Professional Documents
Culture Documents
dr MIROSLAV POPOVIC
ÐÑÊÎÌßÎÍÌÊÑ
trece izdanje
NOLIT . BEOGRAD
.
Prof. Dr MIROSLAV POPOVIC: POVRTARSTVO, Trece izdanje.
MILOŠEVIC, dipl. inž UREDNIK: Mr VLADISLAV POLAK.
RECENZIJA: SRBOLJUB
TEHNICKI UREDNIK:
TERAZIJE 27 .
ROŠULJ ŽARKO. KOREKTOR: MILIJANA JELOVAC.
BIROGRAFIKA, SUBOTICA.
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: MILOŠ STAMBOLIC .
IZDAVAC: NOLlT, BEOGRAD,
ŠTAMPA:
ŠTAMPANO U 5.000 PRIMERAKA, 1984. GODINE.
iiiiI
LUKOVICASTO POVRCE
Porodica Alliaceae (Liliaceae) - lukovi
CRNI LUK
(Allium cepa L.)
PO REKLO I ZNACAJ
Tab.17
POVRŠINE POD CRNIM LUKOM (ha)
SR Srbija
SFRJ
Kosovo
19 Povrtarstyo 289
3- 4 lista, niti može biti zahvacen sitan arpadžik precnika ispod 20mm.
Stadijumjarovizacije traje u ljutih sorta 120- 140, a u slatkih 60- 80
dana.
U vreme nicanja i intenzivnog rasta lisne mase crni luk ima velike
potrebe za vlagom u zemljištu i vazduhu. U periodu stasavanja iziskuje
toplo i suvo vreme. Vlažno vreme u tom periodu veoma nepovoljno
utice na kvalitet lukovica, a vrlo povoljno utice na razvoj bolesti. U
našem podneblju obicno ima dovoljno padavina za normalan razvoj
useva iz arpadžika (april, maj i juni). Usevi iz direktne setve i iz rasada
moraju se redovno navodnjavati, jer njihova vegetacija traje duže i
zalazi u period toplog i suvog letnjeg vremena.
Crni luk je biljka dugog dana. U uslovima kratkog dana biljka
raste, ali ne formira lukovicu. Na suprot tome, na dugom danu i pri
temperaturi iznad l5°C lukovica se lako formira i u relativno mladih
biljaka. Zato pri kasnoj setvi ili sadnji lukovice ostanu sitne. Inace, crni
luk je osetljiv prema nedostatku svetlosti i ne treba ga gajiti na
zasenjenim mestima niti kao medukulturu.
Zemljište. Crni luk najbolje uspeva na strukturnom, plodnom,
ocednom i u humusu bogatom zemljištu koje dobro drži vlagu. Teško,
smonicavo zemljište koje se spece posle kiše ili zalivanja nije pogodno
za luk. Na našim cernozemima, aluvijalnim i drugim zemljištima sa
povoljnom ,strukturom crni luk odlicno uspeva. Peskovita zemljišta su
isto tako nepogodna, jer imaju nestabilan vodni režim u površinskom
sloju. Na vlažnim, niskim terenima crni luk strada od plamenjace.
Najbolje uspeva na zemljištu slabo kisele ili neutralne reakcije (pR
6,0- 7,0).
Oranje treba da se obavi u jesen na dubinu 25 - 30cm, a zatim se
površina potanjira i ostavi da prezimi. Važno je da se setveni sloj dobro
pripremi, jer gruba, grudvasta površina nije pogodna ni za direktnu
setvu niti za sadnju arpadžika. Površine koje se navodnjavaju treba
dobro nivelisati.
U plodoredu crni luk obicno ide posle Jcultura koje su dubrene
stajnjakom i ne ostavljaju zakorovljene parcele: kupus, krompir, papri-
ka, mahunaste kulture i dr. Na istu parcelu trebalo bi da se vrati tek
posle cetiri godine.
Ðubrenje. Crni luk, sa svojim korenovim sistemom slabe usisne
I moci ima posebne zahteve u pogledu ishrane i dubrenja. Useve crnog
!: luka gotovo na svim našim zemljištima treba dubriti organskim ili
mineralnim dubrivima. Treba, medutim, koristiti samo zgoreli stajnjak i
rasturiti ga s jeseni. Stajnjak služi ne samo kao izvor hranljivih elemena-
ta, vec povoljno utice na održavanje fizicko-hemijskih svojstava zemlji-
šta i režima vlage. Za I ha pri umerenom dubrenju potrebno je 30 - 40 t
stajnjaka.
290
Sl. 91 - Crni luk, sorta holandski žuti
SORTE
Postoje mnogobrojne sorte crnog luka. U novije vreme ima sve više
F1 hibrida koji su znatno rodniji i dobro se cuvaju.
Najviše se cene sorte cije lukovice imaju pravilan oblik, zdrave
ovojne ljuspe, tanak i zatvoren vrat. Veoma važne privredne osobine
crnog luka su: visoka rodnost, sposobnost dužeg cuvanja, dobar ukus i
otpornost prema bolestima. Od bitnog znacaja je i dužina vegetacionog
perioda, sklonost kaprevremenom prorastanju u cvetonosno stablo,
dužina mirovanja lukovica, osetljivost na dužinu dana.
U nas su se, doskora, gajile pretežno domace sorte, tzv. pogacari.
To su ljuti lukovi, razmnožavaju se iz arpadžika i dobro se cuvaju.
Sada, medutim, preovladuje sorta holandski žuti, a u novije vreme sve
19* 291
I
više se šire F1 hibridi koji se odlikuju visokim prinosima, ujednacenim
glavicama i vecom otpornošcu na plamenjacu. Mnoge nove sorte
I jednako su pogodne za gajenje iz arpadžika ili direktno iz semena, dok
, se druge gaje iskljucivo direktnom setvom.
,yi>
Holandski žuti. Odlikuje se lepim, cvrstim, koWfastim lukovicama
slamasto žute boje, sa zdravim ovojnim ljuspama I dobro zatvorenim
vrhom. Veoma prinosna sorta i dobro se cuva. Gaji se 'iz arpadžika koji I
ne tera bikove cak i kad je krupniji. Meso belicasto i umereno ljuto. I
Otporniji na plamenjacu od domacih pogacara. t'
Domaci pogacar. Srece se pod razlicitim nazivima: pirotski, beo-
gradski, prizrenski i dr. Biljke su osrednjeg porasta, oset1jive na plame-
njacu, sa vegetacionim periodom od oko 110 dana. Krupniji arpadžik u
velikom procentu tera bikove. Lukovice su srednje krupne (80 - 90 g),
pljosnate, cesto udubljene, sa žutobakarnim ovojnim ljuspama koje se
~ lako cepaju; meso belo i ljuto, sadrži 15- 17% suve materije. Dobro se
cuva i transportuje. Srednjeprinosna sorta - 15 do 20 tiha.
.
. Ptujski. Biljke su snažnog rasta, dosta otporne na plamenjacu;
manje teraju proraslice; vegetacioni period oko 120 dana. Glavice su
I kolacasto okrugle, prosecne težine oko 100g, sa zdravim crvenkastolju-
1 bicastim ovojnim ljuspama i ljubicasto obojenim, umereno ljutim i
socnim mesom. Suve materije sadrže 14-15%. Dobro se cuva i tran-
sportuje. Vrlo prinosna sorta (20 - 30 tiha).
. M akovski. Poznata madarska sorta, dosta raširena u Vojvodini.
: Može se gajiti i putem direktne setve. Biljke osrednje bujnosti, oset1jive
'i, prema plamenjaci, vegetacioni period traje 105- 110 dana. Arpadžik je
I
i jako izduženog oblika. Krupnije frakcije u velikom procentu teraju
J
proraslice. .
Glavice su relativno silne (oko 80 g), loptaste ili ovaine, s jakim,
žutim ovojnim ljuspama i tankim, dobro zatvorenim vratom; cvrste su i
dobro se cuvaju. Meso belo i dosta ljuto, sadrži 16- 17% suve materije.
TEHNIKA GAJENJA
I
SI. 92 - Dobro odgajen usev crnog luka
Pr~izvodnja iz arpadžika
To je siguran i jednostavan, mada ne i najekonomicniji nacin
proizvodnje crnog luka. Narocito je pogodan za okucnice, vrtove i
sitniju robnu proizvodnju.
Zemljište se priprema što je m'oguce ranije. Tom prilikom rasturaju
se kompleksna (složena) mineralna dubriva. Odnos NPK treba da bude
1:2:0 ili 1:2:1. Umereno plodna zemljišta dubre se sa 60-70kg azota
(N) i 120-150kg fosfora (P20S) po ha. Na siromašnijim zemljištima
mogu se primeniti vece norme uz upotrebu kalijuma.
Najbolje je upotrebiti srednje krupan arpadžik, precnika 10 do
20 mm. Sadi se rano u pro lece cim bude moguce da se zemljište
pripremi. Obicno se sadi u brazdice na razmak 15 x 15 ili 20 x 10cm. Na
velikim površinama, uz primenu mehanizacije, arpadžik se sadi na
redove razmaknute 30cm ili u trake sa 4-6 redova. Izmedu traka
ostavlja se razmak od oko 50 cm, a izmedu redova u traci 20 cm.
Razmak u redu je 8-l0cm. Za 1ha potrebno je: sitnog arpadžika 300
do 500 kg, srednje krupnog 500 do 8.00kg i krupnog 800 do 1000kg.
293
Mašine za sadenje arpadžika primenjuju se dosta uspešno, mada su
prinosi za oko 10% niži. I
U toku vegetacije veoma je važno zaštititi biljke od korova. Postoje
~
vrlo efikasni herbicidi za useve luka, ali i pored toga neophodna su dva
ili tri okopavanja ne samo radi suzbijanja korova vec i zbog održavanja
površine u rastresitom stanju. Treba okopavati plitko i ne suviše blizu
biljaka.
Male površine u baštama i vrtovima ne treba tretirati herbicidima
jer se teško može podesiti potrebna koncentracija rastvora. Medutim,
kada se crni luk gaji na velikim površinama herbicidi se redovno
~.
primenjuju.
Za useve iz arpadžika koriste se herbicidi aktril ili kombinacija
laso+gesagard 50. Usev se tretira kad biljke razviju 3-5 listova.
Ukoliko su u to vreme korovi tek nikli, treba primeniti laso + gesagard,
a ako su vec odmakli u razvoju, efikasnija je prime na aktrila.
Crni luk je stasao kad biljka pri zemlji omekša i padne po zemlji;
vadenje se obavlja kad veci deo biljaka polegne. Na vecim površinama
berba zapocinje nešto ranije i završava se u vreme masovnog poleganja.
Nasilno obaranje '(valjanje) još nestasalih biljaka - kao što cine neki
odgajivaci - pogrešno je i apsolutno nepotrebno. Na vreme izvadene
lukovice dobro sacuvaju ovojne ljuspe i dugo se cuvaju.
Na rastresitom zemljištu lukovice se jednostavno pocupaju rukom,
slože na gomilice i ostave nekoliko dana da se stabla sasuše. Koriste se i
specijalna oruda za podrivanje lukovica, koje se posle rucno skupljaju.
Dugo stajanje išcupanih lukovica na jakom suncu može na njima
izazvati ožegotine. Posle sušenja lukovice se ociste, klasiraju, slože u
letvarice i odnose pod nadstrešnicu radi dosušivanja.
U novije vreme za vadenje luka na velikim površinama koriste se
narocite mašine, a za sušenje i cuvanje grade se specijalna skladišta.
Na lukovicama se ostavlja deo stabla (vrat) dužine 2 - 3 cm, koji
sprecava prodiranje truležnih mikroorganizama.
Prosecni prinosi su u granicama izmedu 15 i 30 tiha.
Crni luk proizveden uz arpadžika, na vreme izvaden, dobro osušen,
sa ocuvanim ovojnim ljuspama i nezaražen bolestima dobro se cuva u
obicnim slagalištima, ali još bolje i duže se cuva u kontrolisanim
uslovima na temperaturi nešto iznad DOc. U domacinstvima najcešce se
drž( na tavanima ili drugim promajnim mestima u rasutom stanju ili u
venClma.
294.
SI. 93 - Savremena proizvodnja crnog luka obezbeduju vrlo visoke prinose
295
Jedan od najvažnijih momenata je da se obezbedi nicanje semena.
Ukoliko nema kiše mora se bez odlaganja primeniti navodnjavanje. Ne
sme se, isto tako, dozvoliti stvaranje pokorice u vreme nicanja i dok su
biljcice još male.
I Suzbijanje korova je najuspešnije kada se kombinuje upotreba
herbicida i prašenja useva. Danas postoje mnogi herbicidi za primenu
~ pre i posle nicanja. Nestrucna primena i nepridržavanje uputstava može
It naneti nepopravljive štete usevu.
Za tretiranje zemljišta posle setve a pre nicanja luka koriste se
I herbicidi ramrod i kombinacija gramokson + region. Prskanje se obavlja
l
nekoliko dana pre nicanja. Posle nicanja, kad biljcice luka razviju 3 - 5 il'
I.
listova, može se primeniti aktril.
U drugoj polovini maja, kada biljke pocnu brzo da rastu, obavlja
seprihranjivanje azotom i fosforom (po 30-40kgjha). Najbolje je da
se dubrivo unese pored redova.
Veoma je važno da se ravnomerno održava vlaga u zemljištu.
Najbolje je da se primeni orošavanje. Usev se mora zaštititi od plame-
njace preventivnim prskanjem. \
Berba i sve ostalo isto je kao pri proizvodnji luka iz arpadžika.
Proizvodnja rasadom
Gajenje srebrnjaka. U nas je proizvodnja srebrnjaka raširena u
znatnoj meri i namenjena je u prvom redu snabdevanju tržišta zelenim
lukom rano s proleca i mladim glavicama u toku leta dok ne stigne crni
luk iz arpadžika.
Gaje se posebne sorte, manje osetljive na dužinu dana, sa srebrna-
sto belim ovojnim ljuspama, (otuda i naš naziv za ove sorte). Najviše su
raširene sorte rani majski, beli od Nosere, tripoli i dr.
Rasad se proizvodi na pripremljenim lejama, dobro nadubrenim
zgorelim stajnjakom. Za proizvodnju rasada za I ha useva potrebno je
oko 250 m2 leja, a na I m2 seje se 8- lOg semena.
Setvu treba obaviti u drugoj ili trecoj dekadi avgusta. Posle setve
površina se lako utaba daskom i pokrije mešavinom zemlje i stajnjaka
ili sitno prosejanim dobro zgorelim stajnjakom u sloju od 1,5 do 2 cm.
Potrebna je izuzetna pažnja da se obezbedi dobro nicanje i normalan
rast mladih ponika. Na suvom vazduhu i visokoj temperaturi isklijale ili
tek nikle biljcice lako uginu, pa ih treba redovno zalivati i po potrebi
zasenjivati u toku vrelih podnevnih casova.
Srebrnjak se rasaduje krajem septembra ili prve polovine oktobra,
na ista rastojanja kao luk iz arpadžika. U prolece, cim to bude moguce
usev se okopa. Za zelenu potrošnju rane sorte srebrnjaka stignu vec
krajem aprila. Lukovice srebrnjaka teško se cuvaju. t
296
ïþó
297
I!
.
:;; Mladi luk (iz glavica) za zimsku i vrlo ranu prolecnu potrošnju
if može se odgajiti u toplim lejama i plastenicima.
~ Berba mladog luka obavlja se postupno. Cupaju se prvo najveci
I strukovi i tako redom. Prodaje se u vezama od po 5 ili 10 strukova.
"
Proizvodnja arpadžika
I 298
t
mladog luka. Prosušeni arpadžik se veje i klasira obicno u tri frakcije:
sitan - 5 do 10mm, standardni - 10 do 22 mm i krupan - preko
22 mm.
Na velikim površinama arpadžik se ubire specijalnim mašinama, a
zatim suši i cuva u narocitim skladištima.
Sa površine od 1ha dobije se prosecno 10- 12tarpadžika. Iskusni
odgajivaci postižu i znatno veci prinos, cesto 16- 18tiha.
BOLESTI I ŠTETOCINE
299
~
'I
~
BELI LDK
(Allium sativum L.)
301
~'
ti
ti
TEHNIKA GAJENJA
302
Sl. 95 - Beli luk: jesenjak (levo) i proletnjak (desno)
303
Gajenjejesenjaka. Oranje se obavlja što ranije u jesen. Dobro je da
se prethodno rasturi izaore 30- 40 tona zgorelog stajnjaka i 300 do
400 kg superfosfata po hektaru.
U našoj klimi najbolje je da se sadnja obavi sredinom oktobra. U
." tom slucaju biljke se do zime dobro ukorene i lako podnose mrazeve.
Za sadnju treba upotrebiti što krupnije lukovice i samo krupne
cenove. Da se posadi I ha potrebno je 1.000-1.500 kg sadnog materija-
" la. Sadi se na slican nacin kao i proletnjak - u brazdice, na dubinu
6-7cm. Najcešce se sadi na razmak 15x 10 ili IOx 10cm.
U prolece, pred prvo okopavanje, usev treba prihraniti azotnim
dubrivom (l20-150kg/ha KAN-a). Ako u martu nastane suvo vreme,
I što se u našem podneblju cesto dešava, neophodno je usev dobro zaliti.
Mladi luk - jesenjak stiže za upotrebu vec pocetkom aprila.
Prodaje se u vezama po 5 ili 10 strukova. Ako se jesenjak gaji radi
glavica sadnja treba da bude nešto reda (15 x 15cm ili 20 x 10cm).
Prinos zrelih lukovica je 7 - 10tiha.
Bolesti i štetocine belog luka. Belom luku nanosi nekih godina
izvesnu štetu bela trulež, koja napada prizemni deo stabljike i lukovice,
usled cega listovi požute i biljka ugine. Na parceli na kojoj se ova bolest
pojavi luk ne treba gajiti 8 - 10 godina.
Larva muve belog luka javlja se na jesenjaku i oštecuje unutrašnjost
stabljike. Suzbija se ako se prska rano s proleca odgovarajucim
insekticidima.
PRAZILUK
(Allium porrum L.)
304
Sl. 96 - Praziluk, sorta domaci dugi
20 Povrtarstvo 305
Mineralna dubriva treba davati u ovim kolicinama: azota
60-80kg, fosfora 80-100kg i kalijuma oko 80kg po ha. Fosfor i
kalijum unose se prilikom pripreme zemljišta za sadnju; azot po pravilu
služi za prihranjivanje, mada se 1/3 ukupne norme može uneti pred
rasadivanje, što se obicno i cini pri upotrebi kompleksnih dubriva.
Praziluk se prihranjuje u 2 - 3 navrata.
Sorte. Postoje dve grupe sorta praziluka: s dugim i kratkim
stablom. Sorte s dugim stablom pripadaju tzv. istocnom ekotipu, a s
kratkim stablom - zapadnom.
Sorte istocnog tipa karakterišu se dugim, tankim i nežnim stablom
koje izraste do 80cm. One su manje ljute, imaju dužu vegetaciju, daju
vece prinose ali su manje otporne na mraz i obicno ne mogu prezimiti
na otvorenom polju. U nas se gaje uglavnom sorte i populacije istocnog
tipa poznate kao domaci i makedonski.
Sorte zapadnog tipa razvijaju kratka, debela stabla sa širim, gru-
bljim listovima tamnije, zelene boje i s više voštanog pepeljka. Veoma
su otporne na hladnocu i mogu se ostaviti da prezime na parceli. U nas
, su malo raširene jer su manje prinosne. Najpoznatije su francuska sorta
'I
karentan inemacka elefant.
Karentan razvija oko 20 cm visoko stablo, pri osnovi nešto šire
(6-8cm) nego na sredini (oko 5 cm); široki korubasti listovi pokriveni
su jakim pepeljkom.
Elefant ima nešto krace cilindricno stablo (bez proširenja pri dnu)
i duge, široke, tamnozelene listove sabijene jedno uz drugo u obliku
rozete.
j TEHNIKA GAJENJA
I
Proizvodnja rasada. Zbog svoje duge vegetacije praziluk se gaji
gotovo iskljucivo putem rasada. Proizvodnja rasada je dosta jednostav-
I na. Na dobro nadubrenoj parceli, pooranoj ili izriljanoj još s jeseni,
naprave se u prolece obicne leje. Površinski sloj mora biti dobro
pripremljen. Setva se obavlja sredinom marta, najkasnije pocetkom
aprila. Na I m2 leje seje se 8 -10 g semena. Seme se zatim pokrije
prosejanim stajnjakom ili mešavinom zemlje i zgorelog stajnjaka. Za
I ha potrebno je 2,5 - 3 kg semena, odnosno 300- 400 m2 zasejanih leja.
Posejano seme sporo nice i rasad u pocetku slabo raste. Najveca
opasnost dolazi od korova, te se mora pleviti više puta. Primena
herbicida olakšava suzbijanje korova. Cim rasad nikne treba ga zaliti
rastvorom azotn.og dubriva. Još jedno prihranji~anje sleduje dvadesetak
dana posle prvog. Najbolje su one rasadnice koje u vreme sadnje
dostignu' debljinu olovke (5 - 7 mm). Rasad se bolje prima ako mu se
306
skrešu korencici i deo lisne mase. N acupani rasad ne mora odmah da se
posadi; dobro se prima kad stoji i više od 10 dana u senci i na
promajnom mestu.
Rasadivanje. Praziluk se zasaduje krajem juna ili pocetkom jula.
Ako se zasadi kasnije prinosi ce biti manji. Obicno dolazi kao druga
kultura posle salate, spanaca, graška i strnih žita. Zemljište se nadubri
stajnjakom i poore odmah po skidanju prethodnog useva. Pred rasadi-
vanje rasture se mineralna dubriva a zatim zemljište dobro usitni i
ovlaži.
Praziluk se rasaduje u niske leje (fitarije), u brazdeili na ravnu
površinu, vec prema nacinu navodnjavanja. Sadi se rucno, sadiljkama,
najcešce na razmak 20 x 20 cm ili 25 x 15cm. Na vecim površinama
meduredni razmak može biti veci, a razmak izmedu biljaka u redu nešto
manji (1O-15cm). Primenjuje se i sadnja J.ltrake od po 4-6 redova.
Nega useva. Odmah posle rasadivanja usev treba zaliti, a zatim u
toku cele vegetacije održavati povoljnu vlažnost. Korovi se suzbijaju
okopavanjem i herbicidima. Prvo prihranjivanje se obavlja cim se biljke
ukorene i pocnu da rastu, a drugo - tri nedelje kasnije. Dobro je da se
prvo rasturi dubrivo, a zatimusev okopa. Naši odgajivaci jednom ili
dva puta uklanjaju sa biljaka stare donje listove. Ova meTa nije nužna,
ali doprinosi da se dobiju lepa, glatka stabla. '
Direktna setva. Praziluk se može proizvoditi i direktnom setvom,
na slican nacin kao i crni luk. Veoma je važno da se setva obavi što
ranije u prolece i da se' obezbedi navodnjavanje i onemoguce korovi.
Setvena rastojanja podešavaju se prema raspoloživim mašinama, ali se
nastoji da budu ka"o kod useva s rasadom. Najpogodniji je sistem
kulture na lejama koji obezbeduje maksimalnu primenu mašina.
Berba i cuvanje. Praziluk se vadi u novembru; biljke se cupaju, a
ako to teško ide, koren se podseca motikom. Biljke se ociste od starih i
polomljenih listova, a korenje potkreše na 2 - 3 cm. Na pijacu se iznose
snopici od po 25, 50 ili 100 strukova, povezani vrbovim prutovima,
ražanom slamom ili rafijom. Sa 1ha dobija se prinos od 40 do 60 tona.
Male kolicine mogu se cuvati u podrumskim prostorijama utraplje-
ne uvlažan pesak. Vece kolicine se trape na polju, na zaklonjenom i
ocednom mestu. Prvo se iskopa trap dubok 40 - 50cm i širok oko
30 cm i u njega uspravno ili malo ukoso postave dva reda biljaka koje se
zatim pritrpaju zemljom do 2/3 njihove visine. Posle 'se ponovo poreda-
ju biljke i tako redom. Kad pocnu jaci mrazevi utrapljeni praziluk se
pokrije slamom u sloju od 10-15 cm.
20" 307
ÊÔß–ßÝ
(Allium ascalonicum L.)
·
×
Ova vrsta luka poznata je u narodu pod razlicitim naZIVima:
vlašac, kozjak, ljutika, šalota i dr. U nas se gaji srazmerno malo, samo
u kucnim vrtovima. Koristi se uglavnom kao mladi z~leni luk rano s
proleca, ali se mogu upotrebiti i zrele lukovice. .
Vlašac je višegodišnja biljka; razmnožava se semenom ili vegetativ-
no, lukovicama. Naši odgajivaci ga razmnožavaju iskljucivo vegetativ-
no i gaje ga kao jednogodišnji usev. t
Listovi kozjaka su relativno sitni, gotovo cilindricni, nežni i svetlo-
zeleni: Stabljike su tanke i kratke. Cvetonosna stabla su takode tanka i
kratka (oko 50 cm). Cvasti su male, a seme nalik na seme crnog luka, ali
sitnije.
Karakteristicna odlika vlašca je u tome što biljka, umesto jedne,
formira više lukovica, nalik na cenove. Ove lukovice su zaobljene,
izdužene, najcešce nepravilnog oblika, slabo obavijene košuljicom.
Sposobnost bokorenja je jako izražena. Biljka koja izraste iz semena
formira 4- 5 lukovica, a u sledecoj godini, kada se one posade, svaka
obrazuje bokor od 10- 20, cesto i 30 lukovica.
. Krupnije lukovice ovog luka koriste se za jelo, a sitnije za sadnju.
, Pupoljci u lukovicama dugo miruj u tako da se one mogu cuvati do juna
a da ne proklijaju. .
Vlašac treba gajiti na plodnom, strukturnom, dobro obradenom
zemljištu. Dobro podnosi i dubrenje dobro zgorelim stajnjakom.
Za proizvodnju ranog mladog luka sadnja lukovica obavlja se rano
u jesen, na razmaku 20 x 15cm. Sadi se ubadanjem u zemlju na dubinu
4- 5 cm. Za I m2 potrebno je oko 50 sitnijih lukovica (20 kg po I aru).
Cesto se sadi i rano s praleca, cim to bude moguce, krajem
februara ili u martu.Pošto lukovice vlašca dugo miruj u mogu se saditi i
pocetkom leta za proizvodnju jesenjeg mladog luka.
Vlašac iz jesenje sadnje sazri vec krajem juna ili pocetkom jula, a iz
prolecne sadnje - u avgustu. Tada bokore treba povaditi i ostaviti
2 - 3 dana na parcelu da se prosuše. Zatim se lukovice - cenovi
razdvoje i ostave na suvom pramajnom mestu, u tankom sloju ili u
plitkim letvaricama.
Kada se vlašac gaji iz semena, setvu treba obaviti u martu. Kasnije
se usev proredi na približno ista rastojanja kao kad se sade lukovice. U
toku vegetacije važno je da se biljke odbrane od korova. Vlašac iz
direktne setve obicno se ne vadi vec se ostavi u zemlji i rano s proleca
sledece godine bere se kao mlad zeleni luk.
308
U nas se gaje lokalne sorte kozjaka sa žutilll ili crvenkastim
glavicama, osrednje krupnoce. Po negde se srece i tzv. ruski kozjak sa
krupnijim, okruglastim lukovicallla, nalik na crni luk, sa crvenim
ljuspama.
ALJMA
(Allium fistulosum L.)
Aljmaili zimski luk je višegodišnja vrsta luka ali se obicno gaji kao
jednogodišnji ili dvogodišnji usev. U nas je ova vrsta luka gajena malo,
sporadicno. Poreklom je iz Sibira i tamo se, kao i u zemljama Dalekog
istoka, gaji masovno i više se ceni nego druge vrste lukova.
Gaji se radi proizvodnje mladog luka koji stiže rano u prolece. Ova
vrsta luka ne formira pravu lukovicu nego samo neveliko proširenje pri
osnovi stabljike. Listovi su više ljuti nego u crnog luka i sadrže oko
100mg% vitamina C.
Razmnožava se semenom, ali i de1jenjem bokora kao luk reZ,lnac.
Seje se krajem juna i u julu, na medurednom rastojanju 30 - 40 cm ili na
dvoredne trake 50.+ 20 cm. Za 1ha potrebno je oko 20 kg semena. Pošto
biljke prezime, s proleca pocnu brzo da rastu, a zatim se bokori cupaju i
iznose na pijacu. Setva se može obaviti i s proleca, u martu ili aprilu, na
leje, pa se kasnije biljke rasade na stalno mesto.
Umesto jednogodišnje kulture usev aljme može se ostaviti da se
bokori 2- 3 godine. U tom slucaju tokom vegetacije berba se obavlja
tako što se mlade biljke režu, slicno kao kod luka rezanaca.
Lako se razmrložava i de1jenjem starih busena. U tom slucaju
sadnja se obavlja u julu ili avgustu na razmaku 30 x 30 ili 30 x 20 cm.
Aljma je vrlo pogodna za gajenje u staklenicima i plastenicima,
pošto brzo raste i daje obilan prinos mladog luka.
~
REZANAC
(Allium schoenoprasum L.)
309
I
I.
311