PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
A. KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA

1. KRIVIČNO PRAVO
POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA Pojam kriviĉnog prava Kriviĉno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrĊuju uslovi za primjenu kazni i drugih kriviĉnih sankcija prema uĉiniocima kriviĉnih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog ureĊenja odreĊene drţave. Postoje 3 osnovna elementa za odreĊivanje općeg pojma kriviĉnog prava: 1. Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. To znaĉi da se samo zakonom mogu regulisati pitanja kriviĉnog prava; 2. Predmet regulisanja kriviĉnog prava su 3 osnovna pitanja: kriviĉno djelo, kriviĉna odgovornost i kriviĉna sankcija. To znaĉi utvrĊivanje koja se društveno opasna ponašanja ĉovjeka smatraju kriviĉnim djelima, koja lica se smatraju kriviĉno odgovornim, te koje se sankcije mogu izreći uĉiniocima. 3. Zaštitna funkcija kriviĉnog prava. Kriviĉno pravo štiti društveno-ekonomsko ureĊenje drţave i izraz je društvenih odnosa koji postoje u odreĊenoj zemlji. Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata ĉini tzv.materijalno-formalni pojam kriviĉnog prava. Specifiĉan naĉin kriviĉnopravne zaštite Kriviĉno pravo je specifiĉno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita društvenih odnosa putem kriviĉnog prava ostvaruje se iskljuĉivo propisivanjem kriviĉnih sankcija prema licima koja ne poštuju odreĊena društvena pravila. Sredstva kriviĉnopravne zaštite su kriviĉne sankcije. To su mjere koje društvo prinudno primjenjuje prema uĉiniocu kriviĉnog djela. Najĉešće se sastoje u oduzimanju ili ograniĉavanju prava priznatih na osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviĉna sankcija je kazna, a ostale sankcije su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Kriviĉne sankcije propisuju se samo zakonom, a izriĉe ih samo sud u društvenom interesu. ULOGA KRIVIĈNOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je predviĊena kriviĉna sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih društvenih pravila za koja nije predviĊena kriviĉna sankcija. Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi svode na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka kriminaliteta, dok se represivne primjenjuju prema uĉiniocu kriviĉnog djela nakon što je djelo izvršeno. Ova podjela je relativnog znaĉaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje kriminaliteta.

ODNOS KRIVIĈNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA Odnos prema ustavnom pravu OdreĊeni instituti i norme kriviĉnog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju neprikosnovenim ţivot ĉovjeka i slobodu ĉovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno slobode samo u sluĉajevima koji su utvrĊeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje prije nego što je poĉinjeno nije bilo predviĊeno zakonom i za koje nije bila predviĊena kazna (naĉelo zakonitosti kriviĉnog djela i kazne). Odnos prema kriviĉnom procesnom pravu Materijalno kriviĉno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreĊuju pojedina kriviĉna djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno kriviĉno pravo predstavlja sistem pravnih propisa odreĊenih zakonom koji odreĊuju: - meĊusobna prava i duţnosti suda i istraţnih organa s jedne strane i uĉesnika u postupku s druge strane. Pod uĉesnicima u postupku ovdje se misli na tuţioca, okrivljenog, branioca, oštećenog, svjedoka itd. - meĊusobna ovlaštenja izmeĊu istraţnih organa i suda, kao i izmeĊu niţih i viših sudova; - forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne radnje u kriviĉnom postupku (po zivanje, saslušavanje, vještaĉenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba itd). Materijalno i procesno kriviĉno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno jedinstvenošću zadatka koji kriviĉno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeĊuje sprovoĊenje u ţivot materijalnog kriviĉnog prava. Odnos prema kriviĉnom izvršnom pravu Od naĉina izvršenja kriviĉnih sankcija u najvećoj mjeri zavisi da li će se postići njihova svrha. Kriviĉni zakon redovno sadrţi opće odredbe naĉelnog karaktera o izvršenju kriviĉnih sankcija. Kriviĉno-izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija ove naĉelne odredbe se razraĊuju u pojedinostima. Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeĊu kriviĉnog djela i prekršaja) Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviĊaju prekršajne kazne (zatvor i novĉana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviĉna djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od kriviĉnih djela, prekršajem se ne povreĊuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti. Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljuĉuje u sistem kaznenog prava, kao pojma šireg od kriviĉnog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su originalni i nezavisni od kriviĉnog materijalnog prava. MeĊutim, u velikoj mjeri su zasnovani na istim naĉelima kao kriviĉno pravo i usvajaju niz identiĉnih instituta kao i kriviĉno pravo, npr: naĉelo odreĊenosti djela i kazne, iskljuĉenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov iskljuĉenja prekršaja, nuţna odbrana, krajnja nuţda itd. Bitno je naglasiti da se u sluĉaju podudaranja kriviĉnog djela i prekršaja iskljuĉuje paralelno kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je već osuĊeno za kriviĉno djelo ne moţe se osuditi i za

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

U dosadašnjem periodu više se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meĊunarodni karakter budu utvrĊena kao kaţnjiva u svim zemljama. odnosno o pojedincu kao subjektu meĊunarodnog prava. U takva djela spadaju narušavanje mira. vojni ili okupacioni sud. bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su zloĉini izvršeni.BH-PRAVNICI. povrede ĉovjeĉnosti u miru i ratu. istrebljenje. porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv civilnog stanovništva. U odreĊenju nadleţnosti Suda. 4 WWW. onda se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava izdrţana kazna koja je bila izreĉena za prekršaj. progon na politiĉkoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo kog zloĉina koji spada u nadleţnost Suda. nego što je govoreno o jednom kompleksnom meĊunarodnom kriviĉnom pravu. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica. zapoĉinjanje ili voĊenje agresivnog rata ili rata kojim se krše meĊunarodni ugovori. Sporazumu je bio priloţen Statut MeĊunarodnog vojnog suda kojim su bili odreĊeni sastav. Pritom se zloĉinaĉki karakter grupe ili organizacije smatra dokazanim i ne moţe biti osporavan. kao i naĉela o individualnoj odgovornosti po meĊunarodnom pravu.1945. Sud moţe tu grupu ili organizaciju proglasiti zloĉinaĉkom. nadleţnosti i funkcija suda.WWW. b) Ratni zloĉin – povreda ratnih zakona i obiĉaja rata. priprema. b) Prilikom suĊenja bilo kom ĉlanu bilo koje grupe ili organizacije.12. pa nakon toga za kriviĉno djelo. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloĉin. Znaĉaj tih naĉela je višestruk.godine u Londonu odluĉeno je o uspostavi MeĊunarodnog vojnog suda za suĊenje ratnim zloĉincima iz II svjetskog rata. a najveći je domet naĉela o nadmoćnosti meĊunarodnog prava nad nacionalnim pravom. zloĉini su bili svrstani u 3 kategorije i to: a) Zloĉin protiv mira .godine potvrĊena su naĉela meĊunarodnog prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. ili uĉešće u nekom zajedniĉkom planu za izvršenje nekog od navedenih djela. MeĊunarodni sud u Nirnbergu Sporazumom savezniĉkih sila zakljuĉenim 08. zloĉin genocida i neka kriviĉna djela protiv meĊunarodnih odnosa. ali se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za ublaţavanje kazne. sporazumi i garancije.1946. U takvom sluĉaju nadleţna drţavna vlast svake od potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog ĉlanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred graĊanski. Ako je prvobitno osuĊeno za prekršaj. MEĐUNARODNO KRIVIĈNO PRAVO Pojam meĊunarodnog kriviĉnog prava Pod pojmom meĊunarodnog kriviĉnog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od OUN ili ugovorima izmeĊu drţava kojima se odreĊuju meĊunarodna kriviĉna djela i odgovornost uĉinilaca tih djela.COM prekršaj. Naĉela meĊunarodnog kriviĉnog prava Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.COM . Od principijelnog znaĉaja su i slijedeće odredbe Statuta: a) Okrivljenog ne oslobaĊa odgovornosti ĉinjenica da je radio po nareĊenju pretpostavljenog.planiranje.BH-PRAVNICI. kao i napadi na druge vrijednosti koje su od znaĉaja za ĉovjeĉanstvo u cjelini.08. c) Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti – ubistvo.

godine.1946.Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga. . Ovom konvencijom je utvrĊeno da je genocid meĊunarodno kriviĉno djelo.COM . Ostale konvencije i meĊunarodni akti 5 WWW. Konvencije o rasnoj diskriminaciji MeĊunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poĉele su Deklaracijom UN o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao kriviĉna djela u svom zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva.12.Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima. kao i svaku pomoć pruţenu rasistiĉkim djelatnostima. Konvencija o suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971.08. Generalna skupština UN je 09.godine. Svaka od ovih konvencija sadrţi i kriviĉnopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice obavezne da svojim kriviĉnim zakonima odrede kriviĉne sankcije protiv lica koja svojim djelima povrijede propise ovih konvencija.godine (tzv.godine usvojen je naziv “genocid” za zloĉin uskraćivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama.Konvencija o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata. . rasne ili religijske grupe. a koji su izvršeni protupravno i sa umišljajem. Drţave ĉlanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreĉavaju svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj nadmoćnosti ili mrţnji.godine. naročito Jevreja.1949. i 1929. 2. .godine (tzv.01. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz 1970. bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga. a drţave potpisnice se obavezuju da će spreĉavati i kaţnjavati za genocid. protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti.Haška konvencija) – njome su se drţave obavezale da u svom kriviĉnom zakonodavstvu predvide kriviĉno djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo. Cigana i drugih. Poljaka.godine donesene su 4 konvencije i to: . Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa. Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata Na inicijativu MKCK. na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12.11. bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata. OdreĊujući zloĉine protiv ĉovjeĉnosti. Uslijedile su MeĊunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.12. Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11. koja je stupila na snagu 04. Statut je dao elemente posebnog zloĉina. a u cilju da se unište određene rase i klase stanovništva i nacionalne. te MeĊunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloĉina aparthejda iz 1973.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.BH-PRAVNICI. Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti su prvi put predviĊeni kao meĊunarodni delikti tek Statutom i presudom Nirnberškog suda.BH-PRAVNICI.godine. Konvencije o napadima na meĊunarodni civilni zraĉni promet Posebno su znaĉajne 2 konvencije i to: 1. svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju.Konvencija o poboljšanju ranjenika.COM Zloĉin genocida Zloĉini protiv mira i ratni zloĉini uglavnom su bili predviĊeni u Haškim i Ţenevskim konvencijama (iz 1907. nazvanog genocidom. kao i sva djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili drugog etniĉkog porijekla.1969.1948.WWW.1963.godine).

Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna kriviĉnopravna pojma: kriviĉno djelo. Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u sluĉaju oruţanog sukoba iz 1954.BH-PRAVNICI. koji se razvio poĉetkom XX vijeka. Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971. kao što je to sluĉaj u tripartitnom sistemu. Sistem nauke kriviĉnog prava (općeg dijela) Opći dio kriviĉnog prava ranije je uglavnom obraĊivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni. Savremeni sistemi nauke kriviĉnog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme kriviĉnog prava. U tim sistemima se ne suprotstavljaju oštro kriviĉno djelo i krivac. krivca i kriviĉnu sankciju.godine.godine. Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju kriviĉnog djela. a kao kriminološka nauka za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnih djela i kazni kao društvenih fenomena. trihotomni). U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poĉinilac kriviĉnog djela sa svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje kriviĉnog djela.WWW. kao što je to u bipartitnom sistemu. Kao pravna nauka. jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta primjenom kriviĉnih sankcija. NAUKA KRIVIČNOG PRAVA PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIĈNOG PRAVA Predmet nauke kriviĉnog prava Nauka kriviĉnog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih. Nauka kriviĉnog prava se ne ograniĉava iskljuĉivo na izlaganje de lege lata (tj.godine itd. nauka kriviĉnog prava za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnog (materijalnog) prava. 6 WWW. Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju kriviĉnog djela.COM . Po njemu se kriviĉno djelo iskljuĉivo odreĊuje prema objektivnim elementima.BH-PRAVNICI. kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni.izlaganje kriviĉnog prava kako jeste). Razlika se zasniva na razliĉitim shvatanjima općeg pojma kriviĉnog djela. ali i u sistemu kriminoloških nauka. Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloĉine i zloĉine protiv ĉovjeĉnosti iz 1968.COM Poseban znaĉaj ima: MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966.godine. Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961. niti se krivac ukljuĉuje u pojam kriviĉnog djela.godine. već se poĉinilac i kriviĉno djelo u sistemu obraĊuju u njihovom jedinstvu. Kriviĉno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjekt ivnih elemenata. polazeći od ĉinjenice da bez poĉinioca ne moţe biti ni kriviĉnog djela. dihotomni). Po ovom sistemu postoje 2 osnovna kriviĉno-pravna pojma: kriviĉno djelo i kriviĉna sankcija. 2.

kao i u cilju ustanovljavanja i otkrivanja poĉinilaca kriviĉnih djela.faktore kriminaliteta. U okviru toga. Moguća je njena dalja podjela na kriminalnu psihologiju. bi kritiĉkom ocjenom pozitivnog kriviĉnog prava i nauĉnim ispitivanjem kriminaliteta. Kriminalistička tehnika nauĉno utvrĊuje naĉine iznalaţenja. kao što su razne psihiĉke devijacije. higijenski zahtjevi. s obzirom na vrstu i naĉin izvršenja. kao i svih drugih ĉinjenica koje mogu posluţiti za utvrĊivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta. Kriminalistička taktika nauĉno utvrĊuje metode vršenja izviĊaja. kriviĉna statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju kriviĉnih sankcija daje mogućnost da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviĉne sankcije. utvrĊivanja i ispitivanja dokaza koji se koriste radi prevencije kriviĉnih djela i u cilju rasvjetljavanja kriviĉnih djela. sankcija i svih drugih ĉinjenica na osnovu kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopće ili pojedinih njegovih oblika. ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke kriviĉnog prava i postavi kao zasebna nauka. ObraĊuje skup pravnih normi kojima se reguliše naĉin djelovanja suda. koja izuĉava društvene faktore kriminaliteta. Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja. U takve nauke spadaju: . Kriminalistička metodika utvrĊuje najbolje metode izviĊanja pojedinih grupa kriviĉnih djela s obzirom na njihove specifiĉnosti. nastojeći prvenstveno da utvrdi uzroke. istraţnih organa i drugih lica koja uĉestvuju u kriviĉnom postupku. odnosno istrage. Kriminologija se bavi izuĉavanjem kriminala posmatrajući ga sa razliĉitih vanpravnih aspekata. Nauka kriviĉnog procesnog prava izuĉava procesualno (formalno) kriviĉno pravo odreĊene drţave. brzog i ekonomiĉnog provoĊenja istrage. Tako shvaćena kriminalistika obuhvata kriminalističku tehniku. kao pravne nauke. obezbjeĊivala veću efikasnost kriviĉnog prava u borbi protiv kriminaliteta. Penologija je nauka koja se prvobitno bavila prouĉavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda izvršenja kazni lišenja slobode.COM . odnosi sa porodicom. Kriminalna politika. Zbog toga je usko povezana sa više drugih nauĉnih disciplina.kriminologija. a njen zadatak je da osigura najracionalniji sistem evidentiranja kriviĉnih djela.kriminalna sociologija. . kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju. kriminalističku taktiku i kriminalističku metodiku.WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Kriviĉna statistika se nije osamostalila kao posebna nauĉna disciplina. kao i metode izvoĊenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog. tzv. kriviĉna statistika i kriminalistika. kao vanpravne nauke. U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i mjera bezbjednosti.kriminalna biologija ili antropologija – izuĉava biološke faktore kriminaliteta.COM KRIVIĈNE I SRODNE NAUKE Pod kriviĉnim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izuĉavanjem kriminaliteta. javnog tuţilaštva. Osim izuĉavanja faktora kriminaliteta. penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u uslovima zatvorskog ţivota. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju. psihijatriju i fiziologiju. te strukturu i dinamiku kriminaliteta. a posebno radi otkrivanja i hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela. . krivaca. fiksiranja i ispitivanja tragova kriviĉnog djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. koja izuĉava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet. potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. Tako se kriminologija pojavljuje kao skup u odreĊenoj mjeri osamostaljenih nauĉnih disciplina kao što su: . ostvarile svrhu koja im je namijenjena. Osim toga.nauka kriviĉnog procesnog prava i kriminalna politika. 7 WWW.

ĉiji su sastavni dijelovi daktiloskopija (izuĉavanje otisaka prstiju). sudska balistika itd. seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka o smrti). Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaĉajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su tijesno povezane sa naukom kriviĉnog prava.COM Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistiĉku tehniku. grafologija (ispitivanje rukopisa). sudska fotografija.WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM . traseologija (izuĉavanje tragova). 8 WWW. U okviru sudske medicine poseban znaĉaj ima traumatologija (nauka o povredama).

Karakteristika kriviĉnog prava feudalnog doba je primarna zaštita svojine. pljaĉke. razbojništva. Osim toga. Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka) Kriviĉno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja. Tako su u 9 WWW. a svi su sadrţavali i norme kriviĉnog prava. tj. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine. U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela kriviĉnog prava na opći i posebni dio. Primarna zaštita privatne svojine (robovi.BH-PRAVNICI. PreovlaĊuju smrtna i razne fiziĉke kazne. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA I NAUKE KRIVIČNOG PRAVA KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA PRAVA U RAZLIČITIM NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA ROBOVLASNIĈKIH DRŢAVA 1. Tome je znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije. ali se već dosta rano pojavljuje i novĉana kazna.zakoni doneseni od strane kraljeva. Kapitularije su doprinijele sve većem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine. Malobrojni su oĉuvani izvori prava iz tog perioda.COM B.COM . 2. razna muĉenja i sakaćenja. tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu otkupnina. Kazne su ostale surove. Većinom su se svodile na smrtnu kaznu. U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je znatan progres kriviĉnog prava. poznate su i “kapitularije”. Surove kazne. protiv religije i morala. stoka. Pored ovih zakona. 4.godine. Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka) U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges barbarorum ili “narodne pravde”.BH-PRAVNICI. koji su sadrţavali i kriviĉno pravo. Najznaĉajniji od svih je Lex Salica. izdat u Francuskoj oko 500. te protiv liĉnosti. KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA Opće karakteristike Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. Saĉuvani izvori (npr. nazvan po saliskim Francima. već zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina. kao i u pogledu zaštite liĉnosti. Rimsko pravo za kriviĉno pravo nema ni izbliza onaj znaĉaj koji ima za razvoj graĊanskog prava. Nakon raspada franaĉke drţave Karla Velikog. te se posebna paţnja posvećuje raznim oblicima kraĊe.WWW. 3. najvaţnijem franaĉkom plemenu. Karakteristika ovih zakona je taĉno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte. Razlika izmeĊu slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviĉne odgovornosti. sve je veći uticaj i primjena kanonskog kriviĉnog prava.Hamurabijev zakon ik) sadrţe pojedine odredbe iz oblasti kriviĉnog prava. Izvore iz tog doba ne predstavljaju zakonodavni akti. istiĉu se i grupe kriviĉnih djela protiv vladara i drţave (politiĉka kriviĉna djela). poljoprivredni proizvodi). Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obiĉajnog prava. bez ikakvog sistema.

Tako se u kriviĉnom pravu kao osnov odgovornosti sve više uĉvršćuje vinost. MeĊutim. a time i samovolje. ali ponovo samo u pojedinim zemljama.BH-PRAVNICI. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave (društveni ugovor).COM . Ciceron i Seneka. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreĊenosti. Njemaĉku. ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiĉkih odnosa. bogohuljenje. Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniĉi na razumnu mjeru kako bi se kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreĊenje zloĉina. Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek) Karakteristika ovog perioda je što je kriviĉna represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poĉinje i nauĉna obrada kriviĉnog prava. Paulus. Austrijski Kriviĉni zakonik Marije Terezije iz 1768. Kriviĉni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podruĉju Austrije. koja je bila pod jakim uticajem kanonskog kriviĉnog prava. a Karolina je imala supsidijarni znaĉaj. dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko pravo. Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom kriviĉnog prava. U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak. ali nikada nije vaţio na cjelokupnom njemaĉkom podruĉju. izazvan recepcijom rimskog prava. unosi se više preciznosti u formulisanje kriviĉnih djela itd. Za kriviĉno pravo feudalno-apsolutistiĉkih drţava karakteristiĉno je da se ono u Njemaĉkoj izgraĊivalo manje-više na osnovama Karoline. Lok u 10 WWW. KRIVIĈNOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIĈNO PRAVO FRANCUSKE BURŢOASKE REVOLUCIJE Uvodno razmatranje Filozofi Grocijus. Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela protiv religije (heretizam.COM Njemaĉkoj nastala tzv. Španiju. Od Rimljana su kriviĉnopravna pitanja najviše doticali Ulpijan.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski Kriviĉni zakonik iz 1794. Prema odredbi Karla V. Najznaĉajniji su Bavarski Kriviĉni zakonik iz 1751. MeĊutim. Tek tokom XVIII vijeka u Njemaĉkoj dolazi do kodifikacije kriviĉnog prava. Od XVI vijeka se nauka kriviĉnog prava poĉinje obraĊivati na univerzitetima kao zaseban predmet. primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni zakoni. koja je dominirala sve do prvih burţoaskih kriviĉnih zakona. koju nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka. vraĉanje itd). Platon i Aristotel su se u svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaĉajnih za kriviĉno pravo. te je imao veliki znaĉaj za dalji razvoj austrijskog kriviĉnog zakonodavstva. partikularizam je doveo do sve većeg unošenja arbitrarnosti u izricanje kazne. U Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna znaĉajnija kodifikacija kriviĉnog prava. NAUKA KRIVIĈNOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA Stari Grci i Rimljani nisu dali znaĉajniji doprinos na podruĉju kriviĉnog prava.godine za vrijeme njemaĉkog cara Karla V. U borbi protiv kmetskih pobuna nastao je najznaĉajniji spomenik kriviĉnog prava srednjeg vijeka – Constitutio Criminalis Carolina izdat 1532. Holandiju. vrlo teško su prodirale u podruĉje kriviĉnopravne nauke. ali su nauci kriviĉnog prava dali nove filozofske osnove.BH-PRAVNICI. meĊu kojima je najznaĉajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII vijeka.”ogledala”.godine. Kriviĉnopravna nauka tog vremena bila je pod iskljuĉivim uticajem crkve.godine. Nauĉna obrada kriviĉnog prava osim Italije zahvata i Francusku. On predstavlja klasiĉan kriviĉni kodeks razvijenog feudalizma.WWW.

prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog kriviĉnog djela.godine u Milanu. Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom kriviĉnom zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim kriviĉnim pravom. f) Kazne moraju biti dugotrajne. Voltera i Rusoa Za dalji razvoj kriviĉnog prava posebno su znaĉajni francuski filozofi Šarl Monteskje. Lokove filozofske i politiĉke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki ĉovjek u prirodnom stanju ima pravo da se brani od svakog napada. Zakonik sprovodi slijedeće zahtjeve: a) Kazna mora biti humana. b) Kazna mora biti srazmjerna kriviĉnom djelu.COM kriviĉnopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti. c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr. f) Kazne mogu biti samo liĉne (individualne). Da bi se što jaĉe istakla ova naĉela. Bekarija je istakao ideju prevencije. Kriviĉno pravo francuske burţoaske revolucije Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaĉajna zakonodavna akta: Kriviĉni zakonik iz 1791. e) Svi graĊani su jednaki u pogledu zakonske zaštite i u pogledu kaţnjivosti. donesen za vrijeme Napoleona. a posebni “O 11 WWW. Lok se u nizu kriviĉnopravnih ideja javlja kao preteĉa tzv. jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo. već da se kriviĉno djelo ne bi ĉinilo u budućnosti. Bekarija je smrtnu kaznu smatrao nelogiĉnom.WWW.godine koji je donijela Ustavotvorna skupština. prema kome samo zakon moţe biti osnov kaţnjavanja.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naĉela Deklaracije. Bekarija se zalagao protiv svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. Zahtijevao je strogo poštivanje naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravosuĊu.BH-PRAVNICI.COM . po prvi put je u sistemu jednog kriviĉnog zakonika usvojena podjela na opći i posebni dio. Kriviĉni zakonik iz 1791. ĉiji je autor Ĉezare Bekarija. Najvaţnija su slijedeća: a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja. Deklaracija prava ĉovjeka i graĊanina iz 1789. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju kriviĉnog prava. U pogledu kaţnjavanja.BH-PRAVNICI. a u pravcu humanizacije kriviĉnog prava. a društvenim ugovorom se pojedinac odrekao individualnog prava na odbranu u korist društvene zajednice. Koncepcija Monteskjea. d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela. koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiĉkog pravosuĊa.surova djela treba kaţnjavati fiziĉkim kaznama). predstavlja znaĉajan doprinos razvoju kriviĉnog prava.godine. d) Svi graĊani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja. b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne nuţne kazne.klasiĉne škole kriviĉnog prava. Fransoa Volter i Ţan Ţak Ruso. c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u sluĉaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio kaznu. g) Smrtna kazna ne moţe predstavljati muĉenje. javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo uĉinjeno. Opći dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”. Ideje Ĉezara Bekarije Knjga “O zloĉinima i kaznama”.godine direktno i indirektno je postavila niz naĉela kriviĉnog prava. te Kriviĉni zakonik iz 1810. te gube vaţnost sva kriviĉna djela povrede boţanstva. e) Kazne moraju biti odreĊene. objavljena 1764.

Proizilazi da veliĉina kazne iskljuĉivo zavisi od teţine djela. pravo je izraz opće volje (teza). Kant zastupa princip da kazna mora iskljuĉivo predstavljati apsolutnu pravednost. i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljuĉivo ima karakter odmazde.klasiĉne škole u nauci kriviĉnog prava. Zakonik iz 1810.kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki djeluje na sve potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. Zakonik je znatno pooštrio kazne u odnosu na Zakonik iz 1791. Po toj teoriji. Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. a to se u suštini svodi na odmazdu.godine.COM kriviĉnim djelima i kaznama”. Sama predstava o kazni koja oĉekuje izvršioca kriviĉnog djela otklanja motive za izvršenje djela. Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne. te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu društvene zajednice. te je on na podruĉju kriviĉnog prava imao vrlo malo sljedbenika.BH-PRAVNICI. ali se sadrţajno radi o općem i posebnom dijelu. posebno politiĉkih delikata za koje se predviĊa smrtna kazna. Kant se zalaţe za primjenu taliona u kriviĉnom pravu (ubistvo-smrtna kazna. Karakteristiĉno je da projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu. Kazna negira kriviĉno djelo. Klasiĉna škola izgradila je kriviĉnopravnu dogmatiku. U funkciji oĉuvanja postojećih društvenih odnosa. koja je nazvana teorijom generalne prevencije psihološkom prinudom. Kantovo talionsko naĉelo oĉigledno je bilo nazadno. već ih odreĊuje relativno – propisujući minimum i maksimum kazne za svako djelo. Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektiĉki razvija kroz 3 osnovna stadijuma: teza-antiteza-sinteza. Poĉetkom XIX vijeka u Evropi je nastao niz kriviĉnih zakonika koji su manje -više stvarani pod uticajem Napoleonovog Kriviĉnog zakonika. ne vodeći raĉuna da su to društvene pojave podloţne općim zakonima društvenih zbivanja. Anselm Fojerbah i klasiĉna škola kriviĉnog prava Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaĉkog prava” smatra se osnivaĉem tzv. tj.BH-PRAVNICI. OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIĈNOG PRAVA Znaĉaj Napoleonovog kriviĉnog zakonika Napoleonov Kriviĉni zakonik (Code penal) iz 1810. te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni red (sinteza).godine ne predviĊa apsolutno odreĊene kazne za pojedina djela.godine predstavlja klasiĉan burţoaski kriviĉni zakon. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja odgovornosti sauĉesnika. Znatno je povećan broj kriviĉnih djela. Zlo priĉinjeno kaznom mora biti jednako zlu koje je proizvedeno kriviĉnim djelom.WWW. Uticaj Kanta i Hegela na kriviĉno pravo Svaki sa svojih filozofskih osnova. Kriviĉno djelo je izraz slobodne volje pojedinaca koji djelomiĉno negira opću volju. Klasiĉna škola nije posvećivala paţnju uzrocima kriminaliteta. već je ona unesena po odluci Ustavotvorne skupštine. smatrajući da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom 12 WWW. što je znatno doprinijelo uĉvršćenju naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravu. silovanje-kastracija itd).COM . fiziĉke kazne i konfiskacija. U pravnoj oblasti. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode. te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih drţava. Jedna od najvećih Fojerbahovih zasluga je da je svojom teorijom psihološke prinude zahtijevao što odreĊenije formulisanje kriviĉnih djela i kazni. Osnovne pojmove kriviĉnog prava – kriviĉno djelo i kaznu posmatrala je iskljuĉivo kao pravne fenomene.

Po Lombrozu. Krivci ludaci – kriviĉna djela izvršavaju pod uticajem duševne bolesti. Polazna taĉka njegove teorije je teza o uroĊenoj zloĉinaĉkoj prirodi ĉovjeka – o rođenom zločincu. 13 WWW. Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881. Ta individualna svojstva su odluĉujući faktor koji jednoj osobi diktira da pod odreĊenim vanjskim okolnostima izvrši kriviĉno djelo. On je svojim djelom “Ĉovjek kao zloĉinac” iz 1876. Znaĉajniji kriviĉni zakonici XIX vijeka Pored Napoleonovog Kriviĉnog zakonika znaĉajni su i: Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma Fojerbaha iz 1813. 4.kriminalnoantropološku školu u nauci kriviĉnog prava.godine. U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode. Austrijski Kazneni zakonik iz 1852. a posebno krivac generalizuju. prvenstveno Enriko Feri i R. kod kojih je dominantan utaicaj sredine.BH-PRAVNICI. RoĊeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka biološke prirode (psihološke i anatomske). Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom kriviĉnog prava.godine – izraĊen po ugledu na Code penal. MeĊutim.COM .”novih škola” koje po metodi karakteriše pozitivizam. Objektivizacija je previše izraţena jer se sva kriviĉna djela sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. Po ovoj teoriji svi krivci su biološki anormalna bića. Kazneni zakonik za Njemaĉku carevinu iz 1871. Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u Njemaĉkoj. Antropološka škola i italijanski pozitivizam Kao rezultat kritike klasiĉne škole nastaje formiranje tzv. 2. da se nalaze u samom zloĉincu. svi poĉinioci kao razumna bića su jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom.COM kaznene represije. osnovni faktori kriminaliteta su biološkog karaktera.godine. već su njegovi postupci determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom.godine. jer istovremeno niz lica pod potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviĉna djela. Na osnovu ove podjele. Njene bitne odrednice su: Ĉovjek u svom djelovanju nije slobodan. ljubomore i sl. Pruski Kazneni zakonik iz 1851. Njegovi sljedbenici.godine.BH-PRAVNICI. Zajedniĉke karakteristike ovih zakonika su da se kriviĉno djelo. van stvarnog ţivota. Krivci iz strasti – kriviĉna djela ĉine pod uticajem velike strasti. jer se posmatraju apstraktno. i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze u svojim kasnijim radovima odstupa od prvobitnog stanovišta.WWW. u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta. a Garofalo u “Kriminologiji” 1885. Vanjski faktor ĉine karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje stvaraju predispoziciju za vršenje kriviĉnih djela. 3.Garofalo pored biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor kriminaliteta.godine. Kretanje kriminaliteta se iskljuĉivo tumaĉilo kao negativni ili pozitivni rezultat kaznene represije. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih postaje hroniĉan. tj. Feri je izveo klasifikaciju krivaca u 5 kategorija: 1. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Čezare Lombrozo. Svaki zloĉinac se moţe prepoznati po uroĊenim biološkim (fiziĉkim i duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine). svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci iz socijalnih razloga. Shodno tome. bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do 1930. mrţnje.godine.godine zasnovao tzv. Po Feriu.

odnosno na preventivno djelovanje u odnosu na uĉinioca. a istovremeno ne pridaju znaĉaj generalnoj prevenciji. U hroniĉni kriminalitet posebno spadaju profesionalna kriviĉna djela. Antropološka škola u ĉistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila nauĉno zasnovana. List tvrdi da svaki pojedini zloĉin nastaje zajedniĉkim djelovanjem 2 grupe uslova: individualna svojstva krivca i fiziĉke. Akutni bi bio preteţno izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu krivca. kao prelazno stanje izmeĊu uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. Sluĉajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive. društvene okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta. Dakle. Ove teorije nazivaju se neoklasiĉnom školom ili neoklasicizmom u kriviĉnom pravu jer je njihova polazna teza o moralnoj odgovornosti kao osnovu kriviĉine odgovornosti. ali se ipak javlja i psihološki momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviĉna djela. Sociološka škola Osnivaĉi sociološke škole su Franc List iz Berlina. Krajnji zakljuĉak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja. koji na osnovu osrednjeg vanjskog pritiska pristupa kriminalu. Kazna ima odreĊeni konkretan cilj i ne moţe se zasnivati na odmazdi. Hroniĉni krivci se mogu podijeliti na popravljive i nepopravljive. Zbog toga su sociolozi zastupali princip individualizacije kazne. Dakle. Neoklasiĉna škola U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeĊu intederminizma klasiĉne škole i determinizma pozitivista i sociološke škole. List diferencira krivce u 2 osnovne kategorije: sluĉajne krivce (akutni krivci) i krivce po prirodi (hroniĉni krivci). Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hroniĉni. a mišljenje eksperata bi bilo odluĉujuće i definitivno. Hroniĉni bi preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca.COM . Konkretna kazna treba biti prilagoĊena osobenostima krivca. Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je “opasnost“ uĉinioca koja se posebno javlja kod povratnika. Pristalice sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu. Ovo stanje moţe predstavljati osnov za ublaţavanje kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti. već smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna prevencija. Individualizacija kazne još više dobiva na znaĉaju. već samo prevencija. U skladu sa shvatanjem uzroka kriminaliteta.COM 5. Primjeni preventivnih mjera prethodila bi samo odreĊena biološko-psihološka ekspertiza. Neoklasiĉari su posebno zastupali mišljenje da u kriviĉnom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraĉunljivost.BH-PRAVNICI. društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima izvršilac ţivi. Neoklasiĉna škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju.WWW. Tako se već mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv. List smatra da na razvijanje zloĉinaĉkih svojstava u najvećoj mjeri utiĉu vanjske (društvene) okolnosti pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela. 14 WWW. Van Hamel iz Amsterdama i Adolf Prens iz Brisela.”sociološke škole” kriviĉnog prava. Osnov za primjenu kazne je kriviĉna odgovornost zasnovana na uraĉunljivosti i vinosti. sa svojim već uroĊenim sklonostima. za pozitiviste nema znaĉaj represija. On je samo opasan po društvo i zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje će predstavljati “mjeru socijalne zaštite” (bezbjednosti).BH-PRAVNICI. Prema kategoriji krivca se mora podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni poredak. neuraĉunljivih i smanjeno uraĉunljivih poĉinilaca kriviĉnih djela. jer ĉovjek ne vrši kriviĉno djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo.

Prvobitno su preporuĉivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji. već usvaja samo jednu vrstu mjera društvene odbrane. uslovne osude i uslovnog otpusta.neoklasiĉna). OUN je 1948. U pokretu društvene odbrane mogu se izdvojiti 2 koncepcije: Prema prvoj koncepciji. a ĉija zajedniĉka karakteristika je stanovište da kriviĉno pravo sluţi odbrani društva od kriminaliteta. Reforma kriviĉnog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka Reforma zahvata skoro cijelu Evropu. 15 WWW. pozitivne. a time i zaštitu društva.klasiĉne) koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr. koji bi za cilj imao reintegraciju poĉinioca u društvo.godine).stanja opasnosti u kome se nalazi poĉinilac kriviĉnog djela dopunjuje represivni mehanizam i drugim kriviĉnom sankcijom nazvanom mjera bezbjednosti. U tom novom pravu treba pojmove kriviĉnog djela.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za društvenu odbranu” sa zadatkom da utiĉe na suzbijanje zloĉina. umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog kriviĉnog prava. sudija kasacionog suda u Parizu. To pravo napušta princip legaliteta. Pokret nove društvene odbrane Pokret društvene odbrane ukljuĉuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svje tskog rata u nauci kriviĉnog prava. Shvatanja koja su manje-više prihvaćena od većine autora su: a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca. subjektivizma i kurativnih mjera. Teţište se sa kriviĉnog djela pomjera na krivca.WWW. Druga. krivca. Shodno tome. potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno kriviĉno pravo i zamijeniti ga pravom društvene odbrane. pored kazne i mjere bezbjednosti.BH-PRAVNICI. sterilizacije i sl. Ovu koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi društvene odbrane”. sadašnja kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene odbrane. opravdava retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona itd. ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom smislu. već traţi njegovu transformaciju. neopozitivistiĉki itd. One su imale zadatak da u većoj mjeri zamijene kaznu ili da reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima. Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove kriviĉnog djela i kriviĉne odgovornosti.BH-PRAVNICI. Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana. uvoĊenje batinanja.g (prošireno izdanje 1966. U tim pravcima je karakteristiĉno da se za osnovu uzima koncepcija jedne škole (npr.COM . Ovo stanovište razvija naĉelo individualizacije kazne usvajajući sistem ublaţavanja kazne. ove mjere su sve više poprimale karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta kriviĉne sankcije.COM Posebnu paţnju neoklasiĉari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poĉiniocima kriviĉnih djela. dakle monizam kriviĉne sankcije. mjera socijalne zaštite i sl. Istovremeno se na bazi tzv. sociološke i drugih škola. Osvrt na savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava Danas postoje kombinacije razliĉitih shavatanja u kojima se prepliću koncepcije klasiĉne. Kriminalna politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu. Prema tome. ovaj pokret ne prihvata dualitet kriviĉnih sankcija neoklasiĉne škole. odgovornosti i kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela. smatrajući ih posebnom vrstom mjera bezbjednosti. koji je svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954. Za period izmeĊu 2 svjetska rata karakteristiĉna je i pojava autoritarnog fašistiĉkog kriviĉnog zakonodavstva. Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasiĉni. Delikventa treba podvrći tretmanu koji obezbjeĊuje njegovu resocijalizaciju. Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel. zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne. Udaljem razvoju.

tako i subjektivna stanja ĉovjeka. kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale narodne sudove kao organe pravosuĊa na osnovu uputstva NKOJ od 09. njegova psihiĉka konstitucija i njegova liĉnost u cjelini. sa izuzetkom blaţeg zakona. Osnovne i najvaţnije mjere u borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere. Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01. Spadao je u red modernih burţoaskih zakonika.godine. uz iskljuĉenje retroaktivnosti vaţenja kriviĉnog zakona. Tokom II svjetskog rata. pri ĉemu se uzima u obzir kako potreba zaštite društva. za razvoj kriviĉnog prava poseban znaĉaj imaju Foĉanski dokumenti iz februara 1942. Nakon II svjetskog rata.06. tako i potreba zaštite ĉovjeka-pojedinca. posebno u pogledu odreĊivanja kazne. zabludi. a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne.1930. Njima je izvršeno razgraniĉenje nadleţnosti u kriviĉnim stvarima izmeĊu vojnih sudova i Narodno-oslobodilaĉkih odbora. MeĊutim. trebaju biti elastiĉni i dozvoliti da se u obzir uzimaju kako objektivne okolnosti.godine.BH-PRAVNICI.WWW.godine.godine. Dakle. te je amandmanima iz 1971. Kriviĉnopravni propisi.kriminalne politike. po Ustavu FNRJ iz 1946. Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo. Dalji razvoj išao je u pravcu povećanja zakonodavne nadleţnosti republika na raĉun federacije. nuţnoj odbrani i krajnjoj nuţdi.godine. osnovne savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava omogućavaju razvoj pozitivnog kriviĉnog prava na jednoj širokoj platformi.COM b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta.godine. 16 WWW. Iz navedenih stavova proizilazi da kriviĉno pravo treba biti izraz tzv. U Hrvatskoj. zakonodavna nadleţnost republika bila je izrazito suţena.1879.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeĊu federacije i republika.01. na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razliĉitih pravn ih podruĉja.1944. Kriviĉni zakonik FNRJ donesen je 1951. odnosno autonomnih pokrajina na naĉin da je federacija odreĊivala opći dio kriviĉnog zakonodavstva i manji broj kriviĉnih djela od zajedniĉkog znaĉaja. Postavio je naĉelo legaliteta kriviĉnog djela i kazne. c) Potreba ispitivanja liĉnosti izvršioca kriviĉnog djela. neuraĉunljivosti i smanjenoj uraĉunljivosti.05. koja omogućava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za suzbijanje kriminaliteta. a sva ostala kriviĉna djela i sankcije odreĊivale su republike. Zakon sadrţi propise o umišljaju i nehatu.COM .godine. U zakoniku je bio uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente. odnosno autonomne pokrajine. GraĊanski sudovi kao zasebni organi pravosuĊa nisu postojali sve do 1944. U BiH je vaţio Kazneni zakon o zloĉinstvima i prestupima od 26. postojala je mogućnost da kriv iĉno zakonodavstvo donose federacija i socijalistiĉke republike. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA U BiH Uspostavom Kraljevine SHS.BH-PRAVNICI. Zakon je predviĊao dualitet kriviĉnih djela: zloĉine i prestupe.

BH-PRAVNICI.WWW.COM II KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO 17 WWW.COM .BH-PRAVNICI.

WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM 18 WWW.COM .

2. Pod pojmom kriviĉni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom ureĊenom sistemu zaokruţena problematika instituta općeg i posebnog dijela kriviĉnog prava. sudska praksa i pravna nauka. Pod pojmom kriviĉno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH. Socijalno-etiĉka funkcija – ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna. Granice kriviĉnopravne prinude odreĊuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i nuţnosti kriviĉnopravne zaštite tih vrijednosti. 3. IZVORI KRIVIĈNOG PRAVA Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. OSNOV I GRANICE KRIVIĈNOPRAVNE PRINUDE Propisivanje kriviĉnih djela i kriviĉnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene kriviĉnopravne prinude i njenoj srazmjernosti jaĉini opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka. ObezbjeĊenje sigurnosti ĉovjeka i graĊanina u smislu da prema njima neće biti primijenjene kriviĉne sankcije. Normativni akti kojima se upotpunjuju blanketne norme koje postoje u kriviĉnom pravu. utiĉući na taj naĉin na izgraĊivanje svijesti graĊana o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaĉanje morala društva. Izvori kriviĉnog prava mogu se podijeliti na neposredne i posredne. meĊunarodni ugovori (konvencije). neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta kriviĉnog kodeksa ili je ona sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureĊuje neki ţivotni odnos. 2. Postoje 2 vrste ovih akata: 1. Zasniva se na vaţećem zakonskom tekstu. Pod pojmom kriviĉni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba kriviĉnopravnog sadrţaja. Ukoliko je štićena vrijednost veća.COM . Pri odreĊivanju granica prinude vrši se diferenciranje vrijednosti koje se štite prema njihovom znaĉaju. Funkcije kriviĉnog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog ureĊenja i politiĉkog sistema.BH-PRAVNICI. te druge osnovne vrijednosti društva. MeĊunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor kriviĉnog prava. Uredbe sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviĉna djela i sankcije za uĉinioce tih djela. Podzakonski normativni akti su posredan izvor kriviĉnog prava.COM CILJEVI KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIČNOPRAVNA PRINUDA FUNKCIJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Funkcije kriviĉnog zakonodavstva su: 1.a bazi se prouĉavanjem pozitivnog prava u smislu da isto unapreĊuje.WWW. zakoni Kantona i zakoni drţave BiH kojima su propisana kriviĉna djela. Zaštitna funkcija – obezbjeĊuje zaštitu društva primjenom kriviĉnih sankcija prema licima koja ugroţavaju ili povreĊuju osnovne vrijednosti jednog društva. osim za ponašanja koja su zakonom odreĊena kao kriviĉna djela. Posredni izvori su podzakonski akti.BH-PRAVNICI. Neposredni izvor kriviĉnog prava je kriviĉni zakon. Donose se u sluĉaju rata ili drugih vanrednih situacija. Neposredan izvor su kada drţava prihvati meĊunarodni ugovor i obaveţe se da će isti neposredno 19 WWW. kriviĉnopravna prinuda je oštrija i obrnuto.

Iz ove dispozicije se vidi da je zakonodavac odredio više obiljeţja tog kriviĉnog djela. U praksi se koriste mišljenja pravne nauke. Oznaĉio je svojinu na stvari (tuĊa).» ili kod kriviĉnog djela ubistva ĉl.1: «Ko uvrijedi drugog. Npr... Po strukturi – odredbe općeg dijela imaju dispoziciju. KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIĈNIH ZAKONA Klasifikacija kriviĉnopravnih odredaba i razlika izmeĊu odredaba općeg i posebnog karaktera KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Općeg i posebnog dijela.214 st.WWW. utaje ili prevare – ĉl.COM primjenjivati u svom pravosudnom sistemu.1: «Ko tuĊu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist. pravne norme u kome se po obiljeţjima odreĊuje biće nekog kriviĉnog djela. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih normi uoĉavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja. Naĉini odreĊivanja kriviĉnih djela (metodi odreĊivanja bića kriviĉnih djela – razliĉitost dispozicija) Dispozicija je onaj dio propisa. tj.1.. Prema sadrţaju – odredbe općeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog (nešto se proglašava) karaktera. utaju 278. Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene. Ni kod jednog ni kod drugog kriviĉnog djela zakonodavac nije u dispoziciji dao bitna obiljeţja tog kriviĉnog djela. Odredbe općeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju.283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe 20 WWW. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem zaštitnom objektu svrstana u pojedine grupe kriviĉnih djela (poglavlja 15-33. Upućujuća dispozicija je ona u kjoj se upućuje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa kriviĉnog zakona.273 st. Odnose se na bilo koje kriviĉno djelo iz posebnog dijela. Jednostavne dispozicije mogu se podijeliti na obiĉne. a sloţene na blanketne i alternativne. odnosno iz nekog drugog kriviĉnog djela. Obiĉna dispozicija je ona u kojoj se ne izlaţu pojedina karakteristiĉna obiljeţja nekog kriviĉnog djela.sitno djelo kraĊe.BH-PRAVNICI. Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije preuzme obavezu da odredbe odreĊenog ugovora unese u svoje kriviĉno zakonodavstvo.».COM .BH-PRAVNICI. ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom pitanju. Opći dio obuhvata 14 glava sa 136 ĉlanova. To znaĉi da djelo iz ĉl. Sudska praksa su posredan izvor kriviĉnog prava. njenu prirodu (pokretna).. Osim toga. Tako npr. Pravna nauka (dogma) je posredan izvor kriviĉnog prava. ĉl. Tako npr. sadrţi upućujuću dispoziciju koja upućuje na druga kriviĉna djela (kraĊu 273.. te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna imovinska korist).137-396). te sugerišu zakonodavcu odreĊene promjene. Odredbe posebnog dijela su odredbe o pojedinim kriviĉnim djelima prma njihovim pojedinaĉnim i grupnim obiljeţjima. strukturi i meĊusobnom odnosu. Po meĊusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe općeg dijela bez odredbe posebnog dijela i obrnuto. viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova.283 st.obiĉna dispozicija je kod kriviĉnog djela uvrede iz ĉl.».171 st.. Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomoću obiljeţja opisuje neko kriviĉno djelo.1: «Ko drugog liši ţivota. a posebnog dijela dispoziciju i sankciju. opisne i upućujuće. prevaru 282).kod kriviĉnog djela kraĊe ĉl.

ĉl. (ima još alternativa – vidi zakon). i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica 3.COM osnovni oblici djela na koje dispozicija upućuje. tj. U našem kriviĉnom zakonodavstvu prihvaćen je sistem relativno odreĊenih kazni. Apsolutno odreĊene kazne postoje u sluĉaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom odmjeravanja kazne. 21 WWW. Blanketna norma mora biti dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj. jer bi prihvatanje apsolutno neodreĊene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naĉelom legaliteta odreĊenosti djela i kazne. kod kriviĉnog djela teškog ubistva. se kaţe: «Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit će se ko drugog liši ţivota: 1. odnosno odreĊuje obim kriviĉnopravne zaštite. već u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreĊuje za konkretan sluĉaj vrstu i mjeru kazne. U navedenom primjeru radi se o 2 specifiĉna obiljeţja.raspon u kome se moţe izreći kazna za konkretno kriviĉno djelo. Npr. iz rasnih. Naše kriviĉno zakonodavstvo ne prihvata odreĊivanje kazne na 2 naprijed opisana naĉina. podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama općeg kaznenog okvira te vrste kazne.». a zatim i neka specifiĉna obiljeţja prema kojima se ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upućuje. otvoreni kazneni okvir. Npr. Na veliĉinu kazne ne utiĉe ni ĉinjenica na koji naĉin se konkretizovalo pojedino obiljeţje kriviĉnog djela.COM . apsolutno neodreĊena i relativno odreĊena. Oĉigledno je ova odredba neprimjenjiva ukoliko ne postoje propisi o prekidu trudnoće.WWW. Tako postoje zatotvoreni kazneni okvir.171 st. Relativno odreĊivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naĉina. a drugo subjektivne prirode. Apsolutno neodreĊene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ograniĉenjima pri odmjeravanju kazne. Ta dopunjujuća norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu.BH-PRAVNICI. ĉl. To znaĉi da je pri samoj kvalifikaciji djela odreĊena i kazna za to djelo. utajenih stvari ili šteta uĉinjena prevarom ne prelazi iznos od 500 KM.176 st. pri bezobzirnom nasilniĉkom ponašanju 4. tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od alternativno predviĊenih obiljeţja. U savremenom kriviĉnom pravu postoji više modela odreĊivanja sankcije. Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme. Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije.2. nacionalnih ili vjerskih pobuda itd. tako da ona moţe biti apsolutno odreĊena. pravne norme u kome je odreĊena kazna za uĉinioca djela datog u dispoziciji. Naĉini odreĊivanja sankcije za kriviĉno djelo Sankcija je dio propisa tj.kod KD protivpravnog prekida trudnoće. na svirep ili podmukao naĉin 2. svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir. Ukoliko taj okvir nije izriĉito naznaĉen. Relativno odreĊene kazne znaĉe da zakonodavac odreĊuje kazneni okvir.1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnoće trudnoj ţeni s njenim pristankom izvrši prekid trudnoće. Prihvatanje apsolutno odreĊene kazne bilo bi u suprotnosti sa naĉelom individualizacije kazne. U sluĉaju da su za neko kriviĉno djelo propisane 2 kazne (bilo alternativno ili kumulativno).. poluotvoreni kazneni okvir nagore i poluotvoreni kazneni okvir nadole. Na veliĉinu kazne ne utiĉu okolnosti koje nisu unesene kao obiljeţja kriviĉnog djela ili nisu izriĉito navedene kao ublaţavane ili pooštravane. Njima su u alternativi propisana jedno ili više obiljeţja odreĊenog kriviĉnog djela. od kojih je jedno objektivne. Objektivni momenat je taj da vrijednost ukradenih.da priĉini štetu upravo takve vrijednosti. Subjektivni momenat je da se utvrdi da je uĉinilac išao za tim da pribavi stvar. tj.BH-PRAVNICI..

22 WWW..000 KM) ili da se opredijeli za zatvor koji u konkretnom sluĉaju moţe trajati 15 dana – 1 godine. kod KD ubistva iz ĉl. 3. kod KD razbojništva iz ĉl.COM .171 se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina».276 KZ FBiH: «uĉinilac će se kazniti zatvorom 1-10 godina». U tom sluĉaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina. za konkretno kriviĉno djelo odredio poseban kazneni okvir utvrĊujući minimum i maksimum kazne za to djelo.185: «. sadrţaja i obima kriviĉnopravne zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme. ratnih zloĉina i nekih drugih KD protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom». već sud njenu visinu utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju.BH-PRAVNICI. a konkretna duţina trajanja biće odreĊena u zavisnosti od konkretnog sluĉaja. Tada se uzima da vaţi opći minimum. sud ima mogućnost izbora da uĉinioca kazni novĉano u općim okvirima (200-20..38 st. Prema metodu ili naĉinu na koji se zakon tumaĉi.000 KM).BH-PRAVNICI.000 KM (za djela iz koristoljublja do 100. U izloţenom primjeru zakonodavac je postavio alternativu u sankciji. U takvim sluĉajevima se podrazumijeva da vaţi opći okvir naznaĉene vrste kazne. Prema subjektu ili organu koji tumaĉi zakon. rješenje kod KD podvoĊenja. To znaĉi da se dugotrajni zatvor moţe izreći u rasponu 20-40 godina. i što se prema odredbi ĉ l. Npr. Tada se logiĉkim tumaĉenjem uzima da vaţi opći maksimum te se moţe izreći kazna od propisanog posebnog minimuma do općeg maksimuma. Takvo je npr. Otvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni maksimum. Prema obimu tumaĉenja. U navedenom primjeru sud ima mogućnost da uĉiniocu izrekne kaznu u rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te kazne izrekne i novĉanu kaznu u rasponu od 200-20. Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere novĉane kazne za to djelo.WWW. Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u sluĉaju ako je zakonodavac za konkretno kriviĉno djelo odredio samo posebni minimum. kod KD genocida. ili da uĉiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina. Kao što ni za jedno kriviĉno djelo zakonodavac nije izriĉito odredio poseban kazneni okvir za novĉanu kaznu. što znaĉi da je tada sud obaveza n da uĉiniocu izrekne i kaznu zatvora i novĉanu kaznu. Npr. ali isto tako te dvije kazne mogu biti za odreĊeno djelo i kumulativno propisane. Poluotvoreni kazneni okvir nadole postoji u sluĉaju kada je za konkretno kriviĉno djelo zakonodavac odredio samo posebni maksimum kazne. isto tako zakonodavac koristi poseban kazneni okvir. ĉl. kod KD prinude. Razlika u odnosu na prethodnu situaciju sa novĉanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor nikad ne izriĉe u kumulaciji sa nekom drugom kaznom. ĉl.228 se kaţe: «kaznit će se zatvorom do 3 godine i novĉanom kaznom». pri tome ništa ne govoreći o posebnom maksimumu. U takvim sluĉajevima iskljuĉena je mogućnost odmjeravanja kazne od 15-20 godina. Ta kazna se moţe propisati samo u alternaciji sa kaznom zatvora odreĊenog trajanja. Npr. TUMAĈENJE KRIVIĈNIH ZAKONA Tumaĉenje kriviĉnog zakona predstavlja utvrĊivanje pravog smisla. Npr. ništa ne govoreći o posebnom minimumu. To je najĉešći sluĉaj odreĊivanja sankcije.196: «Kaznit će se novĉanom kaznom ili zatvorom do 1 godine».kaznit će se zatvorom do 3 godine».COM Zatvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad je zakonodavac u granicama općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i kad je u pitanju dugotrajni zatvor. Postoje uglavnom 3 vrste tumaĉenja: 1. ĉl. Npr.2 dugotrajni zatvor nikada ne moţe propisati kao jedina glavna kazna. U takvim sluĉajevima sudu koji odmjerava kaznu na raspolaganju stoje 2 mogućnosti: ili da uĉiniocu odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina. 2. novĉana kazna kod kriviĉnog djela neovlaštenog fotografiranja.

kvalificirani oblici. komparativno. posebno višeg ne obavezuju niţe sudove. Isto tako. sadrţaj obim kriviĉnopravne zaštite tog kriviĉnog djela. 23 WWW. Prema metodu tumaĉenja: gramatiĉko. logiĉko. kao i odreĊivanja i povezivanja pojmova.BH-PRAVNICI. kao i za graĊane. Logiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se odreĊuju zakoni mišljenja i zakljuĉivanja. tu se pojedini propisi dovode u meĊusobnu vezu. Gramatiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu gramatiĉkih pravila.COM . u grupi kriviĉnih djela protiv ţivota i tijela. lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao. historijsko. logiĉkom operacijom zakljuĉujemo da vaţe opći minimum odnosno opći maksimum za te vrste kazne. tj. jer im je srodan uţi grupni ili podgrupni zaštitni objekat. Isti je sluĉaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta neke elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru. Kao primjer gramatiĉkog tumaĉenja moţe se navesti odredba o neuraĉunljivosti prema kojoj se neuraĉunljivim smatra kako ono lice koje nije moglo da shvati znaĉaj svog djela.BH-PRAVNICI. osnovna podjela je u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat ţivot ĉovjeka.WWW. Prema obimu tumaĉenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno.kad su u pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata. vidimo da je zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraĉunljivosti postavio u alternaciji mogućnost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Prema tome. ako zaknodavac za neko djelo predviĊa mogućnost oslobaĊanja od kazne. što znaĉi da je ono uslovljeno prema grupi kriviĉnih djela u koja je svrstano. Drugim rijeĉima. sva kriviĉna djela iz odreĊene grupe. to podrazumijeva da mu sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. ubistvo iz nehata) imaju neka zajedniĉka obiljeţja. po svom sadrţaju su sliĉna. ako za neko djelo nije uopće odreĊen minimum i maksimum kazne tj.pravila o izraţavanju misli na odreĊenom jeziku. Tako ćemo od samog mjesta gdje je odreĊeno djelo sistematizovano. sistematsko. privilegirani oblici. a u drugoj njegov tjelesni integritet. a naroĉito podgrupe.poseban kazneni okvir. a neke kumulativno kao npr. Sva ova tumaĉenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaĉenju. Isto tako.pravila sintakse tj. tako i ono lice koje nije moglo da upravlja svojim postupcima. jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog instituta ili katedre. Mada odluke jednog suda. tada se podrazumijeva da u tom sluĉaju vaţi opći kazneni okvir za to kriviĉno djelo. u svim sluĉajevima gdje nije odreĊen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. Prema tome. pa ĉak to mogu biti i ĉitave grupe propisa iz istog ili razliĉitih zakona. Doktrinarno tumaĉenje daju pojedine nauĉne institucije ili pojedinci u svojim nauĉnim radovima. To tumaĉenje nema obaveznu ulogu. odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog raspravljanja. one ipak imaju znaĉaj jer izraţavaju odreĊena pravna shvatanja povodom odreĊenih pitanja. kada je u pitanju neko kriviĉno djelo onda moramo znati da je ono već samim svojim mjestom u sistemu naĉelno odreĊeno i po svojim obiljeţjima. Tako npr. Autentiĉno tumaĉenje potiĉe od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji primjenjuju zakon. ali je to mišljenje znaĉajno jer unapreĊuje pravilnu primjenu zakona. Tako npr. Ograniĉavajući se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraĉunljivosti. Sudsko tumaĉenje je tumaĉenje koje daju sudovi rješavajući konkretne sluĉajeve. sudsko i doktrinarno.COM Prema subjektu koji tumaĉi zakon postoje 3 vrste tumaĉenja: autentiĉno ili obavezno. Tako sva ubistva (osnovni oblik. To tomaĉenje nije obavezno. Sistematsko tumaĉenje je utvrĊivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreĊena kriviĉnopravna norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili srodnim normama.

Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreĊen. Sve norme u kriviĉnom zakonu prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeĉi ili reĉenice. Na toj liniji historijskog tumaĉenja nalazi se i evolutivno tumaĉenje zakona. već se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. Prema obimu. U ovom drugom sluĉaju utvrĊuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene. Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreĊuju neki pojam. Drugim rijeĉima. dok se analogija logiĉkom operacijom utvrĊivanja sliĉnosti na izvjestan naĉin udaljava od pravih. prijedlozi. obzirom da su odnosi koje zakon regulira u stalnom mijenjanju i razvoju. ili kao jedan od naĉina stvaranja prava (analogija kao izvor prava). ANALOGIJA U KRIVIĈNOM PRAVU Analogija se u kriviĉnom pravu primjenjuje ili kao jedan od naĉina tumaĉenja zakona.WWW. Kako se i ekstenzivnim tumaĉenjem i analogijom kojom se tumaĉi zakon ostaje u okviru zakonodavĉeve misli i volje. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima starijeg datuma. tj. Takva analogija je dosta sliĉna ekstenzivnom tumaĉenju i praktiĉno predstavlja prelaz izmeĊu ekstenzivnog tumaĉenja već postojećeg teksta i analogije kojom se stvara pravo. Sve navedene metode tumaĉenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode. vrši se utvrĊivanje volje zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen. tj. To znaĉi da je tumaĉenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziĉkog izraţavanja. Drugi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu uporeĊivanja zakona ili odreĊene kriviĉnopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreĊenom kriviĉnopravnom normom u zakonu druge zemlje. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaĉenju ostaje i u okviru upotrijebljenih termina imajući u vidu njihovo šire znaĉenje. onda se javlja potreba za njegovim tumaĉenjem koje moţe biti uţe i šire. meĊutim ponekad se upotrijebljenim terminima pojam ne odreĊuje precizno. tumaĉenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. obrazloţenja uz prijedloge i nacrte. Npr. ĉistih znaĉenja 24 WWW. onda nema potrebe za njegovim tumaĉenjem po obimu. rasprave u parlamentu itd. rasprave sa pojedinih zakonodavnih odbora.COM Komparativno tumaĉenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona. moţe se reći da nema jasne granice izmeĊu tih pojmova. onda bi se to moglo uĉiniti uporeĊivanjem te norme na oba autentiĉna jezika. odnosno postoji njegovo uţe i šire shvaćanje. Analogija kao naĉin tumaĉenja zakona predstavlja sluĉaj kada se na osnovu sliĉnosti rješava neki konkretan sluĉaj i to intra legem. projekti. Oba tumaĉenja (i uţe i šire) odreĊuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i dozvoljeno je u kriviĉnom pravu jer se ne protivi naĉelu legaliteta. Tu se utvrĊuje volja zakona. Ono se vrši na osnovu tzv. a to je ciljno tumaĉenje kada se utvrĊuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreĊene kriviĉnopravne norme. Restriktivnim tumaĉenjem se suţava. pa ukoliko bi se pojavio problem da se utvrdi pravi smisao odreĊene kriviĉnopravne norme. Ova vrsta tumaĉenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona.BH-PRAVNICI.COM . a na taj naĉin se suţava ili proširuje i sadrţina kriviĉnopravne norme. a ekstenzivnim proširuje smisao upotrijebljenog termina. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku. Ako upotrijebljeni izraz ne odreĊuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma. Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaĊe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i okolnostima u kojima se zakon primjenjuje. Historijsko tumaĉenje takoĊer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka.materijalija – nacrti zakona.. u okviru zakona.BH-PRAVNICI. odreĊene kriviĉnopravne norme na osnovu poreĊenja istog zakonskog teksta objavljenog na više autentiĉnih jezika.

3 KZ FBiH. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon prestaje da vaţi. Iz usvojenog naĉela legaliteta koje je predviĊeno u ĉl. naĉelo u pogledu vremenskog vaţenja kriviĉnog zakona. Zakonska analogija (analogia legis) – kada se konkretni sluĉaj rješava primjenom zakonskog propisa koji regulira najsliĉniji sluĉaj. kao i telefonskih i drugih impulsa. kada elektriĉna energija nije bila u široj upotrebi i kada u kriviĉnim zakonima tog vremena nije bila predviĊena kraĊa elektriĉne energije.136 st. proizilazi i glavno pravilo. U vezi s tim.vijeka. prema odredbi ĉl.energije kao kraĊu bilo koje druge stvari. tj.11 istumaĉio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti. toplote. Analogija kao naĉin stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije: 1.4 st. Razlog tome je što bi to bilo u suprotnosti sa usvojenim osnovnim naĉelom materijalnog kriviĉnog prava – naĉelom legaliteta. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan sluĉaj rješava primjenom pravnih naĉela odreĊene grane prava ili ĉak primjenom pravnih naĉela na kojima se zasniva cjelokupni pravni sistem odreĊene drţave u odreĊenom vremenu. 25 WWW. a to je uvijek u sluĉaju kada se putem analogije ili stvaraju bića novih kriviĉnih djela. Da bi otklonio eventualne dileme. Analogija kao naĉin stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti sluĉajeve koji nisu regulisani zakonom ili pravnim propisom. 2. kada je elektriĉna energija ušla u širu upotrebu. i naš zakonodavac je u odredbi ĉl. Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u kriviĉnom pravu je u suprotnosti sa naĉelom zakonitosti kriviĉnog djela i kazne. Treba zakljuĉiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada ne moţe primijeniti kada je u suprotnosti sa naĉelom legaliteta.BH-PRAVNICI. VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod vremenskim vaţenjem kriviĉnog zakona podrazumijeva se vaţenje odreĊenog kriviĉnog zakona s obzirom na vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. MeĊutim. uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodavĉeve volje. Kao primjer analognog tumaĉenja moţe se navesti fenomen kraĊe elektriĉne energije prvih decenija 20.1 KZ FBiH. pa je nedopustivo da se putem analogije stvaraju nova kriviĉna djela i da se odreĊuju kazne za ta djela. 2.WWW. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon stupa na snagu. sudovi su elektriĉnu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naĉin regulirali kraĊu el. a to pitanje podrazumijeva 2 stvari: 1. Stupanje na snagu i prestanak vaţenja kriviĉnog zakona Kriviĉni zakon stupa na snagu na 2 naĉina: a) Izriĉitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naĉin. ona ne dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno kriviĉno pravo. Naime.COM . ili se uspostavljaju nove pooštravajuće okolnosti prema uĉiniocu kriviĉnog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u Zakonu propisana.COM upotrijebljenih izraza. MeĊutim. pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja.BH-PRAVNICI. pa koko nije bilo odgovarajuće odredbe u zakonu. na uĉinioca kriviĉnog djela uvijek se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. kretanja. kod vremenskog vaţenja je osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreĊeni kriviĉni zakon.

Primjena blaţeg zakona UtvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeĊivanjem u odnosu na konkretno kriviĉno djelo i u odnosu na konkretnog uĉinioca. već posmatrano u cjelini.WWW. Ako se prilikom uporeĊivanja naĊe da je za uĉinioca povoljniji npr. bilo bi prihvatljivo da za 26 WWW. ako je ta mjera bezbjednosti za njega blaţa.2 KZ FBiH. nema djelomiĉne primjene odredaba starog. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeĊivanje strogosti starog i novog zakona. Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan sluĉaj. U tom sluĉaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori. koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivičnog djela. Tako se uzima da ne bi bilo nepravedno da sud uĉiniocu odmjeri kaznu po starom. Samo izuzetno iz razloga praviĉnosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed pomenutog pravila jedinstvene primjene starog i novog zakona. Zatim se ista logiĉka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme presuĊenja djela i tada se sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno kriviĉno djelo. Prema tome.3 st. Kriviĉni zakon stupa na snagu prećutno kao i svaki drugi zakonski tekst. kada se primjenjuju sve odredbe starog zakona.BH-PRAVNICI. 8 dana nakon objavljivanja u sluţbenim novinama. Kriviĉni zakon prestaje da vaţi takoĊer izriĉito i prećutno. novi zakon. Dosljedna primjena naĉela legaliteta iz ĉl. jednom ili više puta izmijeni zakon. kasniji zakon derogira raniji zakon. Konkretno utvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se na naĉin da se prvo logiĉkom operacijom na uĉinioca i njegovo kriviĉno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. pod uslovom da nema izriĉite odredbe o njegovom stupanju na snagu. Izriĉito prestaje vaţiti: a) Na osnovu zakonskog propisa koji odreĊuje dan prestanka njegovog vaţenja. Dakle jedini izuzetak izraz je humanosti zakonodavca u odnosu na uĉinioca kriviĉnog djela. nepravilno je uzeti u obzir samo sankciju koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu.BH-PRAVNICI.COM b) Izriĉitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu. Pri tome prestanak vaţnosti moţe da bude odreĊen već prilikom donošenja zakona. Prećutno kriviĉni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaĉiji naĉin regulira istu materiju.COM . stave van snage svi propisi koji su u suprotnosti sa odredbama novog zakona. Vaţi i obrnut sluĉaj. tj. već se moraju uzeti u obzir svi propisi starog i novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom sluĉaju. i to ne izolovano.2 KZ FBiH iskljuĉuje mogućnost retroaktivnog vaţenja (nikome ne može biti izrečena sankcija za djelo koja prije nego što je učinjeno zakonom nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivična sankcija). primijenit će se zakon koji je blaži za učinioca. c) Da se generalnom klauzulom. kada su u pitanju veće kriviĉnopravne reforme. tada se na njega primjenjuju sve odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan sluĉaj. što znaĉi da je u takvom sluĉaju već unaprijed ograniĉeno vremensko trajanje nekog zakona. U tom pogledu postoji samo jedan izuzetak. a djelomiĉno odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojeći zakon.4 st. Tako npr. b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage odreĊeni kriviĉni zakon. već u nekom drugom zakonu koji pored tog pitanja ureĊuje i neka druga pitanja – izuzetan naĉin. a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po novom zakonu. Retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedeće: da li se u nekim sluĉajevima odreĊeni kriviĉni zakon moţe primijeniti i na dje la koja su uĉinjena prije njegovog stupanja na snagu. predviĊen u odredbi ĉl. ali izriĉito.

onda je blaţi onaj zakon koji iskljuĉuje kaţnjivost. neprihvatljivo je da se uĉinilac kriviĉnog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u kojoj bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa niţi posebni minimum.jedan zakon predviĊa nehatni oblik izvršenja djela. U svakom sluĉaju. kao što je npr. Ukoliko se po oba zakona na uĉinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri. 6. Prema tome. Uticaj nekriviĉnih (vankriviĉnih) propisa na utvrĊivanje blaţeg zakona U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrĊivanje blaţeg zakona utiĉe izmjena vankriviĉnih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bića odreĊenih kriviĉnih djela. 7. na njeno ublaţavanje itd. a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesnopravni.nedostatak privatne tuţbe. bilo da je to osloboĊenje obligatorno ili fakultativno. ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne. blaţi je onaj zakon prema kome se uĉiniocu moţe izreći ta vrsta kazne u manjoj mjeri (kraće trajanje zakona. 9. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje odgovornost za djelo uĉinjeno iz nehata). manji iznos novĉane kazne i sl). 3. a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom (odreĊene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala oduzimanje vozaĉke dozvole.WWW. Ako su te kazne iste.COM . 4. Izuzetak po retroaktivnom vaţenju u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i odgovornost i kaţnjivost. Ako po oba zakona postoji i kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost. blaţi je onaj zakon ĉija je sporedna kazna blaţa. Ako je uĉinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu kriviĉno djelo. Pri tome je uvijek blaţa ona kazna koja je blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). Osnov iskljuĉenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr. treba imati u vidu posebni minimum i posebni maksimum odreĊene vrste kazne. U tom pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankriviĉnopravnih propisa ima 27 WWW. Kriteriji za utvrĊivanje blaţeg zakona su slijedeći: 1. Uvijek je blaţi onaj zakon koji uĉinjeno djelo ne predviĊa kao kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti. 2. Ako su posebni minimumi isti. 8. Isti princip primjene blaţeg zakona. tada je uvijek blaţi onaj zakon koji predviĊa blaţu vrstu glavne kazne. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa osloboĊenje od kazne. Ukoliko se u utvrĊivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiĉna pravna situacija za uĉinioca u pogledu izricanja kriviĉne sankcije i po jednom i po drugom zakonu. Ukoliko se uporeĊuju samo kazne u jednom i drugom zakonu. Pri tom treba imati u vidu da u konkretnom sluĉaju mogu doći u obzir jedan ili više propisa koji utiĉu na odmjeravanje kazne. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost (npr.COM neko kriviĉno djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja sud uĉiniocu izrekne kaznu zatvora po starom zakonu ako je ona blaţa. 5.uticaj odreĊenog liĉnog odnosa ili zastarjelost. onda se uzima da je blaţi zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. blaţi je onaj zakon koji predviĊa niţi poseban maksimum. Ukoliko se uĉinilac ne oslobaĊa od kazne ni po jednom zakonu. blaţi je onaj zakon koji ne predviĊa primjenu sporednih kazni. tada se na uĉinioca uvijek primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. a drugi ne. Ako oba zakona predviĊaju izricanje sporedne kazne.

U tom smislu. pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme donošenja presude. PROSTORNO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod prostornim vaţenjem kriviĉnog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice. Principi prostornog vaţenja kriviĉnih zakona Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog kriviĉnog zakona. ili treba uzeti u obzir i tzv. 28 WWW.WWW. U tom smislu postoje 2 shvatanja. Imajući u vidu ova 3 elementa.2 KZ FBiH. koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi ĉl.4 st.zahtjev za zaštitu zakonitosti). meĊuzakoni se ne uzimaju u obzir. ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da li je izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreĊenog ponašanja. izmjenama se ne utiĉe na utvrĊivanje blaţeg zakona.meĊuzakone. podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko kriviĉno djelo uĉinjeno u toj drţavi odnosno teritorijalnoj jedinici ili izvan nje. Primjena tzv. Realni (zaštitni) 4. bez obzira na drţavljanstvo poĉinioca i porijeklo objekta kriviĉnopravne zaštite.BH-PRAVNICI. Na pravosnaţno presuĊene predmete izmjena kriviĉnog zakona nema uticaja. MeĊuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela. U takvim sluĉajevima moţe se samo posebnim propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se izvrši ublaţavanje kazne.BH-PRAVNICI. Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih propisa za utvrĊivanje blaţeg zakona. Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima (npr. Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureĊuje pitanja prostornog vaţenja svog kriviĉnog zakonodavstva. 2. postoje 4 principa prostornog vaţenja kriviĉnog zakonodavstva: 1.COM .COM uticaja na utvrĊivanje blaţeg zakona. Personalni (nacionalni) 3. Drţavljanstvo uĉinioca kriviĉnog djela. Po drugom shvatanju. Drţavna teritorija na kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno. Univerzalni (kosmopolitski). Na ĉiju štetu je izvršeno neko kriviĉno djelo. za njega su bitna 3 elementa: 1.”meĊuzakona” pri utvrĊivanju blaţeg zakona Postavlja se pitanje da li prilikom utvrĊivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude. Prema teritorijalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koja su izvršena na njenoj teritoriji. Teritorijalni 2. i meĊuzakoni se uzimaju u obzir pri odreĊivanju blaţeg zakona. Prema prvom. tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek u onim sluĉajevima kada povodom uloţenog pravnog lijeka doĊe do ponovnog suĊenja. Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude. 3.

Pritom nije vaţno da li se pravno zaštićena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu. to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog vaţenja koji najviše odgovara interesima te drţave.2 i 3) prema kome se brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez obzira gdje se nalazili u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Univerzalni princip u njegovom ĉistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. Kako u današnjem trenutku ne postoje meĊunarodni propisi o prostornom vaţenju kriviĉnih zakonodavstava. gonjenje u Federaciji poduzeće se samo uz odobrenje federalnog tužioca.1. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja primjenjivala iskljuĉivo teritorijalni princip. pa otišao u svoju zemlju koja primjenjuje teritorijalni princip. Kod ovog principa postoje odreĊeni izuzeci. strance i na lica bez drţavljanstva. Takav izuzetak dat je u ĉl. Pritom se uvaţavaju interesi meĊunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama. Ostao bi nekaţnjen i stranac koji bi izvršio kriviĉno djelo u zemlji koja primjenjuje iskljuĉivo personalni princip. a da li će on biti kaţnjen u zemlji ĉiji je drţavljanin zavisi od toga koji princip primjenjuje njegova zemlja.134 st. došlo bi se u situaciju ili izruĉiti vlastitog drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno kriviĉno djelo. a on bi podrazumijevao izjednaĉeno kriviĉno zakonodavstvo. odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graĊana. Tako npr. prema kome se domaći zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu pratnju. Izuzetak od primjene teritorijalnog principa postoji i u sluĉaju koji je predviĊen maĊunarodn im pravom.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip. a na budu ekstradirani. ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno onemogućiti kaţnjavanje za izvršeno kriviĉno djelo u inostranstvu. kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koji se zateknu na njenoj teritoriji. ostala bi nezaštićena pravna dobra jedne drţave u drugoj drţavi. niti kojoj drţavi ili ĉijem drţavljaninu pripadaju pravna dobra koja su kriviĉnim djelom povrijeĊena ili ugroţena. pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija. Prema realnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela kojima se povreĊuju.1. gdje se kaţe: ako je u slučajevima iz čl. Ovaj princip dopunjen je sa druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (ĉl.136 st.130 st. Prema ĉl. Na takva lica primjenjuju se norme meĊunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije kao što je npr. pri ĉemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno.BH-PRAVNICI. Pritom nije vaţno gdje je djelo uĉinjeno (u zemlji ili inostranstvu). Iskljuĉiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti. kao i zraĉni prostor nad njima. uĉinilac ne bi bio kaţnjen ako bi kriviĉno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje personalni princip.COM . Isto tako. ostali bi nekaţnjeni domaći drţavljani koji su izvršili kriviĉna djela protiv stranaca ili strane drţave. na strane diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreĊenih meĊunarodnih organizacija. a nije pravosnažno dovršen krivični postupak u drugoj državi. koristeći kombinaciju naprijed navedenih principa. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu Osnovni princip usvojen u kriviĉnom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip.130 ovog Zakona pokrenut.WWW. što znaĉi da se naše kriviĉno zakonodavstvo jednako odnosi na domaće drţavljane. 29 WWW.COM Prema personalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljuĉivo na njene drţavljane. Ako bi se primjenjivao samo realni princip. ĉiji je drţavljanin uĉinilac. obalno more i vodene površine unutar granica FBiH.proglašavanje odreĊene javne osobe za personu non grata. Prema univerzalnom principu.BH-PRAVNICI. gdje joj se ostavlja odreĊeno vrijeme da napusti zemlju. Isto tako.

ali supsidijaran. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH uĉini kriviĉna djela iz ĉl.2.137. za taj princip koji je obligatorno primaran. što znaĉi da će se gonjenje stranca poduzeti samo kad se za uĉinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je uĉinjeno i drugo. U odredbi ĉl.2 takoĊe predviĊa posebne uvjete za gonjenje takvih uĉinilaca. ako našim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. U takvom sluĉaju sud ne moţe izreći teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno.131 i ĉl. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu Univerzalni princip predstavlja izraz meĊunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta.133 st.COM . kad se zatekne na teritoriji Federacije. Kako zakonodavac ne predviĊa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe. Kad se za kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno.COM Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po personalnom principu Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi ĉl. kao i kazna koju je uĉinilac izdrţao po presudi inostranog suda. vaţi i odredba ĉl.BH-PRAVNICI. Iz odredbe ĉl.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip.2 predviĊa posebne uslove. kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj drţavi ili prema strancu uĉini u inostranstvu kriviĉno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna. jer proteţe vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši kriviĉno djelo prema drţavljaninu FBiH.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne i u drţavi i u inostranstvu.134.135 KZ prema kojoj se pritvor. prema kojima će se gonjenje preduzeti samo: 1. zakonodavac propisuje da se i u takvom sluĉaju gonjenje kod nas neće poduzeti ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo uĉinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog. osim kriviĉnih djela iz ĉl. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa. Prema ĉl. da će se gonjenje poduzeti po zahtjevu oštećenog i ako je taj zahtjev podnesen.134 st. MeĊutim.133 st.131 (kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije). Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po realnom principu Realni princip sadrţan je u odredbama ĉl.WWW.132 KZ FBiH. Za gonjenje u takvim sluĉajevima zakonodavac u ĉl.134 st. I u ovom sluĉaju poštuje se princip identiteta norme. st.1 KZ FBiH. jer kaţe da će se gonjenje kod nas poduzeti samo onda kada se za to kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo uĉinjeno. prema kojoj kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉni koje drugo kriviĉno djelo. Ovo je realni princip. lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka.133.-152. što znaĉi da do kriviĉnog gonjenja i primjene domaćeg zakonodavstva moţe doći samo uz odreĊene uslove. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu univerzalnog principa nuţno da se radi o relativno teţim kriviĉnim djelima. Pored navedenih ograniĉenja. gdje se kaţe da se gonjenje u FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno.BH-PRAVNICI. a takav zahtjev nije podnesen. Prema odredbi ĉlana 131.133 st. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉini prema njoj ili njenom drţavljaninu neko drugo kriviĉno djelo osim djela protiv ustavnog poretka. zakonodavac u odredbi ĉl. Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog i je da takav zahtjev podnesen. osim politiĉkih delikata.3 predviĊen je izuzetak od univerzalnog principa. U takvom sluĉaju gonjenje se 30 WWW. uraĉunavanje će se vršiti prema ocjeni suda. Prema odredbi ĉl. 2. Taj personalni princip naziva se aktivni jer se odnosi na domaće drţavljane koji su aktivni u kriminalnom smislu. Princip se odnosi na kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije. a ako kazne nisu iste vrste. ako je djelo u vrijeme izvršenja smatrano kriviĉnim djelom po meĊunarodnom pravu. ako se zatekne na teritoriji FBiH ili bude ekstradiran. I u ovom sluĉaju vaţi zakonska obaveza iz ĉl. zakonodavac i u ovom sluĉaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme. uraĉunava u kaznu koju izriĉe domaći sud za isto kriviĉno djelo.

WWW.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne. U navedenim sluĉajevima takoĊe vaţe odredbe ĉl.COM moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca. 31 WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM .

WWW.COM .BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM III KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST 32 WWW.

COM .BH-PRAVNICI.COM 33 WWW.BH-PRAVNICI.WWW.

s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja posljedice u pojam kriv. u pojam kriviĉnog djela unose se psihiĉka stanja uĉinioca ĉime takoĊer ostaje neriješeno osnovno pitanje. Unošenje vinosti u pojam kriviĉnog djela potiĉe od Lista i smatra se općeusvojenim gledištem u njemaĉkoj i francuskoj literaturi. Ovakav pojam kriviĉnog djela poznat je pod imenom objektivnosubjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. postavlja se pitanje da li se kriviĉno djelo treba posmatrati iskljuĉivo objektivno ili objektivno-subjektivno. koja ima zadatak da pojam kriviĉnog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom kriviĉnom djelu. te da u pojam kriviĉnog djela ulaze samo objektivni elementi.WWW. Osim njih.postoji tzv.djela. To su radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. Takvo shvatanje zastupao je Binding i polazio od toga da se kriviĉnim djelom prvenstveno vrijeĊa norma. postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih kriviĉnih djela. Elementi koji su zajedniĉki svim kriviĉnim djelima zovu se osnovni elementi kriviĉnih djela. simptomatiĉko shvatanje prema kome je kriviĉno djelo samo sredstvo da se sazna kriviĉnopravna vinost. Objektivno-subjektivni i objektivni pojam kriviĉnog djela Kod odreĊenja formalnog i to realistiĉkog pojma kriviĉnog djela postavlja se pitanje da li to djelo treba posmatrati iskljuĉivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke subjektivne elemente.BH-PRAVNICI. bez ikakvih subjektivnih elemenata. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta. Ovakav pojam kriviĉnog djela naziva se objektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma kriviĉnog djela: formalni i materijalni. Prema realistiĉkom shvatanju. kriviĉno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu kriviĉnog zakona. sva ta stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme kriviĉnog djela i sa aspekta njegove sadrţine. u teoriji se polazi od razliĉitih stanovišta. postoje mišljenja da vinost nije element kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo realističko shvatanje kriviĉnog djela. Drugim rijeĉima. U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma kriviĉnog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari negiraju pojam kriviĉnog djela. kriviĉno djelo nije iskljuĉivo pravni pojam već prvenstveno pojava u vanjskom svijetu. Tako npr. kao što je krivnja (vinost) njegovog uĉinioca. Stoga Ţivanović u kriviĉnopravnu teoriju uvodi 34 WWW. Formalni pojam kriviĉnog djela Normativno i realistiĉko shvatanje kriviĉnog djela. Subjektivne elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. pojam kriviĉnog djela treba postaviti ĉisto objektivno. Prema dinamiĉkom ili konstitucionalnom shvatanju. MeĊutim. U kriviĉnopravnoj teoriji u vezi sa odreĊivanjem formalnog pojma kriviĉnog djela javilo se pitanje da li se kriviĉno djelo treba uzeti iskljuĉivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. Objektivni pojam kriviĉnog djela razradio je Toma Ţivanović. Po njegovom mišljenju.BH-PRAVNICI. pa je povreda norme osnovni element svakog kriviĉnog djela.COM KRIVIČNO DJELO POJAM KRIVIĈNOG DJELA OdreĊivanje pojma kriviĉnog djela je jedno od centralnih pitanja nauke kriviĉnog prava. Prema normativnom shvatanju. OdreĊujući opći pojam kriviĉnog djela. S obzirom na to pitanje u teoriji se razlikuju normativno i realistiĉko shvatanje pojma kriviĉnog djela. Nasuprot ovakvom shvatanju.COM .

MeĊutim.BH-PRAVNICI. bez obzira na to da li je to uĉinjeno sa sviješću i voljom ili ne.kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi. ali da bi to bilo kriviĉno djelo. ako neko podstakne neko neuraĉunljivo biće na izvršenje kriviĉnog djela. Prigovori koji se istiĉu objektivnoj teoriji su slijedeći: a) Odvajajući kriviĉno djelo i krivca.WWW.COM . prema kojoj se u ovakvim sluĉajevima podstrekaĉ smatra tzv. ono mora biti protivpravno. to se ne smatra kriviĉnim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom. odnosno pri utvrĊivanju da li je uĉinilac tog kriviĉnog djela i vin. Pored dotadašnjih kriviĉnopravnih pojmova . Pitanje svijesti i volje moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem. c) Objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela zapostavlja pitanje sistematike kriviĉnog prava i ne istiĉe pojam krivca kao samostalan i odvojen pojam. b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi sauĉesništva. Lišiti ţivota neko lice.posrednim izvršiocem. kao jednog od elemenata pojma kriviĉnog djela. odnosno djelo za koje niko ne odgovara. Tako npr.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. To nije posljedica kriviĉnog djela. Protivpravnost i odreĊenost kriviĉnog djela u zakonu Dalji problem u odreĊenju općeg pojma kriviĉnog djela je pitanje protivpravnosti. ako se kriviĉno djelo definiše iskljuĉivo prema njegovim formalnim elementima. kao posebnog kriviĉnopravnog pojma. Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviĉna odgovornost ili krivnja u uţem smislu. Da bi se moglo govoriti o kriviĉnom djelu.BH-PRAVNICI. tvrdi se da se ne moţe smatrati kriviĉnim djelom ono što se odreĊenom licu ne moţe staviti na teret. u Njemaĉkoj je razvijena posebna teorija o tzv. on neće moći biti kaţnjen kao podstrekaĉ jer prema toj teoriji neuraĉunljivo biće ne moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. Ţivanović zagovara uvoĊenje pojma krivca. ta teorija odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što se zapravo ne moţe odvojiti. Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu kriviĉnog djela su: a) Da ne odgovara logiĉkom pojmu kriviĉnog djela. od kojeg zavisi da li će to uĉestvovanje u tuĉi biti kriviĉno djelo ili prekršaj protiv javnog reda i mira. kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih već samo 35 WWW. radnje uĉinioca moraju biti protivpravne jer ima sluĉajeva kada izuzetno lišenje ţivota. kriviĉno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino (skrivljeno). oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno. već objektivni uslov inkriminacije. a ne podstrekaĉem.kriviĉno djelo i kazna. Tako npr. tj da li za konkretno djelo postoji krivac.posrednom izvršiocu. oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno. To je objektivni pojam kriviĉnog djela. Naime. Pri tome se ljudska radnja posmatra potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao propuštanje tjelesnog pokreta. ono bi predstavljalo djelo ĉovjeka (radnju sa prouzrokovanom posljedicom) koje je protivpravno i koje je odreĊeno u zakonu kao kriviĉno djelo.COM tzv. Odvojiti vinost od kriviĉnog djela znaĉi u stvari dati pojam koji nema realne podloge. ako neka osoba u snu uĉini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu. dobija se objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. U teoriji se takoĊer uzima da je jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela njegova odreĊenost u zakonu. U takvom sluĉaju.tripartitni sistem. Prema tome. Tako npr. u općem shvatanju i prema obiĉnom govoru to se smatra ubistvom. Kao primjer se navodi ubistvo poĉinjeno od strane duševnog bolesnika. b) Ni pojam kriviĉnog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiĉkom (prirodnom) smislu. za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je drugom nanesena teška tjelesna povreda. Prema ovom stanovištu. U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element općeg pojma kriviĉnog djela treba da predstavljaju i tzv. Da bi se ova nelogiĉnost prevazišla.

3. Prema Tomi Ţivanoviću. To je bio materijalno-formalni pojam. Protivpravnost uĉinjenog djela. Vinost. Sliĉno je i mišljenje Ortolana. što znaĉi da je djelo uĉinio uraĉunljiv ĉ ovjek sa krivnjom (umišljaj ili iz nehata). MeĊutim. OdreĊenost uĉinjenog djela kao kriviĉnog djela u zakonu. odnosno granice koje su u skladu sa općim progresom.BH-PRAVNICI. izriĉito je unesen element protivpravnosti. nejasan i rastegljiv pojam. 2. a ti interesi moraju biti u skladu sa društvenim progresom. a ta je zaštita bitna za društveni poredak. Prema odredbi ĉl. Prirodna osjećanja su osjećanja humanosti. U suštini se radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi zakonodavac pri postavljanju pojedinih kriviĉnih djela. Objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela Posljednjom reformom našeg kriviĉnog zakonodavstva. Iako se uglavnom u teoriji odbija definiranje tog pojma. Ovakvo shvatanje pojma kriviĉnog djela pozna to je pod nazivom sociološki pojam kriviĉnog djela. Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je ocijenjen kao difuzan. to pitanje je ipak doticano. materijalni pojam kriviĉnog djela odreĊuje se kao povreda ili ugroţavanje individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave. a ta potreba ne moţe se da se potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom. svojine itd. odnosno kriviĉna odgovornost. kriviĉno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopće i na koje treba reagirati društvenim mjerama.8 KZ FBiH. Garofalo je materijalni pojam kriviĉnog djela vezao za pojam prirodnog kriviĉnog djela. ne bi trebalo smatrati kriviĉnim djelom ono djelo ĉije bi kaţnjavanje spreĉavalo dalji razvoj društva. Prema pozitivnoj školi kriviĉnog prava. ĉija su obiljeţja odreĊena zakonom i za koje je zakonom propisana kriviĉna sankcija. došlo je do izmjene u pojmu kriviĉnog djela. Djelo ĉovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom. slobode. To znaĉi da umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije. Osim toga. to je uglavnom prihvaćeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element općeg pojma kriviĉnog djela.WWW. zaštite liĉnosti. danas imamo objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. kriviĉnim djelom bi se moglo smatrati samo ono djelo koje prelazi dozvoljene granice napada na slobodu drugih. MaĊu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma kriviĉnog djela spadaju Karara. U zemljama nekadašnjeg socijalistiĉkog bloka zastupano je materijalno shvatanje kriviĉnog djela sa zakonskom definicijom. krivnja. Karara smatra da je kriviĉno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite bezbjednosti graĊana. Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra da pri odreĊivanju kriviĉnih djela zakonodavac treba da polazi od općih interesa graĊana. s tim da je materijalni element kriviĉnog djela bila “društvena opasnost”. pri ĉemu je prirodno kriviĉno djelo ono djelo koje vrijeĊa osnovna prirodna osjećanja koja su uglavnom priznata od strane svih ĉlanova jednog civiliziranog društva.BH-PRAVNICI. u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma kriviĉnog djela. Materijalni pojam kriviĉnog djela Materijalni pojam kriviĉnog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma. kako se kriviĉnim zakonodavstvom ograniĉava sloboda graĊana. Drugim r ijeĉima.COM kod nekih kriviĉnih djela. kriviĉno djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo. Ortolan i Garofalo. 36 WWW.COM . 4. Iz te definicije proizilazi da postoje slijedeći elementi u pojmu kriviĉnog djela: 1.

Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost”. u savremenom kriviĉnom pravu pored kazni postoje i druge vrste kriviĉnih sankcija kao npr. Kad se govori o općem pojmu kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu kriviĉnog djela. nuţno je iz tog pojma izdvojiti kriviĉnu odgovornost.71 KZ FBiH.63 i 64 Kriviĉnog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog karaktera. zakonodavac nije iskljuĉio mogućnost da se kriviĉno djelo shvati kao pravna. mjere bezbjednosti. krivi ili kriviĉno odgovorni za uĉinjeno djelo. kao i ostali psihiĉki procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u kriviĉnopravnom smislu. gdje zakonodavac predviĊa iskljuĉenje kriviĉnih sankcija prema djeci – “prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti krivične sankcije”. Tu spadaju već pomenute odredbe ĉl. ili se radnjom u kriviĉnom djelu uĉestvuje u svojstvu saizvršioca. MeĊutim.63 st.BH-PRAVNICI. Te mjere primjenjuju se i prema uĉiniocima koji nisu vini. Tako npr. u odredbi ĉl. Pritom. naravno. posebno te mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera. Kazna se moţe primijeniti samo prema uĉiniocu koji je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreĊeno kriviĉno djelo. Svi su oni formalnog karaktera. 37 WWW. Ta objektivizacija kriviĉnog djela nuţna je samo za taj uski krug sluĉajeva. Iz izloţenih primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin “kriviĉno djelo” kao tehniĉki termin da bi oznaĉio skup obiljeţja jednog kriviĉnog djela. kao društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti samo ukljuĉivanjem i kriviĉne odgovornosti kao njegovog obaveznog elementa. Manifestira se kao odreĊeno ponašanje ĉovjeka u vanjskom svijetu. Radnjom se kriviĉno djelo izvršava. seksualni integritet. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje. Da bi došlo do primjene te kriviĉne sankcije. Napomenute mjere bezbjednosti se odnose na izuzetne sluĉajeve.13 gdje zakonodavac definira neuraĉunljivost – “nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela…”. Iako naša kriviĉnopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. ako u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. To znaĉi da odluke ili namjere da se izvrši neko kriviĉno djelo.COM . imovina). ako je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac kriviĉnog djela. Isti sluĉaj je u odredbi ĉl. 2. Razlog tome je što je zadatak kriviĉnog prava spreĉavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno uĉinjene od strane uraĉunljivog uĉinioca koje se vrši putem kazne.ubistvo).COM Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. tjelesni integritet. a koje je u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo (npr. meĊusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu općeg dijela kriviĉnog zakona. Subjektivni element predstavlja krivnja uĉinioca djela.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu. a ne smije biti opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja. zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “kriviĉno djelo” neovisno od kriviĉne odgovornosti kao npr.BH-PRAVNICI. sve do onog momenta dok ne preĊu u ostvarenje. mora se imati u vidu da Federalni kriviĉni zakon poznaje kriviĉno djelo i kriviĉnu odgovornost kao 2 odvojena pojma. S druge strane. Pored toga. To su: 1. RADNJA KRIVIĈNOG DJELA Radnja je osnovni element u pojmu kriviĉnog djela. u nekim odredbama zakona spominje se kriviĉno djelo kao osnov za primjenu nekih kriviĉnih sankcija prema licima koja nisu kriviĉno odgovorna. iako zakonodavac barata pojmom kriviĉnog djela. Objektivno shvatanje radnje.WWW. mjera bezbjednosti iz ĉl. izuzetno se i u teoriji i u domaćem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma kriviĉnog djela kad su u pitanju neke druge kriviĉne sankcije osim kazni. pomagaĉa ili podstrekaĉa. Ti pojmovi su meĊutim.1 primjenjuje se prema uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti ako sud utvrdi da bi takav uĉinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot. Prva 3 su objektivni elementi. tj.

zbog toga što on objektivno posmatra i pojam kriviĉnog djela. Prema tome. kriviĉno djelo moţe biti uĉinjeno neĉinjenjem samo kad uĉinilac propusti ĉinjenje koje je bio duţan izvršiti. Zbog toga preduzeta radnja nije uĉinioĉeva radnja. Dakle. Kako mi pojam kriviĉnog djela sagledavamo u objektivno-subjektivnom smislu. Finalistiĉko (ciljno) shvatanje radnje Prema finalistiĉkom ili ciljnom shvatanju. Pod radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret.COM . Prema tom shvatanju. Ĉinjenje kao radnja u kriviĉnopravnom smislu je voljni tjelesni pokret. bez ikakvih subjektivnih elemenata. kada iznenadna onesviješćenost sprijeĉi vozaĉa motornog vozila da se zaustavi na pješaĉkom prelazu na znak crvenog svjetla. on je postupao protiv svoje volje i u tom sluĉaju njegova radnja nije radnja u kriviĉnopravnom smislu. Pritom nije od znaĉaja u kom cilju je ta radnja preduzeta. pri ĉemu je bez znaĉaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne. tj. takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene kriviĉnopravno relevantne posljedice. odnosno propuštanje tjelesnog pokreta. već se traţi da je htio da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje Prema ovom shvatanju.WWW. kao i pokreti koje ĉovjek ĉini kad se nalazi u besvjesnom stanju. tj.BH-PRAVNICI. element umišljaja. Tako izvršena kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima neĉinjenja ili omisivnim deliktima – delicta ommissiva. radnja u kriviĉnopravnom smis lu nije nevoljna radnja. u pojam radnje se unose elementi vinosti ili krivnje. Takva djela se nazivaju kriviĉna djela ĉinjenja ili komisivni delikti – delicta commissiva. Ovo shvatanje potiĉe od njemaĉkog teoretiĉara Velcl-a i ne smatra se šire prihvaćenim. Isto tako. tj. Neĉinjenje kao radnja izvršenja u kriviĉnopravnom smislu je voljno propuštanje da se izvrši tjelesni pokret. tj.voljna djelatnost uĉinioca. Unošenje volje u pojam radnje znaĉi da je sa kriviĉnopravnog aspekta relevantna samo ona djelatnost koju je uĉinilac htio da uĉini. Objektivno shvatanje radnje Radnja se u ovom shvatanju sagledava ĉisto objektivno.BH-PRAVNICI.ciljno shvatanje radnje. ĉime nastaju znatne teškoće za razumijevanje nehatnih kriviĉnih djela i za odreĊivanje njihovog mjesta u sistemu nauke kriviĉnog prava. zbog ĉega se ovo shvatanje ne uzima kao prihvatljivo. za postojanje radnje nije dovoljno da je uĉinilac htio samo radnju. O neĉinjenju u kriviĉnopravnom smislu moţe se govoriti samo kada je u pitanju propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost ĉinjenja. za kriviĉno djelo pravno je relevantna samo ciljna radnja. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika.radnja koju uĉinilac nije htio nego se ona dogodila sluĉajno. prinuĊeno lice je samo oruĊe ili sredstvo u rukama drugog. radnjom se smatra samo ona djelatnost koja se hoće.onoga ko ga je prinudio. Opći naĉini izvršenja kriviĉnog djela – ĉinjenje i neĉinjenje Ĉinjenje i neĉinjenje su 2 opća naĉina izvršenja kriviĉnog djela. naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu. tj. Takva radnja je npr. Ako je uĉinilac neodoljivom silom prinuĊen na radnju. na isti naĉin sagledavamo i radnju. Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i padom nanese povredu drugom licu. 38 WWW. To je npr: kod kraĊe – oduzimanje tuĊe pokretne stvari. Finalistiĉko. To shvatanje radnje razradio je Toma Ţivanović i ona je izraz dosljednosti tog autora. tj. kod klevete – iznošenje ili pronošenje neĉeg neistinitog itd. kod otmice – otmica nekog lica.COM 3. U sluĉaju prinude.

Ta duţnost moţe biti odreĊena i u nekom drugom zakonu ili propisu. ĉl. izvršioci su kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica. ĉime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja. Npr. gdje duţnost poduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano odgovarajućim propisima koji ureĊuju pitanja sluţbe u oruţanim snagama. kod zajedniĉkog alpinistiĉkog poduhvata svaki od uĉesnika oĉekuje da će mu drugi pomoći u sluĉaju opasnosti. Kad duţnost na ĉinjenje nastaje na osnovu odnosa povjerenja. propuštanjem svoje duţnosti (dakle neĉinjenjem) majka lišava ţivota 39 WWW.skretniĉar je na osnovu radnog odnosa duţan da u odreĊeno vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza. 5. a Kriviĉnim zakonom je sankcionisano samo propuštanje izvršenja ove duţnosti.kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela.komisivno-omisivni delikti su ona kriviĉna djela koja su u Kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna djela ĉinjenja. kao npr. gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po ţivot. Kad duţnost na ĉinjenje proistiĉe iz radnog odnosa . Prava kriviĉna djela neĉinjenja. odnosno kao neizvršenje odreĊene duţnosti. roditelj će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva izvršenog s umišljajem. a time kriviĉno djelo. 4. odnosno kao propuštanje odreĊene duţnosti.BH-PRAVNICI.hirurg vršeći operativni zahvat stvori opasnost po ţivot pacijenta. duţnost roditelja da izdrţavaju svoju djecu odreĊena je Porodiĉnim zakonom. Takav je sluĉaj npr. kod kriviĉnog djela nepruţanja pomoći iz ĉl.181 KZ. Kad je duţnost na odreĊeno ĉinjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom. ubistvo je redovno delikt ĉinjenja. tj. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja. 6. Neĉinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja negativno odreĊena.ugovorom.COM Kada su u pitanju delikti neĉinjenja. ali se ono izuzetno moţe izvršiti i neĉinjenjem.380 st. Ta duţnost moţe biti uspostavljena samim kriviĉnim zakonom. Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na ĉinjenje – npr.182 KZ FBiH. Kad duţnost uĉinioca za daljnjim ĉinjenjem proizilazi iz prethodnog ĉinjenja kojim je stvorena opasnost za drugog . a kriviĉni zakon samo neispunjenje duţnosti predviĊa kao kriviĉno djelo (npr. ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem odreĊene duţnosti. jer je radnja izvršenja tih kriviĉnih djela odreĊena kao poduzimanje neke ĉinidbe. odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to sluĉajevima moţe postojati duţnost na ĉinjenje.WWW. tako npr.1 KZ FBiH. 3.242. kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroĊenu bebu koja u nedostatku hrane umire. Tako npr.kad npr.BH-PRAVNICI. U ovom primjeru duţnost na postupanje odreĊena je vankriviĉno-pravnim propisom. Prava i neprava kriviĉna djela neĉinjenja Sva kriviĉna djela neĉinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe: 1. dok je KZ samo nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao kriviĉno djelo. 2. odnosno kad se na osnovu obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz kojeg se oĉekuje odbrana od odreĊene opasnosti – kada npr.COM . tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti kriviĉno djelo. pravi ili ĉisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu odreĊena kao neĉinjenje. tj. ĉl.npr. a propuštanjem te duţnosti moţe da izazove saobraćajni udes. npr. Ili kod kriviĉnog djela nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije iz ĉl. kod kriviĉnog djela nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz ĉl. gdje je duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Kriviĉnim zakonom i propuštanje izvršenja ove duţnosti stavljeno je pod kriviĉnu sankciju. tj.bolniĉar koji se ugovorom obavezao da ĉuva nepokretnog bolesnika ili medicinska sestra koja se ugovorom obavezala da ĉuva malo dijete.daljnje ĉinjenje ĉijim propuštanjem bi izvršio kriviĉno djelo.324. pa ih ostave u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. Ukoliko roditelj tu duţnost ne izvršava sa umišljajem zbog ĉega nastupi smrt djeteta. Takvih situacija ima više: 1. 2.

ima kriviĉnih djela koja se mogu izvršiti isključivo činjenjem (kao npr.301 KZ: «ko lovi ribu eksplozivom. saizvršenja. zbog ĉega obje radnje. od ko jih se prva pojavljuje kao sredstvo za izvršenje druge (npr.radnja je odreĊena odvojeno od posljedice. Isto tako. što znaĉi da je nebitan broj preduzetih radnji. Poseban naĉin odreĊivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviĉna djela kod kojih je za postojanje kriviĉnog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta. električnom strujom. tako da otpoĉinjanje prethodne radnje koja ĉini djelo prinude.djelatnosne radnje. «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivĉnog djela ili uĉinioca itd.COM svoje dijete. već predstavlja pokušaj kriviĉnog djela razbojništva. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u sluĉaju kad u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvuje samo jedno lice. Tako npr. Oblici radnje u odnosu na kriviĉno djelo Radnja u kriviĉnopravnom smislu (ĉinjenje i neĉinjenje) u odnosu na kriviĉno djelo moţe biti radnja izvršenja. MeĊutim.180 KZ) od kojih je prva radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe.BH-PRAVNICI.. radnja izvršenja je oduzimanje tuĊe pokretne stvari. Kad je radnja izvršenja odreĊena alternativno. u sluĉaju da je djelo izvršeno sa više alternativno odreĊenih radnji. Osim toga. Kumulativno je odreĊena radnja izvršenja u sluĉajevima kad zakon navodi dvije. za postojanje djela je dovoljno da je izvršena samo jedna od više alternativno predviĊenih radnji izvršenja.213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu.. onda je u pitanju kriviĉno djelo ubistva. dok je druga radnja ostavljanje druge osobe bez pomoći u takvom stanju ili u takvim prilikama. Tako npr. Radnja izvršenja se najĉešće odreĊuje jednim izrazom i to obiĉno glagolskim oblikom: «oduzme» kod kraĊe.. dakle i primjena sile. uvijek je potrebno utvrditi u kojim sluĉajevima za izvršioca postoji duţnost na ĉinjenje. postojati jedno kriviĉno djelo krivotvorenja isprave u sluĉaju kad uĉinilac napravi laţnu ispravu i istu upotrijebi kao pravu. Npr.» itd.kraĊa).» ili kod kriviĉnog djela nezakonitog ribolova iz ĉl.radnja i posljedica su zajedno obuhvaćene – tzv. Bića nekih kriviĉnih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su ĉešće postavljene alternativno.COM . podstrekavanja i pomaganja.posljediĉne radnje. dok radnje saizvršilaštva. Radnja izv ršenja Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivično djelo izvršava. Kod takvih djela je iskljuĉeno postojanje komisivno-omisivnih delikata. a izuzetno i više odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo. prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u pojam radnje izvršenja.primjena sile pri oduzimanju stvari kod razbojništva).. a ne pripremnu radnju. kod kriviĉnog djela kraĊe. 40 WWW. Kod pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti. bitno je naglasiti da se ne moţe svako kriviĉno djelo ĉinjenja izvršiti neĉinjenjem. kod klevete iz ĉl. Radnja izvršenja je u kriviĉnom zakonu odreĊena na razliĉite naĉine: . kao i koji su osnovi te duţnosti.WWW. dvije radnje izvršenja (dvodijelno kriviĉno djelo) postoje kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti (ĉl. . a ne sticaj kriviĉnih djela. to su tzv. Da bi jedno kriviĉno djelo ĉinjenja izuzetno bilo izvršeno neĉinjenjem. podstrekavanja i pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog kriviĉnog djela uĉestvuje najmanje 2 lica. «prinudi» kod prinude.BH-PRAVNICI. sredstvom za omamljivanje. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota. odnosno to je ona radnja koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. otrovom. Tako će npr. a rjeĊe kumulativno. kod kriviĉnog djela špijunaţe to je saopštavanje. postojaće jedno djelo. predaja ili ĉinjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd.

41 WWW. npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje…” kod kriviĉnog djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl. paljenjem ili na neki drugi način uništi ili ošteti” kod kriviĉnog djela uništenja ili oštećenja vaţnih privrednih objekata ili javnih ureĊaja (ĉl. ali ne sve radnje kojima je moguće prouzrokovati zabranjenu posljedicu. ili kod teške kraĊe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog prostora iz kojeg se tek kasnije odnose.kod kriviĉnog djela neukazivanja lijeĉniĉke pomoći iz ĉl.1 KZ Kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi moţe biti i radnja ĉinjenja i radnja neĉinjenja. a nekad i kao ĉinjenje i kao neĉinjenje.246 KZ. Pritom radnja neĉinjenja moţe da bude samo jedna. gdje se kaţe: “liječnik koji ne pruži neodložnu liječničku pomoć. ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su meĊusobno povezane u jednu cjelinu. npr: “ko rušenjem. Tako npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (ĉl. ne izvrši naređenje). odbije da izvrši njihovo naređenje). Za razliku od radnji izvršenja koje su u Zakonu pojmovno taĉno odreĊene.sukcesivno trovanje na razliĉitim mjestima prilikom nekog putovanja. nakon ĉega slijedi generalna klauzula kojom se radnja izvršenja proširuje i tako dobiva karakter posljediĉne radnje.fiziĉko ili prirodno jedinstvo radnje izvršenja. neke radnje izvršenja su tako odreĊene da podlijeţu ocjeni suda da li jedno faktiĉko ponašanje predstavlja radnju izvršenja.BH-PRAVNICI. Radnja neĉinjenja moţe biti i više neĉinjenja alternativno postavljenih kao radnji izvršenja jednog kriviĉnog djela.256) ili kao “očigledno nesavjesno postupanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi (ĉl. Vidljivo je dakle. Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja odreĊena kao “očigledno nesavjesno ponašanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (ĉl. Radnja izvršenja u konkretnom sluĉaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr.366 KZ. a ne sticaj kriviĉnih djela. Posljediĉne radnje su one radnje izvršenja koje su odreĊene ili definirane posljedicom. više odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta predstavljati jednu radnju izvršenja. da je u bićima pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja nekad odreĊena iskljuĉivo kao ĉinjenje. “nesavjesno postupanje” itd.366) i sl. sve te djelatnosti kao cjelina predstavljaju jednu radnju izvršenja. neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti postoji kod kriviĉnih djela kod kojih je radnja oznaĉena kao “bavljenje” odreĊenom djelatnošću. Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme. U ovim sluĉajevima. kada postoji tzv. a neke kao pasivne. nekad iskljuĉivo kao neĉinjenje. sukcesivno potkradanje prilikom nekog putovanja i sl).ubistvo koje se izvršilo vatrenim oruţjem). Za kriviĉna djela neĉinjenja bitno je nepreduzimanje. te radnje ne moraju biti izvršene ni na istom mjestu (npr.". tj. kao npr. Tako npr.WWW. ubistvo moţe biti izvršeno i sukcesivnim trovanjem.305).COM . npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora očigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti…” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz ĉl..COM Više odvojenih radnji izvršenja (tzv. u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili više najtipiĉnijih radnji izvršenja konkretnog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Primjenom ovog metoda odreĊivanja radnje izvršenja. Kod nekih kriviĉnih djela sa alternativno odreĊenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene kao aktivne. kod kriviĉnog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl.372 st. Jednu radnju izvršenja predstavljaju i sve pojedine radnje koje su u zakonu skupno oznaĉene kao “nesavjestan rad”. a kod nekih su navedene samo neke najznaĉajnije ili najtipiĉnije.372.oduzimaju stvari. TakoĊer.266). Npr. Kod nekih posljediĉnih radnji ni jedna radnja nije u zakonu ni primjera radi navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede). a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv. bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti. na naĉin da u takvim sluĉajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je moguće ostvariti (prouzrokovati) zabranjenu posljedicu. Prema tome. I u ovim sluĉajevima nije bitno da li je navedena posljedica prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su navedene ili koje proizilaze iz generalne klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo. odnosno propuštanje radnje koja je oznaĉena u biću kriviĉnog djela.

odnosno proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu koje nastaje na objektu kriviĉnog djela. odnosno FBiH.BH-PRAVNICI. kao npr. Kod najvećeg broja kriviĉnih djela posljedica je izriĉito istaknuta u opisu kriviĉnog djela. Isti sluĉaj je sa ĉinjenjem i neĉinjenjem i kod kriviĉnih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi način”. osjećaj uvrijeĊenosti kod uvrijeĊenog lica. a neke neĉinjenje – npr. u kriviĉnim zakonima postoje i opisi kriviĉnih djela kod kojih se posljedica ne naglašava.137. odnosno ĉulima zapaziti.267) itd. Imajući u vidu navedenu razliku. ali ta okolnost nije bitni sastojak njenog pojma.138 itd). Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni subjekt. kod kriviĉnog djela uvrede (ĉl. To moţe biti subjekt prava ili interesa kojima nastaje posljedica.BH-PRAVNICI.241 KZ. s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni doţivljaj kao što je npr. prihvata se da posljedica kod nekih kriviĉnih djela nije unesena u zakonski 42 WWW. MeĊutim. kod takvih kriviĉnih djela inkriminisana je sama radnja izvršenja. POSLJEDICA Pojam posljedice Postojanje kriviĉnog djela pretpostavlja pojam posljedice. kod kriviĉnog djela prenošenja zarazne bolesti iz ĉl. ĉl.256. MeĊutim. znaĉi da se ni posljedica ne shvata kao promjena u pravnom svijetu. zbog ĉega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu. kod otmice – oteto lice. priznavanje kapitulacije i okupacije iz ĉl.WWW. MeĊutim. kao npr. krivotvorenja novca (ĉl. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. gdje je u pitanju prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu). prema nekim shvatanjima smatra se da ima i on ih kriviĉnih djela koja nemaju posljedicu. kriviĉna djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna kriviĉna djela. kao što je npr. jer bez posljedice nema protivpravnog djela. OdreĊivanje pojma posljedice je u kriviĉnopravnoj teoriji u neposrednoj vezi sa odreĊivanjem općeg pojma kriviĉnog djela. posljedica se moţe ispoljiti i kao povreda. sluĉaj kod nekih kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka BiH odnosno Federacije (napad na ustavni poredak iz ĉl. lijeĉnik pri pruţanju lijeĉniĉke pomoći primijeni oĉigledno nepodobno sredstvo ili oĉigledno nepodoban naĉin lijeĉenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako kriviĉno djelo mora imati posljedicu. Materijalna i formalna kriviĉna djela U kriviĉnopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako kriviĉno djelo ima odreĊenu posljedicu. uzimaju i posljedicu kriviĉnog djela kao promjenu u pravnom svijetu.245 KZ. Kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt je drţava. Stoga je razumljivo da ona shvatanja koja kriviĉno djelo smatraju prije svega povredom norme. Tako npr.245 posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe. kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi. a ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviĉna djela. Prema tim shvatanjima. kod kraĊe – vlasnik ukradene stvari).214). odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih objekata pojedinih kriviĉnih djela.COM . Na osnovu ove razlike u kriviĉnopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviĉna djela koja nemaju posljedicu. a samim tim ni kriviĉnog djela. kako je u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci uglavnom usvojen realistiĉki pojam kriviĉnog djela.COM Pritom nije iskljuĉeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke ĉinjenje. Kod nekih kriviĉnih djela posljedica se moţe uoĉiti. itd. MeĊutim.kod ubistva – lice lišeno ţivota. a kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice (npr. S druge strane. Kao pasivni subjekt moţe se pojaviti fiziĉko lice (npr. kod kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka iz glave XV KZ. posljedica se sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti. već samo kao proizvedena promjena.

kod kriviĉnog djela nepropisne predaje u saobraćaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz ĉl. kod kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom sluĉaju dokazivati. ne moţe se dokazivati da u konkretnom sluĉaju nije bilo opasnosti. ali to nije sluĉaj kod svih delikata povrede (npr. kod kojih je posljedica redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg obima”. Tipiĉna djela sa konkretnom opasnošću su kriviĉna djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine.kod KD izazivanje opće opasnosti iz ĉl.COM opis djela. ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogućnosti stvaranja pogrešnog mišljenja u postupku pred nadleţnim organom. kod kojeg posljedica takoĊer nije izriĉito unesena u zakonski opis djela. za koju je dovoljno da je ĉulno opaţena od stra ne povrijeĊenog.kod uvrede i sl).kod ubistva. To istovremeno ne znaĉi da ta djela nemaju posljedicu. Kod kriviĉnih djela povrede. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima povrede.BH-PRAVNICI. Kao drugi primjer moţe posluţiti kriviĉno djelo davanje laţnog iskaza iz ĉl. kod kojeg se posljedica sastoji u povredi ĉasti. a time i u mogućnosti donošenja pogrešne odluke. Povreda pravno zaštićenog dobra odnosno vrijednosti je najĉešće neposredno uoĉljiva (npr.309 ne bi se mogla iskljuĉiti odgovornost uĉinioca dokazivanjem da u konkretnom sluĉaju nije bilo neposredne opasnosti pri transportu. Konkretna opasnost za zaštićeni objekat kriviĉnog djela je ona opasnost koja je izvršenjem kriviĉnog djela. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima ugroţavanja. ĉime je proizvedena i promjena u vanjskom svijetu (omalovaţavanje. kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću ili drugim rijeĉima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošću.BH-PRAVNICI. I ta djela su sa posljedicom jer i kod njih postoji promjena u vanjskom svijetu. izlaganje podsmijehu i sl). opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo pretpostavlja samim izvršenjem radnje. Kriviĉna djela povrede i kriviĉna djela ugroţavanja Analiza kriviĉnih djela kako su ona odreĊena u Kriviĉnom zakonu pokazuje da je kod nekih od njih kao posljedica oznaĉena odreĊena povreda jednog pravno zaštićenog dobra ili vrijednosti društva. tj.328. UZROĈNOST Znaĉaj uzroĉnosti u kriviĉnom pravu 43 WWW. posljedica se uvijek odreĊuje kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Ona neminovno proizilazi iz odreĊene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela. ali iz odreĊenih razloga nije došlo do povrede. Kod drugih kriviĉnih djela je kao posljedica oznaĉeno odreĊeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno društveno dobro. a eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica. Npr. tjelesnih povreda itd).WWW.COM . Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. Za razliku od kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću. odnosno vrijednost. Kod kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom konkretnom sluĉaju dokazivati. Primjer za to je kod kriviĉnog djela uvrede. Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošću kao posljedicom i delikte sa apstraktnom opasnošću kao posljedicom. Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog kriviĉnog djela. Kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u opasnost. ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila neposredna opasnost. koja nastupa usljed radnje izvršenja (npr. Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreĊena u biću kriviĉnog djela. kraĊe.304).

Pitanje odreĊivanja normalnih sluĉajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naĉin što putem iskustva dolaze do tipiĉnih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni sluĉaj. pri ĉemu samo relevantni imaju karakter uzroka. a ostale radnje uslov. već se ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice. samo neki od uslova imaju karakter uzroka. za kriviĉno pravo relevantna je samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta kriviĉnog prava. onda u tom sluĉaju posljedica ne bi odgovarala onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca. Da bi se utvrdila uzroĉnost. ili je uzrok samo odreĊena radnja. pa se takav udarac ne moţe smatrati uzrokom smrti. potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu ĉovjekovog znanja baziranog na iskustvu. tada ne bi postojalo ni kriviĉno djelo. Znaĉajnije teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu Osnovni problem kod odreĊivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (ĉinjenica). U tom smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila.BH-PRAVNICI. odnosno da odreĊena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje uĉinioca. MeĊutim. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji 44 WWW. Na toj osnovi formirane su razliĉite teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu: Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeĊu uslova i uzroka. suprotstavljajući ih jedne drugima kao kategorije kvalitativno razliĉitog znaĉenja za nastupanje posljedice. Diferencirajuće i individualizirajuće teorije. ni to ublaţavanje nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreĊen i zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje. MeĊutim. a do nastupanja smrti je došlo zbog posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma. svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila. Dakle. javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li je svaka od tih radnji uzrok posljedice. ova teorija uzima u obzir samo normalne sluĉajeve apstraktno postavljene. Glavne teškoće nastaju kad treba pronaći kriterij po kome će se odrediti tipiĉna posljedica. Na taj naĉin je i ljudska radnja uzrok posljedice. zapostavljajući sve izuzetne sluĉajeve koji se mogu desiti u ţivotu. NeodreĊenost u odreĊivanju kriterija ne daje nikakva uputstva po kojima bi se mogao odrediti stepen mogućnosti za adekvatnu uzroĉnost. ako je i sama jedan od njenih uvjeta. uzroĉnošću ili kauzalitetom. Dakle. Da bi se to utvrdilo. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno. Taj odnos se naziva uzroĉnom vezom.COM IzmeĊu radnje i posljedice mora postojati odreĊeni odnos u smislu da usljed odreĊene radnje nastupa odreĊena posljedica. Proglašavajući sve uslove za uzroke. a radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoĊenju posljedice. Nuţna povezanost radnje sa posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja vremenski prethodi posljedici. Prema ovoj teoriji.WWW.COM . Kad u uzroĉnom nizu ima više ljudskih radnji. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroĉnost ne postoji.BH-PRAVNICI. Prema tim teorijama. svi uslovi posljedice su istovremeno i njeni uzroci. ova teorija dolazi do nemogućih zakljuĉaka koji su neprihvatljivi za kriviĉno pravo. potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. Teorija adekvatne uzroĉnosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po pravilu proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom sluĉaju. Diferencirajuće teorije kod pitanja uzroĉnosti stavljaju teţište na razlikovanje uslova i uzroka. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe diferenciranjem uslova na relevantne i irelevantne. bez kojih ne bi ni nastupila. Npr. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice.

Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao uslov ima preteţni znaĉaj za nastup posljedice u odnosu na ostale uslove. Kako se uzima u obzir jedan objektivno limitirani isjeĉak iz beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe uraĉunati uĉniocu samo ako je on opasnost iz koje je rezultirala posljedica proizveo ili povećao. pri ĉemu je posljedica relevantna samo ako se moţe izvesti iz ljudske radnje. Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeĊu uslova i uzroka. a najpoznatije su slijedeće: 1. Teorija o uzroĉnom razlikovanju uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada su ispunjeni (Ţivanović). ove teorije u nauci kriviĉnog prava nisu šire prihvaćene.BH-PRAVNICI. 2. tj. nazivaju se još i individualizirajuće. ne moţe se unaprijed utvrditi. Drugim rijeĉima. pa usljed sticaja okolnosti (npr. pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu neprimjenjivim kriterijima. 3. Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer). Zbog toga se u kritiĉkom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske formule nego praktiĉna pravila. Tih teorija ima više. jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta. smatra se da u kriviĉnom pravu treba postaviti odreĊena pravila koja bi dala samo opći pravac pri rješavanju pitanja uzroĉnosti. ali koje egzistiraju izvan ljudske radnje. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka. pitanje kauzaliteta u kriviĉnom pravu treba povezati sa nekoliko momenata: 1. za uzroĉnost mogu biti relevantni samo oni uslovi koji su vezani za djelovanje ĉovjeka.COM oznaĉavaju kao uzrok. jer je u kriviĉnom pravu kauzalitet zapravo uzroĉna veza izmeĊu ljudske radnje i kriviĉnopravne posljedice. gdje je subjekt ĉovjek. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna mjerila za razlikovanje uslova od uzroka.nepaţnja povrijeĊenog) nastupi infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije.onog uslova koji je dao najviši doprinos nastupanju posljedice. za krivĉno pravu nisu interesantne. 4. prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od preteţnog i uzroĉnog znaĉenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim uslovima. Obzirom da je jedno opće pravilo neprihvatljivo. U kriviĉnom pravu procjenjuje se uzroĉnost kao objektivna veza izmeĊu radnje i posljedice i to kao cjelishodna finalna uzroĉnost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju svjesnih radnji ĉovjeka. ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaĉaj prvobitnog uslova (tjelesne povrede) kao uzroka posljedice.BH-PRAVNICI. a ne kao elementarna uzroĉnost koja vlada u prirodi i koja je zasnovana na stihiji. Ĉinjenice i okolnosti koje nisu bez znaĉaja. Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku ĉesto je proizvoljna. 4. U kriviĉnom pravu. ako osoba A neznatno povrijedi osobu B. Npr. Opća pitanja u vezi sa znaĉajem uzroĉnosti u kriviĉnom pravu U kriviĉnopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije u stanju unaprijed postaviti takva pravila pomoću kojih bi se u svakom konkretnom sluĉaju sa sigurnošću moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljed ice. Teorija prevage (Binding). onda uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije. 45 WWW. Prema logici stvari uzroĉnost prethodi krivnji. 3. zbog ĉega se ona ne smije miješati sa krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviĉna odgovornost). Uzroĉnost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu.WWW. 2. Širina kauzaliteta je ograniĉena i ona se proteţe u granicama prouzroĉavanja posljedice predviĊene u zakonskom propisu kriviĉnog djela.COM .

jer uĉinilac rad upravo saglasno tom propisu. posljedica ne bi nastupila. već se moţe ponuditi samo visok stepen vjerovatnosti. samo neĉinjenje ne moţe biti uzrok posljedice. Kod uzroĉnosti u kriviĉnom pravu moţe da doĊe do prekida uzroĉne veze. odnosno da bi nastupila u manjem obimu da je propuštena radnja preduzeta. Smatra se da je kauzalitet filozofsk i. 46 WWW. bilo da je u pitanju radnja trećeg lica. a koja je bila propuštena objektivno sa stajališta kauzaliteta ne predstavlja ništa.WWW. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom ne moţe dati apsolutni dokaz realnosti dogaĊaja. Ako kriviĉni zakon propisuje da će se kazniti onaj “ko drugog liši života”. Uzroĉnost kod kriviĉnih djela neĉinjenja U teoriji kriviĉnog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroĉnost je upravo pitanje kauzaliteta kod kriviĉnih djela neĉinjenja. odnosno uzroĉnosti koja ima prirodu svrsishodnosti. zbog ĉega je u kriviĉnom pravu nuţno saĉuvati taj stvarni prirodni kauzalitet. Primjer: osoba A je tjelesno povrijeĊena od strane osobe B. i sama pasivnost znaĉi prouzrokovanje. gdje posljedica koja je predviĊena u zakonskom biću djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju uĉinioca koji je bio duţan da to sprijeĉi. ali se istovremeno istiĉe i to da je ta specifiĉnost svojstvena uzroĉnosti u društvu uopće. onda ubica postupa upravo po tom propisu. Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u sluĉaju svog neĉinjenja.COM . PROTIVPRAVNOST DJELA Shvatanja o protivpravnosti Prema Bindingu. Kako neĉinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu. neradnja. ontološi realitet a ne misaona veza. Na putu za bolnicu osobu A presretne i ubije osoba C. protivpravnost se ne sastoji u protivnosti kriviĉnopravnom propisu u kome je dat opis kriviĉnog djela i predviĊena kazna. a prema drugom shvatanju pasivno drţanje ĉovjeka moţe da proizvede odreĊenu posljedicu. Pritom se priznaje da prouzrokovanje posljedice neĉinjenjem ima svoje specifiĉnosti koje se ogledaju u tome da se neĉinjenjem propušta mogućnost da se jedan uzroĉni lanac skrene sa svog redovnog toka. odnosno neĉinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova. Tada po pravilu dolazi do otpoĉ injanja novog uzroĉno-posljediĉnog lanca. U takvim sluĉajevima uĉinilac moţe biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat njegove radnje i koja je nastupila prije prekida uzroĉne veze. Prema prvom shvatanju. ako se neĉinjenje shvata kao objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti. Binding smatra da uĉinilac kriviĉnog djela ne vrijeĊa sam propis. naravno ukoliko je kriv za tu posljedicu. Prema prvom shvatanju. elementarni dogaĊaj ili viša sila. jer je nije sprijeĉio. da je preduzeta otklonila nastupanje posljedice. tj. Da je takav uĉinilac zahvatio kauzalni tok. a ne i za dalje posljedice koje su nastupile poslije prekida uzroĉne veze. Prema drugom shvatanju. kod neĉinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu. Drugim rijeĉima. Uzroĉnost se posebno osporava kada su u pitanju neprava kriviĉna djela neĉinjenja. To u stvari znaĉi da uzroĉna veza izmeĊu neĉinjenja i posljedice postoji u sluĉaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta. Moţe se reći da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u 2 grupe. Radi se zapravo o hipotetskom kauzalitetu koji znaĉi da mora postojati izvjesnost ili vjerovatnoća koja se graniĉi sa izvjesnošću da posljedica ne bi uopće nastupila. jer kauzalitet kao kategorija fiziĉkog svijeta pretpostavlja aktivno ĉinjenje. ne moţe se reći da je nešto uĉinjeno neĉinjenjem.BH-PRAVNICI.COM 5. lišava ţivota drugog.BH-PRAVNICI. kaţe se da je neĉinjenje uĉinioca uzroĉno – kauzalno povezano sa posljedicom u sluĉaju kad bi njegovo aktivno ĉinjenje prema zamišljenoj rekonstrukciji odigranog toka stvari sprijeĉilo nastupanje posljedice. upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. u situacijama kada se izmeĊu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova nastupanja posljedice. U realnom objektivnom svijetu radnja koja se oĉekivala. Prema zakonima fizike.

ODREĐENOST KRIVIĈNOG DJELA U ZAKONU 47 WWW. niti se u kriviĉnom postupku mora utvrĊivati njihova protivpravnost ukoliko se ne bi pojavila sumnja da u konkretnom sluĉaju postoji osnov za iskljuĉenje protivpravnosti. graĊanskog prava ili nekoj drugoj grani prava. Zato se protivpravnost ne treba izriĉito ni spominjati u opisu kriviĉnog djela. a materijalna protivpravnost u obliku napada na izvjesnu individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave. jer se za umišljaj uĉinioca kriviĉnog djela sa elementom “protivpravnosti” zahtijeva i utvrĊivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan protivpravnosti svog postupanja. Osnovi iskljuĉenja protivpravnosti Protivpravnost je zaseban element kriviĉnog djela. Bindingovo mišljenje odbaĉeno je od većine teoretiĉara. stavljajući zahtjev da se u kriviĉnom postupku mora u svakom konkretnom sluĉaju utvrĊivati da li je uĉinjeno djelo i protivpravno. MeĊutim.WWW. Sadrţaj norme dobiva se preobraćanjem dispozicije kriviĉnopravnog propisa u imperativni oblik. treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu.COM . kod manjeg broja kriviĉnih djela. Formalno je protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. Protivpravnost i odreĊenost djela u zakonu poklapaju se samo u sluĉajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u kriviĉnopravnom propisu. ali postoje neke ĉinjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno dozvoljeno jer u konkretnom sluĉaju postoji permisivna (dozvoljavajuća) norma. Dakle.imperativna ili preceptivna norma). Kao osnov iskljuĉenja protivpravnosti u literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak povrijeĊenog.BH-PRAVNICI. s tim što se po Ţivanoviću formalna protivpravnost javlja u obliku napada na izvjesno kriviĉnoravno dobro. Odnos protivpravnosti i odreĊenosti djela u zakonu. Sliĉno mišljenje je i kod Ţivanovića. Prema Listu. Irelevantno je da li se osnov za iskljuĉenje protivpravnosti nalazi u propisima kriviĉnog. odvojen od odreĊenosti djela u zakonu. Odluĉno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava odreĊenu radnju. uz osnovni prigovor da nije taĉna tvrdnja kako uĉinilac kriviĉnog djela radi saglasno odgovarajućem kriviĉnopravnom propisu. lišavanje slobode). Npr.lišavanje ţivota). Permisivne norme su norme koje izuzetno ĉine dozvoljenim ponašanje koje je inaĉe protivpravno. Protivpravnost znaĉi protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu.prohibitivna norma) ili koja nareĊuje odreĊeno ponašanje (tzv. kriviĉni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o protivpravnosti (npr.ubistvo neprijatelja za vrijeme rata). Materijalno je protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno drţanje). Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti. Prihvaćeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje odreĊeno ponašanje (tzv. Radnje izvršene u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu protivpravne (npr. pa se protivpravnost ogleda u nepoštivanju normi.BH-PRAVNICI. norme su pravila koja nareĊuju šta se mora ili šta se ne smije ĉiniti.neplaćanje duga). O sluĉajevima iskljuĉenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja kriviĉnog djela predviĊenog u zakonu. norma za kriviĉno djelo ubistva glasila bi “ne ubij”. Protivpravnost kao obiljeţje nekih kriviĉnih djela Kod većine kriviĉnih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru redovno protivpravna (npr. OdreĊenost djela u zakonu vezana je samo za jedan odreĊeni zakon.COM već normu sadrţanu u propisu. Ova razlika znaĉajna je i sa stanovišta krivnje. Svako protivpravno djelo nije istovremeno i kriviĉno djelo (npr.

Elementi objektivnog karaktera Elementi objektivnog karaktera su: 1. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreĊuju teţi oblici kriviĉnih djela (tzv.COM Da bi neko protivpravno djelo bilo kriviĉno djelo. TuĊa pokretna stvar. 2. onda ih nazivamo privilegujućim ili ublaţavajućim obiljeţjima. a ne svih kriviĉnih djela. koja mora postojati kod uĉinioca kriviĉnog djela u vrijeme njegovog izvršenja i odreĊena pobuda za izvršenje kriviĉnog djela. treba razlikovati elemente osnovnog bića kriviĉnog djela i elemente na osnovu kojih zakon odreĊuje posebne oblike (teţe i lakše) odreĊenog osnovnog kriviĉnog djela. odnosno okolnostima. 3. kojima se jedno kriviĉno djelo razlikuje od drugog. “ljekar”. BIĆE KRIVIĈNOG DJELA I ELEMENTI BIĆA KRIVIĈNOG DJELA Pojam bića kriviĉnog djela Pod bićem kriviĉnog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog kriviĉnog djela. Posebni elementi kriviĉnog djela nazivaju se još i obiljeţjima kriviĉnog djela.COM . opasnim oruĊem ili sredstvom podobnim da se teško povrijedi.biće jednog kriviĉnog djela. “vojna osoba” i sl. Obiljeţja osnovnog bića kriviĉnog djela su prava (bitna) obiljeţja. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr. 4.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne povrede potrebno je da je povreda nanesena oruţjem. dok su ova druga dopunska obiljeţja.BH-PRAVNICI. tj. OdreĊenost kriviĉnog djela u zakonu ĉesto se naziva formalni ili zakonski element kriviĉnog djela. onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima. odnosno okolnostima. mora biti u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo. pod bićem se podrazumijeva samo tzv. kao i za odgovornost sauĉesnika.posebno biće. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe postojati samo u vrijeme oruţanog sukoba. Biće kriviĉnog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente. biće kriviĉnog djela kraĊe sastavljeno je od posebnih elemenata: 1.privilegirana kriviĉna djela). 3. 5. Ovo razlikovanje znaĉajno je za utvrĊivanje krivnje. Prema tome. Ako se odreĊuju lakši oblici (tzv. PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIĈNIH DJELA 48 WWW. Npr. Elementi subjektivnog karaktera U ove elemente spada odreĊena namjera. Unošenje odreĊenosti djela u zakonu znaĉi prihvatanje principa legaliteta u kriviĉnom pravu koji se redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege. liĉni odnos i okolnosti uĉinioca – npr. 2.BH-PRAVNICI.”sluţbeno lice”. Mjesto na kome je izvršena – npr. Naĉin izvršenja radnje – npr obiĉna kraĊa razlikuje se od teške kraĊe po naĉinu izvršenja. Posebna radnja i posebna posljedica. 6.WWW. Kvalifikatorne i privilegujuće okolnosti kao dopunski elementi U okviru elemenata bića kriviĉnog djela. Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr. Liĉno svojstvo. KD povreda drţavne granice moţe biti izvršeno samo na granici. Oduzimanje. Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist.kvalifikovana kriviĉna djela).

ĉast i ugled itd). Na kraju. Opći zaštitni objekat je pojedinac. Pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebno treba voditi raĉuna o tome sa kojim oblikom vinosti je pojedino kriviĉno djelo uĉinjeno. Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreĊuje kriviĉno djelo. Pokušaj će postojati samo ako je radnja izvršenja zapoĉeta na objektu radnje 49 WWW. a zatim ostale elemente bića kriviĉnog djela. Ovako shvaćen objekat naziva se i predmet kriviĉnog djela. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi kriviĉnog djela. Posebni problemi javljaju se u vezi kriviĉnih djela u kojima se pripremne radnje. pokušaju i sauĉesništvu. Sankcija je dio odredbe kojim se odreĊuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izreći uĉiniocu. Tako se javljaju mišljenja da je objekat kriviĉnog djela: pravno zaštićeni interes. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po pravilu predstavljaju elemente vinosti uĉinioca. Pošto se utvrdi radnja i posljedica. a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla kriviĉnopravne odredbe.instituta o pripremnim radnjama. graĊanin i društvena zajednica u cjelini. Pojam objekta kriviĉnog djela proizilazi iz zaštitne funkcije kriviĉnog prava. Zaštitni objekat moţe biti opći i grupni.objekta radnje.prividnog sticaja. najĉešće logiĉkim tumaĉenjem.kod kraĊe objekat radnje je pokretna stvar. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreĊena i da se ona izvodi iz općih instituta kriviĉnog prava. Objekat radnje kriviĉnog djela Objekat radnje kriviĉnog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat bio povrijeĊen ili ugroţen.COM Odredbe zakona kojima se predviĊaju kriviĉna djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i sankciju. pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja krivičnih djela. prvenstveno treba analizirati radnju izvršenja i posljedicu. pravno dobro. Postoje razliĉita mišljenja o objektu kriviĉnog djela. OBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam objekta kriviĉnog djela Objektom kriviĉnog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. kada u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. Radnja kriviĉn og djela uvijek je odreĊena u dispoziciji. kod ubistva je to ĉovjek koji se lišava ţivota itd). znaĉajno je za postojanje pokušaja kriviĉnog djela.COM . Pritom posebno treba voditi raĉuna o sluĉajevima tzv. te objektivno pravo. Grupni zaštitni objekat je objekat pojedine grupe kriviĉnih djela (npr. Pritom je znaĉajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za postojanje kriviĉnog djela. UtvrĊivanje predmeta kriviĉnog djela. U pojedinim kriviĉnim djelima objekat radnje je izriĉito naveden (npr. Jednom radnjom moţe se izvršiti više kriviĉnih djela (idealni st icaj). zdravlje.BH-PRAVNICI.ţivot i tijelo. imajući u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u sluĉajevima kad je to zakonom predviĊeno. subjektivno pravo. ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji. Opći objekat je zajedniĉki za sva kriviĉna djela. pa je objekat kriviĉnog djela zapravo zaštitni objekat. tj.WWW. te je zbog toga ĉesto potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ. tj. mada isti elementi postoje u više kriviĉnopravnih odredbi. pokušaj ili pojedini oblici sauĉesništva inkriminišu kao samostalna kriviĉna djela.

COM kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Osim navedenih. Da bi bio krivac. Objekat radnje kriviĉnog djela treba strogo razlikovati od objekta kriviĉnog djela.samo ĉovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (ĉinjenje ili propuštanje). a ne osoba A. Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. Saizvršioci. te se ona mora smatrati izvršiocem. Oni su uglavnom slijedeći: . u teoriji postoje razliĉita mišljenja o tome da li je izvršilac kriviĉnog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom.WWW. saizvršilac.zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma. Opći osnovi za iskljuĉenje postojanja KD u našem kriviĉnom zakonodavstvu su djelo malog znaĉaja. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” uĉini kriviĉno djelo: npr. a kriviĉno djelo ipak ne postoji. nuţna odbrana i krajnja nuţda. U takvom sluĉaju osoba B je voljno preduze la radnju izvršenja. da je kriviĉno odgovoran. Izvršiocem kriviĉnog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim silama (vatra. te prema tome ne moţe biti vino. u literaturi se spominju još: upotreba sile ili prijetnje i pristanak povrijeĊenog na povredu. U rješavanju ovog pitanja treba razlikovati 2 sluĉaja: 1. pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja kriviĉnog djela. MeĊutim. OPĆI OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA Savremeno kriviĉno pravo poznaje sluĉajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje kriviĉnog djela. elektriĉna energija i sl).pravno lice nije sposobno za psihiĉke odnose.COM . Uĉinioca kriviĉnog djela treba razlikovati od krivca. a da se u tim sluĉajevima iz odreĊenih razloga iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Okolnosti usljed kojih ne postoji kriviĉno djelu uprkos postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opći osnovi za iskljuĉenje postojanja kriviĉnog djela.kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti liĉna jer bi pogodila sve ĉlanove pravnog lica. tj.BH-PRAVNICI. Ako se neko pri izvršenju kriviĉnog djela “posluţi” licem koje nije ostvarilo objektivne elemente kriviĉnog djela. ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C . postoje argumenti protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti kriviĉnih djela. SUBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam subjekta kriviĉnog djela Subjekat (uĉinilac) kriviĉnog djela je lice koje je uĉinilo kriviĉno djelo. podstrekaĉi i pomagaĉi nazivaju se sauĉesnici. Svim tim sluĉajevima zajedniĉko je to što formalno postoje sva zakonom odreĊena obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Svaki uĉinilac kriviĉnog djela nije istovremeno i krivac. da je uraĉunljiv i vin. S obzirom na stadijume u izvršenju kriviĉnog djela. 2. MeĊutim. subjekat moţe biti izvršilac. . osoba A nagovori osobu B koja je neuraĉunljiva. DJELO MALOG ZNAĈAJA 50 WWW. S obzirom na radnju koju je preduzeo. tj. potrebno je još i da ima odreĊeni uzrast. podstrekaĉ ili pomagaĉ. subjekat moţe biti uĉinilac svršenog ili pokušanog kriv iĉnog djela. . onda B nije izvršilac kriviĉnog djela jer njegova radnja nije voljna. da nanese povredu osobi C. Npr. onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju kriviĉnog djela.

Ako je nivo te povrede neznatan. te u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaĉaja.COM Pojam djela malog znaĉaja Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma kriviĉnog djela. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena kriviĉne odgovornosti uĉinioca. smatra se da taj put nije pravilan s obzirom da omogućava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa ovlaštenih za gonjenje.WWW. zbog načina izvršenja djela. a ne pitanje kriviĉnog postupka. uĉinjeno djelo nije kriviĉno djelo.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo malog značaja. zbog ĉega ne dolazi u obzir da se in abstracto takvim ocijeni bilo koje kriviĉno djelo predviĊeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom zakona. tj. iako sadrži obilježja k rivičnog djela određena zakonom. moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja tog djela. Djelo malog znaĉaja je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim sitnicama).BH-PRAVNICI. tj. a to su: naĉin izvršenja djela. Uslovi za postojanje djela malog znaĉaja Iz zakonske definicije djela malog znaĉaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje. mada formalno sadrţi sva obiljeţja kriviĉnog djela. a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne tretiraju se kao delikventi. predstavlja ĉinjeniĉni vrijednosni sud o konkretnom ponašanju uĉinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviĉne odgovornosti 51 WWW. Institut djela malog znaĉaja ima znaĉaj općeg osnova iskljuĉenja protivpravnosti. U suprotnom. Ovo upućuje na potrebu krajnje restriktivnog pristupa i velikog opreza u primjeni ovog instituta. Tako je sada odredbom ĉl. konkretno djelo nije kriviĉno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja. ne sagledava se od strane poĉinioca ili onoga prema kome je djelo poĉinjeno. U ocjeni da li je jedno djelo malog znaĉaja ne primjenjuje se individualistiĉki princip. Drugim rijeĉima. postiţe se dvostruka korist: prije svega. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena krivične odgovornosti izvršioca.COM .BH-PRAVNICI. Mada se u većini stranih zakonodavstava sluĉajevi koji bi odgovarali djelu malog znaĉaja rješavaju na naĉin da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje kriviĉnog postupka ne podnosi tuţbu. sud se ne opterećuje sitnicama. što znaĉi da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naĉela oportuniteta i negonjenja. Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaĉaja je u tome što se sudskom odlukom oslobaĊa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo. To drugim rijeĉima znaĉi da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i pravnim normama. prolazi bez ikakve društvene osude. predviĊeno je da nije krivično djelo ono djelo koje. Osim toga. Primjenu ovog instituta potrebno je ograniĉiti na stvarno najlakše sluĉajeve. Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaĉaja ili ne. Institut djela malog znaĉaja je logiĉki izraz stava prema kome da bi postojalo kriviĉno djelo mora se dostići odreĊeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. Iskljuĉenjem takvih kriviĉnih djela iz kriviĉnog prava. ali koje nema znaĉaj kriviĉnog djela s obzirom na naĉin njegovog izvršenja. ocjena o malom znaĉaju djela je faktiĉko pitanje (questio facti). predstavlja djelo malog značaja.one koji su prema svom znaĉaju takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela predstavljalo njegovo šikaniranje. pitanje kriviĉnog djela je pitanje materijalnog kriviĉnog prava. napušten je i pojam neznatne društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg kriviĉnog zakonodavstva iskljuĉivao postojanje kriviĉnog djela. Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaĉaja. već u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etiĉki princip. koji se po zakonskim uslovima primjenjuje na sva kriviĉna djela.

za djelo poĉinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga što se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuĊenom (afektivnom) stanju koje iskljuĉuje njegovu uraĉunljivost. interes ili vrijednost. Prema slovu zakona. Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni. Prema objektivnom shvatanju. Prema smislu zakona. koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u nuţnoj odbrani. Sva savremena zakonodavstva poznaju institut nuţne odbrane. Kao djela malog znaĉaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih bića djela koja su dovela do neznatnih posljedica. braneći se povrijedi pravo onog ko ga je napao.moraju biti ispunjeni da bi bila iskljuĉena protivpravnost uĉinjenog djela. T ako se npr. Kod instituta djela malog znaĉaja u pitanju je ne bilo koja.COM izvršioca. NUŢNA ODBRANA Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljuĉenja protivpravnosti iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. naĉin izvršenja djela mora biti takav da ponašanje uĉinioca u konkretnom sluĉaju nema ono znaĉenje i onu teţinu kakvo ima tipiĉno postupanje u konkretnom kriviĉnom djelu. U teoriji je prvenstveno sporno koji su to osnovi.BH-PRAVNICI. sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela. sadrţaj. razbojništva i sl. i o odbrani od tog napada na ta prava. Institut nuţne odbrane u poĉetku se razmatrao samo u vezi sa kriviĉnim djelom ubistva. što predstavlja faktiĉko pitanje koje se procjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju. vrijeme. Tako npr. dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviĉna djela. Prema subjektivnom shvatanju.WWW. (Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaĉaja je jedno kriviĉno djelo treba posluţiti stav zakono davca koji se odraţava u propisanoj kazni. već štetna posljedica.COM . što znaĉi da postoji ali je njen znaĉaj minoran. za koja su propisane teţe kazne. intenzitet djelovanja. S obzirom na ovaj uslov. propisujući razliĉite uslove za njegovo postojanje. ili je uopće nema. kriviĉna djela ubistva. Kad se govori o nuţnoj odbrani. ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljuĉiti postojanje kriviĉnog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog stanja već zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomoć koja je neophodna. treba utvrditi da li je štetna posljedica neznatna. pokušaji kriviĉnih djela jer u tim sluĉajevima ne postoje štetne posljedice djela. ne mogu nikad smatrati djelima malog znaĉaja). tj. Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju prekoraĉenje granica nuţne odbrane. posljedica treba biti neznatna. o protivpravnom napadu na neko pravno zaštićeno dobro. zatim djela ugroţavanja (sa konkretnom i apstraktnom opasnošću). nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. mada svako kriviĉno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u ugroţavanju nekog dobra ili vrijednosti. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na subjektivna i objektivna. Naĉin izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik. Mali stepen kriviĉne odgovornosti – stepen kriviĉne odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg zakon ima u vidu kao tipiĉan za konkretno djelo.BH-PRAVNICI. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaĉevo dobro (ţivot. kod kriviĉnih djela kod kojih se posljedica sastoji u povredi nekog dobra. Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljuĉni osnov postojanja ovog instituta. kao djela malog znaĉaja mogu se javiti formalna kriviĉna djela (djela koja nemaju posljedicu u svom opisu). 52 WWW. treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava.

4.BH-PRAVNICI. Izuzetak postoji kad se radi o napadu dresirane ţivotinje. Neĉinjenje da se preduzme neka duţna ĉinidba moţe predstavljati radnju napada. 2. Ukoliko izostaje stvarnost napada. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog dobra od strane prirodnih sila ili ţivotinja. Postavlja se pitanje. U odgovoru na to pitanje moguća su 2 rješenja: a) Ako je lice koje postupa u putativnoj nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost prosjeĉnog ĉovjeka u datim okolnostima) moglo ocijeniti da taj napad nije stvaran. tjelesni integritet. poseban sluĉaj je kada se radi o isprovociranom napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da se povrijedi napadaĉ ili neko njegovo dobro. nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. I kod samoodbrane i kod nuţne pomoći potrebno je da na strani napadnutog i onoga ko pruţa nuţnu pomoć bude ispunjen poseban subjektivni uslov. Mada u zakonu ni primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara. Prema odredbi ĉl. već da je to odbrana prava od neprava uopće. što znaĉi da ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran. Napad mora biti protivpravan. ĉime se naglašava socijalno znaĉenje i funkcija nuţne odbrane.putativnoj nužnoj odbrani.2 istog ĉlana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad i koja je srazmjerna napadu. imovinu). a samo izuzetno i propuštanjem. predviĊen. Dakle treba razlikovati napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju.COM tjelesni integritet. u sluĉaju ako neka osoba u nekim posebnim okolnostima (mrak.WWW. moral itd. napad se izvršava ĉinjenjem. b) Uĉinilac neće biti kriviĉno odgovoran ako se nalazio u neotklonjivoj zabludi. dostojanstvo liĉnosti. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštićenog dobra. Pritom zakonodavac u odredbi st. jer se tada radi o napadu od strane ĉovjeka koji je usmjerio ţivotinju da napadne. Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane. od onih kod kojih takvo ovlaštenje ne postoji. 5.10 KZ FBiH. Napad mora biti stvaran. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna pomoć. sloboda. da li će onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti kriviĉno odgovoran. magla. već se eventualno moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde.BH-PRAVNICI. podrazumijeva se da su ta dobra prije svega ţivot. Tu se zapravo radi o odreĊenom ograniĉenju prava na nuţnu odbranu. MeĊutim. To je svijest i volja da se te radnje poduzimaju radi odbrane. Napadom se smatra svaka radnja usmjerena na to da se povrijedi neko dobro. Oni se mogu podijeliti na 2 grupe: uslovi napada i uslovi odbrane. išĉekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale. pa ĉak i onda kad je napadnuta osoba nekim svojim postupkom svjesno ili nesvjesno sama isprovocirala taj napad. Kljuĉni uslov kod napada je protivpravnost. 3. Iz zakonske definic ije proizilazi da odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na napad usmjeren protiv nekog drugog. Nuţna pomoć pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana. Napadaĉ u smislu nuţne odbrane moţe biti samo ĉovjek. U principu. kad je postojanje nuţne odbrane iskljuĉeno. to lice će odgovarati za uĉinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon predviĊa nehatno izvršenje djela). radi se o tzv. tada nema napada u smislu nuţne odbrane. strah. Uslovi odbrane su slijedeći: 53 WWW.COM . Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno. Putativna nuţna odbrana postoji npr. Uslovi napada su slijedeći: 1. bez ikakvih subjektivnih elemenata vezanih za kriviĉnu odgovornost napadaĉa. Napad je isto tako protivpravan i onda kad je oĉekivan. jer je u pitanju zloupotreba prava. njegovo uĉinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je uĉinjeno da bi odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada. pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadaĉa.

kod kraĊe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi pritežanje1 ukradene stvari. pa ukoliko bi iza toga došlo do povrede napadaĉa. U takvim i sliĉnim sluĉajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana. ali ona ne smije dostići stepen oĉigledne nesrazmjere. Uslov istovremenosti spada u red faktiĉkih pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog sluĉaja. vezan za uslov njene neophodnosti.BH-PRAVNICI. odnosno protiv bilo kojeg njegovog dobra. a ne u nekom drugom cilju. Nakon toga se smatra da je napad prestao. za postojanje nuţne odbrane bitan je jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. kad je neko lišio ţivota ĉovjeka zbog toga što je ukrao hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali ĉaše u njegovom lokalu i sl. Neophodno potrebna odbrana znaĉi da ona i po vrsti i po intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. Odbrana mora biti istovremena sa napadom. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada. Srazmjernost znači da mora postojati određena srazmjera s jedne strane između napada i odbrane. tada se uzima da se uĉinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviĉna odgovornost se tada ocjenjuje).COM 1. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane. a s druge strane u pogledu vrijednosti dobra koje se napada i onog koje se povređuje u odbijanju napada. Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane. tj. To je istovremeno i najteţe pitanje za sudsku praksu. To znaĉi da je kod njega postojala i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani. koji je u zakonu izriĉito naglašen. jer bi se to protivilo socijalnom smislu nuţne odbrane. U sluĉaju prekoraĉenja granica nuţne odbrane. bez obzira koje napadaĉevo dobro je povrijeĊeno (ţivot. Zbog stanja u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. imovina itd). Takav primjer je kada jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trĉi prema napadnutom. Odbrana. to bi predstavljalo kriviĉno djelo. Istovremenost se meĊutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih budućih napada. 4. zaštitnih ureĊaja. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta uĉinaka tih ureĊaja po napadaĉa. zakonodavac je ujedno odredio i njene granice.COM . Odbanom se ne smiju povrijediti dobra treće osobe. Pritom se ne traţi da napadnuti ţrtvuje neke svoje interese. kada to ulazi u nuţnu odbranu. Ako do te povrede ipak doĊe.BH-PRAVNICI. Tako npr. Istovremenost postoji od trenutka kad napad neposredno predstoji i sve dok napad traje. To je novi uslov. tjelesni integritet. 3. Kada je u pitanju zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti. neovisno što se napad nije mogao drugaĉije odbiti. uĉinilac 1 Vidi u Klaićevom rječniku 54 WWW. Tako npr. Srazmjernost kao uslov uvijek se mora procjenjivati primjenom socijalno-etiĉkog principa sa strane onog ko se brani. ni da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomoć. Poseban uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane. ona se moţe sagledavati u kontekstu krajnje nuţde. Kod nekih kriviĉnih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim napadom. pri ĉemu se odbranom nanosi povreda koja ugroţava dobro mnogo veće vrijednosti. Kljuĉni uslov na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. Izuzetak postoji kad su u pitanju dobra trećih osoba koja je napadaĉ koristio pri napadu.odbijanje napada usmjereno je protiv napadaĉa. Kriviĉnopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja kriviĉnog djela. Odbrana ne bi bila opravdana kad je napadnuto dobro uistinu male vrijednosti.WWW. To je takoĊer faktiĉko pitanje koje se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. je srazmjernost izmeĊu napada i odbrane. Napad neposredno predstoji kad se objektivno gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe oĉekivati napad. 2. Istovremenost postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljuĉenja nekih preventivnih. zbog toga što on ima pravo na nuţnu odbranu. uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera.

Djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nikad nije antisocijalno.BH-PRAVNICI. spasavajući neko svoje ili tuĊe dobro kome prijeti opasnost. moralne i pra vne strane situacija mnogo sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana. uĉinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni uslovi za kriviĉnu odgovornost.10 st. tuga. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo ţrtvovanjem drugog. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces. pa je zbog toga vrlo osjetljivo odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati. Ako je to djelo uĉinjeno u zabludi u pogledu napada. upućuje na to da je sa sociološke. To znaĉi da ako je u prekoraĉenju granica nuţne odbrane došlo do kriviĉnog djela. Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuĊeg dobra. Zakonodavac u ĉl.COM . To znaĉi da je djelo u prekoraĉenju granica nuţne odbrane kriviĉno djelo. ţrtvuje neko tuĊe dobro pri ĉemu ĉin spasavanja predstavlja ostvarenje nekog zakonskog bića kriviĉnog djela. zakonodavac predviĊa i mogućnost oslobaĊanja od kazne. U takvom sluĉaju. tuĊeg dobra. Tu postoji kriviĉno djelo. bijes. odnosno po odreĊenim uslovima opravdati zahvate u tuĊa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. što znaĉi da je napadnuti premašio granice nuţne odbrane. uzimajući u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. Kada je u pitanju kriviĉna odgovornost za prekoraĉenje nuţne odbrane. Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraĉenje granica nuţne odbrane predviĊa samo mogućnost blaţeg kaţnjavanja. uzimajući u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenički afekti – srdţba. zakonodavac predviĊa i mogućnost blaţeg postupanja prema takvom uĉiniocu kriviĉnog djela. ali samo u odnosu na njen intenzitet. a na osnovu odredbe ĉlana 43 st. prepast. fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. kao i svako drugo kriviĉno djelo. Afektivna stanja kao što su nenormalno snaţna ljutnja ili bijes.COM odgovara za djelo koje je uĉinio u prekoraĉenju. Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde.3 navodi da se učinitelj koji prekorači granicu nužne odbrane može blaže kazniti. Ĉinjenica što se tu na izvjestan naĉin radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa pojedincem koji se nalazi u opasnosti. povredu njegove autonomije. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno. kao patološki efekti mogu d ovesti i do neuraĉunljivosti. a kriviĉna odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi. takvo djelo uvijek znaĉi upad u zaštićenu sferu drugog. uzrujanost i astenički afekti – strah. Zbog toga je takvo prekoraĉenje opći. Institutima krajnje nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za kaţnjavanje onog lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da.WWW. KRAJNJA NUŢDA Krajnja nuţda je treći opći zakonski osnov koji iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. 55 WWW. tj. u principu vaţe pravila o kriviĉnoj odgovornosti. pravo mora dopustiti. oĉaj). Radi se o izboru izmeĊu 2 zla i to izboru u stanju nuţde. ali pod okolnostima koje te okolnosti ĉine socijalno opravdanim. S druge strane.BH-PRAVNICI. a ako je do prekoračenja došlo zbog razdraženosti ili straha izazvanog napadom. kada bi bila iskljuĉena kriviĉna odgovornost uĉinioca. sud moţe uĉiniocu u prekoraĉenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. MeĊutim. s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo.2. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane (dakle kriviĉno djelo) moţe biti uĉinjeno sa umišljajem ili iz nehata. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraĉenje opći.koje se spasava i onog koje se ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti. fakultativni zakonski osnov za oslobaĊanje od kazne. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u konfliktnim situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota. dok se kod krajnje nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj. radi se o putativnoj nuţnoj odbrani. U drugoj varijanti. može se i osloboditi od kazne. I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za neko dobro.

Osim toga što ne postoji opasnost za društveni interes u cjelini. mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa motivima kao unutarnjim pokretaĉima koji se ne bi mogli oznaĉiti kao negativni. amoralni.11 st. a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju nuţdu. situacija je mnogo sloţenija. pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaĉni ishod kolizije dva jednaka interesa. u takvim situacijama uzima se da djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. uzima se da se u takvim situacijama uĉinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive psihiĉke prinude kojoj on ne moţe da se odupre. npr. ĉime uništava njegov ţivot da bi spasio svoj. asocijalni itd. Treći smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja koji potire strah od eventualne kazne za uĉinjeno djelo. Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno. društvo nema razloga da zabrani. otvara sef i predaje mu tuĊi novac. zbog ĉega takvog uĉinioca ni ne treba kazniti. napili se njegove krvi i na taj naĉin ostali ţivi. Postoje razliĉita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja. da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava. To djelo nije protivpravno zbog toga što pri postojanju dva razliĉita interesa. od kojih je u opasnosti interes veće ili jednake vrijednosti. dvojica su zaklali trećeg. U takvim situacijama naĉelo praviĉnosti i opći društveni interes upućuju na to da ih treba jednako štititi. ali se uĉinilac ne treba kazniti. Drugi smatraju da uĉinioca ne treba kazniti jer se nalazi u neuraĉunljivom stanju. npr.jedno lice ubija neĉijeg psa koji je napao tuĊe dijete.WWW. neshvatljivi. kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuĊi skupocjeni teret sa broda. gdje priroda stvari upućuje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje vrijednosti da bi se spasilo dobro veće vrijednosti. Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Smatra se naime. Kada neko treće lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara drugog. Prema jednim.COM Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaĉaju i po svom karakteru: 1. Ostavši dugo bez vode.radi gašenja poţara prevrne se tuĊi automobil koji se nalazi iznad hidranta. Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr. ne postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog ĉega se u takvim sluĉajevima iskljuĉuje protivpravnost. To posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti.”sluĉaj minjon” ili “karnadesova daska”. 3.za vrijeme oluje. što praktiĉno znaĉi da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama. pa preko nedostatka tog elementa iskljuĉuje se i postojanje kriviĉnog djela. 56 WWW. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuĊe materijalno dobro. Poznat je tzv. Razlozi praviĉnosti i opći društveni interes opravdavaju ţrtvovanje manjeg za veće dobro. MeĊutim.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju ili djelatnost kojom se ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti. neprihvatljivi. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuĊe materijalno dobro. Jedan brodolomnik odgurne drugog. gdje su se nakon brodoloma na ĉamcu za spasavanje našla 3 mornara. ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da će ga ubiti. Mada u teoriji postoji opća saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u krajnjoj nuţdi. 2. Kada se radi o dobrima nejednake vrijednosti.2 brodolomnika su na splavu na kome ima mjesta samo za jednog. Objektivna teorija uzima da djelo koje je poĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. npr. 4.BH-PRAVNICI. radi se o koliziji izmeĊu dobara manje i veće vrijednosti. postoje razliĉiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje. 2 ljudska ţivota. nerazumljivi. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuĊi ţivot: npr.COM . U odredbi ĉl.BH-PRAVNICI.

Opasnost koja je prestala ili tek buduća. MeĊutim. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot. 3. Opasnost moţe da bude izazvana od strane ĉovjeka (uraĉunljivog ili neuraĉunljivog). tj. u obzir dolaze svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od dresirane ţivotinje. Kada je u pitanju opasnost o d ţivotinje. poplava itd). a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. tj. U sluĉaju da je uĉinilac pogrešno smatrao da postoji opasnost. lahko uoĉljivo i lahko prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeĉnog ĉovjeka. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako sa umišljajem. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeća aktuelna opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim povredom dobara drugih lica. s tim da se uĉinilac u pogledu odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja opasnosti (tzv. 57 WWW. 5. poţar. Ako se radi o dobrima razliĉite vrijednosti. što znaĉi da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice koje je svojom krivnjom skrivilo opasnost. npr. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. što znaĉi da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane. tjelesni integritet.2. To podrazumijeva da se moraju paţljivo procjenjivati sve okolnosti konkretnog sluĉaja i u svakom sluĉaju donositi sud o tome da li se radilo o stanju nuţde. zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde. onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etiĉki princip na strani toga da se zaštiti dobro veće vrijednosti i onda kad to podrazumijeva apsolutno ţrtvovanje dobara manje vrijednosti.COM . kad se radi spasavanja imovine ţrtvuju ljudski ţivoti. To znaĉi da će djelo u krajnjoj nuţdi biti kriviĉno djelo. a ne prava krajnja nuţda. Opasnost mora biti stvarna. Stvarnost podrazumijeva objektivno. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. Prema toj definiciji. tako i iz nehata.COM U odredbi ĉl. zdravlje. kad ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje. krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. fiziĉko. na povrede tjelesnog integriteta. ţivotinja ili prirodnih sila (zemljotres.dok nije prestala. kada se radi o nuţnoj odbrani. Opasnost mora biti neskrivljena. na imovinu itd. Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za postojanje opasnosti. Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov iskljuĉenja kriviĉnog djela vrijedi ako je uĉinjeno zlo manje od zla koje je prijetilo (npr. s tim da zakonodavac pravi odreĊenu razliku u pogledu kaţnjavanja kad je u pitanju izazivanje opasnosti iz nehata. kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti.BH-PRAVNICI.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine). pa spasavajući svoja pravna dobra (ţivot. imovinu) povrijedi tuĊa pravna dobra. naš kriviĉni zakon u zaštiti dobara predviĊa da krajnja nuţda postoji u sluĉaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi. ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde. tjelesni integritet. Razlika postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti.WWW. 2. imovina itd). To uĉinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi. tada će postojati putativna krajnja nužda. pa će se s obzirom na to procjenjivati i njegova odgovornost za uĉinjeno kriviĉno djelo. Opasnost mora biti istovremena. što podrazumijeva utvrĊivanje da je uĉinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj naĉin ili onim sredstvima kako je on to uĉinio u konkretnom sluĉaju. nema krajnje nuţde ako je uĉinjeno zlo veće od onog koje je otklonjeno.BH-PRAVNICI.stvarna zabluda u širem smislu).11 st. MeĊutim. Ovdje se radi o stanju nuţde. Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. 4. 2.

3. ima se u vidu i psihiĉko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u onim sluĉajevima kada su u pitanju veoma vrijedna dobra. Ona je redovno usmjerena na savladavanje stvarnog i oĉekivanog otpora. MeĊu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena. opći fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati samoţrtvovanje do uništenja. S druge strane. 1.WWW. U pogledu ocjene da li zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti.COM . u pitanju je drugi. opći fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. dostojanstva liĉnosti i morala. ţivota i tijela itd). U tom smislu zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Prema odredbi ĉl. Takva duţnost moţe slijediti iz zakona. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima je fakultativni osnov za oslobaĊanje od kazne. Znaĉi da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt. Tu je u pitanju jedna posebna duţnost koaj je postojala prije djela i koja povećava granicu ţrtvovanja. braka i porodice. sila i prijetnja imaju opći znaĉaj u našem kriviĉnom pravu jer je u nekim situacijama iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje. lijeĉnici i drugo zdravstveno osoblje. To znaĉi da je prekoraĉenje granica krajnje nuţde drugi.11 st. Krajna nuţda iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. a 58 WWW. 2.BH-PRAVNICI. Za sluĉajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviĊa mogućnost blaţeg kaţnjavanja. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde Granice krajnje nuţde praktiĉno su postavljene uslovom da uĉinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. 2. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Sila Sila je upotreba snage prema odreĊenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreĊenu radnju (ĉinjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neĉinjenje).COM U takvim sluĉajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštićenom objektu. Ne postoji uvijek i po svaku cijenu duţnost izlaganja opasnosti.3 ipak predviĊa lakše kaţnjavanje takvog uĉinioca.BH-PRAVNICI. ali samo pod uslovom da se utvrdi kako je do prekoraĉenja došlo pod osobito olakšavajućim okolnostima. tada postoji kriviĉno djelo za koje se odgovara po općim propisima.11 st. kao što je ljudski ţivot. ĉuvari objekata. U ovom sluĉaju. To praktiĉno znaĉi da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi opasnosti ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko kriviĉno djelo. Naš KZ u odredbi ĉl. mornari. Ukoliko uĉinilac povrijedi taj uslov. Prema tome.4. jer su sila i prijetnja elementi mnogih kriviĉnih djela (protiv imovine. ne postoji krajnja nužda u slučaju da je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti. U izvjesnim sluĉajevima sud moţe uĉinioca i osloboditi od kazne. što znaĉi da je uĉinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata. sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora (policajci. Da takvog uĉinioca blaţe kazni. SILA I PRIJETNJA Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljuĉenje kaţnjivosti u sluĉaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuĊeno na izvršenje djela. Zakonodavac meĊutim ipak izdvaja skrivljenost opasnosti kad je ona uĉinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog uĉinioca. MeĊutim. sila i prijetnja su od znaĉaja i za naše kriviĉno pravo. MeĊutim. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fiziĉka ili mehaniĉka. vatrogasci itd). naš kriviĉni zakon ne sadrţi takvu izriĉitu zakonsku odredbu u općem dijelu. uzimajući u obzir posebno unutrašnje psihiĉko stanje onog ko otklanja opasnost u smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje nuţde.

Ta izjava moţe biti usmena ili pismena. Prijetnja Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fiziĉke ili mehaniĉke snage. Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i prijetnje ne predviĊaju kao opće institute kriviĉnog prava. Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upućuje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira. Primjena sile procjenjuje se u svakom konkretnom sluĉaju. Zlo koje se predoĉava kod prijetnje po svojoj prirodi i intenzitetu mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na ĉinjenje ili neĉinjenje. niti da li objektivno postoji mogućnost da se ona realizira. Kad su u pitanju treća lica. to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica. Bitno je da ono lice kojem se prijeti upućenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao moguću u smislu njene realizacije. s druge strane postoje i zakonodavstva koja ih izriĉito predviĊaju kao razloge ili osnove iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela. To znaĉi da to lice moţe da odluĉuje. već prema nekom trećem licu ili prema odreĊenim stvarima.COM . kao i u sluĉaju ako je lice bilo potpuno lišeno mogućnosti da već ranije donesenu odluku realizira. odnosno da ne preduzme duţnu radnju ili da se saglasi sa zlom koje mu se predoĉava. Postavlja se pitanje općeg kriviĉnopravnog znaĉaja sile i prijetnje. Za prijetnju takoĊer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice kojem se prijeti ili na neko treće lice. tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke. prijetnja je verbalni ĉin koji predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoĉava neko zlo koje je podobno da kod lica kome se prijeti utiĉe na donošenje odluke.COM prema odredbi ĉl. Ta sila moţe biti neposredna i posredna. Zajedniĉko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiĉe nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja.BH-PRAVNICI. Sila moţe biti apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva. kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujućih sredstava sa ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor. Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upućena nalazi se pred alternativom. a moţe biti uĉinjena i konkludentnim radnjama. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba donijeti odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreĊenu ĉinidbu ili ne preduzme duţnu ĉinidbu. Konkluzivna sila postoji u sluĉaju kada prisiljeni nije lišen mogućnosti da donese odluku. Apsolutna ili neodoljiva sila znaĉi da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili.WWW. Posredna je u sluĉaju kada se ne preduzima prema tom licu.136 st. a pod uticajem lica koje prijeti. 59 WWW. opomena takoĊer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice upozorava da će ga snaći neko zlo ako ne preduzme odreĊenu radnju. Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno lišeno mogućnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to ĉinjenje ili neĉinjenje). pri ĉemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi konkretne situacije i subjektivno stanje uĉinioca i njegova mogućnost da se toj sili suprotstavi.12 KZ FBiH.BH-PRAVNICI. vanjske snage. Za razliku od prijetnje. U takvim situacijama nebitno je da li će zlo kojim se prijeti biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili će ono biti naneseno od nekog trećeg lica. Razlika izmeĊu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo već realizira. u smislu da uĉini odreĊenu radnju. ali je usljed dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuĊena. a kod prijetnje se tek predoĉava. ali je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fiziĉke. U tom smislu moţe se reći da upotreba sile i prijetnje u kriviĉnom pravu spada u red vrlo razliĉito riješenih pitanja od zakonodavstva do zakonodavstva. pa se na taj naĉin djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. pri ĉemu lice koje upozorava redovno nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoĉava. pritom praveći razliku izmeĊu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani.

što znaĉi da ta sila predstavlja osnov koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela (nuţna odbrana. Prema jednom. već je to lice prisiljeno postupati upravo onako kako je na to prisiljeno. Osnovni nedostatak takvog opravdanja je u tome što se odreĊena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot. primijenit će se odredbe o krajnjoj nuţdi. MeĊutim. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeĊenog na povredu. u odreĊenim situacijama pristanak povrijeĊenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg 60 WWW. pri ĉemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje. Takvo lice nema mogućnost da odluĉuje. u novi KZ R. To lice zapravo sluţi samo kao sredstvo u rukama drugog. ubrizgavanju nekih hemijskih preparata. Pod dejstvom takve sile.COM Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila). takvo postupanje moţe biti u skladu sa pravom.COM . krajnja nuţda itd). jednako ili veće od zla koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. gdje je izriĉito reĉeno da nema kaznenog djela kad je poĉinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. ali postoje primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naĉin u općim odredbama zakona reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja. uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskivljenu opasnost”. Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela i to zbog toga što nedostaje postojanje voljne radnje. već i u interesu društvene zajednice kao cjeline. Proizilazi da. ukoliko je po svojoj vrsti i intenzitetu sila i prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna odbrana ili elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti. odnosno kao istovremena neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. Naĉin i sadrţaj te sile mogu biti razliĉiti i utvrĊivanje tih momenata predstavlja faktiĉko pitanje. Navedeno shvatanje ugraĊeno je npr. što znaĉi da nema mogućnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti. u kriviĉnopravnoj teoriji uglavnom postoje 2 mišljenja. Najĉešće se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje nuţde. upotreba apsolutne sile iskljuĉuje krivnju takvog lica u odnosu na radnju.Hrvatske. u teoriji se znaĉaj te sile i prijetnje najĉešće dovodi u vezu sa drugim institutima koji iskljuĉuju postojanje kriviĉnog djela (nuţna odbrana. PRISTANAK POVRIJEĐENOG Kriviĉnopravni znaĉaj pristanka povrijeĊenog Kao poseban osnov preko kojeg se iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. konkluzivna sila (zlo koje se već primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u izgled)se smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane. u teoriji je nesporno da one pod odreĊenim uslovima mogu iskljuĉiti kaţnjivost. Moţe se raditi o hipnozi. mjenicu i sl. U takvim situacijama se istiĉe da nema protivpravnosti. tjelesni integritet itd) ne štite samo u interesu pojedinca. ali je odluka koja se donosi iznuĊena. Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Drugim rijeĉima. uĉinilac moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument. To su situacije kada sam povrijeĊeni izriĉito ili na drugi naĉin pristane na povredu nekog njegovog dobra. opojnih droga it d. To onda znaĉi da ni takav pojedinac ne moţe sam odluĉivati o kriviĉnopravnoj zaštiti njegovih dobara. mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljuĉenja kaţnjivosti u takvim sluĉajevima. pa je to djelo dozvoljeno. tada zapravo postoje i instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. Samo ako to zlo nije veće od zla koje je prijetilo.WWW. koja djeluje na taj naĉin da lice prema kome je usmjerena nema nikakve mogućnosti izbora postupanja. upotreba takve sile iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. krajnja nuţda…). KZ RH u odredbi o konkluzivnoj sili i prijetnji kaţe: “Ako je poĉinitelj poĉinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje. Tako npr. U tim situacijama primjena konkluzivne sile i prijetnje iskljuĉuju protivpravnost postupanja drugog lica.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Naš zakon ne sadrţi izriĉito takvo rješenje. pa samim tim ni kriviĉnog djela. Prema drugom shvatanju.

To znaĉi da pristanak povrijeĊenog ne postoji u krivičnom zakonu kao poseban zakonski osnov. taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do kojih dolazi na sportskim takmiĉenjima i pri lijeĉniĉkim. pod uslovom da su ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova. s jedne strane se smatra da u tim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks. To znaĉi da u takvim situacijama uopće nije potreban pristanak povrijeĊenog na povredu i ne moţe se govoriti o postojanju kriviĉnog djela i u situacijama kada nema tog pristanka. Smatra se. U prilog tome je okolnost da su lijeĉnici po prirodi svoje profesije i po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomoć. Povrede pri sportskim takmiĉenjima Kada su u pitanju povrede na sportskim takmiĉenjima. Redovno se uzima da je prvi stadij u ostvarenju djela stadij donošenja odluke. Lijeĉniĉke (hirurške) intervencije Kad su u pitanju lijeĉniĉke. bilo na naĉin da je propisana mogućnost ublaţavanja kazne od strane suda. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu kriviĉno djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti korisne za pacijenta.eksperimenti. Postoji kriviĉno djelo tjelesne povrede uvijek u onim sluĉajevima kad pacijent nije dao pristanak na lijeĉniĉku intervenciju. a u nekim sluĉajevima su nuţni meĊustadiji. Takvo stanovište se obrazlaţe time da niko nije duţan da se lijeĉi ako to sam neće. korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim povredama kriviĉnopravni karakter. PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIĈNOG DJELA U izvršenju kriviĉnog djela moţe postojati više faza ili stadija.COM tretmana u kaţnjavanju. ukoliko su ispunjene neke posebne okolnosti. O kriviĉnom djelu u ovakvim sluĉajevima moţe se govoriti samo onda kad se lijeĉniĉka intervencija ne preduzima u svrhu lijeĉenja. uzima se da i pristanak povrijeĊenog ima uticaja na postojanje kriviĉnog djela. postoje 2 osnovna mišljenja: 1.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Ona u nekim sluĉajevima moţe odmah predstavljati svršeno kriviĉno djelo. Naše kriviĉno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. 2. MeĊutim. nepostojanje kriviĉnog djela u tim situacijama dolazi u obzir samo onda ako je do povrede došlo i pored toga što se takmiĉar koji nanosi povredu pridrţavao pravila te sportske discipline. bilo da je već u samom kriviĉnom zakonu za te situacije propisana blaţa kazna. naime. da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet takmiĉara pojedinih sportskih disciplina. karate i sl) sam povrijeĊeni prećutno pristao na povredu. pa bi onda lijeĉenje mimo njegove volje predstavljalo kriviĉno djelo.WWW. oduzimanje dijelova ljudskog tijela radi presaĊivanja i sl.COM . MeĊutim. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji. U suprotnom postojanje kriviĉnog djela nije iskljuĉeno. već u neku drugu svrhu – npr. Smatra se da se taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaĉaja. Tako se npr. posebno hirurškim intervencijama. a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim intervencijama.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog toga što priroda kriviĉnog djela podrazumijeva postojanje odreĊenih sredstava koja su nuţna za 61 WWW. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i socijalno neprihvatljiva. socijalno opravdane i prihvatljive. Kad je rijeĉ o pristanku povrijeĊenog. kao što ne postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo ĉinile lakšim.

a do posljedice nije došlo usljed nekih vanjskih okolnosti.COM . da je nekom radnjom uĉinilac jasno izrazio svoju zloĉinaĉku volju. Za to postoje 2 razloga: 1. Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili manifestiranoj zloĉinaĉkoj volji. 2. svršeno kriviĉno djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica. Npr.WWW. Objektivno gledano. planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje kriviĉnog djela. uklanjanju prepreka za izvršenje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Dakle. a pogotovo kod pripremnih radnji. Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloĉina).preduzeta je radnja izvršenja. neovisno o volji izvršioca. 62 WWW. Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj kriviĉnog djela. U tom smis lu. Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja. Objektivna teorija iskljuĉuje mogućnost kaţnjavanja za pripremne radnje. i kaţnjavanje za te stadije. što znaĉi da stoje izvan bića kriviĉnog djela. dogovaranju. kupovina puške još ne znaĉi da je puška namijenjena za izvršenje kriviĉnog djela. U našem pravu su pripremne radnje u naĉelu nekaţnjive . a koje mu omogućavaju ili olakšavaju izvršenje kriviĉnog djela. Kada uĉinilac poduzme radnju izvršenja. Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu kaţnjavanja treba praviti razliku izmeĊu pojedinih faza. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti. a nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana. ove faze u ostvarenju kriviĉnog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata. Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja kriviĉnog djela sastoji se u tome da ove faze mogu postojati samo ako je u pitanju vršenje kriviĉnog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. a posljedica nije nastupila iz bilo kojih razloga. razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši kriviĉno djelo kod nas ne predstavlja kaţnjivu fazu. Odluku je praktiĉno nemoguće dokazati. Nakon pripremne radnje ulazi se u kriviĉno djelo. naime. pokušaj kriviĉnog djela . PRIPREMNE RADNJE Pojam pripremne radnje Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. a izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg kriviĉnog djela. Bitno je.COM njegovo izvršenje. odnosno kaţnjive su samo izuzetno. One se najĉešće sastoje u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. u kriviĉnopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja: Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku posljedicu u vanjskom svijetu. moţe doći do 2 završna stadija: 1. Tako se kao slijedeći stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja. a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko pravno zaštićeno dobro. iako predstavlja posebnu fazu u ostvarenju kriviĉnog djela. jer se pristupa radnji izvršenja. To znaĉi da se i za pripremne radnje i za pokušaj kriviĉnog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo. To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno kriviĉno djelo. Opravdanje za kaţnjavanje pokušaja teţeg kriviĉnog djela objektivna teorija nalazi u t ome što je i pokušaj za društvo opasan. 2. ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi.

COM Kaţnjavanje za pripremne radnje Prema KZ FBiH. u ĉl. Primjeri: špijunaţa – “ko pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi. nedozvoljeno drţanje oruţja ili eksplozivnih materija. Npr. Zajedniĉko im je što nema nastupanja zabranjene posljedice. Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela. 63 WWW. kod ubistva pokušaj postoji već od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B na nju nanišani. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom sluĉaju pripremna radnja uzdignuta je u rang radnje izvršenja kriviĉnog djela. jer se ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. stranoj organizaciji ili licu koje im sluţi…”. 3. oruţana pobuna.151 KZ FBiH propisano je kaţnjavanje za pripremu odreĊenih kriviĉnih djela i to za: . Postoji razlika izmeĊu kriviĉnih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao konkretna opasnost tj. ali nije nastupila zabranjena posljedica. radnja. upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraĊe kod razbojništva. 137-139 KZ). 2. Kaţnjavanje za pripremanje odreĊenog kriviĉnog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja samo prethodni stadij u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u kriviĉno djelo. pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena.WWW. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u kriviĉno djelo. ali nije dovršeno. pokušaj postoji već od trenutka kad se zapoĉelo sa upotrebom tog sredstva. a kod silovanja da izvrši obljubu.nabavku sredstava za vršenje odreĊenih kriviĉnih djela (podrivanje vojne i odbrambene moći. Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji: 1. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je upotreba odreĊenog sredstva element bića kriviĉnog djela. kod pokušaja kriviĉnog djela bitna su 3 elementa: 1. Odsustvo zabranjene posljedice.kod kojih je posljedica element bića kriviĉnog djela i kriviĉnih djela kod kojih je posljedica apstraktna opasnost.BH-PRAVNICI. Dakle. Tako npr. potrebno je kod svakog kriviĉnog djela znati u ĉemu se sastoji radnja izvršenja.144-146 KZ). udruţivanje radi vršenja kriviĉnog djela. kod kojih opasnost nije element bića kriviĉnog djela.COM . . itd. I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju kriviĉnog djela. terorizam. Npr. priznavanje kapitulacije i okupacije. špijunaţa – ĉl. 2. Pokušaj postoji već od trenutka kad poĉinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju. uzima se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju izvršenja.BH-PRAVNICI. kod razbojništva sa namjerom da ostvari kraĊu. Kod kriviĉnih djela sa apstraktnom opasnošću. Radnja izvršenja (nedovršena ili dovršena). ili je radnja izvršenja dovršena. Kako se radnja izvršenja najĉešće sastoji od niza djelatnosti. U prvom sluĉaju. pripremanje krivičnog djela kaznit će se samo kada je to pripremanje preduzeto s direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izričito određuje. POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam pokušaja kriviĉnog djela Pokušaj krivičnog djela postoji kad je izvršenje krivičnog djela sa umišljajem započeto. neovisno da li je u pitanju povreda ili konkretno ugroţavanje.stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih kriviĉnih djela (napad na ustavni poredak. odnosno obljube kod silovanja. ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti – ĉl. kod razbojništva i silovanja. posljedica mora izostati.

ali promaši.324) itd. tako da se pokušajem ostvaruje svršeno kriviĉno djelo. gdje će po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni. Kod odmjeravanja kazne. Razlikovanje izmeĊu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga: 1.WWW. te kako kazniti za pokušaj kriviĉnog djela. Npr. samostalnog. kvalificirani pokušaj postoji kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja.BH-PRAVNICI. Kod nekih kriviĉnih djela pokušaj je iskljuĉen zbog prirode krivičnih djela. 2. pri ĉemu ne doĊe do nastupanja smrti. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu ko ja je propisana za ostvareno kriviĉno djelo.kvalificirani pokušaj. Tako npr. gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke osobe. Zbog dobrovoljnog odustanka. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja. U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela istiĉu se 2 shvatanja: 64 WWW. kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom kriviĉnom zakonodavstvu. Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda biće uzete u obzir kao oteţavajuća okolnost za pokušaj ubistva. jer se dobrovoljni odustanak razliĉito manifestira kod svršenog i nesvršenog pokušaja.BH-PRAVNICI. Takav je s luĉaj npr. Npr: napad na ustavni poredak. ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. kod kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 kumulativno postavljene radnje. jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota. Suprotno tome. Pokušaj nije moguć kod kriviĉnih djela kod kojih je on element krivičnog djela. a zatim tu osobu poĉne ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. neprijavljivanje pripremanja kriviĉnog djela (ĉl.COM . nego za svršeni pokušaj. pokušaj moţe biti svršeni i nesvršeni. Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta. ali ne dovrši radnju gušenja. Kvalificirani pokušaj postoji u slučaju kad su pokušajem jednog krivičnog djela ostvarena obilježja drugog. Kaţnjavanje za pokušaj kriviĉnog djela Kod kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela nameću se pitanja zašto se uopće kaţnjava za pokušaj kriviĉnog djela. Npr: sudjelovanje u tuĉi (ĉl. kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti iz ĉl. ali nije dovršena. zagnjuri joj glavu u vodu. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B. Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena. Sluĉajevi kad nije moguć pokušaj kriviĉnog djela Pokušaj nije moguć kod svih kriviĉnih djela: 1. U takvom sluĉaju osoba A će odgovarati za pokušaj ubistva osobe B. pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od kumulativno predviĊenih radnji.COM Kod nekih kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji. pri pokušaju drugog kriviĉnog djela.180 KZ. 2.179). Nesvršeni i svršeni pokušaj kriviĉnog djela Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja. Npr. pokušaj postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji. Kvalificirani pokušaj Kriviĉnopravna teorija poznaje i teţi ili tzv. ali nije nastupila zabranjena posljedica. ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. u zakonu posebno određenog krivičnog djela.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema subjektivnom shvatanju, uĉinilac se kaţnjava za pokušaj kriviĉnog dje la zbog ispoljene zloĉinaĉke volje. Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja opasnost za neko pravno zaštićeno dobro ili vrijednost. Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispolje ne zloĉinaĉke volje, tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja. U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj kriviĉnog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna pravila (ĉl.20 KZ): 1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih kriviĉnih djela za koja se po zakonu moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna; 2. Za pokušaj ostalih kriviĉnih djela, uĉinilac se moţe kazniti samo onda ako je to zakonom izričito propisano. Pitanje naĉina kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela riješeno je odredbom ĉl.20 st.2 KZ FBiH. Prema toj odredbi, uĉinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš zakonodavac ne prihvata u njihovoj iskljuĉivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za pokušaj, već ih prihvata u njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj kriviĉnog djela predstavlja poseban, opći, samostalni fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Treći opći osnov za ublažavanje kazne je pokušaj krivičnog djela. NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam nepodobnog pokušaja Postoje situacije kad je izvršenje kriviĉnog djela praktiĉno nemoguće, uprkos preduzetoj radnji izvršenja, jer ne moţe doći do nastupa posljedice koja je element bića kriviĉnog djela. Do nemogućnosti izvršenja kriviĉnog djela dolazi ili zbog odreĊenih svojstava objekta na kome se preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreĊenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja izvršenja. U tom sluĉaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje. Pokušaj takvih kriviĉnih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje nepodoban pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša ubistvo pucanjem iz prazne puške. Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj. Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed preduzete radnje uopće ne moţe doći do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja kriviĉnog djela. Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida trudnoće nad ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva pucanjem iz prazne puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna. Relativno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da proizvedu posljedicu, ali u konkretnom sluĉaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo doći do nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u sluĉaju kad se pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice je prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuĉe ruku u tuĊi, prazan, dţep. S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u sluĉaju kad je sredstvo samo po sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog sluĉajnosti ne

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
doĊe do rezultata. Npr, uĉinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što uĉinilac nije znao rukovati detonatorom. Naš zakon ne pravi razliku izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem izvršenja kriviĉnog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja, jer je radnja izvršenja nemoguća (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije proizvedeno tom radnjom, već ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice objektivne teorije dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao potencijalni pasivni subjekt upravo izašlo. Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Bitno je da je ispoljena zloĉinaĉka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeĊu pokušaja i nepodobnog pokušaja, kao ni izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom ĉl.21. KZ FBiH u kojoj se kaţe: “uĉinitelj koji pokuša uĉiniti kriviĉno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi: - da se uĉinilac moţe kazniti u granicama propisane kazne; - da mu se kazna moţe neograniĉeno ublaţiti (primjenom odredbe ĉl.43 st.2); ili - da se uĉinilac moţe osloboditi od kazne. Koju će od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od okolnosti konkretnog sluĉaja. U svakom sluĉaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni, opći, fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Pojam dobrovoljnog odustanka Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja kriviĉnog djela, ili sprijeĉi da nastupi posljedica. Okolnost da je uĉinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja kriviĉnog djela, mada je nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju kaţnjavanje takvih uĉinilaca. Blaţi tretman takvih uĉinilaca moţe se ispoljiti na naĉin da se potpuno iskljuĉi kaţnjivost u takvim sluĉajevima, da se predvidi mogućnost blaţeg kaţnjavanja ili da se predvidi mogućnost njihovog oslobaĊanja od kazne. Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek kada se utvrdi da je uĉinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoĉeto djelo dovršiti do kraja. Nema dobrovoljnosti u sluĉaju kad je uĉinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da zbog neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoĉeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u etiĉku vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da će biti otkriven, samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je uĉinilac dobrovoljno odustao. Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom ĉinu. Ako je radnja izvršenja zapoĉeta, ona mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, uĉinilac mora sprijeĉiti nastup posljedice. U svakom sluĉaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed preduzete radnje. Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka, neovisno od toga koliko se uĉinilac trudio da sprijeĉi njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor moţe mu se uzeti u obzir samo kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za uĉinjeno kriviĉno djelo.

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U odredbi ĉl.22 st.1 naš zakonodavac predviĊa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme kriviĉnog djela Kad je u pitanju pripremanje kriviĉnog djela koje je u zakonu predviĊeno kao kaţnjivo, dobrovoljni odustanak postoji kad je uĉinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim ĉinom ili manifestacijom iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Tako npr.kod terorizma – nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviĊeno u ĉl.151 kao njegovo kaţnjivo pripremanje, uĉinilac će dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva jednostavno uništi. Tim ĉinom i izrazom dobrovoljnosti uĉinilac javno ispoljava u vanjskom svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja Dobrovoljni odustanak se razliĉito manifestira kod pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak se ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja. Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena, za dobrovoljni odustanak se traţi da uĉinilac prekine zapoĉetu radnju, da bi na taj naĉin prekinuo i dovršenje kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagn juri tu osobu u kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doĊe do ugušenja. Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja. Zahtijeva se nova aktivna radnja, novo ĉinjenje koje je usmjereno na to da se sprijeĉi nastupanje posljedice. Tako npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojaće kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim spasi osobu B prije nego što je došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je posljedica izostala upravo naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog uĉinioca. Pritom nije vaţno da li je sam uĉinilac neposredno sprijeĉio nastupanje posljedice, već to moţe biti uĉinjeno i preko trećih osoba koje je uĉinilac pozvao u pomoć. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeĉeno nastupanje posljedice. Dobrovoljni odustanak nije moguć u svim situacijama pokušaja. On je uvijek moguć kod nesvršenog pokušaja jer se zapoĉeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeĊutim, kad je u pitanju svršeni pokušaj, dobrovoljni odustanak nije uvijek moguć. U tom smislu kod svršenog pokušaja postoji razlikovanje na 2 situacije: 1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval koji omogućava uĉiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreĉavanja nastupa posljedice – temporalni delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baĉeni utopi). Dobrovoljni odustanak je moguć. 2. Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona nije nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim oruţjem). Dobrovoljni odustanak nije moguć. Dobrovoljni odustanak takoĊer nije moguć kod onih krivičnih djela kod kojih je samim preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivično djelo, jer se kod tih kriviĉnih djela pokušaj obuhvata pojmom svršenog kriviĉnog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Kaţnjavanje u sluĉaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri dobrovoljnom odustanku Prema odredbi ĉl.22 st.1 KZ FBiH, uĉinilac koji je pripremao ili pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeĉio njegovo izvršenje, oslobodit će se od

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM

UtvrĊivanje mjesta izvršenja znaĉajno je iz 2 razloga: 1. postavljanje eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji. obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne.COM . osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj naĉin pokušava prevariti osobu B.28. Kod utvrĊivanja mjesta izvršenja KD u kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3 shvatanja: 1. a posljedica nastupila u drugoj (npr. a posljedica je nastupila na drugom mjestu.22 st. Npr. To praktiĉno znaĉi da se pomenuta zakonska odredba ne odnosi na kvalificirani pokušaj.WWW. U teoriji preovladava shvatanje da pokušano kriviĉno djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak. Osim toga. odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti). 2. posebno pitanje je da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj. U odnosu na pomenutu odredbu. a da je mjesto nastupanja posljedice ĉesto rezultat ĉiste sluĉajnosti. 3. ipak su moguće i situacije tzv.351. U ovom primjeru postoji pokušaj prevare iz ĉl. iz praktiĉnih razloga je najbolje kao mjesto izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje. jer ono odgovara najvećem broju zemalja s obzirom da uvijek omogućava primjenu domaćeg zakonodavstva. kod kojih je radnja preduzeta na jednom mjestu. Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja kriviĉnog djela. Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je uĉinilac radio (komisivni delikti). Mjesto izvršenja znaĉajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto izvršenja kriviĉnog djela odreĊuje i mjesna nadleţnost suda. Tada se postavlja pitanje koje je mjesto izvršenja kriviĉnog djela. jer se na tom mjestu najlakše i najtemeljitije prikupljaju dokazi o izvršenju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Na meĊunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena kriviĉnog zakona ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji.BH-PRAVNICI. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja. jer tek nastupom posljedice postoji svršeno kriviĉno djelo. konzumira samo ono djelo koje bi bilo obuhvaćeno potpunim izvršenjem djela. Po odredbi ĉl. u sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriviĉno djelo.2 KZ FBiH. bez obzira na to gdje je nastupila zabranjena posljedica.COM kazne. To znaĉi da je dobrovoljni odustanak u našem kriviĉnom pravu opći. 2. Ovakvo rješenje je najispravnije. neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domaćoj teritoriji ili je posljedica nastupila na domaćoj teritoriji. Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta radnja. ali će se uĉinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz ĉl. tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica.distancionih kriviĉnih djela. ali od prevare dobrovoljno odustane. a eksplozija i pad aviona u drugoj zemlji). 68 WWW.

Naš kriviĉni zakon (ĉl. tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena posljedica. Npr. 2.COM Naš kriviĉni zakon je u odredbi ĉl. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela posebno je znaĉajno kod onih kriviĉnih djela kod kojih je vrijeme obiljeţje kriviĉnog djela. MeĊutim. Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju. Odgovornost uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo uvijek se utvrĊuje prema odredbama kriviĉnog zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (sa izuzetkom primjene blaţeg zakona). Tako npr. kao mjesto izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica).WWW. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju materijalno-pravni. ratni zloĉin se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog sukoba ili okupacije. gdje je više djela spojeno u jedno kriviĉno djelo. U odredbi ĉl. bitno je vrijeme završetka radnje.BH-PRAVNICI. Ista situacija je i kod produţenog kriviĉnog djela i kod kriviĉnih djela koja su sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima (nadriljekarstvo. Neuraĉunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuraĉunljivo. zakona koji će se na uĉinioca primijeniti i zastarnog roka u pogledu kriviĉnog gonjenja.32 st. a sliĉna situacija je i kod onih kriviĉnih djela koja su po svojim obiljeţjima sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima. kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja zadnje radnje. obiĉna kraĊa postaje teškom kraĊom ako se izvrši za vrijeme elementarne nepogode.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrĊivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i pokušaja kriviĉnog djela.KD nesavjesnog poslovanja u privredi). osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije kriviĉno odgovorna. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne igra nikakvu ulogu. VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Vrijeme izvršenja kriviĉnih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrĊivanja odgovornosti i kaţnjivosti uĉinioca kriviĉnog djela. Kao vrijeme se raĉuna vrijeme poduzimanja 69 WWW. 4.COM . Za utvrĊivanje kriviĉne odgovornosti i primjenu kriviĉne sankcije bitna je starosna dob uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bitno je zbog zastarjelosti kriviĉnog gonjenja za uĉinjeno kriviĉno djelo. Kod produţenog kriviĉnog djela. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraĉunljivosti uĉinioca. kada se radi o utvrĊivanju starosne granice uĉinioca. Taj momenat je bitan iz slijedećih razloga: 1. pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme trajanja radnje. jer ta zastarjelost poĉinje teći od vremena izvršenja kriviĉnog djela.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izriĉito navedeno da je kriviĉno djelo uĉinjeno kako u mjestu radnje. nadripisarstvo itd).31) prihvata stanovište prema kome je kriviĉno djelo uĉinjeno u vrijeme izvršenja (odnosno propuštanja) radnje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Pripremanje i pokušaj kriviĉnog djela smatraju se uĉinjenim kako u mjestu radnje.32 st. 3.kod onih kriviĉnih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr. tako i u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala nastupiti ili je mogla nastupiti zabranjena posljedica. 5. Kao mjesto izvršenja kod trajnih kriviĉnih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo protivpravno stanje. već samo procesno-pravni znaĉaj. Npr.

s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici uĉinioca.trajnih krivičnih djela (npr. Pritom nije vaţno da li su te radnje uĉinjene na istom mjestu i u isto vrijeme. Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni. Idealni sticaj postoji kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela. Npr. Homogeni i heterogeni sticaj kriviĉnih djela Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni. Ista situacija je i kod tzv. da se kod idealnog sticaja radi o sticaju kriviĉnih zakona. Kad je u pitanju idealni sticaj. a drugim pucnjem nanese tešku tjelesnu povredu osobi C. 70 WWW. vaţenju kriviĉnog zakona i poĉetku trajanja roka zastarjelosti kriviĉnog gonjenja bitno vrijeme preduzimanja zadnje radnje.COM .BH-PRAVNICI. u kriviĉnopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi o pravom sticaju kriviĉnih djela. u tom sluĉaju se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno dje lo. a time i više kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. STICAJ KRIVIČNIH DJELA IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Pojam idealnog i realnog sticaja kriviĉnih djela Sticaj kriviĉnih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koje se istovremeno sudi i izriĉe jedinstvena kazna.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj kriviĉnih djela. Realni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B. s tim što se prethodno utvrdi kazna za svako pojedino kriviĉno djelo. Pomenute radnje su najĉešće i vremenski i prostorno odvojene. da bi se na kraju odmjerila jedinstvena kazna za sva ostvarena djela. Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom radnjom zaista moguće ostvariti više posljedica. Ovo pitanje je vaţno zbog odmjeravanja kazne. Za homogeni sticaj karakteristiĉno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih kriviĉnih djela. Ako se prihvati drugo shvatanje. a drugom radnjom izvrši kraĊu stvari koja pripada osobi C. Kod realnog sticaja uĉinilac sa više razliĉitih. uĉinilac će odgovarati samo za kriviĉno djelo ubistva. tada će po shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrĊena kazna i za jedno i za drugo kriviĉno djelo. ali se i kod tih kriviĉnih djela za raĉunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka protivpravnog stanja.COM svake pojedine radnje. Realni sticaj postoji kad uĉinilac sa 2 ili više odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. Npr: ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i tjelesnu povredu osobe C. Naš KZ se u odredbi ĉl. osoba A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B. potpuno samostalnih radnji izvrši više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. Idealni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja povrijedi osobu B i osobu C. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj kriviĉnih djela.WWW.protivpravno lišavanje slobode). Ako se prihvati da je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. ili je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. One su najĉešće uĉinjene na razliĉitim mjestima i u razliĉito vrijeme. u tom sluĉaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to ono koje je najteţe. kod kojih se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja.46 st.

BH-PRAVNICI. kao i pravi. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B i ošteti tuĊu stvar. Prividni sticaj kriviĉnih djela. Odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u ostvarenju drugog kriviĉnog djela. Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali (poseban zakon derogira ili ukida opšti zakon). prividni sticaj ustvari nije sticaj kriviĉnih djela. mada su jednom radnjom ostvarena obiljeţja oba kriviĉna djela. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo djeteta pri poroĊaju. u pogledu vremena izvršenja samo za vrijeme poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja i u pogledu osobenosti uĉinioca dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem). a to je ĉedomorstvo. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C. Zbog posebnosti obiljeţja ĉedomorstva (u pogledu uĉinioca samo majka. Npr.:”).174 KZ i obiĉno ubistvo iz ĉl. U takvoj situaciji prethodno kriviĉno djelo je supsidijarno drugom kriviĉnom djelu koje je primarno. Realni homogeni sticaj postoji u sluĉaju ako poĉinilac odvojenim radnjama poĉini više istovrsnih kriviĉnih djela. Npr. istovremeno je ostvarila i obiljeţja obiĉnog ubistva (“…ko drugog liši ţivota. Prividni sticaj kriviĉnih djela Prividni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada postoji privid da je ostvareno više kriviĉnih djela. Odnos specijaliteta postoji u sluĉaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog drugog. a ne supsidijarni zakon. općeg kriviĉnog djela. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B. a drugom radnjom povredu osobi C. a u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. Heterogeni realni sticaj postoji u sluĉaju kad se odvojenim radnjama poĉini 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. tako da su ostala bića sadrţana u tom jedinstvenom biću. Prividni realni sticaj kriviĉnih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja prihvataom da postoji samo jedno kriviĉno djelo. moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj kriviĉnih djela. alternativitet. Heterogeni idealni sticaj postoji u sluĉaju kad se jednom istom radnjom poĉine 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela.171. PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela postoji u situacijama kada izmeĊu 2 ili više kriviĉnih djela postoje slijedeći odnosi: specijalitet.BH-PRAVNICI. s tim da su sva ta djela obuhvaćena bićem jednog jedinstvenog djela.WWW. takav uĉinilac će odgovarati samo za posebni oblik ubistva i to njegov privilegirani oblik. konsumpcija. pa uĉinilac odgovara 71 WWW. već samo posebni oblik odreĊenog kriviĉnog djela. Naime. Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela javlja se u sluĉajevima kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja bića 2 ili više kriviĉnih djela. Primjenom pravila lex primaria derogat legi supsidiariae na uĉinioca se primjenjuje primarni. Kod heterogenog sticaja karakteristiĉno je postojanje više raznovrsnih kriviĉnih djela.COM Idealni homogeni sticaj postoji usluĉaju ako poĉinilac jednom istom radnjom poĉini 2 ili više istovrsnih kriviĉnih djela.. majka koja liši ţivota svoje dijete tokom poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem.COM . pa u takvim sluĉajevima ne postoje 2 kriviĉna djela (opći i posebni oblik). inkluzija itd. mada su sa više radnji ostvarena bića više kriviĉnih djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno kriviĉno djelo. Npr. iz ĉl. Dakle. supsidijaritet.

npr. Tako npr. Tako npr. Njega nije dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi. Za supsidijarno djelo uĉinilac će odgovarati samo ako nema naknadnog djela. osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava ţivota osobu B i istovremeno oštećuje tuĊu stvar. iako je ostvario obiljeţja i tog kriviĉnog djela. Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiĉan i prirodan nastavak drugog kriviĉnog djela.276) i razbojniĉka kraĊa (ĉl. koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno. Okolnost da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir samo kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela. U tom sluĉaju odgovara samo za ubistvo. uĉinilac će odgovarati samo za izvršenu kraĊu po ĉl. Tako npr. u njenoj je funkciji i zapravo predstavlja sredstvo za ostvarenje kraĊe. Ukoliko je uĉinilac izvršio djelo za koje je nabavio sredstva. Sloţeno kriviĉno djelo ima sliĉnosti sa kriviĉnim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom. Tako npr. Odnos alternativiteta postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno postavljenih oblika nekog kriviĉnog djela.274. ali nakon što uĉinilac biva zateĉen u kraĊi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraĊom oduzetih stvari. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog kriviĉnog djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje. odgovara samo za naknadno djelo kao primarno.290. i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom sluĉaju. a ne i za prikrivanje iz ĉl. Sloţeno KD je zakonska konstrukcija.275).BH-PRAVNICI. odnosno nakon njenog dovršenja prikriva stvar koju je ukrao.odijelo oštećenog. mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu radnju. već samo za ubistvo. Prateće nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 kriviĉna djela. osoba A kod kraĊe. Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u sluĉaju kada jedno djelo biva konzumirano drugim kriviĉnim djelom. Npr. a ne i za supsidijarno djelo. MeĊutim.WWW. odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kaţnjavanja za pripremanje iz ĉl. Ovdje kraĊa hronološki prethodi prinudi. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi consumptae. jer je to prikrivanje normalan i logiĉan produţetak kraĊe. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki rezultiraju teškim tjelesnim povredama. što znaĉi da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih kriviĉnih djela spojiti u jedno djelo. U tom sluĉaju ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naĉina izvršenja i u pogledu posebne pobude. tada uĉinilac neće odgovarati za nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario. glavnog djela. jer teške tjelesne povrede bivaju konzumirane ubistvom. PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj kriviĉnih djela postoji u oblicima sloţenog. Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela – prinude i kraĊe. kolektivnog i produţenog kriviĉnog djela. redovno lakše kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. U takvim sluĉajevima uĉinilac odgovara samo za jedan alternativno propisani oblik.COM . od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna koliĉina u odnosu na kriminalnu koliĉinu drugog. Kod djela koje je kvalificirano teţom 72 WWW. Kod razbojniĉke kraĊe hronološki slijed prinude i kraĊe je drugaĉiji nego kod razbojništva. ali će se odgovarati samo za jedan oblik.151 KZ.COM samo za primarno. Primjeri sloţenog kriviĉnog djela u našem KZ su razbojništvo (ĉl. U oba sluĉaja postoji jedno kriviĉno djelo. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraĊi. a neki lišavanjem ţivota. što znaĉi da u takvim sluĉajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo. alternativitet postoji u sluĉaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naĉin i iz bezobzirne osvete. Sloţeno kriviĉno djelo Sloţeno kriviĉno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više kriviĉnih djela.

COM posljedicom. Kolektivno krivično djelo u vidu zanimanja postoji u sluĉaju kada je uĉinilac ispoljio spremnost da ponavlja izvršenje kriviĉnog djela. faktiĉko je pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom sluĉaju.BH-PRAVNICI. Kolektivno krivično djelo iz navike postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao sklonost za vršenje takvih ili sliĉnih djela.5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrću). Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiĉkih pitanja). uz dokazanu spremnost uĉinioca da iz odreĊenih razloga ponavlja vršenje tog djela. Novi KZ ne sadrţi više to djelo. nadripisarstvo iz ĉl.WWW. a potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu. Za razliku od sloţenog i kolektivnog kriviĉnog djela koji su 73 WWW.COM . To je bilo kockanje. ali koja se od njh u odreĊenoj mjeri i razlikuju. Kolektivno kriviĉno djelo Kolektivno kriviĉno djelo je takoĊer zakonska konstrukcija što znaĉi da i u tom sluĉaju nije dozvoljeno konstruirati kolektivno kriviĉno djelo u sudskoj praksi. pa je sud u svakom sluĉaju utvrĊuje u zavisnosti od prirode kriviĉnog djela i svih okolnosti koje prate njegovo izvršenje. takoĊer bez propisane struĉne spreme. Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno kriviĉno djelo je pitanje da li je za njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje. MeĊutim. Koliki će interval biti potreban izmeĊu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”. tada bi uĉinilac odgovarao za 2 kriviĉna djela. a koje su poĉinjene u kraćem vremenskom intervalu. Naše ranije kriviĉno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno kriviĉno djelo u vidu zanata. u vidu zanimanja i iz navike. Kolektivno krivično djelo u vidu zanata postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao spremnost da mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem pribavi izvor prihoda.247. a kao primjer se mogu navesti nadriljekarstvo iz ĉl. neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo. s tim da se utvrdi spremnost uĉinioca da ponavlja vršenje tog kriviĉnog djela. Kod sloţenog kriviĉnog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne. Kod nadripisarstva zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za nagradu bavljenje pruţanjem pravne pomoći. Razumljivo je da se postojanje kolektivnog kriviĉnog djela lakše utvrĊuje ako su u pitanju 2 ili više odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju. pritom nemajući namjeru da mu posluţi kao izvor prihoda. Kod nadriljekarstva inkriminirano je neovlašteno bavljenje lijeĉenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću bez propisane struĉne spreme. Prema odnosu uĉinioca prema djelu razlikuju se slijedeći oblici kolektivnog djela: u vidu zanata. To su takva kriviĉna djela kod kojih zakonodavac inkriminira “bavljenje” odreĊenim poslovima ili radnjama. Konstrukcija sloţenog kriviĉnog djela vrlo je znaĉajna zbog odmjeravanja kazne. djelo mora biti ponovljeno u više navrata. nuţan je nehat u odnosu na teţu posljedicu (ĉl. pa bi sud primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako pojedino djelo. naše kriviĉno zakonodavstvo sadrţi neka druga kriviĉna djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliĉna kolektivnom kriviĉnom djelu. Produţeno kriviĉno djelo Produţeno kriviĉno djelo postoji u sluĉaju kad više kriviĉnih djela zbog meĊusobne povezanosti ĉine samo jedno kriviĉno djelo. Takvih djela ima više. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje. Da zakon ne prihvata tu konstrukciju. Kod kriviĉnih djela kod kojih je inkriminirano “bavljenje”. ili je neophodno da uĉinilac to djelo ponovi u više navrata.177 st.BH-PRAVNICI.355 itd. Osnovna razlika izmeĊu pomenutih kriviĉnih djela i kolektivnih kriviĉnih djela ogleda se u tome što je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje.

bilo da se radi o fiziĉkom ili pravnom licu. uĉinilac odluĉi da kraĊom 10 automobila doĊe do sredstava kojima će riješiti neki svoj problem). istovjetnost oštećenog subjekta. uvreda. kao npr. ali pored njih zahtijeva postojanje i jednog subjektivnog uslova. Razumljivo je da će ovaj uslov prije biti ispunjen kad se radi o kraćim vremenskim intervalima izmeĊu pojedinih odvojenih radnji.COM zakonske konstrukcije. U produţeno kriviĉno djelo ne mogu ući razliĉita djela. ako prodavaĉ iz jedne trgovine svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica. Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljuĉivo objektivni elementi. U pogledu ovog trećeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju ĉisto liĉna kriviĉna djela kao npr.BH-PRAVNICI. Iako su razliĉita shvatanja saglasna o tome a je ta konstrukcija i logiĉna i praktiĉna i potrebna. Taj uslov znaĉi da jedinstvena subjektivna veza (svijest. teška kraĊa). u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju. već je dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku. traţi se još jedan uslov. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti oštećenog. postavlja se pitanje da li je on uĉinio 10 kriviĉnih djela ili samo jedno KD. Produţeno kriviĉno djelo je potrebno iz praktiĉnih razloga. a ne traţi se uslov da je svim djelima oštećeno jedno te isto lice. kleveta. sitna kraĊa. s tim da nova odluka mora biti sliĉna prethodnoj. Jedan broj zagovornika napušta ovaj uslov. Naša kriviĉnopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi istovrsnost kriviĉnog djela i vremenski kontinuitet. ne bi se uklapala utaja. Pored navedenih uslova. Ta teorija traţi 3 uslova: 1.povezivanje više djela u jedno kriviĉno djelo. produţeno kriviĉno djelo nije zakonska. predstava) postoji kod uĉinioca u odnosu na svako pojedino djelo koje ulazi u konstrukciju. tako da ĉitava djelatnost izgleda kao plod jedne jedinstvene. odnosno prethodnim odlukama. a to je da se više i vremenski i prostorno odvojenih djelatnosti iz odreĊenih razloga spoje u jednu cjelinu.COM . tj. već pravna konstrukcija. To znaĉi da se ta konstrukcija.BH-PRAVNICI. Istovrsnost krivičnog djela znaĉi da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste. u kombinaciju kraĊa-sitna kraĊa-teška kraĊa. makar se ona nalazila u istoj grupi kriviĉnih djela. istovrsnost kriviĉnog djela.WWW. što znaĉi da u konstrukciju mogu ući i djela poĉinjena prema razliĉitim pasivnim subjektima. razliĉita su mišljenja o uslovima. kod uĉinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat svih odvojenih djelatnosti (npr. Istovjetnost oštećenog lica. 3. Tako npr. U tom smislu istiĉu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno. Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije. a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno jedinstveno djelo. 2. Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiĉkih pitanja. UtvrĊivanje tog uslova spada u red faktiĉkih pitanja koje se rješava u zavisnosti 74 WWW. a time i o prirodi te konstrukcije. Npr. unaprijed donesene odluke. od uĉinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat. Po drugom shvatanju. vrši u sudskoj praksi. MeĊutim. KraĊa. U kriviĉnopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu ispunjeni za postojanje produţenog kriviĉnog djela. silovanje itd. a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. U takvim sluĉajevima kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. Jedino odstupanje u tom smislu postoji u sluĉaju da u konstrukciju osim osno vnog oblika mogu ući i njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraĊa. vremenski kontinuitet.

I uraĉunljivost i krivnju kao uslove. Kriviĉna odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u sluĉaju kad je uĉinilac u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela imao takva psihiĉka svojstva i takav psihiĉki odnos prema djelu da mu se na osnovu toga uĉinjeno djelo moţe staviti na teret. Prema tome.COM od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. Naprijed izneseno se odnosi na kriviĉnu odgovornost shvaćenu u materijalnom smislu.12 st. je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike. Pomenuta psihiĉka svojstva ukazuju na njegovu uraĉunljivost. Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima. jer se ona moţe opravdati ako više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno kriviĉno djelo. Kriviĉna odgovornost podloţna je stepenovanju. Kriviĉna odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se prema odreĊenom licu za odreĊeno kriviĉno djelo mogla pr imijeniti kriviĉna sankcija.COM .BH-PRAVNICI.WWW. Nema jedinstvenog pravila o toj konstrukciji.BH-PRAVNICI. nuţno je i da se utvrdi uĉinioĉeva kriviĉna odgovornost. pored izvršenja zakonom odreĊenog kriviĉnog djela.1. što znaĉi da moţe postojati manji ili veći stepen kriviĉne odgovornosti. Bez odgovornosti nema kaţnjavanja. KRIVIČNA ODGOVORNOST OPĆE POSTAVKE O KRIVIĈNOJ ODGOVORNOSTI Da bi se prema uĉiniocu kriviĉnog djela mogla primijeniti kriviĉna sankcija. jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd. krivično odgovoran učinilac za krivično djelo može da bude samo onaj učinilac koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i vin. elemente ili pretpostavke kriviĉne odgovornosti zakonodavac je postavio u kumulaciji. Prema odredbi ĉl. Svi pomenuti uslovi u sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije. a psihiĉki odnos na krivnju ili vinost. Bez uraĉunljivosti i vinosti nema kriviĉne odgovornosti. To ujedno znaĉi da se kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke. Najĉešći primjer kad se navodi da je taj uslov ispunjen. jer kriviĉni zakoni redovno ne poznaju pojam produţenog kriviĉnog djela. jer nam taj subjektivni uslov nije potreban. pa je i kriviĉna odgovornost skup subjektivnih uslova na strani učinioca koji ga označavaju kao uračunljivog i krivog. a neki navode i jedinstvo prostora. Stepenovanje kriviĉne odgovornosti moguće je zbog toga što su moguća stepenovanja elemenata iz kojih se ona sastoji (uraĉunljivost i krivnja). već će ona zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja. 75 WWW. Stepen kriviĉne odgovornosti prva je okolnost koja utiĉe na odmjeravanje kazne. kriviĉno odgovoran je uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Uraĉunljivost i vinost kao elementi kriviĉne odgovornosti su subjektivnog karaktera.

To bi znaĉilo da su neki ljudi unaprijed prema svojim fiziološkim. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni determinizam. s tim da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreĊenih motiva koji djeluju na njegovu volju. Indeterministiĉko shvatanje Apsolutni indeterminizam potiĉe iz klasiĉne škole kriviĉnog prava i dominirao je u kriviĉnopravnoj teoriji 19. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano. Ista podjela vaţi i za determinizam. jer se njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Relativni indeterminizam razvijali su teoretiĉari neoklasiĉne školee krajem 19. Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošću volje dijele se na indeterministiĉka i deterministiĉka. biološkim ili psihološkim osobinama predodreĊeni za vršenje kriviĉnih djela. onda se moţe reći da se jedina razlika izmeĊu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju slobodnije formiranje karaktera. dok drugi kaţu da je karakter ĉovjeka unaprijed strogo determiniran. Ĉovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utiĉu na donošenje ljudske odluke. Relativni determinizam su razvijali teoretiĉari njemaĉke sociološke škole i prema tom shvatanju se uzima da je volja uslovljena iskljuĉivo okolinom i liĉnošću ĉovjeka.COM Kod starijih maloljetnika.BH-PRAVNICI.WWW.vijeka. 76 WWW. Shvatanja koja uopće ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraĉunljivosti nazivaju se indiferentistiĉka. On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih uticaja.vijeka. i u prvoj polovini 20. pa ĉak i sluĉajno. Deterministiĉko shvatanje Apsolutni determinizam razvijali su teoretiĉari antropološke i italijanske pozitivne škole.COM . odnosno njegovim karakterom koji se formira pod uticajem okoline. u kriviĉnopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna shvatanja. Osnovna razlika izmeĊu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice indeterminizma konstruišu kriviĉnu odgovornost na moralnoj odgovornosti. pa ĉak i od pobuda ili motiva.BH-PRAVNICI. Zajedniĉko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaĉaj karaktera ĉovjeka za donošenje odluka. a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom pribliţili. Uzima se da je volja potĉinjena zakonima kauzaliteta. Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje. URAČUNLJIVOST OSNOV URAĈUNLJIVOSTI Opće napomene o osnovu uraĉunljivosti U odgovoru na pitanje šta je osnov uraĉunljivosti. Prema njima se potpuno negira sloboda volje. pa je svaka pojedinaĉna odluka ĉovjeka unaprijed data ili odreĊena. a drugo shvatanje pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraĉunljivosti. a deterministi na socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. pored uraĉunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreĊenog stepena njihove duševne razvijenosti koji omogućava da maloljetnik shvati znaĉaj svog djela i da upravlja svojim postupcima.

1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod. privremene duševne poremećenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja. Po njima se uraĉunljivost sastoji u sposobnosti rasuĊivanja ili u svijesti o stvarnom i pravnom znaĉaju preduzete radnje. Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija. nesmetano i potpuno shvata znaĉaj svojih radnji i da upravlja svojim postupcima. Ta dva metoda su meĊusobno nuţno vezana jer se pri ustanovljavanju kriviĉne neuraĉunljivosti mora putvrditi da su psihiĉke smetnje nastale usljed nenormalnog (neredovnog) psihiĉkog stanja. Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrĊivanju neuraĉunljivosti: eciološki (biološki) i psihološki. mješoviti ili psihološko-biološki. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljuĉenja uraĉunljivosti. Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti ispoljava alternativno: ili u nemogućnosti shvatanja znaĉaja djela. 3.BH-PRAVNICI. To znaĉi da kod pojedinca postoji mogućnost da on pravilno shvati zbivanja u sebi i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogućnošću poduzima takve radnje koje odgovaraju svjesno postavljenim ciljevima. Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihiĉka stanja. UtvrĊivanje neuraĉunljivosti po Kriviĉnom zakonu FBiH Naš KZ (ĉl. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci prihvata se shvatanje da se kao osnov uraĉunljivosti odreĊuje psihiĉko stanje u kome postoji mogućnost za svjesno djelovanje ĉovjeka. Po ovom metodu ne traţi se da se utvrĊuju i ta nenormalna stanja kao uzroĉnici smetnji. a psihološkim kriterijem se utvrĊuje iskljuĉenje onih psihiĉkih funkcija na kojima se zasniva uraĉunljivost (rasuĊivanje i odluĉivanje).13 st. eciološki ili biološki. Prema psihološkom metodu utvrĊivanje neuraĉunljivosti svodi se na utvrĊivanje prisustva odreĊenih psihiĉkih smetnji. Smatra se da takva mogućnost postoji kod svakog onog pojedinca kod kojeg postoji mogućnost da praivlno. pri ĉemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiĉkih funkcija. Prema odredbi KZ. Psihološki metod sagledan krroz definiciju neuraĉunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrĊivanje nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela ili na nemogućnost upravljanja svojim postupcima. što se svodi na moć potpunog rasuĊivanja i odluĉivanja. Nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost shvatanja znaĉaja svog djela naziva se 77 WWW. To su: 1. nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti. kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u saglasnosti sa tom svojom sviješću. 2.WWW. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiĉkih stanja. Oni uraĉunljivost odreĊuju ĉisto psihološki. UTVRĐIVANJE NEURAĈUNLJIVOSTI Metodi utvrĊivanja neuraĉunljivosti U kriviĉnopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomoću kojih se utvrĊuje da li je neki uĉinilac kriviĉnog djela neuraĉunljiv. ili u nemogućnosti upravljanja svojim postupcima.COM Indiferencistiĉko shvatanje Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaĉajnom za osnovu uraĉunljivosti.BH-PRAVNICI. psihološki.COM .

stres. mišljenja. 78 WWW. koje nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroĊene ili steĉene u najranijem djetinjstvu. S obzirom na uzroĉnike. već samo izuzetno. oboljenja mozga. on bude uraĉunljiv u odnosu na ubistvo ili kraĊu. Biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti generalno se naziva duševna poremećenost. za iskljuĉenje uraĉunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan oblik duševne poremećenosti iz biološkog osnova (npr.BH-PRAVNICI. pamćenja.trajna duševna bolest) i jedan alternativno postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr. koji izvrši više kriviĉnih djela u sticaju.uvredu.privremena duševna bolest.COM . . a u odnosu na druga djela smanjeno uraĉunljiv ili potpuno neuraĉunljiv. Ocjenjivanje uraĉunljivosti prema vremenu izvršenja kriviĉnog djela i konkretnom kriviĉnom djelu Procjena uraĉunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje.nemogućnost shvatanja znaĉaja djela). Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u zakonu. b) duševne poremećenosti usljed oštećenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS). kod kojih ne mogu da se utvrde promjene ni na mozgu ni na nervnom sistemu. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju znaĉaj sa materijalno-pravnog aspekta.privremena duševna poremećenost. Iskljuĉenje uraĉunljivosti utvrĊuje se na naĉin da se prije svega utvrĊuje prisustvo nekog oblika duševne poremećenosti kod uĉinioca koja se javlja kao uzrok nemogućnosti rasuĊivanja ili nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela.mehaniĉke povrede. . procjena uraĉunljivosti u kriviĉnom postupku ne vrši se redovno. S obzirom na to. Uraĉunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivično djelo. bude u odnosu na neka od tih djela uraĉunljiv. ali da ne bude uraĉunljiv u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo (npr. rasuĊivanja itd. nisu iskljuĉene ni situacije da isti uĉinilac. To znaĉi da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraĉunljiva u odnosu na jedno djelo. nasljedstvo. oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem itd) ili egzogene prirode (npr. kad postoji sumnja da kod uĉinioca postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremećenosti. šok. a da pritom bude uraĉunljiva u odnosu na drugo kriviĉno djelo. s tim da je i taj osnov u našem zakonu alternativno postavljen: . opaţanja. Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao ĉovjek duševno normalan. već dolazi do ispoljavanja raznih poremećenosti nagona. DUŠEVNA POREMEĆENOST Pojam i klasifikacija duševnih poremećenosti Pod pojmom duševne poremećenosti ili psihiĉke poremećenosti podrazumijeva se takvo psihiĉko stanje ĉovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihiĉki procesi. Uzroci duševnih poremećenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr. Tako npr. nepruţanje pomoći itd). c) duševne poremećenosti usljed endogenih oboljenja.BH-PRAVNICI.trajna duševna bolest. nije iskljuĉeno da kad je u pitanju uĉinilac zaostalog duševnog razvoja.WWW. povreda zametka. . a ne procjenjuje se generalno.COM nedostatak intelektualne moći. dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat itd). a nemogućnost odluĉivanja ili nemogućnost upravljanja svojim postupcima naziva se nedostatak voluntaristiĉke moći. duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe: a) slaboumnosti.zaostali duševni razvoj. emocionalnosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) psihopatije, ustvari graniĉni sluĉajevi izmeĊu zdravog i duševno poremećenog ĉovjeka. S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe: a) duševna zaostalost (oligophrenia); b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremećaji i c) zaostali duševni razvoj. Prema zakonskoj odredbi (ĉl.13 st.1) kao biološke osnove iskljuĉenja uraĉunljivosti postavljene su duševna bolest, privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne poremećenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne i privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera. Privremena duševna poremećenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera). Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremećenost. Ona je privremena, ali u takvim sluĉajevima osnov za neuraĉunljivost nije privremena duševna poremećenost, već duševna bolest. Trajna i privremena duševna oboljenja Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod trajnim duševnim oboljenjima podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogućnost ozdravljenja. Kod tih bolesti ne javljaju se periodi duševnog zdravlja, već to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija). Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogućnost, pa ĉak i vjerovatnoća da se to oboljenje moţe izlijeĉiti ili barem zalijeĉiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona koja se javljaju povremeno i razvijaju u odreĊenim intervalima, kao npr. maniĉno-depresivna psihoza, gdje se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeĊu njih postoji odreĊeni slobodni interval. U takvom sluĉaju, u periodima slobodnog intervala uĉinilac se moţe smatrati duševno zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju bolesti mozga, odnosno centralnog nervnog sistema. Psihopatije Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno oboljenje. Kod njih se nastranost ispoljava na podruĉju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u stanju da svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko utiĉu na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na van jske nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu praćene odgovarajućim intelektualnim sposobnostima. Psihopate su redovno uraĉunljivi, a zbog toga i kriviĉno odgovorni. MeĊutim, i kod njih mogu da se jave prolazna psihiĉka stanja koja su sliĉna psihotiĉnim stanjima kod duševnih oboljenja. Neuraĉunljivost bi kod njih mogla biti iskljuĉena samo u takvim sluĉajevima, jer se moţe izjednaĉiti sa duševnim oboljenjima. Privremena duševna poremećenost Privremene duševne poremećenosti nisu duševna oboljenja. To su prolazna psihiĉka stanja koja mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju poremećaji psihiĉkih funkcija, posebno svijesti, koji mogu dostići i toliki stepen da onemogućavaju shvatanje znaĉaja uĉinjenog djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe usljed mjeseĉarstva, hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniĉkih povreda mozga, usljed gušenja, trovanja itd. Za kriviĉno pravo poseban znaĉaj imaju akutna trovanja alkoholom, a u posljednje vrijeme i dejstvo opojnih droga.

79

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremećenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao što su snaţna uzbuĊenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremećenost moţe da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljuĉuje mogućnost shvatanja znaĉaja takvog djela ili mogućnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroĉito dolaze u obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihiĉke procese, a to su afekti koji dovode do tzv.šoka. Zaostali duševni razvoj Zaostali duševni razvoj je psihiĉko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljuĉeno, ili u velikoj mjeri oteţano rasuĊivanje i odluĉivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiĉkog aparata. Zaostali duševni razvoj ima sliĉnosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najĉešće radi o stanju ĉiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiĉkog aparata uzrokovana je oboljenjem ili povredom mozga dok se dijete još nalazi u majĉinoj utrobi, zatim u vrijeme poroĊ aja ili u prvim danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiĉkog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih ĉula, kao što je gluhonijemost. Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihiĉke poremećenosti i koji je biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti onih lica koja su neznatnije prekoraĉila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno razvila, zbog nekih svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u kojoj su odrastala, a koje su negativno uticale na njihov psihiĉki razvoj. Kod takvih lica radi se o tome da je stepen njihove duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali njiovo stanje nije identiĉno sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog toga nepotpuna duševna razvijenost kod mlaĊih punoljetnih osoba nije osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti. MeĊutim, ukoliko se ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviĊa da se i prema takvim licima mogu primijeniti odreĊene vaspitne mjere kao kriviĉne sankcije koje su namijenjene iskljuĉivo za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. MOGUĆNOST RASUĐIVANJA I ODLUĈIVANJA Za iskljuĉenje uraĉunljivosti, a time i kriviĉne odgovornosti, pored nekog oblika duševne poremećenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljuĉena mogunost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Mogućnost rasuĊivanja u kriviĉnom zakonu oznaĉena je kao mogućnost shvatanja znaĉaja uĉinjenog djela, a mogućnost odluĉivanja je oznaĉena kao mogućnost upravljanja svojim postupcima. Znaĉaj djela i mogućnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraĉunljivosti) U kriviĉnopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuĊivanja, odnosno pod pojmom shvatanja znaĉaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja, pravnog ili društvenog znaĉaja djela. Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja djela, što znaĉi da shvatanje stvarnih okolnosti uĉinjenog djela u smislu da kod uĉinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se podrazumijeva i mogućnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod uĉinioca ne postoji mogućnost shvatanja stvarnog znaĉaja djela (ako ne postoji mogućnost svijesti o onome što ĉini i šta će tom ĉinidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogućnost da takav uĉinilac shvati ni pravni ni društveni znaĉaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihiĉki proces.

80

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za uraĉunljivost se takoĊer zahtijeva da uĉinilac ima mogućnost da ocijeni socijalni (društveni) znaĉaj uĉinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo, da li je štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraĉunljivost je dakle bitno da se utvrdi da je psihiĉko stanje uĉinioca takvo da mu omogućava da pravilno ocijeni društveni znaĉaj djela. Mada je većina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraĉunjivost je irelevantno da li za uĉinioca postoji mogunost ocjene znaĉaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz toga proizilazi da postojanje uraĉunljivosti kod uĉinioca ne traţi mogućnost shvatanja pravnog znaĉaja djela niti mogućnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela. Kod uraĉunljivosti je bitno da se utvrdi da je uĉinilac imao mogućnost da shvati značaj učinjenog djela, pri ĉemu nije potrebno da se u postupku utvrĊuje da li je on i u konkretnom sluĉaju iskoristio tu svoju mogućnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihiĉki normalan ĉovjek prije izvršenja djela zaista i koristio tu svoju psihiĉku mogućnost. Za uraĉunljivost je dakle dovoljna sama mogućnost rasuĊivanja, pri ĉemu je nebitno da li je konkretni uĉinilac pri izvršenju konkretnog djela i rasuĊivao o njegovom znaĉaju. Mogućnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraĉunljivosti) Pored toga što se za uraĉunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremećenosti uz mogućnost shvatanja znaĉaja svog djela, to još uvijek ne znaĉi da je to lice potpuno uraĉunljivo. Pored navedenih elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odluĉuje ili da je imalo mogućnost da upravlja svojim postupcima. Mogućnost rasuĊivanja i mogućnost odluĉivanja kao samostalne psihiĉke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da neko lice posjeduje mogućnost odluĉivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogućnost rasuĊivanja. Iako svakom odluĉivanju po pravilu prethodi rasuĊivanje, ipak su moguće takve situacije da je kod uĉinioca prisutna mogućnost rasuĊivanja, a da je iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Uvaţavajući mogućnost postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije psihiĉke funkcije postavio u alternativi (nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost odluĉivanja). Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi se postigao odreĊeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija: 1. Pripremni, koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuĊivanje razliĉitih mogućnosti, unutrašnja borba motiva, izbor naĉina djelovanja itd. 2. Realizacija donesene odluke. Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihiĉki proces savladavanja unutrašnjih i vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškoće svode se na savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreĊenih sredstava, uklanjanje mehaniĉkih prepreka itd. Mada emocije po našem zakonu nisu element uraĉunljivosti, one su ipak znaĉajne i u kriviĉnom pravu zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaĉi ljudskih radnji, ili se javljaju kao stimulativni faktor voljnih radnji ĉovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuĊivanja su ĉesto u situaciji da uz snaţan voljni napor savladavaju emocije i nagone koji utiĉu na donošenje odluke.

BITNO SMANJENA URAĈUNLJIVOST Postojanje smanjene uraĉunljivosti

81

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prigovor samovolje i nesigurnosti takoĊer se otklanja na naĉin da vještak po svojoj osnovnoj funkciji (dijagnoza i prognoza) treba da završi svoj posao.BH-PRAVNICI. pa bi svojom nepreciznošću otvarao put zloupotrebi. jer je vladalo mišljenje da se uraĉunljivost kao kategorija kriviĉne odgovornosti ne moţe stepenovati. Prema odredbi ĉl. Pojam smanjene uraĉunljivosti je neprecizan.COM . Prigovori koji su upućivani pojmu smanjene uraĉunljivosti su slijedeći: 1. 82 WWW. Uloga psihijatara je samo u tome da oni svojim struĉnim znanjem trebaju pomoći sudu u donošenju odluke. a ni u kom sluĉaju da preuzmu funkciju suda. 2. tj. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije kriviĉnog prava” u smislu da sudovi zbog nedovoljnog struĉnog znanja neće biti u mogućnosti da pravilno ocijene stepen uraĉunljivosti lica. institut bitno smanjene uraĉunljivosti ima svog smisla jer odgovara realnosti ţivota (izmeĊu uraĉunljivih i neuraĉunljivih lica stoji ĉitav niz prelaznih stanja smanjene uraĉunljivosti). u kome uĉinilac nije ni potpuno uraĉunljiv ni potpuno neuraĉunljiv.WWW. bitno smanjena uračunljivost predstavlja poseban fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. 4. ĉime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra. Na takav zakljuĉak ukazuje razvoj psihijatrije.donošenja odluka meĊu koje spada i odluka o uraĉunljivosti.BH-PRAVNICI. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. bitno smanjena uraĉunljivost postoji kada je kod uĉinioca kriviĉnog djela sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed duševne bolesti. Pojam smanjene uraĉunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraĉunljiva. već da se svi uĉinioci kriviĉnih djela mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive. samovolji i nesigurnosti u sudskoj praksi. Pojam smanjene uraĉunljivosti nema smisla jer se uraĉunljivost ne moţe stepenovati. 3. Prigovor nepreciznosti otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne postoje posebni problemi da se utvrdi i neko od prelaznih stanja. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉita shvatanja o tome da li je kriviĉnom pravu potreban pojam bitno smanjene uraĉunljivosti ili ne. Navedenim prigovorima klasiĉne škole slijede i kontraargumenti: 1. nešto teţi kod utvrĊivanja smanjene uraĉunljivosti nego kod utvrĊivanja stanja potpune uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti.2 KZ FBiH. istina. Prema teoriji njemaĉke sociološke škole. ali se može blaže kazniti. već će to ĉiniti psihijatri. Prema tome. Prigovor “psihijatrizacije kriviĉnog prava” otklanja se na naĉin da sud mora zadrţati svoju funkciju suĊenja. jer je ĉinjenica da ta prelazna stanja i postoje. institut bitno smanjene uraĉunljivosti je nepotreban. kao i da se smanjeno uraĉunljiva lica proglašavaju za potpuno duševno zdrava. koji je.COM Pored uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti kao stanja koja su znaĉajna za postojanje ili nepostojanje kriviĉne odgovornosti. Takvo stanje se naziva stanje bitno smanjene uraĉunljivosti.13 st. 2. 3. Prema teoriji klasiĉne škole. Uĉinilac koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv jeste krivično odgovoran. 4. Uĉinioci se ne mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive jer je realnost ţivota takva da izmeĊu ta 2 krajnja stanja postoji ĉitav niz prelaznih stadija. u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje.

Da mu za uĉinjeno djelo odmjeri kaznu u granicama koje su propisane Zakonom.BH-PRAVNICI. To znaĉi da se ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni. s tim da im se stanje bitno smanjene uraĉunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne. To znaĉi da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno uračunljivi. seksualnog integriteta ili imovine ukoliko bude pušten na slobodu (ĉ l.13 st. Kao i uraĉunljivost.42. dok je kod bitno smanjene uraĉunljivosti mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja samo bitno smanjena.WWW. a bitno smanjena uraĉunljivost ne. Slijedi zakljuĉak da maloljetni učinioci krivičnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti ili uraĉunljivi ili neuraĉunljivi. 2. Kod bitno smanjene uraĉunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremećenosti koja se traţe i kod neuraĉunljivosti (duševna bolest. Pored kazne.2) predviĊa fakultativno i ograniĉeno ublaţavanje kazne uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ograniĉenjima koja su propisana u ĉl. odnosno neuraĉunljivost uopće. 83 WWW. UtvrĊivanje bitno smanjene uraĉunljivosti Bitno smanjena uraĉunljivost utvrĊuje se na isti naĉin kao i uraĉunljivost. već se to pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti konkretnog sluĉaja.BH-PRAVNICI. Kriviĉni zakon ne sadrţi nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraĉunljivosti. Naš zakonodavac (ĉl. i bitno smanjena uraĉunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. ako sud utvrdi da bi takav uĉinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela. Lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću su kriviĉno odgovorna.COM U savremenom kriviĉnom pravu i kriviĉnom zakonodavstvu danas je prihvaćen pojam smanjene uraĉunljivosti.63). Razlog tome je što bi kod maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni. U pogledu kaţnjavanja Zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Potpuna neuraĉunljivost iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. MeĊutim. mogla krajnje negativno djelovati na njegov dalji psihiĉki razvoj. zaostali duševni razvoj). Smanjena uraĉunljivost i maloljetstvo Bitno smanjena uraĉunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti. primjena makar i blage kazne kao kriviĉne sankcije (bitno smanjena uraĉunljivost vodi kriviĉnoj odgovornosti i kaţnjivosti). Dakle. a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno kriviĉno djelo. formiranje karaktera i njegov ukupan budući ţivot. za postojanje bitno smanjene uraĉunljivosti neophodno je da mogućnost psihiĉkih funkcija padne ispod odreĊenog stepena. privremena duševna poremećenost. Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se u tome što je kod neuraĉunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja potpuno iskljuĉena. Kriviĉna odgovornost i primjena kriviĉnih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se i u kriviĉnopravnom dejstvu. takvom uĉiniocu se moţe izreći i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Ni zakon ni kriviĉnopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva dostignut. razlika je iskljuĉivo u psihiĉkim elementima.COM .

To znaĉi da naše kriviĉno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviĉna odgovornost za djelo poĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti.ona koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela. nuţna je uraĉunljivost u vrijeme preduzimanja radnje. ili se ta uraĉunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom se uĉinilac dovodi u stanje neuraĉunljivosti. a prethodna radnja smatra se samo kao pripremna radnja. ali ne i u izvoĊenju. traţi samo da su oni ostvarili uzrok posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu.COM . Ranija zakonodavstva nisu sadrţavala posebne odredbe o tome. izriĉito predviĊaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu odgovornosti i kaţnjivosti za takva kriviĉna djela.COM Dakle. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i u tom sluĉaju treba procjenjivati uraĉunljivost uĉinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. a on se odnosi na one situacije kada se uĉinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima. Odgovornost za actiones liberae in causa U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela.WWW. smatrajući da ta mogućnost bolje odgovara individualizaciji kazne. Drugo shvatanje. ali nova zakonodavstva u koja spada i naše.. kao što u nekim sluĉajevima posredni izvršilac koristi druge. Po odredbi ĉl. droga ili na drugi naĉin doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela 84 WWW. Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po općim principima o kriviĉnoj odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. iako je bio svjestan ili je mogao i morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poĉiniti kriviĉno djelo. Preovladava zapravo shvatanje da kod actiones liberae in causa uĉinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. . neposredne izvršioce u ostvarenju svog kriviĉnog djela.3 KZ FBiH.ona kod kojih je odgovornost ograniĉena samo na sluĉaj ako je privremena duševna poremećenost izazvana u namjeri da se u neuraĉunljivom stanju uĉini kriviĉno djelo. Takav učinilac je krivično odgovoran.BH-PRAVNICI. koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu. ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica jedne prethodne radnje u odnosu na koju je uĉinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata.ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela. Takva djela se nazivaju actiones liberae in causa. kriviĉno je odgovoran uĉinilac kriviĉnog djela koji je upotrebom alkohola. Kriviĉna zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na: . U tom pogledu postojala su 2 shvatanja. Prema prvom. U tom smislu kriviĉno pravo poznaje jedan jedini izuzetak. ACTIONES LIBERAE IN CAUSA Pojam actiones liberae in causa Neuraĉunljivost moţe biti osnov iskljuĉenja kriviĉne odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne. pri ĉemu je dovoĊenje sebe u stanje neuraĉunljivosti uzrok posljedice. što oznaĉava radnje koje su slobodne u odluci.13 st. .

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema kriviĉnom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviĊa i kriviĉnu odgovornost za nehat. Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljuĉiti: 1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti koja bi za ta djela postojala primjenom općih principa po kriviĉnoj odgovornosti. To znaĉi da se postavlja zahtjev uraĉunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je uĉinilac sebe doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge strane, zahtijeva se krivnja uĉinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega postoji umišljaj (bio je svjestan ili je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti kriviĉno djelo, pa je to htio ili je na to pristao), ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni ili nesvjesni); 2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a za nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviĊena odgovornost za ta djela uĉinjena iz nehata; 3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna obiljeţja kriviĉnog djela, pri ĉemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na pojedinosti. Actiones liberae in causa i smanjena uraĉunljivost Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim sluĉajevima treba uvaţiti stanje smanjene uraĉunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogućnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da bitno smanjena uraĉunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se mora prihvatiti da stanje bitno smanjene uraĉunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne. Razlog tome je što potpuna neuraĉunljivost ovdje ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, pa nema ni razloga da se ublaţi kazna uĉiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraĉunljiv.

VINOST
OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI Odnos prouzrokovanja i vinosti Uĉinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti uslovi su prije svega da se radi o uraĉunljivom uĉiniocu, a zatim i o uĉiniocu koji prema uĉinjenom djelu ima odreĊeni psihiĉki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što ĉini i da je to htio. To znaĉi da kriviĉno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj uĉinilac kriviĉnog djela koji je u vrijeme izvršenja bio uraĉunljiv i koji je prema djelu imao odreĊeni psihiĉki odnos koji je izraţen u preduzimanju svjesne i voljne djelatnosti. Ne moţe biti kriviĉno odgovoran uĉinilac bez tog odreĊenog psihiĉkog, subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaĉi da kod uĉinioca moţe postojati uraĉunljivost, ali uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog unutarnjeg odnosa prema djelu, onda nema kriviĉne odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu objektivnih i subjektivnih elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom jedinstvu leţi opravdanje i cjelishodnost te društvene represije.

85

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti na osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem objektivne odgovornosti prema kome uĉinilac odgovara za ono što je stvarno uĉinio, potpuno neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njeg ov subjektivni odnos prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne odgovornosti u prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u kriviĉnom pravu postao dominantan sistem subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše kriviĉno zakonodavstvo, koje ne dozvoljava mogućnost objektivne odgovornosti. Vinost kao psihiĉki odnos Vinost ili krivnja je skup psihičkih odnosa učinioca prema učinjenom djelu koji se izražavaju u njegovoj svijesti i volji. Ako se kriviĉno djelo shvata u njegovom objektivno-subjektivnom smislu, vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se kriviĉno djelo shvata u objektivnom smislu, vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviĉne odgovornosti. Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je uĉinilac svjestan svog djela, da li hoće to djelo. Element svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraĉunljivosti i kod vinosti. Kod uraĉunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se uĉinilac nalazio, on uopće mogao biti svjestan znaĉaja svog djela i da li je uopće mogao upravljati svojim postupcima u vrijeme izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom sluĉaju uĉinilac bio svjestan svog djela i da li je to djelo htio. Kod uraĉunljivosti se ispituje ispravnost učiniočevog psihičkog aparata, a kod vinosti se ispituje njegov psihički odnos prema djelu. Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, već se ona u svakom sluĉaju mora utvrditi. Pretpostaviti postojanje vinosti znaĉi ustvari negirati vinost kao uslov kriviĉne odgovornosti. U kriviĉnom pravu nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u trenutku kad je kriviĉno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji, ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji. Naše kriviĉno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg kriviĉnog prava je princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi ĉl.12 st.1 prema kojoj je kriviĉno odgovoran samo onaj uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Pri tome, kriv je onaj uĉinilac koji je kriviĉno djelo izvršio s umišljajem (ĉl.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj uĉinilac koji je djelo izvršio iz nehata, ali samo onda kad to zakon izriĉito odreĊuje. Glavna shvatanja pojma vinosti U odreĊivanju pojma vinosti u kriviĉnopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su psihološko i normativno shvatanje. Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje je do poĉetka 20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u kriviĉnom pravu i njegov znaĉaj ogleda se u tome što je po njemu i u kriviĉnopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne odgovornosti uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo. Poĉetkom 20.vijeka u kriviĉnopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To shvatanje se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i ĉisto normativno shvatanje. Prema psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam uĉinilac svoje djelo ocijenio kao djelo protivno pravu. To znaĉi da krivnja postoji u sluĉaju kad je uĉiinlac bio svjestan

86

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost sadrţi i psihološke i normativne elemente. Prema čistom normativnom shvatanju, krivnja se procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da se ona najĉešće ne moţe procijeniti subjektivno. Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o tome da li se neki uĉinilac kriviĉnog djela moţe pravno prekoriti za uĉinjeno djelo, odnosno da li mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od psihološko-normativnog shvatanja ne donosi sam uĉinilac, već to ĉine treća lica, a to je sudsko vijeće koje odluĉuje o uĉinioĉevoj kriviĉnoj odgovornosti. U našoj kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreĊeni psihiĉki odnos uĉinioca prema uĉinjenom djelu. Taj psihiĉki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogućnosti postojanja odreĊenih unutarnjih psihiĉkih procesa na osnovu odreĊenog psihiĉkog stanja, tj. na osnovu uraĉunljivosti. Vinost kao psihiĉki odnos prema uĉinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno kriviĉno djelo, a ne u vezi sa karakterom uĉinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd. Vinost (krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat kao izuzetan i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviĉne odgovornosti. Iako na strani uĉnioca mogu postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta utvrĊivanja krivnje, već samo mogu imati znaĉaja na planu odmjeravanja kazne. To znaĉi da naša teorija i zakonodavstvo krivnju odreĊuju psihološki, ne prihvatajući normativne elemente kao elemente krivnje. Nije dozvoljeno proširivati krivnju, a time i kriviĉnu odgovornost izvan ta dva oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se tvrditi da nema krivnje u sluĉaju da na strani uĉinioca postoji umišljaj ili nehat. Svijest i volja uĉinioca, kao osnovni elementi krivnje, ĉine suštinu psihiĉkog odnosa uĉnioca prema djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogućnosti njenog postojanja, predstavlja zajedniĉki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristiĉki ili voljni element javlja se samo kod umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogućnost da svijest moţe da obuhvata sve stvarne okolnosti uĉinjenog djela. Pritom se kod uĉinioca samo izuzetno traţi svijest o pravnoj normi.

OBLICI VINOSTI
UMIŠLJAJ Pojam i elementi umišljaja Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviĉna djela uĉinjena sa umišljajem uvijek se kaţnjava, a za kriviĉna djela izvršena iz nehata uĉinilac se kaţnjava samo onda kad je zakonom izriĉito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉiti pristupi pojmovnom odreĊivanju tih oblika krivnje. Prema psihološkom shvatanju, umišljaj se odreĊuje iskljuĉivo na osnovu psihiĉkog odnosa uĉinioca prema uĉinjenom djelu. MeĊutim, odreĊujući u ĉemu se sastoji taj ps ihiĉki odnos, pristalice psihološkog shvatanja razliĉito odreĊuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju teoriju predstave (tzv.intelektualistiĉka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristiĉka teorija). Prema teoriji predstave, smatra se da umišljaj postoji ako je uĉinilac predvidio posljedicu svoje radnje. To znaĉi da je kod uĉinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju će prouzrokovati njegova radnja. Suština teorije predstave ogleda se u tome da je uĉinilac posljedicu samo predvidio, pri ĉemu za postojanje umišljaja nije bitno da li je učinilac i htio nastupanje posljedice.

87

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je učinilac htio posljedicu. Pritom uopće nije bitno predviĊanje nastupa posljedice. To znaĉi da prema teoriji volje umišljaj ne moţe postojati u sluĉaju kad je uĉinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio. Obje ove teorije u svom ĉistom obliku dovode do nelogiĉnih rješenja, te je izlaz pronaĊen u kompromisu, u smislu odstupanja od ĉistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja. Prema odredbi ĉl.14 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje (eventualni umišljaj). Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljuĉivo usvojio ni teoriju predstave niti teoriju volje, već obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoĊer je vidljivo da zakonodavac nije u potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, već je odredio samo donju i gornju granicu tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomoću nje razgraniĉava umišljaj kao teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje. Elementi direktnog i eventualnog umišljaja Naš kriviĉni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja: direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (dakle i element svijesti i element volje pozitivno odreĊen). Eventualni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element svijesti i element volje takoĊer pozitivno odreĊeni). I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se reći da je to psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u svijesti uĉinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim okolnostima djela) i volji uĉinioca da uĉini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni elementi, a elementi volje voluntaristiĉki elementi. Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest uĉinioca o posljedici koju će prouzrokovati svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima kriviĉnog djela. Njegova svijest moţe biti takva da kod uĉinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali ta svijest moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogućnost. Voluntaristiĉki element umišljaja upućuje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem posljedice, odnosno ostvarenjem kriviĉnog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razliĉitog stepena, od kojih su bitna 2 za razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaĉi stepen saglašavanja postoji kod direktnog umišljaja, gdje uĉinilac hoće posljedicu, odnosno izvršenje djela, u odnosu na eventualni umišljaj, gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U svim sluĉajevima gdje se volja uĉinioca izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje se saglašavanje sastoji u pristajanju na posljedicu postoji eventualni umišljaj. Htijenje posljedice Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke karakteristiĉne situacije kada se sa sigurnošću uzima da je uĉinilac htio posljedicu, odnosno izvršenje kriviĉnog djela. To su slijedeće situacije:

88

WWW.BH-PRAVNICI.COM

ugovor. vrijeme.Frankova formula). isprava itd.uzgredna posljedica (npr. Uĉinilac je posljedicu htio i u sluĉaju ako je posljedica sredstvo za postizanje svrhe (npr. Prema toj formuli. Na osnovu te formule vrši se razgraniĉenje izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. . Stvarna obiljeţja kriviĉnog djela mogu biti fiziĉke i pravne pojave. brak. To su modaliteti radnje izvršenja kao što su: sredstvo izvršenja. tuĊa pokretna stvar je obiljeţje djela. kod kraĊe. 3. D.BH-PRAVNICI. E. To znaĉi da su stvarna obiljeţja fiziĉke i pravne ĉinjenice kao npr. pravno svojstvo. Svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela. liĉni odnos. a uĉinilac je svjestan da posljedica mora nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba). Zbog toga je za umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna: .ubistvo radi nasljeĊa – nasljeĊe je svrha. a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u sluĉaju da je posljedicu predvidio kao sigurnu. neko subjektivno pravo itd. 89 WWW. liĉna okolnost.BH-PRAVNICI. a pritom kod uĉinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreĊeno u graĊanskom pravu. mjesto itd. svjestan da će i dijete usljed postojećih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege). Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja. Obiljeţja kriviĉnog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica kriviĉnog djela. liĉno svojstvo. Pristajanje na posljedicu Jedno od spornih pitanja u kriviĉnopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošću moţe ustvrditi da je uĉinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije uzima shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv.svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira radnja izvršenja.COM 1.WWW. pristajanje na posljedicu kod eventualnog umišljaja postoji u slučaju kada se učinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljedicu predvidio kao izvjesnu. 4.svijest o posljedici . 2. ubistvo iz bezobzirne osvete itd). osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B. naĉin. stvar. kao što je npr. Svrha je ubistvo osobe B. Uĉinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da će izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po ostvarenju njegove svrhe. objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava. Za umišljaj uĉinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih ĉinjenica u vanjskom svijetu. Tako npr.COM . ubistvo iz ljubomore. Pored toga. ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima kriviĉni zakon kod razliĉitih kriviĉnih djela konkretizira tu radnju. protivpravnost itd. Frankova formula ima jedan krupan nedostatak. a sredstvo je ubistvo). (npr. s tim da su se u istoj prostoriji nalazile i osobe C. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svjestan da će se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv. pri ĉemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te ĉinjenice podvode. pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela podrazumijevaju se i sva druga moguća stvarna obiljeţja kao što su npr. To znaĉi da je on odobrio nastupanje te posljedice i saglasio se u formi pristajanja na tu posljedicu. pa se od uĉinioca traţi svijest da on kraĊom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno raspolaganje sa stvari.svijest o uzroĉnoj vezi izmeĊu preduzete radnje i posljedice koja je nastupila. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreĊene svrhe (npr. neko ubije majku koja doji bebu. On se ogleda u tome što je formula zasnovana na jednoj hipotetiĉkoj okolnosti. a ta okolnost praktiĉno se uopće ne moţe utvrditi.

Kod nekih kriviĉnih djela liĉno svojstvo je graĊanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka). a ipak zakljuĉi novi).179). o sigurnosti da ta ĉinjenica postoji. kriviĉno djelo ubistva sa umišljajem će postojati i u onom sluĉaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa umišljajem da ga liši ţivota. MeĊutim. To su tzv.1). odgovorno lice. a neka samo 90 WWW.4).objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. srodnik po krvi u pravoj liniji.kod KD dvobraĉnosti (zna da je već u braku. tako i u odnosu na nku buduću ĉinjenicu.271 st. Tako npr. a nakon toga do opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B.BH-PRAVNICI.COM Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroĉnu vezu izmeĊu te radnje i posljedice koja je nastupila. kod nekih KD liĉno svojstvo je vojno lice (KD protiv oruţanih snaga Federacije). kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreĊeni odnos kao što je npr. liĉna okolnost. Sviješću uĉesnika tuĉe ne mora biti obuhvaćena i ta objektivna okolnost. ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meĊusobnog hrvanja i otimanja.WWW. onda je svijest o njima potrebna samo onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja kriviĉnog djela. To su zapravo objektivne pretpostavke od ĉijeg postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost uĉinioca i zbog toga one ne ulaze u podruĉje vinosti.BH-PRAVNICI. ili kod KD prenošenja spolne bolesti (svijest o liĉnoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti). kod ĉedomorstva – odnos majke prema njenom djetetu itd. kod KD uĉestvovanja u tuĉi uĉinioci odgovaraju za samo uĉestvovanje u fiziĉkom obraĉunu u kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna povreda (ĉl. Tako npr. Primjeri takvih djela su izdavanje ĉeka bez pokrića (ĉl. neka kriviĉna djela se mogu izvršiti samo sa direktnim. Kad je u pitanju umišljajno kriviĉno djelo. To je samo okolnost koja razgraniĉava jedan fiziĉki obraĉun izmeĊu 3 ili više lica na kriviĉno djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira. Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element općeg pojma kriviĉnog djela. za takvo djelo se uvijek odgovara.rodoskrvnjenje. Ta svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogućem nastupanju posljedice usljed preduzete radnje i to u njenom globalu. Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon izriĉito to odreĊivao kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Kod ovakvih kriviĉnih djela za njihovo izvršenje sa umišljajem nije dovoljna uĉinioĉeva svijest o mogućnosti postojanja odreĊene ĉinjenice. Isto tako. gdje uĉinilac izdaje ili stavlja u promet ĉek za koji zna da nma pokriće ili kod KD krivotvorenja novca (ĉl. što znaĉi da bez tih okolnosti nema kriviĉnog djela. ona je kod nekih kriviĉnih djela predviĊena kao obiljeţje bića tih kriviĉnih djela. kao što je lišenje ţivota ili teška tjelesna povreda. Znanje stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela Kod nekih kriviĉnih djela u odredbama se traţi da je uĉinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja bića kriviĉnog djela. tj. kod nekih kriviĉnih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti postoji liĉno svojstvo uĉinioca kao što je sluţbeno lice. Npr. Zakon ni kod jednog kriviĉnog djela ne ograniĉava odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj. kod protivpravnog lišavanja slobode. protivpravnog prekida trudnoće itd). U takvim sluĉajevima od uĉinioca se zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr. Kod tih kriviĉnih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u odnosu na one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja. pri ĉemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o pojedinostima prouzrokovanja. Kada su u pitanju liĉna svojstva ili liĉni odnos. već se traţi svijest o njenoj izvjesnosti. kao npr.COM . Kod nekih kriviĉnih djela odreĊena liĉna okolnost je osnovno obiljeţje kriviĉnog djela. s obzirom na odreĊena obiljeţja bića kriviĉnog djela. To znaĉi da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti potrebu postojanja svijesti u njenom najjaĉem stepenu. neovisno od toga da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. gdje uĉinilac zna da je naĉinjen laţan novac itd. Na kraju treba istaći da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopće bilo kriviĉno d jelo.267 st. U svim tim sluĉajevima svojstvo uĉinioca je osnovno obiljeţje djela.

kod KD kraĊe djelo se ĉini u namjeri da se prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Uĉinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j zapravo jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bića kriviĉnog djela. 91 WWW. Kod nekih kriviĉnih djela zakon odreĊuje da odreĊena radnja sa posljedicom. Kod tih kriviĉnih djela nije dovoljan samo umišljaj. Ako se dokaţe da nema te namjere. Ukoliko bi kod tog kriviĉnog djela uĉinilac postupao sa direktnim umišljajem. Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraĊe postoji i kod utaje. U ovakvim sluĉajevima nije vaţno da li je namjeravani cilj i ostvaren. ne predstavlja dalju posljedicu radnje kriviĉnog djela. U principu. već samo moţe da bude uzet u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne.146). postoje i kriviĉna djela kod kojih cilj. kraĊa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem. hladnokrvno. već se tu traţi i odreĊena namjera uĉinioca. gdje uĉinilac postupa u namjeri rušenja Federacije. Druga razlikovanja umišljaja Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usva ja naš Zakon.BH-PRAVNICI. prevare. Tako npr. Dolus preameditatus postoji u sluĉaju kad je uĉinilac odluku donio nakn duţeg razmišljanja. cilj. kod iznuĊivanja iskaza nije bitno da li je taj iskaz zaista i iznuĊen. Sa namjerom postupa ono lice koje pod dejstvom predstave o cilju preduzima odreĊenu radnju da bi taj cilj ostvario.144) uĉinilac postupa u namjeri da umanji odbrambenu moć Federacije.279. to će se uzeti kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. U našem kriviĉnom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno predviĊen kao pooštravajuća okolnost ni za jedno kriviĉno djelo. već motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost uĉinjenog djela i na opasnost samog uĉinioca.COM . kriviĉnopravna teorija poznaje i druga razlikovanja umišljaja. na mah. koja je predviĊena kao obiljeţje kriviĉnog djela. pobuda Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac kao obiljeţje bića kriviĉnog djela pominje postojanje odreĊene namjere. Dolus repentinus postoji u sluĉaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja.COM sa eventualnim umišljajem. Tako npr. njenog ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd. prema kojem je usmjerena namjera. kvalificirani oblik krivnje. U takvim sluĉajevima umišljaj dobiva jdan teţi. kad je imao dovoljno vremena od donošenja odluke do njene realizacije. Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. Dolus repentinus predviĊen je kod nas kao privilegirajuća okolnost kod kriviĉnog djela ubistva na mah iz ĉl. U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim ili eventualnim umišljajem. ili kod KD terorizma (ĉl. objektivni fiziĉki fenomen koji se kao predstava odraţava u svijesti uĉinioca. trenutno.BH-PRAVNICI. nisu iskljuĉene situacije da su posljedice djela sa eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti uĉinioca takva djela zasluţuju teţe kaţnjavanje. onda bi se radilo o potpuno drugom kriviĉnom djelu. ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren. nesavjesno lijeĉenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. Tako npr. treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bića tog kriviĉnog djela. kod KD podrivanja vojne i odbrambene moći (ĉl. pa u odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. dok se npr. Isto tako. teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj i dolus repentinus – kad se odluka donosi na mah. onda se u tom sluĉaju ne radi o kraĊi.WWW. Tako npr. Cilj je vanjski. iznude itd. MeĊutim.172. već o oduzimanju tuĊe pokretne stvari iz ĉl. MeĊutim. Namjera.

ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti. Okolnost da se radi o profesionalnom nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. odnosno uĉinioĉevo nepristajanje na posljedicu zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopće neće nastupiti ili će je on moći sprijeĉiti. On postoji kada uĉinilac ima svijest o mogućnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te svoje mogućnosti. a prema objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogućnosti.COM NEHAT Pojam i oblici nehata Nehat ili culpa je drugi mogući psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji dovodi do kriviĉne odgovornosit uĉinioca.15 KZ FBiH. Nesvjesni nehat postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da usljed preduzete radnje doĊe do nastupanja posljedice. gdje se radi o nehatu odreĊenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih kada preduzima odreĊene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. Pored svjesnog i nesvjesnog nehata. a kad su u pitanju ista kriviĉna djela. Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja.WWW.BH-PRAVNICI. Za nehat se odgovara samo onda kad je to zakonom izriĉito propisano. kriviĉnopravna teorija poznaje i tzv. krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica.BH-PRAVNICI. kazne za nehatni oblik redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela. odnosno predviĊa mogućnost ispunjenja stvarnih obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. Osnovna razlika izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu. ali se on sa takvom mogućnošću ne saglašava. dok je element volje negativno odreĊen. s tim da je on prema svojim liĉnim svojstvima mogao. na uĉinioĉevom unutrašnjem stavu prema posljedici. tj. Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni. Kod umišljaja uĉinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na posljedicu. s tim da je on olako drţao da će tu posljedicu moći sprijeĉiti ili da ona uopće neće nastupiti. Prema odredbi ĉl. dok je kod svjesnog nehata samo element svijesti pozitivno odreĊen. odnosno 92 WWW. Profesionalni nehat se smatra teţom vrstom nehata. Dakle. Svjesni nehat Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria. jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice uopće neće doći. Kod nehata se uĉinilac uopće ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem kriviĉnog djela. mora obuhvatiti sve one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj. Nesaglašavanje uĉinioca sa posljedicom. Svjesni nehat postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupanja zabranjene posljedice. Na taj naĉin u definiciju nehata unosi se element neopreznosti uĉinioca.profesionalni nehat. svijest uĉinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista. ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. iako naš kriviĉni zakon ne uspostavlja izriĉito veću odgovornost uĉinioca za profesionalni nehat ni kod jednog kriviĉnog djela.COM . odnosno stvarnom obiljeţju kriviĉnog djela. Kod eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreĊeni. tj. Osnov za razgraniĉenje izmeĊu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiĉkim elementima.

Kod umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom. Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreĊen. moţe doći do izbijanja poţara. on se praktiĉno saglašava sa nastupanjem posljedice. odnosno kad nije bio svjestan mogućnosti da su u konkretnom sluĉaju ispunjena stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela. postojao bi svjesni nehat. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan.BH-PRAVNICI. To je tzv.WWW. ali je prije toga oĉistio mjesto loţenja i pripremio pogodna sredstva za gašenje. Sporni granični slučajevi između eventualnog umišljaja i svjesnog nehata uvijek se moraju uzeti kao nehat.BH-PRAVNICI. Nesvjesni nehat Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu. On je kod svjesnog nehata pozitivan. Ako bi u drugom sluĉaju došlo do izbijanja poţara. 93 WWW. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili većeg stepena. Kad je u pitanju neopreznost uĉinioca. jedne prirode je situacija kada uĉinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru. Kod umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane. Sasvim je druga situacija ako uĉinilac u istim okolnostima vremena i mjesta loţi vatru. a kod nesvjesnog negativan. U domaćoj teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se olako drţanje da posljedica neće nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj sluĉajnosti. iako je prema objektivnim okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti svjestan te mogućnosti. Po jednom stanovištu uĉinilac moţe raĉunati na sluĉaj. Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u sluĉaju kad se uĉinilac pouzdava u neke potpuno neodreĊene okolnosti. Razlika izmeĊu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu. ali se on nije saglasio sa posljedicom jer je preduzeo neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da posljedica uopće ne nastupi ili da je on sprijeĉi. ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja. i po intelektualnim i po voljnim elementima. a kod nesvjesnog nehata su obje strane negativno definisane. Kod njega nema svijesti o mogućnosti prouzrokovanja. I svjesni nehat je oblik krivnje. ali već time što je uĉinilac drţao da do posljedice neće doći. U prvom sluĉaju. Iako nema precizne granice izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. Ovo ne znaĉi da tamo gdje nije utvrĊen umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata.pouzdavanje u slučajno izostajanje posljedice.COM . Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje. on je ipak nehatni a ne umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. Ono mora biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na ĉitavom skupu tih okolnosti. U drugom sluĉaju. bez obzira da li je u pitanju htijenje posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje. pa samim tim nema ni njegovog saglašavanja sa posljedicom. pristaje na posljedicu. Tako npr. jer je umišljaj teži oblik krivnje. a ne samo kao vjerovatan. što znaĉi da se i on u svakom slučaju mora dokazati. Ako je u pitanju nepaţnja i neopreznost visokog stepena. to će prije uputiti na zakljuĉivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. dok je element volje u oba sluĉaja negativan. eventualni umišljaj moţe postojati samo u onim sluĉajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti zakljuĉak da se uĉinilac saglasio sa posljedicama. siguran. uĉinilac je takoĊer svjestan moguće posljedice. tj. uĉinilac je svjestan mogućnosti izbijanja poţara i kako ništa konkretno ne preduzima na spreĉavanju. a po drugom se mora oslanjati na konkretnu okolnost. odnosno sa djelom. iako je svjestan da kad to ĉini na takvom mjestu i u ljetno vrijeme. U takvom sluĉaju postoji eventualni umišljaj uĉinioca.COM njegove nepaţnje. to bi moglo znaĉiti da se uĉinilac zapravo saglasio sa posljedicom i da se njegov psihiĉki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju.

onda se utvrĊuje da li je uĉinilac prema svojim osobnim svojstvima to i mogao. 94 WWW. osobna svojstva ili okolnosti pri ĉemu je potpuno nebitna paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti. saobraćaj. Paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti je neko opće mjerilo u odreĊivanju nehata. Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg kriviĉnog prava. Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij. Takve djelatnosti su npr. jer zakonodavac kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti”. U tom smislu nepaţnja uopće i njen stepen mogu se utvrĊivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju. dok kod sluĉaja uĉinilac niti je bio duţan niti je mogao da predvidi takvu mogućnost. culpa levissima – veoma lak nehat. neće postojati nesvjesni nehat ako je uĉinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima mogao da predvidi nastup posljedice. s obzirom na njegove psihiĉke mogućnosti.BH-PRAVNICI. razliĉite opasne djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). dok sluĉaj ne predstavlja oblik krivnje i ne povlaĉi kriviĉnu odgovornost. Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti u datim okolnostima. Nesvjesni nehat neće postojati ni u situaciji kad uĉinilac usljed svojih osobnih svojstava nije mogao predvidjeti mogućnost nastupa posljedice. Nehat bi postojao ako se uĉinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u postojećim okolnostima ponašao svaki prosjeĉan ĉovjek. bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji. Naš KZ u odredbi ĉl. to znaĉi da se nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na liĉnost samog uĉinioca tj.WWW. odnosno nepaţljivosti. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane opreznog ĉovjeka. iako je po paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti na to bio duţan.15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno. culpa levis – laki nehat.COM . Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreĊivanju paţljivosti. Pri tome treba imati u vidu da ĉitav niz raznih djelatnosti zahtijevaju veći ili manji stepen paţljivosti. vrlo naglašene paţljivosti. Zbog te duţnosti i mogućnosti predviĊanja nastupa zabranjene posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje. ali prema paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti nije morao da je predvidi. Tako npr. ali istovremeno i ograniĉavaju.BH-PRAVNICI. Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obiĉnom ţivotu.COM Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i sluĉaja. ili po oba kriterija zajedno. Kod utvrĊivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrĊuje da li je postojala duţnost na predviĊanje posljedice. Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeĉna paţnja kao posebno mjerilo. pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala. u utvrĊivanju nesvjesnog nehata moguća je kombinacija oba kriterija. U kriviĉnopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na: culpa lata – teţak nehat. koji postoji u sluĉaju kada je nastupila posljedica mogla biti predviĊena od svakog prosjeĉnog ĉovjeka. koji predstavlja objektivnu uzroĉnu vezu izmeĊu preduzete radnje i posljedice. lijeĉniĉke intervencije. ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata uĉinilac i mogao i morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice. To znaĉi da se ta dva kriterija meĊusobno dopunjavaju. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane ĉovjeka posebne.

Suština kvalificiranih kriviĉnih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos uĉinioca mora postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla primijeniti teţa kazna.COM .177 st.171 st.16 KZ FBiH.WWW. nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi kako u odnosu na osnovno djelo. osoba A će odgovarati samo za osnovni oblik teške tjelesne povrede (ĉl. moţe se govoriti samo o uĉinioĉevoj odgovornosti za osnovno kriviĉno djelo. onda će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva (ĉl. osoba A će odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu smrću (ĉl. U takvom sluĉaju.320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja i sl).1). koja nakon izvjesnog vremena umre. Po odredbi ĉl. ĉl. Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B. samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje teţe propisane kazne. samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B. TakoĊer postoje situacije kad izvršenje nekog kriviĉnog djela prate posebne okolnosti koje ga ĉine teţim.COM ODGOVORNOST ZA KRIVIĈNA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI NAROĈITOM ODGOVORNOŠĆU Pojam kvalificiranog kriviĉnog djela U praksi postoje situacije da odreĊeni uĉinilac izvrši odreĊeno djelo nakon ĉega iz tog kriviĉnog djela proiziĊe teţa posljedica od one koja u takvim sluĉajevima redovno nastupa.ĉl. bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela.BH-PRAVNICI.1). patrolne ili druge sliĉne sluţbe koje je uĉinjeno pored skladišta oruţja ili nekog drugog objekta od znaĉaja. Pirmjer djela kvalificiranog naroĉitom okolnošću je povreda straţarske. Kriviĉni zakoni izdvajaju takve situacije i za njih predviĊaju teţu kaznu. To pitanje je pitanje vinosti. Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat sluĉaja. Kvalifikovana kriviĉna djela i sticaj kriviĉnih djela 95 WWW.177 st. Ako se ne dokaţe nehat u odnosu na teţu posljedicu. Dakle.BH-PRAVNICI. kad iz kriviĉnog djela proizaĊe teţa posljedica za koju zakon propisuje teţu kaznu.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo umišljajni ili nehatni delikt.308 – teška djela protiv opće sigurnosti i imovine. Kvalificirana kriviĉna djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija u sudskoj praksi. tako i u odnosu na teţu posljedicu. Kvalificirana kriviĉna se pojavljuju iskljuĉivo kao posebna kvalifikacija osnovnih kriviĉnih djela. U zakonu ima dosta sluĉajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna kriviĉna djela ako iz tih djela proizaĊe teţa posljedica (npr. Ukoliko se utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što su uĉinjena pod naroĉitim okolnostima nazivamo krivična djela kvalificirana naročitom okolnošću.5). Prema odredbi ĉl. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se krivična djela kvalificirana težom posljedicom. Nema teţe kazne ako je teţa posljedica rezultat sluĉaja. Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne povrede iz koje proiziĊe smrt povrijeĊenog. ta teţa kazna moţe se izreći uĉiniocu samo u sluĉaju ako je u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata. Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom.

na takvog uĉinioca primjenjuju se opće odredbe o kriviĉnoj odgovornosti.378 st. Iako prema odredbi ĉl. Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bića kriviĉnog djela ili neke druge stvarno postojeće ĉinjenice koje nisu obiljeţja kriviĉnog djela i ne ulaze u njegovo biće. nego po odredbi ĉl. To su sluĉajevi u kojima zakon ne pre dviĊa umišljajno ostvarenje teţe posljedice kao posebno kriviĉno djelo. Tako npr. I u kriviĉnom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim okolnostima. zakonodavac predviĊa teţu kaznu za kriviĉno djelo povrede straţarske. u sluĉaju da kod uĉinioca postoji umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica.4. ipak su moguće i takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim sluĉajevima kada je ona rezultat umišljajnog postupanja uĉinioca.konzumirana kriviĉnim djelom ubistva. Kako Zakon ne predviĊa posebnu odgovornost za takva kriviĉna djela. 96 WWW. Ukoliko bi se.16 zakonodavac predviĊa nehat u odnosu na teţu posljedicu.16 za teţu posljedicu. u kriviĉnom pravu se stvarna zabluda pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu. municije ili eksplozivnog materijala. MeĊutim. u navedenom primjeru postoji samo jedno KD i to iz ĉl. tada neće postojati pravi.177 st. tj.171 st.COM . tada bi postojala 2 kriviĉna djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo.BH-PRAVNICI. ili kod drugog objekta vaţnog znaĉaja. MeĊutim. u KZ postoji niz kriviĉnih djela u kojima se predviĊa teţa kazna ako je izvršenje tih djela praćeno posebnim okolnostima. S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti.1 (ubistvo). ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne bolesti. Tako npr. odnosno ĉinjenica. U takvom sluĉaju teţa kazna za uĉinioca dolazi u obzir neovisno od toga da li je to protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili nehatnog postupanja uĉinioca. u nizu situacija bi postojala 2 kriviĉna djela u idealnom sticaju. Da nema takve odredbe u našem zakonu. s obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu.WWW.187 st.5. u sluĉaju da uĉnilac hoće da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe. već prividni idealni sticaj kriviĉnih djela. Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim sluĉajevima ogleda se u tome što će oblik krivnje biti uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne.16 predstavlja odreĊenu pogodnost za uĉinitelja kriviĉnog djela samo zbog njegovog oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu. za uĉinioca je povoljnije da nakon teške tjelesne povrede kvalificirane smrću odgovara po odredbi ĉl. utvrdilo da je kod uĉinioca u odnosu na posljedicu postojao umišljaj kao oblik krivnje. Tako npr. Ako se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti. kao što je odredba ĉl. tada postoji stvarna zabluda ili error facti. Odgovornost za kriviĉna djela kvalificirana naroĉitom okolnošću Naš KZ nema opće odredbe kad su u pitanju ovakva djela. meĊutim. kod kriviĉnog djela protivpravnog lišenja slobode iz ĉl. patrolne ili druge sliĉne sluţbe ako je osnovno djelo uĉinjeno kod skladišta oruţja. Tako npr. Tako npr. u odredbi ĉl. ZABLUDA I NJEN ZNAČAJ U KRIVIČNOM PRAVU STVARNA ZABLUDA Pojam stvarne zablude U pravnoj nauci zabluda se obiĉno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti.254 st. tada bi se radilo o idealnom sticaju 2 kriviĉna djela – silovanja i ubistva. s obzirom da teška tjelesna povreda biva obuhvaćena.COM Odredba ĉl.BH-PRAVNICI. MeĊutim. zakonodavac predviĊa teţu kaznu ako je protivpravno lišenje slobode trajalo duţe od 30 dana.3.2. tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju.

Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva. U oba sluĉaja uĉinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela koje izvršava.BH-PRAVNICI. tada će uĉinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu predviĊena za nehatno izvršenje djela.1 KZ FBiH. Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim okolnostima. kad uĉinilac oduzima stvar koja pripada nekom (tuĊa pokretna stvar). Stvarna zabluda u širem smislu postoji u sluĉaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela. jer niti je mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fiziĉke prirode. odnosno iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost uĉinioca. tako da bi to djelo bilo dozvoljeno. stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva. Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljuĉuje uvijek nehat. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u sluĉaju ako uĉinilac nije bio u zabludi usljed nehata. 2. Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je uĉinilac bio u zabludi usljed nehata.17. da su one stvarno postojale. iskljuĉivala protivpravnost uĉinjenog djela. stvarna zabluda u uţem smislu će postojati npr. smatrajući da je ta stvar napuštena. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu). ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi.COM Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog karaktera i koja ulazi u obiljeţje bića kriviĉnog djela. što znaĉi da je i mogao i morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima. odnosno stvarnosti opasnosti. koji zapravo ne postoje. jer uĉinilac koji djelo izvrši u stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. moţe se ka primjer navesti kriviĉno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je uĉinilac imao pogrešnu predstavu o vlastitoj polnoj zaraţenosti. ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. u uţem ili širem smislu) uvijek iskljuĉuje umišljaj. Iz izloţenog slijedi: 1. djelo bilo dopušteno. Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela poĉinjeno u otklonjivoj stvarnoj zabludi. kod kriviĉnog djela kraĊe. Uĉinilac će biti kriviĉno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviĊa kriviĉnu odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje. pa neotklonjiva zabluda iskljuĉuje ne samo umišljaj nego i nehat. pored umišljaja iskljuĉuje i nehat. ako bi zaista postojala. gdje se kaţe da nije krivično odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja. jer su moguće situacije da se uĉinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata. ali ima pogrešnu predstavu o stvarnosti napada. 97 WWW.COM . Ĉinjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fiziĉke ili pravne prirode. Stvarna zabluda je zapravo negacija umišljaja. st. To znaĉi da je kod neotklonjive stvarne zablude u pitanju sluĉaj. Takva situacija postoji u sluĉaju kada je uĉinilac imao pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bića kriviĉnog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost (u širem smislu). Tako npr. Kada je u pitanju stvarna okolnost kao ĉinjenica pravne prirode. Takvo rješenje predviĊa i odredba ĉl.WWW. Kad je u pitanju otklonjiva zabluda. odnosno putativna krajnja nuţda. Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana. takav uĉinilac moţe biti i kriviĉno odgovoran i kriviĉno neodgovoran. što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima pravilnu predstavu. Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljuĉuje umišljaj.

Da bi stvarna zabluda iskljuĉila kriviĉnu odgovornost. Tako stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji. U takvim sluĉajevima zabluda o tim okolnostima je kriviĉnopravno relevantna. Ta lica će biti kriviĉno odgovorna. Tako npr. “organizator”. Za kriviĉnu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju djela koja je postojala prije preduzimanja radnje izvršenja. Zabluda o pojedinostima prouzrokovanja ima znaĉaj samo kod onih kriviĉnih djela kod kojih je zakon upravo pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. Kod nekih kriviĉnih djela njihova stvarna obiljeţja su liĉni odnosi. brat i sestra. To onda znaĉi da i uĉinioĉeva zabluda o pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaĉaja.WWW. kao npr: 1. Neovisno od toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima. posljedici i uzroĉnoj vezi izmeĊu radnje i posljedice. kao npr. postojaće kriviĉno djelo kraĊe i u sluĉaju kad osoba A oduzme tuĊu pokretnu stvar misleći da je ona stvar osobe B. potpuno je irelevantna zabluda uĉinioca kriviĉnog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajući joj otrov i smatrajući da će taj otrov trenutno djelovati. jer pravna zabluda ne iskljuĉuje odgovornost. a nebitno je kome ta stvar stvarno pripada. a on je meĊutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili dana. Tako npr. kod kriviĉnog djela prenošenja polne bolesti da kod uĉinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj zaraţenosti. ona moţe biti fiziĉka ili pravna ĉinjenica. Kada je u pitanju uĉinioĉeva svijest o posljedici i o uzroĉnoj vezi kod umišljaja je reĉeno da se kod uĉinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja. To znaĉi da te okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem uĉinioca. to ustvari znaĉi da postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. zabluda o podvoĊenju ĉinjenica pod te pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. “isprava” itd. Ako je u pitanju pogrešno podvoĊenje ĉinjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreĊujući biće nekog kriviĉnog djela. a vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”. Kako stvarna zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela. Pravne prirode bili bi pojmovi npr. ali pritom nisu znali da taj odnos predstavlja “srodstvo po krvi u pravoj liniji”. 98 WWW. već o pravnoj zabludi. a ona zapravo pripada osobi C. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja radiće se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog srodniĉkog odnosa u smislu da su otac i kćerka. potrebno je da postoji u vrijeme preduzimanja radnje.COM . Tako npr. njegove posljedice i uzroĉne veze.BH-PRAVNICI. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz koji će biti ostvarena neka stvarna ĉinjenica kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. jer su to obiljeţja svih kriviĉnih djela kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan.BH-PRAVNICI. Tako će u navedenom primjeru postojati pravna zabluda u sluĉaju da su izvršioci svjesni svog srodniĉkog odnosa. tada se ne radi o stvarnoj.COM 3. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljuĉuje umišljaj kad uĉinilac nije bio svjestan stvarnih okolnosti djela. Za postojanje stvarne zablude bitno je da postoji zabluda o ĉinjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajući bića nekih kriviĉnih djela mogu biti pravne i vanpravne prirode. Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne iskljuĉuje umišljaj. Stvarna zabluda u uţem smislu Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju.”tuĊa pokretna stvar”. “nemoćno lice” itd. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljuĉuje odgovornost za nehat samo u onim sluĉajevima u kojima zakon uopće ne predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje djela. Kada je u pitanju stvarna okolnost.

Tako npr. Otklonjiva zabluda o okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan je praktiĉno irelevantna. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda. a u stvari vrši prema drugom predmetu. neovisno od toga da li je on po svojoj prirodi vojne. TakoĊe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije. tj. uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. Aberratio ictus postoji npr. situacija se rješava tako da kod kriviĉnih djela kvalificiranih teţom posljedicom kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje samo neotklonjiva zabluda po nastupanju teţe posljedice. Isto tako. Takva zabluda je kriviĉnopravno irelevantna. jer otklonjiva zabluda zapravo jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. potpuno je nebitna zabluda uĉesnika u tuĉi iz ĉl. Isto tako.BH-PRAVNICI. s obzirom da po ĉl. Npr. organizaciji ili licu tajni podatak ili dokument Federacije. U pogledu kriviĉne odgovornosti u teoriji postoje 2 shvatanja: 99 WWW. u sluĉaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na njega iz vatrenog oruţja. pobudi. kod kriviĉnog djela špijunaţe djelo postoji kada se preda. ekonomske ili sluţbene naravi. 3.WWW. već se radilo o zabludi u konkretnom obliku u kojem se realizirao taj predmet. Zabluda o uzroĉnoj vezi – sluĉaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u sluĉaju kad uĉinilac preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu. To znaĉi da je kod nehatnih delikata pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda. Tako npr. kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje i neotklonjiva i otklonjiva zabluda.16 odgovornost za teţu posljedicu zahtijeva nehat uĉinioca. kao što je npr. jer neotklonjiva zabluda iskljuĉuje i umišljaj i nehat.BH-PRAVNICI. Takav uĉinilac će biti odgovoran za nehatno izvršenje djela kod onih djela kod kojih zakon predviĊa i takvu odgovornost. Zabluda o licu (error in persona) postoji u sluĉaju ako uĉinilac pogrešno drţi da radnju preduzima prema jednom licu. onda je situacija ista kao kod umišljaja. ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje.179.stvarnoj ĉinjenici koja mora biti ispunjena da bi uĉinjeno djelo bilo kriviĉno djelo. za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava ţivota. već samo uslov od kojeg zavisi da li će to konkretno neprijavljivanje biti kriviĉno djelo.COM . jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva umišljaj uĉinioca u odnosu na kvalifikatornu okolnost. Kad su u pitanju kvalificirana kriviĉna djela. Postojaće kriviĉno djelo špijunaţe uĉinjeno s umišljajem. KZ da u toj tuĉi niko neće biti lišen ţivota ili da drugome neće biti nanesena teška tjelesna povreda. kod KD ubistva osoba A lišava ţivota osobu B pogrešno ga smatrajući osobom C. Ako je uĉinilac smatrao da je u pitanju vojni podatak ili dokument. zabluda o uzrastu. motivu itd. a djelo izvrši prema drugom licu ili predmetu. jer kod uĉinioca nije postojala zabluda o stvarnom obiljeţju koje je odreĊeno zakonom. uraĉunljivosti. pa će postojati umišljajno ubistvo. a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu. licu i uzroĉnoj vezi Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u sluĉaju kad uĉinilac pogrešno smatra da djelo vrši prema jednom predmetu.324) potpuno je nebitno to što uĉinilac pogrešno smatra da više nije moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. S obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u vrijeme kad je još bilo moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. to nije obiljeţje kriviĉnog djela. kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela (ĉl. podbaĉaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u neposrednoj blizini osobe B. saopšti ili uĉini dostupnim stranoj drţavi. Kod djela kvalificiranih naroĉitom okolnošću. kriviĉnopravno je irelevantna zabluda o onim liĉnim okolnostima na strani uĉinioca koje su subjektivne prirode. Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje.COM 2. U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj. dok je otklonjiva zabluda kriviĉnopravno potpuno irelevantna. Zabluda o predmetu. a zapravo je vrši prema drugom licu. takva njegova zabluda je irelevantna. ali u odnosu na smrt osobe C kod njega nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedico m ni u formi htijenja niti u formi pristajanja. loša vidljivost.

a time i postojanje kriviĉnog djela.putativna nužna odbrana ili putativna krajnja nužda. One se nazivaju negativne stvarne okolnosti. Naš KZ u odredbama ĉl.11 izriĉito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao stvarne okolnosti koje iskljuĉuju protivpravnost. Bitno je samo da je kod uĉinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota. pa se takve situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja. Tako npr. jer se u takvim sluĉajevima uvijek iskljuĉuje umišljaj uĉinioca. Uĉinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata. Takvo rješenje je u skladu sa irelevantnom error in persona. neće postojati kriviĉna odgovornost za tjelesnu povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o postojanju bolesti koja bi. kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim stvarnim okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost i koje djelo ĉine dozvoljenim.BH-PRAVNICI.10 i ĉl. a nehat u odnosu na smrt osobe C. Stvarna zabluda u širem smislu Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu. a u odnosu na ostala djela postoji kriviĉna odgovornost uĉinioca. jer je kod uĉinioca postojao umišljaj na smrt osobe B. Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu uĉiniti neko djelo dozvoljenim. pored umišljaja iskljuĉuje odgovornost i za nehat.COM 1. uĉinilac ne plaća alimentaciju koja mu je nareĊena izvršnom sudskom odlukom. a koja bi kad bi postojala iskljuĉivala protivpravnost.WWW. Kod putativne krajnje nuţde uĉinilac je u zabludi u pogledu stvarnosti istovremene neskrivljene opasnosti. Pritom je irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C. što znaĉi da uĉinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji. Iz prethodnog zakljuĉujemo: Zabluda u širem smislu. U ovakvim sluĉajevima treba uzeti da je zabluda o uzroĉnoj vezi potpuno relevantna. U takvom sluĉaju uĉinilac bi odgovarao samo za djela za koja KZ predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje.BH-PRAVNICI. Pravna zabluda postoji u slijedećim sluĉajevima: Ako uĉinilac nije znao da je njegovo djelo odreĊeno u Kriviĉnom zakonu kao kriviĉno djelo. Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljuĉuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne predviĊa odgovornost za nehatno izvršenje. jer uĉinilac pogrešno drţi da neko prema njemu primjenjuje protivpravni napad. kako otklonjiva tako i neotklonjiva. takav zahvat ĉinila i opravdanim i dozvoljenim. Neotklonjiva zabluda u širem smislu. uvijek iskljuĉuje umišljaj. ne 100 WWW. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i nehatnog ubistva. do kojeg je i došlo. kad bi postojala. što znaĉi da ona postoji kada uĉinilac nije znao da je njegovo djelo zabranjeno. Npr. PRAVNA ZABLUDA Pojam pravne zablude Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela. Klasiĉni primjeri stvarne zablude u širem smislu su tzv.COM . gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao obiljeţja bića kriviĉnog djela. 2. Kod putativne nuţne odbrane u pitanju je zabluda o stvarnosti protivpravnog napada.

a razliĉit pristup postoji i u kriviĉnopravnoj teoriji. može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne. Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u ĉistim oblicima. 101 WWW. koje se rješava posebno u svakom konkretnom sluĉaju. Zbog toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema kojoj pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj. ĉini djelo dozvoljenim usljed malog znaĉaja djela. Tako npr. naĉelo ignorantia iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraĉunljivi ljudi poznaju sve vaţeće propise.COM znajući da je neplaćanje alimentacije predviĊeno u KZ kao kriviĉno djelo pod nazivom “izbjegavanje izdrţavanja”.WWW. odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv. Tako npr. Uĉinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno biće kriviĉnog djela.18: učinilac koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. uĉinilac prisvoji nešto od opreme koja mu je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite.COM . ako uĉinilac. te da je u kontradikciji sa naĉelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju kriviĉno odgovoran uĉinilac. koja nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. smatrajući da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska mjera). što znaĉi da neznanje zakona škodi i prema kojoj pravna zabluda uopće nije relevantna kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i kaţnjivost takvog uĉinioca.BH-PRAVNICI. - - - Uticaj pravne zablude na kriviĉnu odgovornost i kaţnjivost Dejstvo pravne zablude na kriviĉnu odgovornost razliĉito je riješeno u uporednim zakonodavstvima. Osim toga. Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog. Ako uĉinilac pogrešno supsumira neku stvarnu ĉinjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon upotrebljava pri odreĊivanju bića nekog kriviĉnog djela. Pitanje postojanja opravdanih razloga spada u red faktiĉkih pitanja. koja jeste obiljeţje bića kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju kod uĉinioca postoji pogrešna ocjena uticaja neke postojeće okolnosti na zabranjenost uĉinjenog djela. ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje uĉinioca. koji je sluţbeno lice. Tako npr. ĉini kriviĉno djelo dozvoljenim. pod uslovom da se uĉinilac u takvoj zabludi nalazio iz opravdanih razloga. Ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti uĉinjenog djela u sluĉaju kad protivpravnost nije element tog kriviĉnog djela (npr. Ako uĉinilac pogrešno smatra da neka postojeća okolnost. Na takav naĉin postupio je i naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi ĉl. pogrešno smatra da je uĉinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo uĉini po nareĊenju nekog njemu nadreĊenog lica. Ako uĉinilac pogrešno smata da neka postojeća okolnost. roditelji fiziĉki kaţnjavaju svoje dijete zbog lošeg uspjeha u školi. uĉinilac se bavi proizvodnjom i prometom robe ĉiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ograniĉen. U tom smislu moţe se reći da postoje 2 osnovne koncepcije: Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet.BH-PRAVNICI. Npr. uĉinilac ne zna koje se srodstvo smatra kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se smatra polnom zarazom itd. Dakle. Pritom nije vaţno da li je taj pojam odreĊen kriviĉnopravnom ili vankriviĉnopravnom normom. pravna zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne ili za oslobaĊanje od kazne.

Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju. sud moţe: .43 st. .BH-PRAVNICI.COM U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij. a da ne bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo. pri ĉemu nije iskljuĉena mogućnost da uĉinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno kriviĉno djelo. 102 WWW.COM . Od pravila da pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom sluĉaju ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti. Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se kriviĉnom djelu radi. pa kako te svijesti kod njega nema. . Za koju će se od navedenih mogućnosti sud opredijeliti zavisi od svih okolnost i konkretnog sluĉaja.kaznu neograniĉeno ublaţiti na osnovu ĉl.kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo. u svom dejstvu potpuno se izjednaĉava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda. ona je samo fakultativni osnov za ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne.BH-PRAVNICI. a protivpravnost kod konkretnog djela spada u osnovna obiljeţja djela.osloboditi uĉinioca od kazne. koja je pravna zabluda.WWW. da li će uĉinioca blaţe kazniti ili osloboditi od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani razlozi s obzirom da je opravdanost kategorija podloţna stepenovanju. onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj pa time ni kriviĉna odgovornost. kao i psihiĉka svojstva samog uĉinioca. U takvim sluĉajevima za umišljaj uĉinioca potrebna je i njegova svijest o protivpravnosti. što znaĉi da treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog sluĉaja pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno.2 KZ. Kad je u pitanju kriviĉnopravno dejstvo pravne zablude. To znaĉi da uĉinioca. koji je djelo poĉinio u pravnoj zabludi. U takvim sluĉajevima zabluda o protivpravnosti.

odnosno za kriviĉnu odgovornost pomagaĉa i podstrekaĉa nuţno je postojanje krivnje i to samo u sluĉaju ako su postupali s umišljajem.COM SAUČESNIŠTVO U KRIVIČNOM DJELU POJAM SAUČESNIŠTVA OPĆI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUĈESNIŠTVA Opća razmatranja i znaĉaj sauĉesništva Sauĉesništvo postoji u sluĉaju kada u ostvarenju nekog kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. već je nuţno da izmeĊu pojedinih sauĉesnika postoji odreĊena objektivna i subjektivna veza. Objektivna i subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika kao uslov postojanja sauĉesništva Za postojanje sauĉesništva nije dovoljno samo prosto uĉešće više lica u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. Sauĉesništvo ne predstavlja samostalni osnov kriviĉne odgovornosti. Subjektivna veza kod sauĉesništva ogleda se u svijesti svih sauĉesnika o zajedniĉkom djelovanju. Dakle. Uĉešće više lica u ostvarivanju nekog kriviĉnog djela predstavlja poseban oblik kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari djelovanjem pojedinaca. Takva lica nazivaju se saučesnici. sauĉesništvo postoji kad u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica koja su svjesna zajedniĉkog djelovanja. Prema izloţenom. Objektivna veza ogleda se u tome što.BH-PRAVNICI. a da pomagaĉi i podstrekaĉi moraju da znaju za izvršioca. OBLICI SAUĈESNIŠTVA U kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika: 103 WWW. za postojanje sauĉesništva u uţem smislu. To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja. IzmeĊu tih radnji i nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroĉna veza. sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one doprinijele nastupanju zabranjene posljedice. Pored objektivne i subjektivne veze. Radnje sauĉesnika mogu biti razliĉite. ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifiĉnosti na planu kriviĉne odgovornosti.WWW.COM . te radnje sauĉesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja. U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu problem sauĉesništva se razliĉito rješava u zavisnosti od kaznene politike odreĊene drţave u odreĊeno vrijeme. iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razliĉitih lica.BH-PRAVNICI. objektivna veza u saučesništvu sastoji se u zajedničkom rezultatu radnji svih saučesnika. što znaĉi da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog.

godine. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u neposrednom prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja. pod tim pojmom se prihvata svako lice koje doprinese izvršenju kriviĉnog djela. a u odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju sauĉesništva kao posebnog instituta kriviĉnog prava. u kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika. a sauĉesništvo u širem smislu pored pomaganja i podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo. podstrekaĉ i pomagaĉ. Saizvršilaštvo npr. Prema tome. Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreĊivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva. POJEDINI OBLICI SAUČESNIŠTVA IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO Pojam izvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji poznat je tzv. To su: izvršilac odnosno saizvršilac. Bitno je samo da ta radnja predstavlja uslov posljedice. Prema principalnoj ili pluralistiĉkoj teoriji takoĊer se insistira na jednakom znaĉaju svih radnji za nastupanje posljedice. tada u ostvarenju tog djela postoji i sauĉesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja. MeĊutim.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca. a u drugom pomaganje. a koje su bitne za odmjeravanje kazne. S tim u vezi postoji sauĉesništvo u uţem i sauĉesništvo u širem smislu. silovanje ili ubistvo. posebno od pomaganja. pored podstrekavanja i pomaganja.COM Ako 2 ili više lica zajedniĉki izvršavaju neko kriviĉno djelo. jer ne prihvata pojmove podstrekaĉa i pomagaĉa kao pojmove odvojene od izvršioca. nisu iskljuĉene ni situacije kada je teško razgraniĉiti saizvršilaštvo i pomaganje. Na visinu kazne pojedinim sauĉesnicima utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog sauĉesnika. koji ne sadrţi odredbe o sauĉesništvu. jer zakonodavac u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo i sauĉesništvo u uţem smislu.WWW. što znaĉi da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i 104 WWW. Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca.COM . Sauĉesništvo u uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje. pa su izvršioci. postoji kad 2 lica zajedniĉki izvrše kraĊu. Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974. precizno odreĊivanje je vrlo vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik sauĉesništva. S obzirom da jedna te ista radnja sauĉesnika u jednom sluĉaju moţe predstavljati saizvršilaštvo. pa ista kazna koja slijedi za neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaĉa i za podstrekaĉa. Kad u ostvarenju kriviĉnog djela pored izvršioca ili saizvršilaca uĉestvuju i druga lica od kojih neka podstiču izvršioca da izvrši kriviĉno djelo. U najvećem broju sluĉajeva nije problem jasno odrediti izvršioca odnosno saizvršioca i razgraniĉiti taj od drugih oblika sauĉesništva. što znaĉi da je to svaka ona radnja koja predstavlja uslov za nastupanje zabranjene posljedice.BH-PRAVNICI. Sauĉesništvo u uţem i širem smislu U kriviĉnopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik sauĉesništva. svi oni su izvršioci tog kriviĉnog djela. Tu se zapravo radi o tzv. Tu se ne pravi razlika izmeĊu uzroka i uslova posljedice. pored neposrednog izvršioca. a neka mu pomažu da izvrši to kriviĉno djelo. i podstrekaĉi i pomagaĉi. jedinstvenom pojmu izvršioca.BH-PRAVNICI.

već pokušava da pronaĊe materijalni kriterij za razgraniĉenje tih oblika sauĉesništva.BH-PRAVNICI. Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na finalnom ili ciljnom shvatanju radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje postavljenog cilja. predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice. subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o saizvršilaštvu. preduzima takve radnje od kojih zavisi da li će uopće doći do izvršenja djela. od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošću jasno razgraniĉava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu razgraniĉenja tih oblika sauĉesništva. Kazna propisana za neko kriviĉno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu. onome ko svojom radnjom uzrokuje zabranjenu posljedicu. kao najlakšeg oblika sauĉesništva. To znaĉi da se razlika izmeĊu saizvršilaštva i sauĉesništva u uţem smislu nalazi iskljuĉivo na objektivnom kriteriju. Drugi navode da su one preduzete na istom mjestu itd. odnosno svako lice koje je makar djelimiĉno uĉestvovalo u radnji izvršenja. Radnje sauĉesnika u uţem smislu.BH-PRAVNICI.COM . pa pristalice formalnoobjektivnih teorija kao kriterij za njihovo razgraniĉenje navode istovremenost preduzetih radnji sa radnjom izvršenja. Na osnovu tih teorija vrši se razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva. Kada se kao kriterij za to razgraniĉenje unese prethodni dogovor sauĉesnika o zajedniĉkom ostvarenju nekog kriviĉnog djela. To praktiĉno znaĉi da tokom cijelog vremena ostvarenja kriviĉnog djela takav saizvršilac ima i volju i mogućnost da odluĉujuće utiĉe na cijeli tok zbivanja. što znaĉi da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko. Ova teorija ima svoje dobre strane. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju zakonom definiranu kao radnja izvršenja kriviĉnog djela.Taj materijalni kriterij ogleda se u kvalitetu sauĉesniĉkog uĉešća u djelu.objektivna teorija. pa je praktiĉno i kriviĉno djelo moguće izvršiti samo ako postoje te druge radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. Upravo u nave denom je razlika u odnosu na prethodnu teoriju.WWW. na koji naĉin će ono biti realizirano i u kojoj mjeri će biti ostvareno.COM radnja izvršenja. saizvršiocem kriviĉnog djela smatra se svako lice koje je preduzelo radnju izvršenja. i teorija o moći (vlasti) nad djelom. Osnovna razlika u odnosu na formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-objektivna teorija ne insistira strogo na formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja. tada se i ova formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i dobiva karakter mješovite objektivno – subjektivne teorije. Ova teorija se naziva i finalno . funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktiĉno ĉine jedinstvo. što znaĉi da se uĉešće saizvršioca u kriviĉnom djelu ogleda u tome što on. Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje ĉesto preuzsko. te su oni sauĉesnici. Pojam saizvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji postoje objektivne. kao najteţeg i pomaganja. koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca. Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu. U takvim sluĉajevima dolazi do teškoća u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja. tj. jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko kriviĉnih djela koliko ima sauĉesnika. Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreĊena u zakonu i nju oznaĉavaju kao uzrok posljedice. Od objektivnih teorija najznaĉajnije su formalnoobjektivna i materijalno-objektivna teorija. neovisno od njihove veze sa radnjom izvršenja. postupajući sa umišljajem u odnosu na kriviĉno djelo i djelujući zajedno sa drugim licima. Radi se o tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju prate i radnje drugih lica. Radnje svih ostalih uĉesnika koje su doprinijele nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje. bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica. To znaĉi da je saizvršilac ono lice koje 105 WWW. Prema diferencirajućim ili individualizirajućim teorijama uzroĉnosti prihvata se restriktivni pojam izvršioca.

u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u radnju drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu.BH-PRAVNICI. Prema ograničenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva. Iz navedene odredbe vidljivo je da naš zakonodavac prihvata jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva. Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i ekstenzivno shvatanje saizvršioca. odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja izvršenja. OdreĊivanje saizvršilaštva Prema odredbi ĉl. jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija da se to razgraniĉenje moţe izvršiti na objektivnom planu. nije bitan samo uĉinioĉev unutrašnji stav prema djelu. zajednički učine krivično djelo. ako je tu posljedicu htio kao svoju. već je dovoljno i njegovo psihiĉko djelovanje. već se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje takve radnje iz koje se moţe zakljuĉiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu. U odgovoru na to 106 WWW. Ta subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika najĉešće se ispoljava u njihovom meĊusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniĉkom djelovanju. saizvršilaštvo postoji ako više lica. radnja ĉuvanja straţe na parkiralištu dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom sluĉaju moţe se uzeti kao radnja saizvršilaštva. Taj dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje. odnosno u toku radnje koju je preduzelo drugo lice.23 KZ FBiH. Ako ne postoji ta subjektivna veza. jer nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljuĉuje saizvršilaštvo. Pritom je potpuno bez znaĉaja radnja kojom je to lice uĉestvovalo u djelu. s obzirom da jedna te ista radnja u jednom sluĉaju moţe da bude uzeta kao saizvršilaštvo. ali to nije nuţan uslov. Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne teorije. ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaĉke volje (animus auctoris). ali se uzima da saizvršilaštvo postoji i u sluĉaju kada taj dogovor uslijedi poslije otpoĉinjanja radnje. Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja. za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje uĉestvuje u djelu sjvesno djelovanja ostalih uĉesnika. Da bi se došlo do nekog mjerila u smslu odreĊivanja saizvršilaĉke radnje koja nije istovremeno i radnja izvršenja. saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome da li je onaj ko je uĉestovao u djelu uĉinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuĊe (animus socii). Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za postojanje saizvršilaštva ĉak ne traţi ni fiziĉko djelovanje takvog lica. onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude da bi ona mogla biti smatrana saizvršilaštvom. učešćem u radnji izvršenja ili na drugi način. Kad je u pitanju druga radnja.COM svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava moć da odluĉujuće utiĉe na ostvarenje djela u smislu da nastupi umišljajem obuhvaćena posljedica.BH-PRAVNICI. Naroĉit problem u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja predstavljaju te druge radnje.WWW. moraju se ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi. Tako npr. kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu. Izvršilac ili saizvršilac je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje. a u drugom sluĉaju kao radnja pomaganja. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i drugih saizvršilaca. jer pored uĉešća u radnji izvršenja. Što se tiĉe subjektivnih uslova. Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji. jer odvajaju pomagaĉe i podstrekaĉe od izvršioca po objektivnom kriteriju. Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i limitirana (ograniĉena) subjektivna teorija. a u drugom sluĉaju kao pomaganje. da se ona izmijeni ili da uopće ne nastupi. To naĉi da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja. To znaĉi da bez odreĊene djelatnosti saizvršilaštvo ne moţe postojati. onda se ne moţe govoriti o saizvršilaštvu. Pritom se ne traţi da i oni koji su otpoĉeli radnje prije (sukcesivno saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog djelovanja.COM . već to moţe biti pomagaĉka ili podstrekaĉka radnja. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja.

nacionalna ili vjerska pobuda. Kad su u pitanju vlastita kriviĉna djela (delicta propria). U tom drugom sluĉaju znaĉaj subjektivnog momenta ogleda se u tome što on ima dopunjujuću ulogu u utvrĊivanju sauĉesništva. Iako u takvim sluĉajevima subjektivni momenat dobiva odreĊeno znaĉenje. prethodno se dogovorivši sa osobom B o izvršenju kraĊe. sveţe psa u dvorištu. što znaĉi da ih treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja. neovisno od subjektivnog stava uĉinioca prema djelu. U takvom sluĉaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav uĉinioca prema djelu u smislu da li on u tom djelu postupa kao u svom djelu. taĉka 4 i 5) . Prilikom utvrĊivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij. uslov istovremenosti nije nuţan kod svih kriviĉnih djela. koristoljublje.1 zakonodavac kriviĉnu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za nehat.WWW. kod kraĊe i drugih kriviĉnih djela protiv imovine postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. što znaĉi da je najvaţnija radnja izvršenja. ili je u pitanju samo volja da se drugom pomogne u njegovom kriviĉnom djelu. funkcionalno povezana sa radnjom izvršenja. U svakom sluĉaju. subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniĉkom djelovanju sa ostalim sauĉesnicima.2. Kada je u pitanju uĉešće u drugoj radnji. kod teškog ubistva (ĉl. Prema tome. i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo.COM . Ako je u pitanju uĉešće u radnji izvršenja. podjela uloga postoji kada osoba A. Tako npr. iskljuĉi alarmni sistem nakon ĉega poĊe na spavanje. odgovorno lice. a neka druga radnja mora biti usko. sluţbeno lice itd. npr.kao posebno subjektivno obiljeţje postavlja pobudu (rasna. ostavi otkljuĉana vrata. razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu uĉešćem u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje. Kako je kod nekih kriviĉnih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. a kriviĉna odgovornost se utvrĊuje zavisno od oblika krivnje sa kojim je uĉinilac postupao u djelu. uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. s tim da svaka od tih radnji mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. Tako npr. Isto tako.COM pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim sluĉajevima veći znaĉaj pridaje subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo socii) ili će se teţište staviti na ĉisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaĉaj da karakteru i kvalitetu radnje i njenim modalitetima. Iako u odredbi ĉl. da bi osoba B u noćnim satima izvršila tu tešku kraĊu. subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da se samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgraniĉiti saizvršilaĉka od pomagaĉke radnje.BH-PRAVNICI. Tako npr. koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica sa odreĊenim svojstvom. uglavnom se uzima da je umišljaj uĉinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne radi o uĉešću u radnji izvršenja. MeĊutim. Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje kriviĉnog djela. ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom kriteriju. Taj dogovor je bitan samo u onim sluĉajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u odnosu uĉinioca prema djelu. On podrazumijeva podjelu uloga. U pogledu istovremenosti. onda i saizvršilac tih kriviĉnih djela moţe da bude samo ono lice koje je postupalo sa tom namjerom i iz odreĊene pobude. vojno lice.BH-PRAVNICI. što znaĉi da saizvršilac u tom djelu moţe da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera. vršenje drugog kriviĉnog 107 WWW. ne mora se u svakom sluĉaju raditi o potpunoj istovremenosti jer će u nekim sluĉajevima druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja. saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar. zakonodavac kod nekih djela – npr. podjelu rada i sl.26 st.171 st. da bi radnja izvršenja uopće mogla biti ostvarena. bez njegovog objektivnog uĉešća u djelu saizvršilaštvo ne moţe postojati.

Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata. Saizvršilaštvo nije moguće kod svih kriviĉnih djela. Prema KZ FBiH. kao npr. saizvršilaštvo će postojati u sluĉaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su po nekom osnovu bili duţni izvršiti. nije moguće saizvršilaštvo kod uvrede (ĉl.315). 2. ali u kojem zakonodavac predviĊa kaţnjavanje samo jednog od tih lica. 108 WWW. rodoskrvnjenja (ĉl. Tako npr. Takav sluĉaj postoji kada više lica zajedniĉkim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne postoji ni svijest ni volja za zajedniĉkim djelovanjem. kada bi do stradanja trećeg lica došlo krivicom dvojice uĉesnika u drumskom saobraćaju koji se nisu pridrţavali saobraćajnih propisa. divergentni delikti. kod oruţane pobune (ĉl. To bi bilo u sluĉaju kriviĉnog djela ugroţavanja javnog saobraćaja (ĉl.328). npr. delikti susretanja. kao npr.214).145).239). Nuţno i prividno saizvršilaštvo Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno. u nekim sluĉajevima izvršenje kriviĉnog djela nije moguće ako u njegovom izvršenju ne uĉestvuje više lica. nuţno saizvršilaštvo. koji je i po svom karakteru i po kriviĉnopravnom dejstvu sliĉan dobrovoljnom odustanku od pripremnih radnji ili od pokušaja.181. Takav primjer je kriviĉno djelo vanbraĉne zajednice sa maloljetnim licem (ĉl. bezobzirna osveta ili druge niske pobude.WWW. Kad su u pitanju omisivni delikti. kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi (ĉl. Konvergentna kriviĉna djela ili kriviĉna djela sticaja postoje u sluĉaju kada saizvršioci izvršavaju radnje koje su okrenute ka istom cilju. dobrovoljno spreĉavanje djela od strane saizvršioca predstavlja opći obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. što znaĉi da se djelo moţe izvršiti kako uĉešćem jednog lica u njegovom ostvarenju tako i uĉešćem saizvršilaca. Delikti susretanja postoje u sluĉaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna nasuprot drugoj. prema odredbi ĉl.239).26 st. U takvom sluĉaju svaki od tih uĉesnika u saobraćaju smatra se samostalnim izvršiocem tog kriviĉnog djela. saizvršilac jednako kao i pomagaĉ i podstrekaĉ koji dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela.331). prividnog ili sporednog izvršioca.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Tako npr.233). roditelji su saizvršioci kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica ako zajedniĉki i sporazumno ostave svoje dijete bez pomoći u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. gdje je uĉinilac punoljetna osoba koja ţivi u vanbraĉnoj zajednici sa maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina.COM djela. Tada postoji tzv. konvergentni delikti. davanja laţnog iskaza (ĉl. Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod kojeg postoji naznaĉena pobuda. kao npr. Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv.COM . 3. Dobrovoljno spreĉavanje djela Prema odredbi ĉl. Nije nuţno saizvršilaštvo sluĉaj djela u ĉijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica. Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika: 1.179 KZ). Divergentna kriviĉna djela su ona kriviĉna djela kod kojih su interesi uĉesnika u koliziji (sukobu). kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja (ĉl. Ovo je institut dobrovoljnog spreĉavanja djela. oslobodit će se od kazne.vlastoruĉnih kriviĉnih djela kod kojih je biće djela zakonom odreĊeno kao takvo i ĉija je priroda takva da ih moţe izvršiti izvršilac iskljuĉivo vlastitim djelovanjem.2. ili kod pobune lica lišenih slobode (ĉl. kod tzv.

koja nema tu namjeru nanošenja štete. dok osoba B moţe samo biti neposredni izvršilac kriviĉnog djela obiĉnog ubistva (ĉl. tada se osoba A moţe uzeti kao posredni izvršilac teškog ubistva (ĉl. podstrekavanje moţe imati znaĉaj psihiĉkog pomaganja.279). uopće neće biti izvršilac tog kriviĉnog djela jer za njegovu krivnju mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere. što znaĉi da ona stoji uvijek u sluĉaju ako se sprijeĉilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno moglo dovršiti.WWW. Poseban problem kod posrednog izvršilaštva javlja se onda kada neko lice koristi neuraĉunljivo lice ili kriviĉno neodgovorno maloljetno lice (ispod 14 godina) za ostvarenje nekog kriviĉnog djela.171 st. ali ne onog za koje je dolozno korišteno. kao i kod onih kriviĉnih djela koja mogu biti izvršena samo od lica sa odreĊenim svojstvom tj. Ako takva ĉvrsta odluka postoji. Da bi postojalo podstrekavanje. Primjer za prvi sluĉaj je kriviĉno djelo iznošenja liĉnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.2 taĉ.COM Kao i kod dobrovoljnog odustanka. gdje osoba A koristi osobu B da izvrši kriviĉno djelo teškog ubistva iz rasnih. Pojam posrednog izvršilaštva ima znaĉaj i u našem pravu. Primjer za drugu situaciju. kod podstrekavanog lica ne smije postojati ĉvrsta odluka o izvršenju kriviĉnog djela. U takvim sluĉajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruĊem ili sredstvom za izvršenje kriviĉnog djela. 109 WWW.COM . Tako npr. U takvom sluĉaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac kriviĉnog djela kraĊe (ĉl.171 st. kod vlastitih kriviĉnih djela (delicta propria).2. je teško ubistvo iz ĉl.215 KZ (“ko iznosi ili prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”).273). te namjere nema. nacionalnih ili vjerskih pobuda.1) PODSTREKAVANJE Pojam podstrekavanja Podstrekavanje ili poticanje kao oblik sauĉesništva znaĉi preduzimanje takve radnje kojom se sa umišljajem kod drugog lica izaziva ili uĉvršćuje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom će ostvariti obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela.171 st. već nekog drugog kriviĉnog djela. mogu se pojaviti situacije kada korišteno lice uopće nije izvršilac kriviĉnog djela i situacije kada ono jeste izvršilac kriviĉnog djela. Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neĉega iz liĉnog ili porodiĉnog ţivota nanese štetu osobi C.BH-PRAVNICI. pri ĉemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem pribavi protivpravnu imovinsku korist.4).4 KZ FBiH.BH-PRAVNICI. osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog kriviĉnog djela. Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih kriviĉnih djela jer mu nedostaje jedno bitno obiljeţje kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo. a kod osobe B koja tuĊu pokretnu stvar neposredno oduzima. Korištena osoba B. suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti. kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac kriviĉnog djela. Posredno izvršilaštvo Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim licem za ostvarenje bića nekog kriviĉnog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem. ali s tim da kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude. a osoba B moţe biti uĉinilac samo kriviĉnog djela oduzimanja tuĊe pokretne stvari (ĉl. Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog kriviĉnog djela. osoba A moţe se posluţiti osobom B u izvršenju kraĊe. Ukoliko osoba B izvrši ubistvo osobe C. To je sluĉaj kod kriviĉnih djela ĉije je posebno obiljeţje postojanje odreĊene namjere ili pobude. ili se izvršiocem smatra samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja. taĉ. Pritom etiĉka vrijednost motiva dobrovoljnog spreĉavanja djela nije od znaĉaja.

BH-PRAVNICI. pisanim izjavama. tada oni nisu sapodstrekaĉi već samostalni podstrekaĉi i svaki će odgovarati za svoje radnje podstrekavanja. jer je tu sapodstrekavanje prividno. .WWW. Ako više lica svjesno i voljno utiĉu na donošenje ili uĉvršćenje odluke kod podstrekavanog. . U kompleksu više uslova mora se pojaviti i podstrekaĉka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uĉvršćuje) odluku na izvršenje djela. Pored radnje podstrekavanja. To je najĉešći oblik podstrekavanja. Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajedniĉki kod podstrekavanog stvore odluku na izvršenje kriviĉnog djela.COM . tada se oni smatraju sapodstrekaĉima. Podstrekavanje kao oblik sauĉesništva postoji samo ako je izvršeno ĉinjenje jer se smatra da se pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uĉvrstiti odluka da se izvrši neko kriviĉno djelo. tj. ali još nije uĉvrstio svoju odluku. Odnos izmeĊu podstrekaĉa i podstreknutog Da bi postojalo podstrekavanje. podstrekavani mora po nekom osnovu da pripada tom krugu. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi najĉešće su: .BH-PRAVNICI. . Podstrekavanje će postojati i onda kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko kriviĉno djelo. Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica. On ĉak ne mora biti ni poznat podstrekaĉu. .upućivanje prijetnje. a moguće je i konkludentnim ĉinima. slabo imovinsko stanje uĉinioca. Posredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ posredno. već je kolebljiva. u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i u takvom sluĉaju postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje posrednog podstrekaĉa i izvršioca. dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl. ali mu u svakom sluĉaju mora biti poznat krug lica iz 110 WWW. Iako je posredno podstrekavanje donekle sporno. Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreĊeno lice.zloupotreba nekog odnosa zavisnosti ili nadreĊenosti.nagovaranje. koja omogućava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja pripadaju jednom odreĊenom krugu. Radnja podstrekavanja Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiĉe na svijest i volju izvršioca da on donese ili uĉvrsti odluku o izvršenju kriviĉnog djela.COM Odluka o izvršenju kriviĉnog djela kod izvršioca moţe postojati. Neposredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši kriviĉno djelo. Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno. na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao npr.24).davanje ili obećanje poklona ili neke druge imovinske koristi. mora postojati odreĊeni odnos ili odreĊena veza izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca. I kad je u pitanju krug lica. preko drugog lica utiĉe na svijest i volju izvršioca.trećeg lica. a podstrekavanje u takvom sluĉaju postojaće ako ta odluka nije dovoljno ĉvrsta. Naĉini podstrekavanja najĉešće su usmenim putem. Sredstva podstrekavanja.dovoĊenje u zabludu itd. koje KZ FBiH ne navodi izriĉito (ĉl. .prikazivanje koristi od izvršenog kriviĉnog djela.

Podstrekavanje će postojati i u sluĉaju kad se ra di o licima koja pripadaju odreĊenoj politiĉkoj stranci. Podstrekavano lice kao neposredni izvršilac svjestan je kriviĉnog djela i njegovih obiljeţja u detaljima. ali to nije nuţan uslov za postojanje podstrekavanja. za postojanje umišljaja kod podstrekaĉa mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju kriviĉnog djela. u najkonkretnijem obliku. nekoj religijskoj sekti. Umišljaj podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. Ukoliko propaganda obuhvata odreĊenu ideju u smislu da se njenom realizacijom vrše kriviĉna djela. Kod podstrekaĉa mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela na koje podstrekava. Kako stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela mogu predstavljati odreĊeni liĉni odnos. podstrekač je krivično odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela. Pitanje odreĊenosti kruga je faktiĉko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom sluĉaju. ono je kaţnjivo samo ako je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. neće postojati podstrekavanje na kriviĉno djelo rodoskrvnjenja u sluĉaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu nije bilo svjesno srodniĉkog odnosa izmeĊu izvršilaca obljube. Odnos podstrekavanja i kriviĉnog djela Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreĊeno kriviĉno djelo. MeĊutim. iz jedne vojne jedinice. mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje. neke organizacije itd. i to samo izuzetno u sluĉajevima kada ti liĉni momenti predstavljaju osnovno obiljeţje bića kriviĉnog djela. Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca da uo pšte vrši kriviĉna djela kraĊe. Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreĊenih djelatnosti da bi se ostvarila propagirana ideja. Za umišljaj podstrekaĉa se traţi: 1. ljudi iz jedne uĉionice. Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca kada je u pitanju svijest o konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog kriviĉnog djela.WWW. redovno je u pitanju neka prostorna povezanost. Svijest i htijenje odnosno pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno kriviĉno djelo. Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaĉa kojom se kod drugog lica sa umišljajem izaziva ili uĉvršćuje odluka na izvršenje kriviĉnog djela. udruţenju i sl. Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi. Krug lica iz kojih će proizići izvršilac. tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izriĉito propisano. ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela ili više taĉno konkretiziranih kriviĉnih djela. tada to više nije propaganda već podstrekavanje. to znaĉi da umišljajem podstrekaĉa moraju biti obuhvaćene njegove radnje kao podstrekaĉa. Isto tako. 2. To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj. Podstrekavanje je oblik sauĉesništva i ono se razlikuje od propagande.COM kojeg će se regrutirati neposredni izvršilac. 111 WWW. Iskljuĉuje se odgovornost za nehat. kao i radnje drugog lica kojima se izvršava odreĊeno kriviĉno djelo.24 st. Zbog toga se moţe reći da je umišljaj podstrekaĉa dvostruk. nema podstrekavanja na kraĊu. Nema generalnog podstrekavanja na vršenje kriviĉnog djela uopće ili na vršenje neke kategorije kriviĉnih djela.COM . kod kriviĉnih djela ĉije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje. što je redovno i cilj njegove podstrekaĉke djelatnosti. to se i za umišljaj podstrekaĉa zahtijeva svijest o tim posebnim liĉnim momentima na strani podstrekavanog.1. tj. Propaganda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreĊena ideja da je prihvati što veći broj ljudi. Tako npr. Tako npr.

već je dovoljno da ti subjektivni momenti postoje kod izvršioca. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u toku izvršenja samog djela utiĉe na njegov tok.COM .ograniĉenu ili limitiranu teoriju akcesornosti sauĉesništva. Isto tako je nebitno da li su ta djela izvršena od strane jednog ili više izvršilaca. što znaĉi da lakši oblik sauĉesništva biva obuhvaćen ili konzumiran teţim oblikom sauĉesništva. U takvim suĉajevima ta posebna subjektivna obiljeţja ne moraju postojati kod podstrekaĉa. što znaĉi da kriviĉnu odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje za radnju izvršioca shvaćenu u objektivnom smislu. podstrekavanje na izvršenje odreĊenog ubistva podrazumijeva da je podstrekaĉ svjestan da će izvršilac poduzeti radnju kojom će drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim dovoljno. a u drugom sluĉaju postojalo bi samo podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje. ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje kriviĉnog djela za koje se po zakonu moţe izreći 5 godina zatvora ili teţa kazna. Tako npr. Taj izuzetak odnosi se na samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaĉa u sluĉaju neuspjelog podstrekavanja. u odredbi ĉl. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u sluĉaju kada se sa više radnji podstrekava na izvršenje jednog kriviĉnog djela. U prvom sluĉaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom. U drugom sluĉaju potrebno je da kod samog podstrekaĉa postoji namjera da se naškodi ugledu neke osobe koristeći se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg cilja. naĉin ili sredstvo kojim će se izvršiti itd. Idealni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kad podstrekaĉ jednom radnjom podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. podstrekaĉ se 112 WWW. a djelo ne bude ni pokušano. Podstrekavanje i sticaj U istom kriviĉnom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika sauĉesništva. kao što su npr. Ukoliko meĊutim neki posebni subjektivni momenat postoji na strani podstrekaĉa. dok podstrekaĉ ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava. a sam izvršilac tada se koristi kao dolozno oruĊe ili sredstvo za izvršenje nekog kriviĉnog djela. a ne i na strani izvršioca. Kao primjer za izloţene situacije i u jednom i u drugom sluĉaju moţe se navesti kriviĉno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.WWW.COM dok je svijest podstrekaĉa u tom sluĉaju mnogo manja. vrijeme i mjesto izvršenja. U prvom sluĉaju za umišljaj podstrekaĉa traţi se znanje da kod izvršioca postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju takve namjere s kojom se on saglasio. Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente kao što su npr. MeĊutim. ne moţe postojati u istom kriviĉnom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstreka vanje i pomaganje.BH-PRAVNICI. da da je pritom podstrekaĉ znao za te momente ili da je pretpostavio da ti momenti postoje. odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim njegovim pojedinostima. Realni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ sa više radnji podstrekavanja podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. tada se moţe uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo. Tako npr. To je zbog toga što se u takvim sluĉajevima primjenjuje princip konzumpcije. Prema toj zakonskoj odredbi. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u postojanju jedne podstrekaĉke radnje. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili idealnom sticaju. Pritom je nebitno da li je izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju. Mogući su idealni i realni sticaj podstrekavanja.BH-PRAVNICI. njeno nastupanje uopće itd. Neuspjelo podstrekavanje Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode sauĉesništva u naĉelu prihvata tzv. teţinu posljedice. pa se saglasio sa takvim momentima.215 KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”).24 predviĊen je jedini opći izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti.

COM . Tako npr. Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaĉa mogu biti razliĉite. a drugi sluĉaj svršenim pokušajem podstrekavanja. Kada su u pitanju djela kvalificirana naroĉitom okolnošću. to ne znaĉi da će podstrekaĉ i saizvršilac u svakom sluĉaju biti kaţnjeni jednakim kaznama.BH-PRAVNICI.WWW. To je zbog toga što niko sa izvjesnošću ne moţe znati da li će pri konkretnom izvršenju kriviĉnog djela nastupiti ta teţa posljedica. ali do izvršenja kriviĉnog djela nije došlo iz bilo kojih razloga. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaĉa i za neposrednog izvršioca djela. što znaĉi da se kaţnjava u granicama kazne koja je u Zakonu propisana za to kriviĉno djelo. Da je u pitanju podstrekavanje za relativno teţe kriviĉno djelo. podstrekaĉ se kaţnjava u granicama kazne propisane za izvršioca pokušaja kriviĉnog djela. Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom sluĉaju kad je kod podstreknutog postojala odluka o izvršenju kriviĉnog djela. ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeĊu podstrekaĉa i podstrekavanog.1. U prvom sluĉaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekaĉ nije uspio da svojom radnjom izazove ili uĉvrsti odluku n aizvršenje kriviĉnog djela. Ako je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaĉke radnje i pritom na strani podstrekaĉa postoji umišljaj. Isti je sluĉaj ako je podstrekaĉ poduzeo podstrekaĉku radnju.COM tada kaţnjava kao za pokušaj kriviĉnog djela u granicama propisane kazne. MeĊutim. Djelo ne smije biti ni pokušano. tada se neuspjelo podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida. 2. Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ svojom radnjom kod podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela. neuspjelo podstrekavanje postoji onda ako je podstrekaĉ podstrekavao izvršioca da izvrši odreĊeno djelo upravo koristeći tu naroĉitu okolnost. a do izvršenja djela ne doĊe ili ĉak ni do njegovog pokušaja. Ako je podstreknuto lice izvršilo kriviĉno djelo. 3. podstrekaĉ se kažnjava kao i učinilac. Prvi sluĉaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem. to podstrekavanje postoji u sluĉaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da izvrši tešku provalnu kraĊu. u pitanju izvršilac kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uĉvršćena. obzirom na posljedice koje postoje kod uspjelog podstrekavanja. to je zakonodavac limitirao zaprijećenom kaznom od 5 godina zatvora ili teţom kaznom. Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi. a moţe se i blaţe kazniti. a pritom je znao da se djelo na koje podstrekava moţe izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti. U takvom sluĉaju mora postojati podstrekaĉka radnja u pravom smislu rijeĉi u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca. podstrekaĉ se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela. Ukoliko je. Da postoji radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca.24 st. Nije moguće neuspjelo podstrekavanje na kriviĉno djelo kvalificirano teţom posljedicom. Ako je podstreknuti izvršio pokušaj kriviĉnog djela. u takvom sluĉaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiĉkog uticaja na volju i svijest izvršioca. Dobrovoljno spreĉavanje djela 113 WWW. što zavisi od svih okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne.BH-PRAVNICI. meĊutim. potrebno je da se ispune 3 uslova: 1. Kaţnjavanje podstrekaĉa Prema odredbi ĉl.

a mogu i da ostanu u pokušaju. Takva kriviĉna djela mogu biti svršena kriviĉna djela. Pritom nije bitna etiĉka vrijednost podstrekaĉevih motiva. Na spreĉavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti. Tako npr. To znaĉi da posljedica mora biti sprijeĉena. ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica. Prema istoj zakonskoj odredbi. Ukoliko se podstrekaĉ svojom radnjom trudio da sprijeĉi izvršenje djela. neovisno od toga što je postojala radnja spreĉavanja. odnosno da se sprijeĉi njegovo izvršenje. ali je bitna njegova radnja. a u odredbama ĉlanova 153-156 kao jednu alternativno odreĊenu radnju izvršenja zakonodavac navodi nareĊivanje.BH-PRAVNICI. zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili podstiĉe na izvršenje kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina (ĉl. Obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne moţe doći u obzir samo onda ako je do spreĉavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaĉa.WWW.26 st. podstrekaĉ će se osloboditi od kazne i u sluĉaju ako dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela za koje je izvršilac već obavio kaţnjivu pripremnu radnju. U prvom sluĉaju podstrekavanje je predviĊeno uopšte kao oblik radnje izvršenja odreĊenog kriviĉnog djela.COM . Podstrekavanje kao posebno kriviĉno djelo U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. podstrekač koji dobrovoljno spriječi izvršenje krivičnog djela će se osloboditi od kazne. U drugom sluĉaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja. u odredbi ĉl.4 kod kriviĉnog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje genocida i ratnih zloĉina. ali u tome nije uspio.COM Prema odredbi ĉl. tada neće postojati dobrovoljno spreĉavanje djela. Svršeno kriviĉno djelo postoji ako je radnja izvršenja dovršena. To znaĉi da do njihove primjene moţe doći damo onda kada zakon odreĊeno podstrekavanje ne predviĊa kao posebno kriviĉno djelo.157 st. U svim sluĉajevima kada je podstrekavanje predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. neovisno od toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta preparata. što znaĉi da je predvidio sve radnje podstrekavanja. To je zakonodavac uĉinio na 2 naĉina. Dobrovoljnost spreĉavanja neće postojati ako djelo objektivno nije izvršeno zbog nekih drugih okolnosti. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. sadrţane u ĉl.153-156 KZ FBiH). bilo da je u pitanju djelatnost nekih trećih lica koja je sam podstrekaĉ angaţirao da bi sprijeĉio nastupanje posljedice.2 KZ FBiH. POMAGANJE Pojam pomaganja 114 WWW. bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaĉa. P okušaj postoji ako je preduzeta radnja podstrekavanja. Suštinu instituta dobrovoljnog spreĉavanja djela ĉini dobrovoljnost podstrekaĉa da se promijeni odluka o izvršenju kriviĉnog dje la. Odredbe o podstrekavanju kao sauĉesništvu. što znaĉi da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu da je podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan. sama radnja podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih kriviĉnih djela.

ali to je i ono lice koje potiĉe neposrednog pomagaĉa na pruţanje pomoći. moţe se raditi o podstrekavanju. Kao fiziĉko pomaganje u odredbi ĉl. predstavljaće podstrekavanje. davanje savjeta i uputstava kako da se izvrši kriviĉno djelo. predstavljale bi zapravo pripremne radnje. što će zavisiti od toga da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela.25 st. Kod izvršioca kriviĉnog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje djela. Pomaganje ne moţe postojati nakon što je kriviĉno djelo izvršeno. u suprotnom se radi o podstrekavanju. jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom sluĉaju saizvršilaštvo.BH-PRAVNICI. Sve te radnje. Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. jer samo u tim sluĉajevima takve radnje doprinose.WWW. uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela ili osposobljavanje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. Ako je ta odluka postojala. kojom se na odreĊeni naĉin moţe doprinijeti izvršenju kriviĉnog djela.2 KZ FBiH. Npr. ako bi bile preduzete prije izvršenja kriviĉnog djela.COM . to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se uĉini kriviĉno djelo. Posredno pomaganje postoji u sluĉaju kad pomagaĉ preko nekog trećeg lica pruţa pomoć izvršiocu djela. unaprijed obećano prikrivanje. a u drugom sluĉaju pomaganje. njihovo nabavljanje itd. ono moţe biti fiziĉko i intelektualno (fiziĉko). I fiziĉko i psihiĉko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. ako je uĉinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela. posebno kada je u pitanju psihiĉko pomaganje.COM Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. Neposredno pomaganje postoji u sluĉaju kad se pomoć pruţa neposredno izvršiocu. 115 WWW. To su dakle one radnje kojima se izvršenje kriviĉnog djela podupire. Psihiĉko pomaganje je psihiĉko podupiranje izvršioca kriviĉnog djela.a pritom nisu svjesni zajedniĉkog djelovanja. zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje kriviĉnog djela itd. U suprotnom.2 pominje se stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. tada će se raditi o psihiĉkom pomaganju.25 st. Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca. odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice. olakšava ili unapreĊuje pri ĉemu nije vaţna koliĉina te pruţene pomoći u ostvarenju kriviĉnog djela. Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno. Razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktiĉko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog sluĉaja. treba obratiti paţnju na njegovo razgraniĉenje od podstrekavanja. Radnja pomaganja Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja. Posredni pomagaĉ je i ono lice koje pruţa pomoć neposrednom podstrekaĉu. a ako je uĉinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja. ali se ono moţe vršiti i od strane više lica ukoliko su ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaĉkih u ost varenju jednog konkretnog kriviĉnog djela. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. Posredni pomagaĉ je dakle ono lice koje pruţa pomoć neposrednom pomagaĉu. Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja. gdje svaki pomagaĉ odgovara kao samostalni pomagaĉ. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u ostvarenju njegovog kriviĉnog djela. Tada se oni smatraju sapomagaĉima. tada postoji prividno sapomaganje. U tom smislu. Isto tako. Prema odredbi ĉl.

Pritom nije bitno da li bi ta radnja uistinu i sprijeĉila konkretno djelo. tragova ili na drugi način pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili preduzme druge radnje kojima se ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrečene mjere sigurnosti ili da se primjene odvojene zakonske mjere…” Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izriĉito odreĊeno. Tako npr. U odredbi ĉl. mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna. sredstava kojim je to djelo uĉinjeno.2) da je stvar pribavljena kriviĉnim djelom. Prikrivanje ne predstavlja oblik sauĉesništva.1) ili bi mogao znati (st. Da bi postojalo pomaganje mora se raditi o jednom odreĊenom kriviĉnom djelu. već će pomaganje postojati i u sluĉaju kada bi ta duţna ĉinidba makar oteţala izvršenje kriviĉnog djela. samog kriviĉnog djela. Liĉni doticaj je pruţanje pomoći uĉiniocu da ne bude otkriven i uhvaćen. Pomaganje neĉinjenjem postoji u onom sluĉaju ako je kod pomagaĉa postojala duţnost da poduzme odreĊenu radnju kojom bi sprijeĉio izvršenje djela. ili koristi koja se postigla ostvarenjem kriviĉnog djela.290 KZ zakonodavac izriĉito propisuje prikrivanje kao posebno kriviĉno djelo. a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina. primanje u zalog. osim u sluĉaju ako je unaprijed obećano. Moţe se realizirati kroz prikrivanje uĉinioca. što je tzv. gdje je u pitanju stvarni doticaj.326 KZ u kojoj je regulisano pruţanje pomoći uĉinitelju poslije izvršenog kriviĉnog djela. a neće postojati pomaganje ako ni on sam nije svjestan kriviĉnog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomoć. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna o tome da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene kriviĉnim djelom itd. Umišljaj pomagaĉa 116 WWW. Doticaj moţe biti stvarni i liĉni. Odnos pomagaĉa prema izvršiocu i kriviĉnom djelu Kao i kod podstrekavanja.COM . i kod poomaganja mora postojati odreĊeni odnos izmeĊu onog ko pomaţe i onog ko djelo izvršava. a prije nastupanja posljedice. zakonodavac kaţe:”ko krije učinitelja krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem oruđa. Ako ta odluka nije bila dovoljno ĉvrsta.BH-PRAVNICI.WWW. kroz prikrivanje tragova kriviĉnog djela ili predmeta koji su pribavljeni kriviĉnim djelom. meĊupomoć koja znaĉi pruţanje pomoći nakon dovršetka radnje.COM Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo ĉinjenjem. Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja. ili kojem krugu lica pripada lice kome on pomaţe. već je uĉvršćena upravo obećanim prikrivanjem. Doticaj s kriviĉnim djelom Pruţanje pomoći nakon ostvarenog kriviĉnog djela naziva se doticaj s kriviĉnim djelom ili prikrivanje. pomaganje se moţe vršiti i ĉinjenjem i neĉinjenjem. jer izmeĊu obećanog prikrivanja i prouzrokovane posljedice od strane izvršioca postoji izvjesna uzroĉno-posljediĉna veza. ili na drugi naĉin pribavljanje. Samo izuzetno pomaganje je moguće i nakon okonĉanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. u odredbi ĉl.BH-PRAVNICI. proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivaĉ zna (st. odnosno obezbjeĊuju predmeti pribavljeni kriviĉnim djelom. U takvoj situaciji to prikrivanje predstavlja psihiĉko pomaganje. Taj odnose se ispoljava u tome što pomagaĉ mora da zna kojem individualno odreĊenom licu pomaţe i u kojem kriviĉnom djelu. pod uslovom da još nije došlo do nastupanja zabranjene posljedice. Stvarni doticaj postoji u sluĉaju kad se prikrivaju. Tako će postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaĉku radnju kojom će omogućiti ili olakšati izvršenje kriviĉnog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno povezanom krugu. takva radnja postaje radnja podstrekavanja.

Realni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. odnosno na to pristaje. Tako npr. Dakle. 117 WWW. pomagaĉ se kaţnjava za uĉinjeno kriviĉno djelo kao da ga je sam učinio. ili neki subjektivni momenti kao što su liĉno svojstvo ili liĉni odnosi. olakšava ili unapreĊuje izvršenje kriviĉnog djela od strane drugog lica i to ţeli. To znaĉi da je pomagaĉ svjestan da svojom radnjom podupire.WWW. Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne. Kaţnjavanje pomagaĉa Prema odredbi ĉl. pomaganje kao oblik sauĉesništva predstavlja opći fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. a može se i blaže kazniti. To znaĉi da on mora biti svjestan onih obiljeţja djela kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem. Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvaćena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaĉkoj radnji. a posebno od toga koliki je doprinos ostvarenju kriviĉnog djela imala pomagaĉka radnja.BH-PRAVNICI. U tom smislu moţe se reći da je i umišljaj kod pomagaĉa dvostran.BH-PRAVNICI. pomagaĉ moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac.COM Kao i podstrekaĉ. Da li će sud pomagaĉa kazniti u granicama propisane kazne. Umišljaj pomagaĉa ima svoje specifiĉnosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca.5). s tim da ta kriviĉna djela mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju. moţe biti blaţe kaţnjen. ili će ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. kod KD kvalifikovanog ubistva (ĉl. što zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. tada će teţi oblik sauĉesništva konzumirati pomaganje kao najlakši oblik. Idealni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju ako pomagaĉ jednom radnjom doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. Ako kod nekog kriviĉnog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela. pomagaĉ će biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao kvalifikatorne pobude.171 st. Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog kriviĉnog djela. ali kazna za pomaganje moţe biti i veća od kazne za izvršenje. i pomagaĉ mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela koje će ostvariti izvršilac. pomagaĉ se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj kriviĉnog djela.COM . bez obzira da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju. tada se i kod pomagaĉa zahtijeva svijest o postojanju tih posebnih momenata. Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomoć ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj svršeni ili nesvršeni). Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreĊena namjera ili pobuda. Pomaganje i sticaj Iskljuĉeno je postojanje sticaja izmeĊu pomaganja i nekog drugog oblika sauĉesništva u ostvarenju istog kriviĉnog djela. ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao da ti momenti postoje na strani izvršioca.1.2 taĉ. kao i podstrekaĉ. S druge strane. i pomagaĉ je kriviĉno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem. ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se saglasio sa tim postojanjem. ne zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaĉa. ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva pobuda postoji pa se s njom saglasio.25 st. Ako se pojave situacije da je u istom kriviĉnom djelu pomagaĉ nastupio i u nekoj drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekaĉ).

kod KD protivpravnog prekida trudnoće iz ĉl.176. Ako je u pitanju spreĉavanje nakon dovršene radnje pomaganja. To znaĉi da se i kod sauĉesnika mora utvrditi uraĉunljivost i vinost. predviĊena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji moţe biti samo graĊanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe nepr ijatelju u provoĊenju rekvizicije. pa je iskljuĉena mogućnost primjene odredbe o sauĉesništvu. vaţe i za sauĉesnika. Kod tog djela radnja pomaganja je radnja izvršenja kriviĉnog djela. OslobaĊanje pomagaĉa od kazne dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeĉiti izvršenje djela.BH-PRAVNICI. u djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava.143 KZ kod KD pomaganja neprijatelju. za spreĉavanje je potrebno da pomagaĉ obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne moţe izvršiti.COM . pomagaĉ će se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeĉio izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomoć. Ne postoji nikakva razlika izmeĊu uraĉunljivosti izvršioca i uraĉunljivosti sauĉesnika. 118 WWW. u odredbi ĉl.WWW. Npr. oduzimanju hrane ili drugih dobara. Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. Uz odredbu o naĉinu kaţnjavanja pomagaĉa (ĉl. ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja. KRIVIČNA ODGOVORNOST SAUČESNIKA OSNOVNA PRAVILA Uraĉunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti Osnovni principi materijalnog kriviĉnog prava koji se odnose na kriviĉnu odgovornost izvršioca kriviĉnog djela. što znaĉi da se i kod sauĉesnika uraĉunljivost utvrĊuje psihološko-biološkom metodom. obavezno je oslobaĊanje od kazne pomagaĉa koji je sprijeĉio KD nakon pruţene pomoći u kaţnjivoj pripremnoj radnji.1). Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva.26 st. Naš KZ u nekim sluĉajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreĊenih kriviĉnih djela. a zakon predviĊa kaţnjivost i za pokušaj tog KD. Tako npr. imajući u vidu objektivno-subjektivni kriterij. Kod tog kriviĉnog djela sama trudnica se ne kaţnjava. iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik sauĉesništva od podstrekavanja. Dobrovoljnost spreĉavanja djela se jednako procjenjuje.COM Dobrovoljno spreĉavanje djela Po odredbi ĉl. Pomaganje kao posebno kriviĉno djelo U nekim sluĉajevima pomaganje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. kojom utiĉe da do izvršenja kriviĉnog djela ne doĊe. jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog karaktera. ili u provoĊenju kakvih drugih mjera prema stanovništvu. Neuspjelo pomaganje postojalo bi u sluĉaju da pomognuti nije izvršio kriviĉno djelo. Ako je pomaganje u toku radnje.BH-PRAVNICI. To spreĉavanje moţe uslijediti nakon pruţene radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja.25 st. zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja predviĊa i pomaganje trudnoj ţeni da prekine trudnoću.2 KZ FBiH. tada se spreĉavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj ĉinidbi od strane pomagaĉa. Odgovornost za pomaganje moţe postojati samo u sluĉaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomoć ili ako je djelo ostalo u pokušaju.

bez obzira što je prouzrokovana posljedica samo jednog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Vinost (krivnja) se takoĊer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac. odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca. shvatanje o limitiranoj (ograniĉenoj) akcesornosti. Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi. 2. uvijek je u pitanju samo jedno kriviĉno djelo ĉijem ostvarenju doprinosi više lica na razliĉite naĉine i u razliĉitim ulogama. PRAVNA PRIRODA SAUĈESNIŠTVA Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi sauĉesništva Pitanje samostalne kriviĉne odgovornosti sauĉesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje sauĉesnika predstavljaju samostalna kriviĉna djela. Prema drugom shvatanju. ali naš Zakon ne predviĊa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja. već se i radnje svakog pojedinog sauĉesnika tretiraju kao potpuno samostalno kriviĉno djelo. U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode sauĉesništva.26 st. sauĉesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. pored umišljaja moţe biti dovoljan i nehat (za KD za koja se predviĊa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela).COM Neuraĉunljivost i kod sauĉesnika iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno. Shodno tome. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili akcesorna teorija o sauĉesništvu.1. postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije shvatanje o vezivanju kriviĉne odgovornosti sauĉesnika za kriviĉnu odgovornost izvršioca u smislu da sauĉesnik ne moţe biti kriviĉno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac. Pored tog shvatanja. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije: Prema prvoj. To praivlo izriĉito je regulirano u ĉl. MeĊutim.COM . To znaĉi da je i u pogledu kriviĉne odgovornosti sauĉesnika naš zakonodavac prihvatio princip liĉne odgovornosti. ultraekstremno ili superekstremno shvatanje 119 WWW.WWW. a posebno se istiĉu 3 shvatanja: 1. u pogledu krivnje postoje odreĊene razlike kad su u pitanju sauĉesnici u odnosu na krivnju neposrednog izvršioca. Shvatanje o samostalnoj ili liĉnoj odgovornosti sauĉesnika danas dominira u kriv iĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu.BH-PRAVNICI. Po akcesornoj teoriji kriviĉna odgovornost sauĉesnika vezuje se za neke momente na strani izvršioca. Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeĊu saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. 3. Samostalna odgovornost sauĉesnika Iako kod sauĉesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama uĉestvuju u ostvarenju istog kriviĉnog djela. Ovo shvatanje polazi od sa mostalne prirode sauĉesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje sauĉesništva. kao i kad je u pitanju izvršilaštvo. Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje. Pošto je posljedicu kriviĉnog djela neposredno prouzrokovao izvršilac. ekstremno shvatanje akcesornosti. hiperekstremno. Podstrekaĉ i pomagaĉ su odgovorni samo u granicama svog umišljaja. njihova kriviĉna odgovornost procjenjuje se pojedinaĉno za svakog od njih. a bitno smanjena uraĉunljivost moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje.

157 st. saizvršioci su kriviĉno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili ako su u izvršenju djela postupali iz nehata. Tako npr. Ako su sauĉesnici preduzeli svoje sauĉesniĉke radnje. prema kojoj se uĉinjeno djelo ne moţe staviti na teret sauĉesnicima ako se ono istovremeno ne moţe staviti na teret neposrednom izvršiocu. Ovakva koncepcija razvijana je u njemaĉkoj kriviĉnopravnoj teoriji. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti. 2. oslobaĊanje od kazne i pooštravanje kazne. To znaĉi da je granica odgovornosti sauĉesnika pokušaj kriviĉnog djela. kod izvoĊenja graĊevinskih radova moguće su tjelesne povrede trećih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca. 175 itd).COM Prema ograniĉenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti. Nakon toga se utvrĊuje voljna strana njihove djelatnosti u smislu saglašavanja ili nesaglašavanja sa tom posljedicom.COM . Kako bi usvajanje ovakve koncepcije dovelo do nelogiĉnih i neprihvatljivih rješenja. Tako npr. ako je podstaknuti ili pomognuti izvršilac kriviĉno neodgovoran zbog neuraĉunljivosti ili maloljetstva.BH-PRAVNICI. Ti liĉni momenti su momenti koji utiĉu na zasnivanje kriviĉne odgovornosti.26 st. odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogućnosti da usljed te radnje moţe doći do nastupanja posljedice. konstruiran je pojam posrednog izvršilaštva. ĉijem ostvarenju su na razliĉite naĉine doprinijeli podstrekaĉi. To dalje znaĉi da sauĉesnici mogu odgovarati samo onda kad je usljed njihovog djelovanja uĉinilac nešto poduzeo u pravcu ostvarenja djela. Principalnu teoriju naš zakonodavac prihvata samo izuzetno. jer se uzima u obzir i stepen njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice. U općem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za neuspjelo podstrekavanje. ĉl. već samo radnja izvršenja.143. jedna liĉna okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiĉe na pooštravanje kazne.1. pomagaĉi i saizvršioci. Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti. (npr. U posebnom dijelu zakona u sluĉaju kad podstrekavanje odnosno pomaganje predstavlja radnju izvršenja kriviĉnog djela. iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti.BH-PRAVNICI. Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaĉa odnosno pomagaĉa se vezuje za djelo. oni ne mogu biti kriviĉno odgovorni. pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim kaznama. 120 WWW. prenijela bi se i na pomagaĉa odnosno podstrekaĉa. To znaĉi da se uvijek uzima postojanje jednog kriviĉnog djela. kriviĉna odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca shvaćene u objektivnom smislu. i to u 2 sluĉaja: 1. podstrekaĉ i pomagaĉ neće biti kriviĉno odgovorni. Moguće su situacije da postoji razliĉit oblik krivnje kod više saizvršilaca. Za njihovu krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaĉno da li su oni liĉno bili svjesni nastupanja posljedice usljed preduzete radnje (npr. a uĉinilac nije ništa preduzeo. pored radnje izvršioca.Vaţe i obrnuti primjeri. To znaĉi da sauĉesnici mogu biti odgovorni samo onda kad je odgovoran i izvrš ilac kriviĉnog djela. Dakle. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o posljedici kao rezultatu zajedniĉkog djelovanja saizvršilaca. POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUĈESNIKA Odgovornost saizvršioca Prema odredbi ĉl. kriviĉna odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje se.4.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene demontaţe). ĉl.WWW. i za kriviĉnu odgovornost izvršioca. Krivnja svakog saizvršioca utvrĊuje se samostalno i nezavisno od krivnje ostlaih saizvršilaca. ublaţavanje kazne. za odgovornost izvršioca i za neke druge liĉne momente koji postoje na strani izvršioca. Pritom svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja ili nehata. a kao izuzetak prihvata i principalnu teoriju. Minimum za odgovornost sauĉesnika po ovoj teoriji nije kriviĉno djelo (radnja sa posljedicom).

ako podstrekaĉ navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede. Pravilo da pomagaĉi i podstrekaĉi odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko karakteristiĉnih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila. otpada i mogućnost postojanja sauĉesništva. za ubistvo djeteta pri poroĊaju kao privilegirani oblik ubistva. tada izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela od strane izvršioca nema nikakve uzroĉne veze. U takvom sluĉaju nema uzroĉne povezanosti izmeĊu radnje podstrekavanja i radnje izvršenja. a da pritom njegov saizvršilac odgovara za kriviĉno djelo ubistva. Da li će se u ovakvim sluĉajevima odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezivati za djelo izvršioca. a podstrekaĉ uopće neće biti kriviĉno odgovoran. pomagaĉ i podstrekaĉ odgovaraju u granicama svog umišljaja. onda nema ni svijesti ni volje za zajedniĉkim ostvarenjem djela. na osnovu liĉnog odnosa. liĉnog svojstva ili liĉne okolnosti na strani izvršioca. a izvršilac uĉini sitnu kraĊu. To će biti u sluĉaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvaćena samo teška tjelesna povreda. pa se radnja podstrekaĉa ne moţe vezati za radnju izvršenja. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniĉkim djelovanjem. Prva situacija odnosi se na to da postoji mogućnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca djela s obzirom na vrstu kriviĉnog djela. zavisi od toga koliko su radnje sauĉesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca i koliko su povezani njihovi umišljaji.WWW. MeĊutim. Tako npr. postoji saizvršilaštvo u ostvarenju tog kriviĉnog djela. Granice odgovornosti podstrekaĉa i pomagaĉa U praksi se redovno dogaĊa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut. Prema odredbi ĉl.1 KZ. pa se i odgovornost sauĉ esnika u uţem smislu ne moţe vezati za radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti. odreĊeni njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici. odnosno pomognut.COM . Otac će u istom sluĉaju odgovarati kao saizvršilac u obiĉnom djelu. Onaj saizvršilac ĉijim umišljajem nije obuhvaćeno lišavanje ţivota ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca. ako podstrekaĉ podstrekava na jedno kriviĉno djelo. moguće su i situacije da izvršilac izvrši kriviĉno djelo koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut. U takvim sluĉajevima postavlja se pitanje da li će uopće. moguće su situacije da jedno lice odgovara npr. Ovo pravilo omogućava da se njihova kriviĉna odgovornost previše ne suţava. pomagaĉ izvršiocu pomaţe imajući u vidu drugo. odonosno djelo u kome mu je pruţena pomoć. pa je logiĉno da se ni odgovornost podstrekaĉa u takvom slĉuaju ne moţe vezati za radnju izvršioca. Mogućnost razliĉite pravne kvalifikacije istog kriviĉnog djela dolaze u obzir i kod onih kr iviĉnih djela kod kojih su. pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju odreĊenih kaţnjivih radnji. U takvom sluĉaju izvršilac će odgovarati z aizvršeno kriviĉno djelo. Tako npr.COM Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca. Radi se o tome da je podstrekaĉ preduzeto podstrekaĉku radnju imajući u vidu jedno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. Tako npr. a izvršilac izvrši sasvim drugo kriviĉno djelo. tu zapravo uopće nema sauĉesništva. kao i da se bezrazloţno ne širi.BH-PRAVNICI. s tim da se ista djelatnost kod njih razliĉito kvalifikuje: majka će odgovarati zbog svog liĉnog odnosa prema djelu kao majka. a izvršilac izvrši neko treće kriviĉno djelo. Takvo rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti sauĉesništva. s tim da bi u izvršenju kriviĉnog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilac a došlo do lišavanja ţivota pasivnog subjekta. To znaĉi da i na strani svih sauĉesnika postoji jedinstven umišljaj upravo na to odreĊeno kriviĉno djelo. Kraće reĉeno. jer 121 WWW.26 st. Tako je kod sauĉesništva uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od sauĉesnika svojom radnjom doprinosi njegovom ostvarenju. ako otac i majka zajedniĉki liše ţivota svoje dijete neposredno nakon poroĊaja dok kod majke traje poremećaj izazvan poroĊajem. odnosno djelo druge vrste. za tešku tjelesnu povredu. i u kojoj mjeri pomagaĉ i podstrekaĉ odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac. Izvršilac će odgovarati za djelo koje je izvršio. a podstrekaĉ će odgovarati u zavisnosti od toga da li je u pitanju podstrekavanje kao samostalno kriviĉno djelo.

Navedeni liĉni momenti poseban znaĉaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviĉne odgovornosti. 122 WWW. ili ĉak trajno. ali teţe prirode. tj. iskljuĉenju kaţnjivosti i kad je u pitanju blaţe ili stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija. Treća situacija postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ podstrekavao na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca na tešku kraĊu koja bi prema njegovom umišljaju trebala biti izvršena obijanjem i provaljivanjem. podstrekavanje na ubistvo).BH-PRAVNICI. odnos srodstva itd. neuraĉunljivost. stanje maloljetstva.BH-PRAVNICI. (npr. kad je u pitanju lice koje se već nalazi u braku (kod KD dvobraĉnosti) itd.WWW. Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u pitanju djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi ĉl. bilo usljed vlastite volje. a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. Uticaj liĉnih odnosa. Zakon ne sadrţi odredbu koja bi odreĊivala pravilo za ovakve situacije. što znaĉi da će podstrekaĉ odgovarati za djelo na koje je podstrekivao. Po toj odredbi. odnos vojnog lica kod vojnih kriviĉnih djela ili odnos sluţbenih lica kod kriviĉnih djela protiv sluţbene duţnosti. sauĉesnici će se kazniti teţom kaznom ako se teţa posljedica moţe pripisati njihovom nehatu. bitno smanjena uraĉunljivost. Pod liĉnim odnosima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo sticajem okolnosti. izricanje teţe kazne dolazi u obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. Pod liĉnim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne ĉinjenice vezane za liĉnost nekog pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviĉne odgovornosti i kaţnjivosti takvih pojedinaca. Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika kriviĉnog djela na koje je postojalo podstrekavanje. U takvom sluĉaju postoji sauĉesništvo jer postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela. podstrekaĉ je podstrekivao na kraĊu. Takav liĉni odnos je npr. a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog kriviĉnog djela ili neko drugo istovrsno djelo koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. Pod liĉnim svojstvima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi kraće ili duţe vrijeme. neovisno od toga što je njegov umišljaj bio upravljen na tešku kraĊu. Tako npr. što znaĉi da se odstupa od pravila odgovornosti u granicama svog umišljaja. tada će primjenom principa akcesornosti i podstrekaĉ odgovarati za obiĉnu kraĊu.COM neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. okolnosti na kriviĉnu odgovornost sauĉesnika Liĉni momenti koji postoje na strani nekog od sauĉesnika imaju izuzetno veliki znaĉaj kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. recidivista. stanje mlaĊeg punoljetstva.COM . pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca. drugaĉija je situacija za podstrekaĉa ukoliko se radi o sluĉaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr. svojstava. Naravno. npr. a izvršilac je poĉinio razbojniĉku kraĊu). odnosno pomagaĉa u granicama njegovog umišljaja. U takvom sluĉaju uzima se da je najispravnije rješenje u primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti. a izvršilac izvrši obiĉnu kraĊu bez provaljivanja. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaĉa. Isto pravilo primjenjuje se i kad su u pitanju sauĉesnici. Takva liĉna okolnost je kada je u pitanju lice povratnik. Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaĉa i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog kriviĉnog djela. zatim kad se radi o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti. s tim da u njegovom ostvarenju doĊe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste.16 KZ.

BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.3 postavio je pravilo prema kome liĉni odnosi. Npr. Ako je izvršilac višestruki povratnik. Naš KZ prema odredbi ĉl. Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela. mogu se uzeti u obzir samo onom sauĉesniku kod kojeg takvi odnosi. to je okolnost koja vodi njegovom obaveznom oslobaĊanju od kazne. ta liĉna okolnost će se samo njemu uzeti kao oteţavajuća prilikom odmjeravanja kazne.WWW. već samo kod nekih od njih. 123 WWW.COM U kontekstu liĉnih momenata. ali se ona ne proteţe na pomagaĉa i podstrekaĉe u tom djelu. samo će se njemu usljed neuraĉunljivosti iskljuĉiti odgovornost. liĉna svojstva i liĉne okolnosti zbog kojih Zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta oslobaĊanje od kazne. dok će oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno kriviĉno odgovorni. ublaţavanje ili pooštravanje kazne. problem koji se javlja u vezi sa kriviĉnom odgovornošću sauĉesnika svodi se na pitanje kako će se riješiti situacije kada se pomenuti liĉni momenti ne nalaze kod svih sauĉesnika.26 st.COM . svojstva i okolnosti postoje. ako je izvršilac djela bio neuraĉunljiv u vrijeme izvršenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM IV KRIVIČNE SANKCIJE 124 WWW.BH-PRAVNICI.COM .

WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM 125 WWW.COM .

lišavanje slobode.vijeka jedina kriviĉna sankcija je bila kazna (fiziĉka kazna. Mjere koje se prinudno primjenjuju prema uĉiniocima kriviĉnih djela zbog izvršenog djela nazivaju se kriviĉnim sankcijama. imovinska kazna). One se mogu podijeliti na preventivne i prinudne. sankcija moţe biti dugotrajni zatvor. zajedniĉka obiljeţja svih kriviĉnih sankcija: a) Sve kriviĉne sankcije imaju zajedniĉku opću svrhu. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava ili u upozorenju učinioca da će biti lišen ili ograničen slobode ili prava ako ponovo izvrši krivično djelo. MeĊutim. f) Izricanju kriviĉne sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrĊuje postojanje uslova za izricanje odreĊene sankcije. Za savremene sisteme kriviĉnih sankcija karakteristiĉno je postojanje većeg broja razliĉitih sankcija. i poĉetkom 20. b) Kriviĉne sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ograniĉavanje sloboda ili prava uĉinioca kriviĉnog djela.COM . mjere bezbjednosti i vaspitne mjere.WWW. c) Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći samo sankcija koja je predviĊena zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kad je kriviĉno djelo uĉinjeno – “nulla poena sine lege”. Ova sankcija obuhvata odgovarajući medicinski tretman. odnosno vaspitne mjere. radi zaštite društva od kriminaliteta. koje mogu biti opće i posebne. te uĉiniocima koji kriviĉna djela vrše pod uticajem alkohola i droga. a to je sud. Neka kriviĉna zakonodavstva predviĊaju i neke posebne kriviĉnopravne mjere koje se ne mogu striktno svrstati u jednu od navedenih grupa. U teoriji kriviĉnog prava one se razliĉito 126 WWW. Dalji razvoj strukture kriviĉnih sankcija nastavljen je uvoĊenjem mjera bezbjednosti namijenjenih uĉiniocima kriviĉnih djela kod kojih je postoji odreĊeni stepen duševne poremećenosti. uprkos tome postoje neka opća. U nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne. treba sprijeĉiti da do kriminaliteta uopće doĊe.COM KRIVIČNE SANKCIJE POJAM KRIVIĈNE SANKCIJE I VRSTE KRIVIĈNIH SANKCIJA Pojam kriviĉne sankcije Svako društvo preduzima odreĊene mjere za suzbijanje kriminaliteta. d) Kriviĉna sankcija se moţe izreći samo uĉiniocu kriviĉnog djela. ali i sudska opomena. koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti. a zatim vaspitno-popravne. Sveukupnost ovih mjera u odreĊenom zakonodavstvu ĉini sistem kriviĉnih sankcija. Njihovom primjenom društvo se štiti od kriminaliteta. Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opći pojam kriviĉne sankcije: Krivična sankcija je mjera krivičnopravne prinude koju sud izriče učiniocu krivičnog djela u zakonito sprovedenom postupku. Preventivnim mjerama.vijeka poĉinju se propisivati posebne sankcije za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. e) Kriviĉnu sankciju izriĉe nadleţni organ.BH-PRAVNICI. Kriviĉne sankcije su meĊusobno veoma razliĉite. Krajem 19.BH-PRAVNICI. Npr. Sistem kriviĉnih sankcija Skoro do kraja 19.

BH-PRAVNICI. e) Srazmjerna. Opća obiljeţja kazne i definicija kazne Opća obiljeţja kazne imaju odreĊene specifiĉnosti u odnosu na opća obiljeţja kriviĉnih sankcija uopće: a) Kazna je kriviĉna sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije. KAZNE POJAM KAZNE Opća razmatranja o kazni Kazna je najstarija kriviĉna sankcija. MeĊutim. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava. 127 WWW. Ta obiljeţja su relativnog karaktera. moţe se dati opći pojam kazne: Kazna je krivična sankcija koju sud izriče u zakonito sprovedenom postupku. postoje još neka obiljeţja koja su karakteristiĉna samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni. za razliku od ostalih kriviĉnih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva specijalne prevencije. koja vaţe za svaku kaznu. takva da se moţe izricati u većoj ili manjoj mjeri. b) Opoziva. Na osnovu navedenog. nemoguće npr. pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u opći pojam kazne.BH-PRAVNICI. oduzimanje imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom. Materijalni pojam kazne najĉešće se odreĊuje s obzirom na svrhu koju treba postići kaznom. Obiljeţja kazne relativnog karaktera Pored općih obiljeţja kazne.WWW. Po tim obiljeţjima kazna treba biti: a) Djeljiva. pravne posljedice osude itd. da odgovara teţini izvršenog djela i stepenu kriviĉne odgovornosti uĉinioca. (moguće kod kazni lišenja slobode i novĉane kazne. da pogaĊa samo uĉinioca kriviĉnog djela. b) Kaznom se uĉinilac kriviĉnog djela lišava odreĊenih sloboda ili prava. tj. već prije svega pojava u društvu. c) Popravljiva. zakonitost u izricanju. Ona nije samo pravna kategorija. radi zaštite društva od kriminaliteta. e) Kaznu moţe izreći samo sud u zakonom propisanom postupku. tj. kod smrtne kazne). sankcije sui generis itd. organ nadleţan za izricanje. U nekim zakonodavstvima posebnu kriviĉnu sankciju predstavlja uslovna osuda. d) Liĉna. krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela. kaznom se utiĉe na uĉinioca da ne ponovi vršenje kriviĉnog djela (specijalna prevencija). takva da je moguće otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode (moguće samo kod imovinskih kazni). sudske mjere. postupak u kome se izriĉe itd. kao i njen društveni znaĉaj. ili se ograniĉava u njima.COM nazivaju: parapenalne mjere. Dakle. U tom smislu se moţe reći da je danas u najvećem broju zemalja prihvaćen pluralistiĉki sistem kriviĉnih sankcija. tj. obaveza naknade prouzrokovane štete. tj. Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreĊenost u zakonu. ovakva podjela nema osnova jer pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja. da se moţe ukinuti. kako kod propisivanja tako i kod izricanja.COM . tj. d) Opće obiljeţje kazne je i njena odreĊenost u zakonu. Ĉesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni. ali i na ostala lica da se uzdrţe od vršenja kriviĉnih djela (generalna prevencija). Takve su npr: sudska opomena. c) Kazna se moţe izreći samo krivično odgovornom uĉiniocu djela.

Prema Listu. Kazna je sama sebi cilj. Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave.BH-PRAVNICI. Kroz kaznu uĉinilac treba ispaštati za ono što je uĉinio. a ne zato da se ne bi griješilo.BH-PRAVNICI. Ona to pravo moţe vršiti u granicama ugovora.COM f) Humana. a kazna je sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije sinteza). meĊu ostalim i pravo na ţivot i slobodu.COM . Za sljedbenike Hegelove filozofije. sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe teorija: apsolutne. kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). izmeĊu društva i pojedinaca postoji prećutni sporazum kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreĊena svoja prava.WWW. Osnovna svrha kazne je da se njome utiĉe na uĉinioca da 128 WWW. Zato se ove teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne. Zbog toga pravni osnov kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet. Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za kriviĉno djelo. Za predstavnike italijanske pozitivne škole. Pravo je izraz opće volje (teza). SVRHA KAZNE Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne U nauci kriviĉnog prava. Svrha je zaštita društva. pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje pravnog poretka. a te granice odreĊene su zakonitošću kazne. Kaţnjava se zato što se griješilo. Po Kantovom shvatanju kriviĉnog djela i kazne. Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj ili posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili općoj prevenciji. pravni osnov kazne je dijalektiĉka nuţnost za uspostavljanjem pravnog poretka. Po teorijama o specijalnoj prevenciji. ali to nije njena svrha. OPRAVDANOST KAZNE Razliĉita shvatanja o opravdanosti kazne O opravdanosti kazne u literaturi postoje razliĉita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima pojedinih pisaca. zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz djelovanje na uĉinioca kriviĉnog djela. a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviĉne sankcije zaštita društva od kriminaliteta. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziĉkog ili psihiĉkog muĉenja lica prema kojem se primjenjuje. Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se konstituira kriviĉnopravnim normama. Apsolutne teorije su najstarije. Opravdanost primjene kazne Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta. Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine. Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso). opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se u zahtjevu apsolutne pravde. relativne i mješovite (ekletiĉke) teorije. pravni osnov mjera socijalne zaštite je odbrana društva.

ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se uĉiniti samo ako se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. Savremeni zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne resocijalizacija uĉinioca kriviĉnog djela.teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo propisivanje kazne za kriviĉno djelo preventivno djeluje. a s druge strane uticajem na lica koja su već izvršila kriviĉno djelo da ih ponovo ne vrše. Postoji nekoliko varijanti ove teorije: .teorija starateljstva – primjenom kazne uĉinioca treba staviti odreĊeno vrijeme pod reţim nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo.33 KZ FBiH. Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu). SISTEM KAZNI VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUĆA KLASIFIKACIJA 129 WWW. mora biti izvjesno da će zaprijećena kazna biti i izreĉena. svrha kazne je i generalna i specijalna prevencija. Smisao zakonodavnog odreĊivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk: 1. 2. te “preventivni uticaj na druge da ne čine krivična djela”. tj. odnosno na druge graĊane. ĉime se najbolje obezbjeĊuje da osuĊeni nakon izdrţane kazne ne ponovi kriviĉno djelo. naĉin izvršenja kazni mora biti zastrašujući. jer samo takva kazna moţe popravno djelovati na uĉinioca kriviĉnog djela. Primjena nekih instituta kriviĉnog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe kaţnjavanja.teorija opomene – opći preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne. Dakle.BH-PRAVNICI. Ovo je moguće uz 3 uslova: kazne moraju biti stroge. Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oĉekuje ako izvrši kriviĉno djelo. ali se i preventivno djeluje na buduće vršenje kriviĉnih djela. Da bi se to ostvarilo. kazna mora biti praviĉna.COM . Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo. a javnost mora na neki naĉin biti upoznata sa njihovim izvršenjem.BH-PRAVNICI. OdreĊivanje svrhe kazne Svrha kaţnjavanja je zaštita odreĊenog društva od odreĊenog kriminaliteta. odluka o izvršenju KD mora biti zasnovana na procjeni korisnosti od izvršenja djela i štete od izreĉene kazne. .WWW. što obavezuje one koji primjenjuju zakon. Zauzimanjem naĉelnog stava o tome.teorija zastrašenja – predupreĊenje novog kriviĉnog djela najbolje se ostvaruje kroz zastrašujući uticaj kazne.COM ponovo ne izvrši kriviĉno djelo.teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom. Teorije generalne ili opće prevencije svrhu kazne odreĊuju kao uticaj na graĊane da ne vrše kriviĉna djela. . . Ova zaštita se najbolje ostvaruje s jedne strane prevencijom od budućih vršenja kriviĉnih djela. To je vodilo surovosti kaţnjavanja. Mješovite ili ekletiĉke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i relativnih teorija. koja treba formirati i uĉvrstiti uvjerenje da je kriviĉno djelo nemoralan akt. Sa jasno odreĊenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta opravdana ili ne.zastrašenje izvršenjem kazne – zastrašujući uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. zakonodavac daje opću smjernicu o tome šta se ţeli postići kaţnjavanjem. ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na razne naĉine: . njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan ţivot. . gdje se izriĉito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprečavanje učinitelja da čini krivična djela i njegov preodgoj”. Ovakvo stanovište prihvaćeno je u odredbi ĉl. Npr. Za pristalice ove teorije.

36 st. c) Prema naĉinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske. Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izreći samo kao glavne kazne. Osnovne karakteristike sistema kazni u našem kriviĉnom pravu Relativno mali broj kazni.BH-PRAVNICI. izvršenje se moţe prilagoditi karakteru osuĊenih lica. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora. Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni. b) Prema vrsti sloboda i prava kojih se uĉinilac kriviĉnog djela lišava.34). bez obzira što je alternativno propisana sa kaznom zatvora. one mogu biti odreĊene alternativno i kumulativno.35). Izuzetno se zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike kriviĉnih djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora.2. Prihvaćeni sistem kazni odgovara većem broju savremenih kriviĉnih zakonodavstava. u ovakvim sluĉajevima novĉana kazna se moţe izreći i kao sporedna. protiv tijela (npr. s tim što se smrtna kazna moţe se izreći i izvršiti samo dok traje ratno stanje ili neposredna ratna opasnost.WWW. Prema ĉl. u većoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale 130 WWW. d) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni. Uz glavnu se moţe izreći samo jedna od sporednih kazni. a novĉana kazna i kao glavna i kao sporedna (ĉl. Glavne kazne se mogu izreći samostalno za izvršeno kriviĉno djelo. izborna prava. onda se po pravilu moţe izreći samo kao glavna kazna. Izuzetak od ovog pravila je kod kriviĉnih djela iz koristoljublja. Ona objedinjava najviše uslova koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se izricati u razliĉitom trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu. Sistem kazni u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH (ĉl. Naše kriviĉno pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu. Trajne su one koje se izriĉu za cio ţivot osuĊivanog lica (npr. protiv imovine i protiv graĊanskih prava (npr. opoziva je. protiv slobode. Dakle. samo jedna se moţe izreći kao glavna. Uĉiniocu se zbog izvršenog KD moţe izreći jedna ili 2 kazne. ZATVOR Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviĉne sankcije Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaĉajnije mjesto u sistemu kriviĉnih sankcija jer je praksa pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja. odsijecanje ruke).BH-PRAVNICI. kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna).doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graĊanskih prava). za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći i kad nije propisana zakonom. a koja su uĉinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti. prava udruţivanja i sl). Vremenske su one koje se izriĉu na odreĊeno vrijeme. odnosno koje se uĉiniocu ograniĉavaju primjenom kazne. to moţe biti samo neka od glavnih kazni. kao vrste kazni navedene su zatvor.COM Osnovne podjele kazni U kriviĉnom zakonodavstvu i teoriji najĉešće su prihvaćene slijedeće vrste kazni: a) Prema naĉinu izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne. dok se sporedne mogu izreći samo uz neku od glavnih kazni.COM . Za naš sistem karakteristiĉan je poseban status novĉane kazne. dugotrajni zatvor i novĉana kazna. Ako je jedna. ili kad je zakonom propisana alternativno sa kaznom zatvora pa sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. koja se moţe izreći i kao glavna i kao sporedna kazna.

vijeka uglavnom se zasnivala na tome da li je kazna praćena prinudnim radom ili ne. da li se izdrţava ćelijskom izolacijom ili zajedniĉki. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci se istiĉu i argumenti protiv kazni lišenja slobode: a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u striktnoj funkciji sa teţinom izvršenog djela. te kakva su prava osuĊenih lica.COM kazne. u daljem razvoju kriviĉnog prava. i prve polovine 20. MeĊutim. Osim toga. humanizacija zatvorskog tretmana nuţno umanjuje zastrašujući uticaj ove kazne.jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja slobode.WWW. MeĊutim. ako znaĉe razliĉite tretmane za osuĊena lica. Ocjena liĉnosti uĉinioca vrši se na osnovu indeterministiĉkog shvatanja o slobodi njegove volje. MeĊutim. kao jedan od osnovnih ciljeva primjene kriviĉnih sankcija. b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv kriminaliteta jer je privremenog karaktera i jer uĉinilac time nije onemogućen da i dalje vrši kriviĉna djela u odnosu na ostalu zatvorsku populaciju. a posebno resocijalizacije osuĊenih lica nisu velike i ĉesto se predimenzioniraju. a razlike u pravima osuĊenika danas su vrlo male i svode se na broj pisama koja se mogu poslati ili primiti. Unifikacija kazni najĉešće se brani slijedećim razlozima: a) Postojanje više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meĊusobno razlikuju u pogledu njihove sadrţine. jer se vrlo negativno odraţavaju na liĉnost osuĊenog.BH-PRAVNICI. c) Mogućnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja ciljeva specijalne prevencije.vijeka prihvataju više kazni lišenja slobode. Unifikacija kazni lišenja slobode. u nauci kriviĉnog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode ili preći na jedan oblik ove kazne. 131 WWW. Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode U oblasti materijalnog kriviĉnog prava posebno se istiĉu 3 problema vezana za ovu kaznu: . prihvatljiva je od javnog mnijenja itd. U vrijeme kad se kazna lišenja slobode ĉešće javlja kao kriviĉna sankcija bio je predviĊen uglavnom jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje tamnovanje osuĊenog pod vrlo teškim uslovima. rad osuĊenika odavno je prestao biti osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu. Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razliĉitih kazni lišenja slobode ne postoje znaĉajne razlike u pogledu poloţaja osuĊenih lica.BH-PRAVNICI. zakonodavstva 19. najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne lišenja slobode u sklopu koje se realiziraju programi resocijalizacije. e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu kriviĉnu sankciju. danas se u teoriji istiĉu i slijedeći argumenti: a) Resocijalizacija uĉinilaca kriviĉnih djela. Danas je rad terapeutsko sredstvo u procesu resocijalizacije osuĊenika. Razlika izmeĊu pojedinih kazni lišenja slobode u zakonodavstvu 19. b) Lišenje slobode je neophodna mjera kaţnjavanja za odreĊene vrste delikvenata jer se ne vidi drugi naĉin reakcije na njihovo ponašanje.kratkotrajne kazne lišenja slobode. d) Posebne kritike upućuju se kazni lišenja slobode dugog trajanja. što se smatralo opravdanim prvenstveno zbog individualizacije kazne usljed razliĉitosti vrste i teţine kriviĉnih djela. S druge strane. .izricanje ove kazne u odreĊenom ili neodreĊenom trajanju. obzirom na investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i njihovo materijalno i kadrovsko opremanje. c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju smrtnu kaznu. kao i krivice uĉinioca. broj posjeta i sl. To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i davanje povlastica moţe suţavati ili proširivati. Ćelijska izolacija se sve rjeĊe susreće u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima.COM . .

npr. uslovna osuda. U sistem kriviĉnih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto kratkotrajne kazne lišenja slobode. profesionalnom i društvenom pogledu. Najzastupljenije je stanovište da se radi o kaznama u trajanju do 6 mjeseci. novĉana kazna itd. niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili novĉana kazna. 132 WWW. I pored kritika. s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana.BH-PRAVNICI. d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja slobode na jednu nuţno vodio reviziji ĉitavog kriviĉnopravnog sistema. Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja. Sitni kriminal se ne moţe kaţnjavati teţim kaznama. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreĊen. kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi. e) Boljim organizovanjem naĉina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne zatvora. kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica. mlaĊi punoljetnici. a ne po vrsti. Protiv ovih kazni najĉešće se izriĉu slijedeći prigovori: a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha kriviĉnih sankcija. Zato se kratkotrajno lišavanje slobode ĉesto naziva “seminarom kriminaliteta”. c) Za neke kategorije uĉinilaca KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro neophodna kriviĉna sankcija (npr. nedisciplinirani vozaĉi m/v. Kroz podizanje općeg zakonskog minimuma treba onemogućiti da se kazna lišenja slobode izriĉe u kratkom trajanju. psihopatske ili socijalno poremećene liĉnosti ili alkoholiĉari. b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuĊenog u moralnom.COM . a i u teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje. a kriviĉni zakoni predviĊaju minimume koji omogućavaju njihovo izricanje.WWW. Kratkotrajne kazne lišenja slobode. MeĊutim. sa argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. materijalnom.COM b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogućnosti za individualizaciju ove kazne. Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca: 1. d) Kratka kazna je posebno štetna za odreĊene kategorije uĉinilaca kriviĉnih djela kao što su maloljetnici. b) Kratka kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije. lica koja izbjegavaju novĉane obaveze kao što je alimentacija i sl).siledţije. c) Zatvaranje kratkog trajanja stimuliše povrat. 2. Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvaćene su u većini savremenih kriviĉnih zakonodavstava. d) Struktura kriminaliteta takoĊer opravdava primjenu ovih kazni. U nauci kriviĉnog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode. a njihova primjena pravda se nizom argumenata: a) Individualizacija kriviĉne sankcije pretpostavlja odreĊeni raspon kazni. e) Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiĉne. c) Prihvatanjem jedinstvene kazne lišenja slobode otklonile bi se neke nelogiĉnosti koje nastaju u sistemu više kazni lišenja slobode kod odmjeravanja kazne za djela u sticaju. sudska opomena. jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni štetnom uticaju povratnika i profesionalnih delikvenata.BH-PRAVNICI.

dok su tokom dana bili na zajedniĉkom radu ali sa strogom zabranom razgovora. 3. Opća karakteristika ovog sistema je da sud ne odreĊuje unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode. U najvećem broju savremenih kriviĉnih sistema predviĊeno je izricanje kazne lišenja slobode u taĉno odreĊenom trajanju. Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem ćutanja”. Treći stepen je uslovni otpust koji se moţe opozvati. neka kriviĉna zakonodavstva poznaju sistem izricanja kazne u neodreĊenom trajanju. b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode. 2. Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike. Poĉetkom XVII vijeka osn ivaju se posebni zavodi za izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuĊenici upućivani na teške fiziĉke radove. što je i najviše u skladu sa naĉelima zakonitosti i praviĉnosti.COM Kazna lišenja slobode odreĊenog ili neodreĊenog trajanja.irski sistem.godine sagraĊen prvi zatvor sa potpuno usamljeniĉkim reţimom u kome su osuĊenici ţivjeli u ćelijama potpuno odvojeni jedni od drugih 24 sata dnevno. a iznimno i “radom za opće dobro na slobodi” (ĉl. koji uz sve navedeno sadrţi i jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaĊanja (odjeljenje za slobodnjake). Dugotrajni zatvor ne moţe se izreći uĉiniocu koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota.WWW. U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poĉeo preovlaĊivati tzv.38). osnovanom 1823. To se opravdava sa više razloga: 1. Ovako izreĉena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije osuĊenih lica.BH-PRAVNICI. d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti novĉanom kaznom. Izuzetno. već o njenom efektivnom trajanju odluĉuje administracija nadleţna za izvršenje kazne. Drugi stepen nastaje zajedniĉkim radom u 4 odjeljenja zatvora. s tim što je svako naredno odjeljenje povoljnije za osuĊenika. 133 WWW. Kazna lišenja slobode u našem pravu KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor .COM .BH-PRAVNICI. U Filadelfiji je 1790. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuĊenika tokom izvršenja kazne. Kazne neodreĊenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su prihvatile ovaj sistem.37 st. a opći maksimum i minimum odreĊuje sud ili zakon. usamljeniĉki sistem nazvan je pensilvanijski ili filadelfijski sistem. Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv. Po zatvorima u Pensilvaniji. MeĊutim. Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora.1). Ovaj sistem ima 3 stepena u izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljeniĉki zatvor u ćelijama tokom dana i noći.3). za najteţe oblike kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se propisati dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 40 godina (ĉl. Sredinom XIX vijeka poĉinje se primjenjivati tzv.godine. OsuĊenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem. za kriviĉno djelo za koje je propisan i u granicama propisane kazne. sa izvršavanjem radne obaveze. Osnovne karakteristike ove kazne su: a) Zatvor se moţe izreći samo kao glavna kazna. c) Zatvor se izriĉe na pune godine i mjesece. progresivni sistem. Po ovom sistemu osuĊenici su se usamljivali po ćelijama samo noću. Moţe se izreći od 15 dana do 15 godina (ĉl.37 st. koji je dobio ime po zatvoru u Auburn-u. a do 6 mjeseci i na pune dane. u drţavi Njujork. auburnski sistem. Izvršenje kazni lišenja slobode Naĉini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razliĉiti.

2). a kasnije uz odreĊene izmjene i od OUN. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju kao svrsi kaţnjavanja. Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa ĉijeg je izdrţavanja osuĊeni uslovno pušten. Izuzetno.3). 8-satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice. b) Naĉelo humanosti. c) Popravljanje osuĊenih lica. Minimalnim pravilima postavljen je niz općih principa o postupanju sa licima osuĊenim na kaznu lišenja slobode i sugerirana su odreĊena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima. Uslovni otpust Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo.COM . bez obzira na saglasnost osuĊenika. 134 WWW. posjete. Uslovni otpust je zakonska mogućnost. disciplini itd. Ove ustanove se razlikuju po stepenu obezbjeĊenja i intenzitetu ograniĉavanja slobode osuĊenih lica.COM Poboljšanju poloţaja osuĊenih lica znaĉajno je doprinijela meĊunarodna Komisija za kriviĉno pravo i izvršenje kazne.1). c) Od osuĊenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (ĉl. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe osnovano oĉekivati da će se na slobodi dobro vladati. d) Individualizacija u izvršenju kazne.BH-PRAVNICI. Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija. neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom godine itd. lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni uslov o vladanju. moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (ĉl. Rad treba što više odgovarati savremenom naĉinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati sposobnostima osuĊenog (st. Da bi se osuĊeni mogao uslovno otpustiti. prepiska. Postupak za davanje uslovnog otpusta po pravilu se pokreće na molbu osuĊenika ili ĉlanova njegove uţe porodice ako se osuĊeni s tim saglasio. 2. te ako posebne okolnosti koje se odnose na liĉnost osuĊenog oĉigledno pokazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. Tek nakon isteka tog vremena osuĊeni je apsolutno osloboĊen. Ako osuĊena osoba pristane da radi ili traţi da radi. OsuĊenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava: zdravstvena zaštita. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se izdrţava kazna. a ne pravo osuĊenika.105).WWW. b) OsuĊenik se lišava prava ili se ograniĉava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se ostvarila svrha kazne (ĉl. Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijedećim naĉelima: a) Zakonitost u izvršenju kazne. omogućit će joj se rad (st. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne. koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuĊenim licima koja su bila prihvaćena od Društva naroda. e) Skupno izvršenje kazne. Da je osuĊenik izdrţao polovinu kazne.106 st. pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreĉena ne uĉini kriviĉno djelo. pravima zatvorenika. a KZ FBiH (glava VII) sadrţi opće odredbe o izvršenju kazni.107 KZ FBiH): 1.BH-PRAVNICI. Osnovne karakteristike naĉina izvršenja kazne zatvora su slijedeće: a) Lica kaznu izdrţavaju u zatvorenim. a posebno da neće vršiti kriviĉna djela.

sud će izreći jedinstvenu kaznu koja mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne.2 Ukoliko osuĊeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uĉini kriviĉno djelo. jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. Npr. Shodno odredbama ĉl.46. što bi praktiĉno znaĉilo da za novo kriviĉno djelo nije ni kaţnjeno. ako je lice osuĊeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12 godina. uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora.2. po pravilu izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju iz ĉl.BH-PRAVNICI. Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno otpušteni uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna do 1 godine zatvora (ĉl.COM O uslovnom otpustu odluĉuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ FBiH.108 st.WWW. ako bi se poštivala odredba ĉl. ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti preći 15 godina zatvora. 1 i 2). Svrha tih mjera je resocijalizacija osuĊenika i pomoć u rješavanju egzistencijalnih problema. ali se ne uraĉunava vrijeme koje je osuĊeni proveo na uslovnom otpustu. MeĊutim. Sud je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni uĉinio jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna preko 1 godine zatvora. pa zatim poĉinilo neko teško kriviĉno djelo. a sud ne opozove uslovni otpust. Pruţanje postpenalne pomoći organizira se preko odgovarajućih organa općine na kojoj osuĊeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za socijalni rad). Ako su za sva KD uĉinjena u sticaju predviĊene pojedinaĉne kazne do 3 godine zatvora. Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavan ja u svim sluĉajevima. Zbog toga zakonodavac u odredbi ĉl. Izdrţanih 12 godina uraĉunava se u kaznu. s tim što se ranije izreĉena kazna uzima kao utvrĊena.46 st. ostvaren je osnov za opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno. pobude iz kojih su uĉinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta.46 KZ FBiH. sud će izreći samo tu kaznu. njihov znaĉaj.BH-PRAVNICI.COM . Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u obzir uzima srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela.2 ostavlja sudu mogućnost da za kriviĉno djelo izvršeno u vrijeme uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreĉene kazne. ako je za neko od KD uĉinjenih u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. te bi takvo lice izašlo nakon 3 godine. Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je uĉinio prije nego što je uslovno otpušten. NOVĈANA KAZNA 2 Provjeriti o kojem organu se tačno radi 135 WWW. ako se primjenom odredaba ĉl. Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao po ranijoj osudi uraĉunava se u ovu jedinstvenu kaznu.47 st. Ako uslovno otpušteni bude osuĊen na kaznu zatvora do jedne godine. takvo lice dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora. O opozivanju odluĉuje sud.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. Ova pomoć moţe obuhvatati razliĉite oblike moralne i materijalne pomoći. Pruţanje postpenalne pomoći Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuĊenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja kazne pomogne na razliĉite naĉine. Kad sud opozove uslovni otpust.

Osim toga. OsuĊeni ĉesto izbjegavaju plaćanje kazne. a time i izbjegavanja negativnih posljedica koje mogu proizaći iz te kazne. 2. Pritom imovno stanje uĉinioca uvijek ima uticaja na odmjeravanje konkretne novĉane kazne.BH-PRAVNICI. Tako se postiţe da uĉinioci istog kriviĉnog djela mogu dobiti isti broj “dana” novĉane kazne. Novĉanom kaznom se ne mogu postići ciljevi generalne prevencije jer ona po pravilu nema zastrašujući uticaj na potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. U sluĉaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne. već izaziva osjećaj nepravde i revolta prema društvu. jer nejednako pogaĊa uĉinioce razliĉitog imovnog stanja. a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve ĉešće njene primjene. a troškovi njenog prinudnog izvršenja nekad su veći od iznosa dosuĊene novĉane kazne.BH-PRAVNICI. Primjenom novĉane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije. 2. Naĉini utvrĊivanja novĉane kazne U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i metod “dani-novĉana kazna”. Ona spada u red sankcija koje se ĉesto primjenjuju u praksi. ona se moţe zamijeniti kaznom zatvora. otklonilo bi se da ona nejednako pogaĊa osuĊene. Novĉana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne. tako da ta kazna jednako pogaĊa i druga lica koja nisu kriva za izvršeno djelo.COM . OsuĊeni kaznu osjeća kao “bogaćenje drţave na njegov raĉun” i za to ona ne moţe popravno djelovati na njega. 3. u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na sluĉajeve izricanja uĉiniocu koji ima materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl). Novĉanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije. pri ĉemu je od odluĉujućeg znaĉaja imovinsko stanje uĉinioca. Novĉana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja. Po njemu se uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna izriĉe u taĉno odreĊenom iznosu. U prvoj fazi uĉiniocu kriviĉnog djela utvrĊuje se odreĊeni broj “dana” i pritom su od znaĉaja priroda i teţina izvršenog djela i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. 4. MeĊutim. Ukoliko bi se u kriviĉnom postupku potpunije utvrĊivalo imovno stanje uĉinioca i novĉana kazna odmjeravala prema tako utvrĊenom stanju. Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvećem broju kriviĉnih zakonodavstava. Sve navedeno opravdava postojanje novĉane kazne. ukoliko se kazna ne izriĉe u minimalnim iznosima. dok im se u teoriji stavlja niz prigovora: 1. Ova kazna je prije svega nepraviĉna. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze. 3. Novĉana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogućnost da se lako otklone njeni efekti.COM Opravdanost novĉane kazne kao kriviĉne sankcije Novĉana kazna je imovinska kriviĉna sankcija koja se sastoji u plaćanju od strane osuĊenog odreĊenog novĉanog iznosa. Ĉinjenica da primjena novĉane kazne pogaĊa i druga lica karakteristiĉna je i za sve ostale kriviĉne sankcije. pobornici novĉane kazne istiĉu niz kontraargumenata: 1. Metod “dani-novĉana kazna” je novijeg datuma. Na kraju. novĉana kazna je i neekonomiĉna. 5. ali 136 WWW. U drugoj fazi utvrĊuje se iznos jednog dana – novĉane kazne.WWW.

000 KM. drugi prihodi.000 KM (ĉl. ODMJERAVANJE KAZNE ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE Zakonsko propisivanje kazne Propisivanje kazne je utvrĊivanje granica kaţnjavanja za odreĊeno kriviĉno djelo.1). pristupa se njenom prinudnom izvršenju. izvršenje zatvora se obustavlja. uz istovremeno razliĉito novĉano kaţnjavanje zbog razliĉitog imovnog stanja. Okolnosti vezane za imovno stanje učinioca – liĉni dohodak. U presudi kojom je izrekao novĉanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate.COM . Pri odmjeravanju novĉane kazne sud će uzeti u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Sud će posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti: 1. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Ako se kazna ne moţe ni prinudno naplatiti. Ukoliko osuĊeni ne isplati kaznu u odreĊenom roku. a imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. što dovodi do razliĉitog novĉanog kaţnjavanja. 137 WWW. ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (ĉl. Opći minimum novĉane kazne je 200 KM. sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreĊenih kazni. Novĉana kazna u našem kriviĉnom pravu Uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna se izriĉe samo kad je propisana za odreĊeno djelo. Ideja ovog sistema je da se ostvari jednakost uĉinilaca kriviĉnih djela pred zakonom.BH-PRAVNICI. već ovlašćuje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više zakonom predviĊenih sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. 3. 2. Okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti.WWW. koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno odreĊenih kazni.2). sud će je izvršiti tako što će za svakih zapoĉetih 50 KM odrediti 1 dan zatvora. U sluĉaju smrti osuĊenog novĉana kazna se ne izvršava. U opravdanim sluĉajevima sud moţe dozvoliti isplatu kazne u otplatama (ratama). U sluĉaju da isplati i ostatak novĉane kazne.COM da im novĉani iznosi za jedan dan budu razliĉiti. imovina. koji ne moţe biti kraći od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca. Ovaj sistem nije pogodan niti praviĉan jer onemogućava individualizaciju kazne s obzirom na uĉinioca i okolnosti djela. Postoje razliĉiti sistemi zakonskog propisivanja kazni. a opći maksimum 20. Za kriviĉna djela iz koristoljublja maksimum je 100. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno.40). Ovakav sistem moţe dovesti do proizvoljnosti i samovolje. Sistem apsolutno odreĊenih kazni je sistem po kome zakon taĉno odreĊuje vrstu i visinu kazne koja se u svakom konkretnom sluĉaju izriĉe uĉiniocu odreĊenog kriviĉnog djela. ali zatvor u tom sluĉaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci.39 st.BH-PRAVNICI. prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. raniji ţivot uĉinitelja. porodiĉne obaveze. Isto vaţi i ako osuĊeni plati samo dio kazne. Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreĊenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva pravila za odmjeravanje kazne.39 st. Moţe se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna.

pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. S obzirom na to postoje opći i posebni minimum i maksimum kazne. raniji ţivot uĉinitelja. po ocjeni suda. Odmjeravanje kazne Odmjeriti kaznu znaĉi utvrditi vrstu i mjeru kazne odreĊenom uĉiniocu za izvršeno kriviĉno djelo. Odmjeravanje kazne je sudska funkcija. U sluĉaju kad nisu odreĊene posebne granice za odreĊeno kriviĉno djelo. vaţe opće granice te vrste kazne. već zakon odreĊuje samo vrstu kazne. najbolje ostvariti svrha njene primjene. pod kojim se podrazumijeva prilagoĊavanje metoda postupanja prema razliĉitim kategorijama uĉinilaca kriviĉnih djela u postupku izvršenja kazni zatvora. Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opće i posebne. U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana. Opća pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreĊena su ĉlanom 40. veće su mogućnosti za njenu individualizaciju po mjeri. te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Individualizirati znaĉi konkretizirati u zakonu utvrĊenu kaznu.40). INDIVIDUALIZACIJA KAZNE Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju kriviĉnog prava Individualizacija kazne znaĉi izricanje uĉiniocu kriviĉnog djela one kazne kojom će se. KZ FBiH koji odreĊuje da pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne Praktiĉno sprovoĊenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti.BH-PRAVNICI. po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrĊuju organi nadleţni za njeno izvršenje. Npr. Sud će posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. naĉin odmjeravanja kazne za djela u sticaju itd. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. Ako se propisana kazna moţe izricati u razliĉitim iznosima. a posebne se odnose na izricanje kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. Opće se odnose na izricanje odreĊene vrste kazne. Posebno znaĉajna su ovlaštenja suda u primjeni olakšavajućih ili oteţavajućih okolnosti.WWW. U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. odreĊuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izreći za odreĊeno djelo. te se najĉešće govori o sudskom odmjeravanju kazne. Sistem relativno odreĊenih kazni zastupljen je i u našem kriviĉnom pravu. tj.COM . Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji će omogućiti da se na uĉinioca kriviĉnog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom sluĉaju adekvatna s obzirom na karakteristike liĉnosti uĉinioca i izvršenog djela. kazna ili mjera bezbjednosti itd). Ĉesto se govori o individualizaciji kriviĉne sankcije pod kojom se podrazumijeva odluĉivanje suda o tome koju će vrstu kriviĉne sankcije primjeniti u konkretnom sluĉaju (kazna ili uslovna osuda.COM U sistemu relativno odreĊenih kazni zakon odreĊuje samo okvir u kome se sud mora kretati prilikom odmjeravanja kazne. Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla. zakonske mogućnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne. a sud presudom donosi samo granice kazne. 138 WWW. alternativno propisivanje više kazni za odreĊeno kriviĉno djelo pruţa sudu veće mogućnosti da kaznu individualizira po vrsti. administrativno odmjeravanje kazne.BH-PRAVNICI.

a okolnosti koje utiĉu da se izrekne stroţija kazna otežavajućim. zavisno od toga da li se odnose na djelo ili uĉinioca. prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu. moralne karakteristike liĉnosti. Okolnosti koje utiĉu da se uĉiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i maksimuma nazivaju se olakšavajućim. ali ne i njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi kriviĉnog postupka. okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. U najvećem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju olakšavajućim a koje oteţavajućim.40 posebno ukazuje samo na neke od njih. U sluĉaju novĉanih kazni u obzir se uzima i imovno stane učinitelja KD. Mada je upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela od posebnog znaĉaja za individualizaciju kazne. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se javile nakon izvršenja djela. pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti.BH-PRAVNICI. psihiĉka labilnost. socijalne ankete. socijalnoj sredini u kojoj ţive i sl.BH-PRAVNICI. OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI Pojam i znaĉaj olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti Olakšavajuće i oteţavajuće su one okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo. raniji ţivot uĉinitelja. To su okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti.COM . postoje vrlo razliĉita rješenja u pojedinim kriviĉnim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u obzir samo izriĉito navedenu okolnost. okolnosti se mogu odnositi na odreĊena stanja koja su postojala prije izvršenja kriviĉnog djela. u savremenom kriviĉnom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na maloljetne delikvente. okolnosti da je djelo izvršeno iz straha. Pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. obzirom na ĉinjenicu da se sudi ĉovjeku a ne djelu.WWW. Za punoljetne uĉinioce KD po pravilu se predviĊa sprovoĊenje tzv. ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl. njegovo obrazovanje.COM Individualizacija kazne i upoznavanje liĉnosti uĉinioca Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. 139 WWW. Ĉesta su zakonodavstva koja ovo ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se odredi adekvatan program tretmana osuĊenih. ali se u toj ocjeni mogu uzeti u obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob uĉinioca. već zakon u odredbi ĉl. Pobuda je unutrašnji psihiĉki poriv na odreĊeno ljudsko ponašanje. U postupku odmjeravanja kazne nije beznaĉajan motiv pri donošenju odluke da se izvrši djelo. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve okolnosti koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne. vaspitanje. Po vremenu nastanka. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se medikopsihološko i sociološko izuĉavanje delikvenata. Stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena uraĉunljivosti i vinosti. tj. Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne.

140 WWW. Kvalifikatorna posljedica “smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3. Ove okolnosti mogu biti vrlo razliĉite i ne mogu se unaprijed odrediti. samo se zakonom mogu propisati kvalificirani odnosno privilegirani oblici pojedinih kriviĉnih djela. ili je ono rezultat jednog općeg asocijalnog naĉina ţivota. Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca.BH-PRAVNICI. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne.WWW. Naravno. Raniji ţivot uĉinioca znaĉi jedinstvenu ocjenu liĉnosti uĉinioca prije izvršenog djela. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. U nekim sluĉajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. Drţanje uĉinioca poslije uĉinjenog kriviĉnog djela. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog saobraćaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. koja se zasniva na nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot. Kroz ovu okolnost sud treba doći do saznanja da li izvršeno djelo predstavlja sluĉajnu epizodu u ţivotu uĉinioca. odreĊeno je u KZ i to samo za neka kriviĉna djela. odnosno privilegiranim. Pod ovim se u sudskoj praksi najĉešće podrazumijeva zdravstveno stanje. porodiĉne prilike. Ublaţavne su suprotnog dejstva. ali u nekim sluĉajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju izvršenom djelu – ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo. mogu se javiti i kao zakonski elementi bića kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav uĉinioca prema izvršenom djelu. Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste da se istakne znaĉaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim okolnostima nije iscrpljena lista mogućih subjektivnih okolnosti.COM Jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra. Okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. starosna dob. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog drţanja uĉinioca proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela. KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI Koje okolnosti ĉine jedno kriviĉno djelo kvalificiranim. Mogu oznaĉavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili za vrijeme izvršenja KD. Imovno stanje uĉinioca. njegova profesija i društveni poloţaj itd. sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od znaĉaja za odmjeravanje kazne. Liĉne prilike uĉinioca. Okolnosti koje Zakon predviĊa kao olakšavajuće ili oteţavajuće pri odmjeravanju kazne. Od posebnog znaĉaja za procjenu ove okolnosti je drţanje uĉinioca pred sudom i u toku kriviĉnog postupka uopće. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili veća teţina posljedice uĉinjenog djela. ekonomsko stanje porodice. Ove okolnosti treba razlikovati od prethodno razmatranih oteţavajućih i olakšavajuć ih okolnosti koje utiĉu na vrstu i visinu kazne. Npr. Kvalifikatorne okolnosti kriviĉnom djelu daju poseban teţi vid. stav uĉinioca moţe biti i sasvim suprotan. invalidnost uĉinioca. Ova okolnost posebno je znaĉajna pri izricanju novĉane kazne. 5. Osim prethodno navedenih. pokušaj da se neutrališu negativni efekti djela i sl.COM . 10 ili više lica i okolnost koliko lica je nastradalo moţe biti oteţavajuća pri odmjeravanju kazne. Npr. Prema tome.

U sluĉaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje.42) su: ako je za kriviĉno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina. Ograniĉeno je kad zakon posebnim pravilima odreĊuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi.pravna zabluda. kad se umjesto propisanog zatvora izriĉe novĉana kazna.WWW.BH-PRAVNICI. ono se po pravilu izriĉe po mjeri.prekoraĉenje granica krajnje nuţde. c) Ublaţavanje kazne od strane suda moguće je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. ali u trajanju manjem od propisanog posebnog minimuma. b) Posebni osnov. Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se umjesto propisane vrste kazne izriĉe blaţa vrsta kazne. . sud moţe ublaţiti kaznu bezi obzira na to koje kriviĉno djelo je izvršeno i ko je uĉinilac. ona se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina.41 st. ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine. Ublaţavanje kazne po mjeri postoji ako se uĉiniocu izriĉe ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno kriviĉno djelo.pomaganje kao oblik sauĉesništva u izvršenju kriviĉnog djela.pokušaj kriviĉnog djela. Ni u jednom sluĉaju KZ ne obavezuje sud da uĉiniocu ublaţi kaznu. Naĉini ublaţavanja kazne Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naĉina: po vrsti i po mjeri kazne. . Ublaţavanje je uvijek fakultativno. Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (ĉl.prekoraĉenje granica nuţne odbrane. . U našem kriviĉnom pravu postoje 3 grupe osnova za ublaţavanje kazne. .2). (ĉl. Mogućnost ublaţavanja kazne posebno je predviĊena kod nekih kriviĉnih djela.bitno smanjena uraĉunljivost. - 141 WWW.ako je propisana kazna od 5 godina. a) Opći osnov za ublaţavanje kazne. . U tim sluĉajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ izriĉito propisuje. npr. tada nije moguće ublaţavanje kazne po mjeri i izriĉe se blaţa vrsta kazne. Ako je kao minimum kazne propisan opći minimum. ili blaţa vrsta kazne od propisane. kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr.BH-PRAVNICI.COM UBLAŢAVANJE KAZNE Znaĉaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne Ublaţavanjem kazne uĉiniocu se izriĉe ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo. ali ne manji od jedne godine). Ublaţavanje kazne moţe biti ograniĉeno i neograniĉeno. uz ograniĉenje odreĊeno općim minimumom kazne. Kao takve okolnosti KZ FBiH predviĊa: .COM . kazna se moţe ublaţiti do 6 mjeseci. Ako ovaj osnov postoji. a neograniĉeno je kad je sud ovlašten da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni.

Fakultativni opći osnovi za osloboĊenje od kazne po KZ FBiH su: . Neki od tih osnova su općeg karaktera i u takvom sluĉaju sud moţe osloboditi uĉinioca neovisno od izvršenog ili pokušanog djela. kad uĉinilac prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica). Kao osnov za ovo razlikovanje u kriviĉnopravnoj teoriji se uzima priroda izvršenih djela.spreĉavanje djela od strane saizvršioca.43 st. OSLOBOĐENJE OD KAZNE Osnovi za osloboĊenje od kazne Sud moţe uĉinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviĊenim sluĉajevima. razliĉito od onog ranije izvršenog. kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca. kazna se moţe ublaţiti do iznosa od 200 KM.prekoraĉenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha. U sluĉajevima kada je sud ovlašten da uĉinioca oslobodi od kazne. Poseban osnov za osloboĊenje od kazne Poseban osnov predviĊena je odredbom ĉl.dobrovoljni odustanak. umjesto zatvora moţe se izreći novĉana kazna (ublaţavanje po vrsti) ako je za KD propisana novĉana kazna sa naznakom najmanje mjere. Specijalni povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio isto ili istovrsno kriviĉno djelo.44 KZ FBiH.COM . ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIĈNA DJELA IZVRŠENA U POVRATU Pojam i vrste povrata Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreĊivanju pojma povrata. . u zavisnosti od toga da li su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne.kod saobraćajnih nezgoda. prema kojoj «sud može osloboditi učinitelja krivičnog djela učinjenog iz nehata. ako je za KD propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. kad posljedice djela tako teško pogađaju u činitelja da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja ».2). MeĊutim.prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima. Opći povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio neko drugo kriviĉno djelo. tj. općeprihvaćeno je njegovo razlikovanje na opći i specijalni. nije vezan propisanim minimumom (ĉl. Obligatorni osnovi za osloboĊenje od kazne su: . ako je propisan zatvor u trajanju manjem od 1 godine.BH-PRAVNICI. .pravna zabluda iz opravdanih razloga. Proizilazi da je za oslobaĊanje po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je kriviĉno djelo uĉinjeno iz nehata i da je posljedica takva da teško pogaĊa i samog uĉinioca (npr. Specijalni povrat postoji kad su sva kriviĉna djela izvršena iz istih ili sliĉnih 142 WWW.nepodobni pokušaj.BH-PRAVNICI. . podstrekaĉa ili pomagaĉa.WWW. u kriminološkoj literaturi pojam specija lnog i općeg povrata se vezuje za prirodu izvršenih djela.COM ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne. kazna se moţe ublaţiti do 15 dana. sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. .

. Uslovi koji se odnose na raniju osuĊivanost.45 predviĊa pooštravanje kazne samo u sluĉaju višestrukog povrata.WWW. opravdanost teţeg kaţnjavanja u sluĉaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom na društvenu potrebu.BH-PRAVNICI. To znaĉi da moraju postojati najmanje 2 osude. a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. izvršeno kriviĉno djelo. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne. 2. Stroţa kazna zasniva se na objektivnoj okolnosti – ponovnom izvršenju kriviĉnog djela.obiĉni i višestruki povrat. već općim kretanjem kriminaliteta. Povrat u našem kriviĉnom pravu Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv. Shodno tome. izricanje teţe kazne povreĊuje princip praviĉnosti kaţnjavanja. Savremena zakonodavna rješenja u pogledu kriviĉnopravnog znaĉaja povrata mogu se svrstati u 3 osnovne grupe: 1. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike koji vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije. KZ FBiH u odredbama ĉl. Jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju smatra se jednom osudom. barem jedno od tih djela mora biti izvršeno sa umišljajem.BH-PRAVNICI. povrat ne mora nuţno povlaĉiti viši stepen kriviĉne odgovornosti nego što je to sluĉaj kod primarnih delikvenata. 143 WWW. liĉnost uĉinioca i vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela. Ukoliko se osuda odnosi na više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. Uĉinilac treba da je ranije osuĊivan 2 ili više puta. Rješenja u kojima se prema «obiĉnim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna. (u većem broju zakonodavstava). U obzir dolaze samo osude za kriviĉna djela izvršena sa umišljajem. a prema profesionalnim delikventima. MeĊutim.COM pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi. Tako se represija forsira na raĉun prevencije.Sa subjektivne taĉke gledišta. 2.Povećanje kazne u sluĉaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da se ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. Ti uslovi se odnose na: raniju osuĊivanost. delikventima iz navike i delikventima po tendenciji primjenjuje i kazna i posebna mjera bezbjednosti.COM .Kriviĉno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je proizvelo iste posljedice kao da ga je izvršio primarni uĉinilac. Opći povrat postoji kad kriviĉna djela nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi. Dosadašnja istraţivanja povrata meĊutim ne idu u prilog ispunjenju navedenih uslova jer kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom. a zanemaruje se niz razliĉitih uzroka individualnog karaktera koji su doveli do povrata. Kriviĉnopravni znaĉaj povrata U kriviĉnopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje i zbog ĉega. Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u sluĉaju povrata nije opravdano. Kod nekih KD specijalni povrat je kvalifikatorna okolnost. Argumenti za takvo shvatanje su: . Zakon predviĊa više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se uĉinilac kriviĉnog djela smatrao višestrukim povratnikom. Postoje 3 takva uslova: 1. Rješenja koja predviĊaju primjenu posebne kriviĉne sankcije prema multirecidivistima. . Razlikovanje povrata na opći i specijalni moţe imati i praktiĉne posljedice. 3.

ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIĈNA DJELA U STICAJU Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeĊu idealnog i realnog sticaja. Stroţija kazna za sluĉaj višestrukog povrata ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni 15 godina zatvora. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u sluĉaju idealnog sticaja prema uĉiniocu treba blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj.BH-PRAVNICI. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na odreĊenim okolnostima.COM . izricanju prethodi utvrĊivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno kriviĉno djelo. Naĉini odmjeravanja kazne za kriviĉna djela u sticaju U kriviĉnom zakonodavstvu uglavnom su prihvaćena 3 osnovna naĉina odmjeravanja kazne za djela u sticaju. jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreĉene za pojedina djela. sud će cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe kaţnjavanja izrekne takva kazna. Po drugom naĉinu. Dakle. Uslovi koji se odnose na kriviĉno djelo su da je djelo uĉinjeno sa umišljajem i da je za uĉinjeno djelo propisana kazna zatvora. pobuda iz kojih su vršena kriviĉna djela. Smatra da se da je manja društvena opasnost onog uĉinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa. u okviru općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. Ova kazna mora proizilaziti iz svake osude. Pritom je najĉešće zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene kazne uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuća ograniĉenja. jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za kriviĉna djela izvršena u sticaju. Da je uĉinilac bio 2 ili više puta osuĊivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu.njegovog naĉina ţivota.BH-PRAVNICI. sistem asperacije i sistem apsorpcije. Uvjerenje o tome treba da se zasniva na sveukupnoj ocjeni liĉnosti uĉinioca. nego onoga koji je izvršio više radnji kriviĉnih djela. prvi uslov je ispunjen ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela. 144 WWW. Pri ocjeni hoće li izreći kaznu stroţiju od propisane. Treći naĉin je da se kazna izriĉe na osnovu sveukupne ocjene izvršenih kriviĉnih djela. prihvaćena su 3 osnovna sistema za odmjeravanje ove kazne. U zakonodavstvima koja odreĊuju da se jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju izriĉe na osnovu pojedinaĉno utvrĊenih kazni za svako od izvršenih djela. a druga zatvor od 2 godine. Ovaj element je najteţe utvrditi. ponašanja. Ĉesto vršenje kriviĉnih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj. Uslov koji se odnosi na liĉnost uĉinioca je da uĉinilac pokazuje sklonost ĉinjenju kriviĉnih djela. Vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od dana otpuštanja uĉinitelja sa izdrţavanja ranije izreĉene kazne do izvršenja novog kriviĉnog djela nije proteklo 5 godina. To su: sistem kumulacije. Ako uĉinilac odgovara za više kriviĉnih djela u sticaju. zatvor od 8 mjeseci.COM 3.WWW. Po jednom. srodnosti izvršenih djela itd. što znaĉi da ovaj uslov neće postojati ako je jedna osuda bila npr. KZ FBiH ne predviĊa razliĉito odmjeravanje kazne za djela uĉinjena u idealnom i realnom sticaju.

Drugo. Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviĉna djela za koja su utvrĊene kazne zatvora je sistem asperacije. Drugi sluĉaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviĉna djela u sticaju utvrĊene kazne zatvora i maloljetniĉkog zatvora. a za druga novĉana kazna. Ta situacija moguća je u sluĉaju kad je uĉinilac neka dje la izvršio kao maloljetnik. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 sluĉaja: Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. jedinstvena kazna izriĉe se u 2 sluĉaja: Prvo. Ovaj sistem praktiĉno dovodi do toga da se uĉinilac kaţnjava samo za najteţe od izvršenih kriviĉnih djela. pošto se kazna od preko 6 mjeseci ne moţe izricati na dane. koji bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom. ali ona ne smije preći zbir utvrĊenih kazni niti opći maksimum od 20. sud će povisiti najvišu utvrĊenu novĉanu kaznu. Od navedenog postoji izuzetak u sluĉaju da su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane kazne do 3 godine. kazna za najteţe izvršeno djelo apsorbuje ostale kazne. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviĉna djela u sticaju odmjerene novĉane kazne.BH-PRAVNICI. a jedinstvena kazna se izriĉe tako što se saberu pojedinaĉno odmjerene kazne. Dakle. ĉiju visinu će utvrditi prema prethodno navedenim pravilima. s tim što se primjenjuju prethodna pravila o izricanju jedinstvene kazne zatvora. pa se najteţa od utvrĊenih kazni povećava uz odreĊena ograniĉenja. Naime. ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili više apsorbuje ostale kazne ĉije trajanje je kraće. Dakle. U tom sluĉaju sud će izreći samo kaznu dugotrajnog zatvora. dok ostala djela ostaju nekaţnjena. osnov je najteţa od utvrĊenih kazni.WWW.000 KM ako je jedno ili više djela izvršeno iz koristoljublja. Po sistemu apsorpcije takoĊe se utvrĊuje kazna za svako kriviĉno djelo izvršeno u sticaju. ako je za neko kriviĉno djelo utvrĊena kazna zatvora od 6 mjeseci ili više.COM Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih kriviĉnih djela utvrĊuje se kazna. a za drugo djelo manje od 30 dana.000 KM. do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom sluĉaju.BH-PRAVNICI. 145 WWW. Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po našem pravu Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po KZ FBiH (ĉl. sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novĉanu kazna. Po sistemu kumulacije. Mada Zakon to izriĉito ne predviĊa. pa zatim za sva ta djela izriĉe jedinstvenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora. a druga kao punoljetna osoba. a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. Do primjene sistema apsorpcije dolazi u sluĉaju da je za neko od kriviĉnih djela u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. ako je za neka kriviĉna djela utvrĊena kazna zatvora. odnosno 100.COM . Time se izvršilac više kriviĉnih djela stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno kriviĉno djelo. U ovakvim sluĉajevima kao jedinstvena kazna izriĉe se zatvor. što ima odreĊenih nedostataka kada je u pitanju vršenje većeg broja lakših kriviĉnih djela jer na taj naĉin neka djela praktiĉno mogu ostati nekaţnjena. pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva utvrdi kaznu maloljetniĉkog zatvora. Jedinstvena kazna jednaka je zbiru pojedinaĉno utvrĊenih kazni.46) realizira se na naĉin da sud najprije utvrĊuje kazne za svako od uĉinjenih djela. ako je za svako kriviĉno djelo u sticaju utvrĊena novĉana kazna. Po sistemu asperacije za svako od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrĊuje se kazna. ali ne smije dostići zbir pojedinaĉnih kazni niti preći 15 godina zatvora. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne. a kao jedinstvena kazna izriĉe se najteţa od utvrĊenih kazni.

a ako je utvrdio više novĉanih kazni. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom sluĉaju odluĉi da li će pritvor biti uraĉunat u izreĉenu kaznu ili ne. obavezno se uraĉunava u izreĉenu kaznu lišenja slobode i novĉanu kaznu.3). U našem kriviĉnom pravu (ĉl. Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni ĉesto svojim drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor. ako osuĊenik na 15 godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina uĉini kriviĉno djelo za koje se odmjeri kazna od 10 godina. izreći će jednu novĉanu kaznu koja se utvrĊuje po prethodno navedenim pravilima. OsuĊenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode uĉini kriviĉno djelo za koje se propisuje novĉana kazna ili zatvor do jedne godine. sud je obavezan da uĉinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreĉene kazne. Preovladava shvatanje da se trajanje pritvora moţe uraĉunati samo u kaznu izreĉenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreĊen. zatvora ili maloljetniĉkog zatvora.48). Analogna je situacija kad je kriviĉno djelo izvršeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta. primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on bi praktiĉno ostao nekaţnjen za to novo kriviĉno djelo jer se ne moţe izreći jedinstvena kazna zatvora duţe od 15 godina. Po jednom mišljenju. Npr. Za kriviĉna djela u sticaju moţe se izreći i sudska opomena (ĉl.WWW. kao i svako lišenje slobode u vezi sa kriviĉnim djelom. vrijeme provedeno u pritvoru. pritvor uvijek treba uraĉunati u izreĉenu kaznu jer bi u suprotnom uĉinilac faktiĉki izdrţao duţu kaznu od one na koju je osuĊen. ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u sluĉaju suĊenja osobi koja je već osuĊena za neko kriviĉno djelo.47 st.BH-PRAVNICI. kaţnjava se disciplinski (ĉl. pri ĉemu se ranije izreĉena kazna uzima kao već utvrĊena. KZ FBiH (ĉl.59). b) Iste odredbe primjenjuju se i za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne dugotrajnog zatvora. Kazna ili dio kazne koji je osuĊeni u meĊuvremenu eventualno izdrţao uraĉunava se u izreĉenu kaznu.COM .BH-PRAVNICI. ako se primjenom tih odredbi ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. već sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako to smatra opravdanim za njih izriĉe sudsku opomenu. ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje sudske opomene. Postoje razliĉita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraĉunati u izreĉenu kaznu. 146 WWW. U odreĊenim sluĉajevima pritvor se odreĊuje i radi obezbjeĊenja izvršenja kazne koja je već izreĉena uĉiniocu kriviĉnog djela.COM Sud će izreći jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u sticaju. Ovakvi sluĉajevi mogući su ako se u vrijeme prvog suĊenja nije znalo za još neka izvršena djela ili ako osoba uĉini još neko kriviĉno djelo u vremenu izmeĊu pravosnaţnosti presude i poĉetka izdrţavanja kazne. pritvor ne predstavlja kaznu već procesnu mjeru ĉiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje kriviĉnog postupka. U takvim sluĉajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju. MeĊutim.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije: a) Kad se sudi osuĊenoj osobi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je zapoĉela izdrţavanje kazne po ranijoj osudi. dakle na odreĊeni naĉin je kriv za preduzimanje ove mjere. URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE Pritvor je mjera koja se u kriviĉnom postupku primjenjuje radi obezbjeĊenja prisustva okriv ljenog i uspješnog voĊenja kriviĉnog postupka. U ovakvom sluĉaju ne primjenjuje se ni jedan od naprijed navedenih sistema odmjeravanja kazne. Dakle.

Njihova zajedniĉka kriminalno-politiĉka svrha je da posluţe kao supstituti za kratkotrajne kazne zatvora. Radi se o najblaţim kriviĉnim sankcijama. sa mogućnošću da mu se za izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza. uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreĊenih obaveza uĉiniocu kriviĉnog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajuće sluţbe.COM Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. 147 WWW. Iz ovakve zakonske definicije proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaĉaja. ZAJEDNIĈKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE Svrha uvjetne osude i sudske opomene (ĉl. c) Obje mjere orijentirane su ka uĉiniocu kriviĉnih djela. b) Uvjetna osuda i sudska opomena po pravilu se primjenjuju prema uĉiniocima lakših kriviĉnih djela. vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. niti mu se ograniĉavaju slobode i prava. UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA OPĆE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI U nekim zakonodavstvima. odnosno povrede vojne discipline. U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaĉi odlaganje izvršenja izreĉene kazne. Pored navedenog. a da se istoj osobi kasnije sudi za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja prekršaja.BH-PRAVNICI. moguće je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj. U takvom sluĉaju se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava zatvor. izdrţana kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl. privrednog prijestupa. Sudska opomena je mjera upozorenja uĉinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja.COM .BH-PRAVNICI. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniĉkih karakteristika: a) U osnovi se radi o mjerama opomene za izvršeno djelo i upozorenja uĉiniocu da više ne vrši kriviĉna djela. pod uvjetom da osuĊeni ne izvrši novo kriviĉno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud. Pri svakom uraĉunavanju. d) Polazeći od stanovišta da na graĊane antikriminalno djeluje i sama mogućnost izlaţenja pred sud. dan lišenja slobode izjednaĉava se sa iznosom od 50 KM. sa stavljanjem u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje kriviĉnog djela. a njihovom primjenom prvenstveno se nastoji vaspitno djelovati na uĉinioca da ne ponovi djelo. Njihovom primjenom se uĉinilac po pravilu ne lišava. KZ FBiH) je da se prema kriviĉno odgovornom uĉiniocu ne primijeni kazna za djelo manjeg znaĉaja kad to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kad se moţe oĉekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na uĉinioca da više ne ĉini kriviĉna djela. vojniĉki pritvor ili novĉana kazna ko ji su već izdrţani odnosno plaćeni za pomenuti prekršaj.49. proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena objedinjuju ciljeve generalne i specijalne prevencije.WWW.zatvaranje uĉinioca djela do privoĊenja istraţnom sudiji. e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju izrazito humanistiĉki karakter.

2. RAZLIĈITI SISTEMI UVJETNE OSUDE Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski. dok se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe izvršenje izreĉene kazne. ĉime se nastoji osigurati aktivno uĉešće osuĊenog u izvršenju kriviĉne sankcije.COM kazna nije nuţna za kriviĉnopravnu zaštitu. Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji. U tom periodu se uĉiniocu nameću odreĊene obaveze ĉije izvršenje kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuĊeni ĉesto kontaktira. a nekima bezuvjetna kazna za isto djelo. 148 WWW. UVJETNA OSUDA NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIĈKO OPRAVDANJE Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. moţe se oĉekivati da će mjera dovoljno uticati na uĉinioca. a i najcjelishodnija je mjera u sluĉajevima kada odreĊeni razlozi ukazuju na štetnost upućivanja uĉinioca u kaznenu ustanovu. Radi se o sluţbi ĉija djelatnost prvenstveno ima karakter socijalnog staranja.WWW. uvjetna osuda je opravdana u smislu individualizacije kriviĉne sankcije.COM .BH-PRAVNICI. Bez obzira na prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima. Kontinentalni sistem preteţno je prihvaćen u evropskim i zemljama Latinske Amerike. . tako da uĉinilac kriviĉnog djela nikad ne moţe raĉunati na izvjesnost uvjetne osude. 3. Uvjetna osuda primjenjuje se prema kriviĉno odgovornim uĉiniocima. postoji nekoliko zajedniĉkih karakteristika u vezi sa njenom primjenom: 1.Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja kriminaliteta. 4. već je osuĊeni duţan sam voditi raĉuna o izvršavanju nametnutih obaveza. Razlike ovog sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedeće: . Uvjetna osuda je humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaĉajnije štetne posljedice u pogledu socijalnog. uz rizik opoziva uslovne osude. jer ĉesta primjena uvjetne osude stvara uvjerenje da se za prvo kriviĉno djelo po pravilu ne kaţnjava. Osim toga. MeĊutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno.Izricanje uvjetne osude nije uslovljeno prethodnim pristankom uĉinioca kriviĉnog djela. ekonomskog i porodiĉnog statusa uĉinioca. Izricanje ove sankcije uslovljeno je prethodnom saglasnošću uĉinioca kriviĉnog djela. Drugi prigovor je da primjena uvjetne osude vodi nejednakom tretiranju uĉinilaca kriviĉnih djela jer se nekima izriĉe uvjetna osuda. Moţe se izreći samo pod odreĊenim zakonskim uvjetima – intencija je da se njena primjena ograniĉi na lakša kriviĉna djela. U njemu uvjetna osuda znaĉi samostalnu kriviĉnu sankciju ĉija je suština stavljanje uĉinioca pod nadzor odgovarajuće sluţbe za odreĊeni period vremena.BH-PRAVNICI.Uvjetno osuĊena osoba ne stavlja se pod nadzor. Osnovni prigovor koji se upućuju na raĉun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova sankcija nije opravdana sa aspekta generalne prevencije. kontinentalni i mješoviti sistem. . Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o tome odluĉuje sud.

Najĉešće se jedan uzima kao osnovni. Ova razlika je znaĉajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljuĉka da je u pitanju osuda na kaznu. Prema tome. Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odluĉivanju da li 149 WWW. U anglosaksonskom sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja kaznom ne postoji kao samostalna kriviĉna sankcija. tako da je moguće izreći samo prijetnju kaznom. već mu se pruţa pomoć i vrši nadzor nad njegovim ponašanjem. Ovo ukazuje da se prilikom izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije.BH-PRAVNICI. ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno osuĊeni više nije prepušten samom sebi. odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za ublaţavanje. Danas sve veći broj kriviĉnih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude. radi se o teškim kriviĉnim djelima za koja se uvjetna osuda moţe izreći samo ako su izvršena pod osobito olakšavajućim okolnostima. UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvaćena u anglosaksonskom i evropskom pravu. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne mora biti praćena zaštitnim nadzorom. u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne uĉiniocu kriviĉnog djela. U osnovi ovog sistema je kontinentalni sistem uvjetne osude. Pritom nije od znaĉaja da li su ove kazne utvrĊene za jedno ili više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. b) Da je utvrĊena kazna zatvora do dvije godine ili novĉana kazna. uvjetna osuda ne moţe se izreći za kriviĉna djela na koja se ni primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izreći kazna manja od jedne godine zatvora.WWW. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu uĉiniocu izriče kazna. a izriĉe se tek ako doĊe do opoziva uvjetne osude. Kao i u anglosaksonskom sistemu.51 KZ) Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude: a) Da je uĉinjeno kriviĉno djelo i da je uĉinilac kriviĉno odgovoran. odnosno dovoljno uticati na uĉinioca da ne vrši kriviĉna djela. U našem pravu prijetnja kaznom je odreĊena. radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom. uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje kazne.COM U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreĉene kazne. c) Uvjerenje suda da će se primjenom uvjetne osude postići svrha kazne. izmeĊu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike: 1. dok se u našem sistemu kazna samo utvrđuje.BH-PRAVNICI. Drugo ograniĉenje odnosi se na kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teţa kazna. U anglosaksonskom sistemu uĉiniocu se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreĊena. UtvrĊivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu sliĉno je evropskom sistemu uvjetne osude. Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (ĉl. jer se kod ovih djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine. ali nije identiĉna ni sa jednim od tih sistema. uz istovremeno stavljanje osuĊenog pod nadzor odgovarajuće sluţbe. Postoje 2 izuzetka od ovog naĉela: prvo. Za ova djela uvjetna osuda se moţe izreći samo ako je kazna zatvora do 2 godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne. ĉime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviĉne sankcije. Ako je istovremeno utvrĊena i zatvorska i novĉana kazna. 2. Dakle. MeĊutim. dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim kategorijama uĉinilaca KD.COM . već se u sluĉaju potrebe ta kazna naknadno utvrĊuje u posebnom sudskom postupku. a ne o osudi na kaznu. To su kriviĉna djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3 ili više godina.

njegovo ponašanje poslije kriviĉnog djela.52). te je sud duţan izreći ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti njene primjene.uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljuĉivo punoljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela. Uvjetno osuĊenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su predviĊeni Zakonom. npr: lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Osim prethodnog. Uvjeti pod kojima se izriĉe uvjetna osuda Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuĊenog da za vrijeme koje mu odredi sud ne ponovi vršenje kriviĉnog djela. izmirenje dospjelih obaveza i uredno plaćanje izdrţavanja itd. neovisno o kriviĉnom djelu i uĉiniocu.WWW. . Dejstvo uvjetne osude Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijedećem: a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i ukoliko nije opozvana. sud moţe uvjetno osuĊenom odrediti da ispuni i neke druge uvjete. briše se nakon jedne godine od isteka vremena provjeravanja. Imovinska korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela obavezno se oduzima od uĉinioca (ĉl. Opći fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi. obaveznog uvjeta. obavezno lijeĉenje alkoholiĉara i narkomana itd. posjećivanje odgovarajućih psiholoških ili drugih savjetovališta. Taj rok se naziva vrijeme provjeravanja. Opozivanje uvjetne osude Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja. to je osnov za obavezno ili fakultativno opozivanje uvjetne osude.110). Posebna obiljeţja uvjetne osude su: . d) Uz uvjetnu osudu se osuĊenom mogu izreći i odreĊene mjere bezbjednosti: zabrana upravljanja motornim vozilom. s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe biti kraći od jedne niti duţi od pet godina. Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i naknada prouzrokovane štete. Ukoliko osuĊeni ne ispuni ovaj uvjet. U sluĉaju izvršenja novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja. stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. neispunjenje odreĊenih obaveza. c) Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom izriĉe se i u sudskoj odluci kojom je izreĉena uvjetna osuda.COM će izreći uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu uĉinioca. ili za prirodu izvršenog djela. oduzimanje predmeta. njegov raniji ţivot. U presudi kojom se izriĉe uvjetna osuda odreĊuju se i rokovi za ispunjenje obaveza.uvjetna osuda ne povlaĉi pravne posljedice osude. Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za liĉnost uĉinioca. opozivanje uvjetne osude moţe biti obavezno ili fakultativno (ĉl. b) Pri odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Ti fakultativni uvjeti se u kriviĉnopravnoj teoriji dijele na opće i posebne.COM . ranije izvršeno kriviĉno djelo. 150 WWW.

za novo kriviĉno djelo moţe izreći uvjetnu osudu ili kaznu. MeĊutim. Ako u tom vremenu osuĊeni uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi opoziv uvjetne osude. Vrijeme se raĉuna od dana pravosnaţnosti presude. sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. Ovu odluku sud će posebno donijeti ako je prethodno dolazilo do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom.moţe opozvati uvjetnu osudu. ako uĉinitelju za kriviĉna djela utvrĊena u uvjetnoj osudi i nova kriviĉna djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju od više od 2 godine. ili novĉana kazna. pa i pored toga osuĊeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu. Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuĊenom izreĉena kazna zatvora manja od 2 godine. utvrdiće jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. Sudska opomena izreĉena uvjetno osuĊenom u vrijeme provjeravanja. Ako sud ne opozove ranije izreĉenu uvjetnu osudu. Pritom se kazna iz opozvane uvjetne osude uzima kao utvrĊena. za sva izvršena kriviĉna djela izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaj. Ako sud odluĉi ponovo izreći uvjetnu osudu. sud izriĉe jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju.BH-PRAVNICI. Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (ĉl. a to je presudom utvrĊeno nakon isteka roka provjeravanja. Donošenju sudske odluke u ovakvom sluĉaju prethodi ispitivanje razloga zbog kojih uvjetno osuĊeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku. sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno ispunjenje. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u sluĉaju neispunjenja odreĊenih obaveza od strane uvjetno osuĊenog. (ĉl. ne predstavlja osnov za opoziv uvjetne osude. uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja. Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. sud je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja takoĊer mora biti predviĊena u Zakonu. . Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuĊenom (ĉl. Zavisno od toga sud moţe donijeti neku od slijedećih odluka: . ako se radi o fakultativnom opozivu.BH-PRAVNICI. odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude. .ako utvrdi da uvjetno osuĊeni iz opravdanih razloga ne moţe ispuniti nametnutu obavezu. Ranije izvršeno kriviĉno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. Sud će opozvati uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo.54) takoĊer je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude.WWW. Vrijeme provjeravanja u novoj uvjetnoj osudi ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 5 godina. ali da rok ispunjenja nije realno odreĊen. U sluĉaju opoziva. a za koje se nije znalo.55). Kad je sud opozvao uvjetnu osudu.53) Ovdje se radi o kriviĉnom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude.COM Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuĊeni izvrši kriviĉno djelo (ili više KD u sticaju) za koje mu bude izreĉena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna. a proteklo vrijeme provjeravanja iz prethodne uvjetne osude se ne uraĉunava u vrijeme predviĊeno novom uvjetnom osudom. sud mora opozvati uvjetnu osudu. Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom 151 WWW.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni moţe ispuniti obavezu.COM . U njoj se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu osudu.

posjećivanje odreĊenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim zahtjevima. . što znaĉi da vaţe iste odredbe za odreĊivanje i opoziv ove mjere. Ako osuĊeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio. imajući u vidu liĉnost uĉinoca i okolnosti izvršenja djela (ĉl. . skrbi.56).BH-PRAVNICI. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. njegovo opće zdravstveno i duševno stanje. U tom prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviĉne sankcije. nadzora i zaštite. Dakle.osposobljavanje za odreĊeno zanimanje. (ĉl. moţe ranije obaveze zamijeniti drugima. Drugi uvjet je faktiĉko pitanje koje sud utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju uzimajući u obzir okolnosti koje se odnose na uĉinioca ili djelo.COM Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude. produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uvjetnu osudu.57).BH-PRAVNICI. Trajanje zaštitnog nadzora kreće se u okviru trajanja vremena provjeravanja.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida. UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO Uvjeti za izricanje sudske opomene Dva su naĉelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo prop isana kazna zatvora do jedne godine ili novĉana kazna i da je djelo uĉinjeno pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ga ĉine osobito lakim. . raniji ţivot. Izricanjem sudske opomene uĉiniocu se upućuje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno upozorenje da će se prema njemu u sluĉaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivĉna sankcija. . kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude. . s tim što sud moţe odrediti da se uĉinitelj kome je izreĉena uvjetna osuda stavi pod zaštitn i nadzor ako smatra da će se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude.WWW. Uopšteno 152 WWW.uzdrţavanje od upotrebe alkohola ili opojnih droga. Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir godine starosti uĉinitelja. liĉne i porodiĉne prilike i druge okolnosti od znaĉaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje. s tim što ne moţe biti kraće od 6 mjeseci. a mogu biti: . moţe se reći da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne uĉinioce kriviĉnih djela. odnosno porodiĉnim obavezama. Te mjere predviĊene su Zakonom (ĉl.raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren naĉin i u skladu sa braĉnim.lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. uslovi za izricanje sudske opomene su izvršeno kriviĉno djelo i utvrĊena kriviĉna odgovornost uĉinioca.prihvatanje zaposlenja koje odgovara struĉnoj spremi i sposobnostima uĉinitelja. sud ga moţe opomenuti.COM . sklonosti i navike u naĉinu voĊenja ţivota. niti duţe od 2 godine. Dakle. moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreĊenog vremena. SUDSKA OPOMENA POJAM I ZNAĈAJ SUDSKE OPOMENE Sudska opomena je specifiĉna kriviĉna sankcija koja se pod odreĊenim zakonskim uvjetima moţe izreći punoljetnom i kriviĉno odgovornom uĉiniocu kriviĉnog djela. pobude iz kojih je uĉinio kriviĉno djelo i ponašanje nakon ĉinjenja kriviĉnog djela. Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere.

sudska opomena se moţe izreći i kad je propisan zatvor do 3 godine. ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaĉaju ispod prosjeka u kome se to djelo najĉešće javlja. MJERE SIGURNOSTI NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE Nastanak mjera sigurnosti Kao samostalne kriviĉne sankcije mjere sigurnosti su se u kriviĉnom zakonodavstvu pojavile poĉetkom 20. Sudska opomena moţe se izreći i za više kriviĉnih djela u sticaju. Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za uĉenje italijanske pozitivne škole prema kome je potrebno kao jedinu kriviĉnopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite. Sud je pri odluĉivanju da li će izreći sudsku opomenu duţan voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za djelo i uĉinioca.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno. Izuzetno.izreĉena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuĊeni u roku od jedne godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne uĉini novo kriviĉno djelo.vijeka. Osnov primjene mjera sigurnosti Neke osobe usljed duševne poremećenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti shvatiti pravni znaĉaj kazne. a u nekim sluĉajevima tu mjeru treba izreći umjesto kazne.WWW. kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta. .sudska opomena izriĉe se rješenjem. ako su za svako od tih djela ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta.COM reĉeno. meĊu uĉiniocima kriviĉnih djela nailazi se i na takve liĉnosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju kriviĉnih djela.oduzimanje imovinske koristi izriĉe se i kad je uĉiniocu kriviĉnog djela izreĉena sudska opomena. ali za odreĊena kriviĉna djela i pod uvjetima predviĊenim zakonom.COM .sudska opomena ne moţe se izreći ni maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. . ali prema odreĊenim uĉiniocima kriviĉnih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti. Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijedećem: . 153 WWW. S druge strane. . .sudska opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude.uz sudsku opomenu mogu se izreći mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. ali sud nije obavezan izreći sudsku opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta. ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaĉaja. te mu se izreĉena sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne za novo kriviĉno djelo. U odnosu na ove dvije kategorije delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite. .uĉinilac kome je izreĉena sudska opomena ima status osuĊivanog lica. . Po koncepciji sociološke škole. a kazne izostaviti iz sistema kriviĉnih sankcija. .ne moţe se izreći sudska opomena vojnim licima se za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga FBiH.

Mjera sigurnosti je usmjerena ka budućnosti ĉiji osnovni smisao je da se otkloni opasno stanje uĉinioca. Uĉinilac kaznu osjeća kao zlo koje mu se ĉini zbog izvršenog djela. Kazna je reakcija na zloĉin i time usmjerena prema dogaĊaju iz prošlosti. . U odnosu na kazne. One obuhvataju lišavanje slobode uĉinioca. spreĉavanje uĉinioca da u budućnosti vrši kriviĉna djela i njegovo popravljanje. uticaj djela je pritom razliĉit. Mjera sigurnosti za neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema zastrašujući već terapeutski sadrţaj. mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviĉne sankcije. . ciljeve koji se ţele postići njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izriĉu. Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i specijalne prevencije.i sa jednom i sa drugom kriviĉnom sankcijom mogu se ograniĉiti slobode i prava uĉinioca KD. dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti ne mora uvijek unaprijed odrediti jer se u odreĊenim sluĉajevima ne moţe predvidjeti koliko je vremena potrebno da bi se uĉinilac izlijeĉio. pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo suzbijanje. . To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja odreĊenih djelatnosti. - - - 154 WWW. sistem mjera bezbjednosti je proširen. Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema multirecidivistima. delikventima iz navike i profesionalnim delikventima. a i sa aspekta humanog postupanja sa uĉiniocem. odnosno da bi se otklonile njegove navike. već i iz drugih karakteristika liĉnosti (sklonost ka pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale poseban uticaj na pojedine uĉinioce. Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno anormalnog stanja ili sklonosti ka vršenju kriviĉnih djela. u ĉemu odreĊeni udio ima i zastrašujuća moć kazne. Kazna se uvijek izriĉe na odreĊeno vrijeme. jer bi se kazna mogla štetno odraziti na duševno stanje uĉinioca.BH-PRAVNICI. a mjeru sigurnosti ne. Osim toga. MJERE SIGURNOSTI I KAZNA Zajedniĉke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su: . OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIĈNIH SANKCIJA Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj.odreĊenost u zakonu.BH-PRAVNICI.osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste uĉinjeno kriviĉno djelo. Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje opasnost od ponovnog vršenja krivičnih djela.WWW.svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita društva od kriminaliteta. neodreĊenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za demokratsko kriviĉno zakonodavstvo. Mjere koje obuhvataju lijeĉenje delikvenata opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta. a izvršavaju se poslije kazne zatvora. Po pravilu se izriĉu uz kaznu i izvršavaju nakon kazne ili paralelno sa kaznom.COM Kasnije.izricanje od strane suda.COM . Mada se i kazna i mjera sigurnosti izriĉu u vezi sa kriviĉnim djelom. Razlike izmeĊu kazne i mjere sigurnosti: Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razliĉiti. Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreĊenih okolnosti i uvjeta koji stimulativno djeluju na vršenje kriviĉnih djela. . Primjena mjera sigurnosti u ovakvim sluĉajevima je nacjelishodnija. što praktiĉno predstavlja produţenje kazne.

Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim delikventima. Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode.zabrana vršenja poziva. MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Sistem mjera sigurnosti KZ FBiH (ĉl.zabrana upravljanja motornim vozilom.60). Dakle.obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi.BH-PRAVNICI. kurativne (vaspitne) i preventivne. Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ograniĉavanje nekih prava uĉinioca u cilju spreĉavanja vršenja novih kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. djelatnosti ili duţnosti.obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. . . Primjenjuju se prema multirecidivistima i delikventima iz navike. zabrana boravka u odreĊenom mjestu.61) predviĊa slijedeće mjere sigurnosti: . . Njihov cilj je da ponovno vršenje kriviĉnih djela sprijeĉe kroz izolaciju uĉinioca kriviĉnog djela iz društva i njihovo popravljanje primjenom odreĊenog institucionalnog tretmana. Po formalnom kriteriju. Personalne mjere sigurnosti pogaĊaju liĉnost uĉinioca kriviĉnog djela. alkoholiĉarima i narkomanima. . Svrha mjera sigurnosti Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opća svrha kriviĉnih sankcija – suzbijanje djelatnosti kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštićena kriviĉnim zakonodavstvom. Njihovom primjenom se uĉinilac lišava ili ograniĉava u nekim liĉnim slobodama i pravima.protjerivanje stranca iz zemlje.WWW.oduzimanje predmeta. oduzimanje predmeta i sl. U okviru ove opće svrhe. Opća pravila o primjeni mjera sigurnosti 155 WWW. Tu spadaju npr. Prema svrsi primjene. mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne. Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajućem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da uĉinilac ubuduće vrši kriviĉna djela (ĉl.COM KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI S obzirom na pravna dobra koja pogaĊa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju na personalne i realne. .obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje slobode i ostale mjere sigurnosti.COM . cilj je da se otklone stanja vezana za liĉnost uĉinioca ili odreĊeni uvjeti koji mogu uticati na uĉinioca da ubuduće vrši kriviĉna djela. Realne mjere se odnose na imovinu uĉinioca i njima se uĉinilac lišava nekog imovinskog prava. .

zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta.WWW. OdreĊene mjere sigurnosti mogu se izreći i maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreĊuje opće uvjete za njihovu primjenu.BH-PRAVNICI. zabrana upravljanja m/v kad je izreĉena profesionalnom vozaĉu ili protjerivanje stranca iz zemlje. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći uz svaku kriviĉnu sankciju. Za njih vaţi naĉelo zakonitosti. djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v kreću se u odreĊenom trajanju. Zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda.COM Mjere sigurnosti su vrsta kriviĉne sankcije. ali neke od njih mogu se izricati i uĉiniocima koji su u vrijeme izvršenja djela bili neuraĉunljivi ili bitno smanjeno uraĉunljivi. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. Uz te mjere se mogu izreći zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti. mogu se izreći samo mjere koje su izriĉito propisane u Zakonu.BH-PRAVNICI. pa i uz osloboĊenje od kazne. Najveći broj izriĉe se kriviĉno odgovornim uĉiniocima. Izriĉu se samo uĉiniocima kriviĉnih djela. Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti. Postojanje ove opasnosti mora se utvrĊivati u svakom konkretnom sluĉaju. Pod tim se po pravilu podrazumijeva vjerovatnoća da će. Po svojoj prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struĉnog mišljenja ljekara. bez obzira na broj KD. b) Uĉinilac mora biti opasan po okolinu. tj. mjera se ne moţe izreći bez obzira što stanje njegove liĉnosti ukazuje na opasnost daljeg vršenja kriviĉnih djela i potrebu lijeĉenja. Osim navedenih. koje se neuraĉunljivom uĉiniocu kriviĉnog djela izriĉu samostalno. 156 WWW. koje se obavezno izriĉu neuraĉunljivim ili smanjeno uraĉunljivim uĉiniocima kad su ispunjeni zakonski uvjeti. a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti. već se izriĉu uz neku drugu sankciju. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo povodom izvršenog kriviĉnog djela. Mjere sigurnosti u naĉelu nisu samostalne kriviĉne sankcije.63): a) Kod uĉinioca kriviĉnog djela treba u vrijeme izvršenja krivičnog djela postojati stanje neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti. Izuzetak su zabrana poziva djelatnosti i duţnosti. Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviĊeni uvjeti (ĉl. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja kriviĉnog djela. s obzirom na svoje duševno stanje. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. - - - - POJEDINE MJERE SIGURNOSTI Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi Kao i sve druge kriviĉne sankcije. pri izricanju mjera sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljuĉivo vezana za ovu vrstu sankcija: Uĉiniocu kriviĉnog djela sud moţe izreći mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom predviĊeni uvjeti za njenu primjenu. Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći jedna ili više mjera sigurnosti. c) Otklanjanje opasnog stanja kod uĉinioca mora da iziskuje njegovo lijeĉenje i ĉuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. i dalje vršiti kriviĉna djela. Izricanje mjera sigurnosti u naĉelu je fakultativno.COM .

a uĉiniocu u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti uz kaznu. sudsku opomenu ili osloboĊenje od kazne. Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreĉena uz uvjetnu osudu. prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. ili uĉiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. ali bez njegove izolacije iz društva. Ako se uĉinilac ne podvrgne lijeĉenju na slobodi ili ga samovoljno napusti. Sud ne odreĊuje unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemoguće unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno za ostvarenje te svrhe. zavisno od toga da li se mjera izriĉe neuraĉunljivom uĉiniocu. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara Mjeru obaveznog lijeĉenja narkomana i alkoholiĉara (ĉl.65) sud može (nije obavezan) izreći punoljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. a za otklanjanje ove opasnosti dovoljno je njegovo lijeĉenje na slobodi. ako su uz postojanje kriviĉne odgovornosti ispunjeni slijedeći kumulativno postavljeni uvjeti: a) Kriviĉno djelo treba biti uĉinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola. c) Ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. Obavezno lijeĉenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. Ako se uĉinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeĉenju na slobodi.WWW.BH-PRAVNICI. ako sud na osnovu rezultata lijeĉenja utvrdi da ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi nije više potrebno. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreĉena i mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. b) Treba postojati opasnost da će uĉinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviĉna djela. sud moţe izreći obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuĊeni nije izdrţao. obustavljajući izvršenje te mjere. Ukoliko se izriĉe uz kaznu. sud moţe odrediti da se osuĊeni uputi na izdrţavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje uĉinioca toliko poboljšano da on više nije opasan po okolinu. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o obustavi izvršenja. sud moţe odrediti da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeĉenja na slobodi uĉinilac postao toliko opasan po okolinu da je ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno. 2. odredio uvjetni otpust.COM Svrha ove mjere je lijeĉenje uĉinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove liĉnosti. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi moţe se izreći u 2 sluĉaja: 1. njegovo zdravstveno stanje. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izreći samostalno ili uz kaznu. Ako je uĉiniocu bila izreĉena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir uspjeh lijeĉenja osuĊenog.64) razlikuje 2 situacije. pa mu je sud. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od izreĉene kazne. Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraĉunava u vrijeme trajanja kazne. Sud će izreći ovu mjeru ako utvrdi da je uĉinilac opasan po svoju okolinu.COM . Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi Smisao ove mjere je da se lijeĉenjem uĉinioca sprijeĉi ponovno vršenje kriviĉnog djela. Uĉiniocu koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. 157 WWW. Uĉiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti. Neuraĉunljivom uĉiniocu izriĉe se samostalno. Pri donošenju odluke o tome. ali da je potrebno lijeĉenje na slobodi. Zakon (ĉl.BH-PRAVNICI.

Da je uĉinilac zloupotrijebio svoj poziv.BH-PRAVNICI. Ako je mjera izreĉena uz kaznu zatvora. nastavniĉka i sliĉne djelatnosti. djelatnosti ili duţnosti Zabranom moţe biti obuhvaćeno vršenje odreĊenog poziva. advokatska. javnim preduzećima i sl. Da je uĉiniocu za izvršeno djelo izreĉena kazna. 2. Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za lijeĉenjem. ovdje nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao saobraćajni prekršaj ili kriviĉno djelo. Pritom se vrijeme provedeno u zatvoru. sud moţe cijeniti svaku okolnost koju smatra znaĉajnom.67 st.COM Ukoliko je uĉiniocu izreĉena uvjetna osuda. odnosno da li je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne. ali je osloboĊen od kazne. ljekarska. Zabrana vršenja poziva.COM . Dakle. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. Izricanje mjere je fakultativno. korištenje. Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struĉna pomoć. sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava uz kaznu koja je bila utvrĊena uvjetnom osudom. samostalne djelatnosti ili duţnosti vezane za upravljanje. Zabrana upravljanja motornim vozilom Zabrana upravljanja može biti izreĉena za m/v odreĊene vrste ili kategorije. U ocjeni da li će izreći ovu mjeru. uvjetna osuda ili sudska opomena. djelatnosti ili duţnosti su: 1. Drugi i treći uvjet su alternativno postavljeni. kao i neuraĉunljivom uĉiniocu uz mjeru obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi). Ova mjera moţe se izreći samo onim osobama koja imaju posebna ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom.WWW. Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva. Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja uĉinioca lijeĉenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj će se to lijeĉenje sprovoditi. c) Da okolnosti pod kojima je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobraćajnih propisa od uĉinitelja pokazuju da je opasno da on upravlja vozilom odreĊene vrste ili kategorije. vrijeme provedeno u ustanovi za lijeĉenje uraĉunava se u kaznu. a za ĉije je vršenje potrebna odgovarajuća struĉna kvalifikacija. vršenje djelatnosti ili duţnosti radi izvršenja kriviĉnog djela. uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u ustanovi ili na slobodi). Takve su npr. Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim organima. ali za Zakon (ĉl. raspolaganje ili ĉuvanje povjerene imovine. Što se tiĉe ranijih kršenja saobraćajnih propisa. izmeĊu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroĉni odnos. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane uĉinioca bilo opasno. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. Samostalne djelatnosti najĉešće imaju karakter struĉnih usluga koje vrše graĊani koristeći sredstva u privatnoj svojini. Zakonski uvjeti za izricanje ove mjere su: a) Uĉinilac treba da je izvršio kriviĉno djelo kojim se ugroţava javni saobraćaj. a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine.2) obavezuje da pritom naroĉito uzme u obzir da li je 158 WWW. b) Uĉiniocu treba biti izreĉena kazna. Mjera se moţe izreći i uĉiniocu koji je oglašen krivim. 3. Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 10 godina.BH-PRAVNICI.

COM . Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati kraće od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina.WWW. Protjerivanje stranca iz zemlje Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeĉi da ubuduće ĉini kriviĉna djela u FBiH. Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrĊuje da li je nastupila zastarjelost.BH-PRAVNICI. U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta.COM uĉinilac vozaĉ m/v po zanimanju. Pravno dejstvo zastarjelosti nastaje po sili zakona i nijedan uĉesnik u postupku ne moţe ga eliminirati.BH-PRAVNICI. U svakom konkretnom sluĉaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu namijenjenom za izvršenje kriviĉnog djela ili predmetu nastalom izvršenjem kriviĉnog djela. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ali time se ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od uĉinitelja. a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje predmeta u nekim sluĉajevima. Primjena mjere je naĉelno fakultativna. ZASTARJELOST POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI Pojam zastarjelosti i njena opravdanost Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se uĉiniocu kriviĉnog djela ne moţe izreći kriviĉna sankcija (zastarjelost kriviĉnog gonjenja). Postoje 2 uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere: a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreĉena kazna ili uvjetna osuda. poĉev od dana pravosnaţnosti odluke. ili se izreĉena sankcija ne moţe izvršiti (zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija). Zastarjelost nastupa automatski nakon odreĊenog vremena od izvršenja djela. b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan. Oduzimanje predmeta Primjenom ove mjere uĉiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriviĉnog djela. U vrijeme trajanja mjere ne uraĉunava se vrijeme provedeno u zatvoru. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje se ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. a ako se radi o mlaĊoj punoljetnoj osobi izricanje mjere moguće je i uz vaspitnu mjeru. odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviĉna sankcija izreĉena. Osim toga. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta kao mjeru u kriviĉnom postupku. Osnovni argument protiv zastarjelosti izvršenja kriviĉnih sankcija je mogućnost da osuĊeni svojim djelovanjem oteţava ili ĉak onemogući izvršenje kazne koja mu je izreĉena. te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna autoritetu sudske odluke. Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina. ili predmeti koji su nastali izvršenjem kriviĉnog djela. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinioca kriviĉnog djela. izricanje ove mjere automatski znaĉi i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti. o ĉemu odluĉuje sud na osnovu procjene pobuda iz kojih je kriviĉno djelo uĉinjeno. a koji su vlasništvo uĉinitelja. Vrijeme provedeno u zatvoru. Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj kriviĉnopravnoj literaturi. Ako se radi o profesionalnom vozaĉu. 159 WWW. naĉina izvršenja kriviĉnog djela i drugih okolnosti. istiĉe se da zastarjelost slabi efikasnost generalne prevencije.

Ako je osnovna svrha kaţnjavanja zaštita društva od kriminaliteta. Primjena kazne bi u takvom sluĉaju znaĉila ĉistu odmazdu za izvršeno djelo. uĉinilac ne osjeća kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. Vrste zastarjelosti Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost kriviĉnog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. S obzirom na obim primjene. odnosno voditi kriviĉni postupak. što se ne moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne koncepcije o svrsi kaţnjavanja. Kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja nakon odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela nastupa nemogućnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi kriviĉni postupak. Protekom duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i kaţnjavanjem uĉinioca – kriviĉno djelo postepeno pada u zaborav. ZASTARJELOST KRIVIĈNOG GONJENJA Pojam zastarjelosti kriviĉnog gonjenja i rokovi zastarjelosti Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da protiv odreĊene osobe poduzmu kriviĉno gonjenje. Kod zastarjelosti izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. zastarjelost moţe biti opća ili neograniĉena i posebna ili ograniĉena. zastarjelost kriviĉnog gonjenja je procesna smetnja. Posebna (ograniĉena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreĊena kriviĉna djela ili u odnosu na odreĊene izvršioce zastarjelost iskljuĉena. Rok zastarjelosti odreĊen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne. protokom odreĊenog vremena kriviĉna sankcija se ne moţe izvršiti. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja poĉinje teći od dana kad je kriviĉno djelo uĉinjeno. Prema KZ FBiH (ĉl. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata neograniĉenu zastarjelost. Time slabi preventivno dejstvo kazne na uĉinioca. Obzirom da se protiv uĉinioca ne moţe pokrenuti. Ako je za KD propisano više 160 WWW.121).WWW. Posebno opravdanje institut zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja.BH-PRAVNICI. e) 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 1 godine. Zajedniĉko za obje zastarjelosti je da uĉnioca kriviĉnog djela praktiĉno ne pogaĊa nikakva kriviĉna sankcija. c) 10 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 5 godina. Osim toga. te kriviĉnih djela za koja po meĊunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost. zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa kad protekne: a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora. U tom smislu se moţe reći da ovaj institut u sebi objedinjuje elemente procesnog i materijalnog kriviĉnog prava. što zastarjelost ĉini institutom materijalnog kriviĉnog prava. proizilazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena i bez izricanja odnosno izvršenja kazne. S druge strane.COM . b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći zatvor preko 10 godina.BH-PRAVNICI. d) 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 3 godine. f) 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor do 1 godine ili novĉana kazna. zastarjelošću gonjenja nastupa i nemogućnost izricanja kriviĉne sankcije. sa izuzetkom kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa protekom odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviĉne procedure zbog oteţanog ili onemogućenog prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela. Opća zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na svakog uĉinioca. a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili izricanja kazne uĉinilac nije izvršio novo kriviĉno djelo.COM Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. To vrijeme naziva se rok zastarjelosti.

jer se u takvom sluĉaju u rok zastarjelosti raĉuna vrijeme do poĉetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave. KZ FBiH predviĊa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog kriviĉnog djela. kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi za zastarjelost kriviĉnog gonjenja. Pod procesnim radnjama podrazumijevaju se sve djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti. tok i prestanak procesnog odnosa. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u kriviĉnom postupku preduzimaju procesni subjekti (npr. Obustava znaĉi produţenje zastarjelosti za onoliko vremena koliko je obustava trajala. Pravne smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreĊenog lica kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti niti produţiti. duševno oboljenje uĉinioca kriviĉnog djela. vještaĉenje. nakon prekida zastarjelost poĉinje teći iznova. primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan za svršeno kriviĉno djelo. jer ne postoji pravna nemogućnost za pokretanje postupka. Ako je više kazni propisano alternativno. Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog uĉinioca kriviĉnog djela i imati za cilj kriviĉno gonjenje za odreĊeno kriviĉno djelo. Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrĊuje se posebno za svako od izvršenih djela. Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti ĉija svrha je identifikacija uĉinioca krivĉnog djela. Za pojam procesne radnje bitno je da je radnja poduzeta od procesnih subjekata i da je usmjerena na zasnivanje. Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju. Bjekstvo uĉinioca takoĊer se smatra faktiĉkom smetnjom. u cilju pokretanja. To je tzv. Ako je više kazni propisano kumulativno. Takva smetnja je npr.COM kazni. rok zastarjelosti odreĊuje se prema teţoj od propisanih kazni. obustava zastarijevanja ima dejstvo samo prema onom saizvršiocu odnosno sauĉesniku na kojeg se odnosi smetnja za kriviĉno gonjenje. podstrekaĉe i pomagaĉe. 161 WWW. relevantna je kazna koja se smatra glavnom. Ako je u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvovalo više lica. javni tuţilac.privremena okupacija. trajanja i okonĉanja kriviĉnog postupka. Prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje teći. treba da je preduzeta protiv odreĊenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je uĉinilac kriviĉnog djela. U teoriji se razlikuju faktiĉke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja. Dakle. a nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poĉinje teći s tim što se vrijeme proteklo prije prekida ne uraĉunava u rok zastarjelosti.apsolutna zastarjelost. Po našem kriviĉnom pravu. dostavljanje optuţnice okrivljenom itd). rok zastarjelosti kriviĉnog gonjenja odreĊuje se po najteţoj propisanoj kazni. saslušavanje svjedoka. Obustava zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Obustava (zastoj) zastarijevanja znaĉi postojanje neke smetnje zbog koje se kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje.COM . Faktiĉke smetnje su npr. Rok zastarjelosti isti je za sve uĉesnike u izvršenju KD – saizvršioce.BH-PRAVNICI.uviĊaj. elementarne nepogode i sl. Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud. Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare kriviĉnog gonjenja.WWW. privatni tuţilac i oštećeni kao tuţilac. dok u odnosu na ostale zastarjelost i dalje teĉe.BH-PRAVNICI. gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti.

Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom sluĉaju. djelatnosti i duţnosti. Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom uĉinjeni amnestijom ili pomilovanjem. zastarijeva kad protekne vrijeme na koje su te mjere izreĉene. Uĉinilac treba da izvrši novo kriviĉno djelo za vrijeme dok teĉe rok zastarjelosti. Na utvrĊivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni izdrţani pritvor koji je uraĉunat u kaznu.WWW. Izvršenje novĉane kazne kao sporedne kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreĉena. c) 10 godina od osude na zatvor preko 5 godina. nema uticaja na rok zastarjelosti. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude.COM Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog kriviĉnog djela. U sluĉaju sticaja kriviĉnih djela. d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine. nisam stigao uraditi… 162 WWW. Izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva 5 godina od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene.COM .BH-PRAVNICI. odnosno prekid zastarjelosti ne utiĉe na nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost gonjenja za odreĊeno djelo. f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili novĉanu kaznu. te mjere zabrane upravljanja m/v. e) 3 godine od osude na zatvor preko 1 godine. U usporeĊivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijećene kazne. Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (ĉl. Izvršenje mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva. 2. b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina. I u ovom sluĉaju moraju biti ispunjena 2 uvjeta: 1. Rok zastarjelosti odreĊuje se iskljuĉivo prema kazni koja je izreĉena u pravosnaţnoj presudi. Obustava i prekid zastarijevanja izvršenja kazne Vidi u knjizi. ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti Zastarjelost izvršenja kazne znaĉi da se protekom odreĊenog vremena ne moţe više pristupiti izvršenju izreĉene kazne.123) su: a) 35 godina od osude na dugotrajni zatvor.BH-PRAVNICI. rok zastarjelosti odreĊuje se prema jedinstvenoj kazni izreĉenoj za KD u sticaju. Uĉinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teĉe rok zastarjelosti.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful