VAŠA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE

ANALIZA PROPISA I STANJA U OBLASTI RADNOG PRAVA

UDRUŽENJE VAŠA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE
SARAJEVO, UL. DOLINA BR. 9; TEL./FAX +387 (0)33 260-360; 260-370 E-MAIL: asjarz@vasaprava.org

1 4.SADRŽAJ 1.3. Isplata zarađenih.3.2. 3. Faktori za poboljšanje stanja KORIŠTENA LITERATURA: • • Priručnik međunarodne grupe za ljudska prava – “Zaštita ljudskih prava i nediskriminacija u oblasti radnih odnosa u BiH” Komentar Zakona o radu – autor Mehmed Deković UDRUŽENJE VAŠA PRAVA BiH maj.1. 2. tehničkih ili organizacijskih razloga 3. godine 2 . 3. Uvod Međunarodni instrumenti zaštite prava iz radnog odnosa Domaći pravni okvir zaštite prava iz radnog odnosa 3. 5. Druga pitanja iz oblasti zaštite prava iz radnog odnosa 4. Zakona o radu 4. Prestanak radnog odnosa zbog ekonomskih. 2006. a neisplaćenih plata Isplata otpremnina Status “radnika na čekanju” Upućivanje radnika na čekanje zbog prekida rada Rad komisija za implementaciju člana 143. i člana 152.2 4.

prije svega zapošljavanja i ostvarivanje prava iz radnog odnosa od strane zaposlenika i poslodavaca. analiza ukazuje na probleme i sadrži prijedloge mogućih rješenja u cilju prevazilaženja istih. Kada se tome dodaju promjene u strukturi vlasništva. Međutim. oblast radnog i socijalnog prava u Bosni i Hercegovini je u isključivoj nadležnosti entiteta. Kako BiH prolazi kroz fazu tranzicije sa socijalističkog (planskog privređivanja) na tržišnu ekonomiju. jasno je da zaposlenici svakodnevno imaju velikih poteškoća u zaštiti i ostvarivanju svojih prava iz radnih odnosa. nužna je drugačija politika i pristup poslodavaca u omogućavanju zaposlenicima da ostvare minimum zagarantovanih prava iz radnih odnosa. nelegalna i netransparentna privatizacija. tako i identifikovanih problema u praksi velikog broja korisnika Udruženja “Vaša prava Bosne i Hercegovine "(u daljnjem tekstu: VPBiH). Analiza koja slijedi daje detaljniji pregled kako zakonskih rješenja. a koja neminovno donosi sve veću nezaposlenost u oblasti privrede. 3 . problem u praksi predstavlja primjena pomenutih odredaba. ekonomiju «crnog tržišta». a prisutna su i svakodnevna kršenja osnovnih prava zaposlenika.1. UVOD U skladu sa Ustavom BiH. Činjenica je da relikt “prvog i jedinog zapošljavanja kod jednog poslodavca bez otkaza "iz prošlog sistema predstavlja kočnicu za shvatanje prava i obaveza u ovom segmentu društvenog života kod zaposlenika. Konačno. S druge strane. sve je veća mogućnost diskriminacije i korupcije u oblasti rada i zapošljavanja. Nužno je ukazati i na potrebu drugačijeg shvatanja novog načina privređivanja u uslovima tržišne ekonomije. u sadašnjim uslovima. Zakoni o radu u oba entiteta u svom tekstu sadrže niz odredbi koje bi trebale pružiti djelotvornu zaštitu ljudskih prava i sloboda. tako da ne postoji jedinstven zakon o radu na nivou države koji bi regulisao osnovne principe iz oblasti radnih odnosa.

2. a manje ekonomska i socijalna prava. socijalnim i kulturnim pravima (Pakt) a. pravo svakog da uživa najveću moguću mjeru tjelesnog i psihičkog zdravlja. socijalnim i kulturnim pravima) 2. I pored toga što Konvencija pruža manje direktnu zaštitu ekonomskih i socijalnih prava. ali ne i «nedržavni» subjekti. Limburški principi o implementaciji Međunarodnog pakta o ekonomskim. efikasna zaštita ekonomskih i socijalnih prava se može naći u drugim međunarodnim dokumentima koje je BiH obavezna poštovati i primjenjivati. socijalnim i kulturnim pravima Mastrichtski vodič o kršenjima ekonomskih. Konvencija je direktno inkorporisana u domaći pravni sistem i štiti prava i slobode pojedinaca kada je prekršitelj tih prava i sloboda država. Kako je radno zakonodavstvo u BiH sastavni dio radnog i socijalnog prava kao instituta. Na Konvenciju se može pozvati samo ako prava prema pojedincu ili grupi pojedinaca krši država. Međunarodni pakt o ekonomskim. (pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu) imaju važnu ulogu u domenu zaštite radnog prava. povoljnije i pravedne uslove rada. b. pravo na adekvatan životni standard. pravo na socijalno osiguranje. Konvencije MOR-a – utvrđeni standardi se primjenjuju u BiH Navedeni Pakt. a koji pružaju značajnu zaštitu socijalnih i ekonomskih prava su: 1.2. MEĐUNARODNI INSTRUMENTI ZAŠTITE PRAVA IZ RADNOG ODNOSA Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (Konvencija) 1Ustav BiH obavezuje državu na najviši nivo zaštite međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. 4 . najznačajniji dokumenti koje BiH mora primjenjivati na cijeloj teritoriji BiH. Država je odgovorna kada zakon ima propusta i ne štiti pojedinca ili grupu ili ako pruža zaštitu na diskriminatorski način. proklamuje prije svega pravo na rad. ali su izvor tumačenja Međunarodnog pakta o ekonomskim. Međunarodni pakt o ekonomskim. Ta odredba ograničava njenu primjenu u slučajevima povrede prava iz radnog odnosa kod privatnih firmi. osim ako se može dokazati da je država propustila da pruži odgovarajuću zaštitu i mogućnost vođenja pravičnog postupka. treba napomenuti da njeni određeni članovi. socijalnim i kulturnim pravima i Konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR) Pored Konvencije. pravo na obrazovanje i usavršavanje.2. socijalnih i kulturnih prava (ova dva dokumenta nisu navedena u Ustavu BiH. Važno je nepomenuti da Konvencija primarno štiti građanska i politička prava. 2.1. itd. kao veoma važan dokument za međunarodnu zaštitu prava. Između ostalog. kao što je član 6.

majkama koje rade treba obezbijediti plaćen dopust sa odgovarajućim povlasticama socijalnog osiguranja. država je dužna i odgovorna uspostaviti mehanizme zaštite ekonomskih. e. uključujući socijalno osiguranje. odnosno propisima i odgovarajućim mjerama poslodavce onemogućiti u kršenju navedenih prava. Neke od obaveza država potpisnica Pakta uključuju: 1. U vezi sa gore navedenim.Kako povrede ekonomskih i socijalnih prava mogu biti počinjene od strane pojedinaca i privatnih firmi. 2. slobodno vrijeme. Član 6 – država je obavezna svakom čovjeku osigurati pravo da slobodno izabranim ili prihvaćenim radom zaradi dovoljno za život i poduzeti sve potrebne mjere da zaštiti i omogući potpuno ostvarivanje tog prava. naknadu koja kao minimum osigurava svim radnicima pravičnu plaću i jednaku naknadu za rad jednake vrijednosti bez ikakvog razlikovanja. Član 7 – države priznaju pravo svakog da uživa pravedne i povoljne uslove rada radi kojih posebno osiguravaju: a.. Ostvarivanje ovog prava direktno utiče na mogućnost uživanja i drugih prava kao npr. 3. Dakle. uključujući istragu. prava na zdravstveno osiguranje. potrebno je ukazati na zaštićena prava iz radnih odnosa. Upražnjavanje prava na rad daje svakom čovjeku osjećaj dostojanstva i samopoštovanja i omogućava mu obezbjeđenje zadovoljenja osnovnih potreba za sebe i svoju porodicu. razumno ograničenje radnog vremena i povremeno plaćene dopuste. i korištenje pravnih lijekova. Za to vrijeme. socijalnih i kulturnih prava. propust države da kontroliše takva ponašanja pojedinaca dovodi do toga da je država odgovorna za povredu prava. Član 9 – države priznaju pravo svakog na socijalnu sigurnost. monitoring. Član 10 – država treba pružiti posebnu zaštitu majkama kroz razumno vrijeme prije i poslije poroda djeteta. 4. kao i naknadu za javne praznike b. uzimajući u obzir isključivo navršene godine rada i sposobnost odmor. posebno da se ženama garantuju uslovi rada koji nisu niži od onih za muškarce i uz jednaku plaću za jednak rad pristojan život za njih i njihove porodice u skladu sa odredbama Pakta sigurne i zdrave uslove rada jednaku mogućnost za svakog da bude unaprijeđen u svom poslu na odgovarajući stepen. a to su: • • • • zabrana diskriminacije jednaka prava muškarca i žene pravo na rad pravo na pravedne i povoljne uslove za rad 5 . d. c.

Evropska socijalna povelja i dopunski protokoli se primjenjuju u pravnom sistemu FBiH. Polazeći od prethodno navedenih činjenica. Cilj Evropske socijalne povelje je unapređenje standarda života u Evropi. radnika migranata i njihovih porodica i starijih lica) 2. pojedinačna prava iz radnog odnosa kao što su pravo na rad. pravo radnika na informaciju i konsultacije i posebna zaštita određenih kategorija radnika: djece i mladih. Prava garantovana ovom Poveljom se mogu podijeliti u tri grupe: 1. te postojećeg stanja i odnosa prema predmetnim pravima.• • • • pravo na formiranje i udruživanje u sindikat pravo na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje zaštitu porodice pravo na dovoljan standard življenja 2. te efikasne zaštite predmetnih prava. 6 . Evropska socijalna povelja i njena primjena u FBiH Prema Ustavu FBiH (instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji imaju snagu ustavnih odredbi). pravo korištenja pomoći putem službi za socijalnu pomoć posebna zaštita izvan radne sredine (uključujući prava djece i mladih. mada postoji jasna obaveza države da uspostavi mehanizme koji će obezbijediti primjenu citiranih međunarodno–pravnih akata i uspostavljenih standarda. može se konstatovati da pomenuti međunarodni dokumenti svoju praktičnu primjenu u BiH još uvijek praktično nisu našli. pravo na socijalnu i medicinsku pomoć. pravo na odgovarajuće uslove rada. zabrana diskriminacije. zaštita u radnoj sredini. 3. pravična naknada. pravo organizovanja. pravo kolektivnog pregovaranja. hendikepiranih lica i radnika migranata socijalna zaštita za svo stanovništvo što podrazumijeva pravo na zdravstvenu zaštitu.3. žena. prava hendikepiranih lica. pravo na socijalnu sigurnost.

2. što se u praksi u brojnim slučajevima i dešava – između ostalog i kada su u pitanju korisnici VPBiH. 50. Zakoni nisu detaljno pojasnili šta se smatra opravdanim otkazom. 2. 3. Zakona o radu RS. Zakona o radu FBiH i članom 124. 5. tehničkih i organizacijskih razloga Isplata zarađenih. 3. citiranim odredbama je predviđeno da poslodavac ima mogućnost otkaza ugovora o radu uz propisani otkazni rok pod uslovom: 1. 2. Opšteg kolektivnog ugovora Republike Srpske (koji je za ovaj način prestanka radnog odnosa vezao jedino pravo na određenu otpremninu). a neisplaćenih plata Isplata otpremnine 3. 7 . 32/00 i 29/03) Zakon o radu RS (Službeni glasnik RS broj: 38/00. a u praksi je uočeno je da veliki broj zaposlenika dobija otkaze ugovora o radu upravo iz ovih razloga.3. tehničkih ili organizacijskih razloga Gore navedeni institut je određen članom 87. DOMAĆI PRAVNI OKVIR ZAŠTITE PRAVA IZ RADNOG ODNOSA Propisi koji regulišu oblast rada i radnih odnosa u Federaciji BiH i Republici Srpskoj: Zakon o radu Federacije BiH (Službene novine Federacije BiH broj: 43/99. analiza obrađuje pitanja koja predstavljaju najveće probleme i najčešća kršenja prava zaposlenika: 1. 47/02. da je takav otkaz opravdan iz ekonomskih tehničkih ili organizacijskih razloga ili da zaposlenik nije u mogućnosti izvršavati svoje obaveze iz radnog odnosa. 1. nego je to ostavljeno na volju poslodavcu. 38/03 i 66/03) Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH (Službene novine Federacije BiH broj 54/05) Opšti kolektivni ugovor RS (Službeni glasnik RS broj: 27/06 i 31/06) Opći radno–pravni normativni akti poslodavaca U vezi sa citiranim propisima. kao i odredbe čl. široko postavljene odredbe ili nedostatak odredaba u vezi sa prestankom radnog odnosa na ovaj način. i 51. Navedene nepreciznosti. Naime.1. 4. dok Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH i ne sadrži posebne odredbe u vezi sa ovim pitanjem. Odredbe ovih članova su široko i neprecizno postavljene. Prestanak radnog odnosa zbog ekonomskih. 40/00. Prestanak radnog odnosa zbog ekonomskih. ostavljaju puno prostora za zloupotrebe od strane poslodavaca.

Odredbama navedenih članova nije jasno određeno šta je predmet pomenutih konsultacija. tehničkih i organizacijskih razloga. ali najmanje 5 zaposlenika. U slučaju otkaza ugovora o radu zbog ekonomskih. Poslodavac koji zaposlenicima otkazuje ugovor o radu usljed navedenih razloga ne može u roku od dvije godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stručne spreme. na osnovu kojih odredbi zakona i akata poslodavaca. korištenje pravnog lijeka. utvrđena je obaveza poslodavca koji zapošljava više od 15 zaposlenika. poslodavac je dužan sačiniti program o socijalnom zbrinjavanju viška zaposlenika. faktičko pitanje. podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. da li zaposlenik ima pravo na otpremninu. tehničkih i organizacionih razloga. pri čemu poslodavac iako nije kompetentan da daje ocjenu isto čini. ne može opravdano očekivati da poslodavac zaposli zaposlenika na druge poslove. koriste 8 . Poslodavci često odluku o otkazu ugovora o radu zaposleniku saopštavaju usmeno ili donose odluku o otkazu ugovora o radu koja više ima formu obavijesti nego odluke. vidljivo je da poslodavci ne vrše zakonsku obavezu u pogledu sačinjavanja programa o socijalnom zbrinjavanju viška zaposlenika u slučaju otkaza ugovore o radu zaposlenicima. a u samom tekstu odluke se ne navode jasni razlozi prestanka ugovora o radu. prijavu na biro za zapošljavanje. Međutim. u praksi se ova odredba. za slučaj da u naredna tri mjeseca ima namjeru da otkaže ugovor o radu zbog navedenih razloga za više od 10% zaposlenika. Naime. Karakteristični su slučajevi. Nadalje. Nedostavljanje odluke o prestanku ugovora o radu u pisanom obliku zaposleniku dovodi do situacije da zaposlenik ne može pokrenuti određene postupke. odnosno propisana obaveza također ne poštuje. osim zaposlenika kojima je otkazao ugovor o radu. odnosno da ga osposobi za rad na drugim poslovima. bez pouke ili sa pogrešno datom poukom o pravnom lijeku. regulisanje prava na zdravstveno osiguranje i niz drugih prava). tehničkih i organizacijskih razloga zaposlenicima od strane poslodavaca postalo redovna praksa. na primjer zdravstveno stanje zaposlenika kao uslov za obavljanje radnih poslova. ako je to lice nezaposleno. da se konsultuje sa Vijećem zaposlenika. kapacitet i ekonomsko stanje. niti ostvariti određena prava (npr. sa Sindikatom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenika. međutim. Iz bogate prakse VPBiH sa korisnicima. a ne nadležne institucije i ovlaštena stručna lica. način kako je to predviđeno zakonskim odredbama ostavlja mogućnost manipulacije od strane poslodavca da ocijeni da li je zaposlenik u mogućnosti izvršavati svoje obaveze iz radnog odnosa.Također je nedorečen i drugi dio odredbe kada zaposlenik nije u mogućnosti izvršavati svoje obaveze iz radnog odnosa. Iz navedenog se može zaključiti da je otkaz ugovora o radu zbog ekonomskih. U slučaju da se odluči zaposlenicima otkazati ugovore o radu zbog ekonomskih. te kakav je karakter istih. U protivnom poslodavac čini prekršaj Zakona o radu. a ako ovo Vijeće nije formirano. tehničkih i organizacionih razloga. Zakon propisuje da se otkaz ugovora o radu mora dati u pisanoj formi uz detaljno obrazloženje razloga za otkaz i uz obavezno dostavljanje odluke zaposleniku. zbog ekonomskih. U praksi se često dešava da zaposlenici bivaju onemogućeni ostvariti svoja prava bukvalnim uskraćivanjem ulaska u prostor za rad bez bilo kakvog obrazloženja. otkaz je opravdan samo ako se. s obzirom na veličinu. Stav je VPBiH.

Zakona o radu RS. uočeno je da veliki broj poslodavaca obračunava platu u visini manjoj od najniže propisane plate. Na ovaj način. Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu. jer bi se na osnovu takvog obračuna moglo odmah ići u izvršni postupak radi naplate potraživanja iz osnova neisplaćenih plata. Poslodavac ne može obračunati i isplatiti platu manju od plaće utvrđene Kolektivnim ugovorom. ako poslodavac kao dužnik odluči iskoristiti svoje pravo na isticanje prigovora zastare. a protekom roka ne prestaje samo pravo na koje se odnosi već uposlenik kao povjerilac. a neisplaćenih plata ili dijela plata jeste podnošenje tužbe nadležnom sudu. U skladu sa Kolektivnim ugovorom za teritoriju FBiH. što im predstavlja dodatno finansijsko opterećenje. Međutim. Nadalje. zbog svog pasivnog držanja gubi mogućnost zaštite prava. Poslodavac je dužan zaposleniku uručiti pismeni obračun bruto i neto plate prilikom isplate. nacionalnu. problemi koji su uočeni u toku sudskih postupaka su nepostojanje ažurne dokumentacije o redovnom obračunu. poslodavci vrlo rijetko ili nikako ne izdaju zaposlenicima takve obračune. Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu. kao i kršenja onih koje jesu jasno postavljene. Međutim.se nejasno definisane odredbe primjenjivih zakona. Ujedno. pa je primjena ove odredbe još jedno “mrtvo slovo na papiru“. poslodavac se slobodno “rješava” zaposlenika na osnovu svojih arbitrarnih odluka. Iako pravo na platu predstavlja jedno od osnovnih prava svakog zaposlenika. te novčane naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad. iako je Zakonima o parničnom postupku propisano da su postupci iz radnih odnosa hitni. dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plate zaposleniku uručiti obračun plate koji je bio dužan isplatiti. Poslodavci su u obavezi zaposlenicima obračunavati i isplaćivati platu u visini koja ne smije biti manja od najniže plate propisane Općim kolektivnim ugovorom. (…) i sindikalnu pripadnost i opredjeljenje. a ukoliko to ne učini. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH. poslodavac je dužan zaposlenicima isplatiti jednake plate za rad jednake vrijednosti bez obzira na pol.) je propisano da zaposlenik ostvaruje pravo na platu koja se utvrđuje Kolektivnim ugovorom o radu. vjersku. a neisplaćenih plata Zakonom o radu RS (član 83. U tom slučaju radniku je ostavljena mogućnost sudske zaštite koja je regulisana članom 103. Da bi dokazali svoje pravo.) i Zakonom o radu FBiH (član 68.2. za poslodavca i odgovorno lice je zaprijećena prekršajna odgovornost. koji su samim zakonom određeni. Ovakva je odredba u Kolektivnom ugovoru za teritorij FBiH povoljna za radnika. sa vrlo kratkim rokovima. često se u praksi dešava da poslodavci ne isplaćuju redovno zarađene plate zaposlenicima. zaposlenici su prinuđeni tražiti vještačenje na ove okolnosti. Apsolutna zastara novčanih potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja. 3. što znači da sud na ovaj rok ne pazi po službenoj dužnosti. Međutim. Predviđeno je da ovaj obračun ima snagu izvršne isprave. Isplata zarađenih. dok ovakvo rješenje nije predviđeno Opštim kolektivnim ugovorom RS. Zakona o radu FBiH i člana 105. 9 . u skladu sa članom 6. Jedini način za ostvarivanje zašite prava zaposlenika na isplatu zarađenih. poslodavac koji na dan dospjelosti nije isplatio zarađenu platu ili je nije isplatio u cjelosti. visini i isplati plata. Kolektivnim ugovorima za FBiH i RS predviđeno je da su poslodavci dužni u skladu sa Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu obračunati i isplatiti plate u periodu ne dužem od 30 dana. uočeno je da sporovi za ostvarivanje prava iz radnog odnosa traju prilično dugo.

Odredbama ovih članova predviđeno je da se poslodavac i zaposlenik mogu sporazumjeti i o nekom drugom vidu naknade. s tim da ne može biti utvrđena u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne plate isplaćene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. i RS – član 127. Isplata otpremnine Otpremnina kao pravo iz radnog odnosa predstavlja vid naknade koju poslodavac isplaćuje zaposleniku u zakonom predviđenim slučajevima. pravo na otpremninu u slučaju otkaza ugovora o radu od strane poslodavca bez krivnje zaposlenika pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju pravo na otpremninu u skladu sa članom 143. a utvrđuje se zakonom.Zakonom je predviđena i naknade plate za period u kojem zaposlenik iz opravdanih razloga ne radi. nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada kod poslodavca. Kada je u pitanju isplata otpremnine. poslodavci bi ove naknade mogli predvidjeti svojim općim normativnim aktima. 2.). U praksi su vrlo česti slučajevi da poslodavci ne obračunavaju i ne isplaćuju naknade plate za privremenu spriječenost za rad (bolovanje i sl. a razlikuju se: 1. pa i u tim slučajevima zaposlenicima ostaje jedina mogućnost da naplatu svojih potraživanja ostvaruju putem nadležnih sudova. Kolektivnim ugovorom.) propisana je obaveza poslodavca o isplati otpremnine zaposleniku koji je zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. 3. Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu. organizacionih i tehničkih razloga pripada pravo na otpremninu na teret poslodavca. 3. zakon upućuje na Kolektivni ugovor (FBiH). Visina otpremnine u ovom slučaju se utvrđuje Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu. U Opštem kolektivnom ugovoru RS (član 50.3. Zakona o radu FBiH i 152. u kojem stoji da se isplata otpremnine isplaćuje u skladu sa članom 100. naknada plate se isplaćuje na teret poslodavca. pod uslovom da otkaz ugovora nije posljedica povrede radnih dužnosti od strane zaposlenika. Visina otpremnine u ovom slučaju zavisi od dužine rada radnika kod poslodavca i to: 10 . Zakona o radu. Zakonom je predviđeno da o uslovima i rokovima isplate otpremnine po ovom osnovu poslodavac i zaposlenik zaključuju ugovor u pisanom obliku. Za period u kojem zaposlenik ne radi iz opravdanih razloga. što u praksi ponovo nije slučaj. što predstavlja posebnu vrstu potraživanja. Zakona o radu RS Otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu od strane poslodavca bez krivnje zaposlenika Zakonima o radu (FBiH – član 100. a budući da odredbama nisu precizirani drugi vidovi naknade. a kome prestaje radni odnos otkazom ugovora od strane poslodavca.) predviđeno je da zaposleniku kome prestaje ugovor o radu otkazom ugovora o radu od strane poslodavca iz ekonomskih.

12. tako da je poslodavcima ostavljena mogućnost da precizne iznose otpremnina utvrde svojim općim normativnim aktima. godine. Otpremnina u skladu sa članom 143. dok Opšti Kolektivni ugovor RS članom 35. odnosno za lica koja nisu ostvarila pravo na naknadu za otkazni rok ili naknadu za vrijeme čekanja na posao. nemogućnost dolaska i javljanja na posao). 143. Zakona o radu FBiH). Ova odredba je jako neprecizna i ostavlja otvorenim pitanje kolika bi otpremnina trebala da bude ako je ostavljena mogućnost da ona bude isplaćena u visini “do trostruke plate radnika obračunate u skladu sa Kolektivnim ugovorom”. i 152.• za rad od dvije do deset godina – 35% od prosječne mjesečne plate radnika isplaćene u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. a za RS maksimalan iznos otpremnine. ili koja mu pripada u skladu sa kolektivnim ugovorom za svaku navršenu godinu rada za rad od deset do dvadeset godina – 40% od gore navedenog osnova za rad od dvadeset do trideset godina – 45% od gore navedenog osnova za rad preko trideset godina – 50% od gore navedenog osnova • • • U praksi se ove odredbe vrlo rijetko poštuju. Zakona o radu RS) Otpremnina kada su ispunjeni uslovi predviđeni odredbama čl. odnosno u RS u 11 . uslovima i načinu isplate otpremnine. zaposlenik mora ispuniti uslove za priznanje prava na otpremninu. ukoliko prestaje radni odnos. Povoljnije za zaposlenika je ukoliko postoji pisani otkaz ugovora o radu i ugovor/sporazum o visini. ukoliko je spor okončan pravosnažnom sudskom presudom (152. 2000. pa se i ovaj vid naknade najčešće ostvaruje u sudskom postupku.33. prema posljednjim objavljenim podacima Zavoda za statistiku FBiH. Zakona o radu RS Ovaj vid otpremnine je predviđen za zaposlenike koji su se nakon stupanja na snagu Zakona o radu obratili poslodavcu sa zahtjevom za uspostavu radno-pravnog statusa. Uslovi za pravo na ovaj vid otpremnine se moraju kumulativno ispuniti: • • • da je zaposlenik na dan 31. unutar datog minimuma i maksimuma. Ovdje se prije svega misli na kategoriju zaposlenika kojima je radni odnos prestao uslijed ratnih okolnosti (npr. 143. previđa isplatu otpremnine prilikom odlaska radnika u penziju u visini do trostruke plate radnika obračunate u skladu sa Kolektivnim ugovorom. poslodavci prilikom otkaza ugovora o radu ne utvrđuju prava na otpremninu. Zakona o radu FBiH i članom 152. i 152. U skladu sa citiranim odredbama čl. iznosi: • za staž do 5 godina. a ista se isplaćuje najmanje u visini od tri prosječne plate ostvarene u FBiH. te koja nisu vodila radni spor pred nadležnim sudom protiv odluke o prestanku radnog odnosa. U stvari. u visini koja se dobije kada se prosječna mjesečna plata na dan stupanja na snagu Zakona o radu FBiH pomnoži sa koeficijentom 1. kolektivni ugovor za FBiH je predvidio minimalan. 05. odnosno ukoliko ga poslodavac nije pozvao na rad do 05. Otpremnina prilikom odlaska u penziju Kolektivnim ugovorom za teritorij FBiH utvrđeno je pravo zaposlenika na otpremninu prilikom odlaska u penziju. 1991. godine bio u radnom odnosu kod tog poslodavca da je u zakonskom roku podnio zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa da u vremenskom razdoblju predviđenom zakonom nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca (143.

U slučaju da zaposlenici imaju pravosnažne presude kojim se utvrđuje potraživanje po osnovu ovog vida otpremnine. U Federaciji BiH. u visini koja se dobije kada se prosječna mjesečna plata na dan stupanja na snagu Zakona o radu FBiH pomnoži sa koeficijentom 2. 12 . odnosno člana 152. kao i različita zakonska rješenja u entitetima. blokiranim računima.visini 1. sa ciljem da se zaposlenicima omogući ostvarivanje ovog prava. Zakona o radu RS. potrebno je ukazati da su poslodavci odbijali odlučivati po zahtjevima radnika u vezi sa uspostavom radno-pravnog statusa i obračuna i isplate otpremnine. izvršenje sudskim putem također predstavlja problem zbog nedostatka podataka o transakcijskim računima. zaključak je da isplata prije svega zavisi od volje i solventnosti poslodavca. otvorenim postupkom stečaja nad poslodavcima-pravnim licima. Općenito.00. široko postavljene odredbe ili njihov nedostatak.33 prosječne plate u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem zaposleniku priznaje pravo na otpremninu prema podacima Zavoda za statistiku RS • za staž od 5 do 10 godina. kada su u pitanju isplate otpremnina po navedenim osnovama. pa su zaposlenici bili prinuđeni da vode sudske sporove i na kraju izvršni postupak radi naplate otpremnine. obaveza isplate otpremnina pada na teret posebno formiranog Fonda za tu svrhu. u visini koja se dobije kada se prosječna mjesečna plata na dan stupanja na snagu Zakona o radu FBiH pomnoži sa koeficijentom 2.66. odnosno u RS u visini 3. ali u praksi nije zabilježen slučaj da je izvršena isplata otpremnine po ovom osnovu.00 prosječne plate u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem se zaposleniku priznaje pravo na otpremninu prema podacima Zavoda za statistiku RS • • Kada je u pitanju isplata ovog vida otpremnine. U Republici Srpskoj. odnosno u RS u visini 2. odnosno u RS u visini 2. i pored činjenice da su zaposlenici dobijali konačne odluke komisija. isplata otpremnine je ponovo dovedena u pitanje.00. Nepreciznosti zakona. te brojne druge prepreke. očito ostavljaju puno prostora za zloupotrebe od strane poslodavaca. dok istovremeno dužina trajanja sudskih postupaka u rješavanju sporova ne obezbjeđuje adekvatnu i efikasnu zaštitu prava zaposlenika.00 prosječne plate u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem se zaposleniku priznaje pravo na otpremninu prema podacima Zavoda za statistiku RS za staž od 10 do 20 godina. Zakona o radu Federacije BiH. u visini koja se dobije kada se prosječna mjesečna plata na dan stupanja na snagu Zakona o radu FBiH pomnoži sa koeficijentom 3. Tako je predviđena nadležnost Komisija za implementaciju člana 143. što se u praksi u brojnim slučajevima i dešava.66 prosječne plate u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem se zaposleniku priznaje pravo na otpremninu prema podacima Zavoda za statistiku RS za staž preko 20 godina.

Status “radnika na čekanju” Status radnika koji se nalaze na “čekanju” je jedan od najvećih problema u Federaciji BiH. svim zaposlenicima/ radnicima koji ne budu pozvani na posao prestaje radni odnos uz pravo na otpremninu. zaposlenici moraju zaštitu prava potražiti pred sudom. kada im po sili zakona prestaje radni odnos. i člana 152. Općinski sudovi u Federaciji BiH donose odluke kojim se poslodavci obavezuju na isplatu otpremnine. Zakon o radu Federacije BiH je predvidio da će radnici koji se zateknu na listama čekanja u momentu stupanja na snagu zakona ostati u tom statusu najduže 6 mjeseci i da im za to vrijeme pripada naknada plate u visini koju odredi poslodavac.2000. utvrdili pravo na otpremninu.1. godine. a izuzetno zaposlenik i poslodavac mogu dogovoriti drugi vid naknade. dok drugu grupu čine oni zaposlenici koji se stavljaju na listu čekanja posla po podnošenju zahtjeva za uspostavu radnopravnog statusa. − − − DRUGA PITANJA IZ OBLASTI ZAŠTITE PRAVA IZ RADNOG ODNOSA Nužno je ukazati na postojanje drugih problema sa kojima se susreću zaposlenici. na koju se u prosjeku čeka 3–4 godine. Ovdje razlikujemo dvije grupe zaposlenika.2000. poslodavci donose odluke o prestanku radnog odnosa retroaktivno sa 05. Poseban problem predstavlja i visina naknade koja pripada zaposleniku za vrijeme čekanja posla. a koji neposredno utiču na ostvarivanje prava koja su predmet obrade u ovoj analizi.05. Po isteku ovog roka. Na ovakav način formulisani drugi vid ostavlja prostor za zloupotrebe od strane poslodavaca. kao što su slijedeći problemi iz oblasti radnih prava: status “radnika na čekanju “ upućivanje radnika na čekanje zbog prekida posla rad komisija za implementaciju člana 143. kada je bio zadnji rok do kada je poslodavac morao riješiti radno-pravni status zaposleniku. koji za ostvarenje prava na otpremninu moraju imati odluku komisije. godine. Prvu grupu čine oni koji su se danom stupanja na snagu zakona zatekli na čekanju posla.4. Prema zakonu. isplaćivali naknadu za vrijeme čekanja ili donijeli odluke kojim bi se utvrdila visina naknade za čekanje posla. Kako poslodavac ne želi dobrovoljno postupiti po odluci. nakon prestanka radnog odnosa pripala. koji praktično zaposlenike može prisiliti da prime naknadu u neadekvatnom obliku i visini. poslodavci ni jednoj grupi zaposlenika nisu donijeli odluke o prestanku radnog odnosa. Rješavanje statusa druge grupe zaposlenika traje dugi niz godina. sada već nakon gotovo 6 godina. Međutim. zaposlenici su u statusu čekanja mogli ostati najduže do 05.05. Zakona o radu 4. Ovo dovodi do toga da zaposlenici trpe negativne posljedice i ne mogu ostvariti ranije navedena druga prava koja bi im u skladu sa propisima. Dešava se da prvoj grupi zaposlenika. 13 . a čiji je radni odnos prestao zbog rata i ratnih okolnosti.

3.Poslodavci najčešće jednostranim faktičkim aktom ili bez ikakvog akta i pravnog osnova stavljaju zaposlenike u status čekanja. prekid proizvodnje. a visina naknade nije bila utvrđena pravilnikom o radu. sudovi sve predmete. kao mehanizma za zaštitu prava radnika. a nerijetko se dešava da poslodavci zaposlenike sa kojim imaju zaključen ugovor o radu upućuju na čekanje posla i to bez obrazloženja. Interesantno je navesti i odluku Općinskog suda u Zenici u slučaju zaposlenika kojem je u vrijeme privremenog prekida rada isplaćivana naknada od 10KM.) regulisano je članom 70 Zakona o radu Federacije BiH i predstavlja poseban problem. Ukoliko je pred nadležnim sudom pokrenut postupak u vezi sa ovim. kantonalni inspektor rada je izdao upravnu mjeru upozorenja jer je visina naknade utvrđena odlukom direktora. pa je nastavljena agonija i dugotrajan proces. zakona o radu Entitetskim zakonima o radu je ustanovljena obaveza uspostavljanja Komisija za implementaciju člana 143. 4. čime grubo zanemaruju zaključeni ugovor o radu i obaveze koje iz njega proizlaze za poslodavca. pravilnikom o radu i ugovorom o radu.. Sud je odbio tužbeni zahtjev u prvom stepenu. kojim je veliki broj zaposlenika pokušao ostvariti svoja prava podnošenjem žalbi radi uspostave radno-pravnog statusa nadležnim komisijama. pravilnikom o radu i ugovorom o radu. a zakon propisuje da se visina naknade utvrđuje kolektivnim ugovorom o radu. 4. Upućivanje radnika na čekanje zbog prekida rada Upućivanje radnika na čekanje zbog prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje zaposlenik nije kriv (viša sila. U drugom slučaju. sudovi su ustupali zahtjeve na nadležno postupanje Komisiji i donosili odluke o prekidu sudskih postupaka. tako da sudovi usvajaju kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja-zaposlenika u pogledu potraživanja naknade plate za period u kojem ovaj nije bio radno angažovan u visini najniže plate utvrđene zakonskim odredbama. i člana 152. U praksi ovo pitanje iznosa naknade najčešće nije regulisano nego se isti određuje odlukama poslodavca (zabilježen je i slučaj poslodavca koji za vrijeme upućivanja radnika na čekanje isplaćuje naknadu u iznosu od 10KM mjesečno). i člana 152. U slučajevima pokretanja sudskih postupaka radi isplate plate za vrijeme “čekanja posla“. Zaposlenik koji je smatrao da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvrđeno citiranim članom na nivou FBiH je mogao u zakonom predviđenom roku podnijeti žalbu kantonalnoj Komisiji za implementaciju. jer su mnogi zaposlenici podnosili tužbe 2-3 godine prije stupanja na snagu predmetnog zakona. a postupak po žalbi je u toku. da bi stupanjem na snagu zakona. budući da se naknada plaće za vrijeme prekida rada bez krivice zaposlenika određuje kolektivnim ugovorom. 14 . smanjenje obima posla i sl.2. odluke je donosila Federalna komisija. a o žalbama izjavljenim protiv rješenja ove Komisije. Za vrijeme čekanja zaposlenicima se ne isplaćuje plata. Navedena zakonska odredba je uveliko zloupotrebljena od strane sudova. stanovište suda je da je ugovorom o radu između poslodavca i zaposlenika zasnovan obligaciono-pravni odnos sa određenim pravima i dužnostima. a među njima i one za koje nije bilo osnova za primjenu citiranih odredaba proslijedili komisijama. Rad komisija za implementaciju člana 143.

Također. koji postupaju u skladu sa Zakonom o upravnom postupku. 15 . Poslodavci su otkazivali ugovore o radu suprotno zakonu. Zakona o radu odlučuje se o radno-pravnom statusu zaposlenika na čekanju i njihovim pravima iz tog statusa. kao i Kantonalna komisija protiv čijeg rješenja je tužiteljica izjavila žalbu. Naprotiv. pa se njihovo preispitivanje može vršiti samo pred mjesno nadležnim općinskim sudom. a drugostepene komisije često razmatraju žalbe i po dvije godine. Zakona. godine došlo je do određenih pomaka kada je prema važećim propisima. odnosno Kantonalne komisije nemaju karakter upravnog akta i ne podliježu sudskom preispitivanju u upravnom sporu nego u parničnom postupku pred mjesno nadležnim općinskim sudom. Tek 2004. bilo po tužbi zaposlenika ili poslodavca”. uočeno je da su odluke tipske. Vrhovni sud Federacije BiH zauzeo slijedeći stav: “Tužena Federalna komisija. jer se tim rješenjima ne rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građanina ili pravne osobe u kakvoj upravnoj stvari. pa otuda njihova rješenja ne predstavljaju upravne akte koji se mogu preispitivati u upravnom sporu. a najčešće isplata potraživanja dobije sudski epilog. pa su tužbe kojima je pokrenut upravni spor odbačene. Dugo je bio sporan način preispitivanja odluka . uslijed čega ima mnogo dugotrajnih sudskih postupaka. jer su Komisije formirane kao sastavni dio organa uprave. te tražiti od organa vlasti i poslodavca dostavu svih relevantnih informacija. Propisano je da komisija tokom postupka koji prethodi donošenju odluke po žalbi može saslušati zaposlenika. Uočeno je i to da su komisije (nadležni prvostepeni i drugostepeni organi) pokazali izuzetnu sporost i neprofesionalnost u rješavanju zahtjeva. Zakona o upravnim sporovima (ranije važećeg). Status radnika na čekanju i upućivanje radnika na čekanje predstavljaju vrlo diskutabilne institute sa aspekta zaštite i ostvarivanja prava iz radnog odnosa.redovni sudski ili postupak u upravnom sporu. da odluke Federalne. Vrhovni sud Federacije BiH je obavijestio Federalnu komisiju za implementaciju člana 143. U Republici Srpskoj nije zabilježen gotovo nikakav pomak po pitanju isplata otpremnina u skladu sa članom 152. rješenjima Kantonalne i Federalne komisije za implementaciju člana 143. U mnogim predmetima. pozvati svjedoke i vještake. iste su konačne i podliježu sudskom preispitivanju u skladu sa zakonom. nisu organi koje ima u vidu član 4. Ovakav vid postupanja nikada nije zaživio. a dilema je bila veća. 6 godina nakon što je proces trebao biti okončan. kao što i rad formiranih komisija za implementaciju propisanih prava očito ne predstavlja odgovarajući način zaštite i ostvarivanja prava. a odluke se donose samo na osnovu dokaza u pisanom obliku predloženih od stranaka. pogotovu kada se u vidu imaju loši rezultati rada i izuzetna neefikasnost ovih organa.Povrede prava na rad ili uspostavljanje radno-pravnog statusa po navedenim odredbama su vrlo česte i evidentne su i danas. Zakona o radu. samo minimalan broj se izvrši i to većinom tako što poslodavci sklapaju ugovore sa zaposlenicima o isplati minimalnih otpremnina. U tom smislu. od malog broja donesenih rješenja. poslodavca i njihove predstavnike. rješenja se donose pet godina nakon podnošenja žalbi. što ukazuje na neadekvatno vođenje postupka. Da bi situacija bila gora. niti je postupak koji provode po propisima o radnim odnosima upravni postupak.

te promjena kursa djelovanja u cilju istinske zaštite prava radnika. kada je u pitanju ostvarivanje prava zaposlenih u radnom odnosu. zbog prisutne neprofesionalnosti i sporosti. nadležne inspekcije za rad vrlo rijetko. Sindikat ne koristi propisima obezbjeđena sredstva. prema informacijama od korisnika VPBiH. budući da je u velikom broju slučajeva.4. obezbjedi što bolje uslove rada i kvalitetniju zaštitu. 16 . Ključni faktori za poboljšanje stanja Na osnovu prethodno izložene analize. Nažalost. kako izvršne tako i zakonodavne. može se reći da postignuti rezultati prije svega predstavljaju međusobni kompromis države s jedne i udruženja poslodavaca s druge strane. nužna bi bila reorganizacija sindikata. SINDIKAT Sindikat u svojstvu predstavnika zaposlenika veoma teško uspijeva zaštititi interese svojih članova. U tom kontekstu neophodno je ukazati na nužnost promjene načina rada inspekcije. Iako se mogu uočiti određeni pomaci u poboljšanju uslova rada i ostvarivanju prava iz radnog odnosa. ULOGA DRŽAVE Uloga države u oblasti ostvarivanja prava iz radnog odnosa je ključna u pogledu kontrole zakonitosti rada poslodavaca kroz inspekcije za rad. slijede neke od preporuka za poboljšanje stanja u ovom vrlo važnom segmentu bh. utvrđeno da je izostala aktivnija uloga i pomoć sindikata. društva. bar kada je u pitanju segment kolektivnog ugovaranja. preduzimanja energičnijih aktivnosti. ali i na udruženja poslodavaca sa ciljem da svojim članovima. zauzimanje jasnijeg stava.4. ali i drugim zaposlenicima. pri čemu vrši slab pritisak na organe vlasti. Uloga sindikata u uslovima tržišnog načina poslovanja i tržišta rada bi sigurno trebala biti energičnija. što pogoduje bahatom ponašanju poslodavaca. te rezigniranosti i gubitku povjerenja u institucije države od strane zaposlenika kada je u pitanju zaštita i ostvarivanje njihovih prava. U vezi sa ovim. koriste mehanizme kontrole zakonitog rada i ovlaštenja koja imaju da bi pomogli zaposlenicima. dok je uloga sindikata više svedena na retoriku.

Preporuka koju ova analiza daje jeste formiranje grupe koja bi radila na usklađivanju domaćih propisa sa međunarodnim instrumentima zaštite iz ove oblasti. Radno–pravno zakonodavstvo u BiH je u određenim segmentima neusklađeno sa međunarodnim konvencijama i standardima. 7. ekonomska situacija je kritična. a primjena onih pozitivnih propisa koji postoje je nepostojeća. u značajnom su dijelu nejasni. skupi i nesvrsishodni. 5. jasno je da je oblast radnih prava u BiH u najvećoj mjeri nesređena. instrumenti kontrole usvojenih zakonskih rješenja moraju biti veoma unaprijeđeni. određeni zakonodavni akt bi morao biti usvojen na državnom nivou. 2. 17 .ZAKLJUČCI: Iz gore postavljene analize se daju izvući slijedeći zaključci: 1. 3. koja prate različita postupanja sudova i organa uprave. 6. koji bi barem postavio osnovne odredbe. nedorečeni i neadekvatni. Adekvatna i efikasna zaštita prava zaposlenika u BiH. Također. Široko su rasprostranjene zloupotrebe u oblasti radnog prava od strane poslodavaca. Uzimajući gore navedeno u razmatranje. u vezi sa pravima iz radnog odnosa. Važeći propisi u BiH. definicije i obaveze iz ove oblasti. zasnovana na međunarodnim konvencijama i domaćim propisima još uvijek nije obezbjeđena. 4. Konkretni postupci u vezi sa pravima iz radnog odnosa koje vode sudovi i organi uprave su neefikasni. U tom smislu. Pozitivni domaći propisi i međunarodne konvencije i standardi se u velikoj mjeri ne primjenjuju U entitetima egzistiraju različita zakonska rješenja.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful