Professional Documents
Culture Documents
KONVENCIONALNE RADIOLOŠKE
METODE
Primjer :
• Da bi se proizvele rendgenske zrake za
snimku ruke, napon u rendgenskoj
cijevi treba da iznosi najmanje 50.000
volti (50 kV).
• Brzina elektrona kod ovog napona
dostiže polovinu brzine svjetlosti
Građa atoma
• Za vrijeme pregleda
bolesnici se nalaze u
stojećem stavu, a teški
bolesnici u sjedećem.
• Ponekad se iz nužde
dijaskopija izvodi u
poluležećem ili ležećem
stavu bolesnika.
Radioskopija pluća
• Prvo se pluća posmatraju u P-A položaju, pa se
pacijent okreće u kose i profilne položaje.
• Pregled počinje od desnog plućnog vrha, pa
postepeno nastavljamo posmatranje desnog
plućnog krila na niže do desne hemidijafragme sa
posebnim osvrtom na desni frenikokostalnugao
koji se posmatra pri dubokom inspirijumu i
ekspirijumu bolesnika.PROUČAVA UOČAVA
OTKRIVA ISPITUJE ODREĐUJE ZAPAŽA ZAGLEDA
1900 godine je otkrio MORIC ortoskopija
Radioskopija pluća (nastavak)
• Pažnja se mora obratiti na frenikokardijalni
ugao.
• Oba ugla posmatramo u P-A poziciji i kosom
položaju.
• Dijaskopski pregled nastavljamoposmatranjem
lijevog plućnog krila, ali obrnutim redosljedom
(od dijafragme prema lijevom vrhu pluća).
Radioskopija pluća
• Plućna krila na rendgenskom fluorescentnom iii TV-
ekranu vide se kao svijetla polja odvojena sjenom
medijastinuma. Posebno se obraća pažnja na
komparaciju prozračnosti lijevog i desnog plućnog krila,
pa se isto tako posebno posmatraju hilusni predjeli
lijevog i desnog plućnog krila.
Nedostaci radioskopije pluća
• Prilikom radioskopije bolesnik prima znatno veće
doze zračenja nego kod radiografije, a male
patološke promjene i pored često optimalne
adaptacije nije moguće dijaskopijom otkriti.
• Da bi se mogao lokalizirati odreden patološki proces
u plućima, treba rendgenološki razlikovati pojedina
plućna područja.
Pluća
• Oba plućna krila dijele se na gornje, srednje
i donje plućno polje ili trećinu.
• Gornje plućno polje
predstavlja vrh pluća sve
do prednjeg kraja II rebra.
• Sam plućni vrh je onaj dio
plućnog krila koji se
prostire od projekcije
klavikule, pa naviše.
Pluća
• Mnogi se pregledi
danas rutinski
obavIjaju putem
sinematografije
kao npr. urografije,
mijelografije, a
selektivne
koronarnografije
se ne mogu ni
zamisliti bez
sinematografije.
Tehnika kompjuterizirane
tomografije
• 1969. godine otpočela su istraživanje u
laboratorijama firme EMI u Engleskoj kako bi
se koncept kompjutera mogao iskoristiti za
dobijanje ogromnog broja informacija o
mekim tkivima koja su inače do sada često bila
nepristupačna radiološkoj evidenciji, jer
dotadašnje metode pretraga nisu imale
dovoljno osjetljivih materijala da evidentiraju
sitne razlike u absorpciji rendgenskih zraka.
Tehnika kompjuterizirane
tomografije
• Prvi aparat za
kompjuteriziranu
tomografiju instaliran je
na Majo klinici krajem
1973. godine.
• Do kraja 1974. godine
bilo je montirano oko 20
aparata u svijetu.
• U aprilu 1975. godine
prvi ovakav aparat je
montiran na klinici Rebro
u Zagrebu.
Tehnika kompjuterizirane
tomografije
• Prvi rendgenski aparati za kompjuteriziranu
aksijalnu tomografiju su konstruisani i
programirani da registruju promjene samo na
moždanom tkivu.
• Prema tome njima se radila kompjuterizirana
aksijalna tomografija mozga.
• Sada su u upotrebi aparati za čitavo tijelo, body
sceneri.
Tehnika kompjuterizirane
tomografije
• Princip rada ovih aparata
se zasniva u registrovanju
sitnih razlika u absorpciji
rendgenskih zraka.
• Klasične metode pregleda
nisu bile u stanju da
evidentiraju bezbroj sitnih
razlika stepena absorpcije.
To je uspjelo
konstrukcijom ove
tehnike.
• Absorbcione karakteristike
tkiva su karakterizirane
brojem atomskih
elemenata ispitivanog
tkiva.
Tehnika kompjuterizirane tomografije
• Absorpcioni koeficijenti neke supstance određen je
procentnom vrijednošću većom ili manjom od vode.
• Zato je apsorpcioni koeficijent vode određen sa nula.
• Masno tkivo ima manji koeficijent - 10%.
• Najveći dio normalnog tkiva mozga ima od 4 do 5,50%,
a prosječno 5%.
• Kost ima srednju vrijednost oko 100 %, dok
kalcifikacije variraju između najgušćeg mekog tkiva i
nešto manjom od kosti u zavisnosti od gustoće i
veličine.
• Gas mjeri minus 100%.
Tehnika kompjuterizirane
tomografije
• Tako nastaje
bogatstvo optičke
gustine filma, pa
odatle i prisustvo
jače providnih i
manje providnih
područja.
Rendgenska slika
• Fluorescentna folija je
građena od kartonske ili
plastične podloge koja
je sa jedne strane
premazana slojem
fluorescentne materije.
Fluorescentne folije
• Fizičar Edison je prvi pronašao fluorescentnu
foliju, a Mihajlo Pupin je 1896. godine pomoću
folije koju je dobio od Edisona napravio prvi
snimak šake pacijenta u kojoj je bilo preko 100
komada sačme.
Fluorescentne folije
• U radiologiji se upotrebljavaju dvije folije (prednja i stražnja).
• Između njih se umetne dvoslojni rendgenski film.
• Prednja se nalazi slijepljena na unutrašnjoj strani prednjeg dijela
kasete, a stražnja na unutrašnjoj stražnjoj stranii kasete.
• Prednja folija ima tanji sloj fluoroscentne materije od stražnje. Ovo
se čini radi toga da bi obje strane filma primile istu količinu
svjetlosti, odnosno da bi stražnja folija i pored djelimične absorpcije
rendgenskih zraka, tj. njihovog slabljenja pri prolazu kroz prednju
foliju i rendgen film, dala isti intenzitet svjetlosti kao i prednja.
• Prema tome, crnjenje rendgenskog filma je posljedica djelovanja
svjetlosnih zraka na koje su ovi filmovi osjetljivi.
Kasete
• Rendgenski filmovi se pri snimanju umeću u
kasete koje mogu biti od kartona iii metala.
• Kartonske kasete se upotrebljavaju za smještaj
filmova koji su osjetljivi na rendgenske zrake,
dok se metalne kasete upotrebljavaju za
filmove koji su osjetljivi na svjetlosne zrake.
Kasete
• U metalnim kasetama se nalaze i folije između
kojih se umeće rendgenski film. Folije u kaseti
moraju biti čvrsto priljubljene uz film, jer
između filma i folije ne smije postojati slobodan
prostor. Ako se to desi iz bilo kog razloga
(oslabljena opruga), onda snimak izgubi na
oštrini.
Kasete
• Metalne kasete su, ustvari, pljosnate kutije
čije veličine odgovaraju dimenzijama folija i
filmova.
Kasete
• Bolesniku treba
objasniti kakav
pregled treba
izvršiti, a pri tome
mu objasniti svrhu
pregleda i kako se
taj pregled izvodi.
Pripreme bolesnika za dijagnostičke kontrastne
radiološke metode
• U pripremi bolesnika za
pregled želuca i
duodenuma pacijent ne
smije uzimati nikakvu
hranu, ni tekućinu
barem 6 sati prije
pregleda.
Priprema za peroralnu holegrafiju
• Bolesnik prije pretrage treba da uzima svakodnevnu
ishranu.
• Međutim, kod pacijenata koji su duže vremena bili
podvrgnuti nemasnoj dijeti iz terapijskih razloga, treba
preporučiti da na dan prije pregleda uzmu za ručak
mastan obrok.
• Uveče prije uzimanja tbl. kontrastnog sredstva
preporučuje se lagana večera.
• Ujutro prije pretrage pacijent treba da je natašte, a na
dan snimanja da ponese sa sobom dva jaja sa malo
šećera ili eventualno dvije kašike butera.
Priprema za peroralnu holegrafiju
2. aortografije:
a) aortografija torakalne aorte
b) abdominalna aortografija
Podjela angiografija
3. arteriografije:
a) selektivne arteriografije
b) subselektivne arteriografije
4. kavografije:
a) kavografija vene cave superior
b) kavografija vene cave inferor
Podjela angiografija
5. flebografije:
a) selektivne flebografije
b) subselektivne flebografije
6. limfografije
Metode kontrastnih pretraga torakalnih
organa
Srce:
• U izvođenju te metode
vrh katetera se plasira u
desni ventrikul pred ušće
arterije pulmonalis kroz
kojeg se injicira
kontrastno sredstvo i
tako prikaže arterija
pulmonalis i njene grane.
Pneumoperikard
• Nekad se u dijagnostičke svrhe izvodi kontrastna
metoda dijagnostički pneumoperikard.
• Ova metoda spada u pneumografije.
• Kod nje ubrizgavamo zrak kao negativno
kontrastno sredstvo u perikardijalnu šupljinu u
svrhu prikaza perikardijalnog prostora.
Koronarografija
• Za prikaz arterija srca - koronarnih arterija
služimo se metodom koronarografije koja
spada u grupu selektivnih angiografija.
Koronarografija
• Metoda se, također izvodi Selingerovim načinom.
• Vrh katetera se selektivno uvodi kroz aortu u
jednu od koronarnih arterija (najprije u jednu, pa
zatim u drugu).
• Danas se koronarografije izvode na specijalnoj
seriografskoj opremi snabdjevenoj kinokamerom-
sinekoronografija.
Pluća:
Rak želuca
Pregled želuca
• Metoda se zasniva na
prethodnom davanju
pojedinih farmaka koji su
regulatori motorike i
tonusa duodenuma, a sa
ciljem isključenja
peristaltičke aktivnosti
duodenalnog zavoja.
Hipotona duodenografija
• Iza uvedene hipotonizacije duodenuma uvodi
se barijeva suspenzija kroz prethodno uveden
duodenalni kateter direktno u duodenum.
• Na ovakav način omogućeno je dobro
prijanjanje kontrastnog sredstva tako da je
prikaz patoloških promjena mnogo bolje
uočljiv.
Pankreatografija
• Pankreatografija je kontrastna
metoda prikaza kanalskog
sistema pankreasa.
• Pod kontrolom oka, fibroskopom
- duodenoskopom pasira se
papila Vateri i uđe u pankreatični
kanal u koji se ubrizga tekuće
kontrastno sredstva.
• Zatim se prave rtg. snimci.
Pasaža tankog crijeva
• Pasaža tankog crijeva se nastavlja na rutinsku
klasičnu pretragu gastroduodenuma i u serijama
postupno svakih pola sata prave snimke (njih
obično 6-10 ciljano) sve do dolaska kontrasta do
ileocekalne valvule.
• Tako dobijemo gastrointestinalnu seriju.
• Ako želimo ubrzanu pasažu tankog crijeva
ordiniramo pocijentu neki medikament (npr.
Reglan, koji je modelator pasaže kontrasta, a koji
omogućuje skraćenje trajanja pretrage.
asaža debelog crijeva
• Pasaža debelog crijeva
(kolona) nastavlja se
na pasažu tankog
crijeva.
• Kontrast se prati kroz
kolon-dijaskopski.
Pasaža debelog crijeva
• Panaortografija
• Splenoportografija
• Holegrafije
• Tomokontrastografija
Panaortografija
• Panaortografija je metoda
prikaza abdominalne
aorte i njenih grana
istovremeno, (arterije
celiake, mezenterike
superior i inferior, arterija
koje vaskulariziraju veći
dio probavnih organa).
Panaortografija
• Splenoportografija
je kontrastna
metoda kod koje
ubrizgavamo
kontrastno sredstvo
direktno kroz iglu
kojom vršimo
transkutano
punkciju u tkivo
slezene.
Splenoportografija
• Ovom pretragom prikazujemo slezenu, sistem
vene porte i jetru (za ispitivanje portalne
hipertenzije).
• Daje se lokalni anestetik.
Holegrafije
• Holegrafije su metode
snimanja žučne kese i žučnih
puteva pomoću pozitivnih
kontrastnih sredstava.
• Pozitivna kontrastna sredstva
imaju zajedničku osobinu da se
eliminišu preko bilijarnog
kanalnog sistema, pa se zato i
zovu hepatotropna kontrastna
sredstva.
Holegrafije
• Razlikujemo sljedeće holegrafije prema načinu
izvodenja:
- Perooralna holegrafija (sinonim peroralna
holecistografija)
- Intravenska holegrafija
a) konvencionalna metoda i. v. holegrafije
(sinonimi: i. v. biligrafija, i. v. holangiografija,
i. v. holecistoholangiografija)
b) infuziona holegrafija
- transkutana ili transhepatalna holegrafija
- intraoperativna holegrafija (primarna)
- postoperativna holegrafija (sekundarna)
Peroralna holegrafija
• Kod peroralne holegrafije kontrastno sredstvo
pacijent uzima peroralnim putem.
• Kontrastno sredstvo se apsorbuje u tankom
crijevu i krvnom cirkulacijom dospije u jetru
gdje se preko hepatocita filtrira u žuč.
• Na taj način ispuni žučne puteve i žučni
mjehur, ali najčešće samo žučni mjehur.
Intravenska holegrafija
• Postoperativna holegrafija
(sekundarna) izvodi se
kasnije u toku
postoperativnog toka dok
je “T” dren još u
holedukusu.
• Na isti način se daje
kontrast kao i kod
intraoperativne metode u
svrhu inspekcije žučnog
kanala.
Tomokontrastografija
• Poslije ubrizgavanja
kontrasta kontrastno
sredstvo se širi po
krvnim sudovima
ekstremiteta.
Periferna arteriografija donjih ekstremiteta
Radiološke tehnologije
u radiodijagnostici
• Podijeljene su na:
- kosti kraniuma
- kosti lica sa mandibulom
Lobanja
• Kranium je
sastavljen od 8
kostiju i to dvije
parne: parijetalne i
temporalne kosti i
četiri neparne:
frontalna,
okcipitalna,
sfenoidalna i
etmoidalna kost.
Lobanja
• Radiografija :
• Ova projekcija
omogućava temeljit
pregled frontalnih,
etmoidalnih i
maksilarnih sinusa
na jednom snimku.
Paranazalne šupljine (sinusi)
• CT je metoda izbora za
prikaz svih patoloških
promjena unutar sinusa
i na okolnim koštanim
strukturama.
Sinusi - CT
• Radiografija:
• Na standardnoj profilnoj
snimci nosa (bez rešetke)
mogu se dijagnosticirati
traumatske i destruktivne
promjene nosnih kostiju.
Nos i nosne šupljine
• Kompjuterizirana tomografija (CT)
• Ukoliko postoji klinička indikacija za analizu
sadržaja nosnih šupljina, kao i samog zida
najviše podataka ćemo dobiti na transverzalnim
slojevima kompjuterizirane tomograflje.
Nos i nosne šupljine
• Kompjuterizirana
tomografija (CT):
• CT je doprinio mnogo u
vizualizaciji sadržaja
srednjeg i unutrašanjeg
uha.
Srednje i unutrašnje uho - CT
• Neurinom akustikusa se
najbolje može prikazati na
slojevima MRI.
Algoritam
• Magnetna rezonanca:
• Na slojevima MRI se
dobije znatno više
podataka o patološkom
stanju jezika.
Algoritam
• Radiografija:
• Na nativnom rendgenskom
snimku područja
pljuvačnih žlijezda mogu se
vidjeti kalcifikati odnosno
sijaloliti unutar pljuvačnih
žlijezda.
Pljuvačne žlijezde
• Sijalografija :
• Ovo je kontrastna metoda prikaza pljuvačnih
žlijezda.
• Radi se na taj način da se tupom iglom bez
vrha uđe u otvor pljuvačnih žlijezda, te ručno
aplicira manja količina kontrastnog sredstva i
u toku radioskopije prave ciljani snimci u
optimalnim projekcijama.
Pljuvačne žlijezde - Sijalografija
• Na ovim snimcima se
mogu analizirati
odvodni kanali
pljuvačnih žlijezda,
njihova ramifikacija,
različita suženja,
njihovo potiskivanje
tumoroznim procesima,
te zapreke uzrokovane
sijalolitima.
Pljuvačne žlijezde - Sijalografija
Pljuvačne žlijezde
• Ultrazvuk (UZ) :
• Ultrazvučnim pregledom se može odrediti
oblik, veličina i parenhimna struktura
pljuvačnih žlijezda, mogu se dijagnosticirati
tumorske promjene, te urastanje tumora u
okolne strukture, kao i uvećane regionalne
limfne žlijezde.
• Ultrazvuk submandibularne žlijezde
Pljuvačne žlijezde
• Kompjuterizirana tomografija (CT) :
• Na transverzalnim CT slojevima može se u
cijelosti prikazati oblik, veličina i gustina
parenhima pljuvačnih žlijezda, njihovo
tumorsko uvećanje, odnos prema okolnim
strukturama, odnosno njihovo urastanje u
okolna tkiva, kalciflkate unutar žlijezda,
cistične promjene unutar žlijezda, te uvećane
regionalne limfne žlijezde.
Pljuvačne žlijezde - CT
• Na postkontrastnoj seriji
može se vidjeti i
vaskularizacija tumorskih
procesa u samim
žlijezdama, te odnos sa
okolnim krvnim žilama.
Pljuvačne žlijezde
• Magnetna rezonanca (MRI) :
• Na multiplanarnim MRI slojevima može se
dobiti potpuni uvid u anatomiju i patološke
promjene unutar pljuvačnih žlijezda, njihov
oblik, veličinu, gustinu te odnos sa okolnim
strukturama, što je vrlo važno za planiranje
terapijskog tretmana.
MRI parotidnih žlijezda
Algoritam
• Nativna rendgenska snimka je prva i
nezamjenjiva u ovoj obradi, zatim se obično
rade najmanje agresivne i najjeftinije
dijagnostičke metode gdje sigurno na prvom
mjestu dolazi ultrazvuk, a nakon pregleda
ultrazvukom se zaključuje koja će biti slijedeća
dijagnostička metoda pregleda pljuvačnih
žlijezda (sijalografija, CT, MRI).
Interventne procedure
• Na CT slojevima može se
analizirati oblik, veličina
tireoidnih i
paratireoidnih žlijezda,
gustina parenhima,
odnos sa okolnim
strukturama.
CT tiroidne žlijezde
Tireoidna i paratiroidne žlijezde- CT
• Ultrazvuk (UZ) :
• Ultrazvukom (UZ) se
mogu analizirati sve
muskularne strukture
na vratu te evidentirati
skoro sve patološke
promjene
Muskulatura vrata
• Međutim, na transverzalnim CT slojevima , a
pogotovo na slojevima MRI dobija se daleko
više podataka o muskulaturi vrata.
Muskulatura vrata - CT
Algoritam
• Ovom metodom se
mogu prikazati
vertebralne i karotidne
arterije vrata, te
analizirati njihov
anatomski položaj,
oblik, konture,
eventualna suženja ili
potpune opstrukcije.
Vratna kičma
• Radiografija :
• Konvencionalni rendgenski
snimak vratne kičme, naročito
profilni daje dosta podataka.
• Međutim, samo klasičnim
nativnim snimkom nije uvijek
moguće doći do tačne
dijagnoze.
Vratna kičma
• Kose snimke :
• Prave se sa zakošenim tijelom pod uglom od 30°.
• Ovom metodom se dobro vide mali zglobovi i
trnasti nastavci, kao i promjene na njima.
• Klasična tomografija :
• KIasična tomografija vratne kičme, naročito C1-
C2 kralježaka je još uvijek aktuelna dijagnostička
metoda, posebno kod fraktura.
Vratna kičma
• Kompjuterizirana
tomografija (CT) :
• Na transverzalnim CT
slojevima može se
analizirati koštana struktura
kralježaka, njihov oblik,
veličina, te prodor
intervertebralnog diska u
vertebralni kanal, i
eventualna kompresija
medule spinalis.
Vratna kičma - CT
Vratna kičma
• Magnetna rezonanca
(MRI) :
• Magnetna rezonanca (MRI)
zahvaljujući mogućnosti
skeniranja u tri i više
projekcija daje daleko
najviše informacija o
intervertebralnom disku
dok nije metoda izbora za
analizu koštanih struktura
vratne kičme.
Diskus hernija - MRI
Algoritam
• CT neurokranijuma
• Epiduralni hematom
• CT neurokranijuma
• Fraktura
parijetalne kosti
desno i
intracerebralna
hemoragija
• Epiduralni hematom desno
• CT neurokranijuma
• LIjevo frontalno
nehomogena ovalna
promjena nejasno
ograničena od okoline,
postkontrasni skenovi
• Metastaza
Magnetna rezonanca (MRI)
• Magnetna rezonanca bazirana je na fizičkom
efektu rezonancije nukleusa ma vodonika.
• Nukleusi atoma vodonika imaju magnetske
osobine i reagiraju na magnetsko polje tako
da se u ovom polju njihovi magnetni momenti
usmjeravaju ma tom magnetnom polju.
Magnetna
rezonanca (MRI)
• Ukoliko ove jezgre izložimo
snopu usmjerenih radiotalasa
magnetni momenat nukleona
zaokreće se u odnosu na smjer
prvobitnog polja.
• Kada se isključi izvor
radiotalasa, oni se vraćaju u
prvobitni položaj. a emitiraju
signale u obliku
elektromagnetnih talasa.
Magnetna rezonanca (MRI)
• Vraćanje u prvobitan položaj nukleona
nije trenutačno, već je zato potrebno
odredeno vrijeme.
• To vrijeme se zove "vrijeme
relaksacije" spina.
• Emitirani visokofrekventni
elektromagnetni talasi predstavljaju
signale u vidu analognih informacija.
• Ovaj analogni signal se u A/D
konvertoru pretvara u digitalnu
informaciju koja se matematički
kompjuterskim putem obraduje, te se
preko D/A konvertora ponovo
pretvara u analognu informaciju i
prezentira kao video TV slika.
Magnetna rezonanca (MRI)
• Magnetna rezonanca
predstavlja neinvazivnu
novu tehniku prikazivanja
tjelesnih struktura bez
jonizirajućih zračenja i
štetnih efekata na ljudski
organizam.
Magnetna rezonanca (MRI)
• Vrijednosti magnetne
rezonance su u
mogućnosti
multiplanarnosti, odnosno
skeniranja u tri i više
projekcija (sagitalna,
koronalna, aksijalna ill
transverzalna, te kose).
Magnetna rezonanca (MRI)
• Pregled se radi najmanje sa dvije "sekvence" i to T-1 i
T-2 sekvence.
• Grubo govoreći u T-1 sekvenci se prikažu anatomske
strukture, dok u T-2 sekvenci se bolje diferenciraju
patološke promjene.
• Ukoliko je indicirano kontrastno sredstvo (kontrastna
sredstva za MRI se zovu paramagnetna kontrastna
sredstva) daje se u T-1 vremenu relaksacije.
• Međutim, kod MRI treba strogo voditi računa o
kontraindikacijama.
Magnetna rezonanca (MRI)
• Kontraindikacije za MRI su:
- postojanje feromagnetnih
metala u tijelu pacijenta
- zubne proteze sa
materijalom nepoznatog
sastava
- spirale kod žena za koje se ne
zna od kojeg su materijala
- pace-makeri
- klaustrofobične osobe
- komatozna stanja pacijenta
Magnetna rezonanca (MRI)
• Prednosti MRI su u multiplanarnosti, odnosno mogućnosti
dobijanja snimke u tri i više ravni, zatim mogućnost znatno
boljeg diferenciranja sive i bijele supstance mozga, što
omogućava bolje diferenciranje upalnih, pa čak i
funkcionalnih promjena mozga.
• Rekonstrukcijom slike mogu se posebno prikazati sve krvne
žile mozga, a ova sekvenca se zove magnetna angiografija i
piše se kraticom MRA.
• Pomoću MRA mogu se prikazati sve krvnožilne
malformacije mozga, aneurizme krvnih žila i njihova tačna
lokalizacija.
Magnetna rezonanca (MRI)
• Indikacije za MRI predstavljaju:
- spontana subarahnoidalna
hemoragija
- vaskularne malformacije (infarkti i
ishemije)
- tumori hipofize i stražnje lobanjske
jame
• MRI kranijuma
• Koronarni, sagitalni i
aksijalni presjeci
• MRI kranijuma
• Aksijalni presjeci
• Uredan nalaz
• MRI hipofize • MRI arterija mozga
• Sagitalni presjeci • Rekonstrukcija načinjena
poslije aplikacije
paramagnetnog sredstva
Digitalna subtrakciona angiografija
(DSA)
• Intravenozna angiografija sa digitalnom tehnikom se počela
primjenjivati krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka.
• Ovaj sistem je zatim modificiran subtrakcionom tehnikom.
• Ovdje se radi o subtrakciji na nivou digitalnih informacija.
• I kod ove tehnike analogni signali koji su ovdje video-TV signali,
konvertira se u digitalne informacije.
• Kod ove tehnike, pored matematičkog proračuna i obrade
podataka vrši se i subtrakcija digitalnih informacija.
• U digitalno-analognim (D/A) :)pretvaračima ponovo nastaju
analogne informacije koje predstavljaju subtrahiranu sliku koja
se može posmatrati u real-time na TV monitoru.
Digitalna subtrakciona angiografija
(DSA)
• Način izvođenja je slijedeći:
• Prvo se pod kontrolom dijaskopije tačno odredi polje snimanja
(centriranje).
• Nakon toga se napravi nativni snimak tzv. maska.
• Potom se kontrastno sredstvo kroz iglu sa plastičnim omotačem
("braunila") aplicira obično u venu kubitalis.
• U izuzetnim slučajevima, kad je ova tortuozna ili tanka, kontrastno
sredstvo se aplicira u venu femoralis.
• Za injiciranje kontrastnog sredtva koristi se automatska šprica.
• Protok kontrastnog sredstva iznosi 12-15-25 cm/sek u ukupnoj količini do
40 ccm za intrakranijalne studije.
• Iza aplikacije kontrastnog sredstva, pet sekundi nakon prestanka
injiciranja kontrastnog sredstva pravi se serija ekspozicija, standardno 9-
15 koje su subtrahirane sa prethodno uzetom maskom.
Digitalna subtrakciona angiografija
(DSA)
• Po prestanku snimanja čitava serija se
automatski stokira (pohrani) na disk iz
koga se onda može vršiti postevaluacija i
najkvalitetnije slike se mogu preko
multiformat kamere prenijeti na film.
• Intravenozna DSA se sve manje koristi a
sve više se koristi intraarterijalna DSA po
Seldingeru.
• Ovom digitalnom tehnikom se dobiju
kontrastnim sredstvom ispunjene arterije
mozga, bez superpozicije koštanih
struktura, što jako olakšava interpretaciju.
• Ovom tehnikom se mogu prikazati sve
kongenitalne malformacije krvnih žila
mozga, intrakranijalne aneurizme,
patološka vaskularizacija tumora, kao i
eventune okluzije velikih moždanih
arterija.
• Cerebralna • Cerebralna • Cerebralna
angiografija angiografija angiografija
• AP projekcija • LL projekcija • AP prijekcija
• A.carotis int. • A.vertebralis • A.vertebralis
Interventna radiologija
• Interventna radiologija predstavlja povezivanje
dijagnostičke metode sa terapijskom procedurom.
• Ona omogućava liječenje nekog oboljenja bez
hirurškog zahvata, ili omogućava hirurški zahvat u
povoljnijim uvjetima.
• Interventna radiologija se ne koristi uvijek u
terapijske svrhe.
• Jedan dio postupaka interventne radiologije se koristi
da se dode do tačnije citološke ill patohistološke
dijagnoze.
Interventna radiologija
• Kičmena moždina je
produžetak moždanog
stabla preko produžene
moždine (medulla
oblongata), smještena
je u vertebralnom
kanalu i sa svim
moždanim ovojnicama
kao i kod mozga.
Kičmena moždina
• U subarahnoidalnom
prostoru cirkulira likvor.
• Duga je oko 45 cm kod
muškaraca i oko 43 cm
kod žena, a proteže se od
prvog vratnog kralješka
do visine donjeg ruba L-1
(prvog
lumbalnog)kralješka i iz
nje izlaze periferni nervi.
Kičmena moždina
• Sadržaj vertebralnog kanala se analizira
uvođenjem pozitivnog ili negativnog (zrak)
kontrastnog sredstva u subarahnoidalni ili
epiduralni prostor.
• Dandy je prvi već 1917. godine koristio zrak
kao negativno kontrastno sredstvo, a Sicard i
Forestier su 1926. godine uveli u upotrebu
uljana jodna kontrastna sredstva (Lipiodol,
Pantopaque i drugi).
Subokcipitalna
(cervikalna) Uredan nalaz
mijelografija
• Kontrastno sredstvo
se ubrizga
subokcipitalno u
subarahnoidalni
prostor (cisternu
magnu) i laganim
okretanjem pacijenta
prave se snimci u AP,
profilnoj i kosim
projekcijama.
Subokcipitalna (cervikalna)
mijelografija
• Ova agresivna dijagnostička
metoda izvodi se u strogo
indiciranim slučajevima.
Subokcipitalna (cervikalna)
mijelografija
• Ovom metodom se može prikazati kompresija
rupturiranog intervertebralnog diska (vratne
kralježnice) i potpuni prekid cirkulacije likvora
usljed eskpanzivnog procesa u vertebralnom
kanalu.
Protruzija intervertebralnog
diska L3-L4
Lumbalna mijelografija
• Mijelografijom se ne može prikazati kičmena
moždina, nego subarahnoidalni prostor u
kojem se ona nalazi.
Kičmena moždina
• Kompjuterizirana tomografija (CT) :
• Na transverzalnim CT slojevima mogu se
prikazati sve strukture u vertebralnom kanalu
ukijučujući i medulu spinalis.
• Međutim, svi dijelovi, zbog anatomsko-
fiziološkog položaja, nisu pogodni za CT
(torakalni), odnosno ne mogu se dobiti
pouzdani rezultati.
Ct intervertebralnog diska L4-L5
Kičmena moždina
• Magnetna rezonanca (MRI)
• Mogućnost skeniranja u tri i više ravni
(projekcije) daje, naročito na sagitalnim
presjecima najbolju sliku vertebralnog kanala i
kičmene moždine.
• Ovo je do sada najbolja i najpouzdanija
metoda direktnog prikaza kičmene moždine.
•
MRI vratne kičme
Spinalne arteriografije
• Seldingerovom metodom, posebnim
kateterom ulazi se u spinalne arterije i
ubrizgava kontrastno sredstvo.
• Ovom metodom se mogu prikazati arterio-
venozne anomalije u vertebralnom kanalu.
• Ova tehnički vrlo agresivna i delikatna metoda
radi se u strogo indiciranim slučajevima.
Algoritam
• Za dijagnostiku kičmene moždine
najpouzdanija radiološka metoda i sa najviše
podataka je MRI, na čijim se slojevima mogu
prikazati i analizirati svi dijelovi kičmene
moždine.
• Nažalost, zbog vrlo skupe opreme, ova
radiološka metoda nije dostupna svim
pacijentima, te u takvim situacijama je
indiciran prvo CT.
RADIOLOŠKE METODE PREGLEDA
TORAKALNIH ORGANA
Torakalni organi
• Unutar toraksa se nalaze:
pluća i disajni putevi
(traheja i bronhi), koji
čine najveći i najvažniji
dio respiratornog
sistema, te srce i velike
krvne žile koje čine
najvažniji sadržaj
kardiovaskularnog
sistema.
Torakalni organi
• Tomografija se izvodi na
klasičnim rendgenskim
aparatima koji imaju
specijalni dodatak za
tomografiju, pri čemu se
cijev i film uvijek kreću u
suprotnom pravcu, a
pacijent miruje.
Klasična tomografija
• Ovom metodom se mogu
prikazati patološki procesi na
glavnim disajnim putevima
(larinks, traheja i glavni
bronhi) te u plućnom
parenhimu, odnosno
patološki procesi ili patološke
sjene koje su nejasne na
sumacionom snimku pluća
tomografijom se mogu
jasnije i bolje prikazati
Klasična tomografija
• KIasična tomografija
pluća se radi, uglavnom,
samo u ustanovama
gdje nema mogućnosti
da se uradi CT pluća,
tako da praktički
tomografija pluća
postaje historijska
metoda.
• Nove generacije CT
aparata, naročito
spiralnih CT aparata uz
aplikaciju kontrastnog
sredstva omogućuju
prikaz srčanih šupljina,
kao i velikih krvnih žila
srca
Kompjuterizirana tomografija (CT)
• Na nativnoj seriji mote se vidjeti:
- kalcifikate u koronarnim arterijama, u
srčanom mišiću, u valvulama i perikardu
- nakon aplikacije kontrastnog sredstva može
se ustanoviti poremećaj cirkulacije krvi kroz
srce (šant)
- mogu se dijagnosticirati tumori srca,
- patološka proširenja pojedinih srčanih
šupljina
- kongenitalne anomalije krvnih žila srca
- kao i aneurizmatske promjene aortalnog luka i
aorte
Ct srca- uredan nalaz
a - lijevi ventrikul
b - desni ventrikul
c - desni atrij
d - lijevi atrij
Angiokardiografija desnog i lijevo srca
• Ova metoda se zove i
kateterizacija srca.
• Seldingerovim kateterom se
kroz arteriju femoralis, aortu,
aortalnu valvulu ude u lijevu
komoru (lijevu pretkomoru) ili
venskim putem u desno srce, te
se nakon toga kateter spoji sa
automatskom špricom i prave
se serijska snimanja.
• Ovo je agresivna metoda
pregleda srca, te pacijent mora
biti hospitaliziran i pripremljen
za pregled.
Angiokardiografija desnog i lijevo srca
• Izvodi se u strogo indiciranim slučajevima radi
prikaza:
• anatomskih abnormalnosti kod kongenitalnih
oboljenja srca i velikih krvnih žila,
• kod analize funkcije valvula (zalistaka ) srca,
• poremećaja cirkulacije krvi kroz srce (šantovi).
Angikardiogram lijevog srca
Koronarografija
• Kao i za sve
intraarterijske
angiografije, pacijent za
koronarogzafiju mora
biti hospitaliziran i
pripremljen.
• Ovom metodom se
prikazuju koronarne
arterije srca.
Koronarografija
• Seldingerovom tehnikom kateterom se kroz arteriju
femoralis i aortu dode do bulbusa aorte i zatim ude u
desnu i lijevu koronarnu arteriju.
• Nakon plasiranja katetera u početni dio koronarne
arterije kateter se pričvrsti za automatsku špricu, te
se na taj način ubrizga kontrastno sredstvo u
koronarnu arteriju i uporedo sa ubrizgavanjem
kontrastnog sredstva se vrši serijsko snimanje.
• Isto se izvrši i sa drugom koronarnom arterijom.
Koronarografija
• Nakon završenog
snimanja vrši se analiza,
određuje dijametar
koronarnih arterija,
identificiraju se
pojedina suženja,
arteriosklerotične
plakove na osnovu čega
se donosi indikacija o
terapiji.
Magnetna rezonanca (MRI)
• Magnetna rezonanca je
skoro komplementarna
metoda u dijagnostici
srca sa CT-om, ali ima i
pednosti zbog
multiplanarnosti,
odnosno mogućnosti
dobijanja snimaka u tri i
više prijekcija
(koronalna, akcijalna,
sagitalna, kose).
Magnetna rezonanca (MRI)
• Kontraindikacije ograničavaju primjenu
magnetne rezonance u dijagnostici srca.
• Ovo je naročito izraženo u dijagnostici
kongenitalnih anomalija, s obzirom da
se ne može primijeniti opća anestezija jer se
ne može pacijent vizuelno kontrolir
• Spiralni CT sa brzim skeniranjem ovdje će biti
daleko više korišten.
Interventne procedure
• Interventne procedure u kardiologiji se najčešće
primjenjuju na koronarnim arterijama i to kod
arteriosklerotičnog suženja lumena ili eventualno
kod potpunog začepljenja lumena.
• Seldingerovom metodom kateterom se uđe u
koronarnu arteriju, zatim se mali balon ubaci na
mjesto suženja i nakon toga se dozirano puni
kontrastnim sredstvom, drži jedan kratki period,
zatim se isprazni i izvadi kateter.
• Ova metoda se zove perkutana transluminalna
angioplastika ("balon dilatacija").
Interventne procedure
• U novije vrijeme umjesto balon dilatacije
ugraduje se stent.
• To su male spirale koje se ubace na mjesto
suženja, one se lagano nakon toga šire i
otvaraju lumen krvnog suda.
• Ove procedure se mogu i ponavljati, te daleko
su komfornije od operativnog zahvata na
koronarnim arterijama srca.
Algoritam
• Nakon klasične standardne radiografije, zatim
eventualne radioskopije, na prvom mjestu dolazi
ultrazvuk, kombiniran sa kolor Doppler metodom.
• Ovaj pregled je bezbolan, komforan, bezopasan
(nema jonizirajućeg zračenja), može se ponavljati
bezbroj puta.
• Nakon pregleda ultrazvukom kliničar i dijagnostičar
donose zajednički zaključak koja će slijedeća
dijagnostička metoda biti primijenjena (CT, angio,
MRI).
• Teleradio-
grafija srca
u PA položaju
• Uredan nalaz
• Rendgengram srca • Rendgengram srca
• PA projekcija • PA projekcija
• Mitralna stenoza • Mitralna insuficijencija
• Proširena lijeva komora
• Teleradiografija u PA • Teleradiografija srca u PA
položaju položaju
• Uvećan luk lijeve komore i • Proširena lijeva pretkomora i
zaravljen srčani zaliv naglašen luk lijeve komore
• Mitralna mana • Mitralna mana
• Dominantna mitralna • Dominantna mitralna stenoza
insuficijencija
• Rendgengram srca • Rendgengram srca
• PA projekcija • PA projekcija
• Povećena lijeva komora • Aortna stenoza
• Aortna insuficijencija
• Rendgengram srca • Teleradiografija srca u PA
• PA projekcija položaju
• Uvećan luk lijeve komore • Uvećan srčani dijametar
• Aortna mana • Frenikokardijalni uglovi
tupi
• Prošireni hilusi
• Kardiomiopatija
• Rendgengram srca • Rendgengram srca PA
• PA • Nepravilan oblik srčane sjenke
• neoštrih nareckanih kontura
Uvećena srčana sjenka
• Adhezivni perikardit
• Oštri frenikokardijalni uglovi
• Naziru se ivice lijeve komore i
desne pretkomore
• Eksudativni perikardit
• Rendgengram srca
• PA i lijevi profil
• Strelicama označene
kalcifikacije u perikardu
• Pericarditis calcificans
• Nativna mamografija :
• Nativna mamografija je
snimka dojki u dvije
projekcije sa niskom
dozom zračenja.
Nativna mamografija
• Na ovakvoj snimci se vide mekotkivne strukture, a posebno
su izraženi sitni kalcifikati (mikrokalcifikati) koji su znak
malignog neoplastičnog procesa.
• Pregled se vrši na
specijalnom aparatu
namijenjenom u te
svrhe koji se zove
mamograf.
Nativna mamografija
• Ovom metodom se
mogu diferencirati
intrakanalikularne
ekspanzivne tvorbe u
dojci.
• CT i magnetna rezonanca se još ne primjenjuju
široko u dijagnostici dojke.
Interventne procedure
Tumor jednjaka
Ultrazvuk (UZ)
Jednjak
• Ultrazvuk nije
aplikativan u
radiološko
dijagnostici jednjaka
zbog prisustva zraka
u plućima.
• Međutim
intraezofagealnom
sondom koja se
koristi za pregled
srca može se
analizirati zid
jednjaka.
Jednjak
• Magnetna rezonanca (MRI)
• Magnetna rezonanca do sada nije dala velike rezultate
u dijagnostici jednjaka.
• Interventne procedure
• Najčešće interventne procedure na jednjaku su
dilatacija suženih mjesta i balonske hemostaze kod
krvarenja iz varikoziteta jednjaka.
• Algoritam
• Prva radiološka dijagnostička metoda pregleda
jednjaka je kontrastna radioskopija sa ciljanim
snimcima, a slijedeća je najčešće kompjuterizirana
tomograflja (CT).
ŽELUDAC I DUODENUM
Radioskopija
• Ovo je prva radiološka dijagnostička metoda
pregleda želuca.
Radioskopija
• Pacijent prije pregleda najmanje pet sati ne smije
ništa jesti i piti, odnosno mora doći na pregled na
tašte.
• U kabini u kojoj se pacijent priprema za pregled mora
skinuti sa sebe odgovarajuću odjeću i sve metalne
predmete.
• Pregled vrši radiolog na univerzalnom aparatu.
• Inžinjer medicinske radiologije mora pacijentu
objasniti kako će se ponašati toku pregleda, dovesti
ga do aparata, dati mu u ruku čašu sa kontrastnim
sredstvom (barijumsulfat) i objasniti kako će
suradivati u toku pregleda.
Radioskopija
• Pregled počinje u stojećem
stavu, PA položaju sa
dijaskopijom bez
kontrastnog sredstva radi
uvida u prisustvo
eventualnih stranih tijela,
kalcifikata ili ostatka
kontrastnog sredstva od
ranijeg pregleda
gastrointestinalnog trakta,
usput se dijaskopiraju pluća.
Ulkus želuca
Radioskopija
• Nakon toga pacijent popije jedan-dva gutljaja kontrastnog sredstva,
pod kontrolom oka na ekranu se prati prolaz kontrastnog sredstva
kroz jednjak do u želudac i prave ciljani snimci u optimalnim
projekcijama.
• Nakon toga se pacijentu da jedan gutljaj kontrastnog sredstva i
objasni da zadrži gutljaj sve dok ne dobije instrukcije da ga proguta,
te se pacijent okreće u AP položaj, daju mu se uputstva da se pridrži
za ručke na aparatu, dok se sto okreće u horizontalan položaj, a zatim
Trendelenburgov položaj.
• U Trendelenburgovom položaju pacijentu se daju instrukcije da
proguta ostatak kontrastnog sredstva, te se na taj način prati prolaz
kontrastnog sredstva kroz jednjak, zatim prolazak kontrastnog
sredstva kroz kardiju u želudac i provjeri postoji li eventualno
dijafragmalna hernijacija.
• Nakon ciljanog snimanja pacijent se vraća u horizontalni položaj, i u
ovom položaju se prave ciljani snimci u PA i AP projekciji gdje se
analizira sluznica prednjeg i stražnjeg zida želuca.
Radioskopija
• U Trendelenburgovom
položaju pacijentu se daju
instrukcije da proguta
ostatak kontrastnog
sredstva, te se na taj način
prati prolaz kontrastnog
sredstva kroz jednjak, zatim
prolazak kontrastnog
sredstva kroz kardiju u
želudac i provjeri postoji li
eventualno dijafragmalna
hernijacija.
Radioskopija
• Nakon ciljanog snimanja pacijent se vraća u horizontalni
položaj, i u ovom položaju se prave ciljani snimci u PA i
AP projekciji gdje se analizira sluznica prednjeg i
stražnjeg zida želuca.
• Zatim se prave ciljani snimci bulbusa duodenuma u više
projekcija te duodenalnog zavoja.
• Nakon toga se pacijent ispravlja ponovo u stojeći stav sa
instrukcijom da proguta ostatak kontrastnog sredstva iz
čaše da bi se vidio potpuno kontrastnim sredstvom
ispunjen želudac u stojećem stavu, kada se prave ponovo
ciljani snimci.
• Nakon završenog pregleda pacijent se oblači u kabini, i
daju mu se instrukcije da sačeka dok se vidi da li su
snimci tehnički ispravni.
Radioskopija
• Ovim pregledom mogu se dijagnosticirati:
• anatomske malformacije želuca
• dijafragmalna hernija
• promjene funkclje, odnosno tonusa i pe štaltike želuca
• divertikli želuca
• patološka dilatacija želuca usljed suženja pilorusa i duodenuma uzrokovanih
ulkusom ili malignim procesom
• promjene sluzničkog reljefa želuca, odnosno izrazita zadebljanja sluzničkih nabora
želuca
• ulkusne niše želuca
• tumorozne polipoidne formacije unutar želuca,
• infiltrativni procesi zida želuca, najčešće maligne naravi, 8 D strana tijela u želucu
• stanja nakon resekcije želuca, odnosno stanja nakon operativnih zahvata
• na želucu,
• stanje nakon totalne resekcije želuca, odnosno gastrektomije.
Radioskopija
Zatim se mogu dijagnosticirati
ulkus bulbusa duodenuma i
stenoza izazvana ulkusom
duodenuma:
• kongenitalne anomalije na
duodenalnom zavoju
• divertikli duodenuma
• postbulabarne ulceracije
duodenuma
• dislokacija duodenalnog
zavoja uvećanom glavom
pankreasa
Pregled želuca i duodenuma sa dvostrukim
kontrastom
• Godine 1937. Hamton ukazuje
na vrijednosti pregleda
dvostrukim kontrastom, a
pedesetih godina japanski autori
široko izvještavaju o koristi ove
metode, zatim 1952. godine
Ružička i Rigler, takoder, opisuju
ovu metodu za pregled želuca, a
godine 1979. Laufer opisuje
primjenu dvostrukog kontrasta
u radiologiji.
Pregled želuca i duodenuma sa dvostrukim
kontrastom
• Metoda se izvodi na taj način da
se nakon uzimanja pozitivnog
kontrastnog sredstva peroralno
aplicira gas (negativno kontrastno
sredstvo) na jedan od načina: per
os ili putem nazogastrične sonde.
• Daje se natrijumkarbonat
(Na2Co3) sa acidumcitrikum ili
acidumtartarikum u omjeru 2:1
(Gastrovizion u originalnom
pakovanju), mineralna voda ili
šveps tonik.
Pregled želuca i duodenuma sa dvostrukim
kontrastom
• Pregled vršimo u stojećem i ležećem položaju kao i u kosim
projekcijama.
• Poslije uzimanja jednog od navedenih sredstava želudac se
distendira.
• Kod prisutnih patoloških infiltrativnih lezija zid želuca se na
tom mjestu ne distendira niti stanjuje.
• Ako je masa prisutna iznad nivoa sluznice ona prominira u
lumen i kontrastno sredstvo poput slapa pasira preko iste, a
kod ulceroznih promjena kontrastno sredstvo u njima
zaostaje.
• Ovom metodom se mogu dijagnosticirati ista oboljenja kao i
konvencionalnim pregledom želuca sa kontrastnim sredstvom,
ali se pouzdanije i jasnije mogu prikazati na ciljanim snimcima.
Hipotona duodenografija
PTC
Endoskopska retrogradna
holangiopankreatografija (ERCP)
• Ovu metodu pregleda izvode zajedno
gastroenterolog i radiolog.
• Gastroenterolog endoskopom ude u papilu i
kroz endoskop ubaci kateter u distalni otvor
holedokusa, ovo sve pod ekranom prati
radiolog, zatim se daje kontrastno sredstvo i
pune ekstrahepatalni i intrahepatalni žučni
vodovi retrogradnim putem.
Dio kontrasta, takoder, kroz
otvor ductus pancreaticusa
ispuni retrogradnim putem i
pankreatični kanal.
• U toku operacije da bi se
analiziralo prisustvo sitnih
konkremenata u intrahepatalnim
žučnim vodovima tankom iglom
se aplicira kontrastno sredstvo u
holedokus i prave snimanja u
ležećem položaju.
• Nakon operacije žučnog
mjehura kroz "T"-dren se
retrogradnim putem daje
kontrastno sredstvo i pune
ekstrahepatalni žučni
vodovi da bi se prikazali
eventualni zaostali
konkrementi u žučnim
vodovima
Ultrazvukom
se mogu
dijagnosticirati:
• akutne upalne promjene pankreasa,
• hronične upahze promjene pankreasa,
• tumor pankreasa,
• ciste pankreasa,
• masna degeneracija pankreasa,
• stanja nakon hirurške resekcije pankreasa itd.
• Medutim, kod izrazito gojaznih pacijenata, kao
i kod izraženog meteorizma nismo u stanju
vizualizirati pankreas ultrazvučnim pregledom.
•
Kompjuterizirana tomografija (CT)
• Na transverzalnim CT
slojevima može se
potpuno prikazati
pankreas
• Na postkontrastnim
serijama znatno bolje se
vide patološke vaskulari
zaćije u tumorima
pankresa.
• Ovom metodom se mogu dijagnosticirati:
• eventualne anatomske malformacije pankreasa,
• akutne upale pankreasa,
• hronične upale pankreasa,
• tumorski procesi benigni i maligni u pankreasu,
• ciste pankreasa,
• kalcifikati u pankreasu, koji se znatno bolje
identificiraju CT-om nego ultrazvukom.
Arteriografija
•
Ovom metodom se može ustanoviti prisustvo,
položaj, veličina i konture bubrega, veličina i položaj
sabirnog sistema kao i širina bubrežnog parenhima.
• Poznato je da se normalni ureteri ne mogu
prikazati pomoću ultrazvuka.
• CT nadbubrežnih žlijezda,
• CT bubrega,
• CT retroperitoneuma,
• CT mokraćnog mjehura i
• CT prostate.
• Indikacija za pregled se postavlja najčešće nakon
ultrazvučnog pregleda a eventualno i i. v.
urograflje.
• Pregled uglavnom radimo kod sumnji na:
• tumorski proces maligni i benigni,
• sekundarne tumorske depozite (metastaze),
• upalne procese (difuzni i fokalni),
• traumu,
• litijazu,
• ekstraurinarne promjene koje zauzimaju prostor.
• Posebno je važna uloga CT-a kod procjene
stadijuma tumorskog procesa biloi na
bubrezima, mokraćnom mjehuru ili prostati,
zbog procjene operabilnosti tumora odnosno
vrste terapije.
Magnetna rezonanca
• To je relativno nova digitalna radiološka
dijagnostička metoda koja koristi jako
magnetno polje za ocrtavanje atomskih jezgri
u materiji izloženoj tom magnetnom polju.
• MRI predstavlja neinvazivnu komfornu i
bezopasnu radiološku dijagnostičku metodu,
bez štetnog jonizirajućeg zračenja i bez
potrebe aplikacije jodnih kontrastnih
sredstava
• U odnosu na CT kod koje se snimanje vrši
samo u transverzalnoj projekciji kod magnetne
rezonance moguće je snimanje u više
projekcija (transverzalna, koronalna, sagitalna
kao i kose ), uz veću prostornu i kontrastnu
rezoluciju
• S obzirom da je ona relativno mlada radiološka
dijagnostička metoda koja se i dalje
unapreduje njena klinička primjena u
savremenoj medicini je sve veća
• Medutim, postoje i odredene
kontraindikacije za magnetnu
rezonancu kao što su
• prisustvo feromagnetnih
supstanci u organizmu,
• komatozna stanja pacijenta,
• klaustrofobija pacijenta.
• Multiplanarnom rekonstrukcijom slike mogu
se evidentirati razna patološka stanja bubrega
i mokraćnog mjehura, a posebno prednost čini
magnetna urografija (MRLn kojom se
prikazuje šuplji sistem bubrega kod pacijenata
sa visokim vrijednostima uree i kreatinina
zbog kojih se ne može aplicirati kontrastno
sredstvo i kod tzv. nijemog bubrega gdje na
IVU nema znakova lučenja.
Interventne procedure
• Snimke podlaktice
• Na rendgenskom snimku kosti daju veoma
intenzivne sjene zbog sadržaja kalcijuma, dok
hrskavice daju sjene znatno manjeg
intenziteta, a meka tkiva daju sumacionu
sjenu svih struktura na putu snopa x- zraka.
• Na rendgenskom snimku kostiju skeleta mogu
se dijagnosticirati slijedeće promjene:
• kongenitalne anomalije kostiju,
• stečeni deformiteti kostiju,
• porast promjera kostiju (hiperostoza),
• pojačano odlaganje kalcijuma u pojedinim
kostima ili u jednoj kosti
• (kalcifikati),
• nedostatak kalcijuma u kostima (osteoporoza),
• destrukcija kosti izazvana upalnim ili
tumoroznim procesom (osteoliza),
• prelomi kostiju (frakture) itd.
Ultrazvuk (UZ)
• Radiografija
• Pravi se obično u dvije.projekcije (ukoliko je
moguće) najčešće pod uglom od 90° u odnosu
jedne na drugu.
• Na snimci se vide odvojena zglobna tijela sa
prozirnom prugom izmedu njih, koja odgovara
zglobnim hrskavicama, meniskusima i
diskusima, dok se zglobna kapsula ne ocrtava
na snimci.
Artrografije
• Za prikaz zglobnih šupljina koristi se negativno
kontrastno sredstvo (zrak) i pozitivno
vodotopivo trijodno kontrastno sredstvo.
• Najčešće artrografije su koljenog zgloba
ramenog zgloba i ručnih zglobova.
• Nakon lokalne anestezije i ubrizgavanja
kontrastnog sredstva, prave se pod kontrolom
monitora ciljane snimke u optimalnim
projekcijama.
• Artorgrafija koljena
Ultrazvuk (UZ)
• Ultrazvučni pregled zglobova je moguć samo
kod novorodenčadi u prvim mjesecima života
dok zglobna tijela nisu diferencirana.
• To je uglavnom UZ kukova radi
pravovremenog dijagnosticiranja
kongenitalnih iščašenja (luksacija)
Kompjuterizirana tomografija (CT)
• Na transverzalnim slojevima CT-a mogu se
prikazati zglobna tijela i njihov odnos u
pojedinim zglobovima (naprimjer kralježnica)
kao i zglobne hrskavice, diskuši i meniskusi.
Magnetna rezonanca
• Multiplanarno skeniranje i mogućnost
trodimenzionalne rekonstrukcije omogućava
izvanredan prikaz odnosa zglobnih tijela u
zglobovima.
• Magnetna artrografija (naročito koljena) je skoro
istisnula klasičnu artrografiju sa kontrastnim
sredstvom.
• Magnetnom rezonancom se mogu prikazati
zglobne hrskavice, meniskusi, diskusi, ligamenti
kao i zglobne kapsule.
• Ovom metodom se mogu dijagnosticirati:
•
• kongenitalne anomalije zglobova,
• traumatske promjene zglobnih hrskavica,
diskusa, meniskusa i okolnih ligamenata,
• destruktivne promjene u zglobovima upalne
naravi,
• degenerativne promjene zglobova itd.
Algoritam
CT mišića natkoljenice
Magnetna rezonanca
• Ovom metodom mogu se prikazati skoro svi
patološki procesi u mišićima, ali
kontraindikacija je prisustvo feromagnetnih
metala u tijelu, zatim komatozni i
klaustrofobični pacijenti
Mišići vrata
• Interventne procedure
• To su uglavnom biopsije i drenaže tečnih
kolekcija.
• Algoritam
• Ultrazvuk je prva metoda dijagnostičkog
pregleda mišića, zatim MRI, pa CT.
KRVNE ŽILE LIMFOTOK
• Nativna snimka
• Jedino kalcificirane krvne žile mogu se vidjeti
na nativnoj snimci. Ova metoda nema
dijagnostičku vrijednost.
Angiografija i DSA
• KIasičnom arteriografijom po Seldingerovoj
metodi prikazuju se sve krvne žile ekstremiteta;
ova metoda pregleda se radi u sterilnim
uvjetima, a pacijent mora biti hospitaliziran i
pripremljen, te na pregled donijeti uz historiju
bolesti i koagulogram i internistički nalaz.
• Nakon uvodenja katetera u arteriju femoralis i
ubrizgavanja kontrastnog sredstva prave se
serijska snimanja
• Nakon završenog snimanja
pacijent ostaje u ležećem
položaju, vadi se kateter i
komprimira mjesto gdje je
bila arterija punktirana da bi
se spriječilo eventualno
lokalno krvarenje
• Ovom metodom mogu se dijagnosticirati:
•
• sve promjene na arterijama ekstremiteta,
• sve patološke vaskularizacije tumora na
ekstremitetima.
•
• Daleko je komfornija i jednostavnija DSA, kod koje
se kontrastno sredstvo ubrizga intravenskim
putem, ali ovom metodom nije moguće analizirati
periferne sitne krvne žile.
•
FLEBOGRAIJA
• Radiološka dijagnostička kontrastna metoda
prikaza venskog sistema se naziva flebografija
• Najčešće se radi na donjim ekstremitetima i to
najčešće kod enormno proširenih vena na
donjim ekstremitetima.
• U ležećem položaju pacijenta u sterilnim
uvjetima na dorzumu stopala intravenski se
lagano ubrizga kontrastno sredstvo, ili u
kalkaneus, a iznad skočnog zgloba i koljena se
napravi kompresija da bi se venski sistem što
bolje ispunio kontrastnim sredstvom, zatim se
prave serijska snimanja.
• Za analizu valvula na venama prave se još
dodatne snimke u stojećem stavu.
Limfografija
• Tromboliza itd.
Algoritam
• Ispod 16 Hz je infrazvuk
v=f*l
• Sa v je označena brzina širenja talasa , sa f
frekvencija , a sa l talasna dužina
• Kompenzacija atenuacije
PREDAVANJE 10
• Održavanje ultrazvučnih uređaja
• Na kvalitetu slike i rada uređaja te dugotrajnost
ultrazvučnog sistema utiču mnogobrojni faktori. Pri
uključenju aparata za vrijeme dizanja operativnog sistema i
aplikacijskog softvera uređaj se ne smije pomicati jer može
nastati kvar na tvrdom disku uređaja.
• Sonde se ne sterilišu.
• Potrebno je pažljivo rukovati sa sondom.
•
• Filtere je potrebno jednom mjesečno oprati
pod mlazom mlake vode i ostaviti da se osuše.
PREDAVANJE 11
Osnove ultrazvučne tehnike pregleda bolesnika
PREDAVANJE 13
• Ultrazvuk zauzima najznačajniju ulogu u pregledu
prenhimnih organa gornjeg abdomena, i
retroperitoneuma. Popularan je i kod ljekara i
pacijenata. Najčešće se izvodi za pregled žučne kese
i žučnih vodova
Slika 22. Prikaz krvne žile vrata u smjeru od sonde kolor Dopplerom (plava boja)
Slika 23.Power Doppler karotida ,bifurkacija
• Dopplerski aparati su sve brojniji u medicinskim
ustanovama , a zbog relativno niske cijene i neinvazivnosti
Doppler zamjenjuje angiografiju i flebografiju pri brojnim
kliničkim indikacijama