KONTROVERZE OKO OSNIVANJA I

DJELOVANJA UDRUŢENJA KATOLIĈKIH

SVEĆENIKA "DOBRI PASTIR"

Velimir Blaţević

Uvod
Poĉetkom 1950. godine u Bosni i Hercegovini je osnovano Udruženje
katoličkih svećenika Narodne Republike Bosne i Hercegovine - "Dobri Pastir ".
Pod tim nazivom je postojalo i djelovalo kroz 25 godina, zapravo do 1975., a
od tada, kroz sljedećih 15-ak godina, pod nazivom: Udruženje katoličkih vjer-
skih službenika u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini. Radilo se,
svakako, o neĉemu neobiĉnom i neuobiĉajenom: o organiziranju svećenika,
redovniĉkih i svjetovnih, u staleško udruţenje koje nije dobilo odobrenja od
crkvenih vlasti, a bilo je pravno priznato, s odgovarajućim uĉincima, od
komunistiĉke vlasti u ondašnjoj drţavi Federativnoj Narodnoj Republici
Jugoslaviji. To je, zbog razliĉitih razloga, u crkvenim i katoliĉkim krugovima
izazivalo nedoumice i bojazni, i nije nimalo ĉudno što su u pogledu osniva-
nja i djelovanja Udruţenja "Dobri Pastir" postojale posve suprotne prosudbe.
Kako u samom poĉetku, tako i kasnije, neki su u njemu vidjeli veliko zlo za
Katoliĉku crkvu i za hrvatski narod, a drugi su uviĊali i isticali njegovu korist
za svećenike i zasluge za opću dobrobit i Crkve i naroda.
S nestankom bivše drţave Jugoslavije, a time i njezine federalne jedinice
Socijalistiĉke Repubiike Bosne i Hercegovine, prestalo je postojati i spo-
menuto Udruţenje, pa ono više i ne predstavlja unutarcrkveni problem i
kamen spoticanja. Ipak, u prikazu koji slijedi iznijet ću neke kontroverze koje
su se javljale već prije osnivanja staleškog Udruţenja katoliĉkih svećenika
"Dobri Pastir", naroĉito odmah nakon toga. Odluĉio sam se za tu temu jer mi
se ona i danas ĉini zanimljivom, i jer se to pitanje još uvijek poteţe, a nije
dovoljno istraţeno. Ograniĉit ću se samo na ono najhitnije, i dosad manje
poznato, pri Ĉemu ću neke stvari moći tek natuknuti.
 I. OSNIVANJE UDRUŽENJA KATOLIĈKIH
SVEĆENIKA "DOBRI PASTIR"

1) Poteškoće s kojim se suoĉavala Crkva i kler

u novoj državi FNRJ, i traženje izlaza

Završetkom 2. svjetskog rata došlo je do uspostavljanja drţave Federa-

tivne Narodne Republike Jugoslavije (g. 1945.), u kojoj je vlast preuzela ko-
munistiĉka partija. U toj je drţavi Ustavom FNRJ (g. 1946.) graĊanima bila
zajamĉena sloboda vjeroispovijesti, i proglašena je odijeljenost Crkve od dr-
ţave (ĉl. 25). Tako je izgledalo teoretski, a stvarnost je bila nešto posve drugo.
Budući daje komunistiĉka partija i vlast imala za cilj slabljenje i iskorje-
njivanje vjere ("opijuma za narod"), i išla za ateizacijom društva, u tom prav-
cu je voĊena sustavna snaţna protuvjerska propaganda. Na udaru se našla
osobito Katoliĉka crkva, koja je ţigosana kao "profašistiĉka", "klerofašis-
tiĉka", "reakcionarna", "protunarodna", a dio hijerarhije i klera je optuţivan
za suradnju s okupatorom i prethodnim reţimom, za sijanje mrţnje i nesloge
meĊu narodima i vjerama, te za poticanje i sudjelovanje u ratnim zloĉinima.1
Nije se stalo samo na toj verbalnoj harangi. Na svim razinama vlasti podu-
zimane su razliĉite mjere i primjenjivana razliĉita sredstva kako bi se Što više
ograniĉilo i onemogućilo djelovanje Crkve i njezinih institucija, a svećenici-
ma i redovnicima oteţao ţivot i materijalna egzistencija. Tako su odmah u
poĉetku komunistiĉke vladavine raspuštene sve katoliĉke organizacije i nji-
hov rad zabranjen; ukinute su sve odgojno-obrazovne i karitativno-humani-
tame ustanova koje su drţale i vodile redovnice raznih druţbi; mnogi samo-
stani ĉasnih sestara i crkvene zgrade, od biskupijskih do ţupnih, u cijelosti ili
djelomice su oduzete i dane na korištenje drugima, bilo kao poslovni ili kao
stambeni prostor; obavljanje vjerskih obreda i drugih poslova i vršenje vjer-
ske pouke se dopuštalo samo u crkvama i crkvenim prostorima; nisu se mogle
dobiti dozvole za gradnju crkava, kapela, vjeronauĉnih dvorana i ţupnih kuća,
ili za obnavljanje starih i dotrajalih; agrarnom reformom te konfiskacijom i
nacionalizacijom Crkvi je oduzet velik dio zemljišta i drugih posjeda, a sve-
ćenici na ţupama su opterećivani enormnim porezima i razliĉitim nametima;
više biskupa i mnogi svećenici su u montiranim politiĉkim procesima
osuĊivani na prisilni rad i dugogodišnje kazne zatvorskog robijanja; većina
škola i uĉilišta za spremanje svećeniĉkih kandidata bila je zatvorena ili im je
prijetila stalna opasnost od zatvaranja, a s velikom mukom su osiguravana
potrebna sredstva za njihovo odrţavanje i djelovanje; nije bilo gotovo
nikakvog vjerskog tiska ni naboţnih predmeta (devocionalija), niti su se
mogli nabavljati iz inozemstva, budući da je to proglašavano zabranjenim
materijalom "neprijateljske propagande".2
1
Tome cilju su imale posluţiti i knjige: J. HORVAT-Z. ŠTAMBUK (priredili), Dokumenti a
protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, Zagreb 1946; V. NOVAK
(priredio), Magnum crimen, Zagreb 1948.
2
Vidi: Biskupska konferencija Jugoslavije, "Pastirsko pismo", Zagreb, 20. rujna 1945., u: M.
LANDERCY, Kardinal Atojzije Stepinac, Đakovaĉki Selci 1989., str. 119-131. S francuskog
preveo I. Zirdum - naslov izvornika: Le cardinal Stepinac martyr des droits de l'homme);
 Razumije se, da sve to nije bilo upereno samo protiv "sluţbene Crkve":
biskupa, svećenika i redovnika, nego je, kako sam već naprijed rekao, imalo
za cilj slabljenje i iskorjenjivanje vjere u novom "naprednom socijalistiĉkom
društvu", i pogaĊalo je, stoga, sve vjernike i druge ljude kojima je Crkva na
razliĉite naĉine sluţila, i koji su od nje oĉekivali dušobriţniĉko sluţenje i
dobrohotnu pomoć takoĊer u "komunistiĉkom raju" nadolazećeg vremena..
S razlogom se moţe pitati: Je li u Crkvi itko išta poduzimao, i što, u tim
teškim vremenima i neprilikama?
Za rješavanje tako krupnih pitanja, kao što je ureĊenje odnosa izmeĊu
drţave i Crkve, najmanje su, razumljivo, bili sposobni i pozvani sami svećenici
i obiĉni vjernici. A i biskupi su bili svjesni da nisu ovlašteni da sami na tom
planu nešto poduzimaju. To se vidi iz Pastirskog pisma što gaje Biskupska kon-
ferencija Jugoslavije uputila 20. rujna 1945. svim katoliĉkim vjernicima, u
kojem se kaţe da su biskupi upozorili one na koje to spada, "da se sva sporna
pitanja izmeĊu Crkve i drţave rješavaju meĊusobnim sporazumom. /.../.
Konaĉnu rijeĉ o svim pitanjima, koja zajedniĉki zanimaju Crkvu i drţavu, imat
će prema propisima crkvenog ustrojstva, što se tiĉe Crkve, Sveta Stolica .
Poslovni odbor katoliĉkog Episkopata FNRJ se sastao u Zagrebu 25-27. travnja
1950., radi razmatranja aktualnih pastoralnih pitanja i radi pripremanja materi-
Govor nadbiskupa A. Stepinca na sudu u Zagrebu, 3. listopada 1946., u: M. LANDERCY,
Kardinal Alojzije Stepinac, str. 159-161; A. BENIGAR, Alojzije Stepinac, Rim 1974., str. 585-587.
Poslovni odbor katoliĉkog Episkopata FNRJ uputio je 26.travnja 1950. iz Zagreba dopis
Visokoj Saveznoj Vladi - Odjelu za vjerska pitanja u Beogradu, u kojem, izmeĊu ostaloga,
biskupi pišu: "U FNRJ ima/ .. ./ mnoštvo pojava, koje se Episkopatu nikako ne sviĊaju; obi-
lje ĉinjenica, u kojima Crkva gleda svijesnu ili nesvijesnu negaciju svojih bitnih prava, pa
ĉak i samog svog prava na opstanak. Ukidanje svih katoliĉkih konfesionalnih škola, ukida-
nje sirotišta i odgojnih zavoda, zatiranje katoliĉke štampe, koja je u današnje vrijeme svede-
na na 5 listića s vrlo ograniĉenom nakladom, premda se narod upravo trga za vjerskom štam-
pom; postepeno raspuštanje muških, a naroĉito ţenskih redova, osobito na podruĉju N.R.
Bosne, Hercegovine i Slovenije; zatvaranje i konfiskacija bolnica, koje su pripadale ţenskim
redovniĉkim druţbama; odpuštanje redovnica-bolniĉarki iz drţavne sluţbe, iako je ĉitavoj
našoj javnosti poznata vrsnoća i savjesnost, kojom su spomenute redovnice obavljale tu
neobiĉno vaţnu socijalnu zadaću; oduzimanje crkvenih zgrada i prostorija, i smetnje, koje se
time ĉine crkvenoj administraciji; neprestano zatvaranje svećenika, koji se katkada samo
administrativnim puteni osuĊuju na teške kazne; mnoge poteškoće pri pouĉavanju djece i
mladeţi u nauku vjere u školi, pa i u samoj crkvi; zatvaranje nekih crkava i druge neprilike,
s kojima se susreće dušobriţno svećenstvo na podruĉju duhovne pastve: sve su to ĉinjenice,
u kojima Episkopat gleda krupne nepravde na štetu katoliĉke Crkve i njezina svetog prava
na slobodu". - Kopiju pisma sam dobio iz Biskupskog Ordinarijata u Mostaru, Arhiv, br.
216/50., na ĉemu zahvaljujem kancelaru don Anti Luburiću.
Saţeti prikazi tadašnjeg teškog stanja Katoliĉke crkve i vjere mogu se naći i u više napisa
fra IGNACIJA GAVRANA, npr: Das Verhältnis der bosnischen Franziskaner zum jugosla-
wischen Staate, str. 11-12; "Svećeniĉko udruţenje Dobri Pastir i njegova uloga" u: Zbornik o
fra Anđelu Zvizdoviću, str. 537-540. Vidi takoĊer: T. I. MEĐUGORAC, Prikrivana istina,
Sarajevo 2001., str. 100-101. O prilikama u Hercegovini vidi: R. PER1Ć, "Biskupski delegat
Majić i ilegalno svećeniĉko 'udruţenje'", u: Sluga dobri i vjerni, Mostar 1998., str. 129-130.
3
Biskupska konferencija Jugoslavije, Pastirsko pismo, u: M. LANDERCY, Kardinal Alojzije
Stepinac, str. 120.
 jala za plenarnu biskupsku konferenciju. Na tom su sastanku sastavljena i 26.
travnja upućena dva dopisa Predsjedništvu Savezne Vlade FNRJ - Odjelu za
vjerska pitanja, u Beogradu. U jednom se, u 12 toĉaka, govori o razliĉitim
vidovima provoĊenja diskriminacije i nepravde prema Katoliĉkoj crkvi i njezi-
nim vjernicima. Zatraţeno je da se povrede Ustava i nanesene nepravde isprave
i da se urede na temelju ustavnog naĉela o slobodi savjesti i vjeroispovijesti, da
bi se tako u dogovoru sa Svetom Stolicom, utro put za sporazum izmeĊu Crkve
i drţave. U drugom se dopisu postavljaju tri pitanja, i o njima iznosi stav
katoliĉkih biskupa. Ta pitanja su: Sto Episkopat ţeli u sadašnjem ĉasu? U ĉemu
je jezgra spora? i Kako doći do sporazuma? U svezi s ovim trećim se kaţe, da
"postoji samo jedan put za ureĊenje odnosa izmeĊu Crkve i Drţave, a to je put
direktnih pregovora s vrhovnim predstavništvom Crkve, tj. Sv. Stolicom".5
Kako se, dakle, ni biskupi nisu smatrali nadleţnima da o tome s drţavnim
vlastima pregovaraju i odluĉuju, nije bilo za oĉekivati ni da bi odatle mogao
doći kakav odluĉujući poticaj i trasiranje puta za neki znaĉajniji zaokret u
pogledu poloţaja Katoliĉke crkve u Jugoslaviji.
Nije se, meĊutim, u to vrijeme moglo oĉekivati ni da će se postići povoljniji
poloţaj za Crkvu u Jugoslaviji pregovorima jugoslavenskih drţavnih vlasti i Svete
Stolice. Naime, zbog naĉelnog odbacivanja komunizma od strane Svete Stolice, i
zbog protuvjerskog raspoloţenja prema Crkvi od strane komunistiĉke vlasti
Jugoslavije, nije bilo moguće da do takvih pregovora i sklapanja nekog sporazuma
uopće i doĊe. Ako su izmeĊu Jugoslavije i Vatikana još uvijek i odrţavani diplo-
matski odnosi, naslijeĊeni iz prethodnog vremena, oni su postojali samo pro forma.
Situacija se, dakle, mogla ĉiniti bezizlaznom!
Ipak u Bosni i Hercegovini, u kojoj je stanje bilo osobito teško, teţe nego
u drugim ondašnjim jugoslavenskim republikama, nisu tako mislili neki bo-
sanski franjevci. Iako svjesni da na njih ne spada, niti da mogu ureĊivati
globalne odnose Katoliĉke crkve i drţave FNRJ, vjerovali su daje moguće u
Bosni i Hercegovini zauzeti lojalan graĊanski stav prema republiĉkim i drţav-
nim vlastima, s njima uspostaviti normalnu komunikaciju, i idući tim putem
traţiti praktiĉna rješenja za pojedine probleme koji su naprijed navedeni.
Ti su franjevci shvatili da u socijalizmu drţavna vlast prihvaća kao su-
govornika samo organizirane, a od drţave priznate udruge graĊana, i da proble-
me takvih skupina i zakonito osnovanih udruga razmatra i rješava s njihovim
ovlaštenim predstavnicima. Zato su poĉeli razmišljati o mogućnosti for-
malnog organiziranja svećenika u Bosni i Hercegovini u vlastito staleško
udruţenje. A valja napomenuti da to i nije bila njihova originalna zamisao i
"izum", jer su takva udruţenja, s pozitivnim iskustvom, već postojala u Istri
(Društvo svećenika sv. Ćirila i Metodija, osnovano već 1946.), i u Sloveniji
(Društvo svetega Cirila in Metoda, nastalo 1949.).

2) Pripremne radnje pred osnivanje Udruženja "Dobri Pastir"

Trojica bosanskih franjevaca: fra Bono Ostojić, dr. fra Karlo Karin i dr. fra
Rastislav Drljić, oformili su tzv. Inicijativni odbor (u njega su kasnije ušla i

4
Kopiju pisma sam našao u Arhivu Ordinarijata banjaluĉke biskupije, br. 383/50.
5
Kopiju pisma sam dobio iz Biskupskog Ordinarijata - Mostar. Vodi se pod br. 216/50.
dva ĉlana hercegovaĉke franjevaĉke provincije, fra Pavo Dragiĉević i fra
Ferdo Vlašić), i o svojoj su zamisli - osnivanju staleškog svećeniĉkog udru-
ţenja za Bosnu i Hercegovinu - razgovarali s provincijalima bosanske i herce-
govaĉke franjevaĉke provincije, fra Josipom Markušićem i fra Milom Lekom.
Isto tako su o tome 15. kolovoza 1949. pismeno izvijestili Predsjedništvo
Izvršnog Odbora Narodnog fronta BiH6. O namjerama Inicijativnog odbora
bili su upoznati takoĊer generalni provikar Vrhbosanske nadbiskupije, dr.
Marko Alaupović, apostolski administrator Banjaluĉke biskupije, dr. Smiljan
Franjo Ĉekada, i biskupski delegat Mostarsko-duvanjske biskupije, don An-
drija Majić.7 O nesreĊenom pitanju odnosa izmeĊu Crkve i drţave, i o poteš-
koćama u kojima se nalazila Katoliĉka crkva u Bosni i Hercegovim, govori i
ova ĉinjenica, da nijedna bosanskohercegovaĉka biskupija u to vrijeme nije
imala svog rezidencijalnog biskupa.
Usporedno s prethodnim aktivnostima, Inicijativni odbor se angaţirao
takoĊer na prouĉavanju naravi, ciljeva i strukture svećeniĉkih udruţenja u
prošlosti, kod nas i kod drugih katoliĉkih naroda u svijetu, raspitivao se za
iskustva spomenutih svećeniĉkih Udruţenja u Istri i Sloveniji, te zatraţio i
prouĉio takoĊer njihove statute. Pristupilo se i izradi nacrta vlastitog statuta
budućeg svećeniĉkog udruţenja, a provedeno je takoĊer ispitivanje meĊu
franjevcima i dijecezanskim svećenicima: Što misle o osnivanju svećeniĉkog
staleškog udruţenja za Bosnu i Hercegovinu, i jesu li, eventualno, raspoloţeni
da u njega stupe.8 U prosincu 1949. nacrt statuta je bio razaslan redovniĉkim
(franjevaĉkim) i dijecezanskim svećenicima, potencijalnim ĉlanovima
budućeg udruţenja, da na njega stave svoje primjedbe, a dostavljene su im
takoĊer i Pristupnice, da ih popune, ako su voljni stupiti u udruţenje.
Za osnivanje staleškog udruţenja svećenika bilo je vaţno, razumije se, da
se dobiju pozitivni signali od tadašnjih predstojnika bosansko-hercegovaĉkih
biskupija i iz Apostolske Nuncijature u Beogradu.
A kakav je, uistinu, o tome bio njihov stav, informacije i gledišta su posve
opreĉna.
U jednoj Promemoriji koju su bosanski i hercegovaĉki provincijali, fra
Josip Markušić i fra Mile Leko, 15. rujna 1950., zajedniĉki uputili generalu
franjevaĉkog reda, fra Pacifiku Perantoniju, a o kojoj će kasnije biti više go-
vora, priopćava se kakav su stav prema osnivanju svećeniĉkog staleškog
udruţenja u Bosni i Hercegovini zauzimali generalni provikar Vrhbosanske
nadbiskupije, dr. Marko Alaupović, administrator Banjaluĉke biskupije, bis-
kup skopski, dr. Smiljan Franjo Ĉekada, i administrator Mostarske biskupije
don Andrija Majić, kao i voditelj - regens Apostolske Nuncijature u Beogradu.
6
Vidi: Dobri Pastir, Glasilo Udruţenja katoliĉkih svećenika NR Bosne i Hercegovine, god.
1/1950-, br. 1-2, str. 7.
7
Vidi: Dobri Pastir, I/1950., br. l-2, str.7; I.GAVRAN, Das Verhältnis …, str. 13;
ISTI,"Svećeniĉko Udruţenje ...", u: Zbornik o fra Anđelu Zvizdoviću, str. 541; R. PERIĆ,
"Biskupski delegat Majić i ilegalno svećeniĉko 'udruţenje'", u: Sluga dobri i vjerni, str. 132.
8
Vidi: Dobri Pastir, 1/1950., br. 1-2, str. 8
9
Litterae promemoriales Ministrorum provincialium Bosnae et Hercegovinae, Rim, Arhiv
generalne kurije franjevaĉkog reda, SM 413, No 14, str. 11-12.
 Prema navodima spomenutih provincijala, a s kojima se podudaraju tvrd-
nje dr. fra Ignacija Gavrana, koje je iznio u više svojih napisa, dvojica ĉlanova
Inicijativnog odbora za osnivanje svećeniĉkog udruţenja, fra Bono Ostojić i
dr. fra Karlo Karin, bili su 10. rujna 1949. kod generalnog provikara
Vrhbosanske nadbiskupije, dr. Marka Alaupovića, te mu pokazali nacrt statuta
i upoznali ga s namjerom osnivanja svećeniĉkog udruţenja u Bosni i
Hercegovini. Mons. Alaupović im je rekao da će prouĉiti statute i ispitati
stvar, te im kasnije reći svoje konaĉno mišljenje. Ponovno su ga posjetili 15.
rujna, i on im je tada kazao: "Nemam ništa protiv osnivanja svećeniĉkog
udruţenja, ali Ordinarijat u to ne ulazi". 1 A apostolski administrator
Banjaluĉke biskupije, dr. Ĉekada, izjavio je 18. studenoga 1949. provincijalu
fra Josipu Markušiću: "Osnivanje udruţenja nije najidealnije što bi se moglo
uĉiniti, ali ja neću svojim svećenicima zabraniti pristup".11 Don Andrija
Majić, u Mostaru, bio je suzdrţan, smatrajući da najprije treba ĉuti mišljenje
Apostolske Nuncijature. On je poĉetkom prosinca 1949. išao u Apostolsku
Nuncijaturu u Beograd, i kad se vratio, navodno je kazao: "Ja sam nuncija12
izriĉito pitao da li trebam zabraniti Udruţenje, a on mi je kazao da ga ni na
koji naĉin ne trebam zabraniti. Ja ga ne zabranjujem, niti ću ga zabraniti
budući da sam od nuncija dobio takvo uputstvo". Fra Ignacije Gavran tvrdi
daje iste takve podatke u svoje vrijeme dobio usmeno od fra Bone Ostojića i
fra Mile Leke.14
Mostarski biskup dr. Ratko Perić stvar prikazuje drugaĉije. Pozivajući se
na don Andriju Majica,15 istiĉe da preuzv. Marko Alaupović u razgovoru s fra
Bonom Ostojićem i fra Karlom Karmom nije dao nikakvog odgovora u pogle-
du mogućeg osnivanja svećeniĉkog udruţenja, budući da se u njihovoj prat-
nji nalazio i jedan laik, gosp. Suĉić, u kojega on nije mogao imati povjerenja.
MeĊutim, kad je don Andrija Majić, uskoro nakon toga, posjetio preuzv.

10
I. GAVRAN, Das Verhältnis ..., str. 13; ISTI, "Uz 25-godišnjicu udruţenja 'Dobri Pastir'", u :
Spomenica dvadesetpetgodišnjice Udruženja katoličkih svećenika "Dobri pastir" 1950-
1975., Sarajevo 1976., str. 22.
11
Vidi: I. GAVRAN, Das Verhältnis .... str. 13; ISTI, "Uz 25-godisnjicu udruţenja ''Dobri
Pastir", u: Spomenica dvadesetpetgodišnjice Udruženja katoličkih svećeniku "Dobri Pastir"
1950-1975., Sarajevo 1976., str. 22-23; ISTI, "Svećeniĉko Udruţenje ..." u: Zbornik o fra
Anđelu Zvizdoviću, str. 541.
12
Radilo se zapravo o predstojniku ili regensu Apostolske Nuncijature u Beogradu, mons.
Josephu Patricku Hurleyu, ameriĉkom biskupu, koji je na tu duţnost odreĊen 22. listopada
1945.
13
Vidi: I. GAVRAN, Das Verhältnis ..., str. 13. Na drugom mjestu fra Ignacije Gavran piše da
je mostarski Ordinarij potraţio mišljenje nuncija, te da je poslije toga smatrao da se nuncij
izriĉito protivi osnivanju udruţenja, tako da ni preĉ. A. Majić nije dao svoje privole. Vidi: I.
GAVRAN, "Svećeniĉko Udruţenje ...", u; Zbornik o fra Anđelu Zvizdoviću , str. 541.
14
Vidi: I. GAVRAN, "Svećeniĉko udruţenje …", u: Zbornik o fra Anđelu Zvizdoviću, str.
541, bilj. 7
15
Pismo dr. fra Rufinu Šiliću g. 1954; Pismo od 15. sijeĉnja 1977. Udruţenju "Dobri Pastir" u
Sarajevu; A. MAJIĆ, Uspomene i sjećanja moja, Studenci 1974., daktiloskript, str. 64-69.
Vidi: R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić i ilegalno svećeniĉko 'udurţenje'", u: Sluga dobri
i vjerni, str. 132-133.
Alaupovića i s njim razgovarao o osnivanju udruţenja, njemu je Alaupović
kazao otprilike ovako: "Ova ideja, što su oni onomadne ovdje nabacili,
novum je neki u crkvenom ţivotu. Stvar je vrlo sumnjiva, to nekako zadire
duboko i Crkva bi mogla imati velikih neprilika. Ja ne mogu u to nikako imati
povjerenja niti to smatram neĉim pozitivnim. Mi, - Ordinarijati, u to ne
moţemo i ne smijemo ulaziti. To bi eventualno mogao biti predmet jedne
biskupske konferencije, a mi nipošto ne moţemo i ne smijemo u nijednoj
formi za to svoj placet (=odobrava se) dati".1
Biskup Perić iznosi na vidjelo negativan stav prema svećeniĉkim udruţenji-
ma i dr. Smiljana Ĉekade, koji se 15. prosinca 1949., dakle poslije onoga stoje
rekao provincijalu Markušiću, obratio banjaluĉkom klera jednim proglasom, u
kojem je upozorio na naĉela kojih bi se trebalo pridrţavati, i naveo je ta naĉela.
Radilo se, zapravo, o citiranju jedne odredbe iz Zakonika kanonskog prava (k.
684) i dviju odredaba sinoda Krĉke biskupije (g. 1928. i 1912.).17 Na kraju toga
proglasa dodao je i svoju odredbu koja glasi: "Budući da se ta naĉela odnose na
duh Crkve i posve odgovaraju njezinoj disciplini, trebaju ih sveto opsluţivati
svi svećenici, svjetovni i redovniĉki, i u Banjaluĉkoj biskupiji. Dakle, nijednom
svećeniku nije dopušteno dati ime društvu iii udruţenju, za ĉije statute nije
dobiveno prethodno odobrenje mjesnog Ordinarija".18
Biskup Perić donosi i Što je don Andrija Majić, u svojim Uspomenama,
zabiljeţio o susretu u Nuncijaturi u Beogradu. Don Majić piše: "Odem ja k
Nunciju i sve mu izloţim, kud se to sprema kod nas u Bosni i Hercegovini. A
on malo stade, - pa nastavi - nije vrijeme da se na koljena pred njih pada!
Mislio je naime na komuniste i na reţimske ljude".'9
Regens Apostolske Nuncijature, mons. Joseph Hurley, pozvao je, preko
don Andrije Majica, da u Nuncijatura doĊu takoĊer bosanski i hercegovaĉki
provincijal.20 Odmah su u Beograd otišli kustos bosanske franjevaĉke provin-
cije, fra Venceslav Vlajić, budući da je provincijal fra Josip Markušić bio
16
Ovako stvar prikazuje sam A. Majić, a preuzeto je iz: R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić
..", u : Sluga dobri i vjerni, str. 133.
17
Evo tih "naĉela": 1/ Neka se svećenici 'ĉuvaju društava tajnih, osuĊenih, buntovnih, sum-
njivih ili onih koja se nastoje izvući ispod zakonita nadzora Crkve' (kan. 684);
2/ Niti ijedno društvo kojemu statute, dnevni red i program mjesni ordinarij ne moţe
odobriti, ne moţe se smatrati katoliĉkom ustanovom, koja je dostojna povjerenja klera
/Krčka sinoda III, 1928, konst. 68/;
3/ Veza meĊu svećenicima u granicama biskupije neka se tako podrţava da se ne izmiĉe
vlasti i poslušnosti svojih biskupa. Statute neka Ordinarij odobri ... /Krčka sinoda II, 1912.,
stn 80/. Nadalje odreĊuje: "Budući da se ta naĉela odnose na duh Crkve i posve odgovaraju
njezinoj disciplini, trebaju ih sveto opsluţivati svi svećenici, svjetovni i redovniĉki, i u
Banjaluĉkoj biskupiji. Dakle, nijednom svećeniku nije dopušteno dati ime društvu ili
udruţenju, za ĉije statute nije dobiveno prethodno odobrenje mjesnog Ordinarija.
18
Proglas dr. Smiljana Ĉekade pisan je latinskim jezikom, br. 1054/49, i nosi datum 15. pro-
sinca 1949. R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 137-
138., donosi ga u prijevodu na hrvatskom jeziku.
19
Prema: R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić ...", u: Sluga dobri i vjerni, str. 135.
20
Isto.
 bolestan, i hercegovaĉki franjevaĉki provincijal, fra Mile Leko. Iznijeli su u
Nuncijaturi potrebne informacije i razjašnjenja u pogledu nakane i priprema
za osnivanje svećeniĉkog udruţenja u Bosni i Hercegovini. Prema fra
Ignaciju Gavranu, i izvorima na koje se on poziva, mons. Hurley je fra Mili
Leki i fra Venceslavu Vlaiću, na pitanje: Da li zabranjuje svećeniĉko
udruţenje? - odgovorio: "Ja ga ne zabranjujem".21
Kakav je stvarno bio stav gore imenovanih predstojnika bosanskoherce-
govaĉkih biskupija, nije lako utvrditi, budući da nema njihovih pisanih
sluţbenih izjava o tome, osim spomenutog akta biskupa Ĉekade, Oni su si-
gurno mogli znati što su o njihovu drţanju pisali u Rim provincijali fra Josip
Markušić i fra Mile Leko, pa bi bilo ĉudno da nisu demantirali to pisanje, ako
je ono bilo netoĉno.
A o stavu regensa Nuncijature, mons. Hurleya, postoji njegovo sluţbeno
oĉitovanje. On je svakako bio obaviješten o izjavi koja mu se pripisivala - da
on ne zabranjuje udruţenja - pa je smatrao da to mora razjasniti. U dopisu
provincijalu fra Josipu Markušiću, od 26. prosinca 1949., piše daje njegovu
predstavniku /kustosu fra Venceslavu/ kazao sljedeće: 1. Udruţenje
svećenika koje se ţeli osnovati, nije dosad nigdje predviĊeno ni u kanonima ni
u zdravoj tradiciji organizacije Katoliĉke crkve; 2. Nijedna vlast niţa od
Svete Stolice ne moţe zakonito odobriti takvo udruţenje, i 3. Neka se ne
ĉini ništa dok Sveta Stolica o tome ne izrekne svoje mišljenje.22
Na taj, dosta kratak dopis mons. Hurley, provincijal Markušić je otpisao
17. sijeĉnja 1950. U svom opširnom odgovoru, na skoro 5 tipkanih stranica,
prikazuje narav budućeg udruţenja i njegove ciljeve, naglašava njegovu
nuţnost i obrazlaţe korist koju moţe donijeti u uvjetima u kojima se nalazi
Crkva u Bosni i Hercegovini. Opovrgava Hurleyovu tvrdnju da kanonsko
pravo i tradicija Crkve ne predviĊaju svećeniĉkog udruţenja kakvo bi se
osnovalo u Bosni i Hercegovini, kao i to da nijedna vlast niţa od Svete Stolice
ne moţe odobriti takvog udruţenja, te navodi dokaze za suprotnu tezu. U
svom dopisu Markušić još istiĉe da osim vjerniĉkih udruga o kojima govori
kanonsko pravo, i osnovanih u skladu s tim pravom, koje se nazivaju crkve-
nim (ecclesiasticae), postoje i vjerniĉke udruge koje nije osnovala ili odobri-
la, ni preporuĉila ni pohvalila nikakva crkvena vlast, i nisu crkvene (non
ecclesiasticae). I svećeniĉko udruţenje u Bosni i Hercegovini bi bilo
"necrkveno", ali ne i nezakonito. Na kraju Markušić napominje daje o osni-
vanju svećeniĉkog udruţenja obaviještena civilna vlast, da su pripreme za
osnivanje izvršene i osnivaĉka skupština sazvana, te da bi bilo teško sve to
sada zaustaviti i poništiti.23
21
Vidi: I. GAVRAN, Das Verhältnis .... str. 13-14.
22
Doslovno, na latinskom jeziku, piše: 1. Societas sacerdotum, quam fundare volunt, hucusque
nullibi praevisa est nec in Canonibus nec in sana traditione organisationis Ecclesiae
Catholicae. 2. Sequitur nullam auctoritatem inferiorem Sanctae Sedis posse legitime autori-
sare talem associationem. 3. Hinc nihil faciendum donec Sancta Sedes mentem suam circa
hanc quaestionem aperuerit. - Arhiv Franjevaĉkog provincijalata Bosne Srebrene (dalje:
ABS), Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1943-1954.
23
Kopija dopisa u ABS-Sarajevo, kutija: Dopisi iz Generalne kurije, god. 1944-1973., br. 1665.
 Prije nego se iz Apostolske Nuncijature u Beogradu oglasio mons. Hurley,
provincijalu fra Josipu Markušiću je 7. studenoga 1949. pisao i general fra-
njevaĉkog reda, fra Pacifik Perantoni. On saopćava daje doznao kako je neki
ĉlan bosanske franjevaĉke provincije dobio od civilnih vlasti dopuštenje da
osnuje tzv. "Udrugu narodnih svećenika", koja nije nikako u skladu s odred-
bama Svete Stolice. Stoga od provincijala traţi, ako je vijest toĉna, da
dotiĉnom ocu i ostalim franjevcima preporuĉi potpuno podlaganje odredbama
Svete Stolice i Apostolske Nuncijature u Jugoslaviji.2 General Perantoni je
28. studenoga 1949. pisao takoĊer svim provincijalima u Jugoslaviji, a kopiju
toga pisma je dostavio Apostolskoj Nuncijaturi u Beogradu. I u tom pismu
poziva kako franjevaĉke provincijale tako i podloţne im redovnike da se
pokoravaju odredbama Svete Stolice, a u stvarima javne naravi, pa i vjerskim,
da se moraju posavjetovao" s regensom Apostolske Nuncijature prije nego se
obrate civilnim, politiĉkim i vojnim vlastima, da od njih zatraţe bilo kakvu
pomoć, potporu, zaštitu i sl.23
Provincijal Markušić je na generalovo pismo od 7. studenoga 1949. odgo-
vorio opširno, na 6 tipkanih stranica, 17. sijeĉnja 1950. Najprije je istaknuo
kako informacije koje su stigle do generala nisu toĉne, ili barem nisu potpune.
Ne radi se samo o jednom redovniku, nego se veći broj svećenika dogovorio
da osnuju svećeniĉko udruţenje, sliĉno onima koja postoje u Istri i Sloveniji, i
već je izraĊen nacrt statuta, a i odreĊen dan odrţavanja osnivaĉke skupštine,
tako da se to više ne moţe zaustaviti. Naglasio je kako se zlobno te svećenike
naziva "narodnim", i da bi se to moglo protumaĉiti kao da se radi o sekti u
krilu Crkve ili o svećenicima odmetnicima, a uistinu se radi o svećenicima
kojima je na srcu dobro Crkve, i koji traţe sredstva da to ostvare. Izloţio je
kako će, u sadašnjem stanju stvari, i zbog nepostojanja ureĊenih odnosa i
suradnje izmeĊu crkvenih i drţavnih vlasti, osnivanje svećeniĉkog udruţenja
i cilj kojeg udruţenje sebi postavlja, sluţiti dobru Crkve, a i jedini je naĉin da,
u postojećem društvenom poretku, svećenici mognu rješavati svoje osobne
egzistencijalne probleme. Udruţenje neće na sebe preuzeti, niti na njega
spada, ureĊivanje odnosa izmeĊu Crkve i drţave Jugoslavije. Sve je to potkri-
jepio i citiranjem odgovarajuće odredbe budućeg statuta, kojom se precizira
cilj udruţenja.26

3) Osnivanje udruženja "Dobri Pastir"

I pored iskazanog negativnog stava generala reda, fra Pacifika Perantonija,

kao i regensa Apostolske Nuncijature u Beogradu, mons. Josepha Hurleya, od
osnivanja svećeniĉkog udruţenja nije se odustalo. Kad su obavljene sve
potrebne predradnje, sazvana je za 25. sijeĉnja 1950. osnivaĉka skupština u
Sarajevu. Reĉenog dana na okupu se našao velik broj svećenika, preko 150, u
velikoj većini franjevaca, te je 25. i 26. sijeĉnja 1950. odrţana skupština, na
kojoj je dr. fra Karlo Karin podnio opširan referat, pod naslovom: "Potreba
Udruţenja katoliĉkih svećenika NR BiH", osnovano Udruţenje katoliĉkih
24
ABS-Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1943-1954.
25
ABS-Sarajevo, kutija: Dopisi iz Generalne kurije, god. 1944-1973., br. 1664.
26
Rim, Arhiv generalne kurije franjevaĉkog reda, SM 413, No 11.
 svećenika NR Bosne i Hercegovine "Dobri Pastir", te prihvaćena Pravila
Udruženja katoličkih svećenika Narodne Republike Bosne i Hercegovine i
donesena Rezolucija o karakteru i svrsi novosnovanog Udruţenja.
U spomenutom referatu dr. fra Karlo Karin je nastojao obrazloţiti potrebu
povezivanja i organiziranja svećenika u staleško udruţenje. Razlozi zbog
kojih treba osnovati svećeniĉko udruţenje bili su, po njegovu mišljenju, ovi:
1. Svećenici se nisu najbolje snašli u novoj stvarnosti i u novom socija-
listiĉkom poretku FNRJ. Dio svećenika nije sa simpatijama gledao na novo
društveno ureĊenje, te se prema socijalizmu odnosio s nepovjerenjem i nepri-
jateljski, a drugi su se drţali posve pasivno i po strani. Odnosi izmeĊu drţave
i Crkve, drţave i svećenstva, postajali su iz dana u dan sve lošiji i napetiji, što
je bilo štetno za Crkvu, njezine institucije i za same vjernike.
U takvoj situacija potrebno je stvoriti jednu svećeniĉku organizaciju, da
svećenike usmjeri drugim pravcem, koji će odgovarati svećenicima pojedi-
naĉno i svećeniĉkom staleţu općenito, interesima Crkve i vjernika, a ujedno
i drţavne zajednice, pri ĉemu se neće ţrtvovati ništa od onih naĉela koja
svećenici i sluţbenici Crkve zastupaju i ispovijedaju. Jedino što se od njih
oĉekuje jest lojalnost prema novom politiĉkom i socijalnom poretku FNRJ.
2. Novo vrijeme je stvorilo novu situaciju i pred svećenike postavlja nove
zadatke. IzgraĊuje se novi društveni poredak koji treba unijeti više pravde u
sve slojeve društva, ukloniti meĊu ljudima velike razlike, te svima osigurati
bolji ţivot. Katoliĉki svećenici u svim tim zbivanjima ne mogu i ne smiju
ostati nijemi promatraĉi, nego meĊu prvima moraju doprinositi svoj udio u
stvaranju humanijeg društva i sretnije budućnosti svoga naroda. Da mognu
izvršiti tu svoju zadaću i duţnost, svećenici se trebaju sami preorijentirati,
temeljito upoznati aktualne socijalne probleme i socijalna kretanja u svijetu,
ocijeniti njihovu vrijednost i ispravnost, te prema njima zauzeti svoje
stanovište, sukladno EvanĊelju i kršćanskom socijalnom nauku.
U izgradnji društva socijalne pravde nije dovoljno pojedinaĉno angaţira-
nje; da bi ono bilo efikasno, mora biti skupno, i manifestirati se u sveće-
niĉkom staleţu kao takvom.
3. Rat je poremetio i nanio veliku štetu u pogledu meĊunacionalnih i
meĊuvjerskih odnosa. Potrebno je da i svećenici, preko udruţenja, rade na
utvrĊivanju duha prave kršćanske ljubavi, bratstva i uzajamnog uvaţavanja
i poštivanja, da svojim aktivnim radom na meĊusobnoj bratskoj ljubavi i
iskrenom razumijevanju svih svećenika i predstavnika svih vjera, zajedno
s drugima, doprinose da se izbrišu crne mrlje netrpeljivosti i sukobljavan
ja iz prošlosti.
4. U situaciji u kojoj se nalazi, svećenik se susreće s poteškoćama i u
najosnovnijim svakidašnjim potrebama, od priskrbljivanja ţiveţnih namirni-
ca, odijela, osiguranja doliĉnog smještaja, do nabavke naboţnih predmeta i
bogosluţnih knjiga. Rješavanje tih, i drugih egzistencijalnih problema, apso-
lutno traţi meĊusobnu povezanost, meĊusobno savjetovanje i izmjenu misli i
iskustava - jednom rijeĉju svećeniĉko udruţivanje i organiziranje.
U svom referatu dr. fra Karlo Karin se osvrnuo i na neke prigovore protiv
osnivanja svećeniĉkog udruţenja, kao što su:
 1. Crkveni Zakonik kanonskog prava ne predviĊa svećeniĉkih udruţenja,
osim onih asketskog i karitativnog znaĉaja.
- Na to je odgovorio, da se Zakonik izriĉito ne bavi drugim udruţenjima.
MeĊutim, ima udruţenja koja po svojoj naravi nisu crkvena, pa stoje izvan
okvira spomenutog Zakonika. Iz toga se ne moţe zakljuĉiti da su takva udru-
ţenja uopće strana tom Zakoniku, i da bi njihovo postojanje bilo nezakonito.
Naprotiv, kad Zakonik kanonskog prava zabranjuje vjernicima (općenito, pa
prema tome i klericima) da se uĉlanjuju u odreĊene vrste udruţenja koja nisu
osnovana od crkvene vlasti, ili koja od nje nisu preporuĉena ili pohvaljena,
indirektno dopušta da mogu postojati druga, necrkvena, udruţenja, koja je
slobodno osnivati i u koja je vjernicima dopušteno uĉlanjivati se.
2. Svećeniĉko udruţenje u Bosni i Hercegovini se ţeli miješati u poslove
koji spadaju iskljuĉivo na sluţbene predstavnike Crkve, na biskupe i druge
više crkvene poglavare.
- Dr. fra Karlo Karin je istaknuo da udruţenje nema nakane, niti će se bez
sporazuma, odnosno odobrenja nadleţne vlasti, miješati u bilo koje poslove
koji spadaju na sluţbene predstavnike i vodstvo Crkve. A kao staleško
udruţenje, štiteći interese svećeniĉkog staleţa i svećenika kao takvih, najbo-
lje će i najprikladnije posluţiti interesima Crkve, i pomoći usklaĊivanju
odnosa izmeĊu pojedinih svećenika i narodnih vlasti.
3. Mjesni ordinariji nisu u pogledu organiziranja i udruţivanja svećenika
dali nikakvu direktivu.
- Prema odgovoru dr. fra Karla Karina, koliko on zna, ni jedan ordinarij
nije zabranio svećenicima da budu ĉlanovi udruţenja koje se u Bosni i Herce-
govini osniva, nego, naprotiv, postoje izjave da ni jednom svećeniku nije
zabranjeno da se uĉlani u to udruţenje.
Istiĉući kako se u socijalistiĉkom ustroju drţavne zajednice svi orga-
niziraju ili uĉlanjuju u neka društva i u razne sindikate, dr. fra Karlo Karin je
na kraju zakljuĉio: da mora biti jasno kako ni svećenici u FNRJ i NR BiH ne
mogu ostati neorganizirani, te kako interes Crkve i drţave traţi osnivanje
staleškog svećeniĉkog udruţenja koje će imati za cilj zaštitu zajedniĉkih
interesa svećenika, a time i zaštitu interesa Crkve.27
Već kod samog osnivanja, Udruţenje "Dobri Pastir" je okupilo velik broj
ĉlanova, njih 169,28 a tijekom iste godine uĉlanilo ih se još 28, 29 pa je na
kraju te godine ukupan broj bio 197. Prema dr. fra Ignaciju Gavranu, od
ukupnog broja ĉlanstva, bilo ih je 57% bosanskih franjevaca, 29%
hercegovaĉkih franjevaca i 14% dijecezanskih svećenika.30 Kasnije su neki
svećenici napuštali Udruţenje a drugi su mu pristupali, ali se broj ĉlanova
uglavnom povećavao. Tako je godine 1955. Udruţenje brojilo 198 Ĉlanova;
godine 1960. bilo ih je 206; godine 1965. ima ih 214; godine 1970. broj se

27
Vidi: K. KARIN, "Polreba Udruţenja katoliĉkih svećenika NR BiH", u: Dobri Pastir,
1/1950., br- 1-2, str. 40-48.
28
Popis vidi u: Dobri Pastir, 1/1950., br. 1-2, str. 83-86.
29
Vidi; Dobri Pastir, I/l950, br. 2-3, str. 49.
30
Vidi: I. GAVRAN, "Svećeniĉko udruţenje Dobri pastir i njegova uloga" u: Zbornik o fra
Anđelu Zvizdoviću, str. 541-542.
 popeo na 244; a 1975. doseglo je brojku od 310 ĉlanova.31 Ovakav porast
ĉlanstva, posebno poslije 1970., tumaĉi se time što su se u udruţenje "Dobri
Pastir" poĉeli uĉlanjivati i svećenici izvan Bosne i Hercegovine. Za kasnije
godine nemam podataka, ali broj vjerojatno nije opadao, nego je i dalje
blago rastao.
Toliki broj ĉlanova jasno pokazuje da je Udruţenje naišlo na snaţnu
podršku svećenika. Ali treba reći da je, ukupno gledano, bilo dosta i onih,
kako meĊu dijecezanskim svećenicima tako i meĊu franjevcima, koji su bili
suzdrţani i nezainteresirani, a i koji su, nekad otvoreno a ĉešće prikriveno,
iskazivali protivljenje Udruţenju.
Svoje nezadovoljstvo i suprotstavljanje zbog osnovanog svećeniĉkog
Udruţenja, uz Kongregaciju za izvanredne crkvene poslove, odnosno Drţavno
Tajništvo, i Vrhovnu upravu franjevaĉkog reda, iskazivali su biskupi Jugoslavije
zajedniĉki, a neki i osobno ili pojedinaĉno. O tome ću kasnije reći nešto više, a
sada pogledajmo, posve kratico, kakve je naravi bilo Udruţenje katoliĉkih
svećenika Bosne i Hercegovine "Dobri Pastir", i koja je bila njegova svrha.

II. NARAV I SVRHA UDRUŽENJA "DOBRI PASTIR"

O naravi i svrsi Udruţenja katoliĉkih svećenika u Bosni i Hercegovini mo-

ţe se nešto zakljuĉiti već i iz onoga stoje naprijed reĉeno. A kako narav i svr-
ha svake udruge i svake organizacije trebaju biti precizirani u pravnim akti-
ma, kojima se ureĊuje njihov ustroj i djelovanje, pogledat ćemo i što o tome
kaţu Pravila udruţenja "Dobri Pastir".
Udruţenje katoliĉkih svećenika NR Bosne i Hercegovine imalo je svoje
uporište u naravnom pravu svih ljudi na udruţivanje, i u ustavnoj slobodi
graĊana FNRJ da se udruţuju (Ustav g. 1946., Ĉl. 27).
Unutar Katoliĉke crkve, prema ondašnjem kanonskom pravu, a jednako je
i prema novom Zakoniku (g. 1983.), postoje udruţenja koja je osnovala crkve-
na vlast, i nazivaju se crkvenim. Udruţenje "Dobri Pastir", iako su ga saĉi-
njavali svećenici i redovnici, dakle crkvene osobe, budući da nije ni osnovano
niti je dobilo posebne potvrde od mjerodavne crkvene vlasti, spadalo je medu
necrkvene udruge.
Ali ako ono i nije bilo formalno crkveno, u njegovim Pravilima, usvoje-
nim na osnivaĉkoj skupštini, 2 u ĉl. 3. se kaţe: "Udruţenje radi prema propisi-
ma crkvenog prava".3
A o samoj svrsi Udruţenja, o onome ĉime se ono ţeli i treba baviti, ĉl, 4.
Pravila glasi: "Svrha Udruţenja je:
a) Pomagati i organizirati rad svećenika u pogledu vjerskog pouĉavanja
katoliĉkih vjernika u kršćanskim istinama i moralnim naĉelima, na osnovu

31
Vidi: M. ORŠOLIĆ, "Sociološki presjek ĉlanstva kroz 25 godina", u: Spomenica dvadeset-
petgodišnjice Udruženja katoličkih svećenika "Dobri Pastir" 1950-1975., Sarajevo, 1976.,
str. 49-50.
32
Objavljena su u: Dobri Pastir, 1/1950, br. 1-2, str. 76-80.
33
Isto, str. 76.
 kojih će se odgajati, da mišljenjem i ţivotom budu odana djeca katoliĉke
Crkve i vjerni sljedbenici evanĊeoskih nauka. U tu svrhu će nastojati oko
izdavanja vjerskih ĉasopisa, godišnjih kalendara, molitvenika, te drugih vjer-
skih pouĉnih knjiga;
b) okupljati katoliĉke svećenike svoga podruĉja, koji će u duhu tradicije
svećenika-rodoljuba iz prošlosti meĊusobno gajiti osjećaj ljubavi i odanosti
prema svojoj domovini i svom narodu, te pomagati narodu u izgradnji zemlje
u okviru opće narodne organizacije NF-a;
c) u duhu tekovina velike narodnooslobodilaĉke borbe raditi na produblji-
vanju ljubavi i bratstva meĊu svim narodima Jugoslavije;
d) širiti meĊu katoliĉkim svećenicima svoga podruĉja duh bratske ljubavi,
povezanosti i sloge, pruţati im pomoć za napredak u naobrazbi i duhovnom
ţivotu, te promicati opću, moralnu i materijalnu dobrobit svećenika; pruţati
pomoć siromašnim, bolesnim i iznemoglim svećenicima, siromašnim crkva
ma i drugim crkvenim ustanovama putem Zadruge;
e) voditi brigu za odrţavanje i Ĉuvanje crkvenih arhiva, knjiţnica i muzeal-
nih zbirki; promicati prouĉavanje naše crkvene prošlosti; skupljati crkvene
umjetnine i voditi brigu za umjetniĉku skladnost crkvenih graĊevina i drugih
crkvenih objekata; u vezi s mjesnim i redovniĉkim ordinarijima, a uz potporu
narodnih vlasti, nastojati oko uzdrţavanja i prosperiteta ustanova za
svećeniĉki podmladak." 4
Nema potrebe da se daje ikakav komentar na navedena dva ĉlana Pravila.
Posebice svrha, kakva je u Pravilima zacrtana, ne sadrţi ništa što bi diskredi-
tiralo ĉlanove Udruţenja pred Crkvom, i što bi trebalo izazivati sumnju kod
bilo koga unutar mjesnih i opće Crkve o pravovjernosti i o crkvenosti ĉlanova
Udruţenja. A što ipak nije bilo tako, vjerojatno su postojali neki drugi razlozi.
Udruţenje je na 5. redovnoj skupštini 1963. usvojilo neke promjene u
Pravilima, a preformuliran je i ĉl. 4.35 Budući da se nije radilo o bitnoj prom-
jeni, nema potrebe da i njega ovdje donosim.
Na sedmoj redovnoj skupštini Udruţenja 1975. donesena je odluka o
proširenju njegova ĉlanstva, pa je ono, osim svećenicima, postalo otvoreno i
za Ċakone i redovniĉke osobe neklerike. U tom smislu je promijenjen naziv
Udruţenja, pa je prozvano: Udruženje katoličkih vjerskih službenika u
Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovim, a izvršene su i znaĉajnije
promjene u ustrojstvu Udruţenja, Sto je ureĊeno usvajanjem novog Statuta
Udruženja katoličkih vjerskih službenika u Socijalističkoj Republici Bosni i
Hercegovim.
U tom Statutu, u ĉl. 9. se kaţe: "/.../ Svrha i zadaci Udruţenja su sljedeći:

34
Isto, sir 76-77.
35
Vidi: Peta redovna skupštinu Udruženja katoličkih svećeniku AR Bili "Dobri Pastir",
Sarajevo 1963., str. 86-87.
36
Tada je zakljuĉeno da se organizacijske vijesti više ne donose u ĉasopisu: Dobri
Pastir, pa je tekst Statuta objavljen u novopokrenutom: Bilten Udruženja katoličkih
vjerskih službenika u SR Bosni i Hercegovini, br. 1, 15. VI. 1976., str. 4-15 (ispravna
paginacija, str. 5-17).
 a) zalagati se za slobodno i nesmetano ispovijedanje i propovijedanje
katoliĉke vjere, obavljanje vjerskih obreda i poslova, poštivanje Ustavom
proklamiranih i zajamĉenih vjerskih sloboda, a suprotstavljati se korištenju
vjere u politiĉke ciljeve;
b)aktivno se zalagati za oţivotvorenje, neprestano razvijanje i jaĉanje
humanistiĉkih i kršćanskih ideja i principa mira, ljubavi, bratske sloge, jedin-
stva i jednakosti svih graĊana i svih naroda i narodnosti u SR BiH i SFRJ;
c) promicati i njegovati kod svojih ĉlanova ekumenizam i duh dijaloga i
tolerancije prema pripadnicima drugih vjerskih zajednica i prema svim ljudi
ma, te se osobito zalagati za svestranu suradnju sa drugim udruţenjima vjer-
skih sluţbenika;
d) brinuti se za osiguranje socijalne zaštite svojih ĉlanova i pomagati im u
rješavanju drugih problema materijalne prirode;
e) doprinositi promicanju svećeniĉke teološke izobrazbe i dušobriţniĉkom os-
posobljavanju svojih ĉlanova putem tiska, seminara, predavanja, ekskurzija i sl.;
f) raditi na prikupljanju i voditi brigu za ĉuvanje, odrţavanje i korištenje povi-
jesne i kulturne baštine našeg naroda i Katoliĉke crkve na ovom podruĉju.''37
A u ĉl. 11. se kaţe:"Udruţenje će svoju svrhu i zadatke ostvarivati u
skladu s Ustavnim naĉelima i zakonskim normama SFRJ i SR BiH, a u
duhu EvanĊelja i nauĉavanja Katoliĉke crkve."38
Ni u tim novim odredbama o svrsi i zadacima Udruţenja nema niĉega
nekatoliĉkog i necrkvenog. Zanimljivo, iako je novi Statut otvarao znatno
veći prostor i za politizaciju Udruţenja, do koje je i dolazilo naroĉito u "del-
egatskim" istupanjima pojedinih duţnosnika Udruţenja u strukturama
Socijalistiĉkog Saveza, od općinskih, preko republiĉkih do saveznih, ono ipak
nije izazvalo onakve oporbe kakva se javljala poslije 1950.
Svakako da bi bilo vrijedno i zanimljivo pogledati kako je i koliko je
Udruţenje uistinu i ostvarivalo svoju svrhu i zadatke, ali to ovom prilikom
nije moguće uĉiniti.

III. RAZLIĈITA GLEDANJA I REAKCIJE

NA OSNIVANJE UDRUŽENJA

1) Negativne reakcije Vatikanskog Državnog Tajništva i

Vrhovne uprave franjevaĉkog reda

Kao što smo naprijed vidjeli, svećeniĉko Udruţenje "Dobri Pastir" u Bos-
ni i Hercegovini je osnovano bez obzira na upozorenje regensa Apostolske
Nuncijature u Jugoslaviji, da se to ne ĉini, te usprkos izriĉitog protivljenja
generala franjevaĉkog reda.
Kopije pisama provincijala fra Josipa Markušića, od 17. sijeĉnja 1950.,
upućenih franjevaĉkom generalu Perantoniju u Rim, kao i Apostolskoj Nun-
cijaturi u Beogradu, iz Generalne kurije reda su, zajedno s popratnim pismom

37
Isto, str. 5-6 (6-7).
3S
Isto, str. 6 (7).
 generalnog prokuratora, od 30. sijeĉnja 1950., dostavljene Vatikanskom Dr-
ţavnom Tajništvu. Vjerojatno su Svetoj Stolici stigle odmah i informacije i
tuţbe protiv Udruţenja i njegovih osnivaĉa i Ĉelnika takoĊer od odreĊenih
osoba ili iz odreĊenih krugova u Bosni i Hercegovini, pa i u Hrvatskoj. Spo-
menuto Drţavno Tajništvo je 29. oţujka 1950. interveniralo kod Vrhovne
uprave franjevaĉkog reda. Zamjenik drţavnog tajnika, mons. Dominik Tardi-
ni, kritiĉki se osvrnuo na neke navode iz pisma provincijala Markušića i ospo-
rio ispravnost nekih njegovih stavova, koji su izazivali, kako kaţe, ne malo
ĉuĊenje i samog Svetog Oca /Pija XII/. TakoĊer je istaknuo kako je bolno izne-
naĊenje izazvala i tvrdnja Generalne kurije, da se "iz dostavljene korespon-
dencije /misli na kopije Markušićevih pisama - m. o./ pokazuje da se Udru-
ţenje ne moţe smatrati protivnim zakonima i jedinstvu Svete Majke Crkve".
Na to pismo je 5. travnja 1950. odgovorio general reda, fra Pacifik Peran-
toni. Ukratko je naveo što je dotad uĉinjeno i što se namjerava ĉiniti u pogle-
du svećeniĉkog Udruţenja osnovanog u Jugoslaviji, istiĉući odluĉnost Vrhov-
ne uprave reda da ostane Ĉvrsto privrţena direktivama Apostolske Stolice.
Istog dana je general Perantoni uputio zajedniĉko pismo takoĊer trojici fra-
njevaĉkih provincijala: u Sarajevo, Mostar i Split, u kojem, pod poslušnost,
nareĊuje: 1. da svi franjevci istupe iz Udruţenja; 2. da se u svemu vjerno pod-
laţu naredbama Apostolske Nuncijature; i 3. da slušaju mjesne ordinarije. 41
Iz Drţavnog Tajništva je 14. travnja 1950. upućen novi dopis franje-
vaĉkom generalu, i u njemu istaknuto kako se fra Bono Ostojić, posebno
angaţiran na osnivanju Udruţenja katoliĉkih svećenika u Bosni i Herce-
govini, nije podloţio naredbi Apostolske Nuncijature u Beogradu, te da prema
njemu treba poduzeti sljedeće disciplinske mjere: ukoriti ga što se nije
ponašao sukladno naputcima koji su mu dani; narediti mu da prestane sa svim
aktivnostima vezanim uz spomenuto Udruţenje; a u sluĉaju da se ne pokori,
da ga treba suspendirati 'a divim's'.42 Već sljedećeg dana, 15. travnja 1950., iz
Drţavnog Tajništva je franjevaĉkom generalu upućen novi dopis. U njemu se
priopćuje kako je Drţavnom Tajništvu upravo stigla vijest o aktivnom su-
djelovanju poštovanih otaca Leke, provincijala iz Mostara, Markušića,
provincijala iz Sarajeva, i Nole, provincijala iz Splita, na skupštini Udruţenja
katoliĉkih svećenika Bosne i Hercegovine, odrţanoj 25-26. sijeĉnja t.g. u
Sarajevu. To je protumaĉeno kao njihovo izriĉito odobravanje Udruţenja, i da
je time ozbiljno izloţeno pogibelji jedinstvo Katoliĉke crkve, tim više što su
odgovarajući mjesni ordinariji, a spominju se biskupski delegat u Mostaru,
mons. Majić, i apostolski administrator u Banja Luci, preuzv. mons. Cekada,
odbili da ga odobre. U pismu se ne spominje Ĉir. Marko Alaupović, generalni
provikar Vrhbosanske nadbiskupije, što bi moglo znaĉiti da su istiniti navodi
da on nije bio izriĉito protiv osnivanja Udruţena "Dobri Pastir". Drţavno
39
Svela Kongregacija za izvanredne crkvene poslove, pismo gen. delegatu o. Matiji
Faustu, br. prot. 2223/50. - Rim, Arhiv Generalne kurije franjevaĉkog reda, Ordinis -
1959., br. 175/50.
40
Kopija pisma br. prot. II/50 - Rim, Generalna kurija franjevaĉkog reda, Ordinis -
1950.
41
Prijepis pisma u: ABS-Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1943-1954.
42
Sveta Kongregacija za izvanredne crkvene poslove, pismo generalu fra Pacifiku
Perantoniju, br. prot. 2524/50 - Rim, Arhiv Generalne kurije franjevaĉkog reda,
Ordinis - 1950.
Tajništvo, pozivajući se na Svetog Oca, nareĊuje generalu franjevaĉkog reda
da poduzme sljedeće mjere: da imenovanim provincijalima zapovjedi neka se
ubuduće posve suzdrţavaju od sudjelovanja u aktivnostima spomenutog
svećeniĉkog Udruţenja, i da traţi da provincijali upozore svoje podloţnike da
se u takvim pitanjima trebaju vjerno pridrţavati naputaka i odluka pre-
uzvišenih biskupa. 3
Poslije tih dopisa, primljenih od Drţavnog Tajništva, general Perantoni je
18. travnja 1950. pisao provincijalu Bosne Srebrene, fra Josipu Markušiću, te
istaknuo kako je s velikim ĉuĊenjem i dubokom boli saznao da nije obdrţa-
vano ono stoje od njega i njemu podloţnih redovnika zatraţeno dopisom od
7. studenoga 1949., i stoje nalagao Apostolski internuncij. Provincijalu Mar-
kusiću je nareĊeno da, u ime generala, ozbiljno opomene fra Bonu Ostojića i
da mu zaprijeti kanonskom opomenom, ako se ne pokori generalovim zapovi-
jedima; zatim da mu pod svetu poslušnost zapovjedi da prekine sve veze koje
ima s Udruţenjem; da zatraţi od njega da potpiše izjavu kojom obećava poko-
ravanje naredbama Svete Stolice i generala reda; te da mu stavi do znanja da
će, ako se ne podloţi prethodnim naredbama, biti ipso facto suspendiran 'a
divinis'. Svim drugim franjevcima general nareĊuje da se povuku iz Udruţe-
nja, i da se pokoravaju naredbama Svete Stolice, Apostolskog internuncija i
mjesnih ordinarija.44 A dva dana kasnije, 20. travnja 1950., general Perantoni
Šalje novi dopis, sada zajedniĉki, provincijalima: fra Mili Leki, Mostar, fra
Karlu Noli, Split, i fra Josipu Markušiću, Sarajevo. U njemu je izrazio svoje
ţaljenje što su oni sudjelovali na osnivaĉkoj skupštini Udruţenja katoliĉkih
svećenika Bosne i Hercegovine, te im je, kao i njihovim podloţnicima, pod
poslušnost naredio da se spomenutog Udruţenja posve klonu. 45

2) Stav Biskupske konferencije Jugoslavije i pojedinih biskupa

prema svećeniĉkim udruženjima

Osnivanje Udruţenja "Dobri Pastir" je sigurno bilo neposrednim povo-

dom daje Biskupska konferencija Jugoslavije, na svom saboru u Zagrebu, 26.
travnja 1950., donijela odluku, poznatu kao Non expedit, prema poĉetnim
rijeĉima, a koja, prevedena s latinskog na hrvatski jezik, glasi: "Nije uputno
dati svoje ime društvu svećenika, u ĉijim se statutima ni ne spominje vlast
biskupa, koje je Duh Sveti postavio ravnati Crkvom Boţjom. Neka se sve-
ćenici sjete pobudnice Pija X. 'Haerent animo' od 4. kolovoza 1908., koji je
odluĉio da su dopuštene samo one svećeniĉke udruge 'koje biskupska vlast
uĉvršćuje i ravna'".46 Tom odlukom svećeniĉka udruţenja koja su dotad bila
osnovana u Jugoslaviji, a meĊu njima i "Dobri Pastir", nisu osuĊena ni zabra-
njena, nego se samo kaţe da nije uputno ili svrsishodno u njih se uĉlanjivati.
41
Svela Kongregacija za izvanredne crkvene poslove, pismo generalu franjevaĉkog
reda, fra Pacifiku Peranloniju, br. prot. 2562/50 - Rim, Arhiv generalne kurije
franjevaĉkog reda, Ordinis- 1950.
44
Kopija dopisa - Rim, Arhiv Generalne kurije franjevaĉkog reda, Ordinis - 1950,
45
Kopija dopisa - Rim, Arhiv Generalne kurije franjevaĉkog reda, Ordinis - 1950, No
173.
46
Preuzeto iz: R. PER1Ć, "Biskupski delegat Majić i ilegalno svećeniĉko 'udruţenje'",
u: Sluga dobri i vjerni, str. 144.
 Na pitanje svećeniĉkih udruţenja Biskupska konferencija Jugoslavije se
vratila ponovno na svom zasjedanju u Zagrebu, 22-25. rujna 1952. Tada je
donesena posebna Izjava o svećeniĉkim udruţenjima. U njoj se govori op-
ćenito o poloţaju svećenika kako u Crkvi tako i u drţavi, istiĉe se kako je
osnivanje svećeniĉkih staleških udruţenja podreĊeno crkvenoj vlasti, te da se
nikoga ne moţe prisiljavati da se uĉlani u neko udruţenje. U toj Izjavi, po-
znatoj kao Non licet, uz ostalo stoji: "Plenarna sjednica Biskupa Jugoslavije
opširno je raspravljala o pitanju staleških svećeniĉkih udruţenja, o kojima se
kod nas pokreće pitanje, te sve zrelo promotrivši, jednodušno izjavljuje: Nije
dozvoljeno osnivati takova staleška udruženja, niti se u njih učlanjivati".47
Ta Izjava Biskupske konferencije Jugoslavije je, svakako, u javnosti izaz-
vala paţnju i zanimanje, ali Udruţenje "Dobri Pastir", a ni druga u to vrijeme
postojeća svećeniĉka udruţenja, nije ukinuto ili raspušteno. Ĉak što više,
spomenuta Izjava u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Banjaluĉkoj biskupiji nije
sluţbeno ni proglašena, te stoga nije bila na tim podruĉjima ni obvezujuća.
Što se tiĉe Mostarske biskupije, mons. Majić je saopćio (vjerojatno samo us-
meno) provincijalu fra Mili Leki zakljuĉak Biskupske konferencije, i naglasio
kako je on obvezan i za tu biskupiju.48 Ali ni poslije te Izjave, ne samo da nije
nestalo dotad postojećih svećeniĉkih udruţenja, nego ona nije sprijeĉila ni
osnivanje novih u Jugoslaviji.49
Pitanjem svećeniĉkih udruţenja bavio se i Prošireni poslovni odbor Bis-
kupske konferencije u Zagrebu, 18-20. rujnu 1955., ali o tome nije izdano
nikakvo sluţbeno priopćenje.50
Uz te, sluţbeno iskazane stavove Biskupske konferencije, neki od
biskupa su istupali i zasebno, najĉešće usmenim izjavama i upozorenjima
glede ĉlanstva u svećeniĉkim udruţenjima, a i primjenama sankcija protiv
ĉlanova tih udruţenja. Poznat je tako i negativan stav zagrebaĉkog nad-
biskupa Alojzija Stepinca prema staleškim svećeniĉkim udruţenjima
općenito, 5' zatim splitskog nadbiskupa Frane Franića i mostarskog biskupa
Petra Ĉule protiv ĉlanova "Dobrog Pastira"52 a u novije vrijeme i mos-
tarskog biskupa dr. Ratka Perića.53 Uglavnom su ponavljane iste dvojbe i
isti prigovori ili optuţbe.
MeĊu javne istupe općenito protiv staleških svećeniĉkih udruţenja kakva
su postojala u socijalistiĉkim zemljama tzv. "Istoĉnog bloka", a svakako
posebno iz perspektive takvih udruţenja u Jugoslaviji, treba ubrojiti i izla-
ganja nadbiskupa zagrebaĉkog, Franje Šepera, ĉlana Papinske središnje
komisije za pripremanje općeg 2. vatikanskog sabora, na dvije sjednice te
41
Preuzeto iz: R. PERIĆ, "Biskupski delegal Majić ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 147.
48
Vidi: R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 148.
49
Tako su kasnije osnovana svećeniĉka udruţenja u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji
(1953.).
50
Vidi: R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 179-180.
51
Vidi: A. BENIGAR, Alojzije Stepitnac hrvatski kardinal, Rim 1974., str. 697-715;
posebno o "Dobrom Pastiru", str. 699; R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić ...", str.
156.
52
Odrţanju biskupa Ĉule vidi: R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić ...", u : Sluga dobri
i vjerni, str. 189-192.
53
R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 127-206.
 komisije, i to 11. studenoga 1961. i 14. lipnja 1962.54Ali ovdje mi nije moguće
na njih se opširnije osvrtati.
Sluţbenih istupa na razini Biskupske konferencije Jugoslavije više nije
bilo sve do proljetnog sabora u Zagrebu, 20-22. travnja 1982. Biskupi su tada
razmatrali deklaraciju koju je 8. oţujka 1982. izdala Kongregacije za kler:
Quidam Episcopi, a koja se ticala svećeniĉkih udruţenja. U svezi s tom de-
klaracijom biskupi su usvojili Izjavu u kojoj se, uz ostalo, kaţe: "Stoga izjav-
ljujemo da se svećenici ne mogu uĉlanjivati u takva udruţenja i društva koji-
ma statuti nisu odobreni od kompetentnog crkvenog autoriteta. /.../.
Dosljedno tome svećeniĉka udruţenja i teološka društva ne mogu unutar
Crkve zakonito postojati ni djelovati ako za svoje statute i za svoje djelovanje
ne dobiju odobrenje od svakog pojedinog Ordinarija na ĉijem podruĉju
namjeravaju djelovati, a nakon što statuti budu prouĉeni u gremiju Biskupske
konferencije Jugoslavije". 55 Nadbiskupski Ordinarijat Vrhbosanski i
Biskupski Ordinarijat u Banja Luci su u svojim sluţbenim glasilima objavili
spomenutu deklaraciju Kongregacije za kler i njezin komentar, koji je izašao
u dnevnim vatikanskim novinama L'Osservatore Romano, te Izjavu
Biskupske konferencije Jugoslavije, dok je Biskupski Ordinarijat u Mostaru
deklaraciju Kongregacije i njezin komentar objavio i prije zajedanja BKJ, a
pridodao im je i primjedbu: "Gornja Izjava Svete Stolice kao i komentar
vatikanskog lista L'Osservatore Romano potpuno su jasni za svakoga. Izjava
se u našoj biskupiji odnosi na staleško udruţenje Dobri Pastir i na Teološko
društvo Kršćanska sadašnjost. Dobro su poznati 'rascjepi i nesloge, bilo meĊu
vjernicima, bilo meĊu svećenicima i prema vlastitim ordinarijima' koje su oni
izazvali. Zato je ova Izjava velika satisfakcija svima koji su u ovom pitanju
zastupali ispravno crkveno stanovište i trpjeli zbog toga". 56

3) Franjevaĉki provincijali iznose svoj stav

o Udruženju "Dobri Pastir"

Na gornje dopise vrhovnog franjevaĉkog poglavara (od 5. travnja 1950.,

18. travnja 1950. i 20. travnja 1950., provincijal Bosne Srebrene, fra Josip
Markušić, odgovorio je !5. rujna 1950. Najprije izraţava svoju spremnost da
se pokori generalovoj volji i posluša Što mu bude naloţeno, ali istiĉe da će ga
barem umiriti uvjerenje da Provincija neće biti razorena njegovom krivnjom
ili nesposobnošću da sagleda Što će biti u budućnosti. Uz to je napomenuo,
ako bi Udruţenje "Dobri Pastir" i bilo zabranjeno, zapovijed se ne bi mogla
tako brzo provesti u djelo. TakoĊer je postavio i pitanje: Ako mjesni ordina-
riji neće, kao što od poĉetka nisu htjeli, ili se nisu usudili zabraniti Udruţenje,
zašto bi trebao to uĉiniti on, koji Udruţenje nije ni zamislio, niti promicao,
niti je bio, a nije ni danas, njegov Ĉlan. Osvrnuo se i na svoje prisustvovanje

54
Vidi: Acta et documenta concilio oecumenico vaticano II apparando, Series II
(Praeparatoria), vol. II: Acta Pontificiae commissionis centralis praeparatoriae concilii
oecumenici vaticani II, pars I, p. 610-612; i vol. II, pars IV, p. 309-310.
55
Izjava objavljena u: AKSA (Zagreb), br. 16, od 23. travnja 1982.
56
Vidi: AKSA, br. 14, od 9. travnja 1982.
 osnivaĉkoj skupštini Udruţenja 25. sijeĉnja 1950., kao i na govor kojeg je
tada odrţao. U pismu naglašava kako svojoj subraći nije naredio da se uĉla-
njuju u Udruţenje, a nije im to ni zabranio, budući da je uvidio da je ono
korisno za zajednicu i crkvene prilike, a da nije nimalo štetno za crkvenu dis-
ciplinu i pravovjerje. Na kraju je uzeo u zaštitu fra Bonu Ostojića, kojega
smatra dobrim redovnikom i svećenikom, i zato mu nije zabranio da bude
voditelj (predsjednik) Udruţenja.5
Istoga dana Markušić je, skupa s hercegovaĉkim provincijalom fra Milom
Lekom, poslao generalu Perantoniju opširnu Promemoriju, na 24 tipkane stra-
nice. U uvodu istiĉu kako u poslijeratnom vremenu nije bilo nikoga tko bi dao
savjet ili naputak kako se u postojećoj situaciji ponašati, pa su se franjevci u
Bosni i Hercegovini morali sami snalaziti kako su znali i mogli, i odluĉeno je
da se osnuje svećeniĉko udruţenje. Prikazali su zatim u kakvim su se prilikama
nalazili Crkva i svećenici u vrijeme rata i poslije njega; zastoje bilo potrebno i
odluĉeno da se osnuje svećeniĉko Udruţenje, i kako je to izvedeno; koji je
pravni karakter Udruţenja; koji se prigovori iznose protiv Udruţenja "Dobri
Pastir" i odgovori na njih; koje bi teške posljedice nastupile ako bi se Udruţenje
ukinule Provincijali su istaknuli da nemaju snaga i znanja da za Crkvu, Red i
Provincije uĉine još nešto drugo osim onoga što su dosad uĉinili, a daje dobru
sluţilo i sluţi takoĊer svećeniĉko Udruţenje "Dobri Pastir". Na kraju su zamo-
lili da se to Udruţenje, koje djeluje korisno, ostavi na miru sve dok se ne pokaţe
da njegova djelatnost nije pravovjerna i da nije sukladna crkvenoj disciplini.
Na 22. rujna 1950. iz Sarajeva su uputili zajedniĉko pismo Vrhovnoj upra-
vi reda takoĊer provincijali svih šest franjevaĉkih provincija ondašnje
Jugoslavije: fra Karlo Nola, provincija Presvetog Otkupitelja - Split, fra
Teodor Tavĉar, provincija Svetog Kriţa - Slovenija, fra Mile Leko, provincija
Uznesenja BI. Dj. Marije - Mostar, fra Nikola Skupnjak, provincija Sv.
Ćirila i Metoda - Zagreb, fra Petar VlaŠić, provincija Sv. Jeronima - Zadar, i
fra Josip Markušić, provincija Svetog Kriţa - Sarajevo. U tom pismu najprije
priopćuju kako se suoĉavaju s velikim poteškoćama, nastalim nakon 2.
svjetskog rata. Naglašavaju da su se poslije pet godina sastali prvi put radi
savjetovanja kako da tim poteškoćama doskoĉe. Zatim istiĉu kako je rat iza
sebe ostavio manjak osoba koje bi obavljale poslove bilo u samostanima bilo
na ţupama, ali da su sva braća dobro shvatila teţinu situacije, i da s velikim
ţarom obavljaju svoje duţnosti za dobro Crkve i vjernika; ulaţu se najveći
napori oko odgoja i obrazovanja serafske mladeţi; vodi se briga i nastoji se
pomoći braći koja su osuĊena i izdrţavaju kazne zatvora. Provincijali takoĊer
istiĉu: "Naša srca ispunja bol i tuga zbog toga što naši protivnici, bilo u
Jugoslaviji ili izvan Jugoslavije, ne pokazujući nikakvog razumijevanja za
naše poteškoće, šire o nama u vanjskim krajevima nepravedne glasove, koji
nama koji smo ovdje ostali nanose štetu i ĉine teţim naš rad i naš ţivot".
Na kraju se provincijali osvrću na pitanje svećeniĉkih udruţenjaj pa kaţu:
"Na našem sastanku smo ispitali djelovanje naših svećeniĉkih udruţenja, koja

57
ABS-Sarajevo, kutija: Provincijala!, god. 1943-1954.
58
Litterae promemoriales Ministrorum provincialium Bosnae et Herzegovinae, u: Rim, Arhiv
Generalne kurije franjevaĉkog reda, SM 413, No. 14.
 su ovdje nastala nakon rata, a na poseban naĉin djelovanje Svećeniĉkog udru-
ţenja 'Dobri Pastir' u Bosni i Hercegovini. Mi smo uvjereni da to Svećeniĉko
udruţenje djeluje na korist Crkve, kao i svećenika i naših vjernika, i da ono
ĉini lakšim svećeniĉke poslove. Stoga ne razumijemo zbog ĉega se loše sudi
o tom Udruţenju i zbog kojih razloga se osuĊuje i pokušava onemogućiti
njegovo djelovanje. Svi mi niţe potpisani /.../ smatramo da je spomenuto
Udruţenje uistinu nastalo i ustanovljeno iz najboljih nakana, naime da se više
posveti dobru i napretku Crkve i katoliĉkog naroda, a da se ne nanosi nikakva
šteta crkvenoj disciplini. /..../. Molimo stoga da se molbe spomenutih pro-
vincijala /bosanskog i hercegovaĉkog, od 15. rujna 1950., o kojem je naprijed
bilo rijeĉi - m. o./ prihvate, da se naime spomenuto Svećeniĉko udruţenje
'Dobri Pastir' ne ometa, budući da doprinosi dobru Crkve, svećenika i
katoliĉkog naroda u našim krajevima, dok bi, naprotiv, zabrana uĉlanjivanja
u to Udruţenje ili njegovo ukidanje nanijeli ogromne štete Crkvi, svećenici-
ma, narodu i svim našim Provincijama, koje se teško mogu predvidjeti". 59
Izgleda da se nakon tih dopisa protivljenje Udruţenju "Dobri Pastir" u
samom Rimu nekako stišalo. Ali nekoliko godina kasnije general
franjevaĉkog reda, fra Augustin Sepinski, ponovno ga je pokrenuo. On u
svom dopisu provincijalu Bosne Srebrene, fra Borisu Ilovaĉi, 18. listopada
1956. piše, da se nije ništa promijenilo u odredbama koje je 1950. dao njegov
predšasnik, tadašnji general fra Pacifik Perantoni, te da sve one ostaju i dalje
na snazi. ° Na to upozorenje iz Generalne kurije franjevaĉkog reda u Rimu
zajedno su odgovorili 26. svibnja 1957. bosanski i hercegovaĉki provincijal,
fra Boris Ilovaĉa i fra Jerko Mihaljević. Oni su generalu Sepinskom napisali
da dopis generala Perantonija, koji je iz Rima poslan posredstvom Apostolske
Nuncijature u Beogradu, a na koji se general Sepinski poziva, nije u izvornom
obliku nikada ni stigao, nego, kako izgleda, samo njegova kopija. TakoĊer su
istaknuli da od 1950. godine sve do najnovijeg vremena nije u toj stvari ništa
novoga preneseno, te da, stoga, provincijali fra Josip Markušić i fra Mile
Leko nisu ništa u pogledu zabrane uĉlanjivanja u Udruţenje "Dobri Pastir" ni
poduzimali. Bdjeli su nad radom Udruţenja i braće, nikome ne nareĊujući niti
zabranjujući da se upisuje u Udruţenje. Budući da se okolnosti nisu promije-
nile, i novoizabrani provincijali (tj. Ilovaĉa i Mihaljević), sa svojim
Definitorijima, ponašaju se na isti naĉin. Naglasili su zatim da i dalje postoje
uvjeti i okolnosti koje su navedene u dopisima provincijala 1950., i koje su
preporuĉivale i traţile osnivanje svećeniĉkog udruţenja; da ĉinjenice dokazu-
ju kako su svećenici koji su se uĉlanili u "Dobri Pastir" u stvarima vjere i
ćudoreĊa te crkvene discipline bili veoma vjerni crkvenim poglavarima, i da
im se u tom pogledu nije moglo ništa prigovoriti; daje Udruţenje svojim pos-
tojanjem i djelovanjem bilo od velike koristi svim svećenicima, bili oni
ĉlanovi Udruţenja ili ne bili, pa i crkvenim prelatima, a najviše samim vjer-
nicima. Naveli su posebno kako je Udruţenje imalo velikih zasluga za
odrţanje i funkcioniranje Serafskog malog sjemeništa, Teološkog studija i
Novicijata, za tiskanje i raspaĉavanje knjiga duhovnog i pouĉnog vjerskog

59
Rim, Arhiv Generalne kurije franjevaĉkog reda, SM 413.
60
ABS-Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1955-1962.
 sadrţaja; da se nije nikada miješalo u stvari odnosa izmeĊu Crkve i drţave.
Izrazili su svoje uvjerenje kako bi Katoliĉka crkva posebno u Bosni i
Hercegovini pretrpjela mnogo veće Štete da nije bilo Udruţenja "Dobri
Pastir". TakoĊer su istaknuli kako ĉlanstvo u Udruţenju ne donosi franjevci-
ma nikakvih osobnih povlastica, osobne koristi, i da ĉlanovi Udruţenja nisu
osloboĊeni od zajedniĉkih obveza, nego se radi o dobru vjernika, o oĉuvanju
njihove vjere koja je u tolikim opasnostima.
Provincijali su se, na kraju, zaloţili za oĉuvanje Udruţenja, ali su, izrazili
i svoje uvjerenje da će sva njihova braća spremno poslušati svaki nalog gene-
rala reda, pa i nalog o istupanju iz Udruţenja "Dobri Pastir", ako do njega
doĊe, te iskazali svoju podloţnost Vrhovnoj upravi reda i vjernost Svetoj
Majci Crkvi.61
Na to iz Rima nije bilo nove reakcije, niti je kasnije najviša vlast franje-
vaĉkog reda više pokretala pitanje "Dobrog pastira".

4) Prigovori i optužbe protiv svećeniĉkih staleških udruženja,

osobito protiv "Dobrog Pastira"

Neki prigovori su iznošeni i prije samog osnivanja Udruţenja "Dobri

Pastir". Na njih se osvrnuo dr. fra Karlo Karin na osnivaĉkoj skupštini Udru-
ţenja, i naprijed su već spomenuti. Mnogo više prigovora i optuţbi iznošeno
je i ĉule su se kasnije, kako u privatnim razgovorima tako i u javnim istupi-
ma i u sredstvima priopćavanja, i oni su se ĉesto ponavljali. Osim onoga Što
su iznosili duţnosnici i velikodostojnici Crkve, bilo je negativnih izjava i
optuţbi na raĉun Udruţenja i "udruţenjaša" i od strane dragih crkvenih osoba
i nekih "gorljivih katoliĉkih intelektualaca", a naroĉito u emigrantskom tisku
i od emigrantskih svećenika. Spominjem samo neke primjere.
Koncem 1952., kad se najozbiljnije radilo na osnivanju svećeniĉkog udru-
ţenja u Republici Hrvatskoj, dr. fra Ante Crnica, uvaţeni kanonist, ĉlan fra-
njevaĉke provincije Presvetog Otkupitelja (Split), sastavio je i razaslao mjes-
nim i redovniĉkim ordinarijima spis naslovljen: Svećenička slaleška udruže-
nja (Stručno mišljenje). Dr. Crnica je u tom spisu osporavao valjanost argu-
menata onih koji su smatrali i dokazivali da su zakonita svećeniĉka udruţenja
koja nemaju odobrenja od crkvenih vlasti, te branili staleška udruţenja sve-
ćenika koja su već postojala ili su istom nastajala u tadašnjoj Jugoslaviji.
U Jugoslaviji se protiv svećeniĉkih staleških udruţenja malo pisalo. Spo-
radiĉno se te teme doticao nadbiskup splitski, dr. Frane Franić. Više napisa o
svećeniĉkim udruţenjima u bivšoj Jugoslaviji pojavilo se u inozemstvu. Tako
Vinko Nikolić u svojoj knjizi: Pred vratima domovine, objavljuje razgovor s
Lucijanom Kordićem, hercegovaĉkim franjevcem u emigraciji, u kojem je bilo
rijeĉi i o udruţenju "Dobri Pastir". Fra Lucijan je u tom razgovoru, kao
razlog osnivanja "Dobrog Pastira", naveo vrlo teško stanje Katoliĉke crkve u

61
ABS-Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1955-1962.
62
Struĉno mišljenje dr. Crnice je objavljeno u brošuri: Pravni položaj svećeničkih staleških
udruženja prema kanonskom pravu, /Sarajevo/ 1953., str. 13-16.
 Bosni i Hercegovini.63 Na to je u Hrvatskoj Reviji reagirao neki "Bošnjanin"
/pseudonim, a izgleda da se iza njega krio L. Znidaršić64/ svojim napisom:
"Što je pozadina 'svećeniĉkih udruţenja' u Bosni-Hercegovini?" On je pobi-
jao Kordićevo obrazloţenje, da su teške prilike za vjeru i Crkvu u Jugoslaviji
razlog osnivanja "Dobrog Pastira", te je pozivao da se iznesu pravi razlozi.
Fra Lucijan Kordić je replicirao "Bošnjaninu", ustvrdivši daje njegovo
pitanje o razlozima osnivanja "Dobrog Pastira" posve suvišno i krivo postav-
ljeno, budući da Udruţenje ima svoja Pravila u kojima je naznaĉena njegova
svrha, a u glasilu Dobri Pastir redovito se objavljuju izvještaji i sva doku-
mentacija o radu Udruţenja. Odbacio je isto tako, kao neosnovanu, "Boš-
njaninova" insinuaciju da su bosanski franjevci bili od UDB-e "vrlo rafini-
rano ucijenjeni", kao i njegove tvrdnje da su osnivaĉi i ĉlanovi Udruţenja
obiĉni izdajnici vjere i domovine. Kordić je u svoj odgovor umetnuo i osvrt
jednog svog znanca iz domovine, koji opširnije pobija navode iz
"Bošnjaninovog" napisa.66 Na to je "Bošnjanin" ponovno odgovorio fra
Lucijanu Kordiću, zastupajući i dalje svoje ranije stajalište, da stvarna poza-
dini i motiv osnivanja "Dobrog Pastira" nije teško stanje u kojem se nalazila
Katoliĉka crkva, nego ucjena UDB-e i njezin plan "razbiti jedinstvo
Katoliĉke Crkve, slomiti otpor Crkve, a time sigurno i hrvatskom narodu
nanijeti neprocjenjivu štetu".67
Vidljivo je iz prethodnoga da su se protiv Udruţenja "Dobri Pastir" ili nje-
govih Ĉlanova iznosile mnoge i teške optuţbe. Pokušat ću ih sintetizirati,
navodeći stoje više moguće doslovne izriĉaje:
- Udruţenje je plod politiĉkih ucjena; ono je proreţimsko; povezuje se i
paktira s komunistima; suraĊuje s komunistiĉkim reţimom i sluţi komu-
nistiĉkom reţimu; bosanski franjevci su istinski kolaboracionisti s narodnim
vlastima ili s reţimom, i sl.

63
Vidi: V. NIKOLIĆ, Pred vratima domovine. Susret s hrvatskom emigracijom
1965. Dojmovi i razgovori. Knjiga druga, Pariz-München 1967., str. 91.
64
Vidi: R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić i ilegalno svećeniĉko 'udruţenje'", u :
Sluga dobri i vjerni, Mostar 1998., str. 198, bilj. 93.
65
Vidi: BOŠNJANIN, "Što je pozadina 'svećeniĉkih udruţenja' u Bosni -
Hercegovini?", u: Hrvatska Revija, XXI/I, oţujak 1971., str. 105-108.
66
Vidi: L. KORDIĆ, "Udruţenje katoliĉkih svećenika NR Bosne i Hercegovine bez
pozadine i maske", u: Hrvatsku Revija, XX1/1971, sv. 4, str. 533-538.
67
Vidi: BOŠNJNANIN, Šio je pozadina 'svećeniĉkih udruţenja' u Bosni -
Hercegovini?" (ponovno), u: Hrvatska Revija, XXIII/1, oţujak 1973., sir. 164-166.
68
R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 204-205;
Vidi: Desetgodišnjica Udruženja katoličkih svećenika "Dobri Pastir" 1950-1960.,
Sarajevo 1960., str. 51.; Dobri Pastir, XXI-XXII, sv. 1-4, str. 10; Dobri Pastir,
XXl-XXU,sv, 1-4, str. 10, BOŠNJANIN, "Što je pozadina 'svećeniĉkih udruţenja' u
Bosni i Hercegovini?" u: Hrvatska Revija, XXI/1971, br. 1, str. 107 i 108; F.
FRANIĆ, u: Kolo, 1970, br. 12, str. 1610.; Usp.: ILLYRICUS, "Kirchenkampf
und Priestervereine". Die katholische Kirche im kommunistischen Jugoslawien
1945-1961., u: Wort und Warheit, XVI. Jg., Jun-Jul 1961, str. 429-430.
 - Udruţenje i njegovi ĉlanovi izdaju hrvatstvo, domovinu, hrvatski narod
i hrvatsku misao, i nanose mu neprocjenjivu štetu.69
- Udruţenje je izdalo vjeru i Crkvu; prešlo u raskol; skrenulo s puta
pravovjerja i crkvene discipline; ima za svrhu razbijanje jedinstvo Katoliĉke
crkve i slamanje otpora Crkve; ide za tim da Katoliĉku crkvu u Jugoslaviji
odijeli od papinskog Rima i stvori nacionalnu Crkvu, itd.70
Većinu navedenih prigovora i optuţbi mostarski biskup dr. Ratko Perić je
saţeto izrazio rijeĉima: da je svećeniĉkom udruţenju "Dobri Pastir" u Bosni
i Hercegovini "porijeklo i cilj ideološka suradnja s drţavnim protucrkvenim
vlastima, podrţavanje politiĉkoga protunarodnoga sustava, kontakti drţavnih
predstavnika sa svećenicima mimo i protiv biskupa, u svakom sluĉaju svrha
mu je sve veće slabljenje domaće Crkve do njezina odcjepljenja od
Apostolske Stolice sv. Petra".71
Iako navedene tvrdnje nisu potkrijepljivane nikakvom ozbiljnom argu-
mentacijom i konkretnim dokazima, vodstvo Udruţenja je na njih odgovaralo
i protiv njih se u javnosti branilo. Trebalo je i otome ovdje nešto reći, ali zbog
ograniĉenosti prostora to sam morao izostaviti. Moţda će biti moguće to
uĉiniti nekom drugom prilikom.

Umjesto zakljuĉka

Oko Udruţenja "Dobri Pastir" bilo je dosta nejasnoća i razmimoilaţenja,

što se vidi i iz ovog prikaza. Ono sigurno nije osnovano niti je djelovalo s
"blagoslovom" ili s izriĉitim dopuštenjem crkvenih vlasti. Ali je umjesno
postaviti pitanje: Je li mjesna crkvena vlast pravovaljano zabranila ili ukinu-
la Udruţenje "Dobri Pastir", i sliĉna druga u bivšoj Jugoslaviji? Naime,
Izjava BKJ: "da nije slobodno (dopušteno) osnivati takva staleška svećeniĉka
udruţenja, niti se u njih uĉlanjivati" (famozni: Non licet), svakako pokazuje
da su biskupi bili protiv staleških svećeniĉkih udruţenja koja oni nisu
odobrili, i protiv uĉlanjivanja u takva udruţenja, ali se ne moţe izvesti
zakljuĉak da su oni takva udruţenja izriĉito zabranili, osudili i naredili da se

69
Vidi: Dobri Pastir, 1/1950., br. 3-4, str. 52; Desetgodišnjica Udruženja..., str. 51;
BOŠNJANIN, "Što je pozadina 'svećeniĉkih udruţenja' u Bosni i Hercegovini?", u:
Hrvatska Revija, XXIII/1973., br. 1, str. 165. Usp.: ILLYRICUS, "Kirchenkampf und
Priestervereine", Die katholische Kirche im kommunistischen Jugoslawien 1945-1961., u:
Wort und Warheit, XVI. Jg., Jun-Jul 1961, str. 426.
70
Vidi: Dobri Pastir, 1950/I, br. 3-4, str. 52; Desetgodišnjica Udruženja ..., str. 51; Dobri
Pastir, XXI-XXII, sv. 1-4, str. 10; BOŠNJANIN, "Što je pozadina 'svećeniĉkih udruţenja'
u Bosni i Hercegovini?" u: Hrvatska Revija, XXI/1971, br. 1, str. 108; ISTI, "Što je pozadi-
na 'svećeniĉkih udruţenja' u Bosni i Hercegovini?", u: Hrvatska Revija, XXIII/1973., br. 1,
str. 165; F. ŠEPER, Acta et documenta concilio oecumenico vaticano II apparando, Series II
(Praeparatoria), vol. II: Acta Pontificae commissionis centralis praeparatoriae concii oec-
umenici vaticani II, pars I, p. 610-612; F. FRANIĆ, "Mojih pet ostavki na biskupskoj sluţbi,
danih ĉetvorici Rimskih papa" u: Crkva u svijetu, god. XXXV/2000., br. 3, str. 317.
71
R. PERIĆ, "Biskupski delegat Majić ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 130.
 raspuste. Osim toga, ta Izjava nije promulgirana u pojedinim bosansko-herce-
govaĉkim biskupijama, pa ona u njima nije mogla ni imati obvezujuće snage.
Ne mogu se, sigurno, ovdje zaobići jasne direktive koje su stizale iz Rima.
Ali na njih se uzvraćalo odgovorima i argumentima, preko kojih ni Sveta
Stolica ni Vrhovna uprava franjevaĉkog reda nisu mogli olako preći. Istina,
Sveta Stolica i Vrhovna uprava franjevaĉkog reda nisu nakon takvih odgovora
opozvali svojih naredaba i direktiva, ali nisu pod svaku cijenu ni dalje insi-
stirali da svi franjevci moraju napustiti Udruţenje "Dobri Pastir".
Kontroverze koje su postojale u svezi s Udruţenjem "Dobri Pastir", i na
koje sam pokušao ukazati u ovom prilogu, svode se na sljedeće:
- U kakvim okolnostima ili zbog kojih motiva je osnovano?
- Je li osnovano i djelovalo zakonito ili nezakonito?
- Je li bilo crkveno, ili necrkveno, pravovjerno ili krivovjerno?
- Da li je igralo pozitivnu ili negativnu ulogu, bilo korisno ili štetno?
U svezi s tim pitanjima, iz suprotstavljenih tabora davani su opreĉni
odgovori. Sada, kad spomenuto Udruţenje faktiĉno više ne postoji, kad više
ne postoji ni drţava zbog ĉijeg društvenog poretka je ono osnovano, kad su
nastupile i drugaĉije, povoljnije okolnosti za Crkvu i djelovanje svećenika, a
postoji već i odreĊena povijesna distanca, moglo bi se, a moţda bi, zbog povi-
jesne istine, bilo i potrebno ozbiljnije se pozabaviti nedavnom našom
cjelokupnom crkvenom prošlošću, a u tom kontekstu i problemom staleških
svećeniĉkih udruţenja u bivšoj Jugoslaviji.

--------------------------------------------
Objavljeno u: Bosna Franciscana, X/2002, br. 17, str. 244-267.