PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
A. KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA

1. KRIVIČNO PRAVO
POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA Pojam kriviĉnog prava Kriviĉno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrĊuju uslovi za primjenu kazni i drugih kriviĉnih sankcija prema uĉiniocima kriviĉnih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog ureĊenja odreĊene drţave. Postoje 3 osnovna elementa za odreĊivanje općeg pojma kriviĉnog prava: 1. Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. To znaĉi da se samo zakonom mogu regulisati pitanja kriviĉnog prava; 2. Predmet regulisanja kriviĉnog prava su 3 osnovna pitanja: kriviĉno djelo, kriviĉna odgovornost i kriviĉna sankcija. To znaĉi utvrĊivanje koja se društveno opasna ponašanja ĉovjeka smatraju kriviĉnim djelima, koja lica se smatraju kriviĉno odgovornim, te koje se sankcije mogu izreći uĉiniocima. 3. Zaštitna funkcija kriviĉnog prava. Kriviĉno pravo štiti društveno-ekonomsko ureĊenje drţave i izraz je društvenih odnosa koji postoje u odreĊenoj zemlji. Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata ĉini tzv.materijalno-formalni pojam kriviĉnog prava. Specifiĉan naĉin kriviĉnopravne zaštite Kriviĉno pravo je specifiĉno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita društvenih odnosa putem kriviĉnog prava ostvaruje se iskljuĉivo propisivanjem kriviĉnih sankcija prema licima koja ne poštuju odreĊena društvena pravila. Sredstva kriviĉnopravne zaštite su kriviĉne sankcije. To su mjere koje društvo prinudno primjenjuje prema uĉiniocu kriviĉnog djela. Najĉešće se sastoje u oduzimanju ili ograniĉavanju prava priznatih na osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviĉna sankcija je kazna, a ostale sankcije su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Kriviĉne sankcije propisuju se samo zakonom, a izriĉe ih samo sud u društvenom interesu. ULOGA KRIVIĈNOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je predviĊena kriviĉna sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih društvenih pravila za koja nije predviĊena kriviĉna sankcija. Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi svode na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka kriminaliteta, dok se represivne primjenjuju prema uĉiniocu kriviĉnog djela nakon što je djelo izvršeno. Ova podjela je relativnog znaĉaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje kriminaliteta.

ODNOS KRIVIĈNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA Odnos prema ustavnom pravu OdreĊeni instituti i norme kriviĉnog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju neprikosnovenim ţivot ĉovjeka i slobodu ĉovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno slobode samo u sluĉajevima koji su utvrĊeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje prije nego što je poĉinjeno nije bilo predviĊeno zakonom i za koje nije bila predviĊena kazna (naĉelo zakonitosti kriviĉnog djela i kazne). Odnos prema kriviĉnom procesnom pravu Materijalno kriviĉno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreĊuju pojedina kriviĉna djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno kriviĉno pravo predstavlja sistem pravnih propisa odreĊenih zakonom koji odreĊuju: - meĊusobna prava i duţnosti suda i istraţnih organa s jedne strane i uĉesnika u postupku s druge strane. Pod uĉesnicima u postupku ovdje se misli na tuţioca, okrivljenog, branioca, oštećenog, svjedoka itd. - meĊusobna ovlaštenja izmeĊu istraţnih organa i suda, kao i izmeĊu niţih i viših sudova; - forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne radnje u kriviĉnom postupku (po zivanje, saslušavanje, vještaĉenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba itd). Materijalno i procesno kriviĉno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno jedinstvenošću zadatka koji kriviĉno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeĊuje sprovoĊenje u ţivot materijalnog kriviĉnog prava. Odnos prema kriviĉnom izvršnom pravu Od naĉina izvršenja kriviĉnih sankcija u najvećoj mjeri zavisi da li će se postići njihova svrha. Kriviĉni zakon redovno sadrţi opće odredbe naĉelnog karaktera o izvršenju kriviĉnih sankcija. Kriviĉno-izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija ove naĉelne odredbe se razraĊuju u pojedinostima. Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeĊu kriviĉnog djela i prekršaja) Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviĊaju prekršajne kazne (zatvor i novĉana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviĉna djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od kriviĉnih djela, prekršajem se ne povreĊuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti. Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljuĉuje u sistem kaznenog prava, kao pojma šireg od kriviĉnog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su originalni i nezavisni od kriviĉnog materijalnog prava. MeĊutim, u velikoj mjeri su zasnovani na istim naĉelima kao kriviĉno pravo i usvajaju niz identiĉnih instituta kao i kriviĉno pravo, npr: naĉelo odreĊenosti djela i kazne, iskljuĉenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov iskljuĉenja prekršaja, nuţna odbrana, krajnja nuţda itd. Bitno je naglasiti da se u sluĉaju podudaranja kriviĉnog djela i prekršaja iskljuĉuje paralelno kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je već osuĊeno za kriviĉno djelo ne moţe se osuditi i za

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

kao i naĉela o individualnoj odgovornosti po meĊunarodnom pravu. istrebljenje.08. zapoĉinjanje ili voĊenje agresivnog rata ili rata kojim se krše meĊunarodni ugovori. sporazumi i garancije.BH-PRAVNICI. U takva djela spadaju narušavanje mira. Ako je prvobitno osuĊeno za prekršaj. Sporazumu je bio priloţen Statut MeĊunarodnog vojnog suda kojim su bili odreĊeni sastav. b) Prilikom suĊenja bilo kom ĉlanu bilo koje grupe ili organizacije. nadleţnosti i funkcija suda.WWW. U takvom sluĉaju nadleţna drţavna vlast svake od potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog ĉlanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred graĊanski. Pritom se zloĉinaĉki karakter grupe ili organizacije smatra dokazanim i ne moţe biti osporavan. porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv civilnog stanovništva. zloĉini su bili svrstani u 3 kategorije i to: a) Zloĉin protiv mira .1945. pa nakon toga za kriviĉno djelo. Naĉela meĊunarodnog kriviĉnog prava Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.BH-PRAVNICI. Od principijelnog znaĉaja su i slijedeće odredbe Statuta: a) Okrivljenog ne oslobaĊa odgovornosti ĉinjenica da je radio po nareĊenju pretpostavljenog. MEĐUNARODNO KRIVIĈNO PRAVO Pojam meĊunarodnog kriviĉnog prava Pod pojmom meĊunarodnog kriviĉnog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od OUN ili ugovorima izmeĊu drţava kojima se odreĊuju meĊunarodna kriviĉna djela i odgovornost uĉinilaca tih djela. U dosadašnjem periodu više se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meĊunarodni karakter budu utvrĊena kao kaţnjiva u svim zemljama. 4 WWW.COM prekršaj. Sud moţe tu grupu ili organizaciju proglasiti zloĉinaĉkom. U odreĊenju nadleţnosti Suda. c) Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti – ubistvo.COM . a najveći je domet naĉela o nadmoćnosti meĊunarodnog prava nad nacionalnim pravom.godine u Londonu odluĉeno je o uspostavi MeĊunarodnog vojnog suda za suĊenje ratnim zloĉincima iz II svjetskog rata.godine potvrĊena su naĉela meĊunarodnog prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. ali se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za ublaţavanje kazne. progon na politiĉkoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo kog zloĉina koji spada u nadleţnost Suda. Znaĉaj tih naĉela je višestruk.planiranje. onda se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava izdrţana kazna koja je bila izreĉena za prekršaj. zloĉin genocida i neka kriviĉna djela protiv meĊunarodnih odnosa. priprema. MeĊunarodni sud u Nirnbergu Sporazumom savezniĉkih sila zakljuĉenim 08. b) Ratni zloĉin – povreda ratnih zakona i obiĉaja rata. povrede ĉovjeĉnosti u miru i ratu.12. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica. kao i napadi na druge vrijednosti koje su od znaĉaja za ĉovjeĉanstvo u cjelini. nego što je govoreno o jednom kompleksnom meĊunarodnom kriviĉnom pravu. bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su zloĉini izvršeni. vojni ili okupacioni sud. ili uĉešće u nekom zajedniĉkom planu za izvršenje nekog od navedenih djela. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloĉin.1946. odnosno o pojedincu kao subjektu meĊunarodnog prava.

kao i sva djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili drugog etniĉkog porijekla.08. Uslijedile su MeĊunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.1949. a koji su izvršeni protupravno i sa umišljajem.godine (tzv. Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11. rasne ili religijske grupe. naročito Jevreja. Generalna skupština UN je 09.godine (tzv.11. a drţave potpisnice se obavezuju da će spreĉavati i kaţnjavati za genocid.1948. Ovom konvencijom je utvrĊeno da je genocid meĊunarodno kriviĉno djelo. kao i svaku pomoć pruţenu rasistiĉkim djelatnostima. Konvencije o rasnoj diskriminaciji MeĊunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poĉele su Deklaracijom UN o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20.01. Statut je dao elemente posebnog zloĉina. svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju. Cigana i drugih.godine.1946. protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti.Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima. Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti su prvi put predviĊeni kao meĊunarodni delikti tek Statutom i presudom Nirnberškog suda. te MeĊunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloĉina aparthejda iz 1973. .godine usvojen je naziv “genocid” za zloĉin uskraćivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. a u cilju da se unište određene rase i klase stanovništva i nacionalne.BH-PRAVNICI. na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12.Konvencija o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata. bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga.COM Zloĉin genocida Zloĉini protiv mira i ratni zloĉini uglavnom su bili predviĊeni u Haškim i Ţenevskim konvencijama (iz 1907.12.Haška konvencija) – njome su se drţave obavezale da u svom kriviĉnom zakonodavstvu predvide kriviĉno djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo. .12.Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga.Konvencija o poboljšanju ranjenika. bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata. OdreĊujući zloĉine protiv ĉovjeĉnosti.1963. Konvencija o suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz 1970.godine.godine.1969.godine donesene su 4 konvencije i to: . Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata Na inicijativu MKCK. nazvanog genocidom.godine.BH-PRAVNICI. Konvencije o napadima na meĊunarodni civilni zraĉni promet Posebno su znaĉajne 2 konvencije i to: 1. Drţave ĉlanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreĉavaju svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj nadmoćnosti ili mrţnji.godine).COM . Ostale konvencije i meĊunarodni akti 5 WWW.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao kriviĉna djela u svom zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva. koja je stupila na snagu 04. Svaka od ovih konvencija sadrţi i kriviĉnopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice obavezne da svojim kriviĉnim zakonima odrede kriviĉne sankcije protiv lica koja svojim djelima povrijede propise ovih konvencija.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa. Poljaka. i 1929. 2. .WWW.

Po njemu se kriviĉno djelo iskljuĉivo odreĊuje prema objektivnim elementima. Kao pravna nauka. kao što je to u bipartitnom sistemu. koji se razvio poĉetkom XX vijeka. kao što je to sluĉaj u tripartitnom sistemu.BH-PRAVNICI. već se poĉinilac i kriviĉno djelo u sistemu obraĊuju u njihovom jedinstvu. Po ovom sistemu postoje 2 osnovna kriviĉno-pravna pojma: kriviĉno djelo i kriviĉna sankcija.godine. nauka kriviĉnog prava za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnog (materijalnog) prava. U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poĉinilac kriviĉnog djela sa svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje kriviĉnog djela. Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961. a kao kriminološka nauka za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnih djela i kazni kao društvenih fenomena. Nauka kriviĉnog prava se ne ograniĉava iskljuĉivo na izlaganje de lege lata (tj.godine.izlaganje kriviĉnog prava kako jeste). 2. krivca i kriviĉnu sankciju. Sistem nauke kriviĉnog prava (općeg dijela) Opći dio kriviĉnog prava ranije je uglavnom obraĊivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni.COM Poseban znaĉaj ima: MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966. ali i u sistemu kriminoloških nauka. Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloĉine i zloĉine protiv ĉovjeĉnosti iz 1968.godine. dihotomni). Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna kriviĉnopravna pojma: kriviĉno djelo. kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni. polazeći od ĉinjenice da bez poĉinioca ne moţe biti ni kriviĉnog djela. Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju kriviĉnog djela. niti se krivac ukljuĉuje u pojam kriviĉnog djela. Savremeni sistemi nauke kriviĉnog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme kriviĉnog prava.godine. 6 WWW. Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.godine itd. Kriviĉno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjekt ivnih elemenata. jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta primjenom kriviĉnih sankcija. Razlika se zasniva na razliĉitim shvatanjima općeg pojma kriviĉnog djela. NAUKA KRIVIČNOG PRAVA PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIĈNOG PRAVA Predmet nauke kriviĉnog prava Nauka kriviĉnog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih. Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u sluĉaju oruţanog sukoba iz 1954.COM . Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971. trihotomni).WWW. U tim sistemima se ne suprotstavljaju oštro kriviĉno djelo i krivac.

utvrĊivanja i ispitivanja dokaza koji se koriste radi prevencije kriviĉnih djela i u cilju rasvjetljavanja kriviĉnih djela. kao vanpravne nauke. Moguća je njena dalja podjela na kriminalnu psihologiju. Zbog toga je usko povezana sa više drugih nauĉnih disciplina. higijenski zahtjevi. kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju. Kriminalistička taktika nauĉno utvrĊuje metode vršenja izviĊaja.BH-PRAVNICI. istraţnih organa i drugih lica koja uĉestvuju u kriviĉnom postupku. brzog i ekonomiĉnog provoĊenja istrage. kao pravne nauke. a njen zadatak je da osigura najracionalniji sistem evidentiranja kriviĉnih djela. ObraĊuje skup pravnih normi kojima se reguliše naĉin djelovanja suda. potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja. tzv.COM KRIVIĈNE I SRODNE NAUKE Pod kriviĉnim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izuĉavanjem kriminaliteta. kriminalističku taktiku i kriminalističku metodiku.WWW. psihijatriju i fiziologiju. kao i svih drugih ĉinjenica koje mogu posluţiti za utvrĊivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta. kao i u cilju ustanovljavanja i otkrivanja poĉinilaca kriviĉnih djela. Penologija je nauka koja se prvobitno bavila prouĉavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda izvršenja kazni lišenja slobode. 7 WWW. bi kritiĉkom ocjenom pozitivnog kriviĉnog prava i nauĉnim ispitivanjem kriminaliteta. kao što su razne psihiĉke devijacije. Tako se kriminologija pojavljuje kao skup u odreĊenoj mjeri osamostaljenih nauĉnih disciplina kao što su: . penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u uslovima zatvorskog ţivota. fiksiranja i ispitivanja tragova kriviĉnog djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. koja izuĉava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet. a posebno radi otkrivanja i hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela. te strukturu i dinamiku kriminaliteta.BH-PRAVNICI. U okviru toga. odnosno istrage. Tako shvaćena kriminalistika obuhvata kriminalističku tehniku. Kriviĉna statistika se nije osamostalila kao posebna nauĉna disciplina.kriminologija. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju. U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i mjera bezbjednosti. Kriminologija se bavi izuĉavanjem kriminala posmatrajući ga sa razliĉitih vanpravnih aspekata. krivaca. U takve nauke spadaju: . kao i metode izvoĊenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog. odnosi sa porodicom. Kriminalistička metodika utvrĊuje najbolje metode izviĊanja pojedinih grupa kriviĉnih djela s obzirom na njihove specifiĉnosti. nastojeći prvenstveno da utvrdi uzroke. Kriminalna politika. obezbjeĊivala veću efikasnost kriviĉnog prava u borbi protiv kriminaliteta.kriminalna biologija ili antropologija – izuĉava biološke faktore kriminaliteta. koja izuĉava društvene faktore kriminaliteta.faktore kriminaliteta. ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke kriviĉnog prava i postavi kao zasebna nauka. javnog tuţilaštva. kriviĉna statistika i kriminalistika. . ostvarile svrhu koja im je namijenjena. kriviĉna statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju kriviĉnih sankcija daje mogućnost da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviĉne sankcije. sankcija i svih drugih ĉinjenica na osnovu kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopće ili pojedinih njegovih oblika. Kriminalistička tehnika nauĉno utvrĊuje naĉine iznalaţenja.kriminalna sociologija. . s obzirom na vrstu i naĉin izvršenja. Osim izuĉavanja faktora kriminaliteta.COM . Osim toga. Nauka kriviĉnog procesnog prava izuĉava procesualno (formalno) kriviĉno pravo odreĊene drţave.nauka kriviĉnog procesnog prava i kriminalna politika.

grafologija (ispitivanje rukopisa). sudska fotografija.BH-PRAVNICI.WWW. sudska balistika itd.COM Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistiĉku tehniku.COM .BH-PRAVNICI. ĉiji su sastavni dijelovi daktiloskopija (izuĉavanje otisaka prstiju). Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaĉajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su tijesno povezane sa naukom kriviĉnog prava. 8 WWW. traseologija (izuĉavanje tragova). seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka o smrti). U okviru sudske medicine poseban znaĉaj ima traumatologija (nauka o povredama).

Malobrojni su oĉuvani izvori prava iz tog perioda.zakoni doneseni od strane kraljeva. stoka. razbojništva. Tako su u 9 WWW. koji su sadrţavali i kriviĉno pravo. Pored ovih zakona. kao i u pogledu zaštite liĉnosti. već zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina. Surove kazne. a svi su sadrţavali i norme kriviĉnog prava. izdat u Francuskoj oko 500.Hamurabijev zakon ik) sadrţe pojedine odredbe iz oblasti kriviĉnog prava. Karakteristika kriviĉnog prava feudalnog doba je primarna zaštita svojine. 3. Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka) U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges barbarorum ili “narodne pravde”. Saĉuvani izvori (npr. bez ikakvog sistema. U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je znatan progres kriviĉnog prava.COM . 2. te se posebna paţnja posvećuje raznim oblicima kraĊe. Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka) Kriviĉno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja. Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obiĉajnog prava. Razlika izmeĊu slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviĉne odgovornosti. nazvan po saliskim Francima. Izvore iz tog doba ne predstavljaju zakonodavni akti. KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA Opće karakteristike Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. najvaţnijem franaĉkom plemenu. Primarna zaštita privatne svojine (robovi. Nakon raspada franaĉke drţave Karla Velikog. tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu otkupnina. Rimsko pravo za kriviĉno pravo nema ni izbliza onaj znaĉaj koji ima za razvoj graĊanskog prava. ali se već dosta rano pojavljuje i novĉana kazna.WWW. U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela kriviĉnog prava na opći i posebni dio.COM B.godine. 4. poljoprivredni proizvodi). protiv religije i morala. razna muĉenja i sakaćenja.BH-PRAVNICI. tj. poznate su i “kapitularije”. te protiv liĉnosti. Tome je znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije.BH-PRAVNICI. pljaĉke. istiĉu se i grupe kriviĉnih djela protiv vladara i drţave (politiĉka kriviĉna djela). Osim toga. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA I NAUKE KRIVIČNOG PRAVA KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA PRAVA U RAZLIČITIM NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA ROBOVLASNIĈKIH DRŢAVA 1. Kazne su ostale surove. Većinom su se svodile na smrtnu kaznu. sve je veći uticaj i primjena kanonskog kriviĉnog prava. PreovlaĊuju smrtna i razne fiziĉke kazne. Karakteristika ovih zakona je taĉno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte. Najznaĉajniji od svih je Lex Salica. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine. Kapitularije su doprinijele sve većem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine.

izazvan recepcijom rimskog prava. Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela protiv religije (heretizam. KRIVIĈNOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIĈNO PRAVO FRANCUSKE BURŢOASKE REVOLUCIJE Uvodno razmatranje Filozofi Grocijus.godine.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski Kriviĉni zakonik iz 1794. NAUKA KRIVIĈNOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA Stari Grci i Rimljani nisu dali znaĉajniji doprinos na podruĉju kriviĉnog prava.”ogledala”. Holandiju.COM Njemaĉkoj nastala tzv. bogohuljenje. Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom kriviĉnog prava. vraĉanje itd). Platon i Aristotel su se u svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaĉajnih za kriviĉno pravo. a Karolina je imala supsidijarni znaĉaj. partikularizam je doveo do sve većeg unošenja arbitrarnosti u izricanje kazne.COM . Prema odredbi Karla V. Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poĉinje i nauĉna obrada kriviĉnog prava. Lok u 10 WWW. ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiĉkih odnosa. On predstavlja klasiĉan kriviĉni kodeks razvijenog feudalizma.godine za vrijeme njemaĉkog cara Karla V. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreĊenosti. ali su nauci kriviĉnog prava dali nove filozofske osnove. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave (društveni ugovor). Nauĉna obrada kriviĉnog prava osim Italije zahvata i Francusku. U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak.BH-PRAVNICI. Njemaĉku. dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko pravo. Kriviĉni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podruĉju Austrije. MeĊutim. MeĊutim. Tako se u kriviĉnom pravu kao osnov odgovornosti sve više uĉvršćuje vinost. Španiju. ali ponovo samo u pojedinim zemljama. meĊu kojima je najznaĉajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII vijeka. unosi se više preciznosti u formulisanje kriviĉnih djela itd. Kriviĉnopravna nauka tog vremena bila je pod iskljuĉivim uticajem crkve. Od Rimljana su kriviĉnopravna pitanja najviše doticali Ulpijan. Ciceron i Seneka.BH-PRAVNICI. Tek tokom XVIII vijeka u Njemaĉkoj dolazi do kodifikacije kriviĉnog prava. Austrijski Kriviĉni zakonik Marije Terezije iz 1768. Paulus. Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniĉi na razumnu mjeru kako bi se kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreĊenje zloĉina.godine. ali nikada nije vaţio na cjelokupnom njemaĉkom podruĉju. U borbi protiv kmetskih pobuna nastao je najznaĉajniji spomenik kriviĉnog prava srednjeg vijeka – Constitutio Criminalis Carolina izdat 1532.WWW. a time i samovolje. koju nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka. vrlo teško su prodirale u podruĉje kriviĉnopravne nauke. koja je dominirala sve do prvih burţoaskih kriviĉnih zakona. koja je bila pod jakim uticajem kanonskog kriviĉnog prava. Za kriviĉno pravo feudalno-apsolutistiĉkih drţava karakteristiĉno je da se ono u Njemaĉkoj izgraĊivalo manje-više na osnovama Karoline. Najznaĉajniji su Bavarski Kriviĉni zakonik iz 1751. Od XVI vijeka se nauka kriviĉnog prava poĉinje obraĊivati na univerzitetima kao zaseban predmet. U Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna znaĉajnija kodifikacija kriviĉnog prava. Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek) Karakteristika ovog perioda je što je kriviĉna represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni zakoni. te je imao veliki znaĉaj za dalji razvoj austrijskog kriviĉnog zakonodavstva.

Kriviĉno pravo francuske burţoaske revolucije Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaĉajna zakonodavna akta: Kriviĉni zakonik iz 1791. prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog kriviĉnog djela. Opći dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”. Da bi se što jaĉe istakla ova naĉela. Zakonik sprovodi slijedeće zahtjeve: a) Kazna mora biti humana. koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiĉkog pravosuĊa.godine. predstavlja znaĉajan doprinos razvoju kriviĉnog prava. javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo uĉinjeno. a posebni “O 11 WWW. Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom kriviĉnom zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim kriviĉnim pravom. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju kriviĉnog prava. te gube vaţnost sva kriviĉna djela povrede boţanstva. Najvaţnija su slijedeća: a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja. po prvi put je u sistemu jednog kriviĉnog zakonika usvojena podjela na opći i posebni dio. jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo. Fransoa Volter i Ţan Ţak Ruso. već da se kriviĉno djelo ne bi ĉinilo u budućnosti.godine koji je donijela Ustavotvorna skupština. Bekarija je smrtnu kaznu smatrao nelogiĉnom.godine direktno i indirektno je postavila niz naĉela kriviĉnog prava.COM kriviĉnopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti. f) Kazne moraju biti dugotrajne. Deklaracija prava ĉovjeka i graĊanina iz 1789.surova djela treba kaţnjavati fiziĉkim kaznama). c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr. d) Svi graĊani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja. e) Svi graĊani su jednaki u pogledu zakonske zaštite i u pogledu kaţnjivosti.BH-PRAVNICI. a društvenim ugovorom se pojedinac odrekao individualnog prava na odbranu u korist društvene zajednice. e) Kazne moraju biti odreĊene. a u pravcu humanizacije kriviĉnog prava. objavljena 1764. donesen za vrijeme Napoleona. g) Smrtna kazna ne moţe predstavljati muĉenje. U pogledu kaţnjavanja. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki ĉovjek u prirodnom stanju ima pravo da se brani od svakog napada. Voltera i Rusoa Za dalji razvoj kriviĉnog prava posebno su znaĉajni francuski filozofi Šarl Monteskje.klasiĉne škole kriviĉnog prava. Lokove filozofske i politiĉke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston. Lok se u nizu kriviĉnopravnih ideja javlja kao preteĉa tzv.BH-PRAVNICI. Bekarija je istakao ideju prevencije. Bekarija se zalagao protiv svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. prema kome samo zakon moţe biti osnov kaţnjavanja. Koncepcija Monteskjea. b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne nuţne kazne. d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela. Ideje Ĉezara Bekarije Knjga “O zloĉinima i kaznama”. Kriviĉni zakonik iz 1791. b) Kazna mora biti srazmjerna kriviĉnom djelu.WWW.godine u Milanu.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naĉela Deklaracije. ĉiji je autor Ĉezare Bekarija.COM . c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u sluĉaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio kaznu. te Kriviĉni zakonik iz 1810. f) Kazne mogu biti samo liĉne (individualne). Zahtijevao je strogo poštivanje naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravosuĊu.

i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljuĉivo ima karakter odmazde.COM . Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne. te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih drţava. posebno politiĉkih delikata za koje se predviĊa smrtna kazna. već ih odreĊuje relativno – propisujući minimum i maksimum kazne za svako djelo. Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektiĉki razvija kroz 3 osnovna stadijuma: teza-antiteza-sinteza. Poĉetkom XIX vijeka u Evropi je nastao niz kriviĉnih zakonika koji su manje -više stvarani pod uticajem Napoleonovog Kriviĉnog zakonika.kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). ali se sadrţajno radi o općem i posebnom dijelu. tj. te je on na podruĉju kriviĉnog prava imao vrlo malo sljedbenika.BH-PRAVNICI. Zakonik iz 1810. OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIĈNOG PRAVA Znaĉaj Napoleonovog kriviĉnog zakonika Napoleonov Kriviĉni zakonik (Code penal) iz 1810. što je znatno doprinijelo uĉvršćenju naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravu.WWW. pravo je izraz opće volje (teza). Kant se zalaţe za primjenu taliona u kriviĉnom pravu (ubistvo-smrtna kazna. U pravnoj oblasti. Zlo priĉinjeno kaznom mora biti jednako zlu koje je proizvedeno kriviĉnim djelom. Kantovo talionsko naĉelo oĉigledno je bilo nazadno. smatrajući da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom 12 WWW. Zakonik je znatno pooštrio kazne u odnosu na Zakonik iz 1791. Anselm Fojerbah i klasiĉna škola kriviĉnog prava Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaĉkog prava” smatra se osnivaĉem tzv. Karakteristiĉno je da projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu. Osnovne pojmove kriviĉnog prava – kriviĉno djelo i kaznu posmatrala je iskljuĉivo kao pravne fenomene. Sama predstava o kazni koja oĉekuje izvršioca kriviĉnog djela otklanja motive za izvršenje djela.COM kriviĉnim djelima i kaznama”. Klasiĉna škola izgradila je kriviĉnopravnu dogmatiku. Proizilazi da veliĉina kazne iskljuĉivo zavisi od teţine djela. Jedna od najvećih Fojerbahovih zasluga je da je svojom teorijom psihološke prinude zahtijevao što odreĊenije formulisanje kriviĉnih djela i kazni. Kazna negira kriviĉno djelo. Znatno je povećan broj kriviĉnih djela. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja odgovornosti sauĉesnika. Klasiĉna škola nije posvećivala paţnju uzrocima kriminaliteta. a to se u suštini svodi na odmazdu.klasiĉne škole u nauci kriviĉnog prava.godine ne predviĊa apsolutno odreĊene kazne za pojedina djela. već je ona unesena po odluci Ustavotvorne skupštine. Uticaj Kanta i Hegela na kriviĉno pravo Svaki sa svojih filozofskih osnova. Po toj teoriji. te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni red (sinteza).godine. cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki djeluje na sve potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. Kant zastupa princip da kazna mora iskljuĉivo predstavljati apsolutnu pravednost. Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu društvene zajednice. silovanje-kastracija itd). koja je nazvana teorijom generalne prevencije psihološkom prinudom.godine predstavlja klasiĉan burţoaski kriviĉni zakon. ne vodeći raĉuna da su to društvene pojave podloţne općim zakonima društvenih zbivanja. U funkciji oĉuvanja postojećih društvenih odnosa. Kriviĉno djelo je izraz slobodne volje pojedinaca koji djelomiĉno negira opću volju. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode.BH-PRAVNICI. fiziĉke kazne i konfiskacija.

Ta individualna svojstva su odluĉujući faktor koji jednoj osobi diktira da pod odreĊenim vanjskim okolnostima izvrši kriviĉno djelo. Znaĉajniji kriviĉni zakonici XIX vijeka Pored Napoleonovog Kriviĉnog zakonika znaĉajni su i: Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma Fojerbaha iz 1813. tj.WWW.COM . 3. jer istovremeno niz lica pod potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviĉna djela. Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u Njemaĉkoj.godine.godine.godine. Austrijski Kazneni zakonik iz 1852. Svaki zloĉinac se moţe prepoznati po uroĊenim biološkim (fiziĉkim i duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine). Na osnovu ove podjele. 13 WWW.godine. Krivci ludaci – kriviĉna djela izvršavaju pod uticajem duševne bolesti. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Čezare Lombrozo.godine. prvenstveno Enriko Feri i R. bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do 1930. a posebno krivac generalizuju. a Garofalo u “Kriminologiji” 1885. Po Lombrozu. osnovni faktori kriminaliteta su biološkog karaktera. Shodno tome.godine. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje stvaraju predispoziciju za vršenje kriviĉnih djela. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih postaje hroniĉan. u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta. već su njegovi postupci determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom. U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode. Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881. 2. van stvarnog ţivota. On je svojim djelom “Ĉovjek kao zloĉinac” iz 1876.godine – izraĊen po ugledu na Code penal.BH-PRAVNICI. Vanjski faktor ĉine karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi.kriminalnoantropološku školu u nauci kriviĉnog prava. 4. Pruski Kazneni zakonik iz 1851. mrţnje. Feri je izveo klasifikaciju krivaca u 5 kategorija: 1.”novih škola” koje po metodi karakteriše pozitivizam.Garofalo pored biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor kriminaliteta. Krivci iz strasti – kriviĉna djela ĉine pod uticajem velike strasti. RoĊeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka biološke prirode (psihološke i anatomske). Kretanje kriminaliteta se iskljuĉivo tumaĉilo kao negativni ili pozitivni rezultat kaznene represije. svi poĉinioci kao razumna bića su jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom.BH-PRAVNICI. svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci iz socijalnih razloga. Zajedniĉke karakteristike ovih zakonika su da se kriviĉno djelo.COM kaznene represije. Po Feriu. da se nalaze u samom zloĉincu. i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze u svojim kasnijim radovima odstupa od prvobitnog stanovišta. Antropološka škola i italijanski pozitivizam Kao rezultat kritike klasiĉne škole nastaje formiranje tzv. Objektivizacija je previše izraţena jer se sva kriviĉna djela sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. Po ovoj teoriji svi krivci su biološki anormalna bića. ljubomore i sl.godine zasnovao tzv. Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom kriviĉnog prava. kod kojih je dominantan utaicaj sredine. Njene bitne odrednice su: Ĉovjek u svom djelovanju nije slobodan. jer se posmatraju apstraktno. Kazneni zakonik za Njemaĉku carevinu iz 1871. MeĊutim. Njegovi sljedbenici. Polazna taĉka njegove teorije je teza o uroĊenoj zloĉinaĉkoj prirodi ĉovjeka – o rođenom zločincu.

Van Hamel iz Amsterdama i Adolf Prens iz Brisela. Sociološka škola Osnivaĉi sociološke škole su Franc List iz Berlina. List smatra da na razvijanje zloĉinaĉkih svojstava u najvećoj mjeri utiĉu vanjske (društvene) okolnosti pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela. neuraĉunljivih i smanjeno uraĉunljivih poĉinilaca kriviĉnih djela. Antropološka škola u ĉistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila nauĉno zasnovana. Hroniĉni bi preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca. Prema kategoriji krivca se mora podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni poredak. društvene okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta. a mišljenje eksperata bi bilo odluĉujuće i definitivno. Akutni bi bio preteţno izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu krivca. ali se ipak javlja i psihološki momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviĉna djela. Krajnji zakljuĉak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja. a istovremeno ne pridaju znaĉaj generalnoj prevenciji. Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hroniĉni. Konkretna kazna treba biti prilagoĊena osobenostima krivca. Kazna ima odreĊeni konkretan cilj i ne moţe se zasnivati na odmazdi. Dakle.BH-PRAVNICI. Primjeni preventivnih mjera prethodila bi samo odreĊena biološko-psihološka ekspertiza. Ove teorije nazivaju se neoklasiĉnom školom ili neoklasicizmom u kriviĉnom pravu jer je njihova polazna teza o moralnoj odgovornosti kao osnovu kriviĉine odgovornosti. Neoklasiĉna škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju. Individualizacija kazne još više dobiva na znaĉaju.BH-PRAVNICI. Tako se već mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv.WWW. društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima izvršilac ţivi. List tvrdi da svaki pojedini zloĉin nastaje zajedniĉkim djelovanjem 2 grupe uslova: individualna svojstva krivca i fiziĉke.”sociološke škole” kriviĉnog prava. već samo prevencija. odnosno na preventivno djelovanje u odnosu na uĉinioca. Zbog toga su sociolozi zastupali princip individualizacije kazne. Osnov za primjenu kazne je kriviĉna odgovornost zasnovana na uraĉunljivosti i vinosti. Sluĉajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive. Dakle. Neoklasiĉna škola U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeĊu intederminizma klasiĉne škole i determinizma pozitivista i sociološke škole. U skladu sa shvatanjem uzroka kriminaliteta. Pristalice sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu. Neoklasiĉari su posebno zastupali mišljenje da u kriviĉnom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraĉunljivost. kao prelazno stanje izmeĊu uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. koji na osnovu osrednjeg vanjskog pritiska pristupa kriminalu.COM 5.COM . List diferencira krivce u 2 osnovne kategorije: sluĉajne krivce (akutni krivci) i krivce po prirodi (hroniĉni krivci). On je samo opasan po društvo i zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje će predstavljati “mjeru socijalne zaštite” (bezbjednosti). Hroniĉni krivci se mogu podijeliti na popravljive i nepopravljive. već smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna prevencija. sa svojim već uroĊenim sklonostima. 14 WWW. Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je “opasnost“ uĉinioca koja se posebno javlja kod povratnika. za pozitiviste nema znaĉaj represija. jer ĉovjek ne vrši kriviĉno djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo. Ovo stanje moţe predstavljati osnov za ublaţavanje kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti. U hroniĉni kriminalitet posebno spadaju profesionalna kriviĉna djela.

sterilizacije i sl. Ovu koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi društvene odbrane”. Druga.BH-PRAVNICI. krivca.COM . One su imale zadatak da u većoj mjeri zamijene kaznu ili da reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima.godine). subjektivizma i kurativnih mjera.COM Posebnu paţnju neoklasiĉari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poĉiniocima kriviĉnih djela. Osvrt na savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava Danas postoje kombinacije razliĉitih shavatanja u kojima se prepliću koncepcije klasiĉne.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za društvenu odbranu” sa zadatkom da utiĉe na suzbijanje zloĉina. koji je svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954. Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasiĉni. 15 WWW. a ĉija zajedniĉka karakteristika je stanovište da kriviĉno pravo sluţi odbrani društva od kriminaliteta. Prema tome.klasiĉne) koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr.BH-PRAVNICI. U tim pravcima je karakteristiĉno da se za osnovu uzima koncepcija jedne škole (npr. već usvaja samo jednu vrstu mjera društvene odbrane. Za period izmeĊu 2 svjetska rata karakteristiĉna je i pojava autoritarnog fašistiĉkog kriviĉnog zakonodavstva. sudija kasacionog suda u Parizu. smatrajući ih posebnom vrstom mjera bezbjednosti. ove mjere su sve više poprimale karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta kriviĉne sankcije. Reforma kriviĉnog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka Reforma zahvata skoro cijelu Evropu. Shodno tome. odgovornosti i kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela. U pokretu društvene odbrane mogu se izdvojiti 2 koncepcije: Prema prvoj koncepciji. uslovne osude i uslovnog otpusta. koji bi za cilj imao reintegraciju poĉinioca u društvo. Prvobitno su preporuĉivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji. sadašnja kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene odbrane. a time i zaštitu društva. Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove kriviĉnog djela i kriviĉne odgovornosti. potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno kriviĉno pravo i zamijeniti ga pravom društvene odbrane.neoklasiĉna). već traţi njegovu transformaciju. Istovremeno se na bazi tzv. OUN je 1948. Ovo stanovište razvija naĉelo individualizacije kazne usvajajući sistem ublaţavanja kazne.stanja opasnosti u kome se nalazi poĉinilac kriviĉnog djela dopunjuje represivni mehanizam i drugim kriviĉnom sankcijom nazvanom mjera bezbjednosti. Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana. To pravo napušta princip legaliteta. ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom smislu. dakle monizam kriviĉne sankcije. Pokret nove društvene odbrane Pokret društvene odbrane ukljuĉuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svje tskog rata u nauci kriviĉnog prava. Udaljem razvoju. U tom novom pravu treba pojmove kriviĉnog djela. Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel. umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog kriviĉnog prava. opravdava retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona itd. Shvatanja koja su manje-više prihvaćena od većine autora su: a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca. sociološke i drugih škola. Kriminalna politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu. uvoĊenje batinanja. pozitivne. mjera socijalne zaštite i sl.g (prošireno izdanje 1966. ovaj pokret ne prihvata dualitet kriviĉnih sankcija neoklasiĉne škole. Delikventa treba podvrći tretmanu koji obezbjeĊuje njegovu resocijalizaciju. pored kazne i mjere bezbjednosti. neopozitivistiĉki itd. zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne.WWW. Teţište se sa kriviĉnog djela pomjera na krivca.

05.1879. nuţnoj odbrani i krajnjoj nuţdi. posebno u pogledu odreĊivanja kazne. odnosno autonomne pokrajine. Zakon sadrţi propise o umišljaju i nehatu. Kriviĉnopravni propisi.godine.kriminalne politike. pri ĉemu se uzima u obzir kako potreba zaštite društva.godine. U zakoniku je bio uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente.COM . tako i subjektivna stanja ĉovjeka. U BiH je vaţio Kazneni zakon o zloĉinstvima i prestupima od 26.1944.06. po Ustavu FNRJ iz 1946. Tokom II svjetskog rata.godine.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeĊu federacije i republika.godine. Iz navedenih stavova proizilazi da kriviĉno pravo treba biti izraz tzv.BH-PRAVNICI. Njima je izvršeno razgraniĉenje nadleţnosti u kriviĉnim stvarima izmeĊu vojnih sudova i Narodno-oslobodilaĉkih odbora. U Hrvatskoj. na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razliĉitih pravn ih podruĉja. uz iskljuĉenje retroaktivnosti vaţenja kriviĉnog zakona.WWW. Postavio je naĉelo legaliteta kriviĉnog djela i kazne. kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale narodne sudove kao organe pravosuĊa na osnovu uputstva NKOJ od 09. tako i potreba zaštite ĉovjeka-pojedinca. zakonodavna nadleţnost republika bila je izrazito suţena. a sva ostala kriviĉna djela i sankcije odreĊivale su republike. GraĊanski sudovi kao zasebni organi pravosuĊa nisu postojali sve do 1944. zabludi. za razvoj kriviĉnog prava poseban znaĉaj imaju Foĉanski dokumenti iz februara 1942.BH-PRAVNICI. c) Potreba ispitivanja liĉnosti izvršioca kriviĉnog djela. postojala je mogućnost da kriv iĉno zakonodavstvo donose federacija i socijalistiĉke republike. Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01. Kriviĉni zakonik FNRJ donesen je 1951. a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne. koja omogućava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za suzbijanje kriminaliteta. Nakon II svjetskog rata. 16 WWW.COM b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta. Zakon je predviĊao dualitet kriviĉnih djela: zloĉine i prestupe.1930.godine.godine. Dakle. Spadao je u red modernih burţoaskih zakonika. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA U BiH Uspostavom Kraljevine SHS. njegova psihiĉka konstitucija i njegova liĉnost u cjelini. te je amandmanima iz 1971. osnovne savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava omogućavaju razvoj pozitivnog kriviĉnog prava na jednoj širokoj platformi. Osnovne i najvaţnije mjere u borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere.godine. Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo. neuraĉunljivosti i smanjenoj uraĉunljivosti.01. odnosno autonomnih pokrajina na naĉin da je federacija odreĊivala opći dio kriviĉnog zakonodavstva i manji broj kriviĉnih djela od zajedniĉkog znaĉaja. trebaju biti elastiĉni i dozvoliti da se u obzir uzimaju kako objektivne okolnosti. Dalji razvoj išao je u pravcu povećanja zakonodavne nadleţnosti republika na raĉun federacije. MeĊutim. sa izuzetkom blaţeg zakona.

COM II KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO 17 WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM .WWW.

COM 18 WWW.BH-PRAVNICI.WWW.BH-PRAVNICI.COM .

COM CILJEVI KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIČNOPRAVNA PRINUDA FUNKCIJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Funkcije kriviĉnog zakonodavstva su: 1. Granice kriviĉnopravne prinude odreĊuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i nuţnosti kriviĉnopravne zaštite tih vrijednosti.BH-PRAVNICI. Pod pojmom kriviĉni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba kriviĉnopravnog sadrţaja. Ukoliko je štićena vrijednost veća. Pri odreĊivanju granica prinude vrši se diferenciranje vrijednosti koje se štite prema njihovom znaĉaju. Posredni izvori su podzakonski akti.WWW. 3. Zasniva se na vaţećem zakonskom tekstu. osim za ponašanja koja su zakonom odreĊena kao kriviĉna djela. te druge osnovne vrijednosti društva. zakoni Kantona i zakoni drţave BiH kojima su propisana kriviĉna djela. Socijalno-etiĉka funkcija – ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna. sudska praksa i pravna nauka. Neposredan izvor su kada drţava prihvati meĊunarodni ugovor i obaveţe se da će isti neposredno 19 WWW.BH-PRAVNICI. Funkcije kriviĉnog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog ureĊenja i politiĉkog sistema. ObezbjeĊenje sigurnosti ĉovjeka i graĊanina u smislu da prema njima neće biti primijenjene kriviĉne sankcije. utiĉući na taj naĉin na izgraĊivanje svijesti graĊana o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaĉanje morala društva. meĊunarodni ugovori (konvencije). Zaštitna funkcija – obezbjeĊuje zaštitu društva primjenom kriviĉnih sankcija prema licima koja ugroţavaju ili povreĊuju osnovne vrijednosti jednog društva. neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta kriviĉnog kodeksa ili je ona sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureĊuje neki ţivotni odnos. MeĊunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor kriviĉnog prava. 2. Izvori kriviĉnog prava mogu se podijeliti na neposredne i posredne. Pod pojmom kriviĉni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom ureĊenom sistemu zaokruţena problematika instituta općeg i posebnog dijela kriviĉnog prava. Postoje 2 vrste ovih akata: 1. OSNOV I GRANICE KRIVIĈNOPRAVNE PRINUDE Propisivanje kriviĉnih djela i kriviĉnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene kriviĉnopravne prinude i njenoj srazmjernosti jaĉini opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka. 2.COM . Neposredni izvor kriviĉnog prava je kriviĉni zakon. Donose se u sluĉaju rata ili drugih vanrednih situacija. Pod pojmom kriviĉno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH.a bazi se prouĉavanjem pozitivnog prava u smislu da isto unapreĊuje. Podzakonski normativni akti su posredan izvor kriviĉnog prava. Normativni akti kojima se upotpunjuju blanketne norme koje postoje u kriviĉnom pravu. kriviĉnopravna prinuda je oštrija i obrnuto. IZVORI KRIVIĈNOG PRAVA Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. Uredbe sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviĉna djela i sankcije za uĉinioce tih djela.

. utaju 278.». Odredbe općeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju. Pravna nauka (dogma) je posredan izvor kriviĉnog prava. tj.BH-PRAVNICI. ĉl.. Odnose se na bilo koje kriviĉno djelo iz posebnog dijela.1.214 st. Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije preuzme obavezu da odredbe odreĊenog ugovora unese u svoje kriviĉno zakonodavstvo. sadrţi upućujuću dispoziciju koja upućuje na druga kriviĉna djela (kraĊu 273. Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomoću obiljeţja opisuje neko kriviĉno djelo. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem zaštitnom objektu svrstana u pojedine grupe kriviĉnih djela (poglavlja 15-33. te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna imovinska korist).COM primjenjivati u svom pravosudnom sistemu.». pravne norme u kome se po obiljeţjima odreĊuje biće nekog kriviĉnog djela..WWW. Tako npr. KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIĈNIH ZAKONA Klasifikacija kriviĉnopravnih odredaba i razlika izmeĊu odredaba općeg i posebnog karaktera KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Općeg i posebnog dijela.283 st. Naĉini odreĊivanja kriviĉnih djela (metodi odreĊivanja bića kriviĉnih djela – razliĉitost dispozicija) Dispozicija je onaj dio propisa. a sloţene na blanketne i alternativne. U praksi se koriste mišljenja pravne nauke. te sugerišu zakonodavcu odreĊene promjene.1: «Ko uvrijedi drugog. Obiĉna dispozicija je ona u kojoj se ne izlaţu pojedina karakteristiĉna obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Tako npr.283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe 20 WWW. prevaru 282).obiĉna dispozicija je kod kriviĉnog djela uvrede iz ĉl. Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene. Po meĊusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe općeg dijela bez odredbe posebnog dijela i obrnuto.sitno djelo kraĊe. To znaĉi da djelo iz ĉl. Oznaĉio je svojinu na stvari (tuĊa). Iz ove dispozicije se vidi da je zakonodavac odredio više obiljeţja tog kriviĉnog djela.273 st..» ili kod kriviĉnog djela ubistva ĉl. Upućujuća dispozicija je ona u kjoj se upućuje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa kriviĉnog zakona. Npr.BH-PRAVNICI. Prema sadrţaju – odredbe općeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog (nešto se proglašava) karaktera.COM . Opći dio obuhvata 14 glava sa 136 ĉlanova.1: «Ko drugog liši ţivota. Jednostavne dispozicije mogu se podijeliti na obiĉne.137-396). viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova. odnosno iz nekog drugog kriviĉnog djela. Odredbe posebnog dijela su odredbe o pojedinim kriviĉnim djelima prma njihovim pojedinaĉnim i grupnim obiljeţjima. Osim toga.. Sudska praksa su posredan izvor kriviĉnog prava.kod kriviĉnog djela kraĊe ĉl.1: «Ko tuĊu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist.. Po strukturi – odredbe općeg dijela imaju dispoziciju. a posebnog dijela dispoziciju i sankciju. strukturi i meĊusobnom odnosu. Ni kod jednog ni kod drugog kriviĉnog djela zakonodavac nije u dispoziciji dao bitna obiljeţja tog kriviĉnog djela. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih normi uoĉavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja.171 st. ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom pitanju. njenu prirodu (pokretna). opisne i upućujuće. utaje ili prevare – ĉl.

Na veliĉinu kazne ne utiĉe ni ĉinjenica na koji naĉin se konkretizovalo pojedino obiljeţje kriviĉnog djela.. od kojih je jedno objektivne. tako da ona moţe biti apsolutno odreĊena.kod KD protivpravnog prekida trudnoće. podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama općeg kaznenog okvira te vrste kazne.COM . svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir. kod kriviĉnog djela teškog ubistva.2. jer bi prihvatanje apsolutno neodreĊene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naĉelom legaliteta odreĊenosti djela i kazne. odnosno odreĊuje obim kriviĉnopravne zaštite.171 st. 21 WWW. ĉl. Naše kriviĉno zakonodavstvo ne prihvata odreĊivanje kazne na 2 naprijed opisana naĉina.WWW. Apsolutno neodreĊene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ograniĉenjima pri odmjeravanju kazne. U našem kriviĉnom zakonodavstvu prihvaćen je sistem relativno odreĊenih kazni. pri bezobzirnom nasilniĉkom ponašanju 4. poluotvoreni kazneni okvir nagore i poluotvoreni kazneni okvir nadole. Relativno odreĊivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naĉina. i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica 3. već u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreĊuje za konkretan sluĉaj vrstu i mjeru kazne.. Subjektivni momenat je da se utvrdi da je uĉinilac išao za tim da pribavi stvar. (ima još alternativa – vidi zakon). Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme. a zatim i neka specifiĉna obiljeţja prema kojima se ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upućuje. se kaţe: «Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit će se ko drugog liši ţivota: 1. Blanketna norma mora biti dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj.1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnoće trudnoj ţeni s njenim pristankom izvrši prekid trudnoće. pravne norme u kome je odreĊena kazna za uĉinioca djela datog u dispoziciji.BH-PRAVNICI.COM osnovni oblici djela na koje dispozicija upućuje.raspon u kome se moţe izreći kazna za konkretno kriviĉno djelo. U sluĉaju da su za neko kriviĉno djelo propisane 2 kazne (bilo alternativno ili kumulativno). U navedenom primjeru radi se o 2 specifiĉna obiljeţja. utajenih stvari ili šteta uĉinjena prevarom ne prelazi iznos od 500 KM. iz rasnih. Prihvatanje apsolutno odreĊene kazne bilo bi u suprotnosti sa naĉelom individualizacije kazne. Relativno odreĊene kazne znaĉe da zakonodavac odreĊuje kazneni okvir. ĉl. Njima su u alternativi propisana jedno ili više obiljeţja odreĊenog kriviĉnog djela. Tako postoje zatotvoreni kazneni okvir. tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od alternativno predviĊenih obiljeţja. Naĉini odreĊivanja sankcije za kriviĉno djelo Sankcija je dio propisa tj. Npr. otvoreni kazneni okvir. To znaĉi da je pri samoj kvalifikaciji djela odreĊena i kazna za to djelo.». U savremenom kriviĉnom pravu postoji više modela odreĊivanja sankcije. Apsolutno odreĊene kazne postoje u sluĉaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom odmjeravanja kazne. Ukoliko taj okvir nije izriĉito naznaĉen. Ta dopunjujuća norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu. Objektivni momenat je taj da vrijednost ukradenih. na svirep ili podmukao naĉin 2.da priĉini štetu upravo takve vrijednosti. Na veliĉinu kazne ne utiĉu okolnosti koje nisu unesene kao obiljeţja kriviĉnog djela ili nisu izriĉito navedene kao ublaţavane ili pooštravane. apsolutno neodreĊena i relativno odreĊena. Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije. tj.BH-PRAVNICI. Oĉigledno je ova odredba neprimjenjiva ukoliko ne postoje propisi o prekidu trudnoće. a drugo subjektivne prirode. Npr. tj.176 st. nacionalnih ili vjerskih pobuda itd.

kod KD razbojništva iz ĉl. Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere novĉane kazne za to djelo.WWW. Postoje uglavnom 3 vrste tumaĉenja: 1. U tom sluĉaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina.228 se kaţe: «kaznit će se zatvorom do 3 godine i novĉanom kaznom».196: «Kaznit će se novĉanom kaznom ili zatvorom do 1 godine». U takvim sluĉajevima sudu koji odmjerava kaznu na raspolaganju stoje 2 mogućnosti: ili da uĉiniocu odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina. Takvo je npr. 2.kaznit će se zatvorom do 3 godine». već sud njenu visinu utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. ništa ne govoreći o posebnom minimumu. kod KD prinude. sud ima mogućnost izbora da uĉinioca kazni novĉano u općim okvirima (200-20. Tada se uzima da vaţi opći minimum. 22 WWW. kod KD genocida. rješenje kod KD podvoĊenja. kod KD ubistva iz ĉl. ĉl. Prema subjektu ili organu koji tumaĉi zakon.000 KM). ratnih zloĉina i nekih drugih KD protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom». Razlika u odnosu na prethodnu situaciju sa novĉanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor nikad ne izriĉe u kumulaciji sa nekom drugom kaznom. Npr.. Npr. ali isto tako te dvije kazne mogu biti za odreĊeno djelo i kumulativno propisane.COM Zatvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad je zakonodavac u granicama općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. novĉana kazna kod kriviĉnog djela neovlaštenog fotografiranja. isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i kad je u pitanju dugotrajni zatvor. U izloţenom primjeru zakonodavac je postavio alternativu u sankciji. To znaĉi da se dugotrajni zatvor moţe izreći u rasponu 20-40 godina.. i što se prema odredbi ĉ l. U navedenom primjeru sud ima mogućnost da uĉiniocu izrekne kaznu u rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te kazne izrekne i novĉanu kaznu u rasponu od 200-20. Kao što ni za jedno kriviĉno djelo zakonodavac nije izriĉito odredio poseban kazneni okvir za novĉanu kaznu.38 st. To je najĉešći sluĉaj odreĊivanja sankcije. Ta kazna se moţe propisati samo u alternaciji sa kaznom zatvora odreĊenog trajanja. TUMAĈENJE KRIVIĈNIH ZAKONA Tumaĉenje kriviĉnog zakona predstavlja utvrĊivanje pravog smisla. ĉl. što znaĉi da je tada sud obaveza n da uĉiniocu izrekne i kaznu zatvora i novĉanu kaznu.2 dugotrajni zatvor nikada ne moţe propisati kao jedina glavna kazna.000 KM) ili da se opredijeli za zatvor koji u konkretnom sluĉaju moţe trajati 15 dana – 1 godine. a konkretna duţina trajanja biće odreĊena u zavisnosti od konkretnog sluĉaja. U takvim sluĉajevima se podrazumijeva da vaţi opći okvir naznaĉene vrste kazne.000 KM (za djela iz koristoljublja do 100. Npr. sadrţaja i obima kriviĉnopravne zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme.185: «.COM . Poluotvoreni kazneni okvir nadole postoji u sluĉaju kada je za konkretno kriviĉno djelo zakonodavac odredio samo posebni maksimum kazne. isto tako zakonodavac koristi poseban kazneni okvir. ĉl. Prema metodu ili naĉinu na koji se zakon tumaĉi. ili da uĉiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina. U takvim sluĉajevima iskljuĉena je mogućnost odmjeravanja kazne od 15-20 godina. Otvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni maksimum.171 se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina». za konkretno kriviĉno djelo odredio poseban kazneni okvir utvrĊujući minimum i maksimum kazne za to djelo.BH-PRAVNICI. Npr. Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u sluĉaju ako je zakonodavac za konkretno kriviĉno djelo odredio samo posebni minimum. Prema obimu tumaĉenja. Npr.BH-PRAVNICI. 3.276 KZ FBiH: «uĉinilac će se kazniti zatvorom 1-10 godina». pri tome ništa ne govoreći o posebnom maksimumu. Tada se logiĉkim tumaĉenjem uzima da vaţi opći maksimum te se moţe izreći kazna od propisanog posebnog minimuma do općeg maksimuma.

WWW. u svim sluĉajevima gdje nije odreĊen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. kao i odreĊivanja i povezivanja pojmova. Prema tome. pa ĉak to mogu biti i ĉitave grupe propisa iz istog ili razliĉitih zakona. odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog raspravljanja. kao i za graĊane. Sva ova tumaĉenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaĉenju. tako i ono lice koje nije moglo da upravlja svojim postupcima. Isto tako. Logiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se odreĊuju zakoni mišljenja i zakljuĉivanja. Kao primjer gramatiĉkog tumaĉenja moţe se navesti odredba o neuraĉunljivosti prema kojoj se neuraĉunljivim smatra kako ono lice koje nije moglo da shvati znaĉaj svog djela. ali je to mišljenje znaĉajno jer unapreĊuje pravilnu primjenu zakona. Prema metodu tumaĉenja: gramatiĉko. tj. historijsko. Tako ćemo od samog mjesta gdje je odreĊeno djelo sistematizovano. a neke kumulativno kao npr. sistematsko. sadrţaj obim kriviĉnopravne zaštite tog kriviĉnog djela. ako zaknodavac za neko djelo predviĊa mogućnost oslobaĊanja od kazne. sva kriviĉna djela iz odreĊene grupe.kad su u pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata. Sistematsko tumaĉenje je utvrĊivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreĊena kriviĉnopravna norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili srodnim normama. ako za neko djelo nije uopće odreĊen minimum i maksimum kazne tj. Drugim rijeĉima. tu se pojedini propisi dovode u meĊusobnu vezu. Ograniĉavajući se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraĉunljivosti.pravila sintakse tj. jer im je srodan uţi grupni ili podgrupni zaštitni objekat. Prema obimu tumaĉenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. po svom sadrţaju su sliĉna. komparativno. privilegirani oblici. osnovna podjela je u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat ţivot ĉovjeka. to podrazumijeva da mu sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. To tomaĉenje nije obavezno. Doktrinarno tumaĉenje daju pojedine nauĉne institucije ili pojedinci u svojim nauĉnim radovima. a naroĉito podgrupe.BH-PRAVNICI. Gramatiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu gramatiĉkih pravila. 23 WWW. sudsko i doktrinarno. tada se podrazumijeva da u tom sluĉaju vaţi opći kazneni okvir za to kriviĉno djelo. one ipak imaju znaĉaj jer izraţavaju odreĊena pravna shvatanja povodom odreĊenih pitanja. kada je u pitanju neko kriviĉno djelo onda moramo znati da je ono već samim svojim mjestom u sistemu naĉelno odreĊeno i po svojim obiljeţjima. kvalificirani oblici. lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao. Sudsko tumaĉenje je tumaĉenje koje daju sudovi rješavajući konkretne sluĉajeve.BH-PRAVNICI. logiĉkom operacijom zakljuĉujemo da vaţe opći minimum odnosno opći maksimum za te vrste kazne. što znaĉi da je ono uslovljeno prema grupi kriviĉnih djela u koja je svrstano. Autentiĉno tumaĉenje potiĉe od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji primjenjuju zakon. logiĉko.pravila o izraţavanju misli na odreĊenom jeziku. a u drugoj njegov tjelesni integritet. Mada odluke jednog suda. Prema tome. ubistvo iz nehata) imaju neka zajedniĉka obiljeţja.poseban kazneni okvir.COM . posebno višeg ne obavezuju niţe sudove. u grupi kriviĉnih djela protiv ţivota i tijela. Tako npr. Isto tako. Tako npr. Tako sva ubistva (osnovni oblik. Isti je sluĉaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta neke elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru.COM Prema subjektu koji tumaĉi zakon postoje 3 vrste tumaĉenja: autentiĉno ili obavezno. To tumaĉenje nema obaveznu ulogu. vidimo da je zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraĉunljivosti postavio u alternaciji mogućnost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog instituta ili katedre.

Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreĊen. prijedlozi. Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaĊe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i okolnostima u kojima se zakon primjenjuje. Prema obimu.BH-PRAVNICI. Drugim rijeĉima. projekti. obzirom da su odnosi koje zakon regulira u stalnom mijenjanju i razvoju. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaĉenju ostaje i u okviru upotrijebljenih termina imajući u vidu njihovo šire znaĉenje. Ova vrsta tumaĉenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona. Ako upotrijebljeni izraz ne odreĊuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma. a na taj naĉin se suţava ili proširuje i sadrţina kriviĉnopravne norme. rasprave u parlamentu itd. Oba tumaĉenja (i uţe i šire) odreĊuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i dozvoljeno je u kriviĉnom pravu jer se ne protivi naĉelu legaliteta. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima starijeg datuma. Analogija kao naĉin tumaĉenja zakona predstavlja sluĉaj kada se na osnovu sliĉnosti rješava neki konkretan sluĉaj i to intra legem. vrši se utvrĊivanje volje zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen. moţe se reći da nema jasne granice izmeĊu tih pojmova. ili kao jedan od naĉina stvaranja prava (analogija kao izvor prava).COM . ĉistih znaĉenja 24 WWW. tj. dok se analogija logiĉkom operacijom utvrĊivanja sliĉnosti na izvjestan naĉin udaljava od pravih. Drugi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu uporeĊivanja zakona ili odreĊene kriviĉnopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreĊenom kriviĉnopravnom normom u zakonu druge zemlje. Tu se utvrĊuje volja zakona. obrazloţenja uz prijedloge i nacrte. Restriktivnim tumaĉenjem se suţava. meĊutim ponekad se upotrijebljenim terminima pojam ne odreĊuje precizno. Takva analogija je dosta sliĉna ekstenzivnom tumaĉenju i praktiĉno predstavlja prelaz izmeĊu ekstenzivnog tumaĉenja već postojećeg teksta i analogije kojom se stvara pravo. To znaĉi da je tumaĉenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziĉkog izraţavanja. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku. ANALOGIJA U KRIVIĈNOM PRAVU Analogija se u kriviĉnom pravu primjenjuje ili kao jedan od naĉina tumaĉenja zakona. Sve navedene metode tumaĉenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode.WWW. onda se javlja potreba za njegovim tumaĉenjem koje moţe biti uţe i šire. a ekstenzivnim proširuje smisao upotrijebljenog termina.BH-PRAVNICI. Kako se i ekstenzivnim tumaĉenjem i analogijom kojom se tumaĉi zakon ostaje u okviru zakonodavĉeve misli i volje. u okviru zakona. već se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. Historijsko tumaĉenje takoĊer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka. Npr. onda nema potrebe za njegovim tumaĉenjem po obimu. Na toj liniji historijskog tumaĉenja nalazi se i evolutivno tumaĉenje zakona.materijalija – nacrti zakona. a to je ciljno tumaĉenje kada se utvrĊuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreĊene kriviĉnopravne norme. Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreĊuju neki pojam. rasprave sa pojedinih zakonodavnih odbora. tj.COM Komparativno tumaĉenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona. Sve norme u kriviĉnom zakonu prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeĉi ili reĉenice. odreĊene kriviĉnopravne norme na osnovu poreĊenja istog zakonskog teksta objavljenog na više autentiĉnih jezika. onda bi se to moglo uĉiniti uporeĊivanjem te norme na oba autentiĉna jezika. odnosno postoji njegovo uţe i šire shvaćanje. Ono se vrši na osnovu tzv. U ovom drugom sluĉaju utvrĊuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene. pa ukoliko bi se pojavio problem da se utvrdi pravi smisao odreĊene kriviĉnopravne norme. tumaĉenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno..

2. U vezi s tim. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon prestaje da vaţi.vijeka. 2.BH-PRAVNICI. Razlog tome je što bi to bilo u suprotnosti sa usvojenim osnovnim naĉelom materijalnog kriviĉnog prava – naĉelom legaliteta.3 KZ FBiH. kao i telefonskih i drugih impulsa.COM . pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja. Treba zakljuĉiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada ne moţe primijeniti kada je u suprotnosti sa naĉelom legaliteta. na uĉinioca kriviĉnog djela uvijek se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. Kao primjer analognog tumaĉenja moţe se navesti fenomen kraĊe elektriĉne energije prvih decenija 20. uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodavĉeve volje. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan sluĉaj rješava primjenom pravnih naĉela odreĊene grane prava ili ĉak primjenom pravnih naĉela na kojima se zasniva cjelokupni pravni sistem odreĊene drţave u odreĊenom vremenu. pa je nedopustivo da se putem analogije stvaraju nova kriviĉna djela i da se odreĊuju kazne za ta djela.1 KZ FBiH. proizilazi i glavno pravilo.4 st. ili se uspostavljaju nove pooštravajuće okolnosti prema uĉiniocu kriviĉnog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u Zakonu propisana. toplote. naĉelo u pogledu vremenskog vaţenja kriviĉnog zakona.energije kao kraĊu bilo koje druge stvari. Da bi otklonio eventualne dileme.BH-PRAVNICI. kretanja. Analogija kao naĉin stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava. tj. Naime. kada je elektriĉna energija ušla u širu upotrebu. Zakonska analogija (analogia legis) – kada se konkretni sluĉaj rješava primjenom zakonskog propisa koji regulira najsliĉniji sluĉaj. sudovi su elektriĉnu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naĉin regulirali kraĊu el. i naš zakonodavac je u odredbi ĉl. MeĊutim. Analogija kao naĉin stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti sluĉajeve koji nisu regulisani zakonom ili pravnim propisom. a to pitanje podrazumijeva 2 stvari: 1. MeĊutim. ona ne dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno kriviĉno pravo. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon stupa na snagu.WWW. Iz usvojenog naĉela legaliteta koje je predviĊeno u ĉl. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije: 1. Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u kriviĉnom pravu je u suprotnosti sa naĉelom zakonitosti kriviĉnog djela i kazne.136 st. kod vremenskog vaţenja je osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreĊeni kriviĉni zakon.COM upotrijebljenih izraza. Stupanje na snagu i prestanak vaţenja kriviĉnog zakona Kriviĉni zakon stupa na snagu na 2 naĉina: a) Izriĉitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naĉin. VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod vremenskim vaţenjem kriviĉnog zakona podrazumijeva se vaţenje odreĊenog kriviĉnog zakona s obzirom na vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. prema odredbi ĉl. 25 WWW. kada elektriĉna energija nije bila u široj upotrebi i kada u kriviĉnim zakonima tog vremena nije bila predviĊena kraĊa elektriĉne energije. pa koko nije bilo odgovarajuće odredbe u zakonu.11 istumaĉio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti. a to je uvijek u sluĉaju kada se putem analogije ili stvaraju bića novih kriviĉnih djela.

BH-PRAVNICI. Konkretno utvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se na naĉin da se prvo logiĉkom operacijom na uĉinioca i njegovo kriviĉno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. ali izriĉito. Primjena blaţeg zakona UtvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeĊivanjem u odnosu na konkretno kriviĉno djelo i u odnosu na konkretnog uĉinioca. stave van snage svi propisi koji su u suprotnosti sa odredbama novog zakona. tada se na njega primjenjuju sve odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan sluĉaj. bilo bi prihvatljivo da za 26 WWW. Tako se uzima da ne bi bilo nepravedno da sud uĉiniocu odmjeri kaznu po starom. Pri tome prestanak vaţnosti moţe da bude odreĊen već prilikom donošenja zakona. a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po novom zakonu.2 KZ FBiH. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeĊivanje strogosti starog i novog zakona. U tom sluĉaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori. c) Da se generalnom klauzulom. Zatim se ista logiĉka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme presuĊenja djela i tada se sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno kriviĉno djelo. ako je ta mjera bezbjednosti za njega blaţa. Samo izuzetno iz razloga praviĉnosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed pomenutog pravila jedinstvene primjene starog i novog zakona. Prema tome.COM . 8 dana nakon objavljivanja u sluţbenim novinama. predviĊen u odredbi ĉl. tj.4 st. Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan sluĉaj. nema djelomiĉne primjene odredaba starog. Izriĉito prestaje vaţiti: a) Na osnovu zakonskog propisa koji odreĊuje dan prestanka njegovog vaţenja. koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivičnog djela. Tako npr. već u nekom drugom zakonu koji pored tog pitanja ureĊuje i neka druga pitanja – izuzetan naĉin. primijenit će se zakon koji je blaži za učinioca.BH-PRAVNICI.2 KZ FBiH iskljuĉuje mogućnost retroaktivnog vaţenja (nikome ne može biti izrečena sankcija za djelo koja prije nego što je učinjeno zakonom nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivična sankcija). Vaţi i obrnut sluĉaj. jednom ili više puta izmijeni zakon. već posmatrano u cjelini. b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage odreĊeni kriviĉni zakon. Prećutno kriviĉni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaĉiji naĉin regulira istu materiju. Ako se prilikom uporeĊivanja naĊe da je za uĉinioca povoljniji npr. Retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedeće: da li se u nekim sluĉajevima odreĊeni kriviĉni zakon moţe primijeniti i na dje la koja su uĉinjena prije njegovog stupanja na snagu. već se moraju uzeti u obzir svi propisi starog i novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom sluĉaju. Kriviĉni zakon prestaje da vaţi takoĊer izriĉito i prećutno. pod uslovom da nema izriĉite odredbe o njegovom stupanju na snagu. nepravilno je uzeti u obzir samo sankciju koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu. što znaĉi da je u takvom sluĉaju već unaprijed ograniĉeno vremensko trajanje nekog zakona. Dosljedna primjena naĉela legaliteta iz ĉl. a djelomiĉno odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojeći zakon. Dakle jedini izuzetak izraz je humanosti zakonodavca u odnosu na uĉinioca kriviĉnog djela. kada se primjenjuju sve odredbe starog zakona.3 st. kada su u pitanju veće kriviĉnopravne reforme.WWW.COM b) Izriĉitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu. novi zakon. i to ne izolovano. U tom pogledu postoji samo jedan izuzetak. Kriviĉni zakon stupa na snagu prećutno kao i svaki drugi zakonski tekst. kasniji zakon derogira raniji zakon.

onda se uzima da je blaţi zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. blaţi je onaj zakon koji ne predviĊa primjenu sporednih kazni. Ukoliko se uporeĊuju samo kazne u jednom i drugom zakonu. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost (npr. blaţi je onaj zakon prema kome se uĉiniocu moţe izreći ta vrsta kazne u manjoj mjeri (kraće trajanje zakona. Ukoliko se u utvrĊivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiĉna pravna situacija za uĉinioca u pogledu izricanja kriviĉne sankcije i po jednom i po drugom zakonu. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i odgovornost i kaţnjivost. neprihvatljivo je da se uĉinilac kriviĉnog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u kojoj bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela.WWW. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje odgovornost za djelo uĉinjeno iz nehata). Ukoliko se po oba zakona na uĉinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri.COM . Ako su posebni minimumi isti. 8.BH-PRAVNICI.uticaj odreĊenog liĉnog odnosa ili zastarjelost. 4. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa niţi posebni minimum. Izuzetak po retroaktivnom vaţenju u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir. a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom (odreĊene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala oduzimanje vozaĉke dozvole.BH-PRAVNICI. onda je blaţi onaj zakon koji iskljuĉuje kaţnjivost. bilo da je to osloboĊenje obligatorno ili fakultativno. U tom pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankriviĉnopravnih propisa ima 27 WWW. Ukoliko se uĉinilac ne oslobaĊa od kazne ni po jednom zakonu. blaţi je onaj zakon koji predviĊa niţi poseban maksimum. Ako oba zakona predviĊaju izricanje sporedne kazne. treba imati u vidu posebni minimum i posebni maksimum odreĊene vrste kazne. Pri tom treba imati u vidu da u konkretnom sluĉaju mogu doći u obzir jedan ili više propisa koji utiĉu na odmjeravanje kazne. a drugi ne. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne. ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne.nedostatak privatne tuţbe. 9.jedan zakon predviĊa nehatni oblik izvršenja djela. Kriteriji za utvrĊivanje blaţeg zakona su slijedeći: 1. Ako su te kazne iste. Ako po oba zakona postoji i kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost. Osnov iskljuĉenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr.COM neko kriviĉno djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja sud uĉiniocu izrekne kaznu zatvora po starom zakonu ako je ona blaţa. Ako je uĉinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu kriviĉno djelo. 6. tada se na uĉinioca uvijek primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Uticaj nekriviĉnih (vankriviĉnih) propisa na utvrĊivanje blaţeg zakona U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrĊivanje blaţeg zakona utiĉe izmjena vankriviĉnih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bića odreĊenih kriviĉnih djela. Pri tome je uvijek blaţa ona kazna koja je blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). 2. na njeno ublaţavanje itd. Uvijek je blaţi onaj zakon koji uĉinjeno djelo ne predviĊa kao kriviĉno djelo. Prema tome. blaţi je onaj zakon ĉija je sporedna kazna blaţa. tada je uvijek blaţi onaj zakon koji predviĊa blaţu vrstu glavne kazne. kao što je npr. odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa osloboĊenje od kazne. U svakom sluĉaju. Isti princip primjene blaţeg zakona. manji iznos novĉane kazne i sl). a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesnopravni. 5. 3. 7.

koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi ĉl. pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme donošenja presude. U takvim sluĉajevima moţe se samo posebnim propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se izvrši ublaţavanje kazne. Po drugom shvatanju. meĊuzakoni se ne uzimaju u obzir. Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima (npr.BH-PRAVNICI. 2. za njega su bitna 3 elementa: 1. bez obzira na drţavljanstvo poĉinioca i porijeklo objekta kriviĉnopravne zaštite. Personalni (nacionalni) 3.2 KZ FBiH.zahtjev za zaštitu zakonitosti). Realni (zaštitni) 4. izmjenama se ne utiĉe na utvrĊivanje blaţeg zakona. Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureĊuje pitanja prostornog vaţenja svog kriviĉnog zakonodavstva. U tom smislu postoje 2 shvatanja. Prema teritorijalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koja su izvršena na njenoj teritoriji. Principi prostornog vaţenja kriviĉnih zakona Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog kriviĉnog zakona.COM uticaja na utvrĊivanje blaţeg zakona. MeĊuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela. Drţavna teritorija na kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno. Imajući u vidu ova 3 elementa. ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja. Primjena tzv. PROSTORNO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod prostornim vaţenjem kriviĉnog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice. Na ĉiju štetu je izvršeno neko kriviĉno djelo. postoje 4 principa prostornog vaţenja kriviĉnog zakonodavstva: 1.4 st. 3. 28 WWW. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da li je izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreĊenog ponašanja. Univerzalni (kosmopolitski). Teritorijalni 2. Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude.COM . Drţavljanstvo uĉinioca kriviĉnog djela.meĊuzakone. U tom smislu. podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko kriviĉno djelo uĉinjeno u toj drţavi odnosno teritorijalnoj jedinici ili izvan nje. Na pravosnaţno presuĊene predmete izmjena kriviĉnog zakona nema uticaja.WWW.”meĊuzakona” pri utvrĊivanju blaţeg zakona Postavlja se pitanje da li prilikom utvrĊivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude. Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih propisa za utvrĊivanje blaţeg zakona.BH-PRAVNICI. Prema prvom. ili treba uzeti u obzir i tzv. i meĊuzakoni se uzimaju u obzir pri odreĊivanju blaţeg zakona. tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek u onim sluĉajevima kada povodom uloţenog pravnog lijeka doĊe do ponovnog suĊenja.

Takav izuzetak dat je u ĉl. uĉinilac ne bi bio kaţnjen ako bi kriviĉno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje personalni princip.134 st. gdje joj se ostavlja odreĊeno vrijeme da napusti zemlju. Kako u današnjem trenutku ne postoje meĊunarodni propisi o prostornom vaţenju kriviĉnih zakonodavstava.2 i 3) prema kome se brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez obzira gdje se nalazili u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. niti kojoj drţavi ili ĉijem drţavljaninu pripadaju pravna dobra koja su kriviĉnim djelom povrijeĊena ili ugroţena. gonjenje u Federaciji poduzeće se samo uz odobrenje federalnog tužioca. Prema ĉl.130 st. na strane diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreĊenih meĊunarodnih organizacija.WWW.proglašavanje odreĊene javne osobe za personu non grata. pa otišao u svoju zemlju koja primjenjuje teritorijalni princip. pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija. Pritom nije vaţno gdje je djelo uĉinjeno (u zemlji ili inostranstvu). kao i zraĉni prostor nad njima. što znaĉi da se naše kriviĉno zakonodavstvo jednako odnosi na domaće drţavljane.130 ovog Zakona pokrenut. Ovaj princip dopunjen je sa druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (ĉl.COM Prema personalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljuĉivo na njene drţavljane. Prema univerzalnom principu. a nije pravosnažno dovršen krivični postupak u drugoj državi.136 st. Na takva lica primjenjuju se norme meĊunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije kao što je npr. pri ĉemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno. Isto tako. a da li će on biti kaţnjen u zemlji ĉiji je drţavljanin zavisi od toga koji princip primjenjuje njegova zemlja. ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno onemogućiti kaţnjavanje za izvršeno kriviĉno djelo u inostranstvu. Kod ovog principa postoje odreĊeni izuzeci. kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koji se zateknu na njenoj teritoriji. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja primjenjivala iskljuĉivo teritorijalni princip. Pritom se uvaţavaju interesi meĊunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama. ostala bi nezaštićena pravna dobra jedne drţave u drugoj drţavi. Pritom nije vaţno da li se pravno zaštićena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu. Izuzetak od primjene teritorijalnog principa postoji i u sluĉaju koji je predviĊen maĊunarodn im pravom. došlo bi se u situaciju ili izruĉiti vlastitog drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno kriviĉno djelo.1. Tako npr. obalno more i vodene površine unutar granica FBiH. ĉiji je drţavljanin uĉinilac. a on bi podrazumijevao izjednaĉeno kriviĉno zakonodavstvo. strance i na lica bez drţavljanstva. Iskljuĉiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti.BH-PRAVNICI. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu Osnovni princip usvojen u kriviĉnom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip. odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graĊana. 29 WWW. Univerzalni princip u njegovom ĉistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. Ako bi se primjenjivao samo realni princip. prema kome se domaći zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu pratnju.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip.COM . koristeći kombinaciju naprijed navedenih principa. gdje se kaţe: ako je u slučajevima iz čl.1. Isto tako. ostali bi nekaţnjeni domaći drţavljani koji su izvršili kriviĉna djela protiv stranaca ili strane drţave. Prema realnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela kojima se povreĊuju. a na budu ekstradirani. to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog vaţenja koji najviše odgovara interesima te drţave. Ostao bi nekaţnjen i stranac koji bi izvršio kriviĉno djelo u zemlji koja primjenjuje iskljuĉivo personalni princip.

137. a ako kazne nisu iste vrste.133 st. U takvom sluĉaju sud ne moţe izreći teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno. Taj personalni princip naziva se aktivni jer se odnosi na domaće drţavljane koji su aktivni u kriminalnom smislu.COM Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po personalnom principu Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi ĉl. Ovo je realni princip. jer kaţe da će se gonjenje kod nas poduzeti samo onda kada se za to kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo uĉinjeno.3 predviĊen je izuzetak od univerzalnog principa. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu univerzalnog principa nuţno da se radi o relativno teţim kriviĉnim djelima.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne i u drţavi i u inostranstvu. a takav zahtjev nije podnesen.132 KZ FBiH. ako se zatekne na teritoriji FBiH ili bude ekstradiran.2 predviĊa posebne uslove.133.134. zakonodavac u odredbi ĉl. što znaĉi da će se gonjenje stranca poduzeti samo kad se za uĉinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je uĉinjeno i drugo. zakonodavac i u ovom sluĉaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme. Prema odredbi ĉlana 131. uraĉunavanje će se vršiti prema ocjeni suda. ako je djelo u vrijeme izvršenja smatrano kriviĉnim djelom po meĊunarodnom pravu. Iz odredbe ĉl.131 (kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije). Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog i je da takav zahtjev podnesen. gdje se kaţe da se gonjenje u FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno.BH-PRAVNICI. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po realnom principu Realni princip sadrţan je u odredbama ĉl. ako našim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. U takvom sluĉaju gonjenje se 30 WWW. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa.134 st. osim politiĉkih delikata.133 st. kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj drţavi ili prema strancu uĉini u inostranstvu kriviĉno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna.2.BH-PRAVNICI.COM .131 i ĉl. st. da će se gonjenje poduzeti po zahtjevu oštećenog i ako je taj zahtjev podnesen. 2. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu Univerzalni princip predstavlja izraz meĊunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta. kao i kazna koju je uĉinilac izdrţao po presudi inostranog suda. Princip se odnosi na kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije. Kad se za kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip. jer proteţe vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši kriviĉno djelo prema drţavljaninu FBiH. MeĊutim. Prema ĉl. ali supsidijaran. zakonodavac propisuje da se i u takvom sluĉaju gonjenje kod nas neće poduzeti ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo uĉinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog. Prema odredbi ĉl.135 KZ prema kojoj se pritvor. U odredbi ĉl. lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka. kad se zatekne na teritoriji Federacije. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH uĉini kriviĉna djela iz ĉl. vaţi i odredba ĉl. I u ovom sluĉaju vaţi zakonska obaveza iz ĉl.1 KZ FBiH. Pored navedenih ograniĉenja.2 takoĊe predviĊa posebne uvjete za gonjenje takvih uĉinilaca. što znaĉi da do kriviĉnog gonjenja i primjene domaćeg zakonodavstva moţe doći samo uz odreĊene uslove. za taj princip koji je obligatorno primaran. uraĉunava u kaznu koju izriĉe domaći sud za isto kriviĉno djelo. Za gonjenje u takvim sluĉajevima zakonodavac u ĉl. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉini prema njoj ili njenom drţavljaninu neko drugo kriviĉno djelo osim djela protiv ustavnog poretka.-152.134 st.WWW. prema kojoj kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉni koje drugo kriviĉno djelo. prema kojima će se gonjenje preduzeti samo: 1. osim kriviĉnih djela iz ĉl.133 st. Kako zakonodavac ne predviĊa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe. I u ovom sluĉaju poštuje se princip identiteta norme.

COM moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca. 31 WWW. U navedenim sluĉajevima takoĊe vaţe odredbe ĉl.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne.BH-PRAVNICI.COM .BH-PRAVNICI.WWW.

COM III KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST 32 WWW.WWW.COM .BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.

WWW.BH-PRAVNICI.COM .COM 33 WWW.BH-PRAVNICI.

BH-PRAVNICI. Prema realistiĉkom shvatanju. Drugim rijeĉima. Prema dinamiĉkom ili konstitucionalnom shvatanju. Ovakav pojam kriviĉnog djela naziva se objektivni formalni pojam kriviĉnog djela. To su radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje.COM KRIVIČNO DJELO POJAM KRIVIĈNOG DJELA OdreĊivanje pojma kriviĉnog djela je jedno od centralnih pitanja nauke kriviĉnog prava. Objektivno-subjektivni i objektivni pojam kriviĉnog djela Kod odreĊenja formalnog i to realistiĉkog pojma kriviĉnog djela postavlja se pitanje da li to djelo treba posmatrati iskljuĉivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke subjektivne elemente. Po njegovom mišljenju. te da u pojam kriviĉnog djela ulaze samo objektivni elementi. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo realističko shvatanje kriviĉnog djela. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta. bez ikakvih subjektivnih elemenata.WWW. Objektivni pojam kriviĉnog djela razradio je Toma Ţivanović.COM .djela. Nasuprot ovakvom shvatanju. U kriviĉnopravnoj teoriji u vezi sa odreĊivanjem formalnog pojma kriviĉnog djela javilo se pitanje da li se kriviĉno djelo treba uzeti iskljuĉivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma kriviĉnog djela: formalni i materijalni. u teoriji se polazi od razliĉitih stanovišta. Prema normativnom shvatanju. postavlja se pitanje da li se kriviĉno djelo treba posmatrati iskljuĉivo objektivno ili objektivno-subjektivno.postoji tzv. U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma kriviĉnog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari negiraju pojam kriviĉnog djela. kriviĉno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu kriviĉnog zakona. Formalni pojam kriviĉnog djela Normativno i realistiĉko shvatanje kriviĉnog djela. Tako npr.BH-PRAVNICI. S obzirom na to pitanje u teoriji se razlikuju normativno i realistiĉko shvatanje pojma kriviĉnog djela. s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja posljedice u pojam kriv. Takvo shvatanje zastupao je Binding i polazio od toga da se kriviĉnim djelom prvenstveno vrijeĊa norma. OdreĊujući opći pojam kriviĉnog djela. postoje mišljenja da vinost nije element kriviĉnog djela. pa je povreda norme osnovni element svakog kriviĉnog djela. sva ta stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme kriviĉnog djela i sa aspekta njegove sadrţine. kao što je krivnja (vinost) njegovog uĉinioca. Unošenje vinosti u pojam kriviĉnog djela potiĉe od Lista i smatra se općeusvojenim gledištem u njemaĉkoj i francuskoj literaturi. postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih kriviĉnih djela. kriviĉno djelo nije iskljuĉivo pravni pojam već prvenstveno pojava u vanjskom svijetu. Subjektivne elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. Stoga Ţivanović u kriviĉnopravnu teoriju uvodi 34 WWW. Ovakav pojam kriviĉnog djela poznat je pod imenom objektivnosubjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Osim njih. koja ima zadatak da pojam kriviĉnog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom kriviĉnom djelu. pojam kriviĉnog djela treba postaviti ĉisto objektivno. MeĊutim. simptomatiĉko shvatanje prema kome je kriviĉno djelo samo sredstvo da se sazna kriviĉnopravna vinost. Elementi koji su zajedniĉki svim kriviĉnim djelima zovu se osnovni elementi kriviĉnih djela. u pojam kriviĉnog djela unose se psihiĉka stanja uĉinioca ĉime takoĊer ostaje neriješeno osnovno pitanje.

BH-PRAVNICI. Tako npr. Prema ovom stanovištu. radnje uĉinioca moraju biti protivpravne jer ima sluĉajeva kada izuzetno lišenje ţivota. ako neka osoba u snu uĉini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu. ali da bi to bilo kriviĉno djelo.COM . To je objektivni pojam kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju. on neće moći biti kaţnjen kao podstrekaĉ jer prema toj teoriji neuraĉunljivo biće ne moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. Pitanje svijesti i volje moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem. Da bi se moglo govoriti o kriviĉnom djelu. Prigovori koji se istiĉu objektivnoj teoriji su slijedeći: a) Odvajajući kriviĉno djelo i krivca. Tako npr. U teoriji se takoĊer uzima da je jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela njegova odreĊenost u zakonu. Protivpravnost i odreĊenost kriviĉnog djela u zakonu Dalji problem u odreĊenju općeg pojma kriviĉnog djela je pitanje protivpravnosti. ta teorija odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što se zapravo ne moţe odvojiti. b) Ni pojam kriviĉnog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiĉkom (prirodnom) smislu. c) Objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela zapostavlja pitanje sistematike kriviĉnog prava i ne istiĉe pojam krivca kao samostalan i odvojen pojam.kriviĉno djelo i kazna. a ne podstrekaĉem. Naime. tj da li za konkretno djelo postoji krivac. oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno. Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviĉna odgovornost ili krivnja u uţem smislu. dobija se objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. Kao primjer se navodi ubistvo poĉinjeno od strane duševnog bolesnika.kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi. odnosno pri utvrĊivanju da li je uĉinilac tog kriviĉnog djela i vin.posrednim izvršiocem. bez obzira na to da li je to uĉinjeno sa sviješću i voljom ili ne. Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu kriviĉnog djela su: a) Da ne odgovara logiĉkom pojmu kriviĉnog djela. kao jednog od elemenata pojma kriviĉnog djela. Ţivanović zagovara uvoĊenje pojma krivca. od kojeg zavisi da li će to uĉestvovanje u tuĉi biti kriviĉno djelo ili prekršaj protiv javnog reda i mira. već objektivni uslov inkriminacije. kao posebnog kriviĉnopravnog pojma. Prema tome. Da bi se ova nelogiĉnost prevazišla. u općem shvatanju i prema obiĉnom govoru to se smatra ubistvom.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. ako se kriviĉno djelo definiše iskljuĉivo prema njegovim formalnim elementima.BH-PRAVNICI. tvrdi se da se ne moţe smatrati kriviĉnim djelom ono što se odreĊenom licu ne moţe staviti na teret.posrednom izvršiocu. Pri tome se ljudska radnja posmatra potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao propuštanje tjelesnog pokreta. to se ne smatra kriviĉnim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom. MeĊutim. U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element općeg pojma kriviĉnog djela treba da predstavljaju i tzv.COM tzv. odnosno djelo za koje niko ne odgovara. kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih već samo 35 WWW.tripartitni sistem.WWW. oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno. Odvojiti vinost od kriviĉnog djela znaĉi u stvari dati pojam koji nema realne podloge. Pored dotadašnjih kriviĉnopravnih pojmova . Lišiti ţivota neko lice. za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je drugom nanesena teška tjelesna povreda. b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi sauĉesništva. Tako npr. kriviĉno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino (skrivljeno). To nije posljedica kriviĉnog djela. ono bi predstavljalo djelo ĉovjeka (radnju sa prouzrokovanom posljedicom) koje je protivpravno i koje je odreĊeno u zakonu kao kriviĉno djelo. ono mora biti protivpravno. u Njemaĉkoj je razvijena posebna teorija o tzv. prema kojoj se u ovakvim sluĉajevima podstrekaĉ smatra tzv. ako neko podstakne neko neuraĉunljivo biće na izvršenje kriviĉnog djela.

kriviĉno djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo. odnosno kriviĉna odgovornost. Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra da pri odreĊivanju kriviĉnih djela zakonodavac treba da polazi od općih interesa graĊana. Prirodna osjećanja su osjećanja humanosti. izriĉito je unesen element protivpravnosti. što znaĉi da je djelo uĉinio uraĉunljiv ĉ ovjek sa krivnjom (umišljaj ili iz nehata). Karara smatra da je kriviĉno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite bezbjednosti graĊana. slobode.COM kod nekih kriviĉnih djela.WWW. Drugim r ijeĉima. 4. Ovakvo shvatanje pojma kriviĉnog djela pozna to je pod nazivom sociološki pojam kriviĉnog djela.8 KZ FBiH. Protivpravnost uĉinjenog djela. Ortolan i Garofalo. ne bi trebalo smatrati kriviĉnim djelom ono djelo ĉije bi kaţnjavanje spreĉavalo dalji razvoj društva. došlo je do izmjene u pojmu kriviĉnog djela. svojine itd. Materijalni pojam kriviĉnog djela Materijalni pojam kriviĉnog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma.COM . Osim toga. pri ĉemu je prirodno kriviĉno djelo ono djelo koje vrijeĊa osnovna prirodna osjećanja koja su uglavnom priznata od strane svih ĉlanova jednog civiliziranog društva. krivnja. odnosno granice koje su u skladu sa općim progresom. kako se kriviĉnim zakonodavstvom ograniĉava sloboda graĊana. danas imamo objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. kriviĉnim djelom bi se moglo smatrati samo ono djelo koje prelazi dozvoljene granice napada na slobodu drugih. MeĊutim. Iz te definicije proizilazi da postoje slijedeći elementi u pojmu kriviĉnog djela: 1. Prema odredbi ĉl.BH-PRAVNICI. materijalni pojam kriviĉnog djela odreĊuje se kao povreda ili ugroţavanje individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave. Sliĉno je i mišljenje Ortolana. zaštite liĉnosti. to pitanje je ipak doticano. MaĊu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma kriviĉnog djela spadaju Karara. a ta potreba ne moţe se da se potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom. kriviĉno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopće i na koje treba reagirati društvenim mjerama.BH-PRAVNICI. To je bio materijalno-formalni pojam. Iako se uglavnom u teoriji odbija definiranje tog pojma. s tim da je materijalni element kriviĉnog djela bila “društvena opasnost”. Garofalo je materijalni pojam kriviĉnog djela vezao za pojam prirodnog kriviĉnog djela. To znaĉi da umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije. ĉija su obiljeţja odreĊena zakonom i za koje je zakonom propisana kriviĉna sankcija. U zemljama nekadašnjeg socijalistiĉkog bloka zastupano je materijalno shvatanje kriviĉnog djela sa zakonskom definicijom. 3. OdreĊenost uĉinjenog djela kao kriviĉnog djela u zakonu. Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je ocijenjen kao difuzan. Djelo ĉovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom. a ti interesi moraju biti u skladu sa društvenim progresom. U suštini se radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi zakonodavac pri postavljanju pojedinih kriviĉnih djela. Vinost. u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma kriviĉnog djela. to je uglavnom prihvaćeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element općeg pojma kriviĉnog djela. a ta je zaštita bitna za društveni poredak. 36 WWW. Prema Tomi Ţivanoviću. 2. Prema pozitivnoj školi kriviĉnog prava. nejasan i rastegljiv pojam. Objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela Posljednjom reformom našeg kriviĉnog zakonodavstva.

ili se radnjom u kriviĉnom djelu uĉestvuje u svojstvu saizvršioca. Da bi došlo do primjene te kriviĉne sankcije.ubistvo). gdje zakonodavac predviĊa iskljuĉenje kriviĉnih sankcija prema djeci – “prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti krivične sankcije”. Pritom. a ne smije biti opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja. RADNJA KRIVIĈNOG DJELA Radnja je osnovni element u pojmu kriviĉnog djela. mora se imati u vidu da Federalni kriviĉni zakon poznaje kriviĉno djelo i kriviĉnu odgovornost kao 2 odvojena pojma. Pored toga. a koje je u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo (npr. iako zakonodavac barata pojmom kriviĉnog djela. ako je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac kriviĉnog djela. zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “kriviĉno djelo” neovisno od kriviĉne odgovornosti kao npr. krivi ili kriviĉno odgovorni za uĉinjeno djelo. Objektivno shvatanje radnje. mjere bezbjednosti.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu.COM .WWW. seksualni integritet. Iz izloţenih primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin “kriviĉno djelo” kao tehniĉki termin da bi oznaĉio skup obiljeţja jednog kriviĉnog djela. Napomenute mjere bezbjednosti se odnose na izuzetne sluĉajeve.13 gdje zakonodavac definira neuraĉunljivost – “nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela…”. Razlog tome je što je zadatak kriviĉnog prava spreĉavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno uĉinjene od strane uraĉunljivog uĉinioca koje se vrši putem kazne. Radnjom se kriviĉno djelo izvršava. Te mjere primjenjuju se i prema uĉiniocima koji nisu vini. Subjektivni element predstavlja krivnja uĉinioca djela. nuţno je iz tog pojma izdvojiti kriviĉnu odgovornost. Manifestira se kao odreĊeno ponašanje ĉovjeka u vanjskom svijetu. To su: 1. ako u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica.BH-PRAVNICI. posebno te mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera. imovina). u nekim odredbama zakona spominje se kriviĉno djelo kao osnov za primjenu nekih kriviĉnih sankcija prema licima koja nisu kriviĉno odgovorna. To znaĉi da odluke ili namjere da se izvrši neko kriviĉno djelo. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje. Ta objektivizacija kriviĉnog djela nuţna je samo za taj uski krug sluĉajeva. tj. Prva 3 su objektivni elementi. U kriviĉnopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu kriviĉnog djela. sve do onog momenta dok ne preĊu u ostvarenje. tjelesni integritet. Tu spadaju već pomenute odredbe ĉl. izuzetno se i u teoriji i u domaćem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma kriviĉnog djela kad su u pitanju neke druge kriviĉne sankcije osim kazni. Kad se govori o općem pojmu kriviĉnog djela. mjera bezbjednosti iz ĉl. Svi su oni formalnog karaktera. Kazna se moţe primijeniti samo prema uĉiniocu koji je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreĊeno kriviĉno djelo. S druge strane. u savremenom kriviĉnom pravu pored kazni postoje i druge vrste kriviĉnih sankcija kao npr. Isti sluĉaj je u odredbi ĉl. Ti pojmovi su meĊutim. kao društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti samo ukljuĉivanjem i kriviĉne odgovornosti kao njegovog obaveznog elementa. 37 WWW. naravno. Tako npr. Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost”. pomagaĉa ili podstrekaĉa. zakonodavac nije iskljuĉio mogućnost da se kriviĉno djelo shvati kao pravna.63 st.COM Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. u odredbi ĉl. kao i ostali psihiĉki procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u kriviĉnopravnom smislu. Iako naša kriviĉnopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela.1 primjenjuje se prema uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti ako sud utvrdi da bi takav uĉinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot.71 KZ FBiH. MeĊutim.63 i 64 Kriviĉnog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog karaktera.BH-PRAVNICI. 2. meĊusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu općeg dijela kriviĉnog zakona.

U sluĉaju prinude.radnja koju uĉinilac nije htio nego se ona dogodila sluĉajno. Takva radnja je npr. Unošenje volje u pojam radnje znaĉi da je sa kriviĉnopravnog aspekta relevantna samo ona djelatnost koju je uĉinilac htio da uĉini. 38 WWW. Prema tome. u pojam radnje se unose elementi vinosti ili krivnje. tj. Finalistiĉko (ciljno) shvatanje radnje Prema finalistiĉkom ili ciljnom shvatanju. Pod radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret. za kriviĉno djelo pravno je relevantna samo ciljna radnja. odnosno propuštanje tjelesnog pokreta. Opći naĉini izvršenja kriviĉnog djela – ĉinjenje i neĉinjenje Ĉinjenje i neĉinjenje su 2 opća naĉina izvršenja kriviĉnog djela. Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i padom nanese povredu drugom licu. Prema tom shvatanju. Takva djela se nazivaju kriviĉna djela ĉinjenja ili komisivni delikti – delicta commissiva. To shvatanje radnje razradio je Toma Ţivanović i ona je izraz dosljednosti tog autora. radnja u kriviĉnopravnom smis lu nije nevoljna radnja. tj.BH-PRAVNICI.COM 3. Pritom nije od znaĉaja u kom cilju je ta radnja preduzeta. kao i pokreti koje ĉovjek ĉini kad se nalazi u besvjesnom stanju. element umišljaja. za postojanje radnje nije dovoljno da je uĉinilac htio samo radnju. Zbog toga preduzeta radnja nije uĉinioĉeva radnja. Tako izvršena kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima neĉinjenja ili omisivnim deliktima – delicta ommissiva.voljna djelatnost uĉinioca.onoga ko ga je prinudio. kod otmice – otmica nekog lica. bez ikakvih subjektivnih elemenata. Ovo shvatanje potiĉe od njemaĉkog teoretiĉara Velcl-a i ne smatra se šire prihvaćenim. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika. tj. pri ĉemu je bez znaĉaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne.COM . ĉime nastaju znatne teškoće za razumijevanje nehatnih kriviĉnih djela i za odreĊivanje njihovog mjesta u sistemu nauke kriviĉnog prava. Kako mi pojam kriviĉnog djela sagledavamo u objektivno-subjektivnom smislu. tj. tj. Isto tako. Objektivno shvatanje radnje Radnja se u ovom shvatanju sagledava ĉisto objektivno. Ĉinjenje kao radnja u kriviĉnopravnom smislu je voljni tjelesni pokret. prinuĊeno lice je samo oruĊe ili sredstvo u rukama drugog. kada iznenadna onesviješćenost sprijeĉi vozaĉa motornog vozila da se zaustavi na pješaĉkom prelazu na znak crvenog svjetla. na isti naĉin sagledavamo i radnju. radnjom se smatra samo ona djelatnost koja se hoće. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje Prema ovom shvatanju. O neĉinjenju u kriviĉnopravnom smislu moţe se govoriti samo kada je u pitanju propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost ĉinjenja. Finalistiĉko. zbog toga što on objektivno posmatra i pojam kriviĉnog djela. naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu.BH-PRAVNICI. takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene kriviĉnopravno relevantne posljedice. To je npr: kod kraĊe – oduzimanje tuĊe pokretne stvari. zbog ĉega se ovo shvatanje ne uzima kao prihvatljivo.WWW. tj. Ako je uĉinilac neodoljivom silom prinuĊen na radnju. Neĉinjenje kao radnja izvršenja u kriviĉnopravnom smislu je voljno propuštanje da se izvrši tjelesni pokret. Dakle. već se traţi da je htio da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. on je postupao protiv svoje volje i u tom sluĉaju njegova radnja nije radnja u kriviĉnopravnom smislu.ciljno shvatanje radnje. kod klevete – iznošenje ili pronošenje neĉeg neistinitog itd. kriviĉno djelo moţe biti uĉinjeno neĉinjenjem samo kad uĉinilac propusti ĉinjenje koje je bio duţan izvršiti.

Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na ĉinjenje – npr. Kad je duţnost na odreĊeno ĉinjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom. odnosno kao neizvršenje odreĊene duţnosti. gdje je duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Kriviĉnim zakonom i propuštanje izvršenja ove duţnosti stavljeno je pod kriviĉnu sankciju. tako npr. pa ih ostave u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. izvršioci su kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica. odnosno kad se na osnovu obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz kojeg se oĉekuje odbrana od odreĊene opasnosti – kada npr. pravi ili ĉisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu odreĊena kao neĉinjenje.BH-PRAVNICI. 2. tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti kriviĉno djelo. tj.WWW.npr. tj. Prava kriviĉna djela neĉinjenja. ĉl.324. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja. npr. kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroĊenu bebu koja u nedostatku hrane umire. 4.COM . propuštanjem svoje duţnosti (dakle neĉinjenjem) majka lišava ţivota 39 WWW. 6. Ta duţnost moţe biti odreĊena i u nekom drugom zakonu ili propisu. ubistvo je redovno delikt ĉinjenja.kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela. Npr.bolniĉar koji se ugovorom obavezao da ĉuva nepokretnog bolesnika ili medicinska sestra koja se ugovorom obavezala da ĉuva malo dijete.BH-PRAVNICI. Ili kod kriviĉnog djela nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije iz ĉl.COM Kada su u pitanju delikti neĉinjenja.skretniĉar je na osnovu radnog odnosa duţan da u odreĊeno vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza. a propuštanjem te duţnosti moţe da izazove saobraćajni udes. Kad duţnost uĉinioca za daljnjim ĉinjenjem proizilazi iz prethodnog ĉinjenja kojim je stvorena opasnost za drugog . ĉl.181 KZ. Takvih situacija ima više: 1.komisivno-omisivni delikti su ona kriviĉna djela koja su u Kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna djela ĉinjenja. ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem odreĊene duţnosti. 3.daljnje ĉinjenje ĉijim propuštanjem bi izvršio kriviĉno djelo. gdje duţnost poduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano odgovarajućim propisima koji ureĊuju pitanja sluţbe u oruţanim snagama. Kad duţnost na ĉinjenje proistiĉe iz radnog odnosa . odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to sluĉajevima moţe postojati duţnost na ĉinjenje. U ovom primjeru duţnost na postupanje odreĊena je vankriviĉno-pravnim propisom.ugovorom. kao npr. Tako npr. Ukoliko roditelj tu duţnost ne izvršava sa umišljajem zbog ĉega nastupi smrt djeteta. Neĉinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja negativno odreĊena. a kriviĉni zakon samo neispunjenje duţnosti predviĊa kao kriviĉno djelo (npr. Ta duţnost moţe biti uspostavljena samim kriviĉnim zakonom. Takav je sluĉaj npr.kad npr. Prava i neprava kriviĉna djela neĉinjenja Sva kriviĉna djela neĉinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe: 1. gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po ţivot. kod zajedniĉkog alpinistiĉkog poduhvata svaki od uĉesnika oĉekuje da će mu drugi pomoći u sluĉaju opasnosti. odnosno kao propuštanje odreĊene duţnosti.380 st. duţnost roditelja da izdrţavaju svoju djecu odreĊena je Porodiĉnim zakonom. a Kriviĉnim zakonom je sankcionisano samo propuštanje izvršenja ove duţnosti.242. kod kriviĉnog djela nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz ĉl. dok je KZ samo nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao kriviĉno djelo. 5. jer je radnja izvršenja tih kriviĉnih djela odreĊena kao poduzimanje neke ĉinidbe. kod kriviĉnog djela nepruţanja pomoći iz ĉl. roditelj će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva izvršenog s umišljajem. ĉime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja.hirurg vršeći operativni zahvat stvori opasnost po ţivot pacijenta. ali se ono izuzetno moţe izvršiti i neĉinjenjem.1 KZ FBiH. tj. a time kriviĉno djelo.182 KZ FBiH. 2. Kad duţnost na ĉinjenje nastaje na osnovu odnosa povjerenja.

a ne pripremnu radnju. tako da otpoĉinjanje prethodne radnje koja ĉini djelo prinude. a rjeĊe kumulativno. Npr. Tako će npr. uvijek je potrebno utvrditi u kojim sluĉajevima za izvršioca postoji duţnost na ĉinjenje. Bića nekih kriviĉnih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su ĉešće postavljene alternativno.180 KZ) od kojih je prva radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe. odnosno to je ona radnja koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. . zbog ĉega obje radnje.. Radnja izv ršenja Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivično djelo izvršava. «prinudi» kod prinude. Radnja izvršenja se najĉešće odreĊuje jednim izrazom i to obiĉno glagolskim oblikom: «oduzme» kod kraĊe. dok je druga radnja ostavljanje druge osobe bez pomoći u takvom stanju ili u takvim prilikama. Kad je radnja izvršenja odreĊena alternativno.COM svoje dijete. u sluĉaju da je djelo izvršeno sa više alternativno odreĊenih radnji. ima kriviĉnih djela koja se mogu izvršiti isključivo činjenjem (kao npr.BH-PRAVNICI. kod kriviĉnog djela kraĊe. Poseban naĉin odreĊivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviĉna djela kod kojih je za postojanje kriviĉnog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta. sredstvom za omamljivanje. Kumulativno je odreĊena radnja izvršenja u sluĉajevima kad zakon navodi dvije. Osim toga. otrovom. kod klevete iz ĉl. a ne sticaj kriviĉnih djela. kod kriviĉnog djela špijunaţe to je saopštavanje. podstrekavanja i pomaganja. postojati jedno kriviĉno djelo krivotvorenja isprave u sluĉaju kad uĉinilac napravi laţnu ispravu i istu upotrijebi kao pravu.djelatnosne radnje. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota. 40 WWW. prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u pojam radnje izvršenja. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u sluĉaju kad u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvuje samo jedno lice.WWW. za postojanje djela je dovoljno da je izvršena samo jedna od više alternativno predviĊenih radnji izvršenja.213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu. Tako npr. postojaće jedno djelo. Kod takvih djela je iskljuĉeno postojanje komisivno-omisivnih delikata. saizvršenja.primjena sile pri oduzimanju stvari kod razbojništva). to su tzv. Isto tako. predaja ili ĉinjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd.. podstrekavanja i pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog kriviĉnog djela uĉestvuje najmanje 2 lica. što znaĉi da je nebitan broj preduzetih radnji.COM . Tako npr. bitno je naglasiti da se ne moţe svako kriviĉno djelo ĉinjenja izvršiti neĉinjenjem. električnom strujom..301 KZ: «ko lovi ribu eksplozivom.posljediĉne radnje. onda je u pitanju kriviĉno djelo ubistva. Oblici radnje u odnosu na kriviĉno djelo Radnja u kriviĉnopravnom smislu (ĉinjenje i neĉinjenje) u odnosu na kriviĉno djelo moţe biti radnja izvršenja.BH-PRAVNICI. kao i koji su osnovi te duţnosti.» ili kod kriviĉnog djela nezakonitog ribolova iz ĉl. Da bi jedno kriviĉno djelo ĉinjenja izuzetno bilo izvršeno neĉinjenjem.kraĊa). a izuzetno i više odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo. Kod pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti. dvije radnje izvršenja (dvodijelno kriviĉno djelo) postoje kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti (ĉl. Radnja izvršenja je u kriviĉnom zakonu odreĊena na razliĉite naĉine: . dok radnje saizvršilaštva.. «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivĉnog djela ili uĉinioca itd.radnja i posljedica su zajedno obuhvaćene – tzv. već predstavlja pokušaj kriviĉnog djela razbojništva.» itd. od ko jih se prva pojavljuje kao sredstvo za izvršenje druge (npr.radnja je odreĊena odvojeno od posljedice. MeĊutim. dakle i primjena sile. radnja izvršenja je oduzimanje tuĊe pokretne stvari.

Za razliku od radnji izvršenja koje su u Zakonu pojmovno taĉno odreĊene. Za kriviĉna djela neĉinjenja bitno je nepreduzimanje. npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje…” kod kriviĉnog djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl.BH-PRAVNICI. “nesavjesno postupanje” itd. Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja odreĊena kao “očigledno nesavjesno ponašanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (ĉl. sukcesivno potkradanje prilikom nekog putovanja i sl). odbije da izvrši njihovo naređenje). kao npr. ubistvo moţe biti izvršeno i sukcesivnim trovanjem. odnosno propuštanje radnje koja je oznaĉena u biću kriviĉnog djela.oduzimaju stvari. Kod nekih kriviĉnih djela sa alternativno odreĊenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene kao aktivne. Primjenom ovog metoda odreĊivanja radnje izvršenja.sukcesivno trovanje na razliĉitim mjestima prilikom nekog putovanja. Tako npr.256) ili kao “očigledno nesavjesno postupanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi (ĉl. a ne sticaj kriviĉnih djela. više odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta predstavljati jednu radnju izvršenja..1 KZ Kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi moţe biti i radnja ĉinjenja i radnja neĉinjenja. Prema tome.366 KZ.ubistvo koje se izvršilo vatrenim oruţjem). Npr. sve te djelatnosti kao cjelina predstavljaju jednu radnju izvršenja. I u ovim sluĉajevima nije bitno da li je navedena posljedica prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su navedene ili koje proizilaze iz generalne klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo. a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv. Pritom radnja neĉinjenja moţe da bude samo jedna. Tako npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (ĉl. Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme.BH-PRAVNICI. neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru.fiziĉko ili prirodno jedinstvo radnje izvršenja. tj. ne izvrši naređenje). u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili više najtipiĉnijih radnji izvršenja konkretnog kriviĉnog djela. na naĉin da u takvim sluĉajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je moguće ostvariti (prouzrokovati) zabranjenu posljedicu. kada postoji tzv. 41 WWW. TakoĊer.366) i sl. neke radnje izvršenja su tako odreĊene da podlijeţu ocjeni suda da li jedno faktiĉko ponašanje predstavlja radnju izvršenja. npr: “ko rušenjem. a neke kao pasivne.COM . a nekad i kao ĉinjenje i kao neĉinjenje. a kod nekih su navedene samo neke najznaĉajnije ili najtipiĉnije. Radnja izvršenja u konkretnom sluĉaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr. te radnje ne moraju biti izvršene ni na istom mjestu (npr.266). Jednu radnju izvršenja predstavljaju i sve pojedine radnje koje su u zakonu skupno oznaĉene kao “nesavjestan rad”.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti postoji kod kriviĉnih djela kod kojih je radnja oznaĉena kao “bavljenje” odreĊenom djelatnošću.kod kriviĉnog djela neukazivanja lijeĉniĉke pomoći iz ĉl.WWW. da je u bićima pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja nekad odreĊena iskljuĉivo kao ĉinjenje. Posljediĉne radnje su one radnje izvršenja koje su odreĊene ili definirane posljedicom. Kod nekih posljediĉnih radnji ni jedna radnja nije u zakonu ni primjera radi navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede). ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su meĊusobno povezane u jednu cjelinu.COM Više odvojenih radnji izvršenja (tzv. npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora očigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti…” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz ĉl. nakon ĉega slijedi generalna klauzula kojom se radnja izvršenja proširuje i tako dobiva karakter posljediĉne radnje. nekad iskljuĉivo kao neĉinjenje. Vidljivo je dakle.246 KZ. paljenjem ili na neki drugi način uništi ili ošteti” kod kriviĉnog djela uništenja ili oštećenja vaţnih privrednih objekata ili javnih ureĊaja (ĉl. ili kod teške kraĊe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog prostora iz kojeg se tek kasnije odnose.305). Radnja neĉinjenja moţe biti i više neĉinjenja alternativno postavljenih kao radnji izvršenja jednog kriviĉnog djela. bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti.372 st. kod kriviĉnog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl. ali ne sve radnje kojima je moguće prouzrokovati zabranjenu posljedicu.".372. gdje se kaţe: “liječnik koji ne pruži neodložnu liječničku pomoć. U ovim sluĉajevima.

Prema tim shvatanjima. kako je u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci uglavnom usvojen realistiĉki pojam kriviĉnog djela. Na osnovu ove razlike u kriviĉnopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviĉna djela koja nemaju posljedicu. kriviĉna djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna kriviĉna djela. Materijalna i formalna kriviĉna djela U kriviĉnopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako kriviĉno djelo ima odreĊenu posljedicu. već samo kao proizvedena promjena. znaĉi da se ni posljedica ne shvata kao promjena u pravnom svijetu. To moţe biti subjekt prava ili interesa kojima nastaje posljedica. Kao pasivni subjekt moţe se pojaviti fiziĉko lice (npr. S druge strane. a kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice (npr. priznavanje kapitulacije i okupacije iz ĉl.COM . Kod nekih kriviĉnih djela posljedica se moţe uoĉiti. MeĊutim. OdreĊivanje pojma posljedice je u kriviĉnopravnoj teoriji u neposrednoj vezi sa odreĊivanjem općeg pojma kriviĉnog djela. kod kraĊe – vlasnik ukradene stvari). sluĉaj kod nekih kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka BiH odnosno Federacije (napad na ustavni poredak iz ĉl.WWW. zbog ĉega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu. kod kriviĉnog djela uvrede (ĉl.COM Pritom nije iskljuĉeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke ĉinjenje. Stoga je razumljivo da ona shvatanja koja kriviĉno djelo smatraju prije svega povredom norme.214). kod kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka iz glave XV KZ. kod otmice – oteto lice. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako kriviĉno djelo mora imati posljedicu.BH-PRAVNICI. POSLJEDICA Pojam posljedice Postojanje kriviĉnog djela pretpostavlja pojam posljedice. Kod najvećeg broja kriviĉnih djela posljedica je izriĉito istaknuta u opisu kriviĉnog djela. posljedica se sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti. Tako npr. a ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviĉna djela. krivotvorenja novca (ĉl.256. Kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt je drţava. ali ta okolnost nije bitni sastojak njenog pojma. s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni doţivljaj kao što je npr. kao što je npr. kao npr. MeĊutim. Isti sluĉaj je sa ĉinjenjem i neĉinjenjem i kod kriviĉnih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi način”. kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi. itd. Imajući u vidu navedenu razliku. ĉl. odnosno proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu koje nastaje na objektu kriviĉnog djela. MeĊutim. kao npr. posljedica se moţe ispoljiti i kao povreda. odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih objekata pojedinih kriviĉnih djela. prema nekim shvatanjima smatra se da ima i on ih kriviĉnih djela koja nemaju posljedicu. jer bez posljedice nema protivpravnog djela. MeĊutim. prihvata se da posljedica kod nekih kriviĉnih djela nije unesena u zakonski 42 WWW. odnosno FBiH.245 KZ. odnosno ĉulima zapaziti.BH-PRAVNICI. gdje je u pitanju prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu). a samim tim ni kriviĉnog djela. kod kriviĉnog djela prenošenja zarazne bolesti iz ĉl.137. kod takvih kriviĉnih djela inkriminisana je sama radnja izvršenja. osjećaj uvrijeĊenosti kod uvrijeĊenog lica. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. uzimaju i posljedicu kriviĉnog djela kao promjenu u pravnom svijetu. u kriviĉnim zakonima postoje i opisi kriviĉnih djela kod kojih se posljedica ne naglašava.267) itd. Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni subjekt.245 posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe.kod ubistva – lice lišeno ţivota. a neke neĉinjenje – npr.138 itd).241 KZ. lijeĉnik pri pruţanju lijeĉniĉke pomoći primijeni oĉigledno nepodobno sredstvo ili oĉigledno nepodoban naĉin lijeĉenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl.

BH-PRAVNICI. posljedica se uvijek odreĊuje kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Kod kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom konkretnom sluĉaju dokazivati. Povreda pravno zaštićenog dobra odnosno vrijednosti je najĉešće neposredno uoĉljiva (npr.304). Primjer za to je kod kriviĉnog djela uvrede. kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću ili drugim rijeĉima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošću. To istovremeno ne znaĉi da ta djela nemaju posljedicu. Tipiĉna djela sa konkretnom opasnošću su kriviĉna djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. kod kojeg posljedica takoĊer nije izriĉito unesena u zakonski opis djela. opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo pretpostavlja samim izvršenjem radnje. I ta djela su sa posljedicom jer i kod njih postoji promjena u vanjskom svijetu. tj. Kod kriviĉnih djela povrede.WWW. ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogućnosti stvaranja pogrešnog mišljenja u postupku pred nadleţnim organom. Kod drugih kriviĉnih djela je kao posljedica oznaĉeno odreĊeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno društveno dobro. Za razliku od kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću. Kriviĉna djela povrede i kriviĉna djela ugroţavanja Analiza kriviĉnih djela kako su ona odreĊena u Kriviĉnom zakonu pokazuje da je kod nekih od njih kao posljedica oznaĉena odreĊena povreda jednog pravno zaštićenog dobra ili vrijednosti društva. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima ugroţavanja. Kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću. Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. za koju je dovoljno da je ĉulno opaţena od stra ne povrijeĊenog.328. Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreĊena u biću kriviĉnog djela. kraĊe.kod KD izazivanje opće opasnosti iz ĉl. Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošću kao posljedicom i delikte sa apstraktnom opasnošću kao posljedicom. ĉime je proizvedena i promjena u vanjskom svijetu (omalovaţavanje. Ona neminovno proizilazi iz odreĊene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela.COM opis djela. kod kojih je posljedica redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg obima”. ali iz odreĊenih razloga nije došlo do povrede.kod uvrede i sl). Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima povrede. Kao drugi primjer moţe posluţiti kriviĉno djelo davanje laţnog iskaza iz ĉl. tjelesnih povreda itd). Npr. ali to nije sluĉaj kod svih delikata povrede (npr. ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila neposredna opasnost. kod kojeg se posljedica sastoji u povredi ĉasti.309 ne bi se mogla iskljuĉiti odgovornost uĉinioca dokazivanjem da u konkretnom sluĉaju nije bilo neposredne opasnosti pri transportu. Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog kriviĉnog djela. a time i u mogućnosti donošenja pogrešne odluke. kod kriviĉnog djela nepropisne predaje u saobraćaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz ĉl.COM .BH-PRAVNICI.kod ubistva. koja nastupa usljed radnje izvršenja (npr. kod kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom sluĉaju dokazivati. ne moţe se dokazivati da u konkretnom sluĉaju nije bilo opasnosti. izlaganje podsmijehu i sl). Konkretna opasnost za zaštićeni objekat kriviĉnog djela je ona opasnost koja je izvršenjem kriviĉnog djela. UZROĈNOST Znaĉaj uzroĉnosti u kriviĉnom pravu 43 WWW. a eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica. odnosno vrijednost.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u opasnost.

već se ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice. ako je i sama jedan od njenih uvjeta. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice. ova teorija dolazi do nemogućih zakljuĉaka koji su neprihvatljivi za kriviĉno pravo. Dakle. ili je uzrok samo odreĊena radnja. javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li je svaka od tih radnji uzrok posljedice. Nuţna povezanost radnje sa posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja vremenski prethodi posljedici. U tom smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila. odnosno da odreĊena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje uĉinioca.WWW. Taj odnos se naziva uzroĉnom vezom. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno. uzroĉnošću ili kauzalitetom. Npr. Proglašavajući sve uslove za uzroke. Diferencirajuće i individualizirajuće teorije. svi uslovi posljedice su istovremeno i njeni uzroci. MeĊutim.BH-PRAVNICI. Prema ovoj teoriji. Diferencirajuće teorije kod pitanja uzroĉnosti stavljaju teţište na razlikovanje uslova i uzroka. MeĊutim. Znaĉajnije teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu Osnovni problem kod odreĊivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (ĉinjenica). Kad u uzroĉnom nizu ima više ljudskih radnji. bez kojih ne bi ni nastupila. NeodreĊenost u odreĊivanju kriterija ne daje nikakva uputstva po kojima bi se mogao odrediti stepen mogućnosti za adekvatnu uzroĉnost. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji 44 WWW. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroĉnost ne postoji. Da bi se to utvrdilo.BH-PRAVNICI. potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu ĉovjekovog znanja baziranog na iskustvu. potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. ni to ublaţavanje nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreĊen i zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje.COM IzmeĊu radnje i posljedice mora postojati odreĊeni odnos u smislu da usljed odreĊene radnje nastupa odreĊena posljedica. suprotstavljajući ih jedne drugima kao kategorije kvalitativno razliĉitog znaĉenja za nastupanje posljedice. Pitanje odreĊivanja normalnih sluĉajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naĉin što putem iskustva dolaze do tipiĉnih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni sluĉaj. pa se takav udarac ne moţe smatrati uzrokom smrti. samo neki od uslova imaju karakter uzroka. a radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. ova teorija uzima u obzir samo normalne sluĉajeve apstraktno postavljene. Glavne teškoće nastaju kad treba pronaći kriterij po kome će se odrediti tipiĉna posljedica. za kriviĉno pravo relevantna je samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta kriviĉnog prava. Na taj naĉin je i ljudska radnja uzrok posljedice. a ostale radnje uslov. Na toj osnovi formirane su razliĉite teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu: Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeĊu uslova i uzroka. onda u tom sluĉaju posljedica ne bi odgovarala onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca. Prema tim teorijama. zapostavljajući sve izuzetne sluĉajeve koji se mogu desiti u ţivotu. Teorija adekvatne uzroĉnosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po pravilu proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom sluĉaju. bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoĊenju posljedice. a do nastupanja smrti je došlo zbog posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma. Dakle. tada ne bi postojalo ni kriviĉno djelo. pri ĉemu samo relevantni imaju karakter uzroka. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe diferenciranjem uslova na relevantne i irelevantne.COM . svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila. Da bi se utvrdila uzroĉnost.

BH-PRAVNICI. Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku ĉesto je proizvoljna. prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od preteţnog i uzroĉnog znaĉenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim uslovima. Tih teorija ima više. za uzroĉnost mogu biti relevantni samo oni uslovi koji su vezani za djelovanje ĉovjeka.BH-PRAVNICI. U kriviĉnom pravu procjenjuje se uzroĉnost kao objektivna veza izmeĊu radnje i posljedice i to kao cjelishodna finalna uzroĉnost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju svjesnih radnji ĉovjeka. Teorija prevage (Binding). 3. 4. Širina kauzaliteta je ograniĉena i ona se proteţe u granicama prouzroĉavanja posljedice predviĊene u zakonskom propisu kriviĉnog djela. Kako se uzima u obzir jedan objektivno limitirani isjeĉak iz beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe uraĉunati uĉniocu samo ako je on opasnost iz koje je rezultirala posljedica proizveo ili povećao. onda uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije. jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta. Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao uslov ima preteţni znaĉaj za nastup posljedice u odnosu na ostale uslove. 4. pa usljed sticaja okolnosti (npr. 2. tj. Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeĊu uslova i uzroka.COM oznaĉavaju kao uzrok. pitanje kauzaliteta u kriviĉnom pravu treba povezati sa nekoliko momenata: 1.WWW. jer je u kriviĉnom pravu kauzalitet zapravo uzroĉna veza izmeĊu ljudske radnje i kriviĉnopravne posljedice. smatra se da u kriviĉnom pravu treba postaviti odreĊena pravila koja bi dala samo opći pravac pri rješavanju pitanja uzroĉnosti. gdje je subjekt ĉovjek. zbog ĉega se ona ne smije miješati sa krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviĉna odgovornost). 45 WWW. 2. Ĉinjenice i okolnosti koje nisu bez znaĉaja. ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaĉaj prvobitnog uslova (tjelesne povrede) kao uzroka posljedice. Teorija o uzroĉnom razlikovanju uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada su ispunjeni (Ţivanović). 3. ako osoba A neznatno povrijedi osobu B. ne moţe se unaprijed utvrditi. pri ĉemu je posljedica relevantna samo ako se moţe izvesti iz ljudske radnje. Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer).onog uslova koji je dao najviši doprinos nastupanju posljedice. Uzroĉnost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu. ove teorije u nauci kriviĉnog prava nisu šire prihvaćene. pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu neprimjenjivim kriterijima. Obzirom da je jedno opće pravilo neprihvatljivo. Zbog toga se u kritiĉkom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske formule nego praktiĉna pravila. Drugim rijeĉima. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna mjerila za razlikovanje uslova od uzroka. a ne kao elementarna uzroĉnost koja vlada u prirodi i koja je zasnovana na stihiji.COM . ali koje egzistiraju izvan ljudske radnje.nepaţnja povrijeĊenog) nastupi infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije. U kriviĉnom pravu. za krivĉno pravu nisu interesantne. Prema logici stvari uzroĉnost prethodi krivnji. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka. Npr. Opća pitanja u vezi sa znaĉajem uzroĉnosti u kriviĉnom pravu U kriviĉnopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije u stanju unaprijed postaviti takva pravila pomoću kojih bi se u svakom konkretnom sluĉaju sa sigurnošću moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljed ice. a najpoznatije su slijedeće: 1. nazivaju se još i individualizirajuće.

COM .COM 5. onda ubica postupa upravo po tom propisu. odnosno da bi nastupila u manjem obimu da je propuštena radnja preduzeta. Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u sluĉaju svog neĉinjenja. Ako kriviĉni zakon propisuje da će se kazniti onaj “ko drugog liši života”. a prema drugom shvatanju pasivno drţanje ĉovjeka moţe da proizvede odreĊenu posljedicu. i sama pasivnost znaĉi prouzrokovanje. jer uĉinilac rad upravo saglasno tom propisu. ali se istovremeno istiĉe i to da je ta specifiĉnost svojstvena uzroĉnosti u društvu uopće. Smatra se da je kauzalitet filozofsk i. zbog ĉega je u kriviĉnom pravu nuţno saĉuvati taj stvarni prirodni kauzalitet. Pritom se priznaje da prouzrokovanje posljedice neĉinjenjem ima svoje specifiĉnosti koje se ogledaju u tome da se neĉinjenjem propušta mogućnost da se jedan uzroĉni lanac skrene sa svog redovnog toka. samo neĉinjenje ne moţe biti uzrok posljedice. Tada po pravilu dolazi do otpoĉ injanja novog uzroĉno-posljediĉnog lanca. Prema prvom shvatanju. da je preduzeta otklonila nastupanje posljedice. Kako neĉinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu. odnosno neĉinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova. posljedica ne bi nastupila. Binding smatra da uĉinilac kriviĉnog djela ne vrijeĊa sam propis. Prema drugom shvatanju. Prema zakonima fizike. bilo da je u pitanju radnja trećeg lica. u situacijama kada se izmeĊu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova nastupanja posljedice. kod neĉinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu. Drugim rijeĉima. Prema prvom shvatanju. 46 WWW. neradnja. jer kauzalitet kao kategorija fiziĉkog svijeta pretpostavlja aktivno ĉinjenje. upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. tj. Primjer: osoba A je tjelesno povrijeĊena od strane osobe B. Radi se zapravo o hipotetskom kauzalitetu koji znaĉi da mora postojati izvjesnost ili vjerovatnoća koja se graniĉi sa izvjesnošću da posljedica ne bi uopće nastupila.BH-PRAVNICI. Kod uzroĉnosti u kriviĉnom pravu moţe da doĊe do prekida uzroĉne veze. To u stvari znaĉi da uzroĉna veza izmeĊu neĉinjenja i posljedice postoji u sluĉaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta. U takvim sluĉajevima uĉinilac moţe biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat njegove radnje i koja je nastupila prije prekida uzroĉne veze. protivpravnost se ne sastoji u protivnosti kriviĉnopravnom propisu u kome je dat opis kriviĉnog djela i predviĊena kazna. kaţe se da je neĉinjenje uĉinioca uzroĉno – kauzalno povezano sa posljedicom u sluĉaju kad bi njegovo aktivno ĉinjenje prema zamišljenoj rekonstrukciji odigranog toka stvari sprijeĉilo nastupanje posljedice. već se moţe ponuditi samo visok stepen vjerovatnosti. elementarni dogaĊaj ili viša sila. a koja je bila propuštena objektivno sa stajališta kauzaliteta ne predstavlja ništa. Na putu za bolnicu osobu A presretne i ubije osoba C. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom ne moţe dati apsolutni dokaz realnosti dogaĊaja. Uzroĉnost kod kriviĉnih djela neĉinjenja U teoriji kriviĉnog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroĉnost je upravo pitanje kauzaliteta kod kriviĉnih djela neĉinjenja. a ne i za dalje posljedice koje su nastupile poslije prekida uzroĉne veze. gdje posljedica koja je predviĊena u zakonskom biću djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju uĉinioca koji je bio duţan da to sprijeĉi. ako se neĉinjenje shvata kao objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti. Uzroĉnost se posebno osporava kada su u pitanju neprava kriviĉna djela neĉinjenja. U realnom objektivnom svijetu radnja koja se oĉekivala. naravno ukoliko je kriv za tu posljedicu.BH-PRAVNICI. jer je nije sprijeĉio. PROTIVPRAVNOST DJELA Shvatanja o protivpravnosti Prema Bindingu. ontološi realitet a ne misaona veza. Da je takav uĉinilac zahvatio kauzalni tok. Moţe se reći da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u 2 grupe.WWW. lišava ţivota drugog. odnosno uzroĉnosti koja ima prirodu svrsishodnosti. ne moţe se reći da je nešto uĉinjeno neĉinjenjem.

Odnos protivpravnosti i odreĊenosti djela u zakonu.COM .imperativna ili preceptivna norma). Permisivne norme su norme koje izuzetno ĉine dozvoljenim ponašanje koje je inaĉe protivpravno.COM već normu sadrţanu u propisu. OdreĊenost djela u zakonu vezana je samo za jedan odreĊeni zakon. Prihvaćeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje odreĊeno ponašanje (tzv. Odluĉno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava odreĊenu radnju. kod manjeg broja kriviĉnih djela. Kao osnov iskljuĉenja protivpravnosti u literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak povrijeĊenog. Bindingovo mišljenje odbaĉeno je od većine teoretiĉara. treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu. ODREĐENOST KRIVIĈNOG DJELA U ZAKONU 47 WWW. a materijalna protivpravnost u obliku napada na izvjesnu individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave. Irelevantno je da li se osnov za iskljuĉenje protivpravnosti nalazi u propisima kriviĉnog. norme su pravila koja nareĊuju šta se mora ili šta se ne smije ĉiniti. Osnovi iskljuĉenja protivpravnosti Protivpravnost je zaseban element kriviĉnog djela. s tim što se po Ţivanoviću formalna protivpravnost javlja u obliku napada na izvjesno kriviĉnoravno dobro. ali postoje neke ĉinjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno dozvoljeno jer u konkretnom sluĉaju postoji permisivna (dozvoljavajuća) norma. norma za kriviĉno djelo ubistva glasila bi “ne ubij”. Protivpravnost kao obiljeţje nekih kriviĉnih djela Kod većine kriviĉnih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru redovno protivpravna (npr. MeĊutim. niti se u kriviĉnom postupku mora utvrĊivati njihova protivpravnost ukoliko se ne bi pojavila sumnja da u konkretnom sluĉaju postoji osnov za iskljuĉenje protivpravnosti. Sadrţaj norme dobiva se preobraćanjem dispozicije kriviĉnopravnog propisa u imperativni oblik. Ova razlika znaĉajna je i sa stanovišta krivnje.ubistvo neprijatelja za vrijeme rata). pa se protivpravnost ogleda u nepoštivanju normi. stavljajući zahtjev da se u kriviĉnom postupku mora u svakom konkretnom sluĉaju utvrĊivati da li je uĉinjeno djelo i protivpravno. Dakle. uz osnovni prigovor da nije taĉna tvrdnja kako uĉinilac kriviĉnog djela radi saglasno odgovarajućem kriviĉnopravnom propisu.prohibitivna norma) ili koja nareĊuje odreĊeno ponašanje (tzv. Svako protivpravno djelo nije istovremeno i kriviĉno djelo (npr.BH-PRAVNICI. Protivpravnost i odreĊenost djela u zakonu poklapaju se samo u sluĉajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u kriviĉnopravnom propisu. O sluĉajevima iskljuĉenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja kriviĉnog djela predviĊenog u zakonu.neplaćanje duga). Protivpravnost znaĉi protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu.lišavanje ţivota). kriviĉni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o protivpravnosti (npr. jer se za umišljaj uĉinioca kriviĉnog djela sa elementom “protivpravnosti” zahtijeva i utvrĊivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan protivpravnosti svog postupanja. Npr.WWW. Radnje izvršene u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu protivpravne (npr.BH-PRAVNICI. Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti. Formalno je protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. Materijalno je protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno drţanje). lišavanje slobode). graĊanskog prava ili nekoj drugoj grani prava. Prema Listu. odvojen od odreĊenosti djela u zakonu. Sliĉno mišljenje je i kod Ţivanovića. Zato se protivpravnost ne treba izriĉito ni spominjati u opisu kriviĉnog djela.

Obiljeţja osnovnog bića kriviĉnog djela su prava (bitna) obiljeţja. Posebna radnja i posebna posljedica. kojima se jedno kriviĉno djelo razlikuje od drugog. Mjesto na kome je izvršena – npr. odnosno okolnostima. BIĆE KRIVIĈNOG DJELA I ELEMENTI BIĆA KRIVIĈNOG DJELA Pojam bića kriviĉnog djela Pod bićem kriviĉnog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog kriviĉnog djela. Naĉin izvršenja radnje – npr obiĉna kraĊa razlikuje se od teške kraĊe po naĉinu izvršenja.biće jednog kriviĉnog djela.”sluţbeno lice”. mora biti u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo.kvalifikovana kriviĉna djela). Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe postojati samo u vrijeme oruţanog sukoba. 2. tj. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr. “vojna osoba” i sl. 2. 3. liĉni odnos i okolnosti uĉinioca – npr. a ne svih kriviĉnih djela. kao i za odgovornost sauĉesnika. onda ih nazivamo privilegujućim ili ublaţavajućim obiljeţjima. Kvalifikatorne i privilegujuće okolnosti kao dopunski elementi U okviru elemenata bića kriviĉnog djela. Posebni elementi kriviĉnog djela nazivaju se još i obiljeţjima kriviĉnog djela. TuĊa pokretna stvar. odnosno okolnostima. Elementi subjektivnog karaktera U ove elemente spada odreĊena namjera. PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIĈNIH DJELA 48 WWW.BH-PRAVNICI. Npr. Biće kriviĉnog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente. Elementi objektivnog karaktera Elementi objektivnog karaktera su: 1. Ako se odreĊuju lakši oblici (tzv. OdreĊenost kriviĉnog djela u zakonu ĉesto se naziva formalni ili zakonski element kriviĉnog djela.COM . “ljekar”.COM Da bi neko protivpravno djelo bilo kriviĉno djelo. 4.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne povrede potrebno je da je povreda nanesena oruţjem. dok su ova druga dopunska obiljeţja. Liĉno svojstvo. KD povreda drţavne granice moţe biti izvršeno samo na granici. opasnim oruĊem ili sredstvom podobnim da se teško povrijedi. 5. 3. pod bićem se podrazumijeva samo tzv. Ovo razlikovanje znaĉajno je za utvrĊivanje krivnje. Prema tome. Oduzimanje. koja mora postojati kod uĉinioca kriviĉnog djela u vrijeme njegovog izvršenja i odreĊena pobuda za izvršenje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.posebno biće.privilegirana kriviĉna djela). onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima. treba razlikovati elemente osnovnog bića kriviĉnog djela i elemente na osnovu kojih zakon odreĊuje posebne oblike (teţe i lakše) odreĊenog osnovnog kriviĉnog djela. biće kriviĉnog djela kraĊe sastavljeno je od posebnih elemenata: 1. 6. Unošenje odreĊenosti djela u zakonu znaĉi prihvatanje principa legaliteta u kriviĉnom pravu koji se redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege. Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreĊuju teţi oblici kriviĉnih djela (tzv.WWW.

pokušaju i sauĉesništvu. ĉast i ugled itd). a zatim ostale elemente bića kriviĉnog djela. Jednom radnjom moţe se izvršiti više kriviĉnih djela (idealni st icaj).kod kraĊe objekat radnje je pokretna stvar. zdravlje.objekta radnje. znaĉajno je za postojanje pokušaja kriviĉnog djela. ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji. mada isti elementi postoje u više kriviĉnopravnih odredbi. OBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam objekta kriviĉnog djela Objektom kriviĉnog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno kriviĉno djelo. Pokušaj će postojati samo ako je radnja izvršenja zapoĉeta na objektu radnje 49 WWW. Zaštitni objekat moţe biti opći i grupni.COM .prividnog sticaja.COM Odredbe zakona kojima se predviĊaju kriviĉna djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i sankciju. Tako se javljaju mišljenja da je objekat kriviĉnog djela: pravno zaštićeni interes. Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreĊuje kriviĉno djelo. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreĊena i da se ona izvodi iz općih instituta kriviĉnog prava. te je zbog toga ĉesto potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ.BH-PRAVNICI. te objektivno pravo. Na kraju. prvenstveno treba analizirati radnju izvršenja i posljedicu. tj. najĉešće logiĉkim tumaĉenjem. tj. U pojedinim kriviĉnim djelima objekat radnje je izriĉito naveden (npr. Ovako shvaćen objekat naziva se i predmet kriviĉnog djela. Postoje razliĉita mišljenja o objektu kriviĉnog djela. a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla kriviĉnopravne odredbe. imajući u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u sluĉajevima kad je to zakonom predviĊeno. Pritom posebno treba voditi raĉuna o sluĉajevima tzv.instituta o pripremnim radnjama. Pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebno treba voditi raĉuna o tome sa kojim oblikom vinosti je pojedino kriviĉno djelo uĉinjeno. pravno dobro. kada u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja krivičnih djela. Sankcija je dio odredbe kojim se odreĊuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izreći uĉiniocu. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi kriviĉnog djela. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po pravilu predstavljaju elemente vinosti uĉinioca. Grupni zaštitni objekat je objekat pojedine grupe kriviĉnih djela (npr. Opći zaštitni objekat je pojedinac. pa je objekat kriviĉnog djela zapravo zaštitni objekat. kod ubistva je to ĉovjek koji se lišava ţivota itd). Posebni problemi javljaju se u vezi kriviĉnih djela u kojima se pripremne radnje. Opći objekat je zajedniĉki za sva kriviĉna djela. Radnja kriviĉn og djela uvijek je odreĊena u dispoziciji. subjektivno pravo.BH-PRAVNICI.WWW. UtvrĊivanje predmeta kriviĉnog djela. Pritom je znaĉajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za postojanje kriviĉnog djela. Pojam objekta kriviĉnog djela proizilazi iz zaštitne funkcije kriviĉnog prava. graĊanin i društvena zajednica u cjelini. Objekat radnje kriviĉnog djela Objekat radnje kriviĉnog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat bio povrijeĊen ili ugroţen. pokušaj ili pojedini oblici sauĉesništva inkriminišu kao samostalna kriviĉna djela. Pošto se utvrdi radnja i posljedica.ţivot i tijelo.

zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma. u literaturi se spominju još: upotreba sile ili prijetnje i pristanak povrijeĊenog na povredu. Saizvršioci. Ako se neko pri izvršenju kriviĉnog djela “posluţi” licem koje nije ostvarilo objektivne elemente kriviĉnog djela. 2. Opći osnovi za iskljuĉenje postojanja KD u našem kriviĉnom zakonodavstvu su djelo malog znaĉaja. osoba A nagovori osobu B koja je neuraĉunljiva. postoje argumenti protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti kriviĉnih djela.samo ĉovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (ĉinjenje ili propuštanje). nuţna odbrana i krajnja nuţda. subjekat moţe biti uĉinilac svršenog ili pokušanog kriv iĉnog djela. . elektriĉna energija i sl). podstrekaĉi i pomagaĉi nazivaju se sauĉesnici. Osim navedenih.BH-PRAVNICI. MeĊutim. Svim tim sluĉajevima zajedniĉko je to što formalno postoje sva zakonom odreĊena obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Objekat radnje kriviĉnog djela treba strogo razlikovati od objekta kriviĉnog djela. Oni su uglavnom slijedeći: . a da se u tim sluĉajevima iz odreĊenih razloga iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. potrebno je još i da ima odreĊeni uzrast. saizvršilac. te se ona mora smatrati izvršiocem. S obzirom na stadijume u izvršenju kriviĉnog djela. Izvršiocem kriviĉnog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim silama (vatra. da nanese povredu osobi C.BH-PRAVNICI. te prema tome ne moţe biti vino. DJELO MALOG ZNAĈAJA 50 WWW. Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. tj. Uĉinioca kriviĉnog djela treba razlikovati od krivca. MeĊutim. subjekat moţe biti izvršilac. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” uĉini kriviĉno djelo: npr. ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C . da je kriviĉno odgovoran. S obzirom na radnju koju je preduzeo. Npr.WWW. U rješavanju ovog pitanja treba razlikovati 2 sluĉaja: 1. Okolnosti usljed kojih ne postoji kriviĉno djelu uprkos postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opći osnovi za iskljuĉenje postojanja kriviĉnog djela.pravno lice nije sposobno za psihiĉke odnose. onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju kriviĉnog djela. a kriviĉno djelo ipak ne postoji.COM kriviĉnog djela. tj. a ne osoba A. onda B nije izvršilac kriviĉnog djela jer njegova radnja nije voljna. SUBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam subjekta kriviĉnog djela Subjekat (uĉinilac) kriviĉnog djela je lice koje je uĉinilo kriviĉno djelo. Da bi bio krivac.kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti liĉna jer bi pogodila sve ĉlanove pravnog lica. . podstrekaĉ ili pomagaĉ. u teoriji postoje razliĉita mišljenja o tome da li je izvršilac kriviĉnog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom. Svaki uĉinilac kriviĉnog djela nije istovremeno i krivac. U takvom sluĉaju osoba B je voljno preduze la radnju izvršenja. pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja kriviĉnog djela. da je uraĉunljiv i vin. OPĆI OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA Savremeno kriviĉno pravo poznaje sluĉajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje kriviĉnog djela.COM .

predstavlja ĉinjeniĉni vrijednosni sud o konkretnom ponašanju uĉinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela. zbog načina izvršenja djela. Uslovi za postojanje djela malog znaĉaja Iz zakonske definicije djela malog znaĉaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje. sud se ne opterećuje sitnicama. uĉinjeno djelo nije kriviĉno djelo. Osim toga. Drugim rijeĉima. mada formalno sadrţi sva obiljeţja kriviĉnog djela.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo malog značaja. To drugim rijeĉima znaĉi da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i pravnim normama. Ako je nivo te povrede neznatan.BH-PRAVNICI. Institut djela malog znaĉaja ima znaĉaj općeg osnova iskljuĉenja protivpravnosti. konkretno djelo nije kriviĉno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja. Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaĉaja ili ne. prolazi bez ikakve društvene osude. već u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etiĉki princip.COM Pojam djela malog znaĉaja Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma kriviĉnog djela. Iskljuĉenjem takvih kriviĉnih djela iz kriviĉnog prava. U ocjeni da li je jedno djelo malog znaĉaja ne primjenjuje se individualistiĉki princip. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena krivične odgovornosti izvršioca. Primjenu ovog instituta potrebno je ograniĉiti na stvarno najlakše sluĉajeve. Tako je sada odredbom ĉl.WWW. te u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaĉaja. Ovo upućuje na potrebu krajnje restriktivnog pristupa i velikog opreza u primjeni ovog instituta. Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaĉaja je u tome što se sudskom odlukom oslobaĊa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo. ne sagledava se od strane poĉinioca ili onoga prema kome je djelo poĉinjeno. smatra se da taj put nije pravilan s obzirom da omogućava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa ovlaštenih za gonjenje. U suprotnom. a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne tretiraju se kao delikventi. Institut djela malog znaĉaja je logiĉki izraz stava prema kome da bi postojalo kriviĉno djelo mora se dostići odreĊeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. a to su: naĉin izvršenja djela. pitanje kriviĉnog djela je pitanje materijalnog kriviĉnog prava.one koji su prema svom znaĉaju takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela predstavljalo njegovo šikaniranje. postiţe se dvostruka korist: prije svega. moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja tog djela. Mada se u većini stranih zakonodavstava sluĉajevi koji bi odgovarali djelu malog znaĉaja rješavaju na naĉin da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje kriviĉnog postupka ne podnosi tuţbu.COM .BH-PRAVNICI. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviĉne odgovornosti 51 WWW. ali koje nema znaĉaj kriviĉnog djela s obzirom na naĉin njegovog izvršenja. zbog ĉega ne dolazi u obzir da se in abstracto takvim ocijeni bilo koje kriviĉno djelo predviĊeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom zakona. koji se po zakonskim uslovima primjenjuje na sva kriviĉna djela. predstavlja djelo malog značaja. napušten je i pojam neznatne društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg kriviĉnog zakonodavstva iskljuĉivao postojanje kriviĉnog djela. iako sadrži obilježja k rivičnog djela određena zakonom. tj. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena kriviĉne odgovornosti uĉinioca. što znaĉi da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naĉela oportuniteta i negonjenja. Djelo malog znaĉaja je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim sitnicama). Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaĉaja. tj. predviĊeno je da nije krivično djelo ono djelo koje. a ne pitanje kriviĉnog postupka. ocjena o malom znaĉaju djela je faktiĉko pitanje (questio facti).

Naĉin izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik. intenzitet djelovanja. mada svako kriviĉno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u ugroţavanju nekog dobra ili vrijednosti. Sva savremena zakonodavstva poznaju institut nuţne odbrane. nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. interes ili vrijednost. posljedica treba biti neznatna. U teoriji je prvenstveno sporno koji su to osnovi. 52 WWW. propisujući razliĉite uslove za njegovo postojanje. Institut nuţne odbrane u poĉetku se razmatrao samo u vezi sa kriviĉnim djelom ubistva. što predstavlja faktiĉko pitanje koje se procjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju. sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela. zatim djela ugroţavanja (sa konkretnom i apstraktnom opasnošću). Prema slovu zakona. Prema subjektivnom shvatanju. Prema objektivnom shvatanju. vrijeme. o protivpravnom napadu na neko pravno zaštićeno dobro. Mali stepen kriviĉne odgovornosti – stepen kriviĉne odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg zakon ima u vidu kao tipiĉan za konkretno djelo. Kad se govori o nuţnoj odbrani. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaĉevo dobro (ţivot. (Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaĉaja je jedno kriviĉno djelo treba posluţiti stav zakono davca koji se odraţava u propisanoj kazni. T ako se npr.BH-PRAVNICI.COM izvršioca. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na subjektivna i objektivna. braneći se povrijedi pravo onog ko ga je napao. ili je uopće nema. sadrţaj.COM . Prema smislu zakona. Tako npr. što znaĉi da postoji ali je njen znaĉaj minoran. treba utvrditi da li je štetna posljedica neznatna. ne mogu nikad smatrati djelima malog znaĉaja). Kod instituta djela malog znaĉaja u pitanju je ne bilo koja. NUŢNA ODBRANA Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljuĉenja protivpravnosti iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. kod kriviĉnih djela kod kojih se posljedica sastoji u povredi nekog dobra. treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava. kriviĉna djela ubistva. kao djela malog znaĉaja mogu se javiti formalna kriviĉna djela (djela koja nemaju posljedicu u svom opisu).BH-PRAVNICI. S obzirom na ovaj uslov. za djelo poĉinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga što se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuĊenom (afektivnom) stanju koje iskljuĉuje njegovu uraĉunljivost. tj. za koja su propisane teţe kazne. Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni. koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u nuţnoj odbrani. Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljuĉni osnov postojanja ovog instituta. dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviĉna djela. naĉin izvršenja djela mora biti takav da ponašanje uĉinioca u konkretnom sluĉaju nema ono znaĉenje i onu teţinu kakvo ima tipiĉno postupanje u konkretnom kriviĉnom djelu. ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljuĉiti postojanje kriviĉnog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog stanja već zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomoć koja je neophodna. već štetna posljedica. i o odbrani od tog napada na ta prava. Kao djela malog znaĉaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih bića djela koja su dovela do neznatnih posljedica. Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju prekoraĉenje granica nuţne odbrane.moraju biti ispunjeni da bi bila iskljuĉena protivpravnost uĉinjenog djela. pokušaji kriviĉnih djela jer u tim sluĉajevima ne postoje štetne posljedice djela. razbojništva i sl.WWW.

Postavlja se pitanje. dostojanstvo liĉnosti. Napadaĉ u smislu nuţne odbrane moţe biti samo ĉovjek. strah. tada nema napada u smislu nuţne odbrane. Iz zakonske definic ije proizilazi da odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na napad usmjeren protiv nekog drugog.10 KZ FBiH. Tu se zapravo radi o odreĊenom ograniĉenju prava na nuţnu odbranu. Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno. pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadaĉa. I kod samoodbrane i kod nuţne pomoći potrebno je da na strani napadnutog i onoga ko pruţa nuţnu pomoć bude ispunjen poseban subjektivni uslov.2 istog ĉlana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad i koja je srazmjerna napadu. predviĊen. radi se o tzv. to lice će odgovarati za uĉinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon predviĊa nehatno izvršenje djela). već se eventualno moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde. U principu.putativnoj nužnoj odbrani. Napad mora biti stvaran. a samo izuzetno i propuštanjem. Ukoliko izostaje stvarnost napada. imovinu). Prema odredbi ĉl. Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane. Napad mora biti protivpravan. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštićenog dobra.WWW.COM . U odgovoru na to pitanje moguća su 2 rješenja: a) Ako je lice koje postupa u putativnoj nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost prosjeĉnog ĉovjeka u datim okolnostima) moglo ocijeniti da taj napad nije stvaran. Kljuĉni uslov kod napada je protivpravnost. išĉekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale. u sluĉaju ako neka osoba u nekim posebnim okolnostima (mrak. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna pomoć. 2. Oni se mogu podijeliti na 2 grupe: uslovi napada i uslovi odbrane. To je svijest i volja da se te radnje poduzimaju radi odbrane. Uslovi napada su slijedeći: 1. Putativna nuţna odbrana postoji npr. Nuţna pomoć pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana. jer je u pitanju zloupotreba prava. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog dobra od strane prirodnih sila ili ţivotinja. da li će onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti kriviĉno odgovoran. napad se izvršava ĉinjenjem. Napadom se smatra svaka radnja usmjerena na to da se povrijedi neko dobro. ĉime se naglašava socijalno znaĉenje i funkcija nuţne odbrane. podrazumijeva se da su ta dobra prije svega ţivot. 3. Napad je isto tako protivpravan i onda kad je oĉekivan. pa ĉak i onda kad je napadnuta osoba nekim svojim postupkom svjesno ili nesvjesno sama isprovocirala taj napad. MeĊutim. Neĉinjenje da se preduzme neka duţna ĉinidba moţe predstavljati radnju napada. kad je postojanje nuţne odbrane iskljuĉeno. 5. Dakle treba razlikovati napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju. poseban sluĉaj je kada se radi o isprovociranom napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da se povrijedi napadaĉ ili neko njegovo dobro. Uslovi odbrane su slijedeći: 53 WWW. od onih kod kojih takvo ovlaštenje ne postoji. magla. b) Uĉinilac neće biti kriviĉno odgovoran ako se nalazio u neotklonjivoj zabludi. tjelesni integritet. što znaĉi da ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran. bez ikakvih subjektivnih elemenata vezanih za kriviĉnu odgovornost napadaĉa. sloboda. 4. moral itd. njegovo uĉinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je uĉinjeno da bi odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada. Mada u zakonu ni primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara.BH-PRAVNICI. Izuzetak postoji kad se radi o napadu dresirane ţivotinje.COM tjelesni integritet. jer se tada radi o napadu od strane ĉovjeka koji je usmjerio ţivotinju da napadne.BH-PRAVNICI. već da je to odbrana prava od neprava uopće. Pritom zakonodavac u odredbi st. nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.

tjelesni integritet. odnosno protiv bilo kojeg njegovog dobra.COM . Ako do te povrede ipak doĊe. jer bi se to protivilo socijalnom smislu nuţne odbrane. zaštitnih ureĊaja. Srazmjernost kao uslov uvijek se mora procjenjivati primjenom socijalno-etiĉkog principa sa strane onog ko se brani. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane. Istovremenost postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljuĉenja nekih preventivnih. Pritom se ne traţi da napadnuti ţrtvuje neke svoje interese. To znaĉi da je kod njega postojala i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani. Kriviĉnopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Kljuĉni uslov na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. Istovremenost postoji od trenutka kad napad neposredno predstoji i sve dok napad traje. Srazmjernost znači da mora postojati određena srazmjera s jedne strane između napada i odbrane. zakonodavac je ujedno odredio i njene granice. Takav primjer je kada jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trĉi prema napadnutom. pa ukoliko bi iza toga došlo do povrede napadaĉa. kada to ulazi u nuţnu odbranu. ona se moţe sagledavati u kontekstu krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad su u pitanju dobra trećih osoba koja je napadaĉ koristio pri napadu. U sluĉaju prekoraĉenja granica nuţne odbrane. U takvim i sliĉnim sluĉajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana. to bi predstavljalo kriviĉno djelo. je srazmjernost izmeĊu napada i odbrane. Poseban uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane. Odbrana ne bi bila opravdana kad je napadnuto dobro uistinu male vrijednosti. To je novi uslov. kad je neko lišio ţivota ĉovjeka zbog toga što je ukrao hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali ĉaše u njegovom lokalu i sl. Tako npr. a s druge strane u pogledu vrijednosti dobra koje se napada i onog koje se povređuje u odbijanju napada. neovisno što se napad nije mogao drugaĉije odbiti. tj. Neophodno potrebna odbrana znaĉi da ona i po vrsti i po intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera. 2. za postojanje nuţne odbrane bitan je jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. imovina itd). koji je u zakonu izriĉito naglašen.odbijanje napada usmjereno je protiv napadaĉa. To je istovremeno i najteţe pitanje za sudsku praksu. Istovremenost se meĊutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih budućih napada. Odbanom se ne smiju povrijediti dobra treće osobe. 4. Zbog stanja u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada. bez obzira koje napadaĉevo dobro je povrijeĊeno (ţivot.WWW.COM 1. Nakon toga se smatra da je napad prestao. To je takoĊer faktiĉko pitanje koje se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane. Odbrana mora biti istovremena sa napadom. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta uĉinaka tih ureĊaja po napadaĉa. uĉinilac 1 Vidi u Klaićevom rječniku 54 WWW. Napad neposredno predstoji kad se objektivno gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe oĉekivati napad. tada se uzima da se uĉinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviĉna odgovornost se tada ocjenjuje). kod kraĊe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi pritežanje1 ukradene stvari. Odbrana.BH-PRAVNICI. 3. Kada je u pitanju zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti. zbog toga što on ima pravo na nuţnu odbranu. ni da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomoć. ali ona ne smije dostići stepen oĉigledne nesrazmjere. vezan za uslov njene neophodnosti. pri ĉemu se odbranom nanosi povreda koja ugroţava dobro mnogo veće vrijednosti. Kod nekih kriviĉnih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim napadom. Tako npr. Uslov istovremenosti spada u red faktiĉkih pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog sluĉaja. a ne u nekom drugom cilju.

a ako je do prekoračenja došlo zbog razdraženosti ili straha izazvanog napadom. Institutima krajnje nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za kaţnjavanje onog lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da. S druge strane. spasavajući neko svoje ili tuĊe dobro kome prijeti opasnost. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces. dok se kod krajnje nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj. pa je zbog toga vrlo osjetljivo odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati. tuĊeg dobra. tj. Ĉinjenica što se tu na izvjestan naĉin radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa pojedincem koji se nalazi u opasnosti. ţrtvuje neko tuĊe dobro pri ĉemu ĉin spasavanja predstavlja ostvarenje nekog zakonskog bića kriviĉnog djela.COM odgovara za djelo koje je uĉinio u prekoraĉenju. KRAJNJA NUŢDA Krajnja nuţda je treći opći zakonski osnov koji iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Kada je u pitanju kriviĉna odgovornost za prekoraĉenje nuţne odbrane. uzimajući u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenički afekti – srdţba. Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraĉenje granica nuţne odbrane predviĊa samo mogućnost blaţeg kaţnjavanja. uĉinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni uslovi za kriviĉnu odgovornost. Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde. radi se o putativnoj nuţnoj odbrani. prepast. kao patološki efekti mogu d ovesti i do neuraĉunljivosti. sud moţe uĉiniocu u prekoraĉenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. odnosno po odreĊenim uslovima opravdati zahvate u tuĊa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo ţrtvovanjem drugog. takvo djelo uvijek znaĉi upad u zaštićenu sferu drugog.COM . Djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nikad nije antisocijalno.BH-PRAVNICI. ali samo u odnosu na njen intenzitet. a na osnovu odredbe ĉlana 43 st. 55 WWW.koje se spasava i onog koje se ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraĉenje opći. Zbog toga je takvo prekoraĉenje opći. kao i svako drugo kriviĉno djelo. oĉaj).BH-PRAVNICI. moralne i pra vne strane situacija mnogo sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana. tuga. a kriviĉna odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi. upućuje na to da je sa sociološke. U drugoj varijanti. s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo. fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. Afektivna stanja kao što su nenormalno snaţna ljutnja ili bijes. može se i osloboditi od kazne. pravo mora dopustiti. kada bi bila iskljuĉena kriviĉna odgovornost uĉinioca. Zakonodavac u ĉl. zakonodavac predviĊa i mogućnost blaţeg postupanja prema takvom uĉiniocu kriviĉnog djela. To znaĉi da ako je u prekoraĉenju granica nuţne odbrane došlo do kriviĉnog djela.10 st. Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuĊeg dobra. uzimajući u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno. ali pod okolnostima koje te okolnosti ĉine socijalno opravdanim. To znaĉi da je djelo u prekoraĉenju granica nuţne odbrane kriviĉno djelo. bijes. u principu vaţe pravila o kriviĉnoj odgovornosti. I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za neko dobro. Tu postoji kriviĉno djelo. povredu njegove autonomije. zakonodavac predviĊa i mogućnost oslobaĊanja od kazne.3 navodi da se učinitelj koji prekorači granicu nužne odbrane može blaže kazniti. U takvom sluĉaju. što znaĉi da je napadnuti premašio granice nuţne odbrane. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane (dakle kriviĉno djelo) moţe biti uĉinjeno sa umišljajem ili iz nehata. Ako je to djelo uĉinjeno u zabludi u pogledu napada.2. fakultativni zakonski osnov za oslobaĊanje od kazne. Radi se o izboru izmeĊu 2 zla i to izboru u stanju nuţde.WWW. uzrujanost i astenički afekti – strah. MeĊutim. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u konfliktnim situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota.

amoralni. npr.BH-PRAVNICI. pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaĉni ishod kolizije dva jednaka interesa. Smatra se naime. postoje razliĉiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje. Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr. radi se o koliziji izmeĊu dobara manje i veće vrijednosti. od kojih je u opasnosti interes veće ili jednake vrijednosti. društvo nema razloga da zabrani. asocijalni itd. Objektivna teorija uzima da djelo koje je poĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. gdje priroda stvari upućuje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje vrijednosti da bi se spasilo dobro veće vrijednosti.2 brodolomnika su na splavu na kome ima mjesta samo za jednog. neshvatljivi.COM Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaĉaju i po svom karakteru: 1. ali se uĉinilac ne treba kazniti. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuĊe materijalno dobro. dvojica su zaklali trećeg. To djelo nije protivpravno zbog toga što pri postojanju dva razliĉita interesa. Kada se radi o dobrima nejednake vrijednosti. To posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti. Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju nuţdu.”sluĉaj minjon” ili “karnadesova daska”. Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Kada neko treće lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara drugog. da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava.WWW. u takvim situacijama uzima se da djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. Jedan brodolomnik odgurne drugog. U takvim situacijama naĉelo praviĉnosti i opći društveni interes upućuju na to da ih treba jednako štititi. napili se njegove krvi i na taj naĉin ostali ţivi. npr. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuĊi ţivot: npr. Poznat je tzv. Postoje razliĉita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja.radi gašenja poţara prevrne se tuĊi automobil koji se nalazi iznad hidranta. situacija je mnogo sloţenija. uzima se da se u takvim situacijama uĉinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive psihiĉke prinude kojoj on ne moţe da se odupre.11 st. ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da će ga ubiti. Razlozi praviĉnosti i opći društveni interes opravdavaju ţrtvovanje manjeg za veće dobro. otvara sef i predaje mu tuĊi novac. 3. neprihvatljivi. ne postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog ĉega se u takvim sluĉajevima iskljuĉuje protivpravnost.BH-PRAVNICI. gdje su se nakon brodoloma na ĉamcu za spasavanje našla 3 mornara. 4. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuĊe materijalno dobro.jedno lice ubija neĉijeg psa koji je napao tuĊe dijete. MeĊutim. 2 ljudska ţivota. pa preko nedostatka tog elementa iskljuĉuje se i postojanje kriviĉnog djela. Drugi smatraju da uĉinioca ne treba kazniti jer se nalazi u neuraĉunljivom stanju. 56 WWW. U odredbi ĉl. Osim toga što ne postoji opasnost za društveni interes u cjelini. Prema jednim. Ostavši dugo bez vode. npr. zbog ĉega takvog uĉinioca ni ne treba kazniti. da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju ili djelatnost kojom se ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti.za vrijeme oluje. što praktiĉno znaĉi da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama. Mada u teoriji postoji opća saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u krajnjoj nuţdi. nerazumljivi. 2. kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuĊi skupocjeni teret sa broda. Treći smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja koji potire strah od eventualne kazne za uĉinjeno djelo.COM . mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa motivima kao unutarnjim pokretaĉima koji se ne bi mogli oznaĉiti kao negativni. ĉime uništava njegov ţivot da bi spasio svoj.

s tim da zakonodavac pravi odreĊenu razliku u pogledu kaţnjavanja kad je u pitanju izazivanje opasnosti iz nehata.WWW. lahko uoĉljivo i lahko prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeĉnog ĉovjeka. pa spasavajući svoja pravna dobra (ţivot. tj. 4. U sluĉaju da je uĉinilac pogrešno smatrao da postoji opasnost. poţar. To uĉinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi. Prema toj definiciji. imovina itd). zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde.BH-PRAVNICI. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. što znaĉi da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice koje je svojom krivnjom skrivilo opasnost. naš kriviĉni zakon u zaštiti dobara predviĊa da krajnja nuţda postoji u sluĉaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi. 57 WWW. zdravlje. na povrede tjelesnog integriteta. tako i iz nehata. 3. kada se radi o nuţnoj odbrani.COM U odredbi ĉl. Razlika postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti.stvarna zabluda u širem smislu). imovinu) povrijedi tuĊa pravna dobra.COM . To podrazumijeva da se moraju paţljivo procjenjivati sve okolnosti konkretnog sluĉaja i u svakom sluĉaju donositi sud o tome da li se radilo o stanju nuţde. Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov iskljuĉenja kriviĉnog djela vrijedi ako je uĉinjeno zlo manje od zla koje je prijetilo (npr. Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Opasnost mora biti stvarna.2. tada će postojati putativna krajnja nužda. Opasnost mora biti istovremena. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako sa umišljajem. Opasnost mora biti neskrivljena. To znaĉi da će djelo u krajnjoj nuţdi biti kriviĉno djelo. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot. 5. a ne prava krajnja nuţda. tjelesni integritet. kad se radi spasavanja imovine ţrtvuju ljudski ţivoti. nema krajnje nuţde ako je uĉinjeno zlo veće od onog koje je otklonjeno. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti. onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etiĉki princip na strani toga da se zaštiti dobro veće vrijednosti i onda kad to podrazumijeva apsolutno ţrtvovanje dobara manje vrijednosti. Ako se radi o dobrima razliĉite vrijednosti. MeĊutim. što znaĉi da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane. 2. ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde. 2. Opasnost moţe da bude izazvana od strane ĉovjeka (uraĉunljivog ili neuraĉunljivog). kad ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje. Stvarnost podrazumijeva objektivno. s tim da se uĉinilac u pogledu odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja opasnosti (tzv. poplava itd). fiziĉko. što podrazumijeva utvrĊivanje da je uĉinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj naĉin ili onim sredstvima kako je on to uĉinio u konkretnom sluĉaju.11 st.dok nije prestala. Opasnost koja je prestala ili tek buduća. tjelesni integritet. ţivotinja ili prirodnih sila (zemljotres. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeća aktuelna opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim povredom dobara drugih lica. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. Kada je u pitanju opasnost o d ţivotinje. Ovdje se radi o stanju nuţde. MeĊutim. npr. tj. krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti.BH-PRAVNICI. na imovinu itd.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine). u obzir dolaze svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od dresirane ţivotinje. pa će se s obzirom na to procjenjivati i njegova odgovornost za uĉinjeno kriviĉno djelo. Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za postojanje opasnosti.

MeĊutim. Ukoliko uĉinilac povrijedi taj uslov. sila i prijetnja su od znaĉaja i za naše kriviĉno pravo. ĉuvari objekata. S druge strane. U tom smislu zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1.4. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fiziĉka ili mehaniĉka. a 58 WWW. tada postoji kriviĉno djelo za koje se odgovara po općim propisima.3 ipak predviĊa lakše kaţnjavanje takvog uĉinioca. U ovom sluĉaju. sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora (policajci.11 st. mornari. SILA I PRIJETNJA Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljuĉenje kaţnjivosti u sluĉaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuĊeno na izvršenje djela. Znaĉi da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt. To znaĉi da je prekoraĉenje granica krajnje nuţde drugi. ali samo pod uslovom da se utvrdi kako je do prekoraĉenja došlo pod osobito olakšavajućim okolnostima. lijeĉnici i drugo zdravstveno osoblje. uzimajući u obzir posebno unutrašnje psihiĉko stanje onog ko otklanja opasnost u smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje nuţde. naš kriviĉni zakon ne sadrţi takvu izriĉitu zakonsku odredbu u općem dijelu. Krajna nuţda iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima je fakultativni osnov za oslobaĊanje od kazne. 2. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde Granice krajnje nuţde praktiĉno su postavljene uslovom da uĉinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. dostojanstva liĉnosti i morala. Za sluĉajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviĊa mogućnost blaţeg kaţnjavanja. U pogledu ocjene da li zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti.BH-PRAVNICI. Zakonodavac meĊutim ipak izdvaja skrivljenost opasnosti kad je ona uĉinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog uĉinioca. opći fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. ne postoji krajnja nužda u slučaju da je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti. jer su sila i prijetnja elementi mnogih kriviĉnih djela (protiv imovine. ima se u vidu i psihiĉko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u onim sluĉajevima kada su u pitanju veoma vrijedna dobra. 1. MeĊutim. Tu je u pitanju jedna posebna duţnost koaj je postojala prije djela i koja povećava granicu ţrtvovanja. To praktiĉno znaĉi da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi opasnosti ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko kriviĉno djelo. što znaĉi da je uĉinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata.COM . 2.11 st. te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati samoţrtvovanje do uništenja. u pitanju je drugi. Prema odredbi ĉl. Prema tome.BH-PRAVNICI. Ona je redovno usmjerena na savladavanje stvarnog i oĉekivanog otpora. Ne postoji uvijek i po svaku cijenu duţnost izlaganja opasnosti. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. kao što je ljudski ţivot.COM U takvim sluĉajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštićenom objektu.WWW. Da takvog uĉinioca blaţe kazni. ţivota i tijela itd). Sila Sila je upotreba snage prema odreĊenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreĊenu radnju (ĉinjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neĉinjenje). opći fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. sila i prijetnja imaju opći znaĉaj u našem kriviĉnom pravu jer je u nekim situacijama iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje. Naš KZ u odredbi ĉl. MeĊu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena. braka i porodice. vatrogasci itd). Takva duţnost moţe slijediti iz zakona. 3. U izvjesnim sluĉajevima sud moţe uĉinioca i osloboditi od kazne.

Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upućena nalazi se pred alternativom.COM . Za razliku od prijetnje. Apsolutna ili neodoljiva sila znaĉi da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili. pa se na taj naĉin djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. Zlo koje se predoĉava kod prijetnje po svojoj prirodi i intenzitetu mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na ĉinjenje ili neĉinjenje.BH-PRAVNICI. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba donijeti odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreĊenu ĉinidbu ili ne preduzme duţnu ĉinidbu. prijetnja je verbalni ĉin koji predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoĉava neko zlo koje je podobno da kod lica kome se prijeti utiĉe na donošenje odluke. Razlika izmeĊu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo već realizira. tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke. Prijetnja Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fiziĉke ili mehaniĉke snage. ali je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fiziĉke. kao i u sluĉaju ako je lice bilo potpuno lišeno mogućnosti da već ranije donesenu odluku realizira. Zajedniĉko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiĉe nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Ta izjava moţe biti usmena ili pismena. Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upućuje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira. pritom praveći razliku izmeĊu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani. to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica. niti da li objektivno postoji mogućnost da se ona realizira.136 st. Sila moţe biti apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva. Ta sila moţe biti neposredna i posredna. pri ĉemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi konkretne situacije i subjektivno stanje uĉinioca i njegova mogućnost da se toj sili suprotstavi. To znaĉi da to lice moţe da odluĉuje.WWW. Za prijetnju takoĊer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice kojem se prijeti ili na neko treće lice. u smislu da uĉini odreĊenu radnju. a pod uticajem lica koje prijeti. Bitno je da ono lice kojem se prijeti upućenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao moguću u smislu njene realizacije. Posredna je u sluĉaju kada se ne preduzima prema tom licu. ali je usljed dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuĊena. opomena takoĊer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice upozorava da će ga snaći neko zlo ako ne preduzme odreĊenu radnju. Kad su u pitanju treća lica. već prema nekom trećem licu ili prema odreĊenim stvarima. Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i prijetnje ne predviĊaju kao opće institute kriviĉnog prava. s druge strane postoje i zakonodavstva koja ih izriĉito predviĊaju kao razloge ili osnove iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela.12 KZ FBiH. U takvim situacijama nebitno je da li će zlo kojim se prijeti biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili će ono biti naneseno od nekog trećeg lica.COM prema odredbi ĉl. Postavlja se pitanje općeg kriviĉnopravnog znaĉaja sile i prijetnje. Konkluzivna sila postoji u sluĉaju kada prisiljeni nije lišen mogućnosti da donese odluku. odnosno da ne preduzme duţnu radnju ili da se saglasi sa zlom koje mu se predoĉava. Primjena sile procjenjuje se u svakom konkretnom sluĉaju. pri ĉemu lice koje upozorava redovno nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoĉava.BH-PRAVNICI. a moţe biti uĉinjena i konkludentnim radnjama. kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujućih sredstava sa ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor. U tom smislu moţe se reći da upotreba sile i prijetnje u kriviĉnom pravu spada u red vrlo razliĉito riješenih pitanja od zakonodavstva do zakonodavstva. Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno lišeno mogućnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to ĉinjenje ili neĉinjenje). 59 WWW. vanjske snage. a kod prijetnje se tek predoĉava.

Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. To onda znaĉi da ni takav pojedinac ne moţe sam odluĉivati o kriviĉnopravnoj zaštiti njegovih dobara. tjelesni integritet itd) ne štite samo u interesu pojedinca. što znaĉi da nema mogućnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti. opojnih droga it d. upotreba takve sile iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. već je to lice prisiljeno postupati upravo onako kako je na to prisiljeno. Moţe se raditi o hipnozi. Naĉin i sadrţaj te sile mogu biti razliĉiti i utvrĊivanje tih momenata predstavlja faktiĉko pitanje. u kriviĉnopravnoj teoriji uglavnom postoje 2 mišljenja. gdje je izriĉito reĉeno da nema kaznenog djela kad je poĉinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. Prema drugom shvatanju. već i u interesu društvene zajednice kao cjeline. Navedeno shvatanje ugraĊeno je npr. pri ĉemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje. upotreba apsolutne sile iskljuĉuje krivnju takvog lica u odnosu na radnju. pa je to djelo dozvoljeno. uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskivljenu opasnost”. U tim situacijama primjena konkluzivne sile i prijetnje iskljuĉuju protivpravnost postupanja drugog lica.COM . krajnja nuţda itd). ali postoje primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naĉin u općim odredbama zakona reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. pa samim tim ni kriviĉnog djela. takvo postupanje moţe biti u skladu sa pravom. Najĉešće se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje nuţde. konkluzivna sila (zlo koje se već primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u izgled)se smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane. ali je odluka koja se donosi iznuĊena.BH-PRAVNICI. što znaĉi da ta sila predstavlja osnov koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela (nuţna odbrana. Naš zakon ne sadrţi izriĉito takvo rješenje. Drugim rijeĉima. Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela i to zbog toga što nedostaje postojanje voljne radnje. Osnovni nedostatak takvog opravdanja je u tome što se odreĊena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot. ubrizgavanju nekih hemijskih preparata. Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeĊenog na povredu.COM Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila). KZ RH u odredbi o konkluzivnoj sili i prijetnji kaţe: “Ako je poĉinitelj poĉinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje. To su situacije kada sam povrijeĊeni izriĉito ili na drugi naĉin pristane na povredu nekog njegovog dobra.WWW. koja djeluje na taj naĉin da lice prema kome je usmjerena nema nikakve mogućnosti izbora postupanja. uĉinilac moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument. Prema jednom. u teoriji se znaĉaj te sile i prijetnje najĉešće dovodi u vezu sa drugim institutima koji iskljuĉuju postojanje kriviĉnog djela (nuţna odbrana. primijenit će se odredbe o krajnjoj nuţdi. Pod dejstvom takve sile. krajnja nuţda…). Proizilazi da.Hrvatske. jednako ili veće od zla koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. mjenicu i sl. Takvo lice nema mogućnost da odluĉuje. PRISTANAK POVRIJEĐENOG Kriviĉnopravni znaĉaj pristanka povrijeĊenog Kao poseban osnov preko kojeg se iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. MeĊutim. To lice zapravo sluţi samo kao sredstvo u rukama drugog. U takvim situacijama se istiĉe da nema protivpravnosti. ukoliko je po svojoj vrsti i intenzitetu sila i prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna odbrana ili elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti.BH-PRAVNICI. Samo ako to zlo nije veće od zla koje je prijetilo. tada zapravo postoje i instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. Tako npr. u teoriji je nesporno da one pod odreĊenim uslovima mogu iskljuĉiti kaţnjivost. odnosno kao istovremena neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. u odreĊenim situacijama pristanak povrijeĊenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg 60 WWW. mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljuĉenja kaţnjivosti u takvim sluĉajevima. u novi KZ R.

To znaĉi da pristanak povrijeĊenog ne postoji u krivičnom zakonu kao poseban zakonski osnov. a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim intervencijama.BH-PRAVNICI. Takvo stanovište se obrazlaţe time da niko nije duţan da se lijeĉi ako to sam neće. već u neku drugu svrhu – npr. korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim povredama kriviĉnopravni karakter. Tako se npr. O kriviĉnom djelu u ovakvim sluĉajevima moţe se govoriti samo onda kad se lijeĉniĉka intervencija ne preduzima u svrhu lijeĉenja. pod uslovom da su ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova. Postoji kriviĉno djelo tjelesne povrede uvijek u onim sluĉajevima kad pacijent nije dao pristanak na lijeĉniĉku intervenciju. nepostojanje kriviĉnog djela u tim situacijama dolazi u obzir samo onda ako je do povrede došlo i pored toga što se takmiĉar koji nanosi povredu pridrţavao pravila te sportske discipline. Kad je rijeĉ o pristanku povrijeĊenog.eksperimenti.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog toga što priroda kriviĉnog djela podrazumijeva postojanje odreĊenih sredstava koja su nuţna za 61 WWW. U prilog tome je okolnost da su lijeĉnici po prirodi svoje profesije i po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomoć. MeĊutim. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji. karate i sl) sam povrijeĊeni prećutno pristao na povredu. uzima se da i pristanak povrijeĊenog ima uticaja na postojanje kriviĉnog djela. Smatra se. taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do kojih dolazi na sportskim takmiĉenjima i pri lijeĉniĉkim. socijalno opravdane i prihvatljive.BH-PRAVNICI.COM tretmana u kaţnjavanju. Naše kriviĉno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. Ona u nekim sluĉajevima moţe odmah predstavljati svršeno kriviĉno djelo.COM . Povrede pri sportskim takmiĉenjima Kada su u pitanju povrede na sportskim takmiĉenjima. U suprotnom postojanje kriviĉnog djela nije iskljuĉeno. Lijeĉniĉke (hirurške) intervencije Kad su u pitanju lijeĉniĉke. oduzimanje dijelova ljudskog tijela radi presaĊivanja i sl. 2. posebno hirurškim intervencijama.WWW. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i socijalno neprihvatljiva. ukoliko su ispunjene neke posebne okolnosti. Smatra se da se taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaĉaja. postoje 2 osnovna mišljenja: 1. Redovno se uzima da je prvi stadij u ostvarenju djela stadij donošenja odluke. da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet takmiĉara pojedinih sportskih disciplina. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu kriviĉno djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti korisne za pacijenta. PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIĈNOG DJELA U izvršenju kriviĉnog djela moţe postojati više faza ili stadija. MeĊutim. To znaĉi da u takvim situacijama uopće nije potreban pristanak povrijeĊenog na povredu i ne moţe se govoriti o postojanju kriviĉnog djela i u situacijama kada nema tog pristanka. a u nekim sluĉajevima su nuţni meĊustadiji. bilo da je već u samom kriviĉnom zakonu za te situacije propisana blaţa kazna. s jedne strane se smatra da u tim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks. naime. kao što ne postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo ĉinile lakšim. bilo na naĉin da je propisana mogućnost ublaţavanja kazne od strane suda. pa bi onda lijeĉenje mimo njegove volje predstavljalo kriviĉno djelo.

preduzeta je radnja izvršenja. ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi. Objektivna teorija iskljuĉuje mogućnost kaţnjavanja za pripremne radnje. Dakle. Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja kriviĉnog djela sastoji se u tome da ove faze mogu postojati samo ako je u pitanju vršenje kriviĉnog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. odnosno kaţnjive su samo izuzetno. Nakon pripremne radnje ulazi se u kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. One se najĉešće sastoje u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. da je nekom radnjom uĉinilac jasno izrazio svoju zloĉinaĉku volju. što znaĉi da stoje izvan bića kriviĉnog djela. a pogotovo kod pripremnih radnji. planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. a koje mu omogućavaju ili olakšavaju izvršenje kriviĉnog djela. neovisno o volji izvršioca. U našem pravu su pripremne radnje u naĉelu nekaţnjive . u kriviĉnopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja: Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku posljedicu u vanjskom svijetu. Kada uĉinilac poduzme radnju izvršenja. uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko pravno zaštićeno dobro. naime. Objektivno gledano. Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili manifestiranoj zloĉinaĉkoj volji. a posljedica nije nastupila iz bilo kojih razloga. To znaĉi da se i za pripremne radnje i za pokušaj kriviĉnog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo. 62 WWW. moţe doći do 2 završna stadija: 1. Tako se kao slijedeći stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja. jer se pristupa radnji izvršenja. U tom smis lu. Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu kaţnjavanja treba praviti razliku izmeĊu pojedinih faza. svršeno kriviĉno djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica. a nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana. razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši kriviĉno djelo kod nas ne predstavlja kaţnjivu fazu. Npr. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti. uklanjanju prepreka za izvršenje kriviĉnog djela. kupovina puške još ne znaĉi da je puška namijenjena za izvršenje kriviĉnog djela.COM njegovo izvršenje. Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj kriviĉnog djela. dogovaranju. pokušaj kriviĉnog djela . Odluku je praktiĉno nemoguće dokazati. Bitno je. ove faze u ostvarenju kriviĉnog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata. i kaţnjavanje za te stadije.WWW. Opravdanje za kaţnjavanje pokušaja teţeg kriviĉnog djela objektivna teorija nalazi u t ome što je i pokušaj za društvo opasan. a izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg kriviĉnog djela. PRIPREMNE RADNJE Pojam pripremne radnje Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac kriviĉnog djela. Za to postoje 2 razloga: 1. Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja. a do posljedice nije došlo usljed nekih vanjskih okolnosti. a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloĉina). 2. iako predstavlja posebnu fazu u ostvarenju kriviĉnog djela.COM . To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno kriviĉno djelo. 2.

dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u kriviĉno djelo. upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraĊe kod razbojništva. Postoji razlika izmeĊu kriviĉnih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao konkretna opasnost tj.stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih kriviĉnih djela (napad na ustavni poredak. Pokušaj postoji već od trenutka kad poĉinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju. ili je radnja izvršenja dovršena. odnosno obljube kod silovanja.WWW. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje.COM Kaţnjavanje za pripremne radnje Prema KZ FBiH. a kod silovanja da izvrši obljubu. Zajedniĉko im je što nema nastupanja zabranjene posljedice.kod kojih je posljedica element bića kriviĉnog djela i kriviĉnih djela kod kojih je posljedica apstraktna opasnost. itd. kod kojih opasnost nije element bića kriviĉnog djela. radnja. pokušaj postoji već od trenutka kad se zapoĉelo sa upotrebom tog sredstva. nedozvoljeno drţanje oruţja ili eksplozivnih materija. Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela. Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji: 1. 63 WWW. Kaţnjavanje za pripremanje odreĊenog kriviĉnog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja samo prethodni stadij u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. Odsustvo zabranjene posljedice. Npr. POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam pokušaja kriviĉnog djela Pokušaj krivičnog djela postoji kad je izvršenje krivičnog djela sa umišljajem započeto. Npr.BH-PRAVNICI. 137-139 KZ). ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti – ĉl.144-146 KZ). terorizam. Tako npr. Kod kriviĉnih djela sa apstraktnom opasnošću. kod razbojništva i silovanja. priznavanje kapitulacije i okupacije. pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena. neovisno da li je u pitanju povreda ili konkretno ugroţavanje. kod pokušaja kriviĉnog djela bitna su 3 elementa: 1. posljedica mora izostati.BH-PRAVNICI. potrebno je kod svakog kriviĉnog djela znati u ĉemu se sastoji radnja izvršenja. ali nije dovršeno. U prvom sluĉaju. ali nije nastupila zabranjena posljedica. Primjeri: špijunaţa – “ko pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi.nabavku sredstava za vršenje odreĊenih kriviĉnih djela (podrivanje vojne i odbrambene moći. udruţivanje radi vršenja kriviĉnog djela. 3. oruţana pobuna. I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju kriviĉnog djela. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u kriviĉno djelo. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je upotreba odreĊenog sredstva element bića kriviĉnog djela. špijunaţa – ĉl. stranoj organizaciji ili licu koje im sluţi…”. uzima se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju izvršenja. u ĉl.COM . Radnja izvršenja (nedovršena ili dovršena). 2. Dakle. jer se ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom sluĉaju pripremna radnja uzdignuta je u rang radnje izvršenja kriviĉnog djela. Kako se radnja izvršenja najĉešće sastoji od niza djelatnosti. kod razbojništva sa namjerom da ostvari kraĊu. 2. . pripremanje krivičnog djela kaznit će se samo kada je to pripremanje preduzeto s direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izričito određuje.151 KZ FBiH propisano je kaţnjavanje za pripremu odreĊenih kriviĉnih djela i to za: . kod ubistva pokušaj postoji već od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B na nju nanišani.

Takav je s luĉaj npr. pri pokušaju drugog kriviĉnog djela. neprijavljivanje pripremanja kriviĉnog djela (ĉl. Kaţnjavanje za pokušaj kriviĉnog djela Kod kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela nameću se pitanja zašto se uopće kaţnjava za pokušaj kriviĉnog djela. ali nije dovršena. ali ne dovrši radnju gušenja. Tako npr. pokušaj moţe biti svršeni i nesvršeni.kvalificirani pokušaj. pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od kumulativno predviĊenih radnji. Kod odmjeravanja kazne. U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela istiĉu se 2 shvatanja: 64 WWW. kod kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 kumulativno postavljene radnje. tako da se pokušajem ostvaruje svršeno kriviĉno djelo. U takvom sluĉaju osoba A će odgovarati za pokušaj ubistva osobe B. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B. Razlikovanje izmeĊu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga: 1. Nesvršeni i svršeni pokušaj kriviĉnog djela Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja. zagnjuri joj glavu u vodu.BH-PRAVNICI.COM Kod nekih kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji. samostalnog. kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti iz ĉl.COM . ali nije nastupila zabranjena posljedica. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu ko ja je propisana za ostvareno kriviĉno djelo. 2. Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda biće uzete u obzir kao oteţavajuća okolnost za pokušaj ubistva. Npr.BH-PRAVNICI. Suprotno tome. gdje će po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni.WWW.179). jer se dobrovoljni odustanak razliĉito manifestira kod svršenog i nesvršenog pokušaja. nego za svršeni pokušaj. pri ĉemu ne doĊe do nastupanja smrti.324) itd. Npr: napad na ustavni poredak. Npr. Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena. ali promaši. te kako kazniti za pokušaj kriviĉnog djela. ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja. a zatim tu osobu poĉne ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. u zakonu posebno određenog krivičnog djela. gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke osobe. kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom kriviĉnom zakonodavstvu. Zbog dobrovoljnog odustanka. Kvalificirani pokušaj Kriviĉnopravna teorija poznaje i teţi ili tzv. Kod nekih kriviĉnih djela pokušaj je iskljuĉen zbog prirode krivičnih djela.180 KZ. Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta. Npr: sudjelovanje u tuĉi (ĉl. pokušaj postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji. Pokušaj nije moguć kod kriviĉnih djela kod kojih je on element krivičnog djela. ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Sluĉajevi kad nije moguć pokušaj kriviĉnog djela Pokušaj nije moguć kod svih kriviĉnih djela: 1. 2. jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota. kvalificirani pokušaj postoji kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja. Kvalificirani pokušaj postoji u slučaju kad su pokušajem jednog krivičnog djela ostvarena obilježja drugog.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema subjektivnom shvatanju, uĉinilac se kaţnjava za pokušaj kriviĉnog dje la zbog ispoljene zloĉinaĉke volje. Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja opasnost za neko pravno zaštićeno dobro ili vrijednost. Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispolje ne zloĉinaĉke volje, tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja. U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj kriviĉnog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna pravila (ĉl.20 KZ): 1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih kriviĉnih djela za koja se po zakonu moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna; 2. Za pokušaj ostalih kriviĉnih djela, uĉinilac se moţe kazniti samo onda ako je to zakonom izričito propisano. Pitanje naĉina kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela riješeno je odredbom ĉl.20 st.2 KZ FBiH. Prema toj odredbi, uĉinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš zakonodavac ne prihvata u njihovoj iskljuĉivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za pokušaj, već ih prihvata u njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj kriviĉnog djela predstavlja poseban, opći, samostalni fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Treći opći osnov za ublažavanje kazne je pokušaj krivičnog djela. NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam nepodobnog pokušaja Postoje situacije kad je izvršenje kriviĉnog djela praktiĉno nemoguće, uprkos preduzetoj radnji izvršenja, jer ne moţe doći do nastupa posljedice koja je element bića kriviĉnog djela. Do nemogućnosti izvršenja kriviĉnog djela dolazi ili zbog odreĊenih svojstava objekta na kome se preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreĊenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja izvršenja. U tom sluĉaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje. Pokušaj takvih kriviĉnih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje nepodoban pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša ubistvo pucanjem iz prazne puške. Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj. Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed preduzete radnje uopće ne moţe doći do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja kriviĉnog djela. Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida trudnoće nad ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva pucanjem iz prazne puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna. Relativno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da proizvedu posljedicu, ali u konkretnom sluĉaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo doći do nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u sluĉaju kad se pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice je prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuĉe ruku u tuĊi, prazan, dţep. S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u sluĉaju kad je sredstvo samo po sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog sluĉajnosti ne

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
doĊe do rezultata. Npr, uĉinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što uĉinilac nije znao rukovati detonatorom. Naš zakon ne pravi razliku izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem izvršenja kriviĉnog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja, jer je radnja izvršenja nemoguća (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije proizvedeno tom radnjom, već ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice objektivne teorije dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao potencijalni pasivni subjekt upravo izašlo. Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Bitno je da je ispoljena zloĉinaĉka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeĊu pokušaja i nepodobnog pokušaja, kao ni izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom ĉl.21. KZ FBiH u kojoj se kaţe: “uĉinitelj koji pokuša uĉiniti kriviĉno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi: - da se uĉinilac moţe kazniti u granicama propisane kazne; - da mu se kazna moţe neograniĉeno ublaţiti (primjenom odredbe ĉl.43 st.2); ili - da se uĉinilac moţe osloboditi od kazne. Koju će od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od okolnosti konkretnog sluĉaja. U svakom sluĉaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni, opći, fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Pojam dobrovoljnog odustanka Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja kriviĉnog djela, ili sprijeĉi da nastupi posljedica. Okolnost da je uĉinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja kriviĉnog djela, mada je nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju kaţnjavanje takvih uĉinilaca. Blaţi tretman takvih uĉinilaca moţe se ispoljiti na naĉin da se potpuno iskljuĉi kaţnjivost u takvim sluĉajevima, da se predvidi mogućnost blaţeg kaţnjavanja ili da se predvidi mogućnost njihovog oslobaĊanja od kazne. Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek kada se utvrdi da je uĉinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoĉeto djelo dovršiti do kraja. Nema dobrovoljnosti u sluĉaju kad je uĉinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da zbog neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoĉeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u etiĉku vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da će biti otkriven, samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je uĉinilac dobrovoljno odustao. Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom ĉinu. Ako je radnja izvršenja zapoĉeta, ona mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, uĉinilac mora sprijeĉiti nastup posljedice. U svakom sluĉaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed preduzete radnje. Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka, neovisno od toga koliko se uĉinilac trudio da sprijeĉi njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor moţe mu se uzeti u obzir samo kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za uĉinjeno kriviĉno djelo.

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U odredbi ĉl.22 st.1 naš zakonodavac predviĊa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme kriviĉnog djela Kad je u pitanju pripremanje kriviĉnog djela koje je u zakonu predviĊeno kao kaţnjivo, dobrovoljni odustanak postoji kad je uĉinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim ĉinom ili manifestacijom iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Tako npr.kod terorizma – nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviĊeno u ĉl.151 kao njegovo kaţnjivo pripremanje, uĉinilac će dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva jednostavno uništi. Tim ĉinom i izrazom dobrovoljnosti uĉinilac javno ispoljava u vanjskom svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja Dobrovoljni odustanak se razliĉito manifestira kod pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak se ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja. Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena, za dobrovoljni odustanak se traţi da uĉinilac prekine zapoĉetu radnju, da bi na taj naĉin prekinuo i dovršenje kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagn juri tu osobu u kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doĊe do ugušenja. Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja. Zahtijeva se nova aktivna radnja, novo ĉinjenje koje je usmjereno na to da se sprijeĉi nastupanje posljedice. Tako npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojaće kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim spasi osobu B prije nego što je došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je posljedica izostala upravo naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog uĉinioca. Pritom nije vaţno da li je sam uĉinilac neposredno sprijeĉio nastupanje posljedice, već to moţe biti uĉinjeno i preko trećih osoba koje je uĉinilac pozvao u pomoć. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeĉeno nastupanje posljedice. Dobrovoljni odustanak nije moguć u svim situacijama pokušaja. On je uvijek moguć kod nesvršenog pokušaja jer se zapoĉeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeĊutim, kad je u pitanju svršeni pokušaj, dobrovoljni odustanak nije uvijek moguć. U tom smislu kod svršenog pokušaja postoji razlikovanje na 2 situacije: 1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval koji omogućava uĉiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreĉavanja nastupa posljedice – temporalni delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baĉeni utopi). Dobrovoljni odustanak je moguć. 2. Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona nije nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim oruţjem). Dobrovoljni odustanak nije moguć. Dobrovoljni odustanak takoĊer nije moguć kod onih krivičnih djela kod kojih je samim preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivično djelo, jer se kod tih kriviĉnih djela pokušaj obuhvata pojmom svršenog kriviĉnog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Kaţnjavanje u sluĉaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri dobrovoljnom odustanku Prema odredbi ĉl.22 st.1 KZ FBiH, uĉinilac koji je pripremao ili pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeĉio njegovo izvršenje, oslobodit će se od

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kod utvrĊivanja mjesta izvršenja KD u kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3 shvatanja: 1. ipak su moguće i situacije tzv.BH-PRAVNICI. Na meĊunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena kriviĉnog zakona ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji. tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica.351.distancionih kriviĉnih djela. jer ono odgovara najvećem broju zemalja s obzirom da uvijek omogućava primjenu domaćeg zakonodavstva. 2. kod kojih je radnja preduzeta na jednom mjestu. obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne. U teoriji preovladava shvatanje da pokušano kriviĉno djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak. U odnosu na pomenutu odredbu.COM . Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je uĉinilac radio (komisivni delikti). MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja kriviĉnog djela. UtvrĊivanje mjesta izvršenja znaĉajno je iz 2 razloga: 1. 3.22 st. a posljedica je nastupila na drugom mjestu. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja. postavljanje eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji. U ovom primjeru postoji pokušaj prevare iz ĉl. u sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriviĉno djelo.COM kazne. neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domaćoj teritoriji ili je posljedica nastupila na domaćoj teritoriji.BH-PRAVNICI. iz praktiĉnih razloga je najbolje kao mjesto izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje. odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti). a da je mjesto nastupanja posljedice ĉesto rezultat ĉiste sluĉajnosti. bez obzira na to gdje je nastupila zabranjena posljedica. Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta radnja.2 KZ FBiH. Tada se postavlja pitanje koje je mjesto izvršenja kriviĉnog djela. Po odredbi ĉl. ali od prevare dobrovoljno odustane.28. To znaĉi da je dobrovoljni odustanak u našem kriviĉnom pravu opći. 68 WWW. ali će se uĉinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz ĉl. Npr. Mjesto izvršenja znaĉajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto izvršenja kriviĉnog djela odreĊuje i mjesna nadleţnost suda. Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. posebno pitanje je da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj. konzumira samo ono djelo koje bi bilo obuhvaćeno potpunim izvršenjem djela. osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj naĉin pokušava prevariti osobu B.WWW. a posljedica nastupila u drugoj (npr. jer tek nastupom posljedice postoji svršeno kriviĉno djelo. Osim toga. 2. Ovakvo rješenje je najispravnije. jer se na tom mjestu najlakše i najtemeljitije prikupljaju dokazi o izvršenju kriviĉnog djela. a eksplozija i pad aviona u drugoj zemlji). To praktiĉno znaĉi da se pomenuta zakonska odredba ne odnosi na kvalificirani pokušaj.

kada se radi o utvrĊivanju starosne granice uĉinioca. Kao vrijeme se raĉuna vrijeme poduzimanja 69 WWW.32 st. Npr. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraĉunljivosti uĉinioca.BH-PRAVNICI. 3. 2.32 st. Odgovornost uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo uvijek se utvrĊuje prema odredbama kriviĉnog zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (sa izuzetkom primjene blaţeg zakona). obiĉna kraĊa postaje teškom kraĊom ako se izvrši za vrijeme elementarne nepogode. a sliĉna situacija je i kod onih kriviĉnih djela koja su po svojim obiljeţjima sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima. ratni zloĉin se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog sukoba ili okupacije. Kao mjesto izvršenja kod trajnih kriviĉnih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo protivpravno stanje. kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja zadnje radnje. Naš kriviĉni zakon (ĉl. Ista situacija je i kod produţenog kriviĉnog djela i kod kriviĉnih djela koja su sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima (nadriljekarstvo. Kod produţenog kriviĉnog djela.COM Naš kriviĉni zakon je u odredbi ĉl. U odredbi ĉl.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrĊivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i pokušaja kriviĉnog djela. bitno je vrijeme završetka radnje. MeĊutim. Za utvrĊivanje kriviĉne odgovornosti i primjenu kriviĉne sankcije bitna je starosna dob uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Neuraĉunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuraĉunljivo. Npr. jer ta zastarjelost poĉinje teći od vremena izvršenja kriviĉnog djela. gdje je više djela spojeno u jedno kriviĉno djelo. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju materijalno-pravni. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bitno je zbog zastarjelosti kriviĉnog gonjenja za uĉinjeno kriviĉno djelo. kao mjesto izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica). Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju.kod onih kriviĉnih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr. osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije kriviĉno odgovorna. 4. Tako npr. VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Vrijeme izvršenja kriviĉnih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrĊivanja odgovornosti i kaţnjivosti uĉinioca kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.31) prihvata stanovište prema kome je kriviĉno djelo uĉinjeno u vrijeme izvršenja (odnosno propuštanja) radnje kriviĉnog djela. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela posebno je znaĉajno kod onih kriviĉnih djela kod kojih je vrijeme obiljeţje kriviĉnog djela. nadripisarstvo itd).KD nesavjesnog poslovanja u privredi).WWW. zakona koji će se na uĉinioca primijeniti i zastarnog roka u pogledu kriviĉnog gonjenja. pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme trajanja radnje. Taj momenat je bitan iz slijedećih razloga: 1.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izriĉito navedeno da je kriviĉno djelo uĉinjeno kako u mjestu radnje. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne igra nikakvu ulogu. 5.COM . već samo procesno-pravni znaĉaj. tako i u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala nastupiti ili je mogla nastupiti zabranjena posljedica. tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena posljedica. Pripremanje i pokušaj kriviĉnog djela smatraju se uĉinjenim kako u mjestu radnje.

Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom radnjom zaista moguće ostvariti više posljedica. a drugim pucnjem nanese tešku tjelesnu povredu osobi C. ali se i kod tih kriviĉnih djela za raĉunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka protivpravnog stanja.protivpravno lišavanje slobode). s tim što se prethodno utvrdi kazna za svako pojedino kriviĉno djelo. Pritom nije vaţno da li su te radnje uĉinjene na istom mjestu i u isto vrijeme. tada će po shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrĊena kazna i za jedno i za drugo kriviĉno djelo. Idealni sticaj postoji kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela. u kriviĉnopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi o pravom sticaju kriviĉnih djela. u tom sluĉaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to ono koje je najteţe. One su najĉešće uĉinjene na razliĉitim mjestima i u razliĉito vrijeme. Ako se prihvati drugo shvatanje. Pomenute radnje su najĉešće i vremenski i prostorno odvojene. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj kriviĉnih djela. u tom sluĉaju se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno dje lo.BH-PRAVNICI.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj kriviĉnih djela. Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni.COM svake pojedine radnje.BH-PRAVNICI. kod kojih se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja. Naš KZ se u odredbi ĉl. a drugom radnjom izvrši kraĊu stvari koja pripada osobi C. s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici uĉinioca. Idealni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja povrijedi osobu B i osobu C. STICAJ KRIVIČNIH DJELA IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Pojam idealnog i realnog sticaja kriviĉnih djela Sticaj kriviĉnih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koje se istovremeno sudi i izriĉe jedinstvena kazna. 70 WWW. Realni sticaj postoji kad uĉinilac sa 2 ili više odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi.trajnih krivičnih djela (npr. ili je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. da bi se na kraju odmjerila jedinstvena kazna za sva ostvarena djela. potpuno samostalnih radnji izvrši više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi.COM . Ista situacija je i kod tzv. Ovo pitanje je vaţno zbog odmjeravanja kazne. Ako se prihvati da je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. osoba A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B. Kad je u pitanju idealni sticaj.46 st. Realni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B. Homogeni i heterogeni sticaj kriviĉnih djela Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni. uĉinilac će odgovarati samo za kriviĉno djelo ubistva. Kod realnog sticaja uĉinilac sa više razliĉitih.WWW. Npr. da se kod idealnog sticaja radi o sticaju kriviĉnih zakona. Npr: ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i tjelesnu povredu osobe C. vaţenju kriviĉnog zakona i poĉetku trajanja roka zastarjelosti kriviĉnog gonjenja bitno vrijeme preduzimanja zadnje radnje. a time i više kriviĉnih djela. Za homogeni sticaj karakteristiĉno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih kriviĉnih djela.

U takvoj situaciji prethodno kriviĉno djelo je supsidijarno drugom kriviĉnom djelu koje je primarno. takav uĉinilac će odgovarati samo za posebni oblik ubistva i to njegov privilegirani oblik. iz ĉl. Heterogeni realni sticaj postoji u sluĉaju kad se odvojenim radnjama poĉini 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. Dakle. Realni homogeni sticaj postoji u sluĉaju ako poĉinilac odvojenim radnjama poĉini više istovrsnih kriviĉnih djela. kao i pravi. Primjenom pravila lex primaria derogat legi supsidiariae na uĉinioca se primjenjuje primarni. Heterogeni idealni sticaj postoji u sluĉaju kad se jednom istom radnjom poĉine 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo djeteta pri poroĊaju. majka koja liši ţivota svoje dijete tokom poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B. Npr. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B i ošteti tuĊu stvar. Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela javlja se u sluĉajevima kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja bića 2 ili više kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. Prividni realni sticaj kriviĉnih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja prihvataom da postoji samo jedno kriviĉno djelo.. Npr. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C. u pogledu vremena izvršenja samo za vrijeme poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja i u pogledu osobenosti uĉinioca dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem). a to je ĉedomorstvo. već samo posebni oblik odreĊenog kriviĉnog djela. Odnos specijaliteta postoji u sluĉaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog drugog. a ne supsidijarni zakon. Kod heterogenog sticaja karakteristiĉno je postojanje više raznovrsnih kriviĉnih djela. moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj kriviĉnih djela. prividni sticaj ustvari nije sticaj kriviĉnih djela. Npr. inkluzija itd.171. pa u takvim sluĉajevima ne postoje 2 kriviĉna djela (opći i posebni oblik). Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali (poseban zakon derogira ili ukida opšti zakon).WWW. Zbog posebnosti obiljeţja ĉedomorstva (u pogledu uĉinioca samo majka. alternativitet.COM . mada su sa više radnji ostvarena bića više kriviĉnih djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno kriviĉno djelo.COM Idealni homogeni sticaj postoji usluĉaju ako poĉinilac jednom istom radnjom poĉini 2 ili više istovrsnih kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI.:”). pa uĉinilac odgovara 71 WWW. općeg kriviĉnog djela. tako da su ostala bića sadrţana u tom jedinstvenom biću. Prividni sticaj kriviĉnih djela Prividni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada postoji privid da je ostvareno više kriviĉnih djela.174 KZ i obiĉno ubistvo iz ĉl. a u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. s tim da su sva ta djela obuhvaćena bićem jednog jedinstvenog djela. Odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u ostvarenju drugog kriviĉnog djela. istovremeno je ostvarila i obiljeţja obiĉnog ubistva (“…ko drugog liši ţivota. a drugom radnjom povredu osobi C. konsumpcija. Naime. Prividni sticaj kriviĉnih djela. mada su jednom radnjom ostvarena obiljeţja oba kriviĉna djela. PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela postoji u situacijama kada izmeĊu 2 ili više kriviĉnih djela postoje slijedeći odnosi: specijalitet. supsidijaritet.

Kod razbojniĉke kraĊe hronološki slijed prinude i kraĊe je drugaĉiji nego kod razbojništva. jer je to prikrivanje normalan i logiĉan produţetak kraĊe. alternativitet postoji u sluĉaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naĉin i iz bezobzirne osvete. Tako npr. Odnos alternativiteta postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno postavljenih oblika nekog kriviĉnog djela. osoba A kod kraĊe. kolektivnog i produţenog kriviĉnog djela. tada uĉinilac neće odgovarati za nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario. ali nakon što uĉinilac biva zateĉen u kraĊi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraĊom oduzetih stvari. mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu radnju. iako je ostvario obiljeţja i tog kriviĉnog djela. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki rezultiraju teškim tjelesnim povredama. već samo za ubistvo. i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom sluĉaju. Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u sluĉaju kada jedno djelo biva konzumirano drugim kriviĉnim djelom. redovno lakše kriviĉno djelo.odijelo oštećenog. PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj kriviĉnih djela postoji u oblicima sloţenog. koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno. Okolnost da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir samo kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela. ali će se odgovarati samo za jedan oblik.274. osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava ţivota osobu B i istovremeno oštećuje tuĊu stvar. a neki lišavanjem ţivota. U tom sluĉaju odgovara samo za ubistvo. U tom sluĉaju ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naĉina izvršenja i u pogledu posebne pobude.BH-PRAVNICI. što znaĉi da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih kriviĉnih djela spojiti u jedno djelo.COM samo za primarno. Primjeri sloţenog kriviĉnog djela u našem KZ su razbojništvo (ĉl. U takvim sluĉajevima uĉinilac odgovara samo za jedan alternativno propisani oblik. U oba sluĉaja postoji jedno kriviĉno djelo. Npr. Za supsidijarno djelo uĉinilac će odgovarati samo ako nema naknadnog djela. Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela – prinude i kraĊe. uĉinilac će odgovarati samo za izvršenu kraĊu po ĉl.276) i razbojniĉka kraĊa (ĉl.151 KZ. Ukoliko je uĉinilac izvršio djelo za koje je nabavio sredstva.WWW.275). Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiĉan i prirodan nastavak drugog kriviĉnog djela. što znaĉi da u takvim sluĉajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo. Tako npr. Tako npr.COM . jer teške tjelesne povrede bivaju konzumirane ubistvom. odgovara samo za naknadno djelo kao primarno. Tako npr. a ne i za prikrivanje iz ĉl. Ovdje kraĊa hronološki prethodi prinudi. u njenoj je funkciji i zapravo predstavlja sredstvo za ostvarenje kraĊe. Njega nije dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi. od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna koliĉina u odnosu na kriminalnu koliĉinu drugog. Kod djela koje je kvalificirano teţom 72 WWW. glavnog djela. MeĊutim. Sloţeno kriviĉno djelo Sloţeno kriviĉno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više kriviĉnih djela. a ne i za supsidijarno djelo. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog kriviĉnog djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje. odnosno nakon njenog dovršenja prikriva stvar koju je ukrao. odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kaţnjavanja za pripremanje iz ĉl. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraĊi. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi consumptae. Sloţeno kriviĉno djelo ima sliĉnosti sa kriviĉnim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom. Prateće nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 kriviĉna djela. Sloţeno KD je zakonska konstrukcija.BH-PRAVNICI.290. npr.

Prema odnosu uĉinioca prema djelu razlikuju se slijedeći oblici kolektivnog djela: u vidu zanata. Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno kriviĉno djelo je pitanje da li je za njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje. Kolektivno krivično djelo u vidu zanata postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao spremnost da mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem pribavi izvor prihoda. a potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu. faktiĉko je pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom sluĉaju. pa bi sud primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako pojedino djelo. takoĊer bez propisane struĉne spreme. a koje su poĉinjene u kraćem vremenskom intervalu. u vidu zanimanja i iz navike. Novi KZ ne sadrţi više to djelo. Razumljivo je da se postojanje kolektivnog kriviĉnog djela lakše utvrĊuje ako su u pitanju 2 ili više odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju.BH-PRAVNICI. Da zakon ne prihvata tu konstrukciju.355 itd. ili je neophodno da uĉinilac to djelo ponovi u više navrata. Kod kriviĉnih djela kod kojih je inkriminirano “bavljenje”. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje.5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrću). Kod sloţenog kriviĉnog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne. djelo mora biti ponovljeno u više navrata. Osnovna razlika izmeĊu pomenutih kriviĉnih djela i kolektivnih kriviĉnih djela ogleda se u tome što je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje. Takvih djela ima više. Kolektivno krivično djelo iz navike postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao sklonost za vršenje takvih ili sliĉnih djela. Kolektivno kriviĉno djelo Kolektivno kriviĉno djelo je takoĊer zakonska konstrukcija što znaĉi da i u tom sluĉaju nije dozvoljeno konstruirati kolektivno kriviĉno djelo u sudskoj praksi. Naše ranije kriviĉno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno kriviĉno djelo u vidu zanata. ali koja se od njh u odreĊenoj mjeri i razlikuju.COM posljedicom. Kod nadripisarstva zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za nagradu bavljenje pruţanjem pravne pomoći.COM . Konstrukcija sloţenog kriviĉnog djela vrlo je znaĉajna zbog odmjeravanja kazne. To je bilo kockanje. Kod nadriljekarstva inkriminirano je neovlašteno bavljenje lijeĉenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću bez propisane struĉne spreme.177 st. Produţeno kriviĉno djelo Produţeno kriviĉno djelo postoji u sluĉaju kad više kriviĉnih djela zbog meĊusobne povezanosti ĉine samo jedno kriviĉno djelo. neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo. pa je sud u svakom sluĉaju utvrĊuje u zavisnosti od prirode kriviĉnog djela i svih okolnosti koje prate njegovo izvršenje. nadripisarstvo iz ĉl. MeĊutim.BH-PRAVNICI.247. Koliki će interval biti potreban izmeĊu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”. naše kriviĉno zakonodavstvo sadrţi neka druga kriviĉna djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliĉna kolektivnom kriviĉnom djelu. s tim da se utvrdi spremnost uĉinioca da ponavlja vršenje tog kriviĉnog djela. a kao primjer se mogu navesti nadriljekarstvo iz ĉl.WWW. uz dokazanu spremnost uĉinioca da iz odreĊenih razloga ponavlja vršenje tog djela. Kolektivno krivično djelo u vidu zanimanja postoji u sluĉaju kada je uĉinilac ispoljio spremnost da ponavlja izvršenje kriviĉnog djela. tada bi uĉinilac odgovarao za 2 kriviĉna djela. To su takva kriviĉna djela kod kojih zakonodavac inkriminira “bavljenje” odreĊenim poslovima ili radnjama. Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiĉkih pitanja). nuţan je nehat u odnosu na teţu posljedicu (ĉl. Za razliku od sloţenog i kolektivnog kriviĉnog djela koji su 73 WWW. pritom nemajući namjeru da mu posluţi kao izvor prihoda.

3. tako da ĉitava djelatnost izgleda kao plod jedne jedinstvene. što znaĉi da u konstrukciju mogu ući i djela poĉinjena prema razliĉitim pasivnim subjektima. istovjetnost oštećenog subjekta. Iako su razliĉita shvatanja saglasna o tome a je ta konstrukcija i logiĉna i praktiĉna i potrebna. već je dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku. KraĊa. Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije. unaprijed donesene odluke. tj.BH-PRAVNICI. Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiĉkih pitanja. bilo da se radi o fiziĉkom ili pravnom licu.COM zakonske konstrukcije. kod uĉinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat svih odvojenih djelatnosti (npr. već pravna konstrukcija. odnosno prethodnim odlukama. a time i o prirodi te konstrukcije. U produţeno kriviĉno djelo ne mogu ući razliĉita djela. kao npr. 2. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti oštećenog. od uĉinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat. Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljuĉivo objektivni elementi. uvreda. UtvrĊivanje tog uslova spada u red faktiĉkih pitanja koje se rješava u zavisnosti 74 WWW. a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. Jedino odstupanje u tom smislu postoji u sluĉaju da u konstrukciju osim osno vnog oblika mogu ući i njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraĊa. ali pored njih zahtijeva postojanje i jednog subjektivnog uslova. traţi se još jedan uslov. kleveta. uĉinilac odluĉi da kraĊom 10 automobila doĊe do sredstava kojima će riješiti neki svoj problem). ne bi se uklapala utaja.COM .BH-PRAVNICI. To znaĉi da se ta konstrukcija. Istovrsnost krivičnog djela znaĉi da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste. vrši u sudskoj praksi. istovrsnost kriviĉnog djela. s tim da nova odluka mora biti sliĉna prethodnoj. U kriviĉnopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu ispunjeni za postojanje produţenog kriviĉnog djela. produţeno kriviĉno djelo nije zakonska. Pored navedenih uslova. U pogledu ovog trećeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju ĉisto liĉna kriviĉna djela kao npr. predstava) postoji kod uĉinioca u odnosu na svako pojedino djelo koje ulazi u konstrukciju. u kombinaciju kraĊa-sitna kraĊa-teška kraĊa. vremenski kontinuitet. Jedan broj zagovornika napušta ovaj uslov. a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno jedinstveno djelo. ako prodavaĉ iz jedne trgovine svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica. Ta teorija traţi 3 uslova: 1. Tako npr. MeĊutim. Razumljivo je da će ovaj uslov prije biti ispunjen kad se radi o kraćim vremenskim intervalima izmeĊu pojedinih odvojenih radnji. makar se ona nalazila u istoj grupi kriviĉnih djela. postavlja se pitanje da li je on uĉinio 10 kriviĉnih djela ili samo jedno KD. silovanje itd. a ne traţi se uslov da je svim djelima oštećeno jedno te isto lice. U takvim sluĉajevima kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. a to je da se više i vremenski i prostorno odvojenih djelatnosti iz odreĊenih razloga spoje u jednu cjelinu.povezivanje više djela u jedno kriviĉno djelo.WWW. Istovjetnost oštećenog lica. Po drugom shvatanju. U tom smislu istiĉu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno. Taj uslov znaĉi da jedinstvena subjektivna veza (svijest. u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju. teška kraĊa). Produţeno kriviĉno djelo je potrebno iz praktiĉnih razloga. sitna kraĊa. Naša kriviĉnopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi istovrsnost kriviĉnog djela i vremenski kontinuitet. razliĉita su mišljenja o uslovima. Npr.

jer se ona moţe opravdati ako više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno kriviĉno djelo. elemente ili pretpostavke kriviĉne odgovornosti zakonodavac je postavio u kumulaciji. Stepen kriviĉne odgovornosti prva je okolnost koja utiĉe na odmjeravanje kazne. Kriviĉna odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se prema odreĊenom licu za odreĊeno kriviĉno djelo mogla pr imijeniti kriviĉna sankcija. pored izvršenja zakonom odreĊenog kriviĉnog djela. I uraĉunljivost i krivnju kao uslove.BH-PRAVNICI. Najĉešći primjer kad se navodi da je taj uslov ispunjen.COM . Svi pomenuti uslovi u sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije.1. Pomenuta psihiĉka svojstva ukazuju na njegovu uraĉunljivost. a psihiĉki odnos na krivnju ili vinost.COM od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike. Uraĉunljivost i vinost kao elementi kriviĉne odgovornosti su subjektivnog karaktera. Kriviĉna odgovornost podloţna je stepenovanju. Bez uraĉunljivosti i vinosti nema kriviĉne odgovornosti. Kriviĉna odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u sluĉaju kad je uĉinilac u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela imao takva psihiĉka svojstva i takav psihiĉki odnos prema djelu da mu se na osnovu toga uĉinjeno djelo moţe staviti na teret. Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima. Nema jedinstvenog pravila o toj konstrukciji. već će ona zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja. jer kriviĉni zakoni redovno ne poznaju pojam produţenog kriviĉnog djela. pa je i kriviĉna odgovornost skup subjektivnih uslova na strani učinioca koji ga označavaju kao uračunljivog i krivog. KRIVIČNA ODGOVORNOST OPĆE POSTAVKE O KRIVIĈNOJ ODGOVORNOSTI Da bi se prema uĉiniocu kriviĉnog djela mogla primijeniti kriviĉna sankcija.WWW.BH-PRAVNICI. Prema odredbi ĉl. Prema tome. krivično odgovoran učinilac za krivično djelo može da bude samo onaj učinilac koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i vin. To ujedno znaĉi da se kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke. što znaĉi da moţe postojati manji ili veći stepen kriviĉne odgovornosti. jer nam taj subjektivni uslov nije potreban. Bez odgovornosti nema kaţnjavanja. kriviĉno odgovoran je uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. 75 WWW.12 st. Naprijed izneseno se odnosi na kriviĉnu odgovornost shvaćenu u materijalnom smislu. a neki navode i jedinstvo prostora. jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd. nuţno je i da se utvrdi uĉinioĉeva kriviĉna odgovornost. Stepenovanje kriviĉne odgovornosti moguće je zbog toga što su moguća stepenovanja elemenata iz kojih se ona sastoji (uraĉunljivost i krivnja).

vijeka. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utiĉu na donošenje ljudske odluke. jer se njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju. biološkim ili psihološkim osobinama predodreĊeni za vršenje kriviĉnih djela. Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošću volje dijele se na indeterministiĉka i deterministiĉka. u kriviĉnopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna shvatanja.BH-PRAVNICI. Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje. onda se moţe reći da se jedina razlika izmeĊu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju slobodnije formiranje karaktera. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano. pa ĉak i sluĉajno. s tim da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreĊenih motiva koji djeluju na njegovu volju. Indeterministiĉko shvatanje Apsolutni indeterminizam potiĉe iz klasiĉne škole kriviĉnog prava i dominirao je u kriviĉnopravnoj teoriji 19. Shvatanja koja uopće ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraĉunljivosti nazivaju se indiferentistiĉka. URAČUNLJIVOST OSNOV URAĈUNLJIVOSTI Opće napomene o osnovu uraĉunljivosti U odgovoru na pitanje šta je osnov uraĉunljivosti. a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom pribliţili. pa ĉak i od pobuda ili motiva. a deterministi na socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. i u prvoj polovini 20. 76 WWW. dok drugi kaţu da je karakter ĉovjeka unaprijed strogo determiniran. Relativni indeterminizam razvijali su teoretiĉari neoklasiĉne školee krajem 19. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni determinizam. Relativni determinizam su razvijali teoretiĉari njemaĉke sociološke škole i prema tom shvatanju se uzima da je volja uslovljena iskljuĉivo okolinom i liĉnošću ĉovjeka.COM . On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih uticaja. odnosno njegovim karakterom koji se formira pod uticajem okoline.WWW. Zajedniĉko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaĉaj karaktera ĉovjeka za donošenje odluka.vijeka. Ĉovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera. pored uraĉunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreĊenog stepena njihove duševne razvijenosti koji omogućava da maloljetnik shvati znaĉaj svog djela i da upravlja svojim postupcima.COM Kod starijih maloljetnika. Prema njima se potpuno negira sloboda volje. Osnovna razlika izmeĊu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice indeterminizma konstruišu kriviĉnu odgovornost na moralnoj odgovornosti. To bi znaĉilo da su neki ljudi unaprijed prema svojim fiziološkim. Uzima se da je volja potĉinjena zakonima kauzaliteta.BH-PRAVNICI. Ista podjela vaţi i za determinizam. pa je svaka pojedinaĉna odluka ĉovjeka unaprijed data ili odreĊena. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Deterministiĉko shvatanje Apsolutni determinizam razvijali su teoretiĉari antropološke i italijanske pozitivne škole. a drugo shvatanje pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraĉunljivosti.

Oni uraĉunljivost odreĊuju ĉisto psihološki.1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod. pri ĉemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiĉkih funkcija. eciološki ili biološki. privremene duševne poremećenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja. a psihološkim kriterijem se utvrĊuje iskljuĉenje onih psihiĉkih funkcija na kojima se zasniva uraĉunljivost (rasuĊivanje i odluĉivanje). Prema odredbi KZ. nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti. Prema psihološkom metodu utvrĊivanje neuraĉunljivosti svodi se na utvrĊivanje prisustva odreĊenih psihiĉkih smetnji. Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihiĉka stanja. što se svodi na moć potpunog rasuĊivanja i odluĉivanja. mješoviti ili psihološko-biološki. Psihološki metod sagledan krroz definiciju neuraĉunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrĊivanje nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela ili na nemogućnost upravljanja svojim postupcima. To su: 1. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci prihvata se shvatanje da se kao osnov uraĉunljivosti odreĊuje psihiĉko stanje u kome postoji mogućnost za svjesno djelovanje ĉovjeka.COM .COM Indiferencistiĉko shvatanje Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaĉajnom za osnovu uraĉunljivosti. 3. Nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost shvatanja znaĉaja svog djela naziva se 77 WWW.13 st. ili u nemogućnosti upravljanja svojim postupcima. Smatra se da takva mogućnost postoji kod svakog onog pojedinca kod kojeg postoji mogućnost da praivlno. nesmetano i potpuno shvata znaĉaj svojih radnji i da upravlja svojim postupcima. 2. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiĉkih stanja. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljuĉenja uraĉunljivosti. kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u saglasnosti sa tom svojom sviješću. To znaĉi da kod pojedinca postoji mogućnost da on pravilno shvati zbivanja u sebi i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogućnošću poduzima takve radnje koje odgovaraju svjesno postavljenim ciljevima. UtvrĊivanje neuraĉunljivosti po Kriviĉnom zakonu FBiH Naš KZ (ĉl. psihološki. Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija.WWW. Po njima se uraĉunljivost sastoji u sposobnosti rasuĊivanja ili u svijesti o stvarnom i pravnom znaĉaju preduzete radnje. UTVRĐIVANJE NEURAĈUNLJIVOSTI Metodi utvrĊivanja neuraĉunljivosti U kriviĉnopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomoću kojih se utvrĊuje da li je neki uĉinilac kriviĉnog djela neuraĉunljiv. Po ovom metodu ne traţi se da se utvrĊuju i ta nenormalna stanja kao uzroĉnici smetnji. Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrĊivanju neuraĉunljivosti: eciološki (biološki) i psihološki.BH-PRAVNICI. Ta dva metoda su meĊusobno nuţno vezana jer se pri ustanovljavanju kriviĉne neuraĉunljivosti mora putvrditi da su psihiĉke smetnje nastale usljed nenormalnog (neredovnog) psihiĉkog stanja.BH-PRAVNICI. Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti ispoljava alternativno: ili u nemogućnosti shvatanja znaĉaja djela.

Iskljuĉenje uraĉunljivosti utvrĊuje se na naĉin da se prije svega utvrĊuje prisustvo nekog oblika duševne poremećenosti kod uĉinioca koja se javlja kao uzrok nemogućnosti rasuĊivanja ili nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela. a da pritom bude uraĉunljiva u odnosu na drugo kriviĉno djelo. ali da ne bude uraĉunljiv u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo (npr.trajna duševna bolest) i jedan alternativno postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr. nasljedstvo. kod kojih ne mogu da se utvrde promjene ni na mozgu ni na nervnom sistemu. šok.COM . Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju znaĉaj sa materijalno-pravnog aspekta. S obzirom na uzroĉnike. pamćenja. Ocjenjivanje uraĉunljivosti prema vremenu izvršenja kriviĉnog djela i konkretnom kriviĉnom djelu Procjena uraĉunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje.BH-PRAVNICI. koji izvrši više kriviĉnih djela u sticaju. za iskljuĉenje uraĉunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan oblik duševne poremećenosti iz biološkog osnova (npr. dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat itd). a nemogućnost odluĉivanja ili nemogućnost upravljanja svojim postupcima naziva se nedostatak voluntaristiĉke moći. Tako npr. . povreda zametka. Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u zakonu. nije iskljuĉeno da kad je u pitanju uĉinilac zaostalog duševnog razvoja. stres. već dolazi do ispoljavanja raznih poremećenosti nagona. a u odnosu na druga djela smanjeno uraĉunljiv ili potpuno neuraĉunljiv. bude u odnosu na neka od tih djela uraĉunljiv. oboljenja mozga. S obzirom na to. nisu iskljuĉene ni situacije da isti uĉinilac. . već samo izuzetno. s tim da je i taj osnov u našem zakonu alternativno postavljen: . 78 WWW. Uzroci duševnih poremećenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr.uvredu. oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem itd) ili egzogene prirode (npr. Biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti generalno se naziva duševna poremećenost.trajna duševna bolest.mehaniĉke povrede. kad postoji sumnja da kod uĉinioca postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremećenosti. emocionalnosti. .privremena duševna bolest.COM nedostatak intelektualne moći. To znaĉi da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraĉunljiva u odnosu na jedno djelo. b) duševne poremećenosti usljed oštećenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS). on bude uraĉunljiv u odnosu na ubistvo ili kraĊu. nepruţanje pomoći itd).zaostali duševni razvoj. mišljenja.privremena duševna poremećenost. duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe: a) slaboumnosti. c) duševne poremećenosti usljed endogenih oboljenja. rasuĊivanja itd.BH-PRAVNICI. opaţanja. a ne procjenjuje se generalno. Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao ĉovjek duševno normalan. DUŠEVNA POREMEĆENOST Pojam i klasifikacija duševnih poremećenosti Pod pojmom duševne poremećenosti ili psihiĉke poremećenosti podrazumijeva se takvo psihiĉko stanje ĉovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihiĉki procesi. koje nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroĊene ili steĉene u najranijem djetinjstvu. Uraĉunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivično djelo. procjena uraĉunljivosti u kriviĉnom postupku ne vrši se redovno.nemogućnost shvatanja znaĉaja djela).WWW.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) psihopatije, ustvari graniĉni sluĉajevi izmeĊu zdravog i duševno poremećenog ĉovjeka. S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe: a) duševna zaostalost (oligophrenia); b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremećaji i c) zaostali duševni razvoj. Prema zakonskoj odredbi (ĉl.13 st.1) kao biološke osnove iskljuĉenja uraĉunljivosti postavljene su duševna bolest, privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne poremećenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne i privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera. Privremena duševna poremećenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera). Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremećenost. Ona je privremena, ali u takvim sluĉajevima osnov za neuraĉunljivost nije privremena duševna poremećenost, već duševna bolest. Trajna i privremena duševna oboljenja Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod trajnim duševnim oboljenjima podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogućnost ozdravljenja. Kod tih bolesti ne javljaju se periodi duševnog zdravlja, već to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija). Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogućnost, pa ĉak i vjerovatnoća da se to oboljenje moţe izlijeĉiti ili barem zalijeĉiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona koja se javljaju povremeno i razvijaju u odreĊenim intervalima, kao npr. maniĉno-depresivna psihoza, gdje se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeĊu njih postoji odreĊeni slobodni interval. U takvom sluĉaju, u periodima slobodnog intervala uĉinilac se moţe smatrati duševno zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju bolesti mozga, odnosno centralnog nervnog sistema. Psihopatije Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno oboljenje. Kod njih se nastranost ispoljava na podruĉju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u stanju da svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko utiĉu na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na van jske nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu praćene odgovarajućim intelektualnim sposobnostima. Psihopate su redovno uraĉunljivi, a zbog toga i kriviĉno odgovorni. MeĊutim, i kod njih mogu da se jave prolazna psihiĉka stanja koja su sliĉna psihotiĉnim stanjima kod duševnih oboljenja. Neuraĉunljivost bi kod njih mogla biti iskljuĉena samo u takvim sluĉajevima, jer se moţe izjednaĉiti sa duševnim oboljenjima. Privremena duševna poremećenost Privremene duševne poremećenosti nisu duševna oboljenja. To su prolazna psihiĉka stanja koja mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju poremećaji psihiĉkih funkcija, posebno svijesti, koji mogu dostići i toliki stepen da onemogućavaju shvatanje znaĉaja uĉinjenog djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe usljed mjeseĉarstva, hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniĉkih povreda mozga, usljed gušenja, trovanja itd. Za kriviĉno pravo poseban znaĉaj imaju akutna trovanja alkoholom, a u posljednje vrijeme i dejstvo opojnih droga.

79

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremećenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao što su snaţna uzbuĊenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremećenost moţe da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljuĉuje mogućnost shvatanja znaĉaja takvog djela ili mogućnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroĉito dolaze u obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihiĉke procese, a to su afekti koji dovode do tzv.šoka. Zaostali duševni razvoj Zaostali duševni razvoj je psihiĉko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljuĉeno, ili u velikoj mjeri oteţano rasuĊivanje i odluĉivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiĉkog aparata. Zaostali duševni razvoj ima sliĉnosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najĉešće radi o stanju ĉiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiĉkog aparata uzrokovana je oboljenjem ili povredom mozga dok se dijete još nalazi u majĉinoj utrobi, zatim u vrijeme poroĊ aja ili u prvim danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiĉkog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih ĉula, kao što je gluhonijemost. Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihiĉke poremećenosti i koji je biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti onih lica koja su neznatnije prekoraĉila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno razvila, zbog nekih svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u kojoj su odrastala, a koje su negativno uticale na njihov psihiĉki razvoj. Kod takvih lica radi se o tome da je stepen njihove duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali njiovo stanje nije identiĉno sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog toga nepotpuna duševna razvijenost kod mlaĊih punoljetnih osoba nije osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti. MeĊutim, ukoliko se ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviĊa da se i prema takvim licima mogu primijeniti odreĊene vaspitne mjere kao kriviĉne sankcije koje su namijenjene iskljuĉivo za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. MOGUĆNOST RASUĐIVANJA I ODLUĈIVANJA Za iskljuĉenje uraĉunljivosti, a time i kriviĉne odgovornosti, pored nekog oblika duševne poremećenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljuĉena mogunost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Mogućnost rasuĊivanja u kriviĉnom zakonu oznaĉena je kao mogućnost shvatanja znaĉaja uĉinjenog djela, a mogućnost odluĉivanja je oznaĉena kao mogućnost upravljanja svojim postupcima. Znaĉaj djela i mogućnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraĉunljivosti) U kriviĉnopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuĊivanja, odnosno pod pojmom shvatanja znaĉaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja, pravnog ili društvenog znaĉaja djela. Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja djela, što znaĉi da shvatanje stvarnih okolnosti uĉinjenog djela u smislu da kod uĉinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se podrazumijeva i mogućnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod uĉinioca ne postoji mogućnost shvatanja stvarnog znaĉaja djela (ako ne postoji mogućnost svijesti o onome što ĉini i šta će tom ĉinidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogućnost da takav uĉinilac shvati ni pravni ni društveni znaĉaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihiĉki proces.

80

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za uraĉunljivost se takoĊer zahtijeva da uĉinilac ima mogućnost da ocijeni socijalni (društveni) znaĉaj uĉinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo, da li je štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraĉunljivost je dakle bitno da se utvrdi da je psihiĉko stanje uĉinioca takvo da mu omogućava da pravilno ocijeni društveni znaĉaj djela. Mada je većina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraĉunjivost je irelevantno da li za uĉinioca postoji mogunost ocjene znaĉaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz toga proizilazi da postojanje uraĉunljivosti kod uĉinioca ne traţi mogućnost shvatanja pravnog znaĉaja djela niti mogućnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela. Kod uraĉunljivosti je bitno da se utvrdi da je uĉinilac imao mogućnost da shvati značaj učinjenog djela, pri ĉemu nije potrebno da se u postupku utvrĊuje da li je on i u konkretnom sluĉaju iskoristio tu svoju mogućnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihiĉki normalan ĉovjek prije izvršenja djela zaista i koristio tu svoju psihiĉku mogućnost. Za uraĉunljivost je dakle dovoljna sama mogućnost rasuĊivanja, pri ĉemu je nebitno da li je konkretni uĉinilac pri izvršenju konkretnog djela i rasuĊivao o njegovom znaĉaju. Mogućnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraĉunljivosti) Pored toga što se za uraĉunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremećenosti uz mogućnost shvatanja znaĉaja svog djela, to još uvijek ne znaĉi da je to lice potpuno uraĉunljivo. Pored navedenih elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odluĉuje ili da je imalo mogućnost da upravlja svojim postupcima. Mogućnost rasuĊivanja i mogućnost odluĉivanja kao samostalne psihiĉke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da neko lice posjeduje mogućnost odluĉivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogućnost rasuĊivanja. Iako svakom odluĉivanju po pravilu prethodi rasuĊivanje, ipak su moguće takve situacije da je kod uĉinioca prisutna mogućnost rasuĊivanja, a da je iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Uvaţavajući mogućnost postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije psihiĉke funkcije postavio u alternativi (nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost odluĉivanja). Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi se postigao odreĊeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija: 1. Pripremni, koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuĊivanje razliĉitih mogućnosti, unutrašnja borba motiva, izbor naĉina djelovanja itd. 2. Realizacija donesene odluke. Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihiĉki proces savladavanja unutrašnjih i vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškoće svode se na savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreĊenih sredstava, uklanjanje mehaniĉkih prepreka itd. Mada emocije po našem zakonu nisu element uraĉunljivosti, one su ipak znaĉajne i u kriviĉnom pravu zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaĉi ljudskih radnji, ili se javljaju kao stimulativni faktor voljnih radnji ĉovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuĊivanja su ĉesto u situaciji da uz snaţan voljni napor savladavaju emocije i nagone koji utiĉu na donošenje odluke.

BITNO SMANJENA URAĈUNLJIVOST Postojanje smanjene uraĉunljivosti

81

WWW.BH-PRAVNICI.COM

bitno smanjena uračunljivost predstavlja poseban fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. institut bitno smanjene uraĉunljivosti je nepotreban.2 KZ FBiH. 4. Prema teoriji klasiĉne škole.BH-PRAVNICI. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije kriviĉnog prava” u smislu da sudovi zbog nedovoljnog struĉnog znanja neće biti u mogućnosti da pravilno ocijene stepen uraĉunljivosti lica. Pojam smanjene uraĉunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraĉunljiva. bitno smanjena uraĉunljivost postoji kada je kod uĉinioca kriviĉnog djela sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed duševne bolesti. Na takav zakljuĉak ukazuje razvoj psihijatrije. u kome uĉinilac nije ni potpuno uraĉunljiv ni potpuno neuraĉunljiv.donošenja odluka meĊu koje spada i odluka o uraĉunljivosti. Prigovor “psihijatrizacije kriviĉnog prava” otklanja se na naĉin da sud mora zadrţati svoju funkciju suĊenja. 2. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉita shvatanja o tome da li je kriviĉnom pravu potreban pojam bitno smanjene uraĉunljivosti ili ne. Prigovor samovolje i nesigurnosti takoĊer se otklanja na naĉin da vještak po svojoj osnovnoj funkciji (dijagnoza i prognoza) treba da završi svoj posao. u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje. Uloga psihijatara je samo u tome da oni svojim struĉnim znanjem trebaju pomoći sudu u donošenju odluke. Prigovori koji su upućivani pojmu smanjene uraĉunljivosti su slijedeći: 1. Takvo stanje se naziva stanje bitno smanjene uraĉunljivosti. jer je vladalo mišljenje da se uraĉunljivost kao kategorija kriviĉne odgovornosti ne moţe stepenovati. nešto teţi kod utvrĊivanja smanjene uraĉunljivosti nego kod utvrĊivanja stanja potpune uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. ĉime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra. Uĉinilac koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv jeste krivično odgovoran. Navedenim prigovorima klasiĉne škole slijede i kontraargumenti: 1. Uĉinioci se ne mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive jer je realnost ţivota takva da izmeĊu ta 2 krajnja stanja postoji ĉitav niz prelaznih stadija.WWW. tj. 3. istina.13 st. Prema teoriji njemaĉke sociološke škole. već će to ĉiniti psihijatri.COM . Prigovor nepreciznosti otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne postoje posebni problemi da se utvrdi i neko od prelaznih stanja. 82 WWW. Prema tome. već da se svi uĉinioci kriviĉnih djela mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive. koji je. pa bi svojom nepreciznošću otvarao put zloupotrebi. 4. samovolji i nesigurnosti u sudskoj praksi. ali se može blaže kazniti. Pojam smanjene uraĉunljivosti nema smisla jer se uraĉunljivost ne moţe stepenovati. 3. kao i da se smanjeno uraĉunljiva lica proglašavaju za potpuno duševno zdrava. institut bitno smanjene uraĉunljivosti ima svog smisla jer odgovara realnosti ţivota (izmeĊu uraĉunljivih i neuraĉunljivih lica stoji ĉitav niz prelaznih stanja smanjene uraĉunljivosti).COM Pored uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti kao stanja koja su znaĉajna za postojanje ili nepostojanje kriviĉne odgovornosti. jer je ĉinjenica da ta prelazna stanja i postoje. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. a ni u kom sluĉaju da preuzmu funkciju suda.BH-PRAVNICI. 2. Pojam smanjene uraĉunljivosti je neprecizan. Prema odredbi ĉl.

Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se u tome što je kod neuraĉunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja potpuno iskljuĉena. Kod bitno smanjene uraĉunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremećenosti koja se traţe i kod neuraĉunljivosti (duševna bolest. a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno kriviĉno djelo. ako sud utvrdi da bi takav uĉinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela. Slijedi zakljuĉak da maloljetni učinioci krivičnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti ili uraĉunljivi ili neuraĉunljivi. a bitno smanjena uraĉunljivost ne.COM . Naš zakonodavac (ĉl. Da mu za uĉinjeno djelo odmjeri kaznu u granicama koje su propisane Zakonom. seksualnog integriteta ili imovine ukoliko bude pušten na slobodu (ĉ l. razlika je iskljuĉivo u psihiĉkim elementima. 83 WWW. Kao i uraĉunljivost. To znaĉi da se ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni. MeĊutim. Ni zakon ni kriviĉnopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva dostignut. Smanjena uraĉunljivost i maloljetstvo Bitno smanjena uraĉunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti. ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno uračunljivi.63).13 st. i bitno smanjena uraĉunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. Pored kazne.42. privremena duševna poremećenost. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ograniĉenjima koja su propisana u ĉl. Kriviĉna odgovornost i primjena kriviĉnih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se i u kriviĉnopravnom dejstvu. s tim da im se stanje bitno smanjene uraĉunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne. Razlog tome je što bi kod maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni.COM U savremenom kriviĉnom pravu i kriviĉnom zakonodavstvu danas je prihvaćen pojam smanjene uraĉunljivosti. odnosno neuraĉunljivost uopće.WWW. To znaĉi da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. mogla krajnje negativno djelovati na njegov dalji psihiĉki razvoj. za postojanje bitno smanjene uraĉunljivosti neophodno je da mogućnost psihiĉkih funkcija padne ispod odreĊenog stepena. formiranje karaktera i njegov ukupan budući ţivot. takvom uĉiniocu se moţe izreći i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi.BH-PRAVNICI. već se to pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti konkretnog sluĉaja. Potpuna neuraĉunljivost iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost.2) predviĊa fakultativno i ograniĉeno ublaţavanje kazne uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti.BH-PRAVNICI. Lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću su kriviĉno odgovorna. Dakle. zaostali duševni razvoj). 2. dok je kod bitno smanjene uraĉunljivosti mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja samo bitno smanjena. UtvrĊivanje bitno smanjene uraĉunljivosti Bitno smanjena uraĉunljivost utvrĊuje se na isti naĉin kao i uraĉunljivost. primjena makar i blage kazne kao kriviĉne sankcije (bitno smanjena uraĉunljivost vodi kriviĉnoj odgovornosti i kaţnjivosti). U pogledu kaţnjavanja Zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Kriviĉni zakon ne sadrţi nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraĉunljivosti.

što oznaĉava radnje koje su slobodne u odluci.3 KZ FBiH. smatrajući da ta mogućnost bolje odgovara individualizaciji kazne. . a prethodna radnja smatra se samo kao pripremna radnja. koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu. Preovladava zapravo shvatanje da kod actiones liberae in causa uĉinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje kriviĉnog djela. droga ili na drugi naĉin doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela 84 WWW. traţi samo da su oni ostvarili uzrok posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu. kao što u nekim sluĉajevima posredni izvršilac koristi druge.COM . ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica jedne prethodne radnje u odnosu na koju je uĉinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata. pri ĉemu je dovoĊenje sebe u stanje neuraĉunljivosti uzrok posljedice.ona koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela. ali ne i u izvoĊenju. a on se odnosi na one situacije kada se uĉinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima. izriĉito predviĊaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu odgovornosti i kaţnjivosti za takva kriviĉna djela. kriviĉno je odgovoran uĉinilac kriviĉnog djela koji je upotrebom alkohola. neposredne izvršioce u ostvarenju svog kriviĉnog djela. Takav učinilac je krivično odgovoran..COM Dakle.BH-PRAVNICI. Takva djela se nazivaju actiones liberae in causa. U tom pogledu postojala su 2 shvatanja.BH-PRAVNICI. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i u tom sluĉaju treba procjenjivati uraĉunljivost uĉinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. ACTIONES LIBERAE IN CAUSA Pojam actiones liberae in causa Neuraĉunljivost moţe biti osnov iskljuĉenja kriviĉne odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. iako je bio svjestan ili je mogao i morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poĉiniti kriviĉno djelo. U tom smislu kriviĉno pravo poznaje jedan jedini izuzetak. zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne. Kriviĉna zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na: . Ranija zakonodavstva nisu sadrţavala posebne odredbe o tome. nuţna je uraĉunljivost u vrijeme preduzimanja radnje. ali nova zakonodavstva u koja spada i naše.ona kod kojih je odgovornost ograniĉena samo na sluĉaj ako je privremena duševna poremećenost izazvana u namjeri da se u neuraĉunljivom stanju uĉini kriviĉno djelo. .WWW. Drugo shvatanje. ili se ta uraĉunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom se uĉinilac dovodi u stanje neuraĉunljivosti. Odgovornost za actiones liberae in causa U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela. Prema prvom. Po odredbi ĉl.13 st.ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela. Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po općim principima o kriviĉnoj odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. To znaĉi da naše kriviĉno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviĉna odgovornost za djelo poĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema kriviĉnom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviĊa i kriviĉnu odgovornost za nehat. Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljuĉiti: 1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti koja bi za ta djela postojala primjenom općih principa po kriviĉnoj odgovornosti. To znaĉi da se postavlja zahtjev uraĉunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je uĉinilac sebe doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge strane, zahtijeva se krivnja uĉinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega postoji umišljaj (bio je svjestan ili je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti kriviĉno djelo, pa je to htio ili je na to pristao), ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni ili nesvjesni); 2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a za nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviĊena odgovornost za ta djela uĉinjena iz nehata; 3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna obiljeţja kriviĉnog djela, pri ĉemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na pojedinosti. Actiones liberae in causa i smanjena uraĉunljivost Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim sluĉajevima treba uvaţiti stanje smanjene uraĉunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogućnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da bitno smanjena uraĉunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se mora prihvatiti da stanje bitno smanjene uraĉunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne. Razlog tome je što potpuna neuraĉunljivost ovdje ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, pa nema ni razloga da se ublaţi kazna uĉiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraĉunljiv.

VINOST
OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI Odnos prouzrokovanja i vinosti Uĉinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti uslovi su prije svega da se radi o uraĉunljivom uĉiniocu, a zatim i o uĉiniocu koji prema uĉinjenom djelu ima odreĊeni psihiĉki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što ĉini i da je to htio. To znaĉi da kriviĉno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj uĉinilac kriviĉnog djela koji je u vrijeme izvršenja bio uraĉunljiv i koji je prema djelu imao odreĊeni psihiĉki odnos koji je izraţen u preduzimanju svjesne i voljne djelatnosti. Ne moţe biti kriviĉno odgovoran uĉinilac bez tog odreĊenog psihiĉkog, subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaĉi da kod uĉinioca moţe postojati uraĉunljivost, ali uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog unutarnjeg odnosa prema djelu, onda nema kriviĉne odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu objektivnih i subjektivnih elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom jedinstvu leţi opravdanje i cjelishodnost te društvene represije.

85

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti na osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem objektivne odgovornosti prema kome uĉinilac odgovara za ono što je stvarno uĉinio, potpuno neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njeg ov subjektivni odnos prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne odgovornosti u prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u kriviĉnom pravu postao dominantan sistem subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše kriviĉno zakonodavstvo, koje ne dozvoljava mogućnost objektivne odgovornosti. Vinost kao psihiĉki odnos Vinost ili krivnja je skup psihičkih odnosa učinioca prema učinjenom djelu koji se izražavaju u njegovoj svijesti i volji. Ako se kriviĉno djelo shvata u njegovom objektivno-subjektivnom smislu, vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se kriviĉno djelo shvata u objektivnom smislu, vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviĉne odgovornosti. Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je uĉinilac svjestan svog djela, da li hoće to djelo. Element svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraĉunljivosti i kod vinosti. Kod uraĉunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se uĉinilac nalazio, on uopće mogao biti svjestan znaĉaja svog djela i da li je uopće mogao upravljati svojim postupcima u vrijeme izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom sluĉaju uĉinilac bio svjestan svog djela i da li je to djelo htio. Kod uraĉunljivosti se ispituje ispravnost učiniočevog psihičkog aparata, a kod vinosti se ispituje njegov psihički odnos prema djelu. Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, već se ona u svakom sluĉaju mora utvrditi. Pretpostaviti postojanje vinosti znaĉi ustvari negirati vinost kao uslov kriviĉne odgovornosti. U kriviĉnom pravu nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u trenutku kad je kriviĉno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji, ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji. Naše kriviĉno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg kriviĉnog prava je princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi ĉl.12 st.1 prema kojoj je kriviĉno odgovoran samo onaj uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Pri tome, kriv je onaj uĉinilac koji je kriviĉno djelo izvršio s umišljajem (ĉl.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj uĉinilac koji je djelo izvršio iz nehata, ali samo onda kad to zakon izriĉito odreĊuje. Glavna shvatanja pojma vinosti U odreĊivanju pojma vinosti u kriviĉnopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su psihološko i normativno shvatanje. Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje je do poĉetka 20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u kriviĉnom pravu i njegov znaĉaj ogleda se u tome što je po njemu i u kriviĉnopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne odgovornosti uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo. Poĉetkom 20.vijeka u kriviĉnopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To shvatanje se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i ĉisto normativno shvatanje. Prema psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam uĉinilac svoje djelo ocijenio kao djelo protivno pravu. To znaĉi da krivnja postoji u sluĉaju kad je uĉiinlac bio svjestan

86

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost sadrţi i psihološke i normativne elemente. Prema čistom normativnom shvatanju, krivnja se procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da se ona najĉešće ne moţe procijeniti subjektivno. Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o tome da li se neki uĉinilac kriviĉnog djela moţe pravno prekoriti za uĉinjeno djelo, odnosno da li mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od psihološko-normativnog shvatanja ne donosi sam uĉinilac, već to ĉine treća lica, a to je sudsko vijeće koje odluĉuje o uĉinioĉevoj kriviĉnoj odgovornosti. U našoj kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreĊeni psihiĉki odnos uĉinioca prema uĉinjenom djelu. Taj psihiĉki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogućnosti postojanja odreĊenih unutarnjih psihiĉkih procesa na osnovu odreĊenog psihiĉkog stanja, tj. na osnovu uraĉunljivosti. Vinost kao psihiĉki odnos prema uĉinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno kriviĉno djelo, a ne u vezi sa karakterom uĉinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd. Vinost (krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat kao izuzetan i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviĉne odgovornosti. Iako na strani uĉnioca mogu postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta utvrĊivanja krivnje, već samo mogu imati znaĉaja na planu odmjeravanja kazne. To znaĉi da naša teorija i zakonodavstvo krivnju odreĊuju psihološki, ne prihvatajući normativne elemente kao elemente krivnje. Nije dozvoljeno proširivati krivnju, a time i kriviĉnu odgovornost izvan ta dva oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se tvrditi da nema krivnje u sluĉaju da na strani uĉinioca postoji umišljaj ili nehat. Svijest i volja uĉinioca, kao osnovni elementi krivnje, ĉine suštinu psihiĉkog odnosa uĉnioca prema djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogućnosti njenog postojanja, predstavlja zajedniĉki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristiĉki ili voljni element javlja se samo kod umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogućnost da svijest moţe da obuhvata sve stvarne okolnosti uĉinjenog djela. Pritom se kod uĉinioca samo izuzetno traţi svijest o pravnoj normi.

OBLICI VINOSTI
UMIŠLJAJ Pojam i elementi umišljaja Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviĉna djela uĉinjena sa umišljajem uvijek se kaţnjava, a za kriviĉna djela izvršena iz nehata uĉinilac se kaţnjava samo onda kad je zakonom izriĉito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉiti pristupi pojmovnom odreĊivanju tih oblika krivnje. Prema psihološkom shvatanju, umišljaj se odreĊuje iskljuĉivo na osnovu psihiĉkog odnosa uĉinioca prema uĉinjenom djelu. MeĊutim, odreĊujući u ĉemu se sastoji taj ps ihiĉki odnos, pristalice psihološkog shvatanja razliĉito odreĊuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju teoriju predstave (tzv.intelektualistiĉka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristiĉka teorija). Prema teoriji predstave, smatra se da umišljaj postoji ako je uĉinilac predvidio posljedicu svoje radnje. To znaĉi da je kod uĉinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju će prouzrokovati njegova radnja. Suština teorije predstave ogleda se u tome da je uĉinilac posljedicu samo predvidio, pri ĉemu za postojanje umišljaja nije bitno da li je učinilac i htio nastupanje posljedice.

87

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je učinilac htio posljedicu. Pritom uopće nije bitno predviĊanje nastupa posljedice. To znaĉi da prema teoriji volje umišljaj ne moţe postojati u sluĉaju kad je uĉinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio. Obje ove teorije u svom ĉistom obliku dovode do nelogiĉnih rješenja, te je izlaz pronaĊen u kompromisu, u smislu odstupanja od ĉistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja. Prema odredbi ĉl.14 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje (eventualni umišljaj). Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljuĉivo usvojio ni teoriju predstave niti teoriju volje, već obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoĊer je vidljivo da zakonodavac nije u potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, već je odredio samo donju i gornju granicu tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomoću nje razgraniĉava umišljaj kao teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje. Elementi direktnog i eventualnog umišljaja Naš kriviĉni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja: direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (dakle i element svijesti i element volje pozitivno odreĊen). Eventualni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element svijesti i element volje takoĊer pozitivno odreĊeni). I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se reći da je to psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u svijesti uĉinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim okolnostima djela) i volji uĉinioca da uĉini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni elementi, a elementi volje voluntaristiĉki elementi. Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest uĉinioca o posljedici koju će prouzrokovati svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima kriviĉnog djela. Njegova svijest moţe biti takva da kod uĉinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali ta svijest moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogućnost. Voluntaristiĉki element umišljaja upućuje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem posljedice, odnosno ostvarenjem kriviĉnog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razliĉitog stepena, od kojih su bitna 2 za razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaĉi stepen saglašavanja postoji kod direktnog umišljaja, gdje uĉinilac hoće posljedicu, odnosno izvršenje djela, u odnosu na eventualni umišljaj, gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U svim sluĉajevima gdje se volja uĉinioca izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje se saglašavanje sastoji u pristajanju na posljedicu postoji eventualni umišljaj. Htijenje posljedice Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke karakteristiĉne situacije kada se sa sigurnošću uzima da je uĉinilac htio posljedicu, odnosno izvršenje kriviĉnog djela. To su slijedeće situacije:

88

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2. On se ogleda u tome što je formula zasnovana na jednoj hipotetiĉkoj okolnosti. vrijeme.uzgredna posljedica (npr. tuĊa pokretna stvar je obiljeţje djela. 3. Uĉinilac je posljedicu htio i u sluĉaju ako je posljedica sredstvo za postizanje svrhe (npr. kao što je npr. s tim da su se u istoj prostoriji nalazile i osobe C. svjestan da će i dijete usljed postojećih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege). E. Stvarna obiljeţja kriviĉnog djela mogu biti fiziĉke i pravne pojave. Frankova formula ima jedan krupan nedostatak.svijest o uzroĉnoj vezi izmeĊu preduzete radnje i posljedice koja je nastupila. Prema toj formuli. liĉno svojstvo. Svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela. a pritom kod uĉinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreĊeno u graĊanskom pravu. Uĉinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da će izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po ostvarenju njegove svrhe. Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja.COM 1. naĉin. 4. mjesto itd. (npr.ubistvo radi nasljeĊa – nasljeĊe je svrha. To znaĉi da su stvarna obiljeţja fiziĉke i pravne ĉinjenice kao npr.svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira radnja izvršenja.BH-PRAVNICI. protivpravnost itd. To su modaliteti radnje izvršenja kao što su: sredstvo izvršenja. 89 WWW. liĉni odnos.BH-PRAVNICI. brak. neko ubije majku koja doji bebu. pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela podrazumijevaju se i sva druga moguća stvarna obiljeţja kao što su npr. ugovor. pristajanje na posljedicu kod eventualnog umišljaja postoji u slučaju kada se učinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljedicu predvidio kao izvjesnu. Pristajanje na posljedicu Jedno od spornih pitanja u kriviĉnopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošću moţe ustvrditi da je uĉinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije uzima shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv.Frankova formula). Svrha je ubistvo osobe B. Tako npr. . objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava.WWW. ubistvo iz ljubomore. liĉna okolnost. isprava itd. D. pa se od uĉinioca traţi svijest da on kraĊom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno raspolaganje sa stvari. Pored toga. To znaĉi da je on odobrio nastupanje te posljedice i saglasio se u formi pristajanja na tu posljedicu. a sredstvo je ubistvo).svijest o posljedici .COM . pri ĉemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te ĉinjenice podvode. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svjestan da će se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv. kod kraĊe. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B. Za umišljaj uĉinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih ĉinjenica u vanjskom svijetu. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreĊene svrhe (npr. Obiljeţja kriviĉnog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica kriviĉnog djela. ubistvo iz bezobzirne osvete itd). stvar. Zbog toga je za umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna: . a ta okolnost praktiĉno se uopće ne moţe utvrditi. a uĉinilac je svjestan da posljedica mora nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba). pravno svojstvo. a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u sluĉaju da je posljedicu predvidio kao sigurnu. ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima kriviĉni zakon kod razliĉitih kriviĉnih djela konkretizira tu radnju. Na osnovu te formule vrši se razgraniĉenje izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. neko subjektivno pravo itd.

U svim tim sluĉajevima svojstvo uĉinioca je osnovno obiljeţje djela.1). Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element općeg pojma kriviĉnog djela.WWW.4).kod KD dvobraĉnosti (zna da je već u braku. ili kod KD prenošenja spolne bolesti (svijest o liĉnoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti). neovisno od toga da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. srodnik po krvi u pravoj liniji. kod protivpravnog lišavanja slobode. Znanje stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela Kod nekih kriviĉnih djela u odredbama se traţi da je uĉinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja bića kriviĉnog djela. a ipak zakljuĉi novi). pri ĉemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o pojedinostima prouzrokovanja. odgovorno lice. ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meĊusobnog hrvanja i otimanja.rodoskrvnjenje. a nakon toga do opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B.271 st.179). a neka samo 90 WWW.BH-PRAVNICI. Kod nekih kriviĉnih djela liĉno svojstvo je graĊanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka). s obzirom na odreĊena obiljeţja bića kriviĉnog djela. protivpravnog prekida trudnoće itd). kao npr. o sigurnosti da ta ĉinjenica postoji. liĉna okolnost. To znaĉi da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti potrebu postojanja svijesti u njenom najjaĉem stepenu. Tako npr. gdje uĉinilac zna da je naĉinjen laţan novac itd. Sviješću uĉesnika tuĉe ne mora biti obuhvaćena i ta objektivna okolnost. Ta svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogućem nastupanju posljedice usljed preduzete radnje i to u njenom globalu.BH-PRAVNICI. Kod nekih kriviĉnih djela odreĊena liĉna okolnost je osnovno obiljeţje kriviĉnog djela.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti.267 st. Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon izriĉito to odreĊivao kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Na kraju treba istaći da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopće bilo kriviĉno d jelo. tj. Kad je u pitanju umišljajno kriviĉno djelo. neka kriviĉna djela se mogu izvršiti samo sa direktnim. Kod ovakvih kriviĉnih djela za njihovo izvršenje sa umišljajem nije dovoljna uĉinioĉeva svijest o mogućnosti postojanja odreĊene ĉinjenice. onda je svijest o njima potrebna samo onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja kriviĉnog djela.COM . Primjeri takvih djela su izdavanje ĉeka bez pokrića (ĉl. kod KD uĉestvovanja u tuĉi uĉinioci odgovaraju za samo uĉestvovanje u fiziĉkom obraĉunu u kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna povreda (ĉl. Npr. To je samo okolnost koja razgraniĉava jedan fiziĉki obraĉun izmeĊu 3 ili više lica na kriviĉno djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira. To su tzv. već se traţi svijest o njenoj izvjesnosti. kao što je lišenje ţivota ili teška tjelesna povreda. kriviĉno djelo ubistva sa umišljajem će postojati i u onom sluĉaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa umišljajem da ga liši ţivota. Kod tih kriviĉnih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u odnosu na one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja. kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreĊeni odnos kao što je npr. tako i u odnosu na nku buduću ĉinjenicu. za takvo djelo se uvijek odgovara. Zakon ni kod jednog kriviĉnog djela ne ograniĉava odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj.COM Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroĉnu vezu izmeĊu te radnje i posljedice koja je nastupila. što znaĉi da bez tih okolnosti nema kriviĉnog djela. kod nekih kriviĉnih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti postoji liĉno svojstvo uĉinioca kao što je sluţbeno lice. ona je kod nekih kriviĉnih djela predviĊena kao obiljeţje bića tih kriviĉnih djela. To su zapravo objektivne pretpostavke od ĉijeg postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost uĉinioca i zbog toga one ne ulaze u podruĉje vinosti. MeĊutim. Isto tako. gdje uĉinilac izdaje ili stavlja u promet ĉek za koji zna da nma pokriće ili kod KD krivotvorenja novca (ĉl. kod nekih KD liĉno svojstvo je vojno lice (KD protiv oruţanih snaga Federacije). Tako npr. Kada su u pitanju liĉna svojstva ili liĉni odnos. U takvim sluĉajevima od uĉinioca se zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr. kod ĉedomorstva – odnos majke prema njenom djetetu itd.

kod KD kraĊe djelo se ĉini u namjeri da se prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Namjera. njenog ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd. U takvim sluĉajevima umišljaj dobiva jdan teţi. nesavjesno lijeĉenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. U ovakvim sluĉajevima nije vaţno da li je namjeravani cilj i ostvaren. već se tu traţi i odreĊena namjera uĉinioca. Tako npr. ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren. trenutno.BH-PRAVNICI.172. kod KD podrivanja vojne i odbrambene moći (ĉl.WWW. Tako npr. Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraĊe postoji i kod utaje. iznude itd. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj i dolus repentinus – kad se odluka donosi na mah. kod iznuĊivanja iskaza nije bitno da li je taj iskaz zaista i iznuĊen. ne predstavlja dalju posljedicu radnje kriviĉnog djela. Dolus repentinus postoji u sluĉaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja. Isto tako. već o oduzimanju tuĊe pokretne stvari iz ĉl. gdje uĉinilac postupa u namjeri rušenja Federacije. treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bića tog kriviĉnog djela. onda bi se radilo o potpuno drugom kriviĉnom djelu. Druga razlikovanja umišljaja Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usva ja naš Zakon. već samo moţe da bude uzet u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. pobuda Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac kao obiljeţje bića kriviĉnog djela pominje postojanje odreĊene namjere.COM sa eventualnim umišljajem. Dolus repentinus predviĊen je kod nas kao privilegirajuća okolnost kod kriviĉnog djela ubistva na mah iz ĉl. nisu iskljuĉene situacije da su posljedice djela sa eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti uĉinioca takva djela zasluţuju teţe kaţnjavanje. MeĊutim. pa u odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. na mah. teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem. hladnokrvno. to će se uzeti kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. 91 WWW.146). prema kojem je usmjerena namjera. U našem kriviĉnom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno predviĊen kao pooštravajuća okolnost ni za jedno kriviĉno djelo. postoje i kriviĉna djela kod kojih cilj. cilj. koja je predviĊena kao obiljeţje kriviĉnog djela. Cilj je vanjski. Tako npr. ili kod KD terorizma (ĉl. MeĊutim.BH-PRAVNICI. kriviĉnopravna teorija poznaje i druga razlikovanja umišljaja. dok se npr.COM . U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim ili eventualnim umišljajem. Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. Tako npr. Ukoliko bi kod tog kriviĉnog djela uĉinilac postupao sa direktnim umišljajem. Kod tih kriviĉnih djela nije dovoljan samo umišljaj. kvalificirani oblik krivnje.144) uĉinilac postupa u namjeri da umanji odbrambenu moć Federacije. Uĉinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j zapravo jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bića kriviĉnog djela. Ako se dokaţe da nema te namjere. prevare. objektivni fiziĉki fenomen koji se kao predstava odraţava u svijesti uĉinioca. kraĊa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem. U principu. Sa namjerom postupa ono lice koje pod dejstvom predstave o cilju preduzima odreĊenu radnju da bi taj cilj ostvario.279. kad je imao dovoljno vremena od donošenja odluke do njene realizacije. Dolus preameditatus postoji u sluĉaju kad je uĉinilac odluku donio nakn duţeg razmišljanja. Kod nekih kriviĉnih djela zakon odreĊuje da odreĊena radnja sa posljedicom. onda se u tom sluĉaju ne radi o kraĊi. već motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost uĉinjenog djela i na opasnost samog uĉinioca.

svijest uĉinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista. a prema objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogućnosti. On postoji kada uĉinilac ima svijest o mogućnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu. Osnov za razgraniĉenje izmeĊu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiĉkim elementima. s tim da je on olako drţao da će tu posljedicu moći sprijeĉiti ili da ona uopće neće nastupiti. Svjesni nehat postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupanja zabranjene posljedice. ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. Prema odredbi ĉl. Kod umišljaja uĉinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na posljedicu.COM NEHAT Pojam i oblici nehata Nehat ili culpa je drugi mogući psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji dovodi do kriviĉne odgovornosit uĉinioca. Osnovna razlika izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu.WWW. kriviĉnopravna teorija poznaje i tzv. tj. Nesvjesni nehat postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da usljed preduzete radnje doĊe do nastupanja posljedice. Pored svjesnog i nesvjesnog nehata. odnosno 92 WWW. a kad su u pitanju ista kriviĉna djela. na uĉinioĉevom unutrašnjem stavu prema posljedici. odnosno uĉinioĉevo nepristajanje na posljedicu zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopće neće nastupiti ili će je on moći sprijeĉiti. gdje se radi o nehatu odreĊenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih kada preduzima odreĊene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. Na taj naĉin u definiciju nehata unosi se element neopreznosti uĉinioca. Svjesni nehat Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria.profesionalni nehat. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti. Dakle. dok je element volje negativno odreĊen.COM . odnosno stvarnom obiljeţju kriviĉnog djela. Nesaglašavanje uĉinioca sa posljedicom. Kod eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreĊeni. Okolnost da se radi o profesionalnom nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te svoje mogućnosti. Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni. kazne za nehatni oblik redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela. Za nehat se odgovara samo onda kad je to zakonom izriĉito propisano. ali se on sa takvom mogućnošću ne saglašava.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. mora obuhvatiti sve one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj. Profesionalni nehat se smatra teţom vrstom nehata. dok je kod svjesnog nehata samo element svijesti pozitivno odreĊen. Kod nehata se uĉinilac uopće ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem kriviĉnog djela. s tim da je on prema svojim liĉnim svojstvima mogao. jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice uopće neće doći. odnosno predviĊa mogućnost ispunjenja stvarnih obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. iako naš kriviĉni zakon ne uspostavlja izriĉito veću odgovornost uĉinioca za profesionalni nehat ni kod jednog kriviĉnog djela.15 KZ FBiH. tj. krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica.

a kod nesvjesnog negativan. odnosno kad nije bio svjestan mogućnosti da su u konkretnom sluĉaju ispunjena stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela. on se praktiĉno saglašava sa nastupanjem posljedice. iako je prema objektivnim okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti svjestan te mogućnosti. on je ipak nehatni a ne umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u sluĉaju kad se uĉinilac pouzdava u neke potpuno neodreĊene okolnosti. bez obzira da li je u pitanju htijenje posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje. Ovo ne znaĉi da tamo gdje nije utvrĊen umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata. U drugom sluĉaju. Ako je u pitanju nepaţnja i neopreznost visokog stepena. uĉinilac je takoĊer svjestan moguće posljedice. Razlika izmeĊu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu. Sporni granični slučajevi između eventualnog umišljaja i svjesnog nehata uvijek se moraju uzeti kao nehat. U prvom sluĉaju. jedne prirode je situacija kada uĉinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru. dok je element volje u oba sluĉaja negativan. jer je umišljaj teži oblik krivnje. Kod umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane. to bi moglo znaĉiti da se uĉinilac zapravo saglasio sa posljedicom i da se njegov psihiĉki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju.BH-PRAVNICI. ali je prije toga oĉistio mjesto loţenja i pripremio pogodna sredstva za gašenje. Nesvjesni nehat Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu. iako je svjestan da kad to ĉini na takvom mjestu i u ljetno vrijeme. ali već time što je uĉinilac drţao da do posljedice neće doći. U domaćoj teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se olako drţanje da posljedica neće nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj sluĉajnosti. To je tzv. Po jednom stanovištu uĉinilac moţe raĉunati na sluĉaj. Iako nema precizne granice izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. eventualni umišljaj moţe postojati samo u onim sluĉajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti zakljuĉak da se uĉinilac saglasio sa posljedicama. i po intelektualnim i po voljnim elementima. pristaje na posljedicu.COM njegove nepaţnje. U takvom sluĉaju postoji eventualni umišljaj uĉinioca. Kad je u pitanju neopreznost uĉinioca. I svjesni nehat je oblik krivnje. što znaĉi da se i on u svakom slučaju mora dokazati. ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja. pa samim tim nema ni njegovog saglašavanja sa posljedicom. Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreĊen. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili većeg stepena. to će prije uputiti na zakljuĉivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. odnosno sa djelom. a po drugom se mora oslanjati na konkretnu okolnost. a kod nesvjesnog nehata su obje strane negativno definisane.BH-PRAVNICI. On je kod svjesnog nehata pozitivan. moţe doći do izbijanja poţara. Ono mora biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na ĉitavom skupu tih okolnosti. 93 WWW.COM .pouzdavanje u slučajno izostajanje posljedice. tj. Kod njega nema svijesti o mogućnosti prouzrokovanja. ali se on nije saglasio sa posljedicom jer je preduzeo neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da posljedica uopće ne nastupi ili da je on sprijeĉi. Kod umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom. Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje.WWW. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan. a ne samo kao vjerovatan. uĉinilac je svjestan mogućnosti izbijanja poţara i kako ništa konkretno ne preduzima na spreĉavanju. Ako bi u drugom sluĉaju došlo do izbijanja poţara. Sasvim je druga situacija ako uĉinilac u istim okolnostima vremena i mjesta loţi vatru. postojao bi svjesni nehat. siguran. Tako npr.

ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata uĉinilac i mogao i morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice. To znaĉi da se ta dva kriterija meĊusobno dopunjavaju. U tom smislu nepaţnja uopće i njen stepen mogu se utvrĊivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju. Nehat bi postojao ako se uĉinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u postojećim okolnostima ponašao svaki prosjeĉan ĉovjek. culpa levis – laki nehat. ali istovremeno i ograniĉavaju. culpa levissima – veoma lak nehat. dok kod sluĉaja uĉinilac niti je bio duţan niti je mogao da predvidi takvu mogućnost. Paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti je neko opće mjerilo u odreĊivanju nehata. to znaĉi da se nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na liĉnost samog uĉinioca tj. dok sluĉaj ne predstavlja oblik krivnje i ne povlaĉi kriviĉnu odgovornost. odnosno nepaţljivosti. Tako npr. Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij. Nesvjesni nehat neće postojati ni u situaciji kad uĉinilac usljed svojih osobnih svojstava nije mogao predvidjeti mogućnost nastupa posljedice.WWW. Naš KZ u odredbi ĉl. Takve djelatnosti su npr. osobna svojstva ili okolnosti pri ĉemu je potpuno nebitna paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti. pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala. vrlo naglašene paţljivosti. iako je po paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti na to bio duţan. neće postojati nesvjesni nehat ako je uĉinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima mogao da predvidi nastup posljedice. koji postoji u sluĉaju kada je nastupila posljedica mogla biti predviĊena od svakog prosjeĉnog ĉovjeka. ili po oba kriterija zajedno. Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreĊivanju paţljivosti. 94 WWW.COM Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i sluĉaja. razliĉite opasne djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). jer zakonodavac kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti”. s obzirom na njegove psihiĉke mogućnosti. lijeĉniĉke intervencije. Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obiĉnom ţivotu.BH-PRAVNICI. pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeĉna paţnja kao posebno mjerilo. koji predstavlja objektivnu uzroĉnu vezu izmeĊu preduzete radnje i posljedice. Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg kriviĉnog prava. ali prema paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti nije morao da je predvidi.COM . Zbog te duţnosti i mogućnosti predviĊanja nastupa zabranjene posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje. Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti u datim okolnostima. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane opreznog ĉovjeka.15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno. U kriviĉnopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na: culpa lata – teţak nehat. Pri tome treba imati u vidu da ĉitav niz raznih djelatnosti zahtijevaju veći ili manji stepen paţljivosti. saobraćaj. onda se utvrĊuje da li je uĉinilac prema svojim osobnim svojstvima to i mogao. Kod utvrĊivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrĊuje da li je postojala duţnost na predviĊanje posljedice. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane ĉovjeka posebne. bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji. u utvrĊivanju nesvjesnog nehata moguća je kombinacija oba kriterija.BH-PRAVNICI.

ta teţa kazna moţe se izreći uĉiniocu samo u sluĉaju ako je u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata. Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom. Ukoliko se utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota.16 KZ FBiH. ĉl.COM .ĉl.1).177 st. kad iz kriviĉnog djela proizaĊe teţa posljedica za koju zakon propisuje teţu kaznu.BH-PRAVNICI.171 st. Suština kvalificiranih kriviĉnih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos uĉinioca mora postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla primijeniti teţa kazna.BH-PRAVNICI. U takvom sluĉaju. Kriviĉni zakoni izdvajaju takve situacije i za njih predviĊaju teţu kaznu.5). patrolne ili druge sliĉne sluţbe koje je uĉinjeno pored skladišta oruţja ili nekog drugog objekta od znaĉaja. Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat sluĉaja. tako i u odnosu na teţu posljedicu. U zakonu ima dosta sluĉajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna kriviĉna djela ako iz tih djela proizaĊe teţa posljedica (npr. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što su uĉinjena pod naroĉitim okolnostima nazivamo krivična djela kvalificirana naročitom okolnošću. samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje teţe propisane kazne. samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B. osoba A će odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu smrću (ĉl. Kvalificirana kriviĉna se pojavljuju iskljuĉivo kao posebna kvalifikacija osnovnih kriviĉnih djela.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo umišljajni ili nehatni delikt. TakoĊer postoje situacije kad izvršenje nekog kriviĉnog djela prate posebne okolnosti koje ga ĉine teţim. nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi kako u odnosu na osnovno djelo. Dakle. Nema teţe kazne ako je teţa posljedica rezultat sluĉaja.177 st. Po odredbi ĉl. Prema odredbi ĉl.WWW. Pirmjer djela kvalificiranog naroĉitom okolnošću je povreda straţarske. Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B.1). onda će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva (ĉl. To pitanje je pitanje vinosti. osoba A će odgovarati samo za osnovni oblik teške tjelesne povrede (ĉl. moţe se govoriti samo o uĉinioĉevoj odgovornosti za osnovno kriviĉno djelo.320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja i sl).308 – teška djela protiv opće sigurnosti i imovine. Ako se ne dokaţe nehat u odnosu na teţu posljedicu.COM ODGOVORNOST ZA KRIVIĈNA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI NAROĈITOM ODGOVORNOŠĆU Pojam kvalificiranog kriviĉnog djela U praksi postoje situacije da odreĊeni uĉinilac izvrši odreĊeno djelo nakon ĉega iz tog kriviĉnog djela proiziĊe teţa posljedica od one koja u takvim sluĉajevima redovno nastupa. koja nakon izvjesnog vremena umre. Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne povrede iz koje proiziĊe smrt povrijeĊenog. bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se krivična djela kvalificirana težom posljedicom. Kvalifikovana kriviĉna djela i sticaj kriviĉnih djela 95 WWW. Kvalificirana kriviĉna djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija u sudskoj praksi.

I u kriviĉnom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim okolnostima. meĊutim. zakonodavac predviĊa teţu kaznu za kriviĉno djelo povrede straţarske. 96 WWW. utvrdilo da je kod uĉinioca u odnosu na posljedicu postojao umišljaj kao oblik krivnje. To su sluĉajevi u kojima zakon ne pre dviĊa umišljajno ostvarenje teţe posljedice kao posebno kriviĉno djelo.3. tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju. S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti. ili kod drugog objekta vaţnog znaĉaja. već prividni idealni sticaj kriviĉnih djela.177 st. nego po odredbi ĉl.2. u navedenom primjeru postoji samo jedno KD i to iz ĉl.187 st.BH-PRAVNICI. Iako prema odredbi ĉl. Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim sluĉajevima ogleda se u tome što će oblik krivnje biti uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne.378 st. ipak su moguće i takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim sluĉajevima kada je ona rezultat umišljajnog postupanja uĉinioca. Ukoliko bi se. Ako se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti.WWW. odnosno ĉinjenica. u nizu situacija bi postojala 2 kriviĉna djela u idealnom sticaju.16 predstavlja odreĊenu pogodnost za uĉinitelja kriviĉnog djela samo zbog njegovog oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu. Tako npr. Kako Zakon ne predviĊa posebnu odgovornost za takva kriviĉna djela.1 (ubistvo). kao što je odredba ĉl. tj.4.16 zakonodavac predviĊa nehat u odnosu na teţu posljedicu. ZABLUDA I NJEN ZNAČAJ U KRIVIČNOM PRAVU STVARNA ZABLUDA Pojam stvarne zablude U pravnoj nauci zabluda se obiĉno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti. u sluĉaju da kod uĉinioca postoji umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica. Tako npr.konzumirana kriviĉnim djelom ubistva. kod kriviĉnog djela protivpravnog lišenja slobode iz ĉl. tada postoji stvarna zabluda ili error facti. Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bića kriviĉnog djela ili neke druge stvarno postojeće ĉinjenice koje nisu obiljeţja kriviĉnog djela i ne ulaze u njegovo biće. za uĉinioca je povoljnije da nakon teške tjelesne povrede kvalificirane smrću odgovara po odredbi ĉl. municije ili eksplozivnog materijala. MeĊutim. na takvog uĉinioca primjenjuju se opće odredbe o kriviĉnoj odgovornosti.COM . Odgovornost za kriviĉna djela kvalificirana naroĉitom okolnošću Naš KZ nema opće odredbe kad su u pitanju ovakva djela.5. u KZ postoji niz kriviĉnih djela u kojima se predviĊa teţa kazna ako je izvršenje tih djela praćeno posebnim okolnostima.COM Odredba ĉl.254 st.16 za teţu posljedicu. Da nema takve odredbe u našem zakonu. MeĊutim. U takvom sluĉaju teţa kazna za uĉinioca dolazi u obzir neovisno od toga da li je to protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili nehatnog postupanja uĉinioca. Tako npr. u sluĉaju da uĉnilac hoće da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe. tada bi postojala 2 kriviĉna djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo. s obzirom da teška tjelesna povreda biva obuhvaćena.BH-PRAVNICI. Tako npr. u kriviĉnom pravu se stvarna zabluda pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu. ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne bolesti. patrolne ili druge sliĉne sluţbe ako je osnovno djelo uĉinjeno kod skladišta oruţja. tada bi se radilo o idealnom sticaju 2 kriviĉna djela – silovanja i ubistva. Tako npr. u odredbi ĉl. zakonodavac predviĊa teţu kaznu ako je protivpravno lišenje slobode trajalo duţe od 30 dana. tada neće postojati pravi.171 st. s obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu. MeĊutim.

tada će uĉinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu predviĊena za nehatno izvršenje djela. ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. smatrajući da je ta stvar napuštena. gdje se kaţe da nije krivično odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja. u uţem ili širem smislu) uvijek iskljuĉuje umišljaj. djelo bilo dopušteno. Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljuĉuje uvijek nehat. Kada je u pitanju stvarna okolnost kao ĉinjenica pravne prirode. iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima pravilnu predstavu. Tako npr. ako bi zaista postojala. Ĉinjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fiziĉke ili pravne prirode. Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva. Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim okolnostima.BH-PRAVNICI. Stvarna zabluda je zapravo negacija umišljaja. da su one stvarno postojale.BH-PRAVNICI. Stvarna zabluda u širem smislu postoji u sluĉaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela. 97 WWW. što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog kriviĉnog djela. Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljuĉuje umišljaj. jer niti je mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana. kad uĉinilac oduzima stvar koja pripada nekom (tuĊa pokretna stvar). jer su moguće situacije da se uĉinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata. pa neotklonjiva zabluda iskljuĉuje ne samo umišljaj nego i nehat. tako da bi to djelo bilo dozvoljeno.COM . To znaĉi da je kod neotklonjive stvarne zablude u pitanju sluĉaj. koji zapravo ne postoje. takav uĉinilac moţe biti i kriviĉno odgovoran i kriviĉno neodgovoran.1 KZ FBiH. Takvo rješenje predviĊa i odredba ĉl. kod kriviĉnog djela kraĊe. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u sluĉaju ako uĉinilac nije bio u zabludi usljed nehata. moţe se ka primjer navesti kriviĉno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je uĉinilac imao pogrešnu predstavu o vlastitoj polnoj zaraţenosti. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu). ali ima pogrešnu predstavu o stvarnosti napada.WWW. U oba sluĉaja uĉinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela koje izvršava. odnosno stvarnosti opasnosti. kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fiziĉke prirode. jer uĉinilac koji djelo izvrši u stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. stvarna zabluda u uţem smislu će postojati npr. pored umišljaja iskljuĉuje i nehat. što znaĉi da je i mogao i morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima. Iz izloţenog slijedi: 1. iskljuĉivala protivpravnost uĉinjenog djela. Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela poĉinjeno u otklonjivoj stvarnoj zabludi. odnosno putativna krajnja nuţda.COM Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog karaktera i koja ulazi u obiljeţje bića kriviĉnog djela. Kad je u pitanju otklonjiva zabluda. stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva. Uĉinilac će biti kriviĉno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviĊa kriviĉnu odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje. Takva situacija postoji u sluĉaju kada je uĉinilac imao pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bića kriviĉnog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost (u širem smislu). odnosno iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost uĉinioca. 2. Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je uĉinilac bio u zabludi usljed nehata. ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi. st.17.

Stvarna zabluda u uţem smislu Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju. postojaće kriviĉno djelo kraĊe i u sluĉaju kad osoba A oduzme tuĊu pokretnu stvar misleći da je ona stvar osobe B. a vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”. a ona zapravo pripada osobi C. “isprava” itd. Da bi stvarna zabluda iskljuĉila kriviĉnu odgovornost. Kada je u pitanju uĉinioĉeva svijest o posljedici i o uzroĉnoj vezi kod umišljaja je reĉeno da se kod uĉinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja. potpuno je irelevantna zabluda uĉinioca kriviĉnog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajući joj otrov i smatrajući da će taj otrov trenutno djelovati. Za postojanje stvarne zablude bitno je da postoji zabluda o ĉinjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja radiće se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog srodniĉkog odnosa u smislu da su otac i kćerka. Neovisno od toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima. Tako npr. Zabluda o pojedinostima prouzrokovanja ima znaĉaj samo kod onih kriviĉnih djela kod kojih je zakon upravo pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bića kriviĉnog djela.”tuĊa pokretna stvar”. Kada je u pitanju stvarna okolnost. njegove posljedice i uzroĉne veze. a nebitno je kome ta stvar stvarno pripada. ali pritom nisu znali da taj odnos predstavlja “srodstvo po krvi u pravoj liniji”. kao npr: 1. Kod nekih kriviĉnih djela njihova stvarna obiljeţja su liĉni odnosi. Kako stvarna zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela. ona moţe biti fiziĉka ili pravna ĉinjenica. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. jer su to obiljeţja svih kriviĉnih djela kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. Ako je u pitanju pogrešno podvoĊenje ĉinjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreĊujući biće nekog kriviĉnog djela.COM 3. Pravne prirode bili bi pojmovi npr. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti.WWW. 98 WWW. kod kriviĉnog djela prenošenja polne bolesti da kod uĉinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj zaraţenosti. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljuĉuje umišljaj kad uĉinilac nije bio svjestan stvarnih okolnosti djela. To onda znaĉi da i uĉinioĉeva zabluda o pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaĉaja. “organizator”. zabluda o podvoĊenju ĉinjenica pod te pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. Tako stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji. to ustvari znaĉi da postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. “nemoćno lice” itd. Tako npr. Tako će u navedenom primjeru postojati pravna zabluda u sluĉaju da su izvršioci svjesni svog srodniĉkog odnosa. tada se ne radi o stvarnoj. već o pravnoj zabludi. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz koji će biti ostvarena neka stvarna ĉinjenica kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Ta lica će biti kriviĉno odgovorna.BH-PRAVNICI. a on je meĊutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili dana. brat i sestra. jer pravna zabluda ne iskljuĉuje odgovornost. To znaĉi da te okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem uĉinioca. U takvim sluĉajevima zabluda o tim okolnostima je kriviĉnopravno relevantna. Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne iskljuĉuje umišljaj.BH-PRAVNICI. potrebno je da postoji u vrijeme preduzimanja radnje. Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajući bića nekih kriviĉnih djela mogu biti pravne i vanpravne prirode. Tako npr. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljuĉuje odgovornost za nehat samo u onim sluĉajevima u kojima zakon uopće ne predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje djela. kao npr. Za kriviĉnu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju djela koja je postojala prije preduzimanja radnje izvršenja. posljedici i uzroĉnoj vezi izmeĊu radnje i posljedice.COM .

saopšti ili uĉini dostupnim stranoj drţavi.BH-PRAVNICI. Kod djela kvalificiranih naroĉitom okolnošću.WWW.16 odgovornost za teţu posljedicu zahtijeva nehat uĉinioca. Takav uĉinilac će biti odgovoran za nehatno izvršenje djela kod onih djela kod kojih zakon predviĊa i takvu odgovornost. Kad su u pitanju kvalificirana kriviĉna djela. kao što je npr. Tako npr. jer neotklonjiva zabluda iskljuĉuje i umišljaj i nehat. S obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u vrijeme kad je još bilo moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. ali u odnosu na smrt osobe C kod njega nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedico m ni u formi htijenja niti u formi pristajanja. jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva umišljaj uĉinioca u odnosu na kvalifikatornu okolnost. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda.COM . Zabluda o predmetu. loša vidljivost. organizaciji ili licu tajni podatak ili dokument Federacije. takva njegova zabluda je irelevantna. zabluda o uzrastu.stvarnoj ĉinjenici koja mora biti ispunjena da bi uĉinjeno djelo bilo kriviĉno djelo. za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava ţivota. Postojaće kriviĉno djelo špijunaţe uĉinjeno s umišljajem.COM 2.324) potpuno je nebitno to što uĉinilac pogrešno smatra da više nije moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. Tako npr. Isto tako. jer otklonjiva zabluda zapravo jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. Takva zabluda je kriviĉnopravno irelevantna. onda je situacija ista kao kod umišljaja. kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela (ĉl. u sluĉaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na njega iz vatrenog oruţja. pa će postojati umišljajno ubistvo. dok je otklonjiva zabluda kriviĉnopravno potpuno irelevantna. s obzirom da po ĉl. 3. već samo uslov od kojeg zavisi da li će to konkretno neprijavljivanje biti kriviĉno djelo. a djelo izvrši prema drugom licu ili predmetu. Aberratio ictus postoji npr. Isto tako. uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi.BH-PRAVNICI. U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj. već se radilo o zabludi u konkretnom obliku u kojem se realizirao taj predmet. Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje. Zabluda o uzroĉnoj vezi – sluĉaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u sluĉaju kad uĉinilac preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu. ekonomske ili sluţbene naravi. jer kod uĉinioca nije postojala zabluda o stvarnom obiljeţju koje je odreĊeno zakonom. neovisno od toga da li je on po svojoj prirodi vojne. tj. uraĉunljivosti. to nije obiljeţje kriviĉnog djela. kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje i neotklonjiva i otklonjiva zabluda. To znaĉi da je kod nehatnih delikata pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda. U pogledu kriviĉne odgovornosti u teoriji postoje 2 shvatanja: 99 WWW. pobudi. Npr. KZ da u toj tuĉi niko neće biti lišen ţivota ili da drugome neće biti nanesena teška tjelesna povreda. ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje. Ako je uĉinilac smatrao da je u pitanju vojni podatak ili dokument. kriviĉnopravno je irelevantna zabluda o onim liĉnim okolnostima na strani uĉinioca koje su subjektivne prirode. a zapravo je vrši prema drugom licu. podbaĉaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u neposrednoj blizini osobe B. TakoĊe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije. licu i uzroĉnoj vezi Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u sluĉaju kad uĉinilac pogrešno smatra da djelo vrši prema jednom predmetu. situacija se rješava tako da kod kriviĉnih djela kvalificiranih teţom posljedicom kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje samo neotklonjiva zabluda po nastupanju teţe posljedice.179. a u stvari vrši prema drugom predmetu. Zabluda o licu (error in persona) postoji u sluĉaju ako uĉinilac pogrešno drţi da radnju preduzima prema jednom licu. kod kriviĉnog djela špijunaţe djelo postoji kada se preda. a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu. potpuno je nebitna zabluda uĉesnika u tuĉi iz ĉl. motivu itd. Otklonjiva zabluda o okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan je praktiĉno irelevantna. kod KD ubistva osoba A lišava ţivota osobu B pogrešno ga smatrajući osobom C.

BH-PRAVNICI.putativna nužna odbrana ili putativna krajnja nužda. pored umišljaja iskljuĉuje odgovornost i za nehat.10 i ĉl. neće postojati kriviĉna odgovornost za tjelesnu povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o postojanju bolesti koja bi. Neotklonjiva zabluda u širem smislu. do kojeg je i došlo. Pritom je irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C. Npr. PRAVNA ZABLUDA Pojam pravne zablude Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela. a time i postojanje kriviĉnog djela. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i nehatnog ubistva.11 izriĉito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao stvarne okolnosti koje iskljuĉuju protivpravnost. Stvarna zabluda u širem smislu Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu. Iz prethodnog zakljuĉujemo: Zabluda u širem smislu. Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu uĉiniti neko djelo dozvoljenim. pa se takve situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja. a nehat u odnosu na smrt osobe C. uĉinilac ne plaća alimentaciju koja mu je nareĊena izvršnom sudskom odlukom. ne 100 WWW. kako otklonjiva tako i neotklonjiva. jer se u takvim sluĉajevima uvijek iskljuĉuje umišljaj uĉinioca. gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao obiljeţja bića kriviĉnog djela. a u odnosu na ostala djela postoji kriviĉna odgovornost uĉinioca. Takvo rješenje je u skladu sa irelevantnom error in persona. Kod putativne nuţne odbrane u pitanju je zabluda o stvarnosti protivpravnog napada. Bitno je samo da je kod uĉinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota. Naš KZ u odredbama ĉl. takav zahvat ĉinila i opravdanim i dozvoljenim.WWW. Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljuĉuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne predviĊa odgovornost za nehatno izvršenje.BH-PRAVNICI. 2. Klasiĉni primjeri stvarne zablude u širem smislu su tzv. uvijek iskljuĉuje umišljaj. što znaĉi da uĉinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji. a koja bi kad bi postojala iskljuĉivala protivpravnost. U takvom sluĉaju uĉinilac bi odgovarao samo za djela za koja KZ predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje. Pravna zabluda postoji u slijedećim sluĉajevima: Ako uĉinilac nije znao da je njegovo djelo odreĊeno u Kriviĉnom zakonu kao kriviĉno djelo. kad bi postojala. U ovakvim sluĉajevima treba uzeti da je zabluda o uzroĉnoj vezi potpuno relevantna. Tako npr. što znaĉi da ona postoji kada uĉinilac nije znao da je njegovo djelo zabranjeno.COM .COM 1. jer uĉinilac pogrešno drţi da neko prema njemu primjenjuje protivpravni napad. jer je kod uĉinioca postojao umišljaj na smrt osobe B. kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim stvarnim okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost i koje djelo ĉine dozvoljenim. Uĉinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata. Kod putativne krajnje nuţde uĉinilac je u zabludi u pogledu stvarnosti istovremene neskrivljene opasnosti. One se nazivaju negativne stvarne okolnosti.

Ako uĉinilac pogrešno smatra da neka postojeća okolnost. ako uĉinilac. uĉinilac se bavi proizvodnjom i prometom robe ĉiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ograniĉen. može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne. roditelji fiziĉki kaţnjavaju svoje dijete zbog lošeg uspjeha u školi. ĉini kriviĉno djelo dozvoljenim.COM znajući da je neplaćanje alimentacije predviĊeno u KZ kao kriviĉno djelo pod nazivom “izbjegavanje izdrţavanja”. Ako uĉinilac pogrešno supsumira neku stvarnu ĉinjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon upotrebljava pri odreĊivanju bića nekog kriviĉnog djela. Na takav naĉin postupio je i naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi ĉl. 101 WWW. pogrešno smatra da je uĉinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo uĉini po nareĊenju nekog njemu nadreĊenog lica. koje se rješava posebno u svakom konkretnom sluĉaju. Tako npr. Pitanje postojanja opravdanih razloga spada u red faktiĉkih pitanja. U tom smislu moţe se reći da postoje 2 osnovne koncepcije: Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet. Ako uĉinilac pogrešno smata da neka postojeća okolnost. Npr.COM . Pritom nije vaţno da li je taj pojam odreĊen kriviĉnopravnom ili vankriviĉnopravnom normom. Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u ĉistim oblicima. odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv. pod uslovom da se uĉinilac u takvoj zabludi nalazio iz opravdanih razloga.BH-PRAVNICI. ĉini djelo dozvoljenim usljed malog znaĉaja djela. Osim toga. te da je u kontradikciji sa naĉelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju kriviĉno odgovoran uĉinilac. pravna zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne ili za oslobaĊanje od kazne. a razliĉit pristup postoji i u kriviĉnopravnoj teoriji. Zbog toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema kojoj pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj. smatrajući da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska mjera). koji je sluţbeno lice.18: učinilac koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno.WWW.BH-PRAVNICI. uĉinilac ne zna koje se srodstvo smatra kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se smatra polnom zarazom itd. Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog. uĉinilac prisvoji nešto od opreme koja mu je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite. ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje uĉinioca. koja nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju kod uĉinioca postoji pogrešna ocjena uticaja neke postojeće okolnosti na zabranjenost uĉinjenog djela. što znaĉi da neznanje zakona škodi i prema kojoj pravna zabluda uopće nije relevantna kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i kaţnjivost takvog uĉinioca. koja jeste obiljeţje bića kriviĉnog djela. Tako npr. Dakle. Ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti uĉinjenog djela u sluĉaju kad protivpravnost nije element tog kriviĉnog djela (npr. - - - Uticaj pravne zablude na kriviĉnu odgovornost i kaţnjivost Dejstvo pravne zablude na kriviĉnu odgovornost razliĉito je riješeno u uporednim zakonodavstvima. naĉelo ignorantia iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraĉunljivi ljudi poznaju sve vaţeće propise. Tako npr. Uĉinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno biće kriviĉnog djela.

Od pravila da pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom sluĉaju ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti. . pri ĉemu nije iskljuĉena mogućnost da uĉinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno kriviĉno djelo. u svom dejstvu potpuno se izjednaĉava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda. onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj pa time ni kriviĉna odgovornost. sud moţe: .kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo. 102 WWW.BH-PRAVNICI.WWW.kaznu neograniĉeno ublaţiti na osnovu ĉl.COM . koja je pravna zabluda. To znaĉi da uĉinioca. pa kako te svijesti kod njega nema.43 st.BH-PRAVNICI. Za koju će se od navedenih mogućnosti sud opredijeliti zavisi od svih okolnost i konkretnog sluĉaja. Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se kriviĉnom djelu radi. U takvim sluĉajevima zabluda o protivpravnosti.osloboditi uĉinioca od kazne.COM U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij. da li će uĉinioca blaţe kazniti ili osloboditi od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani razlozi s obzirom da je opravdanost kategorija podloţna stepenovanju.2 KZ. U takvim sluĉajevima za umišljaj uĉinioca potrebna je i njegova svijest o protivpravnosti. koji je djelo poĉinio u pravnoj zabludi. kao i psihiĉka svojstva samog uĉinioca. Kad je u pitanju kriviĉnopravno dejstvo pravne zablude. a da ne bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo. . a protivpravnost kod konkretnog djela spada u osnovna obiljeţja djela. što znaĉi da treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog sluĉaja pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno. ona je samo fakultativni osnov za ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne. Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju.

COM SAUČESNIŠTVO U KRIVIČNOM DJELU POJAM SAUČESNIŠTVA OPĆI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUĈESNIŠTVA Opća razmatranja i znaĉaj sauĉesništva Sauĉesništvo postoji u sluĉaju kada u ostvarenju nekog kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razliĉitih lica. te radnje sauĉesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja. Dakle. a da pomagaĉi i podstrekaĉi moraju da znaju za izvršioca. sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one doprinijele nastupanju zabranjene posljedice. već je nuţno da izmeĊu pojedinih sauĉesnika postoji odreĊena objektivna i subjektivna veza. Sauĉesništvo ne predstavlja samostalni osnov kriviĉne odgovornosti. Radnje sauĉesnika mogu biti razliĉite. Pored objektivne i subjektivne veze. ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifiĉnosti na planu kriviĉne odgovornosti. Objektivna veza ogleda se u tome što. Objektivna i subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika kao uslov postojanja sauĉesništva Za postojanje sauĉesništva nije dovoljno samo prosto uĉešće više lica u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. sauĉesništvo postoji kad u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica koja su svjesna zajedniĉkog djelovanja. OBLICI SAUĈESNIŠTVA U kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika: 103 WWW. objektivna veza u saučesništvu sastoji se u zajedničkom rezultatu radnji svih saučesnika.WWW. Uĉešće više lica u ostvarivanju nekog kriviĉnog djela predstavlja poseban oblik kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari djelovanjem pojedinaca.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. IzmeĊu tih radnji i nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroĉna veza. Subjektivna veza kod sauĉesništva ogleda se u svijesti svih sauĉesnika o zajedniĉkom djelovanju. za postojanje sauĉesništva u uţem smislu. To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja. U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu problem sauĉesništva se razliĉito rješava u zavisnosti od kaznene politike odreĊene drţave u odreĊeno vrijeme. Prema izloţenom.COM . odnosno za kriviĉnu odgovornost pomagaĉa i podstrekaĉa nuţno je postojanje krivnje i to samo u sluĉaju ako su postupali s umišljajem. što znaĉi da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog. Takva lica nazivaju se saučesnici.

pa su izvršioci. i podstrekaĉi i pomagaĉi. Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju sauĉesništva kao posebnog instituta kriviĉnog prava. Bitno je samo da ta radnja predstavlja uslov posljedice. MeĊutim. S obzirom da jedna te ista radnja sauĉesnika u jednom sluĉaju moţe predstavljati saizvršilaštvo. a sauĉesništvo u širem smislu pored pomaganja i podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo. podstrekaĉ i pomagaĉ. a u drugom pomaganje. pa ista kazna koja slijedi za neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaĉa i za podstrekaĉa. što znaĉi da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i 104 WWW. koji ne sadrţi odredbe o sauĉesništvu. POJEDINI OBLICI SAUČESNIŠTVA IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO Pojam izvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji poznat je tzv. Kad u ostvarenju kriviĉnog djela pored izvršioca ili saizvršilaca uĉestvuju i druga lica od kojih neka podstiču izvršioca da izvrši kriviĉno djelo. Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca. Sauĉesništvo u uţem i širem smislu U kriviĉnopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik sauĉesništva. U najvećem broju sluĉajeva nije problem jasno odrediti izvršioca odnosno saizvršioca i razgraniĉiti taj od drugih oblika sauĉesništva. posebno od pomaganja.COM Ako 2 ili više lica zajedniĉki izvršavaju neko kriviĉno djelo. Prema principalnoj ili pluralistiĉkoj teoriji takoĊer se insistira na jednakom znaĉaju svih radnji za nastupanje posljedice. u kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika. Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca. Na visinu kazne pojedinim sauĉesnicima utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog sauĉesnika.WWW.godine. S tim u vezi postoji sauĉesništvo u uţem i sauĉesništvo u širem smislu. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u neposrednom prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja. postoji kad 2 lica zajedniĉki izvrše kraĊu. To su: izvršilac odnosno saizvršilac. tada u ostvarenju tog djela postoji i sauĉesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja. nisu iskljuĉene ni situacije kada je teško razgraniĉiti saizvršilaštvo i pomaganje.COM . Prema tome. a u odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. pod tim pojmom se prihvata svako lice koje doprinese izvršenju kriviĉnog djela. Tu se zapravo radi o tzv. Tu se ne pravi razlika izmeĊu uzroka i uslova posljedice. svi oni su izvršioci tog kriviĉnog djela. pored podstrekavanja i pomaganja. jer ne prihvata pojmove podstrekaĉa i pomagaĉa kao pojmove odvojene od izvršioca. Sauĉesništvo u uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje.BH-PRAVNICI. silovanje ili ubistvo. Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreĊivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva. Saizvršilaštvo npr. a koje su bitne za odmjeravanje kazne. pored neposrednog izvršioca.BH-PRAVNICI. jedinstvenom pojmu izvršioca. jer zakonodavac u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo i sauĉesništvo u uţem smislu. a neka mu pomažu da izvrši to kriviĉno djelo. precizno odreĊivanje je vrlo vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik sauĉesništva. što znaĉi da je to svaka ona radnja koja predstavlja uslov za nastupanje zabranjene posljedice.

postupajući sa umišljajem u odnosu na kriviĉno djelo i djelujući zajedno sa drugim licima. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju zakonom definiranu kao radnja izvršenja kriviĉnog djela. To praktiĉno znaĉi da tokom cijelog vremena ostvarenja kriviĉnog djela takav saizvršilac ima i volju i mogućnost da odluĉujuće utiĉe na cijeli tok zbivanja. tj.BH-PRAVNICI. na koji naĉin će ono biti realizirano i u kojoj mjeri će biti ostvareno. Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje ĉesto preuzsko. odnosno svako lice koje je makar djelimiĉno uĉestvovalo u radnji izvršenja. bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica. te su oni sauĉesnici. Pojam saizvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji postoje objektivne.Taj materijalni kriterij ogleda se u kvalitetu sauĉesniĉkog uĉešća u djelu. Kada se kao kriterij za to razgraniĉenje unese prethodni dogovor sauĉesnika o zajedniĉkom ostvarenju nekog kriviĉnog djela. Od objektivnih teorija najznaĉajnije su formalnoobjektivna i materijalno-objektivna teorija. Upravo u nave denom je razlika u odnosu na prethodnu teoriju. Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na finalnom ili ciljnom shvatanju radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje postavljenog cilja. funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktiĉno ĉine jedinstvo.COM . To znaĉi da se razlika izmeĊu saizvršilaštva i sauĉesništva u uţem smislu nalazi iskljuĉivo na objektivnom kriteriju. kao najlakšeg oblika sauĉesništva. Osnovna razlika u odnosu na formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-objektivna teorija ne insistira strogo na formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja. što znaĉi da se uĉešće saizvršioca u kriviĉnom djelu ogleda u tome što on. To znaĉi da je saizvršilac ono lice koje 105 WWW. kao najteţeg i pomaganja. Radi se o tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju prate i radnje drugih lica. Drugi navode da su one preduzete na istom mjestu itd. i teorija o moći (vlasti) nad djelom. neovisno od njihove veze sa radnjom izvršenja.BH-PRAVNICI. što znaĉi da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko. Kazna propisana za neko kriviĉno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu. pa pristalice formalnoobjektivnih teorija kao kriterij za njihovo razgraniĉenje navode istovremenost preduzetih radnji sa radnjom izvršenja. pa je praktiĉno i kriviĉno djelo moguće izvršiti samo ako postoje te druge radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreĊena u zakonu i nju oznaĉavaju kao uzrok posljedice. saizvršiocem kriviĉnog djela smatra se svako lice koje je preduzelo radnju izvršenja. U takvim sluĉajevima dolazi do teškoća u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja. Radnje sauĉesnika u uţem smislu. Ova teorija se naziva i finalno . već pokušava da pronaĊe materijalni kriterij za razgraniĉenje tih oblika sauĉesništva. od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošću jasno razgraniĉava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu razgraniĉenja tih oblika sauĉesništva. Radnje svih ostalih uĉesnika koje su doprinijele nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje. preduzima takve radnje od kojih zavisi da li će uopće doći do izvršenja djela. Ova teorija ima svoje dobre strane. jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko kriviĉnih djela koliko ima sauĉesnika. onome ko svojom radnjom uzrokuje zabranjenu posljedicu. Prema diferencirajućim ili individualizirajućim teorijama uzroĉnosti prihvata se restriktivni pojam izvršioca. predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice. Na osnovu tih teorija vrši se razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva.WWW.objektivna teorija. tada se i ova formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i dobiva karakter mješovite objektivno – subjektivne teorije. Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu.COM radnja izvršenja. koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca. subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o saizvršilaštvu.

saizvršilaštvo postoji ako više lica. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i drugih saizvršilaca. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja. već je dovoljno i njegovo psihiĉko djelovanje. Da bi se došlo do nekog mjerila u smslu odreĊivanja saizvršilaĉke radnje koja nije istovremeno i radnja izvršenja. učešćem u radnji izvršenja ili na drugi način. da se ona izmijeni ili da uopće ne nastupi. ako je tu posljedicu htio kao svoju. To znaĉi da bez odreĊene djelatnosti saizvršilaštvo ne moţe postojati. saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome da li je onaj ko je uĉestovao u djelu uĉinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuĊe (animus socii).23 KZ FBiH. Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji. Kad je u pitanju druga radnja. Iz navedene odredbe vidljivo je da naš zakonodavac prihvata jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva. Pritom se ne traţi da i oni koji su otpoĉeli radnje prije (sukcesivno saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog djelovanja. zajednički učine krivično djelo. ali to nije nuţan uslov. Ako ne postoji ta subjektivna veza. Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja. a u drugom sluĉaju kao radnja pomaganja.WWW. Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i limitirana (ograniĉena) subjektivna teorija. već se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje takve radnje iz koje se moţe zakljuĉiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i ekstenzivno shvatanje saizvršioca.BH-PRAVNICI. Naroĉit problem u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja predstavljaju te druge radnje. s obzirom da jedna te ista radnja u jednom sluĉaju moţe da bude uzeta kao saizvršilaštvo. OdreĊivanje saizvršilaštva Prema odredbi ĉl. U odgovoru na to 106 WWW. ali se uzima da saizvršilaštvo postoji i u sluĉaju kada taj dogovor uslijedi poslije otpoĉinjanja radnje. Što se tiĉe subjektivnih uslova. ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaĉke volje (animus auctoris). onda se ne moţe govoriti o saizvršilaštvu. To naĉi da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja. Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja. jer nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljuĉuje saizvršilaštvo. Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za postojanje saizvršilaštva ĉak ne traţi ni fiziĉko djelovanje takvog lica. Izvršilac ili saizvršilac je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje. jer pored uĉešća u radnji izvršenja. odnosno u toku radnje koju je preduzelo drugo lice. Ta subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika najĉešće se ispoljava u njihovom meĊusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniĉkom djelovanju. jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija da se to razgraniĉenje moţe izvršiti na objektivnom planu. već to moţe biti pomagaĉka ili podstrekaĉka radnja. za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje uĉestvuje u djelu sjvesno djelovanja ostalih uĉesnika. nije bitan samo uĉinioĉev unutrašnji stav prema djelu. onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude da bi ona mogla biti smatrana saizvršilaštvom. a u drugom sluĉaju kao pomaganje.COM . kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu. moraju se ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi. u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u radnju drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu. radnja ĉuvanja straţe na parkiralištu dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom sluĉaju moţe se uzeti kao radnja saizvršilaštva. odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja izvršenja. Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne teorije. Tako npr.COM svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava moć da odluĉujuće utiĉe na ostvarenje djela u smislu da nastupi umišljajem obuhvaćena posljedica. Prema ograničenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva. Pritom je potpuno bez znaĉaja radnja kojom je to lice uĉestvovalo u djelu. jer odvajaju pomagaĉe i podstrekaĉe od izvršioca po objektivnom kriteriju.BH-PRAVNICI. Taj dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje.

Tako npr. da bi radnja izvršenja uopće mogla biti ostvarena. ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom kriteriju. a neka druga radnja mora biti usko. ne mora se u svakom sluĉaju raditi o potpunoj istovremenosti jer će u nekim sluĉajevima druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja.26 st. Kad su u pitanju vlastita kriviĉna djela (delicta propria). U tom drugom sluĉaju znaĉaj subjektivnog momenta ogleda se u tome što on ima dopunjujuću ulogu u utvrĊivanju sauĉesništva. zakonodavac kod nekih djela – npr. Ako je u pitanju uĉešće u radnji izvršenja. npr. koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica sa odreĊenim svojstvom. Kako je kod nekih kriviĉnih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar.COM pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim sluĉajevima veći znaĉaj pridaje subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo socii) ili će se teţište staviti na ĉisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaĉaj da karakteru i kvalitetu radnje i njenim modalitetima.BH-PRAVNICI. s tim da svaka od tih radnji mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. što znaĉi da ih treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti. funkcionalno povezana sa radnjom izvršenja. koristoljublje. Prilikom utvrĊivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij. uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. da bi osoba B u noćnim satima izvršila tu tešku kraĊu. vršenje drugog kriviĉnog 107 WWW. i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo. On podrazumijeva podjelu uloga.WWW. kod teškog ubistva (ĉl. sluţbeno lice itd. vojno lice. nacionalna ili vjerska pobuda. Tako npr. Tako npr. Isto tako.COM . razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu uĉešćem u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje. a kriviĉna odgovornost se utvrĊuje zavisno od oblika krivnje sa kojim je uĉinilac postupao u djelu.2. iskljuĉi alarmni sistem nakon ĉega poĊe na spavanje. ostavi otkljuĉana vrata. sveţe psa u dvorištu. onda i saizvršilac tih kriviĉnih djela moţe da bude samo ono lice koje je postupalo sa tom namjerom i iz odreĊene pobude. U svakom sluĉaju. taĉka 4 i 5) . kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja. Iako u odredbi ĉl. neovisno od subjektivnog stava uĉinioca prema djelu. Iako u takvim sluĉajevima subjektivni momenat dobiva odreĊeno znaĉenje. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u odnosu uĉinioca prema djelu. subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniĉkom djelovanju sa ostalim sauĉesnicima. prethodno se dogovorivši sa osobom B o izvršenju kraĊe. kod kraĊe i drugih kriviĉnih djela protiv imovine postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. U pogledu istovremenosti. Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje kriviĉnog djela. uglavnom se uzima da je umišljaj uĉinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne radi o uĉešću u radnji izvršenja. Kada je u pitanju uĉešće u drugoj radnji. odgovorno lice. Taj dogovor je bitan samo u onim sluĉajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja. ili je u pitanju samo volja da se drugom pomogne u njegovom kriviĉnom djelu. subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da se samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgraniĉiti saizvršilaĉka od pomagaĉke radnje. što znaĉi da saizvršilac u tom djelu moţe da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera.1 zakonodavac kriviĉnu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za nehat. što znaĉi da je najvaţnija radnja izvršenja. uslov istovremenosti nije nuţan kod svih kriviĉnih djela. bez njegovog objektivnog uĉešća u djelu saizvršilaštvo ne moţe postojati. Prema tome.BH-PRAVNICI. U takvom sluĉaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav uĉinioca prema djelu u smislu da li on u tom djelu postupa kao u svom djelu.kao posebno subjektivno obiljeţje postavlja pobudu (rasna.171 st. podjela uloga postoji kada osoba A. MeĊutim. podjelu rada i sl.

214). U takvom sluĉaju svaki od tih uĉesnika u saobraćaju smatra se samostalnim izvršiocem tog kriviĉnog djela. npr. oslobodit će se od kazne. To bi bilo u sluĉaju kriviĉnog djela ugroţavanja javnog saobraćaja (ĉl. Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod kojeg postoji naznaĉena pobuda. delikti susretanja. prividnog ili sporednog izvršioca. bezobzirna osveta ili druge niske pobude.vlastoruĉnih kriviĉnih djela kod kojih je biće djela zakonom odreĊeno kao takvo i ĉija je priroda takva da ih moţe izvršiti izvršilac iskljuĉivo vlastitim djelovanjem. Tada postoji tzv. Takav sluĉaj postoji kada više lica zajedniĉkim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne postoji ni svijest ni volja za zajedniĉkim djelovanjem. koji je i po svom karakteru i po kriviĉnopravnom dejstvu sliĉan dobrovoljnom odustanku od pripremnih radnji ili od pokušaja.181. kao npr. kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi (ĉl. roditelji su saizvršioci kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica ako zajedniĉki i sporazumno ostave svoje dijete bez pomoći u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.145). kod tzv. nuţno saizvršilaštvo. Dobrovoljno spreĉavanje djela Prema odredbi ĉl. Konvergentna kriviĉna djela ili kriviĉna djela sticaja postoje u sluĉaju kada saizvršioci izvršavaju radnje koje su okrenute ka istom cilju. kod oruţane pobune (ĉl.BH-PRAVNICI. Tako npr. Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata.COM djela. konvergentni delikti.239).239). 2.233). dobrovoljno spreĉavanje djela od strane saizvršioca predstavlja opći obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. divergentni delikti. u nekim sluĉajevima izvršenje kriviĉnog djela nije moguće ako u njegovom izvršenju ne uĉestvuje više lica. kao npr.315). ili kod pobune lica lišenih slobode (ĉl.BH-PRAVNICI. ali u kojem zakonodavac predviĊa kaţnjavanje samo jednog od tih lica.179 KZ). Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika: 1.2. Saizvršilaštvo nije moguće kod svih kriviĉnih djela. Takav primjer je kriviĉno djelo vanbraĉne zajednice sa maloljetnim licem (ĉl. gdje je uĉinilac punoljetna osoba koja ţivi u vanbraĉnoj zajednici sa maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina. Nuţno i prividno saizvršilaštvo Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno. što znaĉi da se djelo moţe izvršiti kako uĉešćem jednog lica u njegovom ostvarenju tako i uĉešćem saizvršilaca. 3. 108 WWW. nije moguće saizvršilaštvo kod uvrede (ĉl. Delikti susretanja postoje u sluĉaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna nasuprot drugoj. prema odredbi ĉl. Tako npr. Nije nuţno saizvršilaštvo sluĉaj djela u ĉijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica. Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv. Kad su u pitanju omisivni delikti. saizvršilaštvo će postojati u sluĉaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su po nekom osnovu bili duţni izvršiti. Prema KZ FBiH. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja (ĉl.328). saizvršilac jednako kao i pomagaĉ i podstrekaĉ koji dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela.331). Divergentna kriviĉna djela su ona kriviĉna djela kod kojih su interesi uĉesnika u koliziji (sukobu). rodoskrvnjenja (ĉl.26 st.WWW.COM . kada bi do stradanja trećeg lica došlo krivicom dvojice uĉesnika u drumskom saobraćaju koji se nisu pridrţavali saobraćajnih propisa. Ovo je institut dobrovoljnog spreĉavanja djela. kao npr. davanja laţnog iskaza (ĉl.

Da bi postojalo podstrekavanje. uopće neće biti izvršilac tog kriviĉnog djela jer za njegovu krivnju mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere. Ukoliko osoba B izvrši ubistvo osobe C.2. taĉ. ali s tim da kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude. nacionalnih ili vjerskih pobuda. Ako takva ĉvrsta odluka postoji.171 st. dok osoba B moţe samo biti neposredni izvršilac kriviĉnog djela obiĉnog ubistva (ĉl. osoba A moţe se posluţiti osobom B u izvršenju kraĊe. Primjer za prvi sluĉaj je kriviĉno djelo iznošenja liĉnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.4). Poseban problem kod posrednog izvršilaštva javlja se onda kada neko lice koristi neuraĉunljivo lice ili kriviĉno neodgovorno maloljetno lice (ispod 14 godina) za ostvarenje nekog kriviĉnog djela. Posredno izvršilaštvo Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim licem za ostvarenje bića nekog kriviĉnog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem. kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog kriviĉnog djela. već nekog drugog kriviĉnog djela. pri ĉemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem pribavi protivpravnu imovinsku korist. što znaĉi da ona stoji uvijek u sluĉaju ako se sprijeĉilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno moglo dovršiti. U takvom sluĉaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac kriviĉnog djela kraĊe (ĉl.171 st. U takvim sluĉajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruĊem ili sredstvom za izvršenje kriviĉnog djela.171 st.273). kod podstrekavanog lica ne smije postojati ĉvrsta odluka o izvršenju kriviĉnog djela. je teško ubistvo iz ĉl. ili se izvršiocem smatra samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja. podstrekavanje moţe imati znaĉaj psihiĉkog pomaganja.215 KZ (“ko iznosi ili prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”).1) PODSTREKAVANJE Pojam podstrekavanja Podstrekavanje ili poticanje kao oblik sauĉesništva znaĉi preduzimanje takve radnje kojom se sa umišljajem kod drugog lica izaziva ili uĉvršćuje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom će ostvariti obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog kriviĉnog djela. gdje osoba A koristi osobu B da izvrši kriviĉno djelo teškog ubistva iz rasnih.2 taĉ. koja nema tu namjeru nanošenja štete.4 KZ FBiH.279). Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neĉega iz liĉnog ili porodiĉnog ţivota nanese štetu osobi C.COM . kod vlastitih kriviĉnih djela (delicta propria). te namjere nema. a kod osobe B koja tuĊu pokretnu stvar neposredno oduzima.BH-PRAVNICI. 109 WWW. Korištena osoba B.BH-PRAVNICI. To je sluĉaj kod kriviĉnih djela ĉije je posebno obiljeţje postojanje odreĊene namjere ili pobude. Primjer za drugu situaciju. a osoba B moţe biti uĉinilac samo kriviĉnog djela oduzimanja tuĊe pokretne stvari (ĉl.WWW. Pojam posrednog izvršilaštva ima znaĉaj i u našem pravu. Pritom etiĉka vrijednost motiva dobrovoljnog spreĉavanja djela nije od znaĉaja. ali ne onog za koje je dolozno korišteno. Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih kriviĉnih djela jer mu nedostaje jedno bitno obiljeţje kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo. tada se osoba A moţe uzeti kao posredni izvršilac teškog ubistva (ĉl. mogu se pojaviti situacije kada korišteno lice uopće nije izvršilac kriviĉnog djela i situacije kada ono jeste izvršilac kriviĉnog djela. kao i kod onih kriviĉnih djela koja mogu biti izvršena samo od lica sa odreĊenim svojstvom tj. suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti.COM Kao i kod dobrovoljnog odustanka.

Neposredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši kriviĉno djelo. . Posredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ posredno. . U kompleksu više uslova mora se pojaviti i podstrekaĉka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uĉvršćuje) odluku na izvršenje djela.24). u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i u takvom sluĉaju postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje posrednog podstrekaĉa i izvršioca.trećeg lica.BH-PRAVNICI. ali još nije uĉvrstio svoju odluku. slabo imovinsko stanje uĉinioca. I kad je u pitanju krug lica. Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajedniĉki kod podstrekavanog stvore odluku na izvršenje kriviĉnog djela. Odnos izmeĊu podstrekaĉa i podstreknutog Da bi postojalo podstrekavanje.prikazivanje koristi od izvršenog kriviĉnog djela. . tada oni nisu sapodstrekaĉi već samostalni podstrekaĉi i svaki će odgovarati za svoje radnje podstrekavanja.WWW. a moguće je i konkludentnim ĉinima. podstrekavani mora po nekom osnovu da pripada tom krugu. tada se oni smatraju sapodstrekaĉima. Podstrekavanje kao oblik sauĉesništva postoji samo ako je izvršeno ĉinjenje jer se smatra da se pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uĉvrstiti odluka da se izvrši neko kriviĉno djelo. To je najĉešći oblik podstrekavanja. Naĉini podstrekavanja najĉešće su usmenim putem. ali mu u svakom sluĉaju mora biti poznat krug lica iz 110 WWW. Podstrekavanje će postojati i onda kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko kriviĉno djelo. Ako više lica svjesno i voljno utiĉu na donošenje ili uĉvršćenje odluke kod podstrekavanog. Iako je posredno podstrekavanje donekle sporno. On ĉak ne mora biti ni poznat podstrekaĉu.BH-PRAVNICI. mora postojati odreĊeni odnos ili odreĊena veza izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca.zloupotreba nekog odnosa zavisnosti ili nadreĊenosti. Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja pripadaju jednom odreĊenom krugu. . na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao npr. koja omogućava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju kriviĉnog djela.davanje ili obećanje poklona ili neke druge imovinske koristi. pisanim izjavama. Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica.COM . preko drugog lica utiĉe na svijest i volju izvršioca.upućivanje prijetnje. Pored radnje podstrekavanja. jer je tu sapodstrekavanje prividno.dovoĊenje u zabludu itd. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi najĉešće su: . dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl. tj. Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreĊeno lice. . već je kolebljiva. Sredstva podstrekavanja. Radnja podstrekavanja Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiĉe na svijest i volju izvršioca da on donese ili uĉvrsti odluku o izvršenju kriviĉnog djela. koje KZ FBiH ne navodi izriĉito (ĉl. Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno.COM Odluka o izvršenju kriviĉnog djela kod izvršioca moţe postojati. a podstrekavanje u takvom sluĉaju postojaće ako ta odluka nije dovoljno ĉvrsta.nagovaranje.

to znaĉi da umišljajem podstrekaĉa moraju biti obuhvaćene njegove radnje kao podstrekaĉa. Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaĉa kojom se kod drugog lica sa umišljajem izaziva ili uĉvršćuje odluka na izvršenje kriviĉnog djela. ljudi iz jedne uĉionice. Odnos podstrekavanja i kriviĉnog djela Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreĊeno kriviĉno djelo. kao i radnje drugog lica kojima se izvršava odreĊeno kriviĉno djelo. Svijest i htijenje odnosno pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno kriviĉno djelo. Pitanje odreĊenosti kruga je faktiĉko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom sluĉaju.24 st. tada to više nije propaganda već podstrekavanje. podstrekač je krivično odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela. 111 WWW. što je redovno i cilj njegove podstrekaĉke djelatnosti. udruţenju i sl. Tako npr.COM . To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj. Za umišljaj podstrekaĉa se traţi: 1.WWW. neke organizacije itd. Podstrekavano lice kao neposredni izvršilac svjestan je kriviĉnog djela i njegovih obiljeţja u detaljima. Iskljuĉuje se odgovornost za nehat. Isto tako. MeĊutim. iz jedne vojne jedinice.1. ono je kaţnjivo samo ako je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. nema podstrekavanja na kraĊu.BH-PRAVNICI. Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca kada je u pitanju svijest o konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Kod podstrekaĉa mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela na koje podstrekava. Umišljaj podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. Nema generalnog podstrekavanja na vršenje kriviĉnog djela uopće ili na vršenje neke kategorije kriviĉnih djela. 2. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje. tj. ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela ili više taĉno konkretiziranih kriviĉnih djela. za postojanje umišljaja kod podstrekaĉa mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju kriviĉnog djela. u najkonkretnijem obliku. Krug lica iz kojih će proizići izvršilac. neće postojati podstrekavanje na kriviĉno djelo rodoskrvnjenja u sluĉaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu nije bilo svjesno srodniĉkog odnosa izmeĊu izvršilaca obljube. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreĊenih djelatnosti da bi se ostvarila propagirana ideja. Kako stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela mogu predstavljati odreĊeni liĉni odnos. mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca da uo pšte vrši kriviĉna djela kraĊe.COM kojeg će se regrutirati neposredni izvršilac.BH-PRAVNICI. i to samo izuzetno u sluĉajevima kada ti liĉni momenti predstavljaju osnovno obiljeţje bića kriviĉnog djela. Podstrekavanje je oblik sauĉesništva i ono se razlikuje od propagande. Zbog toga se moţe reći da je umišljaj podstrekaĉa dvostruk. to se i za umišljaj podstrekaĉa zahtijeva svijest o tim posebnim liĉnim momentima na strani podstrekavanog. Podstrekavanje će postojati i u sluĉaju kad se ra di o licima koja pripadaju odreĊenoj politiĉkoj stranci. kod kriviĉnih djela ĉije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost. tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izriĉito propisano. Propaganda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreĊena ideja da je prihvati što veći broj ljudi. Tako npr. redovno je u pitanju neka prostorna povezanost. nekoj religijskoj sekti. ali to nije nuţan uslov za postojanje podstrekavanja. Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi. Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica. Ukoliko propaganda obuhvata odreĊenu ideju u smislu da se njenom realizacijom vrše kriviĉna djela.

njeno nastupanje uopće itd. odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili idealnom sticaju. a u drugom sluĉaju postojalo bi samo podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje. MeĊutim. ne moţe postojati u istom kriviĉnom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstreka vanje i pomaganje.WWW.BH-PRAVNICI. Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim njegovim pojedinostima. Taj izuzetak odnosi se na samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaĉa u sluĉaju neuspjelog podstrekavanja. što znaĉi da lakši oblik sauĉesništva biva obuhvaćen ili konzumiran teţim oblikom sauĉesništva.BH-PRAVNICI. Tako npr. U prvom sluĉaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom.COM dok je svijest podstrekaĉa u tom sluĉaju mnogo manja. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u toku izvršenja samog djela utiĉe na njegov tok. Kao primjer za izloţene situacije i u jednom i u drugom sluĉaju moţe se navesti kriviĉno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz ĉl. U prvom sluĉaju za umišljaj podstrekaĉa traţi se znanje da kod izvršioca postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju takve namjere s kojom se on saglasio. u odredbi ĉl.ograniĉenu ili limitiranu teoriju akcesornosti sauĉesništva. Podstrekavanje i sticaj U istom kriviĉnom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika sauĉesništva. što znaĉi da kriviĉnu odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje za radnju izvršioca shvaćenu u objektivnom smislu. teţinu posljedice. Realni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ sa više radnji podstrekavanja podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. Pritom je nebitno da li je izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju. već je dovoljno da ti subjektivni momenti postoje kod izvršioca. da da je pritom podstrekaĉ znao za te momente ili da je pretpostavio da ti momenti postoje. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u sluĉaju kada se sa više radnji podstrekava na izvršenje jednog kriviĉnog djela. pa se saglasio sa takvim momentima. dok podstrekaĉ ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava. a djelo ne bude ni pokušano. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u postojanju jedne podstrekaĉke radnje.24 predviĊen je jedini opći izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti. Mogući su idealni i realni sticaj podstrekavanja. naĉin ili sredstvo kojim će se izvršiti itd.215 KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”).COM . a ne i na strani izvršioca. Idealni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kad podstrekaĉ jednom radnjom podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. Tako npr. To je zbog toga što se u takvim sluĉajevima primjenjuje princip konzumpcije. ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje kriviĉnog djela za koje se po zakonu moţe izreći 5 godina zatvora ili teţa kazna. Ukoliko meĊutim neki posebni subjektivni momenat postoji na strani podstrekaĉa. U drugom sluĉaju potrebno je da kod samog podstrekaĉa postoji namjera da se naškodi ugledu neke osobe koristeći se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg cilja. Isto tako je nebitno da li su ta djela izvršena od strane jednog ili više izvršilaca. podstrekavanje na izvršenje odreĊenog ubistva podrazumijeva da je podstrekaĉ svjestan da će izvršilac poduzeti radnju kojom će drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim dovoljno. podstrekaĉ se 112 WWW. vrijeme i mjesto izvršenja. Neuspjelo podstrekavanje Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode sauĉesništva u naĉelu prihvata tzv. Prema toj zakonskoj odredbi. kao što su npr. tada se moţe uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo. Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente kao što su npr. U takvim suĉajevima ta posebna subjektivna obiljeţja ne moraju postojati kod podstrekaĉa. a sam izvršilac tada se koristi kao dolozno oruĊe ili sredstvo za izvršenje nekog kriviĉnog djela.

2. a pritom je znao da se djelo na koje podstrekava moţe izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti. Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi. ali do izvršenja kriviĉnog djela nije došlo iz bilo kojih razloga. obzirom na posljedice koje postoje kod uspjelog podstrekavanja. MeĊutim. tada se neuspjelo podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida. to je zakonodavac limitirao zaprijećenom kaznom od 5 godina zatvora ili teţom kaznom. što zavisi od svih okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne. u pitanju izvršilac kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uĉvršćena.BH-PRAVNICI. Da postoji radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca. podstrekaĉ se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela.1. To je zbog toga što niko sa izvjesnošću ne moţe znati da li će pri konkretnom izvršenju kriviĉnog djela nastupiti ta teţa posljedica. a do izvršenja djela ne doĊe ili ĉak ni do njegovog pokušaja. Kada su u pitanju djela kvalificirana naroĉitom okolnošću.COM tada kaţnjava kao za pokušaj kriviĉnog djela u granicama propisane kazne. U takvom sluĉaju mora postojati podstrekaĉka radnja u pravom smislu rijeĉi u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca. podstrekaĉ se kaţnjava u granicama kazne propisane za izvršioca pokušaja kriviĉnog djela. neuspjelo podstrekavanje postoji onda ako je podstrekaĉ podstrekavao izvršioca da izvrši odreĊeno djelo upravo koristeći tu naroĉitu okolnost. meĊutim. Kaţnjavanje podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. Isti je sluĉaj ako je podstrekaĉ poduzeo podstrekaĉku radnju. Tako npr. što znaĉi da se kaţnjava u granicama kazne koja je u Zakonu propisana za to kriviĉno djelo. Prvi sluĉaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem. to ne znaĉi da će podstrekaĉ i saizvršilac u svakom sluĉaju biti kaţnjeni jednakim kaznama. U prvom sluĉaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekaĉ nije uspio da svojom radnjom izazove ili uĉvrsti odluku n aizvršenje kriviĉnog djela.COM . Ako je podstreknuti izvršio pokušaj kriviĉnog djela.WWW. Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom sluĉaju kad je kod podstreknutog postojala odluka o izvršenju kriviĉnog djela. 3. Djelo ne smije biti ni pokušano. potrebno je da se ispune 3 uslova: 1. Ukoliko je. a drugi sluĉaj svršenim pokušajem podstrekavanja. Dobrovoljno spreĉavanje djela 113 WWW. ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeĊu podstrekaĉa i podstrekavanog. Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaĉa mogu biti razliĉite. podstrekaĉ se kažnjava kao i učinilac. u takvom sluĉaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiĉkog uticaja na volju i svijest izvršioca.24 st.BH-PRAVNICI. Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ svojom radnjom kod podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaĉa i za neposrednog izvršioca djela. Nije moguće neuspjelo podstrekavanje na kriviĉno djelo kvalificirano teţom posljedicom. to podstrekavanje postoji u sluĉaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da izvrši tešku provalnu kraĊu. Ako je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaĉke radnje i pritom na strani podstrekaĉa postoji umišljaj. Da je u pitanju podstrekavanje za relativno teţe kriviĉno djelo. Ako je podstreknuto lice izvršilo kriviĉno djelo. a moţe se i blaţe kazniti.

P okušaj postoji ako je preduzeta radnja podstrekavanja. Svršeno kriviĉno djelo postoji ako je radnja izvršenja dovršena. ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica. U svim sluĉajevima kada je podstrekavanje predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Ukoliko se podstrekaĉ svojom radnjom trudio da sprijeĉi izvršenje djela. sama radnja podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih kriviĉnih djela. Na spreĉavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti. U drugom sluĉaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja.26 st. a u odredbama ĉlanova 153-156 kao jednu alternativno odreĊenu radnju izvršenja zakonodavac navodi nareĊivanje. U prvom sluĉaju podstrekavanje je predviĊeno uopšte kao oblik radnje izvršenja odreĊenog kriviĉnog djela.2 KZ FBiH.BH-PRAVNICI. Obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne moţe doći u obzir samo onda ako je do spreĉavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaĉa.BH-PRAVNICI. zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili podstiĉe na izvršenje kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina (ĉl.157 st. Pritom nije bitna etiĉka vrijednost podstrekaĉevih motiva. ali je bitna njegova radnja. neovisno od toga što je postojala radnja spreĉavanja. podstrekač koji dobrovoljno spriječi izvršenje krivičnog djela će se osloboditi od kazne. bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaĉa. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju kriviĉnog djela. bilo da je u pitanju djelatnost nekih trećih lica koja je sam podstrekaĉ angaţirao da bi sprijeĉio nastupanje posljedice.COM . Suštinu instituta dobrovoljnog spreĉavanja djela ĉini dobrovoljnost podstrekaĉa da se promijeni odluka o izvršenju kriviĉnog dje la.4 kod kriviĉnog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje genocida i ratnih zloĉina. odnosno da se sprijeĉi njegovo izvršenje. u odredbi ĉl. To je zakonodavac uĉinio na 2 naĉina. To znaĉi da do njihove primjene moţe doći damo onda kada zakon odreĊeno podstrekavanje ne predviĊa kao posebno kriviĉno djelo. a mogu i da ostanu u pokušaju. Takva kriviĉna djela mogu biti svršena kriviĉna djela. neovisno od toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta preparata. što znaĉi da je predvidio sve radnje podstrekavanja. Odredbe o podstrekavanju kao sauĉesništvu.COM Prema odredbi ĉl.153-156 KZ FBiH). Podstrekavanje kao posebno kriviĉno djelo U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. POMAGANJE Pojam pomaganja 114 WWW. tada neće postojati dobrovoljno spreĉavanje djela. što znaĉi da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu da je podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan. Dobrovoljnost spreĉavanja neće postojati ako djelo objektivno nije izvršeno zbog nekih drugih okolnosti. podstrekaĉ će se osloboditi od kazne i u sluĉaju ako dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela za koje je izvršilac već obavio kaţnjivu pripremnu radnju.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. Tako npr. sadrţane u ĉl. ali u tome nije uspio. To znaĉi da posljedica mora biti sprijeĉena.WWW. Prema istoj zakonskoj odredbi.

jer samo u tim sluĉajevima takve radnje doprinose. odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice. Sve te radnje. Prema odredbi ĉl. U tom smislu. a u drugom sluĉaju pomaganje. treba obratiti paţnju na njegovo razgraniĉenje od podstrekavanja.COM . Psihiĉko pomaganje je psihiĉko podupiranje izvršioca kriviĉnog djela.COM Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. ali se ono moţe vršiti i od strane više lica ukoliko su ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaĉkih u ost varenju jednog konkretnog kriviĉnog djela. Posredno pomaganje postoji u sluĉaju kad pomagaĉ preko nekog trećeg lica pruţa pomoć izvršiocu djela. tada postoji prividno sapomaganje.25 st. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u ostvarenju njegovog kriviĉnog djela. kojom se na odreĊeni naĉin moţe doprinijeti izvršenju kriviĉnog djela. Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno.a pritom nisu svjesni zajedniĉkog djelovanja. gdje svaki pomagaĉ odgovara kao samostalni pomagaĉ. zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje kriviĉnog djela itd. Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo. Radnja pomaganja Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem. jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom sluĉaju saizvršilaštvo. njihovo nabavljanje itd. Pomaganje ne moţe postojati nakon što je kriviĉno djelo izvršeno. posebno kada je u pitanju psihiĉko pomaganje. u suprotnom se radi o podstrekavanju. Ako je ta odluka postojala. ako je uĉinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela. uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela ili osposobljavanje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. Posredni pomagaĉ je dakle ono lice koje pruţa pomoć neposrednom pomagaĉu. Tada se oni smatraju sapomagaĉima.WWW. Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca. 115 WWW. to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se uĉini kriviĉno djelo. Kao fiziĉko pomaganje u odredbi ĉl. olakšava ili unapreĊuje pri ĉemu nije vaţna koliĉina te pruţene pomoći u ostvarenju kriviĉnog djela. unaprijed obećano prikrivanje. davanje savjeta i uputstava kako da se izvrši kriviĉno djelo. tada će se raditi o psihiĉkom pomaganju. To su dakle one radnje kojima se izvršenje kriviĉnog djela podupire.25 st. ali to je i ono lice koje potiĉe neposrednog pomagaĉa na pruţanje pomoći. U suprotnom. ono moţe biti fiziĉko i intelektualno (fiziĉko).BH-PRAVNICI.2 KZ FBiH. moţe se raditi o podstrekavanju. Razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktiĉko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog sluĉaja. a ako je uĉinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja. ako bi bile preduzete prije izvršenja kriviĉnog djela. što će zavisiti od toga da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. Neposredno pomaganje postoji u sluĉaju kad se pomoć pruţa neposredno izvršiocu. Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja. Npr. Posredni pomagaĉ je i ono lice koje pruţa pomoć neposrednom podstrekaĉu. Kod izvršioca kriviĉnog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje djela.BH-PRAVNICI. I fiziĉko i psihiĉko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. Isto tako. predstavljaće podstrekavanje. predstavljale bi zapravo pripremne radnje.2 pominje se stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela.

BH-PRAVNICI. ili na drugi naĉin pribavljanje. ili koristi koja se postigla ostvarenjem kriviĉnog djela.290 KZ zakonodavac izriĉito propisuje prikrivanje kao posebno kriviĉno djelo. Stvarni doticaj postoji u sluĉaju kad se prikrivaju. i kod poomaganja mora postojati odreĊeni odnos izmeĊu onog ko pomaţe i onog ko djelo izvršava.WWW. Umišljaj pomagaĉa 116 WWW. Pomaganje neĉinjenjem postoji u onom sluĉaju ako je kod pomagaĉa postojala duţnost da poduzme odreĊenu radnju kojom bi sprijeĉio izvršenje djela. ili kojem krugu lica pripada lice kome on pomaţe. odnosno obezbjeĊuju predmeti pribavljeni kriviĉnim djelom.1) ili bi mogao znati (st. a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina. Tako npr. Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja. a neće postojati pomaganje ako ni on sam nije svjestan kriviĉnog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomoć. Liĉni doticaj je pruţanje pomoći uĉiniocu da ne bude otkriven i uhvaćen. sredstava kojim je to djelo uĉinjeno. takva radnja postaje radnja podstrekavanja. Samo izuzetno pomaganje je moguće i nakon okonĉanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. gdje je u pitanju stvarni doticaj. jer izmeĊu obećanog prikrivanja i prouzrokovane posljedice od strane izvršioca postoji izvjesna uzroĉno-posljediĉna veza. kroz prikrivanje tragova kriviĉnog djela ili predmeta koji su pribavljeni kriviĉnim djelom. zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene kriviĉnim djelom itd. U odredbi ĉl.326 KZ u kojoj je regulisano pruţanje pomoći uĉinitelju poslije izvršenog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.COM . Ako ta odluka nije bila dovoljno ĉvrsta. Taj odnose se ispoljava u tome što pomagaĉ mora da zna kojem individualno odreĊenom licu pomaţe i u kojem kriviĉnom djelu. pomaganje se moţe vršiti i ĉinjenjem i neĉinjenjem. meĊupomoć koja znaĉi pruţanje pomoći nakon dovršetka radnje. u odredbi ĉl. osim u sluĉaju ako je unaprijed obećano. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna o tome da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivaĉ zna (st. Prikrivanje ne predstavlja oblik sauĉesništva. Doticaj s kriviĉnim djelom Pruţanje pomoći nakon ostvarenog kriviĉnog djela naziva se doticaj s kriviĉnim djelom ili prikrivanje. Tako će postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaĉku radnju kojom će omogućiti ili olakšati izvršenje kriviĉnog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno povezanom krugu. samog kriviĉnog djela. već će pomaganje postojati i u sluĉaju kada bi ta duţna ĉinidba makar oteţala izvršenje kriviĉnog djela. Pritom nije bitno da li bi ta radnja uistinu i sprijeĉila konkretno djelo. primanje u zalog. Doticaj moţe biti stvarni i liĉni. zakonodavac kaţe:”ko krije učinitelja krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem oruđa. Odnos pomagaĉa prema izvršiocu i kriviĉnom djelu Kao i kod podstrekavanja.2) da je stvar pribavljena kriviĉnim djelom. Da bi postojalo pomaganje mora se raditi o jednom odreĊenom kriviĉnom djelu. a prije nastupanja posljedice.COM Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo ĉinjenjem. U takvoj situaciji to prikrivanje predstavlja psihiĉko pomaganje. Moţe se realizirati kroz prikrivanje uĉinioca. pod uslovom da još nije došlo do nastupanja zabranjene posljedice. mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna. što je tzv. već je uĉvršćena upravo obećanim prikrivanjem. tragova ili na drugi način pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili preduzme druge radnje kojima se ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrečene mjere sigurnosti ili da se primjene odvojene zakonske mjere…” Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izriĉito odreĊeno.

171 st. a posebno od toga koliki je doprinos ostvarenju kriviĉnog djela imala pomagaĉka radnja. Idealni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju ako pomagaĉ jednom radnjom doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se saglasio sa tim postojanjem. ili će ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. kao i podstrekaĉ. Da li će sud pomagaĉa kazniti u granicama propisane kazne. što zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. Pomaganje i sticaj Iskljuĉeno je postojanje sticaja izmeĊu pomaganja i nekog drugog oblika sauĉesništva u ostvarenju istog kriviĉnog djela. To znaĉi da je pomagaĉ svjestan da svojom radnjom podupire. Dakle. ili neki subjektivni momenti kao što su liĉno svojstvo ili liĉni odnosi. Tako npr.5). odnosno na to pristaje. s tim da ta kriviĉna djela mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju. Kaţnjavanje pomagaĉa Prema odredbi ĉl. Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog kriviĉnog djela. Ako kod nekog kriviĉnog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela.BH-PRAVNICI. ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva pobuda postoji pa se s njom saglasio. Ako se pojave situacije da je u istom kriviĉnom djelu pomagaĉ nastupio i u nekoj drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekaĉ). pomagaĉ se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj kriviĉnog djela. ne zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaĉa. tada se i kod pomagaĉa zahtijeva svijest o postojanju tih posebnih momenata. pomagaĉ će biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao kvalifikatorne pobude. ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao da ti momenti postoje na strani izvršioca. kod KD kvalifikovanog ubistva (ĉl.BH-PRAVNICI. Realni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomoć ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj svršeni ili nesvršeni). pomagaĉ moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac.25 st. U tom smislu moţe se reći da je i umišljaj kod pomagaĉa dvostran. olakšava ili unapreĊuje izvršenje kriviĉnog djela od strane drugog lica i to ţeli. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreĊena namjera ili pobuda.WWW.2 taĉ. moţe biti blaţe kaţnjen. ali kazna za pomaganje moţe biti i veća od kazne za izvršenje. pomaganje kao oblik sauĉesništva predstavlja opći fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne. tada će teţi oblik sauĉesništva konzumirati pomaganje kao najlakši oblik. i pomagaĉ je kriviĉno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem. Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju. Umišljaj pomagaĉa ima svoje specifiĉnosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca. 117 WWW. S druge strane. a može se i blaže kazniti. i pomagaĉ mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela koje će ostvariti izvršilac. bez obzira da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. pomagaĉ se kaţnjava za uĉinjeno kriviĉno djelo kao da ga je sam učinio. To znaĉi da on mora biti svjestan onih obiljeţja djela kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem.1.COM . Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvaćena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaĉkoj radnji.COM Kao i podstrekaĉ.

Tako npr. za spreĉavanje je potrebno da pomagaĉ obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne moţe izvršiti.COM . Npr. Uz odredbu o naĉinu kaţnjavanja pomagaĉa (ĉl.WWW. To spreĉavanje moţe uslijediti nakon pruţene radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja. ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja. kojom utiĉe da do izvršenja kriviĉnog djela ne doĊe. KRIVIČNA ODGOVORNOST SAUČESNIKA OSNOVNA PRAVILA Uraĉunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti Osnovni principi materijalnog kriviĉnog prava koji se odnose na kriviĉnu odgovornost izvršioca kriviĉnog djela. u odredbi ĉl. Kod tog djela radnja pomaganja je radnja izvršenja kriviĉnog djela. Ne postoji nikakva razlika izmeĊu uraĉunljivosti izvršioca i uraĉunljivosti sauĉesnika. imajući u vidu objektivno-subjektivni kriterij. Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. oduzimanju hrane ili drugih dobara. obavezno je oslobaĊanje od kazne pomagaĉa koji je sprijeĉio KD nakon pruţene pomoći u kaţnjivoj pripremnoj radnji. 118 WWW. Ako je pomaganje u toku radnje. pa je iskljuĉena mogućnost primjene odredbe o sauĉesništvu. Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva.176. kod KD protivpravnog prekida trudnoće iz ĉl. Ako je u pitanju spreĉavanje nakon dovršene radnje pomaganja.1). Neuspjelo pomaganje postojalo bi u sluĉaju da pomognuti nije izvršio kriviĉno djelo.COM Dobrovoljno spreĉavanje djela Po odredbi ĉl.25 st. Odgovornost za pomaganje moţe postojati samo u sluĉaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomoć ili ako je djelo ostalo u pokušaju. vaţe i za sauĉesnika.143 KZ kod KD pomaganja neprijatelju.BH-PRAVNICI. pomagaĉ će se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeĉio izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomoć.26 st. zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja predviĊa i pomaganje trudnoj ţeni da prekine trudnoću. Kod tog kriviĉnog djela sama trudnica se ne kaţnjava. što znaĉi da se i kod sauĉesnika uraĉunljivost utvrĊuje psihološko-biološkom metodom.BH-PRAVNICI. jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog karaktera. Pomaganje kao posebno kriviĉno djelo U nekim sluĉajevima pomaganje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik sauĉesništva od podstrekavanja. predviĊena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji moţe biti samo graĊanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe nepr ijatelju u provoĊenju rekvizicije.2 KZ FBiH. To znaĉi da se i kod sauĉesnika mora utvrditi uraĉunljivost i vinost. u djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava. Dobrovoljnost spreĉavanja djela se jednako procjenjuje. Naš KZ u nekim sluĉajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreĊenih kriviĉnih djela. a zakon predviĊa kaţnjivost i za pokušaj tog KD. tada se spreĉavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj ĉinidbi od strane pomagaĉa. ili u provoĊenju kakvih drugih mjera prema stanovništvu. OslobaĊanje pomagaĉa od kazne dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeĉiti izvršenje djela.

a bitno smanjena uraĉunljivost moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje. ekstremno shvatanje akcesornosti.1. kao i kad je u pitanju izvršilaštvo. ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno. ali naš Zakon ne predviĊa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja. sauĉesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. pored umišljaja moţe biti dovoljan i nehat (za KD za koja se predviĊa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela). To praivlo izriĉito je regulirano u ĉl. Po akcesornoj teoriji kriviĉna odgovornost sauĉesnika vezuje se za neke momente na strani izvršioca. MeĊutim.COM Neuraĉunljivost i kod sauĉesnika iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca. Shvatanje o samostalnoj ili liĉnoj odgovornosti sauĉesnika danas dominira u kriv iĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu. u pogledu krivnje postoje odreĊene razlike kad su u pitanju sauĉesnici u odnosu na krivnju neposrednog izvršioca.COM . Shodno tome. već se i radnje svakog pojedinog sauĉesnika tretiraju kao potpuno samostalno kriviĉno djelo. njihova kriviĉna odgovornost procjenjuje se pojedinaĉno za svakog od njih. Pošto je posljedicu kriviĉnog djela neposredno prouzrokovao izvršilac. postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije shvatanje o vezivanju kriviĉne odgovornosti sauĉesnika za kriviĉnu odgovornost izvršioca u smislu da sauĉesnik ne moţe biti kriviĉno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac. Pored tog shvatanja. PRAVNA PRIRODA SAUĈESNIŠTVA Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi sauĉesništva Pitanje samostalne kriviĉne odgovornosti sauĉesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje sauĉesnika predstavljaju samostalna kriviĉna djela. 3. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili akcesorna teorija o sauĉesništvu. Samostalna odgovornost sauĉesnika Iako kod sauĉesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama uĉestvuju u ostvarenju istog kriviĉnog djela. 2. ultraekstremno ili superekstremno shvatanje 119 WWW.26 st. Podstrekaĉ i pomagaĉ su odgovorni samo u granicama svog umišljaja.BH-PRAVNICI. To znaĉi da je i u pogledu kriviĉne odgovornosti sauĉesnika naš zakonodavac prihvatio princip liĉne odgovornosti. Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje. Vinost (krivnja) se takoĊer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac.BH-PRAVNICI. uvijek je u pitanju samo jedno kriviĉno djelo ĉijem ostvarenju doprinosi više lica na razliĉite naĉine i u razliĉitim ulogama. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije: Prema prvoj. Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi. Ovo shvatanje polazi od sa mostalne prirode sauĉesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje sauĉesništva. shvatanje o limitiranoj (ograniĉenoj) akcesornosti. Prema drugom shvatanju.WWW. a posebno se istiĉu 3 shvatanja: 1. Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeĊu saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. bez obzira što je prouzrokovana posljedica samo jednog kriviĉnog djela. U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode sauĉesništva. hiperekstremno.

To znaĉi da je granica odgovornosti sauĉesnika pokušaj kriviĉnog djela. Dakle.4. prema kojoj se uĉinjeno djelo ne moţe staviti na teret sauĉesnicima ako se ono istovremeno ne moţe staviti na teret neposrednom izvršiocu.BH-PRAVNICI. To znaĉi da sauĉesnici mogu biti odgovorni samo onda kad je odgovoran i izvrš ilac kriviĉnog djela. Nakon toga se utvrĊuje voljna strana njihove djelatnosti u smislu saglašavanja ili nesaglašavanja sa tom posljedicom.BH-PRAVNICI.1. U posebnom dijelu zakona u sluĉaju kad podstrekavanje odnosno pomaganje predstavlja radnju izvršenja kriviĉnog djela. Tako npr. Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti.WWW. Tako npr. jedna liĉna okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiĉe na pooštravanje kazne. 175 itd). ĉl. 2. za odgovornost izvršioca i za neke druge liĉne momente koji postoje na strani izvršioca. ublaţavanje kazne. Pritom svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja ili nehata. već samo radnja izvršenja. kriviĉna odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca shvaćene u objektivnom smislu. Ti liĉni momenti su momenti koji utiĉu na zasnivanje kriviĉne odgovornosti. Za njihovu krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaĉno da li su oni liĉno bili svjesni nastupanja posljedice usljed preduzete radnje (npr. ĉl. konstruiran je pojam posrednog izvršilaštva.COM . podstrekaĉ i pomagaĉ neće biti kriviĉno odgovorni. i za kriviĉnu odgovornost izvršioca.Vaţe i obrnuti primjeri. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o posljedici kao rezultatu zajedniĉkog djelovanja saizvršilaca. 120 WWW. pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim kaznama. Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaĉa odnosno pomagaĉa se vezuje za djelo. POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUĈESNIKA Odgovornost saizvršioca Prema odredbi ĉl.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene demontaţe).26 st. prenijela bi se i na pomagaĉa odnosno podstrekaĉa. ako je podstaknuti ili pomognuti izvršilac kriviĉno neodgovoran zbog neuraĉunljivosti ili maloljetstva. (npr. saizvršioci su kriviĉno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili ako su u izvršenju djela postupali iz nehata.143. Moguće su situacije da postoji razliĉit oblik krivnje kod više saizvršilaca. iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti. kriviĉna odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje se. Kako bi usvajanje ovakve koncepcije dovelo do nelogiĉnih i neprihvatljivih rješenja. ĉijem ostvarenju su na razliĉite naĉine doprinijeli podstrekaĉi. jer se uzima u obzir i stepen njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice.COM Prema ograniĉenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti. oni ne mogu biti kriviĉno odgovorni. kod izvoĊenja graĊevinskih radova moguće su tjelesne povrede trećih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca. Principalnu teoriju naš zakonodavac prihvata samo izuzetno. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti. odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogućnosti da usljed te radnje moţe doći do nastupanja posljedice. Krivnja svakog saizvršioca utvrĊuje se samostalno i nezavisno od krivnje ostlaih saizvršilaca. oslobaĊanje od kazne i pooštravanje kazne. pomagaĉi i saizvršioci. i to u 2 sluĉaja: 1.157 st. To znaĉi da se uvijek uzima postojanje jednog kriviĉnog djela. Minimum za odgovornost sauĉesnika po ovoj teoriji nije kriviĉno djelo (radnja sa posljedicom). a uĉinilac nije ništa preduzeo. To dalje znaĉi da sauĉesnici mogu odgovarati samo onda kad je usljed njihovog djelovanja uĉinilac nešto poduzeo u pravcu ostvarenja djela. pored radnje izvršioca. Ako su sauĉesnici preduzeli svoje sauĉesniĉke radnje. U općem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za neuspjelo podstrekavanje. a kao izuzetak prihvata i principalnu teoriju. Ovakva koncepcija razvijana je u njemaĉkoj kriviĉnopravnoj teoriji.

Tako je kod sauĉesništva uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od sauĉesnika svojom radnjom doprinosi njegovom ostvarenju. odnosno pomognut.26 st. ako podstrekaĉ navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede. Pravilo da pomagaĉi i podstrekaĉi odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko karakteristiĉnih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila. a da pritom njegov saizvršilac odgovara za kriviĉno djelo ubistva. Takvo rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti sauĉesništva. MeĊutim. za ubistvo djeteta pri poroĊaju kao privilegirani oblik ubistva. zavisi od toga koliko su radnje sauĉesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca i koliko su povezani njihovi umišljaji. Tako npr. pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju odreĊenih kaţnjivih radnji. Kraće reĉeno. kao i da se bezrazloţno ne širi. jer 121 WWW.BH-PRAVNICI.COM .COM Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca.WWW. postoji saizvršilaštvo u ostvarenju tog kriviĉnog djela. s tim da se ista djelatnost kod njih razliĉito kvalifikuje: majka će odgovarati zbog svog liĉnog odnosa prema djelu kao majka. To znaĉi da i na strani svih sauĉesnika postoji jedinstven umišljaj upravo na to odreĊeno kriviĉno djelo. Da li će se u ovakvim sluĉajevima odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezivati za djelo izvršioca. Radi se o tome da je podstrekaĉ preduzeto podstrekaĉku radnju imajući u vidu jedno kriviĉno djelo. tu zapravo uopće nema sauĉesništva. Otac će u istom sluĉaju odgovarati kao saizvršilac u obiĉnom djelu. odonosno djelo u kome mu je pruţena pomoć. pomagaĉ izvršiocu pomaţe imajući u vidu drugo. Tako npr. odnosno djelo druge vrste. Prva situacija odnosi se na to da postoji mogućnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca djela s obzirom na vrstu kriviĉnog djela. Prema odredbi ĉl. pa se radnja podstrekaĉa ne moţe vezati za radnju izvršenja. liĉnog svojstva ili liĉne okolnosti na strani izvršioca. s tim da bi u izvršenju kriviĉnog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilac a došlo do lišavanja ţivota pasivnog subjekta. otpada i mogućnost postojanja sauĉesništva. pa se i odgovornost sauĉ esnika u uţem smislu ne moţe vezati za radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti. U takvim sluĉajevima postavlja se pitanje da li će uopće. Granice odgovornosti podstrekaĉa i pomagaĉa U praksi se redovno dogaĊa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut. za tešku tjelesnu povredu.BH-PRAVNICI. pomagaĉ i podstrekaĉ odgovaraju u granicama svog umišljaja. i u kojoj mjeri pomagaĉ i podstrekaĉ odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac. ako podstrekaĉ podstrekava na jedno kriviĉno djelo. a podstrekaĉ uopće neće biti kriviĉno odgovoran. To će biti u sluĉaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvaćena samo teška tjelesna povreda. tada izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela od strane izvršioca nema nikakve uzroĉne veze. Izvršilac će odgovarati za djelo koje je izvršio. onda nema ni svijesti ni volje za zajedniĉkim ostvarenjem djela. moguće su situacije da jedno lice odgovara npr. a podstrekaĉ će odgovarati u zavisnosti od toga da li je u pitanju podstrekavanje kao samostalno kriviĉno djelo. na osnovu liĉnog odnosa. odreĊeni njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici.1 KZ. Mogućnost razliĉite pravne kvalifikacije istog kriviĉnog djela dolaze u obzir i kod onih kr iviĉnih djela kod kojih su. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniĉkim djelovanjem. Ovo pravilo omogućava da se njihova kriviĉna odgovornost previše ne suţava. pa je logiĉno da se ni odgovornost podstrekaĉa u takvom slĉuaju ne moţe vezati za radnju izvršioca. ako otac i majka zajedniĉki liše ţivota svoje dijete neposredno nakon poroĊaja dok kod majke traje poremećaj izazvan poroĊajem. moguće su i situacije da izvršilac izvrši kriviĉno djelo koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut. U takvom sluĉaju nema uzroĉne povezanosti izmeĊu radnje podstrekavanja i radnje izvršenja. a izvršilac izvrši neko treće kriviĉno djelo. a izvršilac uĉini sitnu kraĊu. Tako npr. Onaj saizvršilac ĉijim umišljajem nije obuhvaćeno lišavanje ţivota ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca. U takvom sluĉaju izvršilac će odgovarati z aizvršeno kriviĉno djelo. a izvršilac izvrši sasvim drugo kriviĉno djelo.

što znaĉi da se odstupa od pravila odgovornosti u granicama svog umišljaja. U takvom sluĉaju postoji sauĉesništvo jer postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela. (npr. kad je u pitanju lice koje se već nalazi u braku (kod KD dvobraĉnosti) itd.BH-PRAVNICI. 122 WWW.COM . Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u pitanju djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi ĉl.COM neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. Takav liĉni odnos je npr. što znaĉi da će podstrekaĉ odgovarati za djelo na koje je podstrekivao. neuraĉunljivost. Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaĉa i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog kriviĉnog djela. ali teţe prirode. podstrekaĉ je podstrekivao na kraĊu. tada će primjenom principa akcesornosti i podstrekaĉ odgovarati za obiĉnu kraĊu. Navedeni liĉni momenti poseban znaĉaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviĉne odgovornosti. Naravno. tj. Pod liĉnim odnosima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo sticajem okolnosti. ili ĉak trajno. Pod liĉnim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne ĉinjenice vezane za liĉnost nekog pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviĉne odgovornosti i kaţnjivosti takvih pojedinaca. a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. Treća situacija postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ podstrekavao na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela. Tako npr. odnos vojnog lica kod vojnih kriviĉnih djela ili odnos sluţbenih lica kod kriviĉnih djela protiv sluţbene duţnosti.16 KZ. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaĉa. Takva liĉna okolnost je kada je u pitanju lice povratnik. stanje maloljetstva. Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika kriviĉnog djela na koje je postojalo podstrekavanje.BH-PRAVNICI. Po toj odredbi. zatim kad se radi o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti. pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca. bilo usljed vlastite volje.WWW. s tim da u njegovom ostvarenju doĊe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste. npr. neovisno od toga što je njegov umišljaj bio upravljen na tešku kraĊu. U takvom sluĉaju uzima se da je najispravnije rješenje u primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti. Uticaj liĉnih odnosa. Zakon ne sadrţi odredbu koja bi odreĊivala pravilo za ovakve situacije. podstrekavanje na ubistvo). stanje mlaĊeg punoljetstva. okolnosti na kriviĉnu odgovornost sauĉesnika Liĉni momenti koji postoje na strani nekog od sauĉesnika imaju izuzetno veliki znaĉaj kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog kriviĉnog djela ili neko drugo istovrsno djelo koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. recidivista. izricanje teţe kazne dolazi u obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. a izvršilac je poĉinio razbojniĉku kraĊu). a izvršilac izvrši obiĉnu kraĊu bez provaljivanja. svojstava. drugaĉija je situacija za podstrekaĉa ukoliko se radi o sluĉaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr. odnos srodstva itd. iskljuĉenju kaţnjivosti i kad je u pitanju blaţe ili stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija. sauĉesnici će se kazniti teţom kaznom ako se teţa posljedica moţe pripisati njihovom nehatu. odnosno pomagaĉa u granicama njegovog umišljaja. Isto pravilo primjenjuje se i kad su u pitanju sauĉesnici. bitno smanjena uraĉunljivost. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca na tešku kraĊu koja bi prema njegovom umišljaju trebala biti izvršena obijanjem i provaljivanjem. Pod liĉnim svojstvima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi kraće ili duţe vrijeme.

123 WWW. Naš KZ prema odredbi ĉl. ako je izvršilac djela bio neuraĉunljiv u vrijeme izvršenja. liĉna svojstva i liĉne okolnosti zbog kojih Zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta oslobaĊanje od kazne. Ako je izvršilac višestruki povratnik. samo će se njemu usljed neuraĉunljivosti iskljuĉiti odgovornost. već samo kod nekih od njih. Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela.BH-PRAVNICI.3 postavio je pravilo prema kome liĉni odnosi. ublaţavanje ili pooštravanje kazne.COM . to je okolnost koja vodi njegovom obaveznom oslobaĊanju od kazne. problem koji se javlja u vezi sa kriviĉnom odgovornošću sauĉesnika svodi se na pitanje kako će se riješiti situacije kada se pomenuti liĉni momenti ne nalaze kod svih sauĉesnika. ali se ona ne proteţe na pomagaĉa i podstrekaĉe u tom djelu.26 st. ta liĉna okolnost će se samo njemu uzeti kao oteţavajuća prilikom odmjeravanja kazne. Npr.BH-PRAVNICI. mogu se uzeti u obzir samo onom sauĉesniku kod kojeg takvi odnosi.WWW.COM U kontekstu liĉnih momenata. svojstva i okolnosti postoje. dok će oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno kriviĉno odgovorni.

COM .WWW.COM IV KRIVIČNE SANKCIJE 124 WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.

WWW.COM .BH-PRAVNICI.COM 125 WWW.BH-PRAVNICI.

sankcija moţe biti dugotrajni zatvor. MeĊutim. zajedniĉka obiljeţja svih kriviĉnih sankcija: a) Sve kriviĉne sankcije imaju zajedniĉku opću svrhu.WWW.vijeka poĉinju se propisivati posebne sankcije za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. uprkos tome postoje neka opća. Njihovom primjenom društvo se štiti od kriminaliteta. e) Kriviĉnu sankciju izriĉe nadleţni organ. i poĉetkom 20. koje mogu biti opće i posebne. Za savremene sisteme kriviĉnih sankcija karakteristiĉno je postojanje većeg broja razliĉitih sankcija. Dalji razvoj strukture kriviĉnih sankcija nastavljen je uvoĊenjem mjera bezbjednosti namijenjenih uĉiniocima kriviĉnih djela kod kojih je postoji odreĊeni stepen duševne poremećenosti. radi zaštite društva od kriminaliteta.vijeka jedina kriviĉna sankcija je bila kazna (fiziĉka kazna. One se mogu podijeliti na preventivne i prinudne. Neka kriviĉna zakonodavstva predviĊaju i neke posebne kriviĉnopravne mjere koje se ne mogu striktno svrstati u jednu od navedenih grupa. lišavanje slobode.BH-PRAVNICI. te uĉiniocima koji kriviĉna djela vrše pod uticajem alkohola i droga. Kriviĉne sankcije su meĊusobno veoma razliĉite. Sistem kriviĉnih sankcija Skoro do kraja 19. ali i sudska opomena. a to je sud. Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opći pojam kriviĉne sankcije: Krivična sankcija je mjera krivičnopravne prinude koju sud izriče učiniocu krivičnog djela u zakonito sprovedenom postupku. Npr.BH-PRAVNICI.COM . c) Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći samo sankcija koja je predviĊena zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kad je kriviĉno djelo uĉinjeno – “nulla poena sine lege”. U nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne. a zatim vaspitno-popravne. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava ili u upozorenju učinioca da će biti lišen ili ograničen slobode ili prava ako ponovo izvrši krivično djelo. Krajem 19. b) Kriviĉne sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ograniĉavanje sloboda ili prava uĉinioca kriviĉnog djela. f) Izricanju kriviĉne sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrĊuje postojanje uslova za izricanje odreĊene sankcije. mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. U teoriji kriviĉnog prava one se razliĉito 126 WWW. Mjere koje se prinudno primjenjuju prema uĉiniocima kriviĉnih djela zbog izvršenog djela nazivaju se kriviĉnim sankcijama. treba sprijeĉiti da do kriminaliteta uopće doĊe. Preventivnim mjerama. Sveukupnost ovih mjera u odreĊenom zakonodavstvu ĉini sistem kriviĉnih sankcija. imovinska kazna). koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti. Ova sankcija obuhvata odgovarajući medicinski tretman. odnosno vaspitne mjere.COM KRIVIČNE SANKCIJE POJAM KRIVIĈNE SANKCIJE I VRSTE KRIVIĈNIH SANKCIJA Pojam kriviĉne sankcije Svako društvo preduzima odreĊene mjere za suzbijanje kriminaliteta. d) Kriviĉna sankcija se moţe izreći samo uĉiniocu kriviĉnog djela.

pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u opći pojam kazne. Opća obiljeţja kazne i definicija kazne Opća obiljeţja kazne imaju odreĊene specifiĉnosti u odnosu na opća obiljeţja kriviĉnih sankcija uopće: a) Kazna je kriviĉna sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije.COM nazivaju: parapenalne mjere. kod smrtne kazne). a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava. tj. U nekim zakonodavstvima posebnu kriviĉnu sankciju predstavlja uslovna osuda. kako kod propisivanja tako i kod izricanja. tj. Obiljeţja kazne relativnog karaktera Pored općih obiljeţja kazne.BH-PRAVNICI. moţe se dati opći pojam kazne: Kazna je krivična sankcija koju sud izriče u zakonito sprovedenom postupku. tj. ovakva podjela nema osnova jer pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja. takva da je moguće otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode (moguće samo kod imovinskih kazni). c) Kazna se moţe izreći samo krivično odgovornom uĉiniocu djela. Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreĊenost u zakonu. ili se ograniĉava u njima. da se moţe ukinuti. postoje još neka obiljeţja koja su karakteristiĉna samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni. (moguće kod kazni lišenja slobode i novĉane kazne. e) Kaznu moţe izreći samo sud u zakonom propisanom postupku. Po tim obiljeţjima kazna treba biti: a) Djeljiva. KAZNE POJAM KAZNE Opća razmatranja o kazni Kazna je najstarija kriviĉna sankcija. ali i na ostala lica da se uzdrţe od vršenja kriviĉnih djela (generalna prevencija). Materijalni pojam kazne najĉešće se odreĊuje s obzirom na svrhu koju treba postići kaznom. Ta obiljeţja su relativnog karaktera. takva da se moţe izricati u većoj ili manjoj mjeri. već prije svega pojava u društvu. postupak u kome se izriĉe itd. MeĊutim. 127 WWW. obaveza naknade prouzrokovane štete. za razliku od ostalih kriviĉnih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva specijalne prevencije. d) Opće obiljeţje kazne je i njena odreĊenost u zakonu. oduzimanje imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom. e) Srazmjerna. krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela. tj. b) Kaznom se uĉinilac kriviĉnog djela lišava odreĊenih sloboda ili prava.BH-PRAVNICI. c) Popravljiva. b) Opoziva.COM . tj. d) Liĉna. U tom smislu se moţe reći da je danas u najvećem broju zemalja prihvaćen pluralistiĉki sistem kriviĉnih sankcija. Dakle. sudske mjere. da pogaĊa samo uĉinioca kriviĉnog djela. koja vaţe za svaku kaznu. organ nadleţan za izricanje. radi zaštite društva od kriminaliteta. Ona nije samo pravna kategorija. da odgovara teţini izvršenog djela i stepenu kriviĉne odgovornosti uĉinioca. kaznom se utiĉe na uĉinioca da ne ponovi vršenje kriviĉnog djela (specijalna prevencija). sankcije sui generis itd. zakonitost u izricanju. nemoguće npr. Takve su npr: sudska opomena. pravne posljedice osude itd.WWW. Ĉesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni. Na osnovu navedenog. kao i njen društveni znaĉaj.

opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se u zahtjevu apsolutne pravde. Kaţnjava se zato što se griješilo. Ona to pravo moţe vršiti u granicama ugovora. zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz djelovanje na uĉinioca kriviĉnog djela. Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave. Za predstavnike italijanske pozitivne škole. pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje pravnog poretka. a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. Kazna je sama sebi cilj. Pravo je izraz opće volje (teza). Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj ili posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili općoj prevenciji. pravni osnov kazne je dijalektiĉka nuţnost za uspostavljanjem pravnog poretka.COM . sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe teorija: apsolutne. Svrha je zaštita društva. Prema Listu. Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviĉne sankcije zaštita društva od kriminaliteta.BH-PRAVNICI. izmeĊu društva i pojedinaca postoji prećutni sporazum kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreĊena svoja prava. a te granice odreĊene su zakonitošću kazne. Apsolutne teorije su najstarije. ali to nije njena svrha.COM f) Humana. Kroz kaznu uĉinilac treba ispaštati za ono što je uĉinio. Opravdanost primjene kazne Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta.BH-PRAVNICI. Zato se ove teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne. Po teorijama o specijalnoj prevenciji. Za sljedbenike Hegelove filozofije. pravni osnov mjera socijalne zaštite je odbrana društva.WWW. kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za kriviĉno djelo. a kazna je sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije sinteza). a ne zato da se ne bi griješilo. Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se konstituira kriviĉnopravnim normama. SVRHA KAZNE Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne U nauci kriviĉnog prava. meĊu ostalim i pravo na ţivot i slobodu. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziĉkog ili psihiĉkog muĉenja lica prema kojem se primjenjuje. Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine. OPRAVDANOST KAZNE Razliĉita shvatanja o opravdanosti kazne O opravdanosti kazne u literaturi postoje razliĉita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima pojedinih pisaca. Po Kantovom shvatanju kriviĉnog djela i kazne. Osnovna svrha kazne je da se njome utiĉe na uĉinioca da 128 WWW. relativne i mješovite (ekletiĉke) teorije. Zbog toga pravni osnov kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet. Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso).

Za pristalice ove teorije. ĉime se najbolje obezbjeĊuje da osuĊeni nakon izdrţane kazne ne ponovi kriviĉno djelo. a s druge strane uticajem na lica koja su već izvršila kriviĉno djelo da ih ponovo ne vrše. njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan ţivot. što obavezuje one koji primjenjuju zakon. Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu). Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oĉekuje ako izvrši kriviĉno djelo. Postoji nekoliko varijanti ove teorije: .BH-PRAVNICI. . OdreĊivanje svrhe kazne Svrha kaţnjavanja je zaštita odreĊenog društva od odreĊenog kriminaliteta. mora biti izvjesno da će zaprijećena kazna biti i izreĉena. koja treba formirati i uĉvrstiti uvjerenje da je kriviĉno djelo nemoralan akt.teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo propisivanje kazne za kriviĉno djelo preventivno djeluje. To je vodilo surovosti kaţnjavanja. te “preventivni uticaj na druge da ne čine krivična djela”. jer samo takva kazna moţe popravno djelovati na uĉinioca kriviĉnog djela. kazna mora biti praviĉna. 2. .COM . Zauzimanjem naĉelnog stava o tome. odnosno na druge graĊane.zastrašenje izvršenjem kazne – zastrašujući uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. zakonodavac daje opću smjernicu o tome šta se ţeli postići kaţnjavanjem. . tj. Teorije generalne ili opće prevencije svrhu kazne odreĊuju kao uticaj na graĊane da ne vrše kriviĉna djela.WWW. ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na razne naĉine: . Sa jasno odreĊenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta opravdana ili ne. Savremeni zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne resocijalizacija uĉinioca kriviĉnog djela. Npr.teorija zastrašenja – predupreĊenje novog kriviĉnog djela najbolje se ostvaruje kroz zastrašujući uticaj kazne. ali se i preventivno djeluje na buduće vršenje kriviĉnih djela. Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo. Ova zaštita se najbolje ostvaruje s jedne strane prevencijom od budućih vršenja kriviĉnih djela. Ovakvo stanovište prihvaćeno je u odredbi ĉl. Da bi se to ostvarilo. Mješovite ili ekletiĉke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i relativnih teorija.COM ponovo ne izvrši kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI.teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom. Smisao zakonodavnog odreĊivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk: 1. naĉin izvršenja kazni mora biti zastrašujući. odluka o izvršenju KD mora biti zasnovana na procjeni korisnosti od izvršenja djela i štete od izreĉene kazne.teorija starateljstva – primjenom kazne uĉinioca treba staviti odreĊeno vrijeme pod reţim nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo. ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se uĉiniti samo ako se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja.teorija opomene – opći preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne. a javnost mora na neki naĉin biti upoznata sa njihovim izvršenjem. Ovo je moguće uz 3 uslova: kazne moraju biti stroge. .33 KZ FBiH. Primjena nekih instituta kriviĉnog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe kaţnjavanja. Dakle. svrha kazne je i generalna i specijalna prevencija. gdje se izriĉito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprečavanje učinitelja da čini krivična djela i njegov preodgoj”. SISTEM KAZNI VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUĆA KLASIFIKACIJA 129 WWW.

opoziva je. Uĉiniocu se zbog izvršenog KD moţe izreći jedna ili 2 kazne. Prihvaćeni sistem kazni odgovara većem broju savremenih kriviĉnih zakonodavstava. protiv imovine i protiv graĊanskih prava (npr.COM .34).WWW. ili kad je zakonom propisana alternativno sa kaznom zatvora pa sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. u većoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale 130 WWW. Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izreći samo kao glavne kazne. Izuzetno se zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike kriviĉnih djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora. one mogu biti odreĊene alternativno i kumulativno. Prema ĉl. koja se moţe izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. protiv slobode. kao vrste kazni navedene su zatvor. Sistem kazni u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH (ĉl. a koja su uĉinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti. ZATVOR Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviĉne sankcije Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaĉajnije mjesto u sistemu kriviĉnih sankcija jer je praksa pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja. Trajne su one koje se izriĉu za cio ţivot osuĊivanog lica (npr. odsijecanje ruke). d) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni. izborna prava. to moţe biti samo neka od glavnih kazni. Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni.COM Osnovne podjele kazni U kriviĉnom zakonodavstvu i teoriji najĉešće su prihvaćene slijedeće vrste kazni: a) Prema naĉinu izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne. onda se po pravilu moţe izreći samo kao glavna kazna. Glavne kazne se mogu izreći samostalno za izvršeno kriviĉno djelo. samo jedna se moţe izreći kao glavna. Ona objedinjava najviše uslova koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se izricati u razliĉitom trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora.2. c) Prema naĉinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske. izvršenje se moţe prilagoditi karakteru osuĊenih lica. Vremenske su one koje se izriĉu na odreĊeno vrijeme. Uz glavnu se moţe izreći samo jedna od sporednih kazni. u ovakvim sluĉajevima novĉana kazna se moţe izreći i kao sporedna. dok se sporedne mogu izreći samo uz neku od glavnih kazni. kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna). prava udruţivanja i sl). Izuzetak od ovog pravila je kod kriviĉnih djela iz koristoljublja. za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći i kad nije propisana zakonom. a novĉana kazna i kao glavna i kao sporedna (ĉl. s tim što se smrtna kazna moţe se izreći i izvršiti samo dok traje ratno stanje ili neposredna ratna opasnost. b) Prema vrsti sloboda i prava kojih se uĉinilac kriviĉnog djela lišava.36 st. dugotrajni zatvor i novĉana kazna.doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graĊanskih prava). Naše kriviĉno pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu. Osnovne karakteristike sistema kazni u našem kriviĉnom pravu Relativno mali broj kazni. odnosno koje se uĉiniocu ograniĉavaju primjenom kazne.BH-PRAVNICI. Ako je jedna. protiv tijela (npr. Dakle.BH-PRAVNICI. bez obzira što je alternativno propisana sa kaznom zatvora.35). Za naš sistem karakteristiĉan je poseban status novĉane kazne.

ako znaĉe razliĉite tretmane za osuĊena lica. MeĊutim. 131 WWW.jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne.BH-PRAVNICI.kratkotrajne kazne lišenja slobode. Unifikacija kazni najĉešće se brani slijedećim razlozima: a) Postojanje više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meĊusobno razlikuju u pogledu njihove sadrţine. broj posjeta i sl. c) Mogućnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja ciljeva specijalne prevencije. što se smatralo opravdanim prvenstveno zbog individualizacije kazne usljed razliĉitosti vrste i teţine kriviĉnih djela. jer se vrlo negativno odraţavaju na liĉnost osuĊenog. .COM kazne. d) Posebne kritike upućuju se kazni lišenja slobode dugog trajanja. danas se u teoriji istiĉu i slijedeći argumenti: a) Resocijalizacija uĉinilaca kriviĉnih djela. Ćelijska izolacija se sve rjeĊe susreće u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. Unifikacija kazni lišenja slobode. humanizacija zatvorskog tretmana nuţno umanjuje zastrašujući uticaj ove kazne. te kakva su prava osuĊenih lica. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci se istiĉu i argumenti protiv kazni lišenja slobode: a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u striktnoj funkciji sa teţinom izvršenog djela.BH-PRAVNICI. U vrijeme kad se kazna lišenja slobode ĉešće javlja kao kriviĉna sankcija bio je predviĊen uglavnom jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje tamnovanje osuĊenog pod vrlo teškim uslovima. Ocjena liĉnosti uĉinioca vrši se na osnovu indeterministiĉkog shvatanja o slobodi njegove volje.vijeka prihvataju više kazni lišenja slobode. Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode U oblasti materijalnog kriviĉnog prava posebno se istiĉu 3 problema vezana za ovu kaznu: . kao i krivice uĉinioca. Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razliĉitih kazni lišenja slobode ne postoje znaĉajne razlike u pogledu poloţaja osuĊenih lica. a razlike u pravima osuĊenika danas su vrlo male i svode se na broj pisama koja se mogu poslati ili primiti. i prve polovine 20.vijeka uglavnom se zasnivala na tome da li je kazna praćena prinudnim radom ili ne. kao jedan od osnovnih ciljeva primjene kriviĉnih sankcija. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja slobode. c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju smrtnu kaznu. Osim toga. obzirom na investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i njihovo materijalno i kadrovsko opremanje. Danas je rad terapeutsko sredstvo u procesu resocijalizacije osuĊenika. b) Lišenje slobode je neophodna mjera kaţnjavanja za odreĊene vrste delikvenata jer se ne vidi drugi naĉin reakcije na njihovo ponašanje. najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne lišenja slobode u sklopu koje se realiziraju programi resocijalizacije. a posebno resocijalizacije osuĊenih lica nisu velike i ĉesto se predimenzioniraju. To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i davanje povlastica moţe suţavati ili proširivati. u nauci kriviĉnog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode ili preći na jedan oblik ove kazne. S druge strane.COM . da li se izdrţava ćelijskom izolacijom ili zajedniĉki. u daljem razvoju kriviĉnog prava. . MeĊutim. rad osuĊenika odavno je prestao biti osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu. Razlika izmeĊu pojedinih kazni lišenja slobode u zakonodavstvu 19.izricanje ove kazne u odreĊenom ili neodreĊenom trajanju.WWW. e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu kriviĉnu sankciju. prihvatljiva je od javnog mnijenja itd. MeĊutim. zakonodavstva 19. b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv kriminaliteta jer je privremenog karaktera i jer uĉinilac time nije onemogućen da i dalje vrši kriviĉna djela u odnosu na ostalu zatvorsku populaciju.

132 WWW.COM . niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili novĉana kazna. c) Zatvaranje kratkog trajanja stimuliše povrat. materijalnom. b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuĊenog u moralnom. a kriviĉni zakoni predviĊaju minimume koji omogućavaju njihovo izricanje. kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi. a njihova primjena pravda se nizom argumenata: a) Individualizacija kriviĉne sankcije pretpostavlja odreĊeni raspon kazni. Kratkotrajne kazne lišenja slobode. s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana. jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni štetnom uticaju povratnika i profesionalnih delikvenata. psihopatske ili socijalno poremećene liĉnosti ili alkoholiĉari. b) Kratka kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije. d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja slobode na jednu nuţno vodio reviziji ĉitavog kriviĉnopravnog sistema.BH-PRAVNICI. e) Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiĉne. c) Prihvatanjem jedinstvene kazne lišenja slobode otklonile bi se neke nelogiĉnosti koje nastaju u sistemu više kazni lišenja slobode kod odmjeravanja kazne za djela u sticaju. c) Za neke kategorije uĉinilaca KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro neophodna kriviĉna sankcija (npr. Sitni kriminal se ne moţe kaţnjavati teţim kaznama. Kroz podizanje općeg zakonskog minimuma treba onemogućiti da se kazna lišenja slobode izriĉe u kratkom trajanju.BH-PRAVNICI. MeĊutim. 2. lica koja izbjegavaju novĉane obaveze kao što je alimentacija i sl). profesionalnom i društvenom pogledu. Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvaćene su u većini savremenih kriviĉnih zakonodavstava. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreĊen. sudska opomena. Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja. a ne po vrsti. I pored kritika. a i u teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje. Protiv ovih kazni najĉešće se izriĉu slijedeći prigovori: a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha kriviĉnih sankcija. Zato se kratkotrajno lišavanje slobode ĉesto naziva “seminarom kriminaliteta”. d) Struktura kriminaliteta takoĊer opravdava primjenu ovih kazni. npr. U sistem kriviĉnih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto kratkotrajne kazne lišenja slobode.COM b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogućnosti za individualizaciju ove kazne.WWW. mlaĊi punoljetnici. U nauci kriviĉnog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode. novĉana kazna itd. Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca: 1. d) Kratka kazna je posebno štetna za odreĊene kategorije uĉinilaca kriviĉnih djela kao što su maloljetnici. e) Boljim organizovanjem naĉina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne zatvora. nedisciplinirani vozaĉi m/v. Najzastupljenije je stanovište da se radi o kaznama u trajanju do 6 mjeseci.siledţije. uslovna osuda. sa argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica.

Treći stepen je uslovni otpust koji se moţe opozvati. sa izvršavanjem radne obaveze.WWW. Izuzetno. d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti novĉanom kaznom. Drugi stepen nastaje zajedniĉkim radom u 4 odjeljenja zatvora. Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem ćutanja”. 2. auburnski sistem. Po ovom sistemu osuĊenici su se usamljivali po ćelijama samo noću. Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora. Poĉetkom XVII vijeka osn ivaju se posebni zavodi za izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuĊenici upućivani na teške fiziĉke radove. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuĊenika tokom izvršenja kazne. c) Zatvor se izriĉe na pune godine i mjesece. b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode. Ovako izreĉena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije osuĊenih lica. progresivni sistem.COM Kazna lišenja slobode odreĊenog ili neodreĊenog trajanja. U najvećem broju savremenih kriviĉnih sistema predviĊeno je izricanje kazne lišenja slobode u taĉno odreĊenom trajanju. Opća karakteristika ovog sistema je da sud ne odreĊuje unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode. Izvršenje kazni lišenja slobode Naĉini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razliĉiti. za najteţe oblike kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se propisati dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 40 godina (ĉl.godine sagraĊen prvi zatvor sa potpuno usamljeniĉkim reţimom u kome su osuĊenici ţivjeli u ćelijama potpuno odvojeni jedni od drugih 24 sata dnevno.godine.37 st.37 st. Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv.BH-PRAVNICI. a do 6 mjeseci i na pune dane. u drţavi Njujork. već o njenom efektivnom trajanju odluĉuje administracija nadleţna za izvršenje kazne. U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poĉeo preovlaĊivati tzv. za kriviĉno djelo za koje je propisan i u granicama propisane kazne. To se opravdava sa više razloga: 1. Kazna lišenja slobode u našem pravu KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor .COM .38). koji je dobio ime po zatvoru u Auburn-u. Ovaj sistem ima 3 stepena u izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljeniĉki zatvor u ćelijama tokom dana i noći. a iznimno i “radom za opće dobro na slobodi” (ĉl.BH-PRAVNICI. OsuĊenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem. s tim što je svako naredno odjeljenje povoljnije za osuĊenika. Po zatvorima u Pensilvaniji. a opći maksimum i minimum odreĊuje sud ili zakon. Kazne neodreĊenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su prihvatile ovaj sistem. koji uz sve navedeno sadrţi i jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaĊanja (odjeljenje za slobodnjake). dok su tokom dana bili na zajedniĉkom radu ali sa strogom zabranom razgovora. neka kriviĉna zakonodavstva poznaju sistem izricanja kazne u neodreĊenom trajanju. Moţe se izreći od 15 dana do 15 godina (ĉl. Sredinom XIX vijeka poĉinje se primjenjivati tzv. U Filadelfiji je 1790.1). Osnovne karakteristike ove kazne su: a) Zatvor se moţe izreći samo kao glavna kazna. usamljeniĉki sistem nazvan je pensilvanijski ili filadelfijski sistem.3). MeĊutim. 3. Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike.irski sistem. osnovanom 1823. 133 WWW. što je i najviše u skladu sa naĉelima zakonitosti i praviĉnosti. Dugotrajni zatvor ne moţe se izreći uĉiniocu koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota.

a kasnije uz odreĊene izmjene i od OUN. pravima zatvorenika.106 st. prepiska. pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreĉena ne uĉini kriviĉno djelo.WWW. Da je osuĊenik izdrţao polovinu kazne.107 KZ FBiH): 1. 134 WWW.BH-PRAVNICI. 2. a posebno da neće vršiti kriviĉna djela. Ove ustanove se razlikuju po stepenu obezbjeĊenja i intenzitetu ograniĉavanja slobode osuĊenih lica. b) Naĉelo humanosti. te ako posebne okolnosti koje se odnose na liĉnost osuĊenog oĉigledno pokazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. bez obzira na saglasnost osuĊenika. Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijedećim naĉelima: a) Zakonitost u izvršenju kazne. lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni uslov o vladanju. posjete.3). Minimalnim pravilima postavljen je niz općih principa o postupanju sa licima osuĊenim na kaznu lišenja slobode i sugerirana su odreĊena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe osnovano oĉekivati da će se na slobodi dobro vladati. Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija. b) OsuĊenik se lišava prava ili se ograniĉava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se ostvarila svrha kazne (ĉl. a KZ FBiH (glava VII) sadrţi opće odredbe o izvršenju kazni. 8-satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice. OsuĊenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava: zdravstvena zaštita. neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom godine itd. disciplini itd. a ne pravo osuĊenika. c) Popravljanje osuĊenih lica. d) Individualizacija u izvršenju kazne. Ako osuĊena osoba pristane da radi ili traţi da radi. e) Skupno izvršenje kazne.BH-PRAVNICI. omogućit će joj se rad (st. Izuzetno. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne.COM .COM Poboljšanju poloţaja osuĊenih lica znaĉajno je doprinijela meĊunarodna Komisija za kriviĉno pravo i izvršenje kazne. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju kao svrsi kaţnjavanja. Uslovni otpust Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se izdrţava kazna. Uslovni otpust je zakonska mogućnost.2).1). moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (ĉl.105). c) Od osuĊenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (ĉl. Tek nakon isteka tog vremena osuĊeni je apsolutno osloboĊen. koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuĊenim licima koja su bila prihvaćena od Društva naroda. Rad treba što više odgovarati savremenom naĉinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati sposobnostima osuĊenog (st. Osnovne karakteristike naĉina izvršenja kazne zatvora su slijedeće: a) Lica kaznu izdrţavaju u zatvorenim. Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa ĉijeg je izdrţavanja osuĊeni uslovno pušten. Postupak za davanje uslovnog otpusta po pravilu se pokreće na molbu osuĊenika ili ĉlanova njegove uţe porodice ako se osuĊeni s tim saglasio. Da bi se osuĊeni mogao uslovno otpustiti.

Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je uĉinio prije nego što je uslovno otpušten. Zbog toga zakonodavac u odredbi ĉl. ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti preći 15 godina zatvora. ako je lice osuĊeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12 godina.46 st. što bi praktiĉno znaĉilo da za novo kriviĉno djelo nije ni kaţnjeno. Ako uslovno otpušteni bude osuĊen na kaznu zatvora do jedne godine.47 st.2 ostavlja sudu mogućnost da za kriviĉno djelo izvršeno u vrijeme uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreĉene kazne. takvo lice dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora.2 Ukoliko osuĊeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uĉini kriviĉno djelo. ostvaren je osnov za opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno. ali se ne uraĉunava vrijeme koje je osuĊeni proveo na uslovnom otpustu. Pruţanje postpenalne pomoći organizira se preko odgovarajućih organa općine na kojoj osuĊeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za socijalni rad).WWW.108 st. Shodno odredbama ĉl. Ako su za sva KD uĉinjena u sticaju predviĊene pojedinaĉne kazne do 3 godine zatvora. sud će izreći samo tu kaznu.COM O uslovnom otpustu odluĉuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ FBiH.COM . uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora.BH-PRAVNICI. Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao po ranijoj osudi uraĉunava se u ovu jedinstvenu kaznu. sud će izreći jedinstvenu kaznu koja mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne. O opozivanju odluĉuje sud. Svrha tih mjera je resocijalizacija osuĊenika i pomoć u rješavanju egzistencijalnih problema. ako se primjenom odredaba ĉl. s tim što se ranije izreĉena kazna uzima kao utvrĊena. pobude iz kojih su uĉinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta. NOVĈANA KAZNA 2 Provjeriti o kojem organu se tačno radi 135 WWW. Sud je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni uĉinio jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna preko 1 godine zatvora.46 KZ FBiH.BH-PRAVNICI. Npr. Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno otpušteni uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna do 1 godine zatvora (ĉl. Kad sud opozove uslovni otpust. primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavan ja u svim sluĉajevima. a sud ne opozove uslovni otpust.46. Izdrţanih 12 godina uraĉunava se u kaznu. MeĊutim. po pravilu izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju iz ĉl. Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u obzir uzima srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela. Pruţanje postpenalne pomoći Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuĊenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja kazne pomogne na razliĉite naĉine. ako je za neko od KD uĉinjenih u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. pa zatim poĉinilo neko teško kriviĉno djelo.2. Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. 1 i 2). te bi takvo lice izašlo nakon 3 godine. njihov znaĉaj. jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. ako bi se poštivala odredba ĉl. Ova pomoć moţe obuhvatati razliĉite oblike moralne i materijalne pomoći.

Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvećem broju kriviĉnih zakonodavstava. U drugoj fazi utvrĊuje se iznos jednog dana – novĉane kazne. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze.COM . Pritom imovno stanje uĉinioca uvijek ima uticaja na odmjeravanje konkretne novĉane kazne. u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na sluĉajeve izricanja uĉiniocu koji ima materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl). a time i izbjegavanja negativnih posljedica koje mogu proizaći iz te kazne. a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve ĉešće njene primjene.COM Opravdanost novĉane kazne kao kriviĉne sankcije Novĉana kazna je imovinska kriviĉna sankcija koja se sastoji u plaćanju od strane osuĊenog odreĊenog novĉanog iznosa. Ukoliko bi se u kriviĉnom postupku potpunije utvrĊivalo imovno stanje uĉinioca i novĉana kazna odmjeravala prema tako utvrĊenom stanju. 3. U prvoj fazi uĉiniocu kriviĉnog djela utvrĊuje se odreĊeni broj “dana” i pritom su od znaĉaja priroda i teţina izvršenog djela i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. jer nejednako pogaĊa uĉinioce razliĉitog imovnog stanja. MeĊutim. Novĉana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja. tako da ta kazna jednako pogaĊa i druga lica koja nisu kriva za izvršeno djelo. OsuĊeni kaznu osjeća kao “bogaćenje drţave na njegov raĉun” i za to ona ne moţe popravno djelovati na njega. ali 136 WWW. Ova kazna je prije svega nepraviĉna. pobornici novĉane kazne istiĉu niz kontraargumenata: 1. 2.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. novĉana kazna je i neekonomiĉna. 3. Metod “dani-novĉana kazna” je novijeg datuma. pri ĉemu je od odluĉujućeg znaĉaja imovinsko stanje uĉinioca. 5. a troškovi njenog prinudnog izvršenja nekad su veći od iznosa dosuĊene novĉane kazne. otklonilo bi se da ona nejednako pogaĊa osuĊene. 4. U sluĉaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne. Ĉinjenica da primjena novĉane kazne pogaĊa i druga lica karakteristiĉna je i za sve ostale kriviĉne sankcije. Ona spada u red sankcija koje se ĉesto primjenjuju u praksi. Na kraju. Osim toga. dok im se u teoriji stavlja niz prigovora: 1. Primjenom novĉane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije. Tako se postiţe da uĉinioci istog kriviĉnog djela mogu dobiti isti broj “dana” novĉane kazne. Novĉana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogućnost da se lako otklone njeni efekti. 2. Novĉanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije. Po njemu se uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna izriĉe u taĉno odreĊenom iznosu. OsuĊeni ĉesto izbjegavaju plaćanje kazne. već izaziva osjećaj nepravde i revolta prema društvu. Novĉana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne. Sve navedeno opravdava postojanje novĉane kazne. Novĉanom kaznom se ne mogu postići ciljevi generalne prevencije jer ona po pravilu nema zastrašujući uticaj na potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. ukoliko se kazna ne izriĉe u minimalnim iznosima.WWW. ona se moţe zamijeniti kaznom zatvora. Naĉini utvrĊivanja novĉane kazne U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i metod “dani-novĉana kazna”.

U presudi kojom je izrekao novĉanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate.39 st. U sluĉaju da isplati i ostatak novĉane kazne.2). 2. koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno odreĊenih kazni.1). Ukoliko osuĊeni ne isplati kaznu u odreĊenom roku. koji ne moţe biti kraći od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca. izvršenje zatvora se obustavlja. ali zatvor u tom sluĉaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci.WWW.39 st. Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreĊenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva pravila za odmjeravanje kazne. što dovodi do razliĉitog novĉanog kaţnjavanja. pristupa se njenom prinudnom izvršenju. uz istovremeno razliĉito novĉano kaţnjavanje zbog razliĉitog imovnog stanja. sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreĊenih kazni. Ovaj sistem nije pogodan niti praviĉan jer onemogućava individualizaciju kazne s obzirom na uĉinioca i okolnosti djela.COM da im novĉani iznosi za jedan dan budu razliĉiti.40). raniji ţivot uĉinitelja.000 KM (ĉl.BH-PRAVNICI. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. U opravdanim sluĉajevima sud moţe dozvoliti isplatu kazne u otplatama (ratama). a imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (ĉl. Pri odmjeravanju novĉane kazne sud će uzeti u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Novĉana kazna u našem kriviĉnom pravu Uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna se izriĉe samo kad je propisana za odreĊeno djelo. Opći minimum novĉane kazne je 200 KM. a opći maksimum 20. Ovakav sistem moţe dovesti do proizvoljnosti i samovolje. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. Ideja ovog sistema je da se ostvari jednakost uĉinilaca kriviĉnih djela pred zakonom. imovina.COM . Sud će posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti: 1.BH-PRAVNICI. Okolnosti vezane za imovno stanje učinioca – liĉni dohodak. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. Postoje razliĉiti sistemi zakonskog propisivanja kazni. Okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. Za kriviĉna djela iz koristoljublja maksimum je 100. već ovlašćuje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više zakonom predviĊenih sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. porodiĉne obaveze. Isto vaţi i ako osuĊeni plati samo dio kazne. Sistem apsolutno odreĊenih kazni je sistem po kome zakon taĉno odreĊuje vrstu i visinu kazne koja se u svakom konkretnom sluĉaju izriĉe uĉiniocu odreĊenog kriviĉnog djela. drugi prihodi.000 KM. ODMJERAVANJE KAZNE ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE Zakonsko propisivanje kazne Propisivanje kazne je utvrĊivanje granica kaţnjavanja za odreĊeno kriviĉno djelo. 3. sud će je izvršiti tako što će za svakih zapoĉetih 50 KM odrediti 1 dan zatvora. prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. Ako se kazna ne moţe ni prinudno naplatiti. 137 WWW. Moţe se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. U sluĉaju smrti osuĊenog novĉana kazna se ne izvršava.

zakonske mogućnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne. Ako se propisana kazna moţe izricati u razliĉitim iznosima. veće su mogućnosti za njenu individualizaciju po mjeri. kazna ili mjera bezbjednosti itd). najbolje ostvariti svrha njene primjene.40). Opće se odnose na izricanje odreĊene vrste kazne. naĉin odmjeravanja kazne za djela u sticaju itd. Individualizirati znaĉi konkretizirati u zakonu utvrĊenu kaznu. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. alternativno propisivanje više kazni za odreĊeno kriviĉno djelo pruţa sudu veće mogućnosti da kaznu individualizira po vrsti. a sud presudom donosi samo granice kazne. raniji ţivot uĉinitelja.COM .BH-PRAVNICI.COM U sistemu relativno odreĊenih kazni zakon odreĊuje samo okvir u kome se sud mora kretati prilikom odmjeravanja kazne. U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana. tj. pod kojim se podrazumijeva prilagoĊavanje metoda postupanja prema razliĉitim kategorijama uĉinilaca kriviĉnih djela u postupku izvršenja kazni zatvora. U sluĉaju kad nisu odreĊene posebne granice za odreĊeno kriviĉno djelo. te se najĉešće govori o sudskom odmjeravanju kazne. Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne Praktiĉno sprovoĊenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti. 138 WWW. Sistem relativno odreĊenih kazni zastupljen je i u našem kriviĉnom pravu. Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opće i posebne. po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrĊuju organi nadleţni za njeno izvršenje. Npr. po ocjeni suda. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. KZ FBiH koji odreĊuje da pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. Ĉesto se govori o individualizaciji kriviĉne sankcije pod kojom se podrazumijeva odluĉivanje suda o tome koju će vrstu kriviĉne sankcije primjeniti u konkretnom sluĉaju (kazna ili uslovna osuda. S obzirom na to postoje opći i posebni minimum i maksimum kazne. Opća pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreĊena su ĉlanom 40. Posebno znaĉajna su ovlaštenja suda u primjeni olakšavajućih ili oteţavajućih okolnosti. a posebne se odnose na izricanje kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. Odmjeravanje kazne Odmjeriti kaznu znaĉi utvrditi vrstu i mjeru kazne odreĊenom uĉiniocu za izvršeno kriviĉno djelo. vaţe opće granice te vrste kazne.WWW. Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji će omogućiti da se na uĉinioca kriviĉnog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom sluĉaju adekvatna s obzirom na karakteristike liĉnosti uĉinioca i izvršenog djela. Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla.BH-PRAVNICI. već zakon odreĊuje samo vrstu kazne. te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Sud će posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. INDIVIDUALIZACIJA KAZNE Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju kriviĉnog prava Individualizacija kazne znaĉi izricanje uĉiniocu kriviĉnog djela one kazne kojom će se. administrativno odmjeravanje kazne. odreĊuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izreći za odreĊeno djelo. Odmjeravanje kazne je sudska funkcija.

ali se u toj ocjeni mogu uzeti u obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob uĉinioca. Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. psihiĉka labilnost.COM Individualizacija kazne i upoznavanje liĉnosti uĉinioca Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve okolnosti koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne. Stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena uraĉunljivosti i vinosti. njegovo obrazovanje. Okolnosti koje utiĉu da se uĉiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i maksimuma nazivaju se olakšavajućim. To su okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. Mada je upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela od posebnog znaĉaja za individualizaciju kazne. okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. već zakon u odredbi ĉl. U postupku odmjeravanja kazne nije beznaĉajan motiv pri donošenju odluke da se izvrši djelo. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. raniji ţivot uĉinitelja. a okolnosti koje utiĉu da se izrekne stroţija kazna otežavajućim. 139 WWW. Pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. Pobuda je unutrašnji psihiĉki poriv na odreĊeno ljudsko ponašanje. ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl.COM . Po vremenu nastanka. Za punoljetne uĉinioce KD po pravilu se predviĊa sprovoĊenje tzv. u savremenom kriviĉnom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na maloljetne delikvente. ali ne i njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi kriviĉnog postupka. moralne karakteristike liĉnosti. tj. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti.BH-PRAVNICI. U sluĉaju novĉanih kazni u obzir se uzima i imovno stane učinitelja KD. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se medikopsihološko i sociološko izuĉavanje delikvenata. prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu. U najvećem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju olakšavajućim a koje oteţavajućim. okolnosti da je djelo izvršeno iz straha.BH-PRAVNICI. socijalnoj sredini u kojoj ţive i sl. postoje vrlo razliĉita rješenja u pojedinim kriviĉnim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u obzir samo izriĉito navedenu okolnost. okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se javile nakon izvršenja djela. obzirom na ĉinjenicu da se sudi ĉovjeku a ne djelu. okolnosti se mogu odnositi na odreĊena stanja koja su postojala prije izvršenja kriviĉnog djela.40 posebno ukazuje samo na neke od njih. OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI Pojam i znaĉaj olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti Olakšavajuće i oteţavajuće su one okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo. zavisno od toga da li se odnose na djelo ili uĉinioca. vaspitanje. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno.WWW. Ĉesta su zakonodavstva koja ovo ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se odredi adekvatan program tretmana osuĊenih. socijalne ankete. pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti.

invalidnost uĉinioca. Imovno stanje uĉinioca. 10 ili više lica i okolnost koliko lica je nastradalo moţe biti oteţavajuća pri odmjeravanju kazne.BH-PRAVNICI. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog saobraćaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. Naravno. Okolnosti koje Zakon predviĊa kao olakšavajuće ili oteţavajuće pri odmjeravanju kazne. 5. KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI Koje okolnosti ĉine jedno kriviĉno djelo kvalificiranim. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili veća teţina posljedice uĉinjenog djela. 140 WWW.WWW. Liĉne prilike uĉinioca. stav uĉinioca moţe biti i sasvim suprotan. Raniji ţivot uĉinioca znaĉi jedinstvenu ocjenu liĉnosti uĉinioca prije izvršenog djela. odnosno privilegiranim. Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste da se istakne znaĉaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim okolnostima nije iscrpljena lista mogućih subjektivnih okolnosti. mogu se javiti i kao zakonski elementi bića kriviĉnog djela. Okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. porodiĉne prilike.BH-PRAVNICI. ekonomsko stanje porodice. Kvalifikatorna posljedica “smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3. Pod ovim se u sudskoj praksi najĉešće podrazumijeva zdravstveno stanje. U nekim sluĉajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. Osim prethodno navedenih. ili je ono rezultat jednog općeg asocijalnog naĉina ţivota. samo se zakonom mogu propisati kvalificirani odnosno privilegirani oblici pojedinih kriviĉnih djela. Ublaţavne su suprotnog dejstva. starosna dob. Mogu oznaĉavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili za vrijeme izvršenja KD. Npr. Ove okolnosti treba razlikovati od prethodno razmatranih oteţavajućih i olakšavajuć ih okolnosti koje utiĉu na vrstu i visinu kazne. Npr. ali u nekim sluĉajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju izvršenom djelu – ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo. njegova profesija i društveni poloţaj itd. pokušaj da se neutrališu negativni efekti djela i sl. Ove okolnosti mogu biti vrlo razliĉite i ne mogu se unaprijed odrediti. Prema tome. Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca. odreĊeno je u KZ i to samo za neka kriviĉna djela.COM Jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav uĉinioca prema izvršenom djelu. Ova okolnost posebno je znaĉajna pri izricanju novĉane kazne. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog drţanja uĉinioca proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela. Drţanje uĉinioca poslije uĉinjenog kriviĉnog djela. Kvalifikatorne okolnosti kriviĉnom djelu daju poseban teţi vid.COM . koja se zasniva na nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot. Kroz ovu okolnost sud treba doći do saznanja da li izvršeno djelo predstavlja sluĉajnu epizodu u ţivotu uĉinioca. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne. sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od znaĉaja za odmjeravanje kazne. Od posebnog znaĉaja za procjenu ove okolnosti je drţanje uĉinioca pred sudom i u toku kriviĉnog postupka uopće.

a) Opći osnov za ublaţavanje kazne. ali u trajanju manjem od propisanog posebnog minimuma. - 141 WWW. (ĉl.pokušaj kriviĉnog djela. Ni u jednom sluĉaju KZ ne obavezuje sud da uĉiniocu ublaţi kaznu. kazna se moţe ublaţiti do 6 mjeseci. Ublaţavanje kazne moţe biti ograniĉeno i neograniĉeno.bitno smanjena uraĉunljivost. ali ne manji od jedne godine). tada nije moguće ublaţavanje kazne po mjeri i izriĉe se blaţa vrsta kazne. . kad se umjesto propisanog zatvora izriĉe novĉana kazna. ona se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina. Kao takve okolnosti KZ FBiH predviĊa: . U našem kriviĉnom pravu postoje 3 grupe osnova za ublaţavanje kazne. ili blaţa vrsta kazne od propisane.WWW. Ublaţavanje je uvijek fakultativno.COM .2).BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.41 st. Ograniĉeno je kad zakon posebnim pravilima odreĊuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi. Ako ovaj osnov postoji.prekoraĉenje granica nuţne odbrane.42) su: ako je za kriviĉno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina. kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr. Ublaţavanje kazne po mjeri postoji ako se uĉiniocu izriĉe ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno kriviĉno djelo. c) Ublaţavanje kazne od strane suda moguće je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja.prekoraĉenje granica krajnje nuţde. ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine.ako je propisana kazna od 5 godina. .pomaganje kao oblik sauĉesništva u izvršenju kriviĉnog djela.COM UBLAŢAVANJE KAZNE Znaĉaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne Ublaţavanjem kazne uĉiniocu se izriĉe ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo. b) Posebni osnov. Naĉini ublaţavanja kazne Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naĉina: po vrsti i po mjeri kazne. Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (ĉl. uz ograniĉenje odreĊeno općim minimumom kazne. sud moţe ublaţiti kaznu bezi obzira na to koje kriviĉno djelo je izvršeno i ko je uĉinilac.pravna zabluda. . . a neograniĉeno je kad je sud ovlašten da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni. U tim sluĉajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ izriĉito propisuje. U sluĉaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje. ono se po pravilu izriĉe po mjeri. Mogućnost ublaţavanja kazne posebno je predviĊena kod nekih kriviĉnih djela. . Ako je kao minimum kazne propisan opći minimum. npr. Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se umjesto propisane vrste kazne izriĉe blaţa vrsta kazne.

razliĉito od onog ranije izvršenog. umjesto zatvora moţe se izreći novĉana kazna (ublaţavanje po vrsti) ako je za KD propisana novĉana kazna sa naznakom najmanje mjere. kad uĉinilac prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica).BH-PRAVNICI.pravna zabluda iz opravdanih razloga. Obligatorni osnovi za osloboĊenje od kazne su: . ako je propisan zatvor u trajanju manjem od 1 godine.2). tj. kazna se moţe ublaţiti do iznosa od 200 KM.43 st. .prekoraĉenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha. ako je za KD propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere. kazna se moţe ublaţiti do 15 dana. .nepodobni pokušaj.kod saobraćajnih nezgoda. Kao osnov za ovo razlikovanje u kriviĉnopravnoj teoriji se uzima priroda izvršenih djela.COM . Neki od tih osnova su općeg karaktera i u takvom sluĉaju sud moţe osloboditi uĉinioca neovisno od izvršenog ili pokušanog djela. OSLOBOĐENJE OD KAZNE Osnovi za osloboĊenje od kazne Sud moţe uĉinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviĊenim sluĉajevima. Opći povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio neko drugo kriviĉno djelo.44 KZ FBiH.WWW.spreĉavanje djela od strane saizvršioca. ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIĈNA DJELA IZVRŠENA U POVRATU Pojam i vrste povrata Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreĊivanju pojma povrata. Specijalni povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio isto ili istovrsno kriviĉno djelo. . kad posljedice djela tako teško pogađaju u činitelja da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja ». . nije vezan propisanim minimumom (ĉl. MeĊutim. u kriminološkoj literaturi pojam specija lnog i općeg povrata se vezuje za prirodu izvršenih djela.prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima. Proizilazi da je za oslobaĊanje po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je kriviĉno djelo uĉinjeno iz nehata i da je posljedica takva da teško pogaĊa i samog uĉinioca (npr.BH-PRAVNICI. Poseban osnov za osloboĊenje od kazne Poseban osnov predviĊena je odredbom ĉl. Fakultativni opći osnovi za osloboĊenje od kazne po KZ FBiH su: .dobrovoljni odustanak. Specijalni povrat postoji kad su sva kriviĉna djela izvršena iz istih ili sliĉnih 142 WWW. kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca. podstrekaĉa ili pomagaĉa. prema kojoj «sud može osloboditi učinitelja krivičnog djela učinjenog iz nehata. općeprihvaćeno je njegovo razlikovanje na opći i specijalni. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne. u zavisnosti od toga da li su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne. U sluĉajevima kada je sud ovlašten da uĉinioca oslobodi od kazne.COM ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine. sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti.

Ti uslovi se odnose na: raniju osuĊivanost. Uĉinilac treba da je ranije osuĊivan 2 ili više puta. 2. Povrat u našem kriviĉnom pravu Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv. Savremena zakonodavna rješenja u pogledu kriviĉnopravnog znaĉaja povrata mogu se svrstati u 3 osnovne grupe: 1. povrat ne mora nuţno povlaĉiti viši stepen kriviĉne odgovornosti nego što je to sluĉaj kod primarnih delikvenata. Rješenja u kojima se prema «obiĉnim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna.COM pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi. a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. To znaĉi da moraju postojati najmanje 2 osude. Postoje 3 takva uslova: 1. Argumenti za takvo shvatanje su: .WWW.Kriviĉno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je proizvelo iste posljedice kao da ga je izvršio primarni uĉinilac. Kod nekih KD specijalni povrat je kvalifikatorna okolnost. 143 WWW. već općim kretanjem kriminaliteta. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne. Jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju smatra se jednom osudom. Shodno tome. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike koji vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije. Rješenja koja predviĊaju primjenu posebne kriviĉne sankcije prema multirecidivistima. MeĊutim. Dosadašnja istraţivanja povrata meĊutim ne idu u prilog ispunjenju navedenih uslova jer kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom. .COM . . delikventima iz navike i delikventima po tendenciji primjenjuje i kazna i posebna mjera bezbjednosti. 2. Tako se represija forsira na raĉun prevencije. izricanje teţe kazne povreĊuje princip praviĉnosti kaţnjavanja. barem jedno od tih djela mora biti izvršeno sa umišljajem.Povećanje kazne u sluĉaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da se ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. Razlikovanje povrata na opći i specijalni moţe imati i praktiĉne posljedice.Sa subjektivne taĉke gledišta. Stroţa kazna zasniva se na objektivnoj okolnosti – ponovnom izvršenju kriviĉnog djela. KZ FBiH u odredbama ĉl. U obzir dolaze samo osude za kriviĉna djela izvršena sa umišljajem. Kriviĉnopravni znaĉaj povrata U kriviĉnopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje i zbog ĉega. Zakon predviĊa više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se uĉinilac kriviĉnog djela smatrao višestrukim povratnikom. a prema profesionalnim delikventima. izvršeno kriviĉno djelo. (u većem broju zakonodavstava). Ukoliko se osuda odnosi na više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. a zanemaruje se niz razliĉitih uzroka individualnog karaktera koji su doveli do povrata.BH-PRAVNICI.obiĉni i višestruki povrat. Uslovi koji se odnose na raniju osuĊivanost. opravdanost teţeg kaţnjavanja u sluĉaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom na društvenu potrebu. 3. liĉnost uĉinioca i vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Opći povrat postoji kad kriviĉna djela nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi.45 predviĊa pooštravanje kazne samo u sluĉaju višestrukog povrata. Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u sluĉaju povrata nije opravdano.

Uvjerenje o tome treba da se zasniva na sveukupnoj ocjeni liĉnosti uĉinioca. a druga zatvor od 2 godine.BH-PRAVNICI. Uslov koji se odnosi na liĉnost uĉinioca je da uĉinilac pokazuje sklonost ĉinjenju kriviĉnih djela. Po drugom naĉinu. Treći naĉin je da se kazna izriĉe na osnovu sveukupne ocjene izvršenih kriviĉnih djela. Ako uĉinilac odgovara za više kriviĉnih djela u sticaju. pobuda iz kojih su vršena kriviĉna djela. sistem asperacije i sistem apsorpcije. u okviru općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. Pritom je najĉešće zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene kazne uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuća ograniĉenja. Naĉini odmjeravanja kazne za kriviĉna djela u sticaju U kriviĉnom zakonodavstvu uglavnom su prihvaćena 3 osnovna naĉina odmjeravanja kazne za djela u sticaju. prihvaćena su 3 osnovna sistema za odmjeravanje ove kazne. Smatra da se da je manja društvena opasnost onog uĉinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa. Da je uĉinilac bio 2 ili više puta osuĊivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu.BH-PRAVNICI. Dakle. Pri ocjeni hoće li izreći kaznu stroţiju od propisane. zatvor od 8 mjeseci. To su: sistem kumulacije. Vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od dana otpuštanja uĉinitelja sa izdrţavanja ranije izreĉene kazne do izvršenja novog kriviĉnog djela nije proteklo 5 godina. sud će cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe kaţnjavanja izrekne takva kazna. nego onoga koji je izvršio više radnji kriviĉnih djela.COM .njegovog naĉina ţivota. što znaĉi da ovaj uslov neće postojati ako je jedna osuda bila npr. jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za kriviĉna djela izvršena u sticaju. jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreĉene za pojedina djela.WWW. ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIĈNA DJELA U STICAJU Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeĊu idealnog i realnog sticaja. Uslovi koji se odnose na kriviĉno djelo su da je djelo uĉinjeno sa umišljajem i da je za uĉinjeno djelo propisana kazna zatvora. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u sluĉaju idealnog sticaja prema uĉiniocu treba blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na odreĊenim okolnostima. Stroţija kazna za sluĉaj višestrukog povrata ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni 15 godina zatvora. ponašanja. Ĉesto vršenje kriviĉnih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj. KZ FBiH ne predviĊa razliĉito odmjeravanje kazne za djela uĉinjena u idealnom i realnom sticaju. Ova kazna mora proizilaziti iz svake osude. izricanju prethodi utvrĊivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno kriviĉno djelo. U zakonodavstvima koja odreĊuju da se jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju izriĉe na osnovu pojedinaĉno utvrĊenih kazni za svako od izvršenih djela. Po jednom. srodnosti izvršenih djela itd. 144 WWW.COM 3. Ovaj element je najteţe utvrditi. prvi uslov je ispunjen ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela.

osnov je najteţa od utvrĊenih kazni. odnosno 100. ako je za neka kriviĉna djela utvrĊena kazna zatvora. Time se izvršilac više kriviĉnih djela stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno kriviĉno djelo. a kao jedinstvena kazna izriĉe se najteţa od utvrĊenih kazni. U tom sluĉaju sud će izreći samo kaznu dugotrajnog zatvora. a jedinstvena kazna se izriĉe tako što se saberu pojedinaĉno odmjerene kazne. ali ona ne smije preći zbir utvrĊenih kazni niti opći maksimum od 20. s tim što se primjenjuju prethodna pravila o izricanju jedinstvene kazne zatvora. Po sistemu kumulacije. Naime. Jedinstvena kazna jednaka je zbiru pojedinaĉno utvrĊenih kazni. jedinstvena kazna izriĉe se u 2 sluĉaja: Prvo.46) realizira se na naĉin da sud najprije utvrĊuje kazne za svako od uĉinjenih djela. U ovakvim sluĉajevima kao jedinstvena kazna izriĉe se zatvor. do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom sluĉaju. a druga kao punoljetna osoba.000 KM.BH-PRAVNICI. Ta situacija moguća je u sluĉaju kad je uĉinilac neka dje la izvršio kao maloljetnik.COM . Dakle. Drugi sluĉaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviĉna djela u sticaju utvrĊene kazne zatvora i maloljetniĉkog zatvora. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 sluĉaja: Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. Drugo. ako je za neko kriviĉno djelo utvrĊena kazna zatvora od 6 mjeseci ili više. što ima odreĊenih nedostataka kada je u pitanju vršenje većeg broja lakših kriviĉnih djela jer na taj naĉin neka djela praktiĉno mogu ostati nekaţnjena. Dakle. jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne. Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. koji bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom. a za drugo djelo manje od 30 dana. pa se najteţa od utvrĊenih kazni povećava uz odreĊena ograniĉenja. a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. ali ne smije dostići zbir pojedinaĉnih kazni niti preći 15 godina zatvora.COM Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih kriviĉnih djela utvrĊuje se kazna. kazna za najteţe izvršeno djelo apsorbuje ostale kazne. 145 WWW. ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili više apsorbuje ostale kazne ĉije trajanje je kraće. ako je za svako kriviĉno djelo u sticaju utvrĊena novĉana kazna. dok ostala djela ostaju nekaţnjena.BH-PRAVNICI. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviĉna djela u sticaju odmjerene novĉane kazne. Do primjene sistema apsorpcije dolazi u sluĉaju da je za neko od kriviĉnih djela u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. a za druga novĉana kazna.WWW.000 KM ako je jedno ili više djela izvršeno iz koristoljublja. pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva utvrdi kaznu maloljetniĉkog zatvora. pošto se kazna od preko 6 mjeseci ne moţe izricati na dane. Od navedenog postoji izuzetak u sluĉaju da su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane kazne do 3 godine. Po sistemu apsorpcije takoĊe se utvrĊuje kazna za svako kriviĉno djelo izvršeno u sticaju. ĉiju visinu će utvrditi prema prethodno navedenim pravilima. Ovaj sistem praktiĉno dovodi do toga da se uĉinilac kaţnjava samo za najteţe od izvršenih kriviĉnih djela. Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po našem pravu Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po KZ FBiH (ĉl. Mada Zakon to izriĉito ne predviĊa. pa zatim za sva ta djela izriĉe jedinstvenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora. sud će povisiti najvišu utvrĊenu novĉanu kaznu. sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novĉanu kazna. Po sistemu asperacije za svako od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrĊuje se kazna. Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviĉna djela za koja su utvrĊene kazne zatvora je sistem asperacije.

U ovakvom sluĉaju ne primjenjuje se ni jedan od naprijed navedenih sistema odmjeravanja kazne.3).COM Sud će izreći jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u sticaju.47 st. dakle na odreĊeni naĉin je kriv za preduzimanje ove mjere. pritvor uvijek treba uraĉunati u izreĉenu kaznu jer bi u suprotnom uĉinilac faktiĉki izdrţao duţu kaznu od one na koju je osuĊen. U odreĊenim sluĉajevima pritvor se odreĊuje i radi obezbjeĊenja izvršenja kazne koja je već izreĉena uĉiniocu kriviĉnog djela. pri ĉemu se ranije izreĉena kazna uzima kao već utvrĊena. Po jednom mišljenju. 146 WWW. Dakle. pritvor ne predstavlja kaznu već procesnu mjeru ĉiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje kriviĉnog postupka.59). Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni ĉesto svojim drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor. Preovladava shvatanje da se trajanje pritvora moţe uraĉunati samo u kaznu izreĉenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreĊen.48).WWW.BH-PRAVNICI. Za kriviĉna djela u sticaju moţe se izreći i sudska opomena (ĉl. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom sluĉaju odluĉi da li će pritvor biti uraĉunat u izreĉenu kaznu ili ne. vrijeme provedeno u pritvoru. ako osuĊenik na 15 godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina uĉini kriviĉno djelo za koje se odmjeri kazna od 10 godina. već sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako to smatra opravdanim za njih izriĉe sudsku opomenu. ako se primjenom tih odredbi ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. izreći će jednu novĉanu kaznu koja se utvrĊuje po prethodno navedenim pravilima. URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE Pritvor je mjera koja se u kriviĉnom postupku primjenjuje radi obezbjeĊenja prisustva okriv ljenog i uspješnog voĊenja kriviĉnog postupka. KZ FBiH (ĉl. Postoje razliĉita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraĉunati u izreĉenu kaznu. sud je obavezan da uĉinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreĉene kazne. Ovakvi sluĉajevi mogući su ako se u vrijeme prvog suĊenja nije znalo za još neka izvršena djela ili ako osoba uĉini još neko kriviĉno djelo u vremenu izmeĊu pravosnaţnosti presude i poĉetka izdrţavanja kazne.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije: a) Kad se sudi osuĊenoj osobi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je zapoĉela izdrţavanje kazne po ranijoj osudi. b) Iste odredbe primjenjuju se i za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne dugotrajnog zatvora. ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje sudske opomene. ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u sluĉaju suĊenja osobi koja je već osuĊena za neko kriviĉno djelo. obavezno se uraĉunava u izreĉenu kaznu lišenja slobode i novĉanu kaznu.COM . primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on bi praktiĉno ostao nekaţnjen za to novo kriviĉno djelo jer se ne moţe izreći jedinstvena kazna zatvora duţe od 15 godina. zatvora ili maloljetniĉkog zatvora. kaţnjava se disciplinski (ĉl. kao i svako lišenje slobode u vezi sa kriviĉnim djelom. U našem kriviĉnom pravu (ĉl.BH-PRAVNICI. Analogna je situacija kad je kriviĉno djelo izvršeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta. OsuĊenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode uĉini kriviĉno djelo za koje se propisuje novĉana kazna ili zatvor do jedne godine. Npr. Kazna ili dio kazne koji je osuĊeni u meĊuvremenu eventualno izdrţao uraĉunava se u izreĉenu kaznu. MeĊutim. U takvim sluĉajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju. a ako je utvrdio više novĉanih kazni.

e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju izrazito humanistiĉki karakter. KZ FBiH) je da se prema kriviĉno odgovornom uĉiniocu ne primijeni kazna za djelo manjeg znaĉaja kad to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kad se moţe oĉekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na uĉinioca da više ne ĉini kriviĉna djela. vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.WWW.COM . sa mogućnošću da mu se za izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza.BH-PRAVNICI. Pri svakom uraĉunavanju. c) Obje mjere orijentirane su ka uĉiniocu kriviĉnih djela. 147 WWW. U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaĉi odlaganje izvršenja izreĉene kazne. izdrţana kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. ZAJEDNIĈKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE Svrha uvjetne osude i sudske opomene (ĉl. Sudska opomena je mjera upozorenja uĉinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja. odnosno povrede vojne discipline. Radi se o najblaţim kriviĉnim sankcijama. moguće je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj. Pored navedenog. privrednog prijestupa. d) Polazeći od stanovišta da na graĊane antikriminalno djeluje i sama mogućnost izlaţenja pred sud. Njihova zajedniĉka kriminalno-politiĉka svrha je da posluţe kao supstituti za kratkotrajne kazne zatvora. a njihovom primjenom prvenstveno se nastoji vaspitno djelovati na uĉinioca da ne ponovi djelo.49.zatvaranje uĉinioca djela do privoĊenja istraţnom sudiji. niti mu se ograniĉavaju slobode i prava. proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena objedinjuju ciljeve generalne i specijalne prevencije. dan lišenja slobode izjednaĉava se sa iznosom od 50 KM. uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreĊenih obaveza uĉiniocu kriviĉnog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajuće sluţbe. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniĉkih karakteristika: a) U osnovi se radi o mjerama opomene za izvršeno djelo i upozorenja uĉiniocu da više ne vrši kriviĉna djela.BH-PRAVNICI. pod uvjetom da osuĊeni ne izvrši novo kriviĉno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud. Iz ovakve zakonske definicije proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaĉaja. a da se istoj osobi kasnije sudi za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja prekršaja.COM Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr. vojniĉki pritvor ili novĉana kazna ko ji su već izdrţani odnosno plaćeni za pomenuti prekršaj. UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA OPĆE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI U nekim zakonodavstvima. U takvom sluĉaju se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava zatvor. Njihovom primjenom se uĉinilac po pravilu ne lišava. sa stavljanjem u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje kriviĉnog djela. b) Uvjetna osuda i sudska opomena po pravilu se primjenjuju prema uĉiniocima lakših kriviĉnih djela.

ekonomskog i porodiĉnog statusa uĉinioca. ĉime se nastoji osigurati aktivno uĉešće osuĊenog u izvršenju kriviĉne sankcije. Drugi prigovor je da primjena uvjetne osude vodi nejednakom tretiranju uĉinilaca kriviĉnih djela jer se nekima izriĉe uvjetna osuda.COM kazna nije nuţna za kriviĉnopravnu zaštitu.Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne. jer ĉesta primjena uvjetne osude stvara uvjerenje da se za prvo kriviĉno djelo po pravilu ne kaţnjava. uvjetna osuda je opravdana u smislu individualizacije kriviĉne sankcije. Kontinentalni sistem preteţno je prihvaćen u evropskim i zemljama Latinske Amerike. uz rizik opoziva uslovne osude. kontinentalni i mješoviti sistem. Uvjetna osuda primjenjuje se prema kriviĉno odgovornim uĉiniocima. . postoji nekoliko zajedniĉkih karakteristika u vezi sa njenom primjenom: 1.BH-PRAVNICI. 4.Uvjetno osuĊena osoba ne stavlja se pod nadzor. 3. RAZLIĈITI SISTEMI UVJETNE OSUDE Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski. a i najcjelishodnija je mjera u sluĉajevima kada odreĊeni razlozi ukazuju na štetnost upućivanja uĉinioca u kaznenu ustanovu. Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji. . Bez obzira na prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima. Radi se o sluţbi ĉija djelatnost prvenstveno ima karakter socijalnog staranja. Osnovni prigovor koji se upućuju na raĉun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova sankcija nije opravdana sa aspekta generalne prevencije. 2.BH-PRAVNICI. već je osuĊeni duţan sam voditi raĉuna o izvršavanju nametnutih obaveza.WWW.Izricanje uvjetne osude nije uslovljeno prethodnim pristankom uĉinioca kriviĉnog djela. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja kriminaliteta. moţe se oĉekivati da će mjera dovoljno uticati na uĉinioca. a nekima bezuvjetna kazna za isto djelo. Moţe se izreći samo pod odreĊenim zakonskim uvjetima – intencija je da se njena primjena ograniĉi na lakša kriviĉna djela. U njemu uvjetna osuda znaĉi samostalnu kriviĉnu sankciju ĉija je suština stavljanje uĉinioca pod nadzor odgovarajuće sluţbe za odreĊeni period vremena. Osim toga. 148 WWW. MeĊutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno. Uvjetna osuda je humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaĉajnije štetne posljedice u pogledu socijalnog. dok se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe izvršenje izreĉene kazne. Razlike ovog sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedeće: . UVJETNA OSUDA NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIĈKO OPRAVDANJE Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. Izricanje ove sankcije uslovljeno je prethodnom saglasnošću uĉinioca kriviĉnog djela. U tom periodu se uĉiniocu nameću odreĊene obaveze ĉije izvršenje kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuĊeni ĉesto kontaktira. tako da uĉinilac kriviĉnog djela nikad ne moţe raĉunati na izvjesnost uvjetne osude.COM . Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o tome odluĉuje sud.

odnosno dovoljno uticati na uĉinioca da ne vrši kriviĉna djela. Dakle. Za ova djela uvjetna osuda se moţe izreći samo ako je kazna zatvora do 2 godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne. Najĉešće se jedan uzima kao osnovni. Ovo ukazuje da se prilikom izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije.COM . radi se o teškim kriviĉnim djelima za koja se uvjetna osuda moţe izreći samo ako su izvršena pod osobito olakšavajućim okolnostima. Prema tome. U anglosaksonskom sistemu uĉiniocu se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreĊena. izmeĊu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike: 1. b) Da je utvrĊena kazna zatvora do dvije godine ili novĉana kazna. Ako je istovremeno utvrĊena i zatvorska i novĉana kazna. UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvaćena u anglosaksonskom i evropskom pravu. već mu se pruţa pomoć i vrši nadzor nad njegovim ponašanjem. MeĊutim. Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odluĉivanju da li 149 WWW. Pritom nije od znaĉaja da li su ove kazne utvrĊene za jedno ili više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. uvjetna osuda ne moţe se izreći za kriviĉna djela na koja se ni primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izreći kazna manja od jedne godine zatvora. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu uĉiniocu izriče kazna.WWW. uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje kazne. U našem pravu prijetnja kaznom je odreĊena.BH-PRAVNICI. uz istovremeno stavljanje osuĊenog pod nadzor odgovarajuće sluţbe. dok se u našem sistemu kazna samo utvrđuje. ali nije identiĉna ni sa jednim od tih sistema. Danas sve veći broj kriviĉnih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude. U anglosaksonskom sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja kaznom ne postoji kao samostalna kriviĉna sankcija. Postoje 2 izuzetka od ovog naĉela: prvo.51 KZ) Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude: a) Da je uĉinjeno kriviĉno djelo i da je uĉinilac kriviĉno odgovoran.BH-PRAVNICI. dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim kategorijama uĉinilaca KD. tako da je moguće izreći samo prijetnju kaznom. 2.COM U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreĉene kazne. ĉime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviĉne sankcije. radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom. c) Uvjerenje suda da će se primjenom uvjetne osude postići svrha kazne. jer se kod ovih djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne mora biti praćena zaštitnim nadzorom. već se u sluĉaju potrebe ta kazna naknadno utvrĊuje u posebnom sudskom postupku. Drugo ograniĉenje odnosi se na kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teţa kazna. Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (ĉl. U osnovi ovog sistema je kontinentalni sistem uvjetne osude. To su kriviĉna djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3 ili više godina. a ne o osudi na kaznu. u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne uĉiniocu kriviĉnog djela. a izriĉe se tek ako doĊe do opoziva uvjetne osude. UtvrĊivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu sliĉno je evropskom sistemu uvjetne osude. Ova razlika je znaĉajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljuĉka da je u pitanju osuda na kaznu. Kao i u anglosaksonskom sistemu. ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno osuĊeni više nije prepušten samom sebi. odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za ublaţavanje.

Imovinska korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela obavezno se oduzima od uĉinioca (ĉl. Taj rok se naziva vrijeme provjeravanja. njegov raniji ţivot. Ukoliko osuĊeni ne ispuni ovaj uvjet. b) Pri odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost. .COM . stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. posjećivanje odgovarajućih psiholoških ili drugih savjetovališta. c) Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom izriĉe se i u sudskoj odluci kojom je izreĉena uvjetna osuda. njegovo ponašanje poslije kriviĉnog djela. oduzimanje predmeta. s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe biti kraći od jedne niti duţi od pet godina. Dejstvo uvjetne osude Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijedećem: a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i ukoliko nije opozvana. Opozivanje uvjetne osude Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja. 150 WWW. neispunjenje odreĊenih obaveza. Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za liĉnost uĉinioca.COM će izreći uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu uĉinioca.110).WWW. Ti fakultativni uvjeti se u kriviĉnopravnoj teoriji dijele na opće i posebne. opozivanje uvjetne osude moţe biti obavezno ili fakultativno (ĉl. Opći fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi. neovisno o kriviĉnom djelu i uĉiniocu. d) Uz uvjetnu osudu se osuĊenom mogu izreći i odreĊene mjere bezbjednosti: zabrana upravljanja motornim vozilom. Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i naknada prouzrokovane štete. briše se nakon jedne godine od isteka vremena provjeravanja.uvjetna osuda ne povlaĉi pravne posljedice osude. ili za prirodu izvršenog djela. Osim prethodnog. Uvjetno osuĊenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su predviĊeni Zakonom. Posebna obiljeţja uvjetne osude su: . ranije izvršeno kriviĉno djelo. to je osnov za obavezno ili fakultativno opozivanje uvjetne osude.uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljuĉivo punoljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela. npr: lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.BH-PRAVNICI. te je sud duţan izreći ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti njene primjene. U sluĉaju izvršenja novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja. izmirenje dospjelih obaveza i uredno plaćanje izdrţavanja itd.BH-PRAVNICI. Uvjeti pod kojima se izriĉe uvjetna osuda Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuĊenog da za vrijeme koje mu odredi sud ne ponovi vršenje kriviĉnog djela. sud moţe uvjetno osuĊenom odrediti da ispuni i neke druge uvjete. obaveznog uvjeta. obavezno lijeĉenje alkoholiĉara i narkomana itd.52). U presudi kojom se izriĉe uvjetna osuda odreĊuju se i rokovi za ispunjenje obaveza.

a za koje se nije znalo. Vrijeme provjeravanja u novoj uvjetnoj osudi ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 5 godina. sud izriĉe jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni iz opravdanih razloga ne moţe ispuniti nametnutu obavezu. Donošenju sudske odluke u ovakvom sluĉaju prethodi ispitivanje razloga zbog kojih uvjetno osuĊeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku. za novo kriviĉno djelo moţe izreći uvjetnu osudu ili kaznu. Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom 151 WWW. ako uĉinitelju za kriviĉna djela utvrĊena u uvjetnoj osudi i nova kriviĉna djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju od više od 2 godine.55). Vrijeme se raĉuna od dana pravosnaţnosti presude. ne predstavlja osnov za opoziv uvjetne osude. ili novĉana kazna. ako se radi o fakultativnom opozivu. U njoj se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu osudu. .53) Ovdje se radi o kriviĉnom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude. a proteklo vrijeme provjeravanja iz prethodne uvjetne osude se ne uraĉunava u vrijeme predviĊeno novom uvjetnom osudom. Zavisno od toga sud moţe donijeti neku od slijedećih odluka: . odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude. Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (ĉl. U sluĉaju opoziva.moţe opozvati uvjetnu osudu.54) takoĊer je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. .ako utvrdi da uvjetno osuĊeni moţe ispuniti obavezu. Sud će opozvati uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja. ali da rok ispunjenja nije realno odreĊen. MeĊutim. Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuĊenom izreĉena kazna zatvora manja od 2 godine. Pritom se kazna iz opozvane uvjetne osude uzima kao utvrĊena. sud je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja takoĊer mora biti predviĊena u Zakonu. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u sluĉaju neispunjenja odreĊenih obaveza od strane uvjetno osuĊenog. Ako sud ne opozove ranije izreĉenu uvjetnu osudu.BH-PRAVNICI. (ĉl. a to je presudom utvrĊeno nakon isteka roka provjeravanja. sud mora opozvati uvjetnu osudu. utvrdiće jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. Ako sud odluĉi ponovo izreći uvjetnu osudu. pa i pored toga osuĊeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu. sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno ispunjenje.WWW. Ako u tom vremenu osuĊeni uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi opoziv uvjetne osude. Ovu odluku sud će posebno donijeti ako je prethodno dolazilo do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom.COM Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuĊeni izvrši kriviĉno djelo (ili više KD u sticaju) za koje mu bude izreĉena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna. Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuĊenom (ĉl. sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. Sudska opomena izreĉena uvjetno osuĊenom u vrijeme provjeravanja.COM . Kad je sud opozvao uvjetnu osudu.BH-PRAVNICI. Ranije izvršeno kriviĉno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. za sva izvršena kriviĉna djela izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaj.

lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. U tom prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviĉne sankcije. Ako osuĊeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio. moţe se reći da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne uĉinioce kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude.WWW. . odnosno porodiĉnim obavezama. s tim što ne moţe biti kraće od 6 mjeseci. . imajući u vidu liĉnost uĉinoca i okolnosti izvršenja djela (ĉl.COM . Uopšteno 152 WWW. uslovi za izricanje sudske opomene su izvršeno kriviĉno djelo i utvrĊena kriviĉna odgovornost uĉinioca. Trajanje zaštitnog nadzora kreće se u okviru trajanja vremena provjeravanja.56).prihvatanje zaposlenja koje odgovara struĉnoj spremi i sposobnostima uĉinitelja. sud ga moţe opomenuti. a mogu biti: . Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir godine starosti uĉinitelja. niti duţe od 2 godine. . pobude iz kojih je uĉinio kriviĉno djelo i ponašanje nakon ĉinjenja kriviĉnog djela.raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren naĉin i u skladu sa braĉnim.posjećivanje odreĊenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim zahtjevima.osposobljavanje za odreĊeno zanimanje. . Drugi uvjet je faktiĉko pitanje koje sud utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju uzimajući u obzir okolnosti koje se odnose na uĉinioca ili djelo. skrbi. produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uvjetnu osudu. što znaĉi da vaţe iste odredbe za odreĊivanje i opoziv ove mjere.COM Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. Dakle. (ĉl.57). SUDSKA OPOMENA POJAM I ZNAĈAJ SUDSKE OPOMENE Sudska opomena je specifiĉna kriviĉna sankcija koja se pod odreĊenim zakonskim uvjetima moţe izreći punoljetnom i kriviĉno odgovornom uĉiniocu kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. raniji ţivot. Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida. sklonosti i navike u naĉinu voĊenja ţivota. Te mjere predviĊene su Zakonom (ĉl. Dakle. njegovo opće zdravstveno i duševno stanje. Izricanjem sudske opomene uĉiniocu se upućuje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno upozorenje da će se prema njemu u sluĉaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivĉna sankcija. nadzora i zaštite. moţe ranije obaveze zamijeniti drugima. . UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO Uvjeti za izricanje sudske opomene Dva su naĉelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo prop isana kazna zatvora do jedne godine ili novĉana kazna i da je djelo uĉinjeno pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ga ĉine osobito lakim. s tim što sud moţe odrediti da se uĉinitelj kome je izreĉena uvjetna osuda stavi pod zaštitn i nadzor ako smatra da će se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude.uzdrţavanje od upotrebe alkohola ili opojnih droga. liĉne i porodiĉne prilike i druge okolnosti od znaĉaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje. moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreĊenog vremena.

Osnov primjene mjera sigurnosti Neke osobe usljed duševne poremećenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti shvatiti pravni znaĉaj kazne. . Po koncepciji sociološke škole. Izuzetno.BH-PRAVNICI. a kazne izostaviti iz sistema kriviĉnih sankcija. . te mu se izreĉena sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne za novo kriviĉno djelo. U odnosu na ove dvije kategorije delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite.vijeka. Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijedećem: . ali prema odreĊenim uĉiniocima kriviĉnih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti. .ne moţe se izreći sudska opomena vojnim licima se za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga FBiH. meĊu uĉiniocima kriviĉnih djela nailazi se i na takve liĉnosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju kriviĉnih djela. Sud je pri odluĉivanju da li će izreći sudsku opomenu duţan voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za djelo i uĉinioca. ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaĉaja. .sudska opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude.WWW. MJERE SIGURNOSTI NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE Nastanak mjera sigurnosti Kao samostalne kriviĉne sankcije mjere sigurnosti su se u kriviĉnom zakonodavstvu pojavile poĉetkom 20. . ako su za svako od tih djela ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta.izreĉena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuĊeni u roku od jedne godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne uĉini novo kriviĉno djelo.uz sudsku opomenu mogu se izreći mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. sudska opomena se moţe izreći i kad je propisan zatvor do 3 godine. S druge strane.sudska opomena ne moţe se izreći ni maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. .COM reĉeno. ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaĉaju ispod prosjeka u kome se to djelo najĉešće javlja. kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta.sudska opomena izriĉe se rješenjem.COM .oduzimanje imovinske koristi izriĉe se i kad je uĉiniocu kriviĉnog djela izreĉena sudska opomena. . ali za odreĊena kriviĉna djela i pod uvjetima predviĊenim zakonom. Sudska opomena moţe se izreći i za više kriviĉnih djela u sticaju. Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za uĉenje italijanske pozitivne škole prema kome je potrebno kao jedinu kriviĉnopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite.uĉinilac kome je izreĉena sudska opomena ima status osuĊivanog lica.BH-PRAVNICI. ali sud nije obavezan izreći sudsku opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta. a u nekim sluĉajevima tu mjeru treba izreći umjesto kazne. Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno. 153 WWW.

Uĉinilac kaznu osjeća kao zlo koje mu se ĉini zbog izvršenog djela. OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIĈNIH SANKCIJA Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj. Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreĊenih okolnosti i uvjeta koji stimulativno djeluju na vršenje kriviĉnih djela. već i iz drugih karakteristika liĉnosti (sklonost ka pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale poseban uticaj na pojedine uĉinioce.osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste uĉinjeno kriviĉno djelo. Osim toga. pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo suzbijanje. jer bi se kazna mogla štetno odraziti na duševno stanje uĉinioca. Po pravilu se izriĉu uz kaznu i izvršavaju nakon kazne ili paralelno sa kaznom. U odnosu na kazne.izricanje od strane suda.odreĊenost u zakonu.i sa jednom i sa drugom kriviĉnom sankcijom mogu se ograniĉiti slobode i prava uĉinioca KD. što praktiĉno predstavlja produţenje kazne. Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema multirecidivistima. dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti ne mora uvijek unaprijed odrediti jer se u odreĊenim sluĉajevima ne moţe predvidjeti koliko je vremena potrebno da bi se uĉinilac izlijeĉio. ciljeve koji se ţele postići njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izriĉu. delikventima iz navike i profesionalnim delikventima. Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i specijalne prevencije.svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita društva od kriminaliteta. Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno anormalnog stanja ili sklonosti ka vršenju kriviĉnih djela. - - - 154 WWW. . a mjeru sigurnosti ne.COM . . spreĉavanje uĉinioca da u budućnosti vrši kriviĉna djela i njegovo popravljanje. Mjera sigurnosti za neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema zastrašujući već terapeutski sadrţaj.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Kazna se uvijek izriĉe na odreĊeno vrijeme. Primjena mjera sigurnosti u ovakvim sluĉajevima je nacjelishodnija. Mjera sigurnosti je usmjerena ka budućnosti ĉiji osnovni smisao je da se otkloni opasno stanje uĉinioca.COM Kasnije. . odnosno da bi se otklonile njegove navike. mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviĉne sankcije. a i sa aspekta humanog postupanja sa uĉiniocem. One obuhvataju lišavanje slobode uĉinioca. neodreĊenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za demokratsko kriviĉno zakonodavstvo. MJERE SIGURNOSTI I KAZNA Zajedniĉke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su: . . Kazna je reakcija na zloĉin i time usmjerena prema dogaĊaju iz prošlosti. Mada se i kazna i mjera sigurnosti izriĉu u vezi sa kriviĉnim djelom.WWW. Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje opasnost od ponovnog vršenja krivičnih djela. uticaj djela je pritom razliĉit. Razlike izmeĊu kazne i mjere sigurnosti: Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razliĉiti. a izvršavaju se poslije kazne zatvora. u ĉemu odreĊeni udio ima i zastrašujuća moć kazne. To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja odreĊenih djelatnosti. Mjere koje obuhvataju lijeĉenje delikvenata opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta. sistem mjera bezbjednosti je proširen.

zabrana boravka u odreĊenom mjestu. Opća pravila o primjeni mjera sigurnosti 155 WWW. Primjenjuju se prema multirecidivistima i delikventima iz navike. Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode.protjerivanje stranca iz zemlje. mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje slobode i ostale mjere sigurnosti.COM KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI S obzirom na pravna dobra koja pogaĊa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju na personalne i realne.oduzimanje predmeta. Njihov cilj je da ponovno vršenje kriviĉnih djela sprijeĉe kroz izolaciju uĉinioca kriviĉnog djela iz društva i njihovo popravljanje primjenom odreĊenog institucionalnog tretmana. . Njihovom primjenom se uĉinilac lišava ili ograniĉava u nekim liĉnim slobodama i pravima. U okviru ove opće svrhe. Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajućem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. Po formalnom kriteriju.obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. Personalne mjere sigurnosti pogaĊaju liĉnost uĉinioca kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. kurativne (vaspitne) i preventivne. mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da uĉinilac ubuduće vrši kriviĉna djela (ĉl. alkoholiĉarima i narkomanima.zabrana upravljanja motornim vozilom.60). . Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ograniĉavanje nekih prava uĉinioca u cilju spreĉavanja vršenja novih kriviĉnih djela. Realne mjere se odnose na imovinu uĉinioca i njima se uĉinilac lišava nekog imovinskog prava.WWW. djelatnosti ili duţnosti. mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne.61) predviĊa slijedeće mjere sigurnosti: . . Dakle. .zabrana vršenja poziva. Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim delikventima. Tu spadaju npr. MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Sistem mjera sigurnosti KZ FBiH (ĉl.COM . .obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. oduzimanje predmeta i sl.BH-PRAVNICI. cilj je da se otklone stanja vezana za liĉnost uĉinioca ili odreĊeni uvjeti koji mogu uticati na uĉinioca da ubuduće vrši kriviĉna djela.obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Svrha mjera sigurnosti Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opća svrha kriviĉnih sankcija – suzbijanje djelatnosti kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštićena kriviĉnim zakonodavstvom. . Prema svrsi primjene.

Zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda.COM . Uz te mjere se mogu izreći zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti. i dalje vršiti kriviĉna djela. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo povodom izvršenog kriviĉnog djela. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v kreću se u odreĊenom trajanju. Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva. Izriĉu se samo uĉiniocima kriviĉnih djela.WWW. mjera se ne moţe izreći bez obzira što stanje njegove liĉnosti ukazuje na opasnost daljeg vršenja kriviĉnih djela i potrebu lijeĉenja. a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. koje se neuraĉunljivom uĉiniocu kriviĉnog djela izriĉu samostalno. Najveći broj izriĉe se kriviĉno odgovornim uĉiniocima. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviĊeni uvjeti (ĉl. pri izricanju mjera sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljuĉivo vezana za ovu vrstu sankcija: Uĉiniocu kriviĉnog djela sud moţe izreći mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom predviĊeni uvjeti za njenu primjenu. pa i uz osloboĊenje od kazne. Po svojoj prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struĉnog mišljenja ljekara.COM Mjere sigurnosti su vrsta kriviĉne sankcije. s obzirom na svoje duševno stanje. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. 156 WWW. OdreĊene mjere sigurnosti mogu se izreći i maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreĊuje opće uvjete za njihovu primjenu. bez obzira na broj KD. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. Mjere sigurnosti u naĉelu nisu samostalne kriviĉne sankcije. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja kriviĉnog djela. Pod tim se po pravilu podrazumijeva vjerovatnoća da će. Za njih vaţi naĉelo zakonitosti. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći uz svaku kriviĉnu sankciju. b) Uĉinilac mora biti opasan po okolinu. - - - - POJEDINE MJERE SIGURNOSTI Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi Kao i sve druge kriviĉne sankcije. c) Otklanjanje opasnog stanja kod uĉinioca mora da iziskuje njegovo lijeĉenje i ĉuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Postojanje ove opasnosti mora se utvrĊivati u svakom konkretnom sluĉaju.BH-PRAVNICI. Osim navedenih. Izuzetak su zabrana poziva djelatnosti i duţnosti. Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti. ali neke od njih mogu se izricati i uĉiniocima koji su u vrijeme izvršenja djela bili neuraĉunljivi ili bitno smanjeno uraĉunljivi. tj. Izricanje mjera sigurnosti u naĉelu je fakultativno.63): a) Kod uĉinioca kriviĉnog djela treba u vrijeme izvršenja krivičnog djela postojati stanje neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti. mogu se izreći samo mjere koje su izriĉito propisane u Zakonu. koje se obavezno izriĉu neuraĉunljivim ili smanjeno uraĉunljivim uĉiniocima kad su ispunjeni zakonski uvjeti. već se izriĉu uz neku drugu sankciju.BH-PRAVNICI. Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći jedna ili više mjera sigurnosti. zabrana upravljanja m/v kad je izreĉena profesionalnom vozaĉu ili protjerivanje stranca iz zemlje.

Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraĉunava u vrijeme trajanja kazne. prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. sud moţe odrediti da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. ako su uz postojanje kriviĉne odgovornosti ispunjeni slijedeći kumulativno postavljeni uvjeti: a) Kriviĉno djelo treba biti uĉinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi Smisao ove mjere je da se lijeĉenjem uĉinioca sprijeĉi ponovno vršenje kriviĉnog djela.WWW. Uĉiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti. Pri donošenju odluke o tome. c) Ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. Ako se uĉinilac ne podvrgne lijeĉenju na slobodi ili ga samovoljno napusti. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje uĉinioca toliko poboljšano da on više nije opasan po okolinu.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. ali bez njegove izolacije iz društva. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara Mjeru obaveznog lijeĉenja narkomana i alkoholiĉara (ĉl. 157 WWW. odredio uvjetni otpust. a za otklanjanje ove opasnosti dovoljno je njegovo lijeĉenje na slobodi. Ako je uĉiniocu bila izreĉena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. 2. ali da je potrebno lijeĉenje na slobodi. obustavljajući izvršenje te mjere. njegovo zdravstveno stanje. Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeĉenja na slobodi uĉinilac postao toliko opasan po okolinu da je ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno. Ukoliko se izriĉe uz kaznu. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o obustavi izvršenja. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreĉena i mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Zakon (ĉl. Sud će izreći ovu mjeru ako utvrdi da je uĉinilac opasan po svoju okolinu. ili uĉiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. Sud ne odreĊuje unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemoguće unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno za ostvarenje te svrhe. Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreĉena uz uvjetnu osudu. a uĉiniocu u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti uz kaznu. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od izreĉene kazne. vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuĊeni nije izdrţao. sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir uspjeh lijeĉenja osuĊenog. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi moţe se izreći u 2 sluĉaja: 1. sudsku opomenu ili osloboĊenje od kazne. zavisno od toga da li se mjera izriĉe neuraĉunljivom uĉiniocu. Neuraĉunljivom uĉiniocu izriĉe se samostalno. sud moţe izreći obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Obavezno lijeĉenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. pa mu je sud.64) razlikuje 2 situacije.65) sud može (nije obavezan) izreći punoljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela.COM Svrha ove mjere je lijeĉenje uĉinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove liĉnosti. sud moţe odrediti da se osuĊeni uputi na izdrţavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Uĉiniocu koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. b) Treba postojati opasnost da će uĉinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviĉna djela.COM . Ako se uĉinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeĉenju na slobodi. ako sud na osnovu rezultata lijeĉenja utvrdi da ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi nije više potrebno. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izreći samostalno ili uz kaznu.

Što se tiĉe ranijih kršenja saobraćajnih propisa. kao i neuraĉunljivom uĉiniocu uz mjeru obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi). Ako je mjera izreĉena uz kaznu zatvora. Zabrana vršenja poziva. samostalne djelatnosti ili duţnosti vezane za upravljanje. odnosno da li je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne. Zakonski uvjeti za izricanje ove mjere su: a) Uĉinilac treba da je izvršio kriviĉno djelo kojim se ugroţava javni saobraćaj. Mjera se moţe izreći i uĉiniocu koji je oglašen krivim. Drugi i treći uvjet su alternativno postavljeni. izmeĊu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroĉni odnos. Da je uĉiniocu za izvršeno djelo izreĉena kazna. uvjetna osuda ili sudska opomena. korištenje. ljekarska. Takve su npr. vrijeme provedeno u ustanovi za lijeĉenje uraĉunava se u kaznu. advokatska. a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine. ovdje nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao saobraćajni prekršaj ili kriviĉno djelo. raspolaganje ili ĉuvanje povjerene imovine. U ocjeni da li će izreći ovu mjeru.2) obavezuje da pritom naroĉito uzme u obzir da li je 158 WWW.COM .BH-PRAVNICI. Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za lijeĉenjem. uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u ustanovi ili na slobodi).COM Ukoliko je uĉiniocu izreĉena uvjetna osuda. Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja uĉinioca lijeĉenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj će se to lijeĉenje sprovoditi. c) Da okolnosti pod kojima je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobraćajnih propisa od uĉinitelja pokazuju da je opasno da on upravlja vozilom odreĊene vrste ili kategorije. djelatnosti ili duţnosti Zabranom moţe biti obuhvaćeno vršenje odreĊenog poziva. Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim organima. Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva. nastavniĉka i sliĉne djelatnosti.BH-PRAVNICI. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane uĉinioca bilo opasno. b) Uĉiniocu treba biti izreĉena kazna. Da je uĉinilac zloupotrijebio svoj poziv. Dakle. Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struĉna pomoć. Pritom se vrijeme provedeno u zatvoru. a za ĉije je vršenje potrebna odgovarajuća struĉna kvalifikacija. Ova mjera moţe se izreći samo onim osobama koja imaju posebna ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom.67 st. sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava uz kaznu koja je bila utvrĊena uvjetnom osudom. sud moţe cijeniti svaku okolnost koju smatra znaĉajnom.WWW. ali je osloboĊen od kazne. 3. javnim preduzećima i sl. Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 10 godina. Zabrana upravljanja motornim vozilom Zabrana upravljanja može biti izreĉena za m/v odreĊene vrste ili kategorije. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. vršenje djelatnosti ili duţnosti radi izvršenja kriviĉnog djela. djelatnosti ili duţnosti su: 1. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. Samostalne djelatnosti najĉešće imaju karakter struĉnih usluga koje vrše graĊani koristeći sredstva u privatnoj svojini. Izricanje mjere je fakultativno. 2. ali za Zakon (ĉl.

te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna autoritetu sudske odluke. ili se izreĉena sankcija ne moţe izvršiti (zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija).BH-PRAVNICI. Pravno dejstvo zastarjelosti nastaje po sili zakona i nijedan uĉesnik u postupku ne moţe ga eliminirati. Protjerivanje stranca iz zemlje Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeĉi da ubuduće ĉini kriviĉna djela u FBiH. o ĉemu odluĉuje sud na osnovu procjene pobuda iz kojih je kriviĉno djelo uĉinjeno.BH-PRAVNICI. 159 WWW. ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ali time se ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od uĉinitelja. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta kao mjeru u kriviĉnom postupku. U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta.COM uĉinilac vozaĉ m/v po zanimanju. a ako se radi o mlaĊoj punoljetnoj osobi izricanje mjere moguće je i uz vaspitnu mjeru. istiĉe se da zastarjelost slabi efikasnost generalne prevencije.WWW. Vrijeme provedeno u zatvoru. Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj kriviĉnopravnoj literaturi. a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje predmeta u nekim sluĉajevima. Osnovni argument protiv zastarjelosti izvršenja kriviĉnih sankcija je mogućnost da osuĊeni svojim djelovanjem oteţava ili ĉak onemogući izvršenje kazne koja mu je izreĉena. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje se ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. U vrijeme trajanja mjere ne uraĉunava se vrijeme provedeno u zatvoru. izricanje ove mjere automatski znaĉi i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti. a koji su vlasništvo uĉinitelja. Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina. Oduzimanje predmeta Primjenom ove mjere uĉiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriviĉnog djela. ili predmeti koji su nastali izvršenjem kriviĉnog djela. Primjena mjere je naĉelno fakultativna.COM . Osim toga. ZASTARJELOST POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI Pojam zastarjelosti i njena opravdanost Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se uĉiniocu kriviĉnog djela ne moţe izreći kriviĉna sankcija (zastarjelost kriviĉnog gonjenja). poĉev od dana pravosnaţnosti odluke. Postoje 2 uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere: a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreĉena kazna ili uvjetna osuda. U svakom konkretnom sluĉaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu namijenjenom za izvršenje kriviĉnog djela ili predmetu nastalom izvršenjem kriviĉnog djela. odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviĉna sankcija izreĉena. b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinioca kriviĉnog djela. Ako se radi o profesionalnom vozaĉu. Zastarjelost nastupa automatski nakon odreĊenog vremena od izvršenja djela. Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrĊuje da li je nastupila zastarjelost. Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati kraće od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina. naĉina izvršenja kriviĉnog djela i drugih okolnosti. raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke.

odnosno voditi kriviĉni postupak. protokom odreĊenog vremena kriviĉna sankcija se ne moţe izvršiti. Ako je za KD propisano više 160 WWW. S obzirom na obim primjene. Osim toga. proizilazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena i bez izricanja odnosno izvršenja kazne. Primjena kazne bi u takvom sluĉaju znaĉila ĉistu odmazdu za izvršeno djelo. Prema KZ FBiH (ĉl.BH-PRAVNICI. te kriviĉnih djela za koja po meĊunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost. ZASTARJELOST KRIVIĈNOG GONJENJA Pojam zastarjelosti kriviĉnog gonjenja i rokovi zastarjelosti Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da protiv odreĊene osobe poduzmu kriviĉno gonjenje. S druge strane. Protekom duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i kaţnjavanjem uĉinioca – kriviĉno djelo postepeno pada u zaborav. c) 10 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 5 godina. d) 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 3 godine. Kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja nakon odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela nastupa nemogućnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi kriviĉni postupak. U tom smislu se moţe reći da ovaj institut u sebi objedinjuje elemente procesnog i materijalnog kriviĉnog prava. Kod zastarjelosti izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili izricanja kazne uĉinilac nije izvršio novo kriviĉno djelo. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja poĉinje teći od dana kad je kriviĉno djelo uĉinjeno. zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa kad protekne: a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora. Ako je osnovna svrha kaţnjavanja zaštita društva od kriminaliteta. Opća zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na svakog uĉinioca. Posebna (ograniĉena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreĊena kriviĉna djela ili u odnosu na odreĊene izvršioce zastarjelost iskljuĉena. Obzirom da se protiv uĉinioca ne moţe pokrenuti. što zastarjelost ĉini institutom materijalnog kriviĉnog prava. b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći zatvor preko 10 godina.BH-PRAVNICI.COM Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata neograniĉenu zastarjelost. Zajedniĉko za obje zastarjelosti je da uĉnioca kriviĉnog djela praktiĉno ne pogaĊa nikakva kriviĉna sankcija.COM . Rok zastarjelosti odreĊen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne. Time slabi preventivno dejstvo kazne na uĉinioca. zastarjelošću gonjenja nastupa i nemogućnost izricanja kriviĉne sankcije. e) 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 1 godine. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa protekom odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela.WWW. f) 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor do 1 godine ili novĉana kazna.121). zastarjelost kriviĉnog gonjenja je procesna smetnja. zastarjelost moţe biti opća ili neograniĉena i posebna ili ograniĉena. uĉinilac ne osjeća kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. Posebno opravdanje institut zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja. To vrijeme naziva se rok zastarjelosti. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviĉne procedure zbog oteţanog ili onemogućenog prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela. sa izuzetkom kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina. Vrste zastarjelosti Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost kriviĉnog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. što se ne moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne koncepcije o svrsi kaţnjavanja.

Pravne smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreĊenog lica kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti niti produţiti. Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti ĉija svrha je identifikacija uĉinioca krivĉnog djela. Faktiĉke smetnje su npr. nakon prekida zastarjelost poĉinje teći iznova. Pod procesnim radnjama podrazumijevaju se sve djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti. Bjekstvo uĉinioca takoĊer se smatra faktiĉkom smetnjom. primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan za svršeno kriviĉno djelo. javni tuţilac. Takva smetnja je npr. jer ne postoji pravna nemogućnost za pokretanje postupka. rok zastarjelosti odreĊuje se prema teţoj od propisanih kazni. Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare kriviĉnog gonjenja. vještaĉenje. 161 WWW. Po našem kriviĉnom pravu. Obustava zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Obustava (zastoj) zastarijevanja znaĉi postojanje neke smetnje zbog koje se kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje. a nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poĉinje teći s tim što se vrijeme proteklo prije prekida ne uraĉunava u rok zastarjelosti. gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti. dok u odnosu na ostale zastarjelost i dalje teĉe. duševno oboljenje uĉinioca kriviĉnog djela. obustava zastarijevanja ima dejstvo samo prema onom saizvršiocu odnosno sauĉesniku na kojeg se odnosi smetnja za kriviĉno gonjenje. Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrĊuje se posebno za svako od izvršenih djela.apsolutna zastarjelost. relevantna je kazna koja se smatra glavnom. U teoriji se razlikuju faktiĉke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja.BH-PRAVNICI.COM . jer se u takvom sluĉaju u rok zastarjelosti raĉuna vrijeme do poĉetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave. rok zastarjelosti kriviĉnog gonjenja odreĊuje se po najteţoj propisanoj kazni. kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi za zastarjelost kriviĉnog gonjenja. Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog uĉinioca kriviĉnog djela i imati za cilj kriviĉno gonjenje za odreĊeno kriviĉno djelo.COM kazni. saslušavanje svjedoka. Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u kriviĉnom postupku preduzimaju procesni subjekti (npr. Prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje teći. u cilju pokretanja. Obustava znaĉi produţenje zastarjelosti za onoliko vremena koliko je obustava trajala. Za pojam procesne radnje bitno je da je radnja poduzeta od procesnih subjekata i da je usmjerena na zasnivanje. treba da je preduzeta protiv odreĊenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je uĉinilac kriviĉnog djela. Ako je više kazni propisano kumulativno. KZ FBiH predviĊa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Ako je u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvovalo više lica.privremena okupacija. Dakle. elementarne nepogode i sl. trajanja i okonĉanja kriviĉnog postupka.uviĊaj. privatni tuţilac i oštećeni kao tuţilac. Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju. Rok zastarjelosti isti je za sve uĉesnike u izvršenju KD – saizvršioce. dostavljanje optuţnice okrivljenom itd). podstrekaĉe i pomagaĉe. To je tzv. tok i prestanak procesnog odnosa.WWW. Ako je više kazni propisano alternativno.

I u ovom sluĉaju moraju biti ispunjena 2 uvjeta: 1. Izvršenje novĉane kazne kao sporedne kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreĉena. Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (ĉl. b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina.BH-PRAVNICI. nema uticaja na rok zastarjelosti. e) 3 godine od osude na zatvor preko 1 godine. nisam stigao uraditi… 162 WWW.WWW. 2. odnosno prekid zastarjelosti ne utiĉe na nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost gonjenja za odreĊeno djelo.COM Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Obustava i prekid zastarijevanja izvršenja kazne Vidi u knjizi. zastarijeva kad protekne vrijeme na koje su te mjere izreĉene. U usporeĊivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijećene kazne. f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili novĉanu kaznu. d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine. Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. U sluĉaju sticaja kriviĉnih djela. Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom sluĉaju. te mjere zabrane upravljanja m/v. Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom uĉinjeni amnestijom ili pomilovanjem. Izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva 5 godina od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene. Rok zastarjelosti odreĊuje se iskljuĉivo prema kazni koja je izreĉena u pravosnaţnoj presudi. Uĉinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teĉe rok zastarjelosti. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude. djelatnosti i duţnosti. Izvršenje mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva. Uĉinilac treba da izvrši novo kriviĉno djelo za vrijeme dok teĉe rok zastarjelosti. c) 10 godina od osude na zatvor preko 5 godina.123) su: a) 35 godina od osude na dugotrajni zatvor.COM . ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti Zastarjelost izvršenja kazne znaĉi da se protekom odreĊenog vremena ne moţe više pristupiti izvršenju izreĉene kazne. Na utvrĊivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni izdrţani pritvor koji je uraĉunat u kaznu. rok zastarjelosti odreĊuje se prema jedinstvenoj kazni izreĉenoj za KD u sticaju.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful