanje kriviĉnog djela. prolazi bez ikakve društvene osude.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo malog značaja. Primjenu ovog instituta potrebno je ograniĉiti na stvarno najlakše sluĉajeve. To drugim rijeĉima znaĉi da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i pravnim normama. Institut djela malog znaĉaja ima znaĉaj općeg osnova iskljuĉenja protivpravnosti. U suprotnom. Drugim rijeĉima. mada formalno sadrţi sva obiljeţja kriviĉnog djela. ocjena o malom znaĉaju djela je faktiĉko pitanje (questio facti). postiţe se dvostruka korist: prije svega. Ako je nivo te povrede neznatan. predstavlja djelo malog značaja. iako sadrži obilježja k rivičnog djela određena zakonom. Djelo malog znaĉaja je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim sitnicama). neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena krivične odgovornosti izvršioca.BH-PRAVNICI. već u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etiĉki princip. ne sagledava se od strane poĉinioca ili onoga prema kome je djelo poĉinjeno. koji se po zakonskim uslovima primjenjuje na sva kriviĉna djela. te u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaĉaja. predviĊeno je da nije krivično djelo ono djelo koje. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena kriviĉne odgovornosti uĉinioca. Institut djela malog znaĉaja je logiĉki izraz stava prema kome da bi postojalo kriviĉno djelo mora se dostići odreĊeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. ali koje nema znaĉaj kriviĉnog djela s obzirom na naĉin njegovog izvršenja. Mada se u većini stranih zakonodavstava sluĉajevi koji bi odgovarali djelu malog znaĉaja rješavaju na naĉin da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje kriviĉnog postupka ne podnosi tuţbu. Ovo upućuje na potrebu krajnje restriktivnog pristupa i velikog opreza u primjeni ovog instituta. predstavlja ĉinjeniĉni vrijednosni sud o konkretnom ponašanju uĉinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela. zbog načina izvršenja djela. Iskljuĉenjem takvih kriviĉnih djela iz kriviĉnog prava. konkretno djelo nije kriviĉno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja. Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaĉaja ili ne.COM .WWW. sud se ne opterećuje sitnicama.one koji su prema svom znaĉaju takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela predstavljalo njegovo šikaniranje.COM Pojam djela malog znaĉaja Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma kriviĉnog djela. a to su: naĉin izvršenja djela. Tako je sada odredbom ĉl. Uslovi za postojanje djela malog znaĉaja Iz zakonske definicije djela malog znaĉaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje. a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne tretiraju se kao delikventi. tj. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviĉne odgovornosti 51 WWW. smatra se da taj put nije pravilan s obzirom da omogućava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa ovlaštenih za gonjenje. što znaĉi da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naĉela oportuniteta i negonjenja. Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaĉaja. uĉinjeno djelo nije kriviĉno djelo. pitanje kriviĉnog djela je pitanje materijalnog kriviĉnog prava. tj. zbog ĉega ne dolazi u obzir da se in abstracto takvim ocijeni bilo koje kriviĉno djelo predviĊeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom zakona. Osim toga. a ne pitanje kriviĉnog postupka. Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaĉaja je u tome što se sudskom odlukom oslobaĊa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo. U ocjeni da li je jedno djelo malog znaĉaja ne primjenjuje se individualistiĉki princip. moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja tog djela.

U teoriji je prvenstveno sporno koji su to osnovi. intenzitet djelovanja.moraju biti ispunjeni da bi bila iskljuĉena protivpravnost uĉinjenog djela. Prema objektivnom shvatanju. (Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaĉaja je jedno kriviĉno djelo treba posluţiti stav zakono davca koji se odraţava u propisanoj kazni. kao djela malog znaĉaja mogu se javiti formalna kriviĉna djela (djela koja nemaju posljedicu u svom opisu). Kao djela malog znaĉaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih bića djela koja su dovela do neznatnih posljedica.COM izvršioca. T ako se npr. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na subjektivna i objektivna. Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni.BH-PRAVNICI. Naĉin izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik. 52 WWW. mada svako kriviĉno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u ugroţavanju nekog dobra ili vrijednosti. treba utvrditi da li je štetna posljedica neznatna. sadrţaj. Tako npr. Sva savremena zakonodavstva poznaju institut nuţne odbrane. što predstavlja faktiĉko pitanje koje se procjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju. Prema slovu zakona. Prema smislu zakona. Kod instituta djela malog znaĉaja u pitanju je ne bilo koja. zatim djela ugroţavanja (sa konkretnom i apstraktnom opasnošću). posljedica treba biti neznatna. što znaĉi da postoji ali je njen znaĉaj minoran. za koja su propisane teţe kazne. Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju prekoraĉenje granica nuţne odbrane. već štetna posljedica. propisujući razliĉite uslove za njegovo postojanje. kod kriviĉnih djela kod kojih se posljedica sastoji u povredi nekog dobra. za djelo poĉinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga što se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuĊenom (afektivnom) stanju koje iskljuĉuje njegovu uraĉunljivost. interes ili vrijednost. treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaĉevo dobro (ţivot. ili je uopće nema. Prema subjektivnom shvatanju. tj. NUŢNA ODBRANA Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljuĉenja protivpravnosti iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u nuţnoj odbrani. o protivpravnom napadu na neko pravno zaštićeno dobro. dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviĉna djela. S obzirom na ovaj uslov. naĉin izvršenja djela mora biti takav da ponašanje uĉinioca u konkretnom sluĉaju nema ono znaĉenje i onu teţinu kakvo ima tipiĉno postupanje u konkretnom kriviĉnom djelu. ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljuĉiti postojanje kriviĉnog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog stanja već zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomoć koja je neophodna. i o odbrani od tog napada na ta prava. braneći se povrijedi pravo onog ko ga je napao. Kad se govori o nuţnoj odbrani. nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj odbrani.COM . pokušaji kriviĉnih djela jer u tim sluĉajevima ne postoje štetne posljedice djela. sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela.WWW. Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljuĉni osnov postojanja ovog instituta.BH-PRAVNICI. Institut nuţne odbrane u poĉetku se razmatrao samo u vezi sa kriviĉnim djelom ubistva. Mali stepen kriviĉne odgovornosti – stepen kriviĉne odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg zakon ima u vidu kao tipiĉan za konkretno djelo. vrijeme. ne mogu nikad smatrati djelima malog znaĉaja). razbojništva i sl. kriviĉna djela ubistva.

MeĊutim. već se eventualno moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde. Uslovi napada su slijedeći: 1. 2. Oni se mogu podijeliti na 2 grupe: uslovi napada i uslovi odbrane. što znaĉi da ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštićenog dobra. već da je to odbrana prava od neprava uopće. ĉime se naglašava socijalno znaĉenje i funkcija nuţne odbrane. radi se o tzv. b) Uĉinilac neće biti kriviĉno odgovoran ako se nalazio u neotklonjivoj zabludi. Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno. predviĊen. moral itd. Tu se zapravo radi o odreĊenom ograniĉenju prava na nuţnu odbranu. Pritom zakonodavac u odredbi st. Uslovi odbrane su slijedeći: 53 WWW. napad se izvršava ĉinjenjem. podrazumijeva se da su ta dobra prije svega ţivot. tjelesni integritet.2 istog ĉlana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad i koja je srazmjerna napadu. išĉekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale. Napad mora biti stvaran. Napad je isto tako protivpravan i onda kad je oĉekivan. od onih kod kojih takvo ovlaštenje ne postoji. jer je u pitanju zloupotreba prava. U principu. da li će onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti kriviĉno odgovoran. sloboda. Kljuĉni uslov kod napada je protivpravnost. Iz zakonske definic ije proizilazi da odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na napad usmjeren protiv nekog drugog. 4. Napadom se smatra svaka radnja usmjerena na to da se povrijedi neko dobro. Nuţna pomoć pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana. a samo izuzetno i propuštanjem. Ukoliko izostaje stvarnost napada. to lice će odgovarati za uĉinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon predviĊa nehatno izvršenje djela). nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. Mada u zakonu ni primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara.10 KZ FBiH.COM . Napad mora biti protivpravan. Izuzetak postoji kad se radi o napadu dresirane ţivotinje. 5. Postavlja se pitanje. Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane. jer se tada radi o napadu od strane ĉovjeka koji je usmjerio ţivotinju da napadne. Dakle treba razlikovati napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju. imovinu). 3.putativnoj nužnoj odbrani. poseban sluĉaj je kada se radi o isprovociranom napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da se povrijedi napadaĉ ili neko njegovo dobro. pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadaĉa. To je svijest i volja da se te radnje poduzimaju radi odbrane. Napadaĉ u smislu nuţne odbrane moţe biti samo ĉovjek. U odgovoru na to pitanje moguća su 2 rješenja: a) Ako je lice koje postupa u putativnoj nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost prosjeĉnog ĉovjeka u datim okolnostima) moglo ocijeniti da taj napad nije stvaran. Putativna nuţna odbrana postoji npr. u sluĉaju ako neka osoba u nekim posebnim okolnostima (mrak.COM tjelesni integritet. dostojanstvo liĉnosti. pa ĉak i onda kad je napadnuta osoba nekim svojim postupkom svjesno ili nesvjesno sama isprovocirala taj napad. magla. Neĉinjenje da se preduzme neka duţna ĉinidba moţe predstavljati radnju napada. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog dobra od strane prirodnih sila ili ţivotinja. I kod samoodbrane i kod nuţne pomoći potrebno je da na strani napadnutog i onoga ko pruţa nuţnu pomoć bude ispunjen poseban subjektivni uslov. strah.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna pomoć.WWW. kad je postojanje nuţne odbrane iskljuĉeno. njegovo uĉinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je uĉinjeno da bi odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada. tada nema napada u smislu nuţne odbrane. bez ikakvih subjektivnih elemenata vezanih za kriviĉnu odgovornost napadaĉa. Prema odredbi ĉl.

To je istovremeno i najteţe pitanje za sudsku praksu. kada to ulazi u nuţnu odbranu. ona se moţe sagledavati u kontekstu krajnje nuţde. Odbrana. neovisno što se napad nije mogao drugaĉije odbiti. pa ukoliko bi iza toga došlo do povrede napadaĉa. odnosno protiv bilo kojeg njegovog dobra.WWW. tada se uzima da se uĉinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviĉna odgovornost se tada ocjenjuje). uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera. Tako npr. Neophodno potrebna odbrana znaĉi da ona i po vrsti i po intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. bez obzira koje napadaĉevo dobro je povrijeĊeno (ţivot. U takvim i sliĉnim sluĉajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana.odbijanje napada usmjereno je protiv napadaĉa. uĉinilac 1 Vidi u Klaićevom rječniku 54 WWW. U sluĉaju prekoraĉenja granica nuţne odbrane. je srazmjernost izmeĊu napada i odbrane. Istovremenost postoji od trenutka kad napad neposredno predstoji i sve dok napad traje. Srazmjernost kao uslov uvijek se mora procjenjivati primjenom socijalno-etiĉkog principa sa strane onog ko se brani. Pritom se ne traţi da napadnuti ţrtvuje neke svoje interese. zaštitnih ureĊaja. a ne u nekom drugom cilju. Kod nekih kriviĉnih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim napadom. Napad neposredno predstoji kad se objektivno gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe oĉekivati napad. Kriviĉnopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja kriviĉnog djela. zbog toga što on ima pravo na nuţnu odbranu. Ako do te povrede ipak doĊe. pri ĉemu se odbranom nanosi povreda koja ugroţava dobro mnogo veće vrijednosti. Odbrana ne bi bila opravdana kad je napadnuto dobro uistinu male vrijednosti. Istovremenost postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljuĉenja nekih preventivnih.BH-PRAVNICI. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada. Kada je u pitanju zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta uĉinaka tih ureĊaja po napadaĉa. Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane. tj. tjelesni integritet. To je takoĊer faktiĉko pitanje koje se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju.COM 1. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane. vezan za uslov njene neophodnosti. To je novi uslov. 2. jer bi se to protivilo socijalnom smislu nuţne odbrane. Poseban uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane. Tako npr. kod kraĊe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi pritežanje1 ukradene stvari. to bi predstavljalo kriviĉno djelo. imovina itd). koji je u zakonu izriĉito naglašen. za postojanje nuţne odbrane bitan je jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. Nakon toga se smatra da je napad prestao. Istovremenost se meĊutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih budućih napada. To znaĉi da je kod njega postojala i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani. zakonodavac je ujedno odredio i njene granice. Izuzetak postoji kad su u pitanju dobra trećih osoba koja je napadaĉ koristio pri napadu. Kljuĉni uslov na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. ali ona ne smije dostići stepen oĉigledne nesrazmjere. ni da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomoć. Takav primjer je kada jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trĉi prema napadnutom. 3. Uslov istovremenosti spada u red faktiĉkih pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog sluĉaja. a s druge strane u pogledu vrijednosti dobra koje se napada i onog koje se povređuje u odbijanju napada. Odbanom se ne smiju povrijediti dobra treće osobe. Zbog stanja u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. 4.BH-PRAVNICI.COM . Srazmjernost znači da mora postojati određena srazmjera s jedne strane između napada i odbrane. kad je neko lišio ţivota ĉovjeka zbog toga što je ukrao hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali ĉaše u njegovom lokalu i sl. Odbrana mora biti istovremena sa napadom.

a ako je do prekoračenja došlo zbog razdraženosti ili straha izazvanog napadom. može se i osloboditi od kazne.koje se spasava i onog koje se ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti. radi se o putativnoj nuţnoj odbrani.2. Kada je u pitanju kriviĉna odgovornost za prekoraĉenje nuţne odbrane. kao i svako drugo kriviĉno djelo. 55 WWW. Zakonodavac u ĉl. upućuje na to da je sa sociološke. U takvom sluĉaju. ali samo u odnosu na njen intenzitet. uzrujanost i astenički afekti – strah. prepast. s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo. Radi se o izboru izmeĊu 2 zla i to izboru u stanju nuţde. takvo djelo uvijek znaĉi upad u zaštićenu sferu drugog. pa je zbog toga vrlo osjetljivo odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati. uzimajući u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenički afekti – srdţba. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces. To znaĉi da je djelo u prekoraĉenju granica nuţne odbrane kriviĉno djelo. sud moţe uĉiniocu u prekoraĉenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. Zbog toga je takvo prekoraĉenje opći. u principu vaţe pravila o kriviĉnoj odgovornosti. fakultativni zakonski osnov za oslobaĊanje od kazne. tuĊeg dobra. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo ţrtvovanjem drugog. To znaĉi da ako je u prekoraĉenju granica nuţne odbrane došlo do kriviĉnog djela. uzimajući u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. tj. zakonodavac predviĊa i mogućnost oslobaĊanja od kazne. što znaĉi da je napadnuti premašio granice nuţne odbrane. fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. a na osnovu odredbe ĉlana 43 st. U drugoj varijanti. spasavajući neko svoje ili tuĊe dobro kome prijeti opasnost. zakonodavac predviĊa i mogućnost blaţeg postupanja prema takvom uĉiniocu kriviĉnog djela. Afektivna stanja kao što su nenormalno snaţna ljutnja ili bijes. kada bi bila iskljuĉena kriviĉna odgovornost uĉinioca. S druge strane. ţrtvuje neko tuĊe dobro pri ĉemu ĉin spasavanja predstavlja ostvarenje nekog zakonskog bića kriviĉnog djela. Institutima krajnje nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za kaţnjavanje onog lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da. ali pod okolnostima koje te okolnosti ĉine socijalno opravdanim. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane (dakle kriviĉno djelo) moţe biti uĉinjeno sa umišljajem ili iz nehata.WWW. uĉinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni uslovi za kriviĉnu odgovornost. Tu postoji kriviĉno djelo. moralne i pra vne strane situacija mnogo sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno.BH-PRAVNICI. odnosno po odreĊenim uslovima opravdati zahvate u tuĊa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. Ĉinjenica što se tu na izvjestan naĉin radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa pojedincem koji se nalazi u opasnosti. kao patološki efekti mogu d ovesti i do neuraĉunljivosti. Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde. I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za neko dobro. dok se kod krajnje nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj.BH-PRAVNICI. povredu njegove autonomije. bijes. Djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nikad nije antisocijalno.COM odgovara za djelo koje je uĉinio u prekoraĉenju.COM . pravo mora dopustiti. Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraĉenje granica nuţne odbrane predviĊa samo mogućnost blaţeg kaţnjavanja. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u konfliktnim situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota. a kriviĉna odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi.10 st. KRAJNJA NUŢDA Krajnja nuţda je treći opći zakonski osnov koji iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Ako je to djelo uĉinjeno u zabludi u pogledu napada.3 navodi da se učinitelj koji prekorači granicu nužne odbrane može blaže kazniti. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraĉenje opći. MeĊutim. Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuĊeg dobra. oĉaj). tuga.

kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuĊi skupocjeni teret sa broda.radi gašenja poţara prevrne se tuĊi automobil koji se nalazi iznad hidranta. Jedan brodolomnik odgurne drugog. mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa motivima kao unutarnjim pokretaĉima koji se ne bi mogli oznaĉiti kao negativni. npr. gdje priroda stvari upućuje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje vrijednosti da bi se spasilo dobro veće vrijednosti. Smatra se naime. Kada se radi o dobrima nejednake vrijednosti.11 st. 2. amoralni. Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr. neprihvatljivi. ali se uĉinilac ne treba kazniti. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuĊi ţivot: npr. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuĊe materijalno dobro. 3. npr. Postoje razliĉita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja. U odredbi ĉl. pa preko nedostatka tog elementa iskljuĉuje se i postojanje kriviĉnog djela. Osim toga što ne postoji opasnost za društveni interes u cjelini. napili se njegove krvi i na taj naĉin ostali ţivi. u takvim situacijama uzima se da djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. od kojih je u opasnosti interes veće ili jednake vrijednosti. 4. Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno. Ostavši dugo bez vode. nerazumljivi. npr. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuĊe materijalno dobro.BH-PRAVNICI.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. Objektivna teorija uzima da djelo koje je poĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. Kada neko treće lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara drugog. gdje su se nakon brodoloma na ĉamcu za spasavanje našla 3 mornara. asocijalni itd. da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava. Prema jednim. pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaĉni ishod kolizije dva jednaka interesa.COM Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaĉaju i po svom karakteru: 1. radi se o koliziji izmeĊu dobara manje i veće vrijednosti. To posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti. a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju nuţdu. zbog ĉega takvog uĉinioca ni ne treba kazniti. neshvatljivi.”sluĉaj minjon” ili “karnadesova daska”. postoje razliĉiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje. To djelo nije protivpravno zbog toga što pri postojanju dva razliĉita interesa.BH-PRAVNICI.2 brodolomnika su na splavu na kome ima mjesta samo za jednog. Mada u teoriji postoji opća saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u krajnjoj nuţdi. društvo nema razloga da zabrani. što praktiĉno znaĉi da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama. ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da će ga ubiti. dvojica su zaklali trećeg. da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju ili djelatnost kojom se ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti. Poznat je tzv. ĉime uništava njegov ţivot da bi spasio svoj. uzima se da se u takvim situacijama uĉinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive psihiĉke prinude kojoj on ne moţe da se odupre. Drugi smatraju da uĉinioca ne treba kazniti jer se nalazi u neuraĉunljivom stanju. situacija je mnogo sloţenija.COM . otvara sef i predaje mu tuĊi novac. U takvim situacijama naĉelo praviĉnosti i opći društveni interes upućuju na to da ih treba jednako štititi. Razlozi praviĉnosti i opći društveni interes opravdavaju ţrtvovanje manjeg za veće dobro. Treći smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja koji potire strah od eventualne kazne za uĉinjeno djelo.jedno lice ubija neĉijeg psa koji je napao tuĊe dijete. 56 WWW.za vrijeme oluje. Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela.WWW. 2 ljudska ţivota. MeĊutim. ne postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog ĉega se u takvim sluĉajevima iskljuĉuje protivpravnost.

Uslovi za postojanje opasnosti: 1. MeĊutim. u obzir dolaze svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od dresirane ţivotinje. Opasnost mora biti stvarna. Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za postojanje opasnosti. 5. poţar. npr. tada će postojati putativna krajnja nužda. što znaĉi da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot. Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov iskljuĉenja kriviĉnog djela vrijedi ako je uĉinjeno zlo manje od zla koje je prijetilo (npr. Stvarnost podrazumijeva objektivno. Ovdje se radi o stanju nuţde. s tim da se uĉinilac u pogledu odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja opasnosti (tzv. 57 WWW. što znaĉi da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice koje je svojom krivnjom skrivilo opasnost. ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde. tjelesni integritet. Opasnost moţe da bude izazvana od strane ĉovjeka (uraĉunljivog ili neuraĉunljivog). zdravlje. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.COM .WWW. što podrazumijeva utvrĊivanje da je uĉinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj naĉin ili onim sredstvima kako je on to uĉinio u konkretnom sluĉaju. MeĊutim.2. 3. zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine). imovina itd). U sluĉaju da je uĉinilac pogrešno smatrao da postoji opasnost.BH-PRAVNICI. To uĉinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi.dok nije prestala. 2. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeća aktuelna opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim povredom dobara drugih lica. tjelesni integritet. Ako se radi o dobrima razliĉite vrijednosti. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako sa umišljajem.stvarna zabluda u širem smislu). Opasnost mora biti neskrivljena. kad se radi spasavanja imovine ţrtvuju ljudski ţivoti. tj. ţivotinja ili prirodnih sila (zemljotres. na imovinu itd. krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. lahko uoĉljivo i lahko prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeĉnog ĉovjeka. kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti. Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. pa spasavajući svoja pravna dobra (ţivot. nema krajnje nuţde ako je uĉinjeno zlo veće od onog koje je otklonjeno. fiziĉko. pa će se s obzirom na to procjenjivati i njegova odgovornost za uĉinjeno kriviĉno djelo. 4.BH-PRAVNICI. imovinu) povrijedi tuĊa pravna dobra. Opasnost koja je prestala ili tek buduća.11 st. Razlika postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti. Kada je u pitanju opasnost o d ţivotinje. na povrede tjelesnog integriteta. s tim da zakonodavac pravi odreĊenu razliku u pogledu kaţnjavanja kad je u pitanju izazivanje opasnosti iz nehata. 2. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. kada se radi o nuţnoj odbrani.COM U odredbi ĉl. poplava itd). To podrazumijeva da se moraju paţljivo procjenjivati sve okolnosti konkretnog sluĉaja i u svakom sluĉaju donositi sud o tome da li se radilo o stanju nuţde. tako i iz nehata. tj. Opasnost mora biti istovremena. a ne prava krajnja nuţda. To znaĉi da će djelo u krajnjoj nuţdi biti kriviĉno djelo. Prema toj definiciji. onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etiĉki princip na strani toga da se zaštiti dobro veće vrijednosti i onda kad to podrazumijeva apsolutno ţrtvovanje dobara manje vrijednosti. naš kriviĉni zakon u zaštiti dobara predviĊa da krajnja nuţda postoji u sluĉaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi. kad ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje.

U pogledu ocjene da li zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti. 3. Ukoliko uĉinilac povrijedi taj uslov. ne postoji krajnja nužda u slučaju da je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti. S druge strane. Krajna nuţda iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Prema tome. Prema odredbi ĉl. Za sluĉajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviĊa mogućnost blaţeg kaţnjavanja. naš kriviĉni zakon ne sadrţi takvu izriĉitu zakonsku odredbu u općem dijelu. opći fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. jer su sila i prijetnja elementi mnogih kriviĉnih djela (protiv imovine.COM . Sila Sila je upotreba snage prema odreĊenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreĊenu radnju (ĉinjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neĉinjenje). ĉuvari objekata. Naš KZ u odredbi ĉl. 1. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne.3 ipak predviĊa lakše kaţnjavanje takvog uĉinioca. 2. MeĊu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena. sila i prijetnja imaju opći znaĉaj u našem kriviĉnom pravu jer je u nekim situacijama iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje. To znaĉi da je prekoraĉenje granica krajnje nuţde drugi.COM U takvim sluĉajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštićenom objektu. te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati samoţrtvovanje do uništenja. ali samo pod uslovom da se utvrdi kako je do prekoraĉenja došlo pod osobito olakšavajućim okolnostima. ima se u vidu i psihiĉko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u onim sluĉajevima kada su u pitanju veoma vrijedna dobra. To praktiĉno znaĉi da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi opasnosti ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. lijeĉnici i drugo zdravstveno osoblje.BH-PRAVNICI. tada postoji kriviĉno djelo za koje se odgovara po općim propisima. ţivota i tijela itd). SILA I PRIJETNJA Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljuĉenje kaţnjivosti u sluĉaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuĊeno na izvršenje djela. vatrogasci itd). opći fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. U ovom sluĉaju. dostojanstva liĉnosti i morala. Tu je u pitanju jedna posebna duţnost koaj je postojala prije djela i koja povećava granicu ţrtvovanja. U izvjesnim sluĉajevima sud moţe uĉinioca i osloboditi od kazne. Da takvog uĉinioca blaţe kazni. Takva duţnost moţe slijediti iz zakona. Ne postoji uvijek i po svaku cijenu duţnost izlaganja opasnosti. Ona je redovno usmjerena na savladavanje stvarnog i oĉekivanog otpora. a 58 WWW. Znaĉi da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt. braka i porodice. U tom smislu zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde Granice krajnje nuţde praktiĉno su postavljene uslovom da uĉinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. MeĊutim. mornari. sila i prijetnja su od znaĉaja i za naše kriviĉno pravo.WWW. što znaĉi da je uĉinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata.11 st.4.11 st. Zakonodavac meĊutim ipak izdvaja skrivljenost opasnosti kad je ona uĉinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog uĉinioca. u pitanju je drugi. 2. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima je fakultativni osnov za oslobaĊanje od kazne. sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora (policajci. MeĊutim. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fiziĉka ili mehaniĉka. uzimajući u obzir posebno unutrašnje psihiĉko stanje onog ko otklanja opasnost u smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje nuţde. kao što je ljudski ţivot.

Razlika izmeĊu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo već realizira.BH-PRAVNICI. Sila moţe biti apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva. U takvim situacijama nebitno je da li će zlo kojim se prijeti biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili će ono biti naneseno od nekog trećeg lica.BH-PRAVNICI. niti da li objektivno postoji mogućnost da se ona realizira.12 KZ FBiH. pri ĉemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi konkretne situacije i subjektivno stanje uĉinioca i njegova mogućnost da se toj sili suprotstavi. to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica. Postavlja se pitanje općeg kriviĉnopravnog znaĉaja sile i prijetnje. ali je usljed dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuĊena. Za prijetnju takoĊer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice kojem se prijeti ili na neko treće lice. Kad su u pitanju treća lica. 59 WWW. s druge strane postoje i zakonodavstva koja ih izriĉito predviĊaju kao razloge ili osnove iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela. Zlo koje se predoĉava kod prijetnje po svojoj prirodi i intenzitetu mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na ĉinjenje ili neĉinjenje. Apsolutna ili neodoljiva sila znaĉi da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili. opomena takoĊer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice upozorava da će ga snaći neko zlo ako ne preduzme odreĊenu radnju. prijetnja je verbalni ĉin koji predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoĉava neko zlo koje je podobno da kod lica kome se prijeti utiĉe na donošenje odluke. kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujućih sredstava sa ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor.COM prema odredbi ĉl. Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i prijetnje ne predviĊaju kao opće institute kriviĉnog prava. u smislu da uĉini odreĊenu radnju. Bitno je da ono lice kojem se prijeti upućenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao moguću u smislu njene realizacije. a kod prijetnje se tek predoĉava. a moţe biti uĉinjena i konkludentnim radnjama.COM .WWW. Primjena sile procjenjuje se u svakom konkretnom sluĉaju. vanjske snage. To znaĉi da to lice moţe da odluĉuje. Posredna je u sluĉaju kada se ne preduzima prema tom licu. odnosno da ne preduzme duţnu radnju ili da se saglasi sa zlom koje mu se predoĉava. pri ĉemu lice koje upozorava redovno nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoĉava. Za razliku od prijetnje. a pod uticajem lica koje prijeti. kao i u sluĉaju ako je lice bilo potpuno lišeno mogućnosti da već ranije donesenu odluku realizira. pritom praveći razliku izmeĊu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani. Prijetnja Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fiziĉke ili mehaniĉke snage. Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno lišeno mogućnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to ĉinjenje ili neĉinjenje). U tom smislu moţe se reći da upotreba sile i prijetnje u kriviĉnom pravu spada u red vrlo razliĉito riješenih pitanja od zakonodavstva do zakonodavstva. Ta izjava moţe biti usmena ili pismena. Konkluzivna sila postoji u sluĉaju kada prisiljeni nije lišen mogućnosti da donese odluku. Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upućuje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira. Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upućena nalazi se pred alternativom. Zajedniĉko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiĉe nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Ta sila moţe biti neposredna i posredna. ali je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fiziĉke. pa se na taj naĉin djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba donijeti odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreĊenu ĉinidbu ili ne preduzme duţnu ĉinidbu.136 st. već prema nekom trećem licu ili prema odreĊenim stvarima.

gdje je izriĉito reĉeno da nema kaznenog djela kad je poĉinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. pri ĉemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje. mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljuĉenja kaţnjivosti u takvim sluĉajevima. Pod dejstvom takve sile. pa je to djelo dozvoljeno. tada zapravo postoje i instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. KZ RH u odredbi o konkluzivnoj sili i prijetnji kaţe: “Ako je poĉinitelj poĉinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje.BH-PRAVNICI. pa samim tim ni kriviĉnog djela. To su situacije kada sam povrijeĊeni izriĉito ili na drugi naĉin pristane na povredu nekog njegovog dobra. Tako npr. već je to lice prisiljeno postupati upravo onako kako je na to prisiljeno. Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja. krajnja nuţda itd). ukoliko je po svojoj vrsti i intenzitetu sila i prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna odbrana ili elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti. uĉinilac moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument. krajnja nuţda…). Navedeno shvatanje ugraĊeno je npr. ali je odluka koja se donosi iznuĊena. što znaĉi da ta sila predstavlja osnov koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela (nuţna odbrana. To lice zapravo sluţi samo kao sredstvo u rukama drugog. opojnih droga it d. Najĉešće se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje nuţde. Osnovni nedostatak takvog opravdanja je u tome što se odreĊena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot. Prema jednom. ali postoje primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naĉin u općim odredbama zakona reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela i to zbog toga što nedostaje postojanje voljne radnje. koja djeluje na taj naĉin da lice prema kome je usmjerena nema nikakve mogućnosti izbora postupanja. uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskivljenu opasnost”. Takvo lice nema mogućnost da odluĉuje. upotreba takve sile iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. već i u interesu društvene zajednice kao cjeline. što znaĉi da nema mogućnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti. u teoriji se znaĉaj te sile i prijetnje najĉešće dovodi u vezu sa drugim institutima koji iskljuĉuju postojanje kriviĉnog djela (nuţna odbrana. Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. u kriviĉnopravnoj teoriji uglavnom postoje 2 mišljenja. odnosno kao istovremena neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. u odreĊenim situacijama pristanak povrijeĊenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg 60 WWW. jednako ili veće od zla koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. upotreba apsolutne sile iskljuĉuje krivnju takvog lica u odnosu na radnju. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeĊenog na povredu. Moţe se raditi o hipnozi. Prema drugom shvatanju. MeĊutim.COM . U takvim situacijama se istiĉe da nema protivpravnosti.BH-PRAVNICI. u novi KZ R. Proizilazi da. To onda znaĉi da ni takav pojedinac ne moţe sam odluĉivati o kriviĉnopravnoj zaštiti njegovih dobara.Hrvatske. mjenicu i sl. ubrizgavanju nekih hemijskih preparata. Drugim rijeĉima.COM Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila). konkluzivna sila (zlo koje se već primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u izgled)se smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane. primijenit će se odredbe o krajnjoj nuţdi. Samo ako to zlo nije veće od zla koje je prijetilo. PRISTANAK POVRIJEĐENOG Kriviĉnopravni znaĉaj pristanka povrijeĊenog Kao poseban osnov preko kojeg se iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela.WWW. takvo postupanje moţe biti u skladu sa pravom. u teoriji je nesporno da one pod odreĊenim uslovima mogu iskljuĉiti kaţnjivost. U tim situacijama primjena konkluzivne sile i prijetnje iskljuĉuju protivpravnost postupanja drugog lica. tjelesni integritet itd) ne štite samo u interesu pojedinca. Naĉin i sadrţaj te sile mogu biti razliĉiti i utvrĊivanje tih momenata predstavlja faktiĉko pitanje. Naš zakon ne sadrţi izriĉito takvo rješenje.

naime. Smatra se da se taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaĉaja. Tako se npr. kao što ne postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo ĉinile lakšim. U suprotnom postojanje kriviĉnog djela nije iskljuĉeno. MeĊutim. Lijeĉniĉke (hirurške) intervencije Kad su u pitanju lijeĉniĉke. a u nekim sluĉajevima su nuţni meĊustadiji.eksperimenti. O kriviĉnom djelu u ovakvim sluĉajevima moţe se govoriti samo onda kad se lijeĉniĉka intervencija ne preduzima u svrhu lijeĉenja.COM tretmana u kaţnjavanju. To znaĉi da pristanak povrijeĊenog ne postoji u krivičnom zakonu kao poseban zakonski osnov. pod uslovom da su ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova. U prilog tome je okolnost da su lijeĉnici po prirodi svoje profesije i po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomoć. bilo da je već u samom kriviĉnom zakonu za te situacije propisana blaţa kazna. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu kriviĉno djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti korisne za pacijenta. MeĊutim. s jedne strane se smatra da u tim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks. postoje 2 osnovna mišljenja: 1. Postoji kriviĉno djelo tjelesne povrede uvijek u onim sluĉajevima kad pacijent nije dao pristanak na lijeĉniĉku intervenciju. socijalno opravdane i prihvatljive. pa bi onda lijeĉenje mimo njegove volje predstavljalo kriviĉno djelo. a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim intervencijama. posebno hirurškim intervencijama. već u neku drugu svrhu – npr. To znaĉi da u takvim situacijama uopće nije potreban pristanak povrijeĊenog na povredu i ne moţe se govoriti o postojanju kriviĉnog djela i u situacijama kada nema tog pristanka. uzima se da i pristanak povrijeĊenog ima uticaja na postojanje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. ukoliko su ispunjene neke posebne okolnosti. Takvo stanovište se obrazlaţe time da niko nije duţan da se lijeĉi ako to sam neće. Kad je rijeĉ o pristanku povrijeĊenog.WWW. Naše kriviĉno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIĈNOG DJELA U izvršenju kriviĉnog djela moţe postojati više faza ili stadija. da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet takmiĉara pojedinih sportskih disciplina. Povrede pri sportskim takmiĉenjima Kada su u pitanju povrede na sportskim takmiĉenjima. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i socijalno neprihvatljiva. oduzimanje dijelova ljudskog tijela radi presaĊivanja i sl.COM . karate i sl) sam povrijeĊeni prećutno pristao na povredu. taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do kojih dolazi na sportskim takmiĉenjima i pri lijeĉniĉkim. Smatra se. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji. nepostojanje kriviĉnog djela u tim situacijama dolazi u obzir samo onda ako je do povrede došlo i pored toga što se takmiĉar koji nanosi povredu pridrţavao pravila te sportske discipline. korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim povredama kriviĉnopravni karakter.BH-PRAVNICI.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog toga što priroda kriviĉnog djela podrazumijeva postojanje odreĊenih sredstava koja su nuţna za 61 WWW. Redovno se uzima da je prvi stadij u ostvarenju djela stadij donošenja odluke. 2. Ona u nekim sluĉajevima moţe odmah predstavljati svršeno kriviĉno djelo. bilo na naĉin da je propisana mogućnost ublaţavanja kazne od strane suda.

Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja. Npr. To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno kriviĉno djelo. a izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg kriviĉnog djela. uklanjanju prepreka za izvršenje kriviĉnog djela. uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko pravno zaštićeno dobro. kupovina puške još ne znaĉi da je puška namijenjena za izvršenje kriviĉnog djela. iako predstavlja posebnu fazu u ostvarenju kriviĉnog djela. dogovaranju. moţe doći do 2 završna stadija: 1. PRIPREMNE RADNJE Pojam pripremne radnje Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac kriviĉnog djela. To znaĉi da se i za pripremne radnje i za pokušaj kriviĉnog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti. a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje kriviĉnog djela. da je nekom radnjom uĉinilac jasno izrazio svoju zloĉinaĉku volju. neovisno o volji izvršioca.BH-PRAVNICI. Objektivna teorija iskljuĉuje mogućnost kaţnjavanja za pripremne radnje. One se najĉešće sastoje u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. pokušaj kriviĉnog djela . ove faze u ostvarenju kriviĉnog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata. jer se pristupa radnji izvršenja. 62 WWW. 2. Odluku je praktiĉno nemoguće dokazati.COM njegovo izvršenje. 2.preduzeta je radnja izvršenja. a nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana. a posljedica nije nastupila iz bilo kojih razloga. Dakle. u kriviĉnopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja: Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku posljedicu u vanjskom svijetu. naime. i kaţnjavanje za te stadije. a do posljedice nije došlo usljed nekih vanjskih okolnosti. svršeno kriviĉno djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica. razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši kriviĉno djelo kod nas ne predstavlja kaţnjivu fazu. Objektivno gledano.BH-PRAVNICI. što znaĉi da stoje izvan bića kriviĉnog djela. U tom smis lu. odnosno kaţnjive su samo izuzetno. Nakon pripremne radnje ulazi se u kriviĉno djelo. Tako se kao slijedeći stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja. Kada uĉinilac poduzme radnju izvršenja.WWW. Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu kaţnjavanja treba praviti razliku izmeĊu pojedinih faza.COM . Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja kriviĉnog djela sastoji se u tome da ove faze mogu postojati samo ako je u pitanju vršenje kriviĉnog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloĉina). Bitno je. ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi. a pogotovo kod pripremnih radnji. Za to postoje 2 razloga: 1. U našem pravu su pripremne radnje u naĉelu nekaţnjive . Opravdanje za kaţnjavanje pokušaja teţeg kriviĉnog djela objektivna teorija nalazi u t ome što je i pokušaj za društvo opasan. Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili manifestiranoj zloĉinaĉkoj volji. a koje mu omogućavaju ili olakšavaju izvršenje kriviĉnog djela. Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj kriviĉnog djela.

stranoj organizaciji ili licu koje im sluţi…”. 2.144-146 KZ). odnosno obljube kod silovanja. 63 WWW. kod kojih opasnost nije element bića kriviĉnog djela. . Npr. dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u kriviĉno djelo. neovisno da li je u pitanju povreda ili konkretno ugroţavanje. priznavanje kapitulacije i okupacije. 3. 2. oruţana pobuna. Zajedniĉko im je što nema nastupanja zabranjene posljedice.stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih kriviĉnih djela (napad na ustavni poredak. POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam pokušaja kriviĉnog djela Pokušaj krivičnog djela postoji kad je izvršenje krivičnog djela sa umišljajem započeto. Tako npr.151 KZ FBiH propisano je kaţnjavanje za pripremu odreĊenih kriviĉnih djela i to za: . pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena. Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela. Radnja izvršenja (nedovršena ili dovršena). 137-139 KZ). potrebno je kod svakog kriviĉnog djela znati u ĉemu se sastoji radnja izvršenja. uzima se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju izvršenja. pripremanje krivičnog djela kaznit će se samo kada je to pripremanje preduzeto s direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izričito određuje. ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti – ĉl. Primjeri: špijunaţa – “ko pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi.WWW.COM Kaţnjavanje za pripremne radnje Prema KZ FBiH. Npr. kod razbojništva sa namjerom da ostvari kraĊu.nabavku sredstava za vršenje odreĊenih kriviĉnih djela (podrivanje vojne i odbrambene moći. kod pokušaja kriviĉnog djela bitna su 3 elementa: 1. pokušaj postoji već od trenutka kad se zapoĉelo sa upotrebom tog sredstva. radnja. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u kriviĉno djelo. Odsustvo zabranjene posljedice.BH-PRAVNICI. nedozvoljeno drţanje oruţja ili eksplozivnih materija. ali nije dovršeno. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje. I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju kriviĉnog djela. Kaţnjavanje za pripremanje odreĊenog kriviĉnog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja samo prethodni stadij u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. Kod kriviĉnih djela sa apstraktnom opasnošću. Postoji razlika izmeĊu kriviĉnih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao konkretna opasnost tj. Dakle. u ĉl. ali nije nastupila zabranjena posljedica. upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraĊe kod razbojništva. a kod silovanja da izvrši obljubu. posljedica mora izostati. jer se ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. udruţivanje radi vršenja kriviĉnog djela.kod kojih je posljedica element bića kriviĉnog djela i kriviĉnih djela kod kojih je posljedica apstraktna opasnost.COM . Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je upotreba odreĊenog sredstva element bića kriviĉnog djela. Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji: 1. terorizam. U prvom sluĉaju.BH-PRAVNICI. Kako se radnja izvršenja najĉešće sastoji od niza djelatnosti. Pokušaj postoji već od trenutka kad poĉinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju. špijunaţa – ĉl. kod razbojništva i silovanja. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom sluĉaju pripremna radnja uzdignuta je u rang radnje izvršenja kriviĉnog djela. ili je radnja izvršenja dovršena. itd. kod ubistva pokušaj postoji već od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B na nju nanišani.

Zbog dobrovoljnog odustanka. Suprotno tome. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu ko ja je propisana za ostvareno kriviĉno djelo. ali ne dovrši radnju gušenja. Razlikovanje izmeĊu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga: 1. nego za svršeni pokušaj. Npr: napad na ustavni poredak.COM Kod nekih kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji. ali nije nastupila zabranjena posljedica. Pokušaj nije moguć kod kriviĉnih djela kod kojih je on element krivičnog djela. Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta. Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena. Sluĉajevi kad nije moguć pokušaj kriviĉnog djela Pokušaj nije moguć kod svih kriviĉnih djela: 1.179). kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom kriviĉnom zakonodavstvu.kvalificirani pokušaj. 2. Kaţnjavanje za pokušaj kriviĉnog djela Kod kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela nameću se pitanja zašto se uopće kaţnjava za pokušaj kriviĉnog djela. Npr: sudjelovanje u tuĉi (ĉl. kvalificirani pokušaj postoji kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja. zagnjuri joj glavu u vodu. neprijavljivanje pripremanja kriviĉnog djela (ĉl. jer se dobrovoljni odustanak razliĉito manifestira kod svršenog i nesvršenog pokušaja. kod kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 kumulativno postavljene radnje. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja.BH-PRAVNICI. ali nije dovršena. tako da se pokušajem ostvaruje svršeno kriviĉno djelo.COM . pri ĉemu ne doĊe do nastupanja smrti. pri pokušaju drugog kriviĉnog djela. gdje će po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni.324) itd. gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke osobe. Kvalificirani pokušaj Kriviĉnopravna teorija poznaje i teţi ili tzv. 2. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B.180 KZ. Kod odmjeravanja kazne.BH-PRAVNICI.WWW. kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti iz ĉl. jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota. pokušaj moţe biti svršeni i nesvršeni. samostalnog. Nesvršeni i svršeni pokušaj kriviĉnog djela Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja. Npr. Takav je s luĉaj npr. a zatim tu osobu poĉne ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. Kvalificirani pokušaj postoji u slučaju kad su pokušajem jednog krivičnog djela ostvarena obilježja drugog. Tako npr. pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od kumulativno predviĊenih radnji. Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda biće uzete u obzir kao oteţavajuća okolnost za pokušaj ubistva. Kod nekih kriviĉnih djela pokušaj je iskljuĉen zbog prirode krivičnih djela. te kako kazniti za pokušaj kriviĉnog djela. ali promaši. pokušaj postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji. Npr. ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. U takvom sluĉaju osoba A će odgovarati za pokušaj ubistva osobe B. ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. u zakonu posebno određenog krivičnog djela. U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela istiĉu se 2 shvatanja: 64 WWW.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema subjektivnom shvatanju, uĉinilac se kaţnjava za pokušaj kriviĉnog dje la zbog ispoljene zloĉinaĉke volje. Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja opasnost za neko pravno zaštićeno dobro ili vrijednost. Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispolje ne zloĉinaĉke volje, tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja. U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj kriviĉnog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna pravila (ĉl.20 KZ): 1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih kriviĉnih djela za koja se po zakonu moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna; 2. Za pokušaj ostalih kriviĉnih djela, uĉinilac se moţe kazniti samo onda ako je to zakonom izričito propisano. Pitanje naĉina kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela riješeno je odredbom ĉl.20 st.2 KZ FBiH. Prema toj odredbi, uĉinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš zakonodavac ne prihvata u njihovoj iskljuĉivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za pokušaj, već ih prihvata u njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj kriviĉnog djela predstavlja poseban, opći, samostalni fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Treći opći osnov za ublažavanje kazne je pokušaj krivičnog djela. NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam nepodobnog pokušaja Postoje situacije kad je izvršenje kriviĉnog djela praktiĉno nemoguće, uprkos preduzetoj radnji izvršenja, jer ne moţe doći do nastupa posljedice koja je element bića kriviĉnog djela. Do nemogućnosti izvršenja kriviĉnog djela dolazi ili zbog odreĊenih svojstava objekta na kome se preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreĊenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja izvršenja. U tom sluĉaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje. Pokušaj takvih kriviĉnih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje nepodoban pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša ubistvo pucanjem iz prazne puške. Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj. Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed preduzete radnje uopće ne moţe doći do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja kriviĉnog djela. Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida trudnoće nad ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva pucanjem iz prazne puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna. Relativno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da proizvedu posljedicu, ali u konkretnom sluĉaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo doći do nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u sluĉaju kad se pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice je prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuĉe ruku u tuĊi, prazan, dţep. S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u sluĉaju kad je sredstvo samo po sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog sluĉajnosti ne

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
doĊe do rezultata. Npr, uĉinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što uĉinilac nije znao rukovati detonatorom. Naš zakon ne pravi razliku izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem izvršenja kriviĉnog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja, jer je radnja izvršenja nemoguća (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije proizvedeno tom radnjom, već ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice objektivne teorije dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao potencijalni pasivni subjekt upravo izašlo. Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Bitno je da je ispoljena zloĉinaĉka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeĊu pokušaja i nepodobnog pokušaja, kao ni izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom ĉl.21. KZ FBiH u kojoj se kaţe: “uĉinitelj koji pokuša uĉiniti kriviĉno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi: - da se uĉinilac moţe kazniti u granicama propisane kazne; - da mu se kazna moţe neograniĉeno ublaţiti (primjenom odredbe ĉl.43 st.2); ili - da se uĉinilac moţe osloboditi od kazne. Koju će od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od okolnosti konkretnog sluĉaja. U svakom sluĉaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni, opći, fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Pojam dobrovoljnog odustanka Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja kriviĉnog djela, ili sprijeĉi da nastupi posljedica. Okolnost da je uĉinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja kriviĉnog djela, mada je nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju kaţnjavanje takvih uĉinilaca. Blaţi tretman takvih uĉinilaca moţe se ispoljiti na naĉin da se potpuno iskljuĉi kaţnjivost u takvim sluĉajevima, da se predvidi mogućnost blaţeg kaţnjavanja ili da se predvidi mogućnost njihovog oslobaĊanja od kazne. Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek kada se utvrdi da je uĉinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoĉeto djelo dovršiti do kraja. Nema dobrovoljnosti u sluĉaju kad je uĉinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da zbog neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoĉeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u etiĉku vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da će biti otkriven, samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je uĉinilac dobrovoljno odustao. Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom ĉinu. Ako je radnja izvršenja zapoĉeta, ona mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, uĉinilac mora sprijeĉiti nastup posljedice. U svakom sluĉaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed preduzete radnje. Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka, neovisno od toga koliko se uĉinilac trudio da sprijeĉi njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor moţe mu se uzeti u obzir samo kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za uĉinjeno kriviĉno djelo.

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U odredbi ĉl.22 st.1 naš zakonodavac predviĊa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme kriviĉnog djela Kad je u pitanju pripremanje kriviĉnog djela koje je u zakonu predviĊeno kao kaţnjivo, dobrovoljni odustanak postoji kad je uĉinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim ĉinom ili manifestacijom iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Tako npr.kod terorizma – nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviĊeno u ĉl.151 kao njegovo kaţnjivo pripremanje, uĉinilac će dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva jednostavno uništi. Tim ĉinom i izrazom dobrovoljnosti uĉinilac javno ispoljava u vanjskom svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja Dobrovoljni odustanak se razliĉito manifestira kod pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak se ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja. Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena, za dobrovoljni odustanak se traţi da uĉinilac prekine zapoĉetu radnju, da bi na taj naĉin prekinuo i dovršenje kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagn juri tu osobu u kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doĊe do ugušenja. Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja. Zahtijeva se nova aktivna radnja, novo ĉinjenje koje je usmjereno na to da se sprijeĉi nastupanje posljedice. Tako npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojaće kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim spasi osobu B prije nego što je došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je posljedica izostala upravo naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog uĉinioca. Pritom nije vaţno da li je sam uĉinilac neposredno sprijeĉio nastupanje posljedice, već to moţe biti uĉinjeno i preko trećih osoba koje je uĉinilac pozvao u pomoć. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeĉeno nastupanje posljedice. Dobrovoljni odustanak nije moguć u svim situacijama pokušaja. On je uvijek moguć kod nesvršenog pokušaja jer se zapoĉeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeĊutim, kad je u pitanju svršeni pokušaj, dobrovoljni odustanak nije uvijek moguć. U tom smislu kod svršenog pokušaja postoji razlikovanje na 2 situacije: 1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval koji omogućava uĉiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreĉavanja nastupa posljedice – temporalni delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baĉeni utopi). Dobrovoljni odustanak je moguć. 2. Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona nije nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim oruţjem). Dobrovoljni odustanak nije moguć. Dobrovoljni odustanak takoĊer nije moguć kod onih krivičnih djela kod kojih je samim preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivično djelo, jer se kod tih kriviĉnih djela pokušaj obuhvata pojmom svršenog kriviĉnog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Kaţnjavanje u sluĉaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri dobrovoljnom odustanku Prema odredbi ĉl.22 st.1 KZ FBiH, uĉinilac koji je pripremao ili pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeĉio njegovo izvršenje, oslobodit će se od

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM

68 WWW. kod kojih je radnja preduzeta na jednom mjestu. Ovakvo rješenje je najispravnije. Mjesto izvršenja znaĉajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto izvršenja kriviĉnog djela odreĊuje i mjesna nadleţnost suda. U teoriji preovladava shvatanje da pokušano kriviĉno djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak. konzumira samo ono djelo koje bi bilo obuhvaćeno potpunim izvršenjem djela. a da je mjesto nastupanja posljedice ĉesto rezultat ĉiste sluĉajnosti. Po odredbi ĉl. jer tek nastupom posljedice postoji svršeno kriviĉno djelo. To znaĉi da je dobrovoljni odustanak u našem kriviĉnom pravu opći.22 st. iz praktiĉnih razloga je najbolje kao mjesto izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje. tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. Osim toga. jer se na tom mjestu najlakše i najtemeljitije prikupljaju dokazi o izvršenju kriviĉnog djela. a posljedica je nastupila na drugom mjestu.BH-PRAVNICI. ali će se uĉinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz ĉl.351. obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne. Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je uĉinilac radio (komisivni delikti). Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta radnja. Npr. Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. Na meĊunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena kriviĉnog zakona ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji. MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja kriviĉnog djela. posebno pitanje je da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj.28.BH-PRAVNICI. Tada se postavlja pitanje koje je mjesto izvršenja kriviĉnog djela. U odnosu na pomenutu odredbu.COM kazne. 2. a posljedica nastupila u drugoj (npr. ali od prevare dobrovoljno odustane. odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti). Kod utvrĊivanja mjesta izvršenja KD u kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3 shvatanja: 1. To praktiĉno znaĉi da se pomenuta zakonska odredba ne odnosi na kvalificirani pokušaj. 2. UtvrĊivanje mjesta izvršenja znaĉajno je iz 2 razloga: 1. a eksplozija i pad aviona u drugoj zemlji). 3. osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj naĉin pokušava prevariti osobu B. postavljanje eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja.COM . bez obzira na to gdje je nastupila zabranjena posljedica. ipak su moguće i situacije tzv. jer ono odgovara najvećem broju zemalja s obzirom da uvijek omogućava primjenu domaćeg zakonodavstva. neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domaćoj teritoriji ili je posljedica nastupila na domaćoj teritoriji. u sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriviĉno djelo. U ovom primjeru postoji pokušaj prevare iz ĉl.WWW.2 KZ FBiH.distancionih kriviĉnih djela.

a sliĉna situacija je i kod onih kriviĉnih djela koja su po svojim obiljeţjima sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima. 4. tako i u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala nastupiti ili je mogla nastupiti zabranjena posljedica. 3. Ista situacija je i kod produţenog kriviĉnog djela i kod kriviĉnih djela koja su sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima (nadriljekarstvo. Neuraĉunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuraĉunljivo.31) prihvata stanovište prema kome je kriviĉno djelo uĉinjeno u vrijeme izvršenja (odnosno propuštanja) radnje kriviĉnog djela.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izriĉito navedeno da je kriviĉno djelo uĉinjeno kako u mjestu radnje. Pripremanje i pokušaj kriviĉnog djela smatraju se uĉinjenim kako u mjestu radnje.BH-PRAVNICI.32 st. VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Vrijeme izvršenja kriviĉnih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrĊivanja odgovornosti i kaţnjivosti uĉinioca kriviĉnog djela. zakona koji će se na uĉinioca primijeniti i zastarnog roka u pogledu kriviĉnog gonjenja. U odredbi ĉl. Npr. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bitno je zbog zastarjelosti kriviĉnog gonjenja za uĉinjeno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI.WWW. Taj momenat je bitan iz slijedećih razloga: 1. Kao mjesto izvršenja kod trajnih kriviĉnih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo protivpravno stanje.kod onih kriviĉnih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju materijalno-pravni.COM Naš kriviĉni zakon je u odredbi ĉl. kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja zadnje radnje. Npr.KD nesavjesnog poslovanja u privredi). gdje je više djela spojeno u jedno kriviĉno djelo. Kod produţenog kriviĉnog djela. nadripisarstvo itd). Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraĉunljivosti uĉinioca. kada se radi o utvrĊivanju starosne granice uĉinioca. pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme trajanja radnje. bitno je vrijeme završetka radnje. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela posebno je znaĉajno kod onih kriviĉnih djela kod kojih je vrijeme obiljeţje kriviĉnog djela. Za utvrĊivanje kriviĉne odgovornosti i primjenu kriviĉne sankcije bitna je starosna dob uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne igra nikakvu ulogu. već samo procesno-pravni znaĉaj. 5. MeĊutim.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrĊivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i pokušaja kriviĉnog djela. kao mjesto izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica). jer ta zastarjelost poĉinje teći od vremena izvršenja kriviĉnog djela. osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije kriviĉno odgovorna. 2. Naš kriviĉni zakon (ĉl. Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju. ratni zloĉin se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog sukoba ili okupacije. Odgovornost uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo uvijek se utvrĊuje prema odredbama kriviĉnog zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (sa izuzetkom primjene blaţeg zakona).32 st. obiĉna kraĊa postaje teškom kraĊom ako se izvrši za vrijeme elementarne nepogode.COM . Kao vrijeme se raĉuna vrijeme poduzimanja 69 WWW. tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena posljedica. Tako npr.

Kod realnog sticaja uĉinilac sa više razliĉitih. ili je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj kriviĉnih djela. a drugim pucnjem nanese tešku tjelesnu povredu osobi C. Ako se prihvati drugo shvatanje.BH-PRAVNICI. osoba A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B. 70 WWW. Idealni sticaj postoji kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela.WWW. Za homogeni sticaj karakteristiĉno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih kriviĉnih djela. tada će po shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrĊena kazna i za jedno i za drugo kriviĉno djelo. u tom sluĉaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to ono koje je najteţe. Ako se prihvati da je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona.protivpravno lišavanje slobode). Npr: ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i tjelesnu povredu osobe C. Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom radnjom zaista moguće ostvariti više posljedica. a time i više kriviĉnih djela.trajnih krivičnih djela (npr. Npr.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj kriviĉnih djela. s tim što se prethodno utvrdi kazna za svako pojedino kriviĉno djelo. Kad je u pitanju idealni sticaj. potpuno samostalnih radnji izvrši više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni.COM . Pomenute radnje su najĉešće i vremenski i prostorno odvojene.46 st. One su najĉešće uĉinjene na razliĉitim mjestima i u razliĉito vrijeme. s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici uĉinioca. Realni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B. u kriviĉnopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi o pravom sticaju kriviĉnih djela. da bi se na kraju odmjerila jedinstvena kazna za sva ostvarena djela. Homogeni i heterogeni sticaj kriviĉnih djela Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni. kod kojih se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja.BH-PRAVNICI. Pritom nije vaţno da li su te radnje uĉinjene na istom mjestu i u isto vrijeme. vaţenju kriviĉnog zakona i poĉetku trajanja roka zastarjelosti kriviĉnog gonjenja bitno vrijeme preduzimanja zadnje radnje.COM svake pojedine radnje. uĉinilac će odgovarati samo za kriviĉno djelo ubistva. Realni sticaj postoji kad uĉinilac sa 2 ili više odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. da se kod idealnog sticaja radi o sticaju kriviĉnih zakona. STICAJ KRIVIČNIH DJELA IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Pojam idealnog i realnog sticaja kriviĉnih djela Sticaj kriviĉnih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koje se istovremeno sudi i izriĉe jedinstvena kazna. Idealni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja povrijedi osobu B i osobu C. Naš KZ se u odredbi ĉl. Ovo pitanje je vaţno zbog odmjeravanja kazne. u tom sluĉaju se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno dje lo. ali se i kod tih kriviĉnih djela za raĉunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka protivpravnog stanja. a drugom radnjom izvrši kraĊu stvari koja pripada osobi C. Ista situacija je i kod tzv.

a drugom radnjom povredu osobi C. Dakle. Realni homogeni sticaj postoji u sluĉaju ako poĉinilac odvojenim radnjama poĉini više istovrsnih kriviĉnih djela. Npr. Kod heterogenog sticaja karakteristiĉno je postojanje više raznovrsnih kriviĉnih djela. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo djeteta pri poroĊaju. majka koja liši ţivota svoje dijete tokom poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem. Zbog posebnosti obiljeţja ĉedomorstva (u pogledu uĉinioca samo majka. Heterogeni realni sticaj postoji u sluĉaju kad se odvojenim radnjama poĉini 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. Odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u ostvarenju drugog kriviĉnog djela.. supsidijaritet.171. već samo posebni oblik odreĊenog kriviĉnog djela. moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj kriviĉnih djela.COM . ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C. Prividni sticaj kriviĉnih djela. prividni sticaj ustvari nije sticaj kriviĉnih djela. Npr. Primjenom pravila lex primaria derogat legi supsidiariae na uĉinioca se primjenjuje primarni. tako da su ostala bića sadrţana u tom jedinstvenom biću. a u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B i ošteti tuĊu stvar. iz ĉl. PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela postoji u situacijama kada izmeĊu 2 ili više kriviĉnih djela postoje slijedeći odnosi: specijalitet. pa uĉinilac odgovara 71 WWW. inkluzija itd. mada su jednom radnjom ostvarena obiljeţja oba kriviĉna djela. kao i pravi. općeg kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. a ne supsidijarni zakon. Prividni realni sticaj kriviĉnih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja prihvataom da postoji samo jedno kriviĉno djelo. U takvoj situaciji prethodno kriviĉno djelo je supsidijarno drugom kriviĉnom djelu koje je primarno. Prividni sticaj kriviĉnih djela Prividni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada postoji privid da je ostvareno više kriviĉnih djela. alternativitet.174 KZ i obiĉno ubistvo iz ĉl. konsumpcija. s tim da su sva ta djela obuhvaćena bićem jednog jedinstvenog djela.BH-PRAVNICI. Odnos specijaliteta postoji u sluĉaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog drugog. Heterogeni idealni sticaj postoji u sluĉaju kad se jednom istom radnjom poĉine 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela.WWW. Npr. takav uĉinilac će odgovarati samo za posebni oblik ubistva i to njegov privilegirani oblik. Naime.COM Idealni homogeni sticaj postoji usluĉaju ako poĉinilac jednom istom radnjom poĉini 2 ili više istovrsnih kriviĉnih djela. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B. istovremeno je ostvarila i obiljeţja obiĉnog ubistva (“…ko drugog liši ţivota. u pogledu vremena izvršenja samo za vrijeme poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja i u pogledu osobenosti uĉinioca dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem). mada su sa više radnji ostvarena bića više kriviĉnih djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno kriviĉno djelo. Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela javlja se u sluĉajevima kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja bića 2 ili više kriviĉnih djela. a to je ĉedomorstvo.:”). Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali (poseban zakon derogira ili ukida opšti zakon). pa u takvim sluĉajevima ne postoje 2 kriviĉna djela (opći i posebni oblik).

COM samo za primarno. Ovdje kraĊa hronološki prethodi prinudi. U oba sluĉaja postoji jedno kriviĉno djelo. a ne i za prikrivanje iz ĉl. Prateće nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 kriviĉna djela. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog kriviĉnog djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje. kolektivnog i produţenog kriviĉnog djela. tada uĉinilac neće odgovarati za nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario. Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u sluĉaju kada jedno djelo biva konzumirano drugim kriviĉnim djelom. Kod razbojniĉke kraĊe hronološki slijed prinude i kraĊe je drugaĉiji nego kod razbojništva. Tako npr. Njega nije dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi.COM . a neki lišavanjem ţivota.151 KZ. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi consumptae. mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu radnju. Primjeri sloţenog kriviĉnog djela u našem KZ su razbojništvo (ĉl. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki rezultiraju teškim tjelesnim povredama. Sloţeno kriviĉno djelo ima sliĉnosti sa kriviĉnim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom. U takvim sluĉajevima uĉinilac odgovara samo za jedan alternativno propisani oblik. MeĊutim.odijelo oštećenog. a ne i za supsidijarno djelo.274. odgovara samo za naknadno djelo kao primarno. Za supsidijarno djelo uĉinilac će odgovarati samo ako nema naknadnog djela. Sloţeno KD je zakonska konstrukcija. Okolnost da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir samo kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela. jer teške tjelesne povrede bivaju konzumirane ubistvom. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraĊi. osoba A kod kraĊe. ali će se odgovarati samo za jedan oblik. osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava ţivota osobu B i istovremeno oštećuje tuĊu stvar.WWW. Tako npr.BH-PRAVNICI. odnosno nakon njenog dovršenja prikriva stvar koju je ukrao. u njenoj je funkciji i zapravo predstavlja sredstvo za ostvarenje kraĊe. iako je ostvario obiljeţja i tog kriviĉnog djela. Tako npr.290. U tom sluĉaju odgovara samo za ubistvo. i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom sluĉaju.276) i razbojniĉka kraĊa (ĉl. jer je to prikrivanje normalan i logiĉan produţetak kraĊe. Sloţeno kriviĉno djelo Sloţeno kriviĉno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više kriviĉnih djela. alternativitet postoji u sluĉaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naĉin i iz bezobzirne osvete. ali nakon što uĉinilac biva zateĉen u kraĊi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraĊom oduzetih stvari.BH-PRAVNICI. Odnos alternativiteta postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno postavljenih oblika nekog kriviĉnog djela. npr. od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna koliĉina u odnosu na kriminalnu koliĉinu drugog. odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kaţnjavanja za pripremanje iz ĉl.275). Npr. Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela – prinude i kraĊe. glavnog djela. PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj kriviĉnih djela postoji u oblicima sloţenog. redovno lakše kriviĉno djelo. Kod djela koje je kvalificirano teţom 72 WWW. što znaĉi da u takvim sluĉajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo. već samo za ubistvo. Ukoliko je uĉinilac izvršio djelo za koje je nabavio sredstva. Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiĉan i prirodan nastavak drugog kriviĉnog djela. Tako npr. što znaĉi da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih kriviĉnih djela spojiti u jedno djelo. koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno. U tom sluĉaju ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naĉina izvršenja i u pogledu posebne pobude. uĉinilac će odgovarati samo za izvršenu kraĊu po ĉl.

WWW. Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiĉkih pitanja).5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrću). naše kriviĉno zakonodavstvo sadrţi neka druga kriviĉna djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliĉna kolektivnom kriviĉnom djelu. Kod nadriljekarstva inkriminirano je neovlašteno bavljenje lijeĉenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću bez propisane struĉne spreme. Kolektivno krivično djelo u vidu zanata postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao spremnost da mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem pribavi izvor prihoda. u vidu zanimanja i iz navike. Novi KZ ne sadrţi više to djelo.355 itd. ali koja se od njh u odreĊenoj mjeri i razlikuju. Razumljivo je da se postojanje kolektivnog kriviĉnog djela lakše utvrĊuje ako su u pitanju 2 ili više odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju. a kao primjer se mogu navesti nadriljekarstvo iz ĉl. Da zakon ne prihvata tu konstrukciju. Takvih djela ima više. uz dokazanu spremnost uĉinioca da iz odreĊenih razloga ponavlja vršenje tog djela. takoĊer bez propisane struĉne spreme.177 st. faktiĉko je pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom sluĉaju. Naše ranije kriviĉno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno kriviĉno djelo u vidu zanata. Produţeno kriviĉno djelo Produţeno kriviĉno djelo postoji u sluĉaju kad više kriviĉnih djela zbog meĊusobne povezanosti ĉine samo jedno kriviĉno djelo. pritom nemajući namjeru da mu posluţi kao izvor prihoda. Konstrukcija sloţenog kriviĉnog djela vrlo je znaĉajna zbog odmjeravanja kazne. Kod kriviĉnih djela kod kojih je inkriminirano “bavljenje”. MeĊutim.247. Kolektivno krivično djelo u vidu zanimanja postoji u sluĉaju kada je uĉinilac ispoljio spremnost da ponavlja izvršenje kriviĉnog djela. Kod sloţenog kriviĉnog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne. pa je sud u svakom sluĉaju utvrĊuje u zavisnosti od prirode kriviĉnog djela i svih okolnosti koje prate njegovo izvršenje. nadripisarstvo iz ĉl.BH-PRAVNICI. tada bi uĉinilac odgovarao za 2 kriviĉna djela. pa bi sud primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako pojedino djelo. Kolektivno kriviĉno djelo Kolektivno kriviĉno djelo je takoĊer zakonska konstrukcija što znaĉi da i u tom sluĉaju nije dozvoljeno konstruirati kolektivno kriviĉno djelo u sudskoj praksi. Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno kriviĉno djelo je pitanje da li je za njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje. Prema odnosu uĉinioca prema djelu razlikuju se slijedeći oblici kolektivnog djela: u vidu zanata. To su takva kriviĉna djela kod kojih zakonodavac inkriminira “bavljenje” odreĊenim poslovima ili radnjama. ili je neophodno da uĉinilac to djelo ponovi u više navrata. nuţan je nehat u odnosu na teţu posljedicu (ĉl. a potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu.COM posljedicom. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje. Kod nadripisarstva zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za nagradu bavljenje pruţanjem pravne pomoći. s tim da se utvrdi spremnost uĉinioca da ponavlja vršenje tog kriviĉnog djela. djelo mora biti ponovljeno u više navrata. neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo. To je bilo kockanje. Koliki će interval biti potreban izmeĊu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”. a koje su poĉinjene u kraćem vremenskom intervalu.BH-PRAVNICI. Osnovna razlika izmeĊu pomenutih kriviĉnih djela i kolektivnih kriviĉnih djela ogleda se u tome što je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje. Za razliku od sloţenog i kolektivnog kriviĉnog djela koji su 73 WWW. Kolektivno krivično djelo iz navike postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao sklonost za vršenje takvih ili sliĉnih djela.COM .

U pogledu ovog trećeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju ĉisto liĉna kriviĉna djela kao npr. s tim da nova odluka mora biti sliĉna prethodnoj. Tako npr. tj. ne bi se uklapala utaja. Ta teorija traţi 3 uslova: 1. MeĊutim. od uĉinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat. produţeno kriviĉno djelo nije zakonska. Taj uslov znaĉi da jedinstvena subjektivna veza (svijest. Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljuĉivo objektivni elementi. uĉinilac odluĉi da kraĊom 10 automobila doĊe do sredstava kojima će riješiti neki svoj problem). bilo da se radi o fiziĉkom ili pravnom licu. Iako su razliĉita shvatanja saglasna o tome a je ta konstrukcija i logiĉna i praktiĉna i potrebna. Naša kriviĉnopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi istovrsnost kriviĉnog djela i vremenski kontinuitet. istovrsnost kriviĉnog djela. traţi se još jedan uslov.BH-PRAVNICI. Npr. u kombinaciju kraĊa-sitna kraĊa-teška kraĊa. makar se ona nalazila u istoj grupi kriviĉnih djela. Jedino odstupanje u tom smislu postoji u sluĉaju da u konstrukciju osim osno vnog oblika mogu ući i njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraĊa. Istovjetnost oštećenog lica. u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju. kod uĉinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat svih odvojenih djelatnosti (npr. Razumljivo je da će ovaj uslov prije biti ispunjen kad se radi o kraćim vremenskim intervalima izmeĊu pojedinih odvojenih radnji. Jedan broj zagovornika napušta ovaj uslov. UtvrĊivanje tog uslova spada u red faktiĉkih pitanja koje se rješava u zavisnosti 74 WWW. vrši u sudskoj praksi. odnosno prethodnim odlukama. što znaĉi da u konstrukciju mogu ući i djela poĉinjena prema razliĉitim pasivnim subjektima. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti oštećenog. Istovrsnost krivičnog djela znaĉi da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste. Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiĉkih pitanja. a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. U takvim sluĉajevima kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. ali pored njih zahtijeva postojanje i jednog subjektivnog uslova.WWW. već pravna konstrukcija. vremenski kontinuitet. Pored navedenih uslova.povezivanje više djela u jedno kriviĉno djelo. a ne traţi se uslov da je svim djelima oštećeno jedno te isto lice. postavlja se pitanje da li je on uĉinio 10 kriviĉnih djela ili samo jedno KD.COM . uvreda. KraĊa. unaprijed donesene odluke. ako prodavaĉ iz jedne trgovine svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica. tako da ĉitava djelatnost izgleda kao plod jedne jedinstvene. kao npr. To znaĉi da se ta konstrukcija.BH-PRAVNICI. silovanje itd. predstava) postoji kod uĉinioca u odnosu na svako pojedino djelo koje ulazi u konstrukciju. U produţeno kriviĉno djelo ne mogu ući razliĉita djela.COM zakonske konstrukcije. već je dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku. Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije. 3. U tom smislu istiĉu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno. Po drugom shvatanju. sitna kraĊa. kleveta. U kriviĉnopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu ispunjeni za postojanje produţenog kriviĉnog djela. razliĉita su mišljenja o uslovima. istovjetnost oštećenog subjekta. a time i o prirodi te konstrukcije. a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno jedinstveno djelo. 2. Produţeno kriviĉno djelo je potrebno iz praktiĉnih razloga. teška kraĊa). a to je da se više i vremenski i prostorno odvojenih djelatnosti iz odreĊenih razloga spoje u jednu cjelinu.

To ujedno znaĉi da se kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke. Bez odgovornosti nema kaţnjavanja. I uraĉunljivost i krivnju kao uslove. kriviĉno odgovoran je uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. jer nam taj subjektivni uslov nije potreban. pa je i kriviĉna odgovornost skup subjektivnih uslova na strani učinioca koji ga označavaju kao uračunljivog i krivog. pored izvršenja zakonom odreĊenog kriviĉnog djela. je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike.BH-PRAVNICI. Prema odredbi ĉl. već će ona zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja. Najĉešći primjer kad se navodi da je taj uslov ispunjen. elemente ili pretpostavke kriviĉne odgovornosti zakonodavac je postavio u kumulaciji. Nema jedinstvenog pravila o toj konstrukciji. nuţno je i da se utvrdi uĉinioĉeva kriviĉna odgovornost. Stepen kriviĉne odgovornosti prva je okolnost koja utiĉe na odmjeravanje kazne. a neki navode i jedinstvo prostora. KRIVIČNA ODGOVORNOST OPĆE POSTAVKE O KRIVIĈNOJ ODGOVORNOSTI Da bi se prema uĉiniocu kriviĉnog djela mogla primijeniti kriviĉna sankcija. Naprijed izneseno se odnosi na kriviĉnu odgovornost shvaćenu u materijalnom smislu. Svi pomenuti uslovi u sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije. jer kriviĉni zakoni redovno ne poznaju pojam produţenog kriviĉnog djela.12 st. Kriviĉna odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se prema odreĊenom licu za odreĊeno kriviĉno djelo mogla pr imijeniti kriviĉna sankcija. jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd. krivično odgovoran učinilac za krivično djelo može da bude samo onaj učinilac koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i vin.1. Prema tome. a psihiĉki odnos na krivnju ili vinost. Kriviĉna odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u sluĉaju kad je uĉinilac u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela imao takva psihiĉka svojstva i takav psihiĉki odnos prema djelu da mu se na osnovu toga uĉinjeno djelo moţe staviti na teret.BH-PRAVNICI.COM . Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima. 75 WWW. Stepenovanje kriviĉne odgovornosti moguće je zbog toga što su moguća stepenovanja elemenata iz kojih se ona sastoji (uraĉunljivost i krivnja). što znaĉi da moţe postojati manji ili veći stepen kriviĉne odgovornosti. Pomenuta psihiĉka svojstva ukazuju na njegovu uraĉunljivost.WWW. jer se ona moţe opravdati ako više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno kriviĉno djelo. Bez uraĉunljivosti i vinosti nema kriviĉne odgovornosti. Kriviĉna odgovornost podloţna je stepenovanju.COM od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. Uraĉunljivost i vinost kao elementi kriviĉne odgovornosti su subjektivnog karaktera.

Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje.COM Kod starijih maloljetnika. URAČUNLJIVOST OSNOV URAĈUNLJIVOSTI Opće napomene o osnovu uraĉunljivosti U odgovoru na pitanje šta je osnov uraĉunljivosti. s tim da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreĊenih motiva koji djeluju na njegovu volju.BH-PRAVNICI. Deterministiĉko shvatanje Apsolutni determinizam razvijali su teoretiĉari antropološke i italijanske pozitivne škole. On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih uticaja. Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošću volje dijele se na indeterministiĉka i deterministiĉka. 76 WWW. Ista podjela vaţi i za determinizam. Osnovna razlika izmeĊu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice indeterminizma konstruišu kriviĉnu odgovornost na moralnoj odgovornosti. To bi znaĉilo da su neki ljudi unaprijed prema svojim fiziološkim. onda se moţe reći da se jedina razlika izmeĊu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju slobodnije formiranje karaktera.vijeka. Relativni indeterminizam razvijali su teoretiĉari neoklasiĉne školee krajem 19.WWW. Relativni determinizam su razvijali teoretiĉari njemaĉke sociološke škole i prema tom shvatanju se uzima da je volja uslovljena iskljuĉivo okolinom i liĉnošću ĉovjeka. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano. a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom pribliţili. pa ĉak i od pobuda ili motiva. pa ĉak i sluĉajno. pored uraĉunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreĊenog stepena njihove duševne razvijenosti koji omogućava da maloljetnik shvati znaĉaj svog djela i da upravlja svojim postupcima. Uzima se da je volja potĉinjena zakonima kauzaliteta. u kriviĉnopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna shvatanja.vijeka. odnosno njegovim karakterom koji se formira pod uticajem okoline.BH-PRAVNICI.COM . a drugo shvatanje pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraĉunljivosti. dok drugi kaţu da je karakter ĉovjeka unaprijed strogo determiniran. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Prema njima se potpuno negira sloboda volje. i u prvoj polovini 20. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni determinizam. pa je svaka pojedinaĉna odluka ĉovjeka unaprijed data ili odreĊena. Zajedniĉko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaĉaj karaktera ĉovjeka za donošenje odluka. Ĉovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera. Indeterministiĉko shvatanje Apsolutni indeterminizam potiĉe iz klasiĉne škole kriviĉnog prava i dominirao je u kriviĉnopravnoj teoriji 19. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utiĉu na donošenje ljudske odluke. a deterministi na socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. Shvatanja koja uopće ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraĉunljivosti nazivaju se indiferentistiĉka. biološkim ili psihološkim osobinama predodreĊeni za vršenje kriviĉnih djela. jer se njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju.

Oni uraĉunljivost odreĊuju ĉisto psihološki. Prema psihološkom metodu utvrĊivanje neuraĉunljivosti svodi se na utvrĊivanje prisustva odreĊenih psihiĉkih smetnji. Ta dva metoda su meĊusobno nuţno vezana jer se pri ustanovljavanju kriviĉne neuraĉunljivosti mora putvrditi da su psihiĉke smetnje nastale usljed nenormalnog (neredovnog) psihiĉkog stanja.BH-PRAVNICI. Po ovom metodu ne traţi se da se utvrĊuju i ta nenormalna stanja kao uzroĉnici smetnji. To znaĉi da kod pojedinca postoji mogućnost da on pravilno shvati zbivanja u sebi i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogućnošću poduzima takve radnje koje odgovaraju svjesno postavljenim ciljevima. a psihološkim kriterijem se utvrĊuje iskljuĉenje onih psihiĉkih funkcija na kojima se zasniva uraĉunljivost (rasuĊivanje i odluĉivanje). Psihološki metod sagledan krroz definiciju neuraĉunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrĊivanje nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela ili na nemogućnost upravljanja svojim postupcima. mješoviti ili psihološko-biološki. eciološki ili biološki.BH-PRAVNICI.13 st. Po njima se uraĉunljivost sastoji u sposobnosti rasuĊivanja ili u svijesti o stvarnom i pravnom znaĉaju preduzete radnje. privremene duševne poremećenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja. Nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost shvatanja znaĉaja svog djela naziva se 77 WWW. To su: 1.WWW. 3. Smatra se da takva mogućnost postoji kod svakog onog pojedinca kod kojeg postoji mogućnost da praivlno. Prema odredbi KZ. 2. psihološki.COM . UTVRĐIVANJE NEURAĈUNLJIVOSTI Metodi utvrĊivanja neuraĉunljivosti U kriviĉnopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomoću kojih se utvrĊuje da li je neki uĉinilac kriviĉnog djela neuraĉunljiv.1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod. što se svodi na moć potpunog rasuĊivanja i odluĉivanja. nesmetano i potpuno shvata znaĉaj svojih radnji i da upravlja svojim postupcima.COM Indiferencistiĉko shvatanje Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaĉajnom za osnovu uraĉunljivosti. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci prihvata se shvatanje da se kao osnov uraĉunljivosti odreĊuje psihiĉko stanje u kome postoji mogućnost za svjesno djelovanje ĉovjeka. kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u saglasnosti sa tom svojom sviješću. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiĉkih stanja. Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti ispoljava alternativno: ili u nemogućnosti shvatanja znaĉaja djela. Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljuĉenja uraĉunljivosti. Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrĊivanju neuraĉunljivosti: eciološki (biološki) i psihološki. ili u nemogućnosti upravljanja svojim postupcima. UtvrĊivanje neuraĉunljivosti po Kriviĉnom zakonu FBiH Naš KZ (ĉl. pri ĉemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiĉkih funkcija. nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti. Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihiĉka stanja.

trajna duševna bolest. mišljenja. nije iskljuĉeno da kad je u pitanju uĉinilac zaostalog duševnog razvoja. kad postoji sumnja da kod uĉinioca postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremećenosti. koji izvrši više kriviĉnih djela u sticaju. 78 WWW. a nemogućnost odluĉivanja ili nemogućnost upravljanja svojim postupcima naziva se nedostatak voluntaristiĉke moći. .WWW. duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe: a) slaboumnosti. ali da ne bude uraĉunljiv u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo (npr. To znaĉi da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraĉunljiva u odnosu na jedno djelo. rasuĊivanja itd. s tim da je i taj osnov u našem zakonu alternativno postavljen: . nasljedstvo.privremena duševna poremećenost.COM . već dolazi do ispoljavanja raznih poremećenosti nagona. a da pritom bude uraĉunljiva u odnosu na drugo kriviĉno djelo. bude u odnosu na neka od tih djela uraĉunljiv. kod kojih ne mogu da se utvrde promjene ni na mozgu ni na nervnom sistemu. Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u zakonu. povreda zametka. oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem itd) ili egzogene prirode (npr. stres. dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat itd).trajna duševna bolest) i jedan alternativno postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr. Tako npr. opaţanja. Biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti generalno se naziva duševna poremećenost. a ne procjenjuje se generalno. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju znaĉaj sa materijalno-pravnog aspekta. b) duševne poremećenosti usljed oštećenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS).zaostali duševni razvoj. Uzroci duševnih poremećenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr. već samo izuzetno.BH-PRAVNICI. c) duševne poremećenosti usljed endogenih oboljenja. šok. Ocjenjivanje uraĉunljivosti prema vremenu izvršenja kriviĉnog djela i konkretnom kriviĉnom djelu Procjena uraĉunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje.BH-PRAVNICI. procjena uraĉunljivosti u kriviĉnom postupku ne vrši se redovno. on bude uraĉunljiv u odnosu na ubistvo ili kraĊu. Iskljuĉenje uraĉunljivosti utvrĊuje se na naĉin da se prije svega utvrĊuje prisustvo nekog oblika duševne poremećenosti kod uĉinioca koja se javlja kao uzrok nemogućnosti rasuĊivanja ili nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela. a u odnosu na druga djela smanjeno uraĉunljiv ili potpuno neuraĉunljiv. .nemogućnost shvatanja znaĉaja djela). pamćenja. koje nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroĊene ili steĉene u najranijem djetinjstvu. . S obzirom na uzroĉnike. nepruţanje pomoći itd). emocionalnosti. nisu iskljuĉene ni situacije da isti uĉinilac. Uraĉunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivično djelo. Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao ĉovjek duševno normalan.mehaniĉke povrede. DUŠEVNA POREMEĆENOST Pojam i klasifikacija duševnih poremećenosti Pod pojmom duševne poremećenosti ili psihiĉke poremećenosti podrazumijeva se takvo psihiĉko stanje ĉovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihiĉki procesi.uvredu. oboljenja mozga. za iskljuĉenje uraĉunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan oblik duševne poremećenosti iz biološkog osnova (npr.privremena duševna bolest.COM nedostatak intelektualne moći. S obzirom na to.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) psihopatije, ustvari graniĉni sluĉajevi izmeĊu zdravog i duševno poremećenog ĉovjeka. S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe: a) duševna zaostalost (oligophrenia); b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremećaji i c) zaostali duševni razvoj. Prema zakonskoj odredbi (ĉl.13 st.1) kao biološke osnove iskljuĉenja uraĉunljivosti postavljene su duševna bolest, privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne poremećenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne i privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera. Privremena duševna poremećenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera). Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremećenost. Ona je privremena, ali u takvim sluĉajevima osnov za neuraĉunljivost nije privremena duševna poremećenost, već duševna bolest. Trajna i privremena duševna oboljenja Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod trajnim duševnim oboljenjima podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogućnost ozdravljenja. Kod tih bolesti ne javljaju se periodi duševnog zdravlja, već to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija). Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogućnost, pa ĉak i vjerovatnoća da se to oboljenje moţe izlijeĉiti ili barem zalijeĉiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona koja se javljaju povremeno i razvijaju u odreĊenim intervalima, kao npr. maniĉno-depresivna psihoza, gdje se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeĊu njih postoji odreĊeni slobodni interval. U takvom sluĉaju, u periodima slobodnog intervala uĉinilac se moţe smatrati duševno zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju bolesti mozga, odnosno centralnog nervnog sistema. Psihopatije Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno oboljenje. Kod njih se nastranost ispoljava na podruĉju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u stanju da svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko utiĉu na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na van jske nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu praćene odgovarajućim intelektualnim sposobnostima. Psihopate su redovno uraĉunljivi, a zbog toga i kriviĉno odgovorni. MeĊutim, i kod njih mogu da se jave prolazna psihiĉka stanja koja su sliĉna psihotiĉnim stanjima kod duševnih oboljenja. Neuraĉunljivost bi kod njih mogla biti iskljuĉena samo u takvim sluĉajevima, jer se moţe izjednaĉiti sa duševnim oboljenjima. Privremena duševna poremećenost Privremene duševne poremećenosti nisu duševna oboljenja. To su prolazna psihiĉka stanja koja mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju poremećaji psihiĉkih funkcija, posebno svijesti, koji mogu dostići i toliki stepen da onemogućavaju shvatanje znaĉaja uĉinjenog djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe usljed mjeseĉarstva, hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniĉkih povreda mozga, usljed gušenja, trovanja itd. Za kriviĉno pravo poseban znaĉaj imaju akutna trovanja alkoholom, a u posljednje vrijeme i dejstvo opojnih droga.

79

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremećenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao što su snaţna uzbuĊenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremećenost moţe da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljuĉuje mogućnost shvatanja znaĉaja takvog djela ili mogućnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroĉito dolaze u obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihiĉke procese, a to su afekti koji dovode do tzv.šoka. Zaostali duševni razvoj Zaostali duševni razvoj je psihiĉko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljuĉeno, ili u velikoj mjeri oteţano rasuĊivanje i odluĉivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiĉkog aparata. Zaostali duševni razvoj ima sliĉnosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najĉešće radi o stanju ĉiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiĉkog aparata uzrokovana je oboljenjem ili povredom mozga dok se dijete još nalazi u majĉinoj utrobi, zatim u vrijeme poroĊ aja ili u prvim danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiĉkog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih ĉula, kao što je gluhonijemost. Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihiĉke poremećenosti i koji je biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti onih lica koja su neznatnije prekoraĉila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno razvila, zbog nekih svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u kojoj su odrastala, a koje su negativno uticale na njihov psihiĉki razvoj. Kod takvih lica radi se o tome da je stepen njihove duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali njiovo stanje nije identiĉno sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog toga nepotpuna duševna razvijenost kod mlaĊih punoljetnih osoba nije osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti. MeĊutim, ukoliko se ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviĊa da se i prema takvim licima mogu primijeniti odreĊene vaspitne mjere kao kriviĉne sankcije koje su namijenjene iskljuĉivo za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. MOGUĆNOST RASUĐIVANJA I ODLUĈIVANJA Za iskljuĉenje uraĉunljivosti, a time i kriviĉne odgovornosti, pored nekog oblika duševne poremećenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljuĉena mogunost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Mogućnost rasuĊivanja u kriviĉnom zakonu oznaĉena je kao mogućnost shvatanja znaĉaja uĉinjenog djela, a mogućnost odluĉivanja je oznaĉena kao mogućnost upravljanja svojim postupcima. Znaĉaj djela i mogućnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraĉunljivosti) U kriviĉnopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuĊivanja, odnosno pod pojmom shvatanja znaĉaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja, pravnog ili društvenog znaĉaja djela. Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja djela, što znaĉi da shvatanje stvarnih okolnosti uĉinjenog djela u smislu da kod uĉinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se podrazumijeva i mogućnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod uĉinioca ne postoji mogućnost shvatanja stvarnog znaĉaja djela (ako ne postoji mogućnost svijesti o onome što ĉini i šta će tom ĉinidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogućnost da takav uĉinilac shvati ni pravni ni društveni znaĉaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihiĉki proces.

80

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za uraĉunljivost se takoĊer zahtijeva da uĉinilac ima mogućnost da ocijeni socijalni (društveni) znaĉaj uĉinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo, da li je štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraĉunljivost je dakle bitno da se utvrdi da je psihiĉko stanje uĉinioca takvo da mu omogućava da pravilno ocijeni društveni znaĉaj djela. Mada je većina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraĉunjivost je irelevantno da li za uĉinioca postoji mogunost ocjene znaĉaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz toga proizilazi da postojanje uraĉunljivosti kod uĉinioca ne traţi mogućnost shvatanja pravnog znaĉaja djela niti mogućnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela. Kod uraĉunljivosti je bitno da se utvrdi da je uĉinilac imao mogućnost da shvati značaj učinjenog djela, pri ĉemu nije potrebno da se u postupku utvrĊuje da li je on i u konkretnom sluĉaju iskoristio tu svoju mogućnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihiĉki normalan ĉovjek prije izvršenja djela zaista i koristio tu svoju psihiĉku mogućnost. Za uraĉunljivost je dakle dovoljna sama mogućnost rasuĊivanja, pri ĉemu je nebitno da li je konkretni uĉinilac pri izvršenju konkretnog djela i rasuĊivao o njegovom znaĉaju. Mogućnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraĉunljivosti) Pored toga što se za uraĉunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremećenosti uz mogućnost shvatanja znaĉaja svog djela, to još uvijek ne znaĉi da je to lice potpuno uraĉunljivo. Pored navedenih elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odluĉuje ili da je imalo mogućnost da upravlja svojim postupcima. Mogućnost rasuĊivanja i mogućnost odluĉivanja kao samostalne psihiĉke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da neko lice posjeduje mogućnost odluĉivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogućnost rasuĊivanja. Iako svakom odluĉivanju po pravilu prethodi rasuĊivanje, ipak su moguće takve situacije da je kod uĉinioca prisutna mogućnost rasuĊivanja, a da je iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Uvaţavajući mogućnost postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije psihiĉke funkcije postavio u alternativi (nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost odluĉivanja). Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi se postigao odreĊeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija: 1. Pripremni, koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuĊivanje razliĉitih mogućnosti, unutrašnja borba motiva, izbor naĉina djelovanja itd. 2. Realizacija donesene odluke. Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihiĉki proces savladavanja unutrašnjih i vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškoće svode se na savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreĊenih sredstava, uklanjanje mehaniĉkih prepreka itd. Mada emocije po našem zakonu nisu element uraĉunljivosti, one su ipak znaĉajne i u kriviĉnom pravu zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaĉi ljudskih radnji, ili se javljaju kao stimulativni faktor voljnih radnji ĉovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuĊivanja su ĉesto u situaciji da uz snaţan voljni napor savladavaju emocije i nagone koji utiĉu na donošenje odluke.

BITNO SMANJENA URAĈUNLJIVOST Postojanje smanjene uraĉunljivosti

81

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Na takav zakljuĉak ukazuje razvoj psihijatrije. 82 WWW. Prigovor nepreciznosti otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne postoje posebni problemi da se utvrdi i neko od prelaznih stanja. 2. pa bi svojom nepreciznošću otvarao put zloupotrebi. Uĉinioci se ne mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive jer je realnost ţivota takva da izmeĊu ta 2 krajnja stanja postoji ĉitav niz prelaznih stadija. 3. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. bitno smanjena uraĉunljivost postoji kada je kod uĉinioca kriviĉnog djela sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed duševne bolesti. institut bitno smanjene uraĉunljivosti ima svog smisla jer odgovara realnosti ţivota (izmeĊu uraĉunljivih i neuraĉunljivih lica stoji ĉitav niz prelaznih stanja smanjene uraĉunljivosti). kao i da se smanjeno uraĉunljiva lica proglašavaju za potpuno duševno zdrava. nešto teţi kod utvrĊivanja smanjene uraĉunljivosti nego kod utvrĊivanja stanja potpune uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. već da se svi uĉinioci kriviĉnih djela mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive. Uloga psihijatara je samo u tome da oni svojim struĉnim znanjem trebaju pomoći sudu u donošenju odluke. istina.donošenja odluka meĊu koje spada i odluka o uraĉunljivosti. 4. Pojam smanjene uraĉunljivosti je neprecizan. Prigovor samovolje i nesigurnosti takoĊer se otklanja na naĉin da vještak po svojoj osnovnoj funkciji (dijagnoza i prognoza) treba da završi svoj posao. a ni u kom sluĉaju da preuzmu funkciju suda. Prema odredbi ĉl. ali se može blaže kazniti. institut bitno smanjene uraĉunljivosti je nepotreban. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije kriviĉnog prava” u smislu da sudovi zbog nedovoljnog struĉnog znanja neće biti u mogućnosti da pravilno ocijene stepen uraĉunljivosti lica. Pojam smanjene uraĉunljivosti nema smisla jer se uraĉunljivost ne moţe stepenovati. Prema tome.2 KZ FBiH. Prema teoriji njemaĉke sociološke škole. Uĉinilac koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv jeste krivično odgovoran. Navedenim prigovorima klasiĉne škole slijede i kontraargumenti: 1. Prema teoriji klasiĉne škole. u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje.WWW. Takvo stanje se naziva stanje bitno smanjene uraĉunljivosti.COM Pored uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti kao stanja koja su znaĉajna za postojanje ili nepostojanje kriviĉne odgovornosti. koji je. Pojam smanjene uraĉunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraĉunljiva.BH-PRAVNICI. Prigovor “psihijatrizacije kriviĉnog prava” otklanja se na naĉin da sud mora zadrţati svoju funkciju suĊenja. 3. jer je ĉinjenica da ta prelazna stanja i postoje. već će to ĉiniti psihijatri. Prigovori koji su upućivani pojmu smanjene uraĉunljivosti su slijedeći: 1.13 st. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉita shvatanja o tome da li je kriviĉnom pravu potreban pojam bitno smanjene uraĉunljivosti ili ne. jer je vladalo mišljenje da se uraĉunljivost kao kategorija kriviĉne odgovornosti ne moţe stepenovati. 4. samovolji i nesigurnosti u sudskoj praksi. bitno smanjena uračunljivost predstavlja poseban fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne.BH-PRAVNICI. tj. ĉime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra. 2.COM . u kome uĉinilac nije ni potpuno uraĉunljiv ni potpuno neuraĉunljiv.

a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno kriviĉno djelo. privremena duševna poremećenost. To znaĉi da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. Kriviĉni zakon ne sadrţi nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraĉunljivosti. Pored kazne. Da mu za uĉinjeno djelo odmjeri kaznu u granicama koje su propisane Zakonom. zaostali duševni razvoj). Razlog tome je što bi kod maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni.WWW. Kod bitno smanjene uraĉunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremećenosti koja se traţe i kod neuraĉunljivosti (duševna bolest. a bitno smanjena uraĉunljivost ne. dok je kod bitno smanjene uraĉunljivosti mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja samo bitno smanjena. Smanjena uraĉunljivost i maloljetstvo Bitno smanjena uraĉunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti. seksualnog integriteta ili imovine ukoliko bude pušten na slobodu (ĉ l. Ni zakon ni kriviĉnopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva dostignut.COM . odnosno neuraĉunljivost uopće. i bitno smanjena uraĉunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. Potpuna neuraĉunljivost iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. razlika je iskljuĉivo u psihiĉkim elementima.COM U savremenom kriviĉnom pravu i kriviĉnom zakonodavstvu danas je prihvaćen pojam smanjene uraĉunljivosti. Naš zakonodavac (ĉl. Slijedi zakljuĉak da maloljetni učinioci krivičnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti ili uraĉunljivi ili neuraĉunljivi. MeĊutim.13 st. ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno uračunljivi. formiranje karaktera i njegov ukupan budući ţivot. U pogledu kaţnjavanja Zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću su kriviĉno odgovorna. već se to pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti konkretnog sluĉaja.2) predviĊa fakultativno i ograniĉeno ublaţavanje kazne uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ograniĉenjima koja su propisana u ĉl.42. 2. Kao i uraĉunljivost. Dakle. takvom uĉiniocu se moţe izreći i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi.63).BH-PRAVNICI. To znaĉi da se ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni. primjena makar i blage kazne kao kriviĉne sankcije (bitno smanjena uraĉunljivost vodi kriviĉnoj odgovornosti i kaţnjivosti). UtvrĊivanje bitno smanjene uraĉunljivosti Bitno smanjena uraĉunljivost utvrĊuje se na isti naĉin kao i uraĉunljivost. ako sud utvrdi da bi takav uĉinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela. 83 WWW. mogla krajnje negativno djelovati na njegov dalji psihiĉki razvoj. za postojanje bitno smanjene uraĉunljivosti neophodno je da mogućnost psihiĉkih funkcija padne ispod odreĊenog stepena.BH-PRAVNICI. Kriviĉna odgovornost i primjena kriviĉnih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se i u kriviĉnopravnom dejstvu. s tim da im se stanje bitno smanjene uraĉunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne. Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se u tome što je kod neuraĉunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja potpuno iskljuĉena.

zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne. U tom pogledu postojala su 2 shvatanja. Drugo shvatanje. . kriviĉno je odgovoran uĉinilac kriviĉnog djela koji je upotrebom alkohola. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i u tom sluĉaju treba procjenjivati uraĉunljivost uĉinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. nuţna je uraĉunljivost u vrijeme preduzimanja radnje. koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu. ali ne i u izvoĊenju. ACTIONES LIBERAE IN CAUSA Pojam actiones liberae in causa Neuraĉunljivost moţe biti osnov iskljuĉenja kriviĉne odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. Po odredbi ĉl. Odgovornost za actiones liberae in causa U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela. . ili se ta uraĉunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom se uĉinilac dovodi u stanje neuraĉunljivosti. što oznaĉava radnje koje su slobodne u odluci. traţi samo da su oni ostvarili uzrok posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu. a prethodna radnja smatra se samo kao pripremna radnja. a on se odnosi na one situacije kada se uĉinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima. izriĉito predviĊaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu odgovornosti i kaţnjivosti za takva kriviĉna djela. kao što u nekim sluĉajevima posredni izvršilac koristi druge.ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela. Prema prvom.BH-PRAVNICI. neposredne izvršioce u ostvarenju svog kriviĉnog djela.WWW..ona kod kojih je odgovornost ograniĉena samo na sluĉaj ako je privremena duševna poremećenost izazvana u namjeri da se u neuraĉunljivom stanju uĉini kriviĉno djelo. To znaĉi da naše kriviĉno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviĉna odgovornost za djelo poĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti.ona koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela. U tom smislu kriviĉno pravo poznaje jedan jedini izuzetak.COM . smatrajući da ta mogućnost bolje odgovara individualizaciji kazne. Takva djela se nazivaju actiones liberae in causa. iako je bio svjestan ili je mogao i morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poĉiniti kriviĉno djelo. ali nova zakonodavstva u koja spada i naše.BH-PRAVNICI. Kriviĉna zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na: . Takav učinilac je krivično odgovoran. Ranija zakonodavstva nisu sadrţavala posebne odredbe o tome.COM Dakle. pri ĉemu je dovoĊenje sebe u stanje neuraĉunljivosti uzrok posljedice. droga ili na drugi naĉin doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela 84 WWW.3 KZ FBiH. Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po općim principima o kriviĉnoj odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica jedne prethodne radnje u odnosu na koju je uĉinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata.13 st. Preovladava zapravo shvatanje da kod actiones liberae in causa uĉinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje kriviĉnog djela.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema kriviĉnom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviĊa i kriviĉnu odgovornost za nehat. Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljuĉiti: 1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti koja bi za ta djela postojala primjenom općih principa po kriviĉnoj odgovornosti. To znaĉi da se postavlja zahtjev uraĉunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je uĉinilac sebe doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge strane, zahtijeva se krivnja uĉinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega postoji umišljaj (bio je svjestan ili je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti kriviĉno djelo, pa je to htio ili je na to pristao), ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni ili nesvjesni); 2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a za nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviĊena odgovornost za ta djela uĉinjena iz nehata; 3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna obiljeţja kriviĉnog djela, pri ĉemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na pojedinosti. Actiones liberae in causa i smanjena uraĉunljivost Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim sluĉajevima treba uvaţiti stanje smanjene uraĉunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogućnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da bitno smanjena uraĉunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se mora prihvatiti da stanje bitno smanjene uraĉunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne. Razlog tome je što potpuna neuraĉunljivost ovdje ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, pa nema ni razloga da se ublaţi kazna uĉiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraĉunljiv.

VINOST
OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI Odnos prouzrokovanja i vinosti Uĉinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti uslovi su prije svega da se radi o uraĉunljivom uĉiniocu, a zatim i o uĉiniocu koji prema uĉinjenom djelu ima odreĊeni psihiĉki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što ĉini i da je to htio. To znaĉi da kriviĉno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj uĉinilac kriviĉnog djela koji je u vrijeme izvršenja bio uraĉunljiv i koji je prema djelu imao odreĊeni psihiĉki odnos koji je izraţen u preduzimanju svjesne i voljne djelatnosti. Ne moţe biti kriviĉno odgovoran uĉinilac bez tog odreĊenog psihiĉkog, subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaĉi da kod uĉinioca moţe postojati uraĉunljivost, ali uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog unutarnjeg odnosa prema djelu, onda nema kriviĉne odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu objektivnih i subjektivnih elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom jedinstvu leţi opravdanje i cjelishodnost te društvene represije.

85

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti na osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem objektivne odgovornosti prema kome uĉinilac odgovara za ono što je stvarno uĉinio, potpuno neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njeg ov subjektivni odnos prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne odgovornosti u prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u kriviĉnom pravu postao dominantan sistem subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše kriviĉno zakonodavstvo, koje ne dozvoljava mogućnost objektivne odgovornosti. Vinost kao psihiĉki odnos Vinost ili krivnja je skup psihičkih odnosa učinioca prema učinjenom djelu koji se izražavaju u njegovoj svijesti i volji. Ako se kriviĉno djelo shvata u njegovom objektivno-subjektivnom smislu, vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se kriviĉno djelo shvata u objektivnom smislu, vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviĉne odgovornosti. Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je uĉinilac svjestan svog djela, da li hoće to djelo. Element svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraĉunljivosti i kod vinosti. Kod uraĉunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se uĉinilac nalazio, on uopće mogao biti svjestan znaĉaja svog djela i da li je uopće mogao upravljati svojim postupcima u vrijeme izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom sluĉaju uĉinilac bio svjestan svog djela i da li je to djelo htio. Kod uraĉunljivosti se ispituje ispravnost učiniočevog psihičkog aparata, a kod vinosti se ispituje njegov psihički odnos prema djelu. Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, već se ona u svakom sluĉaju mora utvrditi. Pretpostaviti postojanje vinosti znaĉi ustvari negirati vinost kao uslov kriviĉne odgovornosti. U kriviĉnom pravu nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u trenutku kad je kriviĉno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji, ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji. Naše kriviĉno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg kriviĉnog prava je princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi ĉl.12 st.1 prema kojoj je kriviĉno odgovoran samo onaj uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Pri tome, kriv je onaj uĉinilac koji je kriviĉno djelo izvršio s umišljajem (ĉl.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj uĉinilac koji je djelo izvršio iz nehata, ali samo onda kad to zakon izriĉito odreĊuje. Glavna shvatanja pojma vinosti U odreĊivanju pojma vinosti u kriviĉnopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su psihološko i normativno shvatanje. Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje je do poĉetka 20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u kriviĉnom pravu i njegov znaĉaj ogleda se u tome što je po njemu i u kriviĉnopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne odgovornosti uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo. Poĉetkom 20.vijeka u kriviĉnopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To shvatanje se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i ĉisto normativno shvatanje. Prema psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam uĉinilac svoje djelo ocijenio kao djelo protivno pravu. To znaĉi da krivnja postoji u sluĉaju kad je uĉiinlac bio svjestan

86

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost sadrţi i psihološke i normativne elemente. Prema čistom normativnom shvatanju, krivnja se procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da se ona najĉešće ne moţe procijeniti subjektivno. Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o tome da li se neki uĉinilac kriviĉnog djela moţe pravno prekoriti za uĉinjeno djelo, odnosno da li mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od psihološko-normativnog shvatanja ne donosi sam uĉinilac, već to ĉine treća lica, a to je sudsko vijeće koje odluĉuje o uĉinioĉevoj kriviĉnoj odgovornosti. U našoj kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreĊeni psihiĉki odnos uĉinioca prema uĉinjenom djelu. Taj psihiĉki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogućnosti postojanja odreĊenih unutarnjih psihiĉkih procesa na osnovu odreĊenog psihiĉkog stanja, tj. na osnovu uraĉunljivosti. Vinost kao psihiĉki odnos prema uĉinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno kriviĉno djelo, a ne u vezi sa karakterom uĉinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd. Vinost (krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat kao izuzetan i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviĉne odgovornosti. Iako na strani uĉnioca mogu postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta utvrĊivanja krivnje, već samo mogu imati znaĉaja na planu odmjeravanja kazne. To znaĉi da naša teorija i zakonodavstvo krivnju odreĊuju psihološki, ne prihvatajući normativne elemente kao elemente krivnje. Nije dozvoljeno proširivati krivnju, a time i kriviĉnu odgovornost izvan ta dva oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se tvrditi da nema krivnje u sluĉaju da na strani uĉinioca postoji umišljaj ili nehat. Svijest i volja uĉinioca, kao osnovni elementi krivnje, ĉine suštinu psihiĉkog odnosa uĉnioca prema djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogućnosti njenog postojanja, predstavlja zajedniĉki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristiĉki ili voljni element javlja se samo kod umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogućnost da svijest moţe da obuhvata sve stvarne okolnosti uĉinjenog djela. Pritom se kod uĉinioca samo izuzetno traţi svijest o pravnoj normi.

OBLICI VINOSTI
UMIŠLJAJ Pojam i elementi umišljaja Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviĉna djela uĉinjena sa umišljajem uvijek se kaţnjava, a za kriviĉna djela izvršena iz nehata uĉinilac se kaţnjava samo onda kad je zakonom izriĉito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉiti pristupi pojmovnom odreĊivanju tih oblika krivnje. Prema psihološkom shvatanju, umišljaj se odreĊuje iskljuĉivo na osnovu psihiĉkog odnosa uĉinioca prema uĉinjenom djelu. MeĊutim, odreĊujući u ĉemu se sastoji taj ps ihiĉki odnos, pristalice psihološkog shvatanja razliĉito odreĊuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju teoriju predstave (tzv.intelektualistiĉka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristiĉka teorija). Prema teoriji predstave, smatra se da umišljaj postoji ako je uĉinilac predvidio posljedicu svoje radnje. To znaĉi da je kod uĉinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju će prouzrokovati njegova radnja. Suština teorije predstave ogleda se u tome da je uĉinilac posljedicu samo predvidio, pri ĉemu za postojanje umišljaja nije bitno da li je učinilac i htio nastupanje posljedice.

87

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je učinilac htio posljedicu. Pritom uopće nije bitno predviĊanje nastupa posljedice. To znaĉi da prema teoriji volje umišljaj ne moţe postojati u sluĉaju kad je uĉinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio. Obje ove teorije u svom ĉistom obliku dovode do nelogiĉnih rješenja, te je izlaz pronaĊen u kompromisu, u smislu odstupanja od ĉistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja. Prema odredbi ĉl.14 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje (eventualni umišljaj). Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljuĉivo usvojio ni teoriju predstave niti teoriju volje, već obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoĊer je vidljivo da zakonodavac nije u potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, već je odredio samo donju i gornju granicu tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomoću nje razgraniĉava umišljaj kao teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje. Elementi direktnog i eventualnog umišljaja Naš kriviĉni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja: direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (dakle i element svijesti i element volje pozitivno odreĊen). Eventualni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element svijesti i element volje takoĊer pozitivno odreĊeni). I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se reći da je to psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u svijesti uĉinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim okolnostima djela) i volji uĉinioca da uĉini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni elementi, a elementi volje voluntaristiĉki elementi. Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest uĉinioca o posljedici koju će prouzrokovati svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima kriviĉnog djela. Njegova svijest moţe biti takva da kod uĉinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali ta svijest moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogućnost. Voluntaristiĉki element umišljaja upućuje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem posljedice, odnosno ostvarenjem kriviĉnog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razliĉitog stepena, od kojih su bitna 2 za razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaĉi stepen saglašavanja postoji kod direktnog umišljaja, gdje uĉinilac hoće posljedicu, odnosno izvršenje djela, u odnosu na eventualni umišljaj, gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U svim sluĉajevima gdje se volja uĉinioca izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje se saglašavanje sastoji u pristajanju na posljedicu postoji eventualni umišljaj. Htijenje posljedice Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke karakteristiĉne situacije kada se sa sigurnošću uzima da je uĉinilac htio posljedicu, odnosno izvršenje kriviĉnog djela. To su slijedeće situacije:

88

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Frankova formula). a sredstvo je ubistvo). protivpravnost itd. s tim da su se u istoj prostoriji nalazile i osobe C. vrijeme. stvar.svijest o posljedici . (npr. To su modaliteti radnje izvršenja kao što su: sredstvo izvršenja. mjesto itd. neko subjektivno pravo itd. liĉno svojstvo. ubistvo iz ljubomore. Svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela. Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja. Za umišljaj uĉinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih ĉinjenica u vanjskom svijetu. a uĉinilac je svjestan da posljedica mora nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba). Na osnovu te formule vrši se razgraniĉenje izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela podrazumijevaju se i sva druga moguća stvarna obiljeţja kao što su npr. Svrha je ubistvo osobe B. On se ogleda u tome što je formula zasnovana na jednoj hipotetiĉkoj okolnosti. 89 WWW.BH-PRAVNICI. kao što je npr. objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreĊene svrhe (npr. a ta okolnost praktiĉno se uopće ne moţe utvrditi. To znaĉi da su stvarna obiljeţja fiziĉke i pravne ĉinjenice kao npr. ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima kriviĉni zakon kod razliĉitih kriviĉnih djela konkretizira tu radnju. ugovor. neko ubije majku koja doji bebu. E. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svjestan da će se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv. Pored toga. liĉni odnos.WWW. 4. pa se od uĉinioca traţi svijest da on kraĊom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno raspolaganje sa stvari. Prema toj formuli. brak.COM . Uĉinilac je posljedicu htio i u sluĉaju ako je posljedica sredstvo za postizanje svrhe (npr.svijest o uzroĉnoj vezi izmeĊu preduzete radnje i posljedice koja je nastupila. pri ĉemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te ĉinjenice podvode. liĉna okolnost.COM 1. D. svjestan da će i dijete usljed postojećih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege). pristajanje na posljedicu kod eventualnog umišljaja postoji u slučaju kada se učinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljedicu predvidio kao izvjesnu. Tako npr. a pritom kod uĉinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreĊeno u graĊanskom pravu. To znaĉi da je on odobrio nastupanje te posljedice i saglasio se u formi pristajanja na tu posljedicu. naĉin. kod kraĊe.BH-PRAVNICI.uzgredna posljedica (npr. Stvarna obiljeţja kriviĉnog djela mogu biti fiziĉke i pravne pojave. Frankova formula ima jedan krupan nedostatak. Uĉinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da će izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po ostvarenju njegove svrhe. a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u sluĉaju da je posljedicu predvidio kao sigurnu. Obiljeţja kriviĉnog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica kriviĉnog djela. 2. Zbog toga je za umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna: .ubistvo radi nasljeĊa – nasljeĊe je svrha.svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira radnja izvršenja. . Pristajanje na posljedicu Jedno od spornih pitanja u kriviĉnopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošću moţe ustvrditi da je uĉinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije uzima shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv. tuĊa pokretna stvar je obiljeţje djela. isprava itd. pravno svojstvo. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B. 3. ubistvo iz bezobzirne osvete itd).

Na kraju treba istaći da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopće bilo kriviĉno d jelo. Tako npr.COM .kod KD dvobraĉnosti (zna da je već u braku. a ipak zakljuĉi novi). kod protivpravnog lišavanja slobode.COM Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroĉnu vezu izmeĊu te radnje i posljedice koja je nastupila.BH-PRAVNICI. a neka samo 90 WWW. Kad je u pitanju umišljajno kriviĉno djelo. neka kriviĉna djela se mogu izvršiti samo sa direktnim. odgovorno lice.WWW. U takvim sluĉajevima od uĉinioca se zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr. To znaĉi da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti potrebu postojanja svijesti u njenom najjaĉem stepenu. Npr. Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element općeg pojma kriviĉnog djela. za takvo djelo se uvijek odgovara. kod nekih kriviĉnih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti postoji liĉno svojstvo uĉinioca kao što je sluţbeno lice. kod nekih KD liĉno svojstvo je vojno lice (KD protiv oruţanih snaga Federacije). Primjeri takvih djela su izdavanje ĉeka bez pokrića (ĉl. gdje uĉinilac zna da je naĉinjen laţan novac itd. kao npr. ona je kod nekih kriviĉnih djela predviĊena kao obiljeţje bića tih kriviĉnih djela. Kod ovakvih kriviĉnih djela za njihovo izvršenje sa umišljajem nije dovoljna uĉinioĉeva svijest o mogućnosti postojanja odreĊene ĉinjenice. Kada su u pitanju liĉna svojstva ili liĉni odnos.BH-PRAVNICI. kod KD uĉestvovanja u tuĉi uĉinioci odgovaraju za samo uĉestvovanje u fiziĉkom obraĉunu u kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna povreda (ĉl. protivpravnog prekida trudnoće itd). tako i u odnosu na nku buduću ĉinjenicu. kod ĉedomorstva – odnos majke prema njenom djetetu itd.4). To su tzv. U svim tim sluĉajevima svojstvo uĉinioca je osnovno obiljeţje djela. Tako npr. o sigurnosti da ta ĉinjenica postoji. gdje uĉinilac izdaje ili stavlja u promet ĉek za koji zna da nma pokriće ili kod KD krivotvorenja novca (ĉl. kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreĊeni odnos kao što je npr. tj. ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meĊusobnog hrvanja i otimanja. Isto tako.1). već se traţi svijest o njenoj izvjesnosti. Sviješću uĉesnika tuĉe ne mora biti obuhvaćena i ta objektivna okolnost.267 st. Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon izriĉito to odreĊivao kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. a nakon toga do opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B. onda je svijest o njima potrebna samo onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja kriviĉnog djela. što znaĉi da bez tih okolnosti nema kriviĉnog djela. Kod tih kriviĉnih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u odnosu na one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. Znanje stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela Kod nekih kriviĉnih djela u odredbama se traţi da je uĉinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja bića kriviĉnog djela. kao što je lišenje ţivota ili teška tjelesna povreda. s obzirom na odreĊena obiljeţja bića kriviĉnog djela.179). ili kod KD prenošenja spolne bolesti (svijest o liĉnoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti). MeĊutim. To je samo okolnost koja razgraniĉava jedan fiziĉki obraĉun izmeĊu 3 ili više lica na kriviĉno djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira. Ta svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogućem nastupanju posljedice usljed preduzete radnje i to u njenom globalu.rodoskrvnjenje. neovisno od toga da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. To su zapravo objektivne pretpostavke od ĉijeg postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost uĉinioca i zbog toga one ne ulaze u podruĉje vinosti. kriviĉno djelo ubistva sa umišljajem će postojati i u onom sluĉaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa umišljajem da ga liši ţivota. srodnik po krvi u pravoj liniji. liĉna okolnost. Kod nekih kriviĉnih djela liĉno svojstvo je graĊanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka).271 st. Kod nekih kriviĉnih djela odreĊena liĉna okolnost je osnovno obiljeţje kriviĉnog djela. pri ĉemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o pojedinostima prouzrokovanja. Zakon ni kod jednog kriviĉnog djela ne ograniĉava odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj.

Isto tako.144) uĉinilac postupa u namjeri da umanji odbrambenu moć Federacije. kad je imao dovoljno vremena od donošenja odluke do njene realizacije. pobuda Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac kao obiljeţje bića kriviĉnog djela pominje postojanje odreĊene namjere. ne predstavlja dalju posljedicu radnje kriviĉnog djela. Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. koja je predviĊena kao obiljeţje kriviĉnog djela. kraĊa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem. objektivni fiziĉki fenomen koji se kao predstava odraţava u svijesti uĉinioca.279. Cilj je vanjski. Uĉinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j zapravo jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bića kriviĉnog djela. pa u odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. U principu. kod KD podrivanja vojne i odbrambene moći (ĉl. Tako npr. Sa namjerom postupa ono lice koje pod dejstvom predstave o cilju preduzima odreĊenu radnju da bi taj cilj ostvario. ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren. Druga razlikovanja umišljaja Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usva ja naš Zakon. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj i dolus repentinus – kad se odluka donosi na mah. dok se npr. U našem kriviĉnom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno predviĊen kao pooštravajuća okolnost ni za jedno kriviĉno djelo. već o oduzimanju tuĊe pokretne stvari iz ĉl. teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem. iznude itd. nisu iskljuĉene situacije da su posljedice djela sa eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti uĉinioca takva djela zasluţuju teţe kaţnjavanje. kvalificirani oblik krivnje. MeĊutim. trenutno. 91 WWW. gdje uĉinilac postupa u namjeri rušenja Federacije. to će se uzeti kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Ako se dokaţe da nema te namjere. već samo moţe da bude uzet u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne.COM . U takvim sluĉajevima umišljaj dobiva jdan teţi. treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bića tog kriviĉnog djela. onda bi se radilo o potpuno drugom kriviĉnom djelu. prema kojem je usmjerena namjera. MeĊutim. Kod nekih kriviĉnih djela zakon odreĊuje da odreĊena radnja sa posljedicom. prevare. postoje i kriviĉna djela kod kojih cilj. cilj. već motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost uĉinjenog djela i na opasnost samog uĉinioca. Tako npr.146). Namjera. na mah. kod KD kraĊe djelo se ĉini u namjeri da se prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. već se tu traţi i odreĊena namjera uĉinioca. U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim ili eventualnim umišljajem. kod iznuĊivanja iskaza nije bitno da li je taj iskaz zaista i iznuĊen.BH-PRAVNICI. ili kod KD terorizma (ĉl.WWW. Tako npr. onda se u tom sluĉaju ne radi o kraĊi. njenog ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd.COM sa eventualnim umišljajem. Kod tih kriviĉnih djela nije dovoljan samo umišljaj. kriviĉnopravna teorija poznaje i druga razlikovanja umišljaja. Dolus repentinus predviĊen je kod nas kao privilegirajuća okolnost kod kriviĉnog djela ubistva na mah iz ĉl.172. Ukoliko bi kod tog kriviĉnog djela uĉinilac postupao sa direktnim umišljajem. hladnokrvno. Tako npr. nesavjesno lijeĉenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraĊe postoji i kod utaje.BH-PRAVNICI. Dolus repentinus postoji u sluĉaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja. U ovakvim sluĉajevima nije vaţno da li je namjeravani cilj i ostvaren. Dolus preameditatus postoji u sluĉaju kad je uĉinilac odluku donio nakn duţeg razmišljanja.

Kod umišljaja uĉinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na posljedicu. Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja. odnosno predviĊa mogućnost ispunjenja stvarnih obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te svoje mogućnosti. Kod eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreĊeni. s tim da je on prema svojim liĉnim svojstvima mogao. Na taj naĉin u definiciju nehata unosi se element neopreznosti uĉinioca. tj. jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice uopće neće doći. a kad su u pitanju ista kriviĉna djela.profesionalni nehat. s tim da je on olako drţao da će tu posljedicu moći sprijeĉiti ili da ona uopće neće nastupiti.COM . krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. kriviĉnopravna teorija poznaje i tzv. dok je element volje negativno odreĊen.WWW. na uĉinioĉevom unutrašnjem stavu prema posljedici. Osnov za razgraniĉenje izmeĊu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiĉkim elementima. Svjesni nehat postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupanja zabranjene posljedice. tj. Profesionalni nehat se smatra teţom vrstom nehata. ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. mora obuhvatiti sve one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj. odnosno uĉinioĉevo nepristajanje na posljedicu zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopće neće nastupiti ili će je on moći sprijeĉiti. Nesvjesni nehat postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da usljed preduzete radnje doĊe do nastupanja posljedice. svijest uĉinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista. Za nehat se odgovara samo onda kad je to zakonom izriĉito propisano.15 KZ FBiH.COM NEHAT Pojam i oblici nehata Nehat ili culpa je drugi mogući psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji dovodi do kriviĉne odgovornosit uĉinioca.BH-PRAVNICI. Okolnost da se radi o profesionalnom nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Prema odredbi ĉl. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti. Kod nehata se uĉinilac uopće ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem kriviĉnog djela. kazne za nehatni oblik redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela. ali se on sa takvom mogućnošću ne saglašava. Nesaglašavanje uĉinioca sa posljedicom. iako naš kriviĉni zakon ne uspostavlja izriĉito veću odgovornost uĉinioca za profesionalni nehat ni kod jednog kriviĉnog djela. Dakle. Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni. Osnovna razlika izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu. On postoji kada uĉinilac ima svijest o mogućnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu. odnosno 92 WWW. odnosno stvarnom obiljeţju kriviĉnog djela. gdje se radi o nehatu odreĊenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih kada preduzima odreĊene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. Svjesni nehat Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria. dok je kod svjesnog nehata samo element svijesti pozitivno odreĊen. Pored svjesnog i nesvjesnog nehata. a prema objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogućnosti.BH-PRAVNICI.

pouzdavanje u slučajno izostajanje posljedice. i po intelektualnim i po voljnim elementima. iako je svjestan da kad to ĉini na takvom mjestu i u ljetno vrijeme. jer je umišljaj teži oblik krivnje. U domaćoj teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se olako drţanje da posljedica neće nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj sluĉajnosti. siguran.BH-PRAVNICI. moţe doći do izbijanja poţara. odnosno sa djelom. on je ipak nehatni a ne umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. Kod njega nema svijesti o mogućnosti prouzrokovanja. to će prije uputiti na zakljuĉivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. odnosno kad nije bio svjestan mogućnosti da su u konkretnom sluĉaju ispunjena stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela. To je tzv. Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreĊen. ali je prije toga oĉistio mjesto loţenja i pripremio pogodna sredstva za gašenje. Iako nema precizne granice izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. U takvom sluĉaju postoji eventualni umišljaj uĉinioca. 93 WWW. U drugom sluĉaju. Ako je u pitanju nepaţnja i neopreznost visokog stepena. iako je prema objektivnim okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti svjestan te mogućnosti. tj. I svjesni nehat je oblik krivnje. eventualni umišljaj moţe postojati samo u onim sluĉajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti zakljuĉak da se uĉinilac saglasio sa posljedicama.COM njegove nepaţnje. uĉinilac je takoĊer svjestan moguće posljedice.COM . Ono mora biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na ĉitavom skupu tih okolnosti. Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje. Kad je u pitanju neopreznost uĉinioca.WWW. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili većeg stepena. On je kod svjesnog nehata pozitivan. to bi moglo znaĉiti da se uĉinilac zapravo saglasio sa posljedicom i da se njegov psihiĉki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju. Sasvim je druga situacija ako uĉinilac u istim okolnostima vremena i mjesta loţi vatru. U prvom sluĉaju. Kod umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom. postojao bi svjesni nehat. a kod nesvjesnog nehata su obje strane negativno definisane. Kod umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane. on se praktiĉno saglašava sa nastupanjem posljedice. Sporni granični slučajevi između eventualnog umišljaja i svjesnog nehata uvijek se moraju uzeti kao nehat. a po drugom se mora oslanjati na konkretnu okolnost. a ne samo kao vjerovatan. Ako bi u drugom sluĉaju došlo do izbijanja poţara. pa samim tim nema ni njegovog saglašavanja sa posljedicom. Ovo ne znaĉi da tamo gdje nije utvrĊen umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata. Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u sluĉaju kad se uĉinilac pouzdava u neke potpuno neodreĊene okolnosti. bez obzira da li je u pitanju htijenje posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje. ali već time što je uĉinilac drţao da do posljedice neće doći. dok je element volje u oba sluĉaja negativan. Po jednom stanovištu uĉinilac moţe raĉunati na sluĉaj. što znaĉi da se i on u svakom slučaju mora dokazati. ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja. Razlika izmeĊu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu. a kod nesvjesnog negativan. Nesvjesni nehat Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu.BH-PRAVNICI. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan. jedne prirode je situacija kada uĉinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru. uĉinilac je svjestan mogućnosti izbijanja poţara i kako ništa konkretno ne preduzima na spreĉavanju. pristaje na posljedicu. Tako npr. ali se on nije saglasio sa posljedicom jer je preduzeo neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da posljedica uopće ne nastupi ili da je on sprijeĉi.

lijeĉniĉke intervencije. To znaĉi da se ta dva kriterija meĊusobno dopunjavaju. vrlo naglašene paţljivosti. Pri tome treba imati u vidu da ĉitav niz raznih djelatnosti zahtijevaju veći ili manji stepen paţljivosti. Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreĊivanju paţljivosti. U tom smislu nepaţnja uopće i njen stepen mogu se utvrĊivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju. Nesvjesni nehat neće postojati ni u situaciji kad uĉinilac usljed svojih osobnih svojstava nije mogao predvidjeti mogućnost nastupa posljedice. onda se utvrĊuje da li je uĉinilac prema svojim osobnim svojstvima to i mogao. saobraćaj. dok kod sluĉaja uĉinilac niti je bio duţan niti je mogao da predvidi takvu mogućnost. Nehat bi postojao ako se uĉinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u postojećim okolnostima ponašao svaki prosjeĉan ĉovjek. pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeĉna paţnja kao posebno mjerilo.BH-PRAVNICI. koji predstavlja objektivnu uzroĉnu vezu izmeĊu preduzete radnje i posljedice. odnosno nepaţljivosti. jer zakonodavac kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti”. ali prema paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti nije morao da je predvidi. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane ĉovjeka posebne.15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno. Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. ali istovremeno i ograniĉavaju. razliĉite opasne djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). Paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti je neko opće mjerilo u odreĊivanju nehata. neće postojati nesvjesni nehat ako je uĉinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima mogao da predvidi nastup posljedice. U kriviĉnopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na: culpa lata – teţak nehat. culpa levissima – veoma lak nehat. iako je po paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti na to bio duţan. Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti u datim okolnostima. 94 WWW. bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji. Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obiĉnom ţivotu.COM . Zbog te duţnosti i mogućnosti predviĊanja nastupa zabranjene posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje. culpa levis – laki nehat. to znaĉi da se nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na liĉnost samog uĉinioca tj. dok sluĉaj ne predstavlja oblik krivnje i ne povlaĉi kriviĉnu odgovornost. ili po oba kriterija zajedno. Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij. Takve djelatnosti su npr. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane opreznog ĉovjeka.BH-PRAVNICI. pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala.WWW. Kod utvrĊivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrĊuje da li je postojala duţnost na predviĊanje posljedice. Tako npr. Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg kriviĉnog prava. Naš KZ u odredbi ĉl. u utvrĊivanju nesvjesnog nehata moguća je kombinacija oba kriterija. s obzirom na njegove psihiĉke mogućnosti. osobna svojstva ili okolnosti pri ĉemu je potpuno nebitna paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti.COM Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i sluĉaja. ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata uĉinilac i mogao i morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice. koji postoji u sluĉaju kada je nastupila posljedica mogla biti predviĊena od svakog prosjeĉnog ĉovjeka.

U zakonu ima dosta sluĉajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna kriviĉna djela ako iz tih djela proizaĊe teţa posljedica (npr.16 KZ FBiH. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se krivična djela kvalificirana težom posljedicom. koja nakon izvjesnog vremena umre. Nema teţe kazne ako je teţa posljedica rezultat sluĉaja.1). osoba A će odgovarati samo za osnovni oblik teške tjelesne povrede (ĉl. Dakle.177 st. To pitanje je pitanje vinosti.171 st. Prema odredbi ĉl. onda će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva (ĉl. bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što su uĉinjena pod naroĉitim okolnostima nazivamo krivična djela kvalificirana naročitom okolnošću. kad iz kriviĉnog djela proizaĊe teţa posljedica za koju zakon propisuje teţu kaznu. Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom. ĉl. moţe se govoriti samo o uĉinioĉevoj odgovornosti za osnovno kriviĉno djelo. TakoĊer postoje situacije kad izvršenje nekog kriviĉnog djela prate posebne okolnosti koje ga ĉine teţim. osoba A će odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu smrću (ĉl.177 st. Ako se ne dokaţe nehat u odnosu na teţu posljedicu. nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi kako u odnosu na osnovno djelo.COM . Kvalificirana kriviĉna djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija u sudskoj praksi. ta teţa kazna moţe se izreći uĉiniocu samo u sluĉaju ako je u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata. samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje teţe propisane kazne. tako i u odnosu na teţu posljedicu.ĉl.320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja i sl). Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne povrede iz koje proiziĊe smrt povrijeĊenog. Kriviĉni zakoni izdvajaju takve situacije i za njih predviĊaju teţu kaznu. Pirmjer djela kvalificiranog naroĉitom okolnošću je povreda straţarske.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo umišljajni ili nehatni delikt.WWW.COM ODGOVORNOST ZA KRIVIĈNA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI NAROĈITOM ODGOVORNOŠĆU Pojam kvalificiranog kriviĉnog djela U praksi postoje situacije da odreĊeni uĉinilac izvrši odreĊeno djelo nakon ĉega iz tog kriviĉnog djela proiziĊe teţa posljedica od one koja u takvim sluĉajevima redovno nastupa.5).1). Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat sluĉaja. U takvom sluĉaju.BH-PRAVNICI. Po odredbi ĉl. samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B. patrolne ili druge sliĉne sluţbe koje je uĉinjeno pored skladišta oruţja ili nekog drugog objekta od znaĉaja. Kvalifikovana kriviĉna djela i sticaj kriviĉnih djela 95 WWW.308 – teška djela protiv opće sigurnosti i imovine. Kvalificirana kriviĉna se pojavljuju iskljuĉivo kao posebna kvalifikacija osnovnih kriviĉnih djela. Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B. Suština kvalificiranih kriviĉnih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos uĉinioca mora postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla primijeniti teţa kazna. Ukoliko se utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota.BH-PRAVNICI.

ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne bolesti. zakonodavac predviĊa teţu kaznu za kriviĉno djelo povrede straţarske. na takvog uĉinioca primjenjuju se opće odredbe o kriviĉnoj odgovornosti.16 predstavlja odreĊenu pogodnost za uĉinitelja kriviĉnog djela samo zbog njegovog oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu. municije ili eksplozivnog materijala. tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju.378 st. Odgovornost za kriviĉna djela kvalificirana naroĉitom okolnošću Naš KZ nema opće odredbe kad su u pitanju ovakva djela. u odredbi ĉl.1 (ubistvo).4. Iako prema odredbi ĉl. U takvom sluĉaju teţa kazna za uĉinioca dolazi u obzir neovisno od toga da li je to protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili nehatnog postupanja uĉinioca. tada bi se radilo o idealnom sticaju 2 kriviĉna djela – silovanja i ubistva.BH-PRAVNICI. već prividni idealni sticaj kriviĉnih djela.COM Odredba ĉl. tada bi postojala 2 kriviĉna djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo.16 zakonodavac predviĊa nehat u odnosu na teţu posljedicu. Tako npr. ipak su moguće i takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim sluĉajevima kada je ona rezultat umišljajnog postupanja uĉinioca. tj.16 za teţu posljedicu. u navedenom primjeru postoji samo jedno KD i to iz ĉl. Tako npr. Ako se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti. Ukoliko bi se. u sluĉaju da kod uĉinioca postoji umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica. I u kriviĉnom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim okolnostima. s obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu. MeĊutim. tada postoji stvarna zabluda ili error facti.konzumirana kriviĉnim djelom ubistva. utvrdilo da je kod uĉinioca u odnosu na posljedicu postojao umišljaj kao oblik krivnje. nego po odredbi ĉl. s obzirom da teška tjelesna povreda biva obuhvaćena. MeĊutim. Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bića kriviĉnog djela ili neke druge stvarno postojeće ĉinjenice koje nisu obiljeţja kriviĉnog djela i ne ulaze u njegovo biće. ili kod drugog objekta vaţnog znaĉaja.WWW.COM . To su sluĉajevi u kojima zakon ne pre dviĊa umišljajno ostvarenje teţe posljedice kao posebno kriviĉno djelo. u KZ postoji niz kriviĉnih djela u kojima se predviĊa teţa kazna ako je izvršenje tih djela praćeno posebnim okolnostima. kod kriviĉnog djela protivpravnog lišenja slobode iz ĉl. ZABLUDA I NJEN ZNAČAJ U KRIVIČNOM PRAVU STVARNA ZABLUDA Pojam stvarne zablude U pravnoj nauci zabluda se obiĉno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti. S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti.187 st.254 st.171 st. Da nema takve odredbe u našem zakonu. meĊutim. Tako npr. tada neće postojati pravi. zakonodavac predviĊa teţu kaznu ako je protivpravno lišenje slobode trajalo duţe od 30 dana.2. kao što je odredba ĉl. Tako npr. MeĊutim. Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim sluĉajevima ogleda se u tome što će oblik krivnje biti uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne. u kriviĉnom pravu se stvarna zabluda pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu.5.3. patrolne ili druge sliĉne sluţbe ako je osnovno djelo uĉinjeno kod skladišta oruţja. Kako Zakon ne predviĊa posebnu odgovornost za takva kriviĉna djela.BH-PRAVNICI. u nizu situacija bi postojala 2 kriviĉna djela u idealnom sticaju. u sluĉaju da uĉnilac hoće da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe. Tako npr. odnosno ĉinjenica. 96 WWW.177 st. za uĉinioca je povoljnije da nakon teške tjelesne povrede kvalificirane smrću odgovara po odredbi ĉl.

Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim okolnostima. što znaĉi da je i mogao i morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima. Takvo rješenje predviĊa i odredba ĉl. Kada je u pitanju stvarna okolnost kao ĉinjenica pravne prirode. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u sluĉaju ako uĉinilac nije bio u zabludi usljed nehata. ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. smatrajući da je ta stvar napuštena. kad uĉinilac oduzima stvar koja pripada nekom (tuĊa pokretna stvar). stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva.COM . Kad je u pitanju otklonjiva zabluda. jer uĉinilac koji djelo izvrši u stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. Takva situacija postoji u sluĉaju kada je uĉinilac imao pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bića kriviĉnog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost (u širem smislu). Uĉinilac će biti kriviĉno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviĊa kriviĉnu odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje.17. Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljuĉuje umišljaj. st. Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana. iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima pravilnu predstavu. djelo bilo dopušteno. u uţem ili širem smislu) uvijek iskljuĉuje umišljaj. pored umišljaja iskljuĉuje i nehat. To znaĉi da je kod neotklonjive stvarne zablude u pitanju sluĉaj. gdje se kaţe da nije krivično odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja. Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljuĉuje uvijek nehat. ako bi zaista postojala. Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva. takav uĉinilac moţe biti i kriviĉno odgovoran i kriviĉno neodgovoran. Ĉinjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fiziĉke ili pravne prirode. da su one stvarno postojale. ali ima pogrešnu predstavu o stvarnosti napada. Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je uĉinilac bio u zabludi usljed nehata. kod kriviĉnog djela kraĊe. kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fiziĉke prirode. U oba sluĉaja uĉinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela koje izvršava. ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu). Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela poĉinjeno u otklonjivoj stvarnoj zabludi.BH-PRAVNICI. što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog kriviĉnog djela. jer niti je mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. tada će uĉinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu predviĊena za nehatno izvršenje djela. 97 WWW. 2. iskljuĉivala protivpravnost uĉinjenog djela.BH-PRAVNICI. pa neotklonjiva zabluda iskljuĉuje ne samo umišljaj nego i nehat. tako da bi to djelo bilo dozvoljeno. Stvarna zabluda je zapravo negacija umišljaja.WWW. odnosno stvarnosti opasnosti. koji zapravo ne postoje.COM Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog karaktera i koja ulazi u obiljeţje bića kriviĉnog djela. Iz izloţenog slijedi: 1. moţe se ka primjer navesti kriviĉno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je uĉinilac imao pogrešnu predstavu o vlastitoj polnoj zaraţenosti. Tako npr. Stvarna zabluda u širem smislu postoji u sluĉaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela. stvarna zabluda u uţem smislu će postojati npr. odnosno iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost uĉinioca. odnosno putativna krajnja nuţda. jer su moguće situacije da se uĉinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata.1 KZ FBiH.

Tako npr. potpuno je irelevantna zabluda uĉinioca kriviĉnog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajući joj otrov i smatrajući da će taj otrov trenutno djelovati. to ustvari znaĉi da postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz koji će biti ostvarena neka stvarna ĉinjenica kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. kao npr.COM . zabluda o podvoĊenju ĉinjenica pod te pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. Za kriviĉnu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju djela koja je postojala prije preduzimanja radnje izvršenja. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljuĉuje odgovornost za nehat samo u onim sluĉajevima u kojima zakon uopće ne predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje djela. a ona zapravo pripada osobi C. Tako npr. To znaĉi da te okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem uĉinioca. Ako je u pitanju pogrešno podvoĊenje ĉinjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreĊujući biće nekog kriviĉnog djela. Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajući bića nekih kriviĉnih djela mogu biti pravne i vanpravne prirode. Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne iskljuĉuje umišljaj. “organizator”. Da bi stvarna zabluda iskljuĉila kriviĉnu odgovornost.BH-PRAVNICI. jer su to obiljeţja svih kriviĉnih djela kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. Kako stvarna zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela. Neovisno od toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima. ona moţe biti fiziĉka ili pravna ĉinjenica. posljedici i uzroĉnoj vezi izmeĊu radnje i posljedice. kao npr: 1. Ta lica će biti kriviĉno odgovorna. kod kriviĉnog djela prenošenja polne bolesti da kod uĉinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj zaraţenosti. “nemoćno lice” itd. U takvim sluĉajevima zabluda o tim okolnostima je kriviĉnopravno relevantna. a nebitno je kome ta stvar stvarno pripada. “isprava” itd. ali pritom nisu znali da taj odnos predstavlja “srodstvo po krvi u pravoj liniji”. 98 WWW. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti.”tuĊa pokretna stvar”. Kod nekih kriviĉnih djela njihova stvarna obiljeţja su liĉni odnosi.BH-PRAVNICI. Za postojanje stvarne zablude bitno je da postoji zabluda o ĉinjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja radiće se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog srodniĉkog odnosa u smislu da su otac i kćerka. Stvarna zabluda u uţem smislu Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju. Kada je u pitanju stvarna okolnost. jer pravna zabluda ne iskljuĉuje odgovornost. To onda znaĉi da i uĉinioĉeva zabluda o pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaĉaja. Kada je u pitanju uĉinioĉeva svijest o posljedici i o uzroĉnoj vezi kod umišljaja je reĉeno da se kod uĉinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja. a on je meĊutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili dana. Pravne prirode bili bi pojmovi npr. Tako npr. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljuĉuje umišljaj kad uĉinilac nije bio svjestan stvarnih okolnosti djela. postojaće kriviĉno djelo kraĊe i u sluĉaju kad osoba A oduzme tuĊu pokretnu stvar misleći da je ona stvar osobe B.COM 3. Zabluda o pojedinostima prouzrokovanja ima znaĉaj samo kod onih kriviĉnih djela kod kojih je zakon upravo pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. potrebno je da postoji u vrijeme preduzimanja radnje. Tako stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji. već o pravnoj zabludi. brat i sestra. Tako će u navedenom primjeru postojati pravna zabluda u sluĉaju da su izvršioci svjesni svog srodniĉkog odnosa. njegove posljedice i uzroĉne veze. a vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”. tada se ne radi o stvarnoj.WWW. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari.

Kad su u pitanju kvalificirana kriviĉna djela. kod kriviĉnog djela špijunaţe djelo postoji kada se preda. ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje. dok je otklonjiva zabluda kriviĉnopravno potpuno irelevantna. Aberratio ictus postoji npr. Tako npr. Npr. to nije obiljeţje kriviĉnog djela. To znaĉi da je kod nehatnih delikata pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda. saopšti ili uĉini dostupnim stranoj drţavi. ekonomske ili sluţbene naravi.stvarnoj ĉinjenici koja mora biti ispunjena da bi uĉinjeno djelo bilo kriviĉno djelo. jer otklonjiva zabluda zapravo jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. Tako npr. već se radilo o zabludi u konkretnom obliku u kojem se realizirao taj predmet. jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva umišljaj uĉinioca u odnosu na kvalifikatornu okolnost. Zabluda o predmetu. pa će postojati umišljajno ubistvo. kao što je npr. s obzirom da po ĉl.WWW. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda. a u stvari vrši prema drugom predmetu. loša vidljivost. Takva zabluda je kriviĉnopravno irelevantna. uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. Zabluda o uzroĉnoj vezi – sluĉaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u sluĉaju kad uĉinilac preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu. a djelo izvrši prema drugom licu ili predmetu. a zapravo je vrši prema drugom licu. Postojaće kriviĉno djelo špijunaţe uĉinjeno s umišljajem. Otklonjiva zabluda o okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan je praktiĉno irelevantna. jer neotklonjiva zabluda iskljuĉuje i umišljaj i nehat. pobudi. kriviĉnopravno je irelevantna zabluda o onim liĉnim okolnostima na strani uĉinioca koje su subjektivne prirode.324) potpuno je nebitno to što uĉinilac pogrešno smatra da više nije moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. Kod djela kvalificiranih naroĉitom okolnošću. onda je situacija ista kao kod umišljaja. Ako je uĉinilac smatrao da je u pitanju vojni podatak ili dokument. U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj. podbaĉaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u neposrednoj blizini osobe B. uraĉunljivosti. a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu.BH-PRAVNICI. Takav uĉinilac će biti odgovoran za nehatno izvršenje djela kod onih djela kod kojih zakon predviĊa i takvu odgovornost. situacija se rješava tako da kod kriviĉnih djela kvalificiranih teţom posljedicom kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje samo neotklonjiva zabluda po nastupanju teţe posljedice. TakoĊe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije.COM 2. potpuno je nebitna zabluda uĉesnika u tuĉi iz ĉl. S obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u vrijeme kad je još bilo moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. Isto tako. KZ da u toj tuĉi niko neće biti lišen ţivota ili da drugome neće biti nanesena teška tjelesna povreda. organizaciji ili licu tajni podatak ili dokument Federacije.179. motivu itd.BH-PRAVNICI. U pogledu kriviĉne odgovornosti u teoriji postoje 2 shvatanja: 99 WWW. u sluĉaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na njega iz vatrenog oruţja. za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava ţivota. jer kod uĉinioca nije postojala zabluda o stvarnom obiljeţju koje je odreĊeno zakonom. Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje. kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela (ĉl.COM . već samo uslov od kojeg zavisi da li će to konkretno neprijavljivanje biti kriviĉno djelo. zabluda o uzrastu. takva njegova zabluda je irelevantna. tj. 3.16 odgovornost za teţu posljedicu zahtijeva nehat uĉinioca. kod KD ubistva osoba A lišava ţivota osobu B pogrešno ga smatrajući osobom C. ali u odnosu na smrt osobe C kod njega nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedico m ni u formi htijenja niti u formi pristajanja. licu i uzroĉnoj vezi Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u sluĉaju kad uĉinilac pogrešno smatra da djelo vrši prema jednom predmetu. kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje i neotklonjiva i otklonjiva zabluda. Isto tako. Zabluda o licu (error in persona) postoji u sluĉaju ako uĉinilac pogrešno drţi da radnju preduzima prema jednom licu. neovisno od toga da li je on po svojoj prirodi vojne.

kako otklonjiva tako i neotklonjiva. U takvom sluĉaju uĉinilac bi odgovarao samo za djela za koja KZ predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje. Pravna zabluda postoji u slijedećim sluĉajevima: Ako uĉinilac nije znao da je njegovo djelo odreĊeno u Kriviĉnom zakonu kao kriviĉno djelo. jer se u takvim sluĉajevima uvijek iskljuĉuje umišljaj uĉinioca. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i nehatnog ubistva. jer uĉinilac pogrešno drţi da neko prema njemu primjenjuje protivpravni napad. do kojeg je i došlo.BH-PRAVNICI. Stvarna zabluda u širem smislu Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu. Uĉinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata.COM 1. Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljuĉuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne predviĊa odgovornost za nehatno izvršenje. Klasiĉni primjeri stvarne zablude u širem smislu su tzv. uĉinilac ne plaća alimentaciju koja mu je nareĊena izvršnom sudskom odlukom. uvijek iskljuĉuje umišljaj. Kod putativne nuţne odbrane u pitanju je zabluda o stvarnosti protivpravnog napada. Takvo rješenje je u skladu sa irelevantnom error in persona. takav zahvat ĉinila i opravdanim i dozvoljenim. što znaĉi da ona postoji kada uĉinilac nije znao da je njegovo djelo zabranjeno. pa se takve situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja. kad bi postojala. jer je kod uĉinioca postojao umišljaj na smrt osobe B. U ovakvim sluĉajevima treba uzeti da je zabluda o uzroĉnoj vezi potpuno relevantna. Tako npr. a koja bi kad bi postojala iskljuĉivala protivpravnost.WWW.COM .BH-PRAVNICI.10 i ĉl. pored umišljaja iskljuĉuje odgovornost i za nehat. 2. Npr. Bitno je samo da je kod uĉinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota. Kod putativne krajnje nuţde uĉinilac je u zabludi u pogledu stvarnosti istovremene neskrivljene opasnosti. Pritom je irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C. a time i postojanje kriviĉnog djela. neće postojati kriviĉna odgovornost za tjelesnu povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o postojanju bolesti koja bi. a u odnosu na ostala djela postoji kriviĉna odgovornost uĉinioca. ne 100 WWW. kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim stvarnim okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost i koje djelo ĉine dozvoljenim. Neotklonjiva zabluda u širem smislu.putativna nužna odbrana ili putativna krajnja nužda. Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu uĉiniti neko djelo dozvoljenim. PRAVNA ZABLUDA Pojam pravne zablude Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela.11 izriĉito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao stvarne okolnosti koje iskljuĉuju protivpravnost. Iz prethodnog zakljuĉujemo: Zabluda u širem smislu. One se nazivaju negativne stvarne okolnosti. Naš KZ u odredbama ĉl. što znaĉi da uĉinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji. a nehat u odnosu na smrt osobe C. gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao obiljeţja bića kriviĉnog djela.

Tako npr. može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne.COM znajući da je neplaćanje alimentacije predviĊeno u KZ kao kriviĉno djelo pod nazivom “izbjegavanje izdrţavanja”.COM . roditelji fiziĉki kaţnjavaju svoje dijete zbog lošeg uspjeha u školi. Tako npr. uĉinilac se bavi proizvodnjom i prometom robe ĉiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ograniĉen. Ako uĉinilac pogrešno supsumira neku stvarnu ĉinjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon upotrebljava pri odreĊivanju bića nekog kriviĉnog djela. Dakle. ĉini kriviĉno djelo dozvoljenim. pod uslovom da se uĉinilac u takvoj zabludi nalazio iz opravdanih razloga. - - - Uticaj pravne zablude na kriviĉnu odgovornost i kaţnjivost Dejstvo pravne zablude na kriviĉnu odgovornost razliĉito je riješeno u uporednim zakonodavstvima. Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u ĉistim oblicima. Osim toga. Zbog toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema kojoj pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj. pravna zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne ili za oslobaĊanje od kazne. ako uĉinilac. koja jeste obiljeţje bića kriviĉnog djela. koje se rješava posebno u svakom konkretnom sluĉaju. Ako uĉinilac pogrešno smatra da neka postojeća okolnost. Ako uĉinilac pogrešno smata da neka postojeća okolnost. uĉinilac ne zna koje se srodstvo smatra kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se smatra polnom zarazom itd. pogrešno smatra da je uĉinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo uĉini po nareĊenju nekog njemu nadreĊenog lica. a razliĉit pristup postoji i u kriviĉnopravnoj teoriji. uĉinilac prisvoji nešto od opreme koja mu je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite. Tako npr. Na takav naĉin postupio je i naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi ĉl. naĉelo ignorantia iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraĉunljivi ljudi poznaju sve vaţeće propise. U tom smislu moţe se reći da postoje 2 osnovne koncepcije: Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet. smatrajući da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska mjera). odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv. te da je u kontradikciji sa naĉelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju kriviĉno odgovoran uĉinilac. koja nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. 101 WWW. Pitanje postojanja opravdanih razloga spada u red faktiĉkih pitanja. Npr. U takvom sluĉaju kod uĉinioca postoji pogrešna ocjena uticaja neke postojeće okolnosti na zabranjenost uĉinjenog djela. Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog. Uĉinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno biće kriviĉnog djela. ĉini djelo dozvoljenim usljed malog znaĉaja djela. Ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti uĉinjenog djela u sluĉaju kad protivpravnost nije element tog kriviĉnog djela (npr.WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Pritom nije vaţno da li je taj pojam odreĊen kriviĉnopravnom ili vankriviĉnopravnom normom. što znaĉi da neznanje zakona škodi i prema kojoj pravna zabluda uopće nije relevantna kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i kaţnjivost takvog uĉinioca.18: učinilac koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. koji je sluţbeno lice. ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje uĉinioca.

Kad je u pitanju kriviĉnopravno dejstvo pravne zablude.BH-PRAVNICI. U takvim sluĉajevima za umišljaj uĉinioca potrebna je i njegova svijest o protivpravnosti. ona je samo fakultativni osnov za ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne.kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo. Od pravila da pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom sluĉaju ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti. Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se kriviĉnom djelu radi. onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj pa time ni kriviĉna odgovornost. da li će uĉinioca blaţe kazniti ili osloboditi od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani razlozi s obzirom da je opravdanost kategorija podloţna stepenovanju. . što znaĉi da treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog sluĉaja pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno.COM .BH-PRAVNICI. koja je pravna zabluda. kao i psihiĉka svojstva samog uĉinioca. koji je djelo poĉinio u pravnoj zabludi.43 st.2 KZ. a da ne bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo. u svom dejstvu potpuno se izjednaĉava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda. Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju. To znaĉi da uĉinioca. pri ĉemu nije iskljuĉena mogućnost da uĉinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno kriviĉno djelo. a protivpravnost kod konkretnog djela spada u osnovna obiljeţja djela. sud moţe: . 102 WWW.WWW. . pa kako te svijesti kod njega nema. Za koju će se od navedenih mogućnosti sud opredijeliti zavisi od svih okolnost i konkretnog sluĉaja.osloboditi uĉinioca od kazne.kaznu neograniĉeno ublaţiti na osnovu ĉl. U takvim sluĉajevima zabluda o protivpravnosti.COM U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij.

Radnje sauĉesnika mogu biti razliĉite. Dakle. Objektivna i subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika kao uslov postojanja sauĉesništva Za postojanje sauĉesništva nije dovoljno samo prosto uĉešće više lica u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. Pored objektivne i subjektivne veze. Subjektivna veza kod sauĉesništva ogleda se u svijesti svih sauĉesnika o zajedniĉkom djelovanju.COM SAUČESNIŠTVO U KRIVIČNOM DJELU POJAM SAUČESNIŠTVA OPĆI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUĈESNIŠTVA Opća razmatranja i znaĉaj sauĉesništva Sauĉesništvo postoji u sluĉaju kada u ostvarenju nekog kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu problem sauĉesništva se razliĉito rješava u zavisnosti od kaznene politike odreĊene drţave u odreĊeno vrijeme.BH-PRAVNICI. iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razliĉitih lica. odnosno za kriviĉnu odgovornost pomagaĉa i podstrekaĉa nuţno je postojanje krivnje i to samo u sluĉaju ako su postupali s umišljajem. IzmeĊu tih radnji i nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroĉna veza. što znaĉi da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog. ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifiĉnosti na planu kriviĉne odgovornosti. OBLICI SAUĈESNIŠTVA U kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika: 103 WWW. te radnje sauĉesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja. a da pomagaĉi i podstrekaĉi moraju da znaju za izvršioca. Uĉešće više lica u ostvarivanju nekog kriviĉnog djela predstavlja poseban oblik kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari djelovanjem pojedinaca. Objektivna veza ogleda se u tome što. Prema izloţenom.COM . Takva lica nazivaju se saučesnici. sauĉesništvo postoji kad u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica koja su svjesna zajedniĉkog djelovanja. već je nuţno da izmeĊu pojedinih sauĉesnika postoji odreĊena objektivna i subjektivna veza. objektivna veza u saučesništvu sastoji se u zajedničkom rezultatu radnji svih saučesnika. Sauĉesništvo ne predstavlja samostalni osnov kriviĉne odgovornosti. To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja. za postojanje sauĉesništva u uţem smislu. sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one doprinijele nastupanju zabranjene posljedice.WWW.BH-PRAVNICI.

jer ne prihvata pojmove podstrekaĉa i pomagaĉa kao pojmove odvojene od izvršioca. Sauĉesništvo u uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje. i podstrekaĉi i pomagaĉi. Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreĊivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva. MeĊutim. pored neposrednog izvršioca. u kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika. pa su izvršioci. a u drugom pomaganje. POJEDINI OBLICI SAUČESNIŠTVA IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO Pojam izvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji poznat je tzv. a neka mu pomažu da izvrši to kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u neposrednom prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja. a koje su bitne za odmjeravanje kazne.BH-PRAVNICI. jedinstvenom pojmu izvršioca. što znaĉi da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i 104 WWW.COM . pod tim pojmom se prihvata svako lice koje doprinese izvršenju kriviĉnog djela. Prema tome. S tim u vezi postoji sauĉesništvo u uţem i sauĉesništvo u širem smislu. Bitno je samo da ta radnja predstavlja uslov posljedice. Saizvršilaštvo npr.WWW. Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974. koji ne sadrţi odredbe o sauĉesništvu. Sauĉesništvo u uţem i širem smislu U kriviĉnopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik sauĉesništva. pa ista kazna koja slijedi za neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaĉa i za podstrekaĉa. silovanje ili ubistvo. nisu iskljuĉene ni situacije kada je teško razgraniĉiti saizvršilaštvo i pomaganje. posebno od pomaganja. što znaĉi da je to svaka ona radnja koja predstavlja uslov za nastupanje zabranjene posljedice. a u odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. To su: izvršilac odnosno saizvršilac. Na visinu kazne pojedinim sauĉesnicima utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog sauĉesnika. podstrekaĉ i pomagaĉ. S obzirom da jedna te ista radnja sauĉesnika u jednom sluĉaju moţe predstavljati saizvršilaštvo. postoji kad 2 lica zajedniĉki izvrše kraĊu. Tu se ne pravi razlika izmeĊu uzroka i uslova posljedice. svi oni su izvršioci tog kriviĉnog djela. Kad u ostvarenju kriviĉnog djela pored izvršioca ili saizvršilaca uĉestvuju i druga lica od kojih neka podstiču izvršioca da izvrši kriviĉno djelo.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca. Prema principalnoj ili pluralistiĉkoj teoriji takoĊer se insistira na jednakom znaĉaju svih radnji za nastupanje posljedice. Tu se zapravo radi o tzv. Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju sauĉesništva kao posebnog instituta kriviĉnog prava. tada u ostvarenju tog djela postoji i sauĉesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja. pored podstrekavanja i pomaganja. jer zakonodavac u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo i sauĉesništvo u uţem smislu.godine.COM Ako 2 ili više lica zajedniĉki izvršavaju neko kriviĉno djelo. U najvećem broju sluĉajeva nije problem jasno odrediti izvršioca odnosno saizvršioca i razgraniĉiti taj od drugih oblika sauĉesništva. precizno odreĊivanje je vrlo vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik sauĉesništva. Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca. a sauĉesništvo u širem smislu pored pomaganja i podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo.

Na osnovu tih teorija vrši se razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva. Radi se o tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju prate i radnje drugih lica. kao najteţeg i pomaganja. odnosno svako lice koje je makar djelimiĉno uĉestvovalo u radnji izvršenja. što znaĉi da se uĉešće saizvršioca u kriviĉnom djelu ogleda u tome što on. tada se i ova formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i dobiva karakter mješovite objektivno – subjektivne teorije. Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreĊena u zakonu i nju oznaĉavaju kao uzrok posljedice. što znaĉi da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko. Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje ĉesto preuzsko. Kazna propisana za neko kriviĉno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu. Osnovna razlika u odnosu na formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-objektivna teorija ne insistira strogo na formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja. To praktiĉno znaĉi da tokom cijelog vremena ostvarenja kriviĉnog djela takav saizvršilac ima i volju i mogućnost da odluĉujuće utiĉe na cijeli tok zbivanja. Upravo u nave denom je razlika u odnosu na prethodnu teoriju.COM radnja izvršenja. Drugi navode da su one preduzete na istom mjestu itd. Ova teorija se naziva i finalno . već pokušava da pronaĊe materijalni kriterij za razgraniĉenje tih oblika sauĉesništva. na koji naĉin će ono biti realizirano i u kojoj mjeri će biti ostvareno. Radnje svih ostalih uĉesnika koje su doprinijele nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje.objektivna teorija.COM . To znaĉi da se razlika izmeĊu saizvršilaštva i sauĉesništva u uţem smislu nalazi iskljuĉivo na objektivnom kriteriju. koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca. pa je praktiĉno i kriviĉno djelo moguće izvršiti samo ako postoje te druge radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. onome ko svojom radnjom uzrokuje zabranjenu posljedicu. jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko kriviĉnih djela koliko ima sauĉesnika. predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice. kao najlakšeg oblika sauĉesništva. U takvim sluĉajevima dolazi do teškoća u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja. bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica.BH-PRAVNICI. Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na finalnom ili ciljnom shvatanju radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje postavljenog cilja. Od objektivnih teorija najznaĉajnije su formalnoobjektivna i materijalno-objektivna teorija.WWW. Ova teorija ima svoje dobre strane.BH-PRAVNICI. tj. Pojam saizvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji postoje objektivne. Radnje sauĉesnika u uţem smislu. Prema diferencirajućim ili individualizirajućim teorijama uzroĉnosti prihvata se restriktivni pojam izvršioca. To znaĉi da je saizvršilac ono lice koje 105 WWW. preduzima takve radnje od kojih zavisi da li će uopće doći do izvršenja djela. funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktiĉno ĉine jedinstvo. neovisno od njihove veze sa radnjom izvršenja. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju zakonom definiranu kao radnja izvršenja kriviĉnog djela. Kada se kao kriterij za to razgraniĉenje unese prethodni dogovor sauĉesnika o zajedniĉkom ostvarenju nekog kriviĉnog djela. Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu. te su oni sauĉesnici. i teorija o moći (vlasti) nad djelom. pa pristalice formalnoobjektivnih teorija kao kriterij za njihovo razgraniĉenje navode istovremenost preduzetih radnji sa radnjom izvršenja. saizvršiocem kriviĉnog djela smatra se svako lice koje je preduzelo radnju izvršenja.Taj materijalni kriterij ogleda se u kvalitetu sauĉesniĉkog uĉešća u djelu. subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o saizvršilaštvu. od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošću jasno razgraniĉava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu razgraniĉenja tih oblika sauĉesništva. postupajući sa umišljajem u odnosu na kriviĉno djelo i djelujući zajedno sa drugim licima.

23 KZ FBiH. već je dovoljno i njegovo psihiĉko djelovanje. saizvršilaštvo postoji ako više lica. Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji. ako je tu posljedicu htio kao svoju. saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome da li je onaj ko je uĉestovao u djelu uĉinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuĊe (animus socii). u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u radnju drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu. Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja. Pritom se ne traţi da i oni koji su otpoĉeli radnje prije (sukcesivno saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog djelovanja. Kad je u pitanju druga radnja. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja. Što se tiĉe subjektivnih uslova. da se ona izmijeni ili da uopće ne nastupi. jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija da se to razgraniĉenje moţe izvršiti na objektivnom planu. Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne teorije.COM svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava moć da odluĉujuće utiĉe na ostvarenje djela u smislu da nastupi umišljajem obuhvaćena posljedica. već to moţe biti pomagaĉka ili podstrekaĉka radnja. a u drugom sluĉaju kao radnja pomaganja. nije bitan samo uĉinioĉev unutrašnji stav prema djelu. OdreĊivanje saizvršilaštva Prema odredbi ĉl. Ta subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika najĉešće se ispoljava u njihovom meĊusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniĉkom djelovanju. Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja. za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje uĉestvuje u djelu sjvesno djelovanja ostalih uĉesnika. zajednički učine krivično djelo. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i drugih saizvršilaca. ali to nije nuţan uslov. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i ekstenzivno shvatanje saizvršioca. Tako npr. Iz navedene odredbe vidljivo je da naš zakonodavac prihvata jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva. Ako ne postoji ta subjektivna veza. Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i limitirana (ograniĉena) subjektivna teorija. To znaĉi da bez odreĊene djelatnosti saizvršilaštvo ne moţe postojati. radnja ĉuvanja straţe na parkiralištu dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom sluĉaju moţe se uzeti kao radnja saizvršilaštva.COM . učešćem u radnji izvršenja ili na drugi način. jer odvajaju pomagaĉe i podstrekaĉe od izvršioca po objektivnom kriteriju. kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu. odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja izvršenja. Prema ograničenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva. s obzirom da jedna te ista radnja u jednom sluĉaju moţe da bude uzeta kao saizvršilaštvo. Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za postojanje saizvršilaštva ĉak ne traţi ni fiziĉko djelovanje takvog lica. a u drugom sluĉaju kao pomaganje. Izvršilac ili saizvršilac je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje. jer nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljuĉuje saizvršilaštvo. Taj dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje. jer pored uĉešća u radnji izvršenja. odnosno u toku radnje koju je preduzelo drugo lice. Da bi se došlo do nekog mjerila u smslu odreĊivanja saizvršilaĉke radnje koja nije istovremeno i radnja izvršenja. Naroĉit problem u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja predstavljaju te druge radnje. moraju se ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi. već se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje takve radnje iz koje se moţe zakljuĉiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu. onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude da bi ona mogla biti smatrana saizvršilaštvom. Pritom je potpuno bez znaĉaja radnja kojom je to lice uĉestvovalo u djelu.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. To naĉi da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja. U odgovoru na to 106 WWW.WWW. onda se ne moţe govoriti o saizvršilaštvu. ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaĉke volje (animus auctoris). ali se uzima da saizvršilaštvo postoji i u sluĉaju kada taj dogovor uslijedi poslije otpoĉinjanja radnje.

vojno lice. podjelu rada i sl. sveţe psa u dvorištu. ili je u pitanju samo volja da se drugom pomogne u njegovom kriviĉnom djelu. ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom kriteriju. što znaĉi da je najvaţnija radnja izvršenja. odgovorno lice. U tom drugom sluĉaju znaĉaj subjektivnog momenta ogleda se u tome što on ima dopunjujuću ulogu u utvrĊivanju sauĉesništva. koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica sa odreĊenim svojstvom. MeĊutim. podjela uloga postoji kada osoba A. kod teškog ubistva (ĉl. On podrazumijeva podjelu uloga. Tako npr. Tako npr. bez njegovog objektivnog uĉešća u djelu saizvršilaštvo ne moţe postojati. Ako je u pitanju uĉešće u radnji izvršenja. koristoljublje. U pogledu istovremenosti. U svakom sluĉaju. nacionalna ili vjerska pobuda. da bi radnja izvršenja uopće mogla biti ostvarena. Prema tome. taĉka 4 i 5) .COM . onda i saizvršilac tih kriviĉnih djela moţe da bude samo ono lice koje je postupalo sa tom namjerom i iz odreĊene pobude. Kako je kod nekih kriviĉnih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreĊena namjera ili odreĊena pobuda.2.26 st. npr.1 zakonodavac kriviĉnu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za nehat. prethodno se dogovorivši sa osobom B o izvršenju kraĊe. uglavnom se uzima da je umišljaj uĉinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne radi o uĉešću u radnji izvršenja. U takvom sluĉaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav uĉinioca prema djelu u smislu da li on u tom djelu postupa kao u svom djelu. Iako u odredbi ĉl. zakonodavac kod nekih djela – npr. saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar. kod kraĊe i drugih kriviĉnih djela protiv imovine postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Taj dogovor je bitan samo u onim sluĉajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja.BH-PRAVNICI.COM pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim sluĉajevima veći znaĉaj pridaje subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo socii) ili će se teţište staviti na ĉisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaĉaj da karakteru i kvalitetu radnje i njenim modalitetima. subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniĉkom djelovanju sa ostalim sauĉesnicima. ne mora se u svakom sluĉaju raditi o potpunoj istovremenosti jer će u nekim sluĉajevima druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja. uslov istovremenosti nije nuţan kod svih kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u odnosu uĉinioca prema djelu. Tako npr. što znaĉi da ih treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti. Kad su u pitanju vlastita kriviĉna djela (delicta propria). Kada je u pitanju uĉešće u drugoj radnji. iskljuĉi alarmni sistem nakon ĉega poĊe na spavanje. sluţbeno lice itd. Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje kriviĉnog djela. i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo. Isto tako. da bi osoba B u noćnim satima izvršila tu tešku kraĊu. neovisno od subjektivnog stava uĉinioca prema djelu. funkcionalno povezana sa radnjom izvršenja. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja. Prilikom utvrĊivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij. subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da se samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgraniĉiti saizvršilaĉka od pomagaĉke radnje. Iako u takvim sluĉajevima subjektivni momenat dobiva odreĊeno znaĉenje. što znaĉi da saizvršilac u tom djelu moţe da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera.kao posebno subjektivno obiljeţje postavlja pobudu (rasna. a kriviĉna odgovornost se utvrĊuje zavisno od oblika krivnje sa kojim je uĉinilac postupao u djelu.171 st. ostavi otkljuĉana vrata.WWW. a neka druga radnja mora biti usko. uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. s tim da svaka od tih radnji mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. vršenje drugog kriviĉnog 107 WWW. razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu uĉešćem u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje.

179 KZ).COM djela.vlastoruĉnih kriviĉnih djela kod kojih je biće djela zakonom odreĊeno kao takvo i ĉija je priroda takva da ih moţe izvršiti izvršilac iskljuĉivo vlastitim djelovanjem. Prema KZ FBiH. roditelji su saizvršioci kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica ako zajedniĉki i sporazumno ostave svoje dijete bez pomoći u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.331). Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv.26 st. divergentni delikti. konvergentni delikti. što znaĉi da se djelo moţe izvršiti kako uĉešćem jednog lica u njegovom ostvarenju tako i uĉešćem saizvršilaca. Saizvršilaštvo nije moguće kod svih kriviĉnih djela. delikti susretanja. Delikti susretanja postoje u sluĉaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna nasuprot drugoj.BH-PRAVNICI. gdje je uĉinilac punoljetna osoba koja ţivi u vanbraĉnoj zajednici sa maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina.315). prema odredbi ĉl. rodoskrvnjenja (ĉl. Konvergentna kriviĉna djela ili kriviĉna djela sticaja postoje u sluĉaju kada saizvršioci izvršavaju radnje koje su okrenute ka istom cilju. saizvršilaštvo će postojati u sluĉaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su po nekom osnovu bili duţni izvršiti. Nuţno i prividno saizvršilaštvo Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno. npr.145).WWW. Tada postoji tzv.239). kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi (ĉl. u nekim sluĉajevima izvršenje kriviĉnog djela nije moguće ako u njegovom izvršenju ne uĉestvuje više lica. Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata.2. davanja laţnog iskaza (ĉl. Nije nuţno saizvršilaštvo sluĉaj djela u ĉijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica.233). kada bi do stradanja trećeg lica došlo krivicom dvojice uĉesnika u drumskom saobraćaju koji se nisu pridrţavali saobraćajnih propisa. 3.COM . saizvršilac jednako kao i pomagaĉ i podstrekaĉ koji dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela.181.BH-PRAVNICI.214). nije moguće saizvršilaštvo kod uvrede (ĉl. kao npr. prividnog ili sporednog izvršioca. kao npr.328). Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod kojeg postoji naznaĉena pobuda. kod oruţane pobune (ĉl. Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika: 1. ili kod pobune lica lišenih slobode (ĉl. 2. koji je i po svom karakteru i po kriviĉnopravnom dejstvu sliĉan dobrovoljnom odustanku od pripremnih radnji ili od pokušaja. kod tzv. To bi bilo u sluĉaju kriviĉnog djela ugroţavanja javnog saobraćaja (ĉl. bezobzirna osveta ili druge niske pobude. Takav primjer je kriviĉno djelo vanbraĉne zajednice sa maloljetnim licem (ĉl. U takvom sluĉaju svaki od tih uĉesnika u saobraćaju smatra se samostalnim izvršiocem tog kriviĉnog djela. dobrovoljno spreĉavanje djela od strane saizvršioca predstavlja opći obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. Tako npr. oslobodit će se od kazne. Dobrovoljno spreĉavanje djela Prema odredbi ĉl. kao npr. Ovo je institut dobrovoljnog spreĉavanja djela. ali u kojem zakonodavac predviĊa kaţnjavanje samo jednog od tih lica. Takav sluĉaj postoji kada više lica zajedniĉkim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne postoji ni svijest ni volja za zajedniĉkim djelovanjem. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja (ĉl.239). nuţno saizvršilaštvo. Divergentna kriviĉna djela su ona kriviĉna djela kod kojih su interesi uĉesnika u koliziji (sukobu). Kad su u pitanju omisivni delikti. Tako npr. 108 WWW.

što znaĉi da ona stoji uvijek u sluĉaju ako se sprijeĉilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno moglo dovršiti. kod vlastitih kriviĉnih djela (delicta propria).COM .WWW.1) PODSTREKAVANJE Pojam podstrekavanja Podstrekavanje ili poticanje kao oblik sauĉesništva znaĉi preduzimanje takve radnje kojom se sa umišljajem kod drugog lica izaziva ili uĉvršćuje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom će ostvariti obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela.273).171 st. kod podstrekavanog lica ne smije postojati ĉvrsta odluka o izvršenju kriviĉnog djela. dok osoba B moţe samo biti neposredni izvršilac kriviĉnog djela obiĉnog ubistva (ĉl.COM Kao i kod dobrovoljnog odustanka. koja nema tu namjeru nanošenja štete. ali ne onog za koje je dolozno korišteno. Posredno izvršilaštvo Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim licem za ostvarenje bića nekog kriviĉnog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem.2 taĉ. Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih kriviĉnih djela jer mu nedostaje jedno bitno obiljeţje kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo.171 st. suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti. pri ĉemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem pribavi protivpravnu imovinsku korist. Ukoliko osoba B izvrši ubistvo osobe C.BH-PRAVNICI.279). a kod osobe B koja tuĊu pokretnu stvar neposredno oduzima. uopće neće biti izvršilac tog kriviĉnog djela jer za njegovu krivnju mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere.2. Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog kriviĉnog djela. osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog kriviĉnog djela. ili se izvršiocem smatra samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja.4 KZ FBiH. ali s tim da kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude. podstrekavanje moţe imati znaĉaj psihiĉkog pomaganja.171 st. već nekog drugog kriviĉnog djela. To je sluĉaj kod kriviĉnih djela ĉije je posebno obiljeţje postojanje odreĊene namjere ili pobude.BH-PRAVNICI. Pritom etiĉka vrijednost motiva dobrovoljnog spreĉavanja djela nije od znaĉaja. te namjere nema.215 KZ (“ko iznosi ili prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). osoba A moţe se posluţiti osobom B u izvršenju kraĊe. Da bi postojalo podstrekavanje. U takvim sluĉajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruĊem ili sredstvom za izvršenje kriviĉnog djela. je teško ubistvo iz ĉl. mogu se pojaviti situacije kada korišteno lice uopće nije izvršilac kriviĉnog djela i situacije kada ono jeste izvršilac kriviĉnog djela. tada se osoba A moţe uzeti kao posredni izvršilac teškog ubistva (ĉl. a osoba B moţe biti uĉinilac samo kriviĉnog djela oduzimanja tuĊe pokretne stvari (ĉl. taĉ. Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neĉega iz liĉnog ili porodiĉnog ţivota nanese štetu osobi C. U takvom sluĉaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac kriviĉnog djela kraĊe (ĉl. Korištena osoba B. Primjer za drugu situaciju. nacionalnih ili vjerskih pobuda. Pojam posrednog izvršilaštva ima znaĉaj i u našem pravu. kao i kod onih kriviĉnih djela koja mogu biti izvršena samo od lica sa odreĊenim svojstvom tj. Poseban problem kod posrednog izvršilaštva javlja se onda kada neko lice koristi neuraĉunljivo lice ili kriviĉno neodgovorno maloljetno lice (ispod 14 godina) za ostvarenje nekog kriviĉnog djela. gdje osoba A koristi osobu B da izvrši kriviĉno djelo teškog ubistva iz rasnih.4). Primjer za prvi sluĉaj je kriviĉno djelo iznošenja liĉnih ili obiteljskih prilika iz ĉl. Ako takva ĉvrsta odluka postoji. Tako npr. 109 WWW. kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac kriviĉnog djela.

To je najĉešći oblik podstrekavanja.24).BH-PRAVNICI.COM Odluka o izvršenju kriviĉnog djela kod izvršioca moţe postojati. . Neposredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši kriviĉno djelo. ali mu u svakom sluĉaju mora biti poznat krug lica iz 110 WWW. koje KZ FBiH ne navodi izriĉito (ĉl. Pored radnje podstrekavanja.COM . u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i u takvom sluĉaju postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje posrednog podstrekaĉa i izvršioca.dovoĊenje u zabludu itd. Podstrekavanje će postojati i onda kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko kriviĉno djelo. mora postojati odreĊeni odnos ili odreĊena veza izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca. Posredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ posredno. . I kad je u pitanju krug lica. Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreĊeno lice.zloupotreba nekog odnosa zavisnosti ili nadreĊenosti. podstrekavani mora po nekom osnovu da pripada tom krugu. Sredstva podstrekavanja.nagovaranje. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi najĉešće su: . Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno. Naĉini podstrekavanja najĉešće su usmenim putem.trećeg lica.davanje ili obećanje poklona ili neke druge imovinske koristi. ali još nije uĉvrstio svoju odluku. a podstrekavanje u takvom sluĉaju postojaće ako ta odluka nije dovoljno ĉvrsta. Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajedniĉki kod podstrekavanog stvore odluku na izvršenje kriviĉnog djela. jer je tu sapodstrekavanje prividno.upućivanje prijetnje. On ĉak ne mora biti ni poznat podstrekaĉu. već je kolebljiva. preko drugog lica utiĉe na svijest i volju izvršioca. Radnja podstrekavanja Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiĉe na svijest i volju izvršioca da on donese ili uĉvrsti odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja pripadaju jednom odreĊenom krugu. Podstrekavanje kao oblik sauĉesništva postoji samo ako je izvršeno ĉinjenje jer se smatra da se pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uĉvrstiti odluka da se izvrši neko kriviĉno djelo. Iako je posredno podstrekavanje donekle sporno. dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl. tada oni nisu sapodstrekaĉi već samostalni podstrekaĉi i svaki će odgovarati za svoje radnje podstrekavanja. pisanim izjavama. slabo imovinsko stanje uĉinioca.prikazivanje koristi od izvršenog kriviĉnog djela. a moguće je i konkludentnim ĉinima. Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica. .BH-PRAVNICI. tj. koja omogućava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju kriviĉnog djela. U kompleksu više uslova mora se pojaviti i podstrekaĉka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uĉvršćuje) odluku na izvršenje djela. . . Odnos izmeĊu podstrekaĉa i podstreknutog Da bi postojalo podstrekavanje.WWW. Ako više lica svjesno i voljno utiĉu na donošenje ili uĉvršćenje odluke kod podstrekavanog. na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao npr. tada se oni smatraju sapodstrekaĉima.

BH-PRAVNICI.24 st. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca da uo pšte vrši kriviĉna djela kraĊe. Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreĊenih djelatnosti da bi se ostvarila propagirana ideja. Isto tako. Iskljuĉuje se odgovornost za nehat. MeĊutim. za postojanje umišljaja kod podstrekaĉa mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju kriviĉnog djela. tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izriĉito propisano. iz jedne vojne jedinice. Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi. ali to nije nuţan uslov za postojanje podstrekavanja. što je redovno i cilj njegove podstrekaĉke djelatnosti. Krug lica iz kojih će proizići izvršilac. ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela ili više taĉno konkretiziranih kriviĉnih djela. Zbog toga se moţe reći da je umišljaj podstrekaĉa dvostruk. Svijest i htijenje odnosno pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno kriviĉno djelo.COM . udruţenju i sl. kod kriviĉnih djela ĉije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost. mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje. kao i radnje drugog lica kojima se izvršava odreĊeno kriviĉno djelo. 2. Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaĉa kojom se kod drugog lica sa umišljajem izaziva ili uĉvršćuje odluka na izvršenje kriviĉnog djela.COM kojeg će se regrutirati neposredni izvršilac. Nema generalnog podstrekavanja na vršenje kriviĉnog djela uopće ili na vršenje neke kategorije kriviĉnih djela.1. neke organizacije itd. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. tada to više nije propaganda već podstrekavanje. Umišljaj podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. Kako stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela mogu predstavljati odreĊeni liĉni odnos. Ukoliko propaganda obuhvata odreĊenu ideju u smislu da se njenom realizacijom vrše kriviĉna djela. u najkonkretnijem obliku. Kod podstrekaĉa mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela na koje podstrekava. to znaĉi da umišljajem podstrekaĉa moraju biti obuhvaćene njegove radnje kao podstrekaĉa.BH-PRAVNICI. ono je kaţnjivo samo ako je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. to se i za umišljaj podstrekaĉa zahtijeva svijest o tim posebnim liĉnim momentima na strani podstrekavanog. nema podstrekavanja na kraĊu. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje. To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj.WWW. Propaganda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreĊena ideja da je prihvati što veći broj ljudi. Tako npr. 111 WWW. Podstrekavanje će postojati i u sluĉaju kad se ra di o licima koja pripadaju odreĊenoj politiĉkoj stranci. Podstrekavano lice kao neposredni izvršilac svjestan je kriviĉnog djela i njegovih obiljeţja u detaljima. nekoj religijskoj sekti. Odnos podstrekavanja i kriviĉnog djela Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreĊeno kriviĉno djelo. podstrekač je krivično odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela. neće postojati podstrekavanje na kriviĉno djelo rodoskrvnjenja u sluĉaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu nije bilo svjesno srodniĉkog odnosa izmeĊu izvršilaca obljube. i to samo izuzetno u sluĉajevima kada ti liĉni momenti predstavljaju osnovno obiljeţje bića kriviĉnog djela. Podstrekavanje je oblik sauĉesništva i ono se razlikuje od propagande. Pitanje odreĊenosti kruga je faktiĉko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom sluĉaju. redovno je u pitanju neka prostorna povezanost. Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica. tj. Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca kada je u pitanju svijest o konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog kriviĉnog djela. ljudi iz jedne uĉionice. Tako npr. Za umišljaj podstrekaĉa se traţi: 1.

Taj izuzetak odnosi se na samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaĉa u sluĉaju neuspjelog podstrekavanja. Mogući su idealni i realni sticaj podstrekavanja. podstrekaĉ se 112 WWW. U prvom sluĉaju za umišljaj podstrekaĉa traţi se znanje da kod izvršioca postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju takve namjere s kojom se on saglasio.BH-PRAVNICI.COM . a u drugom sluĉaju postojalo bi samo podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje. vrijeme i mjesto izvršenja. dok podstrekaĉ ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava.WWW. Tako npr. podstrekavanje na izvršenje odreĊenog ubistva podrazumijeva da je podstrekaĉ svjestan da će izvršilac poduzeti radnju kojom će drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim dovoljno. da da je pritom podstrekaĉ znao za te momente ili da je pretpostavio da ti momenti postoje. MeĊutim. ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje kriviĉnog djela za koje se po zakonu moţe izreći 5 godina zatvora ili teţa kazna. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u sluĉaju kada se sa više radnji podstrekava na izvršenje jednog kriviĉnog djela. a sam izvršilac tada se koristi kao dolozno oruĊe ili sredstvo za izvršenje nekog kriviĉnog djela. već je dovoljno da ti subjektivni momenti postoje kod izvršioca. Neuspjelo podstrekavanje Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode sauĉesništva u naĉelu prihvata tzv. što znaĉi da lakši oblik sauĉesništva biva obuhvaćen ili konzumiran teţim oblikom sauĉesništva. Pritom je nebitno da li je izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju. naĉin ili sredstvo kojim će se izvršiti itd. U prvom sluĉaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom.BH-PRAVNICI. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u postojanju jedne podstrekaĉke radnje.ograniĉenu ili limitiranu teoriju akcesornosti sauĉesništva. Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente kao što su npr. Prema toj zakonskoj odredbi. kao što su npr. Idealni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kad podstrekaĉ jednom radnjom podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela.24 predviĊen je jedini opći izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti. Realni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ sa više radnji podstrekavanja podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. Kao primjer za izloţene situacije i u jednom i u drugom sluĉaju moţe se navesti kriviĉno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.COM dok je svijest podstrekaĉa u tom sluĉaju mnogo manja. u odredbi ĉl. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u toku izvršenja samog djela utiĉe na njegov tok. a ne i na strani izvršioca. a djelo ne bude ni pokušano. njeno nastupanje uopće itd. Isto tako je nebitno da li su ta djela izvršena od strane jednog ili više izvršilaca. To je zbog toga što se u takvim sluĉajevima primjenjuje princip konzumpcije. U takvim suĉajevima ta posebna subjektivna obiljeţja ne moraju postojati kod podstrekaĉa. što znaĉi da kriviĉnu odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje za radnju izvršioca shvaćenu u objektivnom smislu. tada se moţe uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo. ne moţe postojati u istom kriviĉnom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstreka vanje i pomaganje. U drugom sluĉaju potrebno je da kod samog podstrekaĉa postoji namjera da se naškodi ugledu neke osobe koristeći se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg cilja. odreĊena namjera ili odreĊena pobuda.215 KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim njegovim pojedinostima. teţinu posljedice. Podstrekavanje i sticaj U istom kriviĉnom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika sauĉesništva. Tako npr. pa se saglasio sa takvim momentima. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili idealnom sticaju. Ukoliko meĊutim neki posebni subjektivni momenat postoji na strani podstrekaĉa.

Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi. u pitanju izvršilac kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uĉvršćena.WWW. Ako je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaĉke radnje i pritom na strani podstrekaĉa postoji umišljaj. neuspjelo podstrekavanje postoji onda ako je podstrekaĉ podstrekavao izvršioca da izvrši odreĊeno djelo upravo koristeći tu naroĉitu okolnost. Djelo ne smije biti ni pokušano.BH-PRAVNICI. Kaţnjavanje podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaĉa mogu biti razliĉite. Ako je podstreknuto lice izvršilo kriviĉno djelo. ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeĊu podstrekaĉa i podstrekavanog. Dobrovoljno spreĉavanje djela 113 WWW.BH-PRAVNICI. Kada su u pitanju djela kvalificirana naroĉitom okolnošću. 3. a drugi sluĉaj svršenim pokušajem podstrekavanja. Da postoji radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca. To je zbog toga što niko sa izvjesnošću ne moţe znati da li će pri konkretnom izvršenju kriviĉnog djela nastupiti ta teţa posljedica.1. podstrekaĉ se kažnjava kao i učinilac. Ukoliko je. Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ svojom radnjom kod podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela. potrebno je da se ispune 3 uslova: 1.24 st. tada se neuspjelo podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida.COM . a moţe se i blaţe kazniti. Prvi sluĉaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem. Nije moguće neuspjelo podstrekavanje na kriviĉno djelo kvalificirano teţom posljedicom. a pritom je znao da se djelo na koje podstrekava moţe izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti. Da je u pitanju podstrekavanje za relativno teţe kriviĉno djelo.COM tada kaţnjava kao za pokušaj kriviĉnog djela u granicama propisane kazne. podstrekaĉ se kaţnjava u granicama kazne propisane za izvršioca pokušaja kriviĉnog djela. obzirom na posljedice koje postoje kod uspjelog podstrekavanja. meĊutim. što znaĉi da se kaţnjava u granicama kazne koja je u Zakonu propisana za to kriviĉno djelo. a do izvršenja djela ne doĊe ili ĉak ni do njegovog pokušaja. Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom sluĉaju kad je kod podstreknutog postojala odluka o izvršenju kriviĉnog djela. Isti je sluĉaj ako je podstrekaĉ poduzeo podstrekaĉku radnju. U takvom sluĉaju mora postojati podstrekaĉka radnja u pravom smislu rijeĉi u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca. što zavisi od svih okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne. ali do izvršenja kriviĉnog djela nije došlo iz bilo kojih razloga. Ako je podstreknuti izvršio pokušaj kriviĉnog djela. podstrekaĉ se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela. Tako npr. 2. U prvom sluĉaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekaĉ nije uspio da svojom radnjom izazove ili uĉvrsti odluku n aizvršenje kriviĉnog djela. to ne znaĉi da će podstrekaĉ i saizvršilac u svakom sluĉaju biti kaţnjeni jednakim kaznama. MeĊutim. u takvom sluĉaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiĉkog uticaja na volju i svijest izvršioca. to podstrekavanje postoji u sluĉaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da izvrši tešku provalnu kraĊu. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaĉa i za neposrednog izvršioca djela. to je zakonodavac limitirao zaprijećenom kaznom od 5 godina zatvora ili teţom kaznom.

ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica. ali u tome nije uspio. tada neće postojati dobrovoljno spreĉavanje djela. bilo da je u pitanju djelatnost nekih trećih lica koja je sam podstrekaĉ angaţirao da bi sprijeĉio nastupanje posljedice. U drugom sluĉaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja. Tako npr. u odredbi ĉl. sadrţane u ĉl. neovisno od toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta preparata. U prvom sluĉaju podstrekavanje je predviĊeno uopšte kao oblik radnje izvršenja odreĊenog kriviĉnog djela.COM Prema odredbi ĉl. P okušaj postoji ako je preduzeta radnja podstrekavanja. To je zakonodavac uĉinio na 2 naĉina.26 st. Takva kriviĉna djela mogu biti svršena kriviĉna djela. podstrekač koji dobrovoljno spriječi izvršenje krivičnog djela će se osloboditi od kazne. što znaĉi da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu da je podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan.2 KZ FBiH. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju kriviĉnog djela. To znaĉi da posljedica mora biti sprijeĉena. POMAGANJE Pojam pomaganja 114 WWW.WWW. sama radnja podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih kriviĉnih djela. Suštinu instituta dobrovoljnog spreĉavanja djela ĉini dobrovoljnost podstrekaĉa da se promijeni odluka o izvršenju kriviĉnog dje la.BH-PRAVNICI. Svršeno kriviĉno djelo postoji ako je radnja izvršenja dovršena. Odredbe o podstrekavanju kao sauĉesništvu.4 kod kriviĉnog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje genocida i ratnih zloĉina.157 st.BH-PRAVNICI. Ukoliko se podstrekaĉ svojom radnjom trudio da sprijeĉi izvršenje djela. Dobrovoljnost spreĉavanja neće postojati ako djelo objektivno nije izvršeno zbog nekih drugih okolnosti.153-156 KZ FBiH). bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaĉa. ali je bitna njegova radnja. a u odredbama ĉlanova 153-156 kao jednu alternativno odreĊenu radnju izvršenja zakonodavac navodi nareĊivanje. podstrekaĉ će se osloboditi od kazne i u sluĉaju ako dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela za koje je izvršilac već obavio kaţnjivu pripremnu radnju.COM . što znaĉi da je predvidio sve radnje podstrekavanja. Pritom nije bitna etiĉka vrijednost podstrekaĉevih motiva. neovisno od toga što je postojala radnja spreĉavanja. Podstrekavanje kao posebno kriviĉno djelo U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. a mogu i da ostanu u pokušaju. odnosno da se sprijeĉi njegovo izvršenje. zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili podstiĉe na izvršenje kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina (ĉl.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. Na spreĉavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti. Obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne moţe doći u obzir samo onda ako je do spreĉavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaĉa. U svim sluĉajevima kada je podstrekavanje predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. To znaĉi da do njihove primjene moţe doći damo onda kada zakon odreĊeno podstrekavanje ne predviĊa kao posebno kriviĉno djelo. Prema istoj zakonskoj odredbi.

Posredni pomagaĉ je dakle ono lice koje pruţa pomoć neposrednom pomagaĉu. Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja.WWW. tada će se raditi o psihiĉkom pomaganju. tada postoji prividno sapomaganje. ako je uĉinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela.25 st. Radnja pomaganja Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem. odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice.2 KZ FBiH. Kod izvršioca kriviĉnog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje djela. Isto tako. Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u ostvarenju njegovog kriviĉnog djela. Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno. Kao fiziĉko pomaganje u odredbi ĉl. Ako je ta odluka postojala. njihovo nabavljanje itd. Psihiĉko pomaganje je psihiĉko podupiranje izvršioca kriviĉnog djela. ali to je i ono lice koje potiĉe neposrednog pomagaĉa na pruţanje pomoći. to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se uĉini kriviĉno djelo. u suprotnom se radi o podstrekavanju.COM . zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje kriviĉnog djela itd. a u drugom sluĉaju pomaganje. što će zavisiti od toga da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. ako bi bile preduzete prije izvršenja kriviĉnog djela. ono moţe biti fiziĉko i intelektualno (fiziĉko). jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom sluĉaju saizvršilaštvo. Tada se oni smatraju sapomagaĉima. Npr. moţe se raditi o podstrekavanju.BH-PRAVNICI. treba obratiti paţnju na njegovo razgraniĉenje od podstrekavanja. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo. olakšava ili unapreĊuje pri ĉemu nije vaţna koliĉina te pruţene pomoći u ostvarenju kriviĉnog djela.a pritom nisu svjesni zajedniĉkog djelovanja. kojom se na odreĊeni naĉin moţe doprinijeti izvršenju kriviĉnog djela. Pomaganje ne moţe postojati nakon što je kriviĉno djelo izvršeno. Posredno pomaganje postoji u sluĉaju kad pomagaĉ preko nekog trećeg lica pruţa pomoć izvršiocu djela. a ako je uĉinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja. Neposredno pomaganje postoji u sluĉaju kad se pomoć pruţa neposredno izvršiocu. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja. gdje svaki pomagaĉ odgovara kao samostalni pomagaĉ. Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. posebno kada je u pitanju psihiĉko pomaganje. I fiziĉko i psihiĉko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. 115 WWW. predstavljale bi zapravo pripremne radnje. Posredni pomagaĉ je i ono lice koje pruţa pomoć neposrednom podstrekaĉu. predstavljaće podstrekavanje. jer samo u tim sluĉajevima takve radnje doprinose. U tom smislu.2 pominje se stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Prema odredbi ĉl. ali se ono moţe vršiti i od strane više lica ukoliko su ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaĉkih u ost varenju jednog konkretnog kriviĉnog djela.25 st. To su dakle one radnje kojima se izvršenje kriviĉnog djela podupire. uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela ili osposobljavanje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. U suprotnom. Sve te radnje.COM Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. unaprijed obećano prikrivanje. Razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktiĉko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog sluĉaja. davanje savjeta i uputstava kako da se izvrši kriviĉno djelo.

a prije nastupanja posljedice. proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivaĉ zna (st. što je tzv. Prikrivanje ne predstavlja oblik sauĉesništva. kroz prikrivanje tragova kriviĉnog djela ili predmeta koji su pribavljeni kriviĉnim djelom. a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina. a neće postojati pomaganje ako ni on sam nije svjestan kriviĉnog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomoć. Da bi postojalo pomaganje mora se raditi o jednom odreĊenom kriviĉnom djelu. primanje u zalog. ili koristi koja se postigla ostvarenjem kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. jer izmeĊu obećanog prikrivanja i prouzrokovane posljedice od strane izvršioca postoji izvjesna uzroĉno-posljediĉna veza. Pomaganje neĉinjenjem postoji u onom sluĉaju ako je kod pomagaĉa postojala duţnost da poduzme odreĊenu radnju kojom bi sprijeĉio izvršenje djela.326 KZ u kojoj je regulisano pruţanje pomoći uĉinitelju poslije izvršenog kriviĉnog djela. pod uslovom da još nije došlo do nastupanja zabranjene posljedice. Odnos pomagaĉa prema izvršiocu i kriviĉnom djelu Kao i kod podstrekavanja. odnosno obezbjeĊuju predmeti pribavljeni kriviĉnim djelom.290 KZ zakonodavac izriĉito propisuje prikrivanje kao posebno kriviĉno djelo. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna o tome da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. Tako npr.BH-PRAVNICI. Liĉni doticaj je pruţanje pomoći uĉiniocu da ne bude otkriven i uhvaćen. ili na drugi naĉin pribavljanje. Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja. Pritom nije bitno da li bi ta radnja uistinu i sprijeĉila konkretno djelo. Moţe se realizirati kroz prikrivanje uĉinioca. Doticaj s kriviĉnim djelom Pruţanje pomoći nakon ostvarenog kriviĉnog djela naziva se doticaj s kriviĉnim djelom ili prikrivanje. U takvoj situaciji to prikrivanje predstavlja psihiĉko pomaganje. u odredbi ĉl.WWW. Ako ta odluka nije bila dovoljno ĉvrsta. samog kriviĉnog djela. tragova ili na drugi način pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili preduzme druge radnje kojima se ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrečene mjere sigurnosti ili da se primjene odvojene zakonske mjere…” Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izriĉito odreĊeno. meĊupomoć koja znaĉi pruţanje pomoći nakon dovršetka radnje. već će pomaganje postojati i u sluĉaju kada bi ta duţna ĉinidba makar oteţala izvršenje kriviĉnog djela. Umišljaj pomagaĉa 116 WWW. Tako će postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaĉku radnju kojom će omogućiti ili olakšati izvršenje kriviĉnog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno povezanom krugu. Stvarni doticaj postoji u sluĉaju kad se prikrivaju.COM . Taj odnose se ispoljava u tome što pomagaĉ mora da zna kojem individualno odreĊenom licu pomaţe i u kojem kriviĉnom djelu. sredstava kojim je to djelo uĉinjeno. Samo izuzetno pomaganje je moguće i nakon okonĉanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. takva radnja postaje radnja podstrekavanja.1) ili bi mogao znati (st. Doticaj moţe biti stvarni i liĉni. U odredbi ĉl. pomaganje se moţe vršiti i ĉinjenjem i neĉinjenjem. gdje je u pitanju stvarni doticaj. zakonodavac kaţe:”ko krije učinitelja krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem oruđa. zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene kriviĉnim djelom itd. ili kojem krugu lica pripada lice kome on pomaţe.COM Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo ĉinjenjem. i kod poomaganja mora postojati odreĊeni odnos izmeĊu onog ko pomaţe i onog ko djelo izvršava.2) da je stvar pribavljena kriviĉnim djelom. već je uĉvršćena upravo obećanim prikrivanjem. mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna. osim u sluĉaju ako je unaprijed obećano.

S druge strane. odnosno na to pristaje. tada će teţi oblik sauĉesništva konzumirati pomaganje kao najlakši oblik. 117 WWW. ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se saglasio sa tim postojanjem. ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao da ti momenti postoje na strani izvršioca. što zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. kao i podstrekaĉ. Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomoć ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj svršeni ili nesvršeni). Tako npr. To znaĉi da je pomagaĉ svjestan da svojom radnjom podupire. ali kazna za pomaganje moţe biti i veća od kazne za izvršenje.171 st. tada se i kod pomagaĉa zahtijeva svijest o postojanju tih posebnih momenata.WWW. pomagaĉ će biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao kvalifikatorne pobude. i pomagaĉ mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela koje će ostvariti izvršilac. pomagaĉ se kaţnjava za uĉinjeno kriviĉno djelo kao da ga je sam učinio. Dakle. Ako se pojave situacije da je u istom kriviĉnom djelu pomagaĉ nastupio i u nekoj drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekaĉ). pomaganje kao oblik sauĉesništva predstavlja opći fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. a posebno od toga koliki je doprinos ostvarenju kriviĉnog djela imala pomagaĉka radnja. Pomaganje i sticaj Iskljuĉeno je postojanje sticaja izmeĊu pomaganja i nekog drugog oblika sauĉesništva u ostvarenju istog kriviĉnog djela.2 taĉ. Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvaćena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaĉkoj radnji. kod KD kvalifikovanog ubistva (ĉl. To znaĉi da on mora biti svjestan onih obiljeţja djela kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem. U tom smislu moţe se reći da je i umišljaj kod pomagaĉa dvostran. olakšava ili unapreĊuje izvršenje kriviĉnog djela od strane drugog lica i to ţeli. Ako kod nekog kriviĉnog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela.COM Kao i podstrekaĉ. ne zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaĉa. i pomagaĉ je kriviĉno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem. ili neki subjektivni momenti kao što su liĉno svojstvo ili liĉni odnosi. pomagaĉ se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj kriviĉnog djela. Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog kriviĉnog djela. Umišljaj pomagaĉa ima svoje specifiĉnosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca. Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne. ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva pobuda postoji pa se s njom saglasio.BH-PRAVNICI. ili će ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja.5).1. s tim da ta kriviĉna djela mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju. moţe biti blaţe kaţnjen.25 st. pomagaĉ moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac. Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju.BH-PRAVNICI. Idealni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju ako pomagaĉ jednom radnjom doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela.COM . Realni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreĊena namjera ili pobuda. Da li će sud pomagaĉa kazniti u granicama propisane kazne. bez obzira da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. a može se i blaže kazniti. Kaţnjavanje pomagaĉa Prema odredbi ĉl.

u odredbi ĉl. a zakon predviĊa kaţnjivost i za pokušaj tog KD.143 KZ kod KD pomaganja neprijatelju. Odgovornost za pomaganje moţe postojati samo u sluĉaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomoć ili ako je djelo ostalo u pokušaju. Ako je pomaganje u toku radnje. Kod tog kriviĉnog djela sama trudnica se ne kaţnjava. Tako npr. Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva.COM Dobrovoljno spreĉavanje djela Po odredbi ĉl. pomagaĉ će se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeĉio izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomoć. Dobrovoljnost spreĉavanja djela se jednako procjenjuje. Npr. To spreĉavanje moţe uslijediti nakon pruţene radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja. 118 WWW. OslobaĊanje pomagaĉa od kazne dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeĉiti izvršenje djela. Naš KZ u nekim sluĉajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreĊenih kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. Ne postoji nikakva razlika izmeĊu uraĉunljivosti izvršioca i uraĉunljivosti sauĉesnika. imajući u vidu objektivno-subjektivni kriterij.2 KZ FBiH. kod KD protivpravnog prekida trudnoće iz ĉl. predviĊena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji moţe biti samo graĊanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe nepr ijatelju u provoĊenju rekvizicije.26 st. zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja predviĊa i pomaganje trudnoj ţeni da prekine trudnoću.BH-PRAVNICI.WWW. za spreĉavanje je potrebno da pomagaĉ obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne moţe izvršiti. obavezno je oslobaĊanje od kazne pomagaĉa koji je sprijeĉio KD nakon pruţene pomoći u kaţnjivoj pripremnoj radnji. Pomaganje kao posebno kriviĉno djelo U nekim sluĉajevima pomaganje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Neuspjelo pomaganje postojalo bi u sluĉaju da pomognuti nije izvršio kriviĉno djelo. vaţe i za sauĉesnika.176. KRIVIČNA ODGOVORNOST SAUČESNIKA OSNOVNA PRAVILA Uraĉunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti Osnovni principi materijalnog kriviĉnog prava koji se odnose na kriviĉnu odgovornost izvršioca kriviĉnog djela. Kod tog djela radnja pomaganja je radnja izvršenja kriviĉnog djela. ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja. što znaĉi da se i kod sauĉesnika uraĉunljivost utvrĊuje psihološko-biološkom metodom. Uz odredbu o naĉinu kaţnjavanja pomagaĉa (ĉl. pa je iskljuĉena mogućnost primjene odredbe o sauĉesništvu.COM . tada se spreĉavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj ĉinidbi od strane pomagaĉa.1). ili u provoĊenju kakvih drugih mjera prema stanovništvu. kojom utiĉe da do izvršenja kriviĉnog djela ne doĊe. iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik sauĉesništva od podstrekavanja. jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog karaktera. Ako je u pitanju spreĉavanje nakon dovršene radnje pomaganja. To znaĉi da se i kod sauĉesnika mora utvrditi uraĉunljivost i vinost. u djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava. Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. oduzimanju hrane ili drugih dobara.25 st.

Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi. Pošto je posljedicu kriviĉnog djela neposredno prouzrokovao izvršilac. hiperekstremno. To znaĉi da je i u pogledu kriviĉne odgovornosti sauĉesnika naš zakonodavac prihvatio princip liĉne odgovornosti. 3. već se i radnje svakog pojedinog sauĉesnika tretiraju kao potpuno samostalno kriviĉno djelo. Shodno tome.BH-PRAVNICI. ali naš Zakon ne predviĊa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja. To praivlo izriĉito je regulirano u ĉl. ultraekstremno ili superekstremno shvatanje 119 WWW. bez obzira što je prouzrokovana posljedica samo jednog kriviĉnog djela. sauĉesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. ekstremno shvatanje akcesornosti. a posebno se istiĉu 3 shvatanja: 1. shvatanje o limitiranoj (ograniĉenoj) akcesornosti. MeĊutim. 2.26 st. Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje. Podstrekaĉ i pomagaĉ su odgovorni samo u granicama svog umišljaja. postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije shvatanje o vezivanju kriviĉne odgovornosti sauĉesnika za kriviĉnu odgovornost izvršioca u smislu da sauĉesnik ne moţe biti kriviĉno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac.1. pored umišljaja moţe biti dovoljan i nehat (za KD za koja se predviĊa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela). ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno. Vinost (krivnja) se takoĊer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac. uvijek je u pitanju samo jedno kriviĉno djelo ĉijem ostvarenju doprinosi više lica na razliĉite naĉine i u razliĉitim ulogama. PRAVNA PRIRODA SAUĈESNIŠTVA Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi sauĉesništva Pitanje samostalne kriviĉne odgovornosti sauĉesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje sauĉesnika predstavljaju samostalna kriviĉna djela. Po akcesornoj teoriji kriviĉna odgovornost sauĉesnika vezuje se za neke momente na strani izvršioca.WWW. Ovo shvatanje polazi od sa mostalne prirode sauĉesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje sauĉesništva. Shvatanje o samostalnoj ili liĉnoj odgovornosti sauĉesnika danas dominira u kriv iĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije: Prema prvoj. u pogledu krivnje postoje odreĊene razlike kad su u pitanju sauĉesnici u odnosu na krivnju neposrednog izvršioca. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili akcesorna teorija o sauĉesništvu. Prema drugom shvatanju.COM . U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode sauĉesništva.COM Neuraĉunljivost i kod sauĉesnika iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca. Pored tog shvatanja. njihova kriviĉna odgovornost procjenjuje se pojedinaĉno za svakog od njih. a bitno smanjena uraĉunljivost moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje. Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeĊu saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu.BH-PRAVNICI. Samostalna odgovornost sauĉesnika Iako kod sauĉesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama uĉestvuju u ostvarenju istog kriviĉnog djela. kao i kad je u pitanju izvršilaštvo.

Tako npr. 120 WWW. jer se uzima u obzir i stepen njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice. jedna liĉna okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiĉe na pooštravanje kazne. saizvršioci su kriviĉno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili ako su u izvršenju djela postupali iz nehata. već samo radnja izvršenja. kriviĉna odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca shvaćene u objektivnom smislu. Ti liĉni momenti su momenti koji utiĉu na zasnivanje kriviĉne odgovornosti. ublaţavanje kazne. To znaĉi da sauĉesnici mogu biti odgovorni samo onda kad je odgovoran i izvrš ilac kriviĉnog djela. To znaĉi da je granica odgovornosti sauĉesnika pokušaj kriviĉnog djela. prema kojoj se uĉinjeno djelo ne moţe staviti na teret sauĉesnicima ako se ono istovremeno ne moţe staviti na teret neposrednom izvršiocu. ĉl. ĉijem ostvarenju su na razliĉite naĉine doprinijeli podstrekaĉi.WWW.BH-PRAVNICI. i to u 2 sluĉaja: 1.143. Dakle.BH-PRAVNICI. podstrekaĉ i pomagaĉ neće biti kriviĉno odgovorni. odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogućnosti da usljed te radnje moţe doći do nastupanja posljedice. ĉl. pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim kaznama. Minimum za odgovornost sauĉesnika po ovoj teoriji nije kriviĉno djelo (radnja sa posljedicom). Ovakva koncepcija razvijana je u njemaĉkoj kriviĉnopravnoj teoriji. konstruiran je pojam posrednog izvršilaštva. Principalnu teoriju naš zakonodavac prihvata samo izuzetno. oni ne mogu biti kriviĉno odgovorni. Krivnja svakog saizvršioca utvrĊuje se samostalno i nezavisno od krivnje ostlaih saizvršilaca. 2. U posebnom dijelu zakona u sluĉaju kad podstrekavanje odnosno pomaganje predstavlja radnju izvršenja kriviĉnog djela. Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti. Kako bi usvajanje ovakve koncepcije dovelo do nelogiĉnih i neprihvatljivih rješenja. kriviĉna odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje se. i za kriviĉnu odgovornost izvršioca.1. iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti. a kao izuzetak prihvata i principalnu teoriju. Tako npr. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti. To dalje znaĉi da sauĉesnici mogu odgovarati samo onda kad je usljed njihovog djelovanja uĉinilac nešto poduzeo u pravcu ostvarenja djela. U općem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za neuspjelo podstrekavanje.157 st. prenijela bi se i na pomagaĉa odnosno podstrekaĉa.COM . Nakon toga se utvrĊuje voljna strana njihove djelatnosti u smislu saglašavanja ili nesaglašavanja sa tom posljedicom. POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUĈESNIKA Odgovornost saizvršioca Prema odredbi ĉl.26 st.4. ako je podstaknuti ili pomognuti izvršilac kriviĉno neodgovoran zbog neuraĉunljivosti ili maloljetstva. kod izvoĊenja graĊevinskih radova moguće su tjelesne povrede trećih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca. Pritom svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja ili nehata.Vaţe i obrnuti primjeri. pomagaĉi i saizvršioci. oslobaĊanje od kazne i pooštravanje kazne. Za njihovu krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaĉno da li su oni liĉno bili svjesni nastupanja posljedice usljed preduzete radnje (npr. pored radnje izvršioca. Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaĉa odnosno pomagaĉa se vezuje za djelo. 175 itd). Moguće su situacije da postoji razliĉit oblik krivnje kod više saizvršilaca. a uĉinilac nije ništa preduzeo. To znaĉi da se uvijek uzima postojanje jednog kriviĉnog djela. (npr.COM Prema ograniĉenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o posljedici kao rezultatu zajedniĉkog djelovanja saizvršilaca. za odgovornost izvršioca i za neke druge liĉne momente koji postoje na strani izvršioca.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene demontaţe). Ako su sauĉesnici preduzeli svoje sauĉesniĉke radnje.

a izvršilac uĉini sitnu kraĊu. Otac će u istom sluĉaju odgovarati kao saizvršilac u obiĉnom djelu. To znaĉi da i na strani svih sauĉesnika postoji jedinstven umišljaj upravo na to odreĊeno kriviĉno djelo. tu zapravo uopće nema sauĉesništva. zavisi od toga koliko su radnje sauĉesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca i koliko su povezani njihovi umišljaji. pomagaĉ izvršiocu pomaţe imajući u vidu drugo. Tako je kod sauĉesništva uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od sauĉesnika svojom radnjom doprinosi njegovom ostvarenju. ako podstrekaĉ navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede. odnosno djelo druge vrste. moguće su situacije da jedno lice odgovara npr. Izvršilac će odgovarati za djelo koje je izvršio.COM Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca. i u kojoj mjeri pomagaĉ i podstrekaĉ odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac. U takvom sluĉaju izvršilac će odgovarati z aizvršeno kriviĉno djelo. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniĉkim djelovanjem. a da pritom njegov saizvršilac odgovara za kriviĉno djelo ubistva.1 KZ. U takvom sluĉaju nema uzroĉne povezanosti izmeĊu radnje podstrekavanja i radnje izvršenja. pa je logiĉno da se ni odgovornost podstrekaĉa u takvom slĉuaju ne moţe vezati za radnju izvršioca. otpada i mogućnost postojanja sauĉesništva. kao i da se bezrazloţno ne širi. a izvršilac izvrši neko treće kriviĉno djelo. tada izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela od strane izvršioca nema nikakve uzroĉne veze. Da li će se u ovakvim sluĉajevima odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezivati za djelo izvršioca. jer 121 WWW. Mogućnost razliĉite pravne kvalifikacije istog kriviĉnog djela dolaze u obzir i kod onih kr iviĉnih djela kod kojih su. onda nema ni svijesti ni volje za zajedniĉkim ostvarenjem djela. pa se radnja podstrekaĉa ne moţe vezati za radnju izvršenja. Tako npr. liĉnog svojstva ili liĉne okolnosti na strani izvršioca. ako podstrekaĉ podstrekava na jedno kriviĉno djelo. To će biti u sluĉaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvaćena samo teška tjelesna povreda. na osnovu liĉnog odnosa.COM . odnosno pomognut. Prva situacija odnosi se na to da postoji mogućnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca djela s obzirom na vrstu kriviĉnog djela. odonosno djelo u kome mu je pruţena pomoć. Takvo rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti sauĉesništva. pomagaĉ i podstrekaĉ odgovaraju u granicama svog umišljaja. s tim da bi u izvršenju kriviĉnog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilac a došlo do lišavanja ţivota pasivnog subjekta. a izvršilac izvrši sasvim drugo kriviĉno djelo. Kraće reĉeno.BH-PRAVNICI. Granice odgovornosti podstrekaĉa i pomagaĉa U praksi se redovno dogaĊa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut. ako otac i majka zajedniĉki liše ţivota svoje dijete neposredno nakon poroĊaja dok kod majke traje poremećaj izazvan poroĊajem. Onaj saizvršilac ĉijim umišljajem nije obuhvaćeno lišavanje ţivota ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca. pa se i odgovornost sauĉ esnika u uţem smislu ne moţe vezati za radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti. postoji saizvršilaštvo u ostvarenju tog kriviĉnog djela. moguće su i situacije da izvršilac izvrši kriviĉno djelo koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut. Tako npr. a podstrekaĉ će odgovarati u zavisnosti od toga da li je u pitanju podstrekavanje kao samostalno kriviĉno djelo. Tako npr. U takvim sluĉajevima postavlja se pitanje da li će uopće. Prema odredbi ĉl. odreĊeni njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici.26 st. MeĊutim. za ubistvo djeteta pri poroĊaju kao privilegirani oblik ubistva. za tešku tjelesnu povredu. Radi se o tome da je podstrekaĉ preduzeto podstrekaĉku radnju imajući u vidu jedno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. Pravilo da pomagaĉi i podstrekaĉi odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko karakteristiĉnih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila.WWW. a podstrekaĉ uopće neće biti kriviĉno odgovoran. pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju odreĊenih kaţnjivih radnji. Ovo pravilo omogućava da se njihova kriviĉna odgovornost previše ne suţava. s tim da se ista djelatnost kod njih razliĉito kvalifikuje: majka će odgovarati zbog svog liĉnog odnosa prema djelu kao majka.

što znaĉi da se odstupa od pravila odgovornosti u granicama svog umišljaja. Tako npr. tada će primjenom principa akcesornosti i podstrekaĉ odgovarati za obiĉnu kraĊu. neovisno od toga što je njegov umišljaj bio upravljen na tešku kraĊu. 122 WWW.16 KZ. Naravno. (npr. neuraĉunljivost. odnosno pomagaĉa u granicama njegovog umišljaja. zatim kad se radi o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti. pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca.WWW. bitno smanjena uraĉunljivost. okolnosti na kriviĉnu odgovornost sauĉesnika Liĉni momenti koji postoje na strani nekog od sauĉesnika imaju izuzetno veliki znaĉaj kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u pitanju djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi ĉl. bilo usljed vlastite volje. Zakon ne sadrţi odredbu koja bi odreĊivala pravilo za ovakve situacije. Pod liĉnim odnosima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo sticajem okolnosti.BH-PRAVNICI. Po toj odredbi. Uticaj liĉnih odnosa. Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaĉa i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog kriviĉnog djela. kad je u pitanju lice koje se već nalazi u braku (kod KD dvobraĉnosti) itd. podstrekavanje na ubistvo). što znaĉi da će podstrekaĉ odgovarati za djelo na koje je podstrekivao. ili ĉak trajno. Pod liĉnim svojstvima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi kraće ili duţe vrijeme. iskljuĉenju kaţnjivosti i kad je u pitanju blaţe ili stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija. stanje mlaĊeg punoljetstva. recidivista. tj. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca na tešku kraĊu koja bi prema njegovom umišljaju trebala biti izvršena obijanjem i provaljivanjem. ali teţe prirode. odnos vojnog lica kod vojnih kriviĉnih djela ili odnos sluţbenih lica kod kriviĉnih djela protiv sluţbene duţnosti. Treća situacija postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ podstrekavao na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela. Pod liĉnim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne ĉinjenice vezane za liĉnost nekog pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviĉne odgovornosti i kaţnjivosti takvih pojedinaca. podstrekaĉ je podstrekivao na kraĊu.BH-PRAVNICI. U takvom sluĉaju uzima se da je najispravnije rješenje u primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti. a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog kriviĉnog djela ili neko drugo istovrsno djelo koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. izricanje teţe kazne dolazi u obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. stanje maloljetstva. s tim da u njegovom ostvarenju doĊe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste. Takva liĉna okolnost je kada je u pitanju lice povratnik. svojstava. Takav liĉni odnos je npr. Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika kriviĉnog djela na koje je postojalo podstrekavanje. a izvršilac je poĉinio razbojniĉku kraĊu). sauĉesnici će se kazniti teţom kaznom ako se teţa posljedica moţe pripisati njihovom nehatu. U takvom sluĉaju postoji sauĉesništvo jer postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela.COM neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. Navedeni liĉni momenti poseban znaĉaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviĉne odgovornosti. npr. a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. Isto pravilo primjenjuje se i kad su u pitanju sauĉesnici. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaĉa. odnos srodstva itd.COM . a izvršilac izvrši obiĉnu kraĊu bez provaljivanja. drugaĉija je situacija za podstrekaĉa ukoliko se radi o sluĉaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr.

Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela. 123 WWW.WWW. ublaţavanje ili pooštravanje kazne. dok će oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno kriviĉno odgovorni. to je okolnost koja vodi njegovom obaveznom oslobaĊanju od kazne. ali se ona ne proteţe na pomagaĉa i podstrekaĉe u tom djelu.26 st. problem koji se javlja u vezi sa kriviĉnom odgovornošću sauĉesnika svodi se na pitanje kako će se riješiti situacije kada se pomenuti liĉni momenti ne nalaze kod svih sauĉesnika.BH-PRAVNICI. Ako je izvršilac višestruki povratnik. ta liĉna okolnost će se samo njemu uzeti kao oteţavajuća prilikom odmjeravanja kazne.BH-PRAVNICI.COM U kontekstu liĉnih momenata.3 postavio je pravilo prema kome liĉni odnosi.COM . svojstva i okolnosti postoje. ako je izvršilac djela bio neuraĉunljiv u vrijeme izvršenja. liĉna svojstva i liĉne okolnosti zbog kojih Zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta oslobaĊanje od kazne. već samo kod nekih od njih. samo će se njemu usljed neuraĉunljivosti iskljuĉiti odgovornost. mogu se uzeti u obzir samo onom sauĉesniku kod kojeg takvi odnosi. Npr. Naš KZ prema odredbi ĉl.

BH-PRAVNICI.WWW.COM IV KRIVIČNE SANKCIJE 124 WWW.BH-PRAVNICI.COM .

COM 125 WWW.COM .BH-PRAVNICI.WWW.BH-PRAVNICI.

mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Preventivnim mjerama. zajedniĉka obiljeţja svih kriviĉnih sankcija: a) Sve kriviĉne sankcije imaju zajedniĉku opću svrhu. koje mogu biti opće i posebne. uprkos tome postoje neka opća. Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opći pojam kriviĉne sankcije: Krivična sankcija je mjera krivičnopravne prinude koju sud izriče učiniocu krivičnog djela u zakonito sprovedenom postupku. b) Kriviĉne sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ograniĉavanje sloboda ili prava uĉinioca kriviĉnog djela. sankcija moţe biti dugotrajni zatvor. imovinska kazna).vijeka poĉinju se propisivati posebne sankcije za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. Njihovom primjenom društvo se štiti od kriminaliteta. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava ili u upozorenju učinioca da će biti lišen ili ograničen slobode ili prava ako ponovo izvrši krivično djelo. radi zaštite društva od kriminaliteta. c) Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći samo sankcija koja je predviĊena zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kad je kriviĉno djelo uĉinjeno – “nulla poena sine lege”. ali i sudska opomena. d) Kriviĉna sankcija se moţe izreći samo uĉiniocu kriviĉnog djela. odnosno vaspitne mjere.BH-PRAVNICI. U nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne. lišavanje slobode.vijeka jedina kriviĉna sankcija je bila kazna (fiziĉka kazna.COM KRIVIČNE SANKCIJE POJAM KRIVIĈNE SANKCIJE I VRSTE KRIVIĈNIH SANKCIJA Pojam kriviĉne sankcije Svako društvo preduzima odreĊene mjere za suzbijanje kriminaliteta. Ova sankcija obuhvata odgovarajući medicinski tretman.WWW. U teoriji kriviĉnog prava one se razliĉito 126 WWW. Kriviĉne sankcije su meĊusobno veoma razliĉite. MeĊutim. Mjere koje se prinudno primjenjuju prema uĉiniocima kriviĉnih djela zbog izvršenog djela nazivaju se kriviĉnim sankcijama. i poĉetkom 20. f) Izricanju kriviĉne sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrĊuje postojanje uslova za izricanje odreĊene sankcije. Dalji razvoj strukture kriviĉnih sankcija nastavljen je uvoĊenjem mjera bezbjednosti namijenjenih uĉiniocima kriviĉnih djela kod kojih je postoji odreĊeni stepen duševne poremećenosti.COM . Npr. Sistem kriviĉnih sankcija Skoro do kraja 19. e) Kriviĉnu sankciju izriĉe nadleţni organ. Krajem 19. a zatim vaspitno-popravne. treba sprijeĉiti da do kriminaliteta uopće doĊe. koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti. One se mogu podijeliti na preventivne i prinudne. Sveukupnost ovih mjera u odreĊenom zakonodavstvu ĉini sistem kriviĉnih sankcija. Za savremene sisteme kriviĉnih sankcija karakteristiĉno je postojanje većeg broja razliĉitih sankcija. Neka kriviĉna zakonodavstva predviĊaju i neke posebne kriviĉnopravne mjere koje se ne mogu striktno svrstati u jednu od navedenih grupa. a to je sud. te uĉiniocima koji kriviĉna djela vrše pod uticajem alkohola i droga.

za razliku od ostalih kriviĉnih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva specijalne prevencije.BH-PRAVNICI. organ nadleţan za izricanje. e) Kaznu moţe izreći samo sud u zakonom propisanom postupku. pravne posljedice osude itd. U nekim zakonodavstvima posebnu kriviĉnu sankciju predstavlja uslovna osuda. Dakle. da se moţe ukinuti.COM . d) Opće obiljeţje kazne je i njena odreĊenost u zakonu. kod smrtne kazne). krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela. kako kod propisivanja tako i kod izricanja. Na osnovu navedenog. MeĊutim. c) Popravljiva. (moguće kod kazni lišenja slobode i novĉane kazne. ali i na ostala lica da se uzdrţe od vršenja kriviĉnih djela (generalna prevencija). da odgovara teţini izvršenog djela i stepenu kriviĉne odgovornosti uĉinioca. 127 WWW. Opća obiljeţja kazne i definicija kazne Opća obiljeţja kazne imaju odreĊene specifiĉnosti u odnosu na opća obiljeţja kriviĉnih sankcija uopće: a) Kazna je kriviĉna sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije. pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u opći pojam kazne. Po tim obiljeţjima kazna treba biti: a) Djeljiva. kao i njen društveni znaĉaj. postoje još neka obiljeţja koja su karakteristiĉna samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni. e) Srazmjerna. Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreĊenost u zakonu. Ona nije samo pravna kategorija. ovakva podjela nema osnova jer pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja. tj. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava. d) Liĉna. b) Kaznom se uĉinilac kriviĉnog djela lišava odreĊenih sloboda ili prava.COM nazivaju: parapenalne mjere. c) Kazna se moţe izreći samo krivično odgovornom uĉiniocu djela. U tom smislu se moţe reći da je danas u najvećem broju zemalja prihvaćen pluralistiĉki sistem kriviĉnih sankcija. postupak u kome se izriĉe itd. tj. oduzimanje imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom. kaznom se utiĉe na uĉinioca da ne ponovi vršenje kriviĉnog djela (specijalna prevencija). nemoguće npr. Materijalni pojam kazne najĉešće se odreĊuje s obzirom na svrhu koju treba postići kaznom. Takve su npr: sudska opomena. b) Opoziva. Ĉesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni. već prije svega pojava u društvu. tj. zakonitost u izricanju. da pogaĊa samo uĉinioca kriviĉnog djela. obaveza naknade prouzrokovane štete. moţe se dati opći pojam kazne: Kazna je krivična sankcija koju sud izriče u zakonito sprovedenom postupku. takva da je moguće otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode (moguće samo kod imovinskih kazni). radi zaštite društva od kriminaliteta. koja vaţe za svaku kaznu. takva da se moţe izricati u većoj ili manjoj mjeri. sudske mjere.BH-PRAVNICI. Ta obiljeţja su relativnog karaktera.WWW. KAZNE POJAM KAZNE Opća razmatranja o kazni Kazna je najstarija kriviĉna sankcija. ili se ograniĉava u njima. Obiljeţja kazne relativnog karaktera Pored općih obiljeţja kazne. sankcije sui generis itd. tj. tj.

kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). izmeĊu društva i pojedinaca postoji prećutni sporazum kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreĊena svoja prava. Pravo je izraz opće volje (teza). SVRHA KAZNE Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne U nauci kriviĉnog prava. Ona to pravo moţe vršiti u granicama ugovora. Zato se ove teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne. Zbog toga pravni osnov kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet. a te granice odreĊene su zakonitošću kazne. ali to nije njena svrha. sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe teorija: apsolutne. Za sljedbenike Hegelove filozofije.COM f) Humana. Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se konstituira kriviĉnopravnim normama. meĊu ostalim i pravo na ţivot i slobodu. Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso). a ne zato da se ne bi griješilo.BH-PRAVNICI. Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine. Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za kriviĉno djelo. Prema Listu. OPRAVDANOST KAZNE Razliĉita shvatanja o opravdanosti kazne O opravdanosti kazne u literaturi postoje razliĉita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima pojedinih pisaca. zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz djelovanje na uĉinioca kriviĉnog djela.WWW. a kazna je sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije sinteza). Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj ili posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili općoj prevenciji. pravni osnov kazne je dijalektiĉka nuţnost za uspostavljanjem pravnog poretka.BH-PRAVNICI. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziĉkog ili psihiĉkog muĉenja lica prema kojem se primjenjuje. a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. Opravdanost primjene kazne Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta. Apsolutne teorije su najstarije. Za predstavnike italijanske pozitivne škole. Svrha je zaštita društva. Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave. Osnovna svrha kazne je da se njome utiĉe na uĉinioca da 128 WWW.COM . pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje pravnog poretka. Po teorijama o specijalnoj prevenciji. Kroz kaznu uĉinilac treba ispaštati za ono što je uĉinio. Kazna je sama sebi cilj. pravni osnov mjera socijalne zaštite je odbrana društva. Kaţnjava se zato što se griješilo. relativne i mješovite (ekletiĉke) teorije. Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviĉne sankcije zaštita društva od kriminaliteta. Po Kantovom shvatanju kriviĉnog djela i kazne. opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se u zahtjevu apsolutne pravde.

Ova zaštita se najbolje ostvaruje s jedne strane prevencijom od budućih vršenja kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. . Za pristalice ove teorije. ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se uĉiniti samo ako se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. 2. . njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan ţivot. ĉime se najbolje obezbjeĊuje da osuĊeni nakon izdrţane kazne ne ponovi kriviĉno djelo. ali se i preventivno djeluje na buduće vršenje kriviĉnih djela. kazna mora biti praviĉna. a javnost mora na neki naĉin biti upoznata sa njihovim izvršenjem. . svrha kazne je i generalna i specijalna prevencija. OdreĊivanje svrhe kazne Svrha kaţnjavanja je zaštita odreĊenog društva od odreĊenog kriminaliteta. Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu). SISTEM KAZNI VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUĆA KLASIFIKACIJA 129 WWW. naĉin izvršenja kazni mora biti zastrašujući. Savremeni zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne resocijalizacija uĉinioca kriviĉnog djela. odluka o izvršenju KD mora biti zasnovana na procjeni korisnosti od izvršenja djela i štete od izreĉene kazne. Dakle. Mješovite ili ekletiĉke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i relativnih teorija.teorija opomene – opći preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne. gdje se izriĉito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprečavanje učinitelja da čini krivična djela i njegov preodgoj”. . Smisao zakonodavnog odreĊivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk: 1. Ovakvo stanovište prihvaćeno je u odredbi ĉl.zastrašenje izvršenjem kazne – zastrašujući uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oĉekuje ako izvrši kriviĉno djelo. odnosno na druge graĊane. To je vodilo surovosti kaţnjavanja. jer samo takva kazna moţe popravno djelovati na uĉinioca kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. te “preventivni uticaj na druge da ne čine krivična djela”. tj. Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo. Zauzimanjem naĉelnog stava o tome.teorija zastrašenja – predupreĊenje novog kriviĉnog djela najbolje se ostvaruje kroz zastrašujući uticaj kazne. ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na razne naĉine: .teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom.COM ponovo ne izvrši kriviĉno djelo.teorija starateljstva – primjenom kazne uĉinioca treba staviti odreĊeno vrijeme pod reţim nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo.teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo propisivanje kazne za kriviĉno djelo preventivno djeluje. zakonodavac daje opću smjernicu o tome šta se ţeli postići kaţnjavanjem. Postoji nekoliko varijanti ove teorije: . Teorije generalne ili opće prevencije svrhu kazne odreĊuju kao uticaj na graĊane da ne vrše kriviĉna djela. Ovo je moguće uz 3 uslova: kazne moraju biti stroge.COM . što obavezuje one koji primjenjuju zakon. koja treba formirati i uĉvrstiti uvjerenje da je kriviĉno djelo nemoralan akt.WWW. Sa jasno odreĊenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta opravdana ili ne.33 KZ FBiH. a s druge strane uticajem na lica koja su već izvršila kriviĉno djelo da ih ponovo ne vrše. mora biti izvjesno da će zaprijećena kazna biti i izreĉena. Da bi se to ostvarilo. Npr. Primjena nekih instituta kriviĉnog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe kaţnjavanja.

ili kad je zakonom propisana alternativno sa kaznom zatvora pa sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Glavne kazne se mogu izreći samostalno za izvršeno kriviĉno djelo. c) Prema naĉinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske. opoziva je. Prihvaćeni sistem kazni odgovara većem broju savremenih kriviĉnih zakonodavstava. a koja su uĉinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti. b) Prema vrsti sloboda i prava kojih se uĉinilac kriviĉnog djela lišava. u većoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale 130 WWW. a novĉana kazna i kao glavna i kao sporedna (ĉl. kao vrste kazni navedene su zatvor. protiv imovine i protiv graĊanskih prava (npr. Izuzetak od ovog pravila je kod kriviĉnih djela iz koristoljublja.34). Ako je jedna. Uz glavnu se moţe izreći samo jedna od sporednih kazni. Osnovne karakteristike sistema kazni u našem kriviĉnom pravu Relativno mali broj kazni. dugotrajni zatvor i novĉana kazna. Naše kriviĉno pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu.COM . izborna prava. Uĉiniocu se zbog izvršenog KD moţe izreći jedna ili 2 kazne. protiv slobode. izvršenje se moţe prilagoditi karakteru osuĊenih lica. Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izreći samo kao glavne kazne. Za naš sistem karakteristiĉan je poseban status novĉane kazne. onda se po pravilu moţe izreći samo kao glavna kazna. samo jedna se moţe izreći kao glavna. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora. koja se moţe izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Izuzetno se zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike kriviĉnih djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora. bez obzira što je alternativno propisana sa kaznom zatvora.BH-PRAVNICI. odnosno koje se uĉiniocu ograniĉavaju primjenom kazne.2. odsijecanje ruke).36 st. Trajne su one koje se izriĉu za cio ţivot osuĊivanog lica (npr. d) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni. Ona objedinjava najviše uslova koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se izricati u razliĉitom trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu. one mogu biti odreĊene alternativno i kumulativno. Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni. u ovakvim sluĉajevima novĉana kazna se moţe izreći i kao sporedna. dok se sporedne mogu izreći samo uz neku od glavnih kazni.35). Prema ĉl. prava udruţivanja i sl). protiv tijela (npr. kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna).doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graĊanskih prava).COM Osnovne podjele kazni U kriviĉnom zakonodavstvu i teoriji najĉešće su prihvaćene slijedeće vrste kazni: a) Prema naĉinu izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne. Dakle. s tim što se smrtna kazna moţe se izreći i izvršiti samo dok traje ratno stanje ili neposredna ratna opasnost. Sistem kazni u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH (ĉl.BH-PRAVNICI. za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći i kad nije propisana zakonom. to moţe biti samo neka od glavnih kazni.WWW. ZATVOR Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviĉne sankcije Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaĉajnije mjesto u sistemu kriviĉnih sankcija jer je praksa pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja. Vremenske su one koje se izriĉu na odreĊeno vrijeme.

kao jedan od osnovnih ciljeva primjene kriviĉnih sankcija. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci se istiĉu i argumenti protiv kazni lišenja slobode: a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u striktnoj funkciji sa teţinom izvršenog djela. najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne lišenja slobode u sklopu koje se realiziraju programi resocijalizacije. Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razliĉitih kazni lišenja slobode ne postoje znaĉajne razlike u pogledu poloţaja osuĊenih lica. MeĊutim. Danas je rad terapeutsko sredstvo u procesu resocijalizacije osuĊenika. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja slobode. Ocjena liĉnosti uĉinioca vrši se na osnovu indeterministiĉkog shvatanja o slobodi njegove volje. rad osuĊenika odavno je prestao biti osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu. b) Lišenje slobode je neophodna mjera kaţnjavanja za odreĊene vrste delikvenata jer se ne vidi drugi naĉin reakcije na njihovo ponašanje. i prve polovine 20.kratkotrajne kazne lišenja slobode. zakonodavstva 19. u nauci kriviĉnog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode ili preći na jedan oblik ove kazne.BH-PRAVNICI.vijeka prihvataju više kazni lišenja slobode.COM . u daljem razvoju kriviĉnog prava. ako znaĉe razliĉite tretmane za osuĊena lica.COM kazne. Ćelijska izolacija se sve rjeĊe susreće u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. . a posebno resocijalizacije osuĊenih lica nisu velike i ĉesto se predimenzioniraju. S druge strane. danas se u teoriji istiĉu i slijedeći argumenti: a) Resocijalizacija uĉinilaca kriviĉnih djela. prihvatljiva je od javnog mnijenja itd. humanizacija zatvorskog tretmana nuţno umanjuje zastrašujući uticaj ove kazne. Unifikacija kazni lišenja slobode.BH-PRAVNICI.WWW. jer se vrlo negativno odraţavaju na liĉnost osuĊenog.vijeka uglavnom se zasnivala na tome da li je kazna praćena prinudnim radom ili ne.izricanje ove kazne u odreĊenom ili neodreĊenom trajanju. te kakva su prava osuĊenih lica. kao i krivice uĉinioca. . To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i davanje povlastica moţe suţavati ili proširivati. Unifikacija kazni najĉešće se brani slijedećim razlozima: a) Postojanje više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meĊusobno razlikuju u pogledu njihove sadrţine. U vrijeme kad se kazna lišenja slobode ĉešće javlja kao kriviĉna sankcija bio je predviĊen uglavnom jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje tamnovanje osuĊenog pod vrlo teškim uslovima. e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu kriviĉnu sankciju. MeĊutim. broj posjeta i sl. b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv kriminaliteta jer je privremenog karaktera i jer uĉinilac time nije onemogućen da i dalje vrši kriviĉna djela u odnosu na ostalu zatvorsku populaciju. d) Posebne kritike upućuju se kazni lišenja slobode dugog trajanja. Osim toga. Razlika izmeĊu pojedinih kazni lišenja slobode u zakonodavstvu 19. a razlike u pravima osuĊenika danas su vrlo male i svode se na broj pisama koja se mogu poslati ili primiti.jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne. c) Mogućnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja ciljeva specijalne prevencije. MeĊutim. 131 WWW. c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju smrtnu kaznu. obzirom na investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i njihovo materijalno i kadrovsko opremanje. da li se izdrţava ćelijskom izolacijom ili zajedniĉki. što se smatralo opravdanim prvenstveno zbog individualizacije kazne usljed razliĉitosti vrste i teţine kriviĉnih djela. Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode U oblasti materijalnog kriviĉnog prava posebno se istiĉu 3 problema vezana za ovu kaznu: .

2. lica koja izbjegavaju novĉane obaveze kao što je alimentacija i sl). U nauci kriviĉnog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode. b) Kratka kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije. Sitni kriminal se ne moţe kaţnjavati teţim kaznama. c) Za neke kategorije uĉinilaca KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro neophodna kriviĉna sankcija (npr. Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvaćene su u većini savremenih kriviĉnih zakonodavstava. npr. nedisciplinirani vozaĉi m/v.WWW. sa argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. U sistem kriviĉnih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto kratkotrajne kazne lišenja slobode. profesionalnom i društvenom pogledu.siledţije. d) Kratka kazna je posebno štetna za odreĊene kategorije uĉinilaca kriviĉnih djela kao što su maloljetnici.COM . a njihova primjena pravda se nizom argumenata: a) Individualizacija kriviĉne sankcije pretpostavlja odreĊeni raspon kazni. MeĊutim. a i u teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje. c) Prihvatanjem jedinstvene kazne lišenja slobode otklonile bi se neke nelogiĉnosti koje nastaju u sistemu više kazni lišenja slobode kod odmjeravanja kazne za djela u sticaju. Najzastupljenije je stanovište da se radi o kaznama u trajanju do 6 mjeseci. sudska opomena. Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja. psihopatske ili socijalno poremećene liĉnosti ili alkoholiĉari. 132 WWW. Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca: 1. a kriviĉni zakoni predviĊaju minimume koji omogućavaju njihovo izricanje. Protiv ovih kazni najĉešće se izriĉu slijedeći prigovori: a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha kriviĉnih sankcija. Kratkotrajne kazne lišenja slobode.BH-PRAVNICI. d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja slobode na jednu nuţno vodio reviziji ĉitavog kriviĉnopravnog sistema. e) Boljim organizovanjem naĉina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne zatvora. Kroz podizanje općeg zakonskog minimuma treba onemogućiti da se kazna lišenja slobode izriĉe u kratkom trajanju. niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili novĉana kazna. c) Zatvaranje kratkog trajanja stimuliše povrat. s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana. kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica. jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni štetnom uticaju povratnika i profesionalnih delikvenata. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreĊen.COM b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogućnosti za individualizaciju ove kazne. materijalnom. kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi. e) Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiĉne. mlaĊi punoljetnici. a ne po vrsti. novĉana kazna itd. Zato se kratkotrajno lišavanje slobode ĉesto naziva “seminarom kriminaliteta”. uslovna osuda. I pored kritika. b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuĊenog u moralnom.BH-PRAVNICI. d) Struktura kriminaliteta takoĊer opravdava primjenu ovih kazni.

Ovako izreĉena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije osuĊenih lica. Izvršenje kazni lišenja slobode Naĉini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razliĉiti. a opći maksimum i minimum odreĊuje sud ili zakon. Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike. već o njenom efektivnom trajanju odluĉuje administracija nadleţna za izvršenje kazne. što je i najviše u skladu sa naĉelima zakonitosti i praviĉnosti. Po zatvorima u Pensilvaniji. s tim što je svako naredno odjeljenje povoljnije za osuĊenika.COM . a do 6 mjeseci i na pune dane. koji uz sve navedeno sadrţi i jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaĊanja (odjeljenje za slobodnjake).38). U Filadelfiji je 1790.WWW. d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti novĉanom kaznom. Sredinom XIX vijeka poĉinje se primjenjivati tzv. a iznimno i “radom za opće dobro na slobodi” (ĉl. auburnski sistem. Opća karakteristika ovog sistema je da sud ne odreĊuje unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode. b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode. Poĉetkom XVII vijeka osn ivaju se posebni zavodi za izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuĊenici upućivani na teške fiziĉke radove. Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem ćutanja”. progresivni sistem.3). To se opravdava sa više razloga: 1.BH-PRAVNICI. za najteţe oblike kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se propisati dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 40 godina (ĉl.godine sagraĊen prvi zatvor sa potpuno usamljeniĉkim reţimom u kome su osuĊenici ţivjeli u ćelijama potpuno odvojeni jedni od drugih 24 sata dnevno. Treći stepen je uslovni otpust koji se moţe opozvati. sa izvršavanjem radne obaveze.37 st.BH-PRAVNICI. usamljeniĉki sistem nazvan je pensilvanijski ili filadelfijski sistem.godine. neka kriviĉna zakonodavstva poznaju sistem izricanja kazne u neodreĊenom trajanju. koji je dobio ime po zatvoru u Auburn-u. Po ovom sistemu osuĊenici su se usamljivali po ćelijama samo noću.COM Kazna lišenja slobode odreĊenog ili neodreĊenog trajanja. u drţavi Njujork. MeĊutim. Kazna lišenja slobode u našem pravu KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor . Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv. 3. U najvećem broju savremenih kriviĉnih sistema predviĊeno je izricanje kazne lišenja slobode u taĉno odreĊenom trajanju. Kazne neodreĊenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su prihvatile ovaj sistem. Osnovne karakteristike ove kazne su: a) Zatvor se moţe izreći samo kao glavna kazna. dok su tokom dana bili na zajedniĉkom radu ali sa strogom zabranom razgovora. za kriviĉno djelo za koje je propisan i u granicama propisane kazne. 133 WWW. OsuĊenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem. Drugi stepen nastaje zajedniĉkim radom u 4 odjeljenja zatvora. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuĊenika tokom izvršenja kazne. 2. Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora.37 st. Moţe se izreći od 15 dana do 15 godina (ĉl. osnovanom 1823.1). U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poĉeo preovlaĊivati tzv. Izuzetno. Ovaj sistem ima 3 stepena u izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljeniĉki zatvor u ćelijama tokom dana i noći. Dugotrajni zatvor ne moţe se izreći uĉiniocu koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota.irski sistem. c) Zatvor se izriĉe na pune godine i mjesece.

Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa ĉijeg je izdrţavanja osuĊeni uslovno pušten. a posebno da neće vršiti kriviĉna djela. Minimalnim pravilima postavljen je niz općih principa o postupanju sa licima osuĊenim na kaznu lišenja slobode i sugerirana su odreĊena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima.2). Da bi se osuĊeni mogao uslovno otpustiti. 8-satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice. te ako posebne okolnosti koje se odnose na liĉnost osuĊenog oĉigledno pokazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. c) Popravljanje osuĊenih lica. b) Naĉelo humanosti.WWW. posjete. 134 WWW. prepiska.1).COM Poboljšanju poloţaja osuĊenih lica znaĉajno je doprinijela meĊunarodna Komisija za kriviĉno pravo i izvršenje kazne. Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija. neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom godine itd. 2. c) Od osuĊenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (ĉl. bez obzira na saglasnost osuĊenika. Izuzetno.3). d) Individualizacija u izvršenju kazne. lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni uslov o vladanju. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju kao svrsi kaţnjavanja. e) Skupno izvršenje kazne. omogućit će joj se rad (st. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne. a kasnije uz odreĊene izmjene i od OUN. a KZ FBiH (glava VII) sadrţi opće odredbe o izvršenju kazni.COM . Uslovni otpust Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo. Uslovni otpust je zakonska mogućnost. Ove ustanove se razlikuju po stepenu obezbjeĊenja i intenzitetu ograniĉavanja slobode osuĊenih lica. Tek nakon isteka tog vremena osuĊeni je apsolutno osloboĊen.BH-PRAVNICI.107 KZ FBiH): 1. Ako osuĊena osoba pristane da radi ili traţi da radi.106 st. b) OsuĊenik se lišava prava ili se ograniĉava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se ostvarila svrha kazne (ĉl. Da je osuĊenik izdrţao polovinu kazne. Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijedećim naĉelima: a) Zakonitost u izvršenju kazne. pravima zatvorenika. koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuĊenim licima koja su bila prihvaćena od Društva naroda. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe osnovano oĉekivati da će se na slobodi dobro vladati.105). Osnovne karakteristike naĉina izvršenja kazne zatvora su slijedeće: a) Lica kaznu izdrţavaju u zatvorenim. Rad treba što više odgovarati savremenom naĉinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati sposobnostima osuĊenog (st. a ne pravo osuĊenika.BH-PRAVNICI. OsuĊenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava: zdravstvena zaštita. disciplini itd. Postupak za davanje uslovnog otpusta po pravilu se pokreće na molbu osuĊenika ili ĉlanova njegove uţe porodice ako se osuĊeni s tim saglasio. pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreĉena ne uĉini kriviĉno djelo. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se izdrţava kazna. moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (ĉl.

Ako su za sva KD uĉinjena u sticaju predviĊene pojedinaĉne kazne do 3 godine zatvora. što bi praktiĉno znaĉilo da za novo kriviĉno djelo nije ni kaţnjeno. pa zatim poĉinilo neko teško kriviĉno djelo. Pruţanje postpenalne pomoći Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuĊenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja kazne pomogne na razliĉite naĉine. njihov znaĉaj. Svrha tih mjera je resocijalizacija osuĊenika i pomoć u rješavanju egzistencijalnih problema. po pravilu izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju iz ĉl. ostvaren je osnov za opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno. Zbog toga zakonodavac u odredbi ĉl.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. ako bi se poštivala odredba ĉl. a sud ne opozove uslovni otpust. primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavan ja u svim sluĉajevima. ako je lice osuĊeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12 godina.2. NOVĈANA KAZNA 2 Provjeriti o kojem organu se tačno radi 135 WWW. ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti preći 15 godina zatvora.46 KZ FBiH. sud će izreći samo tu kaznu. Sud je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni uĉinio jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna preko 1 godine zatvora. takvo lice dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora. jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. Npr. 1 i 2).108 st.46 st.46. Shodno odredbama ĉl. ako se primjenom odredaba ĉl. Ova pomoć moţe obuhvatati razliĉite oblike moralne i materijalne pomoći. te bi takvo lice izašlo nakon 3 godine. O opozivanju odluĉuje sud. s tim što se ranije izreĉena kazna uzima kao utvrĊena. ako je za neko od KD uĉinjenih u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. pobude iz kojih su uĉinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta. Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno otpušteni uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna do 1 godine zatvora (ĉl. ali se ne uraĉunava vrijeme koje je osuĊeni proveo na uslovnom otpustu. Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. MeĊutim. Kad sud opozove uslovni otpust. uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora. Pruţanje postpenalne pomoći organizira se preko odgovarajućih organa općine na kojoj osuĊeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za socijalni rad). Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je uĉinio prije nego što je uslovno otpušten.2 Ukoliko osuĊeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uĉini kriviĉno djelo. Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao po ranijoj osudi uraĉunava se u ovu jedinstvenu kaznu.BH-PRAVNICI.WWW.2 ostavlja sudu mogućnost da za kriviĉno djelo izvršeno u vrijeme uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreĉene kazne.BH-PRAVNICI. Ako uslovno otpušteni bude osuĊen na kaznu zatvora do jedne godine.COM . Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u obzir uzima srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela. Izdrţanih 12 godina uraĉunava se u kaznu. sud će izreći jedinstvenu kaznu koja mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne.47 st.COM O uslovnom otpustu odluĉuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ FBiH.

Sve navedeno opravdava postojanje novĉane kazne. 4. 3. Ova kazna je prije svega nepraviĉna. Novĉana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja. pobornici novĉane kazne istiĉu niz kontraargumenata: 1. Novĉanom kaznom se ne mogu postići ciljevi generalne prevencije jer ona po pravilu nema zastrašujući uticaj na potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. U sluĉaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne. OsuĊeni ĉesto izbjegavaju plaćanje kazne. ukoliko se kazna ne izriĉe u minimalnim iznosima. Naĉini utvrĊivanja novĉane kazne U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i metod “dani-novĉana kazna”. U drugoj fazi utvrĊuje se iznos jednog dana – novĉane kazne. 2. već izaziva osjećaj nepravde i revolta prema društvu. Ukoliko bi se u kriviĉnom postupku potpunije utvrĊivalo imovno stanje uĉinioca i novĉana kazna odmjeravala prema tako utvrĊenom stanju. novĉana kazna je i neekonomiĉna. Ona spada u red sankcija koje se ĉesto primjenjuju u praksi. a time i izbjegavanja negativnih posljedica koje mogu proizaći iz te kazne.COM Opravdanost novĉane kazne kao kriviĉne sankcije Novĉana kazna je imovinska kriviĉna sankcija koja se sastoji u plaćanju od strane osuĊenog odreĊenog novĉanog iznosa. dok im se u teoriji stavlja niz prigovora: 1. 3. 2. Pritom imovno stanje uĉinioca uvijek ima uticaja na odmjeravanje konkretne novĉane kazne. Ĉinjenica da primjena novĉane kazne pogaĊa i druga lica karakteristiĉna je i za sve ostale kriviĉne sankcije.BH-PRAVNICI. Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvećem broju kriviĉnih zakonodavstava. ali 136 WWW. Metod “dani-novĉana kazna” je novijeg datuma. Novĉana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogućnost da se lako otklone njeni efekti. jer nejednako pogaĊa uĉinioce razliĉitog imovnog stanja. Po njemu se uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna izriĉe u taĉno odreĊenom iznosu. Na kraju.WWW. Tako se postiţe da uĉinioci istog kriviĉnog djela mogu dobiti isti broj “dana” novĉane kazne. a troškovi njenog prinudnog izvršenja nekad su veći od iznosa dosuĊene novĉane kazne. otklonilo bi se da ona nejednako pogaĊa osuĊene. ona se moţe zamijeniti kaznom zatvora. pri ĉemu je od odluĉujućeg znaĉaja imovinsko stanje uĉinioca. Novĉana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze. u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na sluĉajeve izricanja uĉiniocu koji ima materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl). Primjenom novĉane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije. 5. U prvoj fazi uĉiniocu kriviĉnog djela utvrĊuje se odreĊeni broj “dana” i pritom su od znaĉaja priroda i teţina izvršenog djela i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. tako da ta kazna jednako pogaĊa i druga lica koja nisu kriva za izvršeno djelo. a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve ĉešće njene primjene.BH-PRAVNICI. MeĊutim. OsuĊeni kaznu osjeća kao “bogaćenje drţave na njegov raĉun” i za to ona ne moţe popravno djelovati na njega. Osim toga. Novĉanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije.COM .

a imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. drugi prihodi. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. ali zatvor u tom sluĉaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci. Pri odmjeravanju novĉane kazne sud će uzeti u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Ideja ovog sistema je da se ostvari jednakost uĉinilaca kriviĉnih djela pred zakonom. sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreĊenih kazni. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. a opći maksimum 20. koji ne moţe biti kraći od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca.39 st. 3. U sluĉaju da isplati i ostatak novĉane kazne.000 KM. već ovlašćuje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više zakonom predviĊenih sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. U sluĉaju smrti osuĊenog novĉana kazna se ne izvršava.COM da im novĉani iznosi za jedan dan budu razliĉiti. ODMJERAVANJE KAZNE ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE Zakonsko propisivanje kazne Propisivanje kazne je utvrĊivanje granica kaţnjavanja za odreĊeno kriviĉno djelo. prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. Ovaj sistem nije pogodan niti praviĉan jer onemogućava individualizaciju kazne s obzirom na uĉinioca i okolnosti djela. Sud će posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti: 1. 137 WWW.COM . Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreĊenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva pravila za odmjeravanje kazne.1). ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (ĉl. sud će je izvršiti tako što će za svakih zapoĉetih 50 KM odrediti 1 dan zatvora. Isto vaţi i ako osuĊeni plati samo dio kazne. raniji ţivot uĉinitelja.2). Za kriviĉna djela iz koristoljublja maksimum je 100. Novĉana kazna u našem kriviĉnom pravu Uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna se izriĉe samo kad je propisana za odreĊeno djelo.BH-PRAVNICI. izvršenje zatvora se obustavlja.000 KM (ĉl. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno.40). U opravdanim sluĉajevima sud moţe dozvoliti isplatu kazne u otplatama (ratama). imovina. Okolnosti vezane za imovno stanje učinioca – liĉni dohodak. pristupa se njenom prinudnom izvršenju. uz istovremeno razliĉito novĉano kaţnjavanje zbog razliĉitog imovnog stanja. porodiĉne obaveze. Ako se kazna ne moţe ni prinudno naplatiti. Sistem apsolutno odreĊenih kazni je sistem po kome zakon taĉno odreĊuje vrstu i visinu kazne koja se u svakom konkretnom sluĉaju izriĉe uĉiniocu odreĊenog kriviĉnog djela.39 st. što dovodi do razliĉitog novĉanog kaţnjavanja. Moţe se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Opći minimum novĉane kazne je 200 KM. Postoje razliĉiti sistemi zakonskog propisivanja kazni.WWW. koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno odreĊenih kazni. Okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. 2.BH-PRAVNICI. Ovakav sistem moţe dovesti do proizvoljnosti i samovolje. U presudi kojom je izrekao novĉanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate. Ukoliko osuĊeni ne isplati kaznu u odreĊenom roku.

drţanje poslije kriviĉnog djela itd. odreĊuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izreći za odreĊeno djelo. te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Odmjeravanje kazne je sudska funkcija.WWW. a sud presudom donosi samo granice kazne. Ako se propisana kazna moţe izricati u razliĉitim iznosima.BH-PRAVNICI. naĉin odmjeravanja kazne za djela u sticaju itd. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. vaţe opće granice te vrste kazne. U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana. zakonske mogućnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne. Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne Praktiĉno sprovoĊenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti. po ocjeni suda. Sud će posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. 138 WWW. kazna ili mjera bezbjednosti itd). U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. Posebno znaĉajna su ovlaštenja suda u primjeni olakšavajućih ili oteţavajućih okolnosti. veće su mogućnosti za njenu individualizaciju po mjeri.COM U sistemu relativno odreĊenih kazni zakon odreĊuje samo okvir u kome se sud mora kretati prilikom odmjeravanja kazne.BH-PRAVNICI. najbolje ostvariti svrha njene primjene. Ĉesto se govori o individualizaciji kriviĉne sankcije pod kojom se podrazumijeva odluĉivanje suda o tome koju će vrstu kriviĉne sankcije primjeniti u konkretnom sluĉaju (kazna ili uslovna osuda. Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla. U sluĉaju kad nisu odreĊene posebne granice za odreĊeno kriviĉno djelo. tj. S obzirom na to postoje opći i posebni minimum i maksimum kazne. već zakon odreĊuje samo vrstu kazne. Individualizirati znaĉi konkretizirati u zakonu utvrĊenu kaznu. Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opće i posebne. KZ FBiH koji odreĊuje da pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. raniji ţivot uĉinitelja.COM . po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrĊuju organi nadleţni za njeno izvršenje. pod kojim se podrazumijeva prilagoĊavanje metoda postupanja prema razliĉitim kategorijama uĉinilaca kriviĉnih djela u postupku izvršenja kazni zatvora. te se najĉešće govori o sudskom odmjeravanju kazne. a posebne se odnose na izricanje kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. Opće se odnose na izricanje odreĊene vrste kazne.40). Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji će omogućiti da se na uĉinioca kriviĉnog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom sluĉaju adekvatna s obzirom na karakteristike liĉnosti uĉinioca i izvršenog djela. Npr. INDIVIDUALIZACIJA KAZNE Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju kriviĉnog prava Individualizacija kazne znaĉi izricanje uĉiniocu kriviĉnog djela one kazne kojom će se. administrativno odmjeravanje kazne. Opća pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreĊena su ĉlanom 40. Odmjeravanje kazne Odmjeriti kaznu znaĉi utvrditi vrstu i mjeru kazne odreĊenom uĉiniocu za izvršeno kriviĉno djelo. Sistem relativno odreĊenih kazni zastupljen je i u našem kriviĉnom pravu. alternativno propisivanje više kazni za odreĊeno kriviĉno djelo pruţa sudu veće mogućnosti da kaznu individualizira po vrsti.

prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu. postoje vrlo razliĉita rješenja u pojedinim kriviĉnim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u obzir samo izriĉito navedenu okolnost. Po vremenu nastanka. tj. Pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. ali ne i njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi kriviĉnog postupka. pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Okolnosti koje utiĉu da se uĉiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i maksimuma nazivaju se olakšavajućim. Stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena uraĉunljivosti i vinosti. 139 WWW.BH-PRAVNICI. ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl. a okolnosti koje utiĉu da se izrekne stroţija kazna otežavajućim. okolnosti da je djelo izvršeno iz straha. Ĉesta su zakonodavstva koja ovo ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se odredi adekvatan program tretmana osuĊenih. moralne karakteristike liĉnosti.40 posebno ukazuje samo na neke od njih. To su okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. njegovo obrazovanje.COM Individualizacija kazne i upoznavanje liĉnosti uĉinioca Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela. drţanje poslije kriviĉnog djela itd.BH-PRAVNICI. okolnosti se mogu odnositi na odreĊena stanja koja su postojala prije izvršenja kriviĉnog djela. psihiĉka labilnost. socijalne ankete. obzirom na ĉinjenicu da se sudi ĉovjeku a ne djelu. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve okolnosti koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne. okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se javile nakon izvršenja djela. već zakon u odredbi ĉl. Za punoljetne uĉinioce KD po pravilu se predviĊa sprovoĊenje tzv. socijalnoj sredini u kojoj ţive i sl. ali se u toj ocjeni mogu uzeti u obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob uĉinioca. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI Pojam i znaĉaj olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti Olakšavajuće i oteţavajuće su one okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo. Mada je upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela od posebnog znaĉaja za individualizaciju kazne. u savremenom kriviĉnom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na maloljetne delikvente. zavisno od toga da li se odnose na djelo ili uĉinioca. Pobuda je unutrašnji psihiĉki poriv na odreĊeno ljudsko ponašanje. okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. U postupku odmjeravanja kazne nije beznaĉajan motiv pri donošenju odluke da se izvrši djelo. U sluĉaju novĉanih kazni u obzir se uzima i imovno stane učinitelja KD. U najvećem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju olakšavajućim a koje oteţavajućim.WWW. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se medikopsihološko i sociološko izuĉavanje delikvenata. vaspitanje.COM . raniji ţivot uĉinitelja.

starosna dob. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog drţanja uĉinioca proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog saobraćaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. mogu se javiti i kao zakonski elementi bića kriviĉnog djela. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. Npr. Kvalifikatorna posljedica “smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3. Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca. stav uĉinioca moţe biti i sasvim suprotan. Osim prethodno navedenih. Ove okolnosti treba razlikovati od prethodno razmatranih oteţavajućih i olakšavajuć ih okolnosti koje utiĉu na vrstu i visinu kazne. sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od znaĉaja za odmjeravanje kazne. Drţanje uĉinioca poslije uĉinjenog kriviĉnog djela. 10 ili više lica i okolnost koliko lica je nastradalo moţe biti oteţavajuća pri odmjeravanju kazne. 5. ekonomsko stanje porodice. Raniji ţivot uĉinioca znaĉi jedinstvenu ocjenu liĉnosti uĉinioca prije izvršenog djela. Okolnosti koje Zakon predviĊa kao olakšavajuće ili oteţavajuće pri odmjeravanju kazne.BH-PRAVNICI. Mogu oznaĉavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili za vrijeme izvršenja KD. 140 WWW. porodiĉne prilike.COM .BH-PRAVNICI. Pod ovim se u sudskoj praksi najĉešće podrazumijeva zdravstveno stanje. Ublaţavne su suprotnog dejstva. Ove okolnosti mogu biti vrlo razliĉite i ne mogu se unaprijed odrediti. koja se zasniva na nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot. Kvalifikatorne okolnosti kriviĉnom djelu daju poseban teţi vid. Prema tome. Liĉne prilike uĉinioca.COM Jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra. njegova profesija i društveni poloţaj itd. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne. ali u nekim sluĉajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju izvršenom djelu – ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo. Kroz ovu okolnost sud treba doći do saznanja da li izvršeno djelo predstavlja sluĉajnu epizodu u ţivotu uĉinioca. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili veća teţina posljedice uĉinjenog djela. invalidnost uĉinioca. odreĊeno je u KZ i to samo za neka kriviĉna djela. Ova okolnost posebno je znaĉajna pri izricanju novĉane kazne. Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste da se istakne znaĉaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim okolnostima nije iscrpljena lista mogućih subjektivnih okolnosti. Npr. KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI Koje okolnosti ĉine jedno kriviĉno djelo kvalificiranim. Naravno. Okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. ili je ono rezultat jednog općeg asocijalnog naĉina ţivota.WWW. U nekim sluĉajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. odnosno privilegiranim. Imovno stanje uĉinioca. Od posebnog znaĉaja za procjenu ove okolnosti je drţanje uĉinioca pred sudom i u toku kriviĉnog postupka uopće. pokušaj da se neutrališu negativni efekti djela i sl. samo se zakonom mogu propisati kvalificirani odnosno privilegirani oblici pojedinih kriviĉnih djela. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav uĉinioca prema izvršenom djelu.

2). Kao takve okolnosti KZ FBiH predviĊa: . ali ne manji od jedne godine).ako je propisana kazna od 5 godina. Mogućnost ublaţavanja kazne posebno je predviĊena kod nekih kriviĉnih djela. ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine. ona se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina. . ili blaţa vrsta kazne od propisane. U tim sluĉajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ izriĉito propisuje. Ograniĉeno je kad zakon posebnim pravilima odreĊuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi.pokušaj kriviĉnog djela. sud moţe ublaţiti kaznu bezi obzira na to koje kriviĉno djelo je izvršeno i ko je uĉinilac. tada nije moguće ublaţavanje kazne po mjeri i izriĉe se blaţa vrsta kazne.COM UBLAŢAVANJE KAZNE Znaĉaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne Ublaţavanjem kazne uĉiniocu se izriĉe ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo. Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se umjesto propisane vrste kazne izriĉe blaţa vrsta kazne. - 141 WWW.pravna zabluda. Ublaţavanje kazne po mjeri postoji ako se uĉiniocu izriĉe ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno kriviĉno djelo. Ako ovaj osnov postoji. kazna se moţe ublaţiti do 6 mjeseci. npr. uz ograniĉenje odreĊeno općim minimumom kazne. .prekoraĉenje granica krajnje nuţde. (ĉl.bitno smanjena uraĉunljivost. Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (ĉl.41 st. U sluĉaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje. .pomaganje kao oblik sauĉesništva u izvršenju kriviĉnog djela. kad se umjesto propisanog zatvora izriĉe novĉana kazna. Naĉini ublaţavanja kazne Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naĉina: po vrsti i po mjeri kazne. .WWW. U našem kriviĉnom pravu postoje 3 grupe osnova za ublaţavanje kazne. c) Ublaţavanje kazne od strane suda moguće je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. Ublaţavanje kazne moţe biti ograniĉeno i neograniĉeno. ono se po pravilu izriĉe po mjeri.42) su: ako je za kriviĉno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina.prekoraĉenje granica nuţne odbrane.COM . kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr.BH-PRAVNICI. a) Opći osnov za ublaţavanje kazne. a neograniĉeno je kad je sud ovlašten da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni. Ako je kao minimum kazne propisan opći minimum. ali u trajanju manjem od propisanog posebnog minimuma.BH-PRAVNICI. . b) Posebni osnov. Ni u jednom sluĉaju KZ ne obavezuje sud da uĉiniocu ublaţi kaznu. Ublaţavanje je uvijek fakultativno.

kazna se moţe ublaţiti do iznosa od 200 KM. kazna se moţe ublaţiti do 15 dana.BH-PRAVNICI. kad posljedice djela tako teško pogađaju u činitelja da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja ». Kao osnov za ovo razlikovanje u kriviĉnopravnoj teoriji se uzima priroda izvršenih djela.kod saobraćajnih nezgoda. prema kojoj «sud može osloboditi učinitelja krivičnog djela učinjenog iz nehata.COM . . kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca.pravna zabluda iz opravdanih razloga. Opći povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio neko drugo kriviĉno djelo. Specijalni povrat postoji kad su sva kriviĉna djela izvršena iz istih ili sliĉnih 142 WWW. općeprihvaćeno je njegovo razlikovanje na opći i specijalni. ako je za KD propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere.43 st. Proizilazi da je za oslobaĊanje po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je kriviĉno djelo uĉinjeno iz nehata i da je posljedica takva da teško pogaĊa i samog uĉinioca (npr.spreĉavanje djela od strane saizvršioca. tj. ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIĈNA DJELA IZVRŠENA U POVRATU Pojam i vrste povrata Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreĊivanju pojma povrata. Specijalni povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio isto ili istovrsno kriviĉno djelo. ako je propisan zatvor u trajanju manjem od 1 godine. nije vezan propisanim minimumom (ĉl.prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima. u zavisnosti od toga da li su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne. u kriminološkoj literaturi pojam specija lnog i općeg povrata se vezuje za prirodu izvršenih djela.44 KZ FBiH. Neki od tih osnova su općeg karaktera i u takvom sluĉaju sud moţe osloboditi uĉinioca neovisno od izvršenog ili pokušanog djela.COM ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine. .dobrovoljni odustanak. sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti.BH-PRAVNICI. OSLOBOĐENJE OD KAZNE Osnovi za osloboĊenje od kazne Sud moţe uĉinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviĊenim sluĉajevima. . podstrekaĉa ili pomagaĉa. umjesto zatvora moţe se izreći novĉana kazna (ublaţavanje po vrsti) ako je za KD propisana novĉana kazna sa naznakom najmanje mjere.nepodobni pokušaj. U sluĉajevima kada je sud ovlašten da uĉinioca oslobodi od kazne. Obligatorni osnovi za osloboĊenje od kazne su: . MeĊutim. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne. razliĉito od onog ranije izvršenog.2).WWW. Fakultativni opći osnovi za osloboĊenje od kazne po KZ FBiH su: .prekoraĉenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha. kad uĉinilac prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica). Poseban osnov za osloboĊenje od kazne Poseban osnov predviĊena je odredbom ĉl. .

Uslovi koji se odnose na raniju osuĊivanost. Rješenja koja predviĊaju primjenu posebne kriviĉne sankcije prema multirecidivistima. Stroţa kazna zasniva se na objektivnoj okolnosti – ponovnom izvršenju kriviĉnog djela. opravdanost teţeg kaţnjavanja u sluĉaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom na društvenu potrebu. Postoje 3 takva uslova: 1.45 predviĊa pooštravanje kazne samo u sluĉaju višestrukog povrata.Povećanje kazne u sluĉaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da se ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. (u većem broju zakonodavstava). Jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju smatra se jednom osudom. izricanje teţe kazne povreĊuje princip praviĉnosti kaţnjavanja. 3. 143 WWW. Zakon predviĊa više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se uĉinilac kriviĉnog djela smatrao višestrukim povratnikom. Tako se represija forsira na raĉun prevencije.BH-PRAVNICI. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike koji vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije. 2. već općim kretanjem kriminaliteta. 2. Opći povrat postoji kad kriviĉna djela nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi. a prema profesionalnim delikventima. Uĉinilac treba da je ranije osuĊivan 2 ili više puta. Povrat u našem kriviĉnom pravu Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv.obiĉni i višestruki povrat. Rješenja u kojima se prema «obiĉnim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna. To znaĉi da moraju postojati najmanje 2 osude.COM pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi. Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u sluĉaju povrata nije opravdano. Savremena zakonodavna rješenja u pogledu kriviĉnopravnog znaĉaja povrata mogu se svrstati u 3 osnovne grupe: 1.Kriviĉno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je proizvelo iste posljedice kao da ga je izvršio primarni uĉinilac. liĉnost uĉinioca i vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela. KZ FBiH u odredbama ĉl. . Argumenti za takvo shvatanje su: . a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. Kriviĉnopravni znaĉaj povrata U kriviĉnopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje i zbog ĉega.COM . barem jedno od tih djela mora biti izvršeno sa umišljajem.Sa subjektivne taĉke gledišta. Ti uslovi se odnose na: raniju osuĊivanost. delikventima iz navike i delikventima po tendenciji primjenjuje i kazna i posebna mjera bezbjednosti. Shodno tome.BH-PRAVNICI. povrat ne mora nuţno povlaĉiti viši stepen kriviĉne odgovornosti nego što je to sluĉaj kod primarnih delikvenata. MeĊutim. Kod nekih KD specijalni povrat je kvalifikatorna okolnost. Razlikovanje povrata na opći i specijalni moţe imati i praktiĉne posljedice. U obzir dolaze samo osude za kriviĉna djela izvršena sa umišljajem. izvršeno kriviĉno djelo. a zanemaruje se niz razliĉitih uzroka individualnog karaktera koji su doveli do povrata. . Ukoliko se osuda odnosi na više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju.WWW. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne. Dosadašnja istraţivanja povrata meĊutim ne idu u prilog ispunjenju navedenih uslova jer kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom.

Smatra da se da je manja društvena opasnost onog uĉinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa. Ako uĉinilac odgovara za više kriviĉnih djela u sticaju.njegovog naĉina ţivota. jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreĉene za pojedina djela. Ova kazna mora proizilaziti iz svake osude.BH-PRAVNICI. nego onoga koji je izvršio više radnji kriviĉnih djela. a druga zatvor od 2 godine. Uvjerenje o tome treba da se zasniva na sveukupnoj ocjeni liĉnosti uĉinioca. Treći naĉin je da se kazna izriĉe na osnovu sveukupne ocjene izvršenih kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. Ovaj element je najteţe utvrditi. Dakle. sistem asperacije i sistem apsorpcije. jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za kriviĉna djela izvršena u sticaju. Uslov koji se odnosi na liĉnost uĉinioca je da uĉinilac pokazuje sklonost ĉinjenju kriviĉnih djela. sud će cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe kaţnjavanja izrekne takva kazna.WWW. To su: sistem kumulacije. Po jednom. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na odreĊenim okolnostima. Vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od dana otpuštanja uĉinitelja sa izdrţavanja ranije izreĉene kazne do izvršenja novog kriviĉnog djela nije proteklo 5 godina.COM . prvi uslov je ispunjen ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u sluĉaju idealnog sticaja prema uĉiniocu treba blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj. U zakonodavstvima koja odreĊuju da se jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju izriĉe na osnovu pojedinaĉno utvrĊenih kazni za svako od izvršenih djela. ponašanja. Ĉesto vršenje kriviĉnih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj.COM 3. Naĉini odmjeravanja kazne za kriviĉna djela u sticaju U kriviĉnom zakonodavstvu uglavnom su prihvaćena 3 osnovna naĉina odmjeravanja kazne za djela u sticaju. Stroţija kazna za sluĉaj višestrukog povrata ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni 15 godina zatvora. Pritom je najĉešće zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene kazne uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuća ograniĉenja. u okviru općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. prihvaćena su 3 osnovna sistema za odmjeravanje ove kazne. Da je uĉinilac bio 2 ili više puta osuĊivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu. Uslovi koji se odnose na kriviĉno djelo su da je djelo uĉinjeno sa umišljajem i da je za uĉinjeno djelo propisana kazna zatvora. zatvor od 8 mjeseci. Po drugom naĉinu. što znaĉi da ovaj uslov neće postojati ako je jedna osuda bila npr. srodnosti izvršenih djela itd. pobuda iz kojih su vršena kriviĉna djela. ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIĈNA DJELA U STICAJU Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeĊu idealnog i realnog sticaja. Pri ocjeni hoće li izreći kaznu stroţiju od propisane. izricanju prethodi utvrĊivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno kriviĉno djelo. KZ FBiH ne predviĊa razliĉito odmjeravanje kazne za djela uĉinjena u idealnom i realnom sticaju. 144 WWW.

a za drugo djelo manje od 30 dana. ali ona ne smije preći zbir utvrĊenih kazni niti opći maksimum od 20. Po sistemu kumulacije. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 sluĉaja: Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. Od navedenog postoji izuzetak u sluĉaju da su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane kazne do 3 godine. a kao jedinstvena kazna izriĉe se najteţa od utvrĊenih kazni. pa se najteţa od utvrĊenih kazni povećava uz odreĊena ograniĉenja. Ovaj sistem praktiĉno dovodi do toga da se uĉinilac kaţnjava samo za najteţe od izvršenih kriviĉnih djela. ako je za svako kriviĉno djelo u sticaju utvrĊena novĉana kazna. U ovakvim sluĉajevima kao jedinstvena kazna izriĉe se zatvor. osnov je najteţa od utvrĊenih kazni.000 KM ako je jedno ili više djela izvršeno iz koristoljublja. što ima odreĊenih nedostataka kada je u pitanju vršenje većeg broja lakših kriviĉnih djela jer na taj naĉin neka djela praktiĉno mogu ostati nekaţnjena. a jedinstvena kazna se izriĉe tako što se saberu pojedinaĉno odmjerene kazne. ako je za neko kriviĉno djelo utvrĊena kazna zatvora od 6 mjeseci ili više. Drugi sluĉaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviĉna djela u sticaju utvrĊene kazne zatvora i maloljetniĉkog zatvora. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviĉna djela u sticaju odmjerene novĉane kazne. Mada Zakon to izriĉito ne predviĊa. Time se izvršilac više kriviĉnih djela stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno kriviĉno djelo. Do primjene sistema apsorpcije dolazi u sluĉaju da je za neko od kriviĉnih djela u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. ako je za neka kriviĉna djela utvrĊena kazna zatvora.COM . sud će povisiti najvišu utvrĊenu novĉanu kaznu. Naime. odnosno 100.BH-PRAVNICI.COM Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih kriviĉnih djela utvrĊuje se kazna. pošto se kazna od preko 6 mjeseci ne moţe izricati na dane. jedinstvena kazna izriĉe se u 2 sluĉaja: Prvo. do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom sluĉaju.000 KM. pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva utvrdi kaznu maloljetniĉkog zatvora. pa zatim za sva ta djela izriĉe jedinstvenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora. U tom sluĉaju sud će izreći samo kaznu dugotrajnog zatvora. Dakle. Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviĉna djela za koja su utvrĊene kazne zatvora je sistem asperacije. Drugo. dok ostala djela ostaju nekaţnjena. 145 WWW. ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili više apsorbuje ostale kazne ĉije trajanje je kraće. Jedinstvena kazna jednaka je zbiru pojedinaĉno utvrĊenih kazni. Dakle.WWW. Po sistemu apsorpcije takoĊe se utvrĊuje kazna za svako kriviĉno djelo izvršeno u sticaju. sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novĉanu kazna. a za druga novĉana kazna. koji bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom. s tim što se primjenjuju prethodna pravila o izricanju jedinstvene kazne zatvora.BH-PRAVNICI. Po sistemu asperacije za svako od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrĊuje se kazna. Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po našem pravu Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po KZ FBiH (ĉl. Ta situacija moguća je u sluĉaju kad je uĉinilac neka dje la izvršio kao maloljetnik. kazna za najteţe izvršeno djelo apsorbuje ostale kazne. ĉiju visinu će utvrditi prema prethodno navedenim pravilima.46) realizira se na naĉin da sud najprije utvrĊuje kazne za svako od uĉinjenih djela. a druga kao punoljetna osoba. a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne. ali ne smije dostići zbir pojedinaĉnih kazni niti preći 15 godina zatvora.

48).59). zatvora ili maloljetniĉkog zatvora. 146 WWW. Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni ĉesto svojim drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor.COM . već sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako to smatra opravdanim za njih izriĉe sudsku opomenu. pritvor uvijek treba uraĉunati u izreĉenu kaznu jer bi u suprotnom uĉinilac faktiĉki izdrţao duţu kaznu od one na koju je osuĊen. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom sluĉaju odluĉi da li će pritvor biti uraĉunat u izreĉenu kaznu ili ne. pritvor ne predstavlja kaznu već procesnu mjeru ĉiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje kriviĉnog postupka. b) Iste odredbe primjenjuju se i za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne dugotrajnog zatvora. kaţnjava se disciplinski (ĉl.COM Sud će izreći jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u sticaju. sud je obavezan da uĉinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreĉene kazne. Dakle.WWW. Kazna ili dio kazne koji je osuĊeni u meĊuvremenu eventualno izdrţao uraĉunava se u izreĉenu kaznu. ako osuĊenik na 15 godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina uĉini kriviĉno djelo za koje se odmjeri kazna od 10 godina. a ako je utvrdio više novĉanih kazni. Za kriviĉna djela u sticaju moţe se izreći i sudska opomena (ĉl. U takvim sluĉajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju. dakle na odreĊeni naĉin je kriv za preduzimanje ove mjere.3). U odreĊenim sluĉajevima pritvor se odreĊuje i radi obezbjeĊenja izvršenja kazne koja je već izreĉena uĉiniocu kriviĉnog djela. Po jednom mišljenju. Postoje razliĉita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraĉunati u izreĉenu kaznu. Ovakvi sluĉajevi mogući su ako se u vrijeme prvog suĊenja nije znalo za još neka izvršena djela ili ako osoba uĉini još neko kriviĉno djelo u vremenu izmeĊu pravosnaţnosti presude i poĉetka izdrţavanja kazne. ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje sudske opomene. MeĊutim. U ovakvom sluĉaju ne primjenjuje se ni jedan od naprijed navedenih sistema odmjeravanja kazne. obavezno se uraĉunava u izreĉenu kaznu lišenja slobode i novĉanu kaznu. primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on bi praktiĉno ostao nekaţnjen za to novo kriviĉno djelo jer se ne moţe izreći jedinstvena kazna zatvora duţe od 15 godina. Preovladava shvatanje da se trajanje pritvora moţe uraĉunati samo u kaznu izreĉenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreĊen.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije: a) Kad se sudi osuĊenoj osobi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je zapoĉela izdrţavanje kazne po ranijoj osudi. Npr. pri ĉemu se ranije izreĉena kazna uzima kao već utvrĊena. ako se primjenom tih odredbi ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. izreći će jednu novĉanu kaznu koja se utvrĊuje po prethodno navedenim pravilima. U našem kriviĉnom pravu (ĉl.BH-PRAVNICI. KZ FBiH (ĉl. vrijeme provedeno u pritvoru. kao i svako lišenje slobode u vezi sa kriviĉnim djelom. OsuĊenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode uĉini kriviĉno djelo za koje se propisuje novĉana kazna ili zatvor do jedne godine. ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u sluĉaju suĊenja osobi koja je već osuĊena za neko kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI.47 st. URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE Pritvor je mjera koja se u kriviĉnom postupku primjenjuje radi obezbjeĊenja prisustva okriv ljenog i uspješnog voĊenja kriviĉnog postupka. Analogna je situacija kad je kriviĉno djelo izvršeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta.

proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena objedinjuju ciljeve generalne i specijalne prevencije. izdrţana kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl.COM Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr. uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreĊenih obaveza uĉiniocu kriviĉnog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajuće sluţbe.zatvaranje uĉinioca djela do privoĊenja istraţnom sudiji.WWW. Njihova zajedniĉka kriminalno-politiĉka svrha je da posluţe kao supstituti za kratkotrajne kazne zatvora. Radi se o najblaţim kriviĉnim sankcijama. c) Obje mjere orijentirane su ka uĉiniocu kriviĉnih djela. 147 WWW. pod uvjetom da osuĊeni ne izvrši novo kriviĉno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud. dan lišenja slobode izjednaĉava se sa iznosom od 50 KM. ZAJEDNIĈKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE Svrha uvjetne osude i sudske opomene (ĉl. Pored navedenog. privrednog prijestupa. d) Polazeći od stanovišta da na graĊane antikriminalno djeluje i sama mogućnost izlaţenja pred sud. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA OPĆE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI U nekim zakonodavstvima. vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. sa stavljanjem u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje kriviĉnog djela. Sudska opomena je mjera upozorenja uĉinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja. Iz ovakve zakonske definicije proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaĉaja.COM .BH-PRAVNICI. b) Uvjetna osuda i sudska opomena po pravilu se primjenjuju prema uĉiniocima lakših kriviĉnih djela. U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaĉi odlaganje izvršenja izreĉene kazne. Pri svakom uraĉunavanju. Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniĉkih karakteristika: a) U osnovi se radi o mjerama opomene za izvršeno djelo i upozorenja uĉiniocu da više ne vrši kriviĉna djela. U takvom sluĉaju se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava zatvor. a da se istoj osobi kasnije sudi za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja prekršaja. sa mogućnošću da mu se za izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza. e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju izrazito humanistiĉki karakter. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. vojniĉki pritvor ili novĉana kazna ko ji su već izdrţani odnosno plaćeni za pomenuti prekršaj. a njihovom primjenom prvenstveno se nastoji vaspitno djelovati na uĉinioca da ne ponovi djelo. moguće je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj. niti mu se ograniĉavaju slobode i prava. odnosno povrede vojne discipline.BH-PRAVNICI.49. KZ FBiH) je da se prema kriviĉno odgovornom uĉiniocu ne primijeni kazna za djelo manjeg znaĉaja kad to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kad se moţe oĉekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na uĉinioca da više ne ĉini kriviĉna djela. Njihovom primjenom se uĉinilac po pravilu ne lišava.

već je osuĊeni duţan sam voditi raĉuna o izvršavanju nametnutih obaveza. Kontinentalni sistem preteţno je prihvaćen u evropskim i zemljama Latinske Amerike. Osim toga.Uvjetno osuĊena osoba ne stavlja se pod nadzor. Uvjetna osuda je humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaĉajnije štetne posljedice u pogledu socijalnog. postoji nekoliko zajedniĉkih karakteristika u vezi sa njenom primjenom: 1. Drugi prigovor je da primjena uvjetne osude vodi nejednakom tretiranju uĉinilaca kriviĉnih djela jer se nekima izriĉe uvjetna osuda.COM kazna nije nuţna za kriviĉnopravnu zaštitu. ĉime se nastoji osigurati aktivno uĉešće osuĊenog u izvršenju kriviĉne sankcije. RAZLIĈITI SISTEMI UVJETNE OSUDE Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski. a nekima bezuvjetna kazna za isto djelo. Bez obzira na prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima. moţe se oĉekivati da će mjera dovoljno uticati na uĉinioca.COM . a i najcjelishodnija je mjera u sluĉajevima kada odreĊeni razlozi ukazuju na štetnost upućivanja uĉinioca u kaznenu ustanovu.Izricanje uvjetne osude nije uslovljeno prethodnim pristankom uĉinioca kriviĉnog djela. jer ĉesta primjena uvjetne osude stvara uvjerenje da se za prvo kriviĉno djelo po pravilu ne kaţnjava. Izricanje ove sankcije uslovljeno je prethodnom saglasnošću uĉinioca kriviĉnog djela. Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o tome odluĉuje sud. .WWW. dok se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe izvršenje izreĉene kazne. tako da uĉinilac kriviĉnog djela nikad ne moţe raĉunati na izvjesnost uvjetne osude.BH-PRAVNICI. Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji. Uvjetna osuda primjenjuje se prema kriviĉno odgovornim uĉiniocima. Osnovni prigovor koji se upućuju na raĉun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova sankcija nije opravdana sa aspekta generalne prevencije. kontinentalni i mješoviti sistem.BH-PRAVNICI. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja kriminaliteta. uz rizik opoziva uslovne osude. . uvjetna osuda je opravdana u smislu individualizacije kriviĉne sankcije. 2. 3.Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne. Razlike ovog sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedeće: . 4. UVJETNA OSUDA NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIĈKO OPRAVDANJE Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. ekonomskog i porodiĉnog statusa uĉinioca. 148 WWW. MeĊutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno. U tom periodu se uĉiniocu nameću odreĊene obaveze ĉije izvršenje kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuĊeni ĉesto kontaktira. Radi se o sluţbi ĉija djelatnost prvenstveno ima karakter socijalnog staranja. Moţe se izreći samo pod odreĊenim zakonskim uvjetima – intencija je da se njena primjena ograniĉi na lakša kriviĉna djela. U njemu uvjetna osuda znaĉi samostalnu kriviĉnu sankciju ĉija je suština stavljanje uĉinioca pod nadzor odgovarajuće sluţbe za odreĊeni period vremena.

Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odluĉivanju da li 149 WWW. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu uĉiniocu izriče kazna. a izriĉe se tek ako doĊe do opoziva uvjetne osude. Ako je istovremeno utvrĊena i zatvorska i novĉana kazna. već se u sluĉaju potrebe ta kazna naknadno utvrĊuje u posebnom sudskom postupku. 2. U anglosaksonskom sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja kaznom ne postoji kao samostalna kriviĉna sankcija. U našem pravu prijetnja kaznom je odreĊena. Prema tome. već mu se pruţa pomoć i vrši nadzor nad njegovim ponašanjem. To su kriviĉna djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3 ili više godina. MeĊutim. dok se u našem sistemu kazna samo utvrđuje. Postoje 2 izuzetka od ovog naĉela: prvo. Pritom nije od znaĉaja da li su ove kazne utvrĊene za jedno ili više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. U osnovi ovog sistema je kontinentalni sistem uvjetne osude. izmeĊu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike: 1. uz istovremeno stavljanje osuĊenog pod nadzor odgovarajuće sluţbe. uvjetna osuda ne moţe se izreći za kriviĉna djela na koja se ni primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izreći kazna manja od jedne godine zatvora. Drugo ograniĉenje odnosi se na kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teţa kazna. radi se o teškim kriviĉnim djelima za koja se uvjetna osuda moţe izreći samo ako su izvršena pod osobito olakšavajućim okolnostima.COM U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreĉene kazne. c) Uvjerenje suda da će se primjenom uvjetne osude postići svrha kazne.WWW. Kao i u anglosaksonskom sistemu. ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno osuĊeni više nije prepušten samom sebi.BH-PRAVNICI. b) Da je utvrĊena kazna zatvora do dvije godine ili novĉana kazna. Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (ĉl. ĉime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviĉne sankcije. Dakle. ali nije identiĉna ni sa jednim od tih sistema. Za ova djela uvjetna osuda se moţe izreći samo ako je kazna zatvora do 2 godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne. odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za ublaţavanje. UtvrĊivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu sliĉno je evropskom sistemu uvjetne osude. radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom. jer se kod ovih djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine. odnosno dovoljno uticati na uĉinioca da ne vrši kriviĉna djela. U anglosaksonskom sistemu uĉiniocu se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreĊena. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne mora biti praćena zaštitnim nadzorom. u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne uĉiniocu kriviĉnog djela. Ova razlika je znaĉajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljuĉka da je u pitanju osuda na kaznu.COM . uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje kazne. Danas sve veći broj kriviĉnih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude. UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvaćena u anglosaksonskom i evropskom pravu. Ovo ukazuje da se prilikom izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije. Najĉešće se jedan uzima kao osnovni. a ne o osudi na kaznu. dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim kategorijama uĉinilaca KD.BH-PRAVNICI.51 KZ) Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude: a) Da je uĉinjeno kriviĉno djelo i da je uĉinilac kriviĉno odgovoran. tako da je moguće izreći samo prijetnju kaznom.

WWW.BH-PRAVNICI. Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i naknada prouzrokovane štete. Ti fakultativni uvjeti se u kriviĉnopravnoj teoriji dijele na opće i posebne. Opći fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi. neispunjenje odreĊenih obaveza. Posebna obiljeţja uvjetne osude su: . Osim prethodnog. obaveznog uvjeta. opozivanje uvjetne osude moţe biti obavezno ili fakultativno (ĉl. oduzimanje predmeta. 150 WWW. sud moţe uvjetno osuĊenom odrediti da ispuni i neke druge uvjete. neovisno o kriviĉnom djelu i uĉiniocu. b) Pri odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost. s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe biti kraći od jedne niti duţi od pet godina. npr: lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. izmirenje dospjelih obaveza i uredno plaćanje izdrţavanja itd. obavezno lijeĉenje alkoholiĉara i narkomana itd. ranije izvršeno kriviĉno djelo. ili za prirodu izvršenog djela.COM će izreći uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu uĉinioca. Taj rok se naziva vrijeme provjeravanja.uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljuĉivo punoljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela. te je sud duţan izreći ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti njene primjene. Uvjeti pod kojima se izriĉe uvjetna osuda Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuĊenog da za vrijeme koje mu odredi sud ne ponovi vršenje kriviĉnog djela. to je osnov za obavezno ili fakultativno opozivanje uvjetne osude.110). d) Uz uvjetnu osudu se osuĊenom mogu izreći i odreĊene mjere bezbjednosti: zabrana upravljanja motornim vozilom. U sluĉaju izvršenja novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja. c) Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom izriĉe se i u sudskoj odluci kojom je izreĉena uvjetna osuda. briše se nakon jedne godine od isteka vremena provjeravanja.52). Dejstvo uvjetne osude Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijedećem: a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i ukoliko nije opozvana. Ukoliko osuĊeni ne ispuni ovaj uvjet. posjećivanje odgovarajućih psiholoških ili drugih savjetovališta. njegovo ponašanje poslije kriviĉnog djela. Opozivanje uvjetne osude Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja. Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za liĉnost uĉinioca. njegov raniji ţivot.COM . stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. . U presudi kojom se izriĉe uvjetna osuda odreĊuju se i rokovi za ispunjenje obaveza. Uvjetno osuĊenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su predviĊeni Zakonom.uvjetna osuda ne povlaĉi pravne posljedice osude. Imovinska korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela obavezno se oduzima od uĉinioca (ĉl.BH-PRAVNICI.

Ako sud odluĉi ponovo izreći uvjetnu osudu. Sud će opozvati uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. Pritom se kazna iz opozvane uvjetne osude uzima kao utvrĊena.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni iz opravdanih razloga ne moţe ispuniti nametnutu obavezu. . sud izriĉe jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju.BH-PRAVNICI. za novo kriviĉno djelo moţe izreći uvjetnu osudu ili kaznu. za sva izvršena kriviĉna djela izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaj. Kad je sud opozvao uvjetnu osudu. Donošenju sudske odluke u ovakvom sluĉaju prethodi ispitivanje razloga zbog kojih uvjetno osuĊeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku. ali da rok ispunjenja nije realno odreĊen. U njoj se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu osudu.COM Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuĊeni izvrši kriviĉno djelo (ili više KD u sticaju) za koje mu bude izreĉena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u sluĉaju neispunjenja odreĊenih obaveza od strane uvjetno osuĊenog. Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno ispunjenje. Ako u tom vremenu osuĊeni uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi opoziv uvjetne osude. Sudska opomena izreĉena uvjetno osuĊenom u vrijeme provjeravanja. ne predstavlja osnov za opoziv uvjetne osude. sud mora opozvati uvjetnu osudu.moţe opozvati uvjetnu osudu. sud je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja takoĊer mora biti predviĊena u Zakonu. sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. Vrijeme provjeravanja u novoj uvjetnoj osudi ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 5 godina.53) Ovdje se radi o kriviĉnom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude. Ako sud ne opozove ranije izreĉenu uvjetnu osudu. Zavisno od toga sud moţe donijeti neku od slijedećih odluka: . Ranije izvršeno kriviĉno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. Ovu odluku sud će posebno donijeti ako je prethodno dolazilo do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom.COM . Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (ĉl. a to je presudom utvrĊeno nakon isteka roka provjeravanja. utvrdiće jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju.BH-PRAVNICI. uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja. . ili novĉana kazna. MeĊutim.WWW. Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuĊenom izreĉena kazna zatvora manja od 2 godine.55). pa i pored toga osuĊeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu. a za koje se nije znalo. Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom 151 WWW. a proteklo vrijeme provjeravanja iz prethodne uvjetne osude se ne uraĉunava u vrijeme predviĊeno novom uvjetnom osudom. Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuĊenom (ĉl. ako se radi o fakultativnom opozivu.54) takoĊer je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude. ako uĉinitelju za kriviĉna djela utvrĊena u uvjetnoj osudi i nova kriviĉna djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju od više od 2 godine. Vrijeme se raĉuna od dana pravosnaţnosti presude. (ĉl.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni moţe ispuniti obavezu. U sluĉaju opoziva.

SUDSKA OPOMENA POJAM I ZNAĈAJ SUDSKE OPOMENE Sudska opomena je specifiĉna kriviĉna sankcija koja se pod odreĊenim zakonskim uvjetima moţe izreći punoljetnom i kriviĉno odgovornom uĉiniocu kriviĉnog djela. U tom prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviĉne sankcije. . skrbi. moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreĊenog vremena. a mogu biti: . Trajanje zaštitnog nadzora kreće se u okviru trajanja vremena provjeravanja. . . UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO Uvjeti za izricanje sudske opomene Dva su naĉelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo prop isana kazna zatvora do jedne godine ili novĉana kazna i da je djelo uĉinjeno pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ga ĉine osobito lakim. moţe se reći da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne uĉinioce kriviĉnih djela.raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren naĉin i u skladu sa braĉnim. što znaĉi da vaţe iste odredbe za odreĊivanje i opoziv ove mjere. Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir godine starosti uĉinitelja. raniji ţivot. kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude. uslovi za izricanje sudske opomene su izvršeno kriviĉno djelo i utvrĊena kriviĉna odgovornost uĉinioca.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Uopšteno 152 WWW.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida.posjećivanje odreĊenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim zahtjevima.lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. s tim što sud moţe odrediti da se uĉinitelj kome je izreĉena uvjetna osuda stavi pod zaštitn i nadzor ako smatra da će se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude. Drugi uvjet je faktiĉko pitanje koje sud utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju uzimajući u obzir okolnosti koje se odnose na uĉinioca ili djelo.57). pobude iz kojih je uĉinio kriviĉno djelo i ponašanje nakon ĉinjenja kriviĉnog djela.osposobljavanje za odreĊeno zanimanje. niti duţe od 2 godine. . produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uvjetnu osudu. s tim što ne moţe biti kraće od 6 mjeseci. Dakle. Ako osuĊeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio.COM Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude. odnosno porodiĉnim obavezama. nadzora i zaštite. Izricanjem sudske opomene uĉiniocu se upućuje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno upozorenje da će se prema njemu u sluĉaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivĉna sankcija. Dakle. Te mjere predviĊene su Zakonom (ĉl. Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere.56). njegovo opće zdravstveno i duševno stanje.COM .WWW.prihvatanje zaposlenja koje odgovara struĉnoj spremi i sposobnostima uĉinitelja.uzdrţavanje od upotrebe alkohola ili opojnih droga. . imajući u vidu liĉnost uĉinoca i okolnosti izvršenja djela (ĉl. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. sklonosti i navike u naĉinu voĊenja ţivota. moţe ranije obaveze zamijeniti drugima. (ĉl. sud ga moţe opomenuti. liĉne i porodiĉne prilike i druge okolnosti od znaĉaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje.

Sud je pri odluĉivanju da li će izreći sudsku opomenu duţan voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za djelo i uĉinioca. ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaĉaju ispod prosjeka u kome se to djelo najĉešće javlja.sudska opomena izriĉe se rješenjem. Po koncepciji sociološke škole.BH-PRAVNICI. . .uĉinilac kome je izreĉena sudska opomena ima status osuĊivanog lica. Sudska opomena moţe se izreći i za više kriviĉnih djela u sticaju. kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta. ako su za svako od tih djela ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta. . MJERE SIGURNOSTI NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE Nastanak mjera sigurnosti Kao samostalne kriviĉne sankcije mjere sigurnosti su se u kriviĉnom zakonodavstvu pojavile poĉetkom 20.sudska opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude. . Osnov primjene mjera sigurnosti Neke osobe usljed duševne poremećenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti shvatiti pravni znaĉaj kazne. . Izuzetno. ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaĉaja. . . 153 WWW. Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno.WWW. ali sud nije obavezan izreći sudsku opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta. U odnosu na ove dvije kategorije delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite.COM .vijeka. a u nekim sluĉajevima tu mjeru treba izreći umjesto kazne. ali za odreĊena kriviĉna djela i pod uvjetima predviĊenim zakonom.sudska opomena ne moţe se izreći ni maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. a kazne izostaviti iz sistema kriviĉnih sankcija.ne moţe se izreći sudska opomena vojnim licima se za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga FBiH.uz sudsku opomenu mogu se izreći mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta.oduzimanje imovinske koristi izriĉe se i kad je uĉiniocu kriviĉnog djela izreĉena sudska opomena. sudska opomena se moţe izreći i kad je propisan zatvor do 3 godine. ali prema odreĊenim uĉiniocima kriviĉnih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti.BH-PRAVNICI.COM reĉeno. te mu se izreĉena sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne za novo kriviĉno djelo. S druge strane. Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za uĉenje italijanske pozitivne škole prema kome je potrebno kao jedinu kriviĉnopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite. meĊu uĉiniocima kriviĉnih djela nailazi se i na takve liĉnosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju kriviĉnih djela.izreĉena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuĊeni u roku od jedne godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne uĉini novo kriviĉno djelo. Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijedećem: .

Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno anormalnog stanja ili sklonosti ka vršenju kriviĉnih djela. Mjera sigurnosti za neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema zastrašujući već terapeutski sadrţaj. sistem mjera bezbjednosti je proširen.COM .osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste uĉinjeno kriviĉno djelo. Osim toga.i sa jednom i sa drugom kriviĉnom sankcijom mogu se ograniĉiti slobode i prava uĉinioca KD. Primjena mjera sigurnosti u ovakvim sluĉajevima je nacjelishodnija. što praktiĉno predstavlja produţenje kazne. Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i specijalne prevencije. One obuhvataju lišavanje slobode uĉinioca. Mada se i kazna i mjera sigurnosti izriĉu u vezi sa kriviĉnim djelom. . . spreĉavanje uĉinioca da u budućnosti vrši kriviĉna djela i njegovo popravljanje. odnosno da bi se otklonile njegove navike. OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIĈNIH SANKCIJA Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj. Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema multirecidivistima. Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreĊenih okolnosti i uvjeta koji stimulativno djeluju na vršenje kriviĉnih djela. u ĉemu odreĊeni udio ima i zastrašujuća moć kazne. Mjere koje obuhvataju lijeĉenje delikvenata opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta. neodreĊenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za demokratsko kriviĉno zakonodavstvo. Razlike izmeĊu kazne i mjere sigurnosti: Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razliĉiti. . MJERE SIGURNOSTI I KAZNA Zajedniĉke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su: . a izvršavaju se poslije kazne zatvora. Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje opasnost od ponovnog vršenja krivičnih djela. - - - 154 WWW. Mjera sigurnosti je usmjerena ka budućnosti ĉiji osnovni smisao je da se otkloni opasno stanje uĉinioca. jer bi se kazna mogla štetno odraziti na duševno stanje uĉinioca.izricanje od strane suda. a mjeru sigurnosti ne. Uĉinilac kaznu osjeća kao zlo koje mu se ĉini zbog izvršenog djela.BH-PRAVNICI. Kazna se uvijek izriĉe na odreĊeno vrijeme.COM Kasnije. ciljeve koji se ţele postići njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izriĉu. To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja odreĊenih djelatnosti. pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo suzbijanje. Kazna je reakcija na zloĉin i time usmjerena prema dogaĊaju iz prošlosti.odreĊenost u zakonu.svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita društva od kriminaliteta.WWW. već i iz drugih karakteristika liĉnosti (sklonost ka pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale poseban uticaj na pojedine uĉinioce. U odnosu na kazne. Po pravilu se izriĉu uz kaznu i izvršavaju nakon kazne ili paralelno sa kaznom. a i sa aspekta humanog postupanja sa uĉiniocem. . delikventima iz navike i profesionalnim delikventima.BH-PRAVNICI. dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti ne mora uvijek unaprijed odrediti jer se u odreĊenim sluĉajevima ne moţe predvidjeti koliko je vremena potrebno da bi se uĉinilac izlijeĉio. mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviĉne sankcije. uticaj djela je pritom razliĉit.

obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara.oduzimanje predmeta. Realne mjere se odnose na imovinu uĉinioca i njima se uĉinilac lišava nekog imovinskog prava.BH-PRAVNICI. Prema svrsi primjene. .61) predviĊa slijedeće mjere sigurnosti: .zabrana vršenja poziva.BH-PRAVNICI. Njihov cilj je da ponovno vršenje kriviĉnih djela sprijeĉe kroz izolaciju uĉinioca kriviĉnog djela iz društva i njihovo popravljanje primjenom odreĊenog institucionalnog tretmana. . zabrana boravka u odreĊenom mjestu. Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim delikventima. Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ograniĉavanje nekih prava uĉinioca u cilju spreĉavanja vršenja novih kriviĉnih djela.WWW. mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne. alkoholiĉarima i narkomanima. . Tu spadaju npr.zabrana upravljanja motornim vozilom. . cilj je da se otklone stanja vezana za liĉnost uĉinioca ili odreĊeni uvjeti koji mogu uticati na uĉinioca da ubuduće vrši kriviĉna djela. U okviru ove opće svrhe. . oduzimanje predmeta i sl.COM . Njihovom primjenom se uĉinilac lišava ili ograniĉava u nekim liĉnim slobodama i pravima.COM KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI S obzirom na pravna dobra koja pogaĊa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju na personalne i realne. djelatnosti ili duţnosti. Po formalnom kriteriju. Dakle. kurativne (vaspitne) i preventivne. Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode. Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajućem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. Opća pravila o primjeni mjera sigurnosti 155 WWW.protjerivanje stranca iz zemlje. mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da uĉinilac ubuduće vrši kriviĉna djela (ĉl. Personalne mjere sigurnosti pogaĊaju liĉnost uĉinioca kriviĉnog djela. Primjenjuju se prema multirecidivistima i delikventima iz navike. MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Sistem mjera sigurnosti KZ FBiH (ĉl.obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje slobode i ostale mjere sigurnosti. . Svrha mjera sigurnosti Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opća svrha kriviĉnih sankcija – suzbijanje djelatnosti kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštićena kriviĉnim zakonodavstvom.obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi.60).

Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreĊuje opće uvjete za njihovu primjenu. Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći jedna ili više mjera sigurnosti. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. OdreĊene mjere sigurnosti mogu se izreći i maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. mjera se ne moţe izreći bez obzira što stanje njegove liĉnosti ukazuje na opasnost daljeg vršenja kriviĉnih djela i potrebu lijeĉenja. Pod tim se po pravilu podrazumijeva vjerovatnoća da će. Za njih vaţi naĉelo zakonitosti. Uz te mjere se mogu izreći zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti. Mjere sigurnosti u naĉelu nisu samostalne kriviĉne sankcije. s obzirom na svoje duševno stanje. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo povodom izvršenog kriviĉnog djela. pa i uz osloboĊenje od kazne. Zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva. Po svojoj prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struĉnog mišljenja ljekara. a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti.COM . Najveći broj izriĉe se kriviĉno odgovornim uĉiniocima. Izuzetak su zabrana poziva djelatnosti i duţnosti. zabrana upravljanja m/v kad je izreĉena profesionalnom vozaĉu ili protjerivanje stranca iz zemlje. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja kriviĉnog djela. i dalje vršiti kriviĉna djela. Postojanje ove opasnosti mora se utvrĊivati u svakom konkretnom sluĉaju. Izriĉu se samo uĉiniocima kriviĉnih djela. već se izriĉu uz neku drugu sankciju.WWW.BH-PRAVNICI. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviĊeni uvjeti (ĉl. koje se obavezno izriĉu neuraĉunljivim ili smanjeno uraĉunljivim uĉiniocima kad su ispunjeni zakonski uvjeti. djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v kreću se u odreĊenom trajanju. Osim navedenih. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. koje se neuraĉunljivom uĉiniocu kriviĉnog djela izriĉu samostalno. ali neke od njih mogu se izricati i uĉiniocima koji su u vrijeme izvršenja djela bili neuraĉunljivi ili bitno smanjeno uraĉunljivi.BH-PRAVNICI. Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti. 156 WWW.63): a) Kod uĉinioca kriviĉnog djela treba u vrijeme izvršenja krivičnog djela postojati stanje neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći uz svaku kriviĉnu sankciju. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. bez obzira na broj KD. Izricanje mjera sigurnosti u naĉelu je fakultativno. c) Otklanjanje opasnog stanja kod uĉinioca mora da iziskuje njegovo lijeĉenje i ĉuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. - - - - POJEDINE MJERE SIGURNOSTI Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi Kao i sve druge kriviĉne sankcije. tj. b) Uĉinilac mora biti opasan po okolinu. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. mogu se izreći samo mjere koje su izriĉito propisane u Zakonu.COM Mjere sigurnosti su vrsta kriviĉne sankcije. pri izricanju mjera sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljuĉivo vezana za ovu vrstu sankcija: Uĉiniocu kriviĉnog djela sud moţe izreći mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom predviĊeni uvjeti za njenu primjenu.

Ukoliko se izriĉe uz kaznu. sudsku opomenu ili osloboĊenje od kazne. Sud će izreći ovu mjeru ako utvrdi da je uĉinilac opasan po svoju okolinu. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje uĉinioca toliko poboljšano da on više nije opasan po okolinu.COM Svrha ove mjere je lijeĉenje uĉinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove liĉnosti.65) sud može (nije obavezan) izreći punoljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. 2. sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir uspjeh lijeĉenja osuĊenog. a za otklanjanje ove opasnosti dovoljno je njegovo lijeĉenje na slobodi. obustavljajući izvršenje te mjere. Pri donošenju odluke o tome. Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreĉena uz uvjetnu osudu.BH-PRAVNICI. Ako se uĉinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeĉenju na slobodi. 157 WWW. ali bez njegove izolacije iz društva. prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. pa mu je sud. vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuĊeni nije izdrţao.64) razlikuje 2 situacije. njegovo zdravstveno stanje. Ako je uĉiniocu bila izreĉena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. a uĉiniocu u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti uz kaznu. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreĉena i mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi moţe se izreći u 2 sluĉaja: 1. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara Mjeru obaveznog lijeĉenja narkomana i alkoholiĉara (ĉl. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izreći samostalno ili uz kaznu. zavisno od toga da li se mjera izriĉe neuraĉunljivom uĉiniocu. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o obustavi izvršenja. c) Ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraĉunava u vrijeme trajanja kazne. odredio uvjetni otpust. Zakon (ĉl. ako su uz postojanje kriviĉne odgovornosti ispunjeni slijedeći kumulativno postavljeni uvjeti: a) Kriviĉno djelo treba biti uĉinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola. Obavezno lijeĉenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. Uĉiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti. sud moţe izreći obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi.WWW. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi Smisao ove mjere je da se lijeĉenjem uĉinioca sprijeĉi ponovno vršenje kriviĉnog djela. Sud ne odreĊuje unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemoguće unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno za ostvarenje te svrhe. ili uĉiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. sud moţe odrediti da se osuĊeni uputi na izdrţavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeĉenja na slobodi uĉinilac postao toliko opasan po okolinu da je ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno.COM . ali da je potrebno lijeĉenje na slobodi.BH-PRAVNICI. ako sud na osnovu rezultata lijeĉenja utvrdi da ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi nije više potrebno. Ako se uĉinilac ne podvrgne lijeĉenju na slobodi ili ga samovoljno napusti. Neuraĉunljivom uĉiniocu izriĉe se samostalno. Uĉiniocu koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. b) Treba postojati opasnost da će uĉinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviĉna djela. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od izreĉene kazne. sud moţe odrediti da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi.

COM . djelatnosti ili duţnosti Zabranom moţe biti obuhvaćeno vršenje odreĊenog poziva. Drugi i treći uvjet su alternativno postavljeni. javnim preduzećima i sl.BH-PRAVNICI. Da je uĉinilac zloupotrijebio svoj poziv. Samostalne djelatnosti najĉešće imaju karakter struĉnih usluga koje vrše graĊani koristeći sredstva u privatnoj svojini. Pritom se vrijeme provedeno u zatvoru. vršenje djelatnosti ili duţnosti radi izvršenja kriviĉnog djela. c) Da okolnosti pod kojima je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobraćajnih propisa od uĉinitelja pokazuju da je opasno da on upravlja vozilom odreĊene vrste ili kategorije. Takve su npr.WWW. Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva. 3. 2. advokatska. Ova mjera moţe se izreći samo onim osobama koja imaju posebna ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom. raspolaganje ili ĉuvanje povjerene imovine.BH-PRAVNICI. Zakonski uvjeti za izricanje ove mjere su: a) Uĉinilac treba da je izvršio kriviĉno djelo kojim se ugroţava javni saobraćaj. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane uĉinioca bilo opasno. ali je osloboĊen od kazne. Zabrana upravljanja motornim vozilom Zabrana upravljanja može biti izreĉena za m/v odreĊene vrste ili kategorije. sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava uz kaznu koja je bila utvrĊena uvjetnom osudom. ovdje nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao saobraćajni prekršaj ili kriviĉno djelo. nastavniĉka i sliĉne djelatnosti. Zabrana vršenja poziva. a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine. b) Uĉiniocu treba biti izreĉena kazna. Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim organima.2) obavezuje da pritom naroĉito uzme u obzir da li je 158 WWW. uvjetna osuda ili sudska opomena. korištenje. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. Mjera se moţe izreći i uĉiniocu koji je oglašen krivim. Ako je mjera izreĉena uz kaznu zatvora. Dakle. Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struĉna pomoć. uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u ustanovi ili na slobodi). Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za lijeĉenjem. U ocjeni da li će izreći ovu mjeru. a za ĉije je vršenje potrebna odgovarajuća struĉna kvalifikacija. Što se tiĉe ranijih kršenja saobraćajnih propisa. sud moţe cijeniti svaku okolnost koju smatra znaĉajnom. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. kao i neuraĉunljivom uĉiniocu uz mjeru obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi). vrijeme provedeno u ustanovi za lijeĉenje uraĉunava se u kaznu.67 st. djelatnosti ili duţnosti su: 1. izmeĊu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroĉni odnos. Izricanje mjere je fakultativno. samostalne djelatnosti ili duţnosti vezane za upravljanje. ljekarska. Da je uĉiniocu za izvršeno djelo izreĉena kazna.COM Ukoliko je uĉiniocu izreĉena uvjetna osuda. Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 10 godina. odnosno da li je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne. Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja uĉinioca lijeĉenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj će se to lijeĉenje sprovoditi. ali za Zakon (ĉl.

Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrĊuje da li je nastupila zastarjelost. Zastarjelost nastupa automatski nakon odreĊenog vremena od izvršenja djela.BH-PRAVNICI. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ali time se ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od uĉinitelja. 159 WWW. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta kao mjeru u kriviĉnom postupku. a ako se radi o mlaĊoj punoljetnoj osobi izricanje mjere moguće je i uz vaspitnu mjeru. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinioca kriviĉnog djela.WWW. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje se ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere.BH-PRAVNICI.COM . ili se izreĉena sankcija ne moţe izvršiti (zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija). Osnovni argument protiv zastarjelosti izvršenja kriviĉnih sankcija je mogućnost da osuĊeni svojim djelovanjem oteţava ili ĉak onemogući izvršenje kazne koja mu je izreĉena. istiĉe se da zastarjelost slabi efikasnost generalne prevencije. ZASTARJELOST POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI Pojam zastarjelosti i njena opravdanost Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se uĉiniocu kriviĉnog djela ne moţe izreći kriviĉna sankcija (zastarjelost kriviĉnog gonjenja). U svakom konkretnom sluĉaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu namijenjenom za izvršenje kriviĉnog djela ili predmetu nastalom izvršenjem kriviĉnog djela. Vrijeme provedeno u zatvoru. naĉina izvršenja kriviĉnog djela i drugih okolnosti. odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviĉna sankcija izreĉena. U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta. Osim toga.COM uĉinilac vozaĉ m/v po zanimanju. Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati kraće od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina. U vrijeme trajanja mjere ne uraĉunava se vrijeme provedeno u zatvoru. o ĉemu odluĉuje sud na osnovu procjene pobuda iz kojih je kriviĉno djelo uĉinjeno. Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina. Pravno dejstvo zastarjelosti nastaje po sili zakona i nijedan uĉesnik u postupku ne moţe ga eliminirati. Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj kriviĉnopravnoj literaturi. a koji su vlasništvo uĉinitelja. ili predmeti koji su nastali izvršenjem kriviĉnog djela. Oduzimanje predmeta Primjenom ove mjere uĉiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriviĉnog djela. te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna autoritetu sudske odluke. Primjena mjere je naĉelno fakultativna. Ako se radi o profesionalnom vozaĉu. poĉev od dana pravosnaţnosti odluke. Protjerivanje stranca iz zemlje Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeĉi da ubuduće ĉini kriviĉna djela u FBiH. izricanje ove mjere automatski znaĉi i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti. Postoje 2 uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere: a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreĉena kazna ili uvjetna osuda. b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan. a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje predmeta u nekim sluĉajevima.

što se ne moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne koncepcije o svrsi kaţnjavanja. Ako je osnovna svrha kaţnjavanja zaštita društva od kriminaliteta. f) 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor do 1 godine ili novĉana kazna. Time slabi preventivno dejstvo kazne na uĉinioca. Posebna (ograniĉena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreĊena kriviĉna djela ili u odnosu na odreĊene izvršioce zastarjelost iskljuĉena. To vrijeme naziva se rok zastarjelosti. Ako je za KD propisano više 160 WWW. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa protekom odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela. Opća zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na svakog uĉinioca. Primjena kazne bi u takvom sluĉaju znaĉila ĉistu odmazdu za izvršeno djelo.COM Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. Prema KZ FBiH (ĉl. Kod zastarjelosti izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. te kriviĉnih djela za koja po meĊunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja poĉinje teći od dana kad je kriviĉno djelo uĉinjeno.BH-PRAVNICI. protokom odreĊenog vremena kriviĉna sankcija se ne moţe izvršiti.WWW.COM . Osim toga.121). Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata neograniĉenu zastarjelost. sa izuzetkom kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina. Vrste zastarjelosti Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost kriviĉnog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. c) 10 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 5 godina. zastarjelost kriviĉnog gonjenja je procesna smetnja. zastarjelošću gonjenja nastupa i nemogućnost izricanja kriviĉne sankcije. proizilazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena i bez izricanja odnosno izvršenja kazne.BH-PRAVNICI. Obzirom da se protiv uĉinioca ne moţe pokrenuti. uĉinilac ne osjeća kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviĉne procedure zbog oteţanog ili onemogućenog prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela. Kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja nakon odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela nastupa nemogućnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi kriviĉni postupak. ZASTARJELOST KRIVIĈNOG GONJENJA Pojam zastarjelosti kriviĉnog gonjenja i rokovi zastarjelosti Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da protiv odreĊene osobe poduzmu kriviĉno gonjenje. zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa kad protekne: a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora. e) 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 1 godine. Rok zastarjelosti odreĊen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne. S obzirom na obim primjene. Protekom duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i kaţnjavanjem uĉinioca – kriviĉno djelo postepeno pada u zaborav. b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći zatvor preko 10 godina. odnosno voditi kriviĉni postupak. što zastarjelost ĉini institutom materijalnog kriviĉnog prava. U tom smislu se moţe reći da ovaj institut u sebi objedinjuje elemente procesnog i materijalnog kriviĉnog prava. S druge strane. Posebno opravdanje institut zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja. Zajedniĉko za obje zastarjelosti je da uĉnioca kriviĉnog djela praktiĉno ne pogaĊa nikakva kriviĉna sankcija. d) 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 3 godine. a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili izricanja kazne uĉinilac nije izvršio novo kriviĉno djelo. zastarjelost moţe biti opća ili neograniĉena i posebna ili ograniĉena.

dok u odnosu na ostale zastarjelost i dalje teĉe. 161 WWW. rok zastarjelosti kriviĉnog gonjenja odreĊuje se po najteţoj propisanoj kazni. KZ FBiH predviĊa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog kriviĉnog djela.COM kazni. treba da je preduzeta protiv odreĊenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je uĉinilac kriviĉnog djela. privatni tuţilac i oštećeni kao tuţilac. Pod procesnim radnjama podrazumijevaju se sve djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti. tok i prestanak procesnog odnosa. obustava zastarijevanja ima dejstvo samo prema onom saizvršiocu odnosno sauĉesniku na kojeg se odnosi smetnja za kriviĉno gonjenje.WWW. elementarne nepogode i sl. Obustava zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Obustava (zastoj) zastarijevanja znaĉi postojanje neke smetnje zbog koje se kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje. saslušavanje svjedoka. Po našem kriviĉnom pravu. relevantna je kazna koja se smatra glavnom. Ako je u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvovalo više lica.BH-PRAVNICI. Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare kriviĉnog gonjenja. duševno oboljenje uĉinioca kriviĉnog djela. U teoriji se razlikuju faktiĉke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja. Ako je više kazni propisano alternativno. vještaĉenje. Ako je više kazni propisano kumulativno. Obustava znaĉi produţenje zastarjelosti za onoliko vremena koliko je obustava trajala.privremena okupacija. jer ne postoji pravna nemogućnost za pokretanje postupka.apsolutna zastarjelost. Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog uĉinioca kriviĉnog djela i imati za cilj kriviĉno gonjenje za odreĊeno kriviĉno djelo. dostavljanje optuţnice okrivljenom itd). Rok zastarjelosti isti je za sve uĉesnike u izvršenju KD – saizvršioce. rok zastarjelosti odreĊuje se prema teţoj od propisanih kazni. Pravne smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreĊenog lica kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti niti produţiti. Za pojam procesne radnje bitno je da je radnja poduzeta od procesnih subjekata i da je usmjerena na zasnivanje. Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrĊuje se posebno za svako od izvršenih djela. primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan za svršeno kriviĉno djelo.COM . Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud. Takva smetnja je npr.uviĊaj. Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju. Prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje teći. Dakle. Bjekstvo uĉinioca takoĊer se smatra faktiĉkom smetnjom. u cilju pokretanja. gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti. a nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poĉinje teći s tim što se vrijeme proteklo prije prekida ne uraĉunava u rok zastarjelosti. Faktiĉke smetnje su npr. jer se u takvom sluĉaju u rok zastarjelosti raĉuna vrijeme do poĉetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave.BH-PRAVNICI. trajanja i okonĉanja kriviĉnog postupka. kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi za zastarjelost kriviĉnog gonjenja. podstrekaĉe i pomagaĉe. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u kriviĉnom postupku preduzimaju procesni subjekti (npr. javni tuţilac. nakon prekida zastarjelost poĉinje teći iznova. To je tzv. Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti ĉija svrha je identifikacija uĉinioca krivĉnog djela.

Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (ĉl.WWW. nisam stigao uraditi… 162 WWW. Uĉinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teĉe rok zastarjelosti. odnosno prekid zastarjelosti ne utiĉe na nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost gonjenja za odreĊeno djelo.BH-PRAVNICI. Na utvrĊivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni izdrţani pritvor koji je uraĉunat u kaznu. zastarijeva kad protekne vrijeme na koje su te mjere izreĉene. Rok zastarjelosti odreĊuje se iskljuĉivo prema kazni koja je izreĉena u pravosnaţnoj presudi.123) su: a) 35 godina od osude na dugotrajni zatvor. Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom sluĉaju. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude. Izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva 5 godina od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene. Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine.COM . Izvršenje mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva. Obustava i prekid zastarijevanja izvršenja kazne Vidi u knjizi. b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina. c) 10 godina od osude na zatvor preko 5 godina. te mjere zabrane upravljanja m/v. 2.COM Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog kriviĉnog djela. Izvršenje novĉane kazne kao sporedne kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreĉena.BH-PRAVNICI. I u ovom sluĉaju moraju biti ispunjena 2 uvjeta: 1. e) 3 godine od osude na zatvor preko 1 godine. ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti Zastarjelost izvršenja kazne znaĉi da se protekom odreĊenog vremena ne moţe više pristupiti izvršenju izreĉene kazne. U sluĉaju sticaja kriviĉnih djela. Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom uĉinjeni amnestijom ili pomilovanjem. nema uticaja na rok zastarjelosti. djelatnosti i duţnosti. f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili novĉanu kaznu. U usporeĊivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijećene kazne. Uĉinilac treba da izvrši novo kriviĉno djelo za vrijeme dok teĉe rok zastarjelosti. rok zastarjelosti odreĊuje se prema jedinstvenoj kazni izreĉenoj za KD u sticaju.