You are on page 1of 634

Univerzitet “Braća Karić”

Fakultet za trgovinu i bankarstvo “Janićije i Danica


Karić”

Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}


Doc. dr. Miljana Barjaktarović

BANKARSKI
portfolio
MENAD@MENT

Strategijsko upravljanje bankom, bilansima


i portfolio rizicima banke

Treće dopunjeno i prera|eno izdanje

Beograd, 2008. godine


III

Bankarski portfolio menadžment

III izdanje

Autori: Prof. dr. Uroš N. Ćurčić


Doc. dr. Miljana Barjaktarović

Recenzenti: Prof.dr. Milutin Ćirović


Prof. dr. Boško Živković

Lektor: mr Aleksandar Ječmenica


IV

Knjigu posve}ujemo na{im porodicama!


V

Vrednost novca izra`ava vrednost dru{tva


po{to ga je dru{tvo i stvorilo!

Ralph Waldo Emerson


VI

PREDGOVOR
tre}em izmenjenom i prera|enom izdanju

Od prvog izdanja ove knige (1995.god.), prošlo je trinaest godina (u međuvremenu


je štampano drugo izdanje 2002.god.) U tom periodu je došlo do krupnih promena u
našem ekonomskom I političkom okruženju. Tim promenama je započeo process
spoljnjeg i unutrašnjeg preobražaja zemlje. Relativno brzo je rešena ekonomska i
politička izolacija zemlje, a prcesi prestrukturiranja na unutršnjem planu, među
kojima je najvažnija privatizacija u privredi, te reforma I konsolidacija bankarskog
sektora, su sada na samom kraju. To je dovelo do bitnog uticaja na funkcionisanje
tržišta, privrede i banaka.
Polaze}i od toga da je ova vrsta literature svakim danom kod nas sve aktuelnija,
tre}im izdanjem ove knjige, autori su nastojali da na jedan ne{to druga~iji na~in
zaokru`e i kompletiraju aktuelniju strukturu ovog izdanja uklju~uju}i izmene u
prvom (dve nove glave) i drugom delu (jedna nova glava) i potpuno novi tre}i deo
knjige (tri nove glave) knjige, {to zna~i umesto starih sada {est novih glava:
• faktori strukturnih promena u bankarstvu (1),
• promene, konkurentnost i tranzicija u bankarstvu (2),
• upravljanje kapitalom poslovne banke (6),
• upravljanje rastom vrednosti banke (7),
• upravljanje korporativnim performansama banke(8), i
• upravljanje portfolio performansama banke (9).

Dakle, klju~ne promene teksta drugog izdanja odnose se na zamene teksta starih
glava tekstom novih {est glava, usled ~ega je do{lo do promene strukture rada unutar
delova knjige, tako da ovo tre}e izdanje ima isto pet delova i sedamnaest glava kao i
drugo izdanje. U ostalim delovima nisu vr{ene bitne izmene, sem manjih pogolj{anja
teksta i, naravno, ispravki {tamparskih gre{aka. Novinu predstavlja pregled klju~nih
VII

re~i i izraza upotrebljenih u knjizi. Knjiga je ilustrovana slikama i pregledima, koji


upotpunjuju nastojanje autora da ~italac izlo`enu materiju lak{e prati.
Da se podsetimo. Prvo izdanje, autor je okvirno formulisao 1990.godine za vreme
svog boravka i rada u Njujorku (1987-1991.). Tada je po~eo proces prikupljanja
literature i pisanje prvih tekstova iz pojedinih delova rada. Kasnije je tekst
dogra|ivan i pro{irivan, da bi zadobio kona~nu formu 1995.godine, kad se pojavilo
prvo izdanje knjige.

Drugo izdanje knjige ‘Bankarski portfolio menad`ment’ (2002.godine) predstavlja


zaokru`enu i kompletiranu celinu filozofije bankarskog menad`menta, kojom se
osvetljavaju mnogi aspekti i podru~ja upravljanja bankom kao profitno orijentisanom
finansijskom institucijom. Za drugo, pro{ireno izdanje ove knjige autor se koristio i
novom literaturom koju mu je bila dostupna.

Tre}e izmenjeno I prera|eno izdanje je ,, kao {to smo ve} naveli, strukturno znatno
izmenjeno, mada je po obimu ostalo gotovo isto. Naime, znatan doprinos ovom
izdanju doprinelo je i doktorska teza dr Miljane Barjaktarovi}, ~ime su prve dve
glave unele znatnu sve`inu i aktuelnost izlo`enoj materiji. Pored toga, novinu
predstavlja i {esta glava, koja se odnosi na veoma aktuelnu materiju upravljanja
kapitalom banke.

Naravno, ovde tako|e treba posebno ista}i aktuelnost teksta celog tre}eg dela
knjige (tri nove glave), koje obra|uju tematiku strategijskog upravljanja rastom
vrednosti banke, upravljanja korporativnim I portfolio performansama banke. Naime,
danas se i kod nas banke kupuju i prodaju, a njihova cena zavisi u najve}em delu od
njihove vrednosti. Otuda je ve}a vrednost banke focus menad`ment tima svake
banke, a tome doprinose ostvarene ve}e korporativne i portfolio performance tokom
poslovanja banke.

Novi Sad, februar 2008.godine Autori


VIII

KRATKI SADR@AJ

Predgovor tre}em izmenjenom i prera|enom izdanju

Uvodne napomene

Deo prvi:
SAVREMENI BANKARSKI MENAD@MENT
Glava 1: Faktori promena u bankarstvu
Glava 2: Promene, konkurentnost i tranzicija u bankarstvu
Glava 3: Strategijski menad`ment u bankarstvu

Deo drugi:
UPRAVLJANJE BILANSOM I KAPITALOM BANKE
Glava 4: Upravljanje bilansom i agregatima banke
Glava 5: Upravljanje prihodima i rashodima banke
Glava 6: Upravljanje kapitalom poslovne banke

Deo tre}i:
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE
Glava 7: Upravljanje rastom vrednosti banke
Glava 8: Upravljanje korporativnim performansama banke
Glava 9: Upravljanje portfolio performansama banke

Deo ~etvrti:
UPRAVLJANJE KORPORATIVNIM RIZICIMA BANKE
Glava 10: Upravljanje bonitetom poslovnih banaka
Glava 11: Principi upravljanja rizikom poslovne banke
Glava 12: Proces upravljanja rizikom banke

Deo peti:
UPRAVLJANJE PORTFOLIO RIZICIMA BANKE
Glava 13: Upravljanje rizikom kreditnog portfolija banke
Glava 14: Upravljanje rizikom hartija od vrednosti
Glava 15: Upravljanje rizikom kamatne stope
Glava 16: Upravljanje rizikom deviznog kursa
Glava 17: Upravljanje rizikom vanbilansnih aktivnosti
Prilozi
Klju~ne re~i i izrazi
O autoru
IX

S A D R @ A J

U v o d n e n a p o m e n e...................................................................................... 1

Deo prvi.
SAVREMENI TRENDOVI U
BANKARSTVU........................................................................................................8

Glava 1. Faktori strukturnih promena u bankarstvu...............................................10

1.1. Pojam, suština i fokus bankarske delatnosti…….............................................11


Definisanje poslovne banke...11. Vrste banaka i finansijskih institucija...12.
Geografski fokus i poslovna orijentacija banaka i finansijskih firmi ...14.
1.2. Faktori koji izazivaju promene u bankarstvu................................................... 20
Promena spoljnih faktora bankarske sredine....20. Uticaj deregulacije na bankarsko
poslovanje...21. Uticaj promena u tehnologiji na bankarsko poslovanje…23. Uticaj
finansijskih inovacija na bankarsko poslovanje...25
1.3. Uticaj promena na interno poslovanje banaka..................................................27
Uticaj globalizacije na bankarsko poslovanje…27. Pove}anje broja bankarskih
usluga na tr`i{tu...28. Standardi kapitala, supervizorstvo i monitoring... 29.
Pove}an rizik od lo{eg poslovanja ili bankrotstva...29. Evaluacija finansijskih
institucija i tr`i{te novca i kapitala..........30
1.4. Uticaj promena na strukturu bankarstva.......................................................... 31
Strukturne promene u finansijskom sektoru...31. Konsolidacija i koncentracija u
bankarstvu...32. Najva`niji merd`eri i akvizicije u bankarstvu...36.
Makroekonomske snage koje podsti~u konsolidaciju...40. Sile koje ko~e
konsolidaciju...42. Efekti konsolidacije, udru`ivanje i budu}i trendovi....44
Literatura..................................................................................................................47

Glava 2. Promene, konkurentnost i tranzicija u bankarstvu....................................49

2.1. Promene i konkurentnost bankaka na trzištu....................................................50


Trendovi promena i konkurentnost banaka...50. Konkurencija na tr`i{tu depozita i
kredita... 51. Vanbilansno poslovanje banaka i sekjuritizacija zajmova…52.
Konkurencija na razvijanju uslu`nih programa... 53. Stvaranje nebankarskih
institucija...54.
2.2 Promene u bankarstvu zemalja u tranziciji........................................................56
X

Promene u bankarstvu Centralne i Jugoisto~ne Evrope… 56. Reforma bankarskog


sektora i struktura vlasni{tva... 57. Finansijska intermedijacija i efekti op{tih
promena…59. Tranzicioni procesi u na{em bankarstvu..........................................61
2.2. Promene u mikroekonomskom poslovanju banaka ..........................................63
Promene u domenu upravlja~kih procesa...63. Primena marketinga u poslovnoj
orijentaciji banaka…64. Promene u obavljanju funkcionalnih poslova banke...65.
Uticaj promena na na{e bankarstvo...66.
2.3. Perspektiva razvoja bankarstva.........................................................................67
Literatura..................................................................................................................68

Glava 3. Strategijski menad`ment u bankarstvu......................................................69

3.1. Strategija upravljanja poslovnom bankom.......................................................70


Uloga i zna~aj strategije poslovne banke...70. Strategijski faktori poslovanja
banke...71. Savremene marketing miks strategije...74. Odnos razvoja strategije i
njene primene...80.
3.2. Strategijsko planiranje u poslovnoj banci...................................................... 81
Elementi i proces planiranja u banci...81. Zna~aj i su{tina strategijskog
planiranja...82.
Ciljevi strategijskog planiranja banke...84. Struktura i proces strategijskog
planiranja...84.
3.3. Strategija razvoja organizacione strukture.......................................................86
[ta je organizaciona struktura banke?...86. Kada je organizaciona struktura
problem?...87. Tr`i{no orijentisana organizaciona struktura...88. Strategija
upravljanja performansama organizacione strukture...93.
3.4. Strategija uspe{nog upravljanja promenama.....................................................96
Strategija prilago|avanja banke okru`enju...96. Strategija upravljanja
promenama...97. Proces upravljanja promenama...98. Otpor i minimiziranje otpora
promenama u banci...100.
Literatura................................................................................................................102

Deo drugi
UPRAVLJANJE BILANSOM, PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE...........104

Glava 4. Upravljanje bilansom i agregatima banke..............................................106

4.1. Upravljanje bilansnom strukturom banke.......................................................107


Bilans i bilansna struktura banke...107. Upravljanje bilansom poslovne banke...109.
Upravljanje portfolio strukturom bilansa...113. Upravljanje odnosima aktiva –
pasiva...115.
4.2. Upravljanje bankarskim resursima i agregatima.............................................118
XI

Bankarski resursi i agregati...118. Metode i instumenti rasta bankarskih


resursa...119. Strategija formiranja bankarskih agregata...122. Strategija upravljanja
odnosima agregata i resursa banke...123.
4.3. Upravljanje izvorima - obavezama banke.....................................................125
Upravljanje strukturom izvora banke...125. Upravljanje deoni~kim kapitalom
banke...128. Upravljanje izvorima depozitnog novca...130. Upravljanje
dugoro~nim dugom...133.
4.4. Upravljanje imovinom - sredstvima banke...................................................134
Bazi~na struktura aktive poslovne banke...134. Upravljanje gotovinom banke...136.
Upravljanje pozicijom kreditnog portfolija...137. Upravljanje portfoliom hartija od
vrednosti...139.
Literatura................................................................................................................140

Glava 5. Upravljanje bilansom prihoda i rashoda banke.......................................143

5.1. Su{tina bilansa uspeha banke.........................................................................144


Pojam i zna~aj bilansa uspeha banke...144. Okvir i sadr`aj bilansa uspeha
banke...146. Izvori prihoda i generatori rashoda u bilansu uspeha banke...147.
Profitabilnost u bilansu uspeha banke...148.
5.2. Upravljanje prihodima banke........................................................................150
Dimenzije upravljanja ukupnim prihodom banke...149. Upravljanje vrstom i
strukturom ukupnih prihoda banke...151. Upravljanje neto kamatnom marginom
banke...153. Upravljanje vrstom i strukturom nekamatnih prihoda banke...156.
5.3. Upravljanje rashodima banke.........................................................................157
Struktura i dimenzije ukupnih rashoda banke...157. Informacije za planiranje i
analizu kamatnih rashoda banke...159. Operativno planiranje nekamatnih rashoda
banke...161. Relacije tro{kova i obima poslovanja banke...163.
5.4. Upravljanje operativnim tro{kovima banke...................................................165
Koncept operativnih tro{kova u bankarstvu...165. Sistemi alokacije operativnih
tro{kova u bankarstvu...165. Koncept standardnih tro{kova u bankarstvu...167.
Kontrola alokacije i redukcija operativnih tro{kova...170.
Literatura................................................................................................................172

Glava 6. Upravljanje kapitalom poslovne banke…………..................................174

6.1. Kapital poslovne banke...................................................................................175


Koncept kapitala banke…175. Uloga kapitala u poslovanju banke.. 177.Funkcije
kapitala u poslovanju banke...178. Merenje kapitala banke...179.
6.2. Struktura kapitala banke.................................................................................180
Oblici izvora kapitala banke... 180. Na~in pribavljanja kapitala banke...181.
Komponente bilansne strukture kapitala banke…183. Kapital i rizi~na aktiva
banke...184.
XII

6.3. Planiranje rasta kapitala .................................................................................186


Su{tina stope adekvatnosti kapitala banke...186. Uticaj rasta aktive na kapital
banke...187. Planiranje rasta profita i kapitala banke... 189. Planiranje adekvatnosti
kapitala…190
6.4. Međunarodni standardi kapitala.....................................................................192
Su{tina utvr|ivanja standarda adekvatnosti kapitala… 192. Primena kapitalnih
standarda Bazel I u bankama…193. Primena kapitalnih standarda Bazel II u
bankama…194. Strategije pove}anja kapitala banke..... 195
Literatura................................................................................................................198

Deo tre}i
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE ...........................200

Glava 7. Upravljanje rastom vrednosti banke………...........................................202

7.1. Koncept vrednosti banke................................................................................203


Pojam i faktori vrednosti banke...203. Razli~iti koncepti i tipovi vrednosti banke
...204. Relacije me|u konceptima vrednosti...205. Konceptualni okvir vrednosti
banke..206.
7.2. Elementi upravljanja rastom vrednosti banke………………………..……...207
Potreba i nu`nost upravljanja rastom vrednosti banke...207. Ciljevi upravljanja
rastom vrednosti banke...209. Faze procesa upravljanja rastom vrednosti
banke…212. Dilema: samostalan ili rast sa drugom bankom..213.
7.3. Metode i okviri rasta vrednosti banke…….....................................................215
Metode i tempo rasta vrednosti banke…215. Pentagon okvir za utvr|ivanje {ansi
restruktuiranja...217. Konceptualni okvir maksimiziranja vrednosti banke…218.
Kreiranje uve}avanja vrednosti deoni~ara...221.
7.4. Suština procesa fuzije i akvizicije...................................................................224
Pojam i su{tina fuzije i akvizicije banaka…224. Motivi i determinante fuzije i
akvizicije banka…225. Faze procesa fuzije i akvizicije banaka…227. Poslovne
kombinacije i politike odgovornosti…229
Literatura................................................................................................................232

Glava 8. Upravljanje korporativnim performansama banke.................................233

8.1. Identifikacija korporativnih performansi banke…………………………....234


Pojam i su{tina korporativnih performansi banke…234. Vrste korporativnih
performansi banke… 235. Kontrola kvaliteta performansi…238. Kapacitet i
alokacija rizika banke…239.
8.2. Planiranje korporativnih performansi banke……………………………….241
XIII

Slo`enost planskog oblikovanja performansi banke…241. Prognoziranje u procesu


dizajniranja performansi banke…243. Finansijsko planiranje korporativnih
performansi banke…245. Proces finansijskog planiranja performansi banke….247
8.3. Merenje korporativnih performansi banke…………………………............249
Profitabilnost kao vrhunska performansna mera banke…249. Neto kamatna
margina kao komponenta profitabilnosti…251. Komponente profitabilnosti kao
performanse banke…253. Druge mere korporativnih performansi poslovanja
banke....254.
8.4. Analiza korporativnih performansi banke.....................................................255
Analiza korporativnih performansi banke…255. Vrste analiza korporativnih
performansi banke…256. Rizik korporativnih performansi banke…258. Rejting
sistemi performansi banaka...260.
Literatura................................................................................................................261

Glava 9. Upravljanje portfolio performansama banke………..............................263

9.1. Upravljanje portfolio performansama banke………………………………264


Pojam i su{tina portfolio teorije…264. Savremeno shvatanje portfolio koncepta u
bankarstvu….265. Portfolio pristup bankarskom poslovanju…266. Portfolio
koncept alociranja resursa banke…268.
9.2. Upravljanje performansama kreditnog portfolija…………………………..268
Performanse kreditne politike banke…268. Ocenjivanje rezultata kreditnog procesa
u banci… 270. Merenje performansi kreditnog portfolija banke…271. Preventivna
i naknadna relativizacija kreditnog rizika…272
9.3. Upravljanje performansama investicionog portfolija……………………..274
Pobolj{anje performansi investicionog portfolija banke…274. Generisanje profita u
investicionom portfoliju banke…275. Pasivna i agresivne menad`ment strategije
portfolija… 276. Strategije dospe}a u investicionom portfoliju…277
9.4. Upravljanje performansama vanbilansnih aktivnosti……………………...280
Pojam i su{tina vanbilansnih aktivnosti banke…280. Obim i struktura vanbilansnih
aktivnosti banke…281. Kvalitet, rizik i performanse vanbilansnih aktivnosti…281.
Konverzija portfolio rizika vanbilansnih aktivnosti…282.
Literatura................................................................................................................284

Deo ~etvrti
UPRAVLJANJE KORPORATIVNIM RIZICIMA BANKE………….…….......286

Glava 10. Upravljanje bonitetom poslovnih banaka..............................................288

10.1. Za{tita i regulisanje bankarskog sistema.....................................................289


XIV

Potreba za{tite bankarskog sistema zemlje...289. Ciljevi regulisanja bankarskog


sistema...290. Poverenje u bankarski sistem zemlje...293. Komfornost sistema
poslovnog bankarstva...295.
10.2. Neophodnost ocene boniteta banaka.............................................................296
Pojam i komponente boniteta banke...296. Razlozi analize i ocene boniteta
banaka...299. Pristup utvr|ivanju i merenju boniteta banaka...300. Na{a iskustva na
podru~ju ocene boniteta banaka...302.
10.3. Merenje kvaliteta performansi poslovanja banaka.......................................304
Maksimiziranje profita i vlasni~kih performansi...304. Karakteristike banaka sa
visokim performansama...307. Instrumenti merenja performansi poslovnih
banaka...308. Vrednovanje performansi poslovnih banaka...311.
10.4. Sistemi ranog otkrivanja slabosti poslovanja banaka...................................313
Praksa federalnih agencija u SAD...313. FED-ov rejting sistem za holding banke u
SAD...315. Jedinstveni integralni rejting sistem CAMEL...317. Ostali modeli ranog
upozorenja lo{eg poslovanja...319.
Literatura………………………………………………………………….……...321

Glava 11. Principi upravljanja rizikom poslovne banke........................................324

11.1. Principi upravljanja rizikom banke...............................................................325


Osnovni principi poslovanja banke...325. Interaktivno dejstvo principa
poslovanja...325. Principi u upravlja~kom procesu banke...326.
11.2. Solventnost poslovanja banke…………………………...............................327
Pojam i su{tina solventnosti banke...327. Faktori insolventnosti banke...329.
Merenje solventnosti banke...330. Rizik insolventnosti poslovne banke...332.
Planiranje solventnosti poslovne banke...333. Me|unarodni standardi solventnosti
banke...336.
11.3. Likvidnost poslovanja banke........................................................................339
Pojam i sus{tina likvidnosti banke...339. Teorije optimalne likvidnosti banke...341.
Faktori i modeli likvidnosti banke...343. Merenje likvidnosti poslovne banke...346.
Rizik nelikvidnosti poslovne banke...347. Upravljanje pozicijom likvidnosti
banke...349.
11.4. Ekonomi~nost poslovanja banke..................................................................350
Su{tina ekonomi~nosti poslovanja banke...350. Ekonomski modeli organizovanja
banke...352. Merenje i rizik ekonomi~nosti banke...354. Upravljanje ekonomijom
obima banke…357.
11.5. Profitabilnost poslovanja banke....................................................................358
Pojam i su{tina profitabilnosti banke...358. Faktori profitabilnosti banke...360.
Merenje i rizik profitabilnosti banke...363. Upravljanje kompetitivnom
profitabilno{}u banke...368.
Literatura................................................................................................................370
XV

Glava 12. Proces upravljanja rizikom banke.........................................................372

12.1. Pojam i vrste rizika poslovne banke.............................................................373


Pojam izvesnosti, rizika i neizvesnosti...373. Definisanje rizika u poslovanju
banke...374. Vrste i podru~ja rizika poslovne banke...376. Finansijska piramida
rizika banke...380.
12.2. Koncept i proces upravljanja rizikom banke................................................381
Koncepti rizika poslovne banke...381. Kontinuitet procesa upravljanja
rizikom...383. Identifikacija izlo`enosti banke riziku...387. Indikatori rizika
poslovne banke...389.
12.3. Merenje rizika poslovne banke.....................................................................391
Problem merenja i alokacije rizika banke...391. Klasifikacija rizi~ne aktive
banke...392. Proces kontrole i procene rizika banke...395. Finansiranje i osiguranje
rizika banke...398.
12.4. Mere za{tite banke od mogu}ih rizika..........................................................399
Distribucija i diversifikacija rizika...399. Osiguranje depozita privrede i
gra|ana...400. Osiguranje i samoosiguranje plasmana banke...401. Prevaljivanje
rizika na druga lica...403.
Literatura……………………………………………………………...…………404

Deo peti
UPRAVLJANJE PORTFOLIO RIZICIMA BANKE...........................................407

Glava 13. Upravljanje rizikom kreditnog portfolija banke....................................408

13.1. Su{tina i vrste kreditnog rizika....................................................................409


Su{tina kreditnog rizika...409. Vrste i funkcija kreditnog rizika...411. Predvi|anje
lo{eg poslovanja firmi...413. Neki indikatori lo{eg poslovanja firmi...416.
13.2. Kreditna politika i odlu~ivanje o kreditu.....................................................418
Klju~ni aspekti kreditne politike banke...418. Ovla{}enja i limiti za odobravanje
kredita...420. Kriti~ne ta~ke dono{enja odluke o kreditu...421. Zahtevi i potrebe
preduze}a za kreditom...424. Faktori efikasnog kreditiranja privrede...425.
13.3. Upravljanje rizikom kratkoro~nog kreditiranja............................................426
Pojam i svrha analize kreditnog rizika...426. Su{tina ocene kreditne sposobnosti
zajmotra`ioca...427. Faktori ocene kreditne sposobnosti zajmotra`ioca...430.
Informaciona osnova analize kreditne sposobnosti...437. Metode analize i ocene
kreditne sposobnosti...438. Rangiranje kreditne sposobnosti zajmotra`ilaca...443.
Rizik naplate odobrenog kredita...444.
13.4. Upravljanje rizikom dugoro~nog kredita......................................................446
Neizvesnost u dono{enju dugoro~nih odluka...446. Su{tina kreditne sposobnosti
investitora...447. Metode procene kreditne sposobnosti investitora...449. Analiza i
XVI

selekcija investicionih projekata...453. Metode merenja finansijskih efekata i rizika


investicionih projekata...455. Rangiranje investicionih projekata u rizi~nim tr`i{nim
uslovima...460.
13.5. Upravljanje rizikom kreditiranja stanovni{tva............................................. 463
Vrste kreditiranja stanovni{tva...463. Specifi~nost ocene kreditne
sposobnosti...465. Metode ocene kreditne sposobnosti...466. Upravljanje rizikom
pojedinih vrsta kredita...469.
13.6. Upravljanje rizikom me|unarodnog kredita................................................472
Vrste i karakteristike me|unarodnih kredita...472. Rizik zemlje i suvereniteta
dr`ave...474. Relativizacija rizika zemlje i suvereniteta dr`ave...476.
Literatura................................................................................................................478

Glava 14. Upravljanje rizikom portfolija hartija od vrednosti...............................481

14.1. Poslovanje banke hartijama od vrednosti.....................................................482


Formiranje investicionog portfolija banke...482. Struktura i kvalitet investicionog
portfolija...484. Struktura i instrumenti finansijskog tr`i{ta...486. Poslovanje
banaka na sekundarnom tr`i{tu hartija...488.
14.2. Emitovanje i plasman hartija od vrednosti...................................................490
Proces emitovanja hartija od vrednosti...490. Plasman hartija preko me{ovitih
fondova...493. Formiranje cena hartija od vrednosti...496. Emitovanje i plasman
hartija kod nas...499.
14.3. Merenje rizika ulaganja u hartije od vrednosti.............................................501
Dimenzije rizika hartija od vrednosti...501. Performanse i bonitet hartija od
vrednosti...503. Rangiranje boniteta emitenata hartija...505. Metode predvi|anja
izostanka pla}anja hartija...508.
14.4. Relativizacija rizika hartija od vrednosti......................................................510
Principi upravljanja investicionim portfolijom...510. Strategije upravljanja portfolio
rizicima...513. Upravljanje strukturnim rizicima portfolija...515. Upravljanje
rizikom prinosa hartija od vrednosti...518.
Literatura................................................................................................................522

Glava 15. Upravljanje rizikom portfolija kamatne stope.......................................524

15.1. Su{tina, uloga i formiranje kamatne stope....................................................525


Pojam, su{tina i uloga kamatne stope...525. Teorije formiranja tr`i{nih kamatnih
stopa...526. Vrste i modeli obra~una kamatnih stopa...529.
15.2. Analiza faktora rizika kamatne stope............................................................531
Su{tina rizika kamatne stope...531. Faktori rizika kamatne stope...533. Ro~na
struktura kamatnih stopa...533. Uticaj inflacije na kamatnu stopu...535.
15.3. Merenje izlo`enosti riziku kamatne stope....................................................536
XVII

Metode merenja rizika kamatne stope...536. GAP analiza osetljivosti banke na


kamatni rizik...539. ARBL model merenja kamatnog rizika...542. DURATION
model merenja kamatnog rizika...543.
15.4. Relativizacija rizika kamatne stope..............................................................545
Strategija upravljanja rizikom kamatne stope...545. Instrumenti relativizacije rizika
kamatne stope...547. Politika regulisanja kamatne stope...551.
Literatura................................................................................................................553

Glava 16. Upravljanje rizikom portfolija deviznog kursa.....................................555

16.1. Pojam, su{tina i zna~aj deviza......................................................................556


Pojam deviza i valuta...556. Vrste deviznih kurseva...558. Teorije formiranja
deviznih kurseva...560. Na~in formiranja deviznih kurseva...562.
16.2. Pojam, funkcije i struktura deviznog tr`i{ta.................................................563
Pojam i uloga deviznog tr`i{ta...563. U~esnici na deviznom tr`i{tu...565. Funkcije i
struktura deviznog tr`i{ta...567. Obele`ja savremenog deviznog tr`i{ta...567.
16.3. Vrste izlo`enosti riziku deviznog kursa........................................................568
Su{tina izlo`enosti riziku deviznog kursa...568. Transakciona izlo`enost riziku
deviznog kursa...569. Bilansna izlo`enost riziku deviznog kursa...570. Ekonomska
izlo`enost riziku deviznog kursa...571.
16.4. Oblici upravljanja rizikom deviznog kursa...................................................572
Proces upravljanja rizikom deviznog kursa...572. Oblici upravljanja rizikom
deviznog kursa...573. Klasi~ni oblici za{tite od rizika deviznog kursa...574.
Savremeni oblici za{tite od rizika deviznog kursa...575.
Literatura................................................................................................................577

Glava 17. Upravljanje rizikom portfolija vanbilansnih aktivnosti.........................578

17.1. Vrste vanbilansnih aktivnosti........................................................................579


Su{tina i nastajanje vanbilansnih aktivnosti...579. Vrste vanbilansnih
aktivnosti...580. Vrste rizika u vanbilansnim aktivnostima...582.
17.2. Valorizovanje rizika vanbilansnih aktivnosti................................................584
Portfolio rizik i rizik isporuke...584. Rizik neispunjenja ‘punih’ obaveza...586.
Rizik neispunjenja ‘delimi~nih’ obaveza...587.
17.3. Za{tita od rizika vanbilansnih aktivnosti......................................................587
Precizne i jasne poslovne procedure...587. Visina, ugovaranje i naplata
provizije...591. Pokrivanje rizika iz profita...591.
17.4. Konverzija rizika vanbilansnih aktivnosti....................................................592
Potreba konverzije rizika vanbilansnih aktivnosti...592. Faktori konverzije rizika
vanbilansnih pozicija... 594.
Literatura................................................................................................................595
XVIII

Prilozi.....................................................................................................................597

Klju~ne re~i I izrazi................................................................................................615


UVODNE NAPOMENE
uz tre}e prera|eno, izmenjeno i dopunjeno izdanje

Dinami~ne promene u bankarskom okru`enju, osve`ena bankarska literature i


ne{to izmenjene potrebe u visokom obrazovanju studenata (Bolonjski process),
usovili su i neke nu`ne promene ud`benika za predmet Menad`ment u
bankarstvu, o ~emu }e biti vi{e re~i tokom teksta uvodnih napomena. Me|utim,
i dalje od nastanka banaka pa do dana{njih dana, ostaje da je kvalitet
upravljanja poslovanjem banke jedna od primarnih karakteristika bankarskog
poslovanja,.

Naime, po{to je poslovanje banke uvek sadr`avalo u manjoj ili ve}oj meri rizik,
a porastom deregulacije tr`i{ta i konkurencije u finansijskim uslugama,
poslovanje banaka postaje sve vi{e rizi~no, a sigurnost postaje jedan od
osnovnih principa poslovanja banke. Deregulacija finansijskih tr`i{a,
globalizacija bankarskog poslovanja i sve o{trija konkurencija dovele su do
smanjenja profitne mar`e, odnosno do manjeg prostora za ostvarivanje profita.

Stoga su dva esencijalna principa va`na i vezana za savremeno bankarstvo:


sigurnost i profit. Prvo, poslovanje svake banke mora se obavljati sa sigurno{}u,
ako banka `eli da ima poverenje javnosti i ako `eli da kontinuirano obavlja
svoje poslovanje da bi za{titila depozitare. Drugo, poslovanje banaka
(komercijalnih, poslovnih) mora biti profitabilno, da podmiri operativne
tro{kove i normalne gubitke, obezbedi prihvatljiv (razuman) iznos za rezerve za
budu}e nepredvi|ene doga|aje i obezbedi objektivan (fer) prinos za deoni~are.

Bankama pripada klju~no mesto u okviru finansijskog sistema imaju}i u vidu


funkcije koje obavljaju i finansijska sredstva kojima posluju. Zato su posebno
zna~ajna tri podru~ja za ove institucije:

• podru~je regulative privrednog i posebno podru~je monetarno-kreditnog


sistema, koja treba da omogu}e da preduze}a i banke na najbolji na~in
obavljaju svoje poslove;
• podru~je regulative operativnog delovanja banke i mera centralne banke
usmerenih na kreditno poslovanje, organizaciju i poslovanje sa
inostranstvom uklju~iv{i i supervizorstvo (monitoring); i
• podru~je odnosa poslovnih banaka u depozitnoj i kreditnoj funkciji sa
komitentima i klijentima banke i monitoring njihovog poslovanja.

Ako prvo podru~je nije dobro regulisano, mogu nastupiti vrlo ozbiljne
sistemske posledice, {to bi osetile ne samo banke ve} i privreda i gra|ani.

1
UVODNE NAPOMENE 2

Me|utim, drugo i tre}e podru~je mogu zna~iti ve}i ili manji rizik za dru{tvo ili
za banku. Zato je analizi rizika i upravljanju rizikom u bankarskim poslovima i
posve}ena ova knjiga. Danas je u bankarstvu sve ve}a potreba efikasnog i
efektivnog upravljanja rizikom.

U prethodne ~etiri, a posebno u poslednjoj deceniji, do{lo je do bitnih promena


u regulaciji bankarskog poslovanja, {to je uslovilo i promenu klasi~nog tipa i
oblika organizovanja banaka. Specijalizacija kao osnovni kriterijum za
organizovanje oblika bankarske delatnosti postepeno se napu{ta i ustupa mesto
univerzalnosti kao preovladavaju}em obliku organizovanja bankarskih
institucija. Ovim se poja~ava konkurentska borba i sve je te`e ostvariti
zadovoljavaju}u stopu profita. Uslovi koji su do pre dve decenije bili relativno
stabilni u du`em periodu, ~ak i po nekoliko godina, sada su podlo`ni brzim
promenama, kako godi{njim tako mese~nim, nedeljnim, pa ~ak i dnevnim.

Banke su u takvim uslovima izlo`ene dejstvu mnogobrojnih rizika, {to zahteva


strategijski pristup poslovanju. To zna~i da banke moraju imati viziju
sopstvenog razvoja i brzo donositi poslovne odluke. Odluke moraju uva`avati
budu}i razvoj doga|aja, racionalno kori{}enje resursa i organizovano
upravljanje rizicima. Menad`ment banke u ovakvim uslovima postaje klju~ni
faktor uspeha. U poslovnoj saradnji sa bankama u svetu doma}e banke moraju
imati zadovoljavaju}i bonitet, {to se dokazuje certifikatom prvorazredne
me|unarodno priznate revizorske agencije. To nije lako ispuniti u uslovima
promena kad se, vojni~ki re~eno, ‘mora u hodu ga|ati pokretna meta’.

Opstanak, profitabilno poslovanje i razvoj u uslovima obavljanja bankarskih


poslova sa sve ve}im rizikom (vi{e vrsta i {ira podru~ja rizika), znanje i ve{tina
upravljanja rizikom, sposobnost preduzimanja ve}ih rizika tj. ulazak u poslove
sa visokim rizicima i, istovremeno, sposobnost spre~avanja da do rizika do|e
otkrivanjem ranih simptoma rizika i sposobnost smanjenje gubitaka zahtevaju
visok nivo kvaliteta menad`ment tima za upravljanje bankom, koji danas
postaje kriti~ni faktor uspeha banke.

Ovim radom autori su nastojali da pru`e konsekventan materijal iz podru~ja


strategijskog menad`menta u bankarstvu sa posebnim akcentom na upravljanje
portfolio rizicima. Ovo je posebno zna~ajno za na{e banke sada poslea
tranzicije, jer se nalaze na prekretnici na~ina vo|enja poslovne politike banke i
pojedinih bankarskih poslova u slobodnijem delovanju tr`i{ta. Zato se ukazuje
ne samo na metode i postupke upravljanja rizikom u bankarskim poslovima,
kako se to radi u savremenim bankama razvijene tr`i{ne privrede, ve} i na
kompletnu vertikalnu strategijsku povezanost procesa i instrumentarija na
relaciji centralna banka - poslovno bankarstvo - komitenti i klijenti banke.
UVODNE NAPOMENE 3

Polaze}i od takve postavke, komponovana je i izmenjena struktura sadr`aja


knjige, u kojoj i dalje ima pet delova, od ~ega je prvi deo sa dve nove glave
(prva i druga), drugi deo sa jednom novom glavom (tre}om), kompletno
promenjen tre}i deo sa tri nove glave, dakle sa ukupno sedamanest glava od
~ega su {est sasvim nove, {to se vidi iz slede}eg kratkog sadr`aja:

Deo prvi:
SAVREMENI TRENDOVI U BANKARSTVU
Glava 1: Faktori strukturnih promena u bankarstvu (nova)
Glava 2: Promene, konkurentnost i tranzicija u bankarstvu (nova)
Glava 3: Strategijski menad`ment poslovne banke

Deo drugi:
UPRAVLJANJE BILANSIMA I KAPITALOM BANKE
Glava 4: Upravljanje bilansom i agregatima banke
Glava 5: Upravljanje prihodima i rashodima banke
Glava 6: Upravljanje kapitalom poslovne banke (nova)

Deo tre}i:
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE (novi)
Glava 7: Upravljanje rastom vrednosti banke (nova)
Glava 8: Upravljanje korporativnim performansama banke (nova)
Glava 9: Upravljanje portfolio performansama banke (nova)

Deo ~etvrti
UPRAVLJANJE KORPORATIVNIM RIZICIMA BANKE
Glava 10: Upravljanje bonitetom poslovnih banaka
Glava 11: Principi upravljanja rizikom poslovne banke
Glava 12: Proces upravljanja rizikom poslovne banke

Deo peti: UPRAVLJANJE PORTFOLIO RIZICIMA BANKE


Glava 13: Upravljanje rizikom kreditnog portfolija banke
Glava 14: Upravljanje rizikom portfolija hartija od vrednosti
Glava 15: Upravljanje rizikom portfolija kamatne stope
Glava 16: Upravljanje rizikom portfolija deviznog kursa
Glava 17: Upravljanje rizikom portfolija vanbilansnih aktivnosti

U prvom delu knjige, koji je izlo`en u tri glave, razmatraju se savremeni


trendovi u bankarstvu i strategijski menad`ment. U prvoj glavi autori razmatraju
faktore strukturnih promena u bankarskom okru`enju i nastoje objasniti {ta je to
banka kao finansijska institucija. U drugoj glavi akcenat je na na nu`nim
promenama u okviru samih banaka, na konkurentskom odnosu me|u bankama i
procesu tranzicije. U tre}oj glavi autori izla`u osnovne elemente i proces
UVODNE NAPOMENE 4

strategijskog bankarskog meand`menta, koji predstavlja okosnicu savremenog


upravljanja bankom.

U drugom delu knjige (ima tri glave) izla`e se tematika efikasnog i efektivnog
finansijskog upravljanja bankom i kapitalom banke. To se vr{i preko nekoliko
formalnih i neformalnih bilansa i preko upravljanja kapitalom banke. U ~etvrtoj
glavi se razmatra bilans stanja, koji ~ini osnovu za upravljanje finansijskim
resursima i agregatima banke. Brojne su mogu}nosti odnosa aktive i pasive, {to
se odra`ava na stabilnost bilansa i kontinuitet poslovanja banke. U petoj glavi
izla`e se upravljanje bilansom uspeha banke odnosno prihodima i rashodima
banke, {to ima za svrhu maksimiziranje profita. U {estoj glavi izla`u se osnovni
elementi uloge, analize i planiranja kapitala banke. U tekstu se posebno
nagla{ava da je uloga kapitala klju~na za sigurnost i kontinuitet poslovanja
banke.

Tre}i deo knjige je potpuno zamanjen novim, sa tri nove glave (7, 8. i 9), koji se
odnosi na upravljanje rastom i performansama banke U sedmoj glavi je re~ o
upravljanju rastom vrednosti banke. Danas se banke kupuju i prodaju, pa je od
bitnog zna~aja njihova tr`i{na vrednost, ~ijim rastom treba upravljati. U osmoj
glavi ukazuje se na zna~aj pobolj{anja korporativnih performansi banke, kojima
treba upravljati I koje doprinose rstu vrednosti banke. To se posebno odnosi na
upravljanje rastom profita kao najzna~ajnijom korporativnom performansom
banke. U devetoj glavi ukazuje se na neophodnost i zna~aj upravljanja i
portfolio performansama (kreditni i investicioni portfolio), koje doprinose rastu
profita, a time I rastu vrednosti banke.

U ~etvrtom delu knjige, koji ima tri glave (10, 11. i 12), ukazuje se na slo`enost
procesa upravljanje korporativnim rizicima u banci u tr`i{nim uslovima. U tom
kontekstu, u desetoj glavi, osvetljava se bonitet kao bitna komponenta
savremenog tr`i{nog poslovanja banke. Od kvaliteta celokupnog pristupa
upravljanju bankom, podrazumevaju}i tu i faktore eksterne sredine, zavisi
poverenje javnosti u bankarski sistem, pa delom i bonitet pojedine banke. U
jedanaestoj glavi izla`u se osnovni principi upravljanja rizikom banke. Ukazuje
se na to da ‘zdravlje’ banke u mnogome zavisi od toga koliko menad`ment tim
banke uva`ava principe upravljanja rizikom banke. U dvanaestoj glavi ukazuje
se na neophodnost sistemskog upravljanja rizikom na nivou banke, kao
nezaobilaznom elementu u tr`i{nim uslovima poslovanja. Postojanje, razvijanje
i kori{}enje metoda i tehnike koje se primenjuju u procesu upravljanja rizikom
bitan su uslov za efikasno upravljanje rizikom banke.

U petom delu knjige fokusira se tematika na upravljanje portfolio rizicima.


Najkra}e, upravljanje portfolio rizicima predstavlja upravljanje rizicima srodnih
poslova u banci. Akcenat je dat na plasmane, kamatnu stopu i devizni kurs,
UVODNE NAPOMENE 5

preko kojih kategorija banka preuzima na sebe rizike plasmana (u su{tini tu|ih
sredstva) i tako ostvaruje potrebne prihode. Naime, ovaj deo knjige (izlo`en je u
pet glava (13, 14, 15, 16. i 17) fokusira veoma zna~ajne portfolio rizike banke i
zato je najobimniji.

U trinaestoj glavi raspravlja se o upravljanju kreditnim rizicima banke. Krediti


predstavljaju najobimnije plasmane komercijalne banke i najzna~ajniji izvor
kamatnih prihoda banke. Me|utim, oni su bankarski poslovi koji nose i visok
stepen rizika, koji je u korelativnoj vezi sa du`inom roka vra}anja kredita.
Otuda se analizi i oceni kreditne sposobnosti zajmotra`ioca mora posvetiti
najve}a pa`nja, kako bi se mogu}i kreditni rizici sveli u prihvatljive granice.

U ~etrnaestoj glavi izla`e se problem upravljanja rizikom hartija od vrednosti.


Plasmani u hartije od vrednosti su drugi po zna~aju plasmani u aktivi
savremenih banaka. Omogu}avaju banci ostvarivanje i ekonomi~no odr`avanje
likvidnosti, obezbe|uju dodatnih prihoda na privremeno slobodna nov~ana
sredstva i smanjuju rizik ukupnih plasmana banke. Posebno se posve}uje pa`nja
mehanizmu ocene boniteta izdavalaca harija od vrednosti kako bi se smanjio
rizik ovih plasmana.

U petnaestoj glavi se raspravlja o riziku kamatne stope. Kako je kamatna stopa


cena novca, to rizik kamatne stope pro`ima celokupno poslovanje banke. Visina
i vrsta kamatnih stopa, uz koje se obezbe|uju izvori sredstava, zna~ajne su za
plasmane banke i raskoraci ili gep-ovi, koji se pojavljuju tokom poslovanja
banke, mogu da budu manifestovani kao rizik kamatne stope i mogu zna~ajno
uticati na profitabilnost poslovanja banke. Otuda su napori banke usmereni na
relativizaciju ove vrste rizika.

U {esnaestoj glavi predmet izlaganja je upravljanje rizikom deviznog kursa.


Banke i njihovi komitenti i klijenti posluju i sa inostranstvom, tako da se
pojavljuje i rizik deviznog kursa, kao posledica konverzije jedne u drugu
odnosno strane u doma}u valutu tokom odre|enog vremena. U cilju
relativizacije rizika deviznog kursa, primenjuju se razne tehnike za{tite kako
deviznog hed`inga tako i primene za{tite putem fju~ersa, opcija i svopova.

Kona~no, sedamnaesta glava posve}ena je upravljanju rizikom vanbilansnih


aktivnosti. To su aktivnosti banke koje nemaju svog direktnog odraza na bilans
stanja banke, ali mogu indirektno – u odre|enim okolnostima – da generi{u
prinudne kredite i tako dovedu banku do ostvarivanja eventualnih gubitaka.
Najnoviji pristupi polaze od potrebe konvertovanja rizika vanbilansnih
aktivnosti u kreditne rizike banke, ~ime dolazi do njihovog ‘uklju~ivanja’ u
bilansne pozicije banke.
UVODNE NAPOMENE 6

Struktura rada obuhvata klju~na podru~ja bankarskog menad`menta. To


omogu}uje ~itaocu da sagleda sva bitna podru~ja bankarskog menad`menta i
upozna se sa klju~nim aspektima strategijskog, takti~kog i operativnog
menad`ment procesa u banci. Posebno je to va`no {to znamo da su mnogi ovi
elemenati jo{ uvek nedovoljno poznati u na{im bankama, a o nekima se tek
ne{to ~ulo ili se samo pone{to zna. Za uspe{no upravljanje bankom u
deregulisanom tr`i{tu potrebno je znatno vi{e. Potrebno je ne samo znanje iz
savremenog menad`menta, ve} sposobnost i ve{tina da se znanje adekvatno
primeni u praksi.

Sada{nje vreme kod nas je vreme tranzicionih promena. To zahteva novu


poslovnu filozofiju i novi pristup re{avanju poslovnih problema u bankama i
procenu poslovnih rizika pre ula`enja u pojedine poslovne i finansijske
poduhvate. Svaka bankarska institucija, bez obzira na svoju veli~inu i lokaciju,
predstavlja poslovni entitet koji se bori da: pove}a svoju zaradu-profit,
stabilizuje svoj rast i razvoj i pove}a svoje u~e{}e na tr`i{u. Ove ciljeve je u
pro{losti bilo znatno lak{e ostvarivati nego danas. U privredi danas, kada je vi{e
povezana sa globalnim tr`i{tima nego sa lokalnim i regionalnim, naglo se
pove}ava operativni i finansijski rizik za banke svih veli~ina i u svim
situacijama.

Spora kretanja na tr`i{tu su pro{lost. Dana{nje u~estale promene tra`e od


menad`ment tima banke znanja, sposobnosti i ve{tine da se ostvari profit u svim
preduzetim poslovnim poduhvatima. Kao rezultat ovih pa i drugih kretanja,
postepeno se su`ava tradicionalni prostor zarade i profita za banke. Zbog toga,
nije zna~ajno samo upravljati rizikom na nivou banke ve} i u svakom njenom
funkcionalnom delu, pa i svakom bankarskom poslu.

Bankarske institucije i zaposleni u bankama moraju raditi marljivo i efikasno da


bi ostvarili istu stopu povra}aja anga`ovanih sredstava i za{titili svoju profitnu
marginu od dalje progresivne erozije. Vi{e nego ikada ostvarivanje jedne
zadovoljavaju}e stope povrata sredstava za banku i deoni~are tra`e od banke
visokih performansi:

• maksimiziranje prihoda,
• kontrolu tro{kova, i
• konzistentno dobar menad`ment.

Su{tina strategije u banci nije vi{e pitanje da li treba preduzeti rizik ili ne, ve}
koliki rizik banka mo`e preduzeti polaze}i od strategijskog pristupa poslovanju
- plasmanu (ulaganju) sredstava radi ostvarenja profita. Podjednaku va`nost
dobija i strategija izlaska banke iz nekog lo{eg posla. Menad`ment treba da se
UVODNE NAPOMENE 7

sve vi{e oslanja na profesionalnost u poslu, zasnovanu na savremenom


agresivnom marketingu, strategijskom planiranju, finansijskom menad`mentu,
savremenoj tehnologiji i upravlja~kom informacionom sistemu.

Literatura kojom su se autori slu`ili je skoro u celini inostrana, najve}im delom


iz SAD. To je i razumljivo s obzirom da kod nas ove literature i nema, po{to je
bankarstvo proteklih pedeset godina bilo manje, vi{e ili potpuno regulisano, a ni
centralna banka nije bila u takvoj ulozi i funkciji. Rizici koji su nastajali u
bankarskom poslovanju bili su potpuno socijalizovana kategorija, a neki od
bankarskih poslova nisu ni obavljani (emitovanje i promet hartija od vrednosti –
deonica, obveznica).

Knjiga je, pre svega, namenjena kao ud`benik studentima, ali se nadamo da
mo`e korisno poslu`iti zaposlenima u bankama i kolegama profesorima,
nau~nim i stru~nim radnicima koji se po raznim osnovama bave ovom
problematikom.

Februara, 2008.godine Autori


DEO PRVI

SAVREMENI TRENDOVI U
BANKARSTVU

U p r v o m d e l u:
• Faktori strukturnih promena u
bankarstvu
• Promene, konkurentnost i
tranzicija u bankarstvu
• Strategijski menad`ment u
bankarstvu
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 9

Napomene uz sadr`aj prvog dela knjige


Namera je autora da izlaganjem u tri glave prvog dela knjige upoznaju ~itaoce
sa promenama klju~nih faktora strukturnih pomeranja u okru`enju u kojem
poslovne banke obavljaju svoju delatnost i prilago|avaju svoje poslovanje tim
promenama. Pri tome se nastoji ukazati na sve ve}u konkurentnost i elemente
tranzicionog procesa, stavljaju}i akcenat na promene u strategijskom
menad`mentu banke.
Dakle, prvi deo knjige obuhvata izlaganje dimenzionisano u tri glave:
• faktori strukturnih promena u bankarstvu,
• promene, konkurentnost i tranzicija u bankarstvu, i
• strategijski menad`ment u bankarstvu.

Na{e bankarstvo danas je pod direktnim i indirektnim uticajem faktora


globalnih strukturnih promena iako je preko pet decenija bilo organizovano na
temeljima dru{tvene svojine. To zna~i da vi{e od pola veka na{e banke su{tinski
nisu imale tr`i{ni nastu u poslovanju, pa je normalno da se posle tranzicije cele
na{e privrede i one transformi{u u prava akcionarska dru{tva. Upravo vlasni~ka
tranformacija banaka je tek sada prava osnova i za menad`ment tranziciju, koja,
kako se vidi iz teksta prve glave, zavisi od mnogobrojnih promena u {irem i
u`em okru`enju.

Izlaganje u drugoj glavi ukazuje, da mnogobrojni faktori uti~u na nu`nost


pove}anja konkurentske sposobnosi svake banke. Mada je opstanak na tr`i{tu
primarni cilj svake banke kao u~esnika, poznato je, da to nije i dovoljno. Naime,
potrebno je, pored toga, ostvariti i rast i razvoj, a to je maksimiziranje profita.
Banka koja nije u samom vrhu konkurentnosti te{ko da mo`e da maksimizira
profit, odnosno da ostvari vrhunske performance. Tranzicija na{eg bankarstva
stavlja sve na{e banke u pribli`no istu startnu tr`i{nu poziciju, a na njima je da
se izbore za svoje mesto na tr`i{tu.
Primena strategijskog menad`menta bankarstvu podrazumeva korenite promene
u poslovnoj filozofiji svake na{e banke. To se naro~ito odnosi na primenu
strategijskog planiranja, strategijskog upravljanja organizacionom strukturom i
strategijskog upravljanja promenama. Planiranje u na{im bankama nije bila
~esto upotrebljavana re~, a da ne govorimo o strategijskom planiranju. Uspe{no
poslovanje u tr`i{nim uslovima bez strategijskog menad`menta (planiranja,
organizovanja i kontrole) je samo sre}an izuzetak, ako ga uop{e ima.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 10

Glava 1.

FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU

O k v i r g l a v e:

• Pojam, su{tina i fokus bankarske delatnosti

• Faktori koji izazivaju promene u bankarstvu

• Uticaj promena na interno poslovanje banaka

• Uticaj promena na strukturu bankarstva


FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 11

1.1. POJAM, SU[TINA I FOKUS BANKARSKE DELATNOSTI

1.1.1. Definisanje poslovne banke..

Poslovne banke su deo finansijskog sistema ~ije su funkcije:

• mobilizacija i koncentracija sredstava suficitnih transaktora,


• alokacija istih deficitnim transaktorima,
• kreiranje odgovaraju}ih instrumenata dr`anja imovine transaktora i
organizovanje racionalnih oblika i metoda pla}anja u ekonomskom
sistemu.1

Mogu se definisati u smislu ekonomskih funkcija koje imaju, usluga koje


pru`aju klijentima i pravnom osnovu njihovog postojanja.2

Prema Zakonu o bankam,:3 b a n k a je akcionarsko dru{tvo sa sedi{tem u


Republici Srbiji, koje ima dozvolu za rad Narodne banke Srbije i obavlja
depozitne i kreditne poslove, a mo`e obavljati i druge poslove u skladu sa
zakonom. Naime, b a n k e su finansijske institucije koje su sposobne da
uzimaju i kreiraju kredit i koje su prete`no usmerene na posredovanje u oblasti
kredita.4 B a n k o m se smatra i svaka organizacija, koja obavlja neke od
raznih ili sve bankarske funkcije, npr.: primanje, sakupljanje, prenos, pla}anje,

1
Ćurčić U., Marketing poslovne banke, Feljton, Novi Sad, 1997., Prve banke su za svoju osnovnu
delatnost imale promenu jedne vrste novca u drugu, posredovanje u plaćanju i čuvanju
deponovanog novca pod zaštitom tadašnjih vladara i hramova. I tada 3.400. god. pre nove ere, pre
pojave samog novca (VIIv.p.n.e) su bile moćne institucije. Ovakvo poslovanje je bilo ozakonjeno
1000 god. kasnije za vreme vladavine Hamurabija, čiji je zakon najstariji u bankarstvu. Male
trgovačke kuće “tezauri”, (“Murašu” je bila čuvena u Vavilonu) kao prve specijalizovane
institucije u Grčkoj i Rimu su se počele baviti poslovima menjanja i čuvanja novca Razvoj
trgovine i pomorstva (otkriće Amerike, Krstaški ratovi u XVIII veku i sl.), vreme zlatnog
standrda itd. doprinose stvaranju prvih banaka. U Italiji su u XII veku nastale privatne banke
plemićkih porodica (Medići u Firenci i Spanoochi u Sieni), poslovale sa inostranstvom,
odobravale kredite i emitovale certifikate o deponovanim novčanim sredstvima (1320. god.
Banco di Genova, 1407. Casa di Sant Giogio isl.) Odobravanje kredita na bazi depozita su prve
započele banke nemačkih porodica Fugger i Welser početkom XVI veka kada banke u Holandiji
počinju sa emisijiom vrednosnih papira (čekova). Tada je stvorena i prva banka u Amstedamu za
čije je poslovanje garantovao grad Amsterdam. U drugoj polovini XVII veka u Evropi se osnivaju
i prve emisione banke Sveringen Risks Bank 1668. god. i Bank of England 1694. god. To je bio
period industrijalizacije, razvoja kapitalizma, savremene trgovine, bankarskog i finansijskog
tržišta.
2
Rose P.S., Hidgins S.S., Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data status, Beograd,
2005., str. 4
3
www.nbs.co.yu. Član 2., Zakon o bankama (“Službeni glasnikRS” br. 107/2005)
4
Vučković M., Bankarstvo - organizacija i poslovanje banka, Naučna knjiga, Beograd, 1967., str.
11
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 12

pozajmljivanje, investiranje, poslove kupoprodaje deviza, menja~ke poslove i


razne nov~ane usluge (~uvanje depozita, posredni{tvo, starateljstvo, poslove
poverenja) kako na doma}em, tako i na me|unarodnom tr`i{tu.5

Prema Zakonu o bankama6 (čl.4) banka mo`e da obavlja slede}e poslove:

¾ depozitne poslove (primanje i polaganje depozita)


¾ kreditne poslove (davanje i uzimanje kredita)
¾ devizne, devizno-valutne i menja~ke poslove platnog prometa
¾ izdavanje platnih kartica
¾ poslove sa hartijama od vrednosti (izdavanje hartija od vrednosti,
poslovi kastodi banke i sl)
¾ brokersko dilerske poslove
¾ izdavanje garancija, avala i drugih oblika jemstva (garancijski posao)
¾ kupovinu, prodaju i naplatu potra`ivanja (faktoring i forfeting i sl.)
¾ poslove zastupanja u osiguranju
¾ poslove za koje je ovla{}ena zakonom
¾ druge poslove ~ija je priroda srodna ili povezana sa ta~kama ovog stava
a u skladu sa osnivačkim aktom i statutom banke.

Niko osim banke ne mo`e se baviti primanjem depozita, davanjem kredita i


izdavanjem platnih kartica, osim ako je za to ovla{}en zakonom.7

1.1.2. Vrste banaka i finansijskih institucija

Razli~ite vrste finansijskih institucija danas nazivaju sebe bankom. To su:

¾ Komercijalne banke: prikupljaju depozite i odobravaju zajmove privredi


i stanovni{tvu
¾ Štedionice: prikupljaju {tedne uloge i odobravaju zajmove privredi i
stanovni{tvu
¾ Zadru`ne banke: poma`u poljoprivrednim proizvo|a~ima i odobravaju
potro{a~ke kredite
¾ Hipotekarne banke: odobravaju hipotekarne zajmove za stambene
objekte i investicione projekte
¾ Lokalne banke: manje lokalno orjentisane komercijalne banke i
{tedionice

5
Glenn M.G., Garcia F.I., Encyclopedia of Banking and Finance, Bankers Publishing Company,
Boston, 1983., str. 65
6
www.nbs.co.yu. Član 4, Zakon o bankama , “Službeni glasnikRS”, br. 107/2005
7
Ibidem, član 5
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 13

¾ Centralne finansijsko privredne banke: ve}e komercijalne banke locirane


u vodećim finansijskim centrima
¾ Investicione banke: garantuju emisiju hartija od vrednosti svojih
klijenata
¾ Trgova~ke banke: obezbeđuju zajmovni i akcijski kapital za kompanije
¾ Me|unarodne banke: komercijalne banke prisutne u vi{e zemalja
¾ Poslovne banke sa velikim ovla{}enjima: veće komercijalne banke,
pru`aju usluge korporacijama i dr`avama
¾ Banke koje pru`aju usluge bankama: obra~un ~ekova i trgovina
hartijama od vrednosti

UNIVERZALNA BANKA – FINANSIJSKA KOMPANIJA –


BANKA NA FINANSIJSKOM TRŽIŠTU
regulativa
trgovanje
depozit depozitima Brokersko-dilersko
Komercijalna društvo
banka
FINANSIJSKA
trgovanje hartijama
kredit od vrednosti
univerzalna
banka

osiguranje hartije od
KOMPANIJA vrednosti
kredita

Osiguravajuće Investiciona
društvo banka
osiguranje finansijsk
od rizika i derivati
KREDITNI - INVESTICIONI – TRGOVAČKI
PORTFOLIO tržište

Slika br. 1.1. Univerzalnost poslovanja banke8


¾ Banke afilijacije: u potpunom ili delimi~nom vlasni{tvu holding komp.
¾ Banke koje odobravaju posebne beneficije: odobravaju zajmove i pravo
na kori{}enje zajma, unov~avaju ~ekove, ili stupaju kao zalagaonice i
kompanije koje se bave rentiranjem
8
Ivanović P., “Risk Management- Status and the challenges of strategic and operatinal
management in Serbian banks and insurance environment”, seminar: Univerzitet “Braća Karić”&
University of Business and Finance Switzerland & Akademija za bankarstvo, Beograd, Februar,
2006.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 14

¾ Univerzalne banke: pru`aju skoro sve finansijske usluge koje su prisutne


na dana{njem tr`i{tu
¾ Centralne banke: posluju na bazi ovla{}enja od strane dr`ave i sl.
Shodno tome, te{ko je na}i podesnu definiciju koja bi obuhvatila razli~ite vrste
kompanija koje pru`aju finansijske usluge, a koje sebe nazivaju bankama
Su{tina delatnosti banaka je u depozitno kreditnim transakcijama, posredni{tvu
(intermedijerstvu), poverenju i stabilnosti, uz po{tovanje bankarskih principa
(naro~ito sigurnosti i likvidnosti) u ~ijoj osnovi le`e poverenje i solventnost.9

Shodno navedenom, funkcije banke su:

¾ formiranje adekvatnog finansijskog potencijala,


¾ optimizacija agregatne i strukturne alokacije kredita,
¾ organizacija nov~anih transfera
¾ obezbe|enje finansijskih usluga i saveta
¾ povezivanje doma}eg sa međunarodnim finansijskim sistemom
¾ kreiranje novca
¾ podsticanje »pojedinaca i institucija na {tednju i i dalji plasman iste
pojedincima i institucijama radi investiranja u nove projekte, proizvode i
usluge«,10
¾ podsticanje ostvarivanja osnovnih ciljeva i zadataka teku}e i razvojne
ekonomske politike zemlje (rast privrede, otvaranje radnih mesta i rast
`ivotnog standarda i sl.)
¾ Navedene funkcije ukazuju na jo{ uvek dominantnu funkciju banke kao
klju~nog u~esnika na finansijskom tr{i{tu.

1.1.3. Geografski fokus i poslovna orijentacija banaka i finansijskih firmi

Banke mogu da budu kategorisane prema njihovoj poslovnoj orijentaciji i mogu


se grupisati u tri grupe: bankarstvo na veliko, bankarstvo na malo i
kombinovano (bankarstvo na veliko i malo). Bankarstvo na veliko ima
komercijalni ili korporativni fokus, dok bankarstvo na malo fokusira poslovanje
sa stanovni{tvom. Kombinacija bankarstva na veliko i malo usmereno je na
poslovni miks korporativnog i bankarstva na malo. Prema geografskom
prisustvu ili pokrivenosti tr`i{ta, komercijalne banke mogu da budu komunalne
banke - posluju na lokalnim tr`i{tima, regionalne banke - posluju na
regionalnim tr`i{tima ili monetarni centri odnosno multinacionalne banke -
posluju na nacionalnim odnosno internacionalnim tr`i{tima.

9
Ćurčić U., Bankarski portfolio menadžment - Strategijsko upravljanje bankom, bilansima,
kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Novi Sad, Feljton, 2002., str. 17
10
Ibidem, str. 3
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 15

Bankarstvo na malo (retail banking), obuhvata bankarske proizvode i usluge,


koje banka nudi naj{iroj publici. Ustvari, bankarstvo na malo ~ine grupe
finansijskih proizvoda i usluga, koje uklju~uju:
• potro{a~ke kredite (installament loans),
• stambene kredite (residential mortgages),
• kreditne zajmove na bazi akcija (equity credit loans),
• depozitne usluge (deposit services) i
• individualne penzione ra~une (individual retirement accounts).
Nasuprot bankarstvu na veliko ili korporativnom bankarstvu, bankarstvo na
malo je posao velikog volumena sa mnogim servisnim provajderima, koji se
bore za u~e{}e na tr`i{tu. 11

Bankarstvo na veliko (wholesale banking ili corporate banking) je bankarstvo


koje nudi proizvode i usluge corporacijama sa zdravim finansijskim izve{tajima,
institucionalnim korisnicima, kao {to su penzioni fondovi i dr`avne agencije.
Bankarstvo na veliko obuhvata grupe proizvoda i usluga me|u kojima su
najva`nije:
• kreditiranje (lending),
• upravljanje gotovinom (cash management),
• komercijalni hipotekarni krediti (commercial mortgage credits),
• zajmovi za obrtna sredstva (working kapital loans),
• lizing (leasing),
• usluge starateljstva (trust services) itd.

U SAD, banke dele tr`i{te bankarstva na veliko u nekoliko nivo razli~itih


poslova. Tako za najve}e postoji tr`i{te Fortune 500 i Fortune 1000
obuhvataju}i 1000 najve}ih korporacija u SAD. Srednje tr`i{te obuhvata
kompanije sa godi{njom prodajom od $ 50 do $ 250 milona, dok tr`i{te malih
poslova obuhvata korporacije sa prodajom ispod $ 10 miliona.

Komercijalno bankarstvo razvilo se odgovaraju}i na poraslu konkurenciju na


tr`i{tu iz alternativnih finansijskih izvora, kao {to su komercijalni papiri i
obveznice niskog kvaliteta (junk bonds), po~ele su da vi{e posve}uju pa`nje
korporativnim uslugama baziranim na proviziji i naknadama uklju~uju}i
menja~ke poslove, trgovinu hartijama od vrednosti, savetodavne usluge u
korporativnim integracijama-spajanjima i pripajanjima, trgova~kom
bankarstvu, korporativnom upravljanju gotovinom, garantovanju u poslovima
sa hartijama od vrednosti itd.12

11
Thomas Fitch: 677.Dictionary of Banking Terms, Barrons Business Guides, New York, 1990,
str. 526.
12
Ibidem, str.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 16

Univerzalno bankarstvo (Univesal Banking) karakteristi~no je za neke evropske


zemlje (SR Nema~ka, Engleska itd.). Univerzalne banke u SR Nema~koj bave
se skoro svim bankarskim poslovima: primaju oro~ene depozite, odobravaju
kredite, upisuju korporativne deonice i rade investicione poslove u funkciji
investicionih savetnika za velike korporacije. U SR Nema~koj nema nikakve
razlike izme|u komercijalnih i investicionih banaka kao {to je to u SAD.
Prednosti ovog tipa bankarskog sistema su da omogu}avanju bolje kori{}enje
informacija o korisnicima i omogu}ava bankama prodaju vi{e proizvoda i
usluga pod jednim krovom ne{to sli~no kao finansijski supermarket. Glavni
nedostatak je da univerzalni bankarstvo omogu}ava koncentraciju ekonomske
mo}i u rukama velikih bankarskih institucija, koje dr`e deoni~ku poziciju u
kompanijama, koje su tako|e i korisnici kredita. 13

Investiciono bankarstvo (Investment banking) podrazumeva prodaju i


distribuciju nove ponude hartija od vrednosti, izvedenu kao finansijski
posrednik (investment banker), koji kupuje hartije od vrednosti od emitenta kao
principal i preuzima na sebe odgovornost i rizik distribucije hartija od vrednosti
investitorima. Proces kupovine i distribucije hartija od vrednosti je poznat pod
nazivom garantovanje upisa hartija od vrednosti, odnosno underwriting.
Normalno je, da nekoliko investicionih bankara uzima u~e{}e u ponudi hartija
od vrednosti, svaka ugovara da proda zadati deo hartija od vrednosti, i za
uzvrat, naplati odgovaraju}i deo provizije (underwriting fee ili spread).

Privatno bankarstvo (Private banking) moderno shva}eno, obuhvata bankarske


usluge uklju~uju}i kreditiranje i investiciono upravljanje (ulaganje u hartije od
vrednosti) za bogate pojedince. Privatno bankarstvo prvenstveno predstavlja
kreditne usluge i manje je zavisno od prihva}enih depozita nego bankarstvo na
malo. Usko sa ovim terminom povezani su i izrazi: personal banker, personal
financial advisor, a bazira na konceptu relationship bankaing (na visoko
obu~enom kontaktnom maloprodajnom osoblju banke, koje je upoznato sa svim
proizvodima i uslugama svoje institucije i na toj osnovi treba da popravi
konkurentsku poziciju svoje banke). Klasi~no privatno bankarstvo podrazumeva
pojedin~no ili porodi~no privatno vlasni{tvo banke (ne deoni~ko), koje je bilo
pod revizijom dr`ave i javno nudilo bankarske usluge. Prvobitno je bilo
organizovano u formi partnerstva. Privatno bankarstvo, u ovom smislu, bilo je
~esta forma bankarstva u SAD u devetnaestom veku.14

Monofilijalske banke (Unit banking) su bankarski sistemi koji egzistiraju u


nekoliko dr`ava SAD i koji zabranjuju filijalsku mre`u ili da banka sa

13
Ibidem, str. 655.
14
Ibidem, str. 461.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 17

dr`avnom dozvolom ili nacionalna banka, posluje u vi{e od jedne poslovne


jedinice koja pru`a sve bankarske usluge. Ova ograni~enja se prevazilaze na
razne na~ine, bilo preko bankarskih holding kompanija, koje kupuju lokalne
banke, bilo preko federalnog zakonodavstva (dual banking system).

Polifilijalsko (Filijalsko) bankarstvo (Branch banking,) je multi filijalsko


bankarstvo. Filijala je, u ovom smislu, svaki objekat banke izvan glavne
centrale odnosno sedi{ta banke, koji prima depozite ili odobrava kredite. U
SAD zakonodavstvo svake pojedine dr`ave strogo kontroli{e otvaranje novih
filijala, kako osnovanih po zakonima pojedinih dr`ava, tako i po federalnim
propisima, mada su {tedna i kreditna udru`enja, generalno, izuzeta od ovih
ograni~enja. Me|utim, {tedno-kreditne asocojacije retko koriste ovu mogu}nost
otvaranja filijala {irom vi{e dr`ava. Neke srednje-zapadne i jugo-zapadne
dr`ave u SAD limitiraju komercijalnim bankama da nude bankarske usluge
putem jednofilijalske banke (zvanom unit bank). Filijalsko bankarstvo ne bi
trebalo poistove}ivati sa bankarstvom u vi{e dr`ava (interstate banking).15

Bankarstvo u vi{e dr`ava (interstate banking u SAD) predstavlja ekspanziju


bnakarstva preko grani~nih linija dr`ava kroz akvizicije bankarskih holding
kompanija, koja po~nje sredinom 1980-tih godina na recipro~noj bazi me|u
dr`avama. Bankarstvo u vi{e dr`ava razvijalo se u tri razli~ite faze: 1) kao
reginoalno, dozvoljavaju}i spajanja i pripajanja bankarskih holding kompanija u
geografskom regionu, 2) regionalnoj ekspanziji u okviru zakonodavstva
pojedine dr`ave dozvoljavaju}i spajanja i pripajanja sa bankama posle
odre|enog roka i 3) eventualno neograni~eno bankarstvo u dr`avama {irom
SAD. Posle 1989.godine, vi{e od dve tre}ine dr`ava imalo je zakonodavstvo sa
pojedinim zabranama za bankarstvo u vi{e dr`ava (interstate banking).16

Kreditne ustanove (Credit Union) su neprofitne {tedne institucije, koje


odobravaju personalne kredite i nude drugim korisnicima bankarske usluge kod
li~nog u~e{}a obi~nih obveznica, tipi~no zaposlenim u toj istoj firmi.
Deregulacijom bankarske industrije posle 1970-tih, dozvoljeno je kreditnim
institucijama da nude mnoge te iste usluga kao i komercijalne banke, {tedne
banke i {tedne i kreditne asocijacije. Kreditne institucije registrovane na
federalnom nivou, mogu odobravati stambene zajmove i izdavati kreditne
kartice. Mnoge kreditne ustanove mogu nuditi kamtonosne transakcione ra~une.

[tedno-kreditne asocijacije (udru`enja) (Savings and loan association ili Thrift


institution) su institucije osnovane na federalnom ili dr`avnom nivou, od kojih
se po zakonu zahteva da odobravaju odre|eni procenat svojih kredita (oko 70

15
Ibidem, str. 91.
16
Ibidem, str. 326.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 18

%) kao stambene kredite. [tedne i kreditne asocijacije mogu biti zajedni{ko


vlasni{tvo ili deoni~ke korporacije. Prvobitno, {tedne i kreditne asocijacije u
SAD bile su organizovane u devetnaestom veku kao dobrovoljne asocijacije,
koje su skupljale {tednju od ~lanova da bi finansirale okrupnjavanje odnosno
pripajanje poseda. Sada{nja regulatorna struktura kreirana je 1933.godine kao
tradicionalna uloga u kreditiranju rezidentne stambene izgradnje. Nakon
1982.godine, {tedne i kreditne asocijacije su pro{irile njihovu tradicionalnu
ulogu na potro{a~ke kredite, izdavanje kreditnih kartica i nu|enje raznih
komercijalnih kredita u saglasnosti sa zakonom. Zajedni~ke {tedne i kreditne
asocijacije su, po teoriji, vlasni{tvo depozitara. Mnoge {tedne i kreditne
asocijacije su vlasni{tvo akcionara bilo preko direktnog vlasni{tva bilo preko
{tednih i kreditnih holding kompanija. 17

[tedne banke (Savings bank) su depozitarne finansijske institucije, koje


prihvataju potro{a~ke depozite i investiraju svoja sredstva primarno u
rezidentnu stambenu izgradnju i visoko kvalitetne hartije od vrednosti. [tedne
banke se nalaze u {esnaest dr`ava SAD, prete`no na severo-istoku. Mogu biti
vlasni{tvo depozitara kao zajedni~ke {tedne banke ili kao deoni~ke {tedne
banke emituju}i obi~ne akcije za publiku.

Finansijske kompanije (finance companies) su uklju~ene u odobravanje kredita


pojedincima i poslovnim firmama. Za razliku od banaka, one ne primaju
depozite ve} ih radije pribavljaju od banaka, institucija i drugih izvora tr`i{ta
novca. Generalno, financijske kompanije mogu se svrstati u tri kategorije: (1)
finansijske potro{a~ke kompanije (cosumer finance companies) nazvane i kao
kompanije malih kredita (small loan companies) ili kompanije direktnih kredita
(direct loan companies) pozajmljuju novac pojedincima u skladu sa zakonom;
(2) prodajne finsijske kompanije (sales finance companies) tako|e zvane
akceptne kompanije (acceptance companies) kupuju maloprodajne i
veleprodajne papire od automobila i drugih potro{nih i kapitalnih dobara dilera;
(3) comercial finance companies tako|e zvane komercijalne kreditne kompanije
(commercial credit companies) odobravaju kredite proizvo|a~ima i
velikoprodaji. Ovi krediti su osigurani sa ra~unima priliva, zalihama i
opremom..

Finansijske kompanije tipi~no u`ivaju visoke kreditne rejtinge i zbog toga u


mogu}nosti da pribavljaju sredstva po najni`im tr`i{nim stopama {to im
omogu}ava da odobravaju kredite po stopama ne mnogo ve}im nego banke.
Iako se njihovi korisnici obi~no ne kvalifikuju za kredite kod banaka, ove
kompanije iskustveno imaju nisku stopu proma{aja. Finansijske kompanije
tendiraju da budu kamatno osetljive - pove}anje i opadanje kamatne stope na

17
Ibidem, str. 542.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 19

tr`i{tu direktno uti~e na njihov profit. Iz tih razloga javnost smatra da su


finansijske kompanije ne{to {to se odnosi i na nov~ane deonice (money stocks).
18

Finansijske institucije (financial institutions) prikupljaju sredstva od publike da


bi ih ulagala u finansijsku aktivu kao {to su deonice, obveznice, instrumenti
tr`i{ta novca, bankarski depoziti ili krediti. Depozitne institucije (banke,
{tedno-kreditne asocijacije, {tedne banke, kreditna udru`enja) pla}aju kamatu
na depozite i investiraju depozitni novac prete`no u kredite. Nedepozitne
institucije (insurance companies, pension plans) skupljaju novac preko prodaje
polica osiguranja ili primljenih doprinosa zaposlenih i ispla}uju ih po osnovu
legitimnih zahteva ili korisnika penzija. Rastu}i je trend, da mnoge institucije
obavljaju depozitne i nedepozitne funkcije.

Finansijski supermarketi (Financial Supermarket) su kompanije koje nude


{iroku skalu finansijskih usluga pod jednim krovom. Na primer, neke velike
maloprodajne organizacije nude deonice, osiguranje, brokerske usluge za
nekretnine, kao i bankarske usluge. Za potro{a~e, imaju}i sva njihova sredstva u
okviru jedne institucije, mogu obavljati finansijske transakcije i prigodnije i
efikasnije planirati, po{to se novac ne mora slati od jedne do druge institucije.
Za institucije, ovi svi uklju~eni odnosi su profitabilniji nego poslovanje samo po
jednom osnovu finasijskih potreba potro{a~a. Institucije ~esto postaju
finansijski supermarketi u nameri da pokriju sve poslove svojih potro{a~a.19

Interne finansijske kompanije (Captive Finance Company) obi~no podru`nice u


potpunom vlasni{tvu ovih kompanija, primarno egzistiraju da bi finansirale
kupovine potro{a~a od mati~ne kompanije. Premda ove podru`nice stoje na
sopstvenom finansiranju, mati~ne kompanije ~esto odobravaju subordinarne
kredite da bi ih dodali njihovoj kapitalnoj poziciji. Ove podr{ke su visokog
leverid`a na kojima podru`nice posluju i osiguravaju njihovo aktivno u~e{}e na
tr`i{tu komercijalnih papira i obveznica. 20

Osiguranje i osiguravaju}e kompanije (Isurance and insurance companies) su


sistemi putem kojih pojedinci i kompanije, koje su usesre|eni na potencijalne
hazarde, pla}aju premije jednoj osiguravaju}oj kompaniji koja ih rambursira u
slu~aju nastanka gubitka. Osigurava~ profitira sa investiranjem premija koje
prima. Neke naj~e{}e forme osiguranja pokrivaju poslovne rizike, automobile,
ku}e, ~amce, radni~ke kompenzacije i zdravlje. ~ivotno osiguranje garantuje
pla}anje korisnicima kada osigurana osoba umre. U {irem ekonomskom smislu,

18
Ibidem, str. 144.
19
Ibidem, str. 145-148.
20
Ibidem, str. 60.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 20

osiguranje prenosi rizik od pojedinaca na ve}u grupu, koja ima bolje


mogu}nosti da pokrije gubitke. 21

Aproksimativna veza izme|u geografskog i tr`i{nog fokusa i poslovne


orijentacije je, da komunalne banke imaju orijentaciju na bankarstvo na malo
(uklju~iv i male poslove), regionalne banke imaju orijentaciju na kombinovani
miks bankarstva na veliko i malo, dok monetarni centri imaju orijentaciju
bankarstva na veliko, mada neki od njih obavljaju i bankarstvo na malo -
posebno za bogatu klijentelu (private banking).

1.2. FAKTORI KOJI IZAZIVAJU PROMENE U BANKARSTVU

1.2.1. Promena spoljnih faktora bankarske sredine

Savremene banke u zemljama razvijenih tr`i{nih privreda karakteri{e:

¾ velika samostalnost u odnosu na dr`avne institucije i kontrolne organe,


¾ apsolutna samostalnost u dono{enju poslovnih odluka u sve vi{e
deregulisanim uslovima na tr`i{tu bankarskih proizvoda i usluga,
¾ strategijski marketing pristup u dono{enju razvojnih, takti~kih i operativnih
odluka,
¾ dinami~na organizaciona struktura i mogu}nost brzog prilago|avanja
promenama u okru`enju,
¾ te`nja ka univerzalnosti u obavljanju bankarskih i drugih poslova,
¾ visok stepen konkurencije me|u bankama, koju jo{ vi{e zao{travaju
nebankarske finansijske institucije
¾ ulazak u velike poslove i sa visokim stepenom poslovnog rizika,
¾ potpuna oslonjenost na automatizaciju poslovanja u svim poslovnim
procesima,
¾ evolucija bankarstva u netradicionalne poslove i sl.

Spoljnji faktori koji dodatno kreiraju uslove u kojima banke posluju su:
deregulacija, tehnologija, globalizacija, sekjuritizacija i sl., koje stvaraju uslove
za:

¾ visok stepen konkurentnosti me|u bankama i nebankarskim finansijskim


institucijama,
¾ konvergenciju specijalizovanog prema univerzalnom poslovanju,
¾ finansijske inovacije,
¾ konsolidaciju, diversifikaciju i restrukturiranje finansijskih institucija i
tr`i{ta,

21
Ibidem, str. 202.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 21

¾ stvaranje nebankarskih finansijskih institucija koje se bave bankarskim i


drugim finansijskim poslovima, nisu banke i ~lanice monetarnog sistema
zemlje i ne podle`u strogoj zakonskoj regulativi kao banke,
¾ dezintermedijaciju u poslovanju banaka koje su primorane da prihvataju
manje provizije, preuzimaju vi{e rizika, {ire svoju bazu klijenata kroz
netradicionalne poslove, posebno u oblasti investicionog bankarstva,
osiguranja, vanbilansnog poslovanja, razvijaju kanale distribucije proizvoda
i usluga i sl.

Navedeni faktori su toliko promenili uslove poslovanja banaka, kao i »same«


banke, i stvaraju »strah« da }e za kratko vreme:
¾ zna~ajno porasti op{ti rizik poslovanja,
¾ banke izgubiti tradicionalnu ulogu kreditno depozitnih institucija, i
¾ razlika izme|u banaka i drugih finansijskih institucija se toliko smanjiti ili
nestati da }e dovesti u pitanje opstanak banaka.

1.2.2. Uticaj deregulacije na bankarsko poslovanje

Banke su najvi{e regulisani poslovni entiteti, najsigurniji i najkonzervativniji


finansijski transaktori.22 Regulative su u bankarstvu postojale i postoje u mnogo
»oblika i boja«. One su propisivale i propisuju:

¾ maksimalnu kamatnu stopu koja je banka mogla da plati na depozite,


¾ minimalni odnos kapitala prema ukupnim sredstvima,
¾ minimum obavezne rezerve,
¾ stepen teritorijalnog {irenja,
¾ integraciju sa drugim institucijama,
¾ restrikcije na lepezu usluga koju banka mo`e da ponudi i sl.

Regulativom je zakonodavac nastojao i nastoji da:

¾ za{titi sredstva gra|ana i poverenje u finansijski sistem,


¾ obezbedi sigurnost i pouzdanost bankarskog sistema,
¾ banke obezbede adekvatan kapital,
¾ banke primene adekvatne sisteme finansijskog izve{tavanja i
ra~unovodstvenih standarda,
¾ omogu}i fer raskrinkavanje, izbegavanje zloupotreba i odgovornost,
¾ omogu}i konkurentnost,
¾ odgovaraju}u alokaciju resursa i fer opho|enje.1)

22
Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-Western, New York,
2003., str. 19
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 22

Regulacija je smanjivala rizik, garantovala profit ali i uskra}ivala nove


mogu}nosti. Od II Svetskog rata do danas banke su u svetu konstantno
restrukturirale svoje poslovanje da bi zaobi{le regulative, zakonodavac nametao
nove i banke ih ponovo zaobilazile. Ovaj proces regulacije i tr`i{nog odgovora
(finansijska inovacija) i nametanja nove regulative (reregulacija - proces
implementacije novih restrikcija ili modifikovanje postoje}ih) se naziva
regulatorna dijalektika (naro~ito izra`ena u SAD u toku zadnje dve decenije).23
Radikalno smanjenje dr`avne regulacije (deregulacija) i liberalizacija uslova
pod kojima banke posluju na nacionalnom i me|unarodnom tr`i{tu, je uklonilo
prepreke i omogu}ilo:

¾ fleksibilnije poslovanje i tr`i{no pona{anje banaka,


¾ slobodnije formiranje cena, tj. kamata (otklanjanje tzv. Zelena{kih kamata),
naknada i provizija, ostvarivanje ve}ih prinosa na aktivu, naro~ito na
{tednim i teku}im ra~unima itd.24
¾ paralelno u~estvovanje banaka i nebankarskih institucija na finansijskom
tr`i{tu,
¾ pove}anje broja novih proizvoda i usluga25 na interbankarskom tr`i{tu,
kori{}enje finansijskih inovacija (opcije, svopovi, terminski aran`mani);
¾ ja~anje vanbilansnog poslovanja banaka;
¾ ve}i stepen konkurentnosti banaka na bazi razlika u kamatnim mar`ama,
naknadama, provizijama i drugim elementima konkurencije,
¾ ukidanje podele na komercijalno bankarstvo, investiciono bankarstvo i
osiguravaju}a društva,26
¾ poslove fuzija i akvizicija na nacionalnom i me|unarodnom tr`i{tu,27
¾ formiranje finansijskih holding kompanija i raznovrsnost finansijskih usluga
koje mogu da ponude (osiguranje, brokerske usluge, underwriting hartija od
vrednosti i sl),

1.2.3. Uticaj promena u tehnologiji na bankarsko poslovanje

23
Obavezna rezerva kod centralne banke u obliku nekamatnih ili niskokamatnih keš depozita je
odličan primer regulacije. Ona je u suštini porez na bankarske operacije jer banke ne zarađuju
kamatu na ova sredstva, a moraju da ih odvoje, smanjujući na taj način sopstvenu likvidnost i
profitabilnost
24
Milijarde dolara koje su bile deponovane na starijim instrumentoima štednje sa relativno
niskim prihodima, kao i na beskamatnim tekućim računima, pretočile su se na račune koji su
donosili znatne prihode sa promenljivom prihodnom stopom u skladu sa tržišnim uslovima.
25
Rose P.S., Hidgins S.S., Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data status, Beograd,
2005., str. 21
26
krajem 1999 god. u SAD je donet zakon kojim se ukidaju razlike između ovih institucija
27
Ćurčić U., Upravljanje rastom i performansama banke, Mladost-holding, Loznica, 2003., str.
19.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 23

Upotrebom moderne tehnologije banke danas mogu da menjaju bilans iz dana u


dan, iz sata u sat, kupuju i prodaju delove aktive, menjaju strukturu finansiranja
pasive, prate promene performansi i sl.28 Savremeni telekomunikacioni i
kompjuterski sistemi stvaraju tehni~ku bazu za momentalno preno{enje
informacija i obradu podataka (npr. brzu evaluaciju kreditne sposobnosti
klijenata). Tehnolo{ki napredak je integrisao e-biznis, e-bankarstvo, internet
bankarstvo i omogu}io bankama:

¾ Pove}anje ekonomije obima (economy scale) i obuhvata (economy scope),


¾ Lak{u konsolidaciju, povezivanje i konkurenciju,
¾ kreiranje novih finansijskih proizvoda i usluga kombinovanih sa
inovacijama finansijskog inzenjeringa29 (finansijski derivati30) za
upravljanje rizicima (risk management)
¾ efikasniji i br`i protok informacija, marketing i distribuciju proizvoda i
usluga korisnicima31 (upotreba direktne poste ili telemarketinga u ponudi
standardizovanih proizvoda, promenu tradicionalnih kanala distribucije
proizvoda i usluga u elektronske,
¾ udobnost, poverenje i lako}u obavljanja slo`enih transakcija naro~ito u
pogledu pla}anja i odobravanja kredita kvalifikovanim klijentima,
¾ povezivanje nefinansijskog sektora sa finansijskim (npr. velike robne ku}e i
druge komapanije mogu preko svojih finansijskih institucija da razviju
poslove pru`anja finansijskih usluga svojim kupcima),
¾ trgovinu hartijama od vrednosti, tj. konverziju u robu, visokog stepena
standardizacije i konkurentnosti,
¾ smanjenje broja zaposlenih i fiksnih tro{kova poslovanja tj. pove}anje
efikasnosti,
¾ stvaranje virtuelnih banaka koje obavljaju sve bankarske poslove isklju~ivo
putem Interneta itd.

Inovacije u platnim sistemima (ATM, karti~arstvo i sl.) su obezbedile


komfornost u upravljanju bankarskim transakcijama, sigurnost i pouzdanost
platnog i finansijskog sistema, promociju konkurentskog tr`i{ta, adekvatne
nivoe korisni~ke za{tite i sl. Tako|e su doprinele standardizaciji finansijskih
proizvoda i omogu}ile efikasniju ponudu istih preko elektronskih kanala
distribucije kroz:

28
Krstić B., Bankarski menadžment, Ekonomski fakultet, Niš, 2004.
29
“Report on consolidation in financial sector”, IMF- Group of Ten, publikacija, januar 2001
30
Mishkin F. S., Strahan P.E., “ What will tehnology Do to Financial Structure?” Brooking-
Wharton Papers on Financial Services, 1/2000, str. 249-287
31
http://www.bis.org/publ/bppdf/bispap28.pdf, Hawkins J., Mihaljek D., ”The banking industry
in the emerging market economies: competition, consolidation and systemic stability- an
overview”, Bank for International Settlements, 2006., str. 3
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 24

¾ tradicionalne elektronske usluge (telefonsko bankarstvo, kreditne kartice,


bankomati – ATM i sl.)
¾ elektronske proizvode i usluge sa rokom plaćanja kao {to su: debitne kartice,
pla}anja ra~una,
¾ razvoj elektronskih usluga: vrednosne kartice, internet bankarstvo i on-line
investiranje.

Poseban je zna~aj Internet bankarstvo koje omogu}ava:


¾ savr{enu informisanost korisnika,
¾ sni`enje tro{kova bankarskih transakcija (tab.br.1.1.)
¾ isporuku finansijskih proizvoda,
¾ odr`avanje i razvijanje odnosa sa korisnicima,32
¾ raspolaganje u svakom minutu saldima gotovine na ra~unima,
¾ slobodne doma}e po{tanske transfere,
¾ uvid u napla}ene ~ekove,
¾ autorizaciju automatskih pla}anja,
¾ odlaganje podataka komjuterskih aplikacija itd.

Tabela broj 1.1. Tro{kovi bankarskih transakcija (u $)33


USDCΑ BAHΒ GSBCGC
Filijala 1.07 1.07 1.06
Telefon 0.52 0.54 0.55
ATM 0.27 0.27 0.32
PC dial up 0.11 0.02 0.14
Internet 0.01 0.01 0.02

Elektronsko poslovanje je omogu}ilo komfornost i poverenje ali je donelo


bankama i rizike a najve}i je rizik zaostajanje u primeni savremene tehnologije.
I dalje }e bele`iti rast u budu}nosti, ali prema nekim istra`ivanjima
sprovedenim u SAD li~na prodaja u bankarstvu }e zadr`ati naklonost mnogih
klijenata.

1.2.4. Uticaj finansijskih inovacija na bankarsko poslovanje

32
Ćurčić U., Upravljanje rastom i performansama banke, Mladost-holding, Loznica, 2003., str.
31
33
Procene od strane: US Department of Commerce u 1998. god. Α; Booz, Allen&Hamilton u 1997
god. Β; Goldman Sach& Boston Consalting Group C
34
Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-Western, New York,
2003., str. 21
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 25

Finansijske inovacije su nastale i nastaju kao rezulat promena u regulativi,


instrumentima, institucijama i taktikama vo|enja posla. One su katalizator
evolucije finansijskih usluga i restrukturiranja finansijskih tr`i{ta. Naj~e{}e se
javljaju u obliku novih hartija od vrednosti, novih usluga, organizacionih formi
i kanala distribucije. Stvorene su sa ciljem da:

¾ se njima trguje javno i da stvaraju nova finansijska tr`i{ta koja pove}avaju


likvidnost,
¾ menjaju sadr`aj bankarskih bilansa i kombinuju unakrsne usluge, smanjuju
odliv depozita,
¾ ulaze na nova tr`i{ta i kreiraju jeftinije i efikasnije kanale distribucije,
¾ menjaju poresku poziciju,
¾ smanjuju rizik ili tro{kove poslovanja,
¾ pobolj{avaju konkurentsku poziciju,
¾ menjaju strukturu ponu|enih sredstava kroz nove proizvode i usluge,
¾ razvijaju instrumente za za{titu od rizika (fju~ersi, opcije, i sl.), bankomate,
Internet banking i sl.
¾ kreiraju strukturne promene u bankarstvu, konsolidaciju i konvergenciju, i
finansijske konglomerate putem merd`era i akvizicija drugih poslovnih
entiteta.

Tabela br.1.2. Hronolo{ki posmatrano uvo|enje inovacija na finansijskom


tr`i{tu SAD:35
God. Finansijska inovacija
1961 Depozitni certifikati (Negotiable CDs)
1963 Eurodolari (Eurodolars)
1970 GNMA je kreirala pasa-thrugh certifikates
1971 Osiguranje tre}ih lica kao garancija za municipalne obveznice
1972 NOW ra~uni
1972 Valutni fju~ersi – razvoj i trgovanje na Chicago Mercantile Exchange
1973 MONEY MARKET MUTUAL Fondovi
1973 Po~etak trgovine opcijama na akcije Chicago Board Options
Exchange
1976 Po~etak trgovine fju~ersima na dr`avne obveznice na Chicago
Mercantile Exchange
1978 Po~etak trgovine fju~ersima na dr`avne obveznice na Chicago Bord
of Trade
1981 Pojava kamatnih svopova (Interest rate swaps)
1981 Hartije sa fluktuiraju}om kamatom i euroobveznice (Floating-rate
notes and Eurobonds)
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 26

1983 Razvoj fju~ersa na eurodolare (Development of Eurodolars Futures)


1983 Razvoj opcija na fju~erse dr`avnih hartija od vrednosti (Develop. of
options on Treasury bond Futures)
1983 Razvoj opcija na fju~erse eurodolara (Development of options on
Eurodolar Futures
1983 Prva emisija kolateralizovanih hipotekarnih obveznica (Collateralized
mortgage obligations first issue)
1984 Upotreba JUNK BONDS u preuzimanjima kompanija putem duga
(Junk Bonds to finance LBO)
1985 Sekjutizacija auto zajmova, lizinga i kreditnih kartica (securitized car
loans, leases, credit cards)
1987 MUTUAL fondovi za municipalne obveznice (Mutual funds for bank-
qualified municipal bonds)
1988 Planovi osiguranja za kori{}enje kreditne kartice banke (Byers
assurance plans for bank credit card purchaces)
1989 Osiguranje za kupovine kreditnom karticom (insurance on credit card
purchase)
1990 AT&T univerzalna kreditna kartica (AT&T Universal credit card)
1990 Opcije na kamatne svopove i kreditne derivate (options on interest
rate swaps, credit derivatives)
1991 Popularizovan berzanski indeks (Stock index CDs popularized)
1993 Kreditne kartice (credit cards with photos)
1994 Prepeid debitne kartice (prepaid debit cards)
1995 Široka upotreba automatizovanih sistema pla}anja (extensive use of
automated bill pay)
1996 Upotreba Internet bankarstva (use of Internet banking)
1997 Aktivna upotreba kreditnih derivata (active use of credit derivatives)
1997 Aktivno tr`i{te sekjuritizovanih zajmova (active market in securitized
nonguaranteed portions of small bussines loans)
1998 Uvo|enje fju~ers ugovora na li~ni bankrot (introduction of futures
contract on personal bancrupties)
2000 Elektronska prezentacija ~eka (electronic check presentment-ECP)
2001 Weather derivatives

1.3. UTICAJ PROMENA NA INTERNO POSLOVANJE BANAKA

1.3.1. Uticaj globalizacije na bankarsko poslovanje

Globalizacija je proces koji je doprineo brisanju geografskih granica,


internacionalizaciji finansijskog tr`i{ta, trgovine i proizvodnje, efikasnoj
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 27

razmeni valuta, instrumenata tr`i{ta novca i kapitala kao i stvarnju mega


tr`i{ta36 i me|usobnom uticaju ekonomija zemalja.37 Inovacije, tehnološki
napredak i internacionalizacija, komercijalizacija interneta i elektronskog
poslovanja, transferne cene, merd`eri i akvizicije, multinacionalne banke i
kompanije38 i sl. su doprinele tim procesima.39 Multinacionalne banke su
pro{irile svoje poslovanje u druge zemlje putem:

¾ izgradnje sopstvenih filijalskih mre`a


¾ akvizicije (kupovine) strane banke ili
¾ kupovinom manjinskog paketa akcijskog kapitala neke strane banke.

One su dobile odgovaraju}e licence od doma}e Centralne banke (ili neke


nadle`ne institucije), u po~etku su kreirale filijalske mre`e po celom svetu, a
kasnije su menjale strategiju – kupovinom (akvizicijama) banaka na va`nijim
novim tr`i{tima.40 To se uglavnom odnosi na investiciono bankarstvo, manje na
komercijalno, zbog specifi~nosti poslovanja sa privredom i stanovni{tvom te`e
se uskla|uje sa globalnim kretanjima. U novije vreme postoji jaka tendencija

36
Dašić D.Đ., Principi internacionalne ekonomije, Delta press, Beograd, 2005., str. 61.
Najnovijim proširenjem od 1.maja 2004. god tržište EU se uvećalo sa 380 na 455 mil stanovnika.
SAD su postale svetski ekonomski džin zahvaljujući pre svega stvaranju jednog prostranog i
velikog slobodnog tržišta od obala Atlanskog do Tihog okeana. Slobodno kretanje ljudi, roba i
kapitala na takvom tržištu generisalo je stvaralačku radnu energiju neviđenih razmera. .Na pragu
je stvaranje jedinstvenog tržišta čitave američke hemisfere (FTAA ili ALCA) koje će biti znatno
veće od EU, kao i stvaranje mega tržišta u Aziji (AFTA), Azijsko- pacifičkom regionu (APEC),
Africi (COMESA, ECOVAS) i dr.
37
Zemlje lideri Evropske unije su 1992. god. na osnovu saglasnosti 12 zemalja Zapadne Evrope
eliminisale veći deo trgovinskih restrikcija, uvele standardizaciju proizvoda, smajnile poreze i
provizije i povezale monetarne kontrole kako bi pospešile trgovinu. Danas EU čine 25 zemalja.
Cilj je da se u budućnosti ukinu sve trgovinske restrikcije i da jedna valuta bude u Evropi. Od
januara 1999. god. euro se koristi u finansijskim transakcijama “na veliko”, a od januara 2002.
godine je i zvanično postao novac zemalja EU. Monetarnu politiku za jedinstvenu valutu
propisuje Evropska Centralna Banka (Frankfurt). Od eura se očekuje, što je on donekle ispunio,
da smanji troškove konverzije valuta i inflaciju, da poveća cenovnu konkurenciju i izvozne
mogućnosti za zemlje korisnice eura.
38
Snaga multinacionalnih kompanija je ogromna, njihovi prihodi se mere stotinama milijardi $.
Npr. Kompanija Wall Mart Stores (SAD) je ostvarila godišnji prihod za 2004 god. u iznosu od
$288mlrd. To je impozantan iznos ako, prema istom izvoru, samo 31 zemlja u svetu ima veći
GDP (drštveni bruto proizvod) ostvaren u toj godini. The World Factbook-Rank Order – GDP,
14. jun 2005. www.cia.gov. (GDP država) i www.fortune. com (prihod korporacija)
39
Pojedinac može sa svog računara da pretražuje ponudu usluga lociranu bilo gde na planeti,
pojedinci i kompanije pretražuju globalno, svako moguće mesto poredi u potrazi za boljom
cenom, kvalitetom i dostupnošću.
40
http://www.imf.org/external/pubs/cat/shortres.cfm?TITLE=international+Capital+Markets&aut
h_ed=&subject=&ser_note=All&datecrit=During&Lang_F=All&brtype=Date&YEAR=Year&sub
mit=Search . ”International Capital Markets”, International Monetary Fund, septembar 2000., str.
159
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 28

globalizacije komercijalnog bankarstva u zemljama u razvoju, jo{ vi{e u


tranziciji.41Tipi~an primer je na{a zemlja. U EU je do{lo do stvaranja
»jedinstvenog paso{a« za sve banke registrovane na teritoriji EU. To su
univerzalne institucije koje imaju pravo da otvore filijale ili na drugi na~in vr{e
sve bankarske aktivnosti na teritoriji EU. Cilj je da se formira jedinstveno
bankarsko tr`i{te kao sastavni deo finansijskog tr`i{ta.42 Internacionalizacijom
finansijskog tr`i{ta se stvaraju mogu}nosti: 43

¾ pozajmljivanja i plasiranja finansijskog potencijala na nacionalnom i


internacionalnom nivou,
¾ emisije hartija od vrednosti od strane multinacionalnih kompanija, banaka i
drugih finansijskih institucija koje glase na doma}u ili strane valute i
trgovina na me|unarodnom sekundarnom finansijskom tr`i{tu,
¾ ponude finansijskih proizvoda na internacionalnom nivou od strane
efikasnih globalnih konkurenata, kroz direktne kanale distribucije. Globalno
poslovanje, koji god deo sveta da je zahvatilo, donelo je i donosi ekonomski
preporod, omogu}ava br`i ekonomski rast, ve}a ulaganja, otvaranje vi{e
novih radnih mesta, pove}anje standarda ljudi, nove oblike i ve{tine
organizacije i menad`menta, znanje, tehnologiju i sl.

1.3.2. Pove}anje broja bankarskih usluga na tr`i{tu

Tendencija ubrzanog pro{irenja spektara finansijskih usluga koje banke nude se


poslednjih godina pove}ala pod pritiskom sve ve}e konkurencije drugih
finansijskih kompanija, klijenata koji su vi{e obrazovani i sve zahtevniji, kao i
zbog razvoja tehnologije. Klijenti su postali veoma osetljivi na kamatu ~iju
lojalnost banke mogu veoma brzo da izgube ako se pojave jaki konkurenti. To
pove}ava tro{kove poslovanja i rizik, ali i otvara nove mogu}nosti za nove
izvore prihoda, provizije za usluge, sa tendencijom {irenja u odnosu na
tradicionalne izvore prihoda.

1.3.3. Standardi kapitala, supervizorstvo i monitoring

41
Šire o tome: Ćirović M., “Tendencije u evropskom bankarstvu i mogućnosti domaćih banaka”,
Jugoslovensko bankarstvo, Beograd, maj 2001.
42
Stepen rasta tržišta kapitala EU beleži manje stope rasta od SAD i Japana. U EU je u toku
proces integracije tržišta kapitala sa ciljem stvaranja jedinstvene panevropske berze vrednosnih
papira
43
Npr. globalni provajderi (npr banke iz Spanije u Latinskoj Americi) su postale pretnja
nacionalnim i lokalnim provajderima, pa su banke na tim tržištima prisiljene da imitiraju ponudu
konkurenata ili da nude kvalitetnije proizvode da bi sačuvale učešće na tržištu.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 29

Pove}an op{ti rizik poslovanja i bankarske krize su dovele do stvaranja


Bazelskog sporazuma jula 1988. god. koji je predvideo jedinstvene stope
kapitala prema ponderisanoj rizi~noj aktivi velikih me|unarodnih banaka u
zemljama G1044. U praksi je veliki broj zemalja pristupio sporazumu koji je
predvideo:

¾ pove}ane stope kapitala u odnosu na dosada{nju praksu


¾ jedinstvene stope kapitala za svaku klasu rizi~ne aktive banaka, uklju~uju}i
ne samo bilansnu sumu ve} i koeficijente kreditnog rizika,
¾ standardi uklju~uju i rizike vanbilansnih aktivnosti i
¾ pro{irenje na tr`i{ne rizike (rizik kamatnih stopa i rizik deviznih kurseva).

Cilj je spre~avanje banke da se izlo`i preteranom riziku. Utvr|ena su osnovna


tri oslonca: minimalni kapitalni standardi, supervizorski nadzor i tr`i{na
disciplina. Banke su utvrdile i interne procese upravljanja rizikom sa ciljem
odr`avanja adekvatne stope kapitala, i to:

¾ identifikacija i merenje svih materijalnih rizika,


¾ odnos kapitala prema nivou rizika,
¾ utvr|ivanje eksplicitne ciljne adekvatnosti kapitala sa respektom rizika i
¾ procenjivanje saglasnosti sa utvr|enim ciljevima banke.

Supervizorstvo ili monitoring podrazumeva nadzor nad poslovanjem banaka od


strane Centralne banke u cilju u postizanja ravnote`e izme|u ciljeva banaka i
strategijskih ciljeva dru{tva. To se manifestuje u stvaranju uslova za
ostvarivanje odgovaraju}ih visokih poslovnih standarda i njihovog
permanentnog pove}anja putem kontinuiranog pra}enja rada banaka.

1.3.4. Pove}an rizik od lo{eg poslovanja ili bankrotstva

Deregulacija i pove}anje konkurencije izme|u banaka i nebankarskih


finansijskih institucija, problemati~ni zajmovi i loše poslovanje, uticali su na
pove}anje bankrotstva banaka i drugih finansijskih kompanija {irom sveta.
(slika br.1.2.)

44
Vise o tome u: Bliss R., “Market Discipline and Subordinated Debt: A Rewiew of Some
Salient Issues”, Federal Reserve Bank Chicago, Economic Perspectives, prvi kvartal 2001.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 30

[D]
Slika br. 1.2. Broj bankrota banaka 1934-2003 u SAD45

1.3.5. Evaluacija finansijskih institucija i tr`i{te novca i kapitala

Navedene promene zna~ajno uti~u na vrednost finansijskih institucija. Rast


profita i cena akcija ohrabruje konsolidaciju i konvergenciju. To ukazuje na
potrebu da se banke vrednuju i kako proceniti ciljnu banku. Internacionalizacija
poslovanja banaka, nova tr`i{ta, proizvodi i usluge, zna~ajno uslo`njavaju
procenu istih.
Pove}ana konkurencija na tr`i{tima novca i kapitala doprinosi opadanju
tr`i{nog u~e{}a banaka u ukupnoj finansijskoj aktivi. Velike, visoko kvalitetne
korporacije pozajmljuju jeftinija sredstva od zajmova banaka na tr`i{tima
kapitala, prodajom komercijalnih papira i drugih hartija od vrednosti.46

45
http://www.fdic.gov/bank/analytical/banking/2006jan/article2/index.html . Jones K.D.,
Critchfield T., »Consolidation in the U.S. Banking Industry: Is the “Long, Strange Trip” About to
End?« FDIC Banking Review, 2006., str. 5
46
Gup B.E., Kolari J.W., Commercial Banking - The Management of Risk. John Wiley &Sons,
2005., str. 20
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 31

1.4. UTICAJ PROMENA NA STRUKTURU BANKARSTVA

1.4.1. Strukturne promene u finansijskom sektoru

Strukturne promene u finansijskom i realnom sektoru, za sada uglavnom


razvijenih tr`i{nih privreda (SAD, zemlje Zapadne Evrope, Japan i sl.), su
nastale kroz konsolidaciju kao oblik udru`ivanja resursa sli~nih poslovnih
entiteta u ve}e i malobrojnije poslovne entitete. Konsolidacija je kreirala velike
uslu`ne finansijske institucije, promene i mogu}nosti za profitabilnije,
produktivnije i tro{kovno - efektivnije poslovanje.47 Promene nastaju putem
spajanja i pripajanja (‘mergers and acquisitions’ - M&A) kao osnovnih oblika
transfera vlasni~kih prava kompanija, njihovog pro{irivanja, kontrakcije,
korporativne kontrole i prestrukturiranja.

Merd`eri ili fuzije su spajanja vlasni{tva dve kompanije, {to se odnosi na


akcijski kapital (neto aktivu) kao i na operacije obe kompanije koje postaju
jedna kompanija.48 Akvizicije su poslovne transakcije preuzimanja ili kupovine
vlasni{tva slabije kompanije. Pri tome slabija kompanija prestaje da postoji kao
pravni entitet; akcionari te kompanije su ispla}eni od strane kompanije koja vr{i
preuzimanje i koja uspostavlja upravlja~ku kontrolu nad preuzetom firmom koja
nastavlja sa radom u nekoj od mogu}ih organizacionih formi (filijala ili divizija)
u okviru mati~ne kompanije.

Najve}i broj M&A nastaje udru`ivanjem finansijskih institucija na nacionalnim


tr`i{tima. Internacionalni merd`eri su re|i, uglavnom su to finansijske holding
kompanije ili konglomerati nastali kroz M&A razli~itih finansijskih institucija.
U ukupnom broju nastalih M&A najve}i broj je ipak izme|u banaka (oko 60%
od ukupnog broja ili 70 % od ukupne vrednosti nastalih M&A). Zna~ajn porast
prestrukturiranja poslovnih entiteta se bele`i i kroz: zajedni~ka ulaganja (joint
ventures), strate{ke ili ugovorne alijanse (strategic aliances), divesticije
(divestments) i dekompovanja (breakup).49

47
“Report on consolidation in financial sector”, IMF- Group of Ten, januar 2001.
48
Ćirović M., Fuzije i akvizicije, Prometej, Novi Sad, 2004. Termin merdžer se koristi i u širem
smislu tako da obuhvata i akvizicije, u užem smislu tj. prave fuzije su merdžeri jednakih (mergers
of equals) sa sličnim nivoom akcijskog kapitala, vrednosti, obima poslovanja i sl.
49
Joint Ventures je aražman dveju ili više komanija koje ulažu sredstva u neki projekat od
zajedničkog interesa i upravljaju tim projektom proporcionalno uloženim sredstvima, s tim da
takođe proporcionalno učestvuju u raspodeli profita odnosno gubitka. Strateške alijanse su
aranžmani koje dve ili više kompanija zaključuju u cilju koordinacije u poslovanju, ne osnivaju se
nove kompanije već se koordiniraju akcije na osnovu ugovora postojećih kompanija. Divesticije
suprotno akvizicijama znače prodaju delova aktive od strane kompanije. Koriste se kao oblik
prestrukturiranja kroz izdvajanja (spin-off), isecanje akcija (equity-carve-out), split-off, split-
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 32

1.4.2. Konsolidacija i koncentracija u bankarstvu

Tr`i{na koncentracija banaka predstavlja u~e{}e pet najve}ih banaka u aktivi


svake zemlje. Talas megaspajanja je zna~ajno smanjio broj banaka i pove}ao
koncentraciju finansijske aktive u velikim bankama.

[D]
Slika br.1.3. Smanjenje broja banaka u SAD
U Evropi je bio povezan sa procesima ekonomske i finansijske integracije i
uvo|enjem evra. U evro-zoni je putem fuzija formirano 15 od 30 najve}ih
banaka pri ~emu je prose~na veli~ina pet najve}ih banaka udvostru~ena. U
manjim evropskim zemljama na pet najve}ih banaka dolazi vi{e od 50%
nacionalnog bankarskog tr`i{ta, dok u Belgiji i Holandiji dve najve|e banke
dr`e preko 90% bankarskog poslovanja.50

up i sl. Dekomponovanje kompanije znači podela na samostalne poslovne entitete po principu da


će svaki od njih ostvariti bolje pojedinačne rezultate nego konglomerat.
50
Ćirović M., Bankarstvo. Bridge Company, Beograd, 2001., str. 11
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 33

[D]
Slika br. 1.4: Promena u strukturi i koncentracija banaka u SAD51

Nakon 1997. godine u SAD se 50 vrhunskih banaka fuzionisalo u samo 6 mega


banaka, dok se za slede}ih 50 o~ekuje da }e se integrisati u 7 mega banaka. Od
velike ekonomske krize 1933.god. do kraja 80-tih godina broj komercijalnih
banaka u SAD se kretao od 14.300 do 15.500.52 Konsolidacija, udru`ivanje i
konkurencija su smanjili broj za oko 40%, sa 14.360 u 1979. na 8.580 u 1999. i
8100 u 200153 godini. Ako se ovaj trend nastavi, broj banaka }e do 2005. opasti
na 650054, a do 2008. god. na 3-4 hiljade.55

Paralelno tome do{lo je do porasta broja filijala sa 3112 na 63684 u periodu od


1935-1999.godine. i broja poslovnica sa 17237 na 72265. Rast bankomata je

51
http://www.fdic.gov/bank/analytical/banking/2006jan/article2/index.html . Jones K.D.,
Critchfield T., »Consolidation in the U.S. Banking Industry: Is the “Long, Strange Trip” About to
End?« FDIC Banking Review, 2006., br. 3
52
Ćurčić U., Upravljanje rastom i performansama banke, Mladost-holding, Loznica, 2003., str.
19 to je rezulat ukljanjanja geografskih barijera za fuzije i akvizicije 1997. god. u SAD (Riegle-
Neal Interstate Banking Act) i preostalih restrikcije za proizvode i usluge 1999. god (GLB – The
Gramm-Leach-Bliley Act). GLB Act dozvoljava bankama, firmama koje trguju hartijama od
vrednosti, osiguravajućim kompanijama, mutual fondovima, brokerskim i dilerskim kućama,
asset menadžerima i dr. da slobodno ulaze u duge poslove i konsoliduju iste. On takođe
dozvoljava kreaciju bankarskih holding kompanija koje mogu da upravljaju tako širokim
spektrom poslova.
53
http://www.fdic., FDIC/OTS Sumary of Deposits (dec. 2002.)
54
Synkey J.F., Commercial Bank Financial Management - In the Financial - Services Industry,
Prentice Hall, 2002., str. 45
55
više o tome: Ferguson R., Predavanje na Univerzitetu Massachusetts u Bostonu 27. oktobra,
BIS Review, 9. novembar 1998.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 34

do 1983.godine bio jednak broju filijala, danas je taj odnos 2:1. U EU prose~na
pokrivenost filijalama je: na 1000 stanovnika 0,57 filijala, dok je u Japanu oko
0,4.56

[D]
Slika br. 1.5. Promene u broju banaka od 1983-2003 god. u SAD57
Do sli~nih kretanja je do{lo i kod nebankarske konkurencije. Na opadanje
broja banaka58 je uticalo i bankrotstvo samostalnih banaka koje su kasnije
pripojile velike banke («purchase and assumption - kupovina i preuzimanje»
ili P& A).
Tabela broj 3: Praksa teku}eg rapidnog koraka fuzija i akvizicija59
Podru~je Indikatori – faktori
1. Regulacije i propisa ¾ Smanjenje restrikcije za filijale
¾ Primenom RNIB Act–a iz 1994.
eliminisane su me|udr`avne bankarske
restrikcije
¾ Primenom GLB Act–a iz 1999. dozvoljena
je konsolidacija u FSI
2. Izve{tavanje i ¾ Primena op{te prihva}enih
ra~unovodstveni ra~unovodstvenih principa nasuprot

56
“Payment system in the EU” European Central Bank, National Central Banks, National
Bankers, 2000.
57
http://www.fdic.gov/bank/analytical/banking/2006jan/article2/index.html Jones K.D.,
Critchfield T., »Consolidation in the U.S. Banking Industry: Is the “Long, Strange Trip” About to
End?« FDIC Banking Review, 2006., str. 4
58
U Američkom bankarstvu postoji tri organizacione forme: nezavisne banke (banke koje
nisu udružene sa holding kompanijom), bankarske holding kompanije sa jednom
bankom(OBHCs) i holding kompanije sa više banaka- multinacionalne bankarske holding
kompanije (MBHCs).
59
Ćurčić U., Upravljanje rastom i performansama banke- strategijsko upravljanje rastom i
performansama banke, Mladost-holding, Loznica, 2003., str. 79
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 35

standardi Regulatornih ra~unovodstvenih principa


¾ Standardi fer vrednosti
¾ Propisi o eliminisanju metoda interesnog
urdu`ivanja
3. Tehnolo{ki ¾ Napredak u komunikaciji i tehnologiji
napredak procesiranja podataka
4. Poslovno iskustvo ¾ Porast koncentracije finansijskih institucija
na nacionalnom nivou
¾ Pove}anje snage i kvaliteta zarade
¾ Ekspanzija ponude finansijskih usluga
¾ Ravnomeran rast cena bankarskih akcija
¾ Porast broja banaka
¾ Redukcija bankrota banaka
5. Ekonomski faktori ¾ Ekonomski rast
¾ Niske kamatne stope
¾ Izobilje novca raspolo`ivog za investiranje
¾ Vi{ak finansijskog kapitala

Dominantna organizaciona forma u SAD su postale bankarske holding


kompanije (BHC) i multinacionalne bankarske holding kompanije (MBHC)
(kontroli{u oko 3 od svaka 4$) u SAD.

¨Cela bankarska struktura se pretvara u centralizovanu gde ~etiri od pet


institucija dominira tr`i{tem, od grada do sela, od regije do same dr`ave. Do
1999.godine }e 300 organizacija imati 85% svega {to banke rade.60 Ovakav
pogled na strukturu bankarskog tr`i{ta SAD predstavljen je modelom:

Struktura tr`i{ta Æ Pona{anje Æ Performanse

Furash-ov `argon: «željene performanse }e biti postignute {ta god banke


radile».
1.4.3. Najva`niji merd`eri i akvizicije u bankarstvu

Stotine istra`iva~kih studija ukazuju na trendove u internacionalnim


finansijskim institucijma, posebno na procese M&A i efikasnost
internacionalnih banaka u Francuskoj, Nema~koj, Španiji, Velikoj Britaniji i

60
Marshall J., ”Interview: Firebrand in Navy and Gray”, US Banker online, 1996., str. 2
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 36

SAD tokom devedesetih godina.61 U tom periodu je pet najve}ih evropskih


banaka udvostru~ilo svoju veli~inu i stvoren je ve}i broj M&A.

Tabela broj 1.4: M&A izme|u velikih banaka


Zemlje Fuzije i akvizicije
Španiji BSCH (Banco Santander-Banco Central Hispano-Banesto) i
BBVA(Banco Bilbao-Argentaria)
Austriji BankaAustria (Bank Austria-Creditansalt) i Erste bank (Girop
Credit- Erste SparCasse)
Italiji: San Paolo IMI (Instituto Bancario san Paolo di Torino-IMI) i
Banca Intesa (Banco Ambrosiano Veneto-Cariplo-CPP-BCI)
Nema~koj: Hypo Vereinsbank (Bazerishe Vereinsbank-HypoBank) i
Deutche Bank - Bankers Trust
Francuskoj BNP Paribas (BNP-Paribas); Banques Popularies-Natexis;
Credit Mutuel - CIC;
Caisse dEparagne- Credit Foncier; Societe Generale-Credit du
Nord
Portugalu Banco Comercial Portugues i Banco Portugues do Atlantico

Va`niji noviji merd`er je stvoren izme|u HVB i Uni Credito (2005.) i izme|u
italijanskih banaka Banca Intesa i SanPaolo IMI (2006.)62

Izuzev stvaranja M&A na tr`i{tu Evrope, stvoreni su i veliki prekograni~ni


(internacionalni) M&A, i to:

¾ Dexia (Credit Local de France-Credit Communal de Belgique),


¾ Fortis (Generale de Bank-ASLK-CGER Bank),
¾ Merita-Nordenabanken-Unidamark,
¾ ING-Banque Brussels Lambert,
¾ BSCH-Totta& Acores,
¾ Bank Austria-Hypovereinsbank i dr.

U periodu 1980-90 godine u SAD je nastalo 7773 merd`era izme|u banaka. Taj
proces je u vezi sa pove}anjem kapitalnih zahteva, bankrotstvom malih i
pove}anjem velikih banaka.63

61
Berger A.N., “Globalization of Financial Institutions: Evidence From Cross- Border Banking
Performance”, IMF Publication, 2000.
62
http://www.gruppointesa.it/repository/files/csing.pdf
63
Velike banke su se pozicionirale kao kupci, dale su otkaze višku zaposlenih, smanjile troškove
poslovanja, emitovale nove akcije u vreme povoljnih kretanja na berzi, prodale svoje neefikasne
filijale, proširile svoje poslovanje na brokerske poslove, MUTUAL fondove, poslove sa hartijama
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 37

Pregled nastanka zna~ajnijh M&A. u svetu u periodu 1996-2001.godine je dat u


slede}im tabelama br. 1.5. i 1.6.

Tabela br. 1.5. Novije me|unarodne bankarske M&A.


Institucija pripajanja Pripojena institucija
Mizuho Holdings,Inc.Japan Dai-Ichi Kangyo Bank, Fuji 2001.
Bank i The Industrial Bank Of
Japan
Banking Corporation, Japan Sakura Bank i Sumitomo Bank 2001.
HSBC Holdings PLC; V. Credit Commercial De France 2001
Britanija
Banco Santander, S.A. Španija Banco de Estado de Sao Paolo, 2000.
Brazil
ABN Amro Holdings, N.V. Michigan National Corp, SAD 2000.
Deutshe Bank, AG, Nemačka Bankers Trust Company 1999.

od vrednosti, osiguranje i druge poslove gde se može lako zaraditi provizija, i oslobodile se
»zavisnosti« od visine kamatne marže. Druge su pokušale da smanje sredstva i da se fokusiraju na
komitente, nastojeći da ih upoznaju bolje, da ih različitim vrstama usluga vežu na dugi rok i
osiguraju sebi opstanak i profit.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 38

Slika br. 1.6. Najve}e banke u svetu: mart 200564

Tabela broj 1.6. Zna~ajniji merd`eri u SAD


Rrang Datum Institucija Institucija Vrednost u
spajanja spajanja mlrd$
1 6.04.1998. Travelers Citicorp $72.5
2 13.04.1998. Nations Bank 61.6
Bank America
3 08.06.1998. Norwest Wells Farago 34.3
Capital
4 13.09.2000 Chase J.P. 34.3
Manhattan Morgan&Co
5 13.04.1998 Bank One First Chicago 29.6
NBD
6 18.11.1997 First Union Core States 17.1
Fin.
7 14.03.1999 Fleet Bank Boston 15.9
Financial
8 29.08.1997 Nations Barnett Bank 14.8
Bank
9 18.10.1995 Wells First 10.9
Farago Interstate
Bank
10 30.04.1999 Firstar Mercantile 10.6
Bankcorp
11 28.08.1995 Chemical Chase 10.4
Banking Manhattan
12 30.08.1996 Nations Boatmens 9.6
bank Bank

64
www. Citigroup.com. (The banker)
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 39

[D]
Slika broj 1.7. Broj nastalih nacionalnih i internacionalnih merdžera u SAD
(1984-2003god.)65

Pravilo neprijateljskog preuzimanja glasi: ¨jedi ili }e{ biti pojeden¨.66


ajve|će neprijateljsko preuzimanje je Well Fargo-va uspe{na kupovina First
Interstate Bank 1996.
Tabela br 1.7: Zna~ajnija neprijateljska preuzimanja (akvizicije)
Datum Target (meta ili ciljna banka)
2001 Sun Trust ($103mlrd) Wachovia ($74mlrd)
2000 North Fork Bancorp Dime Bancorp, NY
($25mlrd)
Melville, NY ($14mlrd)
1995-96 Wells Fargo($74mlrd) First Interstate($55mlrd)
1995 Banc One ($92mlrd) Bank of Boston($47mlrd)

65
http://www.fdic.gov/bank/analytical/banking/2006jan/article2/index.html , Jones K.D.,
Critchfield T., “Consolidation in the U.S. Banking Industry: Is the “Long, Strange Trip” About
to End?”, Banking Review, Federal Deposit Insurance Company (FDIC), 2006., str.8
66
Neprijateljsko preuzimanje Irving Trusta od strane Bank of New York 1987.god. (to je bio
prvi posao ovakve vrste za ovu glavnu američku banku i najveću u to vreme – ponuda od $1.4
mlrd), smatra se prekretnicom u ovoj aktivnosti i delatnosti.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 40

1989 NCNB ($55.2mlrd) C&S($23.3mlrd)


1987 Marshall Irving Trust($24.2mlrd)
Illisley($5mlrd)
1987 Wilmington Delaware Trust($1.1mlrd)
Trust($2.8mlrd)
1986 Firs Bank America Corp.
Interstate($52.5mlrd) ($107mlrd)
1986 Fleet Financial Group The Conifer
($10mlrd) Group($3.9mlrd)
1985 Comerica ($9.5mlrd) Michigan
National($6.8mlrd)
1985 Meridian Bancorp Commonwelth ($1.3mlrd)
($5.7mlrd)
1984 Midlantic Banks Statewide
($6.4mlrd) Bancorp($0.8mlrd)
1983 Norstar Bancorp Security New York
($3.6mlrd) ($1.6mlrd)
1983 Barnet Banks ($6.9mlrd) Florida Coast($0.6mlrd)
1982 Huntington Union
Bancshares($3.6mlrd) Commerce($1.5mlrd)
1981 Southeast banking Florida national
Corp($5.8mlrd) banks($2.5mlrd)

1.4.4. Makroekonomske snage koje podsti~u konsolidaciju

Procese konsolidovanja podsti~u:67

¾ Zakoni – oni mogu odobravati ili zabranjivati M&A zbog njihovih uticaja
na konkurenciju, finansijsku stabilnost, konflikte interesa irme|u
komercijalnog i investicionog bankarstva i sl.68

67
O tome više u: Berger A.N., “Globalization of Financial Institutions: Evidence From Cross-
Border Banking Performance”, IMF Publication, 2000.
68
Prekograničnu konsolidaciju i univerzijalizaciju poslovanja banaka su omogućili i pomogli
sledeći zakoni i programi:U EU- Single Market Programme (1977god), , Jedinstveni evropski akt
(1986 god.) Bankarska zajednička direktiva (1989god.); u SAD- The Riegle-Neal Interstate
Banking i Branching Efficiency Act (1994. god.) i Gramm- Leach-Blliley Act (1999. god.)
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 41

¾ Povećana konkurencija - koja zna~ajno smanjuje marginalne prinose i


“tera” banke da pove}avaju obime poslovanja da bi ostvarile ekonomiju
obima (economy scale) i obuhvata (economy scope) i generisale ve}i prinos
na sredstva i kapital
¾ Restrukturiranje i deregulacija bankarskih sistema69
¾ Globalizacija – Istra`ivanja pokazuju da multinacionalne korporacije
o~ekuju od banaka da poseduju neophodnu ekspertizu i miks proizvoda da
bi mogli da odgovore njihovim investicionim potrebama ili upravljaju
rizicima u bilo kojoj delatnosti korporacije
¾ Dr`ava, kroz:
o uticaj na konkurenciju na tr`i{tu i uslove ulaska (tj. postavljanje
ograni~enja ili zabranjivanje prekograni~nih merd`era);
o odobravanje/neodobravanje odluka za pojedina~ne transakcije
merd`era;
o ograni~enje obima dozvoljenih transakcija;
o javno vlasni{tvo nad institucijama;i
o poku{aje minimiziranja tro{kova dru{tva u slu~ajevima gre{aka
(neuspeha)

Regulative su se uglavnom u prethodne dve decenije fokusirale na zastitu


kupaca i prevenciju gresaka. Sada se baziraju na povecanje efikasnosti kroz
pove}anu konkurenciju, sa fokusom na tr`i{nu disciplinu, superviziju i
upravljanje kapitalom bazirano na riziku:

¾ Standardi korporativnog upravljanja tj. “vrednost akcionara” ili fokus na


prinos na sredstva (return on assets) i prinos na akcijski kapital (return on
equity). Menad`eri su pod stalnim pritiskom da pove}aju ove koeficijente
kroz nove izvore profita i optimalnu alokaciju sredstava.
¾ Politika vlade u nastojanju da umanji socijalne rashode izazvane neuspehom
spa{avanja institucija koje propadaju.70
¾ Uvo|enje eura, proces koji je imao razli~it uticaj na konsolidaciju u
zavisnosti od finansijskog sistema.

69
M&A su njihov direktan rezultat, ali je teško utvrditi da li su veći značaj u njihovom nastajanju
imale reforme regulative ili tehnološki napredak, inovacije i finansijski inženjering. Postoje
izvesni dokazi da su tehnoloske inovacije u mobilizaciji depozita podstakle deregulaciju i da je
razvoj tehnologije bio ključni faktor koji je omogućio finansijskim institucijama u SAD-u da
prevazidju funkcionalna i geografska ogranicenja.
70
Npr. u Francuskoj, Japanu, Skandinaviji i Velikoj Britaniji u rešavanju problema propalih
institucija nadzorni organi vlasti su podsticali merdzere ili su forsirali likvidaciju i prodaju
najslabijih institucija. U Japanu u vreme krize banaka 90-tih razvijene su investicije vlade ciji je
zadatak bio da podrze rekonstrukciju i konsolidaciju bankarskog sektora. Vlade mogu razvijati
programe konsolidacije sa ciljem stvaranja Nacionalnog šampiona i dominacije na globalnom
tržištu.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 42

Euro je brzo doveo do integrisanog tr`i{ta novca, i na taj na~in uticao na motive
za konsolidaciju kroz otklanjanje privilegija u pogledu cena koje su u`ivale
mnoge banke na nacionalnim tr`i{tima. Ovakav razvoj doga|aja je dodatno
motivisao banke da se konsoliduju da bi odr`ale ranije poslove sa velikim
korporacijama. Euro doprinosi i povezanosti tr`i{ta kapitala ~ija integracija ima
tri glavna efekta na motive konsolidacije banaka, tj. (1) stvara se pove}ani
potencijal za generisanje prihoda sa pove}anjem tr`i{ta; (2) postoji potencijal za
ekonomije obima, smanjenje tro{kova i (3) odre|ena veli~ina institucije uti~e na
diversifikaciju rizika u toj industriji.

1.4.5. Sile koje ko~e konsolidaciju

Faktori koji ko~e konsolidaciju su naj~e{}e regulative, gre{ke u informisanju,


kulturne razlike, razlike u korporativnom upravljanju, tro{kovi upravljanja
slo`enim sistemima, poreska politika i sl. Oni se razlikuju od tr`i{ta do tr`i{ta i
od zemlje do zemlje.71 To su uglavnom:

¾ Za{tita “nacionalnih šampiona”- vlade mogu {tititi doma}e preduzetni{tvo


postavljanjem visokih prepreka za strane kupce koji nameravaju da kupe
ve}inski udeo nekih institucija
¾ Vlasni{tvo vlade nad finansijskim institucijama ograni~ava konsolidaciju
po{to bi ona morala da se izvede putem privatizacije
¾ politika konkurencije - neki projekti konsolidacije odbijeni su na osnovu
obja{njenja da bi mogli rezultirati dominancijom na tr`i{tu, neki merd`eri
moraju pro}i test vlasti nadle`nih za konkurenciju u nekim zemljama, {to
uklju~uje duga odlaganja, tro{kove i neizvesnost
¾ profesionalne tajne - nacionalna regulativa koja se odnosi na prosle|ivanje
podataka i poverljivost mo`e delovati preventivno na konsolidaciju72
¾ razlike u kulturi - koje se mogu javiti na korporativnom nivou, izme|u
sektora, regiona ili zemalja, poslova sa stanovni{tvom i privredom, kod
internacionalnih merd`era i akvizicija (razlike u jeziku, na~inu
komunikacije, potrebama klijenata, specijalno uspostavljenih kanala
distribucije i sl). Ovi faktori odre|uju lako}u, i tro{kove ulaska banke u

71
Npr. neprijateljska preuzimanja su mnogo omrazenija od prijateljskih merdzera, sto objasnjava
njihov mali broj. Ona se mogu smanjiti npr. merama vlade koja ih može učiniti skupljim i
dugotrajnijim nego u ostalim delatnostima. Struktura akcionara i menadžmenta, zaštita prava
malih akcionara takođe može ograničavati neprijateljska preuzimanja. Za preuzimača može biti
veoma rizično da izvede akviziciju bez saradnje ciljnog menadzmenta i akcionara s obzirom na
specifičnost bankarskog poslovanja.
72
Oko 60% intervjuisanih smatra da su i regulatorne prepreke “vrlo vazne” smetnje
prekograničnoj konsolidaciji; od 15-20% ih smatra umereno važnim. Treba istaći da se očekuje
da će tokom vremena ove regulatorne razlike između zemalja isčeznuti, sa tendencijom da umanje
barijere konsolidaciji preko-granice.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 43

razli~ite oblasti i regione. Razlike u korporativnoj kulturi i korporativni


identiteti preduze}a su smatrani naro~ito problemati~nim kod merd`era
izme|u jednakih. Poku{aji akvizicija ~esto postaju neprijateljski i
neomiljeni u slu~ajevima kada postoji velike razlike u poslovnoj kulturi: 73

¾ neadekvatni informacioni tokovi - vrsta tr`i{ne neefikasnosti koja mo`e


pove}ati nesigurnost dobiti koja se o~ekuje od merd`era ili akvizicije. Oni
mogu biti pripisivani velikim razlikama u ra~unovodstvenim standardima u
vi{e zemalja i sektora
¾ nedostatak kompatibilnosti finansijskih izveštaja – mo`e ukazati na
postojanje neizvesnosti u pogledu rizika procene imovine institucija
uklju~enih u transakciju. Rastu}a složenost velikih transakcija poslednjih
godina je pove}ala zna~aj me|unarodnih ra~unovodstvenih standarada u
procesima stvaranja M&A
¾ problemi u proceni aktive
¾ nedostatak transparentnosti - ako su informacije asimetri~ne i nesigurne i
ukazuju na skrivene tro{kove banka mora pa`ljivije proceniti rizik kada
ulazi u akviziciju
¾ korporativno upravljanje – zna~ajne su razlike u zakonima i regulativi
izme|u zemalja u pogledu funkcija odbora direktora i srednjeg
menad`menta koje uti~u na me|usobne veze ova dva tela koja donose
odluke, na njihove relacije sa akcionarima, zaposlenim, kupcima,
zajednicom i vladom.
¾ Vlasni~ka struktura - organizaciona struktura i strategijsko upravljanje i
dono{enje odluka jedne kompanije govore mnogo o tome da li se
konsolidacija mo`e smatrati validnom poslovnom opcijom.
¾ struktura kapitala – na~ini pove}anja kapitala variraju, tako variraju i
mogu}nosti uticaja na nadzorni odbor u vezi sa dono~enjem odluke o
konsolidaciji. Takav uticaj je ~ini se najve}i kod preduze}a koja se
uglavnom zasnivaju finansiranju nekretnina i opreme
¾ postojanje defanzivnih strategija - odbrana od preuzimanja je najja~a kada
je finansiranje iz privatnih izvora i ve}i deo vlasni{tva je u privatnim
rukama. Strategije odbrane uklju~uju isplatu provizija menad`erima, tzv.
”zlatne padobrane” ili pravne i tehni~ke prepreke kao {to su kompleksni
ugovori o vlasni{tvu (“otrovne tablete”) ili sklapanje tzv.cross-
shareholdings sa drugim institucijama

73
Ne iznenađuje da su rezultati intervjua isticali da su kulturne razlike bile najvažnije u pogledu
konsolidacije prekograničnih integracija i integracija na različitim segmentima,oko 70%
ispitanika; 40% se izjasnilo da je smetnja i za domaće merdžere koji uključuju preduzeća iz
različitih segmenata industrije; oko 50% smatra da su kulturna ograničenja srednje bitna kod oba
tipa merdžera
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 44

¾ tro{kovi kompleksnosti - tj. podcenjivanje tro{kova ili kompleksnost


upravljanja velikim i heterogenim institucijama i te{ko}e prilago|avanja
drugim korporativnim kulturama74
¾ poreska politika - konsolidacija mo`e dovesti do smanjenja poreskih
obaveza ali kod prekograni~nih merd`era direktni i indirektni tro{kovi
nametnuti oporezivanjem mogu investiciju u~initi nerentabilnom.
Dvostruko oporezivanje na teritoriji dve zemlje mo`e biti prepreka
konsolisdaciji.

1.4.6. Efekti konsolidacije, udru`ivanje i budu}i trendovi

Konsolidacija pove}ava koncentraciju finansijskih institucija, smanjuje rizik


geografskom diversifikacijom poslovanja, ali ne garantuje profit koji uglavnom
zavisi od kvaliteta upravljanja finansijskom institucijom. Mo`e uticati na
pove}anje stepena interdepedencije izme|u velikih kompleksnih institucija
kroz: (1) me|ubankarske zajmove, (2) OTC derivate, (3) sisteme pla}anja i
poravnanja i sl. Slo`enost konsolidovanih institucija tako|e ote`ava procenu
njihovog stvarnog stanja i one su izazov za regulatorne autoritete i supervizore
po{to njihov porast mo`e da ima ozbiljne i te{ke posledice po finansijski sistem
(domino-efekat).

Istra`ivanja pokazuju da novonastale konsolidovane firme »ohrabrene novom


veli~inom« ulaze u visokorizi~ne transakcije, to mo`e pove}ati sistemski
finansijski rizik. Supervizori u mnogim zemljama primenjuju politiku
“prevelika da propadne” tj. konsolidacija mo`e da pove}a moralni hazard kod
velikih banaka ohrabruju}i ih da u|u u velike rizike i na taj na~in pogor{aju
tr`i{nu disciplinu. Ona mo`e redukovati konkurenciju na finansijskom tr`i{tu,
pove}ati tro{kove likvidnosti za neke institucije, uticati na formiranje kamatnih
stopa ali nema nekog ve}eg uticaja na monetarnu politiku. Istra`ivanja pokazuju
da samo relativno male banke mogu pove}ati efikasnost sa pove}anjem
veli}ine. Komercijalne banke i osiguravaju}e kompanije uglavnom bele`e
pove}anu efikasnost kroz ekonomiju obima. Me|utim, rapidne promene koje se
de{avaju na finansijskom tr`i{tu mogu redukovati te efekte u budu}nosti.

Efekti konsolidacije na konkurenciju zavise od uslova tra`nje i ponude na


relevantnim ekonomskim tr`i{tima, uklju~uju}i veli}inu i barijere za ulazak
novih kompanija. Za proizvode »retail bankinga«, ponuda i tra`nja su
geografski lokalnog karaktera. Tr`i{ta »wholesale banking« proizvoda-poslovi
sa privredom ili bankarstvo na veliko - investicione aktivnosti i poslovi na
tr`i{tu novca i deviznom tr`i{tu, derivati i upravljanje aktivom su nacionalnog

74
Npr. strategija kombinovanja poslova sa visokim zaradama npr. kod investicionog bankarstva
sa stabilnijim kod životnog osiguranja mogu voditi do gubitka cilja i podcenjivanja snage kupaca
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 45

ili internacionalnog obima pri ~emu elektronsko bankarstvo zna~ajno redukuje


konkurenciju. Istra`ivanja u Italiji i SAD pokazuju, da komercijalne banke u
ovim zemljama nakon konsolidacije zna~ajno smanjuju odobravanje kredita
malim preduze}ima zbog pove}anog rizika. To je {ansa za druge
nekonsolidovane banke i druge finansijske institucije da pokriju to tr`i{te. Nove
tehnologije, kao {to je »credit scoring system«, mogu omogu}iti smanjenje
rizika i pove}anje kreditiranja od strane finansijskih institucija nakon
konsolidacije, malih i srednjih preduze}a. Konsolidacija }e se najverovatnije
nastaviti kroz univerzijalizaciju provajdera finansijskih usluga i specijalizaciju
organizacionih delova unutar istih za odre|ene tr`i{ne segmente.

Udru`ivanje u industriji finansijskih usluga podrazumeva integraciju banaka i


drugih provajdera finansijskih usluga kroz kombinaciju i ekspanziju delokruga
njihovih proizvoda i usluga. Udru`ivanje se vr{i kroz M&A izme|u banaka i
drugih nebankarskih finansijskih institucija {to za rezultat ima stvaranje
bankarskih holding kompanija i finansijskih holding kompanija. U ove procese
banke ulaze da bi lak{e izvr{ile dezintermedijaciju svog poslovanja i prilagodile
se promenama u okru`enju, obezbedile opstanak, rast i razvoj. Neophodnost
udru`ivanja proisti~e iz ~injenice da je diferencijaciju u ponudi finansijskih
proizvoda i usluga te{ko ostvariti, jer su razlike izme|u istih gotovo neprimetne.

Prose~nom klijentu banke je potreban teku}i ra~un, usluge bankomata, ra~uni


{tednje, brokerske usluge, zajam za automobil, osiguranje i hipoteka. Vo|enje
principom ekonomije obima banke i druge finansijske institucije su kroz
udru`ivanje videle mogu}nost da ponude sve finansijske proizvode i usluge na
jednom mestu (univerzalni finansijski super marketi), snize tro{kove i uve}aju
profite. Naime, kroz unakrsnu prodaju proizvoda i usluga tzv.«cross seling« na
jednom mestu, se ostvaruju zna~ajne u{tede u poslovanju i pove}ava obim
prodaje istih.75 Na taj na~in su stekle imid` i prepoznatljivost na tr`i{tu kao
”finansijske robne ku}e” koje prate reklamni slogani “Va{a banka-institucija
koja pru`a sve finansijske usluge”.

Zna~ajnija udru`ivanja u finansijskom sektoru SAD od 1990 do 2000. godine


su:

¾ MELLON BANK JE KUPIO DREXEL CORPORATION


¾ NATIONS BANK CORP. i FIRST UNION su kupili MONTGOMERY SECURITIES
i WHEAT FIRST
¾ NATIONS BANK je kupila BOATMEN’S BANCSHARES, BARNETT BANKS i
BANK AMERICA (BANK OF AMERICA)

75
Pierce J., The Future of Banking., Yale University Press, New Haven, 1991., str. 74
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 46

¾ CITIBANK I TRAVELERS PROSPERTY i CASUALTY CORP., koja je vlasnik


SALOMON SMITH BARNEY su formirale CITIGROUP
¾ DEUTSCHE BANK (NEMAČKA) JE KUPILA BANKERS TRUST (NJUJORK)
¾ CHARLES SCHWAB CORP. je kupio U.S.TRUST CORP.
¾ METLIFE JE KUPIO GRAND BANK iz Kingstona
¾ CREDIT CUISSE GROUP JE KUPIO DONALDOSON, LUFKIN i JENRETTE INC.
¾ UBS AG’S JE KUPIO PAINE WEBBER GROUP
¾ BB&T JE KUPIO preko 70 regionalnih osiguravaju}ih dru{tava, brokerskih
ku}a i sl.

Manje banke, da bi opstale na visokokonkurentnom tr`i{tu, »spas«« nalaze u


specijalizaciji poslova »krojenih po ukusu« malog biznisa, li~nom pristupu i
marketing orjentaciji prema klijentima i njihovim potrebama (customization) za
finansijskim proizvodima i uslugama. Krajnja budu}nost bankarskog sektora
jo{ nije poznata!

Budu}i trendovi konsolidacije mogu se sagledati kroz slede}e scenarije.

Scenario1: Univerzalne institucije.


Ovaj trend se o~ekuje i u budu}nosti, postoja}e dalja konsolidacija i udru`ivanje
izmedju finansijskih institucija, ali i ne-finansijskih entiteta kao {to su
proizvodja~i iz domena inofrmacionih tehnologija i telekomunikacija, po{tuju}i
~injenicu da }e sa daljim rastom preduze}a rasti i njihova kompleksnost i
te{ko}e u upravljanju. Praznine mogu popuniti neke regionalne institucije
specijalizovane npr. za vo|enje malih i srednjih preduze}a npr.u poljoprivredi.

Scenario 2: Specijalizovane institucije.


Mnoge institucije wholesale i retail banking su zauzele globalnu perspektivu, ali
u segmentu prodaje regionalno prisustvo mo`e biti pod pritiskom po{to su
prednosti obima ograni~ene razlikama u lokalnoj kulturi. Optimalna veli~ina i
struktura institucija mo`e zavisiti delimi~no i od veli~ine tr`i{ta na kome
institucija posluje. Shodno tome, scenario specijalizovanih institucija se ne
preporu~uje za mala tr`i{ta, ve} za velika kao {to je tr`i{te SAD, koje u ovom
pogledu ima perspektvu.

Scenario 3: Ugovorno bankarstvo.


Finansijske institucije se u budu}nosti mogu specijalizovati kroz tehnologiju i
vertikalnu integraciju, odvajanje “proizvodnje” i “isporuke” finansijskih
proizvoda korisnicima. Zavisno od komparativnih prednosti odre|ene banke,
ona mora da proizvodi samo one proizvode koje sama ima u ponudi, a druge
mo`e nabavljati od specijalizovanih proizvo|a~a (bilo izvan ili u samom
finansijskom sektoru). Konkurencija }e se zasnivati na brendovima, kvalitetu
proizvoda i usluga i cenama. Dobar primer mo`e biti internet bankarstvo.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 47

Mostovi izme|u personalnog finansijskog softvera i vebsajtova finansijskih


institucija u kombinaciji sa prednostima u pouzdanosti, bezbednosti, digitalnim
potpisima itd., mogu u~initi mogu}im da internet podr`i sve finansijske usluge.

Iako }e se konsolidacija izme|u ponu|a~a finansijskih usluga nastaviti u kra}em


roku, dugoro~no gledano neke }e propasti. Razli~iti specijalizovani proizvo|a~i,
npr. u oblasti procesa pla}anja, bi se tako|e mogli konsolidovati. Kako }e se sve
to izbalansirati ostaje nam da vidimo u budu}nosti.

LITERATURA:
1. Berger A.N., “Globalization of Financial Institutions: Evidence From
Cross- Border Banking Performance”, IMF Publication, 2000.
2. Bliss R., “Market Discipline and Subordinated Debt: A Rewiew of Some
Salient Issues”, Federal Reserve Bank Chicago, Economic Perspectives, prvi
kvartal 2001.
3. Dašić D.Đ., Principi internacionalne ekonomije, Delta press, Beograd, 2005.
4. Ćirović M., Fuzije i akvizicije, Prometej, Novi Sad, 2004.
5. Ćirović M., Bankarstvo. Bridge Company, Beograd, 2001.
6. Ćirović M., “Tendencije u evropskom bankarstvu i mogućnosti domaćih
banaka”, Jugoslovensko bankarstvo, Beograd, maj 2001.
7. Ćurčić U., Bankarski portfolio menadžment - Strategijsko upravljanje
bankom, bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Novi Sad,
Feljton, 2002.
8. Ćurčić U., Upravljanje rastom i performansama banke, Mladost-holding,
Loznica, 2003.
9. Ferguson R., Predavanje na Univerzitetu Massachusetts u Bostonu 27.
oktobra, BIS Review, 9. novembar 1998.
10. Glenn M.G., Garcia F.I., Encyclopedia of Banking and Finance, Bankers
Publishing Company, Boston, 1983.
11. Gup B.E., Kolari J.W., Commercial Banking - The Management of Risk.
John Wiley &Sons, 2005.
12. Hawkins J., Mihaljek D., ”The banking industry in the emerging market
economies: competition, consolidation and systemic stability- an overview”,
Bank for International Settlements, 2006.
13. ”International Capital Markets”, International Monetary Fund, septembar
2000.
14. Ivanović P., “Risk Management- Status and the challenges of strategic and
operatinal management in Serbian banks and insurance environment”, seminar:
Univerzitet “Braća Karić”& University of Business and Finance Switzerland &
Akademija za bankarstvo, Beograd, Februar, 2006.
15. Jones K.D., Critchfield T., »Consolidation in the U.S. Banking Industry: Is
the “Long, Strange Trip” About to End?« FDIC Banking Review, 2006.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 48

16. Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-


Western, New York, 2003.
17. Krstić B., Bankarski menadžment, Ekonomski fakultet, Niš, 2004.
18. Mishkin F. S., Strahan P.E., “ What will tehnology Do to Financial
Structure?” Brooking- Wharton Papers on Financial Services, 1/2000,
Marshall J., ”Interview: Firebrand in Navy and Gray”, US Banker online,
1996.
19. “Payment system in the EU” European Central Bank, National Central
Banks, National Bankers, 2000.
20. Pierce J., The Future of Banking., Yale University Press, New Haven,
1991.
21. Philip Kotler: Marketing Management Analysis, Planning and Control,
Fourth Edition, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1980.
22. Rose P.S., Hidgins S.S., Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data
status, Beograd, 2005.
23. “Report on consolidation in financial sector”, IMF- Group of Ten, januar
2001.
24. Synkey J.F., Commercial Bank Financial Management - In the Financial -
Services Industry, Prentice Hall, 2002.,
25. Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barrons Business Guides,
New York, 1990,
26. Vučković M., Bankarstvo - organizacija i poslovanje banka, Naučna knjiga,
Beograd, 1967.
http://www.bis.org.
.
www.nbs.co.yu. Zakon o bankama , “Službeni glasnikRS” br. 107/2005
http://www.gruppointesa.it.
www. Citigroup.com. (The banker)
http://www.fdic.gov
http://www.imf.org.
Glava 2.

PROMENE, KONKURENTNOST I TRANZICIJA U


BANKARSTVU

O k v i r g l a v e:

• Promene i konkurentnost banaka na tr`i{tu

• Promene u bankarstvu zemalja u tranziciji

• Promene u mikroekonomskom poslovanju banaka

• Perspektiva razvoja bankarstva


MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 50

2.1. PROMENE I KONKURENTNOST BANAKA NA TR@I[TU

2.1.1. Trendovi promena i konkurentnost banaka

Videli smo, da su navedeni trendovi promena zna~ajno redukovali broj banaka


na finansijskom tr`i{tu.1 Tako na pr. u SAD, banke su samo pre jednog veka
dr`ale dve tre}ine ukupne finansijske aktive, a danas je taj procenat opao na
samo jednu petinu (2003 godine je iznosilo samo 22,7%).2 Na tr`i{tu EU su
dominantne jo{ uvek komercijalne banke i {tedionice.3 U~e{}e ostalih
finansijskih institucija je malo, ali u postepenom porastu. Zahvaljuju}i
deregulaciji »bankarstvo je iz stanja ograni~ene konkurencije do{lo u stanje
pove}anog rivalstva«.4 Konkurentnost je zna~ajno porasla i postavlja se pitanje
“{ta je banka, a {ta nije?”

Da bi opstale na tr`i{tu, banke su prinu|ene da se »otimaju« za klijente sa


drugim nebankarskim finansijskim institucijama (investicionim bankama,
osiguravaju}im dru{tvima, penzionim fondovima, institucionalnim
investitorima i sl.), da se uklju~uju u razne poslovne aktivnosti kao {to su:
osiguranje, lizing, faktoring, upravljanje diversifikovanim portfolijima utr`ivih
hartija od vrednosti i sl. Tako|e se sve vi{e orjenti{u na tr`i{ta, prihvatanjem i
primenom nove menad`ment i marketing filozofije upravljanja bankom, da bi
bile sposobne da se bore na visoko-konkurentnom globalnom tr`i{tu.

Pod takvim pritiscima slabije banke ili propadaju ili se pripajaju finansijskim
konglomeratima. Deregulacija 80-tih i 90-tih godina na bankarskom tr`i{tu
SAD5 je dovela do nastanka `estoke konkurencije i ulaska nebankarskih

1
Klijenti mogu otvoriti tekući račun u npr. SAD-u kod lokalne komercijalne banke, štedno –
kreditne zadruge, mutual štedne banke, kreditne unije, brokerske kuće, kao što je Merrill Lynch,
ili za isti mogu dobiti popust kod brokera kao što je Charles Schwab. Takođe takvu uslugu mogu
dobiti kod Intuit-a, (softverske kompanije koja omogućuje plaćanje računa putem svog Qicken
softvera), ili kod virtuelne banke (celokupno poslovanje obavlja preko interneta). Oni koji žele
kreditnu karticu mogu da je dobiju kod bilo koje depozitne institucije, benzinske pumpe, robne
kuće ili nacionalne finansijske kompanije. Može se takođe dobiti i kartica General Electric-a,
General Motorsa-a, Ford Motors-a, Prudential-a, Merrill Lynch -a, Charles Schwab-a, IBM-a i
mnogih drugih nebanakrskih finansijskih institucija i nefinansijskih kompanija. Klijenti imaju
više izbora nego ikada pre
2
Gup B.E., Kolari J.W., Commercial Banking - The Management of Risk. John Wiley&Sons,
2005., str. 15
3
učešće komercijalnih banaka u ukupnoj aktivi se kreće: u Francuskoj 54%, Nemačkoj 47,9%,
Španiji 55,7% Italiji čak 81%.
4
Canals J., » Universal Banking. International Comparisons and Theoretical Perspectives«
Clarendon Press, Oxford, 1997., str 327
5
Glass Steagall zakon je stvorio tri razlicita sektora: komercijalno bankarstvo, investiciono
bankarstvo i osiguranje. Bank Holding zakon je odredio aktivnosti usko vezane za bankarstvo i
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 51

konkurenata na bankarsko tr`i{te SAD. To se kasnije reflektovalo i na tr`i{ta


drugih zemalja.

2.1.2. Konkurencija na tr`i{tu depozita i kredita

Vreme regulacije je »primoralo« banke da osmisle razli~ite metode privla~enja


klijenata u sferi {tednje i depozita (organizovanje ru~kova u presti`nim
restoranima i dru{tvene igre, razli~ite vrste poklona, aparati za doma}instva i
sl.) u cilju diferencijacije usluga od drugih. Ograni~ena ponuda, visoka stopa
inflacije i pad kamatnih stopa na depozite su stvorili uslove za nastanak novih
finansijskih institucija.6 Komercijalizacija interneta i internacionalizacija
poslovanja ~ine dostupnim informacije o raspolo`ivoj ponudi na finansijskim
tr`i{tima {irom sveta. Ne ~udi onda {to je konkurencija na tr`i{tu {tednje i
depozita o{tra!7

Sli~no je i na tr`i{tu kredita. Banke su u periodu regulacije izgubile veliki broj


korisnika kredita. Visoki tro{kovi izvora sredstava, pritisak konkurencije i niske
kamate na korporativne hartije od vrednosti Money Mutual Funds su mnoge
velike klijente banaka usmerile na jefitinije izvore sredstava (emisijom hartija
od vrednosti posredstvom fondova) od bankarskih kredita.8 Banke su taj

ograničio spektar aktivnosti koje kompanija može da ima ako poseduje banku. Mc Faden zakon je
ograničio geografsko tržište banaka tj. države u Sad su odlučivale strukturi filijala banaka na
domaćem i međunarodnom tržištu.
6
Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-Western, New York,
2003., str 8
Merrill Lynch je prvi počeo otvaranjem kamatonosnog tekućeg računa (interest bearing cheking
account) što je bankama bilo zabranjeno Tada su nastali i Money Market Mutual fondovi, kao
rezultat dogovora nekoliko investicionih banaka. Oni su ponudili atraktivniju kamatu i mobilisali
depozite sa tržišta i investirali ih u hartije od vrednosti (Tresaury Bills), depozitne certifikate i
druge visokoprinosne hartije od vrednosti. Bez direktne konkurencije su u periodu od 1978-81
god. godine uvećali aktivu sa 10,8 na 186mlrd$. U tom periodu državne obveznice na tri meseca
su imale za 9% veću kamatu nego banke. Ovi fondovi su izgubili na atraktivnosti kada je 1987.
god. bankama dozvoljeno da nude slične uslove.
7
I druge kompanije kao što su American Expres, GE, Household International, Sears i sl. pod
sličnim uslovima nude korisnicima svojih kreditinih kartica mogućnost da investiraju u
malovolumenske depozite uz primamljivu kamatu. Cilj je da se klijenti zadrže na duže rokove,
često se kreiraju nove usluge kao popusti na životno osiguranje, popusti na putovanja, razni paket
aranzmani, itd.
8
Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-Western, New York,
2003., str. 10
Glass Steagal-ov zakon je zabranjivao komercijalnim bankama da same izdaju hartije i one su
izgubile korporativne korisnike kredita, koji su ih zamenili komercijalnim hartijama po nižoj
ceni. Tek 1987.god. banke su dobile dozvolu od da emituju i trguju hartijama od vrednosti, ali do
tada su izgubile značajan broj klijenata u korist investicionih banaka i fondova. Razvoj Junk
Bonds tržišta je proširio konkurenciju na tržištu kredita na srednja preduzeća koja su kao
zajmotražioci niže reputacije. 1980-tih, nekoliko investicionih banaka, ubedilo je investitore da
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 52

problem poku{ale da prevazi|u ulaskom u investiciono bankarstvo i druge


usluge koje generi{u proviziju. Male i srednje banke su nastavile da se
koncentri{u na kredite, ja~anjem veza sa glavnim klijentima, marketing
orjentacijom i prilago|avanjem politike cena.
2.1.3. Vanbilansno poslovanje banaka i sekjuritizacija zajmova

Vanbilansno poslovanje se odnosi na izdavanje akreditiva, garancija,


starateljske poslove, savetodavne usluge, STAND BY akreditive, fju~erse, opcije,
svopove, menja~ke poslove, lizing, osiguranje i sl. Ove transakcije se ne
evidentiraju u bilansu banke i pru`aju velike mogu}nosti zarade putem
generisanja provizija i naknada od ovih poslova. Njihovim obavljanjem banke
mogu u}i u veliki rizik odnosno, mnogo zaraditi ili izgubiti. Ovaj trend nije bez
rizika. Banke preuzimaju potencijalne obaveze, i u slu~aju da tre}e lice ne izvr{i
obavezu za koju je banka izdala garanciju ili izvr{ila pla}anja banka snosi rizik
transakcije. 9

Sekjuritizacija je finansijska inovacija, vanbilansna aktivnost banke, kojom se


sredstva banke (zajmovi) konveruju u hartije od vrednosti koje se dalje prodaju
na finansijskom tr`i{tu. Naime, banka odobri zajam, a sa druge strane proda
hartiju od vrednosti, za koju kao zalogu koristi odobreni zajam. Na taj na~in se
“uklanja” kredit iz bilansa banke i rastere}uje kapital za nove plasmane, tj.
smanjuje se rizik ukupnog kreditnog portfolija banke.

Rast kredita, kao rizi~nih plasmana, obavezuje banke da pove}aju obavezne


rezerve i kapital, a to je skupo i smanjuje profit banke. Pripadaju}u kamatu
investitoru koji je kupio hartiju od vrednosti podr`anu aktivom (asset – backed
securities) banka pla}a u kontinuitetu iz kontinuiranih prihoda koje ostvaruje po
osnovu odobrenog (inicijalnog) zajma. Prikupljena sredstva od kamate i

su obveznice neklih preduzeća (rangirane kao Ba) solidne investicije. Prosečna kamatna stopa na
depozite u bankama, je bila tako niska da je kamata na obveznice od 3,5% ili čak 5% bila i više
nego dovoljna da kompenzuje rizik obveznice. Preduzeća emitenti su na taj način došla do velikih
izvora sredstava na duži rok i pod povoljnijim uslovima od bankarskih kredita (cena Junk Bonds
je bila niža od cene bankarskih kredita). I danas je tržište Junk Bonds veoma aktivno, one su
indikator monetarne politike (na bazi razlike između kamatnih stopa Junk Bonds i stopa
niskorozičnih državnih obveznica). Rast Junk Bonds je smanjio ukupnu količinu kvalitetnih
kredita i kamatnu maržu i povećao rizik za banke.
9
Ovo je dramatično demonstrirano krajem 2001. i početkom 2002. godine sa bankrotom ENRON-
a i KMART-a i problemima sa TYCO i drugim firmama. Kako su se ove nefinansijske kompanije
približavale bankrotu berze novca i kapitala su se pred njima zatvorile tako da su neophodna
sredstva tražili od banaka. Tako da neposredno pre bankrota ENRON i KMART su povećali svoje
pozajmljivanje od banaka koje su ubrzo neki deo kredita otpisale, a drugi ugovorile po većoj
kamati. Banke su ubrzo shvatile da su sredstva odobravale kompanijama pred bankrotom. TYCO
nije propao ali je ušao u ogromne dugoročne dugove, koje je akumulirao ne emitujući hartije već
od bankarskog sektora.
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 53

glavnice po osnovu zajma, banka koristi da ispuni obaveze prema vlasnicima


hartija od vrednosti, ali prvo sebi uzima proviziju. Ako banka prodaje ceftifikate
sa kreditom kao zalogom, regulatori dozvoljavaju da banka ta sredstva prenese
iz bilasa u vanbilansno poslovanje. Ona ne mora da odvaja rezerve u slu~aju da
korisnik kredita nije u stanju da ispuni sve svoje obaveze, tako da se ukupna
koli~ina sredstava zarobljenih u rezervama smanjuje, te se pove}ava likvidnost
banaka. Sekjuritizacija elimini{e i kamatni rizik, ona je u ovoj ulozi investicioni
bankar koji zara|uje proviziju servisiranjem kredita bez preuzimanja kreditnog
rizika.

Proces je skup zbog tro{kova emisije hartija od vrednosti i provizija za kreditne


garancije (pobolj{anje kvaliteta hartije od vrednosti kroz garantovanje od strane
osiguravaju}ih ku}a i drugih institucionalnih investitora; banka za tu uslugu
pla}a naknadu). Najbolji zajmovi za sekjuritizaciju su oni sa standardnim
karakteristikama ro~nosti, veli~ine, cene, kolaterala i sl. Hipoteke su
najpopularnije jer su sli~ne {irom svih tr`i{ta. Komercijalni zajmovi su zbog
njihove diversifikovanosti manje popularni jer su vi{e izlo`eni riziku.
Visokorizi~ni krediti malim i srednjim preduze}ima se retko sekjurtizuju zato
{to je te{ko odrediti njihov kvalitet da bi se iskoristili kao zaloga u emitovanju
hartija od vrednosti.10

2.1.4. Konkurencija na razvijanju uslu`nih programa

Bankama konkuri{u i multinacionalne kompanije kao {to su GENERAL MOTORS,


FORD, DAIMLER CHRYSLER i TOYOTA koje finansiraju kupovinu automobila za
svoje kupce, osnivaju auto-dilerske ku}e i razvijaju sli~ne programe
unapre|enja programa prodaje. Profitabilnost ovih kompanija se zbog
diferencijacije poslovnih aktivnosti mo`e meriti sa profitabilno{}u
komercijalnih banaka. Njihova strategija se bazira na stvaranju ekonomije
obima na bazi prodaje automobila i nekretnina kao najvrednijih stvari koje
prose~ni ljudi kupuju.

Platni promet je za banke postao visoko konkurentno tr`i{te koje se sve vi{e
bazira na elektronskim sistemima pla}anja. Za{to se Microsoft posmatra kao
pretnja bankama? Mnogi analiti~ari tvrde da je to zbog tehnolo{kog napretka i
rapidnog porasta obavljanja transakcija elektronskim putem posredstvom
pametnih kartica (smart), mre`a bankomata (ATM) i Interneta. Gotovina jo{
uvek dominantna po pitanju broja transakcija, ali su iznosi minimalni.
Transakcije na veliko, kori{}enjem elektronskih platnih sistema FEDWIRE i

10
Barjaktarović, M. » Sekjuritizacija active u bankama«, Bankarstvo, Udruženje banaka Srbije,
Beograd, 1/2004. Po osnovu ovih aktivnosti banke u SAD su povećale beskamatne prihode za
0,7% (od 1985-2000 god.).
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 54

CHIPS su malobrojne ali su iznosi visoki. Čekovi su drugi najkori{}eniji metod


pla}anja u SAD (preko 10% svih transakcija u 2000. godini.), dobijaju na
zna~aju uvo|enjem elektronskog ~eka.

Investiciono bankarstvo11 odnosno, investicione banke nude usluge emisije i


trgovine hartijama od vrednosti, savetodavne usluge u poslovima M&A,
poslove upravljanja aktivom klijenata, visoke zarade na {pekulativnim
visokorizi~nim poslovima na finansijskom tr`i{tu i sl. (MERRILL LYNCH,
MORGAN STANLEY itd.)

2.1.5. Stvaranje nebankarskih institucija

Navedene promene su uticale na stvaranje nebankarskih finansijskih


konkurenata karakteristi~nih za visoko razvijene tr`i{ne privrede. Druge zemlje
imaju znatno skromniju strukturu ovih institucija. To su:

¾ {tedna i kreditna udru`enja - specijalizovana za trgovinu {tednim


depozitima i odobravanje hipotekarnih zajmova i drugih oblika kredita
pojedincima i doma}instvima12
¾ {tedionice - trguju {tednim depozitima, odobravaju potro{a~ke kredite i
hipotekarne zajmove doma}instvima i investiraju u hartije od vrednosti
visokog kvaliteta13
¾ kreditna udruženja - prikupljaju depozite i odobravaju zajmove svojim
~lanovima kao neprofitna udru`enja pojedinaca koji imaju zajedni~ke
karakteristike, npr. istog poslodavca14
¾ fondovi tr`i{ta novca - prikupljaju kratkoročna likvidna sredstva od
pojedinaca i institucija koji kupuju u~e{}e u fondu i investiraju ih u
kvalitetne kratkoro~ne hartije od vrednosti15
¾ investicioni fondovi - javno prodaju akcije koje predstavljaju u~e{}e u
vrednosti i dobit od pula akcija, obveznica i ostalih hartija od vrednosti
kojima se profesionalno upravlja16
¾ hed`ing kompanije - prodaju akcije na tr`i{tu u okviru velike grupe
razli~itih vrsta kapitala (uklju~uju}i investicije u robu, nekretnine i druga

11
Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-Western, New York,
2003., str. 17
12
npr. Atlas Savings and Loan association, više o instituciji na: www. atlasbank.com,
www.flatbush. com
13
npr. Washington Mutual, i American federal Savings Bank: www.washingtonmutual.com ,
www.americanfsb.com)
14
npr. American Credit Union of Milwaukee, Chicago Post Office Employees Credit Union ;
www.americancu.org. www.mycreditunion.com.
15
npr. Franklin Templetion Tax-Free Money Fund i Scudder Tax-Free Money Fund
www.franklitempletion.com, www.scuder.com
16
npr. Fidelity i The Vanguard Group www.fidelity.com, www.vanguard.com
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 55

manje likvidna i rizi~nija sredstva) i ta oblast je jo{ uvek u velikoj meri, van
potpune regulative 17
¾ brokerske i dilerske kompanije - kupuju i prodaju hartije od vrednosti u
ime svojih klijenata i za svoj sopstveni ra~un, investiraju i pru`aju
profesionalne savetodavne usluge korporacijama i dr`avama18
¾ finansijske kompanije - odobravaju zajmove trgovinskim preduze}ima,
pojedincima i doma}instvima pozajmljivanjem sredstava na finansijskom
tr`i{tu19
¾ finansijske holding kompanije ili konglomerati – prodaju sve vrste
finanijskih proizvoda i usluga20
¾ osiguravaju}e kompanije – {tite od rizika lica ili imovinu preko javno
prodatih polisa i upravljaju sistemom penzionih planova preduze}a i
pojedinaca
¾ penzioni fondovi - institucije za ugovornu {tednju, sredstva usmeravaju u
kupovinu dr`avnih obveznica, obveznica preduze}a i u stambene kredite
(niski prinosi, visoka stabilnost)
¾ druge kompanije koje pru`aju finansijske usluge - se specijalizuju za
hipotekarne zajmove, kreditiranje preduze}a, faktoring ili lizing poslove,21
emitovanjem komercijalnih papira i dugoro~nih obveznica i
pozajmljivanjem sredstava direktno od banaka.

2.2.. PROMENE U BANKARSTVU ZEMALJA U TRANZICIJI


17
npr. Mangum Group, Turn Key Hedge Funds; www.magnum.com,
www.turnkeyhedgefunds.com)
18
npr. Salomon Smith Barney i Morgan Stanly; www.smithbarney.com,
www.morganstanley.com
19
npr. Household Finance, GMAC Financial Services www.household.com., www.gmacfs.com.
20
npr. GE Capital, UBS Warburg AG, Capital One Corporation; www.gecapital.com,
www.ubswarburg.com, www.capitalone.com
21
General Electric Capital Services (GECS) je kompanija u vlasništvu General Electrica i
najveća kompanija za pružanje finansijskih usluga i velikim stepenom diversifikacije istih. Pored
finansiranja kupovine automobila, Associates First Capital, Household Finance, American
Express Credit Card i Sears Roebuck Acceptance Corp. GECS takođe odobrava razne potrošačke
i komercijalne kredite (174 mlrd. od ukupno 425 mlrd. sredstava u 2001. god.). To su veličine
koje čine GECS konkurencijom i najvećim bankama u Americi. Najvećih dvadeset kompanija
koje pružaju finansijske usluge imaju ukupna sredstva veća od 10 mlrd. Mnoge od njih su u
vlasništvu neke matične kompanije, kao što je GECS, čiji je profit u 2001. god. iznosio 5.4 mlrd$,
dok je dobit GE iznosila 13.7 mlrd$.
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 56

2.2.1. Promene u bankarstvu Centralne i Jugoisto~ne Evrope

Bankarstvo je u predtranzicionom periodu bilo tradicionalno za{ti}ena industrija


restrikcijama ulaska stranih i osnivanja doma}ih banka. Kao takva omogu}ila je
sebi »luksuz« da u uslovima nepostojanja gotovo nikakve konkurencije kroz
monopolske kamatne mar`e kreira enormne profite. Me|utim, globalizacija se
pro{irila i na ovaj deo sveta u naterala banke da u velikoj meri promene stari
na~in poslovanja, dereguli{u i otvore tr`i{te za strane investitore. Ove promene
su zna~ajno pove}ale konkurentski pritisak na banke i dovele do osnivanja
novih institucija, privatizacije dr`avnih banaka, konsolidacije i ulaska stranih
banaka na ovo tr`i{te.22

Bankarski sektor Centralne i Jugoistočne Evrope je ispoljio primetan razvoj u


toku poslednjih 15 godina tranzicije (1990-2005. godine.). Reforme
finansijskog sektora u tranzicionim ekonomijama su zavisile i od reforme u
realnom sektoru. Imaju}i u vidu da je »alokacija i monitoring upotrebe kapitala
u realnom sektoru – {to je u kompetenciji finansijskog sektora - od klju~nog
zna~aja za performanse ukupne ekonomije.23 Cilj tranzicionih ekonomija je bio,
za neke je jo{ uvek, da izgrade robustan bankarski sistem {to je u tesnoj vezi sa
oporavkom preduze}a. Nizak nivo {tednje stanovni{tva, kao osnovni izvor
sredstava i kreditnog potencijala banaka je bio klju~ni problem u finansiranju i
oporavku preduze}a.

Program reforme bankarskog sektora u ovim zemljama je obuhvatio:

- svojinsku transformaciju banaka i politiku konkurencije,


- rekapitalizaciju banaka,
- redefinisanje poslovnih strategija.

Vlasni~ka transformacija u realnom sektoru je imala za cilj stvaranje profitno


orjentisanih preduze}a putem stranih direktnih investicija i zajedni~kih ulaganja
(nova znanja, proizvodne tehnologije, korporativno upravljanje - bolje
performanse). Vlasni~ka transformacija banaka se odvijala putem ulaska stranih
banaka sa jakim renomeom, jakom bazom kapitala i visokom poslovnom
tehnologijom. One su preuzele dominantnu ulogu u procesima konsolidacije i
kontrole ovih tr`i{ta. Austrijske i italijanske banke su prve iskoristile mogu}nost
da »odu na istok«. Procenat ukupne aktive se u periodu od 1994-1999.godine
22
http://www.bis.org/publ/bppdf/bispap28.pdf, Hawkins J., Mihaljek D,. The banking industry in
the emerging market economies: competition, consolidation and systemic stability- an overview,
Bank for International Settlements, 2006., str. 3
23
O tome više u: Stiglitz J., “The Role of State in Financial Markets”, Annual Conference on
Development Economies, The World Bank, 1994., Washington
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 57

pove}ao sa 8% na 56%. Ma|arska je preuzela lidersto u procesu privatizacije, i


krajem 1999. godine strano u~e{}e je bilo vi{e od 60% u ukupnoj bankarskoj
aktivi. Isti procenat je zabele`en u Če{koj Republici (u Poljskoj 53%). Ovo je
veliki i dinami~an region sa izvanrednim mogu}nostima rasta i prosperiteta.24
Ukupna veli~ina bankarskog sektora u ovim zemljama je jo{ uvek mala sa
niskim stepenom intermedijacije.

2.2.2. Reforma bankarskog sektora i struktura vlasni{tva

Ulazak stranih banaka sa reputacijom, velikim iznosima kapitala i visokom


tehnologijom razbija oligopolsku strukturu doma}ih banaka i stvara pogodan
ambijent za pove}anje konkurentnosti. Klju~ni problem je bio rekapitalizacija
banaka, tj. uklanjanje neperformansnih zajmova iz bilansa banaka koji su u
tranzicionom periodu toliko narasli da ih banke nisu mogle pokriti iz
sopstvenog kapitala i rezervi.25 Za rekonstrukciju bankarskih sistema ove zemlje
su uglavnom izdvajale od 5-15 % GDP-a. Najuspe~niji metod privatizacije je
bio prodaja stranim bankama putem javnih licitacija da bi se obezbedila
transparentnost.

Ovaj metod se nije mogao primeniti u svim zemljama zbog nedostatka


menad`ment timova koji bi sproveli uspe{no taj posao. Nedostatak poverenja u
banke je lo{e uticao na potra`nju za akcijama banaka. Iskustva Ma|arske i
Če{ke ukazuju da se isplati „~i{}enje“ bilansa banaka i transparentnost
poslovanja banaka pre privatizacije. Problemi su bili i skrivene obaveze
(vanbilansne stavke, neispla}ene obaveze, porezi i sl.) i zajmovi koji bi mogli
postati nenaplativi u budu}nosti. Potencijalni kupci obi~no tra`e neke vrste
garancija ili mehanizama koji bi im omogu}io prodaju kupljene imovine
ukoliko bi se ispostavilo u izvesnom periodu da je kupovina bila lo{a. Sve
zemlje su, izuzev Poljske, ponudile garancije tzv. „prstenasto ogra|ivanje“. Ali
~ak i sa vladinom garancijom mogu pro}i godine dok se bilansi ne o~iste od
ranijih „grehova“.

U nekim od dr`ava privatizacija banaka je dovela do neslaganja javnih i


privatnih interesa, tj. straha od koncentracije vlasni{tva u rukama bogatih

24
Osam novih zemalja se pridružilo EU u maju 2004. god.: Poljska, Mađarska. Češka, Slovačka,
Slovenija, Estonija, Latvija i Litvanija. Ove zemlje su sprovele odgovarajuće zakonske i
institucionalne reforme, ostvarile visok rast per capita dohotka, bitno smanjile učešće države u u
industrijskom i bankarskom sektoru, ostvarile visoko učešće stranih direktnih investicija i visok
stepen finansijske intermedijacije.
25
Redefinisanje poslovnih strategija se bazira na uspostavljanju zdravijih tržišnih kriterijuma da
ne bi ponovo došlo do stvaranja neperformansnih zajmova i bazira se na selekciji kreditnih
zahteva, korišćenju kolaterala i zaštitnih klauzula, kao i na uvođenju savremene metodologije
vezano za upravljanje kreditnim rizicima
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 58

pojedinaca, korporacija i finansijskih institucija. Mehanizam uticaja dr`ave je


osmi{ljen kao, udeo koji daje dr`avi pravo da stavi veto na strate{ke odluke
banke. Na taj na~in se obezbe|uje zaštita od mogućih naglih promena u
bankarskoj orjentaciji. S druge strane ovakvi aran`mani bi mogli da budu
problem za akcionare i da pokrenu pitanja o budu}em netr`i{nom uticaju dr`ave
na komercijalne odluke tih banaka.

Nasle|e nepostojanja adekvatnih zakona u bankarstvu ili njihova neadekvatna


primena, su doveli do propadanja ve}eg broja novoosnovanih banaka. Velike
dr`avne banke su bile optere}ene nenaplativim lo{im zajmovima, nedovoljnim
osniva~kim kapitalom iz tog perioda, nedostatkom upravlja~kih ve{tina,
politi~kim pritiscima i sl. Ma|arska je ve}inu banaka prodala inostranim
strate{kim partnerima (10 banka od 1995-2000.godine). Akcije najve}e OTP
banke su prodate preko berze malim investitorima zadr`avanjem samo jedne
zlatne akcije u banci koja daje dr`avi pravo veta na izbor izvr{nog odbora i
supervizora. U Če{koj Republici nakon razo~arenja u vau~ersku privatizaciju
realnog sektora, vlasti su odlu~ile da prodaju tri najve}e dr`avne banke.

U Bugarskoj je privatizacija banaka zavr{ena 2003. godine. Strane banke


poseduju vi{e od 80% tr`i{ta, uklju~uju}i pet vode}ih banaka koje kontroli{u
polovinu tr`i{ta. U Rumuniji je velika dr`avna banka BCR prodata Erste banci,
dok je prodaja druge velike banke CEC u toku (2006.godina.). Stranci poseduju
¾ bankarske aktive, dok 5 vode}ih stranih banaka dr`e 2/3 tr`i{ta. U Hrvatskoj
i BiH stranci poseduju 90% bankarskog sektora, pet vodećih stranih banaka
pokriva ¾ tr`i{ta. Privatizacija u Albaniji je zavr{ena 2004.godine prodajom
Štedne Banke Raiffeisen banci.

U~e{}e stranih banaka u ukupnim sredstvima bankarskog sektora krajem 2005.


godine: Slova~ka i Če{ka 95%, Hrvatska 90%, Ma|arska 85%, Bugarska 80%,
Poljska Srbija i Rumunija oko 70%, Slovenija 40%.26 Uni Credito grupa je
neosporni lider u regionu (ukupna anga`ovana aktiva 70mlrd€), zatim Erste
Bank (oko 50mlrd€), Raiffeisen banka (oko 42mlrd€), KBC i Societe Generale
oko 39 mlrd€.

Stepen finansijskog posredovanja, mereno bankarskom aktivom kao % GDP-a,


2005.godine je dostigao 66% u Jugoistočnoj Evropi. Mada predstavlja zna~ajno
pobolj{anje, to je jo{ uvek ispod prose~nog nivoa od 80% u novim zemljama
~lanicama EU, ili 224% u Evro zoni. Hrvatska zauzima vode}e mesto 114%,
BiH 80%, Bugarska 78%, Rumunija 54%, Srbija 46%.27

27
U Belorusiji je veliko učešće državnih banaka i proces restrukturiranja je u najranijoj fazi. U
Ukrajini su ostale dve državne banke, Oshadbank i Ukreximbank, sa ukupnim tržišnim učešćem
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 59

2.2.3. Finansijska intermedijacija i efekti op{tih promena

Banke u ovom regionu karakteri{e agresivna tr`i{na penetracija i oprezna


politika odobravanja zajmova, uglavnom privredi. Krediti stanovni{tvu bele`e
veliki rast u odnosu na GDP u celom regionu. Srbija tako|e bele`i zna~ajan rast
potro{a~kih zajmova, {to remeti monetarnu i makroekonomsku stabilnost i
rezultira uvo|enjem restriktivnih mera od strane centralnih banaka (pove}anje
kamatnih stopa, obaveznih rezervi). Zajmovi se ~esto koriste za uvoz
potro{a~kih roba {to pove}ava spoljnotrgovinski deficit.28 Hipotekarni krediti
tako|e bele`e zna~ajan rast (kao % GDP-a u 2005.g.): u Hrvatskoj 12%,
Ma|arskoj 11%, Če{koj 9%, Poljskoj 7%, Bugarskoj 5%, Slova~koj 4%,
Rumuniji i Srbiji 2% kao % GDP-a.
Banke alociraju sredstva u dr`avne hartije od vrednosti. Me|utim, u skorije
vreme postaju manje atraktivne po{to pada prinos. Uprkos porastu potro{nje,
depoziti su tako|e pokazali zna~ajan rast, u odnosu na GDP u svim zemljama
regiona (posebno Če{koj i Hrvatskoj 65%, Bugarskoj 60%, Sloveniji i
Slova~koj 55%, Ma|arskoj i Poljskoj 35%, Rumuniji i Srbiji 25%).29 Navedeni
podaci ukazuju na povratak poverenja u banakrski sistem u regionu.

Zakonom propisani vi{i nivo kapitala je bila mera koja je naterala banke da se
konsoliduju, naročito one sa slabim performansama. Takva konsolidacija je
obezbedila neophodni kapital, novu tehnologiju i know-how i konvergenciju
prema bankarstvu razvijenih tr`i{nih privreda kroz:

¾ uvo|enje novih efikasnih tr`i{nih koncepcija i filozofija poslovanja


(marketing i menad`ment),

od 10%, koje su planirane za privatizaciju. Ekonomski oporavak je doveo do smanjenja učešća


loših zajmova i stabilizovanja povrata na prosečnu aktivu za ceo bankarski sektor. Državna
Sberbank je najveća banka u Rusiji sa ućešćem od 28% u ukupnoj aktivi. Ukupan broj banka je
znatno opao u poslednjih nekoliko godina, konsolidacija u ovom sektoru je tek započeta. Banke
su smanjile učešće loših zajmova u svojim portfolijima i počele da ostvaruju dobre performanse.
27
Ekonomist, NIP Ekonomist Media Group, Beograd (različiti brojevi iz 2005-06 god.)
27
krediti stanovništvu beleže veliki rast u regionu izuzev Slovenije (razlog je verovatno visok per
capita dohodak i manje potrošačke potrebe u odnosu na ostale zemlje u regionu).
Spoljnotrgovinski deficit može biti problematična ako se ne može finansirati nedugovnim
prilivima (strane direktne investicije) i može ozbiljno ugroziti valutnu stabilnost zemlje.
Centralne banke Hrvatske, Rumunije i Bugarske su uvele takođe niz različitih restriktivnih mera
(kamatne stope, obavezne rezerve) u cilju obuzdavanja rasta potrošačkih zajmova bez negativnog
uticaja na kredite preduzećima.
27
Ekonomist, NIP Ekonomist Media Group, Beograd (različiti brojevi iz 2005-06.god.)
30
29
Ekonomist, NIP Ekonomist Media Group, Beograd (različiti brojevi iz 2005-06.god.)
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 60

¾ agresivnu tr`i{nu penetraciju,


¾ korporativno upravljanje i poboljšanje kvaliteta funkcionisanja banaka,
¾ uvođenje novih analiti~kih i tehnoloških postupaka,
¾ akvizicije doma}ih sa stranim bankama,
¾ pove}anje profitabilnosti i pobolj{anje drugih performansi ne samo banaka
ve} i preduze}a
¾ pove}anje konkurencije u bankarskom sektoru i sl.
Me|utim, cena ulaska stranih banaka je preuzimanje najprofitabilnijih doma}ih
kompanija ili grana, dok doma}im bankama ostaju neprofitabilna i
visokorizi~na preduze}a.

Elektronsko poslovanje u regionu jo{ uvek nije pretnja tradicionalnom na~inu


poslovanja, bez obzira na njegov doprinos bankarstvu razvijenih zemalja.
Efikasnost informacione tehnologije je najve}a na finansijskim tr`i{tima u
poslovima sa hartijama od vrednosti i finansijskim derivatima (hedging i
speculating). To podrazumeva visok stepen razvijenosti finansijskih institucija i
tr`i{ta, berze, tr`i{te novca, tr`i{te kapitala kao i razvijen realni sektor kao
osnova funkcionisanja takve finansijske infrastrukture.30 Korisnost
informacione tehnologije u ovim zemljama je najve}a u operativnim
transakcijama.

Najvi{e su u upotrebi bankomati (ATM), kreditne i debitne kartice, upotreba


interneta {to zna~ajno redukuje tro{kove prodaje u odnosu na tradicionalne
kanale distribucije (mre`e filijala). Nedovoljna upotreba informacionih
tehnologija smanjuje mogu}nosti investiranja i dono{enja upravlja~kih odluka
banaka da iskoriste savremene strategije rasta i razvoja kroz konsolidaciju i
udru`ivanja, redukciju tro{kova i pove}anje profitabilnosti. Dodatno ih
optere}uje i »digital devide« pristup bankarskim servisima koji }e uglavnom
biti primenljiv za klijente vi{eg obrazovnog nivoa dok }e servisi za siroma{nije
postepeno i{~ezavati.

Dezintermedijacija bankarskog poslovanja »pla{i« banke da ne izgube postoje}e


klijente. Banke u nekim od ovih zemalja su uspostavile bolje i ~vr{}e veze sa
korporativnim klijentima, primenom marketing koncepta i drugih priznatih
ve{tina upravljanja u bankama razvijenih tr`i{nih privreda. Smanjile su
operativne tro{kove i koncentrisale se na klju~ne poslove koji generi{u visoke
stope prinosa.

2.2.4. Tranzicioni procesi u na{em bankarstvu

30
http://www.bis.org/publ/bppdf/bispap28.pdf, Hawkins J., Mihaljek D., “The banking industry
in the emerging market economies: competition, consolidation and systemic stability- an
overview”, Bank for International Settlements, 2006., str. 4
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 61

Osnovne karakteristike socijalisti~kog bankarstva u na{oj zemlji su bile:

¾ veoma jak uticaj dr`ave i kontrolnih institucija na poslovanje banaka, jak


uticaj politi~kog faktora na poslovanje banke na svim nivoima, od op{tine
do federacije
¾ nezainteresovanost banke za rezultate investicione politike, proma{ene
investicije
¾ nizak nivo automatizacije poslovanja, kompjuterske tehnologije,
telekomunikacija i automatizacije itd.
¾ krute i stati~ne forme organizacione strukture uglavnom zbog karaktera
radnog odnosa
¾ odsustvo svake vrste korporativnog planiranja, naro~ito strategijskog
planiranja
¾ nekonkurentnost me|u bankama i mali gotovo simboli~an broj drugih
finansijskih institucija
¾ odsustvo analize i procene rizika ulaganja sredstava u pojedine investicione
projekte.31

Oko 80-tih god. nastaje period privredne, dru{tvene i politi~ke krize (vra}anje
inostranih dugova, usporenja, stagnacije i opadanja rasta GDP-a i per-capita
dohotka, pad investicija, visoke stope inflacije, pad `ivotnog standarda, politi~ki
i oru`ani sukobi i sl.). Raspad SFRJ 1991.godine, rat, sankcije, bombardovanje
je dovelo do postepenog kolapsa celokupnog privrednog, ekonomskog i
monetarnog sistema zemlje sa ogromnim nesagledivim i dugoro~nim
posledicama. Pojavljuju se piramidalne banke, kamata na devizne {tedne uloge
dosti`e i do 18% na mesečnom nivou.32

Dr`ava po~inje emitovati enormne koli~ine novca, ~ijom nominalnom


vredno{}u ne mo`e da pokrije ni tro{kove {tampe nov~anica. Hiperinflacija

31
U razvoju našeg banakrskog sistema od Drugog svetskog rata do danas, u uslovima
dezintegracije Narodnih banaka republika i pokrajina i Narodne banake Jugoslavije (NBJ) i
uslovima dogovorne ekonomije, poslovne banke nisu to bile u pravom smislu. One su bile
izvršioci organa vlasti i pojedinaca, i kreditirale “što šta” što bi opet “neko ocenio da treba”, a ne
da li je to bilo opravdano ulaganje na bazi ekonomskih principa. Tako su u zemlji “nicali”
investicioni objekti koji su svojom neefikasnošću, neradom i gubicima bili opterećenje za ionako
slabu efikasnost i nisku akumulativnost privrede.
32
Prema analizi revizorske firme Cooper&Lybrand, ukupni potencijalni gubici u bankarskom
sektoru su iznosili blizu 10 milijardi USD. Nepovoljni razvoj kasnijih događaja samo je još više
ispoljio već postojeće probleme, ali stvorio i nove, još veće (raspad SFRJ, rat, sankcije,
bombardovanje), što je dovelo do postepenog prestanka rada privrede, jačanja sive ekonomije
radi preživljavanja, i dovelo celu zemlju u stanje siromaštva. To je dovelo do kolapsa celokupnog
privrednog, ekonomskog i monetarnog sistema zemlje sa ogromnim nesagledivim i dugoročnim
posledicama
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 62

tokom 1993.g. prelazi na godi{njem nivou 352,459,275,105,195%. U drugoj


polovini januara 1994.godine je uveden stabilizacioni program, novi dinar je
fiksno vezan za nema~ku marku 1:1 i prekinuta hiperinflacija.

Proces tranzicije banaka je po~eo 2001.g. kada je na doma}em tr`i{tu postojalo


blizu 90 banaka. Izgubljeno poverenje u bankarski sistem tokom prethodne
decenije uzrokovano nemogu}no{}u podizanja devizne {tednje, hiperinflacijom,
gubitkom gotovo u celini dinarske {tednje, gubitak dinarske i devizne {tednje u
piramidalnim bankama. Shodno tome, strategije rekonstrukcije bankarskog
sistema su imale za cilj: vra}anje poverenja u bankarski sistem, stvaranje trajno
profitabilnih banaka, brzo i efikasno restruktuiranje u ‘jednom potezu’,
utvr|ivanje realnog bilansa stanja i bilansne strukture banaka, anga`ovanje
inostranih finansijskih institucija u procesu restruktuiranja i privatizacije
banaka. Klju~ni faktori za ostvarivanje ove strategije su bili: unutra{nja
politi~ka podr{ka, op{ta ekonomska situacija u zemlji, finansijska podr{ka
me|unarodne zajednice, raspolo`ivost finansijskih sredstava za ove namene,
dosledna primena pravnog i instucionalnog okvira za likvidaciju, itd.

Restruktuiranje je bilo predvi|eno po fazama i to:

1) priprema za intervenciju od 12.2000- 06.2001.godine.;


2) intervencija NBJ od juna do septembra 2001.godine.;
3) intervencija Agencije za sanaciju banaka od jula 2001. do marta
2002.godine.;
4) privatizacija banaka od 2002.godine.

Neke banke su likvidirane, uklju~uju}i ~etiri velike (Beogradska banka,


Beobanka, Jugobanka i Invest banka), neke su pripojene drugima, a ostale
privatizovane. Danas u Srbiji posluje 38 banaka. Strane banke, u zavisnosti od
na~ina na koji su u{le na na{e tr`i{te, delimo na greenfield i ostale strane banke.
Greenfield banke su banke ~iji na~in ulaska nije bio kupovina neke doma}e
banke, ve} su direktno otvorile svoje predstavni{tvo u Srbiji a zatim i
poslovnice (Raiffeisenbank, Hypo-Aplpe-Adria Bank, HVB Bank, Societe
Generale Bank i Pro-Credit Bank).

Od kraja 2004.godine ulazak stranih banaka na na{e tr`i{te se vezuje za


kupovinu doma}ih banaka u dr`avnom ili privatnom vlasni{tvu (Banca Intesa,
Alpha Bank, EFG Eurobank, National Bank of Greece, Erste Bank, Laiki Bank,
Volksbank, Credit Agricole Group, Piraeus Bank i dr.). Bankarski sistem u
periodu 2003-06. godine je zabele`io zna~ajan rast, bilansna suma i plasmani
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 63

komitentima su udvostru~eni, dok depoziti komitenata bele`e zna~ajan rast.33


Usled nerazvijenosti finansijskog tr`i{ta u Srbiji, plasmani u hartije od vrednosti
su zanemarljivi, dok je kretanje obaveznih rezervi banaka kod NBS i repo
plasmani, odraz napora NBS da sterili{e visoku likvidnost sistema (Prilog broj
1.)34

Septembra 2006. privatizacija dr`avnih banaka je zavr{ena. Činjenica je da }e se


sa konsolidacijom bankarskog sektora na ovim prostorima i dalje nastaviti.
Mora se i dalje ja~ati poverenje u na{ dinar, spre~iti eventualni budu}i
monetarni udari i {to pre stvoriti uslovi, pored interne, za njegovu eksternu
konvertibilnost. Pored toga, o`iveti i osna`iti bankarski princip sigurnosti, tj.
za{tititi depozitare preko osiguranja {tednje stanovni{tva, te preko principa
stabilnosti za{tititi bankarski sistem zemlje od mogu}ih lan~anih negativnih
efekata bankrotstva banaka odnosno od tzv. domino efekta. Tako|e je veoma
va`no obezbediti takvu bankarsku tr`i{nu strukturu, da bi se, pod dejstvom
konkurencije, za{titili komitenti i klijenti od eventualnog mnopolskog
pona{anja pojedinih banaka.

2.3. PROMENE U MIKROEKONOMSKOM POSLOVANJU BANAKA

2.3.1. Promene u domenu upravlja~kih procesa

Promene su se dogodile i u internom poslovanju banaka, naro~ito u domenu


ja~anja upravlja~kih procesa. Vi{e su se osetile u poslovanju tr`i{no orjentisanih
banaka, ali s obzirom na njihovo {irenje kroz konsolidaciju i u druge regione
efekti su se osetili i na bankarskim tr`i{tima biv{ih tranzicionih ekonomija.
Instrumenti prilago|avanja banaka navedenim promenama su u efikasnom
menad`mentu i efektivnom liderstvu koji mogu da:

1) poprave performanse zaposlenih,


2) razviju proizvode i usluge koje tra`i tr`i{te,
3) razviju odgovornu i fleksibilnu organizacionu strukturu,
4) pove}aju produktivnost,
5) poprave kvalitet usluga,

33
Početak vraćanja tzv. stare devizne štednje, konverzijom duga u državne obveznice, se smatra
početkom vraćanja poverenja u bankarski sistem. Od tog momenta polako je počela da raste
dinarska i devizna štednja na računima poslovnih banaka, još uvek je daleko od zadovoljavajućeg
nivoa (prema podacima iz decembra 2004 god. 3-4 mlrd. eura je još “pod dušecima”).
Prikupljena štednja je u stranoj valuti, a veoma mali procenat je u dinarima.
34
Više o tome u: Ždrale J., „Transformacija bankarskog sektora Srbije: svojinska strutura i rast
bilansnih kategorija dec 2003-mart 2006“, Kvartalni monitor-ekonomskih trendova i politika u
Srbiji, FREN, Beograd, 4/2006.
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 64

6) razviju prodajnu kulturu35 i


7) set konceptualnih, humanih i tehni~kih ve{tina i sl.

Naime, polazi se od toga da «lideri podsti~u ljude i vuku ih napred za sobom,


stavljaju fokus na vrednosti doprinosa i aspiracije, po~inju sa vizijom i
fokusiraju napore kolektiva na pretvaranje vizije u realnost. Menad`eri stavljaju
akcenat na fizi~ke interne resurse banke, njen kapital, tehnologiju, opremu, i sa
sa vi{e efekata upravljaju onim {to je ve} postoje}e nego {to menjaju “status
quo”. Oni treba da predvide tok i pravac budu}ih promena u okru`enju, da
reaguju na njih prilagođavanjem poslovnih aktivnosti da bi se ostvarili
o~ekivani rezultati.

Od njih, ali i od svih zaposlenih se zahtevaju nova znanja, sposobnosti, ve{tine


kao i napor u uspe{nom re{avanju poslovnih problema banke. Pod pritiskom
konkurencije oni su u stalnom nastojanju da pobolj{aju performanse,
finansijske, marketing{ke i upravlja~ke ciljeve i klju~ne korporativne ciljeve:
• dodatnu vrednost,
• rast i
• razvoj banke.

Lo{ menad`ment i slabi lideri vode u probleme banku, lo{e strategijske i


takti~ke odluke je mogu ko{tati bankrota. Kvalitet menad`menta je u: na~inu
rukovo|enja, uspe{noj kontroli faktora uspeha banke, primeni marketing
koncepcije, upravljanju informacijama, primeni savremene tehnologije, razvoju
inovacija proizvoda i usluga, konkurentskoj bazi tro{kova, upravljanju rizikom,
strategijskom planiranju i adekvatnosti kapitala.

2.3.2. Primena marketinga u poslovnoj orijentaciji banaka

Marketing je “analiziranje, organizovanje, planiranje i kontrola izvora


orjentisanih prema kupcima, politika i aktivnost sa gledanjem da se zadovolje
potrebe i `elje određenih kupaca pri rentabilnom poslovanju”.36 Marketing je
»profitabilno zadovoljavanje potreba«.37 Marketing menad`ment je umetnost i
nauka izbora ciljnih tr`i{ta i sposobnost pridobijanja, zadr`avanja i pove}anja
broja kupaca putem stvaranja, isporuke i komuniciranja superiorne vrednosti za
kupce.38

35
Ćurčić U., Bankarski portfolio menadžment - Strategijsko upravljanje bankom, bilansima,
kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Novi Sad, Feljton, 2002.; str. 32
36
Kotler Ph., Marketing Management Analysis, Planing and Control, Prentice Hall, Englewood
Cliffs New York., str. 312
37
Kotler Ph., Lane K., Marketing menadžment, Data status, (autorizovani prevod) Beograd,
2006., str. 5
38
Ibidem, str. 6
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 65

Po~eo je da se razvija u bankama tek 60-tih godina, u formi reklame i


promocije da bi zainteresovao gra|ane za {tednju. Zamah dobija nakon
deregulacije i intenzivne konkurencije koju je ona donela i drugih promena na
tr`i{tu. Marketing postaje sredstvo, zna~ajan instrument, koncepcija i poslovna
filozofija prilago|avanja i borbe banaka za opstanak na deregulisanom tr`i{tu.
On usmerava poslovanje banke na zadovoljavanje potreba, zahteva i `elja
sada{njih i budu}ih korisnika proizvoda i usluga, koja na toj osnovi ostvaruje
opstanak, rast i razvoj uz zadovoljavaju}i profit.

U dana{njim uslovima poslovanja banaka, marketing je nu`nost. Koncepcija


marketinga banke podrazumeva: orjentaciju na korisnike, identifikovanje
njihovih potreba i `elja i zadovoljavanje istih; socijalni proces, integralni napor
i racionalnu orjentaciju banke da kroz aktivnosti istra`ivanja tr`i{ta, planiranje i
razvoj proizvoda i usluga, promociju i sl. doprinese realizaciji ciljeva banke.
Njena primena poma`e banci da svoju dru{tvenu misiju koja }e biti ispunjena u
onoj meri u kojoj budu zadovoljni korisnici proizvoda i usluga banke.39

2.3.3. Promene u obavljanju funkcionalnih poslova banke

Kreditiranje sa promenjivim kamatnim stopama: treba da za{titi banku od rizika


kamatne stope ugovaranjem promenljive kamatne stope na plasmane, posebno
dugoro~ne. U uslovima velikih oscilacija u promenama kamatnih stopa i
ubrzane inflacije treba ili obustaviti kreditiranje ili izvršiti naplatu kredita ili
finansijska sredstva transformisati u kurentnu robu, nekretnine ili stabilnu
valutu, da bi se sa~uvala vrednost glavnice pozajmljenih sredstava.

Projektno i korporacijsko finansiranje privrede banku orjenti{e na pojedna~ne


projekte klijenata umesto na kompletno tzv. korporacijsko finansiranje
preduze}a. Njemu prethodi ekspertiza projekata u koji banka namerava u}i, ako
ona poka`e da je projekat profitabilan, onda }e se i banka lak{e odlu~iti za
ulaganje u isti.

39
Uslovi koji treba da postoje u zemlji da bi se marketing koncepcija primenila su sledeći:39
odgovarajuća razvijenost tržišnih odnosa, visina nacionalnog dohotka bi trebala da bude oko
2.500 $ per capita, nivo potrošačke sposobnosti u oblasti široke potrošnje, trebalo bi da je 70%
nacionalnog dohotka namenjeno potrošnji , promene u strukturi radno sposobnog stanovništva
Promene u našoj privredi i nivo GDP per capita 3260$ u 2005 .god. su uslovi u nаšoj zemlji u
kojima je primena marketinga realno moguća. Ona je počela još u vreme postojanja SFRJ, u
nekim bankama 80-tih god.39 Sve do ulaska stranih banaka na naše tržište banke su marketing
kao koncepcija nije primenjivan. Samo promocija-ekonomske propagande u cilju prikupljanja
štednje građana. Uslovi poslovanja su značajno promenjeni ali se u državnim bankama se
razmišlja još uvek u dobroj meri na stari način.
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 66

Sekjuritizacija o kojoj je ve} bilo re~i

Kontinuirano pobolj{anje kvaliteta finansijskih proizvoda i usluga:

¾ identifikacijom prirode svojih proizvoda i usluga, kategorizacijom


korisnika, tr`i{ta, konkurenata, regulatorne sredine i klju~nih atributa
kvaliteta;
¾ utvđivanjem svoje misije kvaliteta i ciljeva, onako kako su oni vi|eni od
strane korisnika i utv|ivanjem odgovaraju}ih metoda izvr{avanja da bi
dostigli ove ciljeve;
¾ postizanjem upravljačke opredeljenosti na nivou top menad`menta za
kontinuirani popravak kvaliteta;
¾ ovla{}enjem zaposlenih da koriste svoja uverenja u poslovanju sa
korisnicima proizvoda i usluga;
¾ skupljanjem i analiziranjem relevantnih informacija koje se odnose na
potrebe korisnika, proizvode i usluge i na interno poslovanje, snabdevanje i
konkurente;
¾ obezbe|enjem saglasnosti o za{titi privatnosti li~nih informacija korisnika i
sl.
2.3.4. Uticaj promena na na{e bankarstvo

I na{e bankarstvo su zahvatile napred navedene promene. Trendovi poput retail


bankinga (poslovi sa stanovni{tvom), corporate bankinga (poslovi sa
privredom), platnih kartica, e-bankarstva, su sada ne{to {to se naglo razvija na
na{em tr`i{tu. Bankarski sistem je restrukturiran, delimi~no izvr{ena fuzija i
akvizicija nekih banaka i skoro zavr{en proces privatizacije banaka. Dobrom
broju na{ih banaka nedostaje organizovanje na savremenim tr`i{nim osnovama,
tako da jo{ uvek imaju karakteristike tradicionalizma, konzervatizma i
neracionalnosti. To su valjani razlozi za korenitu unutra{nju reformu banaka, to
je nu`nost da bi se savladao gap zaostalosti zbog desetogodi{njeg perioda
izolacije, stagnacije i nerada.

Nu`no je ulo`iti velike napore i brzo raditi na otklanjanju nedostataka i


primenjivati savremenu poslovnu filozofiju, metode i tehnike da bi se smanjio
jaz zaostalosti i omogu}ilo progres prema Evropskoj uniji i svetu. Ulaskom
stranih banaka na na{e tr`i{te bankarsko poslovanje je po~elo da zaživljava na
tr`i{nim principima poslovanja. Mada su strane banke iskoristile “slatko
nasle|e”, tj. oligopolsku poziciju, koju su tradicionalno imale doma}e banke,
pozicionirale se veoma brzo na tr`i{tu, naročito retail i da pod izgovorom
visokih rizika i ”stroge zakonske regulative” formirale nerealno visoke cene
proizvoda i usluga, najve}e u regionu.
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 67

Rast kreditnog portfolija domaćih banaka je limitiran nivoom depozita, shodno


tome banke u stranom vlasništvu su u boljoj poziciji, pošto dodatna sredstva
mogu dobiti od svojih centrala ili od drugih stranih banaka. Kreditna funkcija je
utemeljena uglavnom na prilivima iz donacija, inostranih kreditnih linija i nekih
razvojnih kredita. Još uvek je akcenat na potrošačkim kreditima. U prvoj
polovini 2004. god. retali banking je povećao rast za 33%. Istvremeno su i
depoziti stanovništva nastavili trend rasta, kao i tržište korporativnih kredita.
Kamatne stope su prilično visoke iz više razloga, zbog visokih rizika,
limitiranih sredstava, niskog stepena konkurencije, limitiranih izvora sredstava,
restriktivne monetarne politike i sl.

2.4. PERSPEKTIVE RAZVOJA BANKARSTVA

Finansijski sektor, sektor informacione tehnologije i sektor telekomunikacija


spadaju u najpopulzivnije delatnosti ekonomskog i tehnolo{kog razvoja.
Njihove stope rasta prevazilaze stope rasta GDP-a u svetskim razmerma.
Finansijske aktive se zna~ajno pove}avaju u odnosu na GDP {to je povoljan
potencijal za ekspanziju svih finansijskih institucija. Banke i druge finansijske
institucije }e uzeti u~e{}e u finansijskom potencijalu u zavisnosti od toga koje i
kakve }e strategije koristiti.

Uspe{nije }e biti one banke koje:

- nude bolje, jeftinije i kvalitetnije finansijske proizvode i usluge i bolje se


uklapaju u strukturu tra`nje
- obezbe|uju dobre dugoro~ne veze sa klijentima putem odgovaraju}ih
marketing strategija (CRM i sl)
- imaju visok stepen primene i efikasnosti u kori{}enju informacione
tehnologije
- imaju kvalitetniji menad`ment koji ima znanje, ve{tine i sposobnosti
neophodne za upravljanje bankom
- imaju zacrtanu viziju i misiju, fokusiraju se na ostvarenje strategijske pozicije
banke u budu}nosti i sl.

Finansijske institucije }e morati da diversifikuju svoju delatnost da bi ostvarile


zadovoljavaju}i odnos prinosa na sredstva i kapital. Konkurencija }e i dalje
rasti, kamatne mar`e i provizije }e biti sve manje.
Komercijalne banke }e i dalje imati poseban status, imaju}i u vidu da su one
organizacioni nosioci platnog prometa, kod kojih se dr`e transakcioni depoziti
koji se koriste za pla}anja (nov~ani transferi). Me|utim, ono {to }e dodatno
optere}ivati banke je sve ve}a opreznost odr`avanju likvidnosti i napori da se
odr`i adekvatan nivo kapitala nasuprot profitabilnosti. Shodno tome, banke }e
svakako o~ekivati pove}ana kontrola poslovanja od strane regulatornih tela koja
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 68

}e sputavati razvoj banaka u odnosu na manje regulisane nebankarske


finansijske institucije.

Budu}nost komercijalnih banka }e i dalje zavisiti od trendova deregulacije i


informacione tehnologije, naročito u domenu finansijskih inovacija, posebno
finansijskih derivata (fju~ersa, svopova, opcija i sl.) posebno zna~ajnih za
upravljanje rizicima i {pekulacije na finansijskom tr`i{tu. Oni su osnova za
finansijski in`enjering tj. stvaranje novih izvedenih oblika finansijskih
proizvoda koji }e dalje kreirati, {iriti i komplikovati finansijsko tr`i{te.

Shodno navedenom, trendovi ukazuju na budu}e hazardno finansijsko tr`i{te sa


sve ve}im oscilacijama cena bankarske i finansijske aktive.40 Fokus }e biti
usmeren na smanjivanje rizika koje snose pojedinci, institucije i sistem kao
celina.41 Neophodna }e biti odgovaraju}a stru~na znanja iz oblasti upravljanja
rizicima (posebno kreditnog i tr`i{nih rizika) da bi se smanjivanjem nivoa rizika
na mikro nivou i kroz kompetenciju regulativnih vlasti obezbedila sistemska
stabilnost bankarskog sektora.

LITERATURA:

1. Barjaktarović, M. » Sekjuritizacija aktive u bankama«, Bankarstvo,


Udruženje banaka Srbije, Beograd, 1/2004.
2. Canals J., » Universal Banking. International Comparisons and Theoretical
Perspectives« Clarendon Press, Oxford, 1997.
3. Ćurčić U., Bankarski portfolio menadžment - Strategijsko upravljanje
bankom, bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Novi Sad,
Feljton, 2002.
4. Ekonomist, NIP Ekonomist Media Group, Beograd (različiti brojevi iz 2005-
06 god.)
. Gup B.E., Kolari J.W., Commercial Banking - The Management of Risk.
John Wiley&Sons, 2005.
6. Hawkins J., Mihaljek D,. The banking industry in the emerging market
economies: competition, consolidation and systemic stability- an overview,
Bank for International Settlements, 2006.
7. Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-
Western, New York, 2003.

40
Kaufman H., “Struktural Changes in the Financial Markets: Economic and Policy
Significance”, Economic Review, Federal Reserve Bank of Kansas City, 1994.
41
Sanford Ch., “Financial Markets in 2020”, Economic Review, Federal Reserve Bank of
Kansas City prvi kvartal, 1994.
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 69

8. Ždrale J., „Transformacija bankarskog sektora Srbije: svojinska strutura i


rast bilansnih kategorija dec 2003-mart 2006“, Kvartalni monitor-ekonomskih
trendova i politika u Srbiji, FREN, Beograd, 4/2006.
9. Kotler Ph., Marketing Management Analysis, Planing and Control, Prentice
Hall, Englewood Cliffs New York.
10. Kaufman H., “Struktural Changes in the Financial Markets: Economic and
Policy Significance”, Economic Review, Federal Reserve Bank of Kansas City,
1994.
11. Kotler Ph., Lane K., Marketing menadžment, Data status, (autorizovani
prevod) Beograd, 2006.
12. Sanford Ch., “Financial Markets in 2020”, Economic Review, Federal
Reserve Bank of Kansas City prvi kvartal, 1994.
13. Stiglitz J., “The Role of State in Financial Markets”, Annual Conference on
Development Economies, The World Bank, 1994., Washington
www.americancu.org. www.mycreditunion.com.
www.franklitempletion.com, www.scuder.com
www.vanguard.com
www.magnum.com, www.turnkeyhedgefunds.com)
www.smithbarney.com, www.morganstanley.com
www.household.com., www.gmacfs.com.
www.gecapital.com, www.ubswarburg.com, www.capitalone.com
http://www.bis.org/publ/bppdf/bispap28.pdf,
www.washingtonmutual.com , www.americanfsb.com
Posao bez vizije je kao fudbal bez plana igre!

GLAVA 3.

STRATEGIJSKI MENAD@MENT U BANKARSTVU

O K V I R I Z L A G A N J A:

• Strategija uspe{nog upravljanja bankom


• Strategijsko planiranje u poslovnoj banci
• Strategija razvoja organizacione strukture banke
• Strategija uspe{nog upravljanja promenama u
banci
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 70

3.1. STRATEGIJA USPE[NOG UPRAVLJANJA BANKOM

3.1.1. Uloga i zna~aj strategije poslovne banke

Re~ strategija uzeta je iz arsenala vojne terminologije. Strategija je planska


odluka kojom se usmerava poslovna aktivnost banke u pravcu ostvarivanja
postavljenih ciljeva. Strategija se mo`e odnositi na ostvarivanje primarnih
ciljeva banke i na ostvarivanje parcijalnih ili pojedina~nih poslovnih ciljeva, na
primer: mareketing strategiju banke, strategiju cena, strategiju kvaliteta usluga,
zatim strategiju kori{}enja ljudskih potencijala i druge strategije. Sve one
moraju imati svoje ishodi{te u strategiji banke kao osnovnom pravcu kretanja
banke i vremenu.

U literaturi postoji {ire i u`e shvatanje strategije. [ire shvatanje strategije polazi
od toga da je strategija upravlja~ka odluka koja obuhvata ciljeve i politike i
na~ine njihovog realizovanja. U`e shvatanje strategije polazi od ciljeva, politika
i strategije kao posebnih planskih odluka. Zato su procesi formulisanja, kao
stanja kojima poslovna aktivnost banke te`i, politika kao stavova, na~ela i
kriterijuma koji usmeravaju proces odlu~ivanja i akcije i strategije kao na~ina
ostvarivanja tih ciljeva, povezane ali razli~ite faze u planiranju. Smatra se da je
racionalnost pojedinih planskih odluka i procesa u celini ve}a ako se planske
odluke tretiraju posebno. 1)

Jednostavno, strategija je vizija odnosno okvir u kojem se odre|uju priroda i


pravci akcija banke. Strategija je ono {to banka `eli da bude i kako da posluje,
da bi stigla tamo gde `eli. Strategija banke treba da ima dve klju~ne dimenzije:
operativnu i strategijsku.

Operativna se odnosi na internu efikasnost tj. da banka “radi stvari na pravi


na~in”, odnosno, da obavlja poslove racionalno. Strategijska dimanzija zna~i da
banka ‘radi prave stvari’ i da bude efektivna na tr`i{tu odnosno, da nudi
proizvode i usluge koji imaju pro|u na tr`i{tu i koji banci donose profit. Otuda
je za banku od izuzetnog zna~aja odnos strategije i operativnog poslovanja.
Strategija je ono ‘{ta’ se radi, a operativa je ono ‘kako’ se radi. Veza strategije i
operative i njihova uslovljenost se mogu videti na slici 3-1: 2)

1) Upravljanje marketingom, grupa autora, redaktor: prof. dr Mom~ilo Milisavljevi}, Savremena


administracija, Beograd, 1982. godine, str. 231.
2) Dr Benjamin B. Tregoe, Dr Peter M. Tobia and John W. Zimmerman: Strategy and Resource
Allocation, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones - Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine,
str. 144.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 71

[ta STRATEGIJA
Kako Jasna Nejasna
P 1 2
O Jasna strategija i efektivna Nejasna strategija ali
S Efektivno operativa imale su jednak efektivna operativa imale su
L uspeh u pro{losti i ima}e ga uspeha u pro{losti, ali je
O u budu}nosti uspeh sumnjiv u budu}nosti
V 3 4
A Jasna strategija, ali Nejasna strategija i
N neefektivna operativa imale neefektivna operativa imale
J Neefektivno su ponekad kratkoro~no su neuspeha u pro{losti i
E uspeha u pro{losti, ali porast ima}e tako|e neuspeha u
konkurencije ~ini uspeh budu}nosti
sumnjivim u budu}nosti

Slika 3-1: Odnos strategije i operativnog poslovanja

Za definisanje jasne strategijske vizije banke smatra se da treba jasno i precizno


formulisati odgovore na slede}a pitanja: 3)

(1) [ta su bazi~na verovanja - uverenja banke?


(2) [ta je vode}a snaga banke - ono {to je vu~e napred?
(3) [ta je ‘zamajac’ novog poslovnog razvoja banke?
(4) [ta je budu}i horizont - delokrug proizvoda i usluga, tr`i{ta i miksa, kao i
na {ta je stavljen akcenat?
(5) Koje se klju~ne sposobnosti zahtevaju?
(6) Koje su smernice za budu}i rast banke i povra}aj sredstava?

Odgovori na ova pitanja tra`e duboka poniranja u su{tinu poslovanja banke,


kako u ono {to je banka bila ju~e, {ta je ona danas, a najva`nije {ta se `eli da
bude sutra.

3.1.2. Strategijski faktori poslovanja banke

Pri fomulisanju strategijske vizije banke, nu`no je imati u vidu strategijske


faktore uspeha banke u narednom periodu. Smatra se da su to ~etiri grupe
faktora. Na prvom mestu je op{ti ili generalni menad`ment, slede faktori grupe
marketing, zatim grupa faktora u tehnologiji poslovanja, te kona~no grupa

3) Ibidem, str. 145.


STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 72

faktora koja obuhvata finansije. Navodimo ih pojedina~no u okviru svake


grupe: 4)
GENERALNI MENAD@MENT
• Upravljanje kvalitetom
• Upravljanje procenom i motivacijom
• Upravljanje rizikom
• Osetljivost na promene
MARKETING
• Ponude proizvoda
• Usluge klijentima
• Segmentacija
• Marketing ve{tine
TEHNOLOGIJA POSLOVANJA
• Tehnolo{ka spremnost
• Distribucija
FINANSIJE
• Dostup kapitalu
• Cene
• Upravljanje odnosima aktive - pasive.

Svaka od navedenih grupa pa i svaki faktor uspe{nog poslovanja banke


zaslu`uju posebnu stru~nu analizu, kako bi se u projektovanju vizije strategije
banke precizno izmerile prednosti i nedostaci banke u odnosu na konkurenciju i
{to bolje iskoristile povoljne {anse koje tr`i{te pru`a.

Ovde }emo samo ukratko sagledati navedene faze strategijskog menad`ment


procesa, dok }e elementi strategijskog menad`menta - strategijsko planiranje,
strategija razvoja organizacione strukture i strategijsko upravljanje promenama,
kao posebne celine, biti u u okviru ove glave posebno obra|eni.

Strategijski menad`ment proces mo`e se definisati kao upravlja~ki proces


razvijanja i odr`avanja jednog stalnog odnosa izme|u banke i njene spoljne
sredine kroz razvoj korporativne misije, ciljeva, strategije rasta i poslovnih
portfolio planova poslovanja banke. Dakle, banka prvo mora definisati svoju
misiju, koja je osnova za definisanje ciljeva poslovanja. Misija i ciljevi odre|uju
mogu}e strategije i njihov izbor, da bi se ostvario optimalni rast banke u datim
uslovima. Sve ovo traba da na|e svoj kvantitativni izraz u portfolio planovima
poslovanja banke – strategijskim, takti~kim i operativnim - za odre|eni
vremenski period:

4) Arthur Andersen and Co: New Dimensions in Banking: Managing the Strategic Position,
Bank Administration Institute, Chicago, 1983.godine, izlaganje prvo, str. 5.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 73

M is ija b a n k e

B a n ~ in i c ilje v i

B a n ~ in a s tra te g ija
ra s ta

B a n ~ in i p o rtfo lio
p la n o v i
Klju~ne faze ovog procesa po kazuje slika 3-
2. 5)
Slika 3-2: Strategijski menad`ment proces

Misija banke je razlog, svrha ili su{tina postojanja banke u privrednoj i


dru{tvenoj sredini. Sa promenom uslova i razvojem i rastom banke mo`e se
donekle menjati i njena misija. Za shvatanje misije mora se imati u vidu pet
klju~nih elemenata. Prvi je istorija banke odnosno istorija njenih ciljeva i
politika. Drugi se ogleda u sada{njim karakteristikama menad`menta i vlasnika.
Tre}i je uticaj mi{ljnja sredine. ^etvrti su ban~ini resursi. Peti je da banka mora
bazirati svoju misiju na svojoj osobenoj kompetenciji odnosno sposobnosti.

Jednom kada nastane i bude definisana, misija banke treba da ostane fokus
usmeravanja energije zaposlenih u slede}ih deset ili dvadeset godina. Dakle
misija nije ne{to {to se menja svakih nekoliko godina u zavisnosti od promena
sredine ili neodgovaraju}ih prilika. Koliko god da su svi prethodno navedeni
elementi va`ni za pravilno definisanje, razumevanje i shvatanje misije banke,
profit i liderstvo su rezultat pravilne orijentacije banke i vi{e govore od same
misije.

Menad`ment mora transformisati misiju banke u set odre|enih ciljeva i


zadataka kojima }e se operativno podr`ati misija. Naj~e{}i ciljevi su profit
(stopa povrata ukupnih sredstava), dividenda (stopa povrata deoni~kog
kapitala), pove}anje u~e{}a na tr`i{tu, diversifikacija rizika i inovacije. Ciljevi
moraju biti: hijerarhijski, kvantitativni, realni i konzistentni. Hijerarhijski ciljevi
predstavljaju skalu ciljeva od najva`nijih ka manje va`nim. Da bi bili lak{e
shva}eni i za svakog razumljivi, ciljevi treba, gde je god to mogu}e, da se izraze
kvantitativno. Ostvarljivi ciljevi su samo realno postavljeni ciljevi, koji
uva`avaju realne mogu}nosti ostvarenja. Kona~no, ciljevi moraju biti

5) Philip Kotler: Marketing Management Analysis, Planning and Control, Fourth Edition,
Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1980. godine, str. 65.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 74

me|usobno konzistentni s obzirom na razli~itu prirodu nekih ciljeva (ne ve}i


obim prodaje uz ve}e cene, nego ve}i obim prodaje uz ni`e cene).

Kada banka jednom odredi svoju misiju i ciljeve, ona zna kuda `eli da ide.
Me|utim, pitanje je koji je najbolji put da se tamo stigne, odnosno da se ostvare
ciljevi. Odgovor na to treba da da ban~ina strategija. Ona uklju~uje izbor
pravaca ostvarenja ciljeva i alokaciju resursa. Strategija banke je koncept kako
ostvariti rast i razvoj u deregulisanoj sredini. Banka mo`e da bira jednu od tri
alternativne strategije rasta: (1) intenzivni rast, (2) integrativan rast i (3)
diversifikovani rast.

Slede}i bitan zadatak “top menad`menta” banke je oblikovanje ban~inih


portfolio planova. Pri tome “top menad`ment” treba da identifikuje tzv.
strate{ke poslovne jedinice banke ili profitne i tro{kovne centre. Pri definisanju
profitnih i tro{kovnih centara, menad`ment tim banke mora voditi ra~una o
slede}im bitnim karakteristikama:
• jasnoj misiji,
• vrsti poslova,
• konkurenciji,
• odgovornom menad`eru,
• strukturi funkcija ili programa centara,
• planskoj nezavisnosti od drugih poslova, i
• koristi od strategijskog planiranja.

Precizno definisanje profitnih i tro{kovnih centara banke treba da omogu}i


menad`ment timu banke da racionalno izvr{i alokaciju svojih resursa u cilju
postizanja maksimalnog profita banke.

3.1.3. Savremene marketing miks strategije banke

Da se samo podsetimo, najva`niji marketing instrumenti banke su: proizvod ili


usluga, cena, kanali distribucije i promocija. Svaki od ovih instrumenata ima
svog odre|enog uticaja na obim i poslovni uspeh banke, ali u ode|enoj
kombinaciji njihov uticaj je ve}i. Ovo kombinovanje marketing instrumenata
naziva se marketing miksom.6) Koncept marketing miksa “podrazumeva

6) Izraz “marketing mix” prvi je uveo u marketing terminologiju profesor na Graduate School of
Business Administration, na Harvard University, Neil H. Borden, kada je 1948. godine prvi put to
spomenuo u jednom svom radu. Po njemu, menad`eri u marketingu su osobe, koji me{aju i
“doziraju” pojedine instrumente marketinga i tako dobijaju kombinacije tih instrumenata ili tzv.
marketing mix. Vidi o ovome detaljnije: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel: The Financial
Services Handbook Executive Insights and Solutions, John Wiley and Sons, New York, 1987.
godine, strana 210. i Dr Uro{ N. ]ur~i}: Marketing poslovne banke, Udru`enje banaka u
Beogradu i Beogradski eskontni centar, Beograd, 1992.godine, str. 173-175.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 75

odgovaraju}u kombinaciju instrumenata (sredstava, varijabla, promenjivih) sa


kojima preduze}e (banka) mo`e da se prilago|ava uslovima sredine i aktivno
uti~e na ostvarenje ciljeva marketing aktivnosti... Koncept odra`ava sistemski
pristup - integraciju svih marketing aktivnosti da se zadovolje potrebe
porto{a~a i ostvare ciljevi poslovanja ... i neophodan je da objasni mogu}nost
kombinovanja instrumenata pri nastupu na pojedinim delovima tr`i{ta odnosno
tr`i{nim segmentima.” 7)

Prema Culliton-u,8) sva ~etiri bazna instrumenta marketinga usmerena su na


porto{a~a ili korisnika usluga, kao {to pokazuje slika 3-3.

P ro izv o d C ena P o tro {a ~

M e sto P ro m o cija

Slika 3-3: Marketing miks koncept

Marketing miks proizilazi iz velikog broja alternativnih kombinacija


instrumenata marketinga i pogodan je nastup na pojedina tr`i{ta ili pojedine
segmente tr`i{ta. Za kakvu }e se kombinaciju instrumenata banka odlu~iti, tj.
kako }e ih programirati za uspe{no ostvarenje svojih ciljeva, zavisi od
o~ekivanih efekata u odnosu na ulaganja u pojedine instrumente marketing
napora banke. Cilj je da se ostvari najbolji odnos izme|u ukupnih izdataka za
marketing miks i ostvarenja prihoda realizacijom proizvoda i usluga banke.

Polaze}i od komitenata i klijenata, problem je u tome kako da se ukupna


sredstva (izdaci) optimalno alociraju na pojedine instrumente marketing miksa
da bi se dobili maksimalni efekti. Ovo dobrim delom zavisi i od toga kakav
zna~aj banka daje pojedinim instrumentima marketing miksa i njihovoj
kombinaciji jednog sa drugim. Ako se me|usobnom kombinacijom instrumenta
u marketing miksu dobije ve}i efekat nego {to je to prost zbir efekata svih
pojedina~nih kombinacija u okviru svakog instrumenta, onda je re~ o
sinergetskom efektu, {to i jeste cilj strategije njihovog me|usobnog
kombinovanja u marketing miks.

7) Prof.dr Mom~ilo Milisavljevi}: Marketing, Ekonomski fakultet - Tanjug, 1979. godine, str.
61.
8) J.W. Culliton: The Concept of Marketing mix, u Handbook of Modern Marketing, edited by
V.P. Buell, McGraw-Hill Book Company, New York, 1970. godine, str. 11-3.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 76

Moderno bankarstvo visoko razvijenih zemalja razvilo je i koristi razli~ite


strategijske mogu}nosti za pove}anje sopstvenog profita. Me|u najvi{e
eksploatisanim u praksi su dva pristupa: (1) tr`i{no pozicioniranje (“market
positioning”) i (2) izgra|ivanje dugoro~ne kompleksne veze sa korisnicima
usluga (“relationship banking”). Dok je izbor ciljnog tr`i{ta odnosno tr`i{nog
segmenta kriti~na ta~ka u procesu segmentacije kod strategije tr`i{nog
pozicioniranja, pa`ljivi izbor strategijskog marketing miksa je presudno kod
uspostavljanja dugoro~ne i sveobuhvatne veze sa komitentima i klijentima
(“relationship banking”).

(1) Strategija tr`i{nog pozicioniranja razvila se u uslovima deregulacije


bankarskih tr`i{ta i podrazumeva pluralisti~ki nastup banke na ciljnom tr`i{tu.
Pluralisti~ki nastup podrazumeva da se sa pozicioniranjem banke ili tzv.
institucionalnim pozicioniranjem istovremeno i uporedo provodi i
pozicioniranje linije proizvoda i usluga, cena, kanala distribucije i strukture
zaposlenih. Ponekad je to jo{ {ire i vr{i se pozicioniranje komitenata i klijenata
banke i pozicioniranje rentabilnosti.

Dakle, pozicioniranje je proces ostvarivanja i odr`avanja jednog posebnog


mesta banke na tr`i{tu ili njenih proizvoda i usluga. Repozicioniranje je proces
menjanja postoje}e pozicije banke na tr`i{tu, pri ~emu dolazi do promena u
strukturi delatnosti i vrsti proizvoda i usluga u cilju zadovoljavanja potreba
drugog tr`i{nog segmenta. Za pozicioniranje su zna~ajna tri elementa
pozicioniranja: (1) institucionalno pozicioniranje, (2) marketing miks
pozicioniranje i (3) pozicioniranje na tr`i{tu porto{a~a. 9) Konciznu sadr`inu
svakog od nabrojanih elemenata pozicioniranja prikazuje slika 3-4:

Elementi pozicioniranja:
I INSTITUCIONALNO POZICIONIRANJE
- Strukturalne odluke i izbori
- Funkcionalne odluke i izbori
- Upravlja~ke odluke i izbori
II MARKETING MIKS POZICIONIRANJE
- Odluke o proizvodima i uslugama i izbori
- Odluke o cenama i izbori
- Odluke o kanalima prodaje i izbori
- Odluke o ljudskim resursima i izbori
III POZICIONIRANJE NA TR@I[TU
POTRO[A^A
- Polo`ajna razmatranja

9) James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson: Marketing Financial
Services - A Strategy Vision, Dow Jones - Irwin, Homewood, Illinois, 1985. godine, str. 96.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 77

- Razmatranja poslovne orijentacije


- Kriterijum razvoja potreba porto{a~a
- Kriterijum razvoja institucionalne rentabilnosti

Slika 3-4: Komponente strategije pozicioniranja

Pozicioniranje igra osnovnu ulogu u marketing strategiji po{to ono


podrazumeva i povezuje marketing analizu, analizu konkurentnosti i internu
analizu. Na osnovu ove tri analize mogu}e je utvrditi poziciju banke na tr`i{tu i
dati odgovore na pitanja:

• Ko su ban~ini ciljni komitenti i klijenti?


• Koje komitente i klijente banka `eli da ima u budu}nosti?
• Koje marketing akcije treba banka da preduzme da bi stigla kuda `eli?

Na osnovu definicije i analize tr`i{nih segmenata, vr{i se izbor najprikladnijih


tr`i{nih segmenata za opslu`ivanje (tr`i{na analiza), s jedne strane, mogu}nost
diferencijacije u odnosu na konkurenciju i sagledavanje i izbor najbolje koristi
za komitenta (analiza konkurentnosti banke), s druge strane, sagledava se
jasno}a planirane pozicije i mesta banke na tr`i{tu (interna analiza), na osnovu
~ega se defini{e plan marketing akcije banke. Koje osnovne korake banka mora
da preduzme da bi identifikovala tr`i{nu poziciju i razvila odgovaraju}u
marketing strategiju, pokazuje slika 3-5.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 78

Tr`i{na analiza: Definicija i analiza tr`i{nih


-veli~ina segmenata
-lokacija
-trendovi
Selekcija najprikladnijih
tr`i{nih segmenata za
opslu`ivanje
Interna analiza
banke: Plan
-sredstva Jasno}a planirane pozicije i
-smetnje mesta na tr`i{tu marketing
-vrednosti akcije

Analiza konkuren-
Selekcija nagla{enih koristi
tnosti banke: za komitenta
-prednosti
-slabosti
-teku}a pozicija Analiza mogu}nosti za
(ocenjena od
komitenata)
uspe{nu diferencijaciju
konkurencije

Slika 3-5: Razvijanje strategije tr`i{nog pozicioniranja 10)

(2) Strategija marketing miks dugoro~ne i celovite veze sa komitentima i


klijentima (“relationship banking”) nastala je kao jedan od na~ina da banka
ostvari uspeh i u uslovima deregulisanog bankarskog tr`i{ta i ve}ih rizika u
poslovanju. Karakteristike tih uslova mogu se najkra}e izraziti u slede}em:

• sve je u`i prostor izme|u tro{kova pribavljanja sredstava i cene odobrenih


kredita;
• kamatne stope su promenljive, a okru`enje nestabilno;
• novac je sve te`e zaraditi, a sve lak{e izgubiti;
• sve je te`e vezivati komitente i klijente za banku na du`i rok.

Polaze}i od navedenih uslova, menad`ment banke po~inje da razmi{lja na


sasvim druga~iji na~in nego ranije. Marketing treba shvatiti prvenstveno kao
zadr`avanje postoje}ih komitenata i klijenata i to na du`i rok, a ne samo kao
puko sticanje novih. Zapravo, privla~enje novih komitenata i klijenata treba
shvatiti kao prvu fazu, nakon ~ega treba stvarati uslove da bi oni {to du`e ostali

10) Eileen M. Friars and Robert N. Gogel: The Financial Services Handbook Executive Insights
and Solution, John Wiley and Sons, New York, 1987.godine, str. 218.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 79

vezani za banku. Zato se i smatra, da je vezivanje komitenata i klijenata za


banku na du`i rok ‘ugaoni kamen’ marketing koncepta sada i ubudu}e.11)

Klju~na razlika izme|u uobi~ajenog poslovanja banke (“order-taking banking”)


i vezivanja klijenata na du`i rok (“relationship banking”) je u tome, {to je kod
prvog poenta na pove}anju broja novih komitenata i klijenata i tako na
pove}anju obima prodaje, dok je kod drugog pristupa bitno da ve} postoje}em
komitentu prodamo jo{ jednu uslugu vi{e i tako ga ve`emo sveobuhvatno na
du`i rok (pregled 3-1.).

Mo`e se primetiti da se pravi razlika izme|u izraza porto{a~, mu{terija,


korisnik, s jedne strane, i komitenta i klijenta, s druge strane. Potro{a~,
mu{terija, korisnik su ovde statisti~ke kategorije i njihove potrebe se posmatraju
u proseku i sumarno. Oni su pod ovim izrazima bezimeni za banku i tretiraju se
kao deo tr`i{ta, mase ili segmenta.

Komitent i klijent nisu bezimeni i uslu`uju se na individualnoj bazi. Komitenti


su firme o kojima banka ima sve bitne podatke o imenu, adresi, vrsti delatnosti,
veli~ini, menad`mentu, vrsti i obimu kredita, prose~nim depozitima itd. Isto
tako banka ima sve va`nije podatke o klijentu, kao {to su: ime i prezime, adresa
stanovanja, zanimanje i druge biografske podatke, zatim vrste usluga koje
koristi, njihove specifi~ne zahteve i sli~no.

Pregled 3-1: Razlike izme|u dva pristupa banke prodaji usluga


Razlike izme|u uobi~ajenog pristupa i dugoro~nog vezivanja:
UOBI^AJENI PRISTUP DUGORO^NO VEZIVANJE
(order-taking banking) (relationship banking)
• U fokusu su korisnici usluga • U fokusu su klijenti, privla~enje
tj. cilj je novi broj korisnika. novih je samo prva faza ili me|ufaza.
• Poenta je samo na prodaji • Poenta je na dugoro~noj i
uglavnom jedne usluge. sveobuhvatnoj vezi.
• Polazno stanovi{te je zdovoljenje • Polazno stanovi{te je zadovoljenje
“dela” potreba. “ukupnih” potreba.
• Primaran je prodajni kontakt • Primaran je prodajni kontakt
preko {alter-radnika banke. preko stru~njaka marketinga.
• Profitabilnost se ocenjuje na • Profitabilnost se ocenjuje na
pojedina~noj usluzi. ukupnim uslugama klijentu.

11) James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson: Marketing Financial
Services A Strategy Vision, Dow Jones - Irwin, Homewood, Illinois, 1985. godine, str. 112.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 80

Na osnovu ovih elemenata, banka posebnu pa`nju poklanja klju~nim


elementima dugoro~nog vezivanja i nastoji da kod ve} postoje}eg komitenta i
klijenta “stvori” mogu}nost prodaje jo{ neke od usluga iz asortimana banke.
Smatra se da je lak{e i profitabilnije za banku, da postoje}em komitentu i
klijentu proda petu uslugu nego da jednu uslugu proda novom komitentu i
klijentu. Me|utim, ova veze banke sa komitentima i klijentima tra`i strategijski
pristup u kojem pet klju~nih elemenata igra bitnu ulogu (slika 3-6). 12)

Segmentacija
tr`i{ta

Upravljanje Sr`
komunikacijama usluga

Dugoro~na Vo|enje
veza preko ra~una

Slika 3-6: Klju~ni elementi dugoro~nog vezivanja

Proces ostvarivanja dugoro~ne veze banke sa komitentima i klijentima


zapo~inje segmentacijom tr`i{ta nude}i im ono {to za izabrano tr`i{te ili tr`i{nu
ni{u predstavlja sr` usluge koja im treba. Ako se uspostavi veza komitenta i
klijenta sa bankom, on se prihvata i realizuje se prvi deo posla - otvaranje
odgovaraju}ih ra~una. Sledi zatim upoznavanje sa cenama i mogu}nostima da
se obavi vi{e poslova preko banke, {to }e zavisiti od osoblja banke. Nakon toga,
stalna veza i komunikacije predstavljaju jedan od klju~nih oslonaca “dr`anja”
komitenta u a`urnosti o svim njegovim poslovima sa bankom i stalnom
iznala`enju mogu}nosti da mu banka obavi jo{ neku vrstu poslova.

3.1.4. Odnos razvoja strategije i njene primene

Od izuzetne je va`nosti veza izme|u razvoja strategije i njene primene. Na toj


relaciji mo`e do}i do krupnih nesporazuma, koji se ogledaju u pitanju: [ta nije
dobro, definisana strategija ili njena primena? Za dobar uspeh banke je bitno da
razvoj strategije prati njena implementacija i da je normalan rezultat te

12) Vidi o ovome detaljnije: Dr Uro{ N. Cur~i}: Marketing poslovne banke, Udru`enje banaka u
Beogradu i Beogradski eskontni centar, Beograd, 1992.godine, str. 182-184.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 81

kombinacije poslovni uspeh banke. Kada stvari krenu lo{e, slabiji menad`eri
obi~no okrivljuju strategiju ili izvr{ioce, a skoro nikad sebe. Uspeh zavisi od
zdrave strategije i njene efektivne primene. Tako, mo`emo navesti nekoliko
elemenata tome u prilog:

• Banka ne mo`e izvr{iti efektivnu implementaciju strategije bez kvalitetnih


kadrova i odgovaraju}e podr{ke organizacione strukture.
• Strategija razvoja novog proizvoda i usluge ne mo`e biti uspe{na bez
mehanizma kojim banka ovo usmerava odnosno kojim upravlja ovaj proces.
• Banka ne mo`e efektivno primeniti uspe{nu prodajnu strategiju bez obuke,
merenja, nagra|ivanja i potpune upravlja~ke podr{ke. 13)

Odnos izme|u razvoja strategije i njene implementacije se smatra kriti~nim, pa


se ve}ina sla`e u tome da je nemogu}e odediti da li je strategija dobra ili lo{a
ako njena primena nije odgovaraju}a, {to pkazuje slika 3-7.14)

Primena Razvoj strategije


strategije Dobar Slab
Dobra USPEH KOCKANJE
Slaba TE[KO]E STE^AJ

Slika 3-7: Veza izme|u razvoja i primene strategije


Slika 2-7 pokazuje ~etiri kombinacije razvoja i primene strategije banke. Dobro
formulisana strategija i dobra primena dovode do uspeha banke. Nasuprot tome,
lo{e formulisana strategija i njena slaba implementacija, dovode do ste~aja.
Dobro formulisana strategija uz njenu slabu primenu ili sabota`u, dovode do
te{ko}a u poslovanju. Kona~no, slabo formulisana strategija uz njenu doslednu
primenu, dovodi do niza nepredvidivih situacija i sa pravom se naziva
“kockanjem”.

3.2. STRATEGIJSKO PLANIRANJE U POSLOVNOJ BANCI

3.2.1. Elementi i proces planiranja u banci

Radi ostvarivanja bazi~nog cilja i drugih ciljeva i zadataka koji treba da


doprinesu ostvarivanju bazi~nog cilja, banka treba na odgovaraju}i na~in da
stavi u “pogon” sve svoje resurse: ljude, opremu, novac. Upravljanje tim
procesom podrazumeva smi{ljenu aktivnost, prvenstveno menad`ment tima, ali

13) James H. Donnelly, Jr. and Steven J. Skinner: The New Banker Developing Leadership in
Dynamic Era, Dow Jones-Irwin Homewood, Illinois, 1989.godine, str. 47-48.
14) Thomas V. Bonoma: The Marketing Edge: Making Strategies Work, Free Press, New York,
1985.godine, str. 12-14.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 82

i cele strukture ni`ih rukovodilaca banke. Tu aktivnost ~ini upravlja~ki proces


koji se sastoji od tri elementa odnosno tri faze, koje smo ranije ve} pomenuli:
(1) planiranje, (2) organizovanje i (3) kontrola. Sam proces planiranja ilustruje
slika 3-8:15)

An aliza

Ko n tro la Org an izo v an je Plan iran je

Im p lem en tacija

Slika 3-8: Elementi i faze procesa planiranja

Planiranje je poslovna aktivnost putem koje menad`ment tim banke usmerava


svoje poslovanje u pravcu ostvarivanja zacrtanih ciljeva. Planiranje ban~ine
aktivnosti ima posebnu va`nost u deregulisanoj bankarskoj sredini, gde je o{tro
izra`ena konkurentska borba i gde je sve te`e ostvariti postavljene ciljeve kao
{to su rast, razvoj i profitabilnost. Planiranje omogu}ava menad`ment timu da
sagledava bli`u i dalju budu}nost, da gleda unapred, prepoznaje-identifikuje
probleme i da tra`i odgovaraju}a re{enja.

Smatra se, da proces planiranja uklju~uje i tra`i odgovore na slede}a tri pitanja:
(1) Gde je banka sada? (2) Gde bi `elela da bude? i (3) Kako da stigne tamo?

3.2.2. Zna~aj i su{tina strategijskog planiranja

Za{to je strategijsko planiranje va`no? Nave{}emo samo nekoliko razloga da bi


se istakao njegov zna~aj. Opstanak je najva`niji fundamentalni razlog za
primenu metoda i tehnika strategijskog planiranja. Me|utim, logi~no je da
menad`ment timovi nekih banaka `ele mnogo vi{e: maksimiziranje profita,
pove}anje u~e{}a na tr`i{tu, da budu lider u bankarstvu, da budu prvi u
inovacijama, i sli~no. Me|utim, postoje i mnogi drugi razlozi za primenu
strategijskog planiranja, ne samo puka egzistencija, iako praksa razvijenih
zemalja ne bele`i njegovu davnu primenu u bankarstvu. Naime, smatra se da su
banke u SAD po~ele sa primenom dugoro~nog strategijskog planiranja oko
1960. godine, a da ga je ve}ina banaka po~ela primenjivati, usvajaju}i
celokupni proces, tek oko 1970.godine. 16)

15) E. M. Johnson, E. E. Scheuing and K. A. Gaida: Profitable Service Marketing, Dow Jones-
Irwin, Homewood, Illinois, 1986. godine, str. 6.
16) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 331.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 83

Dono{enje upravlja~kih odluka zadire u bli`u ili dalju budu}nost poslovanja


banke. Planiranje i poslovni planovi treba da pomognu u dono{enju i
usmeravanju upravlja~kih odluka. U stabilnim uslovima sistem planiranja se
zasnivao na ekstrapolaciji doga|aja iz pro{losti i sada{njosti i njihovoj
projekciji u budu}nost. Menad`eri su jednostavno uzimali trendove poslednjih
pet ili deset godina i na toj osnovi projektovali odnosno ekstrapolirali planske
veli~ine u narednih pet ili vi{e godina. Me|utim, u dinami~kim, nestabilnim i
neizvesnim uslovima ovakav na~in planiranja postaje sasvim neprimenjiv i
neupotrebljiv.

^este, iznenadne i neo~ekivane promene su stvarnost deregulisanog bankarskog


tr`i{ta, {to dovodi do diskontinuiteta i potrebe naglih zaokreta u poslovanju i
prilago|avanja banke novonastalim uslovima. Tako, pojave kao {to su
iznenadno menjanje propisa, neo~ekivana inflacija, proboj nove tehnologije,
promene kamatnih stopa itd., zahtevaju druk~iji sistem i pristup planiranja.
Menad`eri kona~no postaju svesni da je jedina stvar izvesna: iznena|enja i sve
vi{e iznena|enja. Ekstrapolativno formalno planiranje vi{e nije od koristi i
ustupa mesto strategijskom planiranju.

Strategijsko planiranje se bazira na klju~nom konceptu evolucije tr`i{ta i


strategijskom prilago|avanju. 17) Pri tome treba imati u vidu da je tr`i{te
podvrgnuto evoluciji menjanja potreba korisnika usluga, tehnologije,
konkurentnosti, zakona. U takvim uslovima, banka mora pratiti ove promene i
pa`ljivo odmeravati zahteve za kontinuiran uspeh na tr`i{tu. To su momenti
kada banka treba da koristi svoje {anse, koje ve} u drugom momentu tra`e neku
drugu kombinaciju napora banke, da se ta nova {ansa na tr`i{tu iskoristi, {to
podrazumeva primenu strategijskog marketing miksa. To je razlog za{to je
strategijsko planiranje potrebno.

Naime, sasvim je jasno da banka koja planira ima ve}e {anse da bude lider,
odnosno da postane dominantna institucija ili, u krajnjoj liniji, da ima ve}u
sigurnost za opstanak na tr`i{tu. U savremenoj, rapidno promenjenoj i
promenljivoj finansijskoj sredini, pogotovu u razvijenim tr`i{nim privredama,
gde mnogobrojne finansijske institucije ~ine tzv. industriju finansijskih usluga,
a naro~ito po~ev{i od 1980.godine, banka bez strategijskog i planskog pristupa
razvoju, figurativno re~eno, radi kao kuvar bez recepta, kao graditelj bez crte`a
ili kao trener tima bez plana igre. Bez strategijskog planiranja, izuzev mo`da
samo lude sre}e, banka ne samo da ne mo`e da dominira na tr`i{tu, ve} ni da
opstane u svojoj delatnosti.

17) Philip Kotler: Marketing Management Analysis, Planinng and Control, Fourth Edition,
Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1980. godine, str. 64.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 84

3.2.3. Ciljevi strategijskog planiranja banke

Strategijsko planiranje zapo~inje procesom definisanja ciljeva. Me|utim, zna~aj


pojedinih ciljeva je razli~it imaju}i u vidu vremenski gap. Naime, va`nost
pojedinih ciljeva nije ista u pro{losti sa onima koji treba da budu ostvareni u
budu}nosti. Zna~aj pojedinih ciljeva strategijskog planiranja 18) mo`e se videti u
pregledu 3-2.

Pregled 3-2: Zan~aj nekih od va`nijih ciljeva strategijskog planiranja


Ciljevi U pro{losti U
budu}nosti
1. Obezbediti konkurentski prinos na sredstva i 1 1
kapital
2. Rast u~e{}a na tr`i{tu 2 3
3. Opstanak u jednoj ja~oj konkurentskoj sredini 3 2
4. Popravka presti`a u finansijskoj sredini 4 8
5. Smanjiti portfolio rizik 5 6
6. Posti}i konkurentsku prednost 6 5
7. Nova tehnologija za kori{}enje od strane 7 4
komitenata i klijenata
8. Nova tehnologija za interno kori{}enje 8 7

Nema sumnje, obezbe|ivanje konkurentskog prinosa na sredstva i kapital


najva`niji je cilj strategijskog plana banke kako u pro{losti tako i u budu}nosti.
Me|utim, nije sa svim ciljevima stategijskog planiranja tako. Tako na primer,
nova tehnologija, koju treba da koriste komitenti i klijenti, u pro{losti je kao cilj
bila na sedmom mestu, dok u budu}nosti treba da bude na ~etvrtom mestu.
Sli~no je i kada je u pitanju pobolj{anje presti`a banke u finansijskoj sredini. Do
pomeranja dolazi i kad je u pitanju zna~aj opstanka u konkurentskoj sredini, kao
i u postizavanju konkurentske prednosti banke.

3.2.4. Struktura i proces strategijskog planiranja

U vezi sa strukturom i procesom strategijskog planiranja smatramo korisnim da


izlo`imo {emu su{tinE te strukture i procesa (slika 3-9).

PLAN PLANIRANJA

18) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry,ANALIZA SREDINE
Third Edition, O^EKIVANJA
MacMillan Publishing BAZA
Company, New York, 1989.PODATAKA
godine, str. 347.
Eksterni: Eksterna: Eksterna:
- ekonomska - zajednice - istorijski sa
sredina - op{tine tr`i{ta
- demografska - deoni~ara - teku}a
sredina - klijenata situacija
- atraktivnost Interna: - prognoze
tr`i{ta - top menad`ment - scenariji
- analiza rizika - srednji Interna:
itd. menad`ment - stvarne
Interni: - ni`i performanse
- kriti~ki menad`ment - teku}a
faktori - zaposleni. situacija
stanje resursa prognoze

Glavne strategije: Strategije


- misije i svrhe programa:
- ciljevi i zadaci - strategije
- politike i izvora
programi - strategije
Odluke i Tokovi
procene informa-
pravila Srednjoro~ni i kratkoro~ni programi cija
i planovi
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 85

Slika 3-9: Nivoi i struktura strategijskog planiranja 19)

SWOT-matrica (kratica SWOT je sastavljena od po~etnih slova ~etiri re~i:


potencijal-snaga -“strengths”, slabosti –“weaknesses”, mogu}nosti-{anse -
“opportunities” i pretnje -“threats”) .je prikazana na slici 3-10.

SPOLJA[NJE UNUTRA[NJE OKRU@ENJE:


OKRU@ENJE: Potencijali Slabosti

19) Ibidem, str. 333.


STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 86

Opasnosti Suprotstaviti se Izbe}i


Mogu}nosti Iskoristiti Tra`iti

Slika br. 3-10: SWOT matrica

SWOT analiza se vr{i u dva dela. Prvi deo predstavlja odre|ivanje grupe
klju~nih faktora u banci i njenom okru`enju. Ovaj deo analize obi~no obuhvata
~injenice o tr`i{tu banke, konkurenciji, finansijskim resursima, opremi i
tehnologiji, zaposlenima, marketingu, razvoju, upravljanju itd., o ~emu se
sa~injavaju posebne analize kao {to su: analiza okru`enja, analiza poslovanja,
portfolio analiza, analiza i ocena strategijske pozicije banke itd.

Drugi deo SWOT analize odnosi se na podatke koji ukazuju na mogu}nosti


odnosno {anse, opasnosti, potencijale ili slabosti banke. Veoma je va`no
‘otkriti’ da li mogu}nosti odnosno {anse skrivaju u sebi opasnosti, i obrnuto.
Isto tako, da li potencijal mo`e postati slabost, i obrnuto, da li se slabost mo`e
pretvoriti u potencijal.

3.3. STRATEGIJA RAZVOJA ORGANIZACIONE STRUKTURE BANKE

3.3.1. [ta je organizaciona struktura banke?

Jedan od najva`nijih principa menad`menta je da strategija banke treba da


diktira organizacionu strukturu. Otuda je veoma va`no poznavati su{tinu i
karakteristike organizacione strukture. Postoje tri bitne karakteristike na kojima
po~iva svaka organizaciona struktura (videti sliku 3-11):

• Specijalizacija je stepen podeljenosti ili ra{~lanjenosti unutar razli~itih vrsta


poslova: {to je ekstenzivnija organizaciona podela, to je struktura vi{e
specijalizovana.

• Centralizacija je stepen koncentracije dono{enja odluka u okviru ‘top


menad`menta’, ili ako je izvr{eno delegiranje ‘niz’ organizacionu strukturu,
ona tada postaje manje centralizovana odnosno vi{e decentralizovana.
• Formalizacija je stepen obuhvatanja pravila, politika i procedura u opisima
poslova i zadataka: {to su ekstenzivnija pravila i procedure, to je
organizaciona struktura formalizovanija.
O organizacionoj strukturi banke treba razmi{ljati kao o anatomiji banke. Ona
obezbe|uje osnovu i okvir u kome banka funkcioni{e. U tom okviru su poslovi,
odeljenja, sektori koji usmeravaju rad pojedinaca i grupa u procesu ostvarivanja
ciljeva i strategije banke. Organizaciona struktura omogu}ava menad`mentu
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 87

SVRHE KARAKTERISTIKE
Specijalizacija

Deoba poslova

Centralizacija

Koordinacija

Formalizacija

Slika 3-11: Svrhe i karakteristike organizacione strukture 20)

banke da izvr{i dva va`na zadatka: (1) pojedina~no izvr{avanje zadataka preko
specijalizacije (podele bankarskih poslova na manje jedinice) u cilju postizanja
efikasnosti performansi; i (2) koordinacija koja uklju~uje integraciju ciljeva
specijalizovanih jedinica (odeljenja) u pravcu postizanja strategijskih ciljeva
banke. Jednostavnije re~eno, proces oblikovanja organizacione strukture banke
uklju~uje ra{~lanjavanje poslova u banci i njihovo “ponovno” objedinjavanje
preko organizacione strukture tako da se ostvare strategijski ciljevi banke.

3.3.2. Kada je organizaciona struktura problem?

Kada poslovi u banci ne idu dobro, jedan od potencijalnih uzroka mo`e biti i
organizaciona struktura. Postoje brojni uzroci koji mogu izazvati vi{estruke
probleme u obavljanju operativnih poslova, koji se ispoljavaju kao:

• konflikti me|u grupama,


• nekoordinacija izme|u grupa,
• sporost u adaptaciji promenama,
• nepreciznost zadataka, i
• mogu}a dvosmislenost tuma~enja zadataka.

Uticaj promena spoljnih faktora na organizacionu strukturu je veoma bitan i


zbog toga banka treba da se prilago|ava promenama. Karakteristika razvoja
organizacione strukture banke posle deregulacije je da se ona razvija od
funkcionalne prema tr`i{no usmerenoj organizacionoj strukturi. Su{tina
promene je u tome da je funkcionalna organizaciona struktura okrenuta internim
faktorima banke, dakle prema njenom unutra{njem ustrojstvu i resursima koje

20) James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson: Marketing Financial
Services A Stretegic Vision, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1985. godine, str. 62.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 88

kontroli{e, dok je tr`i{na organizaciona struktura okrenuta prema vani tj. prema
komitentima i klijentima i njihovim potrebama, zahtevima i `eljama.

Smatra se da banka koja `eli prati dinami~ne promene u svom okru`enju u


savremenim tr`i{nim uslovima mora najmanje jednom u svakih {est meseci
vr{iti odgovaraju}a preispitivanja i eventualne promene u svojoj organizacionoj
strukturi i prilago|avati je okru`enju u kojem egzistira. Na taj na~in banka se
uklju~uje u proces upravljanja promenama svoje organizacione strukture, koje
se ogledaju u:

• razvijanju organizacione strukture tako, da svaki zaposleni mo`e obavljati


svoj posao na najbolji tj. na najefikasniji na~in i da kod svih zaposlenih kroz
organizaciju i njene promene stvara izazov u pravcu ostvarivanja visokih
performansi;
• upravljanju promenama koje uklju~uje identifikaciju momenta kada su
promene potrebne, implementaciju promena i prevazila`enje otpora
promenama;
• razvoju odgovaraju}e organizacione strukture primerene vremenu i
promenama u okru`enju, po{to je u praksi evidentno da postoje banke koje
uporno poku{avaju ‘ju~era{nju’ organizacionu strukturu primeniti na
‘sutra{nje’ probleme.

Uporedo sa promenama u okru`enju, u uslovima kada je sredina nestabilna i


nepredvidiva, banka treba da ima tr`i{no okrenutu, fleksibilnu, odgovornu i
odgovaraju}u na promene osetljivu organizacionu strukturu.

3.3.3. Tr`i{no orijentisana organizaciona struktura

Organizaciona struktura banaka kao samostalnih finansij{kih institucija je


zavisna od mnogobrojnih faktora, a prvenstveno od: vrste banke, njene veli~ine,
strukture poslova, podru~ja koje pokriva itd. Otuda svaka organizaciona
struktura ima svoje specifi~nosti i razlike, ali istovremeno i brojne sli~nosti.
Me|utim, bez obzira na razlike i sli~nosti, organizaciona struktura banke mo`e
biti: (1) okrenuta internim faktorima ili funkcijama (pa je zovemo i funkcijalna)
ili (2) okrenuta spoljnim faktorima tj. prema onom {to banka nudi tr`i{tu (pa je
zovemo i tr`i{no okrenutom organizacionom strukturom.)

(1) Funkcionalna organizaciona struktura, ~esto nazivana i “tradicionalnom”,


kojom se ovde ne}emo mnogo baviti, ve} samo u funkciji pore|enja sa tr`i{nom
organizacionom strukturom (jer se u savremenom bankarstvu smatra
prevazi|enom), zasniva se na podeli banke po funkcijama odnosno po vrsti
bankarskog posla, okrenuta je prema unutra i fokusira pove}anje efikasnosti
kori{}enja internih resursa. Smatra se da su pojedini poslovi u banci deo
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 89

jedinstvenog posla koji banka treba da obavi i da njihovom integracijom banka


treba da ostvari efikasnost. Funkcionalna organizaciona struktura po~iva na
visokoj specijalizaciji poslova, pa odeljenja i slu`be deluju suvi{e svaka za sebe.
Visok stepen centralizacije upravljanja ~ini lanac “komandi” suvi{e dugim i
dono{enje odluka suvi{e dugo traje. Naime, postaje bitno “~iji je to posao tj. {ta
kome detaljno pi{e u opisu poslova i zadataka”.

Nesporno je da funkcionalno orijentisana organizaciona struktura banke “daje”


relativno dobre rezultate u uslovima kada je okru`enje relativno stabilno,
predvidivo i izvesno. U takvim uslovima bitno je posti}i efikasnost poslovanja
tj. efikasno koristiti interne resurse odnosno racionalno se pona{ati i “raditi
stvari na pravi na~in”. U takvim uslovima menad`ment tim mo`e sa dosta
preciznosti i do u detalje definisati o~ekivane aktivnosti i odluke svakog
pojedinca. Polje doprinosa svakog zaposlenog op{tim ciljevima banke je
namerno ograni~eno. Va`ne odluke su ekskluzivna nadle`nost “top
menad`menta”. Svakodnevne rutinske aktivnosti omogu}avaju menad`erima da
razviju ekstenzivna pravila i procedure i da upravljaju svakom akcijom i
odlukom.

U ovakvoj organizacionoj strukturi stav zaposlenih je da postignu ta~nost,


urednost i efikasnost u svakom sektoru, odeljenju i poslu. Individualne
inicijative su obeshrabrene, po{to detaljni opisi poslova i procedura “otklanjaju”
potrebu za samostalnom procenom i prosu|ivanjem. Zaposleni su time
jednostavno upu}eni na takvo pona{anje i po{to su oni pla}eni da rade svoj
posao u skladu sa opisima svojih poslova i ograni~avaju se isklju~ivo i samo na
svoje poslove i zadatke za koje su eksplicitno odgovorni. Tako se bez sumnje
posti`e uspeh u ostvarivanju efikasnosti poslovanja, koji je rezultat prednosti
specijalizacije rada, centralizovanog dono{enja odluka i visoko rutiniziranog
na~ina izvr{avanja zadataka odnosno obavljanja poslova.

Naravno, ovakva organizaciona struktura je dobra tako dugo dok je bankarska


sredina, kako smo ve} rekli, relativno stabilna, predvidiva i izvesna.
Specijalizacija, centralizacija i formalizacija su prednosti sve dok se banka
~e{}e ne susre}e i ne posluje u vanrednim i izuzetnim okolnostima. Onog
trenutka kada bankarska sredina postane nestabilna, nepredvidiva, neizvesna i
dinami~na, prednosti funkcionalne organizacione strukture ne mogu se vi{e
koristiti i postaju njene slabosti. Ovakva organizaciona struktura ne omogu}ava
razvoj i delovanje pojedinaca koji se mogu boriti na na~in koje zahteva jedna
konkurentska sredina.
Prvi znakovi borbe banke u ovim momentima su izazovi prihvatanja marketing
koncepcije i marketing funkcije. Marketing funkcija mo`e biti “podignuta” na
isti organizacioni nivo sa ostalim funkcijama (krediti, sredstva), ali to ~esto
zna~i izjedna~avanje samo u pogledu organizacionog re{enja, dok operativna
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 90

orijentacija ka efikasnosti ostaje duboko usa|ena, pa kada se donose klju~ne


odluke, one uglavnom i radije respektuju kriterijum efikasnosti nego kriterijum
efektivnosti.

Pojavljivanje marketing sektora u funkcionalno orijentisanoj organizacionoj


strukturi banke ukazuje na tranzitno stanje. O~igledno je da banka pritom ve}
uvi|a potrebu menjanja dosada{njeg pristupa i kre}e ka postepenom ali sporom
napu{tanju funkcionalne organizacione strukture i svesno ili nesvesno ~ini
napore i prve korake u pravcu tr`i{nog prilago|avanja svoje organizacione
strukture. Kojom }e brzinom banka to prilago|avanje vr{iti, prvenstveno zavisi
od spoljnih uslova i “pronicljivosti” top menad`menta, koji }e na vreme
prepoznati te uslove i uvideti potrebu menjanja postoje}e organizacione
strukture. Ako je spoljni pritisak ekstremno intenzivan i ako je evidentno
podr`an od korisnika usluga i servisne baze, funkcionalno orijentisana struktura
postaje sve vi{e inkopatibilna sa tr`i{no orijentisanom strategijom banke.

(2) Tr`i{no orijentisana organizaciona struktura banke je takva organizaciona


struktura koja uva`ava zahteve tr`i{ta i pojedinih tr`i{nih segmenata na koje je
banka upu}ena ili namerava da u njih u|e. Dakle, tr`i{no orijentisana
organizaciona struktura banke omogu}ava primenu strategije banke koja se
najkra}e mo`e izraziti: biti na pravom tr`i{tu sa pravim proizvodom i uslugama
i u pravo vreme.

[ematski ova organizaciona struktura upro{}eno je predstavljena slikom 3-12.

PREDSEDNIK BANKE

Odnosi sa Odnosi sa Ulaganja u Upravljanje Operativno


privredom gra|anima nekretnine sredstvima poslovanje

Slika 3-12: Tr`i{no orijentisana organizaciona struktura

Prednosti tr`i{no orijentisane organizacione strukture nad funkcionalno


orijentisanom organizacionom strukturom banke su:

• Organizaciona struktura usmerena je i ‘gleda’ na tr`i{te, dakle napolje, i nije


okrenuta internim faktorima tj. unutra ka funkcijama banke.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 91

• Lanac komandi je relativno kratak sa relativno malo menad`ment pozicija u


odnosu na broj koji egzistira u funkcionalnoj organizacionoj strukturi.
• Srednji menad`ment tendira da nestane po{to zaposleni po~inju da
razumevaju i prihvataju op{te ciljeve banke radije nego ranije funkcionalno
orijentisane ciljeve.
• Za re{avanje poslovnih problema banke vi{e nije od zna~aja pozicija na
verikalnoj skali organizacione strukture banke nego analiza i ekspertiza
problema koji se re{ava.

Za tr`i{no orijentisanu organizacionu strukturu je bitno da polazi od potreba


korisnika proizvoda i usluga banke i da ima tr`i{no orijentisane sektore i
odeljenja sve do najvi{eg nivoa organizacije. Tr`i{no orijentisana organizaciona
struktura je kompatibilna sa promenljivom, nestabilnom i neizvesnom
sredinom. Takva struktura olak{ava poslovne akcije i odluke koje su potrebne
za adaptaciju banke u skladu sa promenama snaga u sredini i da bi se postigla
odgovaraju}a efektivnost.

Tr`i{no okrenuta organizaciona struktura banke je relativno nespecijalizovana,


decentralizovana i neformalna. Tipi~ni poslovi su relativno {irokog horizonta sa
prili~nom {irinom individualne diskrecije u dono{enju odluka. Poslovi
pojedinih izvr{ilaca su definisani izrazom o~ekivanih rezultata pre nego
zahtevanim akcijama. Zaposleni shvataju i razumeju u ~emu je njihov doprinos
op{tim ciljevima banke. Dono{enje odluka se vr{i od strane pojedinaca koji
imaju potrebnu ekspertnost ‘niz’ celu organizacionu strukturu. Dakle, primarni
kriterijum za u~estvovanje u dono{enju odluka je ekspertnost, a ne pozicija u
hijerarhiji. Sposobnost razumevanja o~ekuju}eg pona{anja zamenjuju pravila i
procedure.

Tr`i{no orijentisana struktura ohrabruje zaposlene da rade “prave stvari” da bi


bili efektivni. Pravilo koje postaje op{teva`e}e je da se koristi svaki izazov za
promene i svaki novi na~in u obavljanju poslova je vi{e pravilo nego izuzetak.
Od svakog pojedinca se o~ekuje da iskoristi svaku priliku da zadovolji potrebe
korisnika i da na taj na~in ostvari svaki mogu}i interes za banku u poslu.
Adaptabilan i fleksibilan na~ina pona{anja postaje norma koja se mora
po{tovati. Naravno, sa ovakvim pona{anjem nova tr`i{no orijentisana
organizaciona struktura “proizvodi” sasvim nove vrste poslova, koji igraju
veoma va`nu ulogu u kreiranju i dono{enju odluka o vrstama proizvoda i usluga
banke i na~inu njihovog prezentiranja korisnicima (‘product manager’ i ‘sales
representative’). Istina je da takvi sli~ni poslovi postoje i u funkcionalno
orijentisanoj organizacionoj strukturi, ali oni nalaze svoj puni smisao i
ekspandiraju}i potencijal tek u nedvosmislenom tr`i{nom pristupu poslovanju i
razvoju proizvoda i usluga.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 92

Navodimo samo nekoliko bitnih razlika tr`i{no orijentisane organizacione


strukture u odnosu na funkcionalno orijentisanu strukturu banke pregled 3-3.21)

Pregled 3-3: Neke karakteristike tr`i{ne i funkcionalne organizacije banke


ORGANIZACIONA STRUKTURA POSLOVNE BANKE
FUNKCIONALNO ORIJENTISANA TR`I{NO ORIJENTISANA
Dominantne karakteristike Dominantne karakteristike
Visoko specijalizovana Manje specijalizovana
Visoko centralizovana Vi{e decentralizovana
Visoko formalizovana Manje formalizovana
Sekundarne karakteristike Sekundarne karakteristike
Detaljan opis poslova Generalni opis poslova
Duga~ak lanac komandi Kratak lanac komandi
Funkcionalni sektori Proizvod/korisnik sektori
Pona{anja usmerena Pona{anja usmerena
na efikasnost na efektivnost
Kompatibilna sredina Kompatibilna sredina
Stabilna, predvidiva, Nestabilna, nepredvidiva
izvesna neizvesna
Dominantne vrednosti Dominantne vrednosti
Efikasnost i poslovna Efektivnost i markeitng
nefleksibilnost fleksibilnost

Cena ko{tanja tr`i{no orijentisane organizacione strukture banke u komparaciji


sa funkcionalno orijentisanom organizacionom strukturom je u relativnom
gubitku efikasnosti. Tr`i{no orijentisana organizaciona struktura nije u
mogu}nosti da iskoristi sve prednosti ekonomi~nosti koje pru`a specijalizacija
poslova, po{to su dominantni poslovi u ovakvoj organizaciji relativno
nespecijalizovani.

Naravno, svaki zaposleni, pored toga {to mora biti, tako re}i, ekspert u svojoj
specijalnosti, mora poznavati i sve proizvode i usluge koje banka nudi i njihove
procedure. Strategije banke kao {to su ‘relationship banking’ i ‘cross-selling’
zahtevaju isto tako dobro poznavanje nespornih potreba korisnika na tr`i{tu.
Dalje, necentralizovano dono{enje odluka uzima ne{to vi{e napora i vremena
pojedinaca, a pove}ana je i mogu}nost gre{aka. Uprkos svemu tome, samo
ne{to ve}a efektivnost mo`e sve te nedostatke da lako kompenzira.

3.3.4. Strategija upravljanja performansama organizacione strukture

21) Ibidem, str. 69.


STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 93

Prema J.H. Donnelly-u,22) postoje dve veoma razli~ite i veoma va`ne dimenzije
performansi organizacione strukture banke i to: (1) organizaciona efektivnost i
(2) organizaciona efikasnost. Planski napor u prilago|avanju organizacione
strukture banke promenama ima nekoliko kriti~nih ta~aka, ~iji se kvalitet
razlikuje kada su u pitanju organizacione performanse efektivnosti i efikasnosti,
{to se najbolje vidi iz pregleda 3-4.23)

Pregled 3-4: Kriti~ne dimenzije planiranja i efikasnosti i efektivnosti


PLANIRANJE I KRITI^NE DIMENZIJE ORGANIZACIONIH
PERFORMANSI:
Planiranje, ~iji je fokus na Planiranje, ~iji je fokus na
EFIKASNOSTI, usmereno je na: EFEKTIVNOSTI, usmereno je na:
1.napore (bolje kori{}enje resursa), 1.rezultate (ostvarenje ciljeva),
2.da se stvari rade na pravi na~in, 2.da se rade prave stvari,
3.pogled prema unutra, 3.pogled prema vani,
4.da se stvari rade bolje 4.dobru vezu sa promenama
nego {to se rade sada. svoje sredine (da ima jasnu
strategiju)

Dimenzija ‘efektivnosti’ organizacione performanse usmerena je na ‘{ta’ u


organizacionoj strukturi banke, tj. fokusira prirodu i pravce organizacione
strukture odnosno kakvu organizaciju `elimo. Ovakav pristup banke
organizaciji uklju~uje novu strategiju, izbor i uvo|enje novih proizvoda i
usluga, prodor na nova tr`i{ta i nove segmente od interesa za banku. Su{tina
efektivnosti kao organizacione performanse banke je fokusiranje ‘da se rade
prave stvari’.

Dimenzija ‘efikasnosti’, kao organizaciona performansa, usmerena je na ‘kako’


u organizaciji, odnosno kako }e banka sti}i tamo kuda je odlu~ila. Ovo
podrazumeva spremnost banke da na najbolji na~in koristi svoje raspolo`ive
resurse u ‘proizvodnji’ svojih proizvoda i usluga. Zna~i, pobolj{anja u naporima
treba da rezultiraju u pobolj{anju produktivnosti i kori{}enju internih
organizacionih resursa banke. Su{tina efikasnosti kao organizacione
performanse je ‘da se stvari rade na pravi na~in’.

U zavisnosti od promena u okru`enju i unutar banke name}e se i potreba


menjanja organizacione strukture banke. Organizaciona struktura sa dobrim
performansama nema potrebe da se menja po{to nije do{lo do bitnih promena u
‘vezi’ banke i okru`enja (banka ima dobru vezu sa okru`enjem odnosno jasnu
strategiju) niti do internih pomeranja.

22) Ibidem, str. 23.


23) Ibidem, str. 24.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 94

Na osnovu elemenata navedenih u pregledu 2-4, mo`emo zaklju~iti slede}e:

• Sve dok nema promena u okru`enju banke, odnosno koliko dugo sredina
ostaje stabilna, nema potrebe za dono{enje odluka koje se odnose na “[TA” u
organizacionoj strukturi.
• Koncentracija na popravke “KAKO” dovoljna je za pre`ivljavanje i skromnu
profitabilnost, {to va`i samo onda kada istovremeno nastaju promene u
okru`enju i kada pitanje “[TA” postane relevantno.
• Problem nije u tome da se nastavi fokusiranje na pitanje “KAKO”, ve} pa`nja
mora da bude usmerena na “[TA”, kao na kriti~nu dimenziju performanse
organizacione strukture.

Neprilago|enost organizacione strukture promenama okru`enja je


karakteristi~na za ve}inu na{ih ‘ve}ih’ banaka u sada{njem momentu. Me|utim,
nije to samo na{ “specijalitet”. Situacija neprilago|avanja organizacione
strukture promenama je karakteristi~na i za mnoge manje privredne banke,
{tedionice i kreditne ustanove u SAD. One su i dalje ‘otporne’ na svaku
promenu u domenu finansijskih usluga, koje bi se razlikovale od njihovih
dosada{njih - tradicionalanih. Njihovi menad`ment timovi ne menjaju svoj
fokus planiranja i ne prilago|avaju organizacionu strukturu uporedo sa
promenom sredine, ve} i dalje usmeravaju svoje napore na organizacionu
performansu “efikasnost” ignori{u}i dimenziju ‘efektivnost’. Postoji tesna veza
izme|u performansi efektivnosti i efikasnosti organizacione strukture banke, {to
treba imati u vidu prilikom ocene potreba za menjanjem organizacione strukture
i strategije usmeravanja njenog razvoja. Naro~itu pa`nju treba obratiti na
slede}e ~etiri kombinacije veza efikasnosti i efektivnosti, koje prikazuje slika 3-
13.24)

VEZA EFEKTIVNOSTI I EFIKASNOSTI:


EFIKASNOST EFEKTIVNOST (rezultati)
(napori) Neefektivno Efektivno
(3) (4)
Efikasno Racionalno tro{enje Racionalno tro{enje
resursa. Lo{a veza sa resursa. Dobra veza sa
promenom sredine. promenom sredine.
(1) (2)
Neefikasno Rasipanje resursa. Lo{a Rasipanje resursa.
veza sa promenom Dobra veza sa
sredine. promenom sredine.

24) Ibidem, str. 25.


STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 95

Slika 3-13: Veza efikasnosti i efektivnosti

Prva kombinacija - neefikasna i neefektivna veza (1).


Ova veza pokazuje da banka nije efikasna ni na mobilizaciji internih faktora
odnosno ona je neracionalna i rasipa svoje resurse. Istovremeno, uo~ava se da
nema jasnu strategiju niti dobru vezu preko svoje organizacione strukture sa
svojim okru`enjem. U stvari, banka ‘radi pogre{ne stvari’ i pritom jo{ ih ne radi
dobro. Pokazuje ozbiljne znakove te{ko}a i ne mo`e se odr`ati na tr`i{tu.

Druga kombinacija - neefikasna i efektivna veza (2).


Ovaj primer pokazuje da je mogu}e da banka ima neefikasnu organizaciju, ali
da je pri tome efektivna. To zna~i da banka ima jasnu strategiju i dobru vezu sa
svojim okru`enjem. Ona ‘radi prave stvari’, ali je pri tome neefikasna,
neracionalno trosi resurse. Takva situacija mo`e da egzistira u slu~aju kada je
tra`nja tako velika ili cena visoka da neefikasnost u poslovanju mo`e da bude
kamuflirana preko dobre realizacije i tako apsorbovana na tr`i{tu. Situacija je
te{ko odr`iva na du`i rok.

Tre}a kombinacija - efikasna i neefektivna veza (3).


Ova veza performansi organizacione strukture predstavlja jednu vrlo frustriranu
situaciju. Posao se obavlja sa velikom efikasno{}u sa kojom to ne bi trebalo
raditi. Me|utim, banka se sporo prilago|ava promenama u okru`enju i nema
rezultata. U stvari, banka nije prilagodila organizaciju promenama na tr`i{tu i
‘radi pogre{ne stvari’, ali ih radi vrlo efikasno. Odnosno, banka nema jasnu
strategiju, ali veoma efikasno posluje. Odr`ava se na tr`i{tu uz te{ko}e.

^etvrta kombinacija - efikasna i efektivna veza (4).


Ovo su banke kojima se upravlja na najbolji na~in. Njihova organizaciona
struktura je uvek u adekvatnoj vezi sa efikasno{}u i efektivno{}u. Imaju jasnu
viziju svoje budu}nosti i jasnu strategiju. Efikasnost im je na zavidnoj visini,
tako da racionalno tro{e svoje resurse. “Rade prave stvari” i “na pravi na~in”.
Imaju lidersku poziciju na tr`i{tu i jasnu razvojnu perspektivu.

Razmotrene dimenzije organizacionih performansi upu}uju na dva zaklju~ka:

• Prvo, efektivnost je temelj uspeha, a efikasnost je potreban uslov za


pre`ivljavanje posle dostizanja efektivnosti.
• Drugo, kada jedna banka po~ne da gubi svoju efektivnost, usled izgubljene
veze sa promenama u okru`enju, raspolaganje ‘vi{kom’ efikasnosti ne}e joj
omogu}iti da povrati svoju efektivnost. 25)

25) Vidi o ovome detaljnije: Dr Uro{ N. ]ur~i}: Marketing poslovne banke, Udru`enje banaka u
Beogradu i Beogradski eskontni centar, Beograd, 1992.godine, str. 267-269.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 96

Dakle, efikasna i efektivna organizaciona struktura banke je preduslov uspe{nog


poslovanja. Pri tome treba imati u vidu da je efikasnost (racionalni napori
izra`eni u tro{kovima) samo normalan preduslov za ostvarivanje efektivnosti
(rezultati izra`eni u profitu), pri ~emu je dobra veza sa promenama u okru`enju
temelj poslovne orijentacije i uspeha banke.

3.4. STRATEGIJA USPE[NOG UPRAVLJANJA PROMENAMA U BANCI

3.4.1. Strategija prilago|avanja banke okru`enju

Banka je jedan zaokru`eni poslovni sistem i podlo`an je uticajima okru`enja.


Naime, na poslovni sistem banke uti~u promene koje nastaju u okru`enju, a isto
tako i promene koje nastaju u samom poslovnom sistemu banke. Ili kra}e, na
poslovni sistem banke deluju mnogobrojni egzogeni i endogeni faktori. Da bi
banka kao privredni subjekt ostvarila svoje ciljeve u tr`i{noj privredi, ona mora
obezbediti sinhronizovanu aktivnost u svim segmentima svog poslovanja. To se
posti`e upravlja~kim mehanizmima u cilju optimizacije ostvarivanja poslovnih
ciljeva banke.
Faktori koji uti~u na institucije finansijskih usluga prikazani su slikom 3-14.26)
Op{ti Pravo Tra`ioci
ekonomski Tehnologija i finansijskih
uslovi finansije usluga

Institucije finansijskih usluga

Finansijske usluge

KORISNICI FINANSIJSKIH USLUGA

Slika br. 3-14: Spoljni faktori okru`enja


Jasno je da na tr`i{tu opstaju samo oni koji, u neprestanoj borbi sa
konkurencijom, ne gube bitke i iz tih okr{aja izlaze ja~i. Kada je re~ o bankama,
onda su to banke koje ostvaruju natprose~ne rezultate ili, kako se to ka`e, banke
koje ostvaruju visoke ili vrhunske performanse. Da bi banka ostvarila vrhunske
performanse, smatra se da za to sve ve}u i ~ak presudnu ulogu ima menad`ment
tim banke. To zna~i da upravlja~ka funkcija postaje dominantna u deregulisanoj

26) Donald R. Fraser and Lyn M. Fraser: Evaluting Commercial Bank Performance A Guide to
Financial Analysis, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990.go, str. 18.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 97

finansijskoj sredini. Otuda kvalitet i struktura menad`ment tima banke zaslu`uju


posebnu pa`nju u prvom redu deoni~ara banke, ali i centralne banke i kontrolnih
institucija.

3.4.2. Strategija upravljanja promenama

Promene u novom bankarskom okru`enju su faktor broj jedan tr`i{nih uslova u


savremenom privre|ivanju banke. Promene u okru`enju su kriti~ni element i
izazov menad`mentu banke, pa je zato strategija upravljanja promenama jedan
od va`nih faktora ~ijom kontrolom mora ovladati menad`ment banke. Pri tome
je korisno znati da promene nastaju kako u eksternoj tako i u internoj sredini
banke. Me|u zna~ajnije promene u eksternoj sredini mogu se ubrojiti:
tehnolo{ke, pravne, ekonomske, konkurencija itd. U zna~ajnije interne promene
spadaju: organizaciona struktura, novi menad`ment tim, poslovna filozofija itd.
27)

Za upravljanje promenama, {to je jedan od zna~ajnih elemenata upravljanja


rizikom, banka mora imati jasno definisanu strategiju. Strategija upravljanja
promenama treba da glasi: da se banka u ostvarivanju svojih ciljeva nastoji
prilagoditi eksternim promenama uti~u}i svesno i aktivno na interne promene.
Naime, menad`ment tim banke, na temelju teku}ih informacija o ostvarivanju
planiranih ciljeva, mora imati jasne i precizne odgovore na sr` eksternih ili
internih promena: kako reagovati na promene i kakvu strategiju pri tome
primeniti. Ako se pri tome jasno defini{e strategija banke, njome se omogu}uje
strategijski odgovor na promene. Odnosno, ako menad`ment tim nije u stanju
da defini{e odgovaraju}u strategiju i primeni je na promene, onda tim gubi sve
pozicije da dalje obavlja tu funkciju.

Upravljanje promenama je ve{tina koju menad`eri banke moraju savladati, a to


je: (1) spajanje kultura dveju banaka, (2) reorganizovanje jedne banke, (3)
razvijanje prodajne i tr`i{ne orijentacije, (4) primena procesa strategijskog
planiranja i (5) popravljanje performansi zaposlenih. 28)

3.4.3. Proces upravljanja promenama

Proces upravljanja promenama mo`e biti onoliko uspe{an koliko i same


promene. Efektivnost upravljanja procesom promena zavisi od sposobnosti
menad`ment tima da ‘u hodu’ menja sopstvena znanja, sposobnost i ume{nost i
efekte pojedinih delova banke i banke kao celine. Upravljanje promenama je
proces koji uklju~uje pet faza koje ilustruje slika 3-15.

27) James H. Donnelly and Steven J. Skinner: The New Banker Develop Leadership in a
Dynamic Era, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1989.godine, str. 51-52.
28) Ibidem, str. 55.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 98

S N A G E P R O M E N A
(e k s te rn e i in te rn e )

1 . Id e n tifik a c ija i
z a s tu p a n je

2 . In te rv e n c ija i
p re o rije n ta c ija

3 . D ija g n o z e i p o tv rd e

4 . Iz b o r i o b a v e z a

5 . P r im e n a i p ro c e n a

P R IH V A T A N J E
P R O M E N E

Slika 3-15: Proces upravljanja promenama 29)

Prve tri faze procesa usmerene su na identifikaciju i dijagnostiku potreba za


promenama, dok preostale dve faze fokusiraju primenu i prevazila`enje otpora
promenama.

Prva faza procesa upravljanja promenama nastaje pod pritiskom eksternih ili
internih snaga za promenama, ili pak obeju, i shvatanja menad`menta da su
promene potrebne. Ukoliko menad`ment tim ne podr`i nu`nost promena, ne}e
se u ovom kontekstu dogoditi ni{ta. Stoga je od posebnog zna~aja uloga
menad`ment tima, jer u suprotnom mo`e nastati vi{e {tetnih posledica za banku,
kao {to su: (1) dobri komitenti i klijenti napu{taju banku - sele svoje poslovanje
u druge banke - konkurencija; (2) revizori i kontrolori skre}u pa`nju na
neadekvatan kreditini portfolio - krediti sa gubicima i (3) klju~ni rukovodioci
podnose ostavke.

Druga faza je prihvatanje promena i tra`enje na~ina da se one primene i izvr{i


preorijentacija postoje}eg pona{anja i aktivnosti banke. Naime, menad`ment
tim i zaposleni u banci moraju shvatiti, da je ono {to oni u tom momentu znaju,
nedovoljno, neadekvatno i neprimenjivo, i da moraju u~iti novo. Jedna od

29) Ibidem, str. 62.


STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 99

realnih opasnosti je da se u banci poku{aju tra`iti odgovori i re{enja u primeni


promena na stari tradicionalni na~in.

Tre}a faza uklju~uje dijagnozu svih simptoma problema i zahteva od


menad`menta da potvrdi da problemi promena fakti~ki egzistiraju. Menad`ment
tim svestan toga treba da povede efikasnu akciju u cilju definisanja potreba za
promenama i upoznavanja sa ~injenicama, da je odr`avanje pozicije ‘status quo’
neprihvatljivo, pa ~ak i {tetno. Zato ova faza zahteva skupljanje informacija,
kao {to su: mi{ljenje kolektiva, mi{ljenja klju~nih rukovodilaca, isticanje razlika
u mi{ljenju, teku}e i istorijske informacije i direktno posmatranje pona{anja na
radnim mestima.

^etvrta faza obuhvata izbor re{enja ranije dijagnozom utvr|enog problema i


stvaranje obaveze za one koji to moraju primeniti. Ovde se mora i}i duboko u
su{tinu promena celokupnog poslovanja banke i na utvr|ivanje konkretnih
specifi~nih ciljeva promena u banci.

Izvr{avanje toga zadatka mogu}e je sprovesti na osam nivoa, kao {to to


pokazuje slika 3-16:

Nizak Prvi nivo: Organizaciona struktura (poslovi i odelenja) Strukturni


nivo Drugi nivo: Poslovna politika i procedura ciljevi
Tre}i nivo: Kadrovska politika i procedura
^etvrti nivo: Ocena i popravka radnih performansi
Peti nivo: Pona{anje izme|u grupa
[esti nivo: Pona{anje u okviru grupa
Visok Sedmi nivo: Pojedina~na pona{anja Kadrovski
nivo Osmi nivo: Pona{anja pojedinih grupa - ciljevi ciljevi

Slika 3-16: Osam nivoa napora ciljnih promena 30)

Peta faza je kona~na faza i uklju~uje primenu i procenu re{enja da bi se otkrile


gre{ke izbora i otpori promenama. Pri tome se mora ra~unati na faktor vreme,
koje mora biti odgovaraju}e da bi se primenila izabrana re{enja. Menad`ment
tim ne mo`e proceniti efektivnost promena bez utvr|ivanja konkretnih,
specificnih ciljeva (koji se utvr|uju u ~etvrtoj fazi), pri ~emu se moraju utvrditi
i kriterijumi za merenje ostvarenja postavljenih ciljeva.

3.4.4. Otpor i minimiziranje otpora promenama u banci

30) Ibidem, str. 79.


STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 100

Promene u bankama izazivaju racionalne i iracionalne otpore od strane


zaposlenih. Umesto samopouzdanja da }e zaposleni imati otpora prema
promenama ili reagovati na pojedina~an na~in, bolje je da se u|e u su{tinu
razloga otpora promenama.
Smatra se, da postoje ~etiri naj~e{}a razloga otpora promenama i to: 31)

(1) Sopstveni interes. Ljudi }e dati otpor promeni ako oni strahuju da }e
izgubiti ne{to {to vredi. Da li }e promene uklju~iti samo dodatnu obuku ili
}e zna~iti totalnu reorganizaciju banke, neki ljudi strahuju od gubitka mo}i,
slobode u dono{enju odluka, kontrole nad resursima, prijateljstva i presti`a.
Kada strahujemo od gubitka, mi razmi{ljamo o sebi i o tome {ta }emo
dobiti. Smatra se da upla{ena osoba razmi{lja samo o svom interesu kada
daje otpor promenama. Interesi banke i saradnika nisu prioritetniji.

(2) Nedostatak poverenja. Sumnje u menad`ment tim se ponovo pojavljuje kao


barijera efektivnom upravljanju bankom u deregulisanoj sredini. To je
obi~no onda kada ljudi potpuno ne razumeju za{to se promene de{avaju i
kakve su implikacije, oni im onda jednostavno daju otpor. U bankama gde
je veliko nepoverenje u upravlja~ki tim, mo`e se desiti veliko
nerazumevanje, kada se predla`u promene. Nepoverenje se ~esto bazira na
drugim faktorima nastalih tokom godina kao ‘dobra’ zasluga menad`ment
tima.

(3) Razli~ite procene. Po{to zaposleni u banci gledaju na promene – njihove


namere, potencijalne konsekvence i njihov uticaj – razli~ito, oni ~esto imaju
razli~ite procene situacije. U njihovom inciranju promena vide pozitivnije
rezultate, dok promene na koje oni ne uti~u, smatraju skuplje. Kulture u
mnogim bankama u realnosti su kolekcija subkultura ili ‘klanova’, koje su
se razvile tokom mnogo godina i imaju jak uticaj na to da banke ostanu
tradicionalno organizovane.

(4) Mala tolerancija promena. Bankari, koji poku{avaju da izgrade prodajnu


orijentaciju, znaju da ljudi ~esto imaju otpor promenama, posebno ako
promene zahtevaju razvoj novih ve{tina. Ljudi mogu jasno da razumeju da
su promene neophodne, ali su emotivno nemo}ni da u~ine tranziciju. Mala
tolerancija promena je mogu}a i kod menad`era, koji imaju otpora prema
promenama da bi spasili obraz. Mnogi menad`eri procenju da su potrebna
neophodna uskla|ivanja sa promenama i da su njihova ranija pona{anja,
odluke i uverenja bila pogre{na.

31)
James H. Donnelly, Jr. and Steven J. Skinner: The New Banker - Developing Leadership in a Dynamic
Era, Dow Jones-Irwin Homewood, Illinois, 1989.godine, str. 84-86.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 101

Uspe{no upravljanje promenama u banci podrazumeva spoznaju, da je otpor


promenama jedan prirodan ljudski odgovor i da se moraju preduzeti koraci za
miniziranje otpora. Minimiziranje otpora mo`e da smanji vreme potrebno za
promene na prihvatljivo ili tolerantno. S druge strane, lo{e implementirane
promene ne}e rezultirati u promenama, povr{nim promenama, kratkoro~nim
promenama i iskrivljenim promenama.
Minimiziranje otpora promenama mo`e se posti}i raznim brojnim metodama,
koji se koriste u razli~itim situacijama i u raznim kombinacijama:32)

(1) Edukacija i komuniciranje. Veoma dobar na~in za minimiziranje otpora


promenama je da po~ne borba sa njim pre nego {to otpor nastanae.
Komunikacija i edukacije poma`e u pripremi ljudi za promene. Kanalisanje
puta, ukazivanje na neophodnost i logiku promena, ali i stalno informisanje
svih tokom celog vremena, zaista mo`e smanjiti otpor promenama.

(2) U~e{}e i uklju~ivanje. Imaju}i u vidu ljude na koje }e promene uticati,


mogu pomo}i u dizajniranju i implementaciji stih, pomo}i }e pove}anju
njihovog doprinosa promenama. Ako ljudi ose}aju da njihova pona{anja i
ideje se uklju~uju u napore za promenama, oni }e promene vi{e respektovati
i obi~no im davati manji otpor.

(3) Oprema i podr{ka. Kriti~ni momenat u implementaciji je, da promene budu


podr`ane. To je naro~ito va`no za menad`ere da su spremni da daju podr{ku
i pomognu opremom promene, kada znaju da su strah i zabrinutost u srcu
svih promena. Menad`eri treba da poka`u interes za saradnike, da budu
dobri slu{aoci, da ukazuju na va`nost promena itd.

(4) Pregovaranje i saglasnost. Reduciranje otpora mo`e se ~esto posti}i i kroz


pregovore. Diskusije i analize ~esto mogu da pomognu menad`erima iz
razli~itih funkcionalnih odeljenja banke da identifikuju ta~ke pregovaranja i
saglasnosti.

(5) Eksplicitne i implicitne korekcije. Zaposleni mogu uvek da budu naterani


na prihvatanje promena sa pretnjom gubitka posla, redukcijom promotivnih
prilika, dodeljivanjem lo{eg posla i gubitkom privililegija. Razumljivo je da
ovakva pona{anja su rizi~na i pove}avaju verovatno}u ve}ih problema na
putu promena i pove}avaju nepoverenje u menad`ment tim banke.

(6) Manipulacija i kooperacija. Zaposleni mogu da budu manipulasani sa


informacijama koje dobijaju, suprostavljaju}i jedno odeljenje drugom i sa
obezbe|ivanjem krivih informacija. Ljudi moga da kooperiraju kada im se

32)
Ibidem, str. 86-87.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 102

daju glavne i vidljive uloge u dizajniranju i implementaciji promena. Ove


metode su vrlo rizi~ne i imaju visoku verovatno}u ‘ga{enja vatre’
dodavanjem ulja u dugom roku.

LITERATURA:

1. Upravljanje marketingom, grupa autora, redaktor: prof. dr Mom~ilo


Milisavljevi}, Savremena administracija, Beograd, 1982. godine
2. Dr Benjamin B. Tregoe, Dr Peter M. Tobia and John W. Zimmerman:
Strategy and Resource Allocation, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third
Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E.
Walker, Dow Jones - Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
3. Arthur Andersen and Co: New Dimensions in Banking: Managing the
Strategic Position, Bank Administration Institute, Chicago, 1983.godine,
izlaganje prvo
4. Philip Kotler: Marketing Management Analysis, Planning and Control,
Fourth Edition, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1980.
5. Eileen M. Friars and Robert N. Gogel: The Financial Services Handbook
Executive Insights and Solutions, John Wiley and Sons, New York, 1987.
6. Dr Uro{ N. ]ur~i}: Marketing poslovne banke, Udru`enje banaka u
Beogradu i Beogradski eskontni centar, Beograd, 1992.
7. Prof.dr Mom~ilo Milisavljevi}: Marketing, Ekonomski fakultet - Tanjug,
1979.
8. J.W. Culliton: The Concept of Marketing mix, u Handbook of Modern
Marketing, edited by V.P. Buell, McGraw-Hill Book Company, New York,
1970.
9. James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson:
Marketing Financial Services - A Strategy Vision, Dow Jones - Irwin,
Homewood, Illinois, 1985.
10. James H. Donnelly, Jr. and Steven J. Skinner: The New Banker -
Developing Leadership in a Dynamic Era, Dow Jones-Irwin Homewood,
Illinois, 1989.
11. Thomas V. Bonoma: The Marketing Edge: Making Strategies Work, Free
Press, New York, 1985.
12. E. M. Johnson, E. E. Scheuing and K. A. Gaida: Profitable Service
Marketing, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1986.
13. Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the
Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989.
14. Philip Kotler: Marketing Management Analysis, Planinng and Control,
Fourth Edition, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1980.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 103

15. Donald R. Fraser and Lyn M. Fraser: Evaluting Commercial Bank


Performance A Guide to Financial Analysis, Bankers Publishing Company,
Rolling Meadows, Illinois, 1990.
16. Emmanuel N. Roussakis: Commercial Banking in an Era of Deregulation,
Preager, New York, 1984.
17. Rosella Bammister: Financial Planning for Bankers, American Bankers
Association, Washington, 1986.
18. Gary A. Giroux and Peter S. Rose: Financial Forecasting in Banking, UMI
Research Press, Massachusets, 1981.
19. William V. White: Strategic Planning for Bankers, American Bankers
Assotiation, Washington, 1984.
DEO DRUGI

UPRAVLJANJE BILANSIMA I
KAPITALOM BANKE

S a d r ` a j d r u g o g d e l a:
• Upravljanje bilansom i agregatima
banke
• Upravljanje prihodima i rashodima
banke
• Upravljanje kapitalom poslovne
banke
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 105

Napomene uz sadr`aj drugog dela knjige


Efikasno i efektivno finansijsko upravljanje bankom vr{i se preko nekoliko
formalnih i neformalnih bilansa, analiza i izve{taja o poslovanju banke. To su,
pre svega, bilansi stanja banke, bilansi uspeha banke (prihoda i rashoda banke),
analize poslovanja i poslovni izve{taji banke. Dok jedni slu`e za javnost i
kontrolne institucije, drugi pak iamju za svrhu, da poma`u menad`ment timu
banke u ostvarivanju profitabilnog poslovanja banke.

Upoznavanje sa ovom materijom, izlaganje u ovom delu knjige je dato u tri


glave:

• upravljanje bilansom i agregatima banke;


• upravljanje prihodima i rashodima banke; i
• upravljanje kapitalom poslovne banke.

Upravljanje bilansom stanja predstavlja najva`niji segment upravljanja


finansijskim resursima i agregatima banke. Preko bilansa stanja izra`avaju se
stanja resursa (izvora sredstava) i stanja agregata (plasmana sredstava) banke
kao rezultata promena za odre|eni period. Ina~e, izvori ili obaveze u bilansu
stanja banke predstavljaju dati poslovni miks pasive, dok plasmani ili imovina
banke predstavlja dati poslovni miks aktive. Upravljanjem poslovnim miksom
aktive i pasive menad`ment tim banke uti~e na likvidnost, solventnost i
profitabilnost banke.

Upravljanje prihodima i rashodima banke ima za svrhu ostvarenje ciljne


profitabilnosti banke. Preko bilansa uspeha iskazuju se kamatni prihodi i
rashodi i nekamatni prihodi i rashodi banke. Kamatni prihodi su merilo
uspe{nosti kreditne aktivnosti banke, a kamatni rashodi merilo funkcije
obezbe|enja izvora sredstava. Kako su za svaku banku va`ni kamatni prihodi,
koji u~estvuju u ukupnim prihodima preko 80%, tako su va`ni i kamatni
rashodi, koji zajedno formiraju neto kamatne prihode ili neto kamatnu marginu.

Za uspe{no i stabilno poslovanje banke, pored navedenih bilansa, bitan


elemenat je upravljanje kapitalom banke. Naime, da se podsetimo, da kapital
posebno deoni~ki, pored neophodnog uslova za osnivanje banke, ima i tri
slede}e funkcije: da {titi {tednju i depozite od eventualnog bankrota banke, da
apsorbuje eventualne kreditne gubitke nastale tokom redovnog poslovanja, i da
zadovoljava propisane minimalne standarde adekvatnosti kapitala. Zato banka
mora kontinuirano odr`avati potreban nivo kapitala, kako bi obezbedila
sigurnost, stabilnost i propisane uslove.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 106

Bilans postoji svakog trenutka, treba ga iskoristiti!

GLAVA 4.

UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE

OKVIR ^ETVRTE GLAVE:

• Upravljanje bilansnom strukturom banke


• Upravljanje bankarskim resursima i agregatima
• Upravljanje izvorima – obavezama banke
• Upravljanje imovinom – sredstvima banke
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 107

4.1. UPRAVLJANJE BILANSNOM STRUKTUROM BANKE

4.1.1. Bilans i bilansna struktura banke

Bilans banke je pregled njenih finansijskih pozicija tj. sredstava u aktivi i


obaveza u pasivi, te deoni~kog kapitala kao posebnog oblika izvora sredstava.1)
Upro{}eno re~eno, banka prima depozite vode}i ih kao obavezu banke i
‘proizvodi’ kredite vode}i ih kao sredstva banke, oblikuju}i tako svakodnevno,
ta~no i nename{teno bilans stanja i bilans uspeha. U ovome se i nalazi
obja{njenje za zna~aj upravljanja sredstvima i obavezama banke, po{to se
apsolutne i strukturalne promene odra`avaju u apsolutnim iznosima na profit
banke i stabilnost njegovog ostvarivanja.

Bilansi mogu biti na nivou jedne banke, na nivou sistema poslovnih banaka i na
nivou bankarskog sektora. Mi }emo ovde analizirati bilans na nivou banke, kao
pogodno oru|e za upravljanje bilansnom strukturom banke. Da bi bilans banke
bio {to pogodniji za analiti~ki pristup upravljanju pozicijama u bilansu banke,
potrebno je koristiti tzv. neto bilans banke, koji pokazuje samo kreditne i ostale
funkcionalne plasmane na strani aktive i izvore sredstava kojima se pokrivaju
navedeni plasmani na strani pasive.

Na osnovu bilansa banke mo`emo dobiti niz korisnih informacija za


upravlja~ke potrebe menad`met tima banke. Naro~ito su pogodni za operativno
poslovanje, a slede}i koeficijenti mogu slu`iti kao kontrolni pokazatelji:2)

• stopa gotovine,
• stopa likvidnosti,
• stopa solventnosti,
• stopa rezerve likvidnosti,
• stopa kreditiranja, i
• stopa kapitala.

Za sada se ne}emo upu{tati detaljnije u na~in i metodologiju izra~unavanja ovih


koeficijenata, po{to }emo se tim pojedina~nim problemima baviti u nastavku
teksta u okviru ove glave.

1)
Re~ BILANS je latinskog porekla i poti~e od re~i “bilan”, koja ozna~ava dvostranu vagu. Ina~e,
francuski izraz za bilans je tako|e “bilan”, nema~ki “bilanz”, italijanski “ bilancio”. U engleskoj
odnosno anglosaksonskoj literaturi taj izraz je “balance” odosno “balance sheet”.
2)
Zabiholah Rezaee: Financial Institutions, Valuations, Mergers, and Acquisitions – The Fair
Value Approach, Second Edition, John Wiley & Sons, New York, 2001.godine, str. 218-219.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 108

Osnovni smisao bilansa banke je omogu}avanje uvida u strukturu i su{tinu


svakodnevnih a posebno va`nijih poslovnih operacija i poslova banke. To se
naro~ito odnosi na poslove mobilizacije depozita i odobravanja raznih vrsta
kredita, po{to bilans banke u svakom momentu pokazuje stanje izvora i
plasmana banke. Po{to je banka profitno orijentisana institucija, maksimiziranje
profita posti`e se na osnovu optimalnog obima i strukture izvora i plasmana i
maksimiziranjem razlike izme|u nivoa prihoda i tro{kova banke.3)

Tipi~na struktura bilansa jedne banke srednje veli~ine u razvijenoj tr`i{noj


privredi (SAD) data je u pregledu 4-1.4)

Pregled 4-1: Tipi~na struktura bilansa banke


AKTIVA PASIVA
1. Krediti i diskonti 60% 1. Oro~eni depoziti 44%
2. Plasmani u hartije 27% 2. Depoziti po vi|enju 30%
3. Likvidna aktiva 3% 3. Depoziti i obaveze
na nov~anom tr`i{tu 11%
4. Gotovina 6% 4. Ostale obaveze 7%
5. Ostala aktiva 4% 5. Deoni~ki kapital 8%
UKUPNO: 100% UKUPNO: 100%

Za bilans banke je bitna ravnote`a i ro~na uskla|enost. Uravnote`enim


bilansom banke smatra se, ako su ro~no i valutno izbalansirane vrednosti aktive
i pasive. Ako banka prihodima pokriva tro{kove, perfektno uravnote`en bilans
banke zahteva da se likvidnim rezervama pokrije rizik neblagovremenog
pla}anja. Ro~na uskla|enost bilansa garantuje pokrivanje rizika nelikvidnosti.
Valutna uskla|enost aktive i pasive garantuje pokrivanje valutnog rizika usled
promene valutnog kursa. Kona~no, solventnost banke se bilansno iskazuje
preko deoni~kog kapitala i rezervi, ~ime se brani stabilnost poslovnog sistema
banke.

Prose~na struktura konsolidovanog bilansa na{ih banaka na dan 31. 12. 1992.
godine prikazana je u pregledu 4-2.5)

3)
Ibidem, strana 135.
4)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in te Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, strana 27.
Pored ove strukture, data je i struktura bilansa komunalne banke i velikih banaka nov~anih
centara (“money centar banks”). Samo desetak godina ranije, ta struktura je izgledala znatno
duga~ije. Vidi o tome detaljnije: Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.
godine strana 134-135.
5)
Podaci navedeni iz Biltena Narodne banke Jugoslavije za 1999. godinu. S obzirom da ne
raspola`emo drugim podacima, dati su podaci iz zbirnog konsolidovanog bilansa banaka sa
aspekta ro~nosti – kratkoro~na i dugoro~na aktiva i pasiva.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 109

Pregled 4-2: Struktura konsolidovanog bilansa na{ih banaka


AKTIVA PASIVA
1. Kratkoro~ni plasmani 35,9% 1. Kratkoro~ni izvori 28,9%
2. Dugoro~ni plasmani 56,4% 2. Dugoro~ni izvori 55,9%
3. Ostali delovi aktive 7,7% 3. Ostali delovi pasive 0,0%
4. Kapital banaka 15,2%
UKUPNO: 100% UKUPNO: 100%

Aktuelni podaci o ro~noj i strukturalnoj uskla|enosti bilansa banke obezbe|uju


se preko bankarskog ra~unovodstvenog i bankarskog informacionog sistema,
koji se razlikuju od ra~unovodstvenog sistema preduze}a. Bankarski
ra~unovodstveni sistem razlikuje se od ra~unovodstvenog sistema preduze}a i
po tome6), {to se u banci ra~uni glavne knjige treba da dnevno bilansiraju, {to
zna~i da banka treba da ima dnevno bilans stanja i bilans uspeha. Naravno,
ovakvu brzinu posti`u dobro organizovane, tehni~ki i kadrovski opremljene
banke u razvijenim tr`i{nim privredama (SAD, Nema~ka, Japan). U na{im
uslovima tu ukupnu a`urnost posti`u neke manje privatne i me{ovite banke, dok
velike dru{tvene banke imaju a`urne samo neke od segmenata poslovanja banke
(na primer: poslovanje sa gra|anima).

4.1.2. Upravljanje bilansom poslovne banke

Upravljanje bilansom banke podrazumeva poznavanje kompozicije njenog


bilansa i me|usobnog odnosa ra~una u njenom bilansu. Osnovni identitet
bilansa izra`ava se relacijom:

SREDSTVA = OBAVEZE + NETO VREDNOST

Za razliku od proizvodnih preduze}a, bilans poslovne banke se sastoji


uglavnom od finansijskih sredstava umesto od fizi~ke aktive. Ova finansijska
sredstva su prete`no u formi kredita doma}instvima, poslovnim firmama i
dr`avnim institucijama i u formi hartija od vrednosti. Najve}i deo obaveza
odnosno pasive poslovne banke sastoji se od potra`ivanja doma}instava,
poslovnih firmi i dr`avnih institucija po osnovu depozita po vi|enju i oro~enih
depozita.

Ranije smo videli kakva je strukturalna kompozicija jedne komercijalne banke u


razvijenoj tr`i{noj privredi. Za analiti~ki pristup analizi bilansa banke, potrebno

6)
Bankarski ra~unovodstveni sistem razlikuje se od ra~unovodstvenog sistema u privredi: ono {to
je u kontnom planu privrede DUGUJE, to je u banci POTRA@UJE, zatim ono {to je u privredi
POTRA@UJE, to je u banci DUGUJE. Pored ovoga, ra~unovodstveni sistem u privredi mo`e da
trpi i odre|enu nea`urnost, dok ra~unovodstvo banke mora biti stalno a`urno i uredno.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 110

je poznavanje i razumevanje internih odnosa me|u bilansnim ra~unima. Jedan


od takvih pokazatelja odnosa jeste finansijski leverid` banke ili finansijski
oslonac (‘financial leverage’). To se mo`e izraziti kao iznos duga odnosno
depozita, koji se koristi za finansiranje aktive banke. O ovome }e biti re~i u
kasijem izlaganju.

Veli~ina i kompozicija bilansa banke su va`ne zbog njihovog efekta na rizik


(varijabilnost prinosa) i na prinos (profitabilnost). Va`nost i implikacije
strukture bilansa banke i navedene tri karakteristike bilansa date su u pregledu
4-3. One ukazuju na uticaj upravlja~kih odluka menad`ment tima i promena
okru`enja banke.

Pregled 4-3: Implikacije strukture bilansa na uspeh banke


GLAVNE KARAKTERISTIKE BILANSA KOMERCIJALNE BANKE 7)
Implikacija na banku:
Karakteristike Va`nost Rizik Prinos
1 Malo fiksne ili fizi~ke Nizak stepen poslovnog Smanjuje Smanjuje
aktive leverid`a rizik prinos
2. Znatni iznosi Zahtevi da banka bude Smanjuje Smanjuje
kratkoro~ne pasive likvidna rizik prinos
(depozita)
3. Znatni iznosi Visok stepen Pove}ava Pove}ava
sredstava koji se odnose finansijskog leverid`a rizik prinos
na kapital banke

Prvi slu~aj ukazuje na male {anse banke koja ima malo fiksne aktive i nizak
poslovni leverid` da uve}a svoj profit. Ovakva banka uti~e na smanjenje rizika,
ali i na smanjenje svog profita. Drugi slu~aj, kada banka ima zna~ajne depozite,
mora imati odgovaraju}i stepen likvidnosti da udovolji tra`nji za povla~enjem
depozita. Isto tako, banka `eli da udovolji i tra`nji za kreditima. Efekat takvog
pona{anja mo`e biti ili ve}a likvidnost a manja profitabilnost, ili ve}a
profitabilnost a manja likvidnost. Ovo dovodi do toga da banka mora da bude
likvidna i tako smanjuje rizik ali i prinos. Kona~no, tre}a karakteristika banke je
da ima visok stepen finansijskog leverid`a i visok multiplikator deoni~kog
kapitala. Banka pove}ava rizik, ali pove}ava i prinos.

Rezultati sumirani u pregledu 4-3 su posebno va`ni za proces dono{enja odluka


od strane menad`ment tima banke. Primera radi, ako banka `eli da pove}a svoju
profitabilnost, va`na su tri pravca akcije: (1) pove}anje njenog operativnog

7)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989.godine, str. 26.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 111

leverid`a pribavljanjem vi{e fiksne aktive, (2) smanjenje njene likvidnosti i


oslanjanje na ‘kupovinu’ likvidnosti ili jednostavno smanjivanje svoje
likvidnosti bez poku{avanja upravljanja obavezama i (3) pove}avanje njenog
finansijskog leverid`a uz oslanjanje na ve}u aktivu i/ili na smanjenje svoje
kapitalne baze. Svaka od ovih akcija }e dovesti do varijabilnosti profita banke
odnosno do pove}anja rizika. Ovo je konzistentno pravilo u finansijskoj teoriji o
osnovnoj ceni odnosno riziku prinosa: ve}i prinos na sredstva povla~i sa sobom
ve}i rizik. 8)

U regulisanoj sredini je manji rizik, ali i manje {anse za visok profit. Slika 4-1
prikazuje proces upravljanja bilansom banke u tri faze. 10)

Prva faza (Op{ta)


Upravljanje aktivom Upravljanje pasivom
Upravljanje kapitalom
Druga faza (Specifi~na):
Upravljanje pozicijom Upravljanje pozicijom rezervi
rezervi pasive

Upravljanje likvidno{}u Upravljanje op{tom ili kreditnom


pozicijom pasive
Upravljanje investicijama Upravljanje dugoro~nim dugom
Upravljanje kreditima
Upravljanje fiksnom Upravljanje kapitalom
aktivom

(Uklju~uju}i i vanbilansne aktivnosti)


Tre}a faza (Izve{taj o generisanju bilansnih prihoda i tro{kova)
Profit = Prihod - Tro{kovi kamata - Op{ti tro{kovi - Porez
Politike za ostvarivanje ciljeva:
1. Upravljanje razlikom kamate i provizijama 4. Upravljanje kapitalom
2. Kontrola op{tih tro{kova 5. Upravljanje porezima
3. Upravljanje likvidnomm banke 6. Upravljanje vanbil.aktivnostim a

Slika 4-1: Upravljanje bilansom banke u tri faze


Upravljanje bilansom banke nije zna~ajno samo sa aspekta menad`menta banke
(profita) i deoni~ara (dividende), ve} i sa aspekta regulatornih i kontrolnih
institucija dr`ave. Tako su regulatorne institucije u SAD (FED, OCC, FDIC)9)
8)
Ibidem, str. 27.
10)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 28.
9)
Skra}enice FED, OCC i FDIC su po~etna slova naziva federalnih intucija u SAD, koje izme|u
ostalog, imaju federalnih kontrolnih agencija u SAD
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 112

primarno zainteresovane za sigurnost i ~vrsto}u odnosno o~uvanost bankarskog


sistema odnosno, za rizik.
Kao rezultat promena, banke mogu o~ekivati da nastave da rade ono {to su
radile u pro{losti tj. ono {to je dozvoljeno bankama, da dr`e samo dozvoljen
iznos fiskne aktive uz tra`enje od njih, da imaju adekvatnu likvidnost i
adekvatni kapital. Upravljanje bilansnom strukturom i odnosima aktiva -
pasiva, ostvaruje se rizikom uslovljeni profit, da bi zadovoljio i deoni~are i
regulatorne institucije.

Kao {to se vidi na slici 4-1, prva faza upravljanja bilansom je op{ta faza i
akcenat je dat na ukupnu aktivu (sredstva), ukupnu pasivu (obaveze) i kapital
banke. Druga faza upravljanja bilansom je vi{e specifi~na i u fokusu upravljanja
su posebni delovi u okviru tri navedene celine op{teg pristupa upravljanju
bilansom banke uklju~uju}i i vanbilansne aktivnosti. Tre}a faza upravljanja
bilansom usmerena je na podru~je generisanja prihoda i tro{kova banke. Uvid u
rezultate poslovanja banke preko izve{taja o poslovanju (o profitu i gubicima)
ukazuje na simptome performansi bilansa banke. Maksimiziranje profita treba
da se ostvari navedenim politikama za ostvarivanje ciljeva (profita i dividende).

4.1.3. Upravljanje portfolio strukturom bilansa

Upravljanje portfolio strukturom banke predstavlja odgovaraju}u portfolio


alokaciju resursa banke, ~iji je krajnji cilj uspe{nije upravljanje rizikom banke.
Upravljanje bilansom banke ili bilansnom strukturom banke ili portfolio
upravljanje ima svoje upori{te u modernoj portfolio teoriji, koja se razvila
sredinom 50-tih godina. Prve primene su se ogledale u formi linearnih i
kvadratnih modela programiranja.

Me|utim, ovi modeli, iako elegantni, pokazali su se previ{e restriktivni i


kompleksni za prakti~nu upotrebu. Njihova glavna vrednost proiza{la je iz
njihove pronicljivosti, koja se odnosi na krajnje ishode - rezultate i posledice
upravljanja bilansom banke. Da se podsetimo, ukupna pasiva bilansa banke
ukazuje na obim mogu}nosti banke, a ukupna aktiva na propulzivnu snagu
banke.

Za upravljanje bilansnom strukturom banke, od primarnog je zna~aja poznavati


relacije izme|u:

• strukture aktive i strukture pasive;


• pojedinih segmenata odnosno portfolija aktive;
• pojedinih pozicija odnosno grupa pozicija pasive;
• pojedinih pozicija aktive u odnosu na pozicije pasive.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 113

Polaze}i od jedne sasvim upro{}ene {eme bilansa poslovne banke, njena idealna
vrednosna struktura aktive i pasive u savremenim uslovima prikazana je na slici
4-2.

AKTIVA PASIVA
1/3 Portfolio Depoziti po
kredita vi|enju 1/2
1/3 Portfolio hartija
od vrednosti Oro~eni depoziti
1/3 Portfolio rezervi, 2/5
fiksne aktive i Deoni~ki kapital

Slika 4-2: Idealna bilansna struktura aktive i pasive

Sa stanovi{ta upravljanja rizikom banke, ova struktura aktive i pasive bilansa


poslovne banke (slika 4-2) omogu}uje:

• odgovaraju}i odnos plasmana prema izvorima,


• odgovaraju}i odnos kapitala prema plasmanima,
• odgovaraju}u srazmeru plasmana u kredite i hartije radi odr`avanja
zadovoljavaju}eg nivoa likvidnosti i profitabilnosti banke,
• odgovaraju}i odnos depozita i kapitala banke radi potrebnog stepena
solventnosti,
• odgovartaju}i odnos oro~enih depozita prema depozitima po vi|enju,
• odnos produktivne prema neproduktivnoj aktivi,
• odgovaraju}i nivo leverid`a, itd.
AKTIVA PASIVA
REZERVE BANKE DEPOZITI
- PO VI\ENJU
KREDITI - ORO^ENI
HARTIJE DUGORO^NI DUG
FIKSNA AKTIVA DEONI^KI
A A
Slika 4-3: Hipoteti~ka struktura bilansa banke
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 114

Dakle, upravljanje rizikom banke podrazumeva kontinuirano uskla|ivanje


odnosa pozicija aktive i pasive u bilansu banke. Polaze}i od toga, bilans banke
se mo`e predstaviti slede}om jednostavnom formulom: 11)

gde je: S+L = D+T+C


S = hartije od vrednosti (“securities”)
L = krediti (“loans”)
D = depoziti po vi|enju (“demand deposits”)
T = oro~eni depoziti (“time deposits”)
C = deoni~ki kapital - fondovi banke (“capital”).

Pojednostavljena struktura aktive i pasive bilansa banke predstavljena je na slici


4-4:

AKTIVA PASIVA
DEPOZITI PO VI\ENJU
HARTIJE OD
VREDNOSTI ORO^ENI DEPOZITI

KREDITI KAPITAL BANKE

Slika 4-4: Pojednostavljena struktura bilansa banke

Ako se prinos od hartija od vrednosti ozna~i sa rs, a prinos na kredite sa rl, a


tro{kovi depozita i kapitala nulom, onda se prihod banke I (income) mo`e
izraziti slede}om jedna~inom:

I = rsS + rlL

Problem maksimiziranja funkcije prihoda ima slede}a ograni~enja:

• ograni~enje bilansa banke dato S+L = 100 (manje ili jednako 100);
• ograni~enje likvidnosti banke dato S = 0,30 (S + L) ili S = 43 L (S vi{e ili
jednako), i
• ograni~enje obima kredita L = 35 (vi{e ili jednako).

11)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, strana 403-
405.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 115

4.1.4. Upravljanje odnosima aktiva - pasiva

Upravljanje aktivom i pasivom banke je strategijsko planiranje, primena i


kontrola procesa, koji uti~e na obim, miks, dospe}e, stopu senzibilnosti, kvalitet
i likvidnost sredstava i obaveza banke. Po{to se upravljanje aktivom i pasivom
banke uklju~uje u bazi~an rast i anga`ovanje sredstava, ono predstavlja
‘finansijsko srce’ banke. 12) Cilj upravljanja aktivom i pasivom banke je
ostvarivanje jednog stabilnog, {irokog i stalno rastu}eg toka neto prihoda od
kamata odnosno razlike izme|u aktivnih i pasivnih kamatnih stopa. Naravno,
ostvarivanje ovog cilja treba da se kontinuirano posti`e preko optimalne
kombinacije i nivoa aktive (sredstava) i pasive (izvora) i finansijskog rizika.

Jasno je da profit banke ovisi o mogu}nosti ili sposobnosti odnosno kapaciteta


banke za preuzimanje rizika. Mo`e se re}i da je kapacitet banke za preuzimanje
rizika limitiran: (1) kapitalom, (2) depozitima, (3) regulativom i (4) kreditnim
rejtingom. S obzirom na njegov limit, kapacitet rizika banke mora biti alociran
izme|u njegovih razli~itih korisnika na na~in koji maksimizira o~ekivani
prinos. Korelativni odnos alokacije sredstava i rizika u izvesnoj meri pokazuje i
slika 4-5 koja predstavlja ulogu menad`era u banci kao firmi finansijskih
usluga.
UPRAVLJANJE SREDSTVIMA UPRAVLJANJE IZVORIMA I
KAPITALNE ODLUKE
(Transakcije finansijskih sredstava) (Transakcije finansijskih sredstava)
2 1

Poslovanje Finansijski 5 Depozit, novac


banke menad`er i tr`i{te
3 4 kapitala
1. Priliv gotovine
2. Investiranje - plasman gotovine
3. Gotovina iz poslovanja ili deinvestirana
4. Gotovina vra}ena, pa investirana (odluke o dividendi)
5. Gotovina za recikla`u (zadr`ana zarada)

Slika 4-5: Uloga menad`era u firmi finansijskih usluga 13)

12)
Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset / Liability Mangement, u knjizi:
The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and
Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.godine, str. 347.
13)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 50.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 116

Na slici 4-5 mo`e se videti da finansijski menad`er u banci ima skoro iste
zadatke kao i finansijski menad`er u svakoj drugoj nefinansijskoj firmi uz
slede}e napomene: prvo, finansijski menad`er u banci mora poznavati su{tinu
terminologije kao {to je upravljanje aktivom, upravljanje pasivom, upravljanje
odnosima kapital - dividenda itd.; drugo, mora poznavati ulaz gotovine, tr`i{ni
novac dodatno kroz tr`i{ta kapitala. Odluke o upravljanju aktivom uglavnom
uklju~uju transakcije u finansijskoj aktivi a ne u stvarnoj aktivi. Kao {to se vidi,
uglavnom se radi o odlukama o finansijskim transakcijama, bilo da je re~ o
upravljanju aktivom ili upravljanju pasivom.

Upravljanje gotovinom banke i odnosima aktiva - pasiva odra`ava se na


performanse poslovne banke. Najkra}e, pod performansama banke
podrazumevaju se ostvareni rezultati, kvalitet i kvantitet poslovanja banke (na
primer: stopa profitabilnosti, kvalitet aktive, stopa likvidnosti). O
performansama banke bi}e detaljnije re~i kasnije. Fokus upravljanja
performansama kroz odnose aktiva - pasiva mo`e se jasno videti na slici 4-6,
koja pokazuje odnos prinosa na kapital i rizika prinosa na kapital banke preko
neto margina kamatne stope ili neto kamatne margine.

OP[TE PERFORMANSE BANKE

Prinos (na kapital) Rizik (promene prinosa)

Prinos na Leverid` Promene neto Promenljiva


anga`ovana multiplikatora nekamatne neto kamatna
sredstva kapitala margine margina

Neto Neto Prom. kamatne stope


nekamatne margina Miks stope Promenljivost obima
margine kamatne stope obima Promenljivost miksa

Slika 4-6: Upravljanje performansama aktiva - pasiva 14)

Definicije:
Neto kamatna margina = prihod od neto kamatne stope: aktiva koja donosi
zaradu, gde je prihod od neto kamatne stope = porez - ekvivalent prihoda od
kamatne stope - tro{kovi kamata.
14)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 366.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 117

Neto nekamatna margina = (nekamatni prihod-nekamatni tro{kovi): aktiva koja


donosi zaradu.
Aktiva koja donosi zaradu ili produktivna aktiva = ukupna aktiva - gotovina i
dug - fiksna aktiva - druga aktiva.

Koncept efekta neto kamatne margine podrazumeva nivo i varijabilnost op{te


pozicije banke sa aspekta rizika prinosa produktivne aktive. Jasno je da
varijabilnost neto kamatne margine (ili rizika upravljanja odnosima aktiva -
pasiva) determini{u: kamatna stopa, obim i miks varijanti kamatnih prihoda i
kamatnih izdataka, {to se mo`e predstaviti i slede}om funkcijom: 15)

NIM = f (stopa, obim, miks)

gde je:

NIM = neto kamatna margina


f = funkcija
stopa = kamatna stopa
obim = obim produktivne aktive
miks = varijante kamatnog prihoda i kamatnih tro{kova

U savremenoj bankarskoj literaturi isti~u se dva metoda upravljanja odnosima


aktiva - pasiva. To su: (1) sistem metod upravljanja odnosima aktiva - pasiva,
koji kombinuje nekoliko delova komponenti 16) i (2) prakti~ni model upravljanja
odnosima aktiva - pasiva17) Sistem metoda upravljanja odnosima aktiva -
pasiva podsti~e okvir razmi{ljanja, jedan na~in mi{ljenja, koji mo`e pomo}i
bankarskim menad`erima u re{avanju slo`enih problema, i u isto vreme pomo}i
im u dana{njoj stalno promenljivoj sredini.

Va`na podru~ja koja treba da budu pokrivena su:

(1) produktivna aktiva i njena profitabilnost,


(2) adekvatnost kapitala,
(3) neto operativni prihod,
(4) neto prihod, i
(5) osetljivost stope.

15)
Ibidem, str. 365.
16)
James V. Baker, Jr.: Asset-Liability Management IV, Banking, (September), 1978. godine, str.
114.
17)
Kenneth R. Houghton: Asset & Liability Management: A Practical Approach, Atlanta Trust
Company of Georgia, Course Outline, 1983. godine (April 20).
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 118

Prakti~ni model upravljanja odnosima aktiva - pasiva fokusira slede}ih {est


podru~ja: (1) u~e{}{e na tr`i{tu naspram profitabilnosti, (2) korisnost sredstava,
(3) teku}e strategije za borbu sa deflacijom, (4) GAP ili ne GAP, (5) hed`ing
GAP-ova sa fju~ersima kamatne stope i (6) ALM u budu}nosti (ALM = Asset
Liability Managament).

4.2. UPRAVLJANJE BANKARSKIM RESURSIMA I AGREGATIMA

4.2.1. Bankarski resursi i agregati

U bilansu banke, pored iskazivanja tokova i strukture kreditnih plasmana,


kreiranja nov~ane mase i pove}anja obima depozita, mogu se analizirati i
sagledavati bankarski resursi i agregati. Bankarske resurse i agregate, u naj{irem
smislu re~i, ~ine: (1) finansijski potencijal banke i (2) finansijski plasmani
banke. Finansijski potencijal, kao resurs banke, defini{e se kao zbir izvora svih
sredstava, koje banka mo`e usmeriti u razli~ite vrste plasmana. S druge strane,
finansijski plasmani, kao agregat banke, obuhvataju kreditne i druge plasmane,
jednaki su zbiru ukupne aktive i odgovaraju ukupnom iznosu finansijskog
potencijala. Drugim re~ima, finansijski potencijal odgovara ukupnom zbiru
kreditnih i nekreditnih plasmana banke tj. aktivi banke.

Pod ban~inim agregatima podrazumevamo plasmane u okviru finansijskog


potencijala, gde kreditni plasmani predstavljaju klju~ni agregat banke. Kreditni
potencijal predstavlja kvantum slobodnih sredstava, koje banka mo`e da plasira
u kredite i hartije od vrdnosti. Za banku su va`ni plasmani u tzv. produktivnu
aktivu. Zato treba praviti razliku izme|u produktivne i neproduktivne aktive.
Produktivna aktiva donosi banci kamatu odnosno prihod, dok neproduktivna
aktiva ne donosi banci ni kamatu ni prihod. Najve}i deo neproduktivne aktive u
svakoj poslovnoj banci odnosi se na rezerve (standardne ili programirane
rezerve likvidnosti) i fiksnu aktivu banke (zgrade, name{taj, oprema banke).

Ulaganja u fiksnu aktivu su preduslov obavljanja delatnosti banke. Pitanje je


samo u kojoj meri se ti resursi koriste. Me|utim, i produktivna aktiva mo`e
postati neproduktivna (plasmani koji su u sporu zbog nepla}anja kamate i drugi
plasmani na koje je izvr{en otpis kamate, te plasmani otpisani u celini tj.
otpisana i glavnica i kamate, itd.). [to je povoljniji odnos produktivne prema
neproduktivnoj aktivi, to je banka produktivnija odnosno efikasnije iskori{}ava
svoje osnovne resurse - nov~ana sredstva.

Pod bankarskim resursima podrazumevamo izvore sredstava banke i to:


depozite kao klju~ni resurs - po vi|enju, oro~ene i {tedne depozite. Nedepozitni
bankarski resursi predstavljaju dopunske resurse banke i oni su: kreditni izvori
(dugoro~ni dug), tr`i{ni izvori (emisija i prodaja hartija od vrednosti) i deoni~ki
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 119

kapital banke. Me|utim, banka mo`e, kada to uslovi nala`u, obezbe|ivati i


dodatne izvore sredstava na kreditnom tr`i{tu i tr`i{tu kapitala, kao {to su:
krediti kod centralne banke, inostrani krediti, izdavanje i prodaja dugoro~nih
hartija od vrednosti.

Sa bilansnog i strukturnog aspekta, relacija ban~inih resursa i agregata, mogu}e


su tri karakteristi~ne pozicije banke: 18)

(1) ravnote`na pozicija,


(2) superlikvidna pozicija, i
(3) nelikvidna pozicija.

Posmatranje ravnote`ne, superlikvidne i nelikvidne pozicije banke zahteva


posmatranje dve pozicije aktive i dve pozicije pasive banke. To su: (1)
programirani i stvarni nivo obaveznih rezervi prema centralnoj banci19) i (2)
kreditni potencijal i ukupni plasmani (kreditni i nekreditni). Za ravnote`nu
situaciju banke bitno je, da su obe pozicije u ravnote`i. To zna~i da nema
razlike izme|u stvarnih i programiranih rezervi, i da su u ravnote`i ukupni
plasmani (kreditni i nekreditni) sa kreditnim potencijalom.

Superlikvidna pozicija banke podrazumeva vi{ak stvarnih rezervi u odnosu na


programirane rezerve odnosno neiskori{}eni kreditni potencijal. Pri tome treba
naglasiti da svaka jedinica neplasiranog kreditnog potencijala zna~i ne samo za
banku odre|eni gubitak, ve} i gubitak na nivou makroekonomskog sistema u
smislu blokiranja dela dru{tvene akumulacije. Banka ulazi u zonu nelikvidne
pozicije kada su stvarne rezerve ispod programiranih i kada su ukupni plasmani
(kreditni i nekreditni) iznad obima kreditnog potencijala.

4.2.2. Metodi i instrumenti rasta bankarskih resursa

Relativno brz i stabilan ekonomski razvoj u razvijenim tr`i{nim privredama i


nedovoljna raspolo`iva bankarska sredstva za plasiranje doveli su donekle do
promene do tada poznatih bankarskih strategija i metoda rasta bankarskih
resursa. Naime, sve dok su se banke dr`ale ravnote`nih pozicija tj. dok su
plasirale samo onoliko sredstava koliko je to omogu}avao raspolo`ivi kreditni
18)
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.godine, str. 138. U vezi sa ovom
fusnotom dajemo i slede}u napomenu: Ovde se u celini ne mo`emo slo`iti sa stavom citiranog
autora. Smatramo, da se problem solventnosti mora posmatrati isklju~ivo u vezi sa gubitkom
banke i deoni~kim kapitalom banke i ne mo`e se staviti znak jednakosti izme|u superlikvidnosti i
solventnosti banke odnosno nelikvidnosti i nesolvnetnosti banke. Zato i nismo citirali solventnost
u navedene tri karakteristi~ne pozicije banke ((1) ravnote`na pozicija, (2) superlikvidna i
solventna banka i (3) neleikvidna i nesolventna banka)).
19)
Dr Milutin ]irovic: Monetarno - kreditni sistem, Savremena administracija, Beograd, 1975,
str. 55.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 120

potencijal, nije bilo potrebe da se razmi{lja o dodatnom pribavljanju novih


izvora sredstava. Nezadovoljena tra`nja za kreditima, s jedne strane, i `elja za
brzim rastom obima poslovanja, s druge strane, uticali su na banke da donekle
promene tradicionalni pristup rastu depozita kao najva`nijeg izvora bankarskih
resursa.

Prema savremenoj bankarskoj teoriji, postoje tri grupe faktora koji opredeljuju
formiranje bankarskih resursa:20)

(1) Prva grupa faktora odnosi se na makrofinansijske uslove formiranja


dru{tvene akumulacije i {tednje.
(2) Druga grupa faktora odnosi se na institucionalne i strukturne komponente
finansijskog sistema u okviru koga je bitna pozicija sektora poslovnih
banaka u odnosu na nebankarsko - finansijski sektor.
(3) Tre}a grupa faktora ti~e se mikrofinansijskih momenata odnosno svih
faktora koji se vezuju za pojedina~nu banku kao organizovani finansijski
mehanizam. Tu spadaju momenti lokacije, profila, mre`e, kompetitivnosti,
fleksibilnosti, sigurnosti i poverenja i sposobnosti banke da primenjuje nove
metode i instrumente poslovanja.

Za rast bankarskih resursa bitan je ne samo kvantitet nego i njihova struktura i


kvalitet. Rast bankarskih resursa je determinisan: (1) stopom rasta depozitnih
izvora, (2) stopom rasta nedepozitnih izvora, (3) stopom bankarske
transformacije sredstava i (4) stopom obnavljanja bankarskih resursa preko
infuzije jednom plasiranih sredstava. Naravno, najve}i zna~aj ima depozitni
potencijal, prema kome se naj~e{}e i meri veli~ina odnosno obim rasta
pojedina~ne banke. Zapravo, najjednostavnije merenje rasta bankarskih resursa
mo`emo ostvariti preko pra}enja stope pove}anja finansijskog i depozitnog
potencijala banke ili preko koeficijenta bankarske apsorpcije sredstava.
Koeficijente bankarske apsorpcije sredstava dobijamo na osnovu odnosa
finansijskog ili depozitnog potencijala prema dru{tvenom proizvodu ili
agregatnom dohotku zemlje.

Strukturni aspekti rasta bankarskih resursa ukazuju na odnose ravnote`e ili


neravnote`e osnovnih agregata u odnosu na komponovane elemente ukupnih
bankarskih izvora. Na osnovu teorijskih i empirijskih uop{tavanja proizilazi da
depozitni izvori treba da ~ine ne{to iznad ~etiri petine ukupnih izvora, dok je
manje od jedne petine banka oslonjena na nedepozitne izvore razli~itog spektra,
{to smo ve} naveli kod razmatranja globalne strukture elemenata pasive u
bilansu banke.

20)
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 141-142.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 121

Najva`niji finansijski instrumenti ostvarivanja rasta finansijskih resursa u


savremenom bankarstvu su:21)

(1) depozitni certifikati,


(2) NOW ra~uni,
(3) aran`mani o rekupovinama hartija od vrednosti,
(4) svip aran`mani,
(5) depozitni ra~uni nov~anog tr`i{ta,
(6) zajedni~ki fondovi nov~anog tr`i{ta, i
(7) ‘overdraft’ aran`mani.

(1) Depozitni certifikati (“certificates of deposits”, CDs) su specifi~ni


vrednosni papiri, koje su oko {ezdesetih godina prvi put emitovale najve}e
ameri~ke banke u cilju efikasnije mobilizacije depozitnih resursa. Bitne
karakteristike ovog instrumenta je utr`ivost, visok stepen likvidnosti, ve}a
kamatna stopa u odnosu na klasi~ne depozite i visoka nov~ana
denominiranost.
(2) NOW aran`mani (“negotiable order of withdrawal”) su specijalni ra~uni
kod banaka, koji su istovremeno i {tedni (po{to nose kamatu) i teku}i (po{to
se preko njih mogu vr{iti pla}anja). Svrha im je da se izbegne zakonska
restrikcija pla}anja kamate na teku}e ra~une, {to je kasnije i legalizovano.
(3) Aran`mani o rekupovini hartija od vrednosti (“repurchase agreements”,
Repos, RP) su kratkoro~ni dr`avni vrednosni papiri, koji predstavljaju
fleksibilan mehanizam privla~enja slobodnih nov~anih sredstava preko
nov~anog tr`i{ta. Transakcije su pokrivene ugovorima o pojedina~noj
vrednosti, ceni, dospelosti (najdu`e 90 dana) i kamati. Ulo`ena sredstva
nisu osigurana, a ulaga~i ne snose tr`i{ni rizik po{to se ugovorima pokrivaju
ulo`ena sredstva i kamata.
(4) Svip aran`mani (“sweep accounts”) predstavljaju nov na~in mobilizacije
nov~anih sredstava komitenata banke. Re~ je o posebnim aran`manima sa
poslovanjem na teku}im ra~unima, gde se salda vi{kova sredstava
automatski konvertuju u kamatonosne hartije od vrednosti. Obrnuto, banka
}e konvertovati ove hartije u likvidna nov~ana sredstva.
(5) Depozitni ra~uni nov~anog tr`i{ta (“money market deposit accounts”) su
novijeg datuma u bankama razvijenih tr`i{nih privreda. Regulator
minimalnog nivoa stalnog depozita je visina kamate: za minimalni je
odre|ena, a iznad minimalnog daje se stimulativna, dok je za nivo ispod
minimalnog, destimulativna kamata. Depoziti su osigurani.
(6) Me{oviti fondovi nov~anog tr`i{ta (“money market mutual fund”) su novi
tipovi visoko kvalitetnih kratkoro~nih finansijskih instrumenata za

21)
Ibidem, str. 146-150.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 122

mobilizaciju slobodne disperzovane {tednje. Bitne karakteristike ulaganja u


ove instrumente su: sigurnost, stabilnost, likvidnost i kamatonosnost.
(7) Overdraft ra~uni (“overdraft checking account”) predstavljaju automatsko
kreiranje kreditnih linija {tedi{ama. To su tzv. personalni krediti bez
ispitivanja kreditne sposobnosti, bez ugovora. Iznosi i vreme kredita su
ograni~eni. Nagli porast imaju krediti poznati kao debitne kartice (“debit
cards”) i gotovinske tj. “cash” odnosno ATM kartice (“automated teller
machines cards”).

4.2.3. Strategija formiranja bankarskih agregata

Osnovni bankarski oslonac za formiranje agregata je kreditni potencijal banke.


Drugim re~ima, to je vi{ak rezervi banke iznad nivoa standardnih ili
programiranih rezervi. Polaze}i od toga, banka formuli{e svoju strategiju
formiranja agregata saglasno promenama odnosno rastu kreditnog potencijala.
Smatra se da promene ili rast kreditnog potencijala na nivou sektora poslovnog
bankarstva determini{e neoliko grupa faktora, ~ije je dejstvo razli~ito u
pojedinim uslovima i periodima. To su slede}i faktori:22)

(1) diskontne operacije centralne banke,


(2) kreditiranje poslovnih banaka od centralne banke,
(3) dr`avne obveznice kod centralne banke,
(4) monetarne rezerve zemlje,
(5) gotov novac u opticaju,
(6) obavezne rezerve,
(7) depoziti dr`ave kod centralne banke, i
(8) depoziti iz inostranstva kod centralne banke.

Prva ~etiri faktora kontinuirano doprinose pove}anju kreditnog potencijala


poslovnih banaka, dok druga ~etiri imaju suprotno odnosno negativno dejstvo
na kreditni potencijal. Preko diskontnih operacija centralne banke nastaje
pove}anje depozita ili rezervi poslovnih banka kao posledica specifi~nog
kreditiranja privrede preko sistema poslovnog bankarstva. Sli~an efekat na
kreditni potencijal imaju dr`avne obveznice kod centralne banke (uz korekciju
stope obaveznih rezervi). Porast monetarnih rezervi (deviznih i zlatnih) zna~i i
porast depozita kod poslovnih banaka, {to se odra`ava na porast kreditnog
potencijala (depozit umanjen za obaveznu rezervu).

Kako smo ve} naveli, druga ~etiri faktora deluju iscrpljuju}e na kreditni
potencijal poslovnih banaka. To je, pre svega, gotov novac pri ~emu treba imati
u vidu dva teorijska aspekta: prvi, da se sa rastom dohotka po stanovniku

22)
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, strana 152.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 123

pove}ava margina novca; i drugi, da se usled novih tehnologija pla}anja i


transfera smanjuje nov~ana masa kod transaktora. Sa pove}anjem stope
obavezne rezerve dolazi do smanjenja kreditnog potencijala banaka. Isto je ako
se to radi sa smanjenjem stope obavezne rezerve, ali pro{irivanjem depozitne
baze na koju se stopa primenjuje. Pove}anje depozita dr`ave kod centralne
banke tako|e zna~i smanjenje nivoa depozita kod poslovnog bankarstva. I
kona~no, jasno je da otplate inostranih kredita smanjuju kreditne potencijale
poslovnih banaka, kao {to ih naplata potra`ivanja pove}ava.

Nema sumnje, navedeni faktori linearno uti~u na finansijske tokove u sistemu


poslovnog bankarstva i imaju podjednake efekte na svaku poslovnu banku.
Me|utim, i od same banke zavisi kako }e formirati svoj kreditni potencijal
saglasno svim ostalim faktorima koji imaju autonomno dejstvo na samu banku.
To prvenstveno zavisi od strategije formiranja bankarskih agregata svake
pojedina~ne banke, njene snage u kori{}enju {ansi penetracije tr`i{ta,
mogu}nosti da udovolji tra`nji za kreditima i da minimizira slabosti u plasiranju
sredstava odnosno minimizira kreditni i drugi rizik. Pri tome je bitno
napomenuti da su obim i struktura plasmana banke, ~iji je oslonac kreditni
potencijal, bitna osnova za generisanje prihoda banke odnosno profitabilnosti,
{to ~ini klju~ rasta i razvoja svake banke.

4.2.4. Strategije upravljanja odnosima agregata i resursa banke

Osnova za formiranje i rast bankarskih agregata su bankarski resursi (izvori ili


potencijali) i rast bankarskih resursa. Bez rasta bankarskih resursa, banka nema
mogu}nosti da ostvari rast svojih agregata (plasmana). Zato je va`no da banka
odr`i odre|ene uskla|ene odnose izme|u rasta agregata (plasmana) i rasta
resursa (izvora). Strategija formiranja bankarskih agregata podrazumeva
strategiju formiranja plasmana - izvora odnosno strategiju upravljanja
bilansnom strukturom banke. Strategija upravljanja bilansnom strukturom i
odnosima plasmani - izvori sadr`i tri bitne komponente: 23)

(1) strukturu stopa rizika,


(2) razmatranje totalne pozicije banke, i
(3) eksplicitno procenjivanje neizvesnosti.

Prvo, pod analizom strukture rizika podrazumevamo kreditni rizik, rizik


nelikvidnosti i kamatni rizik. Kreditni rizik se manifestuje, kao {to smo ve}
rekli, kao nemogu}nost naplate kredita prema ugovorenim rokovima dospelosti.
Analiza ove vrste rizika treba da uka`e na potrebnu selekciju budu}ih du`nika i
na smanjenje kreditnog rizika. Rizik nelikvidnosti nastaje kao posledica

23)
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga Beograd, 1990. godine, str. 154-155.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 124

neuskla|enosti izvora i plasmana, {to se manifestuje kao nedostatak likvidnih


sredstava, a {to dovodi do blokade vitalnih funkcija banke. Veli~ina rizika je u
funkciji neadekvatne konverzije delova aktive u likvidna sredstva ili kupovinu
dodatnih sredstava pod nepovoljnim uslovima.

Kamatni rizik je rezultat promena nivoa i strukture kamata na finansijskom


tr`i{tu, {to se reflektuje na tro{kove i prihode banke. Efekat ovog uticaja je u
korelaciji sa strukturom bilansa i sa internom i eksternom strukturom kamata.
Kompozicija pozicija u okviru aktive i pasive i njihove ravnote`ne pozicije
imaju presudan zna~aj za ispoljavanje kamatnog rizika. Interna struktura
kamatnih stopa odnosi se na odstupanje kamatnih stopa banke u odnosu na
zvani~nu kamatnu stopu u zemlji. Eksterna struktura kamatnih stopa
podrazumeva odstupanje kamatnih stopa banke u odnosu na kamatnu stopu na
globalnom finansijskom tr`i{tu.

Druga bitna komponenta strategije aktiva - pasiva odnosi se na pozicioniranje


banke kao institucije u okru`enju i na finansijskom tr`i{tu. Poslovanje banke na
finansijskom tr`i{tu podlo`no je rizicima. Naro~ito je va`no da se porede
ostvareni sa procenjenim rizicima i da se uka`e na mogu}nosti kori{}enja
operacija supstitucije rizika i postizanje odre|enih potencijalnih efekata. Pri
tome su bitne procene efekata stepena kori{}enja resursa i zadovoljenja nosioca
tra`nje. Uskla|ivanje pozicije banke treba da doprinosi minimizaciji, supstituciji
i transferu rizika u okviru zadovoljenja kriterijuma op{tih performansi banke.

Tre}i princip strategije plasmani - izvori odnosi se na predvi|anje budu}ih


ekonomskih i finansijskih uslova poslovanja. Ovo se radi pomo}u alternativnih
strategija za pojedine mogu}e varijante ili scenarije budu}ih ekonomskih i
finansijskih uslova. Klju~ni elementi preko kojih se testiraju alternativne
strategije su verovatno}e ostvarivanja i efekti na: stabilnost, sigurnost,
likvidnost i prihod banke. Svaki scenario ima svoje efekte (I, II, III i IV)
odnosno mogu se interpretirati kao veoma povoljni, povoljni, manje povoljni i
nepovoljni ekonomski i finansijski uslovi. Scenario sa najve}im koeficijentima
verovatno}e (A) zaslu`uje i najve}u paznju kod selekcije najbolje strategije, ali
ne mora biti odabran, ve} strategija (C) koja ostvaruje stabilniji neto profit u
uslovima razli~itih scenarija. U nastavku navodimo jedan takav metodolo{ki
pristup izbora strategije banke u razli~itim rizi~nim uslovima ekonomskih i
finansijskih kretanja. Efekti bankarskih strategija na profit banke: 24)

Pregled br. 4-4: Razli~iti scenariji strategija na profit u rizi~nim uslovima

24)
Ibidem, str. 156.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 125

Scenario I II III IV O~ekivana


Strategija (50%) (30%) (15%) (5%) vrednost
A 117 120 110 95 115,8
B 107 102 112 122 107,0
C 112 115 112 117 113,6

Za ban~inu politiku i strategiju formiranja resursa bitne su dugoro~ne tendencije


ekonomskih i finansijskih promena u okru`enju. Tendencija pove}anja u~e{}a
kredita i dugoro~nih depozita, te smanjenje likvidnih sredstava i nekreditnih
plasmana su dugoro~ne promene koje banka mora imati u vidu za formulisanje
adekvatne strategije mobilizacije resursa. Sobzirom da je u bankama stalno
prisutna oskudica potencijala u odnosu na potrebe za plasmanima, osnova za
adekvatnu aktivnu strategiju svake banke je pove}anje kamatonosnih izvora (jer
beskamtnih vi{e nema), pove}avanje institucionalnih zadu`enja i ja~anje
konkurentnosti u cilju apsorbovanja dru{tvene akumulacije. Zadovoljavanje
potreba komitenata i klijenata, privrede i stanovni{tva je nesporna misija banke,
ali u okviru realnih resursa banke. Ako banka pri tome `eli o~uvati poverenje
javnosti, mora biti vitalna i adaptabilna na promene, da bi obezbedila dovoljan
rast resursa. Pri tome samo veli~ina banke nije od presudnog zna~aja.

4.3. UPRAVLJANJE IZVORIMA - OBAVEZAMA POSLOVNE BANKE

4.3.1. Upravljanje strukturom izvora banke

Ve} smo naveli {ta ~ini globalnu strukturu bilansa poslovne banke. Kada je re~
o izvorima sredstava odnosno pasivi bilansa banke, njenu strukturu ~ine:

• kapital deoni~ara,
• dugoro~ni dug banke, i
• depoziti privrede i gra|ana.

Bankarstvo po~inje kada jedna finansijska institucija formira kapitalnu bazu. Ta


kapitalna baza je osnovni resurs, koji joj omogu}ava da funkcioni{e kao
finansijski posrednik. Kapital deoni~ara banke, dugoro~ni dug i rezerve za
gubitke, predstavljaju osnovne komponente svake strukture kapitala.
Kratkoro~ne obaveze, bez obzira na njihove izvore, ne smatraju se
instrumentima kapitala. Kapitalna baza, koja obezbe|uje apsorpciju
neo~ekivanih gubitaka, obezbedi}e jedan nivo poverenja javnosti i
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 126

prevazila`enje bilo koje brige o likvidnosti, i na taj na~in omogu}uje jednoj


instituciji - banci25) da sakuplja depozite i vr{i funkciju finansijskog posrednika.

Izvori kapitala mogu biti podeljeni u dve grupe: (1) interni izvori i (2) eksterni
izvori. Interne izvore kapitala treba da obezbedi top menad`ment banke, po{to
oni manje ovise od tr`i{nih faktora. Primarni interni izvor kapitala je tzv.
zadr`ana zarada (koju ~ini neto prihod banke umanjen za dividendu ispla}enu
deoni~arima). 26) Eksterni izvori kapitala uklju~uju prodaju obi~nih i prioritetnih
deonica (nove emisije) i dugoro~ni dug. Obi~ne deonice su najva`nija forma
kapitala banke i reprezentuju oslonac prosperiteta banke.

Depoziti privrede i gra|ana predstavljaju osnovne ban~ine izvore i oslonac


kreditne aktivnosti banke. Banka bez depozita ili sa skromnim depozitima ne
mo`e da vr{i svoju bazi~nu funkciju posredovanje u finansijskim transakcijama.
Drugim re~ima, banka kao finansijska institucija bez depozita ne mo`e
generisati plasmane bilo koje vrste, kako direktne kredite privredi tako i
indirektne kredite tj. plasmane u hartije od vrednosti.

Upravljanje izvorima sredstava banke predstavlja optimalno kombinovanje


navedenih pozicija pasive u cilju ostvarivanja efikasne likvidnosti i efektivne
profitabilnosti poslovanja banke. Kombinovanje pozicija aktive i pozicija pasive
bilansa banke, ‘proizvodi’ odre|ene efekte na bilans banke. Na tri ilustracije
bilansa banke (slike 4-7, 4-8. i 4-9) prikaza}emo neke promene na strani
izvora sredstava i njihov odraz na pozicije aktive i promene u okviru aktive i
njihov uticaj na promene u okviru strukture pasive odnosno izvora sredstava u
bilansu banke.27)

PRIMARNE REZERVE
DEPOZITI
SEKUNDARNE REZERVE

KREDITI DEONI^KI
KAPITAL
HARTIJE

Slika 4-7: Inicijalni konceptualni bilans banke

25)
Timothy P. Hartman and John E. Mack: Capital Planning and Management, u knjizi: The
Bankers Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E.
Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 329.
26)
Interni izvor kapitala mogu biti i zadr`ane nagrade deoni~arima, menad`mentu i zaposlenima,
kao i sredstva od prodaje postoje}e aktive, te transakcija koje generi{u novi kapital.
27)
Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional
and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 279.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 127

Smanjenje
depozita

PRIMARNE REZERVE Kupovina


sredstava
SEKUNDARNE
REZERVE DEPOZITI

KREDITI DEONI^KI
KAPITAL

Slika 4-8: Pozicija rezervi u upravljanju izvorima


PRIMARNE REZERVE
DEPOZITI
SEKUNDARNE
REZERVE
DEONI^KI
KREDITI KAPITAL

Stalni porast kapitala Kupljena


sredstva

Slika 4-9: Pozicija kredita u upravljanju izvorima

Kona~no, zaslu`uje pa`nju da se pogledaju tri aspekta upravljanja pasivom


odnosno izvorima sredstava u bilansu banke (slika 4-10).

Minimiziranje kamatnih Va`nost odnosa sa


tro{kova banke komitentima

UPRAVLJANJE IZVORIMA

PREVAZILA@ENJE
PROPISANIH OGRANI^ENJA

Slika 4-10: Tri aspekta upravljanja pasivom banke


UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 128

Minimiziranje kamatnih tro{kova banke, s jedne strane, te va`nost odnosa sa


komitentima, sa druge strane, posti`e se uz prevazila`enje zakonskih i drugih
ograni~enja, kojih se banka mora pridr`avati. 28)

4.3.2. Upravljanje deoni~kim kapitalom banke

Deoni~ki kapital banke (‘bank equity capital’) je kapital banke formiran, u


osnovi, po~etnom i naknadnim prodajama deonica banke. Ali, deoni~ki kapital
banke se, kasnije, formira i uve}ava iz vi{kova i odre|enih rezervi. Veli~ina
deoni~kog kapitala osigurava banci odre|eni nivo sigurnosti i stabilnosti i
poverenje javnosti i njenih komitenata i klijenata (depozitara).

Deoni~ki kapital se formira i poti~e od prodaje obi~nih deonica i prioritetnih


deonica, vi{kova ostvarnih kupoprodajom deonica, od nepodeljenog profita, od
rezervi za nepredvi|ene slu~ajeve i od drugih rezervi kapitala. Deoni~ki kapital
se, dakle, sastoji od tri komponente: (1) vrednosti obi~nih i prioritetnih deonica,
(2) vi{kova (tj. razlike izme|u cene po kojoj se obi~ne deonice prodaju i njihove
nominalne vrednosti) i (3) zadr`ane zarade ili nepodeljenog profita. Podaci
pokazuju da se najve}i deo deoni~kog kapitala u bankama u SAD generi{e iz
zadr`ane zarade. Posmatraju}i to u procentima, u~e{}e deoni~kog kapitala
‘poreklom’ iz zadr`ane zarade kre}e se ~ak izme|u 45 do 65 procenata.

Va`nost i uloga deoni~kog kapitala u upravljanju bankom jasno je izra`ena u


slu`benom izve{taju Udru`enja ameri~kih banaka29) (‘American Bankers
Association’):

(1) da obezbedi ubla`avanje i apsorbovanje povremenih (nepredvi|enih)


gubitaka tako da depozitari budu za{ti}eni sve vreme;
(2) da obezbedi sredstva za zgrade banke, opremu i drugu neproduktivnu
aktivu, koju zahteva banka za operativno poslovanje;
(3) da odgovara zahtevima supervizorskih vlasti u pogledu adekvatnosti
kapitala u odnosu na podno{ljivi rizik;
(4) da uveri javnost u sposobnost promptnog izvr{avanja obaveza i da
kontinuirano uslu`uje zajednicu ~ak i pod uslovima koji uzrokuju gubitke
na kreditima i kod prodaje hartija od vrednosti;
(5) da obezbedi mehanizam za odr`avanje discipline protiv nerezonskog rasta
(dodatna funkcija deoni~kog kapitala).

28)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banke Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Industry, New York, 1989. godine, str. 423.
29)
Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional
and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 559.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 129

Zbog navedene va`nosti, koju deoni~ki kapital ima u bilansu banke, nastoji se
da se standardizuje (propi{e) njegova veli~ina i u~e{}e u strukturi ukupnih
izvora banke. Me|unarodnim standardom solventnosti ili adekvatnosti kapitala
({to je ameri~ki izraz za solventnost) ovo u~e{}e je utvr|eno na nivou od
minimum 8 procenata. Me|utim, treba re}i da svaka finansijska institucija ima
sopstvene karakteristike koje odre|uje njen potrebni stepen adekvatnosti
kapitala. Na primer, kvalitet zarade i mogu}nost rasta i potrebe za novim
kapitalom samo su neke od klju~nih poslovnih odluka koje su usko povezane sa
determinisanjem ban~inog sopstvenog nivoa adekvatnosti kapitala.

Na slede}em primeru (pregled 4-5) vidimo o~igledne razlike u kompoziciji


bilansne strukture jedne proizvodne firme i jedne poslovne (komercijalne)
banke.30)

Pregled 4-5: Razli~ito u~e{}e kapitala u strukturi bilansa


Kompozicija bilansa i deoni~ki kapital
Proizvodna firma Komercijalna banka
1.Teku}a 1.Teku}a 1. Kratkoro~na 1.Kratkoro~ni
aktiva 60% pasiva 30% aktiva 75% dug 80%
2.Fiksna 2.Dugoro~ni 2. Dugoro~na 2.Dugoro~ni
aktiva 40% dug 30% aktiva 23% dug 12%
3.Deoni~ki 3. Zgrade, 3.Deoni~ki
kapital 40% oprema 2% kapital 8%
100% 100% 100% 100%

Postoji velika razlika izme|u strukture aktive i strukture pasive u proizvodnom


preduze}u i jednoj poslovnoj banci. U proizvodnom preduze}u deoni~ki kapital
iznosi oko 40 procenata, a u banci 8 procenata. O~igledne su i ostale razlike u
izvorima sredstava i u strukturi aktive. Svi ovi elementi i njihova priroda, uti~u
na potreban nivo adekvatnosti kapitala banke.

Odluke o kapitalu banke i dividendi su va`ne upravlja~ke funkcije


menad`menta banke. Ako kapital banke postane neadekvatan, time se limitira
stopa rasta banke na tr`i{tu. U bilansu banke neadekvatnost kapitala je
determinisana kompleksnim interakcijama na njenu likvidnost, profitabilnost i
kvalitet njenog menad`menta. Po{to kapital omogu}ava banci da sti~e sredstva i
obaveze i podr{ku svom operativnom poslovanju, kapital je najva`niji resurs
banke. Stoga je i bazi~ni problem sa kojim se suo~ava svaka banka, da generi{e
dovoljno kapitala, kako bi stekla prednost da iskoristi svoje {anse za profitabilni
rast. Zato planiranje eksternih i internih izvora rasta kapitala ima va`nu ulogu u
upravlja~kom procesu o kapitalu i dividendi.
30)
Ibidem, str. 567.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 130

Prinos na deoni~ki kapital (‘return on equity’ ili skra}eno ROE), kao jedan od
izvora generisanja kapitala banke, jeste pokazatelj uspe{nosti ulo`enog kapitala.
Zapravo, prinos na deoni~ki kapital je merenje profita po dolaru deoni~kog
kapitala. Ova mera profita mo`e se izraziti na vi{e na~ina. Slede}a tri su u
naj~e{}oj upotrebi: (1) dobit pre poreza i dobiti ili gubitaka hartija od vrednosti,
(2) dobit posle poreza ali pre dobiti ili gubitaka hartija od vrednsoti i (3) neto
dohodak (posle poreza i dobitaka ili gubitaka hartija od vrednosti. Isto tako,
naj~e{}e su u upotrebi i tri mere kapitala banke: (1) ukupan deoni~ki kapital
(koji se sastoji od obi~nih deonica, vi{kova i nepodeljenog profita), (2) ukupan
deoni~ki kapital plus rezerve za gubitke i (3) ukupan deoni~ki kapital plus
rezerve plus kapitalni dug. 31)

Kapitalni leverid` (‘capital leverage’) je odnos ukupne aktive banke prema


ukupnom deoni~kom kapitalu i izra`ava se merom multiplikatora deoni~kog
kapitala (“equity multiplier”): 32)

Ukupna aktiva
EM (equity multiplier) = -------------------------------
Ukupni deoni~ki
kapital

Upravljanje deoni~kim kapitalom u nestabilnim, naro~ito inflatornim uslovima,


podrazumeva znatno slo`eniji pristup. To se odnosi kako na ve} postoje}e
deoni~are tako i na nove, koji kupuju deonice novih emisija, naro~ito u periodu
hiperinflacije. Ovde se postavljaju tri klju~na pitanja: (1) kako sa~uvati realnu
supstancu postoje}ih deoni~ara, (2) kako realno vrednovati nove deonice novih
emisija u inflatornom periodu naro~ito u toku hiperinflacije i (3) kako
obezbediti jednak upravlja~ki tretman starih i novih deoni~ara. U takvim
uslovima, banka bi morala (1) prona}i na~in i re{enje za o~uvanje supstance
kapitala postoje}ih deoni~ara od obezvre|enja, (2) realno vrednovati deonice
novih emisija i (3) obezbediti podjednak realni materijalni i upravlja~ki tretman
svih (starih i novih) deoni~ara.

4.3.3. Upravljanje izvorima depozitnog novca

Depozitni novac spada u najstarije izvore bankarskih sredstava. Izvori


depozitnog novca imaju u strukturi izvora sredstava poslovnih banaka
dominantno u~e{}e. Oni su oslonac ban~ine kreditne aktivnosti. Banka koja
nema rast depozitnog potencijala nema ni mogu}nosti rasta kreditnog portfolija.
Dinamika u~e{}a depozita u ukupnim izvorima banaka najbolje se vidi iz
31)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Indystry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine str. 267-268.
32)
Ibidem, str. 25.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 131

bilansa ameri~kih banaka. Tako, je u~e{}e ukupnih depozita 1960. godine bilo
90 %, a sredinom sedamdesetih godina oko 87 procenata. Sektorska struktura
depozita pokazuje, da privreda u~estvuje sa 50 %, stanovni{tvo sa 35 %, 8 % se
odnosi na depozite finansijskih institucija, a razlika od 7 % se odnosi na razne
inostrane depozite. [to se ti~e ro~nosti, oko 40 procenata se odnosi na oro~ene
depozite.

Najva`niji faktori koji odre|uju nivo depozita poslovnog bankarstva u celini su:
33)

(1) stopa agregatne {tednje dru{tva,


(2) stopa razvijenosti i integrisanosti banaka,
(3) monetarno-kreditna politika,
(4) stopa inflacije, i
(5) spoljnofinansijski tokovi.

Faktori formiranja depozita na nivou jedne banke su prema bankarskoj teoriji:


34)

(1) konkurentnost kamatnih stopa,


(2) fizi~ke karakteristike i personal,
(3) vrste usluga koje banka nudi,
(4) fundamentalna politika i snaga banke,
(5) nivo ekonomske aktivnosti,
(6) lokacija, i
(7) momenat po~etka rada.

Osnovna baza za rast i razvoj banke odnosno za pove}anje obima poslovanja su


depoztiti. Me|utim, individualne banke nemaju kontrolu nivoa svojih depozita,
pa one zato moraju da uti~u na nivo koje `ele da imaju. Po{to su depoziti tako
va`ni za njihovo profitabilno poslovanje, rast i razvoj, one se konkurentski
agresivno bore za depozitare. Banke razmi{ljaju kako da pove}aju svoj
depozitni potencijal preduzimaju}i razne mere da osvoje potencijalne komitente
i klijente. Zato savremene banke, respektuju}i napred navedene faktore koji
uti~u na formiranje depozitnog potencijala, u svom poslovanju polaze od tr`i{ta,
potreba, zahteva i `elja sada{njih i budu}ih komitenata i klijenata. Time banke
unose u svoje poslovanje marketing dimenziju pribavljanja (mobilizacije)
sredstava.

33)
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.godine, str. 163-166.
34)
Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition, Prentice-Hall,
Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 144-146.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 132

Klju~ni elemenat uspe{nog marketinga banke je prepoznavanje da su marketing


napori usmereni ka korisniku i da marketing polazi od identifikacije potreba
korisnika proizvoda i usluga banke. Izazov profesionalaca marketinga je u
sposobnosti integrisanja marketing ideja u razmatranje o drugim
institucionalnim funkcijama koje pokazuju antagonizam kao {to su: likvidnost,
kreditna analiza, upravljanje odnosima aktiva / pasiva, upravljanje rizikom,
ciljevi kontrole itd. Su{tina marketing mobilizacije nov~anih sredstava je u tome
da se privu~e {to vi{e depozitara, sa {to ve}im depozitima, na {to du`e vreme i
sa {to manjom cenom. Pri tome banka koristi ~etiri osnovna marketing miks
instrumenta: (1) proizvod i uslugu, (2) cenu, (3) mesto (kanale distribucije) i (4)
promociju (ili na engleskom: four Ps odnosno: product, price, place and
promotion). Neki autori u ovaj miks uklju~uju i peti instrument: ljude (people),
{to se skra}eno predstavlja kao pet Ps (odnosno na engleskom five Ps).

Dakle, depoziti su od presudnog zna~aja za stabilnost, profitabilnost i pove}anje


obima poslovanja banke. Sa tog aspekta, zna~ajna je vrsta i ro~na struktura
depozita. Prema do sada poznatoj i prihva}enoj uop{tenoj podeli, depozite
mo`emo grupisati kao:

(1) depozite po vi|enju,


(2) oro~ene depozite,
(3) {tedne uloge, i
(4) specijalne depozite.

Veoma su va`na dva aspekta bankarskih depozita: (1) kratkoro~na priroda


potra`ivanja depozitara i (2) veliki volumen potra`ivanja u odnosu na neto
vrednost ili na kapital deoni~ara. Ove dve karakteristike depozita su va`ne zbog
toga {to depoziti imaju kriti~ne implikacije na likvidnost i na izlo`enost riziku
aktive banke. Kao rezultat toga poslovne banke treba u svom bilansu da imaju
optimalnu kombinaciju relativno likvidne i visokokvalitetne aktive u svojim
portfolijima radi zadovoljavanja svojih potreba za likvidno{}u i visokog stepena
finansijskog leverid`a (‘financial leverage’) kori{}enje duga odnosno depozita
za finansiranje aktive (kredita). Odnos izme|u finansijskog leverid`a i
izlo`enosti banke riziku meri se pomo}u multiplikatora deoni~kog kapitala
(‘equity multiplier’).

4.3.4. Upravljanje dugoro~nim dugom


UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 133

Pribavljanje dodatnog kapitala banka vr{i i putem emitovanja kapitalnih


obveznica (‘capital note or debenture’).35) Kapitalne obveznice su neosigurana
pasiva, koja se smatra dodatnim kapitalom banke. Kapitalne obveznice se
kvalifikuju kao dodatni kapital banke ako imaju originalna dospe}a od najmanje
sedam godina (SAD), nisu opozive pre dana dospe}a i imaju obaveznu klauzulu
konverzije zahtevaju}i od izdavaoca zamenu obveznice za obi~ne deonice u
budu}nosti po sada{njoj ceni. Postoje dve varijante ovih klauzula.36)
Pribavljanje dodatnog kapitala putem obveznica je u SAD sve do 1960-tih
godine samo simboli~no (oko jedne desetine procenta u ukupnom kapitalu), da
bi krajem 1987. godine to iznosilo 8,8 procenata.

Me|utim, postoji bitna razlika izme|u deonica i deoni~kog kapitala s jedne


strane, obveznica i duga banke po ovom osnovu, s druge strane. Deonice nose
dividendu, koja je promenljiva veli~ina i zavisi od ostvarenog rezultata
poslovanja banke tokom i na kraju godine (visine profita ili gubitka). Deonice
se prodaju i kupuju po tr`i{noj vrednosti koja se obi~no razlikuje od njihove
nominalne vrednosti. Deoni~ar, kada jednom kupi deonicu, ne mo`e je vratiti
banci u zamenu da mu banka isplati vrednost kapitala. Deoni~ar samo mo`e da
proda deonicu i da na taj na~in do|e do svog nominalno ulo`enog, uve}anog ili
pak smanjenog nominalnog kapitala. Naravno, deoni~ar mo`e i da pokloni
deonicu.

Kupovinom obveznice, vlasnik ili imalac obveznice (obligacije), sti~e i ima


pravo na povrat ulo`enih sredstava u fiksnim iznosima po rokovima dospe}a.
Kapitalne obveznice nose fiksnu godi{nju kamatu, koja je nezavisna od
rezultata koji banka ostvaruje i ispla}uje se imaocu obveznice u odre|enim
rokovima. Imalac obveznice tako|e mo`e, ukoliko ne}e da ~eka dospe}e,
prodati obveznicu na tr`i{tu hartija od vrednosti i tako do}i do ulo`enih
sredstava. Dodatni kapital banke pribavljen emitovanjem obveznica ima istu
namenu kada je re~ o ulaganju u zgrade i opremu banke, ali ne i za za{titu
depozitara, i ne ulazi u limit banke za rizi~ne poslove.37)

35)
Ranije smo videli {ta sve ~ini deoni~ki kapital i kako se do njega dolazi. Tako, banka vr{i i
uve}avanje deoni~kog kapitala na nekoliko opisanih na~ina. Me|utim, i dugoro~ni dug banke
nastao na osnovu emitovanja obveznica tako|e ~ini deo ukupnog kapitala banke odnosno njen
dodatni kapital.
36)
To su: “Equity contract notes” i “Equity commitment notes” vidi detaljnije: Thomas Fitsh:
Dictionary of Banking Terms, Barrons, New York, 1990. godine, str. 104.
37)
Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional
and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 532.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 134

ODLUKA O LEVERID@U

FINANSIJSKI RIZIK

RIZIK PREKORA^ENJA
TRO[KOVA

KOMPONENTE KOMPONENTE
DEONI^KOG KAPITALA DUGORO^NOG DUGA

TRO[KOVI SREDSTAVA
BANKE

Slika 4-11: Odluka o leverid`u, finansijskom riziku


i tro{kovima sredstava banke 38)

Odluke o leverid`u (slika 4-11) uti~u na tro{kove ban~inih sredstava kroz


njihov uticaj na rizik prekora~enja tro{kova. ^ak linija pritiska pokazuje da na
promene u relativnim tro{kovima uti~u upravlja~ke odluke koje se odnose na
odgovaraju}u finansijsku strukturu. Interaktivni proces ima snagu za
oblikovanje jedne optimalne finansijske strukture za banku na isti na~in kao {to
to ~ine i nefinansijke institucije.

4.4. UPRAVLJANJE IMOVINOM - SREDSTVIMA BANKE

4.4.1. Bazi~na struktura aktive poslovne banke

Ve} napred smo naveli prose~nu strukturu aktive poslovne banke i zato
smatramo da je ovde ne treba posebno navoditi i time ponavljati ve} ono {to je
re~eno. Pa`nju }emo usmeriti na fiksnu i produktivnu aktivu banke. Naime,
prema J. F. Sinkey-u,39), da bi se osnovala jedna komercijalna banka u SAD,
zahteva se dokumentovanje jednog broja faktora, me|u kojima su najva`niji:

(1) op{ti karakter menad`menta banke,


(2) perspektiva budu}e zarade banke,

38)
Ibidem, str. 546.
39)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 31.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 135

(3) adekvatnost strukture kapitala banke,


(4) finansijska istorija i kondicije banke (relevantno samo za banke koje
uklju~uju, pored dr`avnog, i nacionalno odobrenje), i
(5) udobnost i potrebe podru~ja koje }e banka opslu`ivati.

Sli~no je i sa uslovima za osnivanje banke kod nas. Anga`ovanjem sredstava


banke, obi~no deoni~kog kapitala, formira se fiksna aktiva, koja je nu`na za
po~etni i kasniji rad banke. Me|utim, kako se vidi iz navedenih uslova, primat
se daje menad`mentu banke, {to nije slu~aj kod nas. Dakle, pored menad`menta
i mogu}nosti budu}e zarade odgovaraju}eg zakonski utvr|enog cenzusa
deoni~kog kapitala itd., banka mora oblikovati tzv. fiksnu aktivu da bi ispunila
osnovne zakonske i stvarne uslove za rad sa privredom i gra|anima: da ima
odgovaraju}e poslovne prostorije za rad sa korisnicima usluga, odgovaraju}u
tehni~ku odnosno kompjutersku opremu i aplikacije (‘hardware’ i ‘software’) i
odgovaraju}e telefonske, telegrafske odnosno telekomunikacione veze.

Poslovna banka je profitna institucija i zbog toga struktura njene aktive mora
biti podre|ena ostvarivanju profita. Zato je bitan odnos produktivne prema
fiksnoj aktivi u strukturi ukupne aktive banke. Iskustva pokazuju da je odnos
produktivne prema neproduktivnoj (fiksnoj aktivi i rezervama) dva prema
jedan. Me|utim, u praksi je dosta te{ko odr`ati odre|eni odnos, po{to je
poslovanje banke podlo`no dinami~kim uticajima i promenama tokom vremena.
Zato treba voditi ra~una o faktorima koji na to uti~u, kako na strani onih koji
deluju na visinu obima poslovanja i obima prihoda (obim i struktura
produktivne aktive) tako i u pogledu onih koji treba da obezbede efikasnost,
efektivnost i kvalitet poslovanja banke (visok nivo stru~nosti i sposobnosti
menad`menta i drugih bankarskih stru~njaka; konkurentni, atraktivni i
profitabilni proizvode i usluge; ta~nost, brzina i dostupnost podataka i
informacija).

Upravljanje imovinom ili sredstvima banke je izraz koji se koristi da opi{e


na~ine alokacije slobodnog finansijskog potencijala na razne alternative
ulaganja (investiranja). Kada je re~ o alternativama ulaganja poslovne banke, u
osnovi postoje tri alternative: (1) plasmani u kredite, (2) plasmani u hartije od
vrednosti i (3) razni oblici gotovine. Upravljanje sredstvima se svodi na
konverziju depozita i kapitala u gotovinu i produktivnu aktivu banke, odnosno
aktivu koja banci donosi zaradu. Re{avanje problema alokacije sredstava sastoji
se u tome da se prodajom sredstava ostvare prihodi po visokoj stopi prinosa i
rizikom koji banka mo`e da apsorbuje.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 136

Na upravljanje sredstvima u poslovnoj banci uti~u slede}i faktori: 40)

(1) zakonom i propisima stipulisane norme, ~iju primenu kontroli{u regulatorne


i kontrolne institucije po{to banke spadaju u institucije sa najve}im
stepenom regulacije,
(2) odnos izme|u banke i njenih depozitnih i kreditnih komitenata i klijenata je
odnos poverenja i prilago|avanja;
(3) deoni~ari banke i ostali ulaga~i zahtevaju stopu prinosa prilago|enu riziku
ulaganja i konkurentnu sa prinosom primerenom i raspolo`ivom za sli~na
ulaganja.

Obim i struktura produktivne aktive zaslu`uju posebnu pa`nju jer produktivna


aktiva - plasmani u kredite i hartije od vrednosti - obezbe|uje glavninu prihoda
svake poslovne banke. Svaki od ovih segmenata ili portfolija - krediti i hartije
od vrednosti - zaslu`uje posebnu pa`nju i bi}e analiziran sa aspekta
usmeravanja sredstava banke vode}i ra~una o svim principima i rizicima
poslovanja banke, a naro~ito o likvidnosti i profitabilnosti. Pored ovog
globalnog aspekta ulaganja sredstava, banka mora voditi ra~una i o strukturi
svakog portfolija posebno. Kada je re~ o portfoliju kredita, onda je to va`no sa
aspekta dospe}a (kratkoro~ni, srednjero~ni, dugoro~ni), zatim sa granskog
aspekta ili disperzije kredita, visine i vrste kamatnih stopa (fiksne i/ili
promenljive) itd.

4.4.2. Upravljanje gotovinom banke

Upravljanje gotovinom banke spada u domen upravljanja likvidnosti banke i


predstavlja `ilu kucavicu operativnog poslovanja banke. Pri tome se moraju
imati u vidu klju~ni principi upravljanja rizikom banke: likvidnost i
profitabilnost poslovanja banke. Pri tome je bitno da se i kako se svakodnevno
uti~e na modeliranje strukture aktive banke, pri ~emu je naro~ito va`na struktura
produktivne aktive. Banka treba da plasira slobodna nov~ana sredstva na nivou
da pri tome odr`i zadovoljavaju}i stepen likvidnosti. Va`no je da se plasiranjem
slobodnih nov~anih sredstava posti`e planirani nivo profitabilnosti.

Pod gotovinom ovde podrazumevamo slobodna i neanga`ovana sredstva na `iro


ra~unu banke, a koja se mogu anga`ovati u produktivnu (u kredite i plasmane
hartija od vrednosti) i u neproduktivnu aktivu (izdvajanje u obaveznu rezervu).
Upravljanje gotovinom banke ima svog uticaja kako na likvidnost banke tako i
na profitabilnost banke. Najlo{ija je varijanta da banka danima, konstantno (i
nepotrebno) odr`ava visok i nepotreban nivo slobodnih nov~anih sredstava na

40)
Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Prentice-Hall, Inc., Englewood
Cliffs, New Jersey, 1989.godine, str. 110.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 137

`iro ra~unu. To zna~i da banka u tom slu~aju postupa zato {to: (1) ima previ{e
likvidnih sredstava i nema potrebe i na~ina da ih anga`uje, (2) top menad`ment
ne smatra da ih treba anga`ovati u produktivnu aktivu (kredite i hartije), (3) top
menad`ment nema smelosti da takva sredstva privremeno anga`uje s obzirom
na skora{nje obaveze prema komitentima (krediti), vra}anje pozajmica ili
izdvajanja u obaveznu rezervu.

Prema tome, su{tina upravljanja privremeno slobodnim odnosno


neanga`ovanim sredstvima na `iro-ra~unu banke obuhvata slede}e strategije:

(1) plasmane u kredite odnosno pu{tanje odobrenih kredita ili tran{i


korisnicima kredita koji nisu iskoristili postoje}i obim, odobravanje novih i
plasiranje na finansijskom tr`i{tu (berzi novca),
(2) plasmane u hartije od vrednosti, u vrste i na rokove, koji najvi{e odgovaraju
budu}oj finansijskoj situaciji banke odnosno njenoj likvidnosti, i
(3) izdvajanje u obaveznu rezervu prema tome kako je to regulisano sa
centralnom bankom (na po~etku roka tj. odmah i u celokupnom iznosu,
postepeno na rate u okviru roka, ili pak na kraju roka odjednom u ukupnom
iznosu).

Upravljanje slobodnim nov~anim sredstvima zahteva da top menad`ment banke


vodi politiku portfolio strukture aktive i da se na taj na~in usmeravaju plasmani
u likvidnu i produktivnu aktivu. Ako banka ne vodi takvu politku, mo`e do}i do
bitnog naru{avanja ne samo likvidnosti ve} i profitabilnosti banke, po{to }e se
na taj na~in izgubiti kontrola nivoa prose~ne interne i eksterne kamatne stope, a
time naru{iti planirana stopa profitabilnosti banke.

4.4.3. Upravljanje pozicijom kreditnog portfolija

U bankama razvijenih tr`i{nih privreda, kao {to je to SAD, u~e{}e kreditnih


plasmana, sve do pedesetih godina, kretalo se najvi{e do jedne ~etvrtine
ukupnih plasmana. Tek posle 1960. godine i dalje, kreditni plasmani prelaze
polovinu i pribli`avaju se u~e{}u od oko 60 % od ukupnih plasmana. Sli~ne
tendencije zapa`aju se i bankama drugih razvijenih tr`i{nih ekonomija. Ove
promene pove}anja plasmana u kredite u okviru ukupnih plasmana smanjuju
obim i u~e{}e plasmana u hartije od vrednosti. Plasmani u kredite donose ve}i
prihod banci, ali su i znato rizi~niji u odnosu na plasmane u hartije od vrednosti.

Karakteristika savremenih poslovnih banaka u razvijenim tr`i{nim privredama,


pa i kod nas, jeste da kreditni portfolio ima dominantno u~e{}e ne samo u
ukupnim plasmanima ve} i u aktivi banke. Krediti su skoro kod svih poslovnih
banaka dominiraju}i oblik plasmana. Saglasno tome, krediti u najve}em delu
doprinose i prihodu banke. Stoga je va`na dimenzija kreditnog rizika koji se u
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 138

ovom portfoliju za banku smatra normalnim i prihvatljivim. Sve ono {to je


iznad toga naru{ava ili ugro`ava profitabilnost banke. Kreditni rizik mo`e se
manifestovati kao privremena nemogu}nost korisnika kredita da plati svoje
dospele obaveze, {to se manifestuje kao nelikvidnost du`nika, ili kao trajna
nemogu}nost izmirenja obaveza delimi~no ili u celini, {to se manifestuje kao
ste~aj nad korisnikom kredita odnosno du`nikom.

Kvalitet ukupnog kreditnog portfolija banke zavisi od kvaliteta pojedina~nih


kredita. Naime, kvalitet pojedinih kredita banke determini{e ukupan nivo
kvaliteta kreditnog portfolija. Pojedini nivoi kreditnog rizika za kredite koje je
banka odobrila nisu isti. Postoje razne okolnosti pod kojima banka odobrava
kredite, tako da se stepen rizika formira posebno za svaki kredit. Na to mogu
uticati kako interni tako i eksterni faktori. Od internih faktora, pod normalnim
okolnostima, klju~nu ulogu imaju stru~nost i sposobnost kreditnog referenta.41)
Od kreditnog referenta zavisi u kojoj meri }e se u}i u su{tinu analize i ocene
kreditne sposobnosti zajmotra`ioca i, na osnovu realnih parametara iz pro{losti i
sada{njosti, proceniti budu}a spremnost i sposobnost, volja i mogu}nost za
vra}anje kredita prema ugovoru o kreditu. Od eksternih faktora bitnu ulogu
imaju budu}i uslovi poslovanja zajmotra`ioca. To su promene u okru`enju koje,
pored menad`menta preduze}a, mogu imati ozbiljne posledice na sposobnost i
mogu}nost vra}anja kredita (poslovanje sa gubitkom itd.).

Struktura kreditnog portfolija banke je jedan od elemenata koji uslovljava


stepen izlo`enosti banke riziku posebno kreditnom riziku. Kreditni portfolio
banke mo`e se podeliti po vi{e osnova. Sve zavisi od toga {ta se pri tome uzima
za bazu. Naj~e{}e se podela bankarskih kredita u kreditnom portfoliju vr{i:

(1) po ro~nosti kredita tj. vremenu na koje je kredit odobren odnosno u kom
roku ga treba vratiti (dugoro~ne, srednjero~ne i kratkoro~ne);
(2) po ekonomskoj nameni kredita tj. svrsi za koju se krediti koriste (za
proizvodnju, izvoz, uvoz, sanaciju, otkup, potro{nju);
(3) po sektorima kojima su krediti namenjeni (proizvodnja, promet, potro{nja);
i
(4) i po drugim kriterijumima koji se izvode iz ovih osnovnih (po na~inu
kori{}enja, po vrsti obezbe|enja itd.).

41)
Ovde pod “normalnim okolnostima” podrazumevamo, da banka ima jasnnu poslovnu politiku,
a u okviru nje, jasnu i preciznu kreditnu politiku. U takvim okolnostima, od “top menad`menta”
preko kreditnog menad`era, pa do kreditnog referenta, postoji normalan sklad stru~nosti,
sposobnosti, ovla{}enja i odgovornosti i doprinosa ostvarivanju ciljeva banke posebno primarnog
cilja - profita. Ako to nije u okviru navedenih relacija, onda se te{ko mo`e govoriti o “normalnim
okolnostima”.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 139

Izlo`enost banke riziku u okviru kreditnog portfolija zahteva respektovanje


nekoliko principa upravljanja kreditnim rizikom:

(1) pridr`avanje najpovoljnije strukture alokacije slobodnih nov~anih sredstava


sa aspekta bilansa banke, {to zna~i plasiranje sredstava u kreditni portfolio
prema optimalnoj strukturi aktive banke;
(2) pridr`avanje pravila diversifikacije kreditnog rizika na {iroj lepezi du`ni~ke
strukture na pojedine oblasti, privredne grane, grupacije i pojedina
preduze}a i firme;
(3) preciznu analizu kreditne sposobnosti svakog zajmotra`ioca, kako bi se
odobrili samo krediti za koje kreditna analiza utvrdi da postoje prihvatljivi
nivoi kreditnog rizika; i
(4) strogu selekciju zajmotra`ioca imaju}i u vidu sve navedene principe.

4.4.4. Upravljanje portfoliom hartija od vrednosti

Gledaju}i kretanja u~e{}a plasmana u hartije od vrednosti u bankama razvijenih


tr`i{nih privreda, na primeru banaka SAD, mo`emo konstatovati da je
vremenom, tokom poslednjih 45 godina do{lo do smanjenja u~e{}a plasmana u
hartije u vrednosti sa 75 % po~etkom pedesetih godina na oko 40 procenata u
poslednjih nekoliko godina. Ovo nije bila posledica samo motiva ve}e zarade
banaka ve} i visoke i relativno stabilne stope ekonomskog rasta u svim tr`i{nim
privredama, {to je uslovilo i ve}u tra`nju bankarskih kredita. To je tra`ilo od
banaka i nove pristupe u mobilizaciji sredstava i primenu novih strategija rasta
bankarskih resursa odnosno izvora sredstava.

U bankama razvijenih tr`i{nih privreda, gde je razvijeno finansijsko tr`i{te i gde


je razu|ena mre`a posredni~kih finansijskih institucija, hartije od vrednosti i
poslovanje njima ima za banke daleko ve}i zna~aj nego {to je to sada kod nas.
Otuda je i portfolio hartija od vrednosti u bilansima tih banka zna~ajan, dok je u
na{im bankama samo simboli~an. Me|utim, mi na to ovde ukazujemo zbog
budu}eg zna~aja, koji bi i kod nas hartije od vrednosti uskoro trebalo da imaju u
bankarskom poslovanju. Ovo }e omogu}iti zapo~eti procesi transformacije
vlasni~ke strukture privrede i banaka, dosno{enje zakonskih propisa o
poslovanju hartijama od vrednosti, osnivanje i rad posredni~kih finansijskih
institucija i uvo|enje u promet na finansijskom tr`i{tu {ire lepeze finansijskih
instrumenata.

Plasman sredstava u hartije od vrednosti banka vr{i uglavnom radi: (1)


pove}anja profitabilnosti i (2) odr`avanja zadovoljavaju}eg stepena likvidnosti.
Mada je akcenat na profitabilnosti, ipak primat pripada likvidnosti banke.
Zapravo, re~ je o tome da privremeno slobodna nov~ana sredstva doprinose
profitabilnosti banke. Naime, slobodna nov~ana sredstva banke mogu se
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 140

relativno brzo, sigurno i bez mnogo formalnosti plasirati u odre|ene vrste


hartija od vrednosti i na taj na~in se ostvaruju prihodi banke. Banka mo`e
svakodnevno da svoje ‘vi{kove’ sredstava plasira pod odre|enim uslovima i da
tako doprinese profitabilnosti privremeno slobodnim sredstvima. Istovremeno,
banka mo`e relativno brzo do}i do sredstava prodajom hartija od vrednosti na
finansijskom tr`i{tu odnosno ‘unov~iti’ hartije od vrednosti i tako obezbediti
zadovoljavaju}i stepen likvidnosti.

Mada i plasmani u hartije od vrednosti nose sa sobom odre|eni kreditni rizik,


ipak postoje razlike izme|u kreditnog rizika i rizika u plasmanu hartija od
vrednosti, o ~emu }emo kasnije posebno govoriti. Naime, jasno je da su hartije
od vrednosti, posebno obveznice i to dr`avne, sa ne{to manjim prinosom od
prinosa po kreditima, ali su zato skoro bez rizika za razliku od poznatog
visokog kreditnog rizika. Jedno od bitnih obele`ja protfolija hartija od vrednosti
banke jeste njihov kvalitet i struktura.

Pod kvalitetom portfolija hartija od vrednosti banke podrazumevamo takve


hartije od vrednosti koje omogu}avaju banci sigurnost u investiranju, tj. povrat
ulo`enih sredstava preko njihove prodaje i naplatu prihoda. Struktura
investicionog portfolija banke podrazumeva da se banka, prilikom formiranja
obima i strukture hartija od vrednosti, pridr`ava hijerarhije faktora koji
determini{u likvidnost, sigurnost i prinos. O ovome se detaljnije govori u
~etrnaestoj glavi ove knjige.

LITERATURA:

1. Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.


2. Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in te
Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989.
3. Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset / Liability
Mangement, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by:
William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-
Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
4. James V. Baker, Jr.: Asset-Liability Management IV, Banking, (September),
1978.
5. Kenneth R. Houghton: Asset & Liability Management: A Practical
Approach, Atlanta Trust Company of Georgia, Course Outline, 1983. (April
20).
6. Dr Milutin ]irovic: Monetarno - kreditni sistem, Savremena administracija,
Beograd, 1976.
7. Milutin ]irovi}: Bankarski menad`ment, Ekonomski institut Beograd,
Beograd, 1995..
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 141

8. Timothy P. Hartman and John E. Mack: Capital Planning and Management,


u knjizi: The Bankers Handbook, Third Edition, Edited by: William H.
Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988.
9. Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks
Community, Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1990.
10. Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition,
Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989.
11. Thomas Fitsh: Dictionary of Banking Terms, Barrons, New York, 1990.
12. Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management,
The Dryden Press, New York, 1985.
13. Emmanuel N. Rousakis: Commercial Banking in an Era of Deregulation,
Preager, New York, 1984.
14. John A. Haslem: Commercial Bank Management, Reston Publishing
Company, Reston, Virginia, 1985.
15. Eric N. Compton: New World of Commercial Banking, Lexington Books,
New York, 1987.
16. Yair E. Orgler and Benjamin Wolkowitz: Bank Capital, The Dryden Press,
New York, 1976.
17. Eric H. Compton: Inside Commercial Banking, Second Edition, Joh Wiley
and Sons, New York, 1985.
18. Peter S. Rose and Donald R. Fraser: Financial Institutions, John Wiley &
Sons, New York, 1985.
19. Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje
uspe{ne profitne strategije banke, Feljton, Novi Sad, 1999.
Profit je krajnji cilj svake poslovne aktivnosti banke!

GLAVA 5.

UPRAVLJANJE BILANSOM PRIHODA I RASHODA


BANKE

OKVIR PETE GLAVE:

• Su{tina bilansa uspeha banke


• Upravljanje prihodima banke
• Upravljanje rashodima banke
• Upravljanje operartivnim tro{kovima banke
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 144

5.1. SU[TINA BILANSA USPEHA BANKE

5.1.1. Pojam i zna~aj bilansa uspeha banke

Bilans prihoda i rashoda banke je finansijski izve{taj koji sumarno prikazuje


finansijsko poslovanje banke, uklju~iv{i profit ili gubitak za odre|eni
(specifi~ni) vremenski period. Njemu, obi~no, prethodi i sa njim ~ini celinu
bilans stanja aktive i pasive banke za isti period. Prvi korak za banku je u
definisanju profitabilnosti. Najbolja definicija za banke je ona koja se oslanja na
njene tri dimenzije: na povrat ulo`enih sredstava ( return on assets-ROA),
povrat deoni~kog kapitala (return on equity-ROE) i rast zarade po deonici
(earnings per share-EPS). U nedostatku EPS mere, neto prihod je njegov
prihvatljivi supstitut. 1)

Bilans uspeha banke, kao i bilans stanja banke, teorijski postoji svakog
momenata i rezultat je nastalih promena u poslovnoj aktivnosti banke. Druga je
stvar da li takav bilans uspeha treba iskazivati s obzirom na tehni~ke
mogu}nosti, racionalnost sastavljanja i mogu}nost ‘upotrebe’ takvog bilansa u
upravlja~ke svrhe. Naime, sa stanovi{ta upravlja~kih potreba banke, sastavljanje
bilansa uspeha ima za cilj upoznavanje menad`ment tima, borda direktora,
deoni~ara i kontrolnih institucija sa ostvarenim pokazateljima kona~nog uspeha
banke za odre|eni period vremena izra`enog u visini ostvarenog profita banke.

Uobi~ajena praksa i obaveza banaka u visoko razvijenim tr`i{nim privredama je


da se zvani~ni rezultati po osnovu bilansa uspeha javno objavljuju po isteku
svakog kvartala i jednom godi{nje po isteku godine. Zato je od izuzetne
va`nosti da banka upravlja bilansom banke tokom izve{tajnih perioda i da
menad`ment tim banke uti~e na krajnje rezultate banke – posebno na visinu
profita. Zbog toga je neophodno da menad`ment tim banke raspola`e i
podacima bilansa uspeha u kra}im vremenskim periodima, najmanje na kraju
svakog meseca, da bi se moglo svesnom akcijom i dono{enjem odgovaraju}ih
korektivnih odluka usmeravati poslovanje banke ka ve}em profitu.

Da bi to bilo efikasno, neophodno je poznavati dinamiku kretanja svih


kategorija u okviru prihoda i rashoda banke, njihov obim, vrstu i strukturu, te
njihov uticaj na visinu profita banke. Tako su bitne promene koje su vezane za
kamatne prihode i kamatne rashode banke, koje u svim komercijalnim bankama
~ine okosnicu neto kamatnih prihoda banke, pa i visine prihoda banke pre
poreza. Naravno, na krajnji rezultat banke uti~u i nekamatni odnosno ostali
prihodi i tro{kovi banke.

1)
David C. Cates: How Banks Make Money, u knjizi: The Financial Services Handbook – Executive Insights and
Solutions, Editors: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel, Joh Wiley & Sons, New York, 1987, str. 86.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 145

Da bi se jasnije sagledao globalni zna~aj bilansa uspeha banke, neophodno je


ukazati na zna~aj svih kategorija izdataka odnosno tro{kova u odnosu na
ukupne prihode banke. Zna~aj uvida u raspodelu ukupnih prihoda izlo`i}emo na
primeru jednog hipoteti~kog bilansa prihoda i rashoda jedne ameri~ke banke,
kao finansijskog izve{taja za period od jedne godine (pregled 5-1).

Pregled 5-1: Relativni zna~aj tro{kova i poreza u prihodima banke


Redni Opis kategorija u bilansu Iznosi u Struktura u
broj uspeha mil. dolara procentima
01. Ukupan prihod banke 215,0 100,00 100,00
02. U tome: - kamatni prihodi 200,0 93,02 93,02
03. - nekamatni prihodi 15,0 6,98 6,98
04. Ukupni izdaci(tro{kovi) banke 205,0 95,35 100,00
05. U tome: - kamatni izdaci 150,0 69,77 73,17
06. - nekamatni izdaci 2) 55,0 25,58 26,83
07. Neto prihod pre poreza 10,0 4,65 100,00
08. Porezi na neto prihod 1,0 0,47 10,00
09. Neto prihod posle poreza 9,0 4,18 90,00

Navedeni pregled pokazuje da su u strukturi ukupnog prihoda banke dominantni


kamatni prihodi, koji u~estvuju sa 93%, dok nekamatni prihodi sa svega cca
7%. Me|utim, u~e{}e kamatnih izdataka u ukupnim prihodima banke je oko
70%, dok je nekamatnih izdataka ne{to preko 25 procenata. U nekamatnim
izdacima su dve bitne stavke: rezervacije za mogu}e gubitke u kreditnom
portfoliju (13,0 ili 6,05% u odnosu na ukupan prihod) i plate i beneficije
zaposlenih (30,0 mil. dolara ili 13,95% u strukturi ukupnog prihoda banke). Bez
rezervacije za mogu}e kreditne gubitke, koja stavka direktno umanjuje kamatne
prihode banke, nekamatni izdaci iznose 42,0 mil. dolara ili sa 19% u~estvuju u
ukupnim prihodima banke.

Neto prihod pre poreza iznosi 10,0 mil.dolara ili 4,65%, a njegova raspodela
ukazuje da 10% ide na porez, a 90% ostaje kao neto prihod posle poreza ili
profit. U ovom slu~aju neto prihod posle poreza ili pak profit, iznosi 9,0 mil.
dolara tj. ne{to preko 4% od ukupnog prihoda banke i slu`i za raspodelu
odnosno isplatu dividende, i eventualno, za reinvestiranje u deoni~ki kapital
banke. Veli~ina profita banke meri se navedenim pokazateljima odnosno
koeficijentima: ROA kao pokazatelj racionalnosti kori{}enja ukupnih sredstava,
ROE kao prinos deoni~arima na deoni~ki kapital i EPS kao rast tr`i{ne zarade
po jednoj deonici.

2)
U okviru nekamatnih izdataka su rezervacije za mogu}e kreditne gubitke 13,0 mil. dolara i plate i beneficije
zaposlenih 30,0 mil. dolara.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 146

5.1.2. Okvir i sadr`aj bilansa uspeha banke

U zavisnosti od date veli~ine bilansa stanja, profitabilnost se primarno defini{e


kompozicijom bilansa stanja i njenom operativnom efikasno{}u. Ova dva
faktora se reflektuju u bilansu uspeha banke. Tipi~an format bilansa uspeha
banke, koji se zasniva na konceptu kamatne margine, pokazuje pregled 5-2. 3)

Pregled 5-2: Tipi~an format bilansa uspeha banke


Red. Odnos me|u Naziv klju~nih pozicija u bilansu uspeha banke
broj pozicijama
01. Kamatni prihod
02. Kamtni izdaci
03. =1-2 Neto kamatni prihod (‘spread’)
04. Rezervacije za kreditne gubitke
05. =3-4 Neto kamatni prihodi posle rezervacije za kreditne
gubitke
06. Nekamatni prihodi (provizije, naknade)
07. Nekamatni izdaci (‘overhead’)
08. =6-7 Neto nekamatni prihodi (‘burden’)
09. =5-8 Prihod pre poreza i dobitaka (gubitaka) na hartijama
10. Porez na prihod
11. = 9 - 10 Neto operativni prihod
12. Dobici (gubici) na hartijama od vrednosti
13. = 11 +/- 12 Neto prihod
14. Dividende
15. = 13 +/- 14 Pove}anje zadr`ane zarade

Komercijalne banke se opisuju kao opstanak na la`nom obave{tenju (‘spread


dope’). Ppo{to je pozitivna razlika potrebna da pokrije kreditne gubitke banke,
tro{kove (‘burden’), poreze i dividendu, to je ono {to fiksira njihov polo`aj
odnosno odr`ava ih da opstaju. Sa o~ekivanjem da se u budu}nosti redukuje
razlika (‘spread’), banke poku{avaju da osvetle svoje tro{kove (‘burden’). Da bi
to mogle u~initi, one treba da pove}avaju nekamatne prihode (provizije i
naknade) i/ili redukuju svoje op{te tro{kove i tako pove}avaju operativnu
efikasnost. Klju~ni nekamatni izdaci za banke su plate i naknade.

Krediti, koji ~ine glavni deo portfolija produktivne aktive banke, aktive koja
donosi zaradu, glavni su izvor prihoda banke. Zbog toga i nije iznena|enje da
banke sa finansijskim te{ko}ama u pro{losti imaju probleme sa svojim
3)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services Industry, Third Edition,
MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 29.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 147

kreditnim portfolijima. Ovi problemi se manifestuju u formi neproduktivne


aktive i kreditnih gubitaka. Banke koje su oti{le pod ste~aj, imale su tako
ozbiljne kreditne gubitke da su im oni jednostavno izbrisali njihovu teku}u
zaradu, rezerve za kreditne gubitke i kapital.

Izvor pla}anja dividende banke ~ini njen profit posle poreza uve}an za
depresijaciju. Po{to negotovinski prora~uni za banke nisu stvarni, pore|eni sa
nefinansijskim firmama, neto prihod je dobra aproksimacija raspolo`ivog toka
gotovine za pla}anje dividende banke. Zarada zadr`ana od strane banke je njen
glavni izvor kapitala. ^ak za kmunalne banke sa ograni~enim pristupom
kapitalnim tr`i{tima zadr`ana zarada tendira da bude jedini izvor kapitala. Bez
eksternog kapitala, ako se kapitalni raciji odr`avaju, rast aktive i isplata
dividende su nametnuti stopom profitabilnosti tako da je interna stopa
generiranja (g) kapitala jednaka proizvodu racija retencije (RR) i povrata
deoni~kog kapitala (ROE).

5.1.3. Izvori prihoda i generatori rashoda u bilansu uspeha banke

Bilans prihoda i rashoda je zvani~ni izve{taj o prihodima banke od prodatih


proizvoda i usluga, o rashodima u vezi sa produkcijom proizvoda i
izvr{avanjem usluga i tezultatu ovih odnosa izra`enom u neto prihodu ili profitu
banke. Koncept bilansa prihoda i rashoda banke zasniva se na iskazivanju stanja
svih prihoda i rashoda banke nastalih kao rezultat ili posledica promena u
obimu, stanju i strukturi kategorija koje se iskazuju u bilansu stanja banke.

Prihodi i rashodi banke dele se na dve osnovne kategorije:

• kamatni prihodi i kamatni rashodi banke, i


• nekamatni prihodi i nekamatni rashodi banke.

Kamatni prihodi banke su rezultat (umno{ka) obima i vrste plasmana banke po


odre|enoj kamatnoj stopi za odre|eni period i odnose se na prihode po osnovu
napla}enih kamata na sve plasmane koji se vode u aktivi (aktivne kamate).
Klju~ni izvor ukupnih prihoda komercijalne banke su plasmani u kredite, koji
banci obezbe|uju prete`ni tj. najve}i deo ukupnog prihoda. Zato se kreditnom
portfoliju banke posve}uje izuzetna pa`nja, kako zbog visine i u~e{}a ovih
prihoda u ukupnim prihodima, tako i zbog pojave mogu}ih gubitaka, koji
direktno umanjuju efekat ovog portfolija banke.

Drugi po zna~aju izvor kamatnih prihoda (ili gubitaka) su plasmani u hatrije od


vrednosti, {to obezbe|uje tzv. investicioni portfolio banke odnosno portfolio
hartija od vrednosti. Od obima i strukture ovog portfolija banke i strategije koju
banka koristi u upravljanju portfoliom hartija od vrednosti zavisi}e i doprinos
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 148

ovog portfolija kamatnim i ukupnim prihodima banke. Mada je prioritetni cilj


ovog portfolija banke da obezbedi efikasno i efektivno upravljanje likvidnom
pozicijom banke, nisu zanemariva ni ostala dva cilja, koja se odnose na:
smanjenje rizi~nosti plasmana i na ostvarivanje prihoda. U na{im bankama
u~e{}e ovog portfolija u strukturi aktive bilansa banke je jo{ uvek simboli~no
(ne radi sekundarno tr`i{te hartija od vrednosti, a nema jo{ ni potrebnog
asortimana hartija od vrednosti).

Kamatni rashodi su obra~unata i pla}ena kamata na razne vrste depozita koje


dr`i stanovni{tvo (a vista i oro~ena {tednja) i privreda (a vista salda i depozitni
certifikati, kao oro~eni depoziti) kod banke i kamata na uzete kredite na tr`i{tu
novca i kapitala te na kredite uzete od drugih finansijskih institucija.

Nekamatni prihodi odnose se na prihode banke napla}ene po osnovu provizija i


naknada za izvr{ene usluge, fiksne prihode po osnovu kreditnih, debitnih i ke{
kartica i prihode po osnovu zakupa (sefovi). Obim, struktura i u~e{}e ovih
prihoda u ukupnim prihodima banke je razli~ita za banke i kre}e se od
simboli~nih nekoliko procenata (kao {to je to slu~aj sa na{im bankama), pa do
zna~ajnijeg u~e{}a od 10, 15 i vi{e procenata (u nekim bankama u visoko
razvijenim tr`i{nim privredama).

Nekamatni rashodi su plate i beneficije zaposlenih, tro{kovi zakupnine,


amortizacija i zakup opreme, tro{kovi struje, vode, grejanja, goriva i drugi razni
tro{kovi banke povezani sa operativnim poslovanjem banke u odre|enom
periodu na koji se odnosi bilans prihoda i rashoda.

5.1.4. Profitabilnost u bilansu uspeha banke

Komercijalne banke su organizovane da ostvaruju profit. Zato je va`no merenje


profitabilnosti za sve njene konstitutivne delove: deoni~are, depozitare, dr`avne
institucije i op{tu publiku, koji analiziraju njene performanse za svrhu tr`i{ta
kapitala. Me|utim, profitabilnost je isto tako va`na i za njen menad`ment tim,
~ija ‘prolazna’ ocena upravo zavisi od nivoa ostvarene profitabilnosti banke.

Nekoliko pokazatelja profitabilnosti je razvijeno da bi odredilo uspeh ili


efektivnost banke u upravljanju resursima pod njihovom kontrolom. Ovi
pokazatelji se ~esto koriste da odrede u kojoj meri dobro funkcioni{e data
banka.

Ovi pokazatelji uklju~uju:4)

4)
Eric N. Compton: Inside Commercial Banks, Second Edition, John Wiley & Sons, New York, 1983, str. 85.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 149

• povrat ukupnih anga`ovanih sredstava (Return on Assets - ROA),


• povrat deoni~kog kapitala (Retun on Eqity – ROE),
• adekvatnost kapitala (Capital Adequacy – CA), i
• zaradu po deonici (Earning per Share – EPS).
Koeficijent profitabilnosti iskazan kao ROA dobija se kada se zarada pre
transakcija sa hartijama od vrednosti podeli prose~nom ukupnom aktivom za
odre|eni vremenski period. ROA koeficijent pokazuje efektivnost kori{}enja
ukupno anga`ovanih resursa banke. Ve}i ili manji koeficijent ROA ukazuje na
ve}u ili manju efektivnost upotrebe resursa banke, ali mo`e da bude i posledica
ve}e ili manje stope rasta ukupne bilansne sume. Va`an je kao merilo na nivou
makroaspekta i ukazuje kakva je efektivnost kori{}enja ukupnih anga`ovanih
sredstava banke.

Koeficijent profitabilnosti meren kao ROE, kao druga mera profitabilnosti


banke, dobija se kada se zarada banke pre transakcija sa vrednosnim papirima
podeli sa deoni~kim kapitalom, tako da ovaj pokazatelj ukazuje na povrat
kapitalne baze. Ovaj pokazatelj je va`an za deoni~are i pokazuje kojim tempom
se vra}a ulo`eni novac deoni~ara.

Koeficijent adekvatnosti kapitala meren kao CA je tre}i racio profitabilnosti,


tradicionalno poznat kao kapital racio. On se dobija deljenjem ukupnog
deoni~kog kapitala sa ukupnom aktivom banke. [to je ja~a kapitalna pozicija
banke, {to pokazuje njen kapital racio, to je ve}a njena pojavna finansijska
snaga.

Zarada po deonici ili EPS racio je finalni koeficijent koji se dobija deljenjem
preostalog neto prihoda banke sa prose~nim poznatim brojem deonica. Ovaj
podatak se naj~e{}e koristi kao klju~ni indikator u analizi performansi banke.
Pokazatelj se, tako|e, koristi i za odre|ivanje koliko se visoko kotiraju (cene)
akcije banke na tr`i{tu. Ako EPS iznosi $ 5 po deonici, a deonice banke se
prodaju na tr`i{tu po $ 25, onda je cenovnozaradni racio pet (price/earning racio
- P/E). Ovaj P/E racio se komparira sa istim koeficijentima drugih banaka i
finansijskih institucija.

Kompletna analiza profitabilnosti banke zahteva pregled svih njenih racija


performansi tokom du`eg vremenskog perioda, a ne samo tokom jedne godine.
Rezultati politike dono{enja odluka direktno uti~u na profitabilnost njenih racija
u odre|enoj godini, ali ih treba analizirati tokom du`eg vremena. Kratkoro~ne
strategije ne mogu da budu posmatrane izolovano, one moraju da se razmatraju
u svetlu rezultata u dugom roku.

5.2. UPRAVLJANJE PRIHODIMA BANKE


UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 150

5.2.1. Dimenzije upravljanja ukupnim prihodom banke

Ukupni prihod banke su svi prihodi koje banka ostvari tokom jedne godine.
Ukupni prihodi banke se sastoje od kamatnih, nekamatnih i drugih prihoda
banke, kao rezultata njenog poslovanja sa ukupno anga`ovanim raspolo`ivim
sredstvima. Kamatni prihod je rezultat naplate tzv. aktivnih kamatnih stopa na
sva plasirana sredstva u obliku kredita, hartija od vrednosti i eventualne druge
plasmane (ponekad i centralna banka pla}a simboli~nu kamatu na obaveznu
rezervu).
Kako je krajnji cilj svake banke ostvarenje odnosno maksimiziranje profita, to
se ovaj cilj, teorijski gledano, mo`e ostvariti maksimiziranjem prihoda po
osnovu aktivnih kamatnih stopa, minimiziranjem izdataka po osnovu pasivnih
kamatnih i smanjenjem operativnih tro{kova poslovanja banke. Prakti~no,
ukupan prihod, kamatni izdaci i operativni tro{kovi banke su u funkciji profita
banke i mora se u procesu ostvarivanja ovih kategorija voditi ra~una o tr`i{noj
ili marketing poziciji banke, tako da je ove veli~ine pre potrebno optimizirati,
nego maksimizirati odnosno minimizirati.
U vezi sa tim, neophodno je sagledati dimenzije ukupnog prihoda banke, tj.
mesta i na~ine gde i kako se prihod ostvaruje. Dimenzije ukupnog prihoda
banke va`ne su za upravlja~ki tim banke odnosno njen menad`ment tim i
prikazane su na slici 5-1.5)

DIMENZIJE
UKUPNOG PRIHODA BANKE

Organizaciona

Proizvodno-uslu`na

Korisni~ka
Slika 5-1: Dimenzije ukupnog prihoda banke
Organizaciona dimenzija prihoda banke obuhvata funkcionalna mesta
ostvarivanja prihoda banke, u okviru kojih se organizuju slede}i poslovi:

• komercijalni krediti odnosno krediti sa privredom,


• potro{a~ki krediti odnosno krediti sa stanovni{tvom,

5)
Leonard P. Cole: Cost Analysis and Control in Banks, Bankers Publishing Company, Boston, 1985, str. 10.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 151

• poslovi starateljstva odnosno tzv. trust poslovi ili poslovi poverenja,


• internacionalni odnosno poslovi sa inostranstvom, i
• drugi poslovi koji donose prihode banci.

Proizvodno-uslu`na dimenzija prihoda banke podrazumeva prihode koji se


ostvaruju po osnovu pojedinih vrsta i obima proizvoda i usluga banke kao {to
su:
• razne vrste kredita,
• razne vrste depozita,
• razne vrste usluga, i
• drugi razni prihodi.

Korisni~ka dimenzija prihoda banke obuhvata prihode koje banka ostvaruje


prema tr`i{nim segmentima i to:

• u poslovima na veliko odnosno poslovima sa privredom,


• u poslovima na malo odnosno poslovima sa stanovni{tvom, i
• po osnovu raznih drugih poslova.

Sagledavanje dimenzija prihoda banke je va`no za njenu strategijsku


orijentaciju na tr`i{ne segmente, {to podrazumeva prilago|avanje proizvoda i
usluga banke i njene organizacione strukture.

5.2.2. Upravljanje vrstom i strukturom ukupnih prihoda banke

Ukupni poslovni (naziva se i operativnim) prihod banke se defini{e kao iznos


redovnih i periodi~nih prihoda tokom jedne godine.6) Dakle, ukupan prihod
banke sadr`i dve bitne komponente:

• kamatni prihodi na plasirana i izdvojena sredstva, i


• nekamatni prihodi od raznih usluga, provizije, naknade i drugi prihodi
banke.

Za savremenu komercijalnu banku je veoma bitna veli~ina, struktura i odnos


kamatnih i nekamatnih prihoda banke. Naime, poznato je da su za komercijalnu
banku najva`niji kamatni prihodi banke. Najve}i ili glavni deo ukupnog prihoda
komercijalna banka ostvaruje naplatom kamate putem raznih vrsta kreditnih
plasmana. Kod nekih banaka se taj odnos kre}e i preko 80% u korist kamatnih
prihoda. U konkurentskim uslovima banke nastoje da pove}anje ukupnih

6)
John A. Haslem: Commercial Bank Management - Text and Readings, Reston Publishing Company, Reston,
Virginia, 1985, str. 18.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 152

prihoda tra`e u skretanju ka nekamatnim prihodima, kako bi izbegle nepovoljne


posledice konkurentske borbe na tr`i{tu depozita i kredita.
Kamatni prihodi banke su rezultat smi{ljenog i organizovanog plasiranja
privremeno slobodnih nov~anih sredstava u razne veste kredita. Kamatni prihod
po osnovu aktivne kamate na plasirana sredstva u kredite predstavlja glavni
izvor ukupnog prihoda svake komercijalne banke. Podaci ukazuju da se u~e{}e
kamatnih prihoda u ukupnim prihodima banaka u tr`i{nim privredama
aproksimativno kre}e od 80 do 90%. Kod na{ih banaka taj procenat se penje i
do 95% u korist kamatnih prihoda na kredite koji se uglavnom plasiraju
privredi, po{to ve} godinama nema znatnijeg obima poslovanja sa
stanovni{tvom.

Banke planiraju obim i strukturu plasmana prema obimu i strukturi izvora


sredstava. Planirani obim i struktura plasmana i izvora sredstava, ~ine osnovu za
primenu odgovaraju}ih kamatnih stopa. Kamatni prihod predstavlja miks
obima, visine i vrste aktivnih kamatnih stopa plasiranih sredstava u razne vrste
kredita. Kamatni izdaci predstavljaju miks obima, visine i vrste pasivnih
kamatnih stopa pribavljenih sredstava (izvora). U zavisnosti od promena koje se
de{avaju u oba miksa, vr{i se i uticaj jednog, drugog ili tre}eg faktora na
kamatne prihode i kamatne izdatke banke u odre|enom vremenskom periodu.
Ostvareni ostali prihodi i rashodi banke uti~u na krajnji rezultat odnosno profit
banke.

Krediti u kreditnom portfoliju, kao bazi~ni osnov kamatnog prihoda banke,


mogu biti svrstani u grupe po neoliko osnova: po roku dospe}a, po nameni, po
vrsti korisnika itd. Sa aspekta generisanja kamatnih prihoda va`na je podela
kredita po roku dospe}a, koja za sobom - zbog visine rizika – povla~i i visinu
kamatne stope, kao zna~ajnog faktora kamatnih prihoda. Po roku dospe}a i
visini kamatne stope krediti se kao izvor kamatnih prihoda mogu svrstati u
slede}e grupe:

• Dugoro~ni krediti, koji se odobravaju na 7, 10, 15 i vi{e godine, po pravilu,


imaju ve}u kamatnu stopu od ostalih kredita, vi{e doprinose ukupnom
prihodu banke po jedinici plasiranih sredstava, ali nose sa sobom i ve}i
kreditni i kamatni rizik (rizik naplate).
• Srednjoro~ni krediti, koji se odobravaju obi~no na period 3 i 5 godina, koji
postepeno supstitui{u navedene dugoro~ne kredite u poslovnom
banksarstvu, imaju ne{to manju kamatnu stopu od dugoro~nih, ali i manju
stopu kreditnog i kamatnog rizika.
• Kratkoro~ni krediti, koji se odobravaju na period do 1 godine ili najdu`e do
roka od dve godine, nose ni`u kamatnu stopu u odnosu na dugoro~ne i
srednjoro~ne, ali zato imaju i manju stopu kreditnog i kamatnog rizika.
Predstavljaju glavni izvor kamatnih prihoda banke.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 153

Nekamatni prihodi banke podrazumevaju naplatu prihoda po osnovu provizija,


naknada i drugih oblika ostvarivanja prihoda u formi ostalih prihoda. Banke
ulaze u razne nove poslove, koji im omogu}avaju naplatu specifi~nih vrsta
usluga, {to bitno uti~e na konkurentsku sposobnost banke u pogledu visine
aktivnih i pasivnih kamatnih stopa.

Va`nost izvora ovih prihoda postaje sve va`nija za komercijalne banke. Naime,
iako su kamatni prihodi najva`niji prihodi svake komercijalne banke, njihov
relativni zna~aj se, pod pritiskom konkurencije, postepeno smanjuje. To se
de{ava zbog razli~itog konkurentskog pritiska na pasivne i aktivne kamatne
stope i ima svog odraza na neto kamatnu marginu i, kona~no, na profit banke.

5.2.3. Upravljanje neto kamatnom marginom banke

Bilans uspeha u izve{tajima se, uglavnom, prezentuje na osnovu pristupa


koncepta neto kamatnog prihoda i neto kamatne margine. Neto kamatni prihod
je razlika izme|u ukupnog kamatnog prihoda i ukupnih kamatnih izdataka.

KAMATNI PRIHOD
- minus

Kamatni izdaci
= jednako

Neto kamatni prihod


- minus

Rezervacije za kreditne
gubitke
= jednako

Neto kamatni prihod posle


rezervacije za gubitke

Slika 5-2: [ema koncepta neto kamatne margine


Ovakav pristup se danas koristi kao univerzalni model ne samo finansijskog
planiranja bilansa uspeha ve} i kao model finansijskog izve{tavanja. [ematski
to pokazuje slika 5-2.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 154

Nivo i volatilnost neto kamatnog prihoda su determinisani:7)

• miksom produktivne aktive izme|u kategorija niske i visoke zarade,


• cenom i rizi~no{}u kredita,
• svesnim i nesvesnim stepenom rizika kamatne stope,
• miksom finansijskih obaveza (izme|u jeftinih depozita po vi|enju, preko
ni`ih kamata {tednje do oro~enih certifikata sa visokim kamatnim stopama),
i
• promenom svih navedenih faktora tokom vremena.

Upravljanje kamatnim prihodima u uslovima konkurentske borbe banaka na


tr`i{tu mo`e se najlak{e objasniti na jednom konkretnom primeru komercijalne
banke, koja nastoji da bude konkurentna i na tr`i{tu depozita i na tr`i{tu kredita.
Opstanak banke, a posebno njen rast i razvoj na konkurentskom tr`i{tu,
podrazumevaju njeno stalno prilago|avanje ponudi i tra`nji finansijskih
sredstava. To se posebno odnosi na visinu kamatne stope, koja predstavlja cenu
novca kao robe, {to se manifestuje na neto kamatni prihod.

Da se podsetimo, banka na tr`i{tu pribavlja privremeno slobodna nov~ana


sredstva pod odre|enim uslovima ponude – visini kamatne stope, rokovima, da
bi ih plasirala na tr`i{tu tako|e pod odre|enim uslovima tra`nje – visini
kamatne stope, rokovima itd. Na toj ‘transformaciji’ tu|ih sredstava, banka u
svoje ime i za svoj ra~un ostvaruje razliku izme|u prose~ne aktivne kamatne
stope (po kojoj plasira sredstva) i prose~ne pasivne kamtne stope (po kojoj
nabavlja sredstva). Ovaj iznos razlike izme|u aktivne i pasivne kamatne stope,
naziva se neto kamatni prihod.

Neto kamatna margina je racio koji reflektuje odnos neto kamatnog prihoda
prema prose~noj produktivnoj aktivi. Ona se retko nalazi ni`e od 3,0% ili vi{e
od 7,0 %. Dve najva`nije komponente ovog racija neto kamatne margine su:
prinos produktivne aktive i prinos praga profitabilnosti. Prinos produktivne
aktive objedinjava bruto zaradu na svu finansijsku aktivu (kamatni prihod
podeljen sa produktivnom aktivom). Druga mera objedinjava tro{kove
finansiranja strukture produktivne aktive (kamatni izdaci podeljeni sa
produktivnom aktivom).

Kretanje neto kamatne margine je bitan pokazatelj kamatnih prihoda i kamatnih


rashoda banke. Smanjenje neto kamatne margine mo`e bitno uticati na
smanjenje neto kamatnih prihoda, {to u odre|enim uslovima, mo`e uticati i na
smanjnje profita ili ~ak ugroziti profit. Banke u konkurentskim uslovima nastoje

7)
David C. Cates: How Banks Make Money, u knjizi: The Financial Services Handbook – Executive Insights and
Solutions, Editors: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel, Joh Wiley & Sons, New York, 1987, str. 86.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 155

da, izme|u ostalog, pove}anjem kamatne stope privuku {to vi{e depozita.
Istovremeno se na drugoj strani pojavljuje i problem plasiranja pove}anog
obima sredstava, {to realno zahteva smanjnje kamatne stope na plasmane.

Ovaj proces se odvija na slede}i na~in:


Pasivne kamatne stope, u konkurentskim uslovima, imaju tendenciju rasta u
cilju pribavljanja {to obimnijih i kvalitetnijih izvora sredstava, pre svega
depozita. Istovremeno, postaje sve te`e plasirati pribavljena sredstva, pa se,
izme|u ostalog, moraju smanjivati aktivne kamatne stope na plasmane, tj.
kredite. Rezultat takvog suprotnog kretanja u kamatnim stopama ima za
posledicu smanjenje kamatnog i neto kamatnog prihoda pri istom obimu
poslovanja. To dovodi do pada neto kamatne margine, {to se naravno, pri
ostalim istim uslovima, negativno odra`ava na profit banke. To ilustruje slika
5-3.

Aktiva Pasiva
Postoje}e Kamata na Kamata na
stope kredite...... 8% depozite..... 6%

Neto kamatna margina............ 2%

Promena Kamata na Kamata na


stopa kredite......7,5% depozite....6,5%

Neto kamatna margina............ 1%

Slika 5-3: Proces smanjenja neto kamatne margine

Iz navedene slike mo`e se zaklju~iti slede}e:

U nameri da pove}a odnosno privu~e ve}i obim depozita, banka pove}ava


kamatne stope na depozite sa 6% na 6,5%. Istovremeno, radi ve}eg obima
plasmana, banka sni`ava kamatnu stopu na kredite sa 8% na 7,5%. Ovo dovodi
do smanjenja neto kamatne margine sa 2% na 1%. Dakle, o~igledne su slede}e
posledice na kamatne prihode i profit banke:

• smanjenje kamatnih prihoda zbog ni`e kamatne stope na kredite,


• pove}anje kamatnih prihoda zbog ve}eg obima plasmana,
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 156

• pove}anje kamatnih rashoda zbog ve}e kamatne stope i ve}eg obima


depozita, i
• smanjenje profita banke zbog pada neto kamatne margine.

Dakle, konkurentsko pona{anje banke u domenu kamatnih stopa i kamatnih


prihoda dovodi do negativnih efekata na obim kamatnih prihoda i profita banke.
Banka, pored pove}anja obima poslovanja, mo`e tra`iti izlaz u pravcu napora
da se taj prihod nadomesti iz drugih izvora, pa ako je mogu}e i pove}a. Dakle,
jedini izvor koji banci stoji na raspolaganju, pored pove}anja obima poslovanja,
jesu ve}i nekamatni prihodi, koji se odnose na provizije, naknade i pla}anje
raznih usluga {irokog spektra, koje banka treba da nudi svojim korisnicima.

5.2.4. Upravljanje vrstom i strukturom nekamatnih prihoda banke

Nekamatni i ostali prihodi predstavljaju naknade, provizije i druge prihode za


odre|ene bankarske poslove. Velike banke imaju ve}u lepezu nezavisnosti
‘ostalih’ prihoda od bilansnih ili kamatnih prihoda banke. Nekamatni prihodi se
sastoje od provizija po osnovu poslova starateljstva (trust poslovi), profita po
osnovu trgovanja sa hartijama od vrednosti, nakanda i provizija po poslovanju
sa akreditivima, provizije po osnovu sindikacije kredita, brokerskih svopova
kamatne stope, komisionih trgova}kih poslova banke itd.

Neke velike banke mogu imati {ira podru~ja ostvarivanja nekamatnih prihoda,
~ime omogu}uju i ostvarivanje njihovog ve}eg obima i ve}eg relativnog u~e{}a
u ukupnim prihodima banke. Podru~ja na kojima ove banke ostvaruju
nekamatne prihode jesu: 8)

(1) prihodi (kamate i dividenda) na hartije od vrednosti (obveznice, deonice),


(2) prihodi od finansiranja lizinga (leasing),
(3) prihodi od fiducijarnih aktivnosti (poslovi starateljstva itd.),
(4) naknade za usluge po depozitnim ra~unima,
(5) druge naknade za usluge, komisione i druge provizije, i
(6) drugi operativni prihod (od iznajmljivanja depozitnih boksova itd.).

Smatra se, da dva elementa nekamatnog prihoda prouzrokuju analiti~ke


probleme, po{to su oni diskrecioni i nepovratni. Prvi je kapitalni dobitak –
dobitak na prodaji prostorija banke, rekupovina preostalog duga po diskontu i
druga odstupanja prihoda od stvarnog operativnog profita. Drugi je neto
realizovana dobit ili gubitak na prodaji hartija od vrednosti. Dok je prodaja
hartija od vrednosti uvek javna – uprkos materijalnosti, najbolji analiti~ki

8)
John A. Haslem: Commercial Bank Management - Text and Readings, Reston Publishing Company, Reston,
Virginia, 1985, str. 18.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 157

pravac je ‘poni{tavanje’ (brisanje) dobitaka/gubitaka hartija od vrednosti iz


‘operativnog prihoda’ i vra}anje u ‘neto prihod’ posle pla}anja poreza. Na ovaj
na~in analiza i kompariranje operativnog prihoda jesu o~i{}eni od iskrivljavanja
dobitaka/gubitaka, a kontribucija dobitaka/gubitaka (posle poreza) neto prihodu
mo`e da bude analizirana i komparirana. 9)

Ve} smo naglasili da u konkurentskoj borbi za profit, pa ~ak i za opstanak


banke na tr`i{tu, sve ve}i zna~aj imaju nekamatni prihodi banke. Naime u o{troj
konkurentskoj borbi banaka i nebankarskih institucija, koja se vodi na tr`i{tu
kredita i depozita, gde se sve te`e ostvaruje potreban obim kamatnih prihoda i
posti`e zadovoljavaju}a neto kamatna margina, banke su primorane da tra`e deo
prihoda na drugoj strani.

Praksa na{ih banka, koja je dugo trajala, jedva da je simboli~nu pa`nju


posve}ivala nekamatnim prihodima. Na{e banke decenijama nisu gotovo ni{ta
napla}ivale u domenu usluga gra|anima (na primer, obavljale su besplatno
gotovo sve poslove po teku}im ra~unima, od {tampe ~ekova, do slanja izvoda,
itd.). To i nije bilo potrebno, jer nije ni bilo prave konkurencije me|u bankama
u domenu borbe za tr`i{te depozita i tr`i{te kredita. Uslovi se pomalo menjaju.
Ulaskom stranih banaka na na{e bankarsko tr`i{te, nasta}e novi konkurentski
uslovi, kojima }e se i doma}e banke morati prilago|avati. Deo nedostaju}ih
prihoda mora}e se tra`iti u domenu nekamatnih prihoda.

U odnosu na poslove koje obavljaju banke u razvijenim tr`i{nim privredama i


koji donose nekamatni prihod, na{e banke mnoge od tih poslova ne obavljaju ili
ih samo delom i simboli~no obavljaju. Recimo, na{e banke ne ula`u u hartije od
vrednosti i ne obavljaju trgovinu hartijama od vrednosti, te nemaju ni prihode
(kamate i dividenda) po ovom osnovu. Isto je i sa poslovima lizinga, zatim
poslova starateljstva, itd. Kod nekih na{ih banaka ve} susre}emo naplatu dela
usluga po teku}im ra~unima, naknadu za komisione usluge i iznajmljivanje
depozitnih boksova.

5.3. UPRAVLJANJE RASHODIMA BANKE

5.3.1. Struktura i dimenzije ukupnih rashoda banke

Va`no je da se razume razlika izme|u izdataka i tro{kova. Izdaci se agregiraju u


tro{kove kada postoji izgradnja vrednosti i identifikacije tro{kova. Jedan izdatak

9)
David C. Cates: How Banks Make Money, u knjizi: The Financial Services Handbook – Executive Insights
and Solutions, Editors: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel, Joh Wiley & Sons, New York, 1987, str. 88.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 158

sam po sebi ne sadr`i vrednost. Me|utim, kolektivni set izdataka mo`e da bude
jednak tro{kovima kada se pojavi mogu}nost za nastanak jedne jasne vrednosti
ili cene. Sve do onog momenta dok se izdatak ne vezuje za stvaranje vrednosti
odre|enog proizvoda ili usluge, dakle ne~ega {to ima svoju cenu i {to banka
mo`e nekom prodati, izdatak se ne priznaje kao tro{ak odnosno ne mo`e postati
tro{ak. 10)

Svrha nastanka tro{kova i jeste u tome, da se pomo}u njih kreira nova vrednost
odre|enog proizvoda ili usluge. Slika 5-4 ilustruje razlike izdataka i tro{kova.

IZDATAKk nasuprot TRO[KU

Stvarno pla}eni
Izdatak = iznos

Tro{ak Vrednost ili cena


=

Slika 5-4: Razlike izme|u izdatka i tro{ka

Kao i kod prihoda, va`no je sagledati dimenzije ukupnih izdataka banke. I ovde
su prisutne tri dimenzije izdataka: organizaciona, linije proizvoda i usluga i
korisni~ka dimenzija.11)

Organizaciona dimanzija izdataka uklju~uje:


• komercijalnu funkciju preko poslova sa privredom,
• potro{a~ku funkciju u vezi sa poslovima sa gra|anima,
• starateljstva kao funkciju poslova poverenja,
• op{te tro{kove banke,
• tro{kove filijala,
• tro{kove uslu`nih centara,
• tro{kove remonta opreme, i
• ostalo.

10)
David C. Cates: How Banks Make Money, u knjizi: The Financial Services Handbook – Executive Insights and
Solutions, Editors: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel, Joh Wiley & Sons, New York, 1987, str. 9.
11)
Ibidem, str. 10.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 159

Dimenzija linije proizvoda i usluga odnosi se na:


• kredite privredi i stanovni{tvu,
• depozite privrede i stanovni{tva,
• usluge privredi i stanovni{tvu, i
• ostalo.

Korisni~ka dimenzija podrazumeva:


• prodaju proizvoda i usluga na veliko,
• prodaju proizvoda i usluga na malo, i
• ostalo.

Navedene dimenzije podrazumevaju pra}enje tr`i{ne okrenutosti banke, kako u


organizacionom pogledu tako i u segmentu proizvoda i usluga, ali u globalne
usmerenosti na tr`i{tu, gde je klju~na podela bankarskih poslova na poslove na
veliko i poslove na malo.

5.3.2. Informacije za planiranje i analizu kamatnih rashoda banke

Upravljanje vrstom i strukturom kamatnih rashoda vr{i se pomo}u analize


tro{kova. Analiza tro{kova predstavlja informaciju u okviru upravlja~kih
informacija. Podaci koji se obra|uju vode poreklo od vrsta ra~una u glavnoj
knjizi banke. U su{tini, analiza tro{kova treba da bude permanentna tj. na on
line bazi. Analiza tro{kova treba da bude u bazi podataka, koja se subordinira sa
glavnom knjigom ili posebno od nje. Na taj na~in mogu se dobijati, uzimati i
preme{tati podaci o poslovnim aktivnostima banke bez uznemiravanja
integriteta glavne knjige.

Alokacije i transferi, koji po prirodi ne pripadaju glavnoj knjizi, mogu da budu


ura|eni preko ove vrste menad`ment informacionog sistema bez uznemiravanja
glavne knjige. Menad`ment informacioni sistemi, kao {to se koriste za analizu
tro{kova, oslanjaju se na glavnu knjigu i druge sisteme kao kanale ili provajdere
informacija. Veza je jedan put od glavne knjige prema menad`ment
informacionom sistemu.

U glavnu knjigu slivaju se podaci o prihodima, op{tim tro{kovima, tro{kovima


isplata i stanjima (saldima). Zato glavna knjiga predstavlja izvor informacija
kako za menad`ment tim u svrhu efikasnog upravljanja tako i za regulatorne
agencije i publiku u svrhu kontrole i informacija. Za ove svrhe va`ni su podaci i
upravlja~ke informacije, koje treba da pomognu menad`ment timu da efikasno
upravlja i donosi racionalne odluke. Za tu svrhu slu`e izve{taji i analize o
prihodima, tro{kovima, stanjima (saldima) i poslovnim aktivnostima banke.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 160

Po{to su potencijalni aran`mani podataka za upravlja~ke informacije prakti~no


beskona~ni, analiza tro{kova mora obazrivo obezbediti adekvatnu reviziju
postoje}ih podataka. Esencijalno je biti u poziciji da se izgrade podaci za

Javno izve{tavanje

Finansijsko izve{tavanje regulatora

Su{tina
GLAVNA KNJIGA
RA^UNOVODSTVA sistema

ra~uno-
Snabdeva se: prihodima vodstva
op{tim tro{kovima
tro{kovima isplata i
stanjima

Tok u jednom Upravlja~ke informacije


pravcu

Slobodne forme kori{}enja podataka.


Nisu povezane na bazi povratne sprege
sa osnovnim ra~unovodstvenim
it

Izve{taji o:
prihodima
tro{kovima
stanjima
aktivnostima

Slika 5-5: Dvostrani tokovi informacija iz glavne knjige


upravlja~ke informacije prema su{tini ra~unovodstvenog sistema. Potrebno je
uraditi i test za validnost ovih podataka. Ako podatak nije prihvatljiv, mora biti
protuma~en. [to je manje specifi~an, menad`ment informacioni sistem mo`e da
bude uskla|en sa su{tinom ra~unovodstvenog sistema, ~ime je manja
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 161

kredibilnost u takav menad`ment informacioni sistem.Tok informacija iz glavne


knjige u dva smera pokazuje slika 5-5.12)
Slika 5-5 pokazuje razliku izme|u glavne knjige ra~unovodstva i upravlja~kih
informacija. U stvari, slika prikazuje koncept kako jedan informacioni sistem
mo`e da bude povezan sa su{tinom ra~unovodstvenog sistema. Ideja je da se
razume volatilnost integriteta podataka onog momenata kada napuste
ra~unovodstveni sistem.

5.3.3. Operativno planiranje nekamatnih rashoda banke

Nekamatni tro{kovi banke kao finansijske institucije mogu se klasifikovati kao:


(1) direktni produkcioni tro{kovi, (2) prodajni tro{kovi i (3) tro{kovi op{te
uprave. 13)
(1) Direktni produkcioni tro{kovi su tro{kovi koji se mogu direktno vezati za
funkciju ili za autput jedinice banke. U ove tro{kove se uklju~uju personalni
tro{kovi (zaposleni u operativi, direktni kontrolori), zakupnina i snabdevanje.
Direktni produkcioni tro{kovi mogu da imaju obe - fiksne i varijabilne -
komponente u zavisnosti od kapaciteta ograni~enja i promene volumena
zaposlenih (jedan kontrolor na 10 izvr{ilaca, na 12 isto jedan, a na 20 izvr{ilaca
mo`da 2 kontrolora). Dakle, u kratkom vremenu neki od tro{kova mogu da
budu fiksni, a dugoro~nije gledano ti isti tro{kovi mogu da budu i varijabilni.
(2) Prodajni tro{kovi uklju~uju tro{kove referenata za ra~une (teku}e i druge),
ogla{avanja proizvoda, putovanja, transport, zabave i sli~no. Po{to se mnogi od
ovih tro{kova klasifikuju kao administracija ra~una ili izdaci servisa korisnika,
oni se ~esto izostavljaju iz analize tro{kova proizvoda.
(3) Op{ti tro{kovi uprave su takvi tro{kovi koji se ne mogu direktno pripisati
nekoj aktivnosti ili funkciji. Op{ti tro{kovi uprave mogu se klasifikovati kao
tro{kovi: direktne podr{ke, indirektne podr{ke i op{te ili administrativne
podr{ke. Direktni tro{kovi podr{ke uklju~uju sve tro{kove produkcionog
menad`menta iznad pozicije direktnih kontrolora, sa svim tro{kovima u
odeljenjima servisne podr{ke ili druge tro{kove direktno povezane sa podr{kom
produkcionoj funkciji. Indirektni op{ti tro{kovi podr{ke se odnose na neke
tro{kove personalnog odeljenja, to{kove zgrade, sigurnosti opreme itd. U
najve}em broju slu~ajeva treba koristiti procenu njihove povezanosti sa
tro{kovima produkcione jedinice. Op{ti i administrativni tro{kovi uprave su svi
oni koji se u banci ne mogu nigde direktno rasporediti. To se odnosi na
institucionalno ogla{avanje, plate izvr{nih direktora i tro{kove regularnog
izve{tavanja. Ovi tro{kovi se alociraju prema stopi kori{}enja ukupnog prihoda,
ukupnim ostalim tro{kovima ili nekim drugim veli~inama relativnog merenja.
12)
Leonard P. Cole: Cost Analysis and Control in Banks, Bankers Publishing Company, Boston, 1985, str. 24.
13)
John Zimmermann and Diane White: Profitability Analysis, Cost Systems and Pricing Policies, u knjizi: The
Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H Bauhgn, Thomas L. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988, str. 368.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 162

Podela na fiksne i varijabilne tro{kove. U odnosu na senzitivnost promene


obima poslovanja, tro{kovi banke se mogu klasifikovati kao varijabilni i fiksni.
Varijabilni nastaju u direktnoj proporciji sa obimom poslovne aktivnosti banke,
a fiksni ostaju isti bez obzira na promene obima poslovanja.
Pregled 5-3: Operativni plan jednog hipoteti~nog profitnog centra
Kategorije prihoda i tro{kova Pojedina~ne stavke Ukupno
profitnog centra planirano
Prihod od sredstava 8.400
Zadu`enja za neto kori{}ena sredstva 300
Rezervacija za kreditne gubitke 300
Neto margina 7.800
Drugi prihodi 300
Direktni tro{kovi prodaje
Osoblje 500
Zakup 60
Oprema 20
Ogla{avanje 80
Ostalo 280 (940)
Prvi profitni nivo 7.160
Direktni produkcioni tro{kovi
Obrada podataka 350
Knjigovodstvo 200
Testiranje i prenos 900
Uskla|ivanja 80
Obrada kredita 30
Drugi produkcioni centri 1.200 (2.760)
Drugi profitni nivo 4.400
Direktni i indirektni tro{kovi podr{ke
Osoblje 30
Odr`avanje zgrada 5
Usluge drugih centara 190 (225)
Tre}i profitni nivo 4.175
Op{ti, administrativni i tro{kovi uprave
Izvr{ni direktori 120
Kontrolori 100
Drugi centri op{te uprave 180 (400)
^etvrti profitni nivo 3.775
Profitabilnost se ostvaruje u strategijskim poslovnim jedinicama ili jedinicama
odgovornosti, tj. profitnim i tro{kovnim centrima. Sa stanovi{ta klasifikacije
tro{kova, ove strategijske jedinice mo`emo svrstati u dve grupe: (1) direktne
centre, koji uklju~uju: direktne profitne centre i direktne produkcione centre, (2)
centre op{tih tro{kova uprave, u koje spadaju: direktni i indirektni centri
podr{ke, te op{ti i administrativni centri. 14) Operativni plan profitnog centra
prikazan je u pregledu 5-3.. Strategijske poslovne jedinice ili profitni centri su
klju~ni operativni generatori profita banke.
Bez obzira na profil strategijske poslovne jedinice, bitno je da se u okviru nje
obavljaju kreditni i depozitni poslovi, koji imaju svog uticaja na profit banke.
14)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje uspe{ne profitne strategije banke,
Feljton, Novi Sad, 1999, str. 270-273.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 163

Stoga je od velikog zna~aja da svaki profitni centar ima svoj mese~ni, nedeljni i
dnevni operativni plan.

5.3.4. Relacije tro{kova i obima poslovanja banke

Odnosi tro{kova i obima poslovanja banke najbolje se mogu sagledati putem


metodologije prose~nih tro{kova. Koncept prose~nih tro{kova bazira se na
potpunoj apsorpciji svih relevantnih tro{kova. Potpuna apsorpcija pokriva sve
relevantne tro{kove i volumene u istom vremenskom okviru. Formula je
jednostavna:

Ukupni relevantni tro{kovi : obim = prose~ni tro{kovi po jedinici

Prose~ni tro{kovi po jedinici podrazumevaju stavljanje u odnos ukupnih


aktuelnih tro{kova – fiksnih i varijabilnih - prema stavkama obima poslovanja.
Ovaj metod se ponekad pripisuje metodu alokacije izdataka, kao aktuelna
tehnika tro{kova, metod procenta vremena ili jednostavno nestandardni pristup
tro{kovima.

U konstruisanju jednog proseka tro{kova po jedinici obim igra veliku ulogu u


odre|ivanju jedinice tro{kova. Uop{teno gledaju}i, tro{kovi po jedinici su ve}i
kod niskog obima i ni`i kod ve}eg obima poslovanja. Naime, to je situacija u
kojoj egzistira jedna inverzna relacija izme|u tro{kova i volumena prose~nih
tro{kova po jedinici. To pokazuje slika 5-6.15) Trend odnosa cena/obim

Visoki
tro{kovi Prose~ni
tro{kovi

Niski
tro{kovi
Nizak Visok
volume volume
U vezi sa tim, redosled poslova bi bio slede}i:

Prvo, treba definisati i utvrditi fiksne tro{kove. To su tro{kovi koji se ne


menjaju u zvisnosti od kretanja obima poslovanja.

Drugo, treba utvrditi varijabilne tro{kove, koji se defini{u kao tro{kovi koji se
menjaju sa promenom obima poslovanja.

15)
Leonard P. Cole: Cost Analysis and Control in Banks, Bankers Publishing Company, Boston, 1985, str. 35.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 164

Tre}e, treba utvrditi i postojanje relativno fiksnih tro{kova, koji jednim delom
sadr`e komponentu fiksnih, a drugim delom sadr`e komponentu varijabilnih
tro{kova za odre|ene zone obima poslovanja.

Ukupni
tro{kovi Ukupni prihod
i ukupni
prihod Ukupni tro{kovi

Varijabilni tro{kovi

Fiksni tro{kovi

Obim poslovanja

Slika 5-7: Odnos tro{kova i obima poslovanja banke

Slika 5-7 pokazuje kako se pona{aju fiksni i varijabilni tro{kovi u odnosu na


rast obima poslovanja banke. Pove}anjem obima poslovanja smanjuju se
tro{kovi po jedinici obima usled dergesivnog dejstva ekonomije fiksnih
tro{kova. Kao {to je i vidljivo na navedenoj slici, banka treba da dostigne
odgovaraju}i obim poslovanja da bi dostigla ta~ku profitabilnosti (gde se seku
krive ukupnih tro{kova i ukupnog obima poslovanja). Posle ove ta~ke
poslovanje banke je profitabilno i banka iz zone gubitaka ulazi u zonu
profitabilnosti.

5.4. UPRAVLJANJE OPERATIVNIM TRO[KOVIMA BANKE

5.4.1. Koncept operativnih tro{kova u bankarstvu

Koncept tro{kova u bankarstvu


UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 165

Tro{kovna terminologija za finansijske institucije razlikuje se od terminologije


tro{kova u proizvodnji zbog nerobne bankarske baze. Zato u bankarstvu treba
razlikovati tro{kove od izdataka. Tro{kovima se smatraju tro{kovi koji se mogu
povezati sa proizvodom ili uslugom koja je isporu~ena. Tada se tro{ak ra~una
kao elemenat vrednosti proizvoda i usluge. Grafi~ki predstavljen, taj koncept
izgleda kao na slici 5-8. 16)

Definisane vrednosti
Izdaci
ZADACI
Izdaci A

Izdaci B AKTIVNOSTI

Izdaci C
PROIZVODI

Slika 5-8: Koncept tro{kova u bankarstvu

Kako se vidi na slici, izdaci su privremeni dok ne postanu zadatak, aktivnost ili
proizvod. Tro{kovi sadr`avaju vrednost ili cenu, te se u tome i pravi razlika
izme|u izdataka i tro{kova.

5.4.2. Koncepti i sistemi alokacije operativnih tro{kova banke

Alokacija je arbitrarna i rezultat je ne~ije procene i odluke. Proces alokacije


mora da bude razumljiv za korisnike da bi bio prihva}en. Integritet i ta~nost
podataka je tako|e veoma va`na. Alokacije su u mnogim instancama veoma
zastupljene u glavnoj knizi ra~unovodstva. Sve alokacije moraju da budu
nepristrasne, konzistentne, logi~ne i konceptulano obja{njive. Su{tina svake
alokacije je njen kredibilitet.

Alociraju se sredstva, prihodi i izdaci i oni mogu da budu razbijeni po


organizacionim delovima, proizvodima i korisnicima usluga. Alokacije
sredstava se koriste u bilansne svrhe. Alokacije prihoda se koriste u nameri
raspore|ivanja kamatnog prihoda (od kredita) po organizacionim delovima
(profitnim centrima) i proizvodima (kada ih ima vi{e) i, poznatije, kao u~e{}e
u ukupnom prihodu. Neke banke jednostavno ne raspore|uju svoj prihod po
organizacionim delovima, proizvodima ili korisnicima.

16)
Leonard P. Cole: Cost Analysis and Control in Banks, Bankers Publishing Company, Boston, 1985, str. 23.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 166

Me|utim, alokacija izdataka je naju~e{}e povezana sa analizom tro{kova. U


osnovi, postoje tro{kovni i prihodni centri, koji primaju na sebe izdatke u ime
organizacija, proizvoda i, kona~no, korisnika. To je posao analiti~ara tro{kova
da alocira ove izdatke nepristrasno za svrhu merenja profitabilnosti. To
pokazuje slika 5-9.17)

Tro{kovni Organizacioni
i prihodni Proces pulovi primaoca
centri
alokacije
• $15 Prihodni centar A $ 22
• $20 Metod ili Prihodni centar B $ 62
sistem Prihodni centar C $ 61
• $18
alokacije Ukupno $ 150
• $31 tro{kova
• $50
• $16 Proizvodi:
Uk$150 Proizvod 1 $ 17
Proizvod 2 $ 38
Proizvod 3 $ 24
Proizvod 4 $ 71
Ukupno $ 150

Neto izdaci efektuirani Korisnici:


posle transfera A B C D E F Uk.
$ 27 20 29 26 25 23 150

Slika 5-9: Proces alokacije tro{kova u bankama

Izbor koncepta alokacije tro{kova za kori{}enje je u funkciji onoga {to se `eli


posti}i su{tinom merenja. Primaoci moraju da budu u stanju da razumeju
alokaciju. Za formulisanje koncepta alokacije tro{kova mogu da budu kori{}eni
neki od slede}ih elemenata:

• broj partija ra~una,


• broj zaposlenih,
• broj obra|enih stavki,

17)
Ibidem, str. 152.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 167

• utro{eno vreme,
• prihodi,
• korisnost merenja resursa,
• direktni tro{kovi,
• kamatni izdaci, i
• iznajmljeni prostor.

Specifi~ni koncept treba da bude izabran kao jedan koji najbolje odgovara ili
obja{njava podeljenost alociranih tro{kova.

Koncepti kori{}eni za alokaciju tro{kova mogu se svrstati u slede}e kategorije:

• procenat utro{enog vremena,


• zna~ajni proseci,
• procenat od ukupnog,
• jedinica/obim, i
• direktna identifikacija

Sigurno je, da su sistemi alokacije ne{to arbitrarno i subjektivno. Jedan sistem


alokacije trebao bi da bude refleksija filozofije top menad`menta banke. Sistem
alokacije, tako|e, treba da bude dovoljno fleksibilan, da mo`e da prihvati
promene. Promene dolaze zbog rasta, usavr{avanja i filozofskih promena. Ideja
je, da sistem treba da bude pripremljen za promene.

5.4.3. Koncept standardnih tro{kova u bankarstvu

Standardni tro{kovi su propisana metodologija za razvoj tro{kova. Su{tina


standardnih tro{kova je da se propi{e koliki tro{kovi bi trebali biti pri nekim
datim parametrima i tehnikama. Standard je osnova, baza za upore|ivanje. On
mo`e da bude kontrolisan kao kriterijum, za koju vrednost jedna aktivnost ili
proizvod treba da bude vodi~ za postizanje jednoobraznosti.

Koncept standardnih tro{kova egzistira ve} mnogo godina. Mnoge forme


standardnih tro{kova, koje su jedinstvene za finansijske institucije, do{le su kao
`elja preko pedeset godina. Sve varijante standardnih tro{kova odnose se na
neku formu konzistentnog merenja rada ili poslovne aktivnosti. Ovo merenje je
srodno industrijskom in`enjeringu u traganju za utvr|ivanjem referensne ta~ke
za odmeravanje koja jedinica vremena treba da bude. Industrijski in`enjering
meri zadatke u dve razli~ite svrhe: zaposlenost i tro{kove. Ban~in program
merenja za utvr|ivanje standarda mora obuhvatiti oba ova faktora.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 168

Da se bolje razume, neophodno je sagledati elemente sistema standardnih


tro{kova. Sistem standardnih tro{kova treba da sadr`i slede}i minimum
elemenata: 18)

• standarde rada i vremena,


• vremensku dozvoljenost,
• stope rada, i
• druge operativne stope tro{kova.

Razvoj standarda rada i vremena je su{tina standarda tro{kova. Baziran na


razvijenim standardima, podatak o tro{ku je uporediv sa ovim standardima.
Ipak, standardi omogu}avaju razvoj jedinice tro{kova. Standardi mogu da budu
razvijeni kori{}enjem jednostavne forme kao {to je li~no vo|enje dnevnika,
putem kojeg je ta~nost ne{to manja nego kod drugih metoda.

Usavr{avanje standarda rada mo`e uklju~iti kori{}enje vremenske dozvoljenosti


da pokrije li~no vreme, zamor i zaka{njenje. Ove komponente mogu se menjati
tokom vremena. Reorganizacija, promene u fizi~koj opremi, personalnoj politici
i drugim sli~nim faktorima mogu izmeniti vrednost svakog faktora pojedina~no.

Stope rada su rezultat plata, prekovremnog, povremenog rada, bonusa i


beneficija koje se porede sa raspolo`ivim satima centra koji se meri. Stope rada
su rezultat kalkulisanja kompenzacija na bazi ~asova. Po{to je svaka od
komponenti predmet promene, to je razborito da se vr{i revizija stopa rada
najmanje jednom godi{nje.

Drugi operativni tro{kovi jednog centra su svi oni {to se svrstavaju u izdatke
izuzev kompenzacija. Oni bitno uklju~uju sve druge operativne izdatke izuzev
kompenzacija. Mogu da budu ad`astirani da uklju~e amortizaciju za takve stvari
kao {to su istra`ivanja i razvoj, kojih nema na listi izdataka. Mogu tako|e da
uklju~e i rezervacije za vanredne stavke.

Operativnu aktivnost uskla|ivanja nivoa tro{kova na ukupan nivo izdataka


prikazuje slika 5-10. 19)

Ukupni tro{kovi po
srandardu (uklju~iv
direktne)

+ plus
18)
Ibidem, str. 97.
19)
Ibidem, str. 114.
Ukupni lokalni
op{ti tro{kovi

+ plus

Ukupni op{ti
tro{kovi

+ plus

Ukupni ostali
tro{kovi
= jednako

Ukupni izdaci
banke
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 169

Slika 5-10: Uskla|ivanje ukupnog nivoa izdataka banke

Suma ovih izdataka je jednaka ili treba da bude uskla|ena sa ukupnim izdacima
banke. Ovo ilustruje slika 5-10, koja predstavlja dijagram toka aktivnosti
uskla|ivanja nivoa tro{kova sa ukupnim tro{kovima banke. Ovaj dijagram
reflektuje agregiranje svih tro{kova koje banka preuzima na sebe preko
ukupnog sistema standardnih tro{kova. Ukupan iznos je uskla|en sa ukupnim
izdacima banke. Ako je banka primenila parcijalno sistem standardnih tro{kova,
tada bilo koji nestandardni tro{kovi koji egzistiraju treba da se dodaju ukupnim
u cilju uskla|ivanja sa ukupnim izdacima banke.

5.4.4. Kontrola alokacije i redukcija operativnih tro{kova banke

U ve}ini banaka izdaci u organizacionim delovima se kontroli{u na vertikalnoj


osnovi, ili odozdo na gore u organizacionoj hijerarhiji ili odozgo na dole.
Ponekad se izvesna mesta kontrole i uputstva utvr|uju na bazi odozgo prema
dole, ali se kontrola vr{i odozdo na gore. Upravo opisani sistem alokacije
dozvoljava horizontalnu kontrolu izdataka, {to zna~i da jedan organizacini deo
pravda samo svoje izdatke svom menad`ment timu, a mora da pravda svoje
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 170

izdatke onim organizacionim delovima od kojih zahteva podr{ku. To pokazuje


slika 5-11. 20)

Najvi{i Organizacije Organizacije


organizacioni alokacije primaoci
deo

Grupa Grupa

Sektor Sektor

Odeljenje Odeljenje
Najni`i entitet
tro{kovnog Saveti Prihvat
centra analize a
{k

Arbitra`a

Slika 5-11: Proces kontrole alokacije tro{kova

Kao {to se vidi i na slici, svaki primalac alokacije ispod grupnog nivoa ima
efekat koji ~ini sistem slo`enijim. Jedan sistem alokacije, koji je sasvim
upotrebljiv treba da bude takav, da alocira od najni`eg tro{kovnog centra (ili
odeljenja) na najvi{i organizacioni nivo (gupu) na strani primaoca.

Mnoge banke gledaju na suzbijanje tro{kova kao na sredstvo za pove}anje


profita. Neke to koriste kao sredstvo da bi ostale profitabilne. Bez obzira koji je
slu~aj u pitanju, ne mo`e se isklju~iti potreba kontrole tro{kova bilo u jednoj ili
drugoj formi. Ovo je posebno zna~ajno za kontrolu nekamatnih izdataka.
Naime, postoje mnoge prilike za u{tede kroz identifikaciju i redukciju
prekomernih i drugih nepotrebnih izdataka.

U nekim bankama kontrola tro{kova mo`e da bude samo stvar prolaza svih
narud`bina i faktura preko kontrolora za odobrenje i pla}anje. To mo`e tako|e
da bude i mese~ni pristup kontroli varijanti prema planu. Ovo sve mo`e da bude

20)
Ividem, str. 166.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 171

adekvatno u nekim okvirima. Ali, stvari postaju mnogo slo`enije, kada banka
raste. Tada kontrola mora da bude vi{e formalizovana. Nekamatni izdaci mogu
da erodiraju profit. Za optimalnu profitabilnost banke oni moraju biti pod
kontrolom. Izme|u ostalih, pod kontrolom treba da budu slede}i izdaci: 21)

• kapitalne kupovine i lizing (automobili, procesna oprema, kompjuteri,


zgrade),
• glavni projekti (novi proizvodi, novi sistemi, nove funkcije),
• kompenzacije (plate, prekovremeni, beneficije), i
• drugi operativni izdaci (PTT, marketing, putovanja, odr`avanje, osiguranje
itd.).

Za kontrolu ukupnih izdataka banke koriste se koeficijenti koji mogu da budu


utvr|eni za komparaciju. Neki od tih koeficijenata su slede}i:

• ukupan broj zaposlenih prema veli~ini aktive,


• ukupan broj pomo}nog osoblja prema veli~ini aktive,
• prose~na plata po zaposlenom u banci,
• ukupni izdaci prema veli~ini aktive,
• ukupni izdaci prema prihodu,
• ukupni izdaci za kompenzaciju prema prihodu,
• izdaci obrade podataka prema ukupnim izdacima banke,
• izdaci za kompenzacije prema ukupnim izdacima banke, i
• procenat miksa specifi~nih stavki ostalih operativnih izdataka prema
ukupnim izdacima.

Primer zadnje navedene stavke mogao bi da bude miks tro{kova prostorija,


putovanja, prevoza, po{tarine i ogla{avanja prema ukupnim izdacima. Naime,
postoje studije koje obezbe|uju iskustvene proseke ovih izdataka za razne
veli~ine banaka i miks za pojedine linije ovih stavki, {to mo`e ukazivati na
mogu}u potrebu redukcije ovih izdataka.

LITERATURA:

1. John A. Haslem: Commercial Bank Management - Text and Readings,


Reston Publishing Company, Reston, Virginia, 1985.
2. Emmanuel Roussakis: Commercial Banking in an Era of Deregulation,
Preager, New York, 1984.

21)
Ibidem, str. 279.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 172

3. Frnak P. Jonson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Manage ment,


The Dryden Press, New York, 1985.
4. Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in te
Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989.
5. Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks
Community, Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1990.
6. Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition,
Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989.
7. Thomas Fitsh: Dictionary of Banking Terms, Barrons, New York, 1990.
8. Emmanuel N. Rousakis: Commercial Banking in an Era of Deregulation,
Preager, New York, 1984.
9. John A. Haslem: Commercial Bank Management, Reston Publishing
Company, Reston, Virginia, 1985.
10. Eric H. Compton: Inside Commercial Banking, Second Edition, Joh Wiley
and Sons, New York, 1985.
11. Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje
uspe{ne profitne strategije banke, Feljton, Novi Sad, 1999.
12. J. R. S. Revell: Cost and Marfins in Banking – Organisation for Economic
Cooperation and Development OECD, Paris, 1985.
13. Leopold A. Bernstein: Financial Statement Analysis – Theory, Application
and Interpretation, Revised Edition, Richard D. Irwin, Homewood, Illinois,
1978.
14. J. S. G. Wilson: Banking Policy and Structure – A Comparative Analysis,
Croom Helm, London, 1986.
15. Leonard P. Cole: Cost Analysis and Control in Banks, Bankers Publishing
Company, Boston, 1985.
16. F. L. Garcia: How to Analyse a Bank Statement, Bankers Publishing
Company, Boston, 1985.
17. Steven I. Davis: Exelence in Banking – A profit of superior management
based on insight into Citibank, Deutsche Bank, Morgan and 13 other
selected banks, MacMillan Press, London, 1985.
18. David C. Cates: How Banks Make Money, u knjizi: The Financial Services
Handbook – Executive Insights and Solutions, Editors: Eileen M. Friars and
Robert N. Gogel, Joh Wiley & Sons, New York, 1987.
19. John Zimmermann and Diane White: Profitability Analysis, Cost Systems
and Pricing Policies, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H Bauhgn, Thomas L. Storrs and Charls E. Walker,
Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 173
Oslonac je znak sigurnosti!

GLAVA 6.

UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE

OKVIR [ESTE GLAVE:


• Kapital poslovne banke

• Struktura kapitala banke

• Planiranje rasta kapitala banke

• Me|unarodni standardi kapitala banke


UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 175

6.1. KAPITAL POSLOVNE BANKE

6.1.1. Koncept kapitala banke

Konvencionalno shvatanje kapitala banke polazi od toga da kapital predstavlja


razliku izme|u vrednosti zbira akrive i obaveza u bilansu banke. Vrednost
kapitala je istovremeno i neto vrednost banke i ona je ve}a ukoliko je i ova
razlika ve}a. To mo`emo prikazati i slede}om jedna~inom:

SREDSTVA minus OBAVEZE = KAPITAL


Odnosno:

NETO VREDNOST BANKE = SREDSTVA minus OBAVEZE

Aktiva banke je veoma bitna sa aspekta ostvarivanja prihoda. Banka preko


produktivne aktive, koju ~ine kreditni i investicioni portfoliji, ostvaruje klju~ne
prihode (kamatne i druge). Preko kreditnog portfolija banka ostvaruje najve}i
obim prihoda, tj. kamatnih prihoda. Na drugom mestu je zna~aj portfolija hartija
od vrednosti sa znatno manjim doprinosom prihodima banke (kamatnim i
dividendnim). Prihodi preko ostvarenog profita doprinose ostvarenju odnosno
pove}anju kapitala banke.

Da bi banka imala funkcionalnu stabilnost i sigurnost, neophodan je


odgovaraju}i obim i struktura kapitala. Stalno pove}anje obima poslovanja
banke izra`enog preko sve ve}eg zbira bilansa, zahteva i sve ve}i obim kapitala
banke. Zato se s pravom smatra da je fundamentalna uloga kapitala, da
kontinuirano omogu}ava banci efektivnu realizaciju poslovne politike i
sigurnost {tednje i depozita u tr`i{nim uslovima rizika.

U uslovima kada bi obaveze prema{ile ukupnu aktivu, tada bi banka imala


gubitak i ne bi mogla da nastavi da obavlja svoju redovnu delatnost. Zato se
putem efektivne realizacije poslovne politike (preko prihoda i profita) obavlja
kontinuirano uskla|ivanje aktive/pasive banke i tako obezbe|uje
zadovoljavaju}i obim i struktura kapitala. Bez odgovaraju}eg obima i structure
kapitala, naro~ito deoni~kog kapitala, banka nema sigurnosti u obavljanju svojih
poslova u rizi~nim tr`i{nim uslovima.

Kao {to smo ve} ranije analizirali,1 u~e{}e kapitala u savremenim uslovima u
bilansu banke mo`e se predstaviti upro{}enom {emom bilansne strukture banke
(6-1):

1
Vidi detaljnije u glavi 4. ove knjige
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 176

SREDSTVA OBAVEZE
1/3 Portfolio Depoziti po
kredita vi|enju 1/2
1/3 Portfolio hartija
od vrednosti Oro~eni depoziti
1/3 Portfolio rezervi, 2/5
fiksne aktive i Akcijskii kapital

Slika 6-1: Mesto i u~e{}e kapitala u {emi bilansa banke

Kapital je klju~ni elemenat osnivanja banke. Naime, banka pribavlja po~etni


kapital putem procesa emitovanja i prodaje akcija na primarnom tr`i{tu kapitala
i tako dolazi do potrebnog obima akcijskog kapitala, koji je predvi|en
pozitivnim zakonskim propisima (poznat kao kapitalni census). Dakle, banka
kao nova finansijska institucija ili finansijska institucija u osnivanju, prvo
formira kapitalnu bazu. Kapitalna baza, uz ostale neophodne uslove, obezbe|uje
osnovu za po~etak rada novoosnovane banke. Me|utim, pri tome treba imati u
vidu, da je nivo i struktura kapitala veoma bitna i tokom kontinuelnog
poslovanja banke.

6.1.2. Uloga kapitala u poslovanju banke

Dakle, po~etak poslovanja banke podrazumeva da je banka zadovoljila sve


pozitivne zakonske propise i da mo`e po~eti da obavlja funkciju finansijskog
posrednika. To se, pre svega, odnosi na potreban nivo deoni~kog kapitala
banke.2 Kapital je neophodan pri formiranju banke, kako bi se obezbedili ili
privukli neophodni resursi za po~etak poslovanja banke – depoziti privrede i
{tednja stanovni{tva. Drugim re~ima, kapital predstavlja neku vrstu garancije i
poverenja javnosti u njeno poslovanje.3

Naime, sa rastom i razvojem poslovanja – pove}anjem obima bilansa banke -


treba da raste i obim formiranog kapitala, kako bi se odr`avala kriti~na
ravnote`a izme|u obima poslovanja i nivoa o~ekivanih rizika. Ovaj process
uskla|ivanja rasta obima kapitala sa nivom poslovanja naziva se
kapitalizacijom. Otuda stopa kapitala, kao odnos obima kapitala i ukupne aktive
bilansa banke, predstavlja jednu od najva`nijih pokazatelja performansi svake

2
Potreban startni nivo deoni~kog kapitala za osnivanje banke kod nas je 10 mil evra u dinarskoj
protivvrednosti.
3
Visina deoni~kog i drugog kapitala ili neto vrednost banke ~ini jedan od klju~nih faktora
poverenja javnosti u banke i bankarski sistem zemlje
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 177

banke. U ovom kontekstu, visina kapitala predstavlja indikator prihva}enog


rizika od strane deoni~ara-vlasnika banke.

Istorija bankarskog poslovanja u razvijenim tr`i{nim privredama u pro{lom


veku zabele`ila je trend stalnog smanjenja stope kapitalizacije, {to je
istovremeno zna~ilo i pove}anu stopu rizika u bankarskom poslovanju imaju}i u
vidu da je odnos kapital/aktiva pokazatelj poslovnog rizika banke.4 U
savremenim uslovima taj trend se lagano zaustavlja, stabilizuju se stope
kapitalizacije, ja~a tr`i{na disciplina i tako dolazi do smanjenja stope rizika
poslovanja banaka.

Naime, da bi to pojasnili treba po}i od nekih istorijskih ~injenica. Tokom


zadnjih pedeset godina, privredna i bankarska sredina postajale su sve rizi~nije.
Procesi deregulacije, globalizacije i sekjuritizacije na finansijskim tr`i{tima,
doprineli su, zajedno sa promenom strukture bankarstva, potrebi ja~anja
sigurnosti bankarskog poslovanja. To se pre svega odnosi na regulatornu
(minimalnih standardnih stopa), strukturnu (primarni i ostali kapital) i
koordinativnu (bilansno izve{tavanje i adekvatne stope kapitalizacije)
komponentu kapitala banaka.

Krajnji cilj ovih zajedni~kih aktivnosti na me|unarodnom planu jeste bolje


pokrivanje rasta potencijalnih rizika u poslovanju banaka putem adekvatne
kapitalizacije. Upravo se putem kordinirane akcije banaka u razvijenim tr`i{nim
privredama nastoji u bankarsko tr`i{te uneti {to vi{e slobodne inicijative, ali
istovremeno i oja~ati poslovanje svake banke u pogledu preduzimanja {to ve}ih
rizika. U tom cilju, banke razvijenih tr`i{nih privreda ve} oko dvadeset godina
nastoje da standardizuju stope rizika, o ~emu }e biti re~i kasnije u ovoj glavi
(Bazel I i Bazel II). 5

6.1.3. Funkcije kapitala u poslovanju banke

Kapital ima fundmentalnu ulogu u izra`avanju snage i stabilnosti poslovanja


banke. Njegova je funkcija da apsorbuje rizike odnosno gubitke u poslovanju
banke. Bilansno posmatrano, kapital prividno ima pasivnu ulogu, dok ‘de facto’
predstavlja nisko-tro{kovni resurs za odr`avanje sigurnosti i poverenja javnosti
u poslovanje banke. Mada kapital nema direktne povezanosti sa performansama

4
Stopa kapitala se kroz istoriju bankarstva stalno menjala. To se najbolje vidi iz podataka za
ameri~ko bankarstvo: prva stopa kapitala bila je 1940.godine 10%, a 1875.godine stopa je bila
~ak 35%. Dakle, stogodi{nji razvoj banaka smanjio je stopu kapitala (leverid`a) petostruko, ali to
nije zna~ilo i proporcionalno pove}anje bankarskog rizika. Stopa kapitala prema ukupnoj aktivi
bila je 1972.godine 7,2%, a prema tzv. rizi~noj aktivi 9,4%.
5
O me|unarodnim standardima kapitala poznatim pod nazivom Bazel I i Bazel II bi}e posebno
re~I kasnije u ovoj glavi.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 178

banke, neadekvatnost kapitala se otkriva tek nakon formiranih gubitaka,


odnosno kada je kapital nedovoljan za njihovo pokrivanje (u slu~aju bankrota).

Bankarska teorija i praksa nagla{avaju tri bitne funkcije kapitala banke:

• za{titu depozitara,
• pokrivanje neo~ekivanih gubitaka, i
• regulativnu funkciju.

Za{titna funkcija (protective function) kapitala podrazumeva obezbe|enje


solventnosti i kontinuiteta rada banke u kriznim uslovima, kao i garanciju
depozitarima isplate sredstava (u celini ili delu) u slu~aju ga{enja banke. U
uslovima osiguranja depozita, za{titna funkcija kapitala banke je relativizovana
bar {to se ti~e relativno manjih uloga.6 Krupni ulozi dele sudbinu poslovnog
uspeha odnosno neuspeha banke i izlo`eni su riziku ostvarenja gubitaka i
eventualnog bankrota banke.

Funkcija apsorbovanja neo~ekivanih gubitaka omogu}ava banci kontinuitet


obavljanja poslovanja do potpunog poslovnog oporavka. To zna~i, da banka
mo`e ostvariri gubitak tokom poslovanja, pokriti ga na teret deoni~kog kapitala,
odnosno rezervacije za kreditne gubitke, i nastaviti poslovanje. Dakle, visoku
izlo`enost poslovnim, posebno kreditnim rizicima i nepredvi|ena mogu}nost
ostvarivanja gubitaka, banka mo`e preko ove funkcije kapitala, prebroditi
relativno te{ke krizne situacije i da odbrani svoj poslovni sistem.

Treba ista}i, da je ova funkcija povremenog tj. po`arnog karaktera, a da se


trajna stabilnost poslovnog sistema banke brani preko odr`avanja
zadovoljavaju}eg stepena kompetitivnosti, efikasnosti i racionalnosti poslovanja
banke.7 Dakle, dobre poslovne posebno profitne performanse ~ine jedinu pravu i
trajnu garanciju stabilnosti poslovanja banke, dok se kapital mo`e smatrati samo
kao va`an povremeni oslonac funkcionalnosti i operativne sposobnosti banke.

Regulativna funkcija kapitala podrazumeva institucionalno utvr|ivanje i


kontrolu minimalnih standarda kapitala tokom poslovanja banaka, ali i za
osnivanje ili odre|ivanje statusa banaka kao finansijskih institucija. Ova
funkcija poma`e prilikom internog ili eksternog rangiranja performansne
sposobnosti banaka, {to je od izuzetne va`nosti kod odabiranja banaka od strane
komitenata i klijenata.

6
Osiguranjem depozita u bankarskom sistemu SAD je obezbe}eno kod specijalizovane federalne
organizacije pod nazivom FDIC (Federal Deposit Insurance Company), koja osigurava {tedne
uloge do 100.000 dolara kod jedne banke za jednog {tedi{u.
7
Vidi op{irnije: dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990, str. 221.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 179

6.1.4. Merenje kapitala banke

Kapital racio ili stopa kapitala je klju~ni finansijski racio za merenje


adekvatnosti kapitala banke. Ovde va`i jedno op{te pravilo: {to je ova stopa
ve}a za banku, to je banka kapitalno zdravija i bolja. I obrnuto. Banka sa
visokom stopom (racijom) kapitala prema sredstvima je vi{e za{ti}ena od
teku}eg - operativnog poslovnog gubitka nego banka sa ni`om stopom -
racijom. No, ovo ipak zavisi o relativnom riziku i mogu}nosti za nastanak
gubitka svake banke.8

Postoji nekoliko standardnih obrazaca za merenje adekvatnosti kapitala banke


ili kapital racija (capital ratio), od kojih su ova ~etiri naj~e{}e u upotrebi:

(1) deoni~ki kapital prema ukupnim sredstvima,


(2) deoni~ki kapital prema rizi~noj aktivi,
(3) deoni~ki kapital prema ukupnim depozitima, i
(4) deoni~ki kapital prema kreditima i eskontima,

Naravno, pored navedenih pokazatelja, koriste se i pokazatelji koji uzimaju u


obzir primarni i sekundarni kapital podeljen sa prose~nim ukupnim sredstvima
uve}anim za dozvoljene gubitke na kreditima i zakupu (total capital ratio),
zatim pokazatelj agregatnih kredita prema ukupnom kapitalu (loans capital
ratio). Pored ovih pokazatelja, koriste se i bilansni raciji (balance sheet rations).9

Za ocenu da li je banka problemati~na ili nije sa aspekta solventnosti, koristi se


stopa neto kapitala (neto capital racio = NCR):10

Kapital + Rezerve - Klasifikovana sredstva


NCR =
Prose ~ na sredstva

Klasifikovana sredstva su ona, koja su ve} ozna~ena kao: nestandardna,


sumnjiva ili gubitak (ocena bazirana na ispitivanju kvaliteta sredstava).
Kalsifikacija sredstava obuhvata produktivnu aktivu banke i ocena se izvodi
slo`enim postupcima. Polaze}i od te klasifikacije, banka se kalsifikuje kao
problemati~na, ako je NCR = 2,74 % (jednako ili manje).

8
Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barrons Bussines Guide, New York, 1990, str.
104.
9
Ibidem, str. 54.
10
Joseph F. Sinkey, Jr.:Commercial Bank Management in the Financial Services Industry, Third
Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 627.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 180

6.2. STRUKTURA KAPITALA BANKE

6.2.1. Oblici izvora kapitala banke

Bankarska teorija i praksa ukazuju na dva klasi~na izvora formiranja kapitala


banke: eksterne i interne izvore. Eksterni izvori uklju~uju sve oblike tr`i{no
privu~enog kapitala, kako onog za osnivanje banke, tako i onog za regulativni
rast kapitala banke. Interni izvori poti~u iz ostvarenih prihoda umanjenih za
ispla}ene dividende deoni~arima banke. Prilikom osnivanja, banka prikuplja-
obezbe|uje neophodan kapital po propisanom cenzusu, iz eksternih izvora. Tek
nakon prvog poslovnog i slede}ih ciklusa, za koji sastavlja bilanse, banka
procenjuje mogu}nosti doprinosa internih izvora budu}em rastu kapitala banke.

Eksterni izvori kapitala banke su: zajedni~ki ili op{ti stokovi (cammon stock),
trajni preferibilni stokovi (perpetual preferred stock), konvertibilni preferebilni
stokovi (convertibile preferres stock) i preferibilni stokovi sa prilagodljivim
stopama (adjustable-rate preferred stock). Zajedni~ki stokovi (cammon stock)
su tradicionalni izvori formiranja akcijskog kapitala (equity capital). Oni
prihvataju najve}i stepen rizika u zamenu za sticanje potencijalnog vlasni{tva.
U slu~aju bankrota, ovi akcionari, kao ulaga~i, su na poslednjem mestu kod
raspodele ostatka imovine banke.

Trajni preferabilni stokovi imaju ve}a prava tj. ve}i stepen sigurnosti u pogledu
imovine u procesu eventualne likvidacije banke u odnosu na zajedni~ke
stokove. To se odnosi, pre svega, na odre|ene fiksne stope prinosa na ulo`ena
sredstva. Ovde banka zadr`ava pravo otkupa ovih hartija nakon odre|rnog
vremena. Zbog dvostrukog oporezivanja (na nivou banke i na nivou akcionara),
ovaj vid sticanja kapitala banke nije naro~ito popularan.

Konvertibilni preferebilni stokovi imaju unapred definisane konverzione stope u


zajedni~ke stokove kapitala. Pri tome se utvr|uje konverziona premija
(pove}ava tr`i{nu vrednost), koja je divergentna sa stopom prinosa ovih hartija
(koja smanjuje stopu prinosa). Konverzija je opcija akcionara koja se zasniva na
ostvarivanju potencijalnih prednosti izme|u apresijacije vrednosti hartija i
redukcije dividendne stope.11 Me|utim, postoje konverzije ovih uloga od strane
emitenata (banaka) u subordinarni dug nakon isteka odre|enog vremena.

Slede}i oblik ulaganja su preferibilni stokovi sa flotiraju}im stopama prinosa


koji se uskla|uju sa promenama stope prinosa kratkoro~nih dr`avnih papira,
11
U bankarskoj praksi re~ je o apresijaciji vrednosti hartija u rasponu 0d 10-30% iznad tr`i{ne
vrednosti ovih akcija I redukciji dividendne stope od 2-4%. Vidi detaljnije: dr Srboljub Jovi}:
Bankarstvo, Nau~na knjiga Beograd, str. 227.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 181

dr`avnim hartijama sa petogodi{njim dospe}ima i obveznica dr`ave sa najdu`im


rokovima dospe}a. Osim ovih ulaganja, postoje prava kupovine kapitala u
narednim periodima po fiksnim cenama (warrants), kao i subordinarni dug
banke (kvazi capital), koji se bilansno vodi kao obaveza banke i mo`e se u
svakom momentu povu}i, {to zavisi od interesa kreditora banke.

Interni izvori treba da budu osnova za formiranje budu}eg rasta kapitala banke.
To se pre svega odnosi na banke koje `ele da imaju ve}u stopu ekspanzije, pa
formiraju prete`no kapital iz internih izvora, odnosno isplatom manjih stopa
dividendi. U tom kontekstu treba imati u vidu i stopu oporezivanja dividendi,
koja mo`e da igra ulogu podsticaja ili destimulacije formiranja odgovaraju}e
stope kapitala ili promene structure izvora formiranja kapitala banke.
podsticaja ili destimulacije formiranja odgovaraju}e stope kapitala ili promene
structure izvora formiranja kapitala banke.

6.2.2. Na~in pribavljanja kapitala banke

Pribavljanje kapitala banke vr{e po strogo propisanoj proceduri. Pri tome treba
razlikovati pribavljanje deoni~kog, kao primarnog kapitala, i pribavljanje
sekundarnog kapitala (dugoro~nog duga) putem emisije dugoro~nih obveznica.
Da bi to ukratko objasnili, navodimo nekoliko postupaka pribavljanja kapitala i
to:

- pribavljanje deoni~kog kapitala za po~etak rada novoosnovane banke,


- pribavljanje dodatnog deoni~kog kapitala, poznatog kao
dokapitalizacija,
- pribavljanje sekundarnog kapitala putem emisije obveznica.

Pribavljanje deoni~kog kapitala za po~etak rada novoosnovane banke vr{i se po


odre|enoj strogo propisanoj proceduri. Naime, potrebno je izme|u ostalog, da
dva ili vi{e zainteresovanih fizi~kih i/ili pravnih lica formiraju inicijativni odbor
za ispunjavanje potrebnih propisanih uslova, pre svega propisanog finansijskog
cenzusa, da dobiju odobrenja nadle`nih komisija i institucija i da emituju
primarnu emisiju deonica, te njihovom prodajom obezbede propisani finansijski
census za rad banke.12

Pribavljanje dodatnog deoni~kog kapitala tokom redovnog rada banke, vr{i se


tokom poslovanja banke i mo`e se obaviti na dva na~ina: prvi, uve}anjem
deoni~kog kapitala preko odricanja deoni~ara od dela ili cele dividende,
poznatog kao reinvestiranje, i drugi, pribavljanjem dodatnog kapitala iz

12
Prema nasim propisima u Republici Srbiji, finansijski census za osnivanje banke je 10 miliona
eura u dinarskoj protivvrednosti.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 182

eksternih izvora naknadnim, odnosno sekundarnim emisijama deonica banke


poznatog kao dokapitalizacija. Navedeni postupci I metodi obezbe|ivanja
dodatnog kapitala banke nisu me|usobno isklju~ivi. To drugim re~ima zna~i,
kao {to }emo kasnije videti, da banka mora kontinuirano odr`avati ravnote`nu
poziciju rasta deoni~kog kapitala sa tempom rasta active bilansa banke.

Naime, ukoliko banka ili preciznije re~eno, njen menad`ment tim, propusti da
na vreme obezbedi ovaj sklad, mogu u rizi~nim uslovima (a rizik sredine je sve
ve}i), nastati pozicije, kada banka vi{e ne mo`e da obnovi ni jedan od navedena
dva postupka. To zna~i, da banka u slu~aju gubitaka, koji bi bili jednaki ili ve}i
od deoni~kog kapitala banke, nema vi{e mogu}nosti pribavljanja dodatnog
deoni~kog kapitala, ve} joj ostaju samo dve lo{e mogu}nosti: pripajanje nekoj
drugoj kapitalno sna`nijoj banci (koja }e je bez njene volje pripojiti pod
odre|enim uslovima) ili jednostavno bankrot. Obe varijante zna~e pravni
nestanak eniteta banke.

Dakle, potrebno je posebno naglasiti: banka ima najve}u poslovnu sigurnost za


opstanak ako posluje profitabilno. Va`nost odr`avanja deoni~kog kapitala na
potrebnom nivou je zna~ajna za prevazila`enje kriznih situacija. Pri tome treba
imati u vidu, da banka u situaciji ostvarenih gubitaka preko obima deoni~kog
kapitala nema izbora, ~ak i da joj neko pokloni sredstva, ona ga ne mo`e
upotrebiti umesto gubitaka upravo zbog specifi~nog na~ina formiranja
deoni~kog kapitala banke. Motiv kupovine deonica je dividenda, a ne
pokrivanje gubitaka. Takav motiv je za{ti}en zakonskim propisima u svakoj
tr`i{noj privredi.

Pribavljanje sekundarnog kapitala banka vr{i putem emisije netrajnih


preferencijalnih deonica i du`ni~kih tj. kapitalnih hartija od vrednosti, odnosno
dugoro~nih subordinatnih obveznica sa rokom dospe}a od najmanje sedam
godina. Kapitalne obveznice su neosigurana pasiva, nisu opozive, imaju
obaveznu klauzulu zamene za obične deonica u budu}nosti po sada{njoj ceni i
smatraju se dodatnim kapitalom banke. Naime, kupovinom obveznice, njen
imalac sti~e pravo na povrat ulo`enih sredstava uz fiksnu godi{nji kamatnu
stopu po rokovima dospe}a. Dodatni kapital banke ima istu namenu kada je re~
o ulaganju u zgrade i opremu banke, ali ne i za za{titu depozitara i ne ulazi u
limit banke za rizi~ne poslove.

6.2.3. Komponente bilansne strukture kapitala banke

Kapital banke je veoma bitna pozicija u bilansu banke, ne samo po svom obimu,
odnosno veli~ini, ve} i prema svojoj odgovaraju}oj strukturi. Postoje razli~ite
klasifikacije kapitala u bilansu banke, od veoma jednostavnih, pa do veoma
slo`enih. U osnovi, capital se deli na primarni i sekundarni, a komponente
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 183

kapitala se smatraju: deoni~ki kapital, rezerve i dugoro~ni dug banke. Da bi


sagledali bitne komponente bilansne strukture kapitala banke, navodimo slede}u
{emu:

1. Redovne ili obi~ne deonice banaka


2. Vi{kovi fondova kapitala
3. Zadr`ani profit
Slika br. 6-2:
4. DEONI^KI bankarskog kapitala13
StrukturaI (1+2+3)
KAPITAL
5. Trajne preferencijalne deonice
Gotovo u svakoj banci kaoKAPITAL
6. DEONI^KI deoni~komIIdru{tvu,
(4+5) najzna~ajniji izvor deoni~kog
kapitala banke predstavljaju
7. Rezerve redovne
za gubitke ili obi~ne deonice. To je i najmasovniji
po kreditima
izvor prikupljanja deoni~kog
8. PRIMARNI kapitala. (6+7)
KAPITAL U bilansnom pogledu, vi{kovi fondova
kapitala predstavljaju
9. Netrajnesuficit banke kao
preferencijalne rezultat uspe{nog poslovanja banke.
deonice
Zadr`ani profit u su{tini predstavlja
10. Subordinarne obaveznice reinvestiranu dividendu, odnosno deo
profita koji11.
bi SEKUNDARNI
trebalo da se podeli
KAPITAL deoni~arima
(9+10) kao dividenda, ali ga oni
reinvestiraju
12.preko dodatnih
UKUPNI deonica uBANKE
KAPITAL deoni~ki (8+11)
kapital banke.

Te tri komponente, uklju~uju}i trajne preferencijalne deonice i reserve za


gubitke po kreditima, ~ine osnovu deoni~kog kapitala, odnosno primarni kapital
banke. Sekundarni kapital banke ~ine naredne dve stavke: netrajne
preferencijalne deonice i subordinarne obveznice. O jednim i drugim delovima
sekundarnog kapitala ve} je bilo re~I, a ovde dodajemo samo to, da je udeo ovih
elemenata strukture u ukupnom kapitalu banke relativno skroman, a razlikuje se
i po kvalitetu funkcionalne upotrebe u odnosu na primarni deoni~ki kapital.

Danas, kada je preko polovine na{ih banaka u ve}inskom inostranom


vlasni{tvu, veoma je va`no da se i kod nas bilansna {ema standardizuje u
pogledu iskazivanja ukupne bilansne strukture, adekvatnosti obima i stope
kapitala, na~ina utvr|ivanja minimalnih stopa kapitala itd., kako bi se {to vi{e

13
Vidi detaljnije: Milutin ]irovi}: Bankarski menad`ment, Ekonomski institute, Beograd, 1995,
str. 245.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 184

pribli`ili svetskim standardima u ovoj oblasti, kako utvr|ivanja i formiranja


strukture, tako i bilansnog iskazivanja strukture standardizovanog kapitala.

6.2.4. Kapital i rizi~na aktiva banke

Kreditni portfolio i investicioni portfolio su delovi aktive bilansa banke gde se


pojavljuje u ve}oj ili manjoj meri rizi~na aktiva banke. Naime, poznato je iz
bankarske teorije i prakse, da su krediti tradicionalno najmasovniji, ali i
najrizi~niji posao banke. U manje rizi~nu aktivu banke spada i investicioni
portfolio, odnosno portfolio hartija od vrednosti i sa znatno manjim stepenom
u~e{}a u aktivi nego kreditni portfolio. Zbog toga }emo ovde analizirati samo
rizi~nost odnosno kvalitet plasmana u kredite.

Kvalitet kreditnog portfolija odre|uju tri klju~na faktora: kapital, zarada i


disciplina. Kapital banke je va`an, po{to je klju~ni izvor kapitala zarada
banke.14 A klju~ni izvor zarade banke su prihodi od kredita. Disciplina
kreditnog portfolija odnosi se na respektovanje, odnosno kontrolu tro{kova,
kreditnih gubitaka i rasta kredita. Slede}i tro{ak banke, pored novca, odnosi se
na plate zaposlenih i tro{kove uprave kreditnog portfolija. Banka, ~ije zarada i
kapital postaju slabiji, gubi kontrolu nad rastom i kvalitetom svog kreditnog
portfolija.

Slede}i podaci iz kreditnog portfolija predstavljaju mere kvaliteta kredita u


kreditnom portfoliju i to:15

• neto kreditni gubici,


• rezervacije za kreditne gubitke,
• dozvoljenost kreditnih gubitaka,
• krediti kojima je istekao rok dospe}a,
• neizvr{eni krediti, i
• sumnjivi krediti.

Neto kreditni gubici su jednaki kreditima za otpis minus nadoknada. Ova mera
mo`e da se koristi kao ex post pokazatelj kvaliteta kredita. Rezervacija za
kreditne gubitke je stavka izdataka koja se preko bilansa uspeha izdvaja na
ra~un rezervi u bilansu stanja. Dozvoljena norma kreditnih gubitaka i
rezervacija gubitaka reprezentuju prvu liniju odbrane protiv kreditnih gubitaka.

14
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Management in the Financial Services Industry, Third
Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 537.
15
Ibidem, str. 541.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 185

Dok su neki kreditni gubici nu`an sastavni deo kreditnog poslovanja, mnoge
banke su sklone da dr`e saldo rezervi koji obezbe|uje ‘amortizer’ protiv
neo~ekivanih kreditnih gubitaka. U savremenom bankarskom okru`enju
konkurentski pritisci zahtevaju racio dozvoljenosti gubitaka u kreditnom
portfoliju u rasponu od 1,25 do 1,5 procenata od ukupnog obima kredita.

Druga i tre}a linija odbrane banke protiv kreditnih gubitaka su njena teku}a
zarada i njena zadr`ana zarada. U ekstremnim slu~ajevima, kada popusti pa`nja
banke oko kreditnog portfolija, kreditni gubici }e ‘pojesti’ njene dozvoljene
(normirane) rezerve, njenu teku}u i zadr`anu zaradu, tako da }e se bez jedne
eksterne infuzije deoni~kog kapitala (emisije), kao rezultat javiti nesolventnost i
bankrot (likvidacija).

Krediti, kojima je istekao rok dospe}a, neizvr{eni i sumnjvi krediti, svrstavaju


se u tri kategorije: (1) krediti kojima je istekao rok od 30 do 89 dana, (2) krediti
kojima je istekao 90 i vi{e dana i (3) sumnjivi krediti. Krediti ~iji je rok istekao
90 dana ili vi{e, predstavljaju ustvari neizvr{ene kredite. Sumnjivi krediti, koji
se svi~uju na gotovinskoj bazi, {to zna~i dok uplate nisu stvarno primljene, oni
se ne evidentiraju.

Globalna klasifikacija kredita u kreditnom portfoliju banke deli kredite na


standardne i problemske kredita. Dalje, klasifikacija problemskih kredita ih
razdvaja na:16

(1) substandardne kredite,


(2) sumnjive kredite, i
(3) kredite sa gubitkom.

Substandardni krediti su oni koji pokazuju lo{ije performanse od predvi|enih.


Sumnjivi su sa pove}anim rizikom naplate, a krediti sa gubitkom su ve} otpisani
krediti. Po utvr|ivanju problemskih kredita, pred bankom stoje dva nimalo laka
izbora: pokrenuti proces sanacije korisnika zajma ili, pak, i}i na njegovu
likvidaciju. Praksa banaka je uglavnom i prvenstveno usmerena na sanaciju, a
ako i ona ne uspe, ide se u proces likvidacije korisnika kredita.

6.3. PLANIRANJE RASTA KAPITALA BANKE

6.3.1. Su{tina stope adekvatnosti kapitala banke

16
Milutin ]irovi}: Bankarski menad`ment, Ekonomski institut Beograd, 1995, str. 131.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 186

Stopa kapitala predstavlja odnos ukupnog obima kapitala prema ukupnoj aktivi
bilansa banke i izra`ava se koeficijentom adekvatnosti kapitala banke. S druge
strane recipro~no gledano, imamo kapitalni leverid`, koji se izra`ava merom
multiplikatora deoni~kog kapitala, odnosno koji predstavlja odnos ukupne
aktive prema deoni~kom kapitalu i predstavlja polugu-oslonac sigurnosti
zdravog kontinuiranog poslovanja banke.

Teorijski posmatrano, stopa adekvatnosti kapitala (ili stopa potrebne


kapitalizacije) je funkcija vi{e varijabli, od kojih su najva`nije slede}e:17

- stopa profitabilnosti,
- nivo ili stopa dividendi,
- stopa rasta aktive, i
- postoje}e stope kapitala prema aktivi.

U savremenim uslovima poslovanja banaka, stopa kapitala se sve vi{e koristi i


kao kontrolni instrument nadle`nih institucija nad poslovanjem banaka.
Uspostavljene minimalne standardne stope kapitala sve se vi{e koriste kao uslov
formiranja, razvoja ili kreditnog rejtinga banaka, odnosno stimulisanog ili
destimulisanog razvoja ekonomije obima, integrisanja ili diversifikacije
poslovne mre`e banaka.

Stopa kapitala ustvari mo`e da slu`i samo kao gruba aproksimacija adekvatnosti
kapitala, odnosno adekvatnog obezbe|enja banke protiv neo~ekivanih gubitaka.
Ustvari, obezbe|enje stabilnosti poslovanja banke tra`i daleko kompleksnije
sagledavanje i analizu indikatora performansi pozicije banke i to:18

- kvalitet poslovne politike,


- utr`ivost ili likvidnost active,
- tokove ukupnog i neto prihoda,
- kvalitet i sposobnost deoni~ara banke,
- potencijalnu varijabilnost depozita,
- kvalitet operativnih procedura,
- sposobnost banke da zadovoljava finansijske potrebe optimalnih
ekonomsko-finansijskih podru~ja, i
- visinu tro{kova banke.

Kapital banaka opravdava svoj smisao u uslovima kombinovanja kvantitativnih


i kvalitativnih elemenata komponovanja obima i strukture kapitala od strane

17
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga Beograd, 1990, str. 223.
18
Ibidem, str. 224.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 187

banaka i odgovaraju}ih nadle`nih kontrolnih institucija. Pri tome ostaje


fundamentalna teza da su zadovoljavaju}e performanse poslovanja najve}i
stepen obezbe|enja sigurnosti poslovanja banke. Naime, visoke profitne
performanse su najbolja i najsigurnija pretpostavka kontinuiranog rasta obima
kapitala, zadovoljavaju}e adekvatnosti kapitala i sigurnosti poslovanja banke

6.3.2. Uticaj rasta aktive na kapital banke

Kapitalizacija u savremenom bankarstvu postaje nu`ni nerazdvojni deo


poslovne master strategije svake banke. Pri tome je neophodno da se
strategijskim planom precizno utvrde i jasno defini{u:

- ukupan obim kapitala,


- stopa rasta kapitala, i
- izvori za formiranje kapitala banke.

U politici kapitalizacije banke, focus se stavlja na formiranje primarnog kapitala


banke, koji predstavlja su{tinu kapitala banke (tzv. core capital), koga ~ine tri
klju~na elementa: (1) zajedni~ki (equity) kapital, (2) rezerve za pokri}e
kreditnih gubitaka i (3) ostali primarnoi kapital. Ovde je bitno posebno ista}i, da
se primarni kapital formira kontinuirano i treba da bude osnovica za pokrivanje
dinami~nog rasta bankarskih resursa. To zna~i, da obnavljanje ravnote`ne stope
primarnog kapitala treba da bude na kontinuiranoj bazi, a uslovi za to su
ravnote`na stopa ostatka neto prihoda i stopa rasta aktive.

Svaka banka, kao finansijska institucija, ima jedinstvene karakteristike koje


odre|uju njen nivo adekvatnosti kapitala. Ovaj nivo adekvatnosti kapitala, po{to
je odre|en od strane menad`ment tima banke, uva`avaju}i diferenciju razli~ite
publike, reprezentuje bazu od koje evoluiraju mnoge statisti~ke performance.
Kvalitet zarade i kapacitet rasta, isto tako i potreba za novim kapitalom, su
samo neke od glavnih poslovnih odluka koje su usko povezane sa odre|ivanjem
sopstvenog nivoa adekvatnosti kapitala banke.

Bankama je potreban odgovaraju}i nivo i struktura kapitala da bi:19

(1) odr`ale poverenje publike,


(2) da bi nudile odgovaraju}u za{titu depozitarima,
(3) da bi apsorbovale eventualne gubitke i
(4) da bi podr`ale sopstveni rast i razvoj.

19
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje uspe{ne profitne
strategije banke, Feljton Novi Sad, 1999, str. 99.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 188

Uticaj rasta aktive na volumen kapitala banke mogu}e je sagledavati na


relativno jednostavan i lak na~in na slede}em primeru: polazimo od posmatranja
pretpostavjena dva pojednostavljena bilansa banke, prvi na po~etku godine i
drugi, teku}i na kraju godine, sa pojednostavljenom strukturom i rastom
navedenih stavki u aktivi I pasivi bilansa banke. Naime, po~etni i teku}i bilans
banke koji se sastoje samo od tri pozicije u aktivi (krediti, ostala aktiva, ukupna
aktiva) i tri pozicije u pasivi (kapital, ostala pasiva i ukupna pasiva). To
pokazuje slede}a slika broj 6-5.

PO^ETNI BILANS (1) TEKU]I BILANS (2)


Krediti 60 Depoziti 92 Krediti 90 Depoziti 138
Ostala Kapital 8 Ostala aktiva60 Kapital 12
UKUPNO:10 UKUPNO:10 UKUPNO:150 UKUPNO:150

Slika br. 6-3: Rast kapitala u bilansu banke

Kao {to se vidi iz navedene slike 6-5, stavke u bilansima izra`ene su milionima
dinara, ali istovremeno predstavljaju i procentualno u~e{}e u zbiru bilansa,
odnosno u aktivi i pasivi po~etnog i teku}eg bilansa. Ukupan zbir teku}eg
bilansa ve}i je za 50% od zbira po~etnog bilansa. To zna~i, da je obim
poslovanja porastao za 50% i da se, shodno tome, mora pove}ati i obim kapitala
za 50%, ako se `eli zadr`ati ista stopa u~e{}a kapitala u zbiru teku}eg bilansa
kao i u po~etnom bilansu, a to je 8%.

Ako banka ne u~ini napore u cilju pove}anja obima kapitala sa 8 na 12 miliona


dinara, ve} da kapital ostane na nivou po~etnog bilansa, njegovo procentualno
u~e{}e bi iznosilo 5,3%, {to je daleko ispod standardne stope od 8%. Zato
menad`ment tim banke mora kontinuirano pratiti uskla|enost rasta kapitala sa
rastom bilansa, odnosno obima poslovanja, kako bi se odr`ala adekvatna stopa
kapitala po me|unarodnim standardima. Dakle, planiranje kapitala je
svakodnevni proces, koji vi{e nego i jedna druga menad`ment funkcija,
dugoro~no odre|uje stabilnost i sigurnost banke kao finansijske institucije.

6.3.3. Planiranje rasta profita i kapitala banke

Profitni ciljevi mogu se odnositi na povrat deoni~kog kapitala, povrat


anga`ovanih sredstava ili na specifi~na pobolj{anja profitnih performansi.
Profitabilnost banke je va`na sa dva aspekta: deoni~ara i regulatornih institucija.
Ako banka `eli da ostane u svom poslu i da stabilno posluje kao nezavisna
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 189

finansijska institucija u mogu}e predvi|enoj budu}nosti, prvi i glavni zadatak je


da utvrdi potencijalni rast profitabilnosti.

Profitni ciljevi moraju uzeti u obzir, ne samo maksimalni potencijalno mogu}i


profit, ve} tako|e i realni nivo optimalnog profita baziran na ograni~avanjima
postavljenim pred operativu kao {to su: nedostatak kvalitetnih menad`era,
potrebe za pove}anjem kapitalnih izdataka i drugih stavki, koje mogu uticati da
poslovanje iz godine u godinu da ono postaje skuplje nego {to je anticipirano.
Profit se kao stopa izra`ava razli~itim performansama i to kao:20

- stopa povrata ukupnih sredstava,


- stopa povrata deoni~kog kapitala,
- zarada po jednoj deonici (dividenda),

Fokusiranje kontrole kvaliteta performansi banaka mo`e se usmeriti samo na


klju~ne pokazatelje profitabilnosti i rizika. Kontrola kvaliteta ovih performansi
poslovanja banaka usmerava menad`met tim na kontrolu internih faktora (kao
na primer. racionalno kori{}enje resursa), koje banka mo`e da kontroli{e i na
razvijanje strategija banke da se minimizira uticaj eksternih faktora (promene u
okru`enju, inflacija itd.), koje banka ne mo`e da kontroli{e.

(1) Profitabilnost kao prinos na ukupnu aktivu (Return on Assets-ROA). U


strategijskom planiranju profita treba biti realan i da nije mogu}e praviti velike
skokove iz godine u godinu. Naime, kada se zamisli dugoro~na linija
profitabilnosti, banka treba da odredi gde `eli da bude za pet godina i da taj put
ostvari etapno na realno mogu} na~in. Na primer, nemogu}e je i}i sa postoje}e
stope 0,60 % povrata sredtava na stopu od 1,5 % povrata sredstava u
jednogodi{njem periodu bez radikalnih operativnih zahvata u poslovanju banke.
S druge strane, polaze}i od 0,60 % povrata kao proseka za protekle tri godine na
prosek od budu}ih pet godina od 1,40 % kroz zna~ajno popravljanje operativnih
performansi i ostvarenje dugoro~nih ciljeva profitabilnosti, mogu}e je posti}i.

(2) Profitabilnost kao prinos na deoni~ki capital (Return on Equity-ROE).


Banka mo`e po~eti sa radom tek kada obezbedi kapitalnu bazu. Ova kapitalna
baza je ban~in osnovni resurs koji joj dozvoljava obavljanje funkcije
finansijskog posrednika. Ova baza reprezentuje permanentnu obavezu prema
investitorima u bankarskom poslu i zbog toga generi{e nivo poverenja prema
institucijama kojima je dozvoljeno prikupljanje i dr`anje depozita. Planiranje
kapitala reprezentuje disciplinu prognoziranja adekvatnog nivoa kapitala u

20
Ibidem, str. 96.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 190

svakoj individualnoj bankarskoj instituciji shodno uslovima ekonomske sredine


u kojoj posluje.21

Planiranje kapitala je proces odre|ivanja odgovaraju}ih komponenti i nivoa


kapitala u sredini konsistentnoj sa pretpostavkama strategijskog plana banke.
Cilj planiranja kapitala je da se osigura odgovaraju}i kapital za podr{ku banke i
pra}enje njenog strategijskog plana. Kapital je jedan ekonomski deficitaran
strategijski resurs i zbog toga je plan kapitala klju~na komponenta op{tih
planskih napora banke. Su{tina planiranja kapitala je u balansiranju tro{kova
komponenti kapitala iz internih i eksternih izvora sa interesima razli~itih
publika.

Proces planiranja kapitala po~inje sa razmatranjem ekonomske sredine i budu}e


zarade banke. Va`nost internog generisanja kapitala i kapaciteta je, da
obezbe|uje adekvatan prinos teku}im i budu}im investorima koji ne mo`e biti
prenagla{en. Nadprose~ne zarade obezbe|uju menad`ment timu banke dodatnu
fleksibilnost u planiranju kapitala. Efektivno planiranje kapitala treba da
anticipira budu}e zahteve za kapitalom koji rezultiraju od tehnolo{kih promena
ili porasta nivoa poslovne aktivnosti banke. Anticipiranje potreba za dodatnim
kapitalom mo`e obezbediti menad`ment timu banke tr`i{nu prednost u sticanju
dodatnog kapitala.

6.3.4. Planiranje adekvatnosti kapitala

Kapitalizacija u savremenom bankarstvu postaje nu`ni nerazdvojni deo


poslovne master strategije svake banke. Pri tome je neophodno da se
strategijskim planom precizno utvrde i jasno defini{u:

- ukupan obim kapitala,


- stopa rasta kapitala, i
- izvori za formiranje kapitala banke.

U politici kapitalizacije banke, focus se stavlja na formiranje primarnog kapitala


banke, koji predstavlja su{tinu kapitala banke (tzv. core capital), koga ~ine tri
klju~na elementa: (1) zajedni~ki (equity) kapital, (2) rezerve za pokri}e
kreditnih gubitaka i (3) ostali primarni kapital. Ovde je bitno posebno ista}i, da
se primarni kapital formira kontinuirano i treba da bude osnovica za pokrivanje
dinami~nog rasta bankarskih resursa. To zna~i, da obnavljanje ravnote`ne stope
primarnog kapitala treba da bude na kontinuiranoj bazi, a uslovi za to su
ravnote`na stopa ostatka neto prihoda i stopa rasta aktive.
21
Timothy P. Hartman and John E. Mack: Capital Planning and Management, u knjizi: The
Bankers Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E.
Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988, str. 332.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 191

Adekvatnost kapitala ili solventnost banke podrazumeva sposobnost banke da


efektivno apsorbuje svoje poslovne gubitke ili smanjenja vrednosti svoje aktive.
Bankarske supervizorske agencije u SAD defini{u kapital banke na ciljnom
nivou kao primarni i sekundarni kapital, koji komercijalne banke moraju
odr`avati sve vreme, da bi zadovoljile kreditne zahteve i zahteve depozitara.
Me|unarodni standardi adekvatnosti kapitala su utvr|eni u procentu u odnosu
na ukupnu aktivu. Tako, me|unarodni standard solventnosti je u 1992.godini
utvr|en na nivou od minimum 8 % od ukupne aktive banke, mada je taj
standard danas i znatno ve}i za neke zemlje, odnosno bankarstvo u tranzicionim
privredama.

Elementi Bazna 1godina 2godina 3godina 4godina 5godin


a
Prose~na
aktiva 10.000 10.700 11.449 12.250 13.108 14.025
Zarada
banke 60,0 62,1 66,4 71,1 76,1 81,4
Suma
dividende 15,0 15,5 16,6 17,8 19,0 20,4
Kapital
banke 725,0 771,6 821,4 874,7 931,8 992,8
Kapital/
aktiva % 7,25 7,21 7,17 7,14 7,11 7,08

Slika br. 6-4: Uticaj rasta aktive na poziciju kapitala banke22 37)
Navedena slika 6-6 prikazuje podatke, koji polaze od toga da je:

(1) projektovani rast prose~ne aktive na godi{njem nivou od 7 %,


(2) da je zarade 0,60 % na prose~nu aktivu,
(3) da je zadr`ano 75 % od ukupne zarade,
(4) {to }e uticati na promenu baznog odnosa kapital/aktiva od 7,25 %.

Menad`ment tima treba unapred da zna slede}e: ako kapital banke padne ispod
granice od 7 % tokom navedenog perioda od pet godina, banka mora pristupiti
infuziji kapitala.

6.4. ME\UNARODNI STANDARDI KAPITALA

22
Vidi detaljnije: Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje
uspe{ne profitne strategije banke, Feljton Novi Sad, 1999, str. 99.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 192

6.4.1. Su{tina utvr|ivanja standarda adekvatnosti kapitala

Bazelski komitet za bankarsku kontrolu ustanovili su guverneri centralnih


banaka zemalja grupe 10 krajem 1974.godine nakon prete}ih poreme}aja na
deviznim I bankarskim tr`i{tima. Ustvari, Komitet je izradio platformu za
redovnu saradnju me|u zemljama ~lanicama po pitanjima kontrole banaka. To
nije bio nikakav formalni niti nadnacionalni kontrolni akt. Re~ je o podsticanju
namere za pribli`avanje zajedni~kih stavova i standarda u cilju harmonizacije
tehnika kontrole u zemljama ~lanicama.

Prvi dokumenat Komiteta pojavljuje se 1975.godine, a njegov revidirani


1983.godine pod nazivom Principi kontrole bankarskih stranih institucija
(kasnije poznat kao Konkordat), u kome su dati principi za podelu kontrole
izme|u kontrolnih vlasti doma}ina i mati~nih vlasti. U prve dve decade Komitet
je najve}u pa`nju posvetio pitanju adekvatnosti kapitala banaka. Naime,
po~etkom 80-tih godina postojala je zabrinutost {to se koeficijenti kapitalne
adekvatnosti velikih me|unarodnih banaka pogor{avaju ba{ u vreme rasta rizika
prezadu`enih zemalja.

Komitet je, uz podr{ku guvernera grupe 10, tada odlu~io da poku{a zaustaviti
dalju eroziju kapitalnih standarda u bankarskim sistemima i da ula`i ve}i
zajedni~ki napor u cilju ve}e konvergencije u postupcima i modelima merenja
adekvatnosti kapitala. Ovaj poduhvat je doveo do stvaranja jednog {irokog
konsenzusa o jedinstvenom pristupu ponderisanog merenja rizika za bilansne i
vanbilansne stavke poslovanja banaka.

Bazi~ni koncept metodologije utvr|ivanja adekvatne stope kapitala polazi od


toga, da funkcija kapitala ima svoj puni smisao jedino u uslovima neo~ekivanih
gubitaka i pri eventualnoj likvidaciji, odnosno ga{enju neke od banaka. U
tr`i{nim uslovima poslovanja polazi se od toga, da teku}i gubici banke treba da
budu pokriveni iz teku}ih prihoda, koji treba da budu dovoljni da pokriju:

- teku}e neo~ekivane gubitke,


- prihode vlasnika kapitala (akcionara), i
- planirani prirast kapitala za razvoj i stabilnost banke.

U tom smislu, adekvatna stopa kapitala jeste ona koja odr`ava zadovoljavaju}u
institucionalnu strukturu banke i {titi banku od negativnih efekata neo~ekivanih
gubitaka.

6.4.2. Primena kapitalnih standarda Bazel I u bankama


UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 193

Globalna kriza zadu`enosti tokom osamdesetih godina dovela je do usvajanja


Bazel I standarda 1988.godine. Bazelski komitet utvrdio je za superviziju
banaka u poku{aju da: (1) kreira nivo za poslovnu utakmicu na
internacionalnom podru~ju za efektivnu borbu na globalnom tr`i{tu, (2) da
obezbedi jednu op{tu internacionalnu definiciju kapitala banke, i (3) utvrdi
rizi~no bazirane kapitalne standarde bankarskih organizacija {irom sveta.

Banke su utvrdile interne procese upravljanja rizikom za evaluiranje rizika


potrebnog za adekvatnost kapitala. Ovi procesi se sastoje od ~etiri elementa:

• identifikacija i merenje svih materijalnih rizika,


• odnos kapitala prema nivou ukupnih rizika,
• utvr|ivanje eksplicitnih ciljeva adekvatnosti kapitala sa respektom rizika, i
• procenjivanje saglasnosti sa utvr|enim ciljevima banke.

Bazelski sporazum, odnosno Bazel I je ponudio primenu minimalnih standarda


adekvatnosti kapitala od 8% uz progresivnu primenu do kraja 1992.godine i
tako postao platforma za poslovanje, ne samo u ~lanicama grupe 10, ve} i sa
svim drugim zemljama u kojima posluju me|unarodne grupacije banaka.

Smatra se da je osnovni nedostatak Bazel I standarda adekvatnosti kapitala u


tome {to se isklju~ivo odnosio na kreditni rizik I {to se na sve vrste I visine
kredita primenjivao isti standard koeficijent kapitalne adekvatnosti (CAR-
Capital Adequacy Ratio) od minimalnih 8% (u Evropskoj uniji I SAD), dok je u
zemljama sa ve}iom izlo`enosti riziku taj procenat bio ve}I (u Hrvatskoj 10%, u
Srbiji 12%, u BiH 12%). Da bi se ovaj nedostatak otklonio, Bazelska Komisija
je posle usvajanja osnovnog dokumenta, donela niz neobavezuju}ih normi o
tr`i{nom riziku.23

Tokom primene Bazela I u praksi nastojalo se da se pobolj{aju norme, pa je


slede}i va`an korak u obliku predloga nagovestio Bazel II u 1993.god. Naime,
ovim predlogom je inkorporiran u tekst Sporazuma veoma va`an novi stav, da
je poslovanje banke, odnosno portfolio banke, pored kreditnog rizika, izlo`en i
drugim kao {to su: kamatni, devizni, robni i cenovni rizici. Ovaj model je
ugra|en u Bazel II i nazvan je Standardni model.

U 1995.godini dolazi do pro{irenja pojma tr`i{nog rizika i do upotrebe modela


tr`i{nog rizika. Ovim se prakti~no dozvolilo bankama da na osnovu ovog

23
International Convergence of Capital Measurement and Capital Standards, A Revised
Framework, Comprehesive Version, 2004, prevod, Bazel II – Me|unarodna saglasnost o merenju
kapitala, Banking Regulations, Privredni pregled, Beograd, 2007, str. 10.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 194

modela, koji je zasnovan na razvijenim sofisticiranim modelima procene rizika,


same odrede svoje potrebe za kapitalom. Ovaj model je prepoznatljiv u Bazelu
II I naziva se interni model procene rizika. Pet godina kasnije, od 1998.godine,
od banaka se zahteva da imaju regulatorni capital kao za{titu od tr`i{nih rizika.

6.4.3. Primena kapitalnih standarda Bazel II u bankama

Po~etkom 1999.godine, Bazelski komitet sa~inio je predlog novog sporazuma


poznatijeg kao Bazel II. Kona~na verzija ovog novog sporazuma objavljena je
juna 2004.godine i on je postao zakonski va`e}i za ~lanice EU od januara
2007.godine, a u SAD od juna 2007.godine.

Bazelski komitet utvrdio u Bazelu II tri osnovna oslonca ili stuba:24 minimalne
kapitalne standarde, supervizorki nadzor i tr`i{nu disciplinu. Prvi oslonac
zahteva zdravi minimum kapitalnog standarda koji efektivno i ta~no prepoznaje
stepen kreditnog rizika baziran na: (1) standardnom pristupu da kapitalni
zahtevi budu povezani sa eksternom procenom – kreditnim rejtingom, (2)
sopstvenom internom rejtingu saglasno sa procenom mogu}nosti propusta i
jedinstvenim profilom rizika.

Drugi oslonac zahteva budan supervizorski nadzor i preispitivanje adekvatnosti


kapitala preko slede}ih principa supervizije: (1) da li vlasti zahtevaju da banke
posluju iznad minimuma regulisanih kapitalnih koeficijenata, (2) treba li se od
banaka zahtevati da procene i odr`avaju op{tu adekvatnost kapitala u odnosu na
zacrtane rizike, (3) treba li preispitati i evaluirati internu procenu adekvatnosti
kapitala i strategiju banke i njenu preteranost sa propisanim kapitalnim
koeficijentima, i (4) treba li intervenisati u ranom stadiju i za{tititi kapital od
padanja ispod nivoa za{tite i treba li zahtevati brzu ‘lekarsku’ pomo}, ako
kapital postane neadekvatan.

Tre}i oslonac odnosi se na tr`i{nu disciplinu koja daje bankama vi{e inicijative
da upravljaju njihovim rizicima i odr`avaju adekvatan kapital. Efektivna tr`i{na
disciplina i supervizija zavise da li ili ne banke pravovremeno, uredno i
pouzdano razotkrivaju informacije koje se odnose na strukturu kapitala i
izlo`enost riziku. Na osnovu relevantnih i objektivnih tr`i{nih informacija,
u~esnici na tr`i{tu mogu proceniti i doneti odluku o sopstvenom riziku u
poslovanju sa takvim institucijama. Efektivnost tr`i{ne discipline u
kontrolisanju preduzetog rizika od strane banaka zavisi od adekvatnosti
izno{enja u javnost-razotkrivanja informacija na tr`i{tu i realnosti i kvaliteta
prakse razotkrivanja u bankama.

24
Ibidem, str. 6-10.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 195

Glavna novina, sa aspekta banaka, koju donose Bazel II standardi, je promena


koncepta regulacije: umesto apriori zadatog minimalnog kapitala ili koeficijenta
kapitalne adekvatnosti, postaje bitan process upravljanja rizikom unutar banke
(VaR-Value at Risk)). Bankarski sistem se {titi od rizika uskla|ivanjem visine
rizika (tr`i{nog, kreditnog i operativnog) i visine kapitala i rezervi. Novina je i
pra}enje odnosa rizika i prinosa, odnosno da svakoj pojedina~noj transakciji
Var-om izmeri rizik.

Smatra se da primena Bazela II zna~I pravu revoluciju u bankarstvu. Mnoge


postoje}e procedure u bankarstvu mora}e da se ili menjaju iz temelja I zna~ajno
modifikuju. I banke i regulatori mora}e da poseduju ne samo formalnu i
zakonsku, nego i profesionalnu kompetenciju. Za ove poslove bi}e im potrebni
novi mladi bankarski stru~njaci sa visokim i specijalizovanim znanjima iz
menad`menta rizikom (Professional Risk Manager)i iz kvantitativnih finansija
(Financial Risk Manager) kao specijalisti sa profesionalnim licencama. Ovo
moraju da prate i reforme obrazovnih programa u okviru ekonmskih i
matemati~kih studija.

6.4.4. Strategije pove}anja kapitala banke

U cilju smanjenja rizika insolventnosti banke i odr`avanja zadovoljavaju}e


adekvatnosti kapitala ili solventnosti banke, neophodno je finansijskim planom
postaviti kao cilj: maksimiziranje bogatstva deoni~ara i projektovati
strategijskim planom dugoro~ni rast i ciljni profit. Finansijskim planom treba
projektovati obim i strukturu kapitala banke i nivo dividende, koju banka treba
da ostvari.

Kod nas je situacija takva, da preko polovine banaka na na{em tr`i{tu su sa


sedi{tem u EU i moraju da posluju u skladu sa Bazelom II. I na{a zemlja }e
morati da prilagodi svoje zakonodavstvo saglasno Bazelu II tokom procesa
pristupanja EU. Naime, Bazel II zahteva najmanje pet godina relevantnih
istorijskih podataka da bi se adekvatno primenjivali modeli za merenje rizika, a
smatra mase da je po`eljno imati podatke koji obuhvataju bar jedan biznis
ciklus.

Planiranje i upravljanje kapitalom banke predstavljaju disciplinu predvi|anja i


programiranja adekvatnog nivoa kapitala za pojedina~nu finansijsku instituciju
u odre|enoj ekonomskoj sredini. Zadatak planiranja kapitala je da odr`ava nivo
adekvatnost kapitala u stalno promenjivoj ekonomskoj sredini koji je prihvatljiv
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 196

za raznoliku publiku, ban~ino tr`i{te maloprodaje i velikoprodaje, ulaga~e,


rejting agencije i regulatorne odnosno kontrolne institucije.25

Planiranje kapitala je proces odre|ivanja komponenti i nivoa kapitala u jednoj


sredini, koje je konzistentno sa ban~inim strategijskim poslovnim planom. Cilj
planiranja kapitala je da osigura adekvatan kapital, kao strategijski resurs, za
podr{ku banke u ostvarenju njenog strategijskog poslovnog plana. Su{tina
planiranja kapitala je u balansiranju tro{kova komponenti kapitala iz internih i
eksternih izvora sa interesima razne publike (korisnici usluga, ulaga~i, rejting
agencije, regulatorne institucije). Slo`enost planiranja kapitala je, uglavnom,
zavisna od veli~ine banke. Kod velikih banaka planiranje kapitala je slo`enije
imaju}i u vidu njihovu razu|eniju strukturu kapitala. Kod manjih banaka,
planiranje kapitala je jednostavnije.

Prihva}eni me|unarodni standardi adekvatnosti kapitala banaka (Bazel I) i


konstitui{u minimalnu adekvatnost kapitala banaka, koja iznosi 8 % od
ponderisane rizi~ne aktive i vanbilansnih stavki, ali i od visine interno
procenjenih rizika banke (Bazel II). U okviru ukupnog kapitala koji predstavlja
ovih 8 %, 50 procenata kapitala (zna~i 4 %) treba da ~ini primarni kapital
banke, dok subordinarne obveznice (dugoro~ni dug) mogu iznositi najvi{e 50 %
od primarnog kapitala banke tj. 4 %.

Naravno, zemlje koje `ele ve}u konkurentnost svojih banaka, mogu propisivati i
ve}e stope adekvatnosti kapitala od navedenih 8 procenata, ali i voditi politiku
diferencijacije prema visini stvarne stope adekvatnosti kapitala. Osim toga, u
zemljama sa ve}om izlo`enosti riziku, ti procenti su ve}i.

Tako su, na osnovu propisa iz 1991.godine, sve depozitne institucije u SAD


svrstane po ovom osnovu u pet grupa i to:26

(1) dobro kapitalizirane institucije (stopa iznad predvi|ene)


(2) adekvatno kapitalizirane institucije (stopa na normiranom nivou)
(3) subkapitalizirane institucije (prestanak isplate dividendi i obnova kapitala)
(4) znatno subkapitalizirane institucije (odmah pove}anje kapitala ili fuzija sa
bankama sa visokim stopama kapitala)
(5) kriti~no subkapitalizirane institucije (uvo|enje starateljstva, kada stopa
kapitala padne na 2 % ili ni`e).
Proces planiranja kapitala po~inje sa ispitivanjem i proverom ekonomske
sredine i prespektive zarade banke. Pri tome je va`na postoje}a struktura

25
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje uspe{ne profitne
strategije banke, Feljton Novi Sad, 1999, str. 215.
26
Milutin ]irovi}: Bankarski menad`ment, Ekonomski institute, Beograd, 1995, str. 250.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 197

kapitala, a naro~ito mogu}nost internog generisanja kapitala. Efektivno


planiranje kapitala bi trebalo da anticipira budu}e zahteve za adekvatnost
kapitala saglasno tehnolo{kim promenama ili pove}anom nivou poslovne
aktivnosti banke. Anticipiranje potrebe za dodatnim kapitalom mo`e omogu}iti
menad`mentu da iskoristi prednost i iskoristi {anse na tr`i{tu za prikupljanje
dodatnog kapitala. [anse za prikupljanje novih izvora kapitala zavise od
teku}eg prinosa na kapital banke.27
U su{tini, proces planiranja pove}anja kapitala uklju~uje tri faze:

Projekcije dodatnog Projekcije


kapitala aktivnosti banke
Slika br. 6-5: Proces planiranja dodatnog kapitala banke
Prva tri strategijaPotreban
U osnovi, postoje da banka iznos Nivo aktivnosti
obazbedi pove}anje kapitala i to:
faza dodatnog kapitala Bilans stanja
(1) smanjenje visine baze na koju se primenjuje veli~ina kapitala banke
(sekjuritizacija kredita)
(2) smanjenje isplate dividende deoni~arima (interno generisanje kapitala)
Drugaemisije i plasmani
(3) dodatne Eksterni i interni
deonica Nivo profita
na tr`i{tu (eksterno generisanje
faza
kapitala). kapital banke Nivo dividende

Sa aspekta istorijske perspektive, prema podacima za ameri~ke banke u perodu


1934 - 1983.
Tre}agodine (period od 50 godina)
Optimalna strukturasvi bankroti banaka
Analiza su bili povezani
to{kova
sa tri vrste rizika.
faza Rizik likvidnosti i kreditni
dodatnog kapitala rizik dominirali su posle 1930.
Benefit analiza
godine, dok je rizik kamatne stope bio posle 1980. godine. Sasvim je jasno, da
je samo ve}i odgovaraju}i nivo kapitala banke mogao da spasi banke od ovih
bankrotstava. Druge forme rizika, kao {to su tehnolo{ki rizik i rizik deviznog

27
Timothy P. Hartman and John E. Mack: Capital Planning and Management, u knjizi: The
Bankers Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E.
Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988, str. 332-333.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 198

kursa, postali su va`niji u depozitnom poslovanju banka i imaju svog uticaja na


performanse bankarskog poslovanja.28

LITERATURA:

1. Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.


2. Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in te
Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989.
3. Milutin ]irovi}: Bankarski menad`ment, Ekonomski institut Beograd,
Beograd, 1995..
4. Timothy P. Hartman and John E. Mack: Capital Planning and
Management, u knjizi: The Bankers Handbook, Third Edition, Edited
by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
5. Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks
Community, Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs,
New Jersey, 1990.
6. Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth
Edition, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989.
7. Thomas Fitsh: Dictionary of Banking Terms, Barrons, New York, 1990.
8. Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank
Management, The Dryden Press, New York, 1985.
9. Emmanuel N. Rousakis: Commercial Banking in an Era of
Deregulation, Preager, New York, 1984.
10. John A. Haslem: Commercial Bank Management, Reston Publishing
Company, Reston, Virginia, 1985.
11. Eric N. Compton: New World of Commercial Banking, Lexington
Books, New York, 1987.
12. Yair E. Orgler and Benjamin Wolkowitz: Bank Capital, The Dryden
Press, New York, 1976.
13. Eric H. Compton: Inside Commercial Banking, Second Edition, Joh
Wiley and Sons, New York, 1985.
14. Reid Nagle and Bruce Peterson: Capitalization Problems in Perspektive,
u knjizi: Handbook for Banking Strategy, edited by: Richard C.
Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Willey and Sons, New York,
1985.

28
Reid Nagle and Bruce Peterson: Capitalization Problems in Perspektive, u knjizi:
Handbook for Banking Strategy, edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis,
John Willey and Sons, New York, 1985, str. 302.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 199

15. Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu –


Oblikovanje uspe{ne profitne strategije banke, Feljton, Novi Sad, 1999.
16. Douglas V. Austin, Donald R. Hakala and Thomas J. Scampini: Modern
Banking – A Practical Guide to Managing Deregulated Financial
Institutions, Bankers Publishing Company, Bank Administration
Institute, Rolling Meadows, Ilinois, 1988.
17. Hennievan Greuning, Sonja Brajovi} Bratanovi}: Analyzing and
Managing Banking Risk: A Framework for Assessing Corporate
Governance and Financial Risk, second edition, 2003, The Word Bank,
prevod, Mate, Zagreb, 2006.
18. International Convergence of Capital Measurement and Capital
Standards, A Revised Framework, Comprehesive Version, 2004,
prevod, Bazel II – Me|unarodna saglasnost o merenju kapitala,
Banking Regulations, Privredni pregled, Beograd, 2007.
DEO TRE]I

UPRAVLJANJE RASTOM I
PERFORMANSAMA BANKE

S a d r ` a j t r e } e g d e l a:
• Upravljanje rastom vrednosti
banke
• Upravljanje korporativnim
performansama banke
• Upravljanje portfolio
performansama banke

Napomene uz sadr`aj tre}eg dela knjige


UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 201

NAPOMENE

U cilju ostvarivanja rasta vrednosti, obima, veli~ine i ve}eg stepena uspe{nosti,


bankom se mora efikasno i efektivno upravljati. Razli~ito upravljanje dovodi do
razli~itih rezultata, odnosno performansi banke. Potrebno je da se banka i svi
njeni funkcionalni delovi osposobe za ostvarivanje vrhunskih performansi u
deregulisanoj konkurentskoj tr`i{noj sredini. Akcenat se stavlja na strategijsko
upravljanje rastom vrednosti, korporativnim i portfolio performansama banke.
Ova materija se izla`e u ovom tre}em delu knjige u tri slede}e glave:

• upravljanje rastom vrednosti banke;


• upravljanje korporativnim performansama banke; i
• upravljanje portfolio performansama banke.

U savremnim rizi~nim uslovima poslovanja, name}e se ozbiljan zadatak


menad`ment timu banke da efikasno i efektivno upravlja rastom vrednosti
banke. To se posti`e u menad`ment upravlja~kom procesu, koji fokusira
elemente, metode I na~ine rasta vrednosti banke. Da bi se na to ukazalo, prvo se
analizira zna~aj vrednosti banke, zatim se obra|uje koncept vrednosti banke,
elementi upravljanja rastom vrednosti banke, metode i okvire rasta vrednosti
banke, te sam rast vrednosti banke fuzijom i akvizicijom..

Pomeranje krive tra`nje u svoju korist predstavlja jedan od pouzdanih na~ina


uspe{nog poslovanja i rasta vrednosti banke. U tom naporu banke, va`nu ulogu
i zna~aj imaju korporativni elementi i ostvarene korporativne performance
banke. Polazi se od toga da ima vi{e vrsta performansi od kojih su najva`nije
finansijske performance banke. Cilj uspe{ne banke je da nastoji da ostvari
vrhunske finansijske performance, od kojih je profit najva`nija finansijska
performansa, i tako postane lider na tr`i{tu.

Upravljanje performansama na ni`im nivoima organizacione strukture banke je


od posebnog zna~aja za kvantitet i kvalitet njenih korporativnih performansi.
Drugim re~ima, ostvareni nivo korporativnih performansi zavisi od ostvarenog
nivoa performansi u pojedinim delovima banke ili portfolio celinama. Najve}i
doprinos performansama banke ima kreditni portfolio i zato upravljanje
kreditnim portfolijem ima prvorazredni zna~aj za menad`ment tim banke. Drugi
po zna~aju performansi je investicioni portfolio banke ili portfolio hartija od
vrednosti, ~iji doprinos je evidentan za banku u rizi~nim tr`i{nim uslovima.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 202

GLAVA 7.

UPRAVLJANJE RASTOM VREDNOSTI BANKE

OKVIR SEDME GLAVE:

• Koncept vrednosti banke


• Elementi upravljanja rastom vrednosti
banke
• Metode i okviri rasta vrednosti banke
• Rast banke fuzijom i akvizicijom
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 203

7.1. KONCEPT VREDNOSTI BANKE

7.1.1. Pojam i faktori vrednosti banke

Sam koncept vrednosti nije tako po{ten ili iskren pristup kao {to mnogi ljudi
veruju. Najjednostavnije, vrednost bilo koje aktive, u principu, zavisi od
nekoliko faktora:1)
• strane za koju se radi procena ili evaluacija,
• tipa vrednosti kojom se meri,
• ta~ke u vremenu za koju se vr{i procena, i
• svrhe evaluacije.

Vrednost nije stati~ki ili homogeni koncept. Dakle, dinami~ki koncept vrednosti
bilo koje aktive zavisi od mnogobrojnih faktora, koji se menjaju tokom vremena
i to:2)
• ukupna ekonomska sredina,
• potencijal kori{}eenja aktive,
• rok procene vrednosti,
• lokacija aktive,
• relativna oskudnost,
• vrednost substituta,
• stepen uklju~enog vlasni{tva,
• likvidnost i tr`i{nost aktive, i
• fizi~ke kondicije aktive.

Koncept vrednosti se razlikuje od cene ili tro{kova. Cena je aktuelni finansijski


iznos utro{en radi pribavljanja neke aktive. Tro{ak tipi~no zna~i finansijsku
vrednost faktora proizvodnje (zemlje, rada, kapitala i menad`menta). Na primer
izraz: ‘On je preplatio onu ku}u’ pokazuje razliku izme|u cene koju je neko
platio za ku}u i vrednosti ku}e, koju neko drugi smatra realnom.
Sli~na razlika egzistira izme|u vrednosti i tro{kova. Tako na primer, tro{kovi
razvoja trgova~kog centra ne mogu reflektovati njegovu vrednost ako je lociran
u sredini koja izgubi svoj najve}i broj zaposlenih dan nakon otvaranja {oping
centra. U ovom slu~aju, tro{ak mo`e daleko da prevazi|e vrednost.
Vrednost, cena i tro{ak su razli~iti koncepti i retko su jednaki finansijski iznosi.
Po{to je ovde u pitanju vrednost, fokus }e biti usmeren na vrednost, a cena i
tro{ak }e biti razmatrani samo u eksplicitnim slu~ajevima.
1)
Zabihollah Rezaee: Financial Institutions, Valuations, Mergers, and Acquisitions – The Fair
Value Approach, Second Edition, John Wiley & Sons, New York, 2001.godine, str. 165.
2)
Ibidem, str. 166.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 204

7.1.2. Razli~iti koncepti i tipovi vrednosti banke

Jedna stara kineska poslovica ka`e: ‘Mudrost po~inje sa nazivanjem stvari


njihovim pravim imenom’. Ovo kazivanje ima direktnu primenjivost na
evaluaciju, gde razli~iti koncepti vrednosti imaju razli~ite definicije, kori{}enje i
interpretacije. To je ~esto iznena|enje za bankare i druge profesionalce kada
~uju da je zna~enje vrednosti slo`enije nego ‘{to ne{to vredi’. Da se podsetimo,
vrednost zavisi od lica koje vr{i procenu, svrhe, vremena i mno{tva drugih
faktora. Drugim re~ima, ne postoji samo jedna prava vrednost. Zato je va`no i
neophodno da se sagledaju razli~iti koncepti vrednosti koji se mogu koristiti u
proceni vrednosti banke i to:3)
• investiciona vrednost,
• fer vrednost,
• unutra{nja vrednost,
• vrednost u kori{}enju/vrednost u razmeni,
• gudvil vrednost (‘goodwill’),
• interesna vrednost,
• knjigovodstvena vrednost,
• likvidaciona vrednost,
• osigurana vrednost,
• vrednost preme{tanja, i
• spasena vrednost.

Navedeni koncepti se me|usobno razlikuju, {to }emo ista}i u najkra}im crtama.


Fer tr`i{na vrednost poznata je i kao tr`i{na vrednost i kao gotovinska vrednost.
Fer tr`i{na vrednost je determinisana kao cena bazirana na specifi~an dan kada
voljni kupac `eli platiti voljnom prodavcu uz sve relevantno znanje.
Investiciona vrednost obi~no zna~i vrednost budu}ih beneficija vlasni{tva neke
specifi~ne aktive specifi~nog kupca. Fer vrednost je standardna vrednost koja se
odnosi na pravne slu~ajeve i primenjuje u nekim specifi~nim transakcijama
(slu~ajevi sudske prakse). Unutra{nja vrednost, poznata i kao fundamentalna
vrednost, je koncept koji se ~esto koristi u finansijksim analizama za procenu
vrednosti deonica baziranu na svim poslovnim ili investicionim ~injenicama i
okolnostima.

Vrednost u kori{}enju nije tip vrednosti, ve} uslovi pod kojim izvesnim
pretpostavkama se vr{i evaluiranje aktive. Su{tina je u tome, da li je aktiva u
produktivnom kori{{}enju i da li kao takva ima vrednost. Vrednost u razmeni je
su{tinski suprotna od vrednosti u kori{}enju i odnosi se na deo aktive koji se
3)
Ibidem, str. 166-172.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 205

mo`e odvojiti od operativnog entiteta. Gudvil (‘goodwill’) je specifi~an tip


neopipljive aktive koja se pojavljuje kada posao kao celina ima ve}u vrednost
nego vrednost njegove opipljive i specijalno identifikovane neopiljive aktive.
Interesna vrednost je ne{to kao posmatrana vrednost i nije standardna vrednost,
kao {to je fer tr`i{na vrednost ili investiciona vrednost.

Knjigovodstvena vrednost je ukupna knjigovodstvena vrednost aktive umanjena


za knjigovodstvenu vrednost pasive i jo{ je poznata kao neto vrednost ili
knjigovodstvena vrednost deoni~kog kapitala. Ne koristi se za evaluaciju i
ekonomske procene vrednosti ve} predstavlja samo ra~unovodstveni i poreski
koncept. Likvidaciona vrednost ne predstavlja sam za sebe tip vrednosti, ve}
uslove u kojima se vr{e valuiranje (prisilna ili redovna likvidacija). Osigurana
vrednost je deo aktive koji je osiguran na neku vrednost, da obe{teti vlasnika u
slu~aju gubitka. Vrednost preme{tanja jedne aktive je jednostavno tro{ak
pripajanja nove aktive sa istom koristi. Spasena vreednost je iznos aktive posle
prodaje, koji nije vi{e od koristi teku}em vlasniku i nalazi se van upotrebe, ali
mo`e da na|e kupca.

7.1.3. Relacije me|u konceptima vrednosti

U okviru koncepta vrednosti ukupnog poslovanja, mo`e se sagledati odnos


me|u raznim tipovima vrednosti koji su ranije opisani. Slika 7-1 ilustruje kako
na razli~ite nivoe budu}eg prihoda od poslovanja uti~u razli~iti tipovi vrednosti.
Najni`a razumljiva vrednost poslovanja je vrednost otpatka opipljive aktive,
koji nije ista stvar {to i nivo prihoda od poslovanja (prihod od prodaje nekog
komada neupotrebljive opreme). Vrednost prisilne likvidacije je druga najni`a
potencijalna vrednost, ali sa prakti~ne perspektive to je verovatno najni`a
vrednost koje poslovanje mo`e da donese. Kao i vrednost otpatka, i vrednost
prisilne likvidacije nije ista stvar kao prihod od poslovanja. Vrednost redovne
likvidacije je koncepcijski ista kao vrednost prinudne likvidacije, izuzev {to se
obi~no primi ve}a vrednost s obzirom da je dozvoljeno vi{e vremena da se na|e
kupac.

Ukupna vrednost
U posla
k
u Gudvil vrednost
p
n
a Vrednost aktive
v neopipljive
r
e Vrednost aktive
d opipljive
n
Redovna likvidacija
o
s Prinudna likvidacija
t Vrednost otpatka

Budu}i prihod od poslovanja


UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 206

Slika 7-1: Odnos izme|u tipova vrednosti i budu}eg prihoda4)

Vrednost u kori{}enju opipljive aktive tipi~no raste sa prihodom od poslovanja


do ta~ke u kojoj je vrednost u kori{}enju jednaka vrednosti zamene aktive. Na
nivou nule prihoda, vrednost u kori{}enju i vrednost redovne likvidacije su
teoretski jednake, ali ako poslovanje postaje uspe{nije, va`nost opipljive aktive
postaje zna~ajnije, i tada vrednost u kori{}enju prevazilazi vrednost redovne
likvidacije. Vrednost identifikovane neopipljive aktive tako|e tendira da raste
kao prihod od rasta poslovanja. Kao i kod opipljive aktive, va`nost
identifikovane neopipljive aktive raste, kao i prihod od poslovanja.

Gudvil vrednost }e uvek rasti sa zaradom u poslovanju po{to se gudvil ra~una


kao razlika izme|u vrednosti ukupnog poslovanja i vrednosti opipljive i
identifikovane neopipljive aktive. Po{to zarada ukupnog poslovanja raste, tako
raste i gudvil i vrednost firme. Kumulativna vrednost je ukupna vrednost
poslovanja. Ovo je vrednost opipljive i neopipljive aktive i ona raste paralelno
sa o~ekivanim budu}im prihodom od poslovanja. Evaluacija poslovanja najvi{e
se meri ukupnom vrednosti poslovanja.

7.1.4. Konceptualni okvir vrednosti banke

Evaluiranje ili vrednovanje jedne bankarske firme mo`e se izraziti na vi{e


na~ina. Konceptualno, vrednost jedne bankarske institucije mo`e se izraziti kao
vrednost koja se sastoji od tri komponente preko slede}e formule:5)

Vrednost Vrednost Sada{nja Sada{nja


4)bankarske
akcijskog vrednost vrednost
Ibidem, str.173. = kapitala + poreske - tro{kova
5)
firme
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Management in the Financial Services Industry, Third
banke za{tite duga fin.te{ko}a
Edition, McMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 54.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 207

Slika 7-2: Konceptualna jedna~ina vrednosti banke


Cilj menad`ment tima banke je da maksimizira vrednost svoje banke. U ~istoj
akcijskoj firmi, tj. sa akcijskim kapitalom, primarna determinanta vrednosti
treba da bude tr`i{te i produkcioni uslovi (kamatne stope, tro{kovi resursa i
tro{kovi kapitala). Jednom, kada firma postane oslonjena na kori{}enje duga i
obaveza (depozita), likvidnost i tro{kovi bankrota, te vrednost poreske za{tite
povezana sa dugom, mora posebno da se analizira.

Vrednost duga je jednaka sumi sada{nje vrednosti komponenti poreske za{tite


duga i tro{kova finansijskih te{ko}a-nevolja. Bez kori{}enja duga, vrednost
firme je jednaka tr`i{noj vrednosti njenih akcija. Jednom, kada firma postane
oslonjena na dugove, poreske beneficije i tro{kovi finansijskih nevolja
interaktivno determini{u optimalnu strukturu kapitala banke. U bankarstvu,
tro{kovi finansijskih te{ko}a-nevolja su kompleksna interakcija tro{kova
odr`avanja likvidnosti, tro{kova bankrota, regulacije kapitala i osiguranja
depozita.

^ak {ta vi{e, ako se tro{kovi finansijskih te{ko}a-nevolja apsorbuju od strane


dr`ave preko garancija za depozite, tada je na~in za maksimiziranje vrednosti
firme da uzme kredita koliko je to god mogu}e. Da bi se preventivno za{tilo
puno kori{}enje nov~anih pomo}i dr`ave ili garancija, regulatori depozitarnih
institucija zahtevaju da banke dr`e adekvatan kapital, tako da redukuju stepen
finansijskog leverid`a.

7.2. ELEMENTI UPRAVLJANJA RASTOM VREDNOSTI BANKE

7.2.1. Potreba i nu`nost upravljanja rastom vrednosti banke

Da bi neka firma ili banka u savremenoj poslovnoj sredini, punoj izazova i


pretnji uspe{no poslovala, nije dovoljno da ima kvalitetne proizvode i usluge ili
sposobne ljude. Potrebno je da ima tako formulisanu strategiju, koja }e
fokusirati na vrednost banke, odnosno biti usmerena na upravljanje rastom
vrednosti banke. Dakle, upravljanje rastom vrednosti banke u savremenim
promenjivim uslovima nije samo potreba, ve} i nu`nost.6)

6)
Tom Copeland, Tim Koller and Jack Murren: Valuation - Measuring and Managing the Value
of Companies, McKinsey & Company, Inc., John Wiley & Sons, New York, 1991, str. 4.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 208

Ovi faktori mogu se sumirano sagledati u slici 7-3 oja ukazuje na potrebu
upravljanja rastom vrednosti banke.

SNAGE DELOVANJA U OKRU@ENJU


Igra na vi{e nivoa
Raspolo`ivo je vi{e kapitala
Top talenti su vi{e mobilni
Vi{e informacija je rasoplo`ivo
Turbolencija je stati ovde
@ivotni ciklus
Faktor tro{kova
Globalna konkurencija
Deregulacija
Devizni kurs
Kamatna stopa
Poslovi su dezintegrisani
Vertikalna integracija
Horizontalna integracija
Vlasni{tvo nasuprot kontroli
Multiposlovni krahovi

T R @ I [ T E

PROMENE NA TR@I[TU KAPITALA


AKTIVNOSTI DEONI^ARA
NEEFEKTIVNE ODBRANE
PREUZIMANJA

TR@I[TE ZA KORPORATIVNU KONTROLU

Slika 7-3: Potreba upravljanja rastom vrednosti banke


Praksa u razvijenim privredama pokazuje, da su top menad`eri pre pedesetak
godina mogli uspe{no da vode firme samo sa grubim razumevanjem vrednosti.
Me|utim, uslovi su se znatno promenili i menad`eri sada moraju, preko
razumevanja koncepta vrednosti i svoje upravlja~ke sposobnosti, da savladaju
mnoge faktore me|u kojima su:
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 209

• intenzivna konkurencija na vi{e nivoa,


• brzo dono{enje odluka u turbolentnim uslovima, koje uti~u na vrednost, i
• menjanje situacije na tr`i{tu usled dezintegracije poslova odnosno
vertikalnih i horizontalnih integracija, dezintegracija i multiposlovnih
povezivanja.

Sli~ni konkurenti na tr`i{tu moraju obratiti pa`nju na nekoliko elemenata kao


{to su: raspolo`ivost kapitalom, talenat, servisna podr{ka i informacije. Osim
toga, poslovna sredina je postala ekstremno nestabilna i turbolentna. To
posebno uti~e na kreiranje odluka menad`era koje uti~u na vrednost firme.
Faktori promena su deregulacija, globalna konkurencija, promene u tro{kovima,
volatilnost kamatnih stopa i deviznih kurseva itd. S druge strane, dogodile su se
fundamentalne promene na tr`i{tu kapitala u vezi sa preuzimanjem i kontrolom,
sve manjim strpljenjem deoni~ara da toleri{u slabe performanse i pojavama
preuzimanja i restruktuiranja firmi.

Da bi se uspe{no poslovalo i opstalo u ovakvoj poslovnoj sredini, moraju se


izbe}i dva fundamentalna koncepcijska propusta: prvi, da je poslovna strategija
samo stvar najbolje konkurentske borbe na tr`i{tu proizvoda i usluga i drugi, da
je korporativna strategija samo stvar odlu~ivanja u kojem poslu treba biti.
Strategija mora da inkorporira ove ciljeve, da eksplicitno kreiraju vrednost.

7.2.2. Ciljevi upravljanja rastom vrednosti banke

Postoje razli~iti ciljevi poslovanja menad`met timova u komercijalnim


bankama. Cilj koji je povezan sa odobrenjem rada, je ispunjavanje potreba
zajednice u kojoj je banka locirana. Menad`ment tim mo`e videti kao ciljeve
rast aktive i rast kredita, ili da banka postane dominantna institucija na podru~ju
bankarskih usluga. Krajnji cilj menad`ment tima banke je, ili bi trebalo da bude,
da se makismizira bogatstvo ili dugoro~ni prinos-povrat ulo`enih sredstava
vlasnicima (deoni~arima) banke. Vlasnici banke su ulo`ili svoj kapital i cilj
menad`ment tima banke treba da bude maksimiziranje dugoro~nog prinosa na
to investiranje.7)

Cilj finansijskog menad`era u bilo kom preduze}u je obi~no utvr|en u izrazu


maksimiziranja bogatstva njegovih vlasnika. Za velika javna preduze}a ovaj cilj
je obi~no preveden u poslovni cilj maksimiziranja cene akcija. Preko
upravlja~kih aktivnosti, koje maksimiziraju cene akcija, menad`eri firme mogu
najbolje zadovoljiti raznolike potrebe ili `elje njihovih velikih grupa deoni~ara.
U firmama ~ije se akcije javno ne prodaju na tr`i{tu i u kojima su menad`eri i

7)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Management in the Financial Services Industry, Third
Edition, McMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 49.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 210

vlasnici firmi, mogu}e je da menad`eri maksimiziraju korist odobrenu od


vlasnika bez striktne privr`enosti kriterijumu bogatstva deoni~ara
(preporu~ivanje dividendne politike prema njihovim li~nim potro{nim
potrebama bez posebne brige za maksimiziranje cene akcija). Slika 7-4
pokazuje rad finansijskog menad`era.

UPRAVLJANJE SREDSTVIMA UPRAVLJANJE IZVORIMA I


KAPITALNE ODLUKE
(Transakcije finansijskih sredstava) (Transakcije finansijskih sredstava)
2 1

Poslovanje Finansijski 5 Depozit, novac


banke menad`er i tr`i{te
3 4 kapitala
1. Priliv gotovine
2. Investiranje - plasman gotovine
3. Gotovina iz poslovanja ili deinvestirana
4. Gotovina vra}ena, pa investirana (odluke o dividendi)
5. Gotovina za recikla`u (zadr`ana zarada)

Slika 7-4: Uloga menad`era u firmi finansijskih usluga 8)

Cilj maksimiziranja bogatstva deoni~ara preko maksimiziranja cena akcija vi{e


odgovara ve}im nego manjim bankama. Manje banke uglavnom su tesno
povezane i kontrolisane od strane porodica, kao porodi~ne banke. Osim toga,
mnoge individualne banke su jednovlasni~ke ili su efektivno kontrolisane od
strane multibankarskih holding kompanija. Za ovakve banke, maksimiziranje
cena akcija nije zna~ajan poslovni cilj. Maksimiziranje cena akcija je va`nije za
velike nacionalne i regionalne banke, kao i za monetarne centre. Za banke, ~ije
se akcije prodaju na aktivnom tr`i{tu, menad`eri mogu najbolje da zadovolje
vlasnike maksimiziranjem vrednosti njihovog vlasni{tva.

Naj~e{}e primenjivan model vrednovanja kori{}en od strane finansijskih


menad`era, je pristup teku}e vrednosti budu}eg toka gotovine. To se
obezbe|uje putem slede}e formule:9)

N Dt
P= -------------

8)
Ibidem, str. 50.
9)
Ibidem, str. 52.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 211

t=1 (1 + k)t
gde je:
Dt = dividende za vlasnike firme za period t
k = zahtevana stopa prinosa-povrata za investitore u akcije

Faktori, koji uti~u na vrednost, su dividende, koje su opet zavisne od zarade


firme i povrata (prinosa) zahtevanog od deoni~ara, koji je opet pod uticajem
rizi~nosti i varijabilnosti toka zarade. Model toka gotovine balansira rizik i
prinos (povrat) sadr`an u toku gotovine i tako|e eksplicitno ra~una na prora~un
(pode{avanje) vremena prihoda toka gotovine kroz diskontovani proces.

Kriterijum maksimizacije bogatstva deoni~ara obuhvata vi{e od jedne


alterantive cilja maksimiziranja zarade, koje su u ovom eksplicitnom
razmatranju rizika i prora~una uklju~ene. Menad`ment tim mo`e pove}ati
o~ekivanu budu}u zaradu investiranjem i promenom finansijskog miksa firme,
ali ta aktivnost ne bi bila u najboljem interesu vlasnika ako ona su{tinski
pove}ava varijabilnost budu}eg toka gotovine.

Operativno, menad`eri banaka koje javno prodaju svoje akcije, i koje


poku{avaju da maksimiziraju cene akcija u firmi, moraju preduzeti upravlja~ke
aktivnosti koje pozitivno uti~u na o~ekivanu zaradu i istovremeno limitiraju
izlo`enost riziku. Da bi se najbolje zadovoljio interes vlasnika banke, rizik mora
da bude balansiran sa porastom o~ekivane zarade. Pove}anje zarade pra}eno
preko odobravanja rizi~nijih kredita mo`e prouzrokovati pad vrednosti akcija,
ako tr`i{te oseti da je pove}ani kreditni rizik ve}i nego nadoknada rasta zarade.
Mogu}a varijabilnost u o~ekivanom budu}em prihodu mogla bi prouzrokovati
porast u zahtevanoj stopi prinosa od strane investitora, {to bi moglo
prouzrokovati korigovanje cena akcija na dole.

Efekat politike dividende na evaluaciju akcija banke se komplikuje sa


regulatornim ograni~enjima koja se odnose na adekvatnost kapitala. Sposobnost
banke da podupire rast aktive se ograni~ava odgovaraju}im nivom kapitala.
Ispla}ene dividende investitorima smanjuju kapital i ograni~avaju rast osim ako
se novi deoni~ki kapital osigurava putem prodaje novih obi~nih akcija. Krajnji
cilj upravljanja bankom je maksimiziranje bogatsva vlasnika banke.
Maksimiziranje bogatstva deoni~ara zahteva da menad`ment tim balansira
o~ekivani prinos sa rizikom.

7.2.3. Faze procesa upravljanja rastom vrednosti banke

Sposobnost da se upravlja rastom vrednosti banke je jedan esencijalni deo


razvoja zdrave korporativne i poslovne strategije odnosno, strategija koje
kreiraju vrednost za deoni~are i odr`avaju prednost korporativne kontrole na
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 212

tr`i{tu. Evaluacione tehnike i pristupi mogu da budu kompleksni u njihovim


detaljima, ali su relativno otvoreni i jasni u njihovim ciljevima i primeni.
Upravljanje procesom rasta vrednosti banke mo`e se obuhvatiti u tri faze:
investiranje, restruktuiranje i primenu nove poslovne filozofije kreiranja
vrednosti. Faze procesa upravljanja rastom vrednosti banke mogu se detaljnije
videti na pregledu 7-1.10)

Pregled 7-1:
1. Investiranje
Identifikovanje restrukturnih prilika:
• Upravljanje analizom restruktuiranja (pentagon pristup)
• Utvr|ivanje poslovnih strategija i planova
• Razvijanje restruktuiranja i ekspanzionih scenarija
2. Izvr{avanje programa
Izvr{avanje programa restruktuiranja
• Izvr{avanje internih inicijativa
Ubrzavanje rasta
Pove}avanje margina
Smanjenje tro{kova
Dokapitalizacija
• Izvr{avanje eksternih inicijativa
Prodaja poslova
Rekapitalizacija
Pripajanje novih poslova
3. Promena poslovne filozofije
Izgra|ivanje pristupa upravljanjem vrednosti
• Ugra|ivanje vrednosti u planiranje
• Ponovo razmi{ljanje o procesu investiranja kapitala
• Veza kompenzacija sa kreiranom vredno{}u
• Razvijanje strategije komuniciranja investiranja
• Preoblikovanje uloge top menad`menta

Naime, sasvim je jasno, da se fokus upravljanja rastom vrednosti ne mo`e


kreirati kroz finansijske manipulacije. Kreiranje vrednosti mo`e se ostvariti kroz
razvoj zdravog i pouzdanog strategijskog i operativnog planiranja poslovanja
banke. Veza izme|u zdrave strategije i kreacije vrednosti je veoma tesna, pa su
otuda finansijske manipulacije u ovom smislu veoma retka pojava.

7.2.4. Dilema: samostalan ili rast sa drugom bankom

10)
Tom Copeland, Tim Koller and Jack Murren: Valuation - Measuring and Managing the Value
of Companies, McKinsey & Company, Inc., John Wiley & Sons, New York, 1991, str. 71.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 213

Visoke performanse banke dolaze od kreiranja {to je mogu}e ve}e vrednosti od


poslovanja i aktive koju banka poseduje. Drugim re~ima, ve}a vrednost banke
je rezultat upravljanja bankom – poslovanjem i aktivom – na jedan superiorniji
na~in. Top menad`eri u bankama, koje upravljaju dobro svojom vredno{}u, u
mogu}nosti su da posvete vi{e vremena na fokusiranje vo|enja i kreiranja
vrednosti od svog poslovanja.

VE]A VREDNOST
SAMOSTALNO ILI SA NEKOM
DRUGOM BANKOM?
Aktiva Upravljanje aktivom Pasiva
ili pasivom?

Bolje vlasni{tvo ili Bolje vlasni{tvo ili


prodaja nekom? prodaja nekom?

Vlasni{tvo Prodaja Vlasni{tvo Prodaja


Nepromenjeno Li{avanje Finansijski Subsidijarni
Kombinovanje Prestanak miks (dug, dug
sa novom okretanja kapital, akcije
aktivom: Isknji`avanje proiritetne itd.) Refundiranje
- interno deoni~kog Svop ili reka- duga,
investiranje kapitala kapitalizacija opra{tanje
- akvizicija Pripajanje ili Struktura
Efikasnije prodaja dospe}a duga Rekupovina
poslovanje: Likvidacija: Novi dug ili deonica:
- pove}anje - totalna prioritetne - tender
prihoda - ogromna deonice - otvoreno
- smanjenje dividenda Nova emisija tr`i{te
t {k Li i deonica
Slika 7-5: Upravljanje perspektivnom vrednosti banke

Upravljanje vredno{}u u banci zahteva fokus na dugoro~no vo|enje povrata


toka gotovine, a ne samo na promene u zaradi po deonici nakon svakog
kvartala, kao i voljnost nepristrasnog adaptiranja na vrednosno orijentisanom
pogledu korporativnih aktivnosti koje raspoznavaju poslove po onom {ta oni i
treba da budu – investicije u produktivnu aktivu koja donosi povrat iznad
njihovih oportunitetnih tro{kova kapitala.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 214

Navedena slika 7-5 pokazuje upravljanje perspektivnom vredno{}u banke,11)


koju karakteri{e sposobnost adaptiranja jednim prodorskim na~inom poslovanja
i voljno{}u da se iskoriste povoljne {anse i kreira pove}ana vrednost. Kona~no i
mo`da najva`nije, ovaj na~in uklju~uje potrebu razvoja i institucionalizacije
filozofije upravljanja vredno{}u kroz organizacionu strukturu banke.

U su{tini, proces vrednosno orijentisane filozofije banke ima dva jasna aspekta.
Prvi uklju~uje restruktuiranje koje osloba|a vrednost koja je u klopci firme.
Ovaj aspekt aktivnosti mo`e odmah da poka`e rezultate koji se mogu rangirati
od osrednjih do spektakularnih, kao {to je na primer, skok cena deonica samo u
toku jednog meseca. Ovo mo`e da bude i veoma nepovoljno za firmu (potreba
ad`astiranja discipline na relativno visokom nivou dugova). Drugi aspekt
upravljanja procesom vrednosti odnosi se na razvoj vrednosno orijentisanog
pristupa vo|enju i upravljanju bankom posle restruktuiranja. To uklju~uje
utvr|ivanje prioriteta baziranih na kreiranju vrednosti: planiranje, merenje
performansi, stimulativnih kompenzacionih sistema u pravcu vrednosti
deoni~ara i komuniciranje sa investitorima u izrazima kreiranja vrednosti.

Za uspe{no upravljanje rastom vrednosti banke neophodno je transformisati


poslovnu i upravlja~ku filozofiju banke i vrednost, kao izraz, integrisati u
poslovnu i korporativnu strategiju banke. Prihvatanjem vrednosti kao
krucijalnog cilja od strane deoni~ara, stvara se osnova za dugoro~nu orijentaciju
za fokusiranje rasta vrednosti banke, njenih performansi i dividende kao
uve}anja bogatstva deoni~ara.

7.3. METODE I OKVIRI RASTA VREDNOSTI BANKE

7.3.1. Metode i tempo rasta vrednosti banke

Rast vrednosti banka mo`e da ostvari na razli~ite na~ine. Teorija i praksa


poslovnog bankarstva poznaju vi{e metoda od kojih se tri naj~e{}e spominju:12)

11)
Tom Copeland, Tim Koller and Jack Murren: Valuation - Measuring and Managing the Value
of Companies, McKinsey & Company, Inc., John Wiley & Sons, New York, 1991, str. 29.
12)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Marketing poslovne banke, drugo izdanje, Feljton, Novi Sad, 1997,
str. 158-160.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 215

• metod internog rasta,


• metod eksternog rasta, i
• metod kombinovanog rasta.

Metod internog rasta vrednosti banke se oslanja uglavnom na sopstvene resurse


(prostor, opremu, ljude, informacione sisteme, finansijska sredstva) i ima svojih
prednosti i nedostataka. Prednosti se ogledaju u tome da: metod zahteva manja
ili ~ak ne zahteva ulaganja, banka mo`e br`e reagovati na promene na tr`i{tu i
metod ne zahteva period pripreme, da bi banka po~ela ostvarivati rast.
Nedostaci se ispoljavaju kao: mogu}a ograni~enja u postoje}oj tehnologiji,
organizaciji i poslovnim navikama, nedovoljna spremnost da se realno utvrdi i
kvantificira veli~ina i struktura neiskori{}enih sopstvenih uslu`nih kapaciteta.

Metod eksternog rasta omogu}ava banci da relativno brzo pobolj{a svoje


pokazatelje profitabilnosti, produktivnosti i ekonomi~nosti. Ovaj metod se
ostvaruje preko procesa fuzije i akvizicije banaka, ~ime se uti~e na smanjenje
fiksnih tro{kova i tro{kova upravljanja, zatim se smanjuje broj neprofitabilnih
filijala, ~ime banka ostvaruje niz prednosti na tr`i{tu, kao {to su: ve}a stopa
profitabilnosti poslovanja, ja~a konkurentska sposobnost i ve}a disperzija
rizika. Praksa u razvijenim tr`i{nim privredama u zadnjoj deceniji je pokazala,
da se metod eksternog rasta {iroko primenjuje u savremenom bankarstvu.

Metod kombinovanog rasta, odnosno kombinacija navedena dva metoda, banka


koristi da bi u odre|enim uslovima maksimalno iskoristila prednosti uz
istovremeno minimiziranje nedostataka oba metoda (na primer, nastup banke na
inostrano tr`i{te). Banka, prvo, mora interno oja~ati da bi bila sposobna da se
konkurentski bori na drugim tr`i{tima i sa sna`nijom konkurencijom. U tom
slu~aju i eksterni rast banke ima svoj smisao ako se on ostvaruje, ne samo
kvantitativno, ve} i kvalitativno. Pod ovim se podrazumeva da do|e, ne samo
do prostog kvantitativnog objedinjavanja resursa dve ili vi{e banaka, ve} da pri
tome do|e i do stvarnog smanjenja 'vi{kova' radne snage, ukidanja 'vi{ka' ili
neprofitatabilnih poslovnih jedinica (filijala, ekspozitura, isturenih {altera),
boljeg kori{}enja informacionog sistema, racionalnijeg kori{}enja finansijskih
sredstava itd.

Koji }e od ovih metoda banka koristiti zavisi od mnogobrojnih eksternih i


internih faktora, kao i od navedenih karakteristika – prednosti i nedostataka –
ovih metoda. Me|u najva`nije faktore izbora kori{}enja metoda rasta vrednosti
banke spadaju:

- veli~na banke,
- definisani ciljevi banke (na primer: obim izvora ili ciljna profitabilnost),
- izabrani pravac razvoja banke,
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 216

- stepen saturacije ciljnog tr`i{ta,


- izabrana strategija diversifikacije,
- stepen rizika koji banka mo`e preuzeti,
- politi~ka klima i doga|aji,
- mere dru{tva u privredi i, posebno, u sferi kreditno-monetarne politike,
- razni elementi psiholo{ke prirode, i
- drugi faktori.

Dakle, pored navedenih faktora, izbor metoda rasta banke zavisi i od toga, kako
}e menad`ment tim banke iskoristiti prednosti, odnosno umanjiti dejstvo
nedostataka, koje svaki navedeni metod ima.

Pored strategije izbora kori{}enja metoda rasta, pred banku se postavlja i pitanje
strategije ostvarivanja tempa rasta vrednosti banke. Su{tina pitanja je: kojim
faktorima je determinisan tempo rasta vrednosti banke i kojom brzinom treba
ostvarivati tu stopu rasta? Na ova strategijska pitanja menad`ment tim banke
treba blagovremeno dati odgovore i determinisati ih strategijskim planom i
poslovnom politikom banke. Prilikom razmatranja brojnih faktora koji
determini{u tempo rasta vrednosti banke, ne bi se smeli zanemariti slede}i, kao
{to su:

- izabrani metod rasta,


- obim, kvalitet i struktura raspolo`ivih sredstava,
- atraktivnost i {irina asortimana proizvoda i usluga,
- obim, snaga i struktura konkurencije na ciljnom tr`i{tu,
- postoje}a dru{tvena, politi~ka i ekonomska klima, i
- mere dru{tveno-politi~ke zajednice u oblasti kreditno-monetarne i
finansijske sfere.

Menad`ment tim banke treba da ima u vidu endogeno i egzogeno delovanje


navedenih faktora, kako bi formulisao realan tempo rasta vrednosti banke i u
tom pravcu usmerio sve aktivnosti u poslovnim segmentima banke. U relativno
stabilnim uslovima poslovanja, {to prvenstveno podrazumeva nisku ili
normalnu stopu inflacije, mo`e se relativno lako i pouzdano pratiti tempo rasta
pojedinih konkurentskih bankarskih institucija i strategijski se opredeljivati za
jednu od mogu}nosti: (1) i}i ispred konkurencije, (2) slediti lidera-vo|u, (3)
oslanjati se na strategiju modifikacije proizvoda i usluga prema zahtevima
odre|enog tr`i{nog segmenta, ili (4) se pak uklju~ivati u 'trku' sa inovacijama,
oslanjaju}i se na sopstvenu proizvodno-uslu`nu superiornost. Svaka od ovih
mogu}nosti zahteva poznavanje tr`i{nih segmenata i tr`i{ta banke u celini, kao i
sopstvenih internih mogu}nosti, da se `eljeni tempo rasta banke ostvari.

7.3.2. Pentagon okvir za utvr|ivanje {ansi restruktuiranja


UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 217

Na primeru jednog analiti~kog okvira za utvr|ivanje prilika restruktuiranja u pet


dimenzija, mo`e se sagledati mogu}nost restruktuiranja postoje}eg poslovanja
firme. Pentagon okvir (slika 7-6.) pokazuje kako teku faze procesa
restruktuiranja odnosno procenjivanja {ansi.13)

Teku}a tr`i{na
vrednost
Gap teku}e
percepcije 1 Maksimalne
{anse prodora

Vrednost Optimalno
kakva jeste 5 restrukturana
OKVIR vrednost
2 RESTRUK-
TUIRANJA
Ukupne {anse
kompanije
Strategijske i
operativne
{anse 4
3
Ve}a vrednost sa Ve}a vrednost sa
internim popravkama [anse za prodaju i eksternim popravkama
akviziciju

Slika 7-6: Pentagon okvir za procenjivanje prilika restrukturiranja

Proces restruktuiranja se sastoji od pet faza i to:


• prva, razumevanje teku}e tr`i{ne vrednosti (revizija performansi sa aspekta
deoni~ara, koja se vr{i analiziranjem tr`i{ne situacije i tr`i{nog potencijala,
da bi se iskoristile {anse i sinergetski efekti u strategijskom pripajanju
odre|enih poslova);
• druga, vrednost firme kakva jeste (potrebno je proceniti vrednost svake
komponente portfolija na bazi projektovanog budu}eg toka gotovine,
uzimaju}i u obzir klju~ne prilive i odlive, kako bi se izvr{ila komparacija sa
ukupnom tr`i{nom vrednosti);
• tre}a, potencijalna vrednost sa internim pobolj{anjima (poku{aj da se
proceni vrednost svakog posla sa agresivnijim planovima i strategijama i na

13)
Tom Copeland, Tim Koller and Jack Murren: Valuation - Measuring and Managing the
Value of Companies, McKinsey & Company, Inc., John Wiley & Sons, New York, 1991, str. 35.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 218

toj osnovi proceni potencijalna vrednost firme i budu}a vrednost


performansi svakog posla i firme kao celine);
• ~etvrta, potencijalna vrednost sa eksternim pobolj{anjima (podrazumeva
~etiri scenarija: prodaju strategijskom kupcu-drugoj firmi koja bi mogla da
uspe{nije posluje i ostvari sinergiju, osnivanje nove firme, otkup od strane
menad`menta ili tre}e strane, i kona~no, likvidacija), i
• peta, optimalno restruktuirana vrednost firme (uzimaju se u obzir interna i
eksterna perspektiva i izra|uje plan restruktuiranja na osnovu ~ega se
preduzimaju konkretne poslovne akcije).

Naime, potrebno je proceniti teku}u i potencijalnu internu vrednost poslova


baziranu na o~ekivanim tokovima gotovine i komparirati iste sa eksternom
prodajnom vredno{}u, da bi se razvile opcije restruktuiranja. Kompariranje
vrednosti mo`e pomo}i da se identifikuju ‘gap’-ovi u percepcijama izme|u
investitora i menad`ment tima firme oko perspektive poslovanja.

7.3.3. Konceptualni okvir maksimiziranja vrednosti banke

Savremena bankarska teorija i praksa ukazuju, da je jedan od klju~nih faktora


uspeha moderne banke njen menad`ment tim, po{to se maksimiranje profita
banke ostvaruje preko pobolj{anja konkurentske pozicije banke i to:14)

(1) obavljanjem {irokog asortimana usluga umesto specijalizacije (univerzalna


banka);
(2) preko davanja ve}eg zan~aja srednjem tr`i{tu;
(3) odr`avanjem {irokog spektra ponu|enih proizvoda i usluga, koncentracijom
na pakete proizvoda i usluga, na li~ne kontakte i uz ve}u primenu
automatizacije u poslovanju;
(4) globalnom promocijom kao primarnom konkurentskom prednosti;
(5) pru`anjem najvi{eg nivoa kvaliteta usluga.

Od izuzetne va`nosti je kvalitet ~elnih i klju~nih ljudi u banci, podsticaj za


inovacije, pra}enje i ocena rada uz adekvatno nagra|ivanje.

Konceptualni okvir za primenu principa maksimiranja vrednosti, kao cilj banke,


prema teoriji je odre|en od tri bazi~ne snage: (1) vlasni~kim preferensama, (2)
pona{anjima i odlukama menad`ment tima i (3) dru{tvenim uticajem, koji se
ispoljava kroz pravnu i ekonomsku sredinu. Da bi se postiglo maksimiranje
vrednosti ili pak, drugi alternativni ciljevi, kao {to su: maksimiranje profita,

14)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko upravljanje bankom,
bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, drugo pro{ireno i prera|eno izdanje,
Feljton, Novi Sad, 2002, str. 325.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 219

maksimiranje veli~ine, satisfakcija ili tro{kovne preference, banka mo`e


koristiti slede}ih {est strategija:

- upravljanje razlikom kamatne stope;


- kontrolu tro{kova;
- upravljanje likvidnom pozicijom;
- upravljanje kapitalom;
- upravljanje porezima, i
- upravljanje vanbilansnim aktivnostima.

Grafi~ki prikaz vidi na slede}oj slici 7-7:15)

VLASNI^KE
PREFERENSE
PONA[ANJE I ODLUKE BAN^INI DRU[TVO: PRAVNA I
MENAD@MENT TIMA CILJEVI EKONOMSKA
SREDINA
POLITIKE ZA OSTVARIVANJE
CILJEVA BANKE

1. Upravljanje razlikom kamatne stope


2. Kontrola tro{kova - izdataka
3. Upravljanje pozicijom likvidnosti
4. Upravljanje kapitalom
5. Upravljanje porezima
6. Upravljanje vanbil. aktivnostima

Slika br. 7-7: Implementacija principa maksimiziranja vrednosti


Polaze}i od bazi~nog cilja poslovne banke, da maksimizira zaradu svojih
deoni~ara, menad`ment tim banke treba na najbolji na~in da ostvaruje svoje
funkcije. Bazi~ne funkcije menad`ment tima banke su: planiranje,
organizovanje i kontrola. Mada su bazi~ne funkcije menad`menta ostale iste,
njegovi zadaci su danas, posle deregulacije finansijskog tr`i{ta, znatno o{trije
ispoljeni usled konkurentske borbe i pogor{anih uslova za ostvarenje profita. Za
ostvarivanje bazi~nog cilja banke, neophodno je ‘o`iveti’ i usmeriti celokupni
proces aktivnosti planiranja, organizovanja i kontrole. Ostvarivanje zadataka
menad`ment tima u promenjenim uslovima, postao je kriti~ni faktor uspeha ili
neuspeha banke. Naime, sasvim je jasno, da se listi razloga, zbog kojih jedna

15)
Ibidem, str. 326.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 220

banka mo`e da ode u ste~aj, pored lo{e plasiranih kredita i pada ekonomije,
mo`e dodati i lo{ kvalitet menad`menta.

Znanja i sposobnosti, koje danas moraju posedovati menad`eri u bankama,


pored znanja o bankarskoj tehnici i tehnologiji, moraju biti pro{irena na
probleme menad`menta i moraju biti na vi{em nivou od sada{njeg. Naime,
nema sumnje da su danas znanja zaposlenih o klasi~noj bankarskoj tehnici i
tehnologiji u bankama na visokom nivou, ali se to ne mo`e re}i i za znanja iz
menad`menta. Mada se do sada u bankama menad`ment nije vrednovao kao
klju~ni faktor uspeha ili neuspeha banke, danas i u savremenim bankarskim
institucijama razvijenih zemalja, kao {to je to, recimo ameri~ko bankarstvo, za
sprovo|enje daljih reformi u bankarstvu, ose}a se nedostatak upravo kvalitetnog
menad`menta. Odnosno, ~ak i tamo se ose}a nedostatak stru~nih i savremeno
obrazovanih i osposobljenih bankara, koji imaju i znanja i sposobnosti za
preduzimanje rizika u bankarskim poslovima.16)

7.3.4. Kreiranje uve}avanja vrednosti deoni~ara

Sa utvr|ivanjem maksimizacije bogatstva akcionara, kao bazi~nog kriterijuma


odlu~ivanja ili merenja performansi, rizik i prinos se razmatraju simultano.
Maksimizacija bogatstva akcionara zna~i, da se svaka odluka evaluira u znaku
njenog uticaja na vrednost (cenu) ban~inih akcija. Smatra se da tri faktora
interaktivno determini{u vrednost u~e{}a banke, tj. bogatstva deoni~ara:17)

• povrati ili tok gotovine akcionarima banke (mogu}nost dividende),


• prora~un vremena povrata ili toka gotovine (rokovi dividende),
• rizik performansi akcionara banke (visina dividende).

Kreiranje ili uve}avanje vrednosti ili bogatstva deoni~ara bi trebalo biti jedan od
najva`nijih ciljeva banke kao finansijske institucije. I zaista, svaka konsolidacija
i povezivanje u industriji finansijskih usluga, obavlja se u nameri da se pobolj{a
uve}avanje vrednosti deoni~ara kombinovane finansijske institucije. Postoji
nekoliko tehnika za merenje internih performansi koje se u banci mogu koristiti
za procenu uve}avanja vrednosti deoni~ara. Te tehnike obuhvataju:18)

(1) procenu rizika (‘risk assessment’),


(2) dodatu ekonomsku vrednost (‘economic value added’ ili ‘EVA’), i

16)
Ibidem, str. 327.
17)
Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks – Community,
Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990, str. 35.
18)
Zabihollah Rezaee: Financial Institutions, Valuations, Mergers, and Acquisitions – The Fair
Value Approach, Second Edition, John Wiley & Sons, New York, 2001.godine, str. 291-292.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 221

(3) balansiranu bodovnu kartu (‘balanced scorecard’ ili ‘BSC’).

(1) Procena rizika je metod koji fokusira procenu rizika i rizika upravlja~kih
jedinica u cilju merenja uve}avanja vrednosti deoni~ara. Ovaj metod obuhvata
aktivnost identifikacije svih tipova rizika uklju~iv{i: kreditne, tr`i{ne,
strategijske, operativne i politi~ke rizike. Finansijska institucija treba
inkorporirati sve tipove potencijalnih rizika u njen interni model rizi~ne
vrednosti (‘value-at-risk’ ili skra}eno ‘VAR’), koji determini{e projektovani
iznos maksimalnog gubitka pojedinog portfolija tokom datog perioda.

Procene rizi~ne vrednosti treba da su bazirane i odre|ene na pona{anju i


kretanjima navedenih faktora rizika (kreditnog rizika, tr`i{nog rizika, rizika
likvidnosti). Finansijske institucije treba da mere i upravljaju prirodom internih
odnosa svih njihovih rizika i da ih minimiziraju na oprezno prihvatljiv nivo
poslovnog rizika, u nameri da uve}aju kreiranu vrednost svojih deoni~ara.

(2) Dodata ekonomska vrednost (‘economic value added’ ili skra}eno ‘EVA’)
mo`e da se koristi u proceni uve}avanja vrednosti deoni~ara preko seta matrica
koje determini{u da li aktuelni neto prihod po izve{taju prema{uje predodre|enu
o~ekivanu zaradu. Model EVA izjedna~uje razliku izme|u zvani~no
objavljenog neto prihoda i finansijskih tro{kova kapitala koji terete zaradu
(EVA = neto prihod – tro{kovi kapitala i investiranja). Kada je koeficijent EVA
pozitivan, to ozna~ava uve}avanje vrednosti, a kada je negativan, to pokazuje
da vrednost deoni~ara opada.

Koncept EVA podrazumeva da jedna investicija mora generisati prinose


najmanje ekvivalentne tro{kovima kapitala, da bi se smatrala profitabilnom i
ekonomski opravdanom. Tro{ak kapitala je izmereni tro{kovni prosek
dugoro~nog duga i deoni~kog kapitala koji deoni~ari i holderi obveznica treba
da zarade investiranjem u jednako rizi~ni investicioni poduhvat. EVA meri
kombinovane performanse banke bazirane na njenom prinosu na ukupan kapital
– deoni~ki i dugoro~ni dug. Koncept EVA meri koliko su dobro deoni~ari
pripojene banke nagra|eni za investiranje ba{ u tu kombinovanu banku, a ne u
neku drugu. Tradicionalna mera prihoda je razmatrala samo jedan tip tro{kova
kapitala – kamatu na dug – dok je ignorisala tro{kove finansiranja putem
deoni~kog kapitala. Ovi tro{kovi treba da budu procenjeni i uklju~eni u merenje
performansi, da bi se procenilo na odgovaraju}i na~in koliko }e banka biti
uspe{na u kreiranju bogatstva svojih deoni~ara posle fuzije.

Poslovi fuzije i akvizicije mogu se smatrati uspe{nim u pobolj{anju kreacije


vrednosti deoni~ara kada oni pove}avaju dodatnu tr`i{nu vrednost (‘market
value added’ ili skra}eno ‘MVA’). MVA je razlika izme|u tr`i{ne vrednosti
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 222

fuzionisane banke i njenog investiranog kapitala (uklju~uju}i deoni~ki kapital i


dugoro~ni dug):

MVA = tr`i{na vrednost fuzionisane banke minus investirani kapital


MVA = sada{nja vrednost o~ekivane budu}e EVA vrednosti
EVA = prihod po ra~unovodstvenim izve{tajima minus tro{kovi kapitala
CCh = veli~ina prose~nih tro{kova kapital i investirani kapital, uklju~uju}i
deoni~ki kapital i dugoro~ni dug (weighed average cost of capital, invested
capital including both equity and debt = capital charges CCh).

(3) Balansirana bodovna karta ili izbalansirana lista merila (‘balanced


scorecard’ ili ‘BSC’) je metod koji se naj~e{}e koristi kao tehnika procene
uve}anja vrednosti deoni~ara. BSC metod je relaativno nova tehnika merenja
originalno razvijena od Kaplan-a i Norton-a 1992.godine.19) BSC pristup
sugeri{e ravnote`u izme|u finansijskih mera (neto prihoda, profitabilnosti,
povrata investicija) i nefinansijskih mera (kvaliteta proizvoda i usluga,
satisfakcije korisnika, inovativnosti, satisfakcije zaposlenih) u proceni uve}anja
vrednosti deoni~ara. Klju~na karakteristika BSC metoda je da on meri
finansijske i nefinansijske faktore uklju~uju}i:

• finansijske indikatore,
• satisfakciju korisnika,
• interno poslovanje, i
• porast zaposlenih i u~enje.

Finansijske mere uklju~iv: neto prihod, operativnu marginu, zaradu po deonici i


prihod od novih proizvoda se ultimativno koriste za procenu uve}anja bogatstva
deoni~ara. Operativno merenje odnosi se na produktivnost, operativnu
efikasnost i efektivnost, inovacije proizvoda, tehnolo{ki napredak i sigurnost.
Merenje korisni~ke perspektive koristi se za procenu satisfakcije korisnika
preko informacija o ponavljanju poslova ili o lojalnost korisnika. Ove mere
omogu}uju finansijskoj instituciji da proceni kvalitet svojih proizvoda i usluga
za popravljanje satisfakcije i zadovoljenje potreba korisnika. Mere u~enja i rasta
determini{u u kojoj meri je radna snaga spremna i motivisana da bude kreativna
i inovativna. Merenje uklju~uje trening kod ku}e i na poslu, kontinuiranu
profesionalnu edukaciju, preporuke i druga ovla{}enja zaposlenih.

Efektivni BSC treba da vr{i balansiranje izme|u vode}ih performansi, odnosno


vode}ih indikatora i zaostaju}ih indikatora.

19)
Robert S. Kaplan and David P. Norton: The Balanced Scorecard – Measures that Drive
Performance, Harvard Business Review on Measuring Corporate Performance, Harvard Business
School Press, 1998, str. 123-215.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 223

• kako vas vide va{i korisnici,


• kako one izgledaju njihovim deoni~arima,
• kako one mogu da pobolj{aju kvalitet i da budu efikasnije i efektivnije, i
• mogu li one kontinuirano da pobolj{avaju i uve}avaju vrednost deoni~ara.

Metodologija BSC je korisna za finansijske institucije putem koje treba da se


osigura ostvarivanje njihovih ciljevati sa obezbe|ivanjem odgovora na napred
navedena pitanja. Efikasnije i efektivnije poslovanje banke pozitivno uti~e na
vrednost performansi, {to kontinuirano doprinosi i rastu vrednosti banke kao
finansijske institucije.

7.4. SU[TINA PROCESA FUZIJE I AKVIZICIJE

7.4.1. Pojam i su{tina fuzije i akvizicije banaka

Fuzija ili spajanje (‘merger’) je aktivnost spajanja dve ili vi{e banaka u jednu,
novu banku. Pri tome, ranije banke gube svoj identitet i nastavljaju svoje
poslovanje kao nova banka, obi~no sa novim imenom, novom filozofijom i
novim stilom poslovanja. Akvizicija ili pripajanje (‘acquisition’) je aktivnost
kada jedna, obi~no ve}a banka, ali ne uvek, pripoji-preuzme jednu ili vi{e
manjih banku i nastavi poslovanje pod svojim postoje}im imenom

Preuzimanju banaka putem fuzije i akvizicije prethodi analiza, ~iji je primarni


zadatak da sagleda efekte fuzije i akvizicije na vrednost budu}e banke. Cilj je da
se spajanjem ili preuzimanjem banke ili banaka dobije ve}a vrednost budu}e
banke od zbira vrednosti banke i banaka koje se spajaju, odnosno preuzimaju.
Ovo se zasniva na o~ekivanim sinergetskim efektima procesa preuzimanja
banaka. Takav proces upro{}eno ilustruje slede}a jedna~ina: 1)

V(AB) > V (A) + V (B)

gde je:

V = vrednost banke
A = banka koja vr{i preuzimanje
B = banka koja se preuzima (ciljna banka)

Sinergetski efekti mogu se o~ekivati u pove}anoj efikasnosti poslovanja nove


banke. To se, pre svega, odnosi na slede}e elemente poslovanja:
• pove}anje ekonomije obima,
1)
Milutin ]irovi}: Bankarski menad`ment, Ekonomski institut, Beograd, 1995.godine, str. 332.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 224

• ve}a konkurentska sposobnost,


• pristup na nova tr`i{ta,
• racionalnija prodajno-poslovna mre`a,
• pove}anje finansijskog potencijala, i
• kvalitetniji menad`ment tim banke.
Proces fuzije i akvizicije banaka u razvijenim tr`i{nim privredama je nu`an i
koristan. Nu`an zbog toga, {to se preko jednog racionalnog tr`i{nog mehanizma
izbacivanja iz sistema re{ava pitanje banaka sa slabim performansama, i
koristan, {to se osnivanjem novih banaka pove}ava konkurentska snaga na
bankarskom tr`i{tu. Novi talasi fuzija i akvizicija u protekloj deceniji u
bankarskom i finansijskom sektoru SAD to potvr|uju.

Bankarska teorija i praksa poznaju tri pristupa za testiranje i evaluaciju


vrednosti nove banke nastale spajanjem ili pripajanjem banaka. Prvi,
projektovna evaluacija budu}e nove banke mo`e se sagledati na osnovu
diskontovanog toka profita koji bi nova banka trebalo da ostvari u narednom
periodu, u odnosu na kombinovanu stopu prinosa koju bi ostvarile dve banke.
Drugi, za evaluaciju se mo`e koristiti knjigovodstvena vrednost banaka i to kao
razlika izme|u prilago|ene knjigovodstvene vrednosti bankarskih aktiva i
vrednosti njihovih obaveza. Tre}i, evaluacija bankarske firme polazi od tr`i{ne
vrednosti deoni~kog kapitala banke na osnovu teku}e berzanske cene jedne
deonice pomno`enom ukupnim brojem emitovanih deonica.

7.4.2. Motivi i determinante fuzije i akvizicije banka

Primarni motiv, koji stoji gotovo iza svake fuzije i akvizicije banaka u industriji
finansijskih usluga, povezan je sa klju~nom svrhom egzistencije svakog
poslovnog entiteta – maksimiziranjem vrednosti deoni~ara. Rast bogatstva
deoni~ara fuzijom i akvizicijom entiteta ili je razultat vrednosti kreirane tom
fuzijom i akvizicijom ili mo`e rezultirati od transfera bogatstva sa imaoca
obveznica na imaoce deonica sa nepromenjenom ukupnom tr`i{nom vredosti
kombinovanog entiteta. To mo`e da bude postignuto:2)
• pobolj{anjem efikasnosti i efektivnosti kombinovanih institucija preko
ekonomije obima i smanjenja tro{kova;
• pove}anjem njihove tr`i{ne snage preko prodajnih cena i naknada za
usluge; i
• pove}anjem njihovog pristupa pouzdanijoj poslovnoj mre`i.

2)
Zabiholah Rezaee: Financial Institutions, Valuations, Mergers and Acquisitions – The Fair
Value Approach, Second Edition, John Wiley & Sons, New York, 2001, str. 84.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 225

Kada se dva entiteta kombinuju, fuzionisani entitet o~ekuje ve}u zaradu-profit.


Drugi faktori koji mogu da budu va`ni u fuziji i akviziciji su: sinergija,
ekonomija obima, prisustvo na tr`i{tu, kultura, smanjenje tro{kova, pove}anje
prihoda, pove}anje poslovanja i teritorije.

Fuzije i akvizicije su postale ~esta praksa u industriji finansijskih usluga u SAD.


Ipak, sli~ni izazovi moraju da budu odgovaraju}e usmereni da osiguraju uspeh
ovih poslovnih poteza. Smatra se, da je talas megafuzija i akvizicija deo trenda
ujedinjenja u industriji finansijskih usluga, koji je po~eo ranih 1980-tih,u podeli
rizika i u{tedi tro{kova. To je evidentno preko opadanja broja finansijskih
institucija u periodu izme|u 1985. i 1999.godine (kada je broj komercijalnih
banaka opao za 40%). Praksa teku}eg rapidnog koraka fuzija i akvizicija
ukazuje na nekoliko karakteristi~nih faktora (pregled 7-2).3)

Pregled 7-2:
Podru~je Indikatori-faktori
1. Regulacije 1. Smanjene restrikcije za filijale
i propisa 2. Primena RNIB Act-a iz 1994. eliminisane su
me|udr`avne bankarske restrikcije
3. Primena GLB Act-a iz 1999. dozvoljena je
konsolidacija u FSI
2. Izve{tavanje i 1. Primena op{te prihva}enih ra~unovodstvenih
ra~unovodstveni principa (GAAP) nasuprot Regulatornih
standardi ra~unovodstvenih principa (RAP)
2. Standardi fer vrednosti
3. Propis o eliminisanju metoda interesnog
udru`ivanja
3. Tehnolo{ki Napredak u komunikaciji i tehnologiji procesiranja
napredak podataka
Internet bankarstvo
Kori{}enje Web stranica
4. Poslovno 1. Porast koncentracije finansijskih institucija na
iskustvo nacionalnom nivou
2. Pove}anje snage i kvaliteta zarade
3. Ekspanzija ponude finansijskih usluga
4. Ravnomeran rast cena bankarskih deonica
5. Porast broja banaka
6. Redukcija bankrota banaka
5. Ekonomski 1. Ekonomski rast
faktori 2. Niske kamatne stope

3)
Ibidem, str. 88.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 226

3. Izobilje novca raspolo`ivog za investiranje


4. Vi{ak finansijskog kapitala

Izazovi za obavljanje poslova fuzije i akvizicije uklju~uju prilike da se: (1)


postigne profitabilni posao (tj. finansijska korist za deoni~are za obe institucije)
i (2) prinudno ujedinjuju eventualne prepreke tokom procesa kombinovanja
ljudskih i fizi~kih resursa. Kada se razmatra posao fuzije i akvizicije, treba da se
istra`e i procene finansijske prilike i srodne prepreke (na primer, razli~ita
korporativna kultura). Dopu{taju}i da je nemogu}e identifikovati sve uzroke i
efekte teku}ih fuzija i akvizicija u praksi industrije finansijskih usluga, svrha je
da se pomo}u navedenih uzroka objasni i razume najve}i broj nedavnih fuzija i
akvizicija.

Navedeni pregled 3-1 daje sumarni iskaz mogu}ih determinati fuzije i


akvizicije finansijskih institucija. Prvo, bilo kakav porast broja fuzija i
akvizicija bio bi nemogu} bez eliminacije tradicionalnih me|udr`avnih
ograni~enja i restrikcija filijala. Drugo, nivo koncentracije daje tr`i{tu ve}u
snagu i kupovnu mo} za pripajanje drugih banaka. Tre}e, su{tinski napredak u
informacionoj tehnologiji, komunikacijama i obradi podataka igra va`nu ulogu
u olak{avanju i obavljanju virtuelno mogu}e fuzije i akvizicije u bankarskoj
industriji. ^etvrto, izvanredno obilje finansijskog kapitala (novca) i cena
deonica, koje rezultiraju od visokih zarada raspolo`ivih za investiranje,
podstaklo je kao nikad rastu}i talas fuzija i akvizicija u bankarskoj industriji.

7.4.3. Faze procesa fuzije i akvizicije banaka

• Proces fuzije i akvizicije dve bankarske organizacije je ekstremno slo`en;


on zahteva du`i vremenski period i velike napore i kupca i prodavca.
Grafi~ki predstavljene, aktivnosti procesa fuzije i akvizicije su na slici 7-8:

Kupac PROCES FUZIJE Prodavac


I AKVIZICIJE
Pre~i{}ava poslovni plan Pre~i{}ava poslovni plan
Formira M&A tim Analizira sopstvenu banku
Utvr|uje M&A plan
Utvr|uje ciljne kriterije
Faza strategijske Utvr|uje vrednost fran{ize
Uve}ava vrednost
Identifikuje kandidate pripreme Razvija prodajni dokument
Analizira ciljeve Identifikuje potencijalne
Rangira ciljeve kupce

Fini{ira strategiju Fini{ira strategiju pregovora


pregovora Faza pregovora i Utvr|uje ponudu
Kontaktira ciljeve istra`ivanja Pregleda poreske
Preliminarno razgovara konsekvence
Pi{e Internet pismo Poma`e u dijalogu
d ib k

Utvr|uje finalnu
transakciju Faza finalizacije Pregleda kona~ni ugovor
Osigurava pristanak Kompletira transakciju
Finalizuje finansiranje
i integracije
Kompletira transakciju
Integri{e entitete
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 227

Slika 7-8: Poslovne aktivnosti banaka u procesu fuzije i akvizicije


U ovom procesu, ako se o~ekuje da fuzija ili akvizicija bude uspe{na, moraju se
pa`ljivo razmotriti svi aspekti takvog poduhvata: poslovni, pravni, operativni,
organizacioni, ra~unovodstveni i poreski. Tokom procesa, evaluacija mora da
bude jedan va`an input u procesu dono{enja odluka – od incijalne ciljne analize,
pa sve do integracije entiteta.
Proces fuzije i akvizicije mo`e se sa`eto predstaviti u tri opse`ne faze:4)
• faza strategijske pripreme,
• faza pregovaranja i istra`ivanja, i
faza finalizacije i integracije.
Prva faza bilo koje fuzije ili akvizicije odnosi se na razvoj strategije koja
defini{e pravac banke i utvr|uje dugoro~ne ciljeve kojima banka treba te`iti.
Ova faza obuhvata sedam tipi~nih poslovnih koraka koje treba obaviti i to:

• sa~initi strategijski plan (fokus, pravac i ciljeve banke za horizont tri do pet
godina),
• formirati tim za fuziju i akviziciju (ljudi iz klju~nih ban~inih funkcija),
• sa~initi plan fuzije i akvizicije (rok, strukturu transakcije, finansijske i
poreske apekte i strategiju pregovaranja),
• utvrditi kriterije za izbor kandidata (veli~inu, lokaciju, kvalitet kreditnog
portfolija, miks aktive, strukturu obaveza, korisnike i tr`i{nu poziciju, nivo
kapitala i sistem isporuke),
• izvr{iti identifikaciju kandidata,
• izvr{iti anlizu kandidata, i
• uraditi preliminarnu evaluaciju i finansijsku studiju izvodljivosti.

Druga faza fokusira proces fuzije i akvizicije koji se odnosi na pregovaranje i


istra`ivanje. Ova faza pokriva aktivnosti od inicijalnog kontakta izme|u kupca i
prodavca, do ta~ke na kojoj treba pripremiti finalni ugovor o fuziji ili akviziciji.
U ovoj fazi fuzije i akvizicije postoje ~etiri klju~na aspekta i to:

• strategija pregovaranja,
• kontakt sa kandidatom i preliminarni razgovori,
4)
Ibidem, str. 303-304.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 228

• pismo namere, i
• pa`ljiva provera performansi i vrednosti banke.

Tre}a i poslednja faza u procesu fuzije i akvizicije je finalizacija i integracija. U


ovoj fazi transakcioni termini su finalizovani, ukupna transakcija je zavr{ena i
po~inje posao integrisanja entiteta, {to obuhvata pet glavnih aspekata:

• finalizaciju ugovora,
• saglasnost regulatora i deoni~ara,
• kratki finalni pregled,
• finalizaciju transakcija, i
• integraciju entiteta.

Obavljanje ove tri faze procesa: faza strategijske pripreme, faza pregovaranja i
istra`ivanja i faza finalizacije i integracije fuzije i akvizicije, spada u poslove
novijeg datuma, koji su slo`eni, dugoro~ni i odgovorni, {to zahteva izuzetno
stru~an i profesonalni odnos formiranih timova, menad`ment timova i organa
upravljanja u bankama.

7.4.4. Poslovne kombinacije i politike odgovornosti

Aktivnosti i transakcije fuzija i akvizicija banaka obavljaju se na postoje}em


tr`i{tu izme|u banaka na istom tr`i{tu, bilo gradskom ili ruralnom, ili u varijanti
pro{irenja tr`i{ta na razli~itim lokalnim tr`i{tima. Va`no je uo~iti i praviti
razliku izme|u poslovnih kombinacija na postoje}em tr`i{tu i poslovnih
kombinacija na pro{irenom tr`i{tu, zbog evaluiranja efekata i politika
odgovornosti u poslovima fuzija i akvizicija.

Fuzije i akvizicije, konsolidacije i povezivanja, su validne taktike pozicioniranja


sa namerom da pomognu kombinovanim kompanijama da se efektivnije bore na
globalnom tr`i{tu: (1) podr`avanjem postoje}ih poslovnih linija, (2) {irenjem u
nove poslovne linije i (3) eliminisanjem ranijih konkurenata. U stvari, postoje
dva tipa poslovnih kombinacija u industriji finansijskih usluga: (1)
konsolidacija i (2) povezivanje, {to pokazuje slika 7-9.5)

5)
Ibidem, str. 74-76. U periodu od 1990. do 1999.godine nastale su mnoge fuzije i akvizicije
banaka u SAD i u svetu. Me|u najve}im se smatraju: Citicorp i Travelers, Bank Ameica i Nations
Bank, Deutsche Bank i Bankers Trust, Union Bank o9f Swizerland i Swiss Bank Corporation,
Wells Fargo i Norwest, Socete Generale i Paribus, Bank One i First Chicago, Bank Boston i Fleet
Financial Group, itd. Tako je u 1998.godini, vrednost fuzija i akvizicija banaka u SAD dostigla
najve}i nivo vrednosti od 674 milijarde dolara. Najvi{e publikovana megafuzija bila je Citicorp i
Traveler sa procenjenom vrednosti kombinovane aktive od 669 milijaldi dolara, koja je
obuhvatala razli~ite finansijske usluge kao {to su komercijalno bankarstvo, investiciono
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 229

Postoje}e tr`i{te
Konsolidacije
Pro{ireno tr`i{te
Poslovne
kombinacije
Postoje}e tr`i{te
Povezivanje
Pro{ireno tr`i{te

Slika 7-9: Poslovne kombinacije u procesu fuzija i akvizicija

Konsolidacija povla~i za sobom kombinaciju resursa sli~nih finansijskih


institucija (na primer, banaka me|usobno, banaka i bankarskih holding
kompanija), kroz fuzije i akvizicije. Povezivanje zna~i ekspanziju polja rada ili
{irine finansijske institucije u razne finansijske usluge kroz fuzije i akvizicije
banaka i drugih finansijskih institucija, odnosno firmi finansijskih usluga
(osiguravaju}ih kompanija, firmi za preuzimanje rizika emitenata hartija od
vrednosti, udru`enih -‘mutual’ fondova).

Dono{enjem GLB Act-a 1999.godine u SAD, banke su se suo~ile sa rastom


konkurentske pozicije osiguravaju}ih kompanija, brokerskih ku}a, udru`enih
fondova, kreditnih unija, koje su sposobne da odobravaju potro{a~ke i poslovne
kredite, kao i da nude ostale bankarske usluge ({tedne i teku}e ra~une). Ovaj
novi talas povezivanja doneo je mogu}nost bankama, udru`enim fondovima,
osiguravaju}im kompanijama i investicionim firmama, da stanu pod jedan
korporativni krov. Me|utim, to je dovelo do potrebe da se vi{e pa`nje posveti
politikama odgovornosti za poslove fuzije i akvizicije u industriji finansijskih
usluga. Slika 7-10. ilustruje, na sa`et na~in, u kojim segmentima su te
odgovornosti neophodne.6)

bankarstvo, upravljanje aktivom, brokerske poslove sa hartijama od vrednosti i osiguranje


imovine, osiguranje od nesre}ih slu~ajeva i `ivotno i osiguranje.
6)
Ibidem, str. 83.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 230

Bazni standardi rizika kapitala


Regulacija
kapitala Bazelski sporazum

Finansijska modernizacija

Modeli kreditnog rizika

Efektivna kontrola procesa


Politike
odgovornosti Supervizija Praksa upravljanja rizikom
za fuzije i institucije
akvizicije
Interna struktura kontrole

Modeli vrednosti u uslovima rizika

Finansijski izve{taji i
ki k j
Tr`i{na Izve{tavanje interne kontrole
disciplina
Supervizorsko evaluiranje izve{taja

Modeli a|ustiranja tr`i{nog rizika

Slika 7-10: Politike odgovornosti za procese fuzija i akvizicija

Politike odgovornosti usmerene su na tri podru~ja: (1) regulaciju kapitala, (2)


superviziju institucija i (3) tr`i{nu disciplinu. Tr`i{no vo|ena odgovornost i
disciplina su, verovatno, najbolja politika odgovornosti za promene u
kombinovanim institucijama. Bankarski autoriteti, regulatori i supervizori ne
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 231

treba da se uklju~uju direktno u mikro upravljanje institucijama koje se


fuzioni{u. Me|utim, oni treba da procene odgovornost nadzora, da za{tite
su{tinski negativne spolja{nosti institucije, korisnike, industriju finansijskih
usluga i sistem i obveznike poreza, koji obezbe|uju krajnju osnovu sigurnosne
mre`e. Kreatori politike i regulatori, tako|e, moraju za{titi porast tr`i{ne snage
od fuzija i akvizicija, kako na postoje}em, tako i na pro{irenom tr`i{tu.

L I T E R A T U R A:

1. Zabihollah Rezaee: Financial Institutions, Valuations, Mergers, and


Acquisitions – The Fair Value Approach, Second Edition, John Wiley &
Sons, New York, 2001.
2. Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the
Financial Services Industry, third edition, MacMillan Publishing Company,
New York, 1989.
3. Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks -
Community, Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1990.
4. Tom Copeland, Tim Koller and Jack Murren: Valuation - Measuring and
Managing the Value of Companies, McKinsey & Company, Inc., John
Wiley & Sons, New York, 1991, str. 375-397.
5. Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko
upravljanje bankom, bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima
banke, drugo pro{ireno i prera|eno izdanje, Feljton, Novi Sad, 2002.
6. Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Marketing poslovne banke, drugo izdanje, Feljton,
Novi Sad, 1997.
7. Anthony Saunders: Financial Institutions Management – A Modern
Perspective, Irwin, 1994.
8. Peter S. Rose: Commercial Bank Management, Third Edition, Irwin, 1995.
9. Robert S. Kaplan and David P. Norton: The Balanced Scorecard – Measures
that Drive Performance, Harvard Business Review on Measuring Corporate
Performance, Harvard Business School Press, 1998.
Profit je krajnji cilj svake poslovne aktivnosti banke!

GLAVA 8.

UPRAVLJANJE KORPORATIVNIM PERFORMANSAMA


BANKE

OKVIR OSME GLAVE:

• Identifikacija korporativnih performansi banke


• Planiranje korporativnih performansi banke
• Merenje korporativnih performansi banke
• Analiza korporativnih performansi banke
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 234

8.1. IDENTIFIKACIJA KORPORATIVNIH PERFORMANSI BANKE

8.1.1. Pojam i su{tina korporativnih performansi banke

Najkra}e, pod performansama banke podrazumevaju se ostvareni rezultati,


kvalitet i kvantitet poslovanja banke, kao {to su, na primer: stopa profitabilnosti,
kvalitet aktive, stopa likvidnosti i sli~no.6) Performanse banke su ogledalo njene
vrednosti, njenog uspeha, njene veli~ine, kao i njene efikasnosti i efektivnosti
poslovanja. Posmatrane kao odnos jedne banke prema svim drugim bankama ili
bankama u okviru jedne uporedive grupe (‘peer group’), performanse banke
mogu da budu vrhunske, srednje ili niske.

Vrhunske performanse banke predstavljaju pokazatelje najve}eg stepena


uspe{nosti poslovanja banke, kao {to je, na primer, najve}a stopa profitabilnosti.
Srednje performanse predstavljaju one veli~ine koje ostvaruju banke oko visine
prose~nog nivoa pokazatelja (na primer, profitabilnosti) cele grane ili grupe
sli~nih banaka. Niskim performansama smatraju se oni pokazatelji (na primer,
profitabilnosti) koji tendiraju smanjenju od prose~nih ka minimalnim
pokazateljima.

U tr`i{nim uslovima, od velikog zna~aja je da banka ostvaruje vrhunske, pa i i


srednje odnosno prose~ne performanse. Ostvariti lidersku poziciju i vrhunske
performanse na tr`i{tu i biti prvi, je izazov svake dobre, a ponekad ~ak i lo{e
banke. Naime, borba za prvo mesto odnosno lidersku poziciju u o{troj
konkurenciji podrazumeva skladnost svih napora banke usmerenih ka
jedinstvenom krajnjem cilju: ostvarenju profita.

Ostvarivanje profita kao dugoro~ne performanse, vezano je za ostvarivanje niza


drugih kratkoro~nih vrsta performansi banke, kao bitnih preduslova za
ostvarivanje profita. Dakle, postoji veoma ~vrsta i jasna veza izme|u
ostvarivanja dugoro~nih i kratkoro~nih performansi u poslovanju banke.
Obavljanje pojedina~nih savkodnevnih poslova uti~e na ostvarivanje profita
banke, koji se iskazuje tokom i na kraju godine.

6)
Performanse (na engleskom ‘performance’) u svom op{tem zna~enju izra`ava funkcionalnu
sposobnost, u~inak, delo, izvr{enje, ostvarenje.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 235

8.1.2. Vrste korporativnih performansi banke


Osnovni smisao iskazivanja performansi banaka je u njihovom pore|enju sa
performansama drugih banaka. U praksi susre}emo razli~ite vrste performansi
banke, od kojih mo`emo navesti samo neke najva`nije:
• finansijske performanse, • poslovna kultura i stil
• marketing performanse, pona{anja,
• upravlja~ke performanse, • poslovni ugled i reputacija,
• performanse zaposlenih, • imid`, i
• poslovna filozofija, • gudvil (‘goodwill’).

Navedene performanse banke mogu se grupisati prema razli~itim kriterijima.


Tako se performanse mogu svrstati u slede}e grupe:

• op{te i funkcionalne performanse,


• naturalne i vrednosne performanse,
• merljive i nemerljive performasne, i
• korporativne i portfolio performanse.

Op{te i funkcionalne performanse se odnose kako na banku kao celinu, tako i na


njene funkcionalne delove. Op{te performanse predstavljaju op{ti izraz uspeha
banke iskazan obi~no u vrednosnim, tj. finansijskim pokazateljima (visina
ukupnog prihoda, tro{kova, profita), dok se funkcionalne performanse banke
odnose na iskazivanje vrednosnih podataka o veli~ini i uspe{nosti pojedinih
funkcionalnih delova banke (obim kredita, obim {tednje, obim depozita). Mogu
se koristiti i pokazatelji u procentualnom izrazu, da bi se njihova veli~ina lak{e
poredila sa drugima bankama, planiranim veli~inama i sa ostvarenim veli~inama
banke u prethodnom periodu.

Naturalne i vrednosne performanse se ~esto koriste kao kombinacija u


iskazivanju ostvarenih rezultata banke ili nekog njenog organizacionog dela.
Naturalne performanse odnose se na iskazivanje ostvarenih naturalnih veli~ina
(broj korisnika kredita, broj {tedi{a, broj depozitara) kako na nivou banke, tako i
na nivou pojedinih organizacionih delova banke (filijala, ekspozitura).
Vrednosne performanse odnose se na iskazivanje ostvarenih rezultata i
pokazatelja u banci i njenim organizacionim delovima.

Merljive i nemerljive performanse banke su zna~ajne sa aspekta njihovog


planiranja i ostvarivanja. Merljive performanse se lak{e planiraju (finansijske,
marketing, performanse zaposlenih) i postoji ve}a mogu}nost njihovog
ostvarivanja i kontrole. Nemerljive performanse se ne mogu kvantificirati i te`e
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 237

ih je planirati (poslovna filozofija, kultura, ugled, gudvil7)), pa ih je samim tim


te`e i ostvarivati, a neke od njih je te{ko i posti}i, odnosno definitivno ih
ostvariti (dobar imid`), jer mo`e uvek bolje.

Korporativne i portfolio performanse reprezentuju uspe{nost poslovanja na dva


nivoa banke: prvo, odnose se na op{te performanse banke kao entiteta, naro~ito
finansijske performanse; drugo, portfolio performanse se odnose na odre|ene
delove odnosno segmente poslovanja banke, prvenstveno na kreditni i
investicioni portfolio. Korporativne i portfolio performanse predstavljaju
kombinaciju merljivih (finansijskih, marketing, upravlja~kih) i nemerljivih
(poslovna filozofija, kultura, imid`, gudvil) performansi banke, koje su veoma
zna~ajne sa tr`i{nog aspekta.

Finansijske performanse banke predstavljaju op{ti svodni, odnosno nov~ani


izraz uspe{nosti poslovanja banke. One su i najva`nije koroporativne
performanse banke, po{to se preko njih sageldava poslovna uspe{nost banke sa
aspekta dru{tva i sa aspekta deoni~ara banke. Me|u najva`nijim performansama
za dru{tvo je stopa profitabilnosti banke merena odnosom profita prema
ukupnoj aktivi, a me|u najva`nijim pokazateljima za deoni~are banke je stopa
profitabilnosti banke merena odnosom profita prema ukupnom deoni~kom
kapitalu. Pored ovih najva`nijih finansijskih performansi, posebna pa`nja }e biti
posve}ena i drugim finansijskim performansama banke.

Marketing performanse banke predstavljaju, po va`nosti, druge korporativne


performanse i one pokazuju poslovnu orijentaciju banke i na~in ostvarivanja
poslovnih rezultata banke. Me|u najva`nije marketing performanse spadaju:
visina u~e{}a banke na tr`i{tu, prihva}enost proizvoda i usluga banke od strane
komitenata i klijenata (satisfakciju), visina i prihva}enost cena proizvoda i
usluga u odnosu na konkurenaciju, efikasnost kanala distribucije (fizi~ke,
personalne i internet), efektivnost promocije u pomeranju krive tra`nje u korist
banke (obave{tavanje i ube|ivanje). O nemerljivim performansama je bilo ve}
re~i kod izlaganja o korporativnom identitetu banke.

Performanse upravlja~kog sistema odnose se na performanse menad`ment tima


i upravlja~kog sistema u kontinuiranom pobolj{anju produktivnosti i kvaliteta.
Upravlja~ke performanse uklju~uju bazi~ne elemente sistema upravljanja
performansama koji uklju~uje: sistem utvr|ivanja standarda performansi, sistem
merenja performansi zaposlenih i sistem nagra|ivanja za ostvarene

7)
goodwill ozna~ava neopipljivo posedovanje, koje omogu}ava banci nastavljanje poslovanja i
zara|ivanje profita po stopi koja prevazilazi normalnu ili osnovnu stopu profita u ostalim
poslovima ili delatnostima sli~nog tipa. Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barrons
Business Guides, New York, 1990, str. 288. i Jerry M. Rosenberg: Dictionary of Banking
Financial Services, second edition, John Wiley & Sons, New York, 1985, str. 326.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 238

performanse. Sistem nagra|ivanja se zasniva na diferencijaciji performansi.


Kvantitativno merenje performansi zaposlenih je u korelativnom odnosu sa
op{tim performansama i profitabilnosti banke.8) Poseban zna~aj u ostvarivanju
performansi zaposlenih ima kori{}enje diskrecionog napora zaposlenih.9)

8.1.3. Kontrola kvaliteta performansi banke

Fokusiranje kontrole kvaliteta perfornmansi banke mo`e se usmeriti samo na


klju~ne pokazatelje profitabilnosti i rizika. Kontrolu kvaliteta ovih performansi
poslovanja banke usmerava menad`met tim na interne i eksterne faktore.10)
Kontrola internih faktora odnosi se na racionalno kori{}enje resursa koje banka
mo`e da kontroli{e, i to:

• poslovni miks,
• prihode od usluga,
• kvalitet kredita,
• nivo tro{kova, i
• poreske obaveze.

Racinalno kori{}enje resursa odnosi se, pre svega, na finansijske resurse,


odnosno na takvo struktuiranje aktive i pasive bilansa banke, koje }e omogu}iti
banci da maksimizira prihode i minimizira tro{kove.

Menad`ment tim banke ne mo`e da kontroli{e uticaj eksternih faktora na


kvalitet performansi banke, jer su van dometa njegove kontrole. Me|utim,
menad`ment tim banke mo`e da razvija strategije banke i da se na taj na~in
minimizira uticaj eksternih faktora kao {to su promene u okru`enju, inflacija i
sli~no. Banka treba da razvija u tom pravcu slede}e strategije:

• segmentacije,
• pozicioniranja,
• marketing miksa,
• tehnolo{kog razvoja, i
• relationship banking (dugoro~na veza banke sa klijentima).

8)
Aleda V. Roth and Marjolijn van der Velde: Retail Banking Strategies – Opportunities for the
1990s, Bank Administration Institute Rolling Meadows, Illinois, 1990, str. 60-63.
9)
Vidi detaljnije: Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko
upravljanje bankom, bilansima, bonitetom i portfolio rizicima banke, Feljton, Novi Sad, 2003, str.
98-103.
10)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 266.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 239

Formulisanje odgovaraju}ih strategija podrazumeva usmeravanje poslovne


aktivnosti banke na odre|ene tr`i{ne segmente, koriste}i pozicioniranje i
repozicioniranje banke kao insttitucije, kombinacije instrumenata marketing
miksa i grade}i vi{estruku dugoro~nu vezu banke sa komitentima i klijentima.
Na slici 8-1 grafi~ki ilustrujemo uticaj menad`ment tima banke na kontrolisane
i nekontrolisane rizike u poslovanju banke.

Op{te performanse banke

Prinos na deoni~ki kapital RIZIK


banke (ROE) (Promenljivi ROE))

Prinos na ukupna LEVERID@


sredstva (ROA) (EM)

Faktori sredine koje Faktori sredine koje banka ne


banka kontroli{e: kontroli{e:
1. Poslovni miks 1. Strategija segmentacije
2. Prihod od usluge 2. Strategija pozicioniranja
3. Kvalitet kredita 3. Strategija marketing miksa
4. Nivo tro{kova 4. Strategija tehnolo{kog razvoja
5. Poreske obaveze 5. Strategija ‘relationship banking’

Slika 8-1: Performanse banke i kontrolisani i nekontrolisani rizici

Od sposobnosti menad`ment tima da kontroli{e faktore unutra{nje sredine i da


se adekvatnim strategijama prilago|ava faktorima spoljne sredine, koje ne mo`e
da kontroli{e, zavisi}e visina i kvalitet ostvarenih performansi banke.

8.1.4. Kapacitet i alokacija rizika banke

Ostvarivanje profita, kao klju~ne performanse banke, podrazumeva preuzimanje


odre|ene veli~ine rizika. Preuzimanje rizika od strane banke ili kapacitet rizika
banke je limitiran: 11)

• veli~inom kapitala banke,


• obimom depozita banke,

11)
Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset/Liability Management, u knjizi:
The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and
Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988, str. 347.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 240

• regulacijom, i
• kreditnim rejtingom.

Po{to je kapacitet rizika banke limitiran, mora se alocirati na njegove razli~ite


korisnike na na~in da se maksimizira o~ekivani profit. Tipovi rizika uklju~uju
izlo`enost kapitala riziku, rizik ‘proizvodnje’ usluga i finansijske rizike
(kamatne stope, kredita i finansiranja). Kapacitet rizika i sistem njegove
alokacije pokazuje slika 8-2.12)

RIZIK BANKE

Rizik kapitalnih izdataka: Rizik produkcije usluga:


- mre`a filijala - upravljanje gotovinom
- kompjuterski sistem - trust poslovi
- sistem bankomata - diskontno poslovanje Finansijski rizik
- nabavke - nabavke (ALCO)

Rizik kamatne stope Kreditni rizik Rizik pogre{nog ulaganja {tedi{e


Cilj motrenja: Cilj motrenja: Cilj motrenja:
- GAP (razlika izme|u aktivnih i - rast kredita - likvindnost
pasivnih kamatnih stopa) - alokacija kredita - pogre{no ulaganje sredstava
- kreditni raciji

Slika 8-2: Sistem alokacije rizika banke

Kad menad`ment tim odlu~i koliki je kapacitet rizika namenjen za finansijski


rizik, onda je odgovaraju}i komitet (odbor) odgovoran za upravljanje tim
finansijskim rizikom. Tome se moraju prilagoditi organizaciona struktura, broj
zaposlenih i kompjuterska podr{ka, da bi napori i poslovna aktivnost banke u
ovom delu bili efektivni.

Bazirano na povoljnim prilikama i {ansama banke, ekonomskim izgledima i


prognoziranom odnosu rizik - profit, menad`ment tim banke odre|uje osnovnu
strategiju i na~in alokacije raspolo`ivog kapaciteta rizika. Bez obzira u koji
posao banka ulazi, ona mora koordinirati politike: rizika kamatne stope,
kreditnog rizika i rizika likvidnosti. To zahteva i posebne metode i na~ine
merenja rizika kamatne stope, kreditnog rizika i rizika likvidnosti.

12)
Ibidem, str. 348.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 241

8.2. PLANIRANJE KORPORATIVNIH PERFORMANSI BANKE

8.2.1. Slo`enost planskog oblikovanja performansi banke

Pre nego {to razmotrimo celinu procesa planiranja korporativnih performansi


banke, ukratko }emo se upoznati sa osnovnim pojmovima i elementima tog
procesa. Osnovni elementi ovog procesa su:1)

(1) planiranje,
(2) prognoziranje,
(3) finansijsko prognoziranje,
(4) strategijsko planiranje,
(5) leverid`, i
(6) cenovno/zaradni racio.

(1) Planiranje. Uop{teno govore}i, planiranje je skicranje iz pro{losti, da bi se


odlu~ilo danas {ta }e se raditi u budu}nosti, odnosno odlu~ivanje danas {ta }e se
raditi kasnije, kada i kako }e se to raditi i ko }e to uraditi. Ako banka nema plan,
ne mo`e ni{ta uraditi, po{to ne zna {ta treba da uradi ili kako to treba da uradi.
Drugim re~ima, ako banka ne zna kuda treba i}i, svaki pravac }e joj biti dobar
izbor i voditi upravo tamo.

Koncept planiranja nije ni{ta novo. Me|utim, tr`i{ni i ekonomski uslovi u


nedavnoj pro{losti uslovili su bolje razumevanje potrebe i vrednosti formalnog
planiranja. Zaista, svaki uspeh koji menad`ment tim ima u pove}anju
profitabilnosti zavisi u velikoj meri od primene planiranja. Formalno planiranje
je jedno od najefektivnijih raspolo`ivih oru|a za reduciranje rizika.

(2) Prognoziranje. Priroda prognoziranja vezana je za budu}a o~ekivanja poslovanja


banke. U komercijanom bankarstvu prognoziraju se inputi u procesu finansijskog
planiranja tako da teku}i resursi mogu da budu efikasno kori{}eni i da ostvare ciljeve
individualne banke.

Ina~e da se podsetimo, planiranje je integracija finansijskog prognoziranja sa


analizom i kontrolnom procedurom u nameri da se postignu formulisani ciljevi
jedne banke. Kod nas treba da se intenzivira potreba za sofisticiranim tehnikama
planiranja i prognoziranja, imaju}i u vidu o~ekivane promene u na{em
bankarstvu u narednom periodu.

1)
Gary A. Giroux and Peter S. Rose: Financial Forecasting in Banking – Methods and
Application, UMI Research Press, Michigen, 1981, revision G.A. Giroux 1970, University of
Arisona, str. 3-16.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 242

(3) Finansijsko prognoziranje. Finansijsko prognoziranje se defini{e kao jedna procena


najverovatnije finansijske pozicije banke za jedan ili vi{e budu}ih perioda. Bazirano je
na mi{ljenju (prosu|ivanju) menad`ment tima o najverovatnijem setu uslova i
najverovatnijem kursu akcije banke.

(4) Strategijsko planiranje. Planiranje kao aktivnost u jednoj instituciji mo`e


egzistirati na vi{e nivoa (na nivou banke, na nivou strategijskih poslovnih
jedinica), {to zavisi od veli~ine institucije, njene geografske pokrivenosti
({irine) i diverzifikiacije njenih proizvoda i usluge. Strategijsko planiranje
podrazumeva da menad`ment tim banke defini{e misiju, dugoro~ne ciljeve i
strategiju za ostvarivanje ciljeva. Ovako formulisani dugoro~ni ciljevi i
strategije banke postaju okvir u kome se vr{i planiranje unutar organizacionih
delova banke.2)

Definisanje misije banke

Determinisanje ciljeva banke

Planiranje na nivou strategijskih


poslovnih jedinica banke

Izbor strategija na nivou banke i


strategijskih poslovnih jedinica
banke
Slika 8-3: Proces strategijskog planiranja na nivou banke

Proces strategijskog planiranja na nivou banke obuhvata planiranje promena


eksternih faktora bankarske sredine (demografskih, ekonomskih, pravnih,
tehnolo{kih, politi~kih, kulturnih). Su{tina je u tome, da banka predvidi potrebu
prilago|avanja internih faktora (poslovne filzofije, organizacije, ljudi,
finansijskih resursa i marketing instrumenata) u narednom periodu, kako bi se
ostvarili planirani ciljevi i performanse.

(5) Leverid` (‘leverage’). Leverid` zna~i oslonac, polugu i kao pojam se odnosi na
pozajmljeni novac u cilju porasta prinosa na investirani kapital. Mo`e se posmatrati sa
dva aspekta: bankarskog i finansijskog. Bankarski aspekt leverid`a podrazumeva

2)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje uspe{ne profitne
strategije banke, Feljton, Novi Sad, 1999, str. 38-46.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 243

kori{}enje kupljenih sredstava na tr`i{tu novca ili pozajmljen od depozitara da


se finansira kamatonosna, odnosno produktivna aktiva, u principu krediti.
Banke investiraju novac svojih depozitara u kredite po ve}im stopama
dovoljnim da pokriju tro{kove pozajmljivanja sredstava i operativne tro{kove i
da ostvare zaradu odnosno profitnu marginu (‘spread’). Leverid` raste kada
aktiva banke raste br`om stopom od deoni~kog kapitala kao {to su obi~ne
deonice, koje ~ine za{titu od gubitaka. Da bi se leverid` odr`ao da ne bude
previsok, {to se mo`e desiti ako banka raste previ{e rapidno ili odobrava previ{e
riskantne kredite, komercijalne banke dr`e minimalni nivo deoni~kog kapitala u
odnosu na ukupnu aktivu.3)

(6) Cenovno/zaradni racio (‘price/earning racio’ ili jednostavno ‘P/E racio’).


P/E racio (‘price/earnining ratio’) je multiplikator koji pokazuje kakav je odnos
izme|u tr`i{ne cene deonice i godi{njeg prinosa te deonice. Kada se posmatraju
vrednosti P/E na berzanskim listama za deonice raznih preduze}a mo`e se uo~iti
velika razlika izme|u deoni~arskih firmi u istoj grani i prose~nih kompanija u
razli~itim granama.4)

Kada se radi o firmama u istoj grani onda je re~ o razlikama koje poti~u iz
ostvarenih razli~itih stopa profitabilnosti kompanija u okviru iste privredne
grane. Kada se analizira kretanje P/E izme|u kompanija u razli~itim privrednim
granama, onda te razlike postoje zbog diferencijalnog polo`aja razli~itih
privrednih grana u privrednom sistemu. Ovi podaci se objavljuju kvartalno,
odnosno za poslednja ~etiri kvartala.

8.2.2. Prognoziranje u procesu dizajniranja performansi banke

Klju~ne interne finansijske odluke postaju sve kompleksnije. Kao rezultat


inovacija u upravljanju sredstvima, bankarski menad`eri u savremenim
bankama susre}u se sa dono{enjem sve slo`enijih odluka. U sve rizi~nijim
uslovima treba ostvariti sve bolje profitne performanse i rast. U takvoj
ekonomskoj bankarskoj sredini, sa porastom slo`enosti i obimom rizika,
potrebno je bri`ljivije finansijsko prognoziranje i pa`ljivo finansijsko planiranje
kriti~nih inputa u procesu dono{enjaq upravlja~kih odluka.

Uprkos potrebi za kompetentne i bri`ljive procedure prognoziranja i planiranja,


teku}a praksa prognoziranja i planiranja nikad do sada nije u bankarstvu
pa`ljivo dokumntovana. Naime, praksa savremenih banaka u razvijenim
tr`i{nim privredama pokazuje, da su za prognoziranje i planiranje ra|ene studije
za pojedine izabrane banke. Procedure prognoziranja i planiranja, koje treba da
3)
Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990, str.
350-351.)
4)
Ibidem, str. 475.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 244

koriste zaposleni u bankama, va`ne su za planiranje i merenje performansi


banaka u uslovima rizika.

Ekonomska i finansijska sredina postaje za komercijalno bankarstvo


konkurentnija i sve slo`enija. Faktori kao {to su promena kamatnih stopa,
deviznih kurseva, tr`i{ne fliktuacije u ekonomskim uslovima, postaju sve
komplikovaniji zadatak za prognoziranje i planiranje u svakoj banci. I u samim
bankama nastaju va`ne promene kao {to su promene u informacionoj
tehnologiji i transferu. Ovim promeneama se te{ko odupiru i banke u razvijenim
tr`i{nim privredama i statistike pokazuju da je sve vi{e banaka koje ne mogu da
prate ove trendove.5)

Brojne promene u okru`enju usmeravaju menad`ment timove banaka u


razvijenim tr`i{nim privredama u pravcu razvoja nove filozofije planiranja i
kontrole i novog modus operendi u novim poslovima (na primer ‘leasing’).
Banke se vi{e okre}u rastu koriste}i inovativne izvore sredstava sa manjim
racijom deoni~kog kapitala. Ume{nost ovog koraka potencira u banci potrebu za
ta~nijim prognoziranjem u okviru {irokog spektra ekonomskih faktora,
finansija, te specifi~nih varijabla u bankarstvu.
Komercijalne banke imaju u`u marginu za planske gre{ke i moraju da posvete
veliki zna~aj prognoziranju ako `ele da izbegnu katastrofalne rezultate. Analize
performansi banaka tako|e pokazuju, da su zarade i druge dimenzije
performansi sve vi{e ispod o~ekivanja kao posledica neta~nog prognoziranja
budu}ih ekonomsko-finansijskih uslova poslovanja. Krucijalni faktor za razvoj
jednog realnog finansijskog plana banke je funkcija finansijskog prognoziranja
(slika 8-4).

FINANSIJSKO PLANIRANJE
Godi{nje Kapitalno
bud`etiranj bud`etiranj
FINANSIJSKO
PROGNOZIRANJE

Upravljanje
bilansom

Slika 8-4: Mesto prognoziranja u procesu finansijskog planiranja

5)
Tako je, na primer, 80-tih i 90-tih godina u SAD do{lo do velikih promena u pogledu broja
banaka kao posledica prvo bankrota, a posle fuzija i akvizicija – vidi glavu 1. ove knjige.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 245

Funkcija finansijskog prognoziranja ima dve me|usobno povezane aktivnosti:


(1) prognoziranje uslova eksterne bankarske sredine (ekonomski,
konkurentski i regulatorni faktori) i

(2) analiziranje alternativa, finansijskih odluka baziranih na eksternim


faktorima i projektovanje teku}e i budu}e finansijske pozicije banke na
tr`i{tu.

Drugim re~ima, finansijsko prognoziranje je srce finansijskog planiranja kao


jedna od nekoliko va`nih komponenti planskog procesa u banci (slika 8-4).

8.2.3. Finansijsko planiranje korporativnih performansi banke

Finansijsko planiranje predstavlja razvoj strategije za dono{enje odluka tokom


jednog odre|enog vremenskog perioda. Ono obuhvata tri me|usobno povezane
funkcije (vidi sliku 8-4):6) (1) godi{nje bud`etiranje, (2) kapitalno bud`etiranje
i (3) upravljanje bilansom.

Svaka od navedenih funkcija finansijskog planiranja je tesno povezana u


planskom procesu, zahteva finansijsko prognoziranje kao dela aspekta
odnosnog planskog procesa svake funkcije. Razumevanje me|usobnog odnosa
izme|u bud`etiranja i upravlja~kih odluka za nameru maksimiziranja koristi,
koje su rezultat finansijskog planiranja.

(1) Godi{nje bud`etiranje je esencijalni element u procesu finansijskog


planiranja. To je jedan formalni upravlja~ki proces za oblikovanje
komuniciranja, implementiranja i kontrole finansijskih akcija u okviru fiskalne
godine banke. Planiranje je esencijalno kako za proces bud`etiranja, tako i za
proces kontrole. Aktuelni godi{nji rezultati banke moraju da budu evaluirani u
odnosu na godi{nji bud`et i, ako je potrebno, spremni za korektivnu akciju.
Kontrolne informacije obezbe|uju povratnu spregu (‘feedback’) i predstavljaju
vodi~ za eventualnu reviziju bud`eta. Virtuelno, godi{nje bud`etiranje uklju~uje
i sve druge upravlja~ke procese u banci uklju~uju}i personalne motivacije,
portfolio pristup i dono{enje odluka o cenama, auditing i kontrolu i evaluiranje
performansi banke.
(2) Druga va`na komponenta finansijskog planiranja je kapitalno bud`etiranje.
Ono uklju~uje analizu dugoro~nih {ansi bankarskog investiranja generalno
uzev{i na osnovi relacije tro{kovi-korist, odnosno cost-benefit osnovi.
Sofisticirani modeli kapitalnog bud`etiranja, koji se danas koriste, projektuju
sada{nju vrednost ulaska gotovine i izlaska za specifi~ne investicione projekte
6)
Gary A. Giroux and Peter S. Rose: Financial Forecasting in Banking – Methods and
Application, UMI Research Press, Michigen, 1981, revision G.A. Giroux 1970, University of
Arisona, str. 23.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 246

sa podesnim uskla|ivanjem rizika projekata i obezbe|uju menad`ment tim sa


kriterijumima za odluke o prihvatanju ili odbijanju svakog specifi~nog
dugoro~nog projekta. Kapitalno bud`etiranje ne uklju~uje samo elemente
planiranja, ve} i faze upravlja~kog procesa u celini. Kontrola je me|u
najva`nijim od njih, pa prihva}eni projekti moraju da budu pa`ljivo evaluirani
pre nego po~ne njihova implementacija. Relativno ~esta neuspe{nost projekata
koja se de{ava u bankama je posledica nedostatka adekvatne kontrole i
povratnih informacija (‘feedback’).

(3) Upravljanje bilansom, poznato i kao portfolio planiranje ili upravljanje


odnosima aktiva-pasiva, odnosi se na planiranje finansijske pozicije tokom
relevantnog planskog horizonta. Glavne komponente upravljanja bilansom su:
(1) odr`avanje likvidnosti i upravljanje nov~anom pozicijom banke, (2)
upravljanje stopom adekvatnosti kapitala. (3) upravljanje ulaganjima u kredite i
hartije od vrednosti i (4) upravljanje pasivom.

Svi aspekti upravljanja bilansom su tesno povezani jedan sa drugim i njihov


uspeh krucijalno zavisi od adekvatnih kontrolnih procedura. Ne manje va`no je
i finansijsko prognoziranje, koje mo`e da bude kori{}eno da obezbedi procenu
toka sredstava u banci, budu}e promene u kamatnim stopama, kreditnu tra`nju,
tro{kove i neto zaradu. Linearno programiranje i simulaciona analiza mogu da
budu kori{}eni da se, kao konsekvence trasiraju zarada banke, rast banke, kao i
drugi ciljevi banke u prognoziranim promenama pozicije bilansa banke.

Dakle, kao {to smo videli, tri funkcije planiranja: godi{nje bud`etiranje,
kapitalno bud`etiranje i upravljanje bilansom., me|usobno su povezane. Prvo,
sve se rade operativno preko alokacije godi{njeg bu`eta, na primer, dugoro~no
kapitalno bud`etiranje se primenjuje preko porasta toka gotovine (‘cash flow’) u
godi{njem bud`etiranju. To isto je prisutno i u portfolio promenama
kombinovano aplikacijama upravljanja bilansom. Neke od odluka upravljanja
bankom primenjuju se u procesu razmatranja sve tri planske funkcije simultano.
Na primer, odluka da se izgradi nova zgrada banke u osnovi je odluka
kapitalnog bud`etiranja.

Me|utim, godi{nje alokacije bud`eta moraju da budu takve da pokriju konstrukciju


tro{kova eksploatacije i funkcionisanja nove zgrade kao investicije. ^ak {ta vi{e, po{to
}e nova zgrada imati uticaj na tro{kove, prihode i neto zaradu, ona }e imati i direktni
uticaj na upravljanje bilansom banke. Ako neto zarada opadne, kao posledica ve}ih od
o~ekivanih tro{kova konstrukcije, funkcija upravljanja bilansom banke }e biti pozvana
da na|e na~ina da pove}a zaradu sa namerom da nadoknadi pad profitne pozicije banke.
Planiranje je zaista jedan integralni proces i uklju~uje sve aspekte bankarskog
poslovanja. Ono ne mo`e da bude izvr{eno uspe{no ukoliko je izolovano od
dinami~ne organizacije koja je oblikovana kao vodi~ za usmeravanje. Dakle, za
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 247

uspe{no planiranje neophodna je interdisciplinarna i me|usektorska saradnja u


okviru poslovnih aktivnosti i zaposlenih u banci.

8.2.4. Proces finansijskog planiranja performansi banke

Glavni inputi u procesu finansijskog planiranja komercijalne banke su: (1)


faktori eksterne sredine banke, (2) teku}a finansijska pozicija banke i (3) ciljevi
menad`ment tima banke. Slede}a slika (8-5) ilustruje proces finansijskog
planiranja u banci:7) EKSTERNA SREDINA

Analiza O~ekivane
ekterne promene
sredine sredine

Finansijsko
prognoziranje budu}e
sredine

Analiza scenarija
alternativnih odluka

Zvani~ni plan
banke

Teku}a Implementacij Sposobnost


finansijska a plana top
pozicija menad`menta

Kontrolne
procedure
Slika 8-5: Tok procesa finasijskog planiranja u banci
Slika procesa planiranja prikazuje tok procesa sa glavnim inputima: sredina,
finansijska pozicija i ciljevi menad`ment tima (dati zajedno kao eksterni) u

7)
Ibidem, str. 27.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 248

planskom procesu. Ovi faktori su uzeti kao ‘dati’ u okru`enju i na njima se


zasniva izrada finansijskog plana banke.
Analiza teku}e ekonomske sredine individualne banke, posebno regionalni i
nacionalni uslovi, tesno je povezana sa finansijskim prognoziranjem i planskom
funkcijom. Po{to su komercijalne banke glavni snabdeva~i potro{a~kih kredita i
glavni izvor poslovnih i dr`avnih kredita (u SAD), one imaju zna~ajan uticaj na
lokalnim tr`i{nim podru~jima i na nacionalnom tr`i{tu kao celini. Obrnuto,
lokalni, reginalni i nacionalni ekonomski uslovi imaju velik uticaj na
performanse pojedina~ne banke. Menad`ment tim mo`e, ne samo da razume
zna~aj teku}eg ekonomskog razvoja, ve} da bri`ljivo i ta~no anticipira budu}e
ekonomske i druge promene u okru`enju. Va`nost ekonomskog prognoziranja
je u tome, da se predvide nivoi depozita, tra`nja kredita i kamatnih stopa, {to je
dobro obra|eno u bankarskoj literaturi. Budu}e finansijske performanse banke
zavise od sposobnosti menad`ment tima da anticipira i pripremi se za budu}e
ekonomske i druge promene u okru`enju.

Pre nego {to se formalni (zvani~ni) planovi finaliziraju, nadle`ni organ za plan
banke (obi~no je to komitet za plan) treba da razmotri konsekvence nekoliko
alternativnih finansijskih odluka i nekoliko razli~itih ekonomskih scenarija. To
je vitalna faza u procesu planiranja. Postoji u bankarskoj literaturi nekoliko
razli~itih pristupa za izvr{avanje ove faze uklju~uju}i simulaciju, kvantitativne
tehnike optimizacije, kvalitativne scenario analize i trend analizu. U ovoj fazi
elementi finansijske pozicije banke, potencijalne promene u toj finansijskoj
poziciji i o~ekivane promene sredine, uti~u jedni na druge. Kompleksnost ovih
interaktivnih procesa, posebno za velike banke, ubedljivo ide u prilog {irokom
kori{}enju kvantitativnog planiranja, tehnici prognoziranja i kompjuterskoj bazi
informacionog sistema.

Kada menad`ment tim banke prikupi relevantne istorijske podatke, prognozu


sredine i analizu alternativnih odluka i razli~ite ekonomske scenarije, formalni
finansijski planovi mogu da budu utvr|eni u okviru perspektive ciljeva
menad`ment tima. Danas u savremenom bankarstvu postoji {iroka skala ciljeva.
Maksimizacija profita ili zarade po deonici je popularna me|u agresivno
vo|enim finansijskim institucijama. Naravno, u strogo regulisanoj poslovnoj
aktivnosti kakvo je komercijalno bankarstvo (kao {to je u SAD), cilj
maksimiziranja profita je da bude ‘tempiran’ u okvire regulisanih ograni~enja i
mora imati vezu sa rizicima kojima su sredstva depozitara izlo`ena. Mnoge
banke pripremaju svoje planove sa nagla{enim rastom ciljeva uklju~uju}i tu
ukupnu aktivu, kredite i depozite.

Formalni finansijski planovi inkorporiraju jedan broj upravlja~kih implikacija


ve} tokom samog procesa planiranja. Svaki plan zavisi od njegove uspe{ne
implementacije i uspe{ne komunikacione mre`e, od menad`ment tima kao
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 249

donosioca odluka do nosioca odgovornih za implementaciju odluka. Slabost u


komunikacionoj mre`i banke blokira}e ili iskriviti efikasnost i brzi protok
informacija vitalnih za obe stvari: formulisanje plana i izvr{enje plana. Nakon
{to se plan banke razvije, jednako je va`no da se ostvari brz protok informacija
koje se odnose na performanse. Tako menad`ment tim mo`e brzo evaluirati u
kojoj meri banka kao celina i njeni pojedini delovi ostvaruju planske ciljeve i
zadatke. Iskustva su pokazala, da je proces planiranja jedan od najefektivnijih
mehanizama le~enja nedostataka u komunikacionoj mre`i banke. Ako
planiramo da ostvarimo opipljive koristi, ~ija su protiv-te`a njihovi tro{kovi,
deficit u sistemu internih komunikacija mora da bude brzo identifikovan i
iskorenjen.

Implementacija svakog finansijskog plana }e gotovo odmah po~eti da uti~e na


generisanje performansi banke i zato generisanje novih podataka treba odmah
da bude analizirano. Podaci o menjanju finansijske pozicije banke i menjanje
eksterne sredine, predstavljaju inpute u procesu planiranja. I to, sa ovog aspekta,
predstavlja probu efikasnosti kontrolnih procedura. Kada se pojave zna~ajniji
neskladi izme|u aktuelne i planirane finansijske pozicije, ove razlike moraju da
se evaluiraju i preduzmu korektivne akcije, mo`da i promene u samom
formalnom planu banke.

8.3. MERENJE KORPORATIVNIH PERFORMANSI BANKE

8.3.1. Profitabilnost kao vrhunska performansna mera banke

U svim fazama procesa planiranja i ostvarivanja ciljeva banke, jedan od najte`ih


i najmanje obra|enih problema u bankarskoj literaturi jeste kako bi trebalo
definisati i meriti ciljeve banke kao finansijske institucije, a posebno, kako bi
trebalo da izgledaju ciljevi banke? Ovo je od izuzetnog zna~aja i posebno kako
uti~e metod prognoziranja na merenje aktualnih performansi banke. Kako je ve}
ranije navedeno, profitabilnost je najkriti~nija performansa banke, pa je, prvo,
potrebno definisati i istra`iti merenje njene profitabilnosti.

Ako se profitabilnost kao performansa rangira visoko ili na samom vrhu ciljeva
banke, postavlja se pitanje kako bi ona trebalo da se meri? Kako treba
menad`ment tim da se pona{a i kako da odlu~uje ako banka ostvaruje
zadovoljavaju}i progres u pravcu ostvarivanja profitnog cilja. Jedna od naj~e{}e
kori{}enih mera profitabilnosti je prinos na ukupno prose~na anga`ovana
sredstva, tj. ukupnu aktivu (Return on Assets, skra}eno ROA) i defini{e se
kao:16)
16)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko upravljanje bankom,
bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Feljton, Novi Sad, 2002, str. 328-
333.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 250

Neto prihod posle


poreza
ROA =
P ~ k ki
gde je:
ROA = stopa profitabilnosti na ukupno prose~na anga`ovana sredstva

Ovaj racio profitabilnosti predstavlja indeks efektivnosti banke i menad`ment


tima banke u kori{}enju svih resursa, koje je dru{tvo u~inilo raspolo`ivim za rad
banke. Klju~na prednost ove mere profitabilnosti je, da je ona jednostavna u
na~inu na koji banka finansira svoje poslovanje (tj. struktura njenog deoni~kog
kapitala, depozita i nedepozitnih pozajmica). ^ak {ta vi{e, po{to je ROA racio
pokazatelj ili koeficijent efektivnosti, on mo`e da se koristi kao kompariranje
jedne banke prema drugoj, kao kompariranje u bankarstvu kao delatnosti i
tokom vremena.

Me|utim, o~igledno najve}a slabost koeficijente ROA kao mere, jeste njen
nedostatak da poka`e zaradu deoni~ara bnake (stepen povrata deoni~kog
kapitala). Po{to su deoni~ari anga`ovali svoj novac u banku sa rizikom u nameri
da ostvare zaradu po konkurentnoj stopi prinosa, klju~na mera profitabilnosti
trabalo bi da bude zarada banke u odnosu na kontribuciju iznosa kapitala
njegovim vlasnicima ili prinosom na deoni~ki kapital. To se ozna~ava kao ROE
(Return on Equity) i izra~ava se na slede}i na~in:17)

Neto prihod posle poreza


ROE = ------------------------------------------
Prose~an deoni~ki kapital

gde je:
ROE = stopa prinosa na deoni~ki kapital banke

U ovom slu~aju, deoni~ki kapital uklju~uje deoni~ki kapital banke, vi{kove,


nepodeljeni profit i rezerve, koje se odnose na kapital i dr`e za budu}e
nepredvi|ene slu~ajeve. ROE je mera profitabilnosti koja je naju`e povezana sa
cenom akcija banke. Vi{i nivo ROE koeficijenta obi~no vodi i vi{oj ceni akcija
banke na tr`i{tu. Po{to je to koeficijent, ROE mo`e lako da se upore|uje me|u
bankama i tokom vremena.

17)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje uspe{ne profitne
strategije banke, Feljton, Novi Sad, 1999, str. 96-97.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 251

Sasvim je o~igledno, da su koeficijenti ROA i ROE povezani jedan sa drugim.


To najbolje ilustruje slede}a jedna~ina:
Prose~na ukupna aktiva
ROA x ------------------------------------ = ROE
Prose~an deoni~ki kapital

Koeficijent ili racio koji se dobije odnosom ukupne prose~ne aktive prema
prose~nom deoni~kom kapitalu, zove se i leverid`om. Racio leverid`a
(‘leverage’) pokazuje, koja proporcija aktive banke se finansira dugom
(depozitima i nedepozitnim pozajmicama) kao suprotna deoni~kom kapitalu
(sredstva ulo`ena od strane akcionara i zadr`ana zarada). Banka ~iji se
koeficijent ROA visoko rangira, mo`e se smatrati da ima osrednji ROE racio {to
ukazuje na preterani oslonac na deoni~ki kapital u finansirnju aktive.

8.3.2. Neto kamatna margina kao komponenta profitabilnosti

U finansijskim analizama, s vremena na vreme, koristi se i nekoliko drugih


mera profitabilnosti banke. Jedna od njih je i neto prihod posle poreza prema
aktivi koja donosi zaradu (‘Net Income After Taxes to Earning Assets’) i naziva
se indeksom prose~nog neto prinosa (‘yield’) zara|enog na svu kamatonosnu
aktivu (tzv. produktivnu aktivu). Naravno, to isklju~uje gotovinu i fiksnu aktivu
(zgrade, opremu, inventar) koja ve} sama po sebi ne generi{e prihode za banku,
ve} predstavlja nu`ne uslove da bi banka poslovno funkcionisala.

Druga {iroko prihva}ena mera profitabilnosti je neto kamatna margina (‘Net


Interest Margin’) koja je rezultat merenja odnosa neto kamatnog prihoda prema
ukupnoj aktivi ili samo aktivi koja donosi zaradu (produktivnoj aktivi). Ovaj
racio kalkuli{e razliku (‘spread’) izme|u kamata i zara|enog dividendnog
prihoda i njenih tro{kova pozajmljenih sredstava. To je mera efikasnosti i
efektivnosti sa kojom banka posreduje izme|u zajmoprimaca i depozitara i
reflektuje uspeh politike cena banke. Neto kamatna margina tako|e reflektuje:
(1) slabljenje ekonomije ukazuju}i na slabljenje u periodu rasta kamatnih stopa i
rasta ekonomije kada stope opadaju, (2) intenzitet konkurencije po{to ja~e
konkurentsko tr`i{te tendira da redukuje kamatnu marginu.

Naravno, menad`ment tim banke ne treba nikada da bude zadovoljan


~injenicom da samo zna koliko je banka profitabilna. U planiranju i procesu
ostvarivanja ciljeva, postoji potreba da se postavi slede}e pitanje: Za{to je banka
postigla stopu prinosa koju je postigla? Da bi se dao odgovor na ovo pitanje,
moramo da znamo ne{to o komponentama svake mere profitabilnosti i koliko
ove komponente me|usobno uti~u jedna na drugu tokom vremena.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 252

Da bi ilustrovali ovaj aspekt, treba da ra{~lanima dva naj{ire kori{}ena


indikatora profitabilnosti - ROA i ROE na njihove glavne komponente.
Polaze}i, prvo, od koeficijenta ROA, mo`emo iz toga sagledati slede}e
jednostavne sekvence kalkulacije prinosa na aktivu individualne banke.18)

Ukupan kamatni prihod/prose~na aktiva


- Kamatni tro{kovi/prose~na aktiva
= Neto kamatna margina/prose~na aktiva
+ Nekamatni prihod/prose~na aktiva
- Rezervacija za kreditne gubitke/prose~na aktiva
- Porezi na prihod/prose~na aktiva
= Prihod pre specijalnih transakcija/prose~na aktiva
+ Dobici (gubici) od hartija/prose~na aktiva
= Neto prihod/prose~na aktiva (ili ROA)

Ova jedna~ina mo`e da pomogne menad`ment timu banke u ta~nom


odre|ivanju razloga neadekvatnog ili opadaju}eg koeficijenta ROA. Jedna od
prvih stavki, koju menad`ment tim treba da sagleda, jeste neto kamatna
margina, koja meri razliku (‘spread’) izme|u kamatnog prihoda na aktivu i
kamatnih tro{kova na izvore sredstava banke. Ovaj racio je poznat kao visoko
opsetljiv u poslovnom ciklusu. U periodu rasta kamatnih stopa, tro{kovi
depozita mogu br`e ekspandirati nego prose{na zarada (‘yield’) na kredite i
hartije od vrednosti, su`avaju}i tako prostor neto kamatne margine. Me|utim,
ako efektivni legalni plafoni kamatnih stopa pokrivaju substancijalnu proporciju
depozita banke, ovi mogu zadr`ati tro{kove depozita na ni`em nivou i
omogu}iti rast margine kao rasta kamatne stope. Period padanja kamatnih stopa,
tako|e mo`e doprineti pro{irenju neto kamatne margine u zavisnosti od toga,
kako rapidno opadaju stope depozita.

8.3.3. Komponente profitabilnosti kao performanse banke

Ako promene u neto kamatnoj margini ne obja{njavaju za{to je ROA


profitabilnost individualne banke opala ili porasla, analiti~ar bi trebalo pa`ljivo
da istra`i ostale komponente ROA. Na primer, opadanje koeficijenata
profitabilnosti ROA mo`e da bude prouzrokovano padom nekamatnih prihoda,
alternativno, rast nekamatnih tro{kova, gubitaka na kreditima ili poreza, mo`e
tako|e da ima uticaja na opadanje, sugeri{u}i tako da bi menad`ment tim
trebalo da obrati posebnu pa`nju na ove aspekte poslovanja u proteklom
periodu.
18)
Gary A. Giroux and Peter S. Rose: Financial Forecasting in Banking – Methods and
Application, UMI Research Press, Michigen, 1981, revision G.A. Giroux 1970, University of
Arisona, str. 37.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 253

Stopa povrata deoni~kog kapitala mo`e tako|e da bude pukotina u svojoj


komponenti za analizu za{to je ovako merena profitabilnost banke opala ili
porasla tokom datog vremenskog perioda. Komponente profitabilnosti ROE
su:19)

ROE = Profitna margina x Iskori{}enost x Multiplikator


posle poreza aktive kapitala

gde je:
Neto prihod posle poreza
Profitna margina = -----------------------------------
posle poreza Ukupan operativni prihod

Ukupan operativni prihod


Iskori{}enost = ------------------------------------
aktive Ukupna prose~na aktiva

Ukupna prose~na aktiva


Multiplikator = -----------------------------------
kapitala Prose~ni deoni~ki kapital

Svaka od gornjih komponenti ukazuje na razli~ite aspekte poslovanja banke kao


jedno od obja{njenja za{to je profit ostvaren takav kakav je. Na primer, ako
profitna margina opada, to je obi~no jedan indikator problema kontrole
tro{kova. Opadanje iskori{}enosti sredstava ~esto indicira nepovoljne promene
u miksu sredstava ili prinosu na sredstva. Multiplikator kapitala reflektuje
promene u proporciji sredstava banke koje dolaze od deonica i zadr`ane zarade,
nasuprot depozitima i drugim formama obaveza i dugova. Pri fokusiranju
pa`nje menad`ment tima na specifi~na podru~ja problema, ROE model
pokazuje da mo`e da bude prvi korak u pravcu pronala`enja re{enja problema
zarade banke.

8.3.4. Druge mere korporativnih performansi poslovanja banke

Performanse banke ne mogu da se mere samo profitom, mada je profit


najva`niji pokazatelj za svaku bankarsku instituciju. Vlasnici banke i depozitari
su koncentrisani na uticaje rizika na njihova sredstva i na najve}u opasnost od
bankrota. Mada brinu o tome treba da brinu i regulatorne vlasti zadu`ene za
osiguranje sredstava publike,. Ove grupe ~esto, sa bliske distance, prate
promene tokom vremena preko takvih indikatora rizika kao {to su: racio aktive

19)
Ibidem, str. 38.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 254

prema deoni~kom kapitalu indiciraju}i proporciju aktive finansiranu sa


deoni~kim kapitalom ili racio depozita prema deoni~kom kapitalu, pokazuju}i
komparativnu kontribuciju ban~inim sredstvima od depozitara kao klju~nih
kreditora organizacije nasuprot deoni~arima. Rast bilo kojeg od ovih racija
tendira ka koristi deoni~arima kao finansijski leverid`, ali mo`e slabiti
depozitorski amortizer sigurnosti i ‘privla~i’ regularna proveravanja.

Rizik je tesno povezan i srodan sa kontrolom kvaliteta kredita banke. Po{to su


krediti najva`nija aktiva banke, tipi~no se ra~una da su oni vi{e nego polovina
anga`ovanih svih resursa banke. Po{to donose oko dve tre}ine svih prihoda
banke, kobna politika kreditiranja mo`e doneti banci velike te{ko}e. Mnogi
finansijski analiti~ari tesno dovode u vezu sa promenama u kreditnom
portfoliju iznose obustavljenih lo{ih kredita, kredita kojima prete gubici, u
odnosu na ukupne kredite ili na godi{nji operativni prihod. Rezerve stvorene za
kreditne gubitke u odnosu na ukupne kredite mogu da budu va`ne, po{to ove
rezerve {tite depozitare i deoni~are, nasuprot problemima u veoma va`nom
kreditnom portfoliju.

Efikasnost je klju~ni faktor u bankarstvu kao {to je to i u ment tim `eli da


naefektivnije koristi za to raspolo`ive, mogu}e i ograni~ene resurse - ljude,
ma{ine i prirodne resurse. Esencijalno je va`no dr`anje operativnih tro{kova na
{to ni`em nivou u odnosu na prihode i izvr{avanju ve}e aktive i neto prihoda
kao napora svakog zaposlenog. To tako|e zna~i, visoki racio prihoda od kredita
i hartija od vrednosti prema ukupnim kreditima i investicionim plasmanima.

Od svih mera, u efikasnosti menad`ment tima malo ih je va`nije od kontrole


tro{kova. Tro{kovi banke, posebno kamata na pozajmljena sredstva, su sna`no
ekspandirali u proteklim godinama i tako suzili operativnu marginu. Samtra se,
da su najprofitabilnije banke danas one koje ~vrsto dr`e uzde nad kontrolom
rasta tro{kova. To zahteva neposrednu kontrolu, kako operativnih i op{tih
tro{kova sa jednakom pa`njom na kamatu na depozite, tako i nad tro{kovima
radne snage i na jak marketing program da pribavi najmanje skupe depozite.
Klju~ni indikatori efektivnosti kontrole tro{kova su koeficijenti kamate na
depozite prema ukupnim kamatnosnim depozitima i ukupni operativni tro{kovi,
plate i op{ti tro{kovi prema ukupnim agregiranim operativnim tro{kovima.

Miks ili kompozicija portfolio aktive i pasive banke uti~e na sve faze njenog
poslovanja. Na primer, visoka proporcija kredita u odnosu na ukupnu aktivu
obi~no pove}ava zaradu, ali istovremeno i poslovni rizik i zahteva vi{e
zaposlenih na svaku nov~anu jedinicu aktive. Vi{i racio depozita po vi|enju u
odnosu na oro~ene i {tedne depozite tipi~no sni`ava finansijske tro{kove rasta
sredstava, ali rezultira u ve}oj potrebi za kratkoro~nom likvidnosti,
zaposleno{}u, informati~koj opremi i kancelarijskim prostorom. Jaka proporcija
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 255

aktive banke na pribavljanju hartija od vrednosti, naro~ito obveznika sa niskom


zaradom, mo`e banci obezbediti adekvatan amortizer likvidnosti, ali }e
rezultirati u manjoj zaradi. Ovo su razlozi za{to i planeri i finansijski analiti~ari
posmatraju takve portfolio miks indikatore kao {to su: racio ukupnih kredita,
gotovine i dr`avnih obveznica u odnosu na aktivu i depozite po vi|enju
komparirane sa oro~enim i {tednim depozitima.

Savremene komercijalne banke se suo~avaju sa rastu}im izdacima za poreze na


svim nivoima. Porezi su jedna od najve}ih stavki koje treba oduzeti od
operativnog prihoda. Banke koje su nau~ile da efikasno upravljaju svojim
poreskim obavezama, imaju ve}e {anse za za{titu svoje neto zarade. Racionalno
upravljanje porezima obi~no je povezano sa takvim indikatorima kao {to su:
racio investiranja u razne forme i oblike oslobo|ene poreza prema ukupnoj
aktivi, prihod od investicija oslobo|enih poreza prema ukupnim takvim
investicijama i ukupno pla}eni porezi prema prihodu pre poreza.

Kona~no, postoji jaka veza u rastu izme|u velikih i malih komercijalnih banaka.
Banke ~iji je rast slabiji u depozitima i kreditima nego njihove konkurencije,
gube deo svog tr`i{nog u~e{}a. Ponekad preokupacija za rastom {teti zaradi
banke, dok rapidno pove}avanje kredita i depozita ~esto vodi brzom rastu
tro{kova zaposlenih i novih zgrada. Za komercijalne banke koje imaju kontrolu
problema tro{kova, rast je vi{e ne{to kao prirodni dar. Me|utim, jak rast ukupne
aktive iz godine u godinu, depozita i deoni~kog kapitala, u savremenoj
bankarskoj sredini je ponekad klju~ za ve}u efikasnost, ve}u profitabilnost i ni`i
op{ti rizik. Godi{nji rast novog deoni~kog kapitala je posebno va`an po{to on
obezbe|uje bazu za dalju ekspanziju depozita i kredita u budu}em periodu.

8.4. ANALIZA KORPORATIVNIH PERFORMANSI BANKE

8.4.1. Analiza korporativnih performansi banke

Analiza korporativnih performansi banke je komparativno posmatranje


pokazatelja o ostvarenim rezultatima banaka, me|u kojima su najva`niji: 1)
• prinos na aktivu (ROA),
• prinos na deoni~ki kapital (ROE), i
• drugi klju~ni pokazatelji banaka (neto kamatni prihod, nekamatni prihod,
otpis kredita itd).

1)
O ovim najva`nijim korporativnim performansama banke ve} je bilo re~i u ranijim
izlaganjima. O njima }e, kao i o svim drugim korporativnim finansijskim performansama biti re~i
i u narednim izlaganjima.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 256

Generalno, analiza performansi rangira banke kao finansijske institucije u


okviru pir (‘peer’)2) grupe ili grupa finansijskih institucija sli~ne veli~ine aktive,
depozitne baze, tipa industrije koju primarno uslu`uju ili po nekim drugim
kriterijima. Rangiranje uz pomo} ‘pravila palca’ ~esto se koristi za rangiranje
banaka kao {to su komunalne, regionalne ili monetarni finansijski centri.

Svrha analize korporativnih performansi banke je u tome, da se evaluira progres


u pogledu ispunjavanja ciljeva i zadataka banke utvr|enih od strane
menad`ment tima banke i da se kompariraju performanse banke sa srodnim i
sli~nim bankama. Evaluiranje korporativnih performansi uklju~uje analizu
bazi~nih finansijskih izve{taja i konstrukciju racija, koji identifikuju klju~ne
komponente performansi.

Cilj analize korporativnih performansi je, da se globalno uo~e i osvetle snage i


slabosti banke, kako u odnosu na konkurenciju, tako i u odnosu na prosek
delatnosti, te da menad`ment tim mo`e preduzeti odgovaraju}e akcije u cilju
osna`ivanja performansi u slabim podru~jima i da ih oja~a ili odr`i nivo
kvaliteta performansi u sna`nim podru~jima poslovanja banke.

8.4.2. Vrste analiza korporativnih performansi banke

Naj~e{}e analize performansi, koje koriste banke kao finansijske institucije,


uklju~uju:3)

(1) komparaciju izve{taja od perioda do perioda,


(2) uobi~ajene izve{taje koji se odnose na svaku stavku aktive, pasive i kapitala
prema ukupnoj aktivi, odnosno pasivi, i svaku stavku bilansa prihoda prema
ukupnom operativnom prihodu,
(3) indeksirane finansijske izve{taje koji mere rast ili kontra akciju na klju~nim
finansijskim ra~unima, i
(4) racio analize, koje razvijaju pun smisao odnosa izme|u pojedinih ra~una ili
grupa ra~una.

Analiti~ke tehnike su bogatije u internim nego u eksternim analizama. To je


uglavnom zbog podataka, po{to menad`ment tim banke poseduje informacije i
podatke koji nisu dostupni javnosti. Procedure za generisanje bankarske
operativne statistike uklju~uju razvoj komparativnih bilansnih razlika kao

2)
Formiranje ‘peer’ grupe banaka je ranije obja{njeno. Grupisanje banaka se koristi kao metod za
izvo|enje kvalitetnijeg pore|enja i analize performansi pojedina~ne banke u odnosu na druge iste
ili sli~ne banke po odre|enim karakteristikama (veli~ine bilansa, depozita, kredita, broja
zaposlenih itd.).
3)
Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management, The Dryden Press,
New York, 1985, str. 359.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 257

pripremu za uobi~ajene (standardne) bilanse i indeksa za pore|enja: priprema


finansijskih racija, redosled dospe}a i zarade, analizu promena na specifi~nim
ra~unima, kao {to su dozvoljenost za gubitke na kreditima i kapitalu.

Komparativni (uporedivi) izve{taji ilustruju apsolutne iznose promena na


ra~unima, od jednog do drugog perioda, koji obja{njavaju izvesne rezultate
banke. Ova analiza slu`i da ta~no odredi klju~na podru~ja koja zahtevaju
dodatne analize da objasne va`ne trendove. Dok uporedivi izve{taji indiciraju
apsolutne iznose promena, analiza daje posmatra~u bli`e indikacije bitnih
promena u okviru bilansa stanja i bilansa uspeha, ali ne prezentuje stepen i
intenzitet va`nih promena.

Uobi~ajeni (standardni) izve{taj izra`ava individualne ra~une bilansa stanja kao


procenat od ukupne aktive i individualne ra~une bilansa prihoda i rashoda kao
procenat od ukupnog operativnog prihoda. Ova kompozicija ili miks merljivog
odnosa izra`ava procentualnu distribuciju promena. Ako promene u proporciji
reprezentuju odstupanje od teku}eg i pro{log trenda, tada treba ozna~iti
doga|aje koji treba da dovedu do promena. Svrha analize uobi~ajenog
(standardnog) izve{taja je da suzi prostor za reviziju analiti~ara na klju~na
podru~ja koja uti~u na profitabilnost banake izra`enu koeficijentima ROA i
ROE.

Indeksirani finansijski izve{taji identifikuju veli~inu i zna~aj promena porasta ili


opadanja finansijskih veli~ina na individualnim ra~unima bilansa stanja i
bilansa uspeha. Analiti~ari kompariraju aktuelne rezultate izra`ene kao procente
pove}anja ili smanjenja promena u odnosu na planirane ili o~ekivane rezultate.
Ra~uni na kojima promene nisu ostvarene u skladu sa planom ili o~ekivanjima,
predmet su daljih detaljnijih analiza. Dodatne analize mogu uklju~iti racio
analizu ili analizu specifi~nih transakcija koje prouzrokuju neo~ekivane
rezultate.

Uobi~ajeni (standardni) izve{taj formira vertikalnu analizu, a indeksirani


finansijski izve{taj formira horizontalnu analizu. Kada ih posmatramo zajedno,
promene u kompoziciji mogu objasniti stepen porasta i stepen smanjenja stanja
na ra~unu. Ako je promena u kompoziciji `eljena, tada va`nih promena na
ra~unu ne mora da bude. Me|utim, ako je promena u kompoziciji neo~ekivana
ili nije u okviru ranga prihvatljivog za menad`ment tim banke, tada istra`ivanje
trenda postaje va`no. ^ak i ako se promena kompozicije pojavi u materijalnom
smislu, trend ne mora da bude dovoljno va`an da garantuje pa`nju u budu}nosti.
Zbog toga va`ne promene u kompoziciji bi trebalo smatrati kao va`ne promene
u trendu. Ako nisu konfirmirane, tada delokrug analize postaje ograni~en.
Limitiranje delokruga analize poma`e analiti~aru u odre|ivanju produ`enja i
tipa dodatnih analiza potrebnih da objasne va`nost promena na ra~unu.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 258

8.4.3. Rizik korporativnih performansi banke

U svetu bankarstva nagrada za preduzeti rizik je stalno prisutna. Preduzimanje


rizika generi{e visoka o~ekivanja zarade putem raznih mehanizama. Na primer,
razvijanje kredita sa visokom marginom rizi~nim korisnicima pove}ava zaradu
u kratkom roku, ali istovremeno pove}ava i {anse budu}ih gubitaka. O~igledno
je, da se ulog vr{i u tom smislu, da budu}i neto rezultat bude pozitivan.
Me|utim, ako rizici postanu realnost, rizi~no preduzeta pona{anja mogu dovesti
do generisanja gubitaka. U ovom slu~aju postoji nagrada za preduzeti rizik, ali
mora se razumeti i kao relacija o~ekivane profitabilnosti. Cilj upravljanja
rizikom je da se optimizira rizik u o~ekivanoj realnosti (‘risk-reward trade-
off’).

Op{te performanse

Rizik Prinos (ROE)


(volatilnost zarade)
Prinos Leverid`
(ROA) (EM)

Kontrolisani interni Nekontrolisani


faktori faktori okru`enja

Poslovni Generisanje Uticaj kvaliteta Kontrola


miks prihoda kredita tro{kova
Slika 8-6: Uticaj rizika na performanse banke

Merenje performansi banke je zbog toga logi~an slede}i korak u definisanju


rizika. Analizom treba utvrditi uticaj raznih faktora na visinu i kvalitet op{tih
performansi banke, posebno kada je u pitanju profitabilnost. Da bi se analizirale
korporativne profitne performanse, moraju se simultano posmatrati prinosi i
rizici banke. Tu vezu pokazuje napred navedena grafi~ka slika 8-6.4)

Na stopu profitabilnosti banke sa aspekta strukture aktive, najve}i uticaj ima


stopa prinosa na produktivnu aktivu. Da bi se ostvarila zadovoljavaju}a stopa
prinosa na ukupnu aktivu, a koja zavisi od stope prinosa produktivne aktive,
potrebno je da banka odnosno njen menad`ment tim:
4)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko upravljanje bankom,
bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, drugo pro{ireno i prera|eno izdanje,
Feljton, Novi Sad, 2002.godine, str. 117.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 259

• profesionalno procenjuje kreditne rizike,


• poznaje na~ine na koje se minimiziraju gubici u kreditnom portfoliju, i
• svojom efikasno{}u i efektivno{}u doprinosi ve}oj stopi profitabilnosti.

Profesionalno procenjivanje kreditnih rizika vr{i se prilikom analize i ocene


kreditne sposobnosti zajmotra`ioca. Analiziraju se faktori kreditne sposobnosti
zajmotra`ioca (karakter, kapital, kapacitet, kolateral i tr`i{ni uslovi), njegovi
finansijski izve{taji i izve{taji nezavisnih kreditnih rejting agencija, te banka na
osnovu toga donosi sud o tome, da li }e zamotra`ilac mo}i i hteti da vrati kredit,
{to je osnova za dono{enje kona~ne odluke o kreditu – da li ga banka odobrava
ili ne odobrava.

Jedan od na~ina da se minimiziraju gubici u kreditnom portfoliju je, da se vr{i


diversifikacija kredita na grane i delatnosti, da bi se postigla ve}a stopa
sigurnosti plasiranih sredstava. Drugi vid za{tite se odnosi na ukupnu veli~inu,
odnosno obim kredita koji se mo`e odobriti jednom komitentu, tj. klijentu
banke. I tre}i vid za{tite banke od kreditnih rizika je koliki pojedina~ni kredit
banka uop{te mo`e da odobri imaju}i u vidu svoj kreditni potencijal i deoni~ki
kapital.

Efikasnost i efektivnost menad`ment tima banke podrazumeva, da se odluke o


kreditu donose brzo i da te odluke kod svakog odobrenog kredita imaju
pozitivan uticaj na profitabilnost banke. Me|utim, ove odluke su po svojoj
prirodi veoma rizi~ne. Zato je odobravanje kredita u fokusu upravljanje rizicima
i usko povezano sa stopom profitabilnosti banke. To je zbog toga, {to je
preduzimanje rizika nu`ni uslov budu}e profitabilnosti.

8.4.4. Rejting sistemi performansi banaka

Banke zbog svog zan~aja i funkcije, koje imaju za privredu, moraju delovati u
okviru jedinstvenog sistema zemlje po{to njihova poreme}ena funkcija mo`e
imati nesagledive posledice po ~itavu nacionalnu ekonomiju. Zato se kvalitetu
poslovanja, tj. performansama banaka mora posve}ivati odre|ena pa`nja.5)
Funkcija primene navedenih sistema je da ‘pokriju’ periode izme|u redovnih
periodi~nih kontrola banaka, obezbede procenu uslova poslovanja i efikasniju
alokaciju kontrolisanih sredstava banke, omogu}uju}i tako da se smanji tro{ak

5)
Sredinom sedamdesetih godina pet finansijskih kontrolnih agencija u SAD i to: FRS (Federal
Reserve System), FDIC (Federal Deposit Insurance Company), FHLBB (Federal Home Loan
Bank Board), NCUA (National Credit Union Administration) and OCC (Office of the
Comptroller of the Currency) preduzele su odre|ena istra`ivanja za sa~injavanje sistema za rano
upozoravanje i otkrivanje slabosti u poslovanju banaka. Ovo su samo neke od ve}eg broja
kontrolnih agencija banaka u SAD.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 260

eventualnog ste~aja ili mo`da i spase banke koje bi eventualno mogle oti}i pod
ste~aj.

Sistem nadzora federalnih agencija sastoji se od tri komponente: (1)


kompjuterskog pra}enja, da bi se identifikovale finansijske organizacije koje su
‘pale’ (nisu pro{le) na odre|enim racio testovima; (2) analiti~kih izve{taja (o
performansama), koji dozvoljavaju jednom analiti~aru ili kontroloru da izvr{i
detaljnu finansijsku analizu finansijske organizacije i (3) korektivne akcije i
pra}enja problema identifikovanih kroz proces kompjuterskog pra}enja.6)

Procedura kompjuterskog pra}enja banaka ostvaruje se na slede}i na~in. Kada


se banka jednom ozna~i kao slaba ili potencijalno slaba, radi se analiza u cilju
odre|ivanja obima i veli~ine finansijskih problema i identifikacije njihovih
mogu}ih uzroka. Ovakav pristup i proces predstavljaju drugu navedenu
komponentu kompjuterskog sistema posmatranja. Da bi zajedni~ki ostvarile
svoju funkciju, tri federalne kontrolne agencije (FRS, FDIC i OCC) kombinuju
svoja sredstva i sa~injavaju jedinstveni izve{taj o ban~inim performansama sa
detaljnim informacijama i finansijskim racijima.7)

U praksi su u upotrebi dva poznatija rejting sistema: (1) FED-ov8) rejting sistem
za holding kompanije BOPEC i (2) CAMEL jedinstveni integrisani bankarski
rejting sistem za ispitivanje i procenu kvaliteta op{tih performansi banaka.9)

6)
Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional
and Global, Prentice-Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990, str. 622.
7)
Izve{taj se sa~injava na maksimalno 15 strana sa svim bitnim finansijskim problemima i
njihovim uzrocima. Ina~e, ovakvi izve{taji se rade kvartalno za cca 14.000 osiguranih
komercijalnih banaka i odre|en broj dr`avnih kontrolnih banka.
8)
BOPEC je skra}enica po~etnih slova: ‘bank subsidiaries’, ‘other non-bank subsidiaries’, parent
company’, ‘earning consolidated’, ‘capital adequacy – consolidated’. Joseph F. Sinkey, Jr.:
Commercial Banks Financial Management in the Financial Services Industry, Third Edition,
MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 195, a detaljnije o tome i o
CAMEL rejtingu vidi: prof. dr Uro{ N. ]ur~i}; Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko
upravljanje bankom, bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, drugo pro{ireno
i prera|eno izdanje, Feljton, Novi Sad, 2002, str. 333-339.
9)
Izraz CAMEL je kratica i predstavlja kombinaciju prvih slova od slede}ih pet re~i: kapital
(‘capital’), sredstva - aktiva (‘asset’) upravljanje (‘management’), zarada (‘earnings’) i likvidnost
(‘liquidity’). CAMEL rejting sistem su prihvatile tri agencije za kontrolu banaka 21.novembra
1979. godine. Rejtig sistem koriste sve tri kontrolne agencije (FRS, FDIC i OCC). Me|utim,
pomenute agencije se nisu slo`ile oko jedinstvenog rejting sistema, koji bi se koristio za
utvr|ivanje rejtinga holding banaka, niti su se slo`ile sa jedinstvenim rejting sistemom, koji bi se
koristio u procesu nadzora. U 1987. godini FDIC (Federal Deposit Insurance Company) je zavr{io
skladniji CAEL monitoring sistem. Ina~e, CAEL je bankarski rejting sistem baziran na ~etiri
komponente: kapitalu (‘capital’), kvalitet sredstava - aktive (‘asset quality’), performansama
zarade (‘earning performance’) i likvidnosti (‘liquidity’). Vidi: Duane B. Graddy and Austin H.
Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional and Global, Prentice-Hall,
Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, strana 623.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 261

FED-ov rejting sistem koristi komponentni pristup koji se sastoji od: (1)
procene finansijskih uslova i karakteristika rizika svake glavne komponente
bankarske holding kompanije, (2) procenjivanja va`nih me|usobnih odnosa
izme|u komponenti i (3) analiziranja ja~ine snage i zan~aja klju~nih
konsolidovanih finansijskih i poslovnih (operativnih) performansnih
karakteristika.

CAMEL rejting sistem banke se bazira na dva rejting elementa. Prvi, po kome
ispitiva~ mora proceniti pet individualnih aspekata poslovanja banke
(solventnost, kvalitet aktive, kvalitet menad`ment tima, zaradu i likvidnost).
Drugi, celovit sud o finansijskoj snazi institucije se izra`ava preko jednog
komponovanog rejtinga. Prema tome, komponovani rejting nije jedan prosti
aritimeti~ki prosek ovih pet pojedina~nih komponenti, ve} jedna nezavisno
odre|ena mera op{tih performansi banke kao finansijske institucije.10)

L I T E R A T U R A:

1. John Ex Rodgers: Creatong a New Name - The New England, u knjizi:


Customer-Focused Marketing of Financial Services, Edited by: David B.
Zenoff, Harper & Row Publishers, New York, 1989.
2. Janet N. Hanter & David B. Zenoff: The Marketing od a New Bank Image -
Westpac, A Case Study, u knjizi: Customer-Focused Marketing of
Financial Services, Edited by: David B. Zenoff, Harper & Row Publishers,
New York, 1989.
3. Philip Kotler: Marketing management: Analysis, Planning and Control,
Fourth Edition, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1980.
4. Stanley M. Davis and Robert N. Gogel: Managing Reorganization During
the Transition, u knjizi: The Financial Services Handbook - Executive
Insights and Solutions, Editors: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel, John
Wiley & Sons, New York, 1987.
5. Terrence E. Deal and Allen A. Kennedy: Corporate Cultures, Addison-
Wesley, Reading, Massachussets, 1984.
6. Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Marketing poslovne banke, drugo izdanje, Feljton
Novi Sad, 1997.
7. Aleda V. Roth and Marjolijn van der Velde: Retail Banking Strategies –
Opportunities for the 1990s, Bank Administration Institute Rolling
Meadows, Illinois, 1990.
8. Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset/Liability
Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by:
William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-
10)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}; Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko upravljanje bankom,
bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, drugo pro{ireno i prera|eno izdanje,
Feljton, Novi Sad, 2002, str. 333-339.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 262

Irwin, Homewood, Illinois, 1988.


9. Douglas V. Austin, Donald R. Hakala and Thomas J. Scampini: Modern
Banking - A Practical Guide to Managing Deregulated Financial
Institutions, Second Edition, Bankers Publishing Compani- Bank
Administration Institute, Rolling Meadows, Illinois, 1988.
10. Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the
Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989.
11. Tom Copeland, Tim Koller and Jack Murren: Valuation - Measuring and
Managing the Value of Companies, McKinsey & Company, Inc., John
Wiley & Sons, New York, 1991, str. 375-397.
12. Uro{ N. ]uri}: Bankarski portfolio menad`ment - Strategijsko upravljanje
bankom, bilansom i portfolio rizicima banke, drugo pro{ireno i prera|eno
izdanje, Feljton, Novi Sad, 2002.
13. Brown Albert: High Performance Banking - How to Improve Earnings in
Any Bank, Bank Administration Institute, Chicago, Illinois, 1990.
14. Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barrons Business Guides,
New York, 1990.
15. Jerry M. Rosenberg: Dictionary of Banking Financial Services, Second
Edition, John Wiley & Sons, New York, 1985.
16. Jerry E. Pohlman: A Framework for Strategic Planning, u knjizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall & Robert A.
Eisenbeis, Joh Wiley &Sons, New York, 1985.
17. James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson:
Marketing Financial Services – A Strategic Vision, Dow Jones –Irwin,
Homewood, Illinois, 1985.
GLAVA 9.

UPRAVLJANJE PORTFOLIO PERFORMANSAMA


BANKE

OKVIR DEVETE GLAVE:

• Pojam i su{tina portfolio koncepta


• Upravljanje performansama kreditnog
portfolija banke
• Upravljanje performansama
investicionog portfolija banke
• Upravljanje performansama
vanbilansnih aktivnosti banke
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 264

9.1. POJAM I SU[TINA PORTFOLIO KONCEPTA

9.1.1. Pojam i su{tina portfolio teorije

Izraz portfolio poti~e od italijanske re~i portafoglio. Ova re~ se sastoji od dve
komponente latinskih re~i: prve, portare u zna~enju ~uvati, nositi na sebi teret, i
druge, foglio, koja zna~i list knjige, pregled. U vreme Hri{}anskog Rimskog
Carstva, izraz portfolio se koristio u vezi sa ~uvanjem va`nih dr`avnih
dokumenata. Tokom vremena, kori{}enje ovog izraza se {irilo na razna podru~ja
drugih delatnosti i aktivnosti i danas se usko povezuje sa upravlja~kim
konceptom.1)

Razvoj upravlja~kog koncepta na portfolio osnovi rezultirao je u portfolio


teoriju. Sofistificirani pristup dono{enju investicionih odluka koji dozvoljava
investitoru da klasifikuje, predvi|a i kontroli{e vrste i iznose o~ekivanih rizika i
prinosa. Tako|e se naziva i portfolio teorija upravljanja (‘portfolio mamagenet
theory’) ili moderna portfolio teorija (‘modern portfolio theory’). Esencijalno za
portfolio teoriju su njene kvantifikacije odnosa izme|u rizika i prinosa i
preduzimanja koje investitori moraju da kompenzuju za samopouzdanje,
odnosno preduzimanje na sebe rizika.

Portfolio teorija se odvojila od tradicionalne analize sigurnosti u pomeranju


akcenta sa analiziranja karakteristika individualnih investicija ka determinisanju
statisti~kih odnosa me|u individualne hartije od vrednosti koje obuhvata krajnji
portfolio. Portfolio teorija u svom pristupu se oslanja na ~etiri bazi~ne faze:2)

• evaluaciju sigurnosti,
• odluku o alokaciji aktive,
• portfolio optimizaciju, i
• merenje performansi.

Evaluacija sigurnosti opisuje svet aktive u terminima o~ekivanog prinosa i


o~ekivanog rizika. Odluku o alokaciji aktive determini{e kako aktiva treba da
bude distribuirana me|u vrstama investicija kao {to su deonice ili obveznice.
Portfolio optimizacija je pomirivanje rizika i prinosa u selekciji hartija od
vrednosti koje }e biti uklju~ene tako {to se odre|uje koji portfolio deonica nudi
najbolji prinos uz dati dati nivo o~ekivanog rizika. Merenje performansi je

1)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 392.
2)
Thomas Fitch: Dictionary of Finance and Investment Terms, Barron’s Business Guides, New
York, 1990, str. 324.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 265

pore|enje svake performanse deonice (rizika) u odnosnom tr`i{tu (sistematski


rizik) i u odnosnoj industriji na koju se odnosi hartija od vrednosti (rezidualno).

9.1.2. Savremeno shvatanje portfolio koncepta u bankarstvu

Danas se u bankarstvu izraz portfolio koristi u jednom investicionom kontekstu


– pre svega u konceptu ulaganja finansijskih sredstava u kreditne i plasmane u
hartije od vrednosti, odnosno kao portfolio finansijske aktive. Me|utim,
portfolio koncept je isto tako {iroko prihva}en i u proizvodnim i u uslu`nim
delatnostima i firmama. Mada se danas ovaj izraz koristi gotovo za sve
plasmane banke u cilju ostvarivanja profita, ipak, najvi{e se vezivao za portfolio
hartija od vrednosti, pa je i kod nas ve} dugo vremena poznat pod izrazom
portfelj hartija od vrednosti.

Portfolio kombinuje dr`anje vi{e od jedne deonice, obveznice, robe, investicije


u nekretnine, ekvivalenta gotovine (visoko likvidne hartije) ili druge aktive od
strane jednog individualnog investitora ili institucionalnog investitora. Svrha
portfolija je redukovanje rizika putem diversifikacije. Kao {to }emo kasnije
videti, portfolio obuhvata kako hartije od vrednosti, tako i plasmane u razne
vrste kredita, koji predstavljaju klasi~nu i jo{ uvek najva`niju formu bankarskih
plasmana. Usko sa izrazom portfolio sre}emo i izraze kao {to su portfolio
menad`er, portfolio beta skor i portfolio osiguranje.

Portfolio menad`er je profesionalac odgovoran za portfolio hartija od vrednosti


individualnog investitora ili institucionalnog investitora. ^esto se naziva i
menad`er novca (‘money manager’) ili specijalno, kada su u pitanju li~ne
usluge – investicioni savetnik (‘investment counsel’). Portfolio menad`er mo`e
da obavlja poslove za: udru`eni fond, starateljski fond, plan u~e{}a u profitu,
banku, osiguravaju}u kompaniju. Za proviziju koju prima, menad`er ima
fiducijarnu odgovornost da razborito, odnosno oprezno upravlja aktivom i bira
da li deonice, obveznice, ekvivalenti gotovine, nepokretnosti ili druga aktiva
imaju najbolju priliku za profit za bilo koje vreme.

Portfolio beta skor (‘beta score’) odnosi se na volatilnost jednog individualnog


portfolija hartija od vrednosti, uzimaju}i ga kao celinu, mere}i ga sa BETA
koeficijentima hartija od vrednosti koje ga ~ine. Beta meri volatilnost jedne
deonice u odnosu na tr`i{te kao celinu, {to se reprezentuje putem indeksa (kao
{to je na primer, Standard & Poor’s 500 Stock Index). Beta 1 zna~i da deonica
ima istu volatilnost kao i tr`i{te.

Portfolio osiguranje odnosi se na aktivnosti portfolio menad`era kada koristi


fju~er indeks deonica da za{titi portfolio od pada cena na tr`i{tu. Umesto da
prodaje aktuelne deonice, po{to one gube vrednost, menad`er prodaje fju~ers
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 266

indeks; ako se pad nastavi, on ponovo kupuje fju~erse po ni`oj ceni, koriste}i
profit kao nadoknadu gubitaka u portfoliju deonica. Posebne okolnosti na
tr`i{tu, kao {to je ‘crni ponedeljak’, elimini{u ovu portfolio za{titu.

9.1.3. Portfolio pristup bankarskom poslovanju

Banka je profitno orijentisana finansijska institucija koja, najkra}e re~eno,


obavlja poslove prikupljkanja i plasiranja tu|ih sredstava u cilju zarade odnosno
profita. Banka prikuplja privremeno slobodna sredstva gra|ana i privrede sa
namerom da ta privremeno slobodna sredstva putem plasmana usmeri tamo gde
postoji potreba za njihovim produktivnim kori{}enjem. Na prikupljena sredstva
putem {tednje gra|ana, banka pla}a kamatu za njihovo kori{}enje (pasivna
kamata banke). To pokazuje slika 7-1.

Plasmani sredstava: Izvori sredstava:


Produktivni:____70% Tu|i izvori:____92%
• krediti • {tednja gra|ana
• hartije • depoziti privrede
Neproduktivni:_ 30% • uzeti krediti
• gotovina Vlastiti izvori:
• rezerve • deoni~ki
• fkiksna aktiva kapital______8%
UKUPNO: 100% UKUPNO: 100%

Slika 7-1: Struktura izvora i plasmana banke

Kao {to pokazuje slika 7-1, plasmani banke, gotovo u celini, baziraju na
izvorima na koje banka pla}a kamatu (92%). To su produktivni plasmani na
koje banka napla}uje kamatu od strane korisnika kredita (70%). Ve}i deo
produktivnih plasmana ~ine krediti, dok je manji deo usmeren u hartije od
vrednosti. Zna~ajan deo aktive ~ine neproduktivni plasmani banke kao {to su:
gotovina uklju~iv i `iro ra~un banke, obavezna rezerva i fiksna aktiva. Stavke
gotovine i rezervi su uslov kontinuiteta finansijskog poslovanja banke. Saldo
gotovine i `iralnog novca predstavlja uslov blagajni~kog i bezgotovinskog
poslovanja banke, delom na njega uti~u propisi i tendira da bude optimiziran.
Obavezna rezerva je stvar propisa, dakle predstavlja obavezu, dok fiksna aktiva
predstavlja uslov osnivanja i rada banke kao institucije.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 267

Komercijalna banka je specifi~na institucija koja posluje sa tu|im novcem.


Prema datoj slici 7-1 jasno se vidi, da komercijalna banka koristi i do 92%
tu|ih izvora na koje pla}a kamatu i da mora voditi ra~una o {to ve}em u~e{}u
produktivne aktive u odnosu na neproduktivnu aktivu koja ne donsi prihode.
Dakle, u ovom smislu postoji velika razlika izme|u, na primer, proizvodnog
preduze}a i banke. Preduze}e kupuje repromaterijal, prera|uje ga u gotove
proizvode i njih kao svoju robu prodaje na tr`i{tu. Banka ne kupuje svoje izvore
– {tednju gra|ana, depozite privrede, uzete kredite, ona ih samo koristi pod
odre|enim uslovima – pla}a odre|enu kamatu za kori{}enje tog novca. Na
strani pasive banke, ta~no se zna kome pripada svaki dinar {tednje, depozita,
kredita. To su obaveze banke i banka u svakom trenutku mora biti u stanju da
odgovori tim obavezama – isplati {tednje, pla}anju obaveza preduze}a, vra}anje
o roku uzetih kredita. To predstavlja rizik ispunjenja obaveza banke

Na strani aktive, banka putem svog mehanizma, ta tu|a sredstva plasira putem
kredita peduze}ima i gra|anima koji imaju potrebu za novcem na koji napla}uje
kamatu. Osim toga, banka vr{i i plasmane u hartije od vrednosti, {to predstavlja
dodatnu zaradu banci na povremeno slobodna sredstva na `iro ra~unu banke.
Plasmani – kreditni i u hartije od vrednosti – predstavljaju za banku poslovni
rizik, po{to banka tu|a sredstva, na koja pla}a kamatu, investira da bi naplatila
kamatu za njihovo kori{}enje. Plasmani predstavljaju imovinu banke i ovaj
posao predstavlja za banku i imovinski rizik, po{to je plasman imovina banke
kod korisnika kredita.

Dakle, su{tina bankarskog poslovanja izra`ava se u dvostranom riziku banke.


Na strani pasive, gde se nalaze izvori sredstava banke, banka ima rizik
ispunjenja obaveza prema komitentima i klijentima banke – {tedi{ama,
depozitarima i poveriocima kredita, ~ije u~e{}e se kre}e i do 92%. Na strani
aktive, banka ima rizik povrata (naplate) plasmana (kreditnih i plasmana u
hartije od vrednosti) – koji u~estvuju i preko 70% kao produktivna aktiva u
ukupnoj aktivi – i ostvarivanja zarade (naplate kamata i zarade na plasmanima u
hartije od vrednosti).

9.1.4. Portfolio koncept alociranja resursa banke

U savremenom bankarskom poslovanju, portfolio ozna~ava klasifikaciju aktive


od strane menad`ment tima na grupe srodnih aktivnosti.3) Tako, u aktivi bilansa
banke imamo kreditni portfolio (svi kreditni plasmani), investicioni portfolio ili
portfolio hartija od vrednosti, portfolio poslova poverenja ili starateljstva
(‘trust’ poslovi), portfolio fiksne aktive itd.

3)
Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990, str.
468.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 268

U komercijalnim bankama najve}i portfolio je kreditni portfolio, u kojem su


krediti svrstani prema grupama korisnika kredita, kao {to su: komercijalni
krediti (podeljeni prema roku dospe}a, prema bli`oj nameni itd.), krediti
stanovni{tvu (kao {to su krediti za stambenu izgradnju, potro{a~ki krediti itd.).
Portfolio hartija od vrednosti je obi~no drugi po veli~ini portfolio u aktivi
bilansa komercijalnih banaka. Njegova struktura je razli~ita i zavisi od politike
ulaganja menad`ment tima banke u vrste hartija od vrednosti, kao {to su: akcije,
obveznice i druge hartije od vrednosni.

Samo da se podsetimo: za ostvarivanje vrhunskih performansi banke od zna~aja


su dva faktora: prvi, primena strategijskog planiranja u poslovanju banke i
drugi, mogu}nost preduzimanja rizika u poslovnim poduhvatima. I jedan i drugi
faktor bitno uti~u na ostvarivanje performansi svakog portfolija banke. Ume{no
strategijsko planiranje poma`e da se dinami~ki i kompleksno osvetle postoje}e
pozicije, sagledaju budu}e mogu}nosti – {anse i opasnosti na tr`i{tu, odnosno
kretanje elemenata spoljnjeg okru`enja, te da se identifikuje strategija za
ostvarivanje postavljenih ciljeva.

U vezi s tim, menad`ment tim banke treba da sagleda sopstvene snage i slabosti
i da proceni mogu}i stepen prihvatanja rizika, da se ti ciljevi ostvare. Pri tome
treba naglasiti, da svaki portfolio i subportfolio banke treba da ima jasno
postavljene ciljeve i zadatke, kako bi se njihovim ostvarivanjem moglo
svakodnevno doprinositi postavljenim profitnim ciljevima. Od toga }e i zavisiti
nivo ostvarenih performansi svakog portfolija i subportfolija, kao i nivo
ostvarenih profitnih performansi banke kao celine.

9.2. UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA KREDITNOG PORTFOLIJA

9.2.1. Performanse kreditne politike banke

Klju~ne performanse kreditnog portfolija uklju~uju razmatranje dva faktora:


procenu o~ekivanih rizika i procenu o~ekivanih prinosa. Kreditiranje kao
poslovna aktivnost banke uklju~uje preduzeti rizik, procenu kamatnog rizika i
rizika vra}anja kredita. Procena rizika vra}anja kredita se re{ava analiziranjem
kreditne sposobnosti zajmotra`ioca. Procena rizika kamatne stope posmatra (1)
promene nivoa kamatnih stopa tokom o~ekivanog roka vra}anja kredita i (2)
rizik raspolo`ivosti izvora sredstava za kontinuirano podmirivanje novih i
postoje}ih kredita po kamatnim stopama koje }e osigurati kontinuiranu
profitabilnost kredita.

Cena kredita mora da bude fleksibilna da osigura adekvatan prinos. Politika


cena mora da uzme u obzir tro{kove izvora sredstava, rizik vra}anja kredita i
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 269

tro{kove povezane sa odobravanjem i procesiranjem kredita. Komercijalno


kreditiranje uklju~uje mnogo vi{e varijabli povezanih sa rizikom i tro{kovima
administriranja od individualnih kredita. Po{to su potro{a~ki i stambeni krediti,
generalnio posmatrano, vi{e standardizovani i snose aproksimativno iste
tro{kove za svaki kredit, kod komercijalnih kredita svaka od varijabli mora se
razmatrati za svaki kredit posebno.

Portfolio rizik je rizik, koji je predusredsre|en na pojedini portfolio, i koji }e


dovesti do potencijalnih problema u vra}anju kredita u slu~aju da neki segmenti
ekonomije ili specifi~na geografska lokacija do`ivi ekonomske te{ko}e.
Minimizacija portfolio rizika vodi redovnoj likvidaciji kredita sa obnovom u
novi ili kredit boljeg kvaliteta. U vezi sa tim, teoretski, banka mo`e na}i
profitabilniji i manje rizi~niji kredit putem smanjenja kredita bez tra`enja
dodatnih i skupljih sredstava u scenariju koji opada ili ne raste.

Limitiranje portfolio rizika mo`e da uklju~i neke od slede}ih alternativa:13)

• utvr|ivanje limita veli~ine kredita prema tipu zajmotra`ioca,


• uvo|enje restrikciju kredita za neke delatnosti ili tipove zajmotra`ilaca da bi
se izbegla neumerena koncentracija,
• uvo|enje ograni~enja kredita za specifi~na geografska podru~ja gde rizik
vra}anja mo`e da bude ve}i od lokalnih te{ko}a ili te{ko}a zajmotra`ioca,
• kori{}enje kreditne participacije da bi se redukovala veli~ina i koncentracija
zahteva zajmotra`ilaca prema banci, i
• uvo|enje kupovne participacije da pobudi diversifikaciju delatnosti i
zajmotra`ilaca.

Da bi banka osigurala pridr`avanje navedenih alterantiva za limitiranje portfolio


rizika, korisno je da ima kreditnu politiku u pisanom obliku. Pored toga, korisno
je da banka testira svoju kreditnu politiku. Jedan od pristupa sugeri{e slede}e
elemente i osnove merenja:14)

• vrsta posla, tj. u~e{}e kredita u `eljenim (ili ne`eljenim) kategorijama,


• struktura kredita, odnosno rokovi, uslovi, instrumenti obezbe|enja pla}anja,
u skladu sa namenom i ro~no{}u, broj izuzetaka,
• analiza kredita, tj. odre|ivanje rejtinga od strane nezavisne funkcije kreditne
analize, broj rizi~nih plasmana ~ija se kategorija rizika promenila,
• zakonska dokumentacija, odnosno koliko je u skladu sa propisima i
poslovnom politikom banke, broj izuzetaka,
13)
Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management, The Dryden
Press, New York, 1985, str. 133-134.
14)
Ibidem, str. 175.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 270

• uskla|enost sa politikom, tj. kreditni zahtevi, analiza du`nika, kompletirano


i odobreno ili odbijeno u skladu sa politikom banke, broj izuzetaka.

Ova merenja mogu da budu odre|ena i izvedena od strane nezavisne funkcije


analize kredita i kreditna politika se mo`e prema bodovima i rangirati, te tako
izraziti performanse kreditne politike banke.

9.2.2. Ocenjivanje rezultata kreditnog procesa u banci

Kreditni portfolio trebalo bi da se prati u ~estim intervalima po pitanju


prose~nog rizika prema rejtingu odre|enom od strane kreditnih menad`era, u
njihovom normalnom procesu rejtinga. Vi{im nivoima rizika trebalo bi dati
neznatno ve}i ponder u cilju da se osigura postoje}a pozicija. Definicije
kategorije rizika trebalo bi da po~inju sa teku}im regulatornim definicijama i
tada ih pro{iriti zaklju~cima o kvalitetu na osnovu preciznije skale gradacije.

Rejting ponderisanog prose~nog rizika za banku trebalo bi da bude u


nadle`nosti grupe koja se bavi kreditnom politikom, a koja je istovremeno i
odgovorna za nezavisni pregled (pra}enje) rejtinga izvr{enog od strane kreditnih
referenata, kao i za pra}enje zahteva za promenama rejtinga. U kreditnom
procesu, potrebno je po}i od slede}ih elemenata:

• svaki elemenat kreditnog procesa mora biti identifikovan,


• mere moraju biti definisane,
• strategijski uticaji se moraju uzeti u obzir,
• elementi ove tri funkcije moraju biti koordinirani, kako bi se ostvarili svi
ciljevi banke u oblasti upravljanja kreditnim rizikom,
• razli~iti ponderi moraju biti dodeljeni da odra`avaju prioritete u upravljanju
rizicima u sferi kreditne aktivnosti, i
• svaki od tri elementa treba definisati u tabeli rezultata sa adekvatnim
definicijama bodovnih kategorija.15)

Ocena performansi kreditnog menad`ment tima ili referenta, mo`e se izvr{iti


preko slede}i elemenata:

• obima - kao procenta ciljne veli~ine,


• procenta portfolija - po kategorijama,
• usluga - vremena posve}enom klijentu i `albi klijenta,
• cene - kao procenta ciljne cene zasnovane na riziku i tro{ku izvora,
• naplate - kao procenta od otpisanih kredita,
15)
Ibidem, str. 176.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 271

• profitabilnosti - kroz profitabilnost pojedina~nog izvr{ioca ili slu`be u


komparaciji sa planiranim ciljem.

Ovo su elementi na koje mogu uticati kreditni menad`eri i kreditni referenti, {to
mo`e detaljnije da osvetli kvalitet kreditnog procesa banke.

9.2.3. Merenje performansi kreditnog portfolija banke

Polaze}i od stvarnog stanja u na{im bankama, kreditni portfolio predstavlja, ne


samo klju~ni deo, ve} najve}i, dominantni deo aktive. Hartije od vrednosti
u~estvuju simboli~no u aktivi, a po svojoj prirodi i siroma{tvu asortimana ne
spadaju u rizi~ne plasmane banke. Imaju}i to u vidu, kvalitet plasmana banke
mo`e se izraziti uglavnom preko dva pokazatelja:

- kvalitetom aktive i
- kvalitetom kreditnog portfolija.

Kvalitet aktive ukazuje na kreditni rizik sa kojim se banka susre}e u svom


poslovanju. Volumen nenapla}enih plasmana, a posebno kredita, koji se nalazi
u aktivi, mo`e imati za posledicu, ne samo smanjenu profitabilnost, ve} mo`e
negativno da uti~e i na likvidnost, ali i da ugro`ava i solventnost banke. Kvalitet
aktive meri se: u~e{}em kreditnih plasmana u ukupnoj aktivi i odnosom
produktivne prema ukupnoj aktivi.

Kvalitet kreditnog portfolia (ili kvalitet aktive) ukazuje na kreditni rizik sa


kojim se banka suo~ava u svom poslovanju. Kvalitet kreditnog portfolija se
izra`ava koeficijentom kao odnosom o~ekivanih potencijalnih gubitaka prema
ukupnim kreditima. U na{im uslovima, ovaj koeficijent se kre}e u relaciji od
3,73 do 50,65 %, dok u SAD od 1,25 do 1,5 %. Osim ovih koeficijenata koji se
koriste u banci za kreditni portfolio, finansijski raciji se koriste u kreditnoj
analizi zajmotra`ioca i korisnika kredita i odnose se na : 16)

Likvidnost:
Meri sposobnosti korisnika kredita da generi{e gotovinu za izmirivanje
kratkoro~nih obaveza: teku}i racio = teku}a sredstva/teku}e obaveze.

Upravlja~ka efikasnost:
Meri efikasnost sa kojom menad`ment tim koristi aktivu u generisanju prodaje i
profita: prose~ni period naplate = prose~no napla}ena potra`ivanja/dnevnu
prodaju, obrt zaliha = prodaja/prose~ne zalihe, obrt fiksne aktive = prodaja/neto
fiksnu aktivu ukupan obrt aktive = prodaja/ukupnu aktivu.

16)
Ibidem, str. 178.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 272

Leverid`:
Meri iznos duga ili finansijskog leverid`a firme i pokri}a pla}anja kamate na
dug: dug prema aktivi = ukupan dug/ukupnu aktivu, dug prema deoni~kom
kapitalu = dugoro~ni dug/neto vrednost deoni~kog kapitala.

Profitabilnost:
Meri profitabilnost firme prema njenoj aktivi ili prodaji: Prinos na obim prodaje
= neto prihod/prodaju, prinos na aktivu = neto prihod/ukupna aktivaq, prinos na
deoni~ki kapital = neto prihod/neto vrednost deoni~kog kapitala.

Merenje performansi kreditnog portfolija mo`e obuhvatiti razli~ite elemente i


polaziti od razli~itih osnova merenja. Tako, jedan od pristupa merenju
performansi obuhvata slede}e elemente:17)

• koncentraciju (zastupljenost), odnosno procenat sektorske raspore|enosati


plasmana,
• dospe}e, odnosno procentualna zastupljnost plasmana prema razli~itim
grupama dospe}a,
• kamatne stope, odnosno u~e{}e u ukupnom kreditnom portfoliju kredita
odobrenih po fiksnoj ili promenjivoj kamatnoj stopi, kao i kredita po
posebnim aran`manima, te prose~an prinos po kategorijama rizika,
• obezbe|enje, odnosno procentualni udeo kapitala izlo`en razli~itim
tipovima obezbe|enja,
• namena, tj. procentualni udeo kapitala izlo`en razli~itim tipovima kredita,
po namenama,
• trendovi i kretanja - u~e{}e kredita ~ija se klasifikacija po stepenu rizika
pogor{ala u posmatranom periodu.

Elementi mogu biti izra`eni i u bodovima, kako bi se u odnosu na standard


moglo izraziti odstupanje u pojedinom kreditima, koji ~ine osnovu izra`avanja
ukupnih perfomansi kreditnog portfolija.

9.2.4. Preventivna i naknadna relativizacija kreditnog rizika

Izlo`enost banke kreditnom riziku zahteva aktivnost menad`ment tima u tri


me|uzavisne faze:18)

17)
Ibidem, str. 184.
18)
Mark J. Flannery: A Portfolio View of Loan Selection and Pricing, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley and
Sons, New York, 1985, str.457.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 273

Prvo, menad`ment tim mora identifikovati sistemske rizike koji se smatraju


karakteristi~nim za kreditni portfolio. Za jednu banku, na primer, mo`e se
smatrati veoma va`na regionalna recesija, dok drugu banku mo`e vi{e da brine
efekat promene deviznog kursa na njene korisnike kredita. U ovom
sagledavanju va`nu ulogu igraju statisti~ka i ekonomska analiza, ali ~esto puta i
veliko bankarsko iskustvo. Bazi~na poenta se ogleda u tome, da eksplicitno ili
implicitno, svaki kredit banke reprezentuje uverenje u budu}i kurs razvoja
ekonomije. Sa eksplicitnim identifikovanjem relevantnih rizika i njihovih
verovatno}a, banka }e biti u daleko boljoj poziciji da utvrdi svoju op{tu
izlo`enost riziku i odgovaraju}u cenu rizika.

Drugo, mora da bude dizajniran i instaliran sistem izve{tavanja sa jednim


brojem odgovaraju}ih upravlja~kih kategorija kredita. Jedan optimalni sistem }e
zahtevati substancionalnu preliminarnu analizu da odredi kako bi trebalo
grupisati ili izvr{iti kategorizaciju iznosa kredita. Potencijalni korisnici mogli bi
da budu sortirani u set kategorija koji pokrivaju glavninu reakcija na eksterne
udare. Incijalno oblikovanje kategorija kredita obuhvata i mogu}e evaluiranje
istorijskih iskustava o kreditu (kod jedne ili vi{e banaka) koriste}i statisti~ke
tehnike i uvode}i pro{le odnose me|u vrste kredita. Adekvatnost postoje}ih
kategorija kredita mora tako|e da bude periodi~no revidirana, po{to i banka
revidira svoju procenu relevantnih kreditnih rizika.

Tre}e, menad`ment tim mora odrediti razli~ite premije rizika za tipove, odnosno
vrste kredita za koje veruje da postoje razli~ite izlo`enosti riziku. Jednostavno,
susretanje konkurencije sa svim vrstama i iznosima kredita i (implicitno ili
eksplicitno) uzimanje u obzir (akceptiranje) procene rizika drugih banaka. Jedan
vi{i nivo odre|ivanja cene kredita zahteva da banka projektuje mogu}i zna~aj
udara, relevantnog za svaku kategoriju kredita, prevede ove udare na rang
efekata na ukupan profit i utvrdi kreditne uslove koji }e generisati dovoljno
visok o~ekivani profit da kompenzira nagove{tene rizike.

Banka mo`e da vr{i preventivnu i naknadnu relativizaciju kreditnog portfolio


rizika. Preventivna relativizacija rizika kreditnog portfolia obuhvata:19)

• analizu i ocenu kreditne sposobnosti zajmotra`ilaca,


• uzimanje kolaterala ili zaloge za ‘poja~anje’ kreditne sposobnosti,
• ugra|ivanje u ugovoru o kreditu odre|enih za{titnih klauzula,
• ugovaranje odre|enih vrsta kamatnih stopa (promenjivih),
• diversifikaciju kreditnog portfolija,
• distribuciju kreditnog portfolija, i
19)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Management in the Financial Services Industry,
Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 548-549.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 274

• planiranje sredstava za budu}e gubitke u kreditnom portfoliju.

Naknadna relativizacija rizika kreditnog portfolija obuhvata:

• diversifikaciju kreditnog portfolia,


• veli~inu pojedina~nog kredita,
• klasifikaciju kredita (klasifikovana aktiva),
• rezerve za pokri}e gubitaka kreditnog portfolija,
• adekvatnost kapitala banke, i
• utr`ivost zaloge.

Naravno, neke postupke relativizacije je te{ko razdvojiti, pa se oni pojavljuju u


obe navedene grupe.

9.3. UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG


PORTFOLIJA

9.3.1. Pobolj{anje performansi investicionog portfolija banke

Upravljanje performansama investicionog portfolija banke je slo`ena


upravlja~ka aktivnost. Pre nego {to detaljnije osvetlimo neke od strategija
upravljanja performansama investicionog portfolija, da vidimo postoje li na~ini
kojima se mogu popraviti postoje}e performanse. Naime, i ovde treba po}i od
davno poznatog stava: postignutim nikad ne treba biti zadovoljan. Odnosno,
smatra se da postoji sedam na~ina da se poprave performanse u portfolio
menad`mentu, pri ~emu je potrebno:28)

(1) utvrditi svoju meru – definisati i analizirati, {to je to {to se poku{ava da


‘tu~e’, odnosno da se ostvari,
(2) upoznajti svoje limite i ograni~enja,
(3) imati svoju filozofiju investiranja i u okviru nje po{tovati dva pravila: prvo,
kupovati relativno rastu}e zarade i drugo, kupovati po prihvatljivom raciju
cena-zarada,
(4) razviti sopstvenu investicionu strategiju,
(5) koncentrisati svoj portfolio na relativno manji broj kompanija,
(6) biti fleksibilan, jer ni{ta nije izvesnije od promene,
(7) pratiti kontinuirano, odnosno meriti performanse i biti performansno
orijentisani menad`er.

28)
Richard H. Jenrette: Portfolio Management: Seven Ways to Improve Performance, u knjizi:
Classics an Investor’s AnthologyThe most interesting ideas and concepts from the literature of
investing, edited by: Charles D. Ellis with James R. Vertin, Dow Jones-Irwin, Homewood,
Illinois, 1989. godine, str. 382-391.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 275

9.3.2. Generisanje profita u investicionom portfoliju banke

Hartijama od vrednosti se trguje preko tri razli~ite tr`i{ne strukture poznate kao:
brokersko trgovanje, dilersko trgovanje, i tr`i{no trgovanje. Za banke kao firme
od zna~aja je drugi i tre}i vid, dok je prvi, odnosno brokersko trgovanje
hartijama od vrednosti, karakteristi~no za poslovanje sa gra|anima. Da ka`emo
i to, da je komercijalnim bankama u SAD prvo bilo zabranjeno, a kasnije
dozvoljeno ograni~eno trgovanje deonicama.

Dileri banaka generi{u profit trguju}i hartijama od vrednosti i porastom


vrednosti zaliha kupljenih hartija od vrednosti. Njihovi profiti poti~u od
trgovanja hartijama od vrednosti, odnosno od prodaje hartija od vrednosti po
ve}oj ceni (ni`oj kamatnoj stopi) nego {to su kupili vrednosne papire. Odnos
izme|u prodajne (‘asked’) i kupovne (‘bid’) cene u svakom momentu izra`ava
razliku (‘spread’). Dileri dr`e zalihe hartija od vrednosti nazvane pozicija, kao
{to i svaki trgovac `eli da dr`i zalihe robe na polici kad mu{terija do|e da je
kupi. Njihova strategija zaliha je u osnovi ista kao i kod drugih trgovaca. Iznos i
kompozicija zaliha vrednosnih papira, koje svaki diler dr`i, zavisi od:

• predvi|enog obima prodaje u svakoj emisiji ili grupisanom dospe}u,


• tro{kova finansiranja,
• o~ekivanih promena kamatne stope, i
• oblika krive prinosa.29)

[to je ve}a predvi|ena prodaja u narednom periodu pojedinih ili svih hartija od
vrednosti, ve}a }e biti zaliha pojedinih vrsta ili svih hartija od vrednosti.
Me|utim, zalihe hartija od vrednosti zahtevaju i finansiranje. Finansiranje vr{e
banke po kamatnim stopama koje su blizu onih na kredite banka – banci, ili na
nivou dnevne eskontne stope. Razlika izme|u tr`i{nog prinosa hartija od
vrednosti i tro{kova finansiranja pla}enih banci ili trgova~kog departmenta,
odnosi se na neto tro{kove finansiranja (‘cost of carry’)30) ili jednostavno
‘carry’.
Odluka o visini zaliha hartija od vrednosti zavisi i od pravca i veli~ine
o~ekivanog kretanja kamatne stope. Kona~no, dileri koriste i strategiju nagiba
krive prinosa hartija od vrednosti. Na osnovu navedenog, faktori koji uti~u da
dileri dr`e ve}i obim i ukupnu sumu hartija od vrednosti zavisi od:

29)
George G. Kaufman: The Securities Aktivities of Commercial Banks, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons,
New York, 1985. godine, str. 672.
30)
Portfolio & Investment Management-State-of-the-Art Research, Analysis and Strategies,
Editor: Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1989. godine, str. 14.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 276

(1) ve}e o~ekivane prodaje,


(2) ni`ih tro{kova finansiranja i pozitivnijih neto tro{kova finansiranja
(‘carry’),
(3) o~ekivanja ve}eg pada kamatne stope, i
(4) pozitivnije nagnutosti krive prinosa.

Ovi faktori uti~u i na kompoziciju dospe}a zaliha hartija od vrednosti u


portfoliju banke. Poslednja dva od navedenih faktora tendiraju da zahtevaju vi{e
rizika nego prva dva. Ako se stope kre}u suprotno o~ekivanjima ili kriva
prinosa postaje u nagibu manje pozitivna ili ~ak negativna, dileri mogu do`iveti
gorko iskustvo gubitaka na svojim zalihama hartija od vrednosti.

9.3.3. Pasivna i agresivne menad`ment strategije portfolija

Najva`nija odluka koju menad`ment tim banke mora doneti je, da li }e koristiti
aktivnu ili pasivnu menad`ment strategiju u investiranju u hartije od vrednosti.
Pasivna meand`ment strategija zasniva se na tipu strategije ‘kupi i ~ekaj’ prema
kojoj se hartijama od vrednosti u porfoliju ne trguje. Koriste}i pasivnu
strategiju, transakcije, administrativni i personalni tro{kovi investicionog
portfolija su minimalni.

Aktivna menad`ment strategija uklju~uje u~estalo trgovanje hartijama od


vrednosti sa ciljem maksimiziranja prinosa portfolija. Aktivna menad`ent
strategija mo`e uklju~ti trgovanje radi:31)

• ostvarivanja pune prednosti o~ekivanog kretanja kamatnih stopa,


• preduzimanja akcija radi ostvarivanja profita od povremnih neuskla|enosti
u cenama hartija od vrednosti, i
• kori{}enja sofisticiranih svoping tehnika.

Aktivna menad`ment strategija rezultira u ve}em broju transakcija i ve}em


obimu administrativnih i personalnih tro{kova. Pove}anje o~ekivanih prinosa
mora se balansirati nasuprot ovim pove}anim tro{kovima. I ne samo to. Po{to se
portfolio mora restruktuirati da bi se prilagodio o~ekivanom kretanju kamatnih
stopa, aktivna meand`ment strategija ~esto uklju~uje i pove}ani rizik.
Smatra se, da tri faktora mogu uticati na izbor menad`ment strategije: stil,
pristup tr`i{tima i kvalifikacije personala. Za efikasnost u aktivnom trgovanju,
investicioni portfolio banke mora biti dovoljno velik. Male banke sa
limitiranom veli~inom portfolija, verovatno, nisu u stanju da prevazi|u dodatne
tro{kove povezane sa aktivnim trgovanjem. One tako|e, verovatno nemaju isti

31)
Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management, The Dryden Press,
New York, 1985, str. 283.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 277

stepen pristupnosti tr`i{tima obveznica kao i velikim monetarnim bankarskim


centrima. Da bi odr`ale portfolio aktivnog trgovanja, banke moraju da zaposle
specijalizovani personal. Male banke, sa limitiranim resursima, ne mogu
efikasno da zaposle takav personal. Zbog toga se aktivna menad`ment strategija
naj~e{}e mo`e sresti kod velikih banaka.

Ni odluke u velikim bankama za aktivnu menad`ment strategiju investicionog


porfolija se ne donose automatski. Menad`ment tim mora proceniti veli~inu
dodatnog prinosa, a koji }e generisati aktivna strategija i koji mora biti najmanje
dovoljan da pokrije dodatne tro{kove i eventualni dodatni rizik povezan sa
modifikacijom dospe}a. Naime, u velikim bankama, a posebno u velikim
multinacionalnim institucionalnim investitorima (‘institutional investors’),
primenjuju se dve posebne aktivne strategije, poznate kao strategije bikova i
strategije medeveda, koje koriste dve razli~ite situacije na tr`i{tu deonica.

Strategija bikova odnosi se na tr`i{ne situacije kada se o~ekuje rast cena akcija i
kada te velike firme ili banke, koje se zovu se bikovi (‘bulls’) kupuju akcije u
nadi da }e njihova cena porasti u budu}nosti i da }e njihovom prodajom
ostvariti zaradu. Skra}eno, strategija se izra`ava: kupi sad, prodaj kasnije.

Druga je strategija medveda (‘bears’) i odnosi se na tr`i{nu situaciju kada se


o~ekuje pad cena akcija. Velike firme ili banke, koje kao kupci o~ekuju pad
cena akcija polaze od pretpostavke da }e cene i dalje padati. Strategija se u
najkra}em mo`e izraziti: prodaj sada, kupi kasnije, pri ~emu }e se stvoriti
mogu}nost kupovine ve}eg obima akcija (kada njihova cena bude ni`a).

9.3.4. Strategije dospe}a u investicionom portfoliju

Jedan od klju~nih elemenata u investicionom portfoliju je kompozicija dospe}a.


Odluka o dospe}u mora da bude doneta bez obzira na to da li je prihva}ena
aktivna ili pasivna menad`ment strategija. Kompozicija dospe}a portfolija
uklju~uje presek hartija od vrednosti u skladu sa razli~itim godinama dospe}a.
Odluka uklju~uje maksimalno dospe}e do kojeg roka je banka voljna da
investira i distribuira sredstava preko izabranog maksimuma dospe}a.
Kompozicija dospe}a uti~e na cenu i rizik reinvestiranja portfolija. Banka mo`e
koristiti dve strategije u izboru kompozicije dospe}a. Obe strategije zahtevaju
limitirani menad`met i to:32)

• strategiju merdevina, i
• strategiju tegova.

32)
Ibidem, str. 284-285.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 278

Strategija merdevina je vrlo jednostavna za primenu. Banka mora specificirati


maksimalna dospe}a i kada ih specificira, investiciona sredstva distribuira
jednako u segmente dospe}a do maksimalnog dospe}a. Po{to hartije od
vrednosti imaju rok dospe}a, sredstva se koriste za kupovinu hartija pri
maksimalnim dospe}em. To rezultira u portfoliju jednakim procentom sredstava
u okviru maksimalno specificiranog dospe}a.

To mo`emo ilustrovati tako, da se 10% od ukupnog investicionog portfolija


investira u svaki segment hartija od vrednosti sa dospe}em od 1 do 10 godina.
Po{to kratkoro~ne hartije od vrednosti dospeju (sa rokom dospe}a od 1 godine)
za pla}anje, ta sredstva se koriste za kupovinu hartija od vrednosti sa rokom
dospe}a od 10 godina (slika 9-4).

10% od ukupnih
portfolio sredstava

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Godine dospe}a

Slika 9-4: Struktura merdevina investicionog portfolija

Tro{kovi transakcija su minimalni pri kori{}enju ove strategije. Cilj strategije


merdevina je minimiziranje administrativnih tro{kova i istovremeno,
ostvarivanje prose~ne zarade. Naime, po{to se investicioni portfolio distribuira
ravnomerno tokom razli~itih dospe}a, strategija rezultira na nivou prose~ne
stope prinosa.
Strategija tegova je druga strtategija dospe}a koja se primenjuje u investicionom
portfoliju banke. Ova strategija zahteva investiranje u kratkoro~ne i dugoro~ne
hartije od vrednosti bez investiranja u srednjoro~ne hartije od vrednosti. Kada
se portfolio prika`e po dospe}u, investiranje je koncentrisano u kratkoro~nom i
dugoro~nom spektru dospe}a, ocrtavaju}i pri tome pojavu praznina, {to i
opravdava naziv strategije.

Investicioni portfolio na slici 9-5 je podeljen na dva dela, tj. sa 50% sredstava u
kratkoro~ni i 50% sredstava u dugoro~ni deo hartija od vrednosti. Kratkoro~ni
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 279

deo je limitiran sa dospe}em do 5 godina sa 10% od ukupnog portfolija u svakoj


godini u hartije od vrednosti od 1 do 5 godina dospe}a. Po{to kratkoro~ne
hartije od vrednosti dospeju, sredstva se investiraju u hartije sa rokom dospe}a 5
godina. Dugoro~ni deo od 5% od ukupnog portfolija je investiran u segment
hartija sa rokom od 16 do 25 godina. Kada hartijama dospe rok od 15 godina,
one se prodaju na sekundarnom tr`i{tu i investiraju se u hartije od vrednosti sa
rokom dospe}a od 25 godina. Primer na slici 9-5 ilustruje takav slu~aj i ne
zna~i primenu bilo kog optimalnog miksa.33)

50% na 50% na
kratki rok dugi rok
10

% od
ukupnih 1 2 3 4 5 16 17 25
portfolio 10
sredstava Godine dospe}a

Slika 9-5: Kompozicija tegova investicionog portfolija

Strategija tra`i prodaju dugoro~nih obveznica kada one dostignu srednjoro~ni


rok dospe}a i investiranje u dugoro~ne obveznice na kraju segmenta dospe}a.
Po{to kratkoro~ne hartije od vrednosti dospeju za pla}anje, one se reinvestiraju
na kraju dospe}a kratkoro~nog segmenta. Superiorni prinosi generisani
primenom strategije tegova zavise od stepena ro~ne strukture kamatnih stopa
tokom pojedina~nog perioda dr`anja.

9.4. UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA VANBILANSNIH


AKTIVNOSTI

9.4.1. Pojam i su{tina vanbilansnih aktivnosti banke

Promene koje nastaju ne vezuju se direktno za sredstva i obaveze banke, te zbog


toga i ne uzrokuju promene u bilansnoj strukturi banke. Dakle, su{tina ovih
promena je, da se one de{avaju na tu|im sredstvima i obavezama, odnosno, da
se one evidentiraju ‘ispod bilansne crte’ i da njihovi kona~ni rezultati mogu
uticati na poslovni rezultat odnosno profit banke.

33)
Ibidem, str. 286.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 280

Vanbilansne aktivnosti se nazivaju i uslovljenim poslovnim operacijama banke.


Poslovi se obave sada, napla}uju se prihodi, a u budu}nosti, dok je posao ‘`iv’,
mo`e da do|e i do negativnih efekata za banku. Dakle, zato se vanbilansne
aktivnosti i nazivaju uslovljenim, jer postoji rizik izvr{enja tih obaveza u
budu}nosti i kada banka mo`e snositi negativne posledice.

Rast vanbilansnih aktivnosti banaka je` posledica:16)

• smanjvanja ‘prostora’ za zaradu, odnosno smanjenja neto kamtne margine,


• ve}ih zahteva regulatornih agencija za pove}anje kapitala banaka.

Konkurencija me|u bankama na podru~ju kamatnih stopa dovodi do pove}anja


pasivnih (pove}anje izvora) i do smanjenja aktivnih kamatnih stopa (pove}anje
obima kredita), {to se manifestuje kao smanjenje neto kamatnog prihoda
odnosno, neto kamatne margine. To zna~i, da banke moraju tra`iti mogu}nosti
da nadoknade taj deo prihoda iz drugih izvora, da bi, pri svim ostalim istim
uslovima, zadr`ali nivo ostvarenih korporativnih profitnih performansi.

Nadoknadu ‘izgubljenih’ neto kamatnih prihoda banka mo`e ostvariti na vi{e


na~ina. Prvi je, da pove}a obim poslovanja, {to se neminovno dobija kao
posledica gornje aktivnosti kroz pove}anje obima izvora i pove}anje obima
kredita. Me|utim, po pravilu, samo to nije dovoljno da nadoknadi negativni
efekat smanjenja neto kamatnog prihoda. Drugi va`an na~in neutralisanja
negativnog efekta na profit je pove}anje nekamatnih prihoda, gde su
vanbilansne aktivnosti jedan od bitnih izvora.

Ovakvi uslovi poslovanja – potreba za ve}im prihodima s jedne, i zahtevi


regulatorskih agencija za ve}im kapitalom, s druge strane, ~esto iziskuju da se
banke uklju~uju u sve slo`enije operacije svojih komitenata i klijenata, pri ~emu
se pove}ava broj limitiraju}ih faktora krajnjih ishoda takvih poslovnih
aran`mana (kreditni rizik, rizik kamatne stope, valutni rizik).

9.4.2. Obim i struktura vanbilansnih aktivnosti banke

Posledica takvog poslovanja je brz rast vanbilansnog poslovanja, koji je ~esto


ve}i od obima bilansnog poslovanja banaka. U stvari, radi se o poslovnim
aran`manima u koje je banka uklju~ena na razli~ite na~ine, a koji ne uti~u na

16)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment - Strategijsko upravljanje bankom,
bilansima, kvlaitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, drugo pro{ireno i prera|eno izdanje,
Feljton, Novi Sad, 2002, str. 594.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 281

strukturu aktive i pasive bilansa banke, ali imaju ve}i ili manji uticaj na prihode
i profit banke.

U okiru vanbilansnih aktivnosti, banke obavljaju razli~ite vrste bankarskih


aktivnosti. Cilj je, da se ostvare {to ve}i nekamatni prihodi i tako doprinese
korporativnim performansama banke. Osnovne vrste vanbilansnih aktivnosti
mo`emo svrstati u tri grupe:17)

1. tradicionalne menice i trgova~ke aktivnosti (akreditivi, akceptirane menice i


indosamenti),
2. finansijske garancije (kreditne garancije, prodata aktiva sa pravom na
regres, neopozivi i ‘standby’ akreditivi, revolving garancije i robne menice),
3. investicione aktivnosti (terminske devizne transakcije, kamatni svopovi,
valutni svopovi i izbori, kamatni fju~ersi).

Poslovanje velikih banaka u savremenim uslovima pokazuje, da one pridaju


veliki zna~aj vanbilansnom poslovanju upravo iz razloga pove}anja nekamatnih
prihoda.

9.4.3. Kvalitet, rizik i performanse vanbilansnih aktivnosti

Ciljne performanse vanbilansnih aktivnosti odnose se na generisanje


nekamatnih prihoda od vanbilansnih aktivnosti kao {to su: prihodi od provizije
za izdate garancije, prihodi od otvorenih akreditiva itd. Na ovaj na~in se
‘pobolj{avaju’ korporativne profitne performanse banke, po{to nekamatni
prihodi u uslovima o{tro izra`ene konkurencije u visini kamatnih stopa mogu
‘smanjiti’ kamatne prihode i tako smanjiti korporativne profitne performanse
banke. Zahvaljuju}i prihodnom doprinosu korporativnim performansama od
vanbilansnih aktivnosti, banka mo`e zna~ajno popraviti svoju ukupnu
konkurentsku poziciju i ostvariti zadovoljavaju}e profitne performanse.

Dakle, cilj banke je da u|e u one poslove vanbilansnih aktivnosti, koje }e joj
doneti visoke nekamatne prihode. Ovi poslovi su atraktivni zato {to banka pri
tome ne anga`uje gotovo nikakva sredstva, a prihodi mogu biti zna~ajni. Zbog
toga, ovi poslovi predstavljaju veliki izazov za svaku banku. Me|utim, ako
stvari krenu lo{e, ovi poslovi mogu imati i negativne posledice po poslovanje
banke, koje se mogu manifestovati kako gubicima, tako i drugim posledicama
(nelikvidnost, nesolventnost). Dakle, ne samo da banka mo`e da ‘izgubi’ ciljni
prihod ili njegov deo, {to }e uticati na smanjenje korporativnih profitnih
performansi banke, ve} mo`e da ima i druge, trajnije posledice po bilansnu
ravnote`u (naru{avanje leverid`a).

17)
Ibidem, str. 595.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 282

Smatra se, da vanbilansne aktivnosti naj~e{}e kreirarju dve vrste portfolio rizika
i to: kreditni rizik i rizik isporuke. Kreditini rizik se smatra naj~e{}om formom
portfolio rizika vanbilansnih aktivnosti. Ogleda se u neizvr{enju garantovanih
obaveza od strane komitenta banke. To zna~i, da banka putem kredita
suspstitui{e, odnosno izvr{ava u celini obavezu umesto komitenta, pri ~emu
nastaje prinudna forma kredita. Tada se vanbilansno evidentirana garancija za
pla}anje ‘pretvara’ u prinudni kredit i ‘seli’ u bilans banke, tj. u kreditni
portfolio banke.

Rizik isporuke u ve}ini slu~ajeva se doga|a u podru~ju rizika operativne


efikasnosti. Ovi rizici se manifestuju kako u okviru vanbilansnih aktivnosti,
tako i u bilansnim transakcijama. To su slede}e vrste rizika isporuke: prevara,
propust evidentiranja operacije, neizvr{enja operacije, izvr{enje operacije sa
pogre{nim komitentom, propust naplate dospelih iznosa, gre{ke u
kompjuterskom sistemu. Posledice za banku mogu biti mnogobrojne: od
nemogu}nosti izvr{enja, gubitka finansijskih sredstava, pa ~ak i do gubitka
reputacije.

Pored navedena dva portfolio rizika, vanbilansne aktivnosti mogu ‘kreirati’ i


rizik kamatne stope, valutni rizik, odnosno, rizik deviznog kursa, {to tako|e
mo`e dovesti do smanjenja ciljnih nekamatnih prihoda.

9.4.4. Konverzija portfolio rizika vanbilansnih aktivnosti

Postojanje stvarnih rizika u obavljanju vanbilansnih aktivnosti zahteva njihovu


valorizaciju i konvertovanje u kreditne rizike i ‘uklju~ivanje’ u ukupne rizike u
bilansu banke. Time se dobija realnija slika rizi~ne aktive banke. Ote`avaju}a
okolnost le`i u ~injenici, da je poslovno iskustvo u proceni i merenju rizika
vanbilansnih aktivnosti dosta skromno, ne samo kod na{ih, ve} i kod inostranih
banaka.

Radi za{tite nivoa solventnosti banke, odnosno po{tivanja minimalnog


standarda kapitala od 8%, potrebno je uzeti u obzir sve vanbilansne aktivnosti i
nivo rizi~nosti pojedinih vanbilansnih operacija. Faktori konverzije
vanbilansnih operacija su razli~iti za pojedine vrste vanbilansnih aktivnosti i
zasnivaju se na verovatno}i gubitaka na tim poslovima. Konverzioni faktori
rizika vanbilansnih operacija se zasnivaju na istim ili sli~nim koeficijentima
bilansnih operacija i svode se na koeficijente kreditnog rizika. Kre}u se u
rasponu od 0% do 100% {to zavisi od vrste vanbilansne operacije.

Za konverziju rizika stavki vanbilansnih operacija mogu}a su dva metoda


merenja rizika po ugovorima o kamatnim stopama i deviznim kursevima: (1)
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 283

valorizovanje prema tr`i{tu ili teku}a izlo`enost i (2) valorizovanje po osnovu


originalne izlo`enosti svakog ugovora.18)

Faktori konverzije i ‘dodaci’ po metodu teku}e izlo`enosti smatraju se


privremenim i mogu biti izmenjeni kao rezultat kretanja kamatnih stopa i
kurseva u uslovima nestabilnosti. Na osnovu kori{}enja metode originalne
izlo`enosti svakog ugovora, do ekvivalentnog kreditnog iznosa banka dolazi
primenom jednog od slede}a dva niza konverzionih faktora na pretpostavljene
iznose glavnice svakog instrumenta prema prirodi instrumenta i njegovoj
ro~nosti (pregled 7-1):

Pregled 7-1: Konverzioni faktori


Ro~nost Ugovori o kamatnim Ugovori o deviznim
stopama kursevima
Do jedne godine 0,5 % 2,0 %
Jedna godina do dve godine 1,0 % 5,0 % (2%+3%)
Za svaku godinu preko toga 1,0 % 3,0 %

Konverzioni faktori rizika vanbilansnih operacija banke dati su u slede}em


pregledu 7-2.19)

Pregled 7-2: Kreditni konverzioni faktori vanbilansnih aktivnosti


POSLOVNA AKTIVNOST BANKE I KONVERZIONI FAKTORI
a) Konverzioni faktor 100 procenata
1. Direktne supstitucije kredita (op{te garancije zadu`enosti uklju~uju}i
‘standby’ akreditive za servisiranje kredita kao finansijske garancije za
kredite i hartije).
2. Sticanje participacije rizika u bankarskim akceptima i participacijama u
direktnim kreditnim supstitucijama (na primer: ‘standby’ akreditivi).
3. Ugovori o prodaji i ponovnoj kupovini i prodaji aktive sa regresom, ako ve}
nije uklju~ena u bilans.
4. Terminski ugovori (tj. ugovorne obaveze) za kupovinu aktive uklju~uju}i i
finansijske obaveze sa izvesnim opadanjem (‘drawdown’).
b) Konverzioni faktor 50 procenata

18)
European Banker od 20. februara 1990. godine.
19)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Puublishing Company, New York, 1989. godine, str. 638.
Sli~ne opise faktora konverzije naveli su: Dr Branko Vasiljevi}: Novi me|unarodni standard
solventnosti, Jugoslavensko bankarstvo br.2, Beograd, februar 1989. godine, str. 19-21, i Dragi{a
Vukovi}: Komitet za bankarske propise i kontrolu Me|unarodna saglasnost o obimu kapitala i
standardima za kapital, Jugoslavensko bankarstvo br. 9, Udru`enje banaka Jugoslavije, Beograd,
1990. godine, str. 50.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 284

1. Transakcije povezane sa neizvesno{}u (garancije za u~e{}e na licitacijama,


za dobro izvr{enje posla, varanti i ‘standby’ akreditivi za parcijalne
transakcije).
2. Nekori{}ene finansijske obaveze sa originalnim rokom dospe}a preko jedne
godine uklju~uju}i garantovane finansijske obaveze i komercijalne kreditne
linije.
3. Mehanizmi garantovanja revolving finansijskih obaveza (RUF-‘revolving
underwriting facilities’) i mehanizmi garantovanja kratkoro~nih obaveza
preko emisije kratkoro~nih hartija od vrednosti (NIF-‘note issuance
facilities’).
c) Konverzioni faktor 20 procenata
1. Komercijalni akreditivi
d) Konverzioni faktor 0 procenata
1. Nekori{}ene finansijske obaveze, koje imaju orginalno dospe}e od jedne
godine ili manje i koje su bezuslovno poni{tive u bilo koje vreme.

L I T E R A T U R A:

1. Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the


Service Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989.
2. Portfolio and Investment Management - State-of-theArt Research,
Analysisi and Strategies, Editor: Frank J. Fabozzi, Probus Publishing
Company, Chicago, Illinois, 1989.
3. Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Manging Commercial Banks -
Community, Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1990.
4. Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment - Strategijsko upravljanje
bankom, bilansom i portfolio rizicima banke, Feljton, Novi Sad, 1995.
5. Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.
6. Richard Saul Wurman, Alan Siegel & Kenneth M. Morris: The Wall Street
Journal Guide to Understanding Money & Markets, Access Press
Publication, New York, 1990.
7. David Sutton: Understanding the Stock Market SelfTeaching Seminars, One
of Series of Hands On Workshops Dedicated to the Serious Investor, Probus
Publishing Company, Chicago, Illinois, 1989.
8. Gordon J. Alexander i William F. Sharpe: Analiza obveznica, Ekonomika,
Beograd, 11/91
9. Dr Albert Mahrabian: Your Inner Path to Investment Success Insights into
the Psychology of Investing, Porobus Publishing Company, Chicago,
Illinois, 1991.
10. Frank J. Fabozzi and T. Dessa Fabozzi: Survey of Bonds and Mortgage-
Backed Securities, u knjizi: Portfolio & Investment Management State-of-
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 285

the-Art Research, Analysis and Strategies, Probus Publishing Companies,


Chicago, Illinois, 1989.
11. George G. Kaufman: The Securities Activities of Commercial Banks, u
knjizi: Handbook for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall &
Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New York, 1985.
12. David I. Hoffland: A Model Bank Investment Policy, Financial Analysts
Journal, Maj-June 1978.
13. Frank J. Fabozzi: Introduction, u knjizi: Portfolio & Investment
Management State-of-the-Art Research, Analysis and Strategies, Editor:
Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1989.
14. The FDIC’s Manual of Examination Policies, Section H, revised, December
1, 1962.
15. Robert D. Arnott and Roger G. Clarke: Active Asset Allocation, u knjizi:
Portfolio & Investment Management State of the Art Research, Analysis
and Strategies, Editor: Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company,
Chicago, Illinois, 1989.
16. John Ward Logan: Managing the Investments Portfolio of the Bank, u knjizi:
The Bankers Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood,
Illinois, 1988.
17. Richard H. Jenrette: Portfolio Management: Seven Ways to Improve
Performance, u knjizi: Classics an Investor’s AnthologyThe most
interesting ideas and concepts from the literature of investing, edited by:
Charles D. Ellis with James R. Vertin, Dow Jones-Irwin, Homewood,
Illinois, 1989.
18. Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management,
The Dryden Press, New York, 1985.
DEO ^ETVRTI

UPRAVLJANJE KORPORATIVNIM
RIZICIMA BANKE

S a d r ` a j ~ e t v r t o g d e l a:
• Upravljanje bonitetom poslovnih
banaka
• Principi upravljanja rizikom poslovne
banke
• Proces upravljanja rizikom poslovne
banke

1
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 287

Napomene uz sadr`aj ~etvrtog dela knjige


Upravljanje rizikom svake banke u tr`i{nim uslovima je slo`en proces. Od
kvaliteta celokupnog pristupa upravljanju bankom, podrazumevaju}i tu i faktore
eksterne sredine, zavisi poverenje javnosti u bankarski sistem, pa delom i
bonitet pojedine banke. ‘Zdravlje’ banke umnogome zavisi od toga koliko
menad`ment tim banke uva`ava principe upravljanja rizikom banke i u kojoj
meri je izgradio sopstvene metode i tehnike koje primenjuje u procesu
upravljanja rizikom banke. ^etvrti deo knjige sadr`i upravo tu materiju svrstanu
u tri glave:

• upravljanje bonitetom poslovnih banaka,


• principi upravljanja rizikom poslovne banke, i
• proces upravljanja rizikom poslovne banke..
U jednom tr`i{nom ambijentu, gde se znaju ‘pravila igre’, banke se same bore
za poverenje javnosti odnosno svoj bonitet. Ne mo`e biti poverenja javnosti u
banke ako se javno ne zna kolika je neto vrednost banke, kakva je stabilnost
njene zarade i kakav je kvalitet njenih informacija. Klju~ne performanse banaka
moraju biti pouzdane i javno objavljene. Kao i u svim razvijenim tr`i{nim
privredama, neko u ime dru{tva mora vr{iti nadzor nad bankama odnosno vr{iti
superviziju i monitoring. Naravno, banke ne treba ekonomski sputavati, ali treba
izgraditi efikasne mehanizme monitoringa teku}eg poslovanja.
Poslovanje banke u tr`i{nim uslovima podrazumeva upravljanje rizikom.. To se
ostvaruje pridr`avanjem osnovnih principa upravljanja poslovanjem banke i to:
solvenmtnosti ili adekvatnosti kapitala, likvidnosti, ekonomi~nosti i
profitabilnosti. Odr`avanje adekvatnosti kapitala zahteva od menad`ment tima
banke kako odgovaraju}u visinu kapitala prema mogu}im kreditnim gubicima i
depozitima tako i prema me|unarodnim standardima kapitala. Odr`avanje
likvidne pozicije banke je neophodno svakodnevno, dok je profitabilnost banke
va`na na du`i rok.
Rizik poslovanja banke u raznim formama predstavlja ne{to {to je imanentno
svakodnevnim poslovima. Zato je potrebno da banke imaju spremne odgovore na
pojedine rizi~ne situacije po principu ‘{ta ako se desi’. Dakle, proces upravljanja
rizikom banke podrazumeva razra|enu metodologiju i postupke koji za svaku vrstu
rizika obuhvataju: identifikaciju, procenu, kontrolu, finansiranje i administriranje.
Najve}i problem je u identifikaciji i proceni eventualnih rizika, mada ni ostale faze nisu
lako izvodljive. Svrha ovog posla je da banka pripremi odgovore na eventualna
nepovoljna poslovna iznane|enja.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 288

Poverenje se sti~e godinama, a gubi za tren!

GLAVA 10.

UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA

OKVIR DESETE GLAVE:

• Za{tita i regulisanje bankarskog sistema


• Neophodnost ocene boniteta poslovnih
banaka
• Merenje kvaliteta performansi poslovnih
banaka
• Sistemi ranog otkrivanja slabosti
poslovanja banaka
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 289

10.1. ZA[TITA I REGULISANJE BANKARSKOG SISTEMA

10.1.1. Potreba za{tite bankarskog sistema zemlje

Jo{ odavno je poznata istina da je bankarsko poslovanje od velikog zan~aja za


ukupni `ivot zemlje. O tome se u SAD pisalo jo{ pre vi{e od dva veka. Thomas
Paine 1) pisao je o tome: “^itava zajednica ima koristi od poslovanja banaka.
One olak{avaju privredni `ivot zemlje. One ubrzavaju kupovinu i pla}anje robe
u zemlji. Od toga koristi ima dru{tvo, pa je otuda du`nost i obaveza dr`ave da
za{titi banke.”

Banke moraju da imaju za{titu dru{tva putem ~vrste regulative po{to su one
finansijske institucije od javnog poverenja. Posebno je pitanje {ta ta regulativa
treba da sadr`i i do kog stepena treba da reguli{e poslovanje banaka odnosno do
kog stepena treba da se monetarne vlasti “me{aju” u poslovanje banaka. Isto
tako ne manje zan~ajno je i po{tovanje minimuma finansijske discipline, koja je
pretpostavka nu`ne kontrole poslovanja banaka. Mo`e se nazreti da iz ovoga
proizilazi niz dilema koje nisu definitivno razre{ene od kada je i banaka.

To se pre svega odnosi na pitanje da li banke treba da budu privilegovane i ko o


tome treba da odlu~uje. I druga pitanja preko dva veka ~ekaju odgovore i, po{to
su jo{ uvek sporna, prepu{tena su proveri vremena da se na|u najbolja re{enja.
Tako, jo{ nije sasvim jasno {ta se smatra bankom iako ima bezbroj poku{aja
definisanja banke, koje proizvode i usluge banka ‘proizvodi’, gde i u kojoj
formi banka treba da dobije dozvolu za svoje poslovanje, itd. Naravno, u celom
tom kompleksu posebno pitanje je osiguranja depozita.

Na{e iskustvo u ovom pogledu mo`e biti pou~no, kako za na{u praksu tako i za
bankarsku teoriju, u smislu pouke kako ne treba raditi ili kako ne bi trebalo
postupati u pravnoj regulativi bankarskog poslovanja i jo{ vi{e u njenom
sprovo|enju u praksi. Dovoljno je samo da se podsetimo na ‘propalu’ deviznu
{tednju gra|ana biv{e SFRJ, ~ime je “sistemski i potpuno” zadao sna`an udarac
poverenju stanovni{tva u na{e poslovno bankarstvo, od koga se jo{ ni sada nije
oporavilo, a te{ko je prognozirati i kada }e. Sada va`e}i zakonski propis se
nastoji ispo{tovati (isplata po 150 DEM u 2000-toj godini tek je izmirena u
decembru, a redovno te~e isplata ~etiri puta po 110 DEM u 2001.godini).

Tek {to su na{i gra|ani postali svesni gubitka stare devizne {tednje, skoro
istovremeno se pojavljuje “viskoprofitabilna” mogu}nost dinarske i devizne
{tednje kod novoformiranih privatnih i me{ovitih “banaka”, prvo

1) Vidi: B.Hamond: Banks and Politics in America, Princeton University Press, Priceton, New
Jersey, 1957. godine, str. 60.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 290

“Jugoskandikbanke”, a potom “Dafimentbanke”, “Inosbanke” i jo{ mnogo


manjih {tedionica, menja~nica, agencija itd. Ako se period propasti stare
devizne {tednje mo`e ozna~iti kao “prva velika prevara” gra|ana biv{e SFRJ od
strane dr`ave, onda se pojava i propast devizne (i dinarske) {tednje kod
privatnih banaka mo`e nazvati “drugom velikom prevarom” gra|ana SRJ. Tako
je jedan ogroman broj gra|ana bio dva puta prevaren u relativno kratkom
vremenu od dve godine.

10.1.2. Ciljevi regulisanja bankarskog sistema

Tradicionalno je shvatanje da banka treba da zadovolji tri svrhe ili cilja svog
osnivanja i postojanja: (1) sigurnost, (2) stabilnost i (3) strukturu. Ova tri cilja
banke odnose se na: (a) za{titu depozitara i sredstava osiguranih depozita, (b)
za{titu ekonomije od nestabilnosti odnosno promenljivosti finansijskog sistema
i (c) za{titu komitenata i klijenata od monopolske snage banke. 2) Da bi se
shvatila su{tina ova tri cilja, potrebno ih je detaljnije objasniti.

(1) Sigurnost bankarskog poslovanja je jedan od bitnih ciljeva koje savremena


banka treba da ispuni. Sve do izbijanja velike ekonomske krize (1929.g.) za{tita
depozita u bankama od rizika (u SAD) nije posebno postojala, ve} se kao i
druga poslovna obaveza banke mogla realizovati samo iz ste~ajne mase banke u
likvidaciji. Dakle, isto kao i kod svake druge firme kad do|e u bezizlazne
te{ko}e. Posle velike ekonomske krize u SAD se 1933. godine osniva Federalna
kompanija za osiguranje depozita (“Federal Deposit Insurance Company”) ili
skra}eno FDIC) 3) , koja ima za cilj osiguranje depozita u bankama SAD.

(2) Stabilnost kao cilj bankarskog poslovanja usko je povezana sa ciljem


makroekonomske stabilnosti tj. ukupne stabilnosti dru{tvene ekonomije. Ovde
napominjemo latentnu opasnost: ako u ste~aj ode jedna banka, ona mo`e da
lan~ano povu~e jedan broj banaka tj. da do|e do lan~anog ste~aja poznatog po
nazivu ‘domino teorije’. Po ovoj teoriji, ste~aj jedne banke prenosi se kao virus
zaraze na druge banke i zbog toga sistemski mora biti ‘ugra|ena’ za{tita od
kolapsa.

Stabilnost i sigurnost mogu se posmatrati i kao elementi nekih


makroekonomskih i mikroekonomskih motiva. Na makroekonomskom nivou,
snabdevanje novcem je jedna od determinanti ukupne ekonomske aktivnosti ili

2) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 153.
3) Posle velike ekonoske krize, Kongres Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava osniva 1933. godine
Federalnu agenciju za osiguranje depozita “Federal Deposit Insurance Corporation” ili skra}eno
FDIC, koja osigurava depozite komercijalnih banaka do odre|enog limitiranog iznosa. Tako se
{tedni ulozi osiguravaju po jednom imenu - ra~unu do 100.000 US dolara.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 291

kako monetaristi ‘tvrde’ najva`nija. Alterantiva je posmatranje


makroekonomskog transmisijskog mehanizma, koji fokusira kamatne stope
(Keynes) ili snabdevanje bankarskim kreditom kao kriti~ne veze. Mada su
savremene poslovne banke samo jedan od kreatora novca u ekonomiji, one su
ipak najva`nija komponenta procesa snabdevanja ekonomije novcem. Upravo
da bi se za{titilo snabdevanje ekonomije novcem i dao centralnoj banci oslonac
da preduzima kontrolu rezervi banaka, kamatnih stopa, kredita, ovim se vr{i
regulacija poslovanja banaka.

Krajnji cilj regulisanja bankarskog poslovanja i osiguranja depozita je


odr`avanje poverenja javnosti u bankarski sistem. Na mikroekonomskom nivou,
fokus je na limitiranju izlo`enosti riziku individualnih banaka i izolaciji ste~aja
banaka radi izbegavanja “domino efekta” u okviru bankarskog sistema. 4) Da bi
se ovo i uradilo, bankarske vlasti poku{avaju obezbediti za svaku individualnu
banku da posluje na jedan ‘zdrav i siguran’ na~in. Glavno oru|e za promptnu
detekciju potencijalne insolventnosti banke je poseban monitoring poslovanja
svake pojedina~ne banke (‘on-site examination’). Ova vrsta regulative za
preventivu ste~aja manifestuje se u faktorima poslovanja banke kao {to su
kapital, zahtevi likvidnosti, standardi kvaliteta aktive i kompilacije zakona i
regulative. Bankarske vlasti u SAD koriste propisane na~ine uticaja odnosno
intervencija u poslovnu aktivnost banaka (stalne i povremene naloge,
preme{tanje -- smenjivanje slu`benika, zahtevane injekcije kapitala) radi
kontrolisanja pona{anja banaka u `eljenom pravcu. Sa te`njom ka
mikroekonomskom cilju preventivnog limitiranja ste~aja, bankarske vlasti
o~ekuju da odr`e poverenje javnosti u bankarski sistem.

(3) Struktura kao cilj se najbolje mo`e videti i izraziti u stepenu konkurentnosti
i efikasnosti u bankarskoj delatnosti. Povezanost strukture i konkurencije se
obezbe|uje preko tzv. IO modela, gde je IO skra}enica od: industrijske
organizacije. Polaze}i od datih uslova ponude i tra`nje, IO5) model potencira
vezu u relaciji na slici 10-1.

PERFORMANSE
STRUKTURA PONA[ANJE

Slika 10-1: Primenjenost ‘IO’ modela na banke

4) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, Macmillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 154.
5) Ibidem, str. 154-155.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 292

gde je:

struktura = broj banaka na tr`i{tu,


pona{anje = pona{anje banaka na tr`i{tu,
performanse = kvantitet i kvalitet proizvoda i usluga banaka.

Fundamentalna va`nost modela je u tome da ukazuje na zna~aj: {to je vi{e


banaka na tr`i{tu, to je manja {ansa nekonkurentskog pona{anja i ve}a {ansa za
visokokvalitetne proizvode i usluge, koji se nude po konkurentnim cenama. U
okviru bankarske delatnosti, konkurentne cene za korisnike proizvoda i usluga
zna~e ni`e kamatne stope na kredite i ve}e stope na depozite. Ako pak egzistira
monopolski profit u bankarstvu, banke se ohrabruju da ulaze, ako je to
dozvoljeno, u borbu za dalji neumereni profit.

Konkurentski ciljevi su u konfliktu sa ciljevima sigurnosti i stabilnosti i zato


zakonodavci i donosioci uredbi i uputstava moraju na}i korisnu ravnote`u
izme|u ova dva konfliktna cilja. Ostali u~esnici u ovoj konkurentskoj borbi sa
svojim interesima u rezultatu su banke i njihovi komitenti i klijenti. Interesi obe
ove grupe treba da se uva`e prilikom re{avanja konfliktnosti ciljeva.

Razvoj bankarstva u SAD i evoluciju pojedinih re`ima bankarstva6) koji su bili


karakteristi~ni za pojedine periode u poslednjih dvesta godina ilustruje pregled
10-1.

Pregled 10-1: Razvojne etape ameri~kog bankarstva


RAZVOJ AMERI^KOG BANKARSTVA U POSLEDNJIH 200 GODINA
Opis re`ima Period Dominantni ciljevi
Povla{}eno 1776 -- Nekonkurentska struktura (koja se
bankarstvo 1837. manifestovala zabranom nacionalnog
bankarstva)
Slobodno 1838 -- Konkurentska struktura i efikasnost
bankarstvo 1932. bankarstva
Kartelno 1933 -- Sigurnost i stabilnost
bankarstvo 1978.
Konkurentsko 1979 -- Bolji balans izme|u konkurentnosti i
(ali sigurno) danas efikasnosti prema sigurnosti i stabilnosti
bankarstvo

6) Thomas F. Huertas: The Regulation of Financial Institution A Historical Perspective on


Current Issues in “Financial Services”, George Benston, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1983. godine, str. 6-27.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 293

Savremena faza je nazvana ‘izbalansirano bankarstvo’ po{to je izbalansiralo dve


grupe ciljeva: konkurentnost i efikasnost, s jedne strane, i sigurnost i stabilnost,
s druge strane. ^ak u poslednjoj deceniji promocija konkurentnosti i efikasnosti
su uzeli veliki zamah na tr`i{tu bankarskih proizvoda i usluga.

10.1.3. Poverenje javnosti u bankarski sistem zemlje

Smatra se da je klju~ni izraz i pokazatelj ja~ine banke onaj koji pokazuje stepen
za{tite banke od izlo`enosti riziku. Re~eno finansijskim jezikom, to je neto
vrednost ban~ine aktive, i kad se od ukupne aktive banke odnosno njenih
sredstava oduzmu njene ukupne obaveze. Za banku je od bitnog zna~aja da ona
obezbedi interno generisanje svog primarnog kapitala putem zadr`avanja dela
zarade deoni~ara odnosno profita. Dakle, pozitivna i stabilna zarada je `eljeni
potez svake banke, po{to je ona “propusnica” za siguran i zdrav rast banke uz
adekvatnost odr`avanja kapitala.

U razvijenoj tr`i{noj privredi, gde su finansijski tr`i{ni mehanizmi razvijeni i


egzistiraju ve} decenijama, ne postoji problem informacija o bankama kao
zan~ajnim finansijskim institucijama. Ako se `eli da korisnici bankarskog
sistema steknu poverenje u sistem, moraju imati lak i jeftin pristup istinitim i
realnim informacijama svakoj banci u sistemu kao {to su: realna neto vrednost i
varijabilnost odnosno stabilnost zarade.

Dakle, poverenje u bankarski sistem zemlje je funkcija neto vrednosti imovine


banke, stabilnosti njene zarade odnosno zarade deoni~ara i kvaliteta dostupnih
informacija. Model poverenja javnosti u bankarski sistem zemlje, koji se prema
J.F. Sinkey-u 7) mo`e izraziti u obliku jedna~ine, ima funkciju:

Poverenje = f (neto vrednosti, stabilnosti zarade i kvaliteta informisanja)

Ako neto vrednost, zarada i kvalitet informacija rastu, uz ostale iste odnosno
neizmenjene uslove, ra{}e i poverenje u bankarski sistem zemlje. Ako se u
funkciju poverenja u bankarski sistem uklju~i i element osiguranja depozita, kao
svojevrsna garancija bilo dr`ave, bilo specijalizovane za to institucije, onda se
poverenje u bankarski sistem mo`e izraziti kao funkcija neto vrednosti,
stabilnosti zarade, kvaliteta informacija i garancija za depozite. 8)

Poverenje = f (neto vrednost, stabilnost zarade, kvalitet informacija


i garancija za depozite)

7) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 157.
8) Ibidem, str. 157.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 294

Visina osiguranja ili garancije za depozite zavisi od volje i mogu}nosti dr`ave.9)


Osiguranje depozita je jedan od bitnih faktora poverenja u bankarski sistem
zemlje.

U SAD, kako smo ranije naveli, vladina agencija FDIC u ime dr`ave osigurava
depozite banaka do iznosa od 100.000 dolara po jednom ra~unu, {to banke
posebno pla}aju u vidu odgovaraju}eg godi{njeg procenta sa pla}anjem u
mese~nim iznosima. Uloga i va`nost dr`avne garancije najlak{e se mo`e
demonstrirati u slu~aju oslabljenih institucija banaka. Po napred navedenoj
funkciji poverenja, oslabljene finansijske institucije odnosno banke su one koje
imaju malu ili negativnu neto vrednost, nestabilnu zaradu, nerealne i skupe
informacije odnosno slab kvalitet informacija. U deregulisanoj finansijskoj
sredini takve banke bile bi prvi pravi kandidati za ste~aj. Me|utim, ako se
garancije dr`ave shvate kao jasne, one mogu nadoknaditi ili ~ak prevazi}i {tetne
karakteristike poslovanja osigurane institucije.

Kod nas, u periodu posle Drugog svetskog rata, za dinarsku i deviznu {tednju
stanovni{tva garantovala je Narodna banmka Jugoslavije odnosno dr`ava, po{to
je Narodna banka dr`avna institucija. Ostali depoziti stanovni{tva i svi depoziti
privrede i neprivrede, nisu bili osigurani niti je ko za njih garantovao. Oni su
delili sudbinu poslovanja i solventnosti banke iza koje su stajali osniva~i banke
garantuju}i za njeno poslovanje svom svojom imovinom (solidarna
odgovornost). Ako bi se desilo da banka ode u ste~aj odnosno da bankrotira, svi
poverioci bi, sem {tedi{a banke, delili proporcionalno svom potra`ivanju,
ostatak imovine banke preostale posle podmirenja teku}ih obaveza.

Krajem 1989. godine do{lo je donosen je Aakona o Agenciji Federacije za


osiguranje depozita i sanaciju banaka (“Sl. list SFRJ br. 84/89). Iako je
Agencija osnovana 1989. godine sa sedi{tem u Beogradu, s obzirom na posle
toga nastale politi~ke i druge probleme, koji su eskalirali raspadom SFRJ, ona
nije prakti~no za`ivela ni u jednom segmentu svoje delatnosti. Izolovano
posmatrano, ideja je u osnovi bila dobra i jedini nedostatak su bile nadolaze}e
okolnosti. Prema Zakonu, Agencija je osnovana kao specijalizovana finansijska
organizacija Federacije, koja osigurava depozite banaka, kontroli{e osigurane
banke i provodi sanaciju banaka.
Budu}i ekonomski doga|aji i u okviru ‘su`ene’ Jugoslavije su pokazali kolike
su velike negativne posledice nedostatka jedne ovakve institucije (pojava i
na~in rada ‘Jugoskandika’, ‘Dafiment banke’, ‘Inosbanke’ itd.). Ono {to je bitno

9) Kao {to smo ve} ranije naveli, maksimualni iznos osigurane sume depozita u SAD je
100.000,00 US dolara po jednom ra~unu. Pre toga, ta suma je bila limitirana na 40.000,00 US
dolara po jednom ra~unu u banci. Naravno, {tedi{a mo`e imati ra~une kod vi{e banaka i osiguran
mu je kod svake banke samo po jedan ra~un. Ako ima dva ra~una kod jedne banke, osiguran mu
je iznos samo na jednom ra~unu.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 295

ovom prilikom ista}i jeste da je profil Agencije bio takav da je ona imala pravo
kontrole poslovanja banaka koje su osigurale depozite. U okviru te kontrole,
ukoliko bi se ukazala potreba, mogla je da nalo`i banci da otkloni nepravilnosti
u svom poslovanju i da ~ak smeni organe upravljanja i povu~e dato osiguranje
depozita. To u zna~ajnoj meri doprinosi gra|enju i odr`avanju stepena
poverenja javnosti u bankarski sistem zemlje u celini.

10.1.4. Komfornost sistema poslovnog bankarstva

Pored poverenja neophodnog za celinu bankarskog sistema zemlje, za poslovno


bankarstvo je zna~ajna funkcija i komponenta njegove komfornosti. Za{to? Zato
{to poslovne banke, kao i sve druge profitno orijentisane firme i institucije koje
nude svoje proizvode i usluge na tr`i{tu na kome se kontinuirano vodi
konkurentska borba, nastoje zadobiti lojalnost novih i zadr`ati poverenje
postoje}ih korisnika svojih proizvoda i usluga. Korisnik bankarske usluge
opredeli}e se za jednu od vi{e banaka koje mu nude iste ili sli~ne vrste usluga i
koje re{avaju njegove finansijske probleme. Klju~ni faktor tog opredeljenja, uz
ostale iste uslove, jeste kvalitet usluge i komfornost koje mu banka nudi. To je
sasvim prirodno i logi~no i mo`e se potvrditi na bezbroj izabranih alternativa
kupca. Ilustrujemo to primerom izbora jedne prodavnice u kojoj kupujete hleb i
mleko. Za{to ba{ toj, a ne u drugoj prodavnici, gde su i hleb i mleko potpuno
isti? Odgovor je jednostavan: u pitanju je lep{i ose}aj komfora u jednoj nego u
drugoj prodavnici. Isto je to i sa izborom banke.

Previ{e regulisano tr`i{te bankarskih proizvoda i usluga ~ini banke geografski i


po asortimanu nekomfornim za korisnike, pa je to onda vi{e prinuda nego
slobodan ekonomski izbor. Me|utim, u datim uslovima deregulacije, va`ni
faktori komfornosti sistema poslovnog bankarstva su cena i kvalitet bankarskih
proizvoda i usluga. U poslovnom bankarstvu kvalitet se mo`e meriti brzinom i
pouzdano{}u koje banke kao finansijske institucije u svojim poslovnim
kontaktima obezbe|uju. Za pojedina~nu banku komfornost se mo`e izraziti kao
funkcija geografske pokrivenosti, {irine asortimana proizvoda i usluga,
prose~nih tro{kova i kvaliteta tj. brzine i pouzdanosti. Izra`eno jedna~inom, to
je funkcija: 10)

Komfornost = f (G, PU, T, K)


gde je:

10) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financal Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 158.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 296

f = funkcija
G = geografska pokrivenost
PU = {irina asortimana proizvoda i usluga
T = prose~ni tro{kovi (procenjene opreme banke)
K = kvalitet (brzina i pouzdanost).

Izuzev cenovnog faktora, komfornost korisnika je u pozitivnom odnosu sa


argumentima navedene funkcije. Ako se ban~ina mre`a poslovnih jedinica {iri,
ako se {iri asortiman proizvoda i usluga banke, ako raste kvalitet uslu`ivanja
(brzina i pouzdanost), i komfornost korisnika usluga banke se pove}ava.
Suprotno, ako se prose~ni tro{kovi bankarske opreme pove}avaju, korisni~ka
komfornost se smanjuje.

Nema sumnje da su stabilnost, sigurnost i struktura tr`i{ta bitni faktori


poverenja u bankarski sistem zemlje i da omogu}uju komfornost korisnicima
proizvoda i usluga poslovnog bankarstva. Naravno, treba imati u vidu da to ne
dolazi samo po sebi. Za takve uslove su odgovorni kako centralna banka, tako i
regulatorne institucije, ako ih ima. Gledano na du`i rok i u funkciji odr`avanja
poverenja u bankarski sistem, korist regulatornih agencija je neprocenjiva.
Nema potrebe posebno nagla{avati da se poverenje te{ko sti~e, lako gubi, a
veoma te{ko i sporo vra}a.

Da bi se postigli ciljevi (stabilnost, sigurnost i odgovaraju}a tr`i{na struktura),


centralna banka i regulatorne agencije kao monetarna vlast treba kontinuirano
da prate poslovanje banaka, vr{e monitoring, ekonomskim i drugim merama
vr{e usmeravanje i korekcije i koordiniraju poslovno pona{anje banaka i
nebankarskih institucija. O supervizorstvu i monitoringu bi}e jo{ posebno re~i.

10.2. NEOPHODNOST OCENE BONITETA BANAKA

10.2.1. Pojam i komponente boniteta banke

Bonitet poti~e od latinske re~i ‘bonus’, koja zna~i dobar, predstavlja skup
osobina jednog subjekta koje ga ~ine dobrim i sigurnim du`nikom. Kada je re~
o bonitetu banke, onda se pod tim pojmom prvenstvno podrazumeva kreditna
sposobnost banke koja se procenjuje po tome kako ona posluje i kako odgovara
svojim obavezama.11) Sli~no se o bonitetu govori i na na~in da je to pojam koji
obuhvata celokupno poslovanje tj. poslovnu sposobnost preduze}a ili banke ne
samo u datom momentu, ve} trajnije u budu}nosti. 12)

11) Finansijski leksikon, redaktor dr Ivo Peri{in, Informator, Zagreb, 1962. godine, str. 45.
12) Privredni leksikon, Informator, Zagreb, 1961. godine, str. 62.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 297

Me|utim, pojmu boniteta se posve}uje ne{to vi{e pa`nje u ‘Ekonomskoj


enciklopediji’,13) gde se detaljnije pravi razlika izme|u boniteta banaka i
boniteta preduze}a. Ovde se pod pojmom boniteta podrazumeva formalno i
materijalno svojstvo subjekta koje ga ~ini sigurnim du`nikom bilo da je re~ o
banci u koju se ula`u sredstva, bilo da je re~ o preduze}u kome se daju krediti.
Ovo svojstvo pretpostavlja materijalnu solidnost i dobru reputaciju u
poslovnom svetu. Zato je va`no ista}i neke elemente pojma boniteta banke i
posebno boniteta preduze}a.

Bonitet banke kao du`nika zavisi u prvom redu od visine njenog kapitala
(osniva~kog -- deoni~kog kapitala) i visine i strukture sredstava i rezervi, s
jedne strane, te oblika, na~ina i strukture plasmana, s druge strane. Dok se
visina i kvalitet kapitala odnosno izvora sredstava banke mo`e odmah videti iz
bilansa banke, na~in i kvalitet plasiranih sredstava tj. kredita te`e je sagledati.
Upravo radi toga i radi za{tite ulaga~a i depozitara, dr`ava i propisuje odre|ene
restriktivne i kontrolne mere i vr{i neposredan nadzor nad poslovanjem banaka.
Za plasiranje sredstava va`i bankarsko pravilo: kakav kvalitet sredstava banka
prima, takav kvalitet sredstava i plasira, odnosno obim dugoro~nih izvora
odre|uje obim dugoro~nih kredita, dok obim kratkoro~nih kredita je
determinisan obimom kratkoro~nih izvora.

Usko sa bonitetom banke treba posmatrati i bonitet preduze}a kao ban~inog


du`nika. Dakle, pored boniteta banke kao privrednog subjekta i pravnog
entiteta, va`no je znati {ta se smatra bonitetom preduze}a kao ban~inog
du`nika. Najkra}e re~eno, bonitet preduze}a zavisi od njegove kreditne
sposobnosti i likvidnosti. O kreditnoj sposobnost preduze}a }emo kasnije
detaljnije govoriti u sklopu razmatranja principa upravljanja kreditnim rizikom
banke. Sada samo da naglasimo da se kreditna sposobnost preduze}a kao
du`nika utvr|uje na osnovu bilansa i izve{taja o finansijskom poslovanju
preduze}a, pri ~emu se posebno analiziraju stanja, oblici i vrste zaliha i tok
gotovine u preduze}u (‘cash flow’). I ovde se pravi razlika zavisno od du`ine
perioda vra}anja kredita (dugoro~ni, serdnjoro~ni, kratkoro~ni), pa se u
zavisnosti od toga, pored internih faktora, u analizu uklju~uju i tr`i{ni elementi,
tehnologija, savremenost proizvodnje, konkurencija itd.

Mada je ocena boniteta va`an posao banke, ovde ga pri analizi stavljamo u
drugi plan, kako bi u prvi plan istakli va`nost i zan~aj boniteta banke, i to iz dva
razloga: prvi razlog je u tome {to se ovom pitanju kod nas nije posve}ivala, a
jo{ uvek se ne posve}uje dovoljna pa`nja od strane kontrolnih i dr`avnih

13) Ekonomska enciklopedija, druga knjiga, Savremena administracija, Beograd, 1984. godine,
str. 170.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 298

organa; i drugi razlog vidimo u ~injenici da i ono {to se na tom planu radi,
obavlja se sa nejasno utvr|enim ciljevima i vi{e povremenim proverama. Mo`e
se re}i da nedostaje stalni monitoring poslovnog bankarstva po~ev od
ispunjavanja osnovnog zakonskog i poslovnog cenzusa u kapitalu, preko
pra}enja kvaliteta i strukture aktive, kvaliteta menad`menta, visine dividendi i
stepena likvidnosti.

Bonitet banke je kompleksan pojam, pod kojim treba podrazumevati: (1) obim i
kvalitet kapitala banke, (2) kvalitet i strukturu aktive, (3) kvalitet menad`menta,
(4) nivo zarade deoni~ara i (5) uvek zadovoljavaju}i stepen likvidnosti banke.
Svaki od navedenih elemenata je slo`en od vi{e pokazatelja i svi zajedno
izra`eni preko zajedni~kog imenitelja mogu poslu`iti za analizu, merenje i
ocenu boniteta poslovne banke. Mada se o ovim elementima u ovoj knjizi
raspravlja vi{e puta odnosno na vi{e mesta,14) ovde }emo se na njih osvrnuti
najkra}e.

(1) Pod kapitalom banke u smislu njenog boniteta podrazumevamo samo ~isti
deoni~ki kapital prikupljen prodajom emitovanih deonica i ~ijom sumom se
zadovoljava ili prema{uje zakonom propisani minimum (cenzus) za valjanu
registraciju banke kao finansijske institucije i koji istovremeno zadovoljava
potrebnu stopu adekvatnosti kapitala banke.

(2) Pod kvalitetom i strukturom aktive se u prvom redu podrazumeva kvalitet


svih vrsta plasmana banke, njihova struktura i stepen rizi~nosti. Pri tome
treba imati u vidu sve vrste kredita i njihovu ro~nost i druge plasmane kao
{to su plasmani u hartije od vrednosti i njihovu strukturu. Plasmani u hartije
od vrednosti su izuzetno zan~ajni sa aspekta stepena brzine transformacije u
likvidna sredstva.

(3) Pod pojmom kvaliteta menad`menta u kontekstu boniteta banke


podrazumevamo stru~nost, sposobnost, inventivnost, nezavisnost i integritet
dono{enja valjanih poslovnih odluka od strane ‘top’ menad`menta banke
(generalnog i izvr{nih direktora). To je u deregulisanom bankarskom tr`i{tu
i o{troj konkurentskoj borbi izme|u bankarskih i nebankarskih finansijskih
institucija jedna od najva`nijih komponenti boniteta banke.

(4) Zarada deoni~ara ili dividenda je najva`nija odnosno treba da bude


najva`nija vlasni~ka preferenca deoni~ara banke. Visoku i stabilnu
dividendu mo`e donositi samo visokoprofitabilno poslovanje banke, koje se

14) O kvalitetu menad`menta govori se u prvoj glavi, o strukturu i kvalitet aktive u ~etvrtoj glavi,
o kapitalu u jedanaestoj glavi.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 299

ogleda u natprose~nom prinosu na anga`ovana sredstva, a koje omogu}ava i


visok nivo dividendi deoni~arima.

(5) Konstantno zadovoljavaju}i stepen likvidnosti banke podrazumeva da


banka uvek i na vreme izvr{ava svoje dospele obaveze uz minimalno vreme
zadr`avanja nov~anih sredstava na `iro-ra~unu.

10.2.2. Razlozi analize i ocene boniteta banaka

Banka, kao samostalna finansijska institucija, posluje u tr`i{nim uslovima i


motivisana maksimizacijom profita. Pri tome se, po prirodi svog poslovanja,
susre}e sa mnogobrojnim vrstama poslovnih i neposlovnih rizika. Dr`ava bi,
radi stabilnosti privrede, a i da bi se izbegle posledice koje poga|aju {iroke
slojeve stanovni{tva, trebala biti zainteresovana da se u bankarstvu ne dogodi
tzv. ‘domino efekat’. Otuda nije samo va`no doneti dobar zakon o bankama i
finansijskim institucijama, nego i druge propise koji treba da preciznije reguli{u
pojedina pitanja rada i poslovanja banaka kao finansijskih institucija. To se
naro~ito odnosi na bitna pitanja funkcije za{tite ulaga~a odnosno depozitara.
Posebno je va`no postojanje i aktivnost institucija koje treba da kontroli{u
poslovanje banaka i da to, u pogodnoj formi, kontinuirano javno objavljuju.

Pre nego {to damo analizu nekoliko najva`nijih faktora koji zahtevaju analizu i
ocenu boniteta banke, treba imati u vidu jo{ neke ~injenice. Naime, op{te je
poznata ~injenica da je bankarstvo jedna od delatnosti u svetu sa najvi{e
prisutne i razu|ene pravne regulative. Istvovremeno, bankarstvo spada i u
delatnosti koje su podlo`ne ~estim sistemskim, organizacionim i drugim
promenama i po tome spada u najnestabilnije privredne grane. Me|utim, zbog
svoje uloge u privrednom `ivotu svake zemlje, ono mora da opstaje, funkcioni{e
i omogu}ava racionalno i stabilno funkcionisanje celokupne privrede i
dru{tvene strukture i svakodnevnog `ivota gra|ana.

Priroda bankarskog poslovanja je takva da putem plasiranja primljenog


depozitnog i drugog novca ostvaruje profit. Dodu{e, banka deo profita ostvaruje
i putem {irokog spektra usluga, koje upotpunjuju asortiman osnovnih proizvoda
i usluga banke, ali kojima ostvaruje i zaradu na drugi na~in. Banka odobravaju}i
kredite ‘ulazi’ u raznovrsne poslove, koji su sa aspekta povra}aja plasiranih
sredstava manje ili vi{e rizi~ni za banku. Pod hipoteti~kom pretpostavkom
nemenjanja svih ostalih uticajnih faktora, visina rizika je u funkciji rokova
plasiranih sredstava i op{teva`e}e je pravilo: ako je rok plasiranja sredstava
du`i, rizik banke je ve}i odnsno ako je rok plasiranja sredstava kra}i, i rizik
banke je manji.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 300

Me|utim, posmatrano dinami~ki, uz pretpostavku menjanja svih drugih faktora


u funkciji vremena, {to je `ivotna realnost, treba uzeti u obzir i druge faktore
rizika plasmana kao {to su: kreditna sposobnost du`nika, vrsta delatnosti kojom
se bavi, njegov polo`aj na tr`i{tu i rezultati koje ostvaruje, kvalitet
menad`menta itd. Od presudne je va`nosti da se svaka vrsta plasmana sredstava
banke permanentno kontroli{e upravo sa aspekta rizi~nosti naplate kredita.
Stoga je neophodno permanentno vr{iti monitoring teku}eg poslovanja banaka
kako bi se na vreme spre~ile ve}e nepo`eljne posledice.

Postoji potreba da se periodi~no ostvaruje uvid javnosti u stanje i ostvarene


rezultate poslovanja banaka, kao {to se to radi u svim razvijenim tr`i{nim
privredama na svetu. Naime, poslovne banke u tr`i{nim privredama su prete`no
deoni~ka dru{tva, {to zna~i da one emituju sopstvene deonice, koje su predmet
kupoprodaje na tr`i{tu hartija od vrednosti. Pri tome, nameravani kupac ban~ine
deonice ima potrebu i pravo da zna kakvo je stanje konkretne banke i kakve
rezultate ona ostvaruje. S druge strane, banka ima obavezu, da svoje stanje i
rezultate poslovanja javno objavljuje. Istinitost takvih podataka garantuju
posebne stru~ne i ovla{}ene institucije i agencije. Izlo`enost i istinitost bilansa
stanja i bilansa uspeha banke javnosti je bitna pretpostavka za odluke budu}ih
kupaca deonica te banke.

Analiza i ocena boniteta banaka prilikom po~etnog i kasnijih emitovanja


deonica i tokom redovnog poslovanja, te javno objavljivanje odre|enih
podataka o stanju imovine, obaveza i rezultata banke ukazuju na zna~aj
‘zdravog’ poslovanja banke u tr`i{nim uslovima za svakog deoni~ara bez obzira
na veli~inu deoni~kog kapitala u konkretnoj banci. Na `alost, takva praksa kod
nas je jo{ uvek na samom po~etku i samo je parcijalna. Me|utim, pravac
razvoja tr`i{nih odnosa, kojim se kod nas postepeno kre}e, mora}e pre ili
kasnije da uvede ovakvu praksu kao stalnu i normalnu.

10.2.3. Pristup utvr|ivanju merenja boniteta banaka

Uspe{nost banaka pretpostavlja planiranje i ostvarivanje primarnih i drugih


ciljeva poslovanja banke. Najva`niji ciljevi banke su profit i dividenda. Profit je
op{ti cilj uspe{nosti banke i preduslov opstanka i razvoja banke. Dividenda je
deo profita koji pripada deoni~arima kao prinos na ulo`eni deoni~ki kapital i
koji treba da zadovolji vlasni~ke preference. Ove ciljeve nije lako ostvariti u
deregulisanom tr`i{tu i o{troj konkurentskoj borbi bez strategijskog planiranja i
permanentnog pra}enja ostvarenja planiranih ciljeva.

Merenje boniteta poslovnih banaka izra`ava se preko odre|enih informacija i


podataka za koje su zainteresovani deoni~ari banke, javnost i monetarne vlasti.
Istini za volju, kada su u pitanju deoni~ari na{ih banaka, uglavnom su to jo{ do
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 301

kraja netransformisana dru{tvena preduze}a. Deoni~ari u ovakvim uslovima i


nisu toliko zainteresovani za dividendu kao prinos na svoj deoni~ki kapital
koliko za mogu}nost dobijanja {to ve}ih kredita. To samo po sebi i ne bi trebalo
da bude tako lo{e. Me|utim, treba imati u vidu da banka kao deoni~ko dru{tvo
ne bi smela biti pod kontrolom du`nika, koji su uz to i slaba preduze}a i
naj~e{}e sa slabim poslovnim performansama (niskim profitom ili gubicima).

Poseban problem predstavlja kvalitet finansijskih izve{taja banaka i nedostatak


standarda po kojima se oni rade. Otuda i problem kvaliteta podataka na kojima
se ti izve{taji zasnivaju. Ni{ta manji problem nije i u samom ‘top menad`mentu’
banaka, koji se ~esto manifestuje u volji da se friziraju finansijski izve{taji, kako
prema kontrolnim organima tako i prema deoni~arima. Veliki problem u takvim
izve{tajima predstavlja realna procena neto imovine banke i rezultata
poslovanja. Utvr|ivanje standarda za ovo izve{tavanje i uvo|enje tr`i{ne
vrednosti za iskazivanje stanja imovine unelo bi realniji pristup vrednovanju
boniteta banaka i stvaranja odre|enog stepena poverenja u banke i njihovo
poslovanje. Ovo bi dovelo do mogu}nosti pouzdanije procene ‘vrednosti’ banke
od strane deoni~ara. To zna~i da bi banke, uslovno re~eno sa boljim bonitetom,
imale bolju prodaju svojih emisija deonica i tako se diferencirale prema
bankama sa slabijim performansama, a mogle bi posti}i i ve}e cene svojih
vrednosnih papira na sekundarnom tr`i{tu hartija od vrednosti.

Jedno od klju~nih pitanja u poslovanju banaka je blagovremeno otkrivanje ranih


signala previ{e preduzetog rizika u poslovnim poduhvatima banke. Naravno, to
je u interesu kako samih banaka tako i {ire dru{tvene zajednice, posebno
centalne banke i kontrolnih institucija. Rano otkrivanje neuralgi~nih ta~aka u
poslovanju banaka ima za cilj da se na vreme spre~i nastajanje ve}ih gubitaka u
pojedinim segmentima odnosno portfolijima banke. To je naro~ito va`no kod
eventualne pojave takvih gubitaka koji bi mogli dovesti do insolventnosti
banke.

Naime, u slu~aju nastanka tolikih gubitka, kada banci zapreti opasnost da


postane insolventna15), menad`ment banke mora hitno preduzeti odre|ene mere
protiv daljeg nastajanja gubitaka i u smislu smanjenja ve} nastalih. U takvim
okolnostima, menad`ment tim mo`e izabrati jednu od starih dobro poznatih
strategija, koja asocira na fudbalsku strategiju ‘duge lopte’ 16) (‘long bomb’),
odnosno u bankarstvu tzv. visoko rizi~nu strategiju prinosa za smanjenje
gubitaka. Preduzimanje visokorizi~ne strategije mo`e biti vrlo opasno po aktivu

15) Insolventnost banke javlja se onog trenutka, kada gubici banke postanu toliki da prema{uju
deoni~ki kapital banke (“equity capital”).
16) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 611.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 302

- sredstva banke, po{to se ona mogu veoma brzo istopiti. Me|utim, ova
strategija 17) nije opasna za osigurane depozite banke.

Sasvim je jasno da postoje klju~ne razlike izme|u predloga osiguranja rizi~nog


kapitala i predloga osiguranja rizika depozita po vrsti informacija koje se koriste
za procenu preduzimanja rizika od strane banke. Predlog osiguranja rizika
depozita usmeren je na merenje performansi banke, kao {to je zarada i kvalitet
aktive. Predlozi rizika kapitala usmereni su na vrste aktivnosti u koje je
uklju~ena banka. Prva pozicija se bazira na statisti~kim pokazateljima koji
sugeri{u ove performanse i obezbe|uju merenje najbolje prognoze problema
banke. Drugi pristup za merenje preduzetog rizika od strane banke se bazira na
sagledavanju da su odre|ene aktivnosti nesumnjivo vi{e rizi~ne nego druge, {to
u krajnjoj konsekvenci zna~i da ove vi{e rizi~ne aktivnosti banke trebada budu
kapitalizirane na vi{em nivou. 18)

10.2.4. Na{a iskustva na podru~ju ocene boniteta banaka

Potreba za analizom i ocenom boniteta banaka od strane odre|ene nezavisne


(dr`avne) institucije pojavila se kod nas uporedo sa osnivanjem banaka kao
deoni~arskih dru{tva saglasno tada novom zakonu o bankama i drugim
finansijskim organizacijama. 19) Ovla{}ena finansijska institucija za davanje
mi{ljenja o bonitetu banaka kod nas je Slu`ba dru{tvenog knjigovodstva
Jugoslavije. Davanje prvih mi{ljenja o bonitetu banaka kao uslova za izdavanje
hartija od vrednosti vr{eno je na bazi elemenata: 20)

• jedinstvenih pokazatelja o poslovanju banaka,


• nalaza i mi{ljenja preventivne i inspekcijske kontrole, i
• nalaza i izve{taja o izvr{enoj EFR (ekonomsko - finansijskoj reviziji).

Prema ovim elementima, kriti~ka analiza kreditnog portfolija je najva`niji izvor


i osnov za davanje mi{ljenja o bonitetu banaka. Procena valjanosti kreditnog
portfolija treba da se zasniva na pojedina~noj analizi boniteta zan~ajnijih

17) O osiguranju depozita vidi fusnote broj 3. i 9.


18) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice-Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 612.
19) Zakon o bankama i drugim finansijskim institucijama donesen je 1989. godine (Sl.list SFRJ
br. 10/89) i po njemu su sve banke trebale tokom 1990. godine tj. do kraja decembra te godine da
ispune odre|ene zakonske i druge propisane uslove za osnivanje u deoni~ka dru{tva. Prakti~no, sa
1. januarom 1991. godine, banke koje su ispunile zakonske uslove po~ele su sa radom kao
deoni~ka dru{tva sa 01. januarom 1991. godine. Zakon je menjan i dopunjavan tako da je donesen
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o bankama i drugim finansijskim organizacijama (Sl.list
SFRJ br. 40/89).
20) Slu`ba dru{tvenog knjigovodstva Jugoslavije propisala je 2.februara 1990. godine Elemente
za davanje mi{ljenja o bonitetu banaka kao uslov za izdavanje hartija od vrednosti.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 303

du`nika - korisnika kredita, pri ~emu su zna~ajni podaci o veli~ini kredita,


u~e{}u i frekvenciji u ukupnim potra`ivanjima banke. Pored navedenog, smatra
se da je za ocenu valjanosti kreditnog portfolija banke potrebno utvrditi i
slede}e:

1. kreditnu strategiju banke,


2. rizike koji ‘prate’ ve} odobrene kredite (neadekvatno obezbe|enje odobrenih
i neiskori{}enih kredita),
3. rizike u vezi sa koncentracijom velikih iznosa kredita samo na jednog ili
manjeg broja du`nika (mo`da jo{ i problemati~nih),
4. nedovoljnu diversifikaciju du`nika po kreditima na razne oblasti i grane
privrede.

Pored ocene valjanosti kreditnog portfolija, treba koristiti i podatke utvr|ene


kao jedinstveni pokazatelji, 21) od kojih navodimo samo neke:

(1) ukupan obim aktive / obim fondova,


(2) ukupan obim sredstava gra|ana / obim fondova,
(3) uzeti krediti iz inostranstva / obim fondova,
(4) uzeti krediti u zemlji / obim fondova,
(5) obim garancijskih poslova / obim fondova,
(6) osnovna sredstva banke / obim fondova,
(7) nerizi~ni plasmani / obim fondova
(8) obim rizi~nih plasmana:
a) gradiranih: 15 %, 25 %, 50 %, 75 % i 100 % da bi se dobio ukupan obim
kreditnog rizika,
b) ukupan obim rizika / obim fondova,
(9) spisak velikih kredita (sa u~e{}em u fondovima preko 50 %),
(10) ukupna visina svih velikih plasmana i garancijskih poslova (preko 20%
fondova) / obim fondova.

Pored ocene valjanosti kreditnog portfolija i navedenih jedinstvenih pokazatelja


o poslovanju, za davanje mi{ljenja o bonitetu banke korisno je uzeti i druge
podatke i odnose kao {to su: (1) odnos nov~anih sredstava prema ukupnim
depozitima, (2) odnos ukupnih kredita prema ukupnim depozitima i (3) odnos
oro~enih prema ukupnim depozitima. Naravno, treba koristiti i podatke o
bankama dobijene preventivnom kontrolom, podatke dobijene inspekcijskom
kontrolom i podatke i nalaze o izvr{enoj ekonomsko finansijskoj reviziji (EFR)
banaka.

21) Jedinstveni pokazatelji su bili utvr|eni ~lanom 16. Zakona o bankama i drugim finansijskim
organizacijama (Slu`beni list SFRJ br. 10/89) i izmenama i dopunama objavljenih u Slu`benom
listu SFRJ br. 40/89 i Odluke o bli`im uslovima primene odredaba ~lana 16. pomenutog Zakona o
bankama (objavljena u Slu`benom listu SFRJ br. 45/89).
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 304

Polovinom 1991.godine, Slu`ba dru{tvenog knjigovodstva Jugoslavije donosi


Metodolo{ko uputstvo o jedinstvenom na~inu rada SDK u vezi sa davanjem
mi{ljenja o bonitetu izdavalaca dugoro~nih hartija od vrednosti iz privrede i
dru{tvenih delatnosti, 22) kojim se, izme|u ostalog, ure|uju jedinstveni
pokazatelji za ocenu boniteta poslovanja pravnih lica privrede po polugodi{njim
i godi{njim obra~unima. Metodologija za izra~unavanje jedinstvenih
pokazatelja obuhvata ~etiri vrste - grupe pokazatelja, a to su:
(1) pokazatelji finansijske stabilnosti preko pokazatelja: finansijske sigurnosti,
stepena finansijske stabilnosti, stepena samofinansiranja, stepena pokri}a
stalnih sredstava i stepena pokri}a obrtnih sredstava;
(2) pokazatelji likvidnosti putem pokazatelja: trenutne likvidnosti, teku}e
likvidnosti, odnosa ukupnih potra`ivanja prema ukupnim obavezama,
odnosa kupaca i dobavlja~a, op{te likvidnosti, stope zadu`enosti, dana
vezivanja zaliha, dana vezivanja potra`ivanja i dana vezivanja ukupnih
obrtnih sredstava;
(3) pokazatelji poslovne uspe{nosti preko: bruto dobiti po radniku, akumulacije
po radniku, ostvarenog gubitka po radniku, stepena akumulativne
sposobnosti, akumulacije prema kapitalu i stepena reprodukcione
sposobnosti;
(4) ostali pokazatelji kao {to su: materijalna ulaganja po radniku, stepen otpisa
opreme i u~e{}a stalnih sredstava u poslovnim sredstvima.

10.3. MERENJE KVALITETA PERFORMANSI POSLOVANJA BANAKA

10.3.1. Maksimiziranje profita i vlasni~kih performansi

Savremena bankarska teorija i praksa ukazuju da je jedan od klju~nih faktora


uspeha moderne banke njen menad`ment tim, po{to se maksimiranje profita
banke ostvaruje preko pobolj{anja konkurentske pozicije banke i to:

(1) obavljanjem {irokog asortimana usluga umesto specijalizacije (univerzalna


banka);
(2) preko davanja ve}eg zna~aja srednjem tr`i{tu;
(3) odr`avanjem {irokog spektra ponu|enih proizvoda i usluga, koncentracijom
na ‘pakete proizvoda i usluga’, na li~ne kontakte i uz ve}u primenu
automatizacije u poslovanju;
(4) globalnom promocijom kao primarnom konkurentskom prednosti;
(5) pru`anjem najvi{eg nivoa kvaliteta usluga.

22) Navedeno Metodolo{ko uputsvo objavljeno je u Glasniku Republike Srbije.


UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 305

Od izuzetne je va`nosti kvalitet ~elnih i klju~nih ljudi u banci, podsticaj za


inovacije i pra}enje i ocena rada uz adekvatno nagra|ivanje.

Konceptualni okvir za primenu principa maksimiranja vrednosti, kao cilj banke,


prema teoriji je odre|en bazi~nim snagama: (1) vlasni~kim preferensama, (2)
pona{anjima i odlukama menad`ment tima i (3) dru{tvenim uticajem koji se
ispoljava kroz pravnu i ekonomsku sredinu. Da bi se postiglo maksimiranje
vrednosti ili pak drugi alternativni ciljevi, kao {to su: maksimiranje profita,
maksimiranje veli~ine, satisfakcija ili tro{kovne preference, banka mo`e
koristiti strategije:
(1) upravljanje razlikom kamatne stope (“interest spread management”);
(2) kontrola tro{kova (“control of burden”);
(3) upravljanje likvidno{}u (“liquidity management”);
(4) upravljanje kapitalom (“capital management”);
(5) upravljanje porezom (“tax management”); i
(6) upravljanje vanbilansnim aktivnostima (“management of off-balance sheet
activities").
Grafi~ki prikaz je dat na slici 10-2.
Polaze}i od bazi~nog cilja poslovne banke da maksimira dobit svojih deoni~ara,
menad`ment tim banke treba na najbolji na~in da ostvaruje svoje funkcije.
Bazi~ne funkcije menad`ment tima banke su: planiranje, organizovanje i
kontrola. Mada su bazi~ne funkcije menad`menta ostale iste, njegovi zadaci su
danas, posle deregulacije finansijskog tr`i{ta, znatno o{trije ispoljeni usled
konkurentske borbe i pogor{anih uslova za ostvarenje profita. Za ostvarivanje
bazi~nog cilja banke, neophodno je ‘o`iveti’ i usmeriti celokupni proces
aktivnosti planiranja, organizovanja i kontrole. Ostvarivanje zadataka
menad`ment tima u promenjenim uslovima postalo je kriti~ni faktor uspeha ili
neuspeha banke. Naime, sasvim je jasno da se listi razloga zbog kojih jedna
banka mo`e da ode u ste~aj, pored lo{e plasiranih kredita i pada ekonomije,
mo`e dodati i lo{ kvalitet menad`menta.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 306

VLASNI^KE PREFERENCE

PONA[ANJE I ODLUKE BAN^INI DRU[TVO: PRAVNA I


MENAD@MENT TIMA CILJEVI EKONOMSKA SREDINA

POLITIKE ZA OSTVARIVANJE
CILJEVA BANKE

1. Upravljanje razlikom kamatne stope


2. Kontrola tro{kova - izdataka
3. Upravljanje likvidno{}u
4. Upravljanje kapitalom
5. Upravljanje porezima
6. Upravljanje vanbilansnim
aktivnostima

Slika 10-2: Implementacija principa maksimiziranja vrednosti 23)

Znanja i sposobnosti, koje danas moraju posedovati menad`eri u bankama,


pored znanja o bankarskoj tehnici i tehnologiji, moraju biti pro{ireni na
probleme menad`menta i moraju biti na vi{em nivou od sada{njeg. Naime,
nema sumnje da su danas znanja zaposlenih o klasi~noj bankarskoj tehnici i
tehnologiji u bankama na visokom nivou, ali se to ne mo`e re}i i za znanja iz
menad`menta. Mada se do sada u bankama menad`ment nije vrednovao kao
klju~ni faktor uspeha ili neuspeha banke, danas se i u savremenim bankarskim
institucijama razvijenih zemalja, kao {to je na primer ameri~ko bankarstvo, za
sprovo|enje daljih reformi u bankarstvu ose}a nedostatak upravo kvalitetnog
menad`menta. ^ak i tamo ose}a se nedostatak stru~nih i savremeno
obrazovanih i osposobljenih bankara, koji imaju znanja i sposobnosti za
preduzimanje rizika u bankarskim poslovima. 24)

10.3.2. Karakteristike banaka sa visokim performansama

23) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 55.

24) “Osnovni problemi savremenih banaka su u upravljanju rizikom, a ne ono {to ~ine reformisti i
~lanovi Kongresa”, rekao je John G. Medlin, Jr., predsednik First Wachovia Corporation iz
Winston-Salem-a, Severna Karolina, USA, prilikom diskusije u Kongresu SAD o tezama za
reformu i dodao: “Vi ne mo`ete dobiti novac za pokrivanje gubitaka iz vazduha. On mora do}i od
klijenata i deoni~ara.” Vidi: The New York Times, Sunday, June 16, 1991. godine, section The
Week in Review, str. 5.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 307

U prethodnom izlaganju jasno je nagla{en zna~aj strategijskog planiranja kao


jednog od krucijalnih elemenata menad`menta u poslovanju banke u
deregulisanoj i konkurentskoj sredini. Strategijski i marketing planovi
omogu}avaju menad`erima da mogu imati aktivnu ulogu u vo|enju banke kao
samostalne profitne finansijske institucije na tr`i{tu. Efektivni menad`eri se
razlikuju od donje granice performansi. Naime, studije o finansijskim
institucijama sa visokim performansama su potvrdile da efektivni menad`ment
igra glavnu ulogu u ostvarivanju natprose~nih rezultata profitabilnosti i
konkurentnosti. 25) Ostali faktori, kao {to su konkurencija, inflacija, ekonomski
rast zan~ajni su i uti~u na razliku u performansama. Me|utim, nesporno je da
sve vi{e i vi{e menad`erska ve{tina, znanje i sposobnost uti~u na stvaranje
razlika u performansama me|u bankama kao finansijskim institucijama pri
su~eljavanju sa sli~nim tr`i{nim i ekonomskim faktorima.

Studije o bankama sa visokim performansama tako|e ukazuju i na to da njihovi


menad`eri formuli{u i postavljaju finansijske ciljeve, koncipiraju i razvijaju
dugoro~ne strategije, defini{u kratkoro~ne profitne planove, organizuju njihovo
izvr{avanje, itd. Nema sumnje da takve iste aktivnosti preduzimaju i menad`eri
u bankama koje ostvaruju niske performanse, ali sa sasvim razli~itim efektima.
Efekti su razli~iti po{to stvarni uzroci razlika u performansama nisu procesi ili
forme ovih upravlja~kih aktivnosti, ve} njihov sadr`aj. Sadr`aj ovih
menad`erskih aktivnosti je u uspe{noj politici cena proizvoda i usluga (kredita i
usluga), minimiziranju kreditnih gubitaka, kontroli i upravljanju tro{kovima,
limitiranju obaveza fiksne aktive i maksimiziranju prihoda od hartija od
vrednosti.

Ove aktivnosti ne mogu same od sebe ~initi razliku. One su potrebne i nu`ne i
one omogu}avaju banci da postigne osrednjost u sistematizovanju na~ina da se
ostvare ciljevi. Me|utim, mnogo va`nije je znati da efektivni menad`eri ne
mogu i ne moraju biti eksperti u svim poslovima (odobravanju kredita, politici
cena usluga, investiranju u hartije od vrednosti). Zaposleni pojedinci na
razli~itim poslovima doprinose ovim aktivnostima. Odgovornost menad`menta
je da ih uveri da se aktivnosti izvr{e na visokom nivou kompetencije u
koordinaciji sa odgovaraju}im aktivnostima. Menad`eri nisu odgovorni da
urade posao, ve} da se posao uradi.

Klju~ne karakteristike banaka sa visokim performansama ogledaju se u


maksimiziranju prihoda, kontroli tro{kova i konzistentno dobrom

25) James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson: Marketing Financial
Services A Strategic Vision, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1985. godine, str. 57.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 308

menad`mentu. Radi jasnije ilustracije detalja u okviru ova tri podru~ja,


poslu`i}emo se slede}im pregledom: 26)

(1) maksimiranje prihoda:


• podsticanje kredita sa visokim prihodima odnosno kroz odgovaraju}u cenu
radije nego preko velikog volumena kredita uz nisku cenu;
• maksimiranje prihoda od vrednosnih papira oslobo|enih poreza;
• odr`avanje dovoljne fleksibilnosti u strukturi aktive za brzo prihvatanje
promena kamatnih stopa;

(2) kontrola izdataka:


• mala ulaganja u fiksnu aktivu, manji izdaci za zakupninu;
• odgovaraju}a kontrola op{tih i diskrecionih tro{kova kao {to su ‘ostali
tro{kovi poslovanja’;
• minimiziranje gubitaka na kreditima kroz odgovaraju}u kreditnu analizu;
• kontrola ‘personalnih’ izdataka preko efikasnog kori{}enja manjeg broja
zaposlenih radije nego preko niskih plata;

(3) konzistentno dobar menad`ment:


• velike komparativne prednosti manjim faktorima koji se mogu kontrolisati,
• male komparativne ali velike apsolutne prednosti u upravljanju ve}eg broja
faktora koji se mogu kontrolisati.

10.3.3. Instrumenti merenja performansi poslovnih banaka

Postoji vi{e pristupa merenju performansi poslovnih banaka. Svi se svode na


ve}i ili manji izbor odre|enih koeficijenata ili racija, pa se po tome i ~itava
analiza performansi banke naziva racio analiza (‘ratio analysis’). Prema jednom
pristupu, racio analiza obuhvata ~etiri op{te kategorije merenja performansi
banaka i bankarskih holding kompanija: 27)

Prva grupa: - profitabilnost (‘profitability’)


- prinos na sredstva (‘return on assets’)
- prinos na deoni~ki kapital (‘return on equity’)
Druga grupa: - kapital (‘capital’)
- kapital racio (‘capital ratio’)
Tre}a grupa: - likvidnost (‘liquidity’)
- racio likvidnosti (‘liquidity ratio’)

26) William F. Ford and Dennis A. Olson: How 1000 High Performance Banks Welthered the
Recent Recession, Banking, April 1978, str. 37.
27) Thomas Fitsch: Dictionary of Banking Terms, Barrons’ Business Guide, New York, 1990.
godine, str. 495-496.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 309

^etvrta grupa: - racio rizika sredstava (‘asset risk ratio’)


- korigovani racio rizika kapitala (“risk adjusted capital
ratio’)

Ovi koeficijenti (raciji) se koriste za analizu teku}eg i predvi|anje i planiranje


budu}eg poslovanja i finansijskih uslova zajmotra`ioca iz privrede.

Reprezentante kvaliteta performansi banaka mogu se meriti i mnogo


razu|enijim pokazateljima odnosno koeficijentima. Pri tome se koriste klju~ni
finansijski pokazatelji ili raciji. Racio analiza je jedna od tehnika za
procenjivanje operativnih karakteristika poslovanja banke razvijaju}i tako
standardizovano merenje njenih performansi. Ova analiza je korisno sredstvo za
upravljanje operativom banke, po{to relativno brzo daje odgovore na mnoga
pitanja potrebna menad`ment timu banke. Za odgovore na razna pitanja
operativne efikasnosti potrebno je imati ~itav set finansijskih mera, koje
fokusiraju klju~na podru~ja upravlja~kih performansi.
Izra`ene veli~ine mogu se uporediti sa drugim bankama, sa planiranim
veli~inama i sa veli~inama banke ostvarenim u prethodnom periodu. Praksa
ameri~kih banaka je pokazala da su pokazatelji dovoljni za merenje performansi
banke svrstani u {est grupa {to pokazuje pregled 10-2. 28)
Pregled br. 10-2: Pregled finansijskih racia banke
I. Racia likvidnosti
A. Likvidnost sredstava
1. Dr`avne obveznice : ukupna aktiva
2. (Ukupni vrednosni papiri + prodata federalna sredstva) : ukupna aktiva
3. Tr`i{na vrednost vrednosnih papira : knjigovodstvena vrednost
hartija od vrednosnih papira
4. Komercijalni i industrijski krediti dospeli do jedne godine : ukupni
komercijalni i industrijski krediti
B. Likvidnost obaveza
5. Veliki denominirani certifikati : ukupne obaveze
6. Kupljena federalna sredstva i vrednosni papiri prodati sa pravom kupovine
: ukupne obaveze
7. Druge obaveze pozajmljeni novac : ukupne obaveze
II. Raciji produktivne aktive
8. Ukupni krediti : ukupna sredstva
9. (Ukupni krediti+vrednosni papiri):ukupna sredstva
10. Komercijalni+industrijski krediti:ukupna sredstva
11. Krediti pojedincima : ukupna sredstva
III. Raciji finansijske strukture
12. Ukupna sredstva : neto vrednost

28) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice - Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 186-187.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 310

13. Subordinantni dug : neto vrednost


14. Neto vrednost : ukupna sredstva - (gotovina i dugovna salda +dr`avne
obveznice)
15. Zarada pre kamate i poreza: ukupni tro{kovi kamate
IV. Raciji tro{kova poslovanja
16. Operativni izdaci : operativni prihod
17. Plate i beneficije zaposlenih: operativni tro{kovi
18. Ukupni izdaci za kamatu : operativni tro{kovi
19. Izdaci za stanovanje-zakup : operativni tro{kovi
20. (Nekamatni izdaci - nekamatni prihod): produktivna aktiva
V. Raciji neto kamatne mar`e
21. Prihod od kamate : produktivna aktiva
22. Izdaci za kamatu : produktivna aktiva
23. Neto kamatna mar`a
VI. Raciji profitabilnosti
24. Neto prihod : operativni prihod (ROI)
25. Neto prihod : ukupna sredstva (ROA)
26. Neto prihod : neto vrednost (ROE)
Op{te performanse banke

Prinos na deoni~ki kapital RIZIK


banke (ROE) (Promenljivi ROE))

Prinos na ukupna LEVERID@


sredstva (ROA) (EM)

Faktori sredine koje Faktori sredine koje banka ne


banka kontroli{e: kontroli{e:
1. Poslovni miks 1. Strategija segmentacije
2. Prihod od usluge 2. Strategija pozicioniranja
3. Kvalitet kredita 3. Strategija marketing miksa
4. Nivo tro{kova 4. Strategija tehnolo{kog razvoja
5. Poreske obaveze 5. Strategija ‘relationship banking’

Slika 10-3: Kontrolisani i nekontrolisani rizici 29)


Fokusiranje kontrole kvaliteta perfornansi banaka mo`e se usmeriti samo na
klju~ne pokazatelje profitabilnosti i rizika. Kontrola kvaliteta ovih performansi
poslovanja banaka usmerava menad`met tim na kontrolu internih faktora (na

29) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 266.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 311

primer: racionalno kori{}enje resursa), koje banka mo`e da kontroli{e, i za


razvijanje strategija banke da se minimizira uticaj eksternih faktora (promene u
okru`enju, inflacija), koje banka ne mo`e da kontroli{e. Na slici 10-8
ilustrujemo uticaj banke na kontrolisane i nekontrolisane rizike poslovanja.

10.3.4. Vrednovanje performansi poslovnih banaka

Ulaganje pojedinaca na {tednju (depozit) da bi se ostvarila odre|ena kamata ili


kupovina deonica da bi se ostvarila dividenda zahtevaju ocenu finansijskih
performansi banaka koje su tom prilikom interesantne za izbor. Za odluku nije
dovoljna samo visina kamatne stope ili stopa dividende u proteklom periodu,
ve} podaci o: (1) veli~ini banke, (2) nivou rizika i (3) stopi povrata na ulo`ena
sredstva. Ovi podaci se mogu obezbediti preko: (1) odre|enih finansijskih
pokazatelja, (2) procene odnosa i (3) procene detaljnih podataka (“benchmark
statistic”). 30)

U zavisnosti od potreba za procenom i vrednovanjem performansi poslovnih


banaka, koriste se, analiziraju i interpretiraju razli~iti podaci i informacije.
Dakle, ciljevi pojedinaca, grupa ili institucija opredeljuju vrste podataka koji }e,
izme|u mnogih uzimaju}i u obzir svrhu, vreme i tro{kove, biti analizirani i
vrednovani u smislu klju~nih performansi banke. Na primer, u SAD se smatra
da je pet razli~itih grupa zainteresovano za ocenu finansijskih performansi
banaka:

(1) menad`ment tim banke (radi odr`avanja likvidnosti, pra}enja kontrolnih


ta~aka rizika i ostvarenja nivoa profitabilnosti);
(2) ulaga~i (radi sigurnosti ulaganja, stabilnosti prihoda i niskog rizika);
(3) komitenti i klijenti (radi sigurnosti depozita, sigurnosti transfera,
raspolo`ivosti kredita, sigurnosti kolaterala);
(4) regulatorne institucije (radi osiguranja, sigurnosti i o~uvanosti bankarskog
sistema, za{tite komitenata i klijenata, te primene zakona); i
(5) studenti (radi prou~avanja stvarnih “slu~ajeva”, njihove simulacije i
odgovora na ta pitanja, ako se dese).

Vrednovanje i procena finansijskih performansi banaka je apsolutno zavisna od


raspolo`ivih podataka. Zato je bitno koji se podaci tom prilikom koriste.
Korisno je kad su iz vi{e izvora: podaci regulatornih i kontrolnih institucija i
komisije za vrednosne papire, interni podaci banaka, izve{taji i drugi.

30) Dr Ronald L. Olson: Evalution of Financial Performance, u: The Bankers” Handbook, Third
Edition, edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charles E. Walker, Dow Jones-
Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 386-388.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 312

Nakon sakupljenih raspolo`ivih podataka, neophodno ih je analiti~ki srediti u


odgovaraju}e izve{taje, izra~unati odgovaraju}e koeficijente (‘racije’), sa~initi
pore|enja i izvesti odgovaraju}e zaklju~ke. Ovi analiti~ki izve{taji obi~no
sadr`e informacije o: (1) veli~ini banke, (2) nivou rizika i (3) stopama povra}aja
sredstava.

(1) Veli~ina banke je prvo finansijsko merilo za koje su mnogi ljudi


zainteresovani prilikom vrednovanja banke. To je va`na baza za procenu
performansi banke. Velika aktiva zna~i da banka treba vi{e kapitala, ve}i kapital
zna~i ve}i kreditni limit, ve}i obim poslovanja, efikasniji menad`ment,
efikasniji kompjuterski sistem, ve}i volumen transakcija, {to omogu}uje
ekonomiju obima. Kona~no, veli~ina banke odre|uje i njenu ekonomsku snagu,
ve}u fleksibilnost, ve}e znanje i vi{e tr`i{nog prostora za upravljanje
svakodnevnim finansijskim rizicima. 31)

(2) Sama veli~ina banke nije adekvatna ni dovoljna mera njenih finansijskih
performansi. Nivo finansijskog rizika banke mora biti konzistentan sa
sposobno{}u banke da apsorbuje gubitke i generi{e prihvatljivu stopu prinosa.
Rizik u bankarskom poslovanju mo`e se kategorisati na vi{e na~ina. 32) Ovde
}emo se ukratko osvrnuti samo na finansijski rizik sa aspekta: kvaliteta aktive,
likvidnosti banke, senzitiviteta kamatne stope i adekvatnosti kapitala.

Kvalitet aktive uglavnom se procenjuje preko kvaliteta kreditnog portfolija,


stepena diversifikacije ili koncentracije, vrednosti aktive po teku}oj tr`i{noj
ceni i odnosu produktivne prema ukupnoj aktivi (sredstava koja ‘zara|uju’ u
odnosu na ukupna sredstva). Likvidnost banke je sposobnost da zadovolji
anticipiranu tra`nju za sredstvima kako depozitara tako i zajmotra`ilaca. U
principu, to se re{ava prodajom postoje}e aktive ili kupovinom novih izvora.
Likvidnost komercijalnih banaka meri se sposobno{}u ‘pretvaranja’ aktive u
likvidna sredstva, pove}anja izvora sredstava i upravljanja aktiva / pasiva
miksom. Senzitivitet kamatne stope zna~i da mo`e do}i do njene promene i
banka po tom osnovu mo`e ostvariti gubitak koji nije o~ekivala. Upravo zato
{to gubitak mo`e nastati mimo o~ekivanja menad`ment tima, koriste se posebne
metode za vrednovanje performansi i to analiza varijacije kamatne stope, ‘gap‘
izve{taji, analiza trajanja (“duration”) i simulacija. Kona~no, veli~ina deoni~kog
kapitala je osnov za solventnost banke tj. sigurnost da }e joj kapital deoni~ara i
rezerve pokriti gubitke i da }e mo}i da isplati depozite i vrati uzete kredite u
celini.

31) Ibidem, str. 391.


32) O rizicima u bankarskom poslovanju vi{e se govori u glavi 12. Proces upravljanja rizikom
poslovne banke. Na ovom mestu samo se doti~emo rizika sa aspekta vrednovanja performansi
banke od strane zainteresovanih lica, firmi i institucija.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 313

(3) Profit i rast banke obezbe|uju bankarima i ulaga~ima (menad`mentu i


deoni~arima) kompenzaciju za uspe{no upravljanje rizicima banke po principu:
{to je ve}i rizik izdataka, to bi trebao biti i ve}i prinos odnosno povrat
sredstava. Profitabilnost se meri prinosom na sredstva, prinosom na deoni~ki
kapital i drugim merama. Za deoni~are je prinos na deoni~ki kapital najva`nija
mera, zatim tr`i{na vrednost njihovih deonica, podaci o neto kamatnom
prihodu, op{tim neto tro{kovima, platama i beneficijama, te gubicima u
kreditnom portfoliju banke. Rast bilansa banke je pokazatelj za zadovoljavanje
rastu}ih potreba komitenata i klijenata banke, za nadoknadu inflatornog pritiska
na operativne tro{kove i za porast prinosa ulaga~ima.

10.4. SISTEMI RANOG OTKRIVANJA SLABOSTI U BANKAMA

10.4.1. Praksa Federalnih agencija u SAD

Savremeni uslovi poslovanja banaka sve vi{e tra`e od banke kao privrednog
subjekta da ulazi u poslove koji joj mogu doneti ve}i profit. Me|utim, takvi
poslovi obi~no sa sobom nose i ve}i preduzetni~ki rizik. Dakle, veli~ina zarade
banke je u funkciji sa veli~inom rizika. U sve ve}oj konkurentskoj borbi u
uslovima deregulacije i globalizacije finansijskih i bankarskih tr`i{ta, banke sve
te`e ostvaruju potrebni profit. Razlika izme|u aktivnih i pasivnih kamatnih
stopa (“interest spread”) postaje sve manja, pa su banke suo~ene sa situacijom
da, sada mnogo vi{e nego ranije, moraju ulaziti u rizi~ne poslove izla`u}i se
tako opasnosti poslovanja sa gubicima, nelikvidnosti, insolventnosti itd.

Banke zbog svog zan~aja i funkcije koje imaju za privredu moraju delovati u
okviru jedinstvenog sistema zemlje po{to njihova poreme}ena funkcija mo`e
imati nesagledive posledice po ~itavu nacionalnu - dru{tvenu ekonomiju. Zato
se kvalitetu poslovanja banaka mora posve}ivati odre|ena pa`nja. Dugo
vremena je to bilo samo kroz tzv. naknadnu kontrolnu funkciju, funkciju
nadzora i super - vizorstva. Me|utim, sredinom sedamdesetih godina pet
finansijskih kontrolnih agencija33) u SAD preduzelo je odre|ena istra`ivanja za
sa~injavanje sistema za rano upozoravanje i otkrivanje slabosti u poslovanju
banaka. Ta istra`ivanja su rezultirala u komponovanju odre|enih sistema
nadzora za rano otkrivanje kriti~nih ta~aka u poslovanju banaka.

Funkcija primene navedenih sistema je da ‘pokriju’ periode izme|u redovnih


periodi~nih kontrola banaka i obezbede procenu uslova poslovanja depozitnih

33) To su: FRS (Federal Reserve System), FDIC (Federal Deposit Insurance Company), FHLBB
(Federal Home Loan Bank Board), NCUA (National Credit Union Administration) and OCC
(Office of the Comptroller of the Currency). Ovo su samo neke od ve}eg broja kontrolnih
agencija banaka u SAD.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 314

finansijskih institucija. Osim toga, ovi sistemi omogu}uju efikasniju alokaciju


kontrolisanih sredstava banke, omogu}uju}i tako da se smanji tro{ak
eventualnog ste~aja ili mo`da i spasu institucije -- banke, koje bi mogle
eventualno oti}i pod ste~aj.

Sistem nadzora federalnih agencija sastoji se od tri komponente: (1)


kompjutersko pra}enje, da bi se identifikovale finansijske organizacije koje su
‘pale’ (nisu pro{le) na odre|enim racio testovima; (2) analiti~ki izve{taji (o
performansama), koji dozvoljavaju jednom analiti~aru ili kontroloru da izvr{i
detaljnu finansijsku analizu finansijske organizacije i (3) korektivne akcije i
pra}enje problema identifikovanih kroz proces kompjuterskog pra}enja
(‘computer screening’). Tehnika kompjuterskog pra}enja sastoji se od jednog ili
vi{e zahvata i to:

• pra}enje individualnih racija identifikuju}i institucije koje su ‘pale na dno’


iste grupe;
• pra}enje individualnih racija i njihovo kompariranje sa kriti~nim
vrednostima;
• kombinovanje racija u komponovani bodovni sistem i rangiranje institucija
od najbolje do najgore na osnovu bodova;
• neke kombinacije od navedenih. 34)

Procedura kompjuterskog pra}enja banaka ostvaruje se na slede}i na~in. Kada


se banka jednom ozna~i kao slaba ili potencijalno slaba, radi se analiza u cilju
odre|ivanja obima i veli~ine finansijskih problema i identifikacije njihovih
mogu}ih uzroka. Ovakav pristup i proces predstavljaju drugu navedenu
komponentu kompjuterskog sistema posmatranja. Da bi zajedni~ki ostvarile
svoju funkciju, tri federalne kontrolne agencije (FRS, FDIC i OCC) kombinuju
svoja sredstva i sa~injavaju jedinstveni izve{taj o ban~inim performansama sa
detaljnim informacijama i finansijskim racijima. 35)

Kada analiti~ki pokazatelji potvrde postojanje ozbiljnih finansijskih problema,


nastaje intervencija kontrolnih institucija. Priroda ove akcije mo`e da ima
razli~itu formu i mo`e da varira od jednog telefonskog razgovora sa
menad`mentom banke, pa do naloga suda ili pak odustajanja od intervencije.
Tamo gde je finansijska situacija ozbiljna, preduzimaju se ubrzano mere daljeg
ispitivanja. Ovakva inicijativa i uvid u poslovanje banaka od strane kontrolnih

34) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice-Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 622.

35) Izve{taj se sa~injava na maksimalno 15 strana sa svim bitnim finansijskim problemima i


njihovim uzrocima. Ina~e, ovakvi izve{taji se rade kvartalno za cca 14.000 osiguranih
komercijalnih banaka i odre|en broj dr`avnih kontrolnih banka.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 315

agencija doprinela je ja~anju tr`i{ne discipline i podstakla aktivnost banaka na


planu preduzimanja mera za kontrolu sopstvenog rizika.

10.4.2. FED-ov rejting sistem za holding banke u SAD 36)

Da bi procenio ‘sigurnost i ~vrstinu’ bankarske holding kompanije, FED


upotrebljava jedan rejting sistem koji se zasniva na pregledu polja procesa rada
banke. Sistem predstavlja jednu upravlja~ku informaciju i superkontrolno oru|e
oblikovano da utvrdi uslove bankarske holding kompanije na jedan sistemski
na~in. On koristi komponentni pristup, koji se sastoji od: (1) procene
finansijskih uslova karakteristika rizika svake glavne komponente bankarske
holding kompanije, (2) procenjivanja va`nih me|usobnih odnosa izme|u
komponenti i (3) analiziranja ja~ine snage i zan~aja klju~nih konsolidovanih
finansijskih i poslovnih (operativnih) performansnih karakteristika.

Dola`enje do jedne sveop{te procene finansijskih uslova, bankarska holding


kompanija vrednuje se na skali performansi kvaliteta od jedan (1 - odli~an) do
pet (5 - lo{) spu{taju}i se na:

(1) podru`nice banke (B-bank subsidiaries), B


(2) druge neban~ine podru`nice (O-other-nonbank subsidiaries), O
(3) mati~nu kompaniju (P-parent company), P
(4) zaradu - konsolidovanu (E-earnings consolidated) i E
C
(5) solventnost - konsolidovanu (C-capital adequacy - consolidated).

Prva tri elementa BOPEC rejtinga (podru`nice banke, druge podru`nice i


mati~na kompanija) reflektuju kontribuciju svake komponente fundamentalnoj
finansijskoj ~vrstini holding kompanije. Rejtinzi konsolidovane zarade i
konsolidovane solventnosti ili adekvatnosti kapitala prepoznaju va`nost
regulatorskog mesta ovih faktora i njihovih odlu~uju}ih uloga u odr`avanju
finansijske snage i podr`avanju karakteristika rizika cele holding banke.

Celoviti rejting sistem holding banke je sumarno izra`en kao (B,O,P,E,C) :


(F,M) gde je F finansijski i M upravlja~ki komponovani rejting. Finansijski
komponovani rejting je odre|en od ispitiva~a – revizora: te`inski prosek
elemenata BOPEC-a, dok je upravlja~ki komponovani rejting svestrana procena
ukupnog menad`menta holding banke (ban~inih podru`nica, ostalih podru`nica
i mati~ne kompanije), {to prikazuje slika 10-4
.

36) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 195.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 316

Bilans holding banke


(konsolidovani)

Ban~ine Druge neban~ine Mati~na


podru`nice podru`nice kompanija

CAMEL Bilans holding banke ili


rejting sistem portfolio rizik

Ban~ine
Zarada Kapital
podru` nice
(konsolidovana) (konsolidovani)

Slika 10-4: FED-ov rejting sistem bankarske holding kompanije

Svrha FED-ovog rejting sistem je da iska`e rejtinge bankarske holding


kompanije. Rejtinzi se iskazuju za svih pet elemenata u relaciji 1 do 5:

• najbolji mogu}i rejting: BOPEC = (1,1,1,1,1)


FM = (1,S), i
• najlo{iji mogu}i rejting: BOPEC = (5,5,5,5,5)
FM = (5,U).
10.4.3. Jedinstveni integralni rejting sistem CAMEL
Jedinstveni integrisani bankarski rejting sistem (skra}eno zove CAMEL) 37)
koristi se za ispitivanje i procenu uslova i stanja jedne finansijske institucije.
Odre|ivanje finansijske pozicije banke se bazira na dva rejting elementa: prvi,
po kome ispitiva~ mora proceniti pet individualnih aspekata poslovanja banke; i
drugi, po kome se celovit sud o finansijskoj snazi institucije izra`ava preko

37) Izraz CAMEL je kratica i predstavlja kombinaciju prvih slova od slede}ih pet re~i: kapital
(“capital”), sredstva - aktiva (“asset”) upravljanje (“management”), zarada (“earnings”) i
likvidnost (“liquidity”). CAMEL rejting sistem su prihvatile tri agencije za kontrolu banaka
21.novembra 1979. godine. Rejtig sistem koriste sve tri kontrolne agencije (FRS, FDIC i OCC).
Me|utim, pomenute agencije se nisu slo`ile oko jedinstvenog rejting sistema, koji bi se koristio
za utvr|ivanje rejtinga holding banaka, niti su se slo`ile sa jedinstvenim rejting sistemom, koji bi
se koristio u procesu nadzora. U 1987. godini FDIC (Federal Deposit Insurance Company) je
zavr{io skladniji CAEL monitoring sistem. Ina~e, CAEL je bankarski rejting sistem baziran na
~etiri komponente: kapitalu (“capital”), kvalitet sredstava - aktive (“asset quality”), performanse
zarade (“earning performance”) i likvidnost (“liquidity”). Vidi: Duane B. Graddy and Austin H.
Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional and Global, Prentice-Hall,
Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 623.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 317

jednog komponovanog rejtinga. Slika 10-5. ilustruje Jedinstveni CAMEL


rejting sistem.

Dimenzije Vrednovanje Finansijski Komponovani rejting


performansi rejting uslovi
performansi
Komponovani rejting br.
Rejting br. 1: 1:
Solventnost Jak Finansijska snaga

Rejting br. 2: Komponovani rejting br.


Kvalitet Zadovoljavaju}i Rejtinzi 2:
aktive pojedinih Bazi~no zdrav, male
Rejting br.3: dimenzija slabosti
Dovoljan
Menad`ment Komponovani rejting br.
Rejting br. 4: Kompo- 3:
Marginalan novani Vidna slabost
Zarada rejtinzi
Rejting br. 5: Komponovani rejting br.
Nezadovoljavaju} 4:
Likvidnost i Oslabljena finansijska
pozicija, potrebna hitna
akcija

Komponovani rejting br.


5:
Velika mogu}nost ste~aja

Slika 10-5: Jedinstveni CAMEL rejting sistem


Prema tome, komponovani rejting koji iskazuje CAMEL jedinstveni sistem, nije
jedan prosti aritimeti~ki prosek ovih pet pojedina~nih komponenti, ve} jedna
nezavisno odre|ena mera op{tih performansi finansijske institucije.38) Dakle,
svaka pojedina~na dimenzija performanse banke, kao i komponovana, se
rangira na skali od 1 (jedan) do 5 (pet).

Ako se poslu`imo primerom na slici 10-5, vidimo da rejting 1 pokazuje


finansijsku snagu, dok je slabost banke izra`ena rejtingom 5 i ukazuje da banka
treba urgentnu korektivnu akciju. [to se ti~e procene adekvatnosti kapitala
odnosno solventnosti, ispitiva~i poku{avaju da odrede ban~inu sposobnost da

38) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 624.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 318

odr`i svoje teku}e i projektovane nivoe rizika sredstava. ‘Peer group’


komparacije racija kapitala su veoma va`ne u ovom procesu procene. Kvalitet
sredstava se prosu|uje proverom kredita. Ispitiva~i vr{e pregled svih kredita sa
predeterminiranom obustavom odnosno otkazivanjem kredita (‘dollar cut-off
point’). Krediti koji pokazuju neke slabosti ili preterani rizik, klasifikuju se kao
nestandardni, sumnjivi ili kao gubitak. Relativni iznosi klasifikovanih kredita i
investicija ~ine bazu za odre|ivanje rejtinga kvaliteta sredstava.

Posebno treba imati u vidu, da svih pet kriterijuma imaju jednaku ‘te`inu’.
Istra`iva~i su slobodni u oceni ‘te`ine’ svakog elementa po svojoj diskreciji.

Najbolji mogu}i rejting: CAMEL = (1,1,1,1,1)


Najlo{iji mogu}i rejting: CAMEL = (5,5,5,5,5)

Dakle, numeri~ki koefgicijenti za svaki faktor se rangiraju od 1 = najbolji, do 5


= lo{. Komponovani rejtinzi svih pet faktora indiciraju op{ti kvalitet banke i to:

• 1 = Bazi~no zdrav.
• 2 = U osnovi zdrav, dok su slabosti otklonjive u normalnom kursu
poslovanja.
• 3 = Institucija ima kombinaciju finansijskih i operativnih slabosti rangiranih
od umerenih do jako lo{ih. Ste~aj je daleka mogu}nost.
• 4 = Neumeren obim ozbiljnih finansijskih slabosti ili kombinacija drugih
nezadovoljavaju}ih uslova. Zhteva se temeljita supervizija.
• 5 = Ekstremno visoko neodlo`an ste~aj ili verovatno}a ste~aja u bliskom
roku.

Tehni~ka sposobnost, vo|stvo (liderstvo) i upravlja~ka sposobnost se


razmatraju u proceni kvaliteta menad`menta. Ispitiva~ procenjuje tako|e i
internu kontrolu, poslovno - operativne procedure i ‘popustljivost’ u primeni
zakona i bankarske regulative. ”Peer group” komparacije se koriste u vezi sa
tr`i{nim informacijama da bi se odredila dovoljnost nivoa zarade banke.39)
Adekvatnost zarade se proverava preko uslova i visine prinosa deoni~ara, toka
gotovine u relacijama normalnih potreba zajmoprimca, te kontribucija baznom

39) “Peer group” ozan~ava klasifikaciju komercijalnih banaka po veli~ini aktive i drugim
karakteristikama. The Uniform Bank Performance Reporting System klasifikuje banke u 20
razli~itih grupa. U okviru svake grupe, banke se kompariraju sa drugim bankama po uporedivim
veli~inama sa respektovanjem profitabilnosti i drugih podataka. Peer group analiza se koristi od
strane banaka da utvrde svoje finansijske performanse u odnosu na konkurentske banke na
njihovom tr`i{tu. Peer grupe se odre|uju prema veli~ini banke, lokaciji, poslovnom miksu, i
mogu imati pet ili {est banaka kada su u pitanju banke - veliki nov~ani centri (“money center
banks”) ili stotine kada su u pitanju komunalne odnosno op{tinske banke. Vidi: Thomas Fitch:
Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guide, New York, 1990. godine, str. 457.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 319

kapitalu banke (‘equity capital’). Likvidnost se rangira na bazi sposobnosti


banke da podmiruje tra`nju klijenata za depozitima i kreditima bez preteranog
napora. Odre|ivanje adekvatnosti ban~ine likvidne pozicije se bazira na
strukturi dospe}a investiranih sredstava, stepena ‘isparljivosti’ depozita,
izvr{enja kredita, nedepozitnih davanja kredita i senzitiviteta kamatne stope.

Posle analiziranja ovih pet individualnih rejting komponenti, ispitiva~ dolazi do


sveukupne procene o poslovanju banke i na toj osnovi do jedinstvenog
komponovanog rejtinga banke. Na tako iskazanoj rejting listi, banke sa niskim
rejtingom se pobli`e posmatraju sa ciljem da se utvrdi koje mere korektivne
akcije treba preduzeti. Banke koje imaju iskazan relativno ve}i ili visok
komponovani rejting obavezuju kontrolne institucije na relativno manji nadzor,
ali ne i na preduzimanje mera korektivne akcije.

10.4.4. Ostali modeli ranog upozorenja lo{eg poslovanja

Rano upozorenje za otkrivanje elemenata lo{eg poslovanja banaka i drugih


finansijskih institucija sve vi{e zaokuplja stru~ne ljude u kontrolnim
institucijama kako bi {to ranije mogli preduzeti mere upozorenja i odre|ene
korektivne akcije u tim institucijama. Tako su ekonomisti FRB (Federal
Reserve Bank u New York-u) razvili jedan model ranog upozorenja te{ko}a u
banci, koji predvi|a mogu}nost da jedna banka primenom tog modela mo`e
dobiti nizak rejting. Takav nizak rejting ukazuje da se mo`e o~ekivati da }e u
banci u dogledno vreme nastati i ve}e te{ko}e.
Funkcija ‘proricanja’ niskog rejtinga banke ima kompoziciju prikazanu
slede}om jedna~inom: 40)

Prob = f (LS, EQ, OR, CO, CI)

gde je:
Prob = verovatno}a, da }e jedna banka dobiti jedan nizak rejting,
LS = krediti i zakupi (‘leases’) / ukupni izvori sredstava,
EQ = deoni~ki kapital banke (‘equity capital’) / ustanovljeni rizik sredstava,
OR = operativni - poslovni rashodi / operativni - poslovni prihodi,
CO = ukupni nastali tro{kovi / (neto prihod + rezerve za kreditne gubitke),
CI = komercijalni i industrijski krediti / ukupni krediti.

Pored verovatno}e niskog rejtinga banke, u ameri~koj bankarskoj praksi koriste


se kao oru|e prognoze i indeks rizika banke i ozna~ava se sa ‘I’. 41) Prognozirani

40) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 615.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 320

indeks rizika banke ‘I’ je konstruisan u obliku jedna~ine sa {est nepoznatih ‘x’
vrednosti uz primenu odgovaraju}ih unapred utvr|enih koeficijenata za svaku
‘x’ veli~inu i izra`en je slede}om funkcijom:

I = 0,818 - 0,151X1 + 0,211X2 - 0,265X3 + 0,177X4 + 0,151X5 - 0,347X6

gde je:

X1 = procenat primarnog kapitala prema ukupnim sredstvima;


X2 = procenat kredita sa rokom dospe}a vi{e od 90 dana prema ukupnim
sredstvima;
X3 = procenat od ‘nonaccruing’ kredita prema ukupnim sredstvima;
X4 = procenat od ponovo ugovorenih kredita prema ukupnim sredstvima;
X5 = procenat od neto kredita ‘charge-off’” godi{nje prema ukupnim
sredstvima;
X6 = procenat od neto prihoda godi{nje prema ukupnim sredstvima.

Indeks rizika je razvijen od strane FDIC (Federal Deposit Insurance Company) i


sastavlja se na osnovu tri izve{taja poslovne banke: izve{taja o podacima po
pozivu (‘Call Data Report’), izve{taja o uslovima (‘Report of Condition’) i
izve{taja o prihodu i dividendama (‘Report of Income and Dividends’). Kao {to
se vidi, indeks rizika banke ima {est varijabli i tri bitne dimenzionalne funkcije
usmerene na: solventnost - adekvatnost kapitala (X1), kvalitet kredita (X2 do
X5) i povrat sredstava profitabilnost (X6, tj. ROA Return of Assets). Kao {to se
vidi, u kompoziciji ovog indeksa se nagla{ava kvalitet kredita po{to je naj~e{}i
problem banaka koje idu u ste~aj nekvalitetan kreditni portfolio.

Od ovako utvr|enog indeksa rizika banke zavisi i premija koju banka pla}a na
osiguranje depozita. Sa indeksom rizika banke kombinuju se i rezultati CAMEL
rejting sistema. Ako je indeks rizika banke pozitivan i CAMEL rejting 3, 4 i 5,
zna~i da je banka u zoni rizika iznad normale i treba da pla}a dvostruko ve}u
premiju osiguranja depozita odnosno 1/6 mese~no (od ukupno 1 posto
godi{nje). Ako je indeks rizika banke negativan, a CAMEL rejting 1 i 2, zna~i
da je banka u zoni normalnog rizika i treba da pla}a standardnu premiju
osiguranja depozita od 1/12 procenta mese~no (od ukupno 1 posto godi{nje).
Ameri~ka agencija FDIC prilikom monitoringa banaka, koje su potencijalne da
koriste sredstva osiguravaju}eg fonda, vodi listu banaka klasiranih u tri grupe
prema o{trini problema: (1) ostali problemi (OP- other problems), (2) ozbiljni
problemi (SP-serious problems) i (3) potencijalni za isplatu u celini (PPO-

41) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Service
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 622.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 321

problems pay-off). 42) Praksa ameri~kih banaka pokazuje da su problemi


bankrota sve izra`eniji, mada nisu alarmantni (pregled 10-3). 43)

Pregled 10-3: Podaci o broju problemati~nih banaka


Godina Ukupno osigurano FDIC problem lista Bankrotiralo
Broj Broj % Broj %
1970 13.840 250 2,79 7 0,05
1987 14.500 1.575 12,89 203 0,14
Indeks 104,8 630,0 29 puta
1987/70

Podaci govore, da je u praksi sve ve}i broj poslovnih banaka koje imaju
probleme, ali i koje su bankrotirale. Tako je za poslednjih osamnaest godina u
SAD prime}en porast broja ‘problemati~nih’ banaka.

U zadnjih osam godina (1991-1999) situacija se znatno propravila. Banke su


postale profitabilnije i finansijski zdravije sa prose~nim godi{njim povratom
aktive (ROA) iznad jednog procenta i sa godi{njim prose~nim povratom
deoni~kog kapitala iznad 15 procenata. Naime, u tom periodu do{lo je do: (1)
smanjenja godi{njeg broja bankrota banka – posebno posle 1995.godine (ispod
20 banaka godi{nje), (2) pove}an je broj spajanja i pripajanja banaka i (3)
opadanja ukupnog broja komercijalnih banaka sa 14.500 u 1985.godini na 8.600
u 1999.godini.44)

LITERATURA:

1. B.Hamond: Banks and Politics in America, Princeton University Press,


Priceton, New Jersey, 1957.
2. Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the
Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989
3. Thomas F. Huertas: The Regulation of Financial Institution A Historical
Perspective on Current Issues in “Financial Services”, George Benston,
Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1983.
4. Finansijski leksikon, redaktor dr Ivo Peri{in, Informator, Zagreb, 1962.
5. Privredni leksikon, Informator, Zagreb, 1961.
6. Ekonomska enciklopedija, druga knjiga, Savremena administracija, Beograd,
1984.

42) Ibidem, str. 626.


43) Ibidem, str. 627.
44) Zabihollah Rezaee: Financial Institutions, Valutations, Mergers, and Acquisitions – The Fair
Value Approach, Second Edition, John Wiley & Sons, New York, 2001.godine, str. 4. i 415.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 322

7. Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks


Community, Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1990.
8. Zakon o bankama i drugim finansijskim institucijama (Sl.list SFRJ br.
10/89.)
9. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o bankama i drugim finansijskim
organizacijama (Sl.list SFRJ br. 40/89.)
10. The New York Times, Sunday, June 16, 1991. godine, section The Week in
Review,
11. James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson:
Marketing Financial Services A Strategic Vision, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1985
12. William F. Ford and Dennis A. Olson: How 1000 High Performance Banks
Welthered the Recent Recession, Banking, April 1978,
13. Thomas Fitsch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Guide, New York,
1990.
14. Dr Ronald L. Olson: Evalution of Financial Performance, u: The Bankers”
Handbook, Third Edition, edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs
and Charles E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
15. Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management,
The Dryden Press, New York, 1985.
16. Emmanuel N. Roussakis: Commercial Banking in an Era of Deregulation,
Preager, New York, 1984.
17. John A. Haslem: Commercial Bank Management, Reston Publishing
Company, Reston, Virginia, 1985.
18. Paul F. Jannott: The Effective Bank Supervisor, 1985. ????
19. Bank Control and Audit, 1983. ????
20. J. S. G. Wilson: Banking Policy and Structure – A Comparative Analysis,
Croom Helm, London, 1986.
Likvidnost je potrebna banci kao vazduh ~oveku!

GLAVA 11.

PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE

OKVIR JEDANAESTE GLAVE:


• Principi i na~ela upravljanja rizikom banke
• Solventnost kao izraz sigurnosti banke
• Likvidnost kao izraz kontinuiteta poslovanja
banke
• Ekonomi~nost kao izraz poslovnosti banke
• Profitabilnost kao izraz uspe{nosti poslovanja
banke

11.1. PRINCIPI I NA^ELA UPRAVLJANJA RIZIKOM BANKE


PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 325

11.1.1. Osnovni principi poslovanja banke

Maksimiranje profita, kao ciljne ekonomske funkcije poslovne banke,


primorava banku na po{tivanje osnovnih principa dobrog bankarskog
poslovanja ili principa dobrog privrednika:

(1) solventnosti i sigurnosti,


(2) likvidnosti i urednosti,
(3) ekonomi~nosti i efikasnosti, i
(4) profitabilnosti tj. rentabilnosti.

Me|utim, u praksi banaka se smatra da su solventnost, likvidnost i rentabilnost


tri klju~na principa koja banka ne sme da prenebregne u svom poslovanju. Kada
je u pitanju uspe{nost poslovanja banke, pridr`avanje svih ovih principa je od
izuzetne va`nosti kako za poslovanje same banke tako i za poslovanje njenih
komitenata, pa i za stabilnost privrednog sistema zemlje u celini.

Ovde }emo analizirati principe upravljanja rizikom banke i to: solventnost,


likvidnost, ekonomi~nost i rentabilnost. Pre toga, ukaza}emo na neke aspekte
njihovog me|uodnosa odnosno na njihovo interaktivno dejstvo i dejstvo na
profitabilnost banke, kao klju~nog pokazatelja uspe{nosti poslovanja banke.

11.1.2. Interaktivno dejstvo principa poslovanja

Ostvarivanje ovih principa nije u praksi ni lako ni jednostavno, tim pre ako se
ima u vidu njihov me|usobni dinam~ki odnos i interakciono delovanje u
funkciji vremena. Dakle, poslovanje banke na ovim principima mora biti
usmeravano i kontrolisano jer nepridr`avanje ovih principa ili nedovoljna
kontrola poslovanja banke samo po jednom principu mo`e prouzrokovati
negativan uticaj na poslovanje banke mereno i drugim principima. Po|imo od
primera: jedan od va`nijih principa poslovne banke je da bude likvidna.
Me|utim, odr`avanje likvidnosti zahteva da se vodi ra~una i o dimenziji te
likvidnosti izra`enoj preko visine slobodnih nov~anih sredstava na `iro ra~unu
banke koja, ako su prekomerna i nisu plasirana, ne donose prihod banci. To je u
suprotnosti sa principom profitabilnosti banke.

Drugim re~ima, visoka likvidnost banke, izra`ena preko neplasiranih sredsatva


na `iro ra~unu banke, negativno uti~e na stopu profitabilnosti banke zbog
izgubljenog prihoda odnosno profita, koji je bilo mogu}e ostvariti kratkoro~nim
plasiranjem slobodnih nov~anih sredstava. Jasno je da cilj banke nije odr`avanje
nepotrebno visoke stope likvidnosti, koja ide na {tetu profitabilnosti banke, ve}
optimalne likvidnosti, koja }e banci uvek omogu}iti blagovremeno izvr{avanje
njenih obaveza. Ako bi se trebalo opredeliti za prednost kod po{tivanja ova dva
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 326

principa, onda je sigurno da se likvidnosti banke mora dati prioritet u odnosu na


profitabilnost po svaku cenu. Dakle, profitabilnost da, ali uz kontinuirano
odr`avanje ban~ine likvidnosti.

Pored interakcionog delovanja likvidnosti i profitabilnosti, mogu}e je da do|e i


do uticaja na solventnost. Naime, rekli smo da likvidnost mo`e uticati na
profitabilnost, {to mo`e imati i posledicu ostvarivanja gubitaka. Gubitak mo`e
uticati na solventnost, ako se ostvari u visini iznad ban~inih rezervi i time po~ne
ugro`avati deoni~ki kapital banke. Zbog mogu}ih takvih uticaja, banka se mora
strogo pridr`avati navedenih principa, kako bi za{titila integritet svog
poslovanja, odr`ala poverenje deoni~ara i izvr{ila svoju dru{tvenu misiju
odr`avanje sopstvene stabilnosti i stabilnosti privrednog sistema. U narednom
izlaganju bi}e vi{e re~i o svakom od navedenih principa poslovanja banke
nagla{avaju}i rizike u koje banka ulazi usled njihovog naru{avanja.

11.1.3. Principi u upravlja~kom procesu

Principi upravljanja rizikom banke nisu samo elementi koji se posmatraju


izolovano svaki za sebe, niti pak njihovo stati~ko i izolovano dejstvo na
pojedini segment poslovanja banke. Va`nije je imati u vidu njihovo dejstvo u
dinami~kom ostvarivanju procesa poslovanja banke, kako bi se njihovo
delovanje koristilo u svakom pojedina~nom poslovnom bankarskom poduhvatu.

Dr`ati se principa u procesu upravljanja rizikom banke u svakom poslu i na


svakoj poziciji organizacione strukture banke nije nimalo lak zadatak. Kad to
ka`emo, onda smatramo da pri tome treba po}i od su{tine elemenata od kojih
treba poznavati:

(1) su{tinu svakog od navedenih principa i njihov ‘domet’ u upravljanju rizicima


pojedinih vrsta bankarskih poslova;
(2) faktore koji determini{u svaki princip upravljanja rizicima u pojedinim
bankarskim poslovima;
(3) mogu}nost da se meri uticaj pojedinih faktora u okviru pojedinog principa
upravljanja rizikom;
(4) mogu}nost da se izrazi odnosno kvantificira rizik po ovim kriterijumima u
pojedinim vrstama bankarskih poslova; i
(5) kori{}enje iskustva na ve} zavr{enim poslovima i na toj osnovi planiraje
elemenata za nove bankarske poslove uz eliminisanje odnosno minimiziranje
uticaja odre|ene vrste rizika.

Naredna izlaganja imaju za svrhu da se, u okviru raspolo`ivih mogu}nosti, u|e


u su{tinu svakog od navedenih principa upravljanja rizicima banke i osvetle
mehanizmi za njihovo minimiziranje.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 327

11.2. SOLVENTNOST POSLOVNE BANKE

11.2.1. Pojam i su{tina solventnosti banke

U na{oj bankarskoj literaturi vrlo retko sre}emo napise o ovom pojmu. U


onome {to je napisano ima dosta nepreciznosti, neta~nosti i razlika u shvatanju
su{tine pojma solventnosti i njegovom definisanju. Stoga smatramo nu`nim da
{ire izlo`imo ovaj princip poslovanja banke jer je on veoma bitan za njene
poverioce. Za na{e promenjene uslove poslovanja on tako|e treba da bude od
sve ve}eg interesa za na{e banke i njihove deoni~are, a posebno za one banke
koje se bave poslovima sa inostranstvom.

Tako prema M.Golijaninu1), pod pojmom solventnosti podrazumeva se


sposobnost du`nika da u celini izmiruje svoje dospele nov~ane obaveze.
Insolventnost, saglasno tome, predstavlja nesposobnost izmirenja dospelih
obaveza. Mada bankarska teorija ukazuje na korisnu potrebu razlikovanja
pojma i sadr`ine solventnosti od pojma i sadr`ine likvidnosti banke, u na{oj
poslovnoj praksi se dosta ~esto ova dva pojma poistove}uju. ^esto se mo`e ~uti
u razgovoru me|u na{im poslovnim ljudima ‘firma mi nije solventna’ misle}i
pri tome da im firma nema novca i ne mo`e da plati neku obavezu. Tog
poistove}ivanja ovih pojmova ima i u na{oj literaturi.2) Takvo poistove}ivanje
ova dva pojma ne samo da je pogre{no, ve} mo`e da dovede i do poslovne
zablude. To nas obavezuje da ovaj problem ne{to detaljnije obradimo.

Kao {to rekosmo, vrlo ~esto se stavalja znak jednakosti izme|u izraza i pojmova
solventnosti i likvidnosti banke. Me|utim, o~igledno je da ti izrazi ne zna~e isto
ni u teoriji ni u praksi, mada ima nekih elemenata koji imaju sli~nosti i
me|usobne uslovljenosti. Zato }emo ovde poku{ati da {to konciznije izlo`imo
pojam i su{tinu principa solventnosti banke i uka`emo na njegovu vezu sa
drugim principima upravljanja rizikom u bankarskom poslovanju, tim pre {to se
ovom principu kod nas jo{ uvek ne posve}uje dovoljna pa`nja. Kako }emo
kasnije videti, ne samo da mu se interno mora posve}ivati du`na pa`nja, ve} }e
to morati imati na umu svaka banka koja se `eli baviti poslovima sa
inostranstvom po{tivaju}i tako novi me|unarodni standard solventnosti, kao
uslov poslovanja banke u svetskim razmerama.

1) Dr Milan Golijanin: Bankarstvo Jugoslavije - Teorija, organizacija, poslovanje, tre}e


dopunjeno i izmenjeno izdanje, Privredni pregled, Beograd, 1983. godine, str. 235.
2) Vidi o tome detaljnije: Dr Milan Kne`evi}: Banka - Organizacija i poslovanje, prvo izdanje,
[kolska knjiga, Zagreb, 1984. godine, str. 109-113. i Dr Ante Katunari}: Banka - Principi i
praksa bankovnog poslovanja, drugo izdanje, Poduze}e Banka, Zagreb, 1977. godine, str. 567-
572.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 328

Globalno gledano, solventnost banke podrazumeva da je realna vrednost aktive


jednaka obimu pasive. Kada je banka nesolventna, onda jedan deo aktive
predstavlja nekvalitetne, nenaplative ili pak fiktivne plasmane. Radi shvatanja
su{tine nesolventnosti banke, treba ne{to vi{e u}i u su{tinu strukture bilansne
ravnote`e banke. Naime, jasno je da se formalna bilansna ravnote`a izra`ava
preko jednakosti zbira aktive i pasive banke. Bitno je da nesolventnost banke
proizilazi iz strukturalnih promena u bilansnoj ravnote`i banke i vezana je za
ostvarivanje i iskazivanje gubitka. Nesolventnost banke nastaje kada visina
njenih obaveza prevazilazi njena sredstva odnosno kada ostvareni gubici
prema{uju njen deoni~ki kapital. Ostvarenje i iskazivanje gubitka, u zavisnosti
od njegove veli~ine, mo`e ali i ne mora prouzrokovati nesolventnost banke.
Veli~ina gubitka banke se, sa stanovi{ta solventnosti banke, dovodi u vezu sa
nominalnim kapitalom banke, kapitalom koji je vlasni{tvo deoni~ara banke.

Sa stanovi{ta finansijskog rizika, za svakog privrednog subjekta je od zna~aja


struktura njegovog raspolo`ivog kapitala i izvora tog kapitala odnosno
stvorenih obaveza. Drugim re~ima, svaki privredni subjekt, pa i banka, treba da
ima adekvatan kapital prema svojim obavezama. Iznos kapitala koji se smatra
adekvatnim prili~no {iroko varira u proizvodnim preduze}ima, {to naravno
zavisi od tipa preduze}a i pona{anja njegovih vlasnika i kreditora prema riziku.
Suprotno, u bankama adekvatnost kapitala ili solventnost rigoroznije je
definisana. Iznos potrebnog kapitala zavisi od rizika insolventnosti, koji se
smatraju odgovaraju}im za datu privredu. To, opet, zavisi od kombinacije i
strukture sredstava, obaveza i kapitala u portfolijima banke.

11.2.2. Faktori insolventnosti banke

Insolventnost banke mo`e biti izazvana brojnim faktorima, kako spoljnim tako i
unutra{njim. Me|utim, globalno gledaju}i, rizik insolventnosti banke zavisi od
slede}ih faktora: 3)

(1) nivoa o~ekivanog prihoda i njegove naplate;


(2) verovatno}e odstupanja od o~ekivanog prihoda, i
(3) veli~ine ban~inog inicijalnog kapitala.

Me|utim, smatra se da nastanku insolventnosti mogu doprineti i uticaji brojnih


drugih faktora, kao {to su na primer: nelikvidnost, neuskla|enost ro~ne
strukture sredstava i plasmana, poslovanje sa gubicima, nesolidno gazdovanje

3) Risk and Capital Adequacy in Commercial Banks, edited by Sherman J. Maisel, The
University of Chicago Press, Chicago, 1981. godine, str. 6.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 329

sredstvima, neuskla|enost ban~inih proizvoda i usluga sa zahtevima tr`i{ta itd.4)


Mada se uticaj navedenih faktora mo`e smatrati indirektnim, oni mogu u
znatnoj meri uticati na rast gubitka banke i na taj na~in pove}avati izvesnost
insolventnosti banke.

Banka mo`e postati insolventna i kada svesno ili nesvesno previ{e koncentri{e
svoje aktivnosti u podru~ja poslovanja gde se mogu o~ekivati nepredvi|eni
doga|aji, odnosno kad koncentri{e previ{e svojih kredita, investicija ili drugih
aktivnosti u podru~ja gde nepredvi|eni doga|aji mogu prouzrokovati gubitke i
koji mogu bitno uticati na poslovni uspeh banke. 5) ^esto banku mogu na ovo
navesti ukazane ili prognozirane mogu}nosti visokih profita, {to mo`e
‘zaslepiti’ njihov portfolio rizik.

Smatra se da postoje ~etiri glavna pristupa koja su korisna i omogu}uju


bankama da identifikuju i smanje svoje rizike:

(1) Jedna od najva`nijih potreba banaka je da diverzifikuju sredstva i obaveze,


tako da uticaj nepredvi|enih doga|aja ne bude nadmo}an. Recimo,
nedostatak diversifikacije mo`e prouzrokovati koncentraciju kredita u
okviru jedne industrijske grane, na parcijalnom tr`i{tu, na inostranom
tr`i{tu ili pak samo kroz vanbilansne aktivnosti.
(2) Rizik nediversifikacije ili rizik od nepredvi|enih doga|aja, mo`e se meriti
procenom verovatno}e distribucije sa mogu}im ishodima mimo onih koji su
predvi|eni. Ve}e u~e{}e ovakve distribucije koja le`i ispod o~ekivanih
doga|aja je mnogo opasnije. Poznavanje ovakvih opasnosti mo`e koristiti
banci za smanjenje ukupnog nivoa njenih rizika da ostvari gubitak na
jednom prihvatljivom nivou.
(3) Banka mo`e da pove}a kapital tako da je on dovoljan da apsorbuje bilo koji
gubitak koji nastane kao specifi~na verovatno}a. U stvari, jednom
definisani adekvatni kapital je iznos potreban da obezbedi da se verovatna
insolventnost u budu}nosti smanji ispod predodre|enog nivoa.
(4) Sa ta~ke gledi{ta javnosti, opasnost da }e depozitari ili oni koji su pozajmili
novac banci izgubiti svoja sredstva kad banka bankrotira mogla biti
eliminisana osiguranjem depozita. Tre}e lice tj. osiguranje mo`e garantovati
za{titu depozitarima od gubitka.6)
11.2.3. Merenje solventnosti poslovne banke

4) Dr Milan Golijanin: Bankarstvo Jugoslavije - Teorija, organizacija, poslovanje, tre}e


dopunjeno i izmenjeno izdanje, Privredni pregled, Beograd, 1983. godine, str. 235.
5) Risk and Capital Adequacy in Commercial Banks, edited by Sherman J. Maisel, The
University of Chicago Press, Chicago, 1981. godine, str. 2.
6) Ibidem, str. 2-3.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 330

Merenje solventnosti banke, iako se odnosi na veli~inu i funkciju kapitala u


bilansu banke, zahteva primenu slo`ene procedure i respektovanje uticaja
nekoloko me|uzavisnih faktora. Prema Sh.Maisel-u7), merenje solvantnosti
banke mo`e se vr{iti primenom i uva`avanjem nekoliko kriterija, koji
podrazumevaju jedinstven proces od pet me|usobno povezanih faza:

(1) razdvajanje poslovanja banke u homogene aktivnosti ili portfolio aktivnosti


banke;
(2) procenjivanje neto vrednosti svakog portfolija;
(3) procenjivanje o~ekivane vrednosti u portfolijima banke;
(4) procenjivanje distribucije funkcija o~ekivanog prinosa; i
(5) veza kapitala i rizika.

Adekvatnost kapitala je jedan relativni koncept koji zavisi od prirode aktive i


pasive banke i njene strukture. Pri tome su bitni veli~ina i strukturalno u~e{}e
deoni~kog kapitala, sjedne strane, i veli~ina i u~e{}e depozita i kreditnih izvora,
s druge strane.

Testovi adekvatnosti kapitala su metodi za merenje dovoljnosti kapitala banke


povezani sa njegovim procenjenim bilansnim stepenom rizika. Standardi
adekvatnosti su bazne mere nivoa povezanosti kapitala sa porfoliom rizika, koji
koriste menad`eri banke i regulatorne agencije da bi odredili da li je banka
zdrava ili ne. Naravno, i testovi adekvatnosti kapitala i standardi adekvatnosti se
menjaju tokom vremena.8) Ovde }emo se zadr`ati na testovima adekvatnosti
kapitala.

Kapital racio ili stopa kapitala je klju~ni finansijski racio za merenje


adekvatnosti kapitala banke. Ovde va`i jedno op{te pravilo: {to je ova stopa
ve}a za banku, to je banka kapitalno zdravija i bolja. I obrnuto. Banka sa
visokom stopom (racijom) kapitala prema sredstvima je vi{e za{ti}ena od
teku}eg - operativnog poslovnog gubitka nego banka sa ni`om stopom -
racijom. Ovo ipak zavisi od relativnog rizika i mogu}nosti za nastanak gubitka
svake banke.9) Postoji nekoliko standardnih obrazaca za merenje adekvatnosti
kapitala banke ili kapital racija (“capital ratio”), od kojih su ~etiri naj~e{}e u
upotrebi:

7) Sherman J. Maisel: The Meashurement of Capital Adequacy, u knjizi: Risk and Capital
Adequacy in Commercial Banks, edited by Sherman J. Maisel, The University of Chicago Press,
Chocago, 1981. godine, str. 42.
8) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Commununity,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 570.
9) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barrons’ Business Guide, New York, 1990.
godine, str. 104.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 331

(1) deoni~ki kapital prema ukupnim sredstvima,


(‘equity capital to total assets’)
(2) deoni~ki kapital prema rizi~noj aktivi,
(‘equity capital to risk assets’)
(3) deoni~ki kapital prema ukupnim depozitima, i
(‘equity capital to total deposits’)
(4) deoni~ki kapital prema kreditima i eskontima,
(‘equity capital to loans and discounts’).

Pored ovih pokazatelja, koriste se i pokazatelji koji uzimaju u obzir primarni i


sekundarni kapital podeljen prose~nim ukupnim sredstvima uve}anim za
dozvoljene gubitke na kreditima i zakupu (‘total capital ratio’), zatim pokazatelj
agregatnih kredita prema ukupnom kapitalu (‘loans capital rtatio’). Pored ovih
pokazatelja, koriste se i bilansni raciji (‘balance sheet rations’).10)

Za ocenu da li je banka problemati~na ili nije sa aspekta solventnosti, koristi se


stopa neto kapitala (‘neto capital racio’ = NCR) prema slede}oj jedna~ini: 11)

Kapital + Rezerve - Klasifikovana sredstva


NCR =
Prose ~ na sredstva

Klasifikovana sredstva su ona koja su ve} ozna~ena kao: nestandardna,


sumnjiva ili gubitak (ocena bazirana na ispitivanju kvaliteta sredstava). Banka
se klasifikuje kao problemati~na ako je NCR = 2,74 % (jednako ili manje).

Procena pouzdanosti banke i vrednovanje adekvatnosti njenog kapitala od


strane nacionalne banke obuhvata slede}ih osam faktora:12)

(1) kvalitet menad`menta,


(2) likvidnost sredstava,
(3) istorijat zarade (the history of earnings and of the rentention thereof),
(4) kvalitet i karakter vlasni{tva,
(5) izdatke (the burden of meeting occupancy expenses),
(6) potencijalna “isparljivost” depozitne strukture
(7) kvalitet poslovnih (operativnih) procedura, i
(8) ban~in kapacitet da zadovolji sada{nje i budu}e potrebe svog poslovnog
podru~ja uzimaju}i u obzir konkurenciju sa kojom se suo~ava.

10) Ibidem, str. 54.


11) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 627.
12) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 574.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 332

11.2.4. Rizik insolventnosti poslovne banke

“Rizik insolventnosti je mogu}nost da u odre|enom vremenskom periodu,


banka bude u poziciji da ne ispunjava svoje dospele obaveze ili izra`eno ne{to
druga~ije, kao agregatna vrednost ban~ine pasive, koja prevazilazi njena ukupna
sredstva.”13) Naime, teorijski, u pogledu insolventnosti, banka se mo`e na}i u tri
situacije.

(a) da nema gubitka i da je solventna,


(b) da ima iskazan gubitak i da je solventna, i
(c) da ima iskazan gubitak i da je insolventna.

Radi jasnijeg sagledavanja situacija u kojima se banka mo`e na}i, dajemo


upro{}enu strukturu bilansa banke i ilustrujemo to u slikama 11-1, 11-2. i 11-
3.
Teku}e rezerve i Depoziti i druga
neprofitna aktiva pasiva

Profitna aktiva Deoni~ki kapital


banke

Slika 11-1: Po~etni bilans solventne banke

Kada je re~ o prvom slu~aju, banka nema gubitak i normalno je da je solventna,


po{to svojim nominalnim kapitalom i depozitima pokriva svu svoju zdravu
aktivu odnosno izvori i sredstva banke su u ravnote`i.

Teku}e rezerve i
neprofitna aktiva Depoziti i druga
pasiva
Profitna aktiva
Deoni~ki kapital
banke
Iskazan gubitak

Slika 11-2: Gubitak i solventnost banke


Dakle, u drugom slu~aju, ~ak i kad banka ostvari i iska`e gubitak, ako nije ve}i
od nominalnog kapitala banke u pasivi, banka je i dalje solventna jer svojim

13) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 568.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 333

nominalnim kapitalom, mo`e pokriti u celini gubitak i da ne do|u u pitanje


isplate sredstava po osnovu raznih drugih obaveza.

Situacija u kojoj je banka insolventna nastaje u trenutku kad ostvareni i iskazani


gubitak prema{uje nominalni kapital banke i on nije dovoljan za pokri}e
gubitka, te zbog toga banka dolazi u poziciju da ne mo`e da izvr{i i sve svoje
obaveze prema komitentima. To ilustruje slika 11-3.14)

Teku}e rezerve i
neprofitna aktiva
Depoziti i druga
pasiva
Profitna aktiva

Iskazan gubitak Deoni~ki kapital


banke

Slika 11-3: Gubitak i insolventnost banke

Iz navedene ilustracije vidi se razlika izme|u obi~nog nedostatka sredstava, koji


se manifestuje kao nelikvidnost, i strukturalnih pomeranja pra}enih ostvarenjem
visine gubitka preko nominalnog iznosa deoni~kog kapitala. Naime, banka
mo`e da obezbedi likvidnost, a da pri tome ne re{i problem nesolventnosti, kao
{to mo`e biti nelikvidna, a da je pri tome nesolventna.15) Pri tome ne treba
izgubiti iz vida me|usobno povezan odnos solventnosti i likvidnosti, ali i
njihovu bitnu razliku, {to se ~esto zanemaruje.

11.2.5. Planiranje solventnosti poslovne banke

U cilju smanjenja rizika insolventnosti banke i odr`avanja zadovoljavaju}e


adekvatnosti kapitala ili solventnosti banke, neophodno je finansijskim planom
postaviti kao cilj: maksimiziranje bogatstva deoni~ara i projektovati
strategijskim planom dugoro~ni rast i ciljni profit (slika 11-4). Finansijskim
planom treba projektovati strukturu kapitala banke i nivo dividende, koju banka
treba ostvariti. Naravno, pri tome treba po}i od zahteva za minimizacijom
tro{kova sredstava kojima se to mo`e ostvariti. Pri tome treba imati na umu da
je svaka banka u ve}oj ili manjoj meri podlo`na riziku. Razli~ite performanse

14) Ibidem, str. 569.


15) Reid Nagle and Bruce Petersen: Capitalization Problems in Perspective, u knizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley &
Sons, New York, 1985. godine, str. 297.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 334

banaka uslovljene su razli~itim faktorima, me|u kojim su naro~ito zna~ajni:


sposobnost menad`ment tima i konkurentnost. Ssaglasno razli~itim geografskim
lokacijama i nacionalnim i regionalnim ekonomijama, oni uti~u na ostvarivanje
razli~itih performansi poslovanja. Ovi faktori uti~u na pojavu tri klju~ne
kategorije rizika u bankama: (1) kreditini rizik, (2) rizik kamatne stope i (3)
rizik likvidnosti.15)

Cilj:
Maksimiziranje bogatstva akcionara

Strategijski plan:
Dugoro~ni rast i ciljni profit

Plan profita:
Godi{nji rast i ciljni profit

Projektovana struktura Projektovane


kapitala dividende

Ciljna struktura kapitala Ciljna politika dividende

Finansijski plan:
Minimiziranje tro{kova sredstava

Slika 11-4: Proces finansijskog planiranja18)

Sa aspekta istorijske perspektive, prema podacima za ameri~ke banke u perodu


1934 -1983. godine (period od 50 godina), svi bankroti banaka su bili povezani
sa ove tri vrste rizika. Rizik likvidnosti i kreditni rizik dominirali su posle 1930.
godine, dok je rizik kamatne stope bio posle 1980. godine. Sasvim je jasno da je
samo ve}i odgovaraju}i nivo kapitala banke mogao da spasi banke od ovih
bankrotstava. Druge forme rizika kao {to su tehnolo{ki rizik i rizik deviznog

18) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 596.
18) Reid Nagle and Bruce Petersen: Capitalization Problems in Perspective, u knizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley &
Sons, New York, 1985. godine, str. 297.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 335

kursa, postali su va`niji u depozitnom poslovanju banaka i imaju svog uticaja na


performanse bankarskog poslovanja.16)

Planiranje i upravljanje kapitalom banke predstavljaju disciplinu predvi|anja i


programiranja adekvatnog nivoa kapitala za pojedina~nu finansijsku instituciju
u odre|enoj ekonomskoj sredini. Zadatak planiranja kapitala je da odr`ava nivo
adekvatnosti kapitala u stalno promenjivoj ekonomskoj sredini koji je
prihvatljiv za raznoliku publiku, ban~ino tr`i{te maloprodaje i veleprodaje,
ulaga~e, rejting agencije i regulatorne odnosno kontrolne institucije. 17)

Planiranje kapitala je proces odre|ivanja komponenti i nivoa kapitala u jednoj


sredini konzistentna je sa ban~inim strategijskim poslovnim planom. Cilj
planiranja kapitala je da obezbedi adekvatan kapital, kao strategijski resurs, za
podr{ku banke u ostvarenju njenog strategijskog poslovnog plana. Su{tina
planiranja kapitala je u balansiranju tro{kova komponenti kapitala iz internih i
eksternih izvora sa interesima razne publike (korisnici usluga, ulaga~i, rejting
agencije, regulatorne institucije). Slo`enost planiranja kapitala je uglavnom
ovisna od veli~ine banke. Kod velikih banaka planiranje kapitala je slo`enije
imaju}i u vidu njihovu razu|enu strukturu kapitala. Kod manjih banaka
planiranje kapitala je jednostavnije.

Proces planiranja kapitala po~inje ispitivanjem i proverom ekonomske sredine i


prespektive zarade banke. Pri tome je va`na postoje}a struktura kapitala, a
naro~ito mogu}nost internog generisanja kapitala. Efektivno planiranje kapitala
treba da anticipira budu}e zahteve za adekvatnost kapitala saglasno tehnolo{kim
promenama ili pove}anom nivou poslovne aktivnosti banke. Anticipiranje
potrebe za dodatnim kapitalom mo`e omogu}iti menad`mentu da iskoristi
prednost i iskoristi {anse na tr`i{tu za prikupljanje dodatnog kapitala. [anse za
prikupljanje novih izvora kapitala ovise o teku}em prinosu na kapital banke. 19)

11.2.6. Me|unarodni standard solventnosti banke

Regulisanje merenja i utvr|ivanje standarda za adevatnost kapitala zapo~eto je


iz tri razloga. Prvo, odr`avanje adekvatnosti kapitala obezbe|uje jedan ‘sloj’
za{tite, koji limitira potencijalne gubitke za agencije za osiguranje depozita.
Drugo, adekvatnost kapitala zajedno sa osiguranjem depozita poma`e eksternoj

16) Reid Nagle and Bruce Petersen: Capitalization Problems in Perspective, u knizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley &
Sons, New York, 1985. godine, str. 302.
17) Timothy P. Hartman and John E. Mack: Capital Planning and Management, u knjizi: The
Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls
E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 329.
19) Ibidem, str. 332-333.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 336

kontroli bankrotstva banaka. Naime, gubitak poverenja depozitara mo`e


‘minirati’ i zapretiti ‘zdravlju’ banke. Tre}e, standardi kapitala slu`e da za{tite
neosigurane kreditore, koji ne mogu imati kompletnu informaciju o ekonomskoj
situaciji banke. Zbog ovih razloga je adekvatnost kapitala banaka va`an objekt
regulacije u tr`i{nim privredama preko 80 proteklih godina. 20)

Priroda subjektivnosti merenja adekvatnosti kapitala i evolucija banaka tokom


vremena, uticale su na regulisanje standarda adekvatnosti kapitala u bankama na
tri na~ina:

(1) zahtevi za kapitalom su varirali tokom vremena,


(2) zahtevi za kapitalom su varirali saglasno tipu i veli~ini banke, i
(3) zahtevi za kapitalom su varirali i me|u regulatornim institucijama.

Inicijativa za izradu novog me|unarodnog standarda solventnosti odnosno


adekvatnosti kapitala potekla je od centralnih banaka razvijenih zemalja da
prvenstveno one kao kontrolne institucije ujedna~e svoj pristup u definisanju
sastavnih delova kapitala poslovnih banka i rizi~nosti njihovih plasmana.
Najva`niji razlog ovakvog pristupa je da se izbegnu ili minimiziraju razlike u
nacionalnim pristupima i propisima, koje mogu biti elementi nelojalne
konkurencije u me|unarodnom bankarskom poslovanju. 21)

Potreba za izradom novog me|unarodnog standarda solventnosti proistekla je iz


namere centralnih banaka i poslovnih banaka razvijenih kapitalisti~kih zemalja
da se kapital banaka tretira i meri na isti na~in. Time se u praksi prevazilaze
razli~itosti tretmana i merenja adekvatnosti kapitala svake banke bez obzira na
njenu veli~inu, obim i strukturu poslovanja.

U pregledu 11-1. navode se pojedine kategorije rizika i njihova ‘te`ina’ u


okviru pojedinih pozicija u bilansu banke. 22)

Pregled 11-1: Kategorije rizika pozicija u bilansu banke


a) K a t e g o r i j a r i z i k a 0 %

20) Reid Nagle and Bruce Petersen: Capitalization Problems in Perspective, u knjizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. AspinWall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley &
Sons, New York, 1985. godine, str. 302-303.
21) Inicijativni materijal - osnove za op{te prihvatljivi standard solventnosti banaka koje se bave
me|unarodnim poslovanjem izradio je Komitet za bankarsku regulativu i nadzornu praksu u
okviru Banke za me|unarodne obra~une (BIS) sa sedi{tem u Bazelu i objavio ga u decembru
1987. godine pod nazivom: Me|unarodna konvergencija merenja kapitala i standarda kapitala.
22) Vidi: ABA Banking Journal, October 1988. godine, str. 124. kao i Thomas Fitch: Dictionary
of Banking Terms, Barron’s Business Guide, New York, 1990. godine, str. 532-534.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 337

• gotovina;
• potra`ivanja od centralnih vlada i centralnih banaka denominirana u nacionalnu
valutu i koja glase na tu valutu;
• druga potra`ivanja od centralnih vlada i centralnih banaka zemalja u OECD
(Organization for Economic Cooperation and Development);
• potra`ivanja sa kolateralom (osigurana) u gotovinu ili uz jemstvo OECD centralnih
vlada ili garanciju OECD centralnih vlada;
b) K a t e g o r i j a r i z i k a 0-50 %
(sa nacionalnom diskrecijom)
• potra`ivanja od pravnih lica doma}eg javnog sektora (isklju~uju}i centralnu vladu) i
krediti garantovani od tih lica;
c) K a t e g o r i j a r i z i k a 20 %
• potra`ivanja od multilateralnih razvojnih banaka i potra`ivanja garantovana ili
kolateralom osigurana od tih banaka;
• potra`ivanja od banaka udru`enih u OECD i krediti garantovani od tih banaka;
• potra`ivanja od banaka udru`enih u zemlje van OECD sa ostatkom dospe}a do jedne
godine i krediti sa ostatkom dospe}a do jedne godine garantovani od tih banaka;
• potra`ivanja od pravnih lica iz javnog sektora izvan OECD (isklju~uju}i centralne
vlade) i krediti garantovani od takvih lica;
• gotovinske stavke u procesu naplate;
d) K a t e g o r i j a r i z i k a 50 %
• krediti u potpunosti osigurani hipotekom na stambeno vlasni{tvo koje je ili }e biti
zauzeto - kori{}eno od strane zajmoprimca ili koje je rentirano;
e) K a t e g o r i j a r i z i k a 100 %
• potra`ivanja od privatnog sektora;
• potra`ivanja od banaka udru`enih izvan OECD sa ostatkom dospe}a preko jedne
godine;
• potra`ivanja od centralnih vlada izvan OECD (ukoliko nisu denominirana u
nacionalnu valutu - i izdata u toj valuti - vidi pre navedeno);
• potra`ivanja od privrednih (komercijalnih) kompanija u vlasni{tvu javnog sektora:
• prostorije (ku}e), fabrike i oprema, i druga osnovna (fiksna) sredstva;
• nepokretna imovina i druge investicije (uklju~uju}i nekonsolidovane investicione
participacije u drugim kompanijama;
• kapitalni (nov~ani) instrumenti izdati od drugih banaka (ukoliko nisu oduzeta od
kapitala);
• sva druga
sredstva.____________________________________________________________

Pored navedenih kategorija rizika u bilansnim pozicijama banke, rizik je


prisutan i u bankarskim poslovima koji se ne registruju u bilansu banke, ve} se
vode kao vanbilansne aktivnosti. I njih je mogu}e svesti na kreditni rizik i tako
izraziti kao ukupan rizik sadr`an u bilansu banke. To se izra`ava preko
kreditnih faktora konverzije pozicija vanbilansne aktivnosti banke u pregledu
11-2.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 338

Pregled 11-2: Konverzioni faktori vanbilansnih pozicija banke23)


a) Konverzioni faktor 100 procenata
1.Direktne supstitucije kredita (op{te garancije zadu`enosti uklju~uju}i
‘standby” akreditive za servisiranje kredita kao i finansijske garancije za
kredite i hartije od vrednosti).
2.Sticanje participacije rizika u bankarskim akceptima i participacijama u
direktnim kreditnim supstitucijama (na primer:’standby’ akreditivi).
3.Ugovori o prodaji i ponovnoj kupovini, prodaji aktive sa regresom, ako ve}
nije uklju~ena u bilans.
4.Terminski ugovori (tj. ugovorne obaveze) za kupovinu aktive uklju~uju}i i
finansijske obaveze sa izvesnim opadanjem (‘drawdown’).
b) Konverzioni faktor 50 procenata
1.Transakcije povezane sa neizvesno{}u (garancije za u~e{}e na licitacijama, za
dobro izvr{enje posla, varanti i ‘standby’ akreditivi za parcijalne transakcije).
2.Nekori{}ene finansijske obaveze sa originalnim rokom dospe}a preko jedne
godine uklju~uju}i garantovane finansijske obaveze i komercijalne kreditne
linije.
3.Mehanizmi garantovanja revolving finansijskih obaveza (RUF - “revolving
underwriting facilities’) i mehanizmi garantovanja kratkoro~nih obaveza
preko emisije kratkoro~nih hartija od vrednosti (NIF - “note issuance
facilities’).
c) Konverzioni faktor 20 procenata
1.Komercijalni akreditivi
d) Konverzioni faktor 0 procenata
1.Nekori{}ene finansijske obaveze koje imaju originalno dospe}e od jedne
godine ili manje i koje su bezuslovno poni{tive u bilo koje
vreme.______________________

Da bi se dobila ukupna te`ina rizi~nosti poslovanja banke, moraju se uzeti u


obzir i rizici vanbilansnih aktivnosti i tako izraziti ukupni kreditni rejting banke.
Mnoge vanbilansne uslovne obaveze su potencijalne stvarne obaveze banke i
mogu u odre|enom momentu postati realne obaveze.

To je rizik vanbilansnih aktivnosti banke. Ako se to desi, banka mo`e do}i u


manje ili ve}e te{ko}e pri izvr{avanju takvih ‘prinudnih’ obaveza, koje mogu u
odre|enim situacija, zna~iti i gubitak za banku. Posebno je opasno za banku,
ako velike garantovane kreditne obaveze prerastu u stvarne, mo`e do}i i do
bankrota banke.

23) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 638.
Sli~ne opise faktora konverzije su naveli: Dr Branko Vasiljevi}: Novi me|unarodni standard
solventnosti, Jugoslavensko bankarstvo br.2, Beograd, februar 1989. godine, str. 19-21.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 339

11.3. LIKVIDNOST POSLOVNE BANKE

11.3.1. Pojam i su{tina likvidnosti banke

Bankarska teorija i praksa poznaju niz definicija, koje nastoje izraziti su{tinu
likvidnosti. Nave{}emo samo neke od njih. Tako, smatra se da je “likvidnost
banke sposobnost, da se osigura raspolo`ivost sredstava za izvr{enje obaveza po
razumnoj ceni u svako vreme”.24) Zatim postoji stav da “likvidnost banke
podrazumeva njenu sposobnost da udovolji anticipiranoj tra`nji za sredstvima
kako depozitara tako i zajmotra`ioca”.25) Likvidnost banke u najop{tijem smislu
podrazumeva da je banka sposobna da o roku izvr{ava svoje dospele obaveze.
Me|utim, to ipak nije dovoljno za preciznije razumevanje ovog na~ela
upravljanja rizikom banke, pa se ovim va`nim ban~inim na~elom rizika
moramo detaljnije pozabaviti.

Da bi se bolje shvatio princip likvidnosti banke, treba imati u vidu jo{ nekoliko
elemenata: (1) rezerve likvidnosti banke, (2) stepen lako}e pretvaranja dela
njene kratkoro~ne aktive u gotov odnosno `iralni novac, i (3) uticaj kamatne
stope na rentabilnost banke. Polaze}i od ovih elemenata, pod likvidno{}u banke
podrazumevamo njenu poslovnu sposobnost da u svakom momentu mo`e
izvr{iti svoje dospele obaveze po prihvatljivoj ceni 26) (kamatnoj stopi). Dakle,
nije u pitanju bilo koja cena sredstava, ve} prihvatljiva cena sa aspekta banke.

Problem likvidnosti banke zaslu`uje da se detaljnije objasni. Posebno je va`an


aspekt odr`avanja ban~ine likvidnosti na zadovoljavaju}em ili optimalnom
nivou. Naime, poznato je da banka odr`ava svoju likvidnost sinhronizovanjem
rokova plasmana (aktive) prema rokovima dospe}a svojih obaveza (pasive).
Polaze}i od starog bankarskog pravila da ‘pasiva odre|uje aktivu’, banka mora
uskla|ivati rokove dospe}a svojih plasmana sa rokovima dospe}a izvora
sredstava - sa primljenim depozitima i uzetim kreditima za likvidnost. Ako su ti

24) Marcia L. Stigum and Rene O. Branch, Jr.: Managing Bank Assets and Liabilities - Strategies
for Risk Control and Profit, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1983. godine, str. 202.
25) Dr Ronald L. Olson: Evalution of Financial Performance, u knjizi: The Bankers’ Handbook,
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Iewin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 393.
26) Pojam likvidnosti kod na{ih banaka ve} du`e vreme nije u skladu sa teorijskim postavkama.
Naime, praksa na{ih banaka je ve} po ko zna koji put dokazala da kako na poslovanju u okvirima
doma}eg tr`i{ta tako i na inostranom, taj princip izvr{avanja obaveza banke ‘ne treba tako
striktno shvatiti’. Brojni su primeri, da na{e banke ni po nekoliko meseci ne izvr{avaju svoje
obaveze, kako prema komitentima u me|usobnim odnosima u zemlji tako i prema partnerima i
bankama u inostranstvu (obaveze po otvorenim akreditivima i sli~no). ^ak se po nekoliko meseci
ne izvr{avaju i fiksne i garantovane obaveze prema inostranim bankama i me|unarodnim
finansijskim institucijama, a da istovremeno na{a ni jedna banka jo{ uvek nije oti{la pod ste~aj.
Neverovatno, ali ipak mogu}e.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 340

primljeni depoziti i uzeti krediti prete`no kratkoro~ni i podlo`ni ~estim ili


sezonskim promenama, banka mora jedan deo svojih plasmana - aktive dr`ati u
takvom obliku koji se vrlo brzo mo`e pretvoriti u gotov odnosno `iralni novac.

Ovo staro bankarsko pravilo po{tivanja ro~ne strukture danas se u bankarskoj


praksi prili~no izmenilo. Naime, sigurno je da dugoro~niji ban~ini izvori
sredstava omogu}uju banci odr`avanje dugoro~nije aktive - plasmana. Isto tako
je sigurno da se najmanji problemi u odr`avanju likvidnosti banke mogu
o~ekivati - ako su kratkoro~ni i dugoro~ni plasmani banke sinhronizovani sa
kratkoro~nim i dugoro~nim izvorima sredstava banke. 27) Me|utim, u praksi je
to vi{e izuzetak nego pravilo. I ne samo to. Banka, koja dolazi u situaciju da
naru{ava svoju ro~nu strukturu, mora pronalaziti nove izvore sredstava, koji }e,
bar za kratko vreme, neutralisati te probleme. Obi~no su to kratkoro~na
sredstva, koja sa sobom ‘povla~e’ i problem relativno visoke cene.

Problem likvidnosti banke, naro~ito u uslovima u~estalih promena visine


kamatne stope, kako eskontne stope centralne banke tako i promene kamatne
stope na tr`i{tu novca, mo`e imati i velike posledice na rentabilnost banke. To
se naro~ito de{ava kada do|e do nepredvi|enih i iznenadnih situacija i promena
i kada banka “pretera” u transformaciji ro~ne strukture, pa banka, iako bi
relativno lako mogla re{iti konverziju dela svoje likvidne aktive u gotov novac,
da bi izvr{ila dospele obaveze, ne mo`e to uraditi po istoj ili ni`oj kamatnoj
stopi. Tada dolazi do uticaja likvidnosti na profitabilnost banke. To je naro~ito
prisutno onda kada banka nije u stanju da brzo izvr{i potrebnu konverziju svoje
kratkoro~ne aktive u gotov novac, pa mora obezbediti dodatne izvore sredstava
(pozajmice po trenutno mogu}oj ceni).

Kad je re~ o problemu likvidnosti banke u na{im uslovima, treba imati u vidu
jo{ dve stvari: korenite dru{tvene promene i prisustvo velikih poreme}aja
(neefikasnost privrednog sistema, nemogu}nost funkcionisanja kreditno-
monetarnog sistema itd.). Uprkos sna`no izra`enim tendencijama za velikim
promenama u domenu vlasni{tva, jo{ uvek je taj proces na samom po~etku.
^ak, ima dosta i neslaganja o tome kako transformacija treba da se izvede, a
prisutna su i nerazumevanja su{tine neophodnih promena. Kada je re~ o
problemu nelikvidnosti, naglasak se jo{ uvek daje na ekspanzivnu kreditno -
monetarnu politiku, {to ne daje niti mo`e da daje `eljene rezultate.
Naime, postavlja se pitanje da li je, i pored formalno izvr{ene transformacije
vlasni~kih odnosa u banci, mogu}e uspe{no i efikasno upravljati likvidno{}u
banke. O~igledno je da je odgovor negativan, jer jo{ uvek nije do kraja izvedena
odgovornost u upravljanju bankom. A nju je i nemogu}e izvesti u sada{njoj

27) Dr Milan Golijanin: Bankarstvo Jugoslavije - Teorija, organizacija, poslovanje, tre}e


dopunjeno i izmenjeno izdanje, Privredni pregled, Beograd, 1983. godine, str. 232.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 341

strukturi vlasni{tva banke.28) [to se ti~e odgovornosti, ona je izvodljiva tek sa


znatnijim udelom privatnog kapitala, prvo kod deoni~ara banke, a zatim i u
samoj strukturi ban~inih izvora; mogu}e je pobolj{ati kvalitet upravljanja i
preciznije definisati i izvesti odogovornost za likvidnost banke.

11.3.2. Teorije optimalne likvidnosti banke

Upravljanje likvidnim sredstvima banke treba da omogu}i banci da odr`ava


svoju likvidnost. Upravljanje likvidnim sredstvima sastoji se od utvr|ivanja
svakodnevnih potreba banke za likvidnim sredstvima i na~inom pokrivanja tih
potreba. Kvantifikacija nivoa potrebnih likvidnih sredstava ili adekvatnog
likvidnog potencijala zavisi od veli~ine i vrste svake banke, ali i od samih
specifi~nih potreba banke u datom vremenu. Pristup formiranju optimalnog
likvidnog potencijala poznat je kroz ~etiri teorije: (1) teoriju komercijalnog
kredita, (2) teoriju unov~ive aktive, (3) teoriju anticipativne dobiti i (4) teoriju
uskla|ivanja obaveza. 29)

(1) Teorija komercijalnog kredita polazi od toga da se banka bavi isklju~ivo


odobravanjem kratkoro~nih kredita sa dospe}em do 90 dana. Po{to pokrivaju
zalihe ili su vezani za pripremu proizvodnje, proces proizvodnje, zalihe gotovih
proizvoda i naplatu potra`ivanja od kupaca, to se vra}anjem kredita prirodnim
putem obnavljaju likvidna sredstva. U deregulisanom tr`i{tu i nestabilnim
uslovima ova teorija ne daje sve potrebne odgovore, pa je zato i treba shvatiti
uslovno. Naime, problem se svodi na kreditiranje realno postoje}e proizvodnje i
zaliha i na namensku upotrebu kredita.

(2) Teorija unov~ive aktive polazi od sposobnosti banke da transformi{e svoje


kratkoro~ne delove aktive u gotovinu. Va`no je da banka raspola`e dovoljnim
obimom lako unov~ive aktive, ali to va`i u uslovima kad nelikvidnost nije
pogodila ve}i broj banaka. Kod ovog pristupa treba voditi ra~una o tro{kovima
koji mogu nastati ovim transakcijama. Mo`e imati dobar efekat sa
kombinacijom odre|enog nivoa rezervi likvidnosti banke. U na{im uslovima
ova mogu}nost je dosta ograni~ena s obzirom na relativnu skromnost vrste i

28) Naime, sada{nja struktura vlasni{tva u banci samo je formalno promenjena: biv{i
osniva~i banke su svoj osniva~ki fond ‘pretvorili’ u deoni~ki kapital. Me|utim, ni kod deoni~ara,
a ni kod banke, privatni kapital ne samo da nije predominantan, ve} ga uglavnom i nema u
vlasni~koj strukturi deoni~ara i banke. Postavlja se pitanje kako u takvoj, jo{ uvek prete`no
dru{tvenoj svojini izvesti odgovornost za upravljanje likvidno{}u kad je to na toj osnovi
nemogu}e. Osim toga, bitnu okosnicu i motiv kupovine deonica banke kod ve}ine deoni~ara ne
~ini mogu}nost ostvarivanja dividende odnosno zarade, ve} je dominantan motiv dobijanje
kredita. Kona~no, ~lanovi upravnog odbora banke su iz reda deoni~ara zainteresovani za kredit (a
ne dividendu), koji i zbog tog nisu u poziciji da konsekventno, operativno i efikasno lociraju
odgovornost za likvidnost banke.
29) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 257.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 342

obima hartija od vrednosti kojima banke rade i koje se nalaze na na{em


finansijskom tr`i{tu.

(3) Teorija anticipacije dobiti zasniva se na povezanosti likvidnosti banke sa


ostvarivanjem budu}e dobiti svojih komitenata i klijenata. Po{to dugoro~ni
plasmani imaju manji stepen likvidnosti, oslanjanje banke na budu}u dobit
svojih komitenata i klijenata predstavlja realnu osnovu za kompenzaciju manjeg
stepena likvidnosti banke. Me|utim, veliki problem predstavlja vremenska
neuskla|enost potreba banke i budu}e dobiti njenih komitenata i klijenata. U
na{im uslovima re|e se doga|a da banka prati i da se vezuje za profitabilnost
pojedina~nih poslova svojih komitenata.

(4) Teorija pribavljanja novih likvidnih finansijskih sredstava polazi od


sposobnosti banke da svoje trenutne te{ko}e re{ava pribavljanjem sve`ih
likvidnih sredstava. Ova teorija polazi od nekih nerealnih pretpostavki,30) pa se u
praksi zbog toga smatra ograni~enom. Me|utim, kad je u pitanju poslovanje
na{ih banaka, mo`e se re}i da se ova teorija naj~e{}e potvr|uje u svakodnevnoj
praksi. Prvo se banka preforsira u domenu plasmana i to kredita, a onda se tra`e
re{enja kako to prevazi}i dodatnim sredstvima.

O~igledno je da navedene teorije za formiranje optimalnog likvidnog


potencijala ne mogu pojedina~nom primenom dati prave odgovore za re{avanje
problema likvidnosti u praksi banke. ^ak i njihove kombinacije mogu biti samo
polazna osnova za re{avanje ovog slo`enog problema. Polaze}i od izre~ene
premise bankarskog poslovanja da ‘pasiva odre|uje aktivu’, na prvi pogled za
odr`avanje likvidnosti banke ne bi trebalo biti problema. Me|utim, finansijski
organizam banke u praksi ipak nije tako jednostavan, niti se svi tokovi priliva i
odliva sredstava banke mogu tako uprostiti da bi imali prakti~nu upotrebu.
Naredna izlaganja imaju za svrhu da uka`u na brojne faktore koji determini{u
likvidnost banke i na slo`enost merenja njihovog pojedina~nog uticaja na nivo i
stepen likvidnosti banke.

11.3.3. Faktori i modeli likvidnosti poslovne banke

Vi{e faktora uti~e na sposobnost banke da bude likvidna, a kao najva`niji mogu
se navesti slede}i:

30) Nerealne pretpostavke teorije pribavljanja novih likvidnih sredstava su: (1) relativno
nerazvijeno finansijsko tr`i{te, (2) slabo razu|en instrumentarij hartija od vrednosti, (3) slaba
likvidnost ukupnog bankarskog sektora, (4) uticaj centralne banke na tokove likvidnih sredstava
na nov~anom tr`i{tu jo{ nije dovoljan i (5) jo{ nije izgra|en efikasan informacioni sistem. Ibidem,
str. 258.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 343

(a) brzina obrta plasiranih sredstava banke,


(b) bonitet ukupnih plasmana banke i stepen njihove pojedina~ne likvidnosti,
(c) uskla|enost ro~ne strukture plasmana sa izvorima sredstava banke,
(d) porast nov~anih depozita,
(e) mogu}nost pribavljanja kredita na tr`i{tu novca ili od drugih banaka i
institucija, i
(f) stepen naplate dospelih kredita i pripadaju}ih kamata.31)

IZVORI SREDSTAVA BANKE

Depoziti [tedni Oro~eni Kratkoro~ne Drugostepe Kapital -


po vi|enju ulozi depoziti nedepozitne ne menice i fondovi
pozajmice obveznice banke

PUL SREDSTAVA BANKE

Prioritetno kori{}enje sredstava banke

Primarne Sekundarne Krediti Kratkoro~ne


rezerve rezerve hartije od
vrednosti

Slika 11-5: Pul sredstava banke


Odr`avanje likvidnosti banke je slo`en proces, po{to je likvidnost determinisana
brojnim faktorima bilansne strukture i faktorima u okviru aktive i u okviru
pasive. Jedan od pogodnih pristupa ili modela re{avanja problema likvidnosti
banke je tzv. pul sredstava banke (‘pool of funds approach’), koga ovde
izla`emo u obliku grafi~kog prikaza na slici 11-5.32)
Pul sredstava banke je jedan od pristupa upravljanja likvidno{}u banke i po~inje
utvr|ivanjem standarda likvidnosti tj. iznosa i vremena potreba banke za

31) Dr Milan Kne`evi}: Banka - Organizacija i poslovanje, [kolska knjiga, Zagreb, 1984.
godine, str. 109. Dr Ante Katunaric navodi slede}e faktore, koji uti~u na kretanje priliva i odliva
sredstava banke, pa time i na likvidnost: faktor ro~nosti izvora sredstava, opseg, dinamika i
struktura izvora sredstava i plasmana koja je zavisna od realizacije i brzine prometnog procesa i
od subjektivnih odluka depozitara i raznovrsni redoviti objektivni faktori sa kojima se depozitari
susre}u tokom realizacije proizvodnog ciklusa. Vidi: Banka - Teorija, organizacija, poslovanje,
[kolska knjiga, Zagreb, 1977. godine, str. 569.
32) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 271.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 344

gotovinom. Uop{teno govore}i, ovi standardi se baziraju na iskustvu, proceni i


intuiciji menad`menta banke. Me|utim, mogu}e je upravljati likvidno{}u banke
i pomo}u koeficijenata ili finansijskih racija likvidnosti.

Kada finansijski menad`er banke utvrdi stanje sredstava, op{te uslove


(mogu}nost pribavljanja sredstava i njihovu cenu) i zahteve likvidnosti (potrebe
za izvr{avanjem obaveza), prva alokacija sredstava su primarne rezerve.
Konceptualna kategorija ovih sredstava uklju~uje ukupnu gotovinu, depozite
kod centralne banke, salda kod drugih depozitnih institucija i stavke gotovine u
procesu naplate. Slede}a alokacija sredstava su sekundarne rezerve, koje
obezbe|uju za{titu likvidnosti za prognozirane potrebe u gotovini i dr`e se u
kratkoro~nim hartijama od vrednosti na otvorenom tr`i{tu. Za razliku od
primarnih rezervi, sekundarne rezerve eksplicitno obezbe|uju prinos i time
doprinose profitabilnosti banke. U stvari, fleksibilna strategija sa sekundarnim
rezervama likvidnosti ~ini ugaoni kamen kontinuiteta odr`avanja likvidnosti
banke.

Pristup re{avanju likvidnosti preko pula sredstava banke podvrgnut je i mnogim


kritikama jer se smatra: prvo, da ne obezbe|uje bazu za utvr|ivanje standarda
likvidnosti; drugo, da ne uzima u obzir “isparljivost” individualnih ra~una
depozita; tre}e, da ignori{e likvidnost obezbe|enu kreditnim portfoliom kroz
kontinuelan tok sredstava od pla}anja otplata i kamata, te mogu}u
sekjuritizaciju; ~etvrto, da zahtevana zaloga ozbiljno smanjuje va`nost
sekundarnih rezervi kao izvora likvidnosti; peto, da pul sredstava zamu}uje
~injenicu da se realna dugoro~na sigurnost banke nalazi u njenoj sposobnosti da
generi{e adekvatnu zaradu; i {esto, da nipoda{tava interaktivnu ulogu aktive i
pasive u obezbe|ivanju sezonske i cikli~ne likvidnosti. 33)

Drugi model likvidnosti banke poznat je pod imenom model alokacije sredstava
za upravljanje sredstvima (‘the asset allocation model for asset management’) i
mo`e se predstaviti slikom 11-6. 34)

Model alokacije sredstava polazi od toga da je iznos likvidnih potreba banke


povezan sa izvorima iz kojih ih dobija. Model, kako se vidi i na slici 11-6,
zasniva se na formiranju nekoliko likvidno-profitabilnih centara (~etiri centra) u
banci za alokaciju sredstava dobijenih iz razli~itih izvora. Alokacija sredstava se
vr{i u svakom centru nezavisno od drugih centara i menad`ment mora
formulisati politiku alokacije sredstava u okviru svakog ovog centra.

33) Ibidem, str. 272-273.


34) Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition, Prentice-Hall,
Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 122.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 345

Principijelna prednost ovog metoda je da smanjuje tj. elimini{e vi{kove


likvidnih sredstva i alocira dodatna sredstava na kredite i hartije od vrednosti,
pove}avaju}i time profitabilnost banke. Me|utim, model ima i limite koji
pogor{avaju njegovu efektivnost. To su alokacija sredstava iz razli~itih centara,
mogu}nost slabe veze izme|u njih itd. Drugi limit je u ‘prisvajanju’ sredstava
odnosno izvori sredstava su nezavisni od njihovog kori{}enja. Ostali limiti ovog
modela su isti kao i kod pula sredstava.

Izvori sredstava Alokacija sredstava

Depoziti po Primarne rezerve


vi|enju

Sekundarne rezerve
[tedni
depoziti
Krediti
Oro~eni
depoziti
Hartije od vrednosti

Kapitalna
sredstva Fiksna aktiva

Slika 11-6: Model alokacije sredstava

Pored navedena dva modela re{avanja likvidnosti, postoji i tre}i, tzv. model
linearnog programiranja. To je matemati~ki model35) (ili tehnika) koji se koristi
u nau~nim pristupima za teorijsko re{avanje poslovnih problema, pa ga ovde
ne}emo ni izlagati.

Bez obzira na navedene nedostatke modela, koji u dobroj meri stoje, modeli su
dosta jednostavni i primenjivi u praksi. Mogu}a su i odre|ena pobolj{anja ovih
pristupa uva`avaju}i neke od navedenih kritika i limita. Na taj na~in bi se ovi
modeli u~inili jo{ boljim i zadovoljili bi potrebe prakse banaka. Pri tome treba
imati u vidu praksu na{ih banaka, koje, izuzev nekih, nemaju sistemski pristup
re{avanju ovog za banku va`nog i, moglo bi se re}i, `ivotnog principa banaka.

Upravljanje likvidno{}u podrazumeva upravljanje tokovima gotovine u banci. A


to zna~i da u tom procesu treba obezbediti konsekventno planiranje nov~anih

35) Ibidem, str. 124-127.


PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 346

tokova ulaza i izlaza sredstava, organizovanje da se planirani tokovi i ostvare i


kontrolu ostvarene likvidnosti u odnosu na planiranu.

11.3.4. Merenje likvidnosti poslovne banke

Likvidnost mo`e biti posmatrana kao stati~ki i kao dinami~ki koncept. Merenje
likvidnosti sa stati~kog aspekta podrazumeva procenu posedovane aktive koja
se mo`e pretvoriti u gotovinu. Za odre|ivanje adekvatnosti likvidnosti u okviru
ove okosnice, treba komparirati postoje}a likvidna sredstva sa o~ekivanim
likvidnim potrebama. Ovo je u`i koncept likvidnosti, po{to ne uzima u obzir da
se likvidnost mo`e posti}i preko kreditnog tr`i{ta i tokova prihoda. Kad
posmatramo likvidnost sa dinami~kog aspekta, to se ne smatra samo
sposobno{}u pretvaranja likvidne aktive ve} i sposobno{}u ekonomske jedinice
da se zadu`uje i da generi{e gotovinu iz poslovanja.36) Sa aspekta merenja
likvidnosti banke, bitno je pra}enje indikatora i instrumenata likvidnosti banke.

Postoje ~etiri primarna indikatora ili racija likvidnosti:37)

(1) gotovina i nezalo`ene utr`ive hartije od vrednosti podeljene ukupnom


aktivom (‘cash and unpledged marketable securities divided by total assets’),
(2) ukupni depoziti podeljeni pozajmljenim sredstvima (‘total deposits divided
by borrowed funds’),
(3) promenljiva sredstva podeljena likvidnom aktivom (‘volatile funds divided
by liquid assets’), i
(4) ukupni krediti podeljeni ukupnim depozitima (‘total loans divided by total
deposits’).

Naj~e{}e je u upotrebi indikator likvidnosti banke pra}en preko odnosa ukupnih


kredita prema ukupnim depozitima. Niska vrednost ovog indikatora pokazuje
visoku likvidnost i potencijalno nizak profit. Me|utim, visoka vrednost ovog
indikatora ukazuje na rizik da bi neke kredite trebalo prodati sa gubitkom, da bi
se udovoljilo zahtevima depozitara. Zbog toga je va`an obim likvidne aktive u
ukupnoj aktivi bilansa banke i on se odre|uje u zavisnosti od stepena sezonskih
varijacija depozita, cikli~nih oscilacija obima depozita i o~ekivanog obima
tra`nje kredita od strane komitenata.

Obim likvidonosnih sredstava za pokrivanje depozitnih oscilacija (sezonskih i


cikli~nih) ima primarno mesto, dok su likvidna sredstva za pokrivanje kreditne

36) Edward G. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourt Edition, Prentice-Hall,
Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 128.
37) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Giude, New York, 1990.
godine, str. 358.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 347

tra`nje od sekundarnog zna~aja.38) Po utvr|ivanju potrebnog obima likvidnog


potencijala, banka se okre}e ka strukturiranju aktive u cilju obezbe|enja
solventnosti i profitabilnosti. Dinami~ki aspekt likvidne pozicije banke zahteva
korelativno pra}enje stopa rasta depozita i kredita. Stabilne stope rasta depozita
siguran su pokazatelj odr`avanja optimalne zone likvidnosti. Stope rasta kredita
ne bi smele biti formirane iznad stopa rasta depozita.

Polaze}i od teorijskog pristupa problemu likvidnosti i postoje}e bankarske


prakse, izdiferencirana su dva nivoa rezerve likvidnosti, kao instrumenta za
regulisanje kreditne politike poslovnih banaka:

(1) primarne rezerve likvidnosti, i


(2) sekundarne rezerve likvidnosti.

Klju~ne funkcije rezervi likvidnosti su: primarne - regulisanje kreditnog


potencijala i sekundarne - obezbe|enje likvidnosti poslovnih banaka. Rizik
nelikvidnosti se ispoljava kao odnos raspolo`ivih sredstava banke prema
tra`enim sredstvima, pa kad je tra`nja ve}a, mora se prodavati aktiva banke da
bi se podmirila tra`nja odnosno obaveze banke.

11.3.5. Rizik nelikvidnosti poslovne banke

Rizik nelikvidnosti obi~no se odnosi na nemogu}nost obnavljanja ili


nadome{tanja sredstava za izvr{enje dospelih obaveza banke uz prihvatljivi
(rezonski) tro{ak. Osnovno pravilo upravljanja likvidno{}u banke je
diversifikacija izvora sredstava i dobavlja~a u okviru svakog izvora. Mnoge
banke tako|e prate rizik nelikvidnosti kori{}enjem razli~itih mera u procesu
odr`avanju likvidnosti. U praksi ameri~kih banaka isti~u se posebno dve mere
likvidnosti: prva, razlika izme|u likvidnih sredstava i kratkoro~nih obaveza; i
druga, dospe}a obaveza na 5, 13 i 27 nedelja bazirana na prognozi kretanja
obima kredita i obima depozita po vi|enju.39)

Va`no je shvatiti da rizik nelikvidnosti nastaje kao posledica neke od


prethodnih aktivnosti banke, na koju je banka mogla ili nije mogla uticati. Kad
je re~ o aktivnostima na koje je banka mogla uticati, one se uglavnom
manifestuju kao plasman ve} prikupljenih sredstava ili kao odliv postoje}ih
depozita. Kad je re~ o plasmanu sredstava, nije svejedno sa aspekta likvidnosti,
gledano kratkoro~no, kome banka odobrava i plasira kredit. Naime, bitno je za

38) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 249.
39) Donald B. Reifler and Lazaros P. Mavrides: Funding Source and Strategies for Banks of
Various Sizes, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str.
302.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 348

banku da li ta sredstva sasvim odlaze iz nov~anog ‘krvotoka’ banke ili }e tim


sredstvima zajmoprimac, pa ~ak i depozitar, platiti svoje obaveze firmi odnosno
preduze}u, koje je tako|e komitent iste ove banke. Bitno je da kroz ove
finansijske operacije ne dolazi, ili ne dolazi odmah do odliva finansijskih
sredstava banke. Ako pak dolazi do odliva sredstava van finansijskih kanala
banke, bitno je da }e se ta sredstva u celini ili bar jedan deo (a mo`da i uve}ana,
{to bi bilo najpovoljnije) ubrzo ili postepeno vratiti u nov~ane tokove banke.

Praksa inostranih banaka je da se, pored strogog pridr`avanja ro~ne strukture i


trenda kretanja pojedine vrste depozita, plasman sredstava u kratkoro~ne
likvidne hartije od vrednosti stalno odr`ava na odre|enom nivou. To zna~i da
banka u svakom momentu ima mogu}nost brzog pretvaranja potrebnog iznosa
hartija od vrednosti u gotov novac potreban za re{avanje nastalog problema
likvidnosti. Ovo je najmanje rizi~an posao re{avanje teku}ih nelikvidnih
pozicija banke kako sa stanovi{ta likvidnosti tako i sa stanovi{ta profitabilnosti.
Ovakvim operativnim postupcima pozitivno se uti~e na smanjnje rizika
nelikvidnosti uz najmanje iritiranje rizika profitabilnosti.

Praksa na{ih banaka pokazuje da je takav pristup problemima likvidnosti vi{e


izuzetak nego pravilo. Kad se ovome doda i problem nelikvidnosti izazvan
faktorima na koje banka ne mo`e da uti~e, kao {to su nagli veliki odlivi nekih
depozita, onda je jasno za{to na{e banke, i pored svih drugih problema, dolaze u
neprihvatljivo duge periode nelikvidnosti. Jasno je da je na{im bankama u
sada{njim uslovima izuzetno te{ko odr`avati zadovoljavaju}i nivo likvidnosti s
obzirom na sve manje mogu}nosti da raspola`u visokolikvidnom aktivom i na
potrebu zadr`avanja ve}ih iznosa neplasiranih sredstava na `iro-ra~unu banke.
Zato je za upravljanje likvidno{}u od zna~aja pronala`enje ne samo likvidnih
sredstava ve} likvidnih sredstava sa pozitivnom razlikom aktivnih i pasivnih
kamatnih stopa (‘positive spread’).

Upravljanje likvidno{}u je va`no za banku bilo koje veli~ine. Stepen likvidnosti


banke zavisi od strukture aktive i pasive bilansa banke. To zna~i da stepen
likvidnosti mo`e biti razli~it u zavisnosti od stepena unov~ivosti pojedinih
delova aktive banke. Isto tako, zavisi i od strukture i intenziteta dospe}a
obaveza na strani pasive. Bankarska teorija i praksa polaze od toga da se stepen
likvidnosti meri vremenom potrebnim za pretvaranje pojedinih delova aktive u
gotov odnosno `iralni novac ili nov~ana sredstva kod centralne banke. Prema
stepenu likvidnosti razlikujemo: (1) primarnu likvidnost, (2) sekundarnu
likvidnost i (3) tercijarnu likvidnost banke, o kojima smo ve} govorili.

11.3.6. Upravljanje pozicijom likvidnosti banke


PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 349

Sistemski pristup re{avanju problema likvidnosti banke, bilo na du`i ili kra}i
rok, podrazumeva: (1) planiranje i svakodnevno a`uriranje plana priliva i odliva
sredstava banke, (2) kontinuirano organizovanje poslova odnosno organizacioni
napori zaposlenih da se taj plan ostvari i (3) svakodnevna kontrola ostvarivanja
plana i korekcija neadekvatnih aktivnosti. U savremenim uslovima
kompjuterske tehnike i telekomunikacija, ovaj dinami~ni operativni posao ne
mo`e se u uslovima dinami~nih promena efikasno organizovati bez primene
sofisticiranih metoda i programskih aplikacija kompjuterske tehnike.

Polazna osnova za uspe{no re{avanje likvidnosti banke su principi odr`avanja


likvidnosti koje je prihvatio menad`ment tim banke i koji su obavezni za sve
nivoe upravlja~ke strukture banke. Upravljanje svim pozicijama aktive i pasive
uti~e ili mo`e da uti~e na likvidnost banke. Zato je za nelikvidnu poziciju banke
najodgovorniji menad`ment tim banke. Zbog obaveza prema deoni~arima da
obezbedi profitabilno poslovanje banke i zadovoljavaju}i nivo dividende, s
jedne strane, i snage autoriteta odnosno ovla{}enja koja ima u banci, s druge
strane, neizbe`na je odgovornost prve linije menad`ment tima banke za
nelikvidnost banke. Upravo zbog toga menad`ment tim treba da bude pokreta~
sistemskog re{avanja problema likvidnosti banke i upravljanja likvidno{}u
banke u kontekstu upravljanja bilansom i bilansnom strukturom banke.

Strategijsko planiranje likvidnosti banke podrazumeva projekciju dugoro~nih


trendova kretanja faktora koji determini{u likvidnost banke. Stretegijsko
planiranje likvidnosti se ne mo`e posmatrati kao proces planiranja u u`em
smislu tj. samo u okviru pozicija kretanja ulaza i izlaza gotovine na ra~unima
banke. Efektivno strategijsko planiranje likvidnosti banke podrazumeva
planiranje i pra}enje kretanja depozita klju~nih komitenata - depozitara banke,
~iji depozitni poterncijal ~ini sr` likvidnog potencijala banke. To su obi~no
‘veliki’ komitenti i depozitari, ali ~esto i veliki korisnici kredita, kod kojih
iznenadne promene odnosno odlivi sa `iro ra~una mogu izazvati bitan
poreme}aj u likvidnoj poziciji banke. Uspostavljanje takvog mehanizma
komunikacija sa ve}im depozitarima omogu}ilo bi banci blagovremenu
informaciju o namerama komitenata - depozitara u pogledu potreba
anga`ovanja depozita i budu}im ve}im prilivima i odlivima depozita.

[to se ti~e tehni~ke strane planiranja likvidnosti banke, mada ima vi{e pristupa,
treba po}i od navedenih modela i sa~initi metodologiju planiranja i pra}enja
priliva i odliva sredstava za odre|ene periode respektuju}i pri tom ro~nu
strukturu sredstava i obaveza i pojedine stepene likvidnosti aktive. Me|utim,
treba imati u vidu da je te{ko odrediti standarde likvidnosti po{to budu}a tra`nja
nije poznata.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 350

Bitna pretpostavka ovakvog na~ina upravljanja likvidno{}u banke jeste


me|usobno poverenje odnosno poverenje komitenata u banku. Za
uspostavljanje odnosa poverenja potrebne su godine. A za gubljenje poverenja
dovoljna je jedna nesmotrenost ili nerazumevanje. Banka u ovom procesu treba
da ima inicijativu.

11.4. EKONOMI^NOST I POSLOVNOST BANKE

11.4.1. Ekonomi~nost poslovanja banke

Ekonomi~nost, kao jedan od principa upravljanja rizikom poslovne banke, mo`e


pozitivno doprineti ostvarivanju primarnog cilja banke - maksimiziranje profita
i dividende deoni~ara. Ekonomska efikasnost poslovanja banke mo`e biti jedno
od zna~ajnih oru|a menad`ment tima banke usmereno na tro{kove poslovanja
banke, kamatne i nekamatne izdatke. Od efikasnosti poslovanja banke treba da
imaju koristi kako deoni~ari banke tako i njeni komitenti i klijenti. Ekonomska
efikasnost ima svoje implikacije na sigurnost i ~vrstinu banke i na kvalitet i
cene njenih proizvoda i usluga. Uostalom, za takva kretanja je zainteresovano i
dru{tvo, pa je kontrola tro{kova jedan od klju~eva uspeha, ali i opstanka banke
u budu}nosti. Otuda je jasno da banka mora uspostaviti funkcionalnu vezu
izme|u tro{kova, ekonomije obima, empirijske evidencije i kontrolnog merenja.

Banka kao finansijski posrednik, ~iji je osnovni zadatak da izvede


transformaciju pasive izvora sredstava, u sredstva koja donose zaradu u
produktivnu aktivu i, ako je uspe{na u tom procesu, u kapital banke preko
ponovne kupovine deonica odnosno preko tzv. zadr`avanja zarade. U su{tini,
proces posredovanja se sastoji od dva dela:

(a) uzimanja i pozajmljivanja ili ~istog posredni~kog dela, i


(b) tzv. ‘proizvodnog’ dela, koji uklju~uje i poslovnu podr{ku banke i ostalo
tzv. nefunkcionalno poslovanje.

U bankarskoj praksi je uobi~ajeno da banka odvojeno evidentira i vodi kamatni


i nekamatni prihod i kamatne i nekamatne izdatke. Razlike izme|u ovih
kategorija izra`avaju se kao neto kamatni prihod (kamatni prihod minus
kamatni izdaci) odnosno neto nekamatni prihod (nekamatni prihodi minus
nekamatni rashod).
U okviru knjigovodstvenog pra}enja izdataka, ukupni izdaci se grupi{u u tri
kategorije: (1) kamatni izdaci, (2) rezerve za gubitke na kreditima ili izdaci za
kreditne gubitke i (3) drugi operativni ili nekamatni izdaci. Operativni ili
nekamatni izdaci banke sastoje se od pet stavki: (1) plate, (2) beneficije
zaposlenih, (3) neto izdaci za prostorije, (4) izdaci za opremu i (5) drugi izdaci.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 351

Od ovih pet nekamatnih izdataka plate su glavni izdatak. Sa beneficijama


zaposlenih toiznosi 10 do 25 procenata od ukupnog prihoda banke, a ukupni
operativni izdaci (od 1 do 5) iznose od 20 do 40 procenata ban~inog prihoda.

Kao reprezentativni prosek, smatra se da je u~e{}e ovih pet vrsta nekamatnih


izdataka oko 30 procenata od ukupnog prihoda banke,40) a njihova struktura je
slede}a:

- plate i beneficije 15 %
- zakup i oprema 5%
- ostali izdaci 10 %
Ukupno: 30 %

Preostalih 70 procenata ukupnog prihoda banke, treba da pokrije kamatne


izdatke, kreditne gubitke, poreze i da zadovolji ciljni nivo profita banke.

Udeo operativnih tro{kova u jednoj (ilustrativno) tipi~noj banci sa ra{irenom


poslovnom mre`om (filijala, ekspozitura, agencija i {altera) prikazuje slika 11-
7. 41)

Jedinstveni tro{kovi
< 10 100 %
10 - 20
10 - 20 15 - 30

20 - 30

25 - 40 70 - 85

Procenat

Op{ti Tro{kovi Tro{kovi Tro{kovi Tro{kovi Ukupni


tro{kovi filijala centralnog procesinga poslovne tro{kovi
banke procesinga proizvoda nabavke

Slika 11-7: Struktura operativnih tro{kova banke

40) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 309.
41) Lowell Bryan and Paul Allen: Geographic Strategies for the 1990s Preparing for a Smart
Endgame, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illionis, 1988. godine, str.
29.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 352

Navedna slika prikazuje na odnos jedinstvenih prema ukupnim operativnim


tro{kovima banke sa ra{irenom mre`om poslovnih jedinica.

11.4.2. Ekonomski modeli organizovanja banke

Da bi se obezbedili odre|eni efekti na ekonomi~nost banke kao institucije,


primenjuju se uglavnom dva modela organizovanja ekonomi~nosti rada banke:
(1) model finansijskog posrednika i (2) model ekonomske jedinice.

(1) Model banke kao finansijskog posrednika posmatra banku jednostavno kao
poslovnu firmu koja prodaje prikupljena sredstva i usluge kori{}enja sredstava u
efikasnom tr`i{nom sistemu. Ovaj model banke mo`e se izraziti na na~in
prikazan na slici 11-8.42)

Prodaja usluga u prikupljanju sredstava da


bi se obezbedili ciljni nivoi zadu`ivanja i
kapitala banke:
1. Depoziti
2. Nedepozitni zajmovi
3. Penzioni planovi
4. Osiguranje, finansijsko planiranje i
konsalting usluge

Tok sredstava
sposobnih za
kreditiranje
ORGANIZACIJA BANKE
Tok sredstava
sposobnih za
kreditiranje
Prodaja usluga za kori{}enje sredstava da bi
se obezbedili povra}aj sredstava i adekvatan
rast kapitala banke:
1. Krediti
2. Lizing potra`ivanja
3. Investicije u vrednosne papire
4. Druga produktivna aktiva

Slika 11-8: Model banke kao finansijskog posrednika

42) Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The Bankers’ Handbook,
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 189.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 353

Kao {to se vidi iz grafi~kog prikaza ovog modela, shvatanje banke kao
finansijskog posrednika podrazumeva da banka prima inpute u vidu depozita,
kredita sa tr`i{ta novca i deoni~kog kapitala prodaju}i hartije od vrednosti i
deonice, i realizuje autpute u vidu kredita snabdevaju}i novcem poslovne firme,
potro{a~e i dr`avu i ostvaruju}i u tom procesu odgovaraju}i profit.

(2) Model banke kao ekonomske jedinice podrazumeva organizovanje i


upravljanje zaposlenima i drugim deficitarnim realnim resursima. Naime, banka
kao i svaka druga firma, putem organizacije ‘proizvodnog’ procesa finansijskih
proizvoda i usluga, kombinuju}i produktivne faktore i tehnologiju u jedan
dovoljno efektivni i efikasni miks, generi{e utr`ive autpute po konkurentskoj
ceni.

Model banke kao ekonomske jedinice - organizovanje i usmeravanje realnih


resursa u ‘produkciji’ finansijskih proizvoda i usluga,43) mo`e se jasnije videti
na slici 11-9.

Zakup faktora produkcije - zemlja ili prirodni resursi,


vreme zapo{ljavanja i obuke i kapitalnih dobara -
putem pisanih i nepisanih ugovora

Faktori inputa Faktori pla}anja


Organizacija banke, obezbe|enje kostura za primenu
tehnologije za kombinovanje produktivnih faktora i
generisanje planiranog nivoa autputa banke

Finansijske usluge Prihod od prodaje

Cena i distribucija finansijskih usluga - selekcija


ciljnih tr`i{ta, izbor redosleda cena, efikasnost
isporuke usluga i naplata ostvarenog prihoda

Slika 11-9: Model banke kao ekonomske jedinice

Koli~ina ili iznos autputa finansijskih proizvoda i usluga koji mo`e biti
‘proizveden’ mo`e se definisati za svaku banku kao njena produkciona funkcija:

Izlaz
bankarskih = f (zemlja, vreme zaposlenih, upravlja~ka sposobnost, kapitalna
usluga dobra)

43) Ibidem, str. 192.


PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 354

Inputi vremena zaposlenih i upravlja~kih sposobnosti, prirodnih resursa


(zemlja) i kapitalne opreme transformi{u se u bankarske autpute uz primenu
teku}e menad`mentu raspolo`ive tehnologije i sposobne tro{kovno-efikasne
produkcije. Pona{anje autputa bankarskih usluga tokom vremena je kriti~ni
faktor koji mora biti preispitivan od strane menad`menta. Sa gledi{ta
ekonomske perspektive i efektivnosti menad`menta, moraju se razlikovati
kratkoro~ni i dugoro~ni periodi u dono{enju odre|enih odluka.

11.4.3. Merenje i rizik ekonomi~nosti banke

Ekonomi~nost poslovanja banke predstavlja va`nu kategoriju i princip


upravljanja rizikom poslovanja banke. Postoje zna~ajni indikatori merenja
upravlja~ke aktivnosti banke, koje svrstavamo u dve grupe:44)

(1) mere efektivnosti obezbe|enja izvora uz najni`e mogu}e tro{kove, i


(2) mere efektivnosti kori{}enja sredstava uz najve}i mogu}i prinos.

(1) Mere efektivnosti banke u osiguranju jednog optimalnog miksa izvora


sredstava uz najni`e mogu}e tro{kove - indikatori tro{kova sredstava:

⎡ Ukupninekamatni ⎤
⎡Ukupnopla}ena ⎤ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ +⎢ tro{kovi ⎥
⎡ Prose ~ ni istorijski ⎤ ⎣ kamata ⎦ ⎢prikupljanja sredstava⎥
⎢tro{kovisredstavabanke⎥ = ⎣ ⎦ • 100
⎢ ⎥ Prose ~ na ukupnaprikupljena sredstva
⎢⎣ (%) ⎥⎦
⎡Ukupnopla}ena ⎤ ⎡ Ukupninekamatni ⎤
⎢ kamatana ⎥ + ⎢ tro{kovi ⎥
⎡ Jedinstveni marginalni ⎤ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢tro{kovisredstavabanke⎥ = ⎣ nova sredstva ⎦ ⎣prikupljanja sredstava⎦⎥ • 100
⎢ ⎥ ⎢
⎢ ⎥ ⎡Prose ~ na nova ukupna⎤ ⎡zahtevanerezerve⎤
⎢⎣ (%) ⎥⎦ ⎢ ⎥−⎢ ⎥
⎣ prikupljena sredstva ⎦ ⎣ i neisk.kredit ⎦

44) Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The Bankers’ Handbook,
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 190-191.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 355

⎡ Ukupno pla}ena ⎤ ⎡ Ukupni nekamatni ⎤


⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎡ Jedinstveni marginalni ⎤ ⎢ kamata na ⎥+⎢ tro{kovi ⎥
⎢ ⎥ ⎢⎣ nova sredstva ⎥⎦ ⎢⎣ prikupljanja sredstava ⎥⎦
⎢ tro{kovi sredstava banke⎥ = ⎡ Prosecna nova ukupna ⎤ ⎡ Zahtevane rezerve⎤ • 100
⎢⎣ (%) ⎥⎦ ⎢ ⎥−⎢ ⎥
⎣ prikupljena sredstva ⎦ ⎣ i neisk. kredit ⎦

⎡ Prelomna ta ~ ka prinosa, ⎤
⎢ ⎥
koji pokriva tro{kove Ukupni tro{kovi kamate
⎢ ⎥= • 100
⎢ sredstava banke ⎥ Ukupnaprose ~ naproduktivna aktiva
⎢⎣ (%) ⎥⎦

Mere rizika vezane za izvore sredstava banke:

⎡ Racio sredstava ⎤ Depoziti stavljeni kod banke sa osiguranjem brokera


⎢ ⎥= • 100
⎣ kod brokera (%)⎦ Ukupni depoziti

(2) Mere efektivnosti banke u postizavanju jednog optimalnog miksa kori{}enja


sredstava sa najve}im mogu}im prinosom:

Indikatori stope povrata sredstava:

⎡Stopa bruto prinosa ⎤ Pr ihod od produktivne aktive


⎢ ⎥ = Ukupna prose ~ na produktivna aktiva • 100
⎣ produktiv. aktive (%)⎦
0
⎡ Racio sredstava ⎤ Depoziti stavljeni kod banke sa osiguranjem brokera
⎢ ⎥= • 100
⎣ kod brokera (%)⎦ Ukupni depoziti

⎡Stopa bruto prinosa ⎤ Pr ihod od produktivne aktive


⎢ ⎥ = Ukupna prose ~ na produktivna aktiva • 100
⎣ produktiv. aktive (%)⎦

⎡ Racio sredstava ⎤ Depoziti stavljeni kod banke sa osiguranjem brokera


⎢ ⎥= • 100
⎣ kod brokera (%)⎦ Ukupni depoziti

Mere rizika vezane za izvore sredstava banke:


PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 356

:
⎡Racio reproduktivne ⎤ Ukupni krediti i zakup sa dospe}em od 90 ili vi{e dana
⎢ ⎥= • 100
⎣ aktive (%) ⎦ Primarni kapital

⎡Racio kreditnog⎤ Ukupni prosecni krediti i zakup


⎢ kapacitieta (%) ⎥ = • 100
⎣ ⎦ Ukupna prosecna aktiva

⎡Racio osiguranja⎤ Tr`i{na vrednost svih vrednosnih papira


⎢ vrednosti (%) ⎥ = Knjigovodstvena vrednost svih vrednosnih papira • 100
⎣ ⎦

⎡Racio kreditnog⎤ Ukupni prosecni krediti i zakup


⎢ kapacitieta (%) ⎥ = • 100
⎣ ⎦ Ukupna prosecna aktiva

11.4.4. Upravljanje ekonomijom obima banke

U uslovima smanjene neto kamatne mar`e i jake kompetitivnosti me|u


bankarskim i nebankarskim institucijama, va`no je da banka posluje efikasno
odnosno ekonomi~no. Da se podsetimo: efikasnost poslovanja je ostvarivanje
istih efekata sa {to manjim tro{kovima odnosno sa odre|enim tro{kovima
ostvarivanja {to ve}ih efekata ili rezultata. Kad se to svede na jednu nov~anu
jedinicu, onda se efektivnost meri odnosom ostvarenih tro{kova na jednu
nov~anu jedinicu prihoda. Pri tome va`nu ulogu igra ekonomija obima
poslovanja banke.

Za predvi|anje optimalnog obima ekonomije banke, naj~e{}e se koristi tzv.


Cobb- Douglas-ov model obima ekonomije banke, koji se mo`e predstaviti
slede}om jedna~inom: 45)

BOC = a + b (BO) + c (POL) + d (POB) + RET

45) David B. Humphrey: Cost and Scale Economies in Bank Intermediation, u knjizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley &
Sons, New York, 1985. godine, str. 763.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 357

gde je:

BOC = operativni tro{kovi banke


a,b,c,d = prirodni logaritmi, statisti~ki parametri
BO = ban~ini izlazi (autputi)
POL = cena radne snage
POB = cena zgrada
RET = termin slu~ajne gre{ke

Parametri a, b, c i d u navedenoj regresionoj jedna~ini se mere u prirodnim


logaritmima i predvi|aju se statisti~ki. Po{to je prethodna jedna~ina u
logaritmima, merenje ekonomije obima je sasvim jednostavno:

procenat promena u tro{kovima


Ekonomija obima (SCE) = =b
procenat promena u izlazu

Uklju~uju}i cene radne snage i kapitala u prvoj jedna~ini, zajedno uti~u kao i
afilijacije holding kompanije, broj slu`benika u filijalama, i druge kontrolne
varijable, slu`e kao ‘ostale konstantne stvari’, tako da se efekat tro{kova
menjanja ban~inog autputa reflektuje na ekonomiju obima. Ekonomija obima
(SCE) je odredejena veli~inom koeficijenta i to:

(1) SCE manje od 1 postoji ekonomija obima


(prose~ni tro{kovi padaju)
(2) SCE jednako 1 nema ekonomije obima
(prose~ni tro{kovi su konstantni)
(3) SCE ve}e od 1 postoji neekonomija obima
(prose~ni tro{kovi rastu)

Kratkoro~no gledano, fleksibilnost upravljanja ekonomijom obima banke


limitirana je fiksnim resursima. Me|utim, u dugoro~nom periodu nema fiksnih
resursa46) i mogu}e je posti}i totalnu fleksibilnost upravljanja: obimom,
tehnologijom i organizacionom strukturom.

46) Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The Bankers’ Handbook
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 195-196.
46) Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The Bankers’ Handbook
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 195-196.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 358

11.5. PROFITABILNOST POSLOVNE BANKE

11.5.1. Pojam i su{tina profitabilnosti banke

Banka kao i svaki privredni subjekt u uslovima tr`i{ne privrede i poslovanja po


principu privrednog ra~una mora svojim prihodima pokrivati svoje rashode i
ostvarivati dobit. Kao institucija banka mora biti kompenzirana za
obezbe|ivanje prednosti u konkurentskoj borbi na tr`i{tu. Po{to kao finansijski
posrednik obavlja proces primanja, transformacije i pozajmljivanja novca -
sredstava, ona ima odre|ene operativne izdatke, administrativne tro{kove, druge
tro{kove, doprinose i poreze. Banka kao institucija mora obezbe|ivati tokom
svog poslovanja dobit za akcionare - deoni~are, akumulaciju i rezerve. Posebna
pa`nja banke kao institucije treba da bude usmerena na visinu kamata koje pla}a
depozitarima i na visinu kamata koje napla}uje od korisnika zajmova. Razlika
izme|u ove deve vrste kamata (‘interest spread’) predstavlja glavni izvor neto
prihoda banke i njenog profita.

Profitabilnost banke u na{em socijalisti~kom bankarstvu je bila shva}ana kao


prevazi|ena kategorija kapitalisti~kog na~ina privre|ivanja {to se, naravno,
duboko kosilo sa na{im samoupravnim i dohodovnim sistemom. Zbog toga,
najverovatnije, u na{oj bankarskoj literaturi u poslednjih pedesetak godinaskoro
da i nemamo ozbiljnijih radova na ovu temu. Ovaj problem je, bar {to se ti~e
bankarstva, jednostavno bio ignorisan. Mada je istovremeno na{ao svoje mesto
u planiranju i analizi poslovanja proizvodnih i drugih preduze}a, u banci za
njega jednostavno nije bilo mesta. Smatralo se da sve {to banka ostvari iznad
svojih rashoda, bilo funkcionalnih kao banka bilo ostalih kao radna zajednica,
pripada osniva~ima banke. Tako je banka bila dovedena i u materijalnom smislu
u poziciju ‘servisa udru`enog rada’ isklju~uju}i time svaki njen motiv za
ostvarivanje ve}eg prihoda i, posebno, ve}e dobiti.

U stvari pravi motiv poslovanja banke jeste da ostvari {to ve}i profit kako bi
time {to vi{e doprinela pove}avanju dividendi svojih akcionara - deoni~ara, te
putem reinvestiranja u akcije - u kapital banke obezbedila pove}anje svog
potencijala. [ematski to bi izgledalo kao na slici 11-10.47)

U savremenoj tr`i{noj privredi i deregulisanom bankarskom tr`i{tu banka


nastoji izbalansirati svoje konkurentske sposobnosti i mogu}nosti, kako prema
depozitarima tako i prema zajmoprimcima. Kamata pla}ena depozitarima mora
biti dovoljno visoka da zainteresuje {tedi{e, dok kamata i provizije koje snose
zajmoprimci moraju biti dovoljno niske da generi{u potrebne prihode na

47) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 27.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 359

finansijska sredstva. Takvu uskla|enost ovih tokova mo`e obezbediti banka


koja ima dobro planiranu marketing strategiju svojih proizvoda i usluga, kako
onih usmerenih ka depozitarima tako i onih usmerenih ka zajmotra`iocima.
Krajnji rezultat treba da se pojavi kao razlika izme|u tzv. aktivnih i pasivnih
kamata (‘interest spread’). Ova razlika mora biti dovoljna da pokrije operativne
izdatke, administrativne tro{kove, doprinose i poreze, te kona~no neto dobit i
adekvatan prinos za deoni~are. Ukoliko deoni~ari nisu zadovoljni dobijenom
dividendom, oni }e dobijena sredstva jednostavno ulo`iti u kupovinu deonica
druge banke ili ih ~ak usmeriti u drugi sektor privrede. 48)

Krajnji Napla}en BANKA Pla}ena Krajnji


zajmoprimci a kamata depozitari

⎡Razlika⎤ ⎡Napla}ena od ⎤ ⎡Pla}ena ⎤


⎢⎣ kamate⎥⎦ = ⎢⎣zajmoprimaoca⎥⎦ − ⎢⎣depozitarima⎥⎦
+
Provizije, naknade i drugi nekamatni prihod
-
Eksterno Operativni izdaci Interno
reinvestiranje Administrativni tro{kovi reinvestiranje
Doprinosi i porezi
=
Adekvatan Zadr`ana
prinos PROFIT zarada
Seljenje
kapitala u
druge
sektore Neadekvatan Deoni~ari Dividende Novo
prinos investiranje

Slika 11-10: Proces ostvarivanja profita i dividende

Dakle, sistem tr`i{nog pona{anja je sasvim jasan. Me|utim, na{a situacija i


uslovi jo{ uvek ne dozvoljavaju komitentima banke da se tako pona{aju u
praksi, iako su za takvo pona{anje stvorene neke polazne formalne
pretpostavke. Potrebno je u~initi jo{ dosta toga u sistemskom okru`enju i u
samim bankama. Prvi i osnovni uslov takvog pona{anja je karakter vlasni{tva.

48) Ibidem, str. 29.


PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 360

Kada se to re{i, mo`e se i}i dalje na prestrukturiranje celokupnih odnosa u


upravljanju prostom i pro{irenom reprodukcijom. Poznato je u teoriji i praksi da
se nov~ana sfera vrlo sporo prilago|ava promenama, da bankarski aparat spada
u najtvrdokornije i da se, bez obzira na u~estale formalne promene, veoma
sporo menjaju stvarni odnosi banaka prema okru`enju i u samim bankama.

11.5.2. Faktori profitabilnosti poslovne banke

Upravljanje profitabilno{}u banke ili, kako se to kod nas nazivalo,


rentabilno{}u, podrazumeva poznavanje bilansne strukture banke kako u
njenom stati~kom tako jo{ vi{e u dinami~kom smislu. Na profitabilnost banke
uti~u brojni faktori, kako na strani aktive tako i na strani pasive. Stati~ki
posmatrano, profitabilnost banke mo`e biti iskazana na osnovu stvarnog ili
planiranog stanja na odre|eni dan. Dinami~ki aspekt profitabilnosti polazi od
~injenice da se profitabilnost menja svakog momenta pod dejstvom mno{tva
~inilaca tokom svake poslovne promene, koja ima uticaja na prihode i rashode
banke.

Nave{}emo nekoliko faktora koji uti~u na profitabilnost banke:49)

(1) menad`ment tim,


(2) ekonomski uslovi,
(3) veli~ina banke,
(4) kamatne stope,
(5) konkurentski uslovi,
(6) procenat uposlenih resursa,
(7) dobici i gubici hartija od vrednosti, i
(8) gubici na kreditima i obnovljeni krediti.

Menad`ment tim je klju~ni faktor profitabilnosti banke i obuhvata: planiranje,


organizovanje, kadrove, rukovo|enje i kontrolu. Banke koje u ovim oblastima
imaju jasne ciljeve i strategiju su efikasnije i efektivnije od onih koje to nemaju.
Profitabilnost banaka zavisi u velikoj meri od ekonomske uspe{nosti i
stabilnosti sredine u kojoj banka radi i koju opslu`uje. Sektori ekonomije koji
su depresirani smanjuju mogu}nost ostvarenja profita banke. Veli~ina banke je
faktor koji ukazuje da su male banke manje profitabilne nego velike banke.
Smatra se da su banke (u SAD) sa aktivom manjom od $ 25 miliona premale za
ostvarivanje maksimalne efikasnosti. Kamatne stope najdirektnije uti~u na
prihode, rashode i profit banke. Od njihove veli~ine i posebno od razlike

49) Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition, Prentice-Hall,
Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 201-202.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 361

izme|u aktivnih i pasivnih kamatnih stopa (‘interest rate spread’), umnogome


zavisi i nivo profitabilnosti banke.

Konkurentska pozicija banke uti~e na profitabilnost putem smanjenja sredstava


raspolo`ivih za banku i preko porasta stopa koje treba platiti na ta sredstva.
Stepen konkurentnosti banke, koji egzistira na tr`i{tu, varira sa {irinom tr`i{ta
banke. Od procenta uposlenih resursa odnosno iznosa resursa banke u
produktivnu aktivu zavisi i rast prihoda i profitabilnosti. Iznos koji }e biti
alociran na kredite i hartije od vrednosti je zna~ajna odluka menad`menta i ona
zavisi od mnogih faktora uklju~uju}i i likvidnost banke. Dobici i gubici u
portfoliju hartija od vrednosti uti~u na profitabilnost banke. Kad se hartije
prodaju, banka ostvari dobitak ili gubitak. Me|utim, banka dr`i portfolio hartija
od vrednosti radi prihoda, ali i radi likvidnosti. Kona~no, gubici na kreditima i
obnovljeni krediti imaju uticaj na profitabilnost banke.

Analiza navedenih faktora i njihov evidentni uticaj na nivo profitabilnosti banke


ukazuju na nu`nost upravljanja profitabilno{}u banke. Zato je korisno osvrnuti
se na tzv. ciklus planiranja profita u banci koji ilustruje slika 11-11.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 362

Kratkoro~na ekonomska

Prva Procena Procena izvora


faza anga`ovanih sredstava
dt
Upravljanje aktivom Upravljanje pasivom

Druga A. Preliminarni planovi profita


faza B. Scenariji godi{njeg plana
fi

Tre}a Izve{taj menad`ment timu i


faza grupi za strategijski plan

Zvani~ni plan i godi{nji bud`et

^etvrta PROFITNI CENTRI


faza Mese~ni izve{taji o
profitu
Informativna baza i Odgovornost za
kju~ni izve{taji izve{taje

Zvani~ni pisani izve{taji


Kanali diskusije

Slika 11-11: Ciklus planiranja profita


Prva faza 50) planskog procesa po~inje konsultacijom sa ekonomskim jedinicama
- portfolijima kao {to su: kreditiranje, ulaganje u hartije od vrednosti, rast
sredstava banke, u pogledu prihvatanja njihovog izgleda u budu}nosti. Posle
konsultacija priprema se ekonomska prognoza i distribuira na profitne centre i
na centre upravljanja aktivom i pasivom. Ovaj dokument ima nekoliko funkcija:
obezbe|uje informacije o poslovnoj sredini koje mogu biti kori{}ene u
strategijskom procesu planiranja i obezbe|uje osnovu za razvoj profitnih ciljeva
za razli~ite profitne centre u okviru banke.

50) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 147.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 363

Druga faza se odnosi na izve{tavanje profitnih centara o autputima iz procesa


koji sadr`e razne potencijalne scenarije budu}ih performansi. Neki od inputa u
pojedine scenarije, koji mogu varirati, uklju~uju: cenu novca, stopu povrata
sredstava, ekonomsku stopu rasta i stopu inflacije.

Tre}a faza uklju~uje sagledavanje performansi tokom slede}e godine i


kompatibilnost operativnih planova sa op{tim strategijskim planom i poslovnom
strategijom banke. Slede}a pitanja koja zaslu`uju pa`nju u ovoj fazi su:
projekcije tro{kova, visina i struktura internog bud`eta, struktura obaveza,
adekvatnost kapitala itd.

^etvrta faza predstavlja prihvatanje zvani~nih planova i pripreme za njihovo


konkretno izvr{avanje.

Navedeni plan profita predstavlja operativni plan akcija, koji obezbe|uje okvir
za dono{enje poslovnih odluka.

11.5.3. Merenje i rizik profitabilnosti banke

Profitabilnost poslovanja banke mo`emo meriti na vi{e na~ina i na vi{e nivoa.


Ovde se opredeljujemo za merenje profitabilnosti poslovanja banke na tri nivoa:
(1) profitabilnost na nivou proizvoda ili usluge (tj. pojedinog ra~una odnosno
partije) banke, (2) profitabilnost na nivou pojedina~nog korisnika (komitenta i
klijenta) proizvoda i usluga banke i (3) profitabilnost poslovanja banke kao
celine.

(1) Profitabilnost pojedinog proizvoda ili usluge odnosno pojedina~nog ra~una


ili partije mo`e se sagledati prema {emi pregleda 11-3.51)

Pregled 11-3: Pra}enje profitabilnosti proizvoda/usluge banke

Naziv ra~una
Broj ra~una
Za analizu perioda od 199

51) Duane B. Graddy and Austinb H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 378-
380.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 364

ANALIZA ZARADE
Prose~ni saldo Din
_________________
Minus: prose~na neprikupljena sredstva Din
_________________
Prose~na prikupljena sredstva Din
_________________
Minus: obavezna rezerva _____ % Din
_________________
Prose~ni neto saldo za plasman Din
_________________
Zarada putem kredita _____ % Din
_________________

ANALIZA IZDATAKA
Odr`avanje ra~una Din ______ Din _________________
- poslata zadu`enja Din ______ Din
_________________
- obavest o depozitu Din ______ Din
_________________
- primljeni ~ekovi Din ______ Din
_________________
- poslati ~ekovi Din ______ Din
_________________
- vra}ene stavke Din ______ Din
_________________
- telegrafski transferi Din ______ Din
_________________
- poslati novac Din ______ Din
_________________
- valutne transakcije Din ______ Din
_________________
- skupljanje gotovine Din ______ Din
_________________

DODATNE STAVKE
__________________________ Din
_________________
__________________________ Din
_________________
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 365

UKUPNI TRO[KOVI USLUGA Din


_________________
Neto profit (ili gubitak) Din
_________________
Ako je gubitak, to tra`i dodatni saldo Din
_________________

Potpis odgovornog lica


________________________

(2) Profitabilnost na nivou korisnika proizvoda i usluga ili profitabilnost na


nivou pojedina~nog komitenta i klijenta banke mo`e se izra~unati i dinami~ki
pratiti pomo}u {eme date u pregledu 11-4.

Pregled 11-4: Pra}enje profitabilnosti na nivou korisnika usluga

Naziv
ra~una__________________________________________________________
___
Broj ra~una
_____________________________________________________________
Pripada ra~unima
________________________________________________________
__________________________________________________
______
Brojevi ra~una
__________________________________________________________

__________________________________________________________
Period za analizu
_______________________________________________19_______
Krediti
________________________________________________________________
_

IZVOR I KORI[]ENJE SREDSTAVA


Prose~an saldo kredita Din
________
Prose~an saldo Din _________
Minus: pros.nenapla}.sredstava Din _________
Prose~no napla}eni saldo Din _________
Minus: obav.rezerva ____% Din _________
Neto saldo za ulaganje Din ________
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 366

Ukupan saldo za ulaganje Din


________
Alocirani kapital Din _________
Ostatak sredstava Din _________
Neto kori{}ena sredstva Din
________

PRIHODI I TRO[KOVI
Prihodi
Bruto prihod od kredita Din ________
Zadu`enja za usluge Din _________
Provizija po kreditu Din _________
Obrada kredita Din _________
Druge provizije Din _________
Ukupno napla}ene provizije Din ________
Ukupan prihod Din
________
Tro{kovi
Tro{kovi analize ra~una Din _________
Kamata na depozite Din _________
Tro{kovi odr`avanja kredita Din _________
Tro{kovi provizija kredita Din _________
Obrada kredita Din _________
Drugi tro{kovi usluga Din _________
Ukupni tro{kovi usluga Din ________
Alocirani kapital ____% Din _________
Ostatak sredstava ____% Din _________
Ukupno tro{kovi bankarskih sredstava Din ________
Ukupni tro{kovi Din
________
Neto prihod pre poreza Din
________

MERE PROFITABILNOSTI
Prinos na alocirani kapital ____ % ______%
Prinos na neto kori{}ena sredstva ______%
Prinos na ukupno pozajmljena sredstva ______%

Potpis odgovornog lica


_______________________
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 367

(3) Menad`ment tim svake banke, u uslovima date sredine i regulatornih


prinuda, preduzima mere radi: 52)

(1) maskimiziranja prihoda uklju~uju}i kamate i provizije,


(2) minimiziranja tro{kova uklju~uju}i kamate i op{te tro{kove, i
(3) izbegavanja poreza (tzv. za{titni prihod, tj. prihod na koji se ne pla}a porez
odnosno koji je oslobo|en pla}anja poreza).

Ako se postignu i ostvare ove tri mere, menad`met tim }e biti uspe{an u
maksimiziranju profita banke. Merenje profitabilnosti ukupnog poslovanja
banke podrazumeva primenu odre|enih modela izra~unavanja i iskazivanja
profitabilnosti, od kojih su najva`nije i prihva}ene kao op{ti standard slede}e
mere:

• Prinos na ukupno anga`ovana sredstva odnosno ROA (‘return on assets’).


Defini{e se kao neto prihod podeljen ukupnim ili prose~nim sredstvima.
Merenje profitabilnosti je po nov~anoj jedinici sredstava i smatra se jednim
od najboljih ra~unovodstvenih merenja op{tih performansi svake firme pa i
banke (ROE = ROA x EM, ROA = ROE : EM).

• Multiplikator deoni~kog kapitala EM (‘equity multiplier’). To je racio


ukupnih sredstva prema ukupnom deoni~kom kapitalu (EM = ROE : ROA,
ROE : (PM X AU)).

• Iskori{}enost sredstava AU (‘asset utilization’). To je ukupni prihod


podeljen ukupnim ili prose~nim sredstvima. Izra`ava merenje prihoda po
nov~anoj jedinici sredstava.

• Prinos na deoni~ki kapital ROE (‘return on equity’). Defini{e se kao neto


prihod podeljen ukupnim ili prose~nim deoni~kim kapitalom. Izra`ava
merenje profitabilnosti sa aspekta deoni~ara. Mo`e biti dekomponovan u
merenje performansi i leverid` faktora (ROE = ROA x EM).

11.5.4. Upravljanje kompetitivnom profitabilno{}u banke

Primarni cilj banke kao finansijskog posrednika je ostvarivanje kompetitivne


stope prinosa na kapital. Banka mora da te`i ka nivou profita, koji }e zadovoljiti
njene poverioce i deoni~are visinom prinosa na njihova sredstva tako da banka
ima dovoljno duga i kapitala za efikasno poslovanje. Kako banka mo`e posti}i i
odr`ati konkurentsku profitabilnost? Bankari znaju da nije lako odgovoriti na

52) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Managrment in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 271-272.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 368

ovo pitanje. Zaista, sa deregulacijom i rapidnim promenama u tehnologiji, sve


je te`e na}i odgovor na ovo pitanje. Smatra se da su za postizavanje i
odr`avanje konkurentske profitabilnosti va`ni slede}i faktori:53)

(1) veli~ina banke,


(2) miks izvora sredstava,
(3) miks kori{}enja sredstava,
(4) cene proizvoda i usluga,
(5) tehnologija,
(6) kontrola izdataka, i
(7) tip organizacije banke.

Veli~ina banke merena ukupnom aktivom je prvi preduslov za ostvarivanje


ekonomije obima. Smatra se da banka sa aktivom ispod USD 25 miliona ne
mo`e biti profitabilna. [to se ti~e miksa izvora sredstava, istra`ivanja su
pokazala da su profitabilnije banke sa visokom stopom tzv. ‘core’ depozita
odnosno sa niskim stopama fluktuacije oro~enih depozita. Miks kori{}enja
sredstava je bitan sa stanovi{ta odnosa plasmana u kredite i u hartije od
vrednosti i veli~ine banke. [to je banka ve}a, to je manje va`an faktor portfolio
miksa u oblikovanju profitnih performansi. U eri deregulacije, kad tr`i{te
odre|uje kamatne stope depozita i kredita, politika cena postaje kriti~ni faktor
uspe{nih performansi banke. Ovde su prisutne dve tendencije: smanjenje
operativnih tro{kova i pove}anje plasmana u kredite gde je ve}a profitabilnost.

Promena tehnologije informacija i automatizacija izazvali su u bankama


razli~ite optimume primene u zavisnosti od veli~ine i poslovne orijentacije
svake banke. Visokoprofitne banke imaju bolju kontrolu svojih operativnih
tro{kova i kamatnih izdataka nego prose~ne i niskoprofitne banke. Nema
sumnje da je i tip organizacije banke jedan od faktora koji uti~u na
profitabilnost banke. Mada o tome postoji relativno malo studija, smatra se da
postoje razlike u tro{kovima, produktivnosti i efikasnosti izme|u sistema banke
sa mnogo filijala, bankarske holding kompanije, finansijskih konglomerata i
malih banaka.
Za ostvarenje superiornih profitnih performansi banke va`no je imati u fokusu
planiranja slede}e faktore: 54)

(1) Produktivnost zaposlenih. Visokoprofitne banke imaju vi{e stope neto


prihoda, sredstava i prihoda nego nisko profitne banke i, saglasno tome,
obezbe|uju svojim zaposlenim ve}e plate i bonuse. Pobolj{anje

53) Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The Bankers’ Handbook,
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 198-201.
54) Ibidem, str. 202-203.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 369

produktivnosti zaposlenih u bankama zahteva}e ubudu}e bolje analize i


poznavanje tro{kova banke i efektivno kori{}enje dugoro~nog i
kratkoro~nog planiranja. Treba pri tome imati u vidu da }e korist od
produktivnosti zahtevati otvorenost ka promenama, agresivnije kori{}enje
automatizacije, kontinuitet istra`ivanja tr`i{ta, performansama orijentisan
menad`ment, brigu o karijeri i pobolj{anje programa obuke.
(2) Efikasnost upravljanja porezima. Kontrola nad izdacima za poreze i
efektivan menad`ment nad zaradama koje podle`u i koje ne podle`u
porezima obi~no su superiorni u okviru visokoprofitnih banaka. Smatra se
da }e ovaj faktor biti jo{ va`niji u budu}em poslovanju banaka u cilju
ostvarivanja visokih performansi.
(3) Efektivno upravljanje rastom i razvojem. Visokoprofitne banke obi~no br`e
rastu od banaka sa prose~no ostvarenim zaradama, po{to one pa`ljivo
upravljaju svojim rastom i ~vrsto dr`e pod kontrolom potencijalni rast
operativnih tro{kova. Smatra se, a to su studije istra`ivanja i pokazale, da se
sa pove}anjem u~e{}a banke na tr`i{tu pove}ava i njena profitabilnost.
(4) Upravljanje izlo`eno{}u riziku kamatne stope. Visokoprofitne banke
efektivno koriste hed`ing tehnike upravljanjem rizikom kamatne stope, kao
{to su GAP analiza, DURATION analiza, finansijski fju~ersi i opcije. Ako
se ove tehnike koriste stru~no, one mogu znatno doprineti profitabilnosti
banke na dva na~ina: suprotstavljanjem {teti operativne margine od rasta
kamatnih tro{kova na depozite i kompenziranjem gubitaka na hartijama od
vrednosti i kreditima prema negativnim promenama kamatnih stopa na
tr`i{tu .

Neto kamatna margina velikih banaka je ~esto klju~ni faktor u determinisanju


godi{nje profitabilnosti i ona je osetljija na promene kamatnih stopa od neto
kamatne margina malih banaka. Margina izme|u kamatnih stopa na aktivu i
kamatnih stopa na pasivu je daleko va`nija nego sam pravac promena kamatnih
stopa u odre|ivanju {ta se de{ava sa profitom banke. O~igledno je da superiorne
performanse u bankama danas zavise od brojnih krucijalnih dugoro~nih i
kratkoro~nih odluka, kojima se oblikuju nivoi autputa, izlo`enosti riziku i
efikasnosti kojom svaka banka reaguje na promene potreba korisnika svojih
proizvoda i usluga.

LITERATURA:

1. Dr Milan Golijanin: Bankarstvo Jugoslavije - Teorija, organizacija,


poslovanje, tre}e dopunjeno i izmenjeno izdanje, Privredni pregled,
Beograd, 1983.
2. Dr Milan Kne`evi}: Banka Organizacija i poslovanje, prvo izdanje, [kolska
knjiga, Zagreb, 1984.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 370

3. Dr Ante Katunari}: Banka Principi i praksa bankovnog poslovanja, drugo


izdanje, Poduze}e Banka, Zagreb, 1977.
4. Risk and Capital Adequacy in Commercial Banks, edited by Sherman J.
Maisel, The University of Chicago Press, Chicago, 1981.
5. Sherman J. Maisel: The Meashurement of Capital Adequacy, u knjizi: Risk
and Capital Adequacy in Commercial Banks, edited by Sherman J. Maisel,
The University of Chicago Press, Chocago, 1981.
6. Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks
Commununity, Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1990.
7. Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barrons, New York, 1990.
godine, strana 104.
8. Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the
Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989.
9. Reid Nagle and Bruce Petersen: Capitalization Problems in Perspective, u
knizi: Handbook for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall
and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New York, 1985.
10. Timothy P. Hartman and John E. Mack: Capital Planning and Management,
u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H.
Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988.
11. ABA Banking Journal, October 1988.
12. Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s, New York, 1990.
13. Dr Branko Vasiljevi}: Novi me|unarodni standard solventnosti,
Jugoslavensko bankarstvo br.2, Beograd, februar 1989.
14. Marcia L. Stigum and Rene O. Branch, Jr.: Managing Bank Assets and
Liabilities Strategies for Risk Control and Profit, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1983..
15. Dr Ronald L. Olson: Evalution of Financial Performance, u knjizi: The
Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas
I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Iewin, Homewood, Illinois,
1988.
16. Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.
17. Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition,
Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989.
18. Donald B. Reifler and Lazaros P. Mavrides: Funding Source and Strategies
for Banks of Various Sizes, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third
Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E.
Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
19. Lowell Bryan and Paul Allen: Geographic Strategies for the 1990s Preparing
for a Smart Endgame, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 371

Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker,


Dow Jones-Irwin, Homewood, Illionis, 1988.
20. Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The
Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas
I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin Homewood, Illinois,
1988.
21. David B. Humphrey: Cost and Scale Economies in Bank Intermediation, u
knjizi: Handbook for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall
and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New York, 1985.
22. Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management,
The Dryden Press, New York, 1985.
23. Emmanuel Roussakis: Commercial Banking in an Era of Deregulation,
Preager, New York, 1984.
Upravljati rizikom zna~i uticati na njegovo smanjenje!

GLAVA 12.

PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE

OKVIR DVANAESTE GLAVE:

• Pojam i vrste rizika u poslovanju banke


• Koncept i proces upravljanja rizikom
banke
• Merenje rizika poslovne banke
• Mere zaštite banke od mogu}ih rizika
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 373

12.1. POJAM I VRSTE RIZIKA U POSLOVANJU BANKE

12.1.1. Pojam izvesnosti, rizika i neizvesnosti u tr`i{noj privredi

Koncept tr`i{ne privrede podrazumeva slobodno delovanje ekonomskih zakona


u domenu ponude i tra`nje roba, usluga, radne snage, novca i nov~anih
vrednosnih papira u okviru jedne nacionalne privrede - dr`ave. U savremenim
uslovima ta se sloboda, pod odre|enim uslovima, pro{iruje i van granica jedne
zemlje i podrazumeva se pod izrazom globalizacije u me|unarodnim
ekonomskim i finansijskim odnosima. Naime, slobodno delovanje ekonomskih
zakona u me|unarodnim razmerama treba shvatiti uslovno s obzirom da svaka
dr`ava unutar svojih granica ima specifi~nosti i manje ili ve}e ekonomske
intervencije i ograni~enja.

Polaze}i od navedenih tr`i{nih uslova, svaki privredni subjekt nudi svoje


proizvode odnosno usluge, po pravilu, nepoznatom kupcu. U savremenim
tr`i{nim privredama razvijenih kapitalisti~kih zemalja isti tr`i{ni mehanizam
deluje i kad je u pitanju ponuda i tra`nja radne snage, novca ili vrednosnih
papira, respektuju}i pri tom specifi~ne propise pojedinih zemalja. U takvim
uslovima, niko nema stoprocentnu sigurnost da }e uspeti prodati svu svoju
proizvedenu koli~inu proizvoda ili prodati odgovaraju}u raspolo`ivu ‘koli~inu’
usluga po odgovaraju}im povoljnim cenama.

Dakle, sam na~in proizvodnje i prodaja roba i usluga nepoznatom kupcu u


tr`i{noj privredi uvek nose sa sobom odre|eni stepen poslovnog rizika. Taj rizik
mo`e biti ve}i ili manji, ali je ~injenica da je on uvek prisutan. Mogu}e je neke
vrste rizika smanjiti i minimizirati, ali ih je nemogu}e eliminisati. Rizik je, kako
to ka`e dr D. Dragi{i}, “imanentna kategorija robne proizvodnje i ne mo`e se
eliminisati.” 1) Istra`ivanjem tr`i{ta od strane pojedina~nog privrednog subjekta,
proizvodnog ili uslu`nog preduze}a ili banke rizik se mo`e smanjiti ili u
najboljem slu~aju minimizirati, ali se ne mo`e eliminisati.

Savremene banke u razvijenim tr`i{nim privredama kapitalisti~kih zemalja, kao


{to su banke u SAD i zemljama Zapadne Evrope, posluju u uslovima veoma
o{tre konkurencije kako u okviru samih bankarskih institucija tako i {ire
uklju~uju}i i nebankarske institucije. Naro~ito veliki izazov za banke su upravo
nebankarske institucije koje rade skoro sve poslove kao i banke, a ne podle`u
propisima koji va`e za banke i koji su obi~no rigorozniji. Takva tr`i{na situacija
na bankarskim tr`i{tima, o kojoj smo ranije ne{to govorili, primorava banke i

1) Dr Dragoljub Dragi{i}: Teorijske osnove istra`ivanja tr`i{ta, Nau~na knjiga, Beograd, 1967.
godine, str. 38.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 374

druge finansijske institucije da raznim inovacijama posti`u bolje tr`i{ne


performanse i da budu ekonomski i finansijski sna`nije kako bi lak{e podnele
o~ekivani ili neo~ekivani rizik.

Polaze}i od toga da se poslovi mogu obavljati pod razli~itim okolnostima,


korisno je sagledati slede}e pozicije.2) Smatra se da poslovi ~ije se izvr{enje
o~ekuje pod normalnim uslovima ili pak poslovi za koje se o~ekuje da }e sa
sigurno{}u biti ostvareni - izvr{eni ne trpe nikakav rizik ili je on zanemariv
odnosno u granicama normale. Za takve sigurne i nepromenljive uslove u
kojima se obavljaju poslovi ka`e se da se poslovi obavljaju u uslovima
izvesnosti.

Izvesnost = nema promena ili su zanemarive

Me|utim, mo`e se desiti, da se poslovi obave u ve}oj ili manjoj meri bolje ili
lo{ije nego {to se o~ekivalo. Upravo ta odstupanja od unapred predvi|ene
verovatno}e jeste mogu}i rizik. Dakle, rizik je ne{to {to je u su{tini predvidivo,
ali se ne zna u kojem se stepenu mo`e ostvariti u budu}nosti.

Stvarna promena = predvi|enoj promeni

Neizvesnost je nepredvi|ena promena i nepredvi|eni doga|aj. Ne mo`e se


pouzdano meriti, mada postoje statisti~ke metode kojima se mogu izra`avati
verovatno}e nastaka neke promene i nekog doga|aja.

Stvarna promena = predvi|ena promena + nepredvi|ena promena

Navedena kategorizacija uslova poslovanja preko izvesnosti, rizika i


neizvesnosti jasno ukazuje na mogu}e domete i granice mogu}nosti upravljanja
poslovnim rizicima u bankarstvu. Rizike u bankarstvu treba osvetliti sa vi{e
aspekata kako bi se moglo njima {to uspe{nije upravljati.

12.1.2. Definisanje rizika poslovne banke

Da bi se rizik u bankarskom poslovanju mogao precizno definisati, neophodno


je poznavati su{tinu rizika u bankarskom poslovanju. Po pravilu, svaka
neizvesnost i neplanirano i iznenadno de{avanje u pojedinim poslovnim
aktivnostima banke predstavljaju rizik. Rizik mo`e imati materijalnu i
nematerijalnu komponentu. Materijalna se mo`e reflektovati u gubitku dela ili

2) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 392-393.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 375

celine neke stvari, njene funkcije, izgleda i sli~no, dok se rizik nematerijalne
prirode mo`e iskazati kao gubitak dobrog ugleda ili imid`a. Nematerijalni rizici
mogu imati uticaj i na nastanak gubitaka, ali i na status koji mo`e imati kasnije
refleksije i uticaj na uspeh banke.

Sa finansijske ta~ke gledi{ta, rizik se mo`e najbolje razumeti u portfolio


kontekstu.3) Danas se portfolio u banci povezuje sa produktivnom aktivom, koja
se sastoji prete`no od kredita. Vlasnici ovog portfolija smatraju sadr`aj ovog
portfolija veoma va`nim posebno akcentuju}i dve stvari: (1) sigurnost - rizik i
(2) vrednost portfolija. Zato je veoma va`no poznavanje rizika pri odre|enoj
stopi kapitalizacije sredstava. Naro~ito je va`no razumevanje kako rizik ‘ulazi’ i
uti~e na proces stvaranja vrednosti.

Za bankare i zajmodavce upo{te portfolio neizvesnost raste sa promenama u


kamatnim stopama, promenama depozita i sa sposobno{}u du`nika da vrate
kredite. Naravno, ove nepoznanice generi{u tri bazi~na portfolio rizika sa kojim
se banke suo~avaju: (1) rizik kamatne stope, (2) rizik likvidnosti i (3) kreditni
rizik. Ako bankarski menad`eri kontroli{u ove portfolije rizika i efikasnost
poslovanja svojih firmi, oni ne moraju da brinu o insolventnosti banke ili o
eventualnom neuspehu banke (bankrotstvu). 4)

Razlikujemo rizik od neizvesnosti. Ka`e se da je doga|aj predmet rizika, kada


postoji vi{e nego jedan mogu}i izlaz, ali su svi mogu}i izlazi i njihova relativna
verovatno}a pojedina~no poznati. Me|utim, kada se ka`e da je dogo|aj predmet
neizvesnosti, smatra se da ni jedan od mogu}ih ishoda ni njihova relativna
verovatno}a nisu poznati. Neizvesnost je jasno nedovoljna sa ta~ke gledi{ta
dono{enja odluka. U ve}ini slu~ajeva podru~je mogu}eg ishoda mo`e biti
pribli`no sa puno smisla i (mo`da subjektivno) mogu}e ili mera relativne
verovatno}e slu~aja mo`e biti povezana sa svakim mogu}im ishodom. 5)

Postoji niz definicija rizika. Nave{}emo neke definicije koje vrlo precizno, sa
raznih aspekata, defini{u rizik:6)
(1) verovatno}a gubitka ili izlo`enost gubitku;

3) Portfolio poti~e od italijanske reci ‘portafoglio’. Komponente vode poreklo od latinske re~i
“portare”, zna~i nositi i ‘foglio’ {to zna~i list ili pregled. Kasnije je re~ ‘portfolio’ ozna~avao
va`na dr`avna dokumenta. Danas se portfolio koristi da bi ozna~io ‘portfolio finansijske aktive’.

4) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 392.
5) John D. Finnerty: Corporate Financial Analysis: A Comprehensive Guide to Real-World
Approaches for Financial Managers, McGraw-Hill Book Company, New York, 1986. godine, str.
68.
6) Risk Management Glossary, Risk and Insurance Management Society, New York, 1985.
godine, str. 66.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 376

(2) mogu}nost ili {anse za nastanak gubitka;


(3) opasnost koja mo`e uzrokovati gubitak;
(4) opasni poduhvati ili uslovi koji pove}avaju verovatno}u u~estalosti ili
ozbiljnosti od gubitaka;
(5) imovina ili osoba izlo`ena gubitku;
(6) gubitak potencijalonog iznosa nov~ane jedinice (dolara);
(7) odstupanja od stvarnih gubitaka;
(8) mogu}nost da stvarni gubici odstupaju od o~ekivanih; i
(9) psiholo{ka neizvesnost u odnosu na gubitak.

Sa aspekta banke, bitno je da se rizik vezuje za funkcionalno poslovanje banke


odnosno za funkciju banke kao nov~anog posrednika izme|u onih koji imaju
“nezaposlen” novac i onih kojima taj novac treba da bi ga ‘uposlili’. Pojave
koje za kona~ni rezultat imaju gubitak u nov~anom izrazu, bilo da su vezane za
uspeh obavljanja pojedinih poslova banke ili da su sumarno iskazane preko
bilansa uspeha banke, predstavljaju rizike banke.

12.1.3. Vrste i podru~ja rizika poslovne banke

Prema W.T. Thornhill-u,7) rizici u bankarskom poslovanju dele se u tri grupe:


(1) portfolio rizici, (2) rizici isporuke i (3) rizici finansijske revizije. U okviru
svake od ovih grupa, svrstane su odre|ene vrste rizika i to:

(1) Portfolio rizici dele se u dve grupe:


(a) Kreditni ili rizici nepla}anja:
- spekulativni rizik,
- rizik prevare (malverzacije)
- strani ili internacionalni rizik,
- normalni doma}i rizik,
- rizik vanbilansnih aktivnosti,
- ~isti rizik.
(b) Rizici kamatne stope:
- finansijski rizik,
- rizik ulaganja,
- tr`i{ni rizik,
- objektivni (ciljni) rizik,
- pretpostavljeni rizik,
- subjektivni rizik,
- rizik leverid`a i adekvatnosti kapitala,
- rizik upravljanja odnosima aktiva / pasiva,

7) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institutions - Applying Cost-Effective


Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 15-17.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 377

- rizik likvidnosti,
- rizik vanbilansnih aktivnosti,
- ~isti rizik.

(2) Rizici isporuke:


- rizik kupovne snage,
- ~isti rizik,
- sistemati~ni rizik,
- nesistemati~ni rizik,
- rizik operativne efikasnosti,
- supsidijarni rizik,
- tehnolo{ki rizik,
- rizik prevare (malverzacija).

(3) Rizici finansijske revizije:


- rizik prevare (malverzacija),
- rizik kontrole,
- rizik uro|enosti,
- rizik detekcije,
- ~isti rizik.

Identifikacije izlo`enosti rizicima bankarskog poslovanja obuhvataju slede}e


ban~ine resurse: 8)

(1) fizi~ke resurse tj. fiksnu aktivu svih tipova i oblika;


(2) ljudske resurse tj. zaposlene i njihovu kompetenciju da vr{e odre|ene im
poverene poslove;
(3) finansijske resurse tj. kapital, depozite, kreditore i kolateral;
(4) naturalne resurse tj. vodu, energiju i druge korisne resurse;
(5) neopipljive resurse tj. telekomunikacije, pouzdane i poverljive politike,
protivpo`arne usluge itd.

Svi navedeni ban~ini resursi, na kojima mo`e do}i do {tete ili gubitaka, mogu se
sa aspekta izlo`enosti riziku klasifikovati u tri grupe:

(1) direktna izlo`enost riziku, koja uklju~uje: sve direktne fizi~ke {tete rizika
koje bi mogle rezultirati u parcijalnom ili totalnom gubitku, koji mo`e
rezultirati do opasnosti pod ljudskom kontrolom; ovde se mogu uklju~iti: vatra,
eksplozija, transportni rizici, o{te}ena ili uni{tena aktiva, interni ili eksterni
kriminal; u ovu kategoriju se mogu uklju~iti i prirodne opasnosti kao {to su:
munje i gromovi, zemljotresi, poplave i oluje; tako|e rizici ljudskih resursa i

8) Ibidem, str. 19-20.


PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 378

korisnika usluga uklju~uju}i smrt, nesposobnost ili povrede u nesre}nim


slu~ajevima; ljudski resursi treba da budu u vezi sa akcijama koje rezultiraju
kao kori{}enje droge ili alkohola; kona~no, rizik ljudskih resursa i njihovih
porodica ili korisnika usluga mo`e uklju~iti kidnapovanje, uzimanje za taoce i
povrede od terorizma.

(2) indirektna izlo`enost riziku, koja uklju~uje: doga|aje koji bi mogli


prouzrokovati ili gubitak zarada ili pove}ane tro{kove (izdatke) evaluirane
operativnim poslovanjem.

(3) izlo`enost riziku preko odgovornosti za tre}a lica, koja uklju~uje nenamerne
ili namerne nepravde individualcima ili posebnim javnim li~nostima (delikt)
kao suprotstavljanje kriminalnim nepravdama u dru{tvu,. ugovornu ili
statutarnu odgovornost i odgovornost direktora instituciji.

Na slici 12-1. navodimo okvir za analizu rizika kao primer {ta takva analiza
rizika obuhvata.9)

KONCEPT HOLDING BANKE

Isporuka finansijskih Regulisanje Konsolidovani


usluga (ure|enje) holding bilans

Bankarske Nebankar- Mati~ne Regulisanje Ban~ine Ostale Mati~na


usluge ske usluge usluge rizika podru`nice podru`nice kompanija
:
- vode}e
Rizik isporuke:
- Tehnolo{ki rizik
- Rizik poslovne efikasnosti - Bilasni ili portfolio rizik
- Rizik afilijacije - Rizik vanbilansnih aktivnosti
- Rizik tr`i{ne strategije

Slika 12-1: Okvir za analizu rizika holding banke

Analiza rizika holding banke treba da uka`e na klju~ne ta~ke i procese nastanka
rizika. Kao {to pokazuje navedena slika, te rizi~ne ta~ke i vrste rizika su brojne,
{to ~ini poslovanje holding sitema slo`enijim. Ukupan efekat rizika banke
odra`ava se na visinu profita banke kao poslovni rizik banke. Poslovni rizik
(‘business risk’) je varijabilnost profita banke koji bi egzistirao ~ak i ako bi bio

9) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 396.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 379

totalno finansiran deoni~kim kapitalom. Poslovni rizik raste sa okru`enjem u


kojem banka posluje (asortiman proizvoda i usluga, konkurencija, regulacija
itd.) 10)

U cilju smanjenja negativnog dejstva efekata na profit, banka treba da preduzme


na podru~ju finansijskih usluga aktivnosti11) u kojima }e dominirati slede}e
karakteristike:

1) Profitabilnost. Pobednik }e biti u stanju da ostvari razuman (umeren) profit


u toku svake faze poslovnog ciklusa. Produktivna aktiva treba da bude
finansirana na uskla|enoj ili hed`ing bazi.
2) Likvidnost i repozicioniranje sredstava. Pobednik }e biti u stanju da se
oslobodi sredstava kad ona vi{e ne odgovaraju knjigama ili profilu rizika
institucije. Ne}e nabavljati sredstva da bi ih dr`ao do dospe}a.
3) Pozitivna margina. Pobednik }e biti u stanju da zaradi adekvatan prinos na
kapital ~ak i sa ni`om neto kamatnom mar`om. Gubitnici verovatno imaju
previ{e kapitala i ostvaruju neodgovaraju}i prinos.
4) Pove}ana produktivnost. Pobednik ostvaruje {to ni`e nefinansijske tro{kove
da bi razvio nove, jeftinije na~ine distribucije i posti`e ve}u produktivnost.
Ni`e margine }e iziskivati potrebu ni`ih tro{kova.
5) Segmentacija tr`i{ta. Pobednik }e biti u stanju da identifikuje, organizuje i
upravlja efektivno diskretnim tr`i{nim segmentima. Pobednik }e gledati da
organizuje diskretne poslove i da uslu`uje pojedina~ne setove potreba
korisnika usluga.
6) Kompletne i konkurentne linije proizvoda. Pobednik }e biti u stanju da
ostvari superiornost proizvoda u bilo kojem konkurentskom tr`i{nom
segmentu. Korisnik usluga }e ultimativno birati najbolji proizvod na tr`i{tu
bez obzira ko ga nudi.
7) Integrisana struktura poslova. Pobednik }e biti u stanju da organizuje i
efektivno koristi supsidijarno poslovanje kao jednu integrativnu jedinicu.
Klju~ efektivnog menad`menta je saznanje u kom poslu (delatnosti) ste
prisutni.
8) Restrukturiranje kompenzacione politike. Pobednik }e biti u stanju da plati
ljude koji uspe{no ostvaruju rezultate. Kompenzacije hijerarhijske strukture
}e biti stvar pro{losti za pobednika.
9) Tr`i{no pozicioniranje. Pobednik }e biti u stanju da vr{i selekciju tr`i{nih
ni{a, koje mo`e definisati nasuprot svima koji dolaze. Ovo }e biti posebno
va`no za manje institucije kao glavne konkurente koji se u njima kre}u.
12.1.4. Finansijska piramida poslovne banke

10) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 541.
11) Gorge Vojta: The Magazine of Bank Administration, July 1983.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 380

U pogledu stabilnosti ukupnih raspolo`ivih izvora, najmasovnija i najstabilnija


sredstva ~ine sredstva penzionih fondova, zatim sredstva osiguravaju}ih
kompanija, pa tek onda sredstva poslovnih banaka. Strukturu rizi~nosti mogu}ih
ulaganja sredstava po~ev od zadovoljavaju}e sigurnosti i likvidnosti, pa do
niskog, srednjeg i visokog rizika ulaganja pokazuje slika 12-2. u obliku
piramide rizika ulaganja.

4. Visoki rizici
4

3 3. Spekulacije

2. Prihodi i
2 dugoro~ni rast

1. Likvidnost i
1 sigurnost

Slika 12-2: Struktura rizi~nosti finansijske piramide12)

Kao {to pokazuje slika 12-2. u strukturi rizika finansijske piramide razlikujemo
nekoliko ‘slojeva’ rizi~nosti ulaganja finansijskih sredstava:

(1) prvi “sloj” predstavlja najobimniji deo plasiranih sredstava banke i treba da
ima karakteristike sigurnog i likvidnog ulaganja, koje obezbe|uje pristojan i
stabilan prinos na investirana odnosno plasirana sredstva;
(2) drugi “sloj” sredstava je po obimu ne{to manji od prvog, ali jo{ uvek znatan
po svom u~e{}u u ukupnim plasmanima i treba da donosi relativno dobar
prihod i da obezbe|uje mogu}nosti dugoro~nog rasta banke;
(3) tre}i “sloj” je relativno manji deo plasiranih sredstava, znatno manji i od
prvog i od drugog sloja, anga`ovan je i plasiran u spekulativne poslove koji
mogu doneti relativno dobar prihod ako se dobro obave; i
(4) ~etvrti “sloj” predstavlja. relativno mali deo plasiranih sredstava u
visokorizi~ne poslove, koji nemaju neke sigurnosti za uspeh, ali ako se
poduhvati uspe{no okon~aju, donose visoke profite.

12) John Downes and Jordan Elliot Goodman: Dictionary of Finance and Investment Terms,
Third Edition, Barrons’ Business Guides, New York, 1991. godine, str. 147.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 381

12.2. KONCEPT I PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM BANKE

12.2.1. Koncepti rizika poslovne banke

Prema J. Sinkey-u,13) promene u okru`enju ili ekonomskoj sredini u kojoj banke


posluju, veoma su dinami~ne. Smatra da je pet faktora kriti~no u tom procesu
promena obuhva}enim skra}enicom TRICK, koja zna~i:

(1) T = rizik tehnologije (‘technology risk’),


(2) R = rizik promene propisa (‘risk of reregulation’),
(3) I = rizik kamatne stope (‘interest rate risk’),
(4) C = rizik korisnika (“customers risk”),
(5) K = rizik adekvatnosti kapitala (‘risk of kapital adequacy’).

(1) Tehnologija se mo`e definisati kao ‘tehni~ki metod za ostvarivanje


prakti~nih ciljeva (svrha)’. Za korisnike bankarskih proizvoda i usluga bitne su
dve prakti~ne stvari u bankarstvu: udobnost i pristupnost sredstvima i
informacijama. Tehnolo{ki napredak u ‘proizvodnji i isporuci’ finansijskih
odnosno bankarskih usluga (bankomati itd.) u~inili su ih udobnijim i
efikasnijim za pristup korisnika sredstvima i informacijama. U stvari, tri
tehnolo{ke snage su dovele do promena u depozitnim institucijama odnosno
bankama: (1) elektronika, (2) automatizacija i (3) telekomunikacije. Glavna
implikacija ovih tehnolo{kih promena je da su istisnute papirne transakcije i
ljudska energija elektronskom slikom i elektir~nom energijom. Rizik
tehnologije ili tehnolo{ki rizik manifestuje se u tome da }e tehnolo{ke promene
u~initi postoje}i sistem usluga i na~ina isporuke zastarelim, {to mo`e imati
negativnih posledica na zaradu, profit i kapital banke. 14)

(2) Promena propisi ili reregulacija. Rizik propisa je rizik koji nepredvi|ene
akcije za promenu propisa ili neaktivnost mogu imati na profit i kapital banke.

(3) Rizik kamatne stope. Ovo je rizik koji nepredvi|ene promene kamatnih
stopa mogu imati na neto kamatni prihod, profit i kapital banke.

(4) Rizik klijenata. Rizik da }e konkurenti preuzeti klijente i tr`i{te {to mo`e
imati posledica na potencijal, zaradu i kapital banke. Ova vrsta rizika se ~esto
naziva i poslovni rizik ili rizik konkurencije.

(5) Rizik solventnosti - adekvatnosti kapitala. Ovaj rizik ukazuje na


verovatno}u da bi banka mogla da postane insolventna, odnosno ako svi

13) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Services Industry,
Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 7-11.
14) Ibidem, str. 401.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 382

navedeni rizici pokazuju da }e profitni potencijal oslabiti i da }e kapital banke


eventualno da se smanji - i{~ezne, to mo`e imati posledice na adekvatnost
kapitala banke.

Pod stalnim pritiskom navedenih rizika, menad`ment banke treba da nalazi


racionalna re{enja uklju~uju}i i tzv. finansijske inovacije. Jedna od takvih
inovacija je promena organizacione strukture ili reorganizacija, kojom prilikom
se ocenjuje efektivnost performansi postoje}e organizacione strukture i
reorganizacijom nastoji do}i do racionalnije, efikasije i efektivnije
organizacione strukture. Strukturne inovacije u organizacionoj formi su tako|e
deo ovog procesa. Zato se sa pravom mo`e re}i da su potencijalni uslovi za
nastanak navedenih pet rizika i sagledana racionalna sopstvena korist u stvari
finansijska inovacija, odnosno:

TRICK + racionalna sopstvena korist = finansijska inovacija

Kad je re~ o riziku poslovne banke kao depozitno-kreditne institucije, on se


defini{e “kao neizvesnost da }e sredstva zaraditi ocekivanu stopu prinosa ili }e
mozda nastati gubitak”.15)

Naravno, postoje razli~ite podele finansijskog rizika u poslovanju banke. Mi


}emo se ovde ograni~iti na jednu, koja po na{em mi{ljenju najbolje odra`ava
koncept rizika jedne banke kao depozitno-kreditne institucije. Prema W.
Thornhill-u, koncept rizika banke je predstavljen slikom 12-3. 16)

KONCEPT RIZIKA

Portfolio rizik Rizik revizije Rizik isporuke

Kreditni Rizik kamtne


rizik stope

Slika 12-3: Koncept rizika banke

Svaka od navedenih grupa rizika obuhvata vi{e tipova finansijskog rizika banke.
Po{to smo ih naveli kod razmatranja vrsta rizika, ovde ih ne}emo ponavljati.

15) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 531.
16) Wiliam T.Thornhill: Risk Management for Financial Institutions - Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 15.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 383

Ovim `elimo da uka`emo na ~injenicu da postoje razli~iti prilazi i konceptualni


okviri rizika banke, {to treba imati u vidu prilikom analize rizika u poslovnim
aktivnostima banke.17)

12.2.2. Kontinuitet procesa upravljanja rizikom

Upravljanje rizikom banke defini{e se na razne na~ine. U naju`em smislu,


smatra se da se to odnosi na ban~inu funkciju kupovine osiguranja. U {irem i
prihvatljivijem smislu, to se koristi u op{toj proceni, kontroli i finansiranju
slu~ajnih izlo`enosti gubicima. Ili, ~ak u jednom {irem i jednako korektnom
kontekstu, to se odnosi na upravljanje dinamikom rizika koji okru`uju
aktivnosti kreditiranja i depozita, gde se hed`ing kamatne stope primenjuje kao
jedna menad`ment tehnika. Svrha primene tehnika upravljanja rizikom je
o~uvanje bankarskih resursa, zarada i usluga od uticaja slu~ajnih gubitaka ili
zadr`avanjem {tete na prihvatljivom minimumu ‘tro{kova rizika’. Pri tome se
‘tro{kovi rizika’ defini{u kao: 18)

(1) zadr`ani gubici - gubici koji su samoosigurani, neosigurani ili zadr`ani u


okviru zaklju~aka politike osiguranja;
(2) premije osiguranja sredstava pla}ene bankarskim osiguravaju}im
kompanijama za usluge i finansijsku za{titu protiv katastrofalnih gubitaka i
rizika koje banka ne mo`e snositi bez ovakve za{tite;
(3) tro{kovi kontrole rizika sredstva koja se koriste za kontrolu rizika
(preventiva gubitaka) i smanjenje nepredvidivih gubitaka; i
(4) izdaci upravljanja - tro{kovi administriranja bankarskom upravlja~kom
funkcijom rizika i osiguranja.

Upravljanje rizikom u banci podrazumeva organizovanu proceduru u vezi sa


izlo`eno{}u bankarskog posla razli~itim tipovima rizika. To se ~ini
kombinovanjem faktora kao {to su:

- interna politika banke, i


- ugovori sa osiguravaju}im kompanijama i samoosiguranjem. 19)

17) Prema drugim klasifikacijama rizika u banci, imamo podelu na slede}e tipove rizika:
kapitalni rizik, kreditni rizik, rizik isporuke, rizik razmene, rizik kamatne stope, rizik likvidnosti,
operativni rizik, politi~ki rizik, rizik sistema pla}anja, osnovni rizik, rizik druge zemlje, rizik
refinansiranja, rizik reinvestiranja itd. Vidi detaljnije: Thomas Fitch: Dictionary of Banking
Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990. godine, str. 531.
18) Douglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 438-439.
19) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 534.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 384

Ina~e, upravljanje rizikom (‘risk management’) se defini{e na slede}i na~in:


“Disciplina upravljanja, ~iji je cilj da za{titi sredstva i profit organizacije
(banke) u cilju smanjenja potencijalnih gubitaka pre nego {to oni nastanu, i
finansiranje preko osiguranja i drugih sredstava, potencijalno izlo`enom
katastrofalnom gubitku takvom, kao {to ga ~ine bog, ljudska gre{ka ili sudije u
sudu. U praksi, proces se sastoji od nekoliko logi~nih faza: rizik ili
identifikacija izlo`enosti riziku; merenje i vrednovanje identifikovanih
izlo`enosti; kontrola ovih izlo`enosti kroz eliminaciju i/ili smanjenje;
finansiranje ostatka izlo`enosti, tako da organizacija (banka) u slu~aju velikog
gubitka, mo`e nastaviti funkcionisanje bez ozbiljnih nevolja za svoju
finansijsku stabilnost.” 20)

Upravljanje procesom rizika u banci uklju~uje pet me|usobno povezanih


elemenata odnosno faza:

(1) identifikaciju izlo`enosti riziku,


(2) ocenu odnosno procenu rizika,
(3) kontrolu rizika,
(4) finansiranje rizika, i
(5) upravljanje rizikom.21)

Aktivnosti banke podrazumevaju kontinuirano uklju~enje u odgovaraju}e


svakodnevne promene sredine. Dru{tvena i pravna sredina u kojoj banka posluje
tako|e se konstantno menja. Kao rezultat toga, banka je stalno izlo`ena novim
rizicima, koji moraju biti od strane banke kontinuirano procenjivani,
kontrolisani i finansirani. Proces upravljanja rizikom banke je, pre svega, jedan
upravlja~ki proces i zbog toga on mora biti primenjivan u kontinuitetu. To
ilustruje slika 12-4.

Procena rizika

Identifikacija U pravljanje rizikom K ontrola rizika


izlo`enosti riziku

Finansiranje
rizika

Slika 12-4: Kontinuitet upravljanja rizikom 22)

20) Risk Management Glossary, Risk and Insurance Management Society, New York, 1985.
godine, str. 68.
21) Douglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charles E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 439.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 385

Kao disciplina upravljanje rizikom (‘risk management’) je relativno nova


disciplina. Ona se razvila od delatnosti osiguranja, jer se u osiguranju shvatilo
da se tradicionalnim procesima osiguranja ne mogu vi{e efektivno i
ekonomi~no re{avati problemi rizika u svim situacijama. U praksi banaka mogu
biti od korisni vode}i principi prikazani u pregledu 12-1.

Pregled 12-1: Vode}i principi u procesu upravljanja rizikom banke23)


Elementi Vode}i principi
I. IDENTIFIKACIJA 1. Kompletno poznavanje resursa.
IZLO@ENOSTI 2. Kompletno poznavanje glavne izlo`enosti
slu~ajnim gubicima.
II. PROCENA RIZIKA 3. Poznavanje ‘vrednosti’ resursa.
4. Merenje ‘teku}eg’ rizika.
5. Prognoza ‘budu}eg’ rizika i gubitaka.
III. KONTROLA RIZIKA 6. Koordinacija kontrole rizika u okviru ciljeva
organizacije.
7. Kreiranje podstreka za smanjenje rizika i
potencijalnih ili aktuelnih tro{kova gubitka.
8. Odr`avanje sistematskog monitoringa
efektivnosti
raznih programa kontrole rizika.
IV. FINANSIRANJE 9. Aplikacija {irokog pristupa finansiranja rizika
RIZIKA koriste}i sva raspolo`iva finansijska sredstva.
10. Odr`avanje odgovaraju}e finansijske za{tite
od
‘katastrofa’.
11. Alokacija tro{kova finansiranja rizika u
okviru
operativnih jedinica na pravi~noj, razumljivoj
i
prihvatljivoj osnovi.
V. UPRAVLJANJE 12. Anga`ovanje top menad`menta.
(ADMINISTRACIJA) 13. Jasno oblikovana struktura upravljanja
rizikom.
14. Jasno kretanje ka godi{njim ciljevima.
15. ^vrsto komuniciranje sa svim nivoima koji
u~estvuju u upravlja~kom procesu.

Po{to je mlada, disciplina upravljanja rizikom u bankarstvu nije jo{ potpuno


razvila op{teprihva}ene principe sli~ne onima koje, na primer, imaju preduze}a

22) Ibidem, str. 440-441.


23) Ibidem, str. 440-441.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 386

ili profesionalno ra~unovodstvo. Primenjuju}i navedene principe, svaka


bankarska organizacija mo`e lak{e proceniti relativnu efektivnost svojih napora
upravljanja rizikom.

Okvir za identifikaciju i analizu rizika banke mogu biti bilans banke i aktivnosti
koje su vezane za isporuku finansijskih usluga. Jedan takav koncept prikazuje
slika 12-5:24)
KONCEPT

Isporuka finansijskih Bilans banke


usluga
Rizik Rizik Kreditni
Rizik Supsidijarni Mati~ne kamatne leverid`a rizik
efikasnosti rizik usluge stope
poslovanja
- Rizik - Inostrani rizik
upravljanja - Doma}i rizik
aktiva - pasiva - Rizik kra|e

Slika 12-5: Rizici poslovanja banke i isporuke usluga

Radi ilistracije, na slici 12-6. navodimo jo{ jedan pristup procesu upravljanja
rizikom. 25)

Granica o~ekivanog rizika * Gap analiza


kamatne stope i potencijalne * Trajanje
zarade * Simulacija

Idetifikacija nivoa prihvatljivosti * Prognoza kamatne stope


rizika i profitabilnosti * Ekonomski i poslovni izgledi
* Planovi mogu}nosti

Primena strategija upravljanja * Rekonstrukcija bilansa


rizikom * Transakcije na sekundarnom
tr`i{tu
* H d`i b i

24) Joseph F. Sinkey, Jr.: Regulatory Attitudes toward Risk, u knjizi: Handbook for Banking
Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New
York, 1985. godine, str. 353.
25) Charlotte A. Chamberlain and James C. Lam: Marketing Thrifts: Escaping the Gap Trap, u
knjizi: Marketing Financial Services, edited by David B. Zenoff, Ballinger Publishing Company,
Cambridge, Massachusetts, 1989. godine, str. 140.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 387

Slika 12-6 Proces upravljanja rizikom

12.2.3. Identifikacija izlo`enosti banke riziku

Prvi i najlogi~niji korak u procesu upravljanja rizikom je direktna identifikacija


va`nih bankarskih resursa sa najve}om izlo`enosti gubicima. Inicijalno, ovaj
korak treba da uklju~i sistematski i kontinuiran popis resursa koji se mogu u
banci klasifikovati na: 26)

(1) fizi~ke resurse, u okviru kojih su: zgrade banke, name{taj, oprema za
obradu podataka, unutra{nje ure|enje, kriti~na arhiva, blanketi kreditnih
karata, saobra}ajna sredstva i oprema u lizingu (avioni, vagoni, kamioni,
brodovi i sli~no); klju~ za identifikaciju fizi~kih resursa je finansijska
odgovornost kao direktno vlasni{tvo, pravna odgovornost preko lizinga i
profesionalno-stru~na odgovornost kod poslova poverenja (‘trust’ poslovi);
(2) ljudske resurse, koji su najkriti~niji resurs svake banke i gde proces
identifikacije uklju~uje klju~ne direktore, specijaliste i slu`benike u okviru
orgnizacije i va`ne korisnike, komitente i klijente van banke;
(3) finansijske resurse, koji se sastoje od kapitala, depozita i kolaterala (zaloga)
u obliku gotovine, vrednosnih papira i plemenitih metala; oni treba da se
identifikuju prema izvoru i obi~no uklju~uju neku kombinaciju sa
korisnicima usluga, deoni~arima i dr`avnim agencijama;
(4) prirodne resurse, koji uklju~uju raspolo`ivost vode i energije i za banku sa
respektom najkriti~nije neprekinute procese obrade podataka koje
obezbe|uje oprema za obradu podataka;
(5) nematerijalne resurse, koje je te{ko identifikovati u mnogim slu~ajevima, ali
je njihov efekat i te kako vidljiv i realan: swift, telekomunikacione usluge,
koje mogu biti najkriti~nije za savremenu banku; politika osposobljavanja i
protivpo`arna za{tita mogu biti danas od najkriti~nijih nematerijalnih
resursa banke; poverenje publike, komitenata i klijenata na prihvatljivom
nivou je od izuzetnog zna~aja za banku i bankarski sistem.

Navedeni proces identifikacije izlo`enosti riziku bankarskih resursa nije zavr{en


njihovim nabrajanjem i sa~injavanjem popisa. Slede}i korak sastoji se u
identifikaciji klju~ne izlo`enosti gubicima koja mo`e nepovoljno uticati na ove
resurse. U globalu, ova izlo`enost riziku mo`e se klasifikovati u ~etiri glavne
grupe: 27)

26) Douglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William G. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 440-442.
27) Ibidem, str. 442-444.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 388

(1) direktna izlo`enost riziku uklju~uje direktnu fizi~ku {tetu koja mo`e
rezultirati u parcijalnom ili totalnom gubitku resursa banke, koja mo`e biti
prouzrokovana ljudskom nepa`njom (vatrom, eksplozijom, transportnim
rizikom, vandalizmom kao internim i eksternim kriminalom); direktna
izlo`enost riziku tako|e uklju~uje i opasnosti kao {to su zemljotresi,
poplave, oluje;
(2) indirektna izlo`enost riziku, uklju~uje potencijalni gubitak na zaradama ili
ekstra tro{kove kontinuiteta poslovanja kao posledice direktnih fizi~kih
{teta i gubitaka, na koje se ~esto pozivaju profesionalnci upravljanja
rizikom; indirektna {teta mo`e nastati u prihodu od kamate, ako do|e do
prekida telekomunikacionih veza sa glavnim podru~jem rada banke, zatim
ako do|e do prekida i zastoja u obradi podataka itd.;
(3) izlo`enost riziku kroz odgovornost prema tre}im licima predstavlja tre}u
va`nu kategoriju izlo`enosti gubitku koja uklju~uje podru~je pravne
odgovornosti prema tre}im licima i sastoji se od neinternacionalnog ili
internacionalnog delikta, ugovorene ili zakonske odgovornosti, koja za
banke mo`e biti jedan od najkriti~nijih problema rizika; naj~e{}i tipovi
izlo`enosti odgovornosti sa kojima se banke suo~avaju su: ogla{avanje,
ugovorne obaveze, diskriminacija, beneficije zaposlenih i korisnika usluga,
kompenzacije zaposlenim, bonusi i premije zposlenima, profesionalna
odgovornost, itd.;
(4) {pekulacije, tr`i{na i druga izlo`enost riziku predstavljaju ~etvrtu grupu
klasifikacije rizika, koja mo`e biti za banku katastrofalna; {pekulativna
kategorija uklju~uje tri glavna finansijska poslovna rizika: kredit, likvidnost
i kamatnu stopu; tr`i{na izlo`enost riziku se ponekad razlikuje od
izlo`enosti riziku kamatne stope, dok druga izlo`enost riziku uklju~uje
strategijski rizik, koja uklju~uje odluke koje se odnose na specifi~ne
poslovne linije, te izlo`enost riziku op{tih tro{kova, nekontrolisane
birokratije i r|avog upravljanja.

Metode identifikacije klju~ne izlo`enosti riziku su vi{e subjektivne nego


objektivne prirode i zato se njihova identifikacija mora postaviti na {to {iroj
osnovi. Pri tome treba imati u vidu dva glavna cilja: (1) skupljanje informacija o
izlo`enosti riziku mora biti na sistemati~noj osnovi za kasnije aplikacije
tretiranja i merenja rizika i (2) da se kreira svesnost o klju~noj izlo`enosti
gubicima u svim procesima operativnog poslovanja. 28)

(1) Prvo, kao deo napora u skupljanju informacija o izlo`enosti riziku, mogu se
pimeniti slede}a sredstva i tehnike:
- godi{nji ili u~estaliji utvr|eni intervjui o riziku sa klju~nim bankarskim
slu`benicima,

28) Ibidem, str. 445.


PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 389

- revizija glavnih ugovora i pravnih sporazuma sa stanovi{ta izlo`enosti


riziku prihva}enom u ovim dokumentima,
- fizi~ke inspekcije i/ili izve{taji na klju~nim lokacijama banke (oprema za
obradu podataka, telegrafske transfer lokacije itd.),
- pregled literature svetskog bankarstva i osiguranja za nove i neuobi~ajene
slu~ajeve gubitaka.

(2) Drugo, deo ovih tehnika, kao {to je utvr|eni intervju, treba da slu`i za
kreiranje svesnosti poslovnog personala o izlo`enosti riziku, a me|u ostale se
mogu uklju~iti:
- pripremanje godi{nje dokumentacije o utvr|ivanju rizika za operativne
jedinice,
- specijalna procena obrade podataka i drugih klju~nih operacija povezanih sa
utvr|ivanjem interne me|uzavisnosti i u~e{}a izlo`enosti,
- godi{nji ‘budu}i’ pregled upozorenja izlo`enosti gubicima.

12.2.4. Indikatori rizika poslovne banke

Postoje tri vrste podataka za identifikaciju potencijalnih rizika29) u poslovanju


banke: (1) podaci za pregled - istra`ivanje poslovanja banke, (2) podaci iz
finansijskih izve{taja i ra~unovodstva, (3) podaci sa tr`i{ta (povratni), dati u
pregledu 12-2.

Pregled 12-2: Izve{taji i podaci za identifikaciju potencijalnih rizika banke


Istra`ivanja Finansijski Podaci sa tr`i{ta
poslovanja banke izve{taj
Opis Klasifikacija aktive i Izve{taj o Promena cena
vrednovanje uslovima, vrednosnih papira i
ban~inih politika, prihodu i dividende preko
prakse i procedura dividendi ugovorene cene
(ra~unovodstveni
podaci)
Izvor Pregled banaka na Izve{tavanje Trgovanje na tr`i{tu
terenu bankarskim deonica
agencijama
Frekvencija Obi~no samo Za najve}e Dnevno za dane
jednom godi{nje, ali banke. Teku}e trgovanja
~e{}e za zadr`avanje 90 -
problemati~ne banke 120 dana kao
limit efektivnosti
Raspolo`ivost Sve banke Sve banke Samo za banke koje
aktivno trguju

29) Joseph F. Sinkey, Jr.: Regulatory Attitudes Toward Risk, Edited by: Richard C. Aspinwall
and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New York, 1985. godine, str. 361-362.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 390

vrednosnim papirima
Pouzdanost Dobra Dobra Odli~na
Potencijal Kasnija istra`ivanja Dobar Dobar / Odli~an
ranog treba da budu
upozorenja relevantna
Teku}a Te{ka Koristi se, ali ne Ne koristi se
upotreba efektivno
Samo nekoliko komentara u vezi sa ovim podacima. Prvo, klasifikacija aktive
sastoji se uglavnom od procene revizora da }e nastati gubici na kreditima ili su
sumnjivi ili ispod standarda. Drugo, godi{nji prinos na deonice (H) sastoji se od
dobitka prinosa i dividendnog prinosa (dobitka) ili u simbolima:

P1 − P0
+ D1
P0
H = P⋅
P0
gde je:
H = godi{nji prinos na deonice,
P = sada{nja cena,
P1 = cena na kraju godine,
Po = cena na po~etku godine,
D1 = dividenda na kraju godine.

Pove}anje ili sni`enje cene je, naravno, determinisano veli~inom P1 u odnosu


na Po. Tre}e, po{to bankari ponekad poku{avaju iskriviti ili ulep{ati svoje
finansijske izvestaje, tr`i{ni podaci mogu biti pouzdaniji. ^etvrto, ako je cilj
sistema ranog upozorenja da slu`i kao pomo} u rasporedu banaka za predgled
(revizuju), onda istorija prethodnih pregleda treba da obezbedi va`ne
informacije.

12.3. MERENJE RIZIKA POSLOVNE BANKE

12.3.1. Problem merenja i alokacije rizika banke

Ostvarivanje profita podrazumeva preuzimanje odre|ene veli~ine rizika.


Preuzimanje rizika od strane banke ili kapacitet banke za preuzimanja rizika je
limitiran: 30)

(1) veli~inom kapitala banke,


(2) obimom depozita banke,

30) Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset/Liability Management, u knjizi:
The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and
Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 347.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 391

(3) regulacijom i
(4) kreditnim rejtingom.

Po{to je limitiran, kapacitet rizika banke mora biti alociran me|u njegove
razli~ite korisnike na na~in da maksimizira o~ekivani profit. Tipovi rizika
uklju~uju izlo`enost kapitala riziku, rizik “proizvodnje” usluga i finansijske
rizike (kamatne stope, kredita i finansiranja). Merenje rizika i sistem alokacije
pokazuje slika 12-7.

RIZIK BANKE

Rizik kapitalnih izdataka: Rizik produkcije usluga:


- mre`a filijala - upravljanje gotovinom
- kompjuterski sistem - trust poslovi
- sistem bankomata - diskontno poslovanje Finansijski rizik
- nabavke - nabavke (ALCO)

Rizik kamatne stope Kreditni rizik Rizik pogre{nog ulaganja {tedi{e


Cilj motrenja: Cilj motrenja: Cilj motrenja:
- GAP (razlika izme|u aktivnih i - rast kredita - likvindnost
pasivnih kamatnih stopa) - alokacija kredita - pogre{no ulaganje sredstava
- kreditni raciji

Slika br. 12-7: Veza merenja rizika i sistema alokacije31)

Kad menad`ment tim odlu~i koliki je kapacitet rizika namenjen za finansijski


rizik, onda je odgovaraju}i komitet (odbor) odgovoran za upravljanje tim
finansijskim rizikom. Tome se moraju prilagoditi organizaciona struktura, broj
zaposlenih i kompjuterska podr{ka da bi napori i poslovna aktivnost banke u
ovom delu bili efektivni.

Bazirano na povoljnim prilikama i {ansama banke, ekonomskim izgledima i


prognoziranom odnosu rizik - profit, menad`ment banke odre|uje osnovnu
strategiju i na~in alokacije raspolo`ivog kapaciteta rizika. Bez obzira u koji
posao banka ulazi, ona mora koordinirati politike: rizika kamatne stope,
kreditnog rizika i rizika likvidnosti. Ovde se ne}emo upu{tati u metode i na~ine
merenja rizika kamatne stope, kreditnog rizika i rizika likvidnosti.

12.3.2. Klasifikacija rizi~ne aktive banke

31) Ibidem, str. 348.


PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 392

Izlo`enost poslovanja banke riziku mo`e se sagledati preko bilansnih pozicija


aktive. U tu svrhu poslu`i}emo se {emom klasifikacija rizika i rizi~ne aktive
banaka, koja je u upotrebi u FDIC agenciji (‘Federal Insurance Deposit
Corporation’) odnosno u Federalnoj korporaciji za osiguranje depozita banaka u
SAD.

Smatra se naime da postoji nekoliko faza kroz koje banka mora izvr{iti
klasifikaciju svog poslovanja da bi realno ocenila, da li su preuzeti rizici u
okviru prihvatljivih normi. Menad`ment tim banke (ili odgovaraju}i komitet
banke), treba da utvrdi standarde za reviziju i klasifikaciju rizika prema
odre|enoj {emi, kao {to je to, recimo, {ema koja je u upotrebi u FDIC
korporaciji. Ovu {emu treba da imaju svi oni koji su uklju~eni u kontrolni
proces rizika banke. [ema klasifikacije rizika FDIC sa rejtingom i premijom
vidi se na pregledu 12-3.32)

Pregled 12-3: Klasifikacija rizika, rejtinga i premija


Klasifikacija rizika Alfa rejting FDIC premija
1. Normalan ili bez rizika A+ do A- standardna
2. Minimalni rizik B+ do B- standardna
3. Prihvatljiv rizik C+ do C standardna +10%
4. Vi{e od normalnog rizika C- do D+ standardna +25%
5. Gotovinski kredit D standardna +40%
6. Visoki rizik D do F standardna +50-
100%

[ema klasifikacije rizika u FDIC korporaciji zasnovana je: (1) na klasifikaciji 6


grupa rizika (od normalnog, pa do visokog rizika), (2) na alfa rejtingu
sistematizovanom od A pa do F i (3) na FDIC premiji za osiguranje rizika od
standardne do uve}ane za 100 procenata.

[ema klasifikacije rizika, koja sledi, zasnovana je na proceni svih rizi~nih


pozicija aktive banke koriste}i:

(1) preglede kreditnih rejtinga kredita banke, i


(2) Moody ili Standard & Poor rejting klasifikaciju za hartije od vrednosti

Pregled 12-4. ilustruje {emu klasifikacije rizi~ne aktive banke:33)

Pregled 12-4: Klasifikacija pozicija rizi~ne aktive banke

32) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institution - Applying Cost - Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 75.
33) Ibidem, str. 77-78.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 393

Stepeni rizika
Klasifikacija rizika aktive 1 2 3 4 5 6
1. Vrednosni papiri
(a) Investicioni portfolio ____ ____ ____ ____ ____
____
(b) Trgova~ki portfolio ____ ____ ____ ____ ____
____
2. Krediti
a) Potro{a~ki
- u ratama (otplate) ____ ____ ____ ____ ____
____
- nenamenski (“ATM”) ____ ____ ____ ____ ____
____
- studentski ____ ____ ____ ____ ____
____
- ostali ____ ____ ____ ____ ____
____
Ukupno krediti: ____ ____ ____ ____ ____
____
b) Hipoteke
- prva ____ ____ ____ ____ ____
____
- druga ____ ____ ____ ____ ____
____
- ostale ____ ____ ____ ____ ____
____
Ukupno hipoteke: ____ ____ ____ ____ ____
____
c) Privredni
- osigurani ____ ____ ____ ____ ____
____
- neosigurani ____ ____ ____ ____ ____
____
- sezonski ____ ____ ____ ____ ____
____
- poljoprivredni ____ ____ ____ ____ ____
____
- robni ____ ____ ____ ____ ____
____
- nekretnine ____ ____ ____ ____ ____
____
- ban~ini akcepti ____ ____ ____ ____ ____
____
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 394

- akreditivi ____ ____ ____ ____ ____


____
- terminski ____ ____ ____ ____ ____
____
- lizing opreme ____ ____ ____ ____ ____
____
- participacije ____ ____ ____ ____ ____
____
- strane dr`ave ____ ____ ____ ____ ____
____
- strane banke ____ ____ ____ ____ ____
____
- strane firme ____ ____ ____ ____ ____
____
- repos ____ ____ ____ ____ ____
____
- ostalo ____ ____ ____ ____ ____
____
Ukupno privredni: ____ ____ ____ ____ ____
____
3. Nov~ana tr`i{ta
a) Fju~ersi ____ ____ ____ ____ ____
____
b) FX kupljeni ____ ____ ____ ____ ____
____
c) FX prodati ____ ____ ____ ____ ____
____
d) Ukupno: ____ ____ ____ ____ ____
____
4. Drugi vanbilansni rizici
a) Stendby L/Cs ____ ____ ____ ____ ____
____
b) Ostalo ____ ____ ____ ____ ____
____
c) Ukupno: ____ ____ ____ ____ ____
____
5. Ponovno zaposednuta aktiva:
a) Nekretnine ____ ____ ____ ____ ____
____
b) Drugo ____ ____ ____ ____ ____
____
c) Ukupno: ____ ____ ____ ____ ____
____
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 395

Agregati ukupno: ____ ____ ____ ____ ____


____
Standard/Regularni kriterij ____ ____ ____ ____ ____
____
Komparacija sa dve prethodne linije ____ ____ ____ ____ ____
____
Povoljna pozicija ____ ____ ____ ____ ____
____
Nepovoljna pozicija ____ ____ ____ ____ ____
____

Posle detaljne revizije rizika u navedenom pregledu, menad`ment banke bi


treba da odredi, da li je banka preduzela vi{e rizika u bilo kojoj klasifikaciji ili u
agregatu od planiranog. Ako takvih slu~ajeva ima, menad`mnet tim treba da
inicira odgovaraju}e upravlja~ke akcije da se elimini{u ili smanje takvi rizici {to
je mogu}e pre.

12.3.3. Proces kontrole i procene rizika banke

Kontroli rizika se ~esto pripisuje kao da je srce procesa upravljanja rizikom. U


su{tini, to je klju~ni elemenat koji diferencira upravljanje rizikom od
upravljanja osiguranjem. Njen cilj - eliminacija rizika gubitka ili najmanje
redukcija finansijskog uticaja od bilo kojeg gubitka i njenog mesta u
kontinuitetu upravljanja rizikom je u verovanju da je ona bolja da ubla`i
potencijalne gubitke nego jednostavno da finansira njihove tro{kove. Incijalna
teza podr{ci naporima efektivne kontrole rizika tra`i koordinaciju kontrolnih
mera u okviru op{tih organizacionih ciljeva.

U jednoj bankarskoj instituciji to je lak{e re}i nego uraditi. ^injenica je da je


situacija u vezi sa naporima za kontrolu rizika ~esto fragmentarna i
administrativno se pristupa kontroli u razli~itim podru~jima menad`menta. Bez
centralne koordinacije i upravljanja rizikom te{ko se mogu posti}i rezultati
kontrole adekvatni naporima. Naime, koordinacija napora kontrole rizika treba
da dolazi sa vrha. Pri tome }e mnogo pomo}i pisana politika kontrole rizika
banke prihva}ena od top menad`menta i sa kojom su upoznati svi zaposleni.
Pojedine banke u razvijenim zemljama imaju formirane posebne slu`be, pa ~ak i
radne komitete radi efektivne kontrole rizika u svom poslovanju.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 396

U ve}ini banaka efektivno koordiniran program kontrole rizika obuhvata


slede}e oblasti: 34)

(1) aktivnosti sigurnosti i obezbe|enja banke,


(2) aktivnosti sigurnosti ljudskih resursa (koje obuhvataju za{titne mere od
kidnapovanja, otkupnine i procedure osloba|anja i programe obuke voza~a i
korisnika transportnih sredstava banke),
(3) kontrolu za{tite i odr`avanja imovine banke (ovde se podrazumevaju
aktivnosti planiranja, izgradnje i odr`avanja imovine banke, koje su
integralni deo procesa upravljanja imovinom i rizikom izazvanim vatrom i
drugim direktnim fizi~kim o{te}enjima i opasnostima),
(4) kontrolu i za{titu procesa obrade podataka i operativnih centara banke (u
nekim bankama su ove funkcije razdvojene ili decentralizovane),
(5) finansijsku reviziju i kontrolu (revizorski napori treba da se smatraju kao
integralni deo op{teg organizovanog programa kontrole rizika, posebno u
podru~ju interne i eksterne izlo`enosti kriminalu; revizorska funkcija i
funkcija obezbe|enja u banci smatraju se kao ‘o~i i u{i’ napora upravljanja
rizikom banke;
(6) kontrolu ugovornih obaveza ({to podrazumeva odr`avanje produktivne
radne veze sa ban~inom internim i eksternim pravnim savetnikom za
reviziju od{teta, osiguranja i drugih glavnih propisa za va`na pravna
dokumenta),
(7) planiranje nepredvi|enih slu~ajeva i nesre}a (efektivni plan nepredvi|enih
slu~ajeva mora uklju~iti slede}e: obaveze menad`menta, u~e{}e
organizacionih jedinica, centralnu koordinaciju i upravljanje, pisana
dokumenta, testiranje i a`uriranje planova, funkcije pregleda i revizija,
fleksibilnost-prilagodljivost promenama);
(8) druge napore kontrole rizika (koje su ~esto decenralizovane i uklju~uju:
kontrolu izlo`enosti gubitku sredstava automatizovanog operativnog
poslovanja, aktivnosti kreditiranja, sigurnost elektronskog tranfera sredstava
itd.).

Eventualni propusti u svim navedenim oblastima mogu se korigovati naporima


koordinacije kontrole rizika. Proces kontrole rizika podrazumeva i maksimalne
napore za smanjenje rizika i potencijalnih ili stvarnih tro{kova gubitka, {to
pretpostavlja korisne i aktuelne informacije. Takve informacije treba da
omogu}i stalni efektivni monitoring sistem svih programa kontrole rizika.
Navodimo jedan primer matrice utvr|ivanja rizika u banci.35)

34) Douglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 448-449.
35) Ibidem, str. 451.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 397

Pregled br. 12-5: Matrica programa kontrole rizika

1. IZLO@ENOST GUBITKU
Ekstra tro{kovi operativnih centara
Tro{kovi podvrgnuti kontinuitetu poslovanja procesa obrade podataka,
operativnih centara u slu~aju direktne fizi~ke {tete i gubitaka.
2. PROCENA RIZIKA
Izlo`enost gubitku
Banka nije nikad pretrpela zna~ajan gubitak u procesu obrade podataka. Ve}i
po`ari u prostorijama telekomunikacionih centara, koji su se desili u 1985.
godini, imali su posledicu u vlasni~koj {teti $ 7.500. i pri tome nije do{lo do
prekida procesa obrade podataka.
Maksimalna verovatno}a gubitka
Osoblje u upravljanju procesom obrade podataka i upravljanju rizikom imaju
konstruisan scenario {teta, koje bi mogle izazvati posledice u procesu 4-6
meseci na alternativnom mestu. Ekstra izdaci i tro{kovi su procenjeni na $
2,25 miliona.
3. MERE KONTROLE RIZIKA
Glavne aktivnosti na licu mesta
Hardware backup: neformalni sporazum sa prijateljski raspolo`enim
konkurentom.
Software backup: aplikacije se kopiraju (‘backup’) nedeljno; podaci u fajlovima
se kopiraju (‘backup’) dnevno; svi duplikati se ~uvaju na posebnom mestu.
Snaga kopija: 1981. godine postavljen je jedan izoregulatorni generator.
Kontrola okru`enja kopija (‘backup-a’): 1986. godine instaliran je jedan
pomo}ni erkondi{n u prostriji za obradu podataka.
Aktivnosti programirane za naredne dve godine:
Hardware backup: Banka }e se pretplatiti na brzi servis za backup za procesne
aplikacije, proveru i tranzit.
Plan nepredvi|enih slu~ajeva: U vezi sa {iroko postavljenim planom napora
banke bi}e sa~injen i plan obrade podataka. U to }e se uklju~iti i redosled
godi{njeg testiranja.

12.3.4. Finansiranje i osiguranje rizika banke

Primarni cilj finansiranja rizika je da obezbedi banci dovoljna sredstva za


saniranje eventualno nastalih situacija gubitaka. Program finansiranja ban~inog
rizika treba da bude tako oblikovan da obezbedi najve}i stepen stabilnosti i
tro{kova pokri}a, ali odr`avanjem najni`ih op{tih i direktnih tro{kova iz godine
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 398

u godinu sa namerom obezbe|enja njenih potreba za za{titom protiv


katastrofalnog gubitka. Ovaj cilj sadr`i potrebu za: 36)

(1) zadr`avanje rizika u okviru finansijskih kapaciteta banke utvr|enih


studijom njenih teku}ih finansijskih resursa i upravlja~kog nivoa averzije
prema riziku;
(2) kori{}enje eksternih fondovskih resursa (kao {to je osiguranje) sa najni`om
tro{kovnom bazom za za{titu protiv katastrofe; i
(3) kreaciju maksimalne stabilnosti ban~inih dugoro~nih tro{kova rizika.

Proces upravljanja rizikom podrazumeva da banka treba da preduzme {irok


pristup finansirnju rizika u kori{}enju svih raspolo`ivih finansijskih resursa.
Prvi korak u ovom pristupu treba da bude razra|en organizacioni mehanizam,
direktiva ili politika zadr`avanja rizika. To zna~i da banka treba da determini{e
svoj godi{nji ‘bol’ ili svoju ‘jao ta~ku’ za samoosiguranje od gubitaka. Ovaj
nivo obi~no }e se bazirati na kombinaciji faktora uklju~uju}i zaradu banke,
deoni~ki kapital i nivo duga; ‘normalni gubitak’ je nivo gubitka koji se o~ekuje
da nastane iz godine u godinu, a na nivou menad`ment tima rizik averzija. To bi
morao biti utvr|en gubitak po tromese~jima i na godi{njem agregatnom nivou i
revidiran godi{nje u svetlu menjanja uslova.

Smatra se da se mo`e praviti razlika izme|u zadr`avanja rizika i limita


odobravanja kredita. U su{tini, odluke se i za jedno i za drugo donose na isti ili
sli~an na~in. U okviru direktive zadr`avanja rizika na granici za dono{enje
odluka, banka treba da razmotri interne metode i eksterne izvore finansiranja.

Interni metodi uklju~uju jednu ili vi{e alternativa kao {to su direktni expensing,
rezerve sredstava ili knjigovodstvene rezerve za gubitke, zatim varijacije toka
gotovine ili retrospektivna procena planova.

Eksterne opcije mogu uklju~iti, ali time nisu limitirane, konvencionalne


osiguravaju}e aran`mane. Drugi mogu uklju~iti kreditne linije, dug, dr`avno
finansiranje ili od{tetu, postgubitno finansiranje ili aran`mane u~e{}a u riziku
kroz vezane osiguravaju}e kompanije.

12.4. MERE ZA[TITE BANKE OD MOGU]IH RIZIKA

12.4.1. Distribucija i diversifikacija rizika

36) Duglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 452.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 399

Banka je jedna od retkih institucija koja u tr`i{nim uslovima istovremeno na


sebe preuzima dvostrani poslovni rizik. Na jednoj strani rizik se manifestuje u
dr`anju i o~uvanju prikupljenih depozita privrede i stanovni{tva, a na drugoj
strani rizik se manifestuje prilikom plasiranja prikupljenih sredstava u kredite
(kratkoro~ne, srednjoro~ne i dugoro~ne kredite), hartije od vrednosti i druge
plasmane. Ovakav polo`aj banke na tr`i{tu zahteva da banka prona|e takve
na~ine i oblike za{tite od rizika koji }e na najbolji na~in odgovarati pojedinim
vrstama depozita i plasmana. Pri izboru na~ina i oblika preventivne za{tite,
banci stoje na izboru ~etiri mogu}a na~ina: (1) distribucija i diversifikacija
rizika, (2) osiguranje kod zvani~nih redovnih i specijalizovanih institucija
osiguranja, (3) samoosiguranje i (4) prevaljivanje rizika na partnera u poslu.

(1) Distribucija i diversifikacija rizika. U vezi sa distribucijom i


diversifikacijom rizika korisno se podsetiti na dobro poznati popularni izraz
‘ne stavljaj sva jaja u jednu korpu’. Kad je u pitanju banka i njena poslovna
aktivnost na podru~ju bilo koje vrste plasmana sredstava, ovaj princip u
tr`i{noj privredi i deregulisanom finansijskom odnosno bankarskom tr`i{tu
zna~i veoma mnogo sa stanovi{ta preventivne za{tite banke od rizika.
Teorija diversifikacije plasmana banke polazi od toga da banka smanji rizik
od nastanka mogu}ih gubitaka, a da se istovremeno ne smanji prihod banke.
Plasman u jednu vrstu vrednosnih papira mo`e biti neprofitabilan, ali je
uvek manja verovatno}a da }e ‘bolest’ zahvatiti sve vrste plasmana ili, {to
je jo{ izvesnije, ne}e u istom stepenu.
(2) Samoosiguranje podrazumeva sopstveni napor banke da svojim
natprose~nim profitabilnim poslovanjem {titi depozite privrede i gra|ana i
plasmane preko: (a) ve}e stope adekvatnosti kapitala od prose~ne, uobi~ajne
ili propisane, (b) diversifikacijom kreditnog portfolija i drugih plasmana, (c)
izdvajanjem i formiranjem posebnih rezervi rizika.
(3) Osiguranje depozita i plasmana kod zvani~nih organa, redovnih i
specijalizovanih institucija osiguranja podrazumeva: (a) osiguranje depozita
kod specijalizovanih institucija odnosno agencija, (b) osiguranje plasmana
kod redovnih i specijalizovanih institucija osiguranja i (c) jemstvo i
garancije dr`ave ili centralne banke za {tednju gra|ana i inokredite.
(4) Prevaljivanje rizika na poslovnog partnera ili druge u~esnike u poslu, {to
podrazumeva sklapanje takvih ugovora bilo o depozitima bilo o
plasmanima ili o drugim poslovnim aran`manima, gde se banka
maksimalno za{ti}uje od nastanka rizika.

Su{tina teorije distribucije je da u plasiranju svojih sredstava banka ne sme i}i


na specijalizaciju tj. na ulaganje sredstava u samo jednu vrstu vrednosnih
papira, na primer, deonica ili pak obveznica. Ili, ako se banka ipak odlu~i da
investira ekskluzivno u deonice, ne treba da kupuje deonice samo poljoprivrede,
pogotovu ne samo jednog poljoprivrednog preduze}a. Zna~i, ako kupovina
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 400

deonica treba da bude ban~ina specijalnost, onda kupovina treba da bude


distribuirana, na primer izme|u: dr`avnih deonica, deonica `eleznice, deonica
poljoprivrede, deonica javnih i drugih preduze}a. Ako se specijalizacija banke u
kupovini deonica obavi samo na nivou poljoprivrede, onda se distribucija rizika
osigurava samo u okviru razli~itih preduze}a iz poljoprivrede, {to tako|e
predstavlja osiguranje ili smanjenje rizika, ali na znatno ni`em nivou nego kad
postoji uklju~eno vi{e preduze}a iz raznih delatnosti. Diversifikacija je isto tako
va`na sa stanovi{ta za{tite protiv gubitaka, po{to razna dospe}a vrednosnih
papira omogu}avaju razli~ite termine naplate.

Prakti~na primena ovog principa je inkorporirana u klju~na zakonska akta o


bankarskim i finansijskim institucijama u smislu da banka ne mo`e dati kredit
vi{e od 10 % (ili vi{e, 25%) od iznosa kreditnog potencijala jednom
zajmotra`iocu ili pak druga ograni~enja u pogledu plasmana banke.37) Svaki iole
stru~an i odgovoran menad`ment tim banke zahteva}e uvek da banka odobrava
kredite ve}em broju poslovnih partnera sa manjim iznosima umesto manjem
broju korisnika kredita sa ve}im iznosima. Isto tako, kod dono{enja odluke o
kreditu zna~ajno je kakvo je poslovanje komitenta odnosno kakvu distribuciju i
diversifikaciju svog poslovanja ima zajmotra`ilac.

12.4.2. Osiguranje depozita privrede i gra|ana

Depozitno osiguranje je najva`niji faktor u izgradnji poverenja javnosti u


pojedine banke. Kao rezultat toga, postoji i poverenje u bankarski sistem kao
celinu, po{to mu preti ‘domino efekt neuspeha’ od naglog povla~enja depozita.
Uz ovu funkciju, FDIC obavlja regularne funkcije: (1) pristupa, (2) istra`ivanja,
(3) regulacije depozitnih stopa i (4) dispozicije neuspe{nih i slabih banaka.

Osigurana suma depozita od 1982. godine iznosi do USD 100.000. po jednom


ra~unu u jednoj banci. Do 1982. godine osigurana suma je iznosila USD 40.000.
Rezultat ovog osiguranja je poverenje u bankarski sistem. Me|utim, dok ljudi
znaju da su njihovi depoziti osigurani, oni istovremeno vrlo malo znaju {to je
FDIC, ali vrlo malo znaju i o osiguranju depozita i poslovanju FDIC.38)

FDIC posluje po dva osnova ili kapaciteta: kao korporacija i kao sudski
izvr{itelj. U svojoj delatnosti kao korporacije ona ispla}uje osigurane depozitare
i obezbe|uje potrebno finansiranje i garantovanje izvr{itelju. Kao sudskog

37) Sve poslovne banke na svetu ograni~avaju - limitiraju visinu kredita jednom zajmotra`iocu
na odre|enom nivou od na primer, 10 %, 12 % ili pak 15 procenata.
38) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 200.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 401

izvr{itelja, primarna obaveza FDIC je da pravedno distribuira aktivu


bankrotiranih banaka depozitarima i op{tim kreditorima.39)

Depozitno osiguranje predstavlja jedan atipi~an ugovor kojim depozitar


eksplicitno ne preuzima obavezu pla}anja premije osiguranja, po{to nominalno
banka pla}a to osiguranje. Osigurane banke u SAD pla}aju fiksnu godi{nju
premiju ili procenu 1/12 od 1 procenta od njihove ukupne vrednosti procenjenih
depozita od strane FDIC (‘Federal Deposit Insurance Company’). Sa porastom
izlo`enosti banaka riziku, i stopa osiguranja koju primenjuje FDIC je posle
1980. godine, udvostru~ena: umesto 1/24 procenta, sada se pla}a 1/12 procenta
od 1 procenta mese~no.

Kako smo videli ranije, FDIC vr{i klasifikaciju aktive i utvr|uje standarde
rizika za pojedine pozicije rizi~ne aktive. Na to primenjuje odre|ene rejtinge za
kredite i za obveznice, na osnovu ~ega se dobija ukupan rejting banke kao
institucije. To je osnova za visinu premije za osiguranje depozita, koja varira i
mo`e biti ve}a od standardne za 10 %, 25 %, 40 %, pa ~ak i dvostruko tj. 100
procenata. 40)

12.4.3. Osiguranje i samoosiguranje plasmana banke

Za{tita banke od rizi~nih plasmana mo`e se vr{iti na vi{e na~ina. Rizi~nost


kredita je u funkciji roka du`ine otplate kredita odnosno roka u kojem kredit
treba da se otplati odnosno vrati. Savremena bankarska teorija i praksa banaka
razvijene tr`i{ne privrede izgradile su nekoliko modela za{tite banaka od
rizi~nih plasmana. To su: (1) zaloga, (2) institucionalno osiguranje i (3) fond
rizika. Zaloga i institucionalno osiguranje predstavljaju osiguranja uz pomo}
tu|ih sredstava ili institucija, dok je fond rizika izraz samoosiguranja banke.

(1) Zaloga je jedna vrsta osiguranja kredita kad banke imaju kreditno pokri}e
kao zalogu u obliku razli~itih vrsta imovine ili aktive du`nika (kao {to su fizi~ka
trajna dobra, nepokretnosti, zalihe kurentnog materijala i gotove robe,
proizvodni kapaciteti, oprema, potra`ivanja, vrednosni papiri, obveznice,
deonice itd.).

Osnovni kvalitet koji zaloga treba da ima jeste njena utr`ivost tj. mogu}nost
prodaje na tr`i{tu, ~iji iznos slu`i kao redukovanje rizika mogu}ih gubitaka u

39) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Mnaging Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 608-
611.
40) William T. Thornhill: Rik Management for Financial Institutions - Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 76.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 402

slu~aju da du`nik nije u mogu}nosti da otpla}uje kreditnu obavezu u


ugovorenim rokovima.

Zaloga ima dva obele`ja:

- prvo, ona nije garancija da }e se kredit vratiti odnosno platiti, nego na~in
pokrivanja rizika eventualno o~ekivane kreditne nesposobnosti ili
delinkvencije du`nika, po{to se na osnovu pokri}a sti~e prioritet naplate
kreditnog potra`ivanja u slu~aju bankrotstva du`nika;
-
- drugo, tr`i{na vrednost zaloge mora biti najmanje jednaka ili ve}a od
vrednosti kreditnog potra`ivanja i zavisnih tro{kova naplate iz zaloge u
momentu nastanka kreditnog rizika. Primarno pravo kreditora i
zadovoljavaju}a realna procena vrednosti zaloge su klju~ne poluge za
pokrivanje gubitaka u slu~aju nastanka kreditnog rizika.

U bankarskoj praksi zaloga pojednostavljuje proceduru odobravanja kredita i


omogu}ava kreditiranje i onih zajmotra`ilaca koji imaju marginalnu kreditnu
sposobnost, slabu finansijsku poziciju, visok stepen zadu`enosti, slabe
ekonomske performanse i nezadovoljavaju}i obim profita. Zaloga je, u tom
pogledu, u funkciji ja~anja obezbe|enja kreditora od rizika. I u praksi na{eg
bankarstva se pokazala efikasnom i korisnom kao vid pokrivanja rizika u oblasti
stambenih kredita i kredita za redovno poslovanje.

(2) Institucionalno osiguranje. Posebni oblik osiguranja kredita je


institucionalno garantovanje ili obezbe|ivanje bankarskih kredita kod
specijalnih dr`avnih institucija. Re~ je uglavnom o izvoznim kreditima za koje
poslovne banke sa ovim institucijama ugovaraju metode i instrumente
osiguranja naplate kreditnog potra`ivanja u odgovaraju}em obimu i pod
odgovaraju}im uslovima.

(3) Fond rizika banaka. Zna~aj kreditnog rizika u bankarskom poslovanju mo`e
se najbolje sagledati na primeru nekoliko velikih ameri~kih banaka u rezervaciji
sredstava za pokrivanje gubitaka po osnovu nemogu}nosti naplate kredita
odobrenih firmama u zemljama tzv. ‘tre}eg sveta’. Za 1988. godinu navodimo u
pregledu 12-6. podatke o visini formiranih fondova kreditnih rizika za sedam
ameri~kih banka.

regled 12-6: Fondovi kreditnih rizika u nekim ameri~kim bankama41)


u mlrd. US dolara
Banka Iznos duga Izdvojeno u fond rizika

41) Prema The New York Times-u od 23. septembra 1989. godine, Business Section, str. 35.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 403

1. Citicorp 9,4 2,9 ili 30 %


2. Bank America 8,0 2,5 ili 31 %
3. Manufactures Hanover Trust 7,0 1,6 ili 23 %
4. Chase Manhattan 6,2 2,0 ili 32 %
5. Chemical Bank 4,9 1,2 ili 24 %
6. J. P. Morgan 4,0 1,1 ili 18 %
7. Bankers Trust 3,4 1,0 ili 29 %
UKUPNO: 42,9 12,3 ili 29 %

Uvidev{i ubrzo da su potcenili ovaj problem, neke od ovih banaka su naknadno


pove}ali iznose fondova rizika i izdvojile u rezerve za otpis dugova:
Manufacturers Hanover Trust sa 23 % na 38 %; Chase Manhattan sa 32 % na
48%; J.P. Morgan sa 18% na ~ak 78 procenata. Ovo pokazuje koliko je ozbiljan
problem rizika naplate dugova odnosno kredita odobrenih zemljama ‘tre}eg
sveta’, te napora banaka i na~ina za njegovo re{avanje. Kako navedeni podaci
pokazuju, banke su fondovima rizika u proseku pokrile 29 % ukupnog iznosa
duga, a nakon korekcije navedene tri banke, to pokri}e je u proseku iznosilo ~ak
38 procenata ili 16,4 mlrde US dolara od ukupno 42,9 mlrdi US dolara. Vo|eni
zajedni~kim problemom, ovi fondovi rizika pojedina~nih banaka prerasli su u
neke vrste zajedni~kih fondova rizika na konzorcijalnoj osnovi.

12.4.4. Prevaljivanje rizika na druga lica

Postoje odre|ene okolnosti u kojima banka odobrava kredit zajmotra`iocu, koji


nema ili nije voljan dati zalogu u vidu imovine kao vid sigurnosti vra}anja
kredita banci. Me|utim, banka }e zajmotra`iocu odobriti kredit ako obezbedi
garanciju druge banke ili druge likvidne firme, {to zna~i da }e ta druga banka ili
firma vratiti kredit banci, ako to propusti da vrati korisnik kredita. Praksa na{ih
bankarskih institucija iz vremena udru`enih, osnovnih i internih banaka (izme|u
1975 i 1990.godine) pokazuje, da je bilo odobravanja kredita za premo{}avanje
problema nelikvidnosti pojdinih banaka i firmi.
To se de{avalo u onim slu~ajevima kad je na primer, banka formalno
‘popravljala’ poziciju nelikvidnosti svog komitenta. Banka bi odobrila
pozajmicu (kratkoro~ni kredit) internoj banci, kod koje je komitent, a interna
banka bi tako ‘dovela’ komitenta u stanje zadovoljavaju}e likvidnosti. Banka bi
tada ocenila da komitent ima izmirene dospele obaveze i da je kreditno
sposoban, te mu i zvani~no odobrila kredit. Tada bi komitent vratio sredstva
internoj banci, a interna banka osnovnoj banci. Time bi krug ‘popravke’
nelikvidne pozicije komitenta bio zatvoren.

Ina~e u obavljanju spoljnotrgovinskih poslova, tokom poslovnih pregovora i


koncipiranja ugovornih klauzula, svaki partner nastoji da preuzme na sebe {to
manji poslovni rizik. Drugim re~ima, banka koja obavezno u~estvuje u
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 404

trgova~kim pregovorima sa svojim komitentom, nastoji da rizike (kao {to su


robni, finansijski, deviznog kursa itd.) u {to ve}oj meri prevali na drugog
partnera (kupca ili prodavca). U ovom poslu se primenjuju poznati trgova~ki
termini ili klauzule, poznatiji pod skra}enicom INCOTERMS42), (ima 11
klauzula), koje defini{u obaveze kupca i prodavca u vezi sa ugovorenim poslom
i precizan momenat prelaska rizika sa prodavca na kupca za svaku ugovorenu
klauzulu.

LITERATURA:

1. Dr Dragoljub Dragi{i}: Teoriske osnove istra`ivanja tr`i{ta, Nau~na knjiga,


Beograd, 1967.
2. Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the
Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989.
3. John D. Finnerty: Corporate Financial Analysis: A Comprehensive Guide to
Real-World Approaches for Financial Managers, McGraw-Hill Book
Company, New York, 1986
4. Risk Management Glossary, Risk and Insurance Management Society, New
York, 1985.
5. William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institutions Applying
Cost-Effective Controls and Procedures, Bankers Publishing Company,
Rolling Meadows, Illinois, 1990.
6. Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks
Community, Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs,
New Jersey, 1990.
7. Gorge Vojta: The Magazine of Bank Administration, July 1983.
8. John Downes and Jordan Elliot Goodman: Dictionary of Finance and
Investment Terms, Third Edition, Barrons, New York, 1991.
9. Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron”s, New York, 1990.
10. Wiliam T.Thornhill: Risk Management for Financial Institutions Applying
Cost-Effective Controls and Procedures, Bankers Publishing Company,
Rolling Meadows, Illinois, 1990.
11. Douglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook,
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls
E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.

42)
INCOTERMS predstavlja skra}enicu i zna~i: International Rules for the Interpretation of
Trade Terms. Prva Pravila su doneta 1936.godine od strane Me|unarodne trgovinske komore u
Parizu. Dopunjavana su do sada dva puta: 1953.godine na kongresu MTK odr`anom u Be~u, kada
su zamenjena Pravila donesena 1936. godine, i 1967.godine na kongresu MTK odr`anom u
Montrealu, kada su usvojena dva nova termina. Vidi detaljnije: Mr Budimir Staki}: Priru~nik za
spoljnotrgovinsko poslovanje, Stru~na knjiga, Beograd, 1986.godine, str. 140-166.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 405

12. Charlotte A. Chamberlain and James C. Lam: Marketing Thrifts: Escaping


the Gap Trap, u knjizi: Marketing Financial Services, edited by David B.
Zenoff, Ballinger Publishing Company, Cambridge, Massachusetts, 1989.
13. Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset/Liability
Management, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by:
William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-
Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
14. The New York Times od 23. septembra 1989.
15. Emmanuel N. Roussakis: Commercial Banking in an Era of Deregulation,
Preader, New York, 1984.
16. Frank P. Johson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management,
The Dryden Press, New York, 1985.
17. Howard Crosse and George H. Hempel: Management Policies for
Commercial Banks, Third Edition, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1980.
18. Eric H. Compton: Inside Commercial Banking, Second Edition, John Wiley
and Sons, New York, 1985.
19. Joel Bessis: Risk Management in Banking, John Wiley and Sons, New York,
1998.
DEO PETI

UPRAVLJANJE PORTFOLIO RIZICIMA


BANKE

S a d r ` a j p e t o g d e l a:
• Upravljanje rizicima kreditnog
portfolija banake
• Upravljanje rizikom portfolija hartija
od vrednosti
• Upravljanje rizikom portfolija
kamatne stope
• Upravljanje rizikom portfolija
deviznog kursa
• Upravljenje rizikom portfolija
vanbilansnih aktivnosti banke

1
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 407

Napomene uz sadr`aj petog dela knjige


Upravljanje portfolio rizicima predstavlja upravljanje rizicima srodnih poslova
u banci. Akcenat je dat na plasmane, kamatnu stopu i devizni kurs, preko kojih
kategorija banka preuzima na sebe rizike plasmana u su{tini tu|ih sredstva i
tako ostvaruje potrebne prihode. Naime, ovaj deo knjige fokusira portfolio
rizike banke i zato je najobimniji. Izlo`en je u pet glava:

• Upravljanje kreditnim rizikom banke,


• Upravljanje rizikom hartija od vrednosti,
• Upravljanje rizikom kamatne stope,
• Upravljanje rizikom deviznog kursa, i
• Upravljanje rizikom vanbilansnih aktivnosti.

Krediti predstavljaju najobimniji portfolio plasmana svake komercijalne banke.


Istovremeno, kamata na kredite je najve}i, pa prema tome i najva`niju izvor
prihoda banke. Otuda je upravljanje kreditnim rizikom od izuzetnog zna~aja za
menad`ment tim banke. Centralna ta~ka u upravljanju kreditnim rizikom kako
kratkoro~nih tako i dugoro~nih kredita, je analiza i ocena kreditne sposobnosti
zajmotra`ioca.

Slede}i po obimu i zna~aju za prihode banke su plasmani u hartije od vrednosti.


Mada su plasmani u hartije od vrednosti zna~ajni i za odr`avanje likvidnosti
banke, oni posredno uti~u i na smanjenje kreditnog rizika (hartije su manje
rizi~ne). Za uspe{no poslovanje hartijama od vrednosti banka treba da prati
indikatore aktivnosti na tri nivoa: privrede kao celine, grane kojoj pripada
emitent hartija i rezultate samog emitenta hartija od vrednosti.

Kamata predstavlja cenu novca kojim banka posluje. Rizik kamatne stope
pro`ima celokupno poslovanje banke, kako poslove u pasivi tako i poslove u
aktivi. Stoga je upravljanje rizikom kamatne stope bitno za uspe{no poslovanje
banke. Naro~ito su va`ni odnosi kamatno osetljive aktive i kamatno osetljive
pasive, gde mo`e da se javljaju pozitivni negativni jazovi – gep-ovi. Terminski
ugovori, opcije i svopovi su derivati preko kojih se banka {titi od rizika kamatne
stope i rizika deviznog kursa.

Upravljanje rizikom vanbilansnih aktivnosti podrazumeva valorizovanje i


svo|enje rizika vanbilansnih aktivnosti, preko faktora konverzije, na kreditne
rizike u bilansu banke. Banka treba da se {titi od vanbilansnih rizika tako {to
treba da ima jasne i precizne procedure za ove poslove naro~ito u ugovaranju
obaveza banke.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 408

Jedine dve ta~ke u kreditiranju su izvesne: odobravanje i naplata kredita.


Ono izme|u je borba sa rizikom!.

GLAVA 13.

UPRAVLJANJE RIZIKOM KREDITNOG PORTFOLIJA


BANKE

OKVIR TRINAESTE GLAVE:


• Su{tina i vrste kreditnog rizika banke
• Kreditna politika i odlu~ivanje o kreditu
• Upravljanje rizikom kratkoro~nog kredita
• Upravljanje rizikom dugoro~nog kredita
• Upravljanje rizikom kreditiranja stanovni{tva
• Upravljanje rizikom me|unarodnog kredita
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 409

13.1. SU[TINA I VRSTE KREDITNOG RIZIKA

13.1.1. Su{tina kreditnog rizika

Rizik je neraskidiva komponenta svakog prose~nog ili normalnog kreditnog


posla. Zato banka kao kreditna institucija mora obaviti sva prethodna
sagledavanja i analizu poslovanja zajmotra`ioca, kako bi se preventivno, ali i
posledi~no, za{titila od mogu}ih kreditnih rizika. Kreditni rizik banke
podrazumeva nemogu}nost ili nevoljnost zajmotra`ioca da odobreni i
iskori{}eni kredit mo`e i ho}e da vrati banci. Na mogu}nost i volju
zajmotra`ioca ili korisnika kredita uti~u mnogobrojni faktori, kako oni koji su
pod kontrolom zajmotra`ioca tako i oni koji su van kontrole zajmotra`ioca ili
korisnika kredita.

Naime, kreditni rizik ili kvalitet kreditnog portfolija banke zavisi od dva seta
faktora: (1) egzogenih faktora (stanje ekonomije, prirodne okolnosti) i (2)
endogenih faktora (delokrug upravlja~ke diskrecije i filozofije). Polaze}i od
ovako datog op{teg okvira modeliranja kreditnog rizika ili kvaliteta kredita,
funkcija kreditnog rizika mo`e se izraziti kao: 1)

kreditni rizik = f (interni faktori, eksterni faktori)

Iako je modeliranje kreditnog rizika odnosno njegove funkcije relativno lako


postaviti u op{tem obliku, veoma je slo`en proces njegovog konkretnog
utvr|ivanja i merenja. Klju~nu ulogu u tom procesu imaju analiza i ocena
kreditne sposobnosti zajmotra`ioca. Praksa ameri~kih banka u ovom segmentu
bankarskog poslovanja je veoma razu|ena, pa su se razvile razne koncepcije i
modeli za analizu i ocenu kreditne sposobnosti zajmotra`ioca.

Klju~na uloga analize i ocene kreditne sposobnosti zajmotra`ioca, bez obzira da


li je re~ o pojedincu kao vlasniku firme ili doma}instvu ili je re~ o preduze}u,
korporaciji ili kompaniji, jeste u tome da se unapred odnosno pre zaklju~enja
ugovora o kreditu {to preciznije utvrdi:

(1) da li je zajmotra`ilac s p o s o b a n da vrati kredit koji namerava da uzme,


odnosno da li }e biti sposoban onda kad kredit dospeva; i

(2) da li je zajmotra`ilac s p r e m a n da vrati kredit koji namerava da uzme,


odnosno da li }e biti spreman onda kad kredit dospeva.

1) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 492-494.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 410

Upravo iz ova dva elementa, koji su fokusne ta~ke analize i ocene kreditne
sposobnosti, banka treba {to preciznije da izmeri rizik vra}anja kredita. Pri tome
se smatra da je sposobnost zajmotra`ioca njegova objektivna karakteristika, a
spremnost subjektivno svojstvo njegovog menad`menta. Merenje ova dva
faktora je dosta slo`eno i unapred se zna da je u praksi gotovo nemogu}e u
potpunosti izvr{iti ta~no merenje rizika, a time nije mogu}e ni njegovo potpuno
otklanjanje.

Sam pojam kreditne sposobnosti razli~ito je definisan u literaturi, pri ~emu se


polazilo i od razli~itih na~ina merenja. Ako se po|e od toga da je kreditna
sposobnost zajmotra`ioca ‘‘mogu}nost uzimanja, kori{}enja i vra}anja kredita
pod odre|enim (ugovorenim) uvjetima kreditiranja”, 2) onda se kao osnovni
problem postavlja pouzdano merenje te mogu}nosti uzimanja, kori{}enja i
vra}anja kredita. Merenje mogu}nosti uzimanja, kori{}enja i vra}anja kredita
odnosno kreditna sposobnost zajmotra`ioca merila se tradicionalno merenjem
imovine zajmotra`ioca, {to je predstavljalo relativno sigurnu osnovu poverenja
banke u zajmotra`ioca. 3)

Banka se pre odobravanja kredita mora, koliko god je to mogu}e, uveriti da je


maksimalno za{ti}ena od vi{e vrsta rizika, od kojih su tri najzna~ajnija i
proizilaze iz sagledavanja:

karaktera (“character”) = moralni rizik (“moral risk”),


kapaciteta (“capacity”) = poslovni rizik (“business risk”)
kapitala (“capital”) = rizik vlasni{tva (“property risk”).

Moralni rizik se vezuje za li~ne osobine zajmotra`ioca, njegov poslovni ugled i


karakteristike menad`menta preduze}a ~iji je vlasnik ili njime upravlja.
Poslovni rizik se vezuje za kapacitet preduze}a shva}en u dvostrukom smislu:
kao stvarni proizvodno-tehni~ki kapacitet i kao finansijski kapacitet odnosno
izvor prihoda za vra}anje duga.

Poslovni rizik se ~esto ‘pokriva’ kolateralom, {to omogu}ava smanjenje


poslovnog rizika na kriti~nim ta~kama. Rizik vlasni{tva se vezuje za kapital
zajmotra`ioca. Posebnu ulogu ovaj elemenat ima u odobravanju hipotekarnih
kredita, a u savremenim uslovima vi{e ozna~ava odgovaraju}u strukturu
sredstava i izvora sredstava zajmotra`ioca.4)

2) P.Jurkovi}: “Razvojna i kreditna sposobnost investitora” u zborniku: Poslovne finansije,


Narodne novine, Zagreb, 1980. godine, str. 206.
3) F. Leitner: Bilanztechnik und Bilanzkritik, X Aufl. Berlin, 1933. godine, str. 303.
4) Vidi op{irnije: Glenn G.Munn and F.L.Garcia: Encyclopedia of Banking and Finance, Eighth
Edition, Revised and Expanded, Bankers Publishing Company, Boston, 1983. godine, str. 159,
176, 191. i 229.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 411

13.1.2. Vrste i funkcija kreditnog rizika

U osnovi, postoje dve vrste kreditnog rizika: jedna je vezana za povrat glavnice
ili rata glavnog duga, a druga je povezana sa pla}anjem kamate kao prinosa na
plasirana sredstva. U okviru prve vrste rizika, koja je vezana za povra}aj
glavnice, mo`e nastati, kako smo ve} videli, takva situacije da du`nik ne}e da
plati dospelu ratu kredita, ili bi hteo ali ne mo`e usled raznih finansijskih
te{ko}a u koje je trenutno ili trajnije zapao. [to se kamate ti~e, situacija tako|e
mo`e biti ista kao {to je navedena i za pla}anje otplate ili rata glavnog duga. Ali
i ne mora biti ista. Naime, sve zavisi kako je ugovorena kamatna stopa, da li je
fiksna ili je promenljiva i kakvo je kretanje kamatnih stopa na finansijskom
tr`i{tu.

Neki autori smatraju da postoji {ira skala rizika koji su povezani sa


odobravanjem kredita. Prema E.I. Altman-u, najva`nije kategorije rizika koje
su u vezi sa funkcijom komercijalnog kreditiranja su: 5)

(1) kreditni rizik ili rizik vra}anja kredita,


(2) rizik ulaganja ili rizik kamatne stope,
(3) rizik kontribucije kreditnog portfolija,
(4) operativni rizik,
(5) rizik prevare i malverzacija,
(6) rizik sindikacije kredita.

Mi }emo se ovde zadr`ati na analizi kreditnog rizika banke. Kreditni rizik je


izra`en kroz kvalitet kreditnog portfolija banke. Smatra se da kreditni rizik
zavsi od dva seta faktora koji daju op{ti okvir za modeliranje kreditnog rizika ili
kvaliteta kreditnog portfolija, a koji je determinisan: 6)

- grupom egzogenih, eksternih ili spoljnih faktora kao {to je dr`avna


regulativa u privredi, prirodne nesre}e i katastrofe, i
- grupom endogenih faktora, internih faktora ili faktora subjektivne
upravlja~ke diskrecije.

Eksterni faktori mogu uticati na pojavu i nastanak kreditnog rizika na pojedinim


tr`i{tima banke. Merenje uticaja ovih faktora mo`e se dovesti u vezu sa
makroekonomskim performansama u relevantnim tr`i{nim podru~jima banke
kao {to su: personalni prihodi, inflacija, a za multinacionalne banke i kretanje

5) Edward I. Altman: Managing the Commercial Lending Process, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons,
New York, 1985. godine, str. 483.
6) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 492.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 412

bruto nacionalnog proizvoda (‘GNP’). Naime, postoji me|uzavisnost nivoa


ekonomske aktivnosti i pojave gubitaka na kreditima. Ako ekonomska aktivnost
ima tendenciju rasta, korisnicima kredita je lak{e da ostvaruju profit i da vra}aju
uzete kredite i tada }e gubici na kreditima biti mali ili na normalnom nivou.
Me|utim, ako nivo ekonomske aktivnosti po~ne da pada, korisnici kredita imaju
ve}e te{ko}e pri vra}anju kredita i gubici na kreditima }e biti ve}i.

Interni faktori, koje banka mo`e da kontroli{e, reflektuju se u pona{anju


menad`ment tima odnosno kreditnih menad`era u pogledu nivoa preduzimanja
kreditnog rizika. Klju~ne interne determinante kreditnog rizika su: (1) obim
kredita, (2) kreditna politika i (3) kreditni miks. Ako obim kredita raste, raste i
kreditni rizik. Odnosno, ako su svi ostali uslovi nepromenjeni, vi{e odobrenih
kredita povla~i za sobom i ve}i mogu}i gubitak na kreditima. Kreditna politika
se proverava koeficijentom (“ratio”) odnosa ukupnih kredita prema ukupnoj
aktivi. Ve}i koeficijent pokazuje i ve}u agresivnost kreditne politike banke, a
posledica je ve}i gubitak u kreditnom portfoliju. Kreditni miks se meri odnosom
u~e{}a komercijalnih i industrijskih kredita prema ukupnim kreditima. Ako je
ve}a koncentracija na ove kredite, ve}a je i mogu}nost kreditnih gubitaka.7)

Mada je prva kategorija faktora determinisana spolja, menad`ment tim banke i


kreditni menad`eri mogu uticati na efekte ovog uticaja na performanse banke
(kao {to su zarada, gubici na kreditima, neizvr{eni krediti) kroz sigurno i zdravo
poslovanje banke i/ili njihovo pona{anje u vezi sa preduzimanjem nivoa
kreditnog rizika (stepen diversifikacije kreditnog portfolija, pa`ljiv rad na
kreditnoj analizi). Druga grupa faktora direktno uti~e na rizi~nost ili kvalitet
kreditnog portfolija banke preko neadekvatne poslovne filozofije menad`ment
tima ili neadekvatnog pona{anja pri preduzimanju nivoa rizika. Banke sa
visokom sklono{}u za preduzimanje kreditnog rizika promi{ljeno odobravaju
kredite sa visokom verovatno}om propusta tj. nenaplativosti.

Pona{anje kreditora u pravcu preduzimanja nivoa kreditnog rizika, koji nije


direktno vidljiv, reflektuje se izme|u ostalog u kreditnoj politici banke,
kvalitetu kreditne analize banke, kreditnom nadzoru i ekspertizama kreditnih
referenata. Ekspertize kreditnih referenata su izraz njihove sposobnosti,
obu~enosti i iskustva u ovim poslovima.

Sumiraju}i interne determinante kreditnog rizika, neto kreditni gubitak mo`e se


izraziti slede}om jedna~inom: 8)

7) Ibidem, str. 493.


8) Ibidem, str. 494.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 413

NLL = (VOL + LAR + C&I + INC - ECY + FAIL)


gde je:
NLL = neto kreditni gubici
VOL = obim kredita,
LAR = koeficijent kredita prema aktivi,
C&I = koeficijent komercijalnih i industrijskih kredita prema ukupnim
kreditima,
INC = prihod banke,
ECY = prihod stanovni{tva uskla|en sa stopom inflacije,
FAIL = broj ili vrednost teku}ih obaveza po pogre{nim poslovima

Po{to banke nemaju direktnu kontrolu nad eksternim faktorima koji uti~u na
kreditni rizik, fokus menad`ment tima banke je na internim faktorima.

13.1.3. Predvi|anje lo{eg poslovanja firme

Pored op{teg izraza za modeliranje kreditnog rizika, koji se koristi za


izra`avanje agregatnog kvaliteta kreditnog portfolija banke, koriste se i modeli
za predvi|anje kvaliteta poslovanja pojedinih komitenata banke odnosno
zajmotra`ilaca. Me|u takve modele spada i tzv. Altmanov-a ZETA analiza i
Chesser-ov kredit skoring sistem odnsono model koji se koristi za monitoring
korisnika kredita odnosno du`nika banke. Ovde }emo ih obraditi ne{to
detaljnije.

ZETA analiza (‘Zeta Analysis’)9) je izraz koji defini{e model za identifikovanje


rizika bankrota korporacija. Altman i njegovi saradnici su prona{li sedam
varijabli, koje su dobre za razlikovanje firmi kojima preti i kojima ne preti
propast:

(1) prinos na sredstva, meren sa EBIT10) prema ukupnim sredstvima,


(2) stabilnost zarade, merena inverzno standardnom gre{kom prognoziranom
desetogodi{njim trendom prinosa na sredstva,
(3) dug za usluge, meren sa EBIT prema ukupno pla}enoj kamati,
(4) kumulativna profitabilnost, merena zadr`anom zaradom (BS) prema
ukupnoj aktivi,
(5) likvidnost, merena teku}im sredstvima prema teku}im obavezama,
(6) kapitalizacija, merena petogodi{njim prosekom tr`i{ne vrednosti firminih
obi~nih deonica prema ukupnom dugoro~nom dugu, i
(7) veli~ina, merena ukupnom aktivom firme.

9) Edward Altman, R.G. Haldeman and P. Narayanan: “ZETA Analysis: A New Model to
Indentify Bankruptcy Risk of Corporations”, Journal of Banking and Finance 1, 1977, str. 29-54.
10) Kratica EBIT je od izraza: zarade pre kamate i poreza ili u orginalu: ‘Earnings before interest
and taxes’.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 414

Ovih sedam varijabli su dizajnirane za merenje slede}ih dimenzija poslovanja


banke:
(1) teku}e profitabilnosti,
(2) rizika ili varijabilnosti prinosa,
(3) pokrivenosti kamata,
(4) kretanja dugoro~ne profitabilnosti,
(5) likvidnosti,
(6) leverid`a, i
(7) veli~ine.

Altmanov model ili ZETA skoring model je vrsta multidiskriminacione analize


za predvi|anje finansijskih uslova firme. Funkcija ovog modela je slede}a: 11)

Altman Z = 0,012X1 + 0,014X2 + 0,033X3 + 0,006X4 + 0,999X5

gde je:
X1 = neto obrtni kapital : ukupna aktiva
X2 = zadr`ana zarada : ukupna aktiva
X3 = zarada pre kamate i poreza : ukupna aktiva
X4 = tr`i{na vrednost ukupnog deoni~arskog kapitala : knjigovodstvena
vrednost
ukupnog duga
X5 = prodaja : ukupna aktiva

Vrednovanje rezultata:

- ako je Altman Z manji od 1,81, kompanija spada u grupu sa problemima;


- ako je Altman Z jednak ili ve}i od 2,90, preduze}e spada u grupu zdravih;
- ako je Altman Z ve}i od 1,81 i manji od 2,90, ovaj proces bodovanja je
neubedljiv (zona ignorancije).

Ovaj model se preporu~uje kao komplementarni: (1) za procenu poslovnih


kredita, (2) za upravljanje potra`ivanjima, (3) za interne kontrolne procedure i
(4) za strategije ulaganja. [to se ti~e procene poslovnih kredita, ovaj model
sugeri{e kvantitativnu procenu komplementarnu sa vi{e kvalitativnim i
intuitivnim pristupom kreditnih referenata. Me|utim, treba imati u vidu da Zeta
model nije kredit skoring mehanizam niti supstitut za procenu kreditnih
referenata. Model i Zeta skoring sistem je korisno oru|e za odre|ivanje op{te
kreditne sposobnosti tra`ioca kredita i poslovanja komitenta banke.

11) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 481.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 415

Za procenu tra`ioca i korisnika komercijalnih kredita, banke koriste kredit


skoring sistem (‘credit scoring system’) koji je razvio Chesser.12) Svrha ovog
modela je da predvidi nesaglasnost sa orginalnim ugovorom o kreditu sa
korisnikom kredita - komitentom, gde se nesaglasnost ne defini{e samo kao
propust ve} svaka radnja koja mo`e imati za posledicu rezultat pla}anja kredita
koja manje odgovara zajmodavcu u odnosu na ugovorene uslove.

Ovaj model, koji se sastoji od {est varijabli, ima funkciju:

Y = -2,0434+-5,24X1+0,0053X2-6,6507X3+4,4009X4-0,0791X5-0,1020X6

gde je:
X1 = (gotovina + utr`ivi vrednosni papiri) prema ukupnoj aktivi,
X2 = neto prodaja prema (gotovina+utr`ivi vrednosni papiri),
X3 = EBIT prema ukupnoj aktivi,
X4 = ukupan dug prema ukupnoj aktivi,
X5 = fiksna aktiva prema neto vrednosti,
X6 = obrtni kapital prema neto prodaji.

Varijabla Y se koristi u slede}oj formuli da odredi verovatno}u nesaglasnosti P:


13)

1
P=
1 + e−y
gde je:
e = 2,71828.

Procenjena vrednost Y mo`e se posmatrati kao indeks du`nikove sklonosti ka


nesaglasnosti. Vi{a vrednost Y izra`ava ve}u verovatno}u odstupanja
(nesaglasnosti) pojedina~nog du`nika od ugovora o kreditu. Pravilo grani~nih
vrednosti je:

- ako je P ve}e od 0,50, to odre|uje pripadnost firme grupi nesaglasnosti sa


ugovorom o kreditu,
- ako je P manje ili jednako 0,50, firma pripada grupi saglasnosti sa
ugovorom o kreditu.
Ovaj Chesser-ov kredit skoring model (‘credit scoring model’) je u su{tini
model za proveru kredita. Me|utim, ovaj pristup je tipi~an okvir koji se koristi
da se izgradi kredit skoring ili modeli za proveru kredita. Kredit skoring modeli

12) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 505.
13) Ibidem, str. 506.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 416

obi~no se koriste prilikom odlu~ivanja o odobravanju kredita (da ili ne).


Me|utim, kad je kredit ve} odobren i nalazi se u kori{}enju ili ga treba vra}ati,
koriste se modeli za proveru odnosno monitoring kredita.

13.1.4. Neki indikatori lo{eg poslovanja firme

Pored navedenih modela predvi|anja lo{eg poslovanja firmi, mogu se koristiti i


lako uo~ljivi signali, koji mogu skrenuti pa`nju posmatra~u da se u firmi koja je
od interesa za banku ne{to negativno de{ava. Firme koje mogu biti od interesa
za banku su one koje nameravaju tra`iti kredit, zatim one koje ve} tra`e kredit
(zajmotra`ioci) i firme koje su ranije uzele kredit i treba da ga po~nu vra}ati ili
su ga delimi~no vratile, pa im ta obaveza predstoji u narednom periodu.

Pre odobravanja kredita firmi korisno je pre ulaska u slo`ene analize i procene
kreditne sposobnosti obratiti pa`nju na neke karakteristi~ne pojave i
manifestacije njenog poslovanja. Nema sumnje da je primena tzv. “ZETA”
modela 14) uspe{nija u pogledu prognoze rezultata firme u bliskoj budu}nosti
nego {to su to pojedini spoljni znaci u poslovnoj aktivnosti firme. Me|utim, za
sigurnije procene treba koristiti rezultate kombinacije vi{e metoda.

Polaze}i od toga da svaki metod ima svoje dobre i lo{e strane i da mnogo toga
zavisi od na~ina kako se metod koristi i kako se rezultati interpretiraju, nije na
odmet poslu`iti se, bar u prvim procenama, i vrlo jednostavnim monitoringom
nekih postupaka u firmi koja tone.

Smatra se da me|u najuo~ljivije znake op{te opasnosti da firma tone spadaju: 15)

(1) Tablice automobila sa niskim brojevima.


(2) Zastava firme istaknuta na jarbolu.
(3) Fontana u predvorju firme.
(4) Akvarijum u sobi poslovnog odbora.
(5) Statua osniva~a firme u prijemnoj sobi.
(6) Lepe nove kancelarije.
(7) Lepa nova sekretarica.
(8) Jahta, vila, apartman firme.
(9) Direktor marketinga koji brzo govori.
(10) Direktori koji koriste vojne ~inove, titule, termine.
(11) Opsesija izbegavanja poreza.
(12) Isuvi{e papira i dokumenata upravnog odbora.
(13) Odsustvo kvalifikovanog ra~unovo|e u upravnom odboru.

14) O primeni ovog modela u praksi i rezultatima koji se njime posti`u bi}e re~i kasnije.
15) Mr Branko Ljuti}: Signali opasnosti pred propast firme, Ekonomska politika broj 2065 od 28.
oktobra 1991. godine.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 417

(14) Premnogo revizora.


(15) Preterano prijateljski odnos sa bankom.
(16) Previ{e banaka sa kojima se posluje.
(17) Ostali znaci koji vam se u~ine sumnjivim.

Naravno, ovim nije iscrpljen broj obele`ja koja su od zna~aja za ukazivanje na


ispoljene slabosti firme ili pak da se te slabosti ve{to prikrivaju skretanjem
pa`nje na druge manje va`ne podatke ili manifestacije.

Za banku je od izuzetne va`nosti saznanje o menad`erskom timu firme tj.


pojedinosti o direktorima koji vode preduze}e, i procena, da su to ljudi koji kao
pojedinci imaju li~ne kvalitete (volju i mogu}nost) i obrazovne sposobnosti
(znanje i ume}e) da mogu preokrenuti situaciju u preduze}u na bolje.

Upozoravaju}i signali iz firme koji su povezani sa problemima vra}anja


(otplate) kredita mogu se svesti na slede}e: 16)

(1) Nenormalno ka{njenje u prijemu finansijskih izve{taja, pla}anja i drugih


dokumenata,
(2) Neo~ekivana kreditna raspitivanja o korisniku kredita od ostalih
finansijskih institucija,
(3) Promena u pona{anju korisnika kredita (neodazivanje na telefonske pozive
ili u~estali odgovor: ‘van kancelarije’),
(4) Promene u lokalnoj poslovnoj sredini (zatvaranje firmi sa puno zaposlenih
ili ulazak novih konkurenata),
(5) Neodgovorno pona{anje korisnika kredita (odsutnost sa posla ili preterano
u`ivanje pi}a),
(6) Pove}ano kori{}enje prekora~enja ra~una (‘overdrafts’),
(7) Slom ili drugi rascepi u poslovanju korisnika kredita,
(8) Otkrivanje nelegalnih aktivnosti,
(9) Neo~ekivani zahtevi za novi kredit ili za obnavljanje postoje}eg kredita,
(10) Neo~ekivane presude protiv korisnika kredita ({tetni ugovori ili utaja
poreza).
13.2. KREDITNA POLITIKA I ODLU^IVANJE O KREDITU

13.2.1. Klju~ni aspekti kreditne politike banke

16) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 415.
Gotovo iste signale opasnosti navode i Willard Alexander and Gerald R. Downey, Jr.: Handling
Problem Loans, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones - Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine,
str. 659-660.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 418

Kreditna politika banke treba da predstavlja, s jedne strane, okvir kreditne


aktivnosti banke i, s druge strane, jasnu svakodnevnu operativnu proceduru sa
ciljem da se kreditna strategija i procedura razume i efikasno koordinira putem
ban~ine organizacione strukture. Kreditna politika treba da te`i ka maksimiranju
profitabilnosti kreditne aktivnosti u okviru prihvatljivog rizika za banku.

Ilustracije radi, navodimo okvirni sadr`aj kreditne politike jedne ameri~ke


banke:17)

I. OP[TA POLITIKA KREDITA


(1) Menad`ment
(2) Poslovno podru~je
(3) Saldo kreditnog portfolija
(4) Upravljanje kreditom
(5) Odnos kredita prema depozitima
(6) Zakonski kreditni limit
(7) Ovla{}enje za odobravanje kredita
(8) Odgovornost za kredite
(9) Kamatne stope
(10) Vra}anje kredita
(11) Zaloga (kolateral)
(12) Informacije i dokumentacija
(13) Koeficijent (racio) delinkvencije
(14) Rezerve za gubitke na kreditima
(15) Otpisi kredita (Charge-offs)
(16) Produ`enje ili obnavljanje dospelih rata kredita
(17) Zakon o potro{a~kim kreditima i regulativa
II. SPECIFI^NE KATEGORIJE KREDITA
(1) Privredni (komercijalni) krediti
(2) Poljoprivredni krediti
(3) Krediti za stambenu izgradnju
(4) Krediti bankama i filijalama
(5) VISA i revolving krediti
(6) Stambeni krediti podru`nicama banke
(7) Akreditivi
(8) Krediti za finansijske obaveze
(9) Neplanirani (ne`eljeni) krediti
III. POLITIKA RAZNIH KREDITA
(1) Krediti za izvr{ne direktore, direktore i deoni~are
(2) Krediti za zaposlene

17) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 571.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 419

(3) Stambeni krediti za podru`nice banke


(4) Konflikt kamatne stope
IV. KVALITATIVNA KONTROLA
(1) Kreditno odeljenje
(2) Revizija kredita
(3) Odeljenje za sanaciju
V. KOMITETI
(1) Komitet direktora upravnog odbra za kredite
(2) Komitet slu`benika za kredite
(3) Komitet revizora za kredite

Normalno je da pisana kreditna politika ne mo`e pokriti sve budu}e slu~ajeve


odobravanja kredita. U praksi treba re{avati i izuzetke. Izuzeci za odobravanje
kredita se re{avaju samo posle konsultacije sa odgovaraju}im komitetom. Takvi
izuzetni slu~ajevi su: 18)

(1) krediti firmama koje nisu komitenti banke,


(2) kapitalni krediti za nabavku, vlasni{tvo, fuziju ili otkup,
(3) krediti za novo poslovanje,
(4) krediti van poslovne teritorije banke,
(5) krediti osigurani deonicama koje nisko cenovno kotiraju i nisu utr`ive,
(6) krediti za kupovinu nepokretnosti u cilju zarade,
(7) kreditne linije za nove poslovne poduhvate.

Razvoj kreditne politike zahteva kompatibilnost sa njenim poslovnim ciljevima,


marketing i kreditnim strategijama. Kreditni portfolio kod ve}ine poslovnih
banaka ima najve}e u~e{}e u njihovoj ukupnoj aktivi i predstavlja osnovni izvor
prihoda banke. Va`no je da banka ima odgovaraju}i stru~ni kadar, koji }e biti
garancija za odgovaraju}i nivo kvaliteta kreditnog porfolija i odr`avanje nivoa
kreditnih gubitaka sa obimom rasta kreditne aktive. Naime, visoka stopa rasta
kredita mo`e imati za posledicu ni`i nivo kvaliteta kredita, ulazak na nova
kreditna tr`i{ta ili pak slabiji razvoj kreditne ekspertize. Menad`ment tim banke
mora obezbediti takvo osoblje u kreditnom sektoru koje }e mo}i da obezbedi
odre|eni nivo kreditnog portfolija i da uspe{no upravlja rizikom rasta kredita i
rizikom u specifi~im kreditnim situacijama.
Smatra se19) da se efektivna kreditna politika banke treba prepoznati po:

(1) uspe{nom menad`mentu kreditne aktivnosti, koji zahteva upravljanje ne


samo odobravanjem kredita ve} tako|e i njegovom naplatom;

18) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 414.
19) Ralph Gilpatrick, Jr. and T. Ronald Casper: Bank Credit Policy, u knjizi: Bank Credit, edited
by: Herbert V. Prochnov, Harper and Row Publishers, New York, 1981. godine, str. 115.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 420

(2) zahtevima za integraciju upravljanja aktivom i pasivom banke usled


halapljivosti za kamatnim stopama i sve ve}om zavisnosti banke od
kupovine sredstava,
(3) odobrenju kredita i sistemu upravljanja kreditom koji moraju biti pa`ljivo
razra|eni, implementirani i kontinirano pod monitoringom, u skladu sa
kreditnom politikom banke.

13.2.2. Ovla{}enja i limiti za odobravanje kredita

Zavisno od veli~ine banke, pojedini menad`eri banke, kreditni menad`eri i


kreditni referenti imaju razli~ite limite za odobravanje kredita zajmotra`iocima
odnosno korisnicima. Na primer, jedna regionalna banka srednje veli~ine ima
slede}a ovla{}enja i kreditne limite: 20)

(1) Predsedavaju}i upravnog odbora i predsednik banke imaju ovla{}enja za


odobravanje kredita do limita koji je odre|en zakonom i propisima. Ovo
ovla{}enje se koristi uslovno i ograni~eno i obavezno se koriste saveti
kreditnog komiteta direktora za svaki neuobi~ajeni ili ve}i obim
finansijskog zahteva za kreditom.
(2) Izvr{ni potpredsednik mo`e odobriti nove kredite do iznosa od USD
500.000.
(3) Vi{i potpedsednik mo`e odobriti nove kredite do iznosa od USD 250.000.
(4) Potpedsednik mo`e odobriti nove kredite do iznosa od USD 100.000.
(5) Pomo}nik potpredsednika mo`e odobriti nove kredite do iznosa od USD
25.000.
(6) Pomo}nik blagajnika mo`e odobriti nove kredite do iznosa od USD 15.000.
(7) Menad`er filijale mo`e odobriti nove kredite do iznosa od USD 15.000.
(8) Pomo}nik menad`era filijale mo`e odobriti nove kredite do iznosa od USD
10.000.
(9) Drugo kreditno osoblje mo`e odobriti nove kredite do iznosa od USD
5.000.

Ovla{}enja za odobravanje kredita na individualnim razli~itim nivoima se


pove}avaju sa veli~inom banke, a sa smanjenjm ban~inog kreditnog portfolija
smanjuju se i ovla{}enja odnosno limiti za individualno odobravanje kredita.
Tako, vi{i potpredsednik jedne velike njujor{ke banke mo`e odobriti novi kredit
do iznosa od USD 10 miliona, dok isti nivo u jednoj srednjoj banci mo`e to da
u~ini do iznosa od USD 250.000.

20) Edward I. Altman: Managing the Commercial Lending Process, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons,
New York, 1985. godine, str. 479.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 421

13.2.3. Kriti~ne ta~ke dono{enja odluke o kreditu

Dono{enje odluke o kreditu je proces koji se odvija u nekoliko faza i na


nekoliko nivoa. Celokupno ovo poglavlje je posve}eno kriti~nim ta~kama
odobravanja kredita, po{to se na tim ta~kama ogledaju - kriju budu}i kreditni
rizici. Mo`e se re}i da ne postoji rizik odobrenja kredita, ve} rizik vra}anja
kredita koji treba sagledati prilikom odobravanja kredita. Da bi se taj proces
detaljnije sagledao, potrebno je izvr{iti njegovu dekompoziciju i ukazati na
kriti~ne faze i elemente u okviru faza odobravanja kredita. Bitnu komponentu
tog procesa ~ine stru~ni kadrovi osposobljeni za kreditnu analizu. Navodimo
faze i elemente dono{enja odluka o kreditu u praksi ameri~kih komercijalnih
banaka: 21)
PRVA FAZA
Sagledavanje realnog problema - zahteva
- razgovor sa zajmotra`iocem,
- komparacija sa njegovim vi|enjem problema,
- alternativne mogu}nosti re{enja problema

DRUGA FAZA
Prikupljanje podataka o zajmotra`iocu
- poseta zajmotra`iocu i razgovor o zahtevu
- provera podataka u drugim bankama
- provera podataka sa trgova~kim firmama - partnerima
- provera podataka u sudskim knjigama
- provera i kori{}enje izve{taja agencija za kreditiranje dobavlja~a
- provera ban~inih izve{taja o dosada{njem poslovanju zajmotra`ioca

TRE}A FAZA
Finansijska analiza prikupljenih podataka
- analiza izve{taja o poslovanju zajumotra`ioca
- analiza prikupljenih podataka o zajmotra`iocu
^ETVRTA FAZA
Ocena informacija dobijenih finansijskom analizom
PETA FAZA
Dono{enje ocena i odluka:
- dono{enje ocene o kreditnoj sposobnosti zajmotra`ioca

21) Proces, faze i elementi dono{enja odluka o kreditima u ameri~kim komercijalnim bankama
navedeni saglasno slede}im izvorima: (1) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial
Management in the Financial Services Industry, MacMillan Publishing Company, New York,
1989. godine, str. 488-587; (2) The Bankers” Handbook, edited by: William H. Baughn, Thomas
I. Storrs and Charls E. Walker, Third Edition, Dow Jones-Irwin, Homwwood, Illinois, 1988.
godine, str. 603-667; (3) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Herper & Row Publishers,
New York, 1981. godine, str. 1-7.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 422

- dono{enje odluke o kreditu (da ili ne)


Radi lak{eg uvida u navedene kriti~ne ta~ke u procesu dono{enja odluke o
kreditu, dajemo grafi~ki prikaz na slici 13-1.22)
KREDITNI RIZIK

Sposobnost pla}anja Volja za pla}anjem

- karakter
- kapacitet
- kapital
- kolateral
- uslovi

Krediti privredi Krediti gra|anima

Mere: Mere:
- Finasijski racio - Kreditni izve{taj
- Dun & Bradstreet - Stabilnost posla
NACIS, itd 23) - Vlasni{tvo -
- Z-SCORE imovina
- Drugi dugovi

PRIHVATANJE ODBIJANJE

Cena kredita

Prinos Rizik Udovoljavanje


zahtevima za{tite
Maksimiziranje potro{a~a
bogatstva deoni~ara

Slika 13-1: [ematski prikaz ta~aka rizika u procesu odobravanja kredita


Iz navedenog {ematskog prikaza procesa ispitivanja i provere za odobravanja
kredita vidljiv je i proces formiranja cene kredita i uticaj kreditnog posla na
profit i zaradu deoni~ara (dividendu). Naime, kad potencijalni korisnik kredita
podnese zahtev za odobravanje kredita, primarna koncentracija pa`nje kreditnog
referenta je usmerena na volju i mogu}nost tra`ioca kredita da vrati kredit.

22) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 458.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 423

Banka }e biti zadovoljna ako utvrdi da }e korisnik kredita - du`nik vratiti kredit
u skladu sa odredbama originalnog ugovora o kreditu i da du`nik poseduje ili }e
posedovati sredstva za vra}anje kredita. Proces provere prethodne volje i
mogu}nosti tra`ioca kredita i analiza elemenata kredita (‘five Cs of credit’)
mogu dati odgovor na to pitanje.

Zahtevi potencijalnih du`nika banke po osnovu kredita moraju se pa`ljivo


analizirati. Pored detaljne analize bilansa, finansijskih izve{taja,23) izve{taja o
prihodima (profitu i gubitku), zadr`ane zarade (dividende) deoni~ara i drugih
podataka,24) neophodno je sa~initi finansijsku projekciju dugoro~nog rasta
profitabilnosti zajmotra`ioca. To zahteva projekciju budu}eg operativnog
poslovanja, kako prihoda tako i tro{kova. Finansijska projekcija toka gotovine
bud`eta (‘cash flow budget’) koristi se za analizu zahteva zajmotra`ioca za
potrebnim obrtnim sredstvima. Kad je re~ o potrebi za dugoro~nim kreditima,
koriste se slo`enije analize i projekcije i to zahteva projekciju seta izve{taja za
du`i period.

Potrebe preduze}a za obrtnim sredstvima utvr|uju se na osnovu pomenutog


toka gotovine bud`eta. Ova finansijska projekcija ostvaruje se u pet faza. Prva
faza zapo~inje projekcijom prihoda odnosno priliva gotovine (prodaja za
gotovo, naplate preko ra~una i ostali prilivi gotovine). Druga faza predstavlja
odbitne stavke i odnosi se na projekciju izdataka u gotovini (za materijal, plate,
operativne izdatke, kapitalne izdatke, pla}anje dugova, dividende). Tre}a faza
dobije se kao razlika izme|u prve i druge faze i predstavlja neto tok gotovine
(neto ulaz gotovine i neto izlaz gotovine). ^etvrta faza predstavlja plus ili minus
tre}e faze {to je, u su{tini, bilans toka gotovine. Peta faza je rezultat bilansa
gotovine u ~etvrtoj fazi. Ako postoji ‘vi{ak’ sredstava, po~inje otplata dugova i
eventualno ulaganje sredstava (investiranje). Ako je evidentan nedostatak
gotovine (‘manjak’), ide se na pozajmljivanje sredstava (kredit).

13.2.4. Zahtevi i potrebe preduze}a za kreditom

Za utvr|ivanje potreba za dugoro~nim kreditom za obrtna sredstva mo`e se,


pored projektovanja bilansa i izve{taja, koristiti formula o eksternom
finansiranju potreba (‘External Financing Need’ - EFN): 25)

23) Dun & Bradstreet (D&B) samostalna i nezavisna kompanija koja izra|uje kreditne izve{taje i
rejtinge bazirane na izve{tajima i informacijama iz industrije i na osnovu sopstvenih informacija.
NACIS (‘National Credit Information Service’) je Nacionalna agencija za kreditne informacije.
24) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Herper & Row Publishers, New York, 1981.
godine, str. 1.
25) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 474-475.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 424

T ek u } a o b r t n a T ek u } i i zv o r i
sr ed st v a ⎡ Pr ed v i | en a ⎤ o b r t n i h sr ed st av a
E FN = • ⎢ p r o m en a p r o d aj e ⎥ − •
Pr o d aj a ⎣ ⎦ Pr o d aj a

⎡ Pr ed v i | en a ⎤ ⎡ Pr o j ek t o v an i n et o ⎤ ⎡ ⎡ O ~ ek i v an i r aci o ⎤ ⎤
⎢⎣ p r o m en a p r o d aj e ⎥⎦ − ⎢⎣ p r i h o d p o sl e p o r eza ⎥⎦ • ⎢⎣ 1 − ⎢⎣ i sp l a} en e d i v i d en d e ⎥⎦ ⎥⎦

Pri utvr|ivanju potreba za eksternim finansiranjem firme treba praviti razliku da


li se radi o novoosnovanoj firmi ili o firmi koja je ranije osnovana i ima
vi{egodi{nju poslovnu aktivnost. Ako je re~ o novoosnovanoj firmi, onda banka
odnosno kreditni referent nema izbora nego da prihvati projektovane podatke.
Me|utim, ako se radi o firmi sa du`im periodom poslovanja, onda se zahtevi za
finansiranje razvoja novog proizvoda ili nove tehnologije mogu proveravati sa
aspekta realnosti podataka.

Me|utim, sa stanovi{ta merenja kreditnog rizika korisno je prilikom razgovora


kreditnog referenta povodom zahteva tra`ioca kredita sagledati i slede}e
momente:

(1) Da li je posao realan, razuman, poznat i stabilan ili relativno nepoznat, nov i
rizi~an?
(2) Da li je obim posla u opadanju, porastu ili stagnaciji?
(3) Da li se koriste moderni metodi proizvodnje i prodaje?
(4) Kakvu reputaciju u`ivaju proizvodi firme u trgovini?
(5) Kakav je racio profita investiranog kapitala u poslednjih pet godina?
(6) Koji je:
(a) rang fluktuacije bruto profita?
(b) procenat operativnih izdataka prema bruto profitu?
(c) rang fluktuacije ovih procenata?
(d) margina profita gornjih operativnih izdataka i njihov rang ili fluktuacija?
26)

Svi navedeni modeli analize i utvr|ivanja potreba podnosioca zahteva za kredit


mogu biti korisni u otkrivanju kriti~nih ta~aka u procesu odobravanja kredita.

13.2.5. Faktori efikasnog kreditiranja privrede

U savremenim tr`i{nim uslovima privre|ivanja do{lo je i do strukturalnih


promena u bankama u pogledu na~ina napajanja privrede odnosno privrednih
jedinica potrebnim sredstvima. Naime, razvojne tendencije bilansnih struktura u
visoko razvijenim tr`i{nim privredama pokazuju zna~ajna pomeranja u pogledu
u~e{}a kredita u ukupnoj aktivi poslovnih banaka. Tako praksa ameri~kih banka

26) Glenn G. Munn and F.L. Garcia: Encyclopedia of Banking and Finance, Eighth Edition,
Revised and Expanded, Bankers Publishing Company, Boston, 1983. godine, str. 149.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 425

pokazuje da je u~e{}e kredita u aktivi poslovnih banaka u stalnom porastu.


Naime, ono je u pedesetim godinama bilo oko 31%, a dvadeset godina kasnije
(u sedamdesetim), taj procenat se popeo na oko 65 procenata. Nema sumnje da
je to jedan od pokazatelja u kom pravcu se poja~avala celokupna aktivnost
banaka i da su se na ovom podru~ju doga|ale mnoge promene u cilju
preventivne za{tite od mogu}ih kreditnih rizika.

Efikasnost bankarskog finansiranja privrede determini{e nekoliko osnovnih


faktora kao {to su: 27)

• prvo, neophodno je da postoje jaki alternativni izvori finansiranja, koji


podsti~u zdravu konkurenciju, obaraju tro{kove finansiranja i istovremeno
predstavljaju komplementarne mehanizme;
• drugo, potrebna je decentralizovana i optimalna struktura bankarskog sektora,
koja }e pokrivati finansijske potrebe optimalnih proizvodno-prometnih
podru~ja zemlje;
• tre}e, banke treba da imaju visok stepen poslovne autonomije, ali da su i pod
monitorstvom odgovaraju}ih dr`avnih i monetarnih institucija, kako bi se
odr`avala osetljiva ravnote`a izme|u samostalnosti, operativnosti i stabilnosti
njihovih poslovnih sistema;
• ~etvrto, kreditne odluke banke treba dominantno da se zasnivaju na kreditnoj
sposobnosti subjekata i rentabilnosti (profitabilnosti) plasmana;
• peto, banke treba da procenjuju stepen kreditnih rizika i da budu osposobljene
da neutralizuju i pokrivaju nastale rizike. Sve ovo je neophodno da bi se
ispunili kriti~ni uslovi efikasne i racionalne alokacije bankarskih kredita.

Dana{nja teorija stoji na stanovi{tu, da u razvijenim finansijskim sistemima vi{e


nije osnovni problem u formiranju dovoljnog kvantuma bankarskih potencijala,
nego je glavni problem u izboru najboljih pravaca plasmana resursa. Ovo treba
da va`i i za manje razvijene zemlje, imaju}i u vidu oskudnost akumulativnih
resursa. U tome le`i fundamentalna va`nost kreditne analize i kreditne politike
banaka, koja je osnova za sve ve}i obim alokacije dru{tvene akumulacije i
efikasnosti privrednih investicija.

Sada{nja praksa na{ih banaka u domenu kreditiranja se postepeno menja u


odnosu na raniju praksu. Na{e banke su profitne institucije i li{ene su politi~ke
direktive u domenu kreditiranja. Profitni motiv treba da bude osnovni usmeriva~
pravca, mesta i poslovnog poduhvata, a nivo profita klju~ni indikator selekcije
ulaganja slobodnih nov~anih sredstava. Na{a preduze}a su ostala bez vlastitih
sredstava za obrtne svrhe i bez sredstava sposobnih za investiciona ulaganja.
Dakle, sve vi{e su zavisna od bankarskog sektora. Otuda se i kriterijumi

27) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 286.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 426

ulaganja ograni~enih i skupih sredstava moraju zao{triti prema tr`i{nim


uslovima. Pri tome, banke moraju biti osposobljene da utvr|uju potrebe
preduze}a za kreditnim sredstvima.

13.3. UPRAVLJANJE RIZIKOM KRATKORO^NOG KREDITA

13.3.1. Pojam i svrha kreditne analize rizika

Osnovni razlog za izradu kreditne analize poslovanja zajmotra`ioca je merenje


rizika ili nepla}anja odnosno nevra}anja kredita koji treba da mu se odobri.
Mnogi faktori mogu uticati da poslovanje zajmotra`ioca u budu}nosti bude
nedovoljno rentabilno ili ~ak nerentabilno da zajmotra`ilac ostvari gubitak.
Uzroci takvom poslovanju zajmotra`ioca mogu biti razli~iti, po~ev od uzroka
izazvanih vi{om silom (vremenske nepogode, poplave, su{e, grad, politi~ki
nemiri, rat), uzroka ekonomske prirode odnosno tr`i{nih faktora (op{ta
privredna recesija, inflacioni trendovi, energetska kriza), pa do kadrovskih
faktora, kao {to su planirane ili neplanirane promene menad`met tima, odlazak
ili smena pojedinih visoko stru~nih specijalista itd.

Osnovna svrha izrade kreditne analize je, da utvrdi postoji li i da li }e i ubudu}e


postojati volja i sposobnost odnosno mogu}nost zajmotra`ioca da otpla}uje
eventualno odobreni kredit u skladu sa uslovima ugovora o kreditu. Banka
odnosno kreditni referent mora utvrditi stepen rizika i volje i mogu}nosti, koji
mora preuzeti na sebe i u slu~aju da rok vra}anja kredita mo`e biti i produ`en.
Odnosno, ako jedan kredit treba da bude odobren, potrebno je precizno
definisati uslove pod kojima }e biti odobren. Pri tome treba imati na umu da je
neke od faktora koji uti~u na sposobnost i mogu}nost zajmotra`ioca da }e
vra}ati kredit te{ko ili ~ak vrlo te{ko proceniti. Me|utim, tu procenu mora
uraditi kreditni referent banke na {to je mogu}e realniji na~in kroz pripremu
finansijskih projekcija. Pri tome je od zna~aja kako ekonomska pro{lost i
sada{njost tako i ekonomska budu}nost zajmotra`ioca.

Govore}i generalno, izrada kreditne analize je u osnovi ista ili treba da bude ista
u svim poslovnim bankama. Me|utim, ~injenica je da su neke banke, pogotovu
banke u razvijenim tr`i{nim privredama, oti{le daleko napred u primeni
ekonomskog instrumentarija i matemati~kih modela u identifikaciji kreditnih i
drugih rizika u procesu odobravanju kredita svojim komitentima i klijentima.
Smatra se da su u tom poslu najvi{e napredovale ameri~ke banke. U ameri~kim
poslovnim bankama neki se elementi i funkcije kreditne analize kod jednih
nagla{avaju vi{e a kod drugih manje.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 427

Ono {to je bitno u svakoj kreditnoj analizi jeste da se kredit odobrava sada, a da
treba biti vra}en u budu}em periodu. Stoga se, najkra}e re~eno, kreditna analiza
manje-vi{e u svim bankama sastoji od nekoliko aktivnosti:

(1) prikupljanja podataka i informacija, na kojima }e se zasnivati procena


kreditne sposobnosti zajmotra`ioca;
(2) pripreme i analize skupljenih podataka i informacija, i
(3) ocene relevantnosti podataka i informacija za njihovo kori{}enje za
projekcije budu}eg poslovanja zajmotra`ioca.

U narednom izlaganju }emo obraditi navedene procese aktivnosti analize i


ocene kreditne sposobnosti zajmotra`ioca.

13.3.2. Su{tina ocene kreditne sposobnosti

Su{tina ocene kreditne sposobnosti svodi se na analizu i ocenu karakteristika i


specifi~nosti kredita kao komponenti kreditnog rizika. U principu, svaki kreditni
posao ima svoje karakteristike i specifi~nosti i tra`i poseban pristup i proveru sa
aspekta analize i ocene kreditne sposobnosti zajmotra`ioca.

Koncepcija analize kreditne sposobnosti zajmotra`ioca poznata je u literaturi


pod nazivom pet kreditnih elemenata odnosno ‘five Cs of credit’. 28) Za ove
potrebe mi }emo se ograni~ti na kratak opis analize ovih pet faktora, ~ijom
konsekventnom primenom treba do}i do {to pouzdanije dijagnoze ekonomskog
i finansijskog stanja zajmotra`ioca. Su{tina analize je na dobijanju {to
pouzdanijih odgovora na slede}a pitanja:

(1) Da li }e zajmotra`ilac mo}i izvr{avati svoje obaveze onako kako


dospevaju?
(2) Da li su realna i likvidna njegova potra`ivanja i kurentne njegove zalihe?
(3) Da li zajmotra`ilac dosti`e zadovoljavaju}i obim prodaje i u odnosu na
ulo`eni obrtni i fiksni kapital?
(4) Da li zajmotra`ilac zara|uje realnu stopu prinosa na obim prodaje, sredstava
i neto vrednosti ?

28) Klasi~na koncepcija analize kreditne sposobnosti zajmotra`ioca uklju~ivala je samo prva tri
faktora tj. ‘3 Cs of credit’(‘Character’,’Capacity’,’Capital’), dok je moderna koncepcija
inkorporirala u svoju ‘formulu’ jo{ navedena dva (‘Collateral’ i ‘Conditions’). Naravno,
savremeno poslovanje preduze}a ne odvija se danas samo unutar zemlje ve} i sa inostranstvom,
pa se ova koncepcija pro{iruje i drugim faktorima, kao {to su rizik zemlje sa kojom preduze}e
ima poslovne odnose (‘country risk’) i drugo. Vidi o ovome detaljnije: Jack R. Crigger: An Ocean
of ‘Cs’, u The Journal of Commercial Bank Lending, December 1975. godine, str. 2-8.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 428

(5) Do koje granice se mo`e smanjivati stopa profita zajmotra`ioca, a da se pri


tom ne ugrozi njegova sposobnost da izmiruje obaveze kao {to su kamate,
renta ili otplata kredita?
(6) Koliko }e se, u slu~aju bankrotstva zajmotra`ioca, smanjiti vrednost
njegove aktive u odnosu na bilansne vrednosti do momenta kada kreditori
po~nu snositi gubitke po osnovu datog kreditnog posla?
(7) Da li je finansijsko stanje zajmotra`ioca stabilno, nestabilno ili ne{to
izme|u? 29)

U zavisnosti od toga da li zajmotra`ilac tra`i kratkoro~ni, srednjoro~ni ili pak


dugoro~ni kredit, nu`no je u analizu i ocenu kreditne sposobnosti inkorporirati
odgovaraju}u vremensku dimenziju. To je naro~ito va`no za projekciju
rentabilnosti zajmoprimca za vreme trajanja obaveze vra}anja kredita. Ova
projekcija zahteva prou~avanje: konkurentskih uslova, uslova ponude i tra`nje i
budu}e perspektive grane zajmotra`ioca. Isto tako, ova projekcija zahteva i
pa`ljivu analizu njegove snage i slabosti, kao {to su: kvalitet menad`menta,
efikasnost njegove organizacije proizvodnje, efektivnost njegovog marketinga,
zdravlje njegovih zaposlenih, fizi~ka kondicija opreme, raspolo`ivost i cena
radne snage, sirovina i materijala, te vrednost bilo kojih neopipljivih stvari kao
{to su patentno pravo i licencni ugovori i mogu}nost eventualnih obaveza.

Finansijski izve{taji i analize koji se koriste za ocenu kreditne sposobnosti


zajmotra`ioca baziraju se na logi~noj vezi izme|u osnovnog operativnog
poslovanja i ra~unovodstva ili finansijskih reprezentanata ove aktivnosti. Pet
tipova koeficijenata (racija) predstavljaju dosta dobru meru efektivnosti
specifi~ne poslovne aktivnosti, strukture tro{kova, nivoa likvidnosti i
profitabilnosti.

Ako je profitabilnost osnovni cilj, onda je odnos izme|u ovih pet kriti~nih
elemenata finansijskih racija kao {to je prikazan na slici 13-2. 30)

V. Profitabilnost

Standardi Politike
I. Racija aktivnosti III. Racija likvidnosti
II. Racija strukture tro{kova IV. Racija leverid`a

29) Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Prentice-Hall, Englewood
Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 234.
30) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institutions Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 103.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 429

Slika 13-2: Odnos izme|u finansijskih racija

Bankarski kreditni menad`eri posluju u institucionalnoj i ekonomskoj sredini


koja se stalno menja i postaje sve kompleksnija. Zbog toga, u procesu
odobravanja kredita, kreditni menad`eri i referenti moraju poznavati uslove u
kojim posluje svaki zajmotra`ilac, njegove planove i perspektivu razvoja. Dalje,
kreditor treba da poznaje uticaj sredine, me|unarodne konkurencije i zakona i
propisa koji se odnose na poslovanje zajmotra`ioca. Zato se s pravom smatra da
kreditni referenti imaju klju~nu poziciju u poslovanju banke. Oni imaju
dvostruku ulogu: dono{enje odluka o kreditu kao o glavnom delu plasmana
sredstava banke i dnevno zadovoljavanje potreba komitenata banke za
kreditom. Zato je neophodno da kreditni menad`eri harmonizuju poslovanje
kreditnog portfolija sa ostalim plasmanima banke. To uklju~uje i za{titu
kreditnih plasmana kroz: (1) izbegavanje odobravanja lo{ih kredita (uz mogu}i
gubitak), (2) ubrzavanje toka gotovine (‘cash flow’) preko intelektualne pomo}i
i napora i (3) pove}avanje profitabilnosti preko mudrog produ`enja kredita.

Primenu tehnike diskriminacione anlaize u ‘credit scoring’ modelu mo`emo


videti na primeru kompanije “M”, koja je u poslu dve godine, njen vlasnik i
menad`er je ranije radio kao menad`er 13 godina; iz bilansa se vidi njegov
debitni / neto vrednost racio 1,2 do 1; kredite vra}a uredno; a nekoliko ra~una je
platio sa zaka{njenjem do 30 dana; ima povoljnu ocenu menad`menta (nije bilo
bankrota); obim prodaje kompanije je bio USD 37 miliona; tok gotovine USD 5
miliona za prethodnu godinu; najvi{e od toga je ulo`eno u opremu da bi se
pro{irio posao.31) To se vidi u pregledu 13-1.

Pregled 13-1: Primer jednog kreditnog skoring modela kompanije “M”


Karakteristike Rang Zbir Va`nost Ukupn
bodova a
va`nos
t
Vreme u poslu Manje od 1 godine = -
(delatnosti) 2 -1 1 -1
Vi{e od 6 godina = 5
Menad`ment Manje od 5 godina = 0
iskustvo Vi{e od 10 godina = 5 5 3 15
Dug / neto Vi{e od 2,0X = -1
vrednost racio Manje od 0,5X = 4 0 2 0
Stepen Visok stepen = 0

31) Richard Bort: Corporate Cash Management Handbook, Warren Gorham and Lamont, Boston,
1989. godine, str. 4-15.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 430

konkurencije Monopol = 2 1 1 1
Trgova~ko Slabo = 0
iskustvo Odli~no= 5 4 3 12
Uva`avanje Nisko uva`avanje = -
menad`menta 2 1 2 2
Visoko uva`avanje = 2
Tok < 1 % od prodaje = -2
gotovine > 2 % od prodaje = 5 3 3 9
Ukupna va`nost bodova 38

U navedenom primeru datom u pregledu 13-1. kompanija “M” dostigla je


vrednost zbira bodova 38, {to pokazuje da ona (kao i sve one koje imaju vi{e od
30 bodova), imaju jako opravdanje za kredit i odli~an kreditni rizik. A granica
da se mo`e odobriti kredit je najmanje 30 bodova. Ako je ukupan zbir bodova
manji od 12, tra`ilac kredita se automatski odbija. Ako je zbir bodova izme|u
12 i 30, takvi zajmotra`ioci se moraju dalje analizirati. Tako u okviru ovog
raspona bodova imamo slede}e klasifikacije zajmotra`ioca: sa zbirom 12 do 17
bodova zajmotra`iocima je, kao marginalnim, neophodno obezbe|enje kredita
putem garancija ili akreditiva; kompanije sa zbirom 18 do 25 bodova mogu biti
kreditno prihvatljive, ali se mora pribaviti jo{ vi{e dodatnih informacija;
kompanije sa zbirom bodova 26 do 30 su obi~no dobre i zadovoljavaju kreditni
rizik, ali je nu`an makar rutinski pregled kreditnih informacija pre odobravanja
kredita.

13.3.3. Faktori ocene kreditne sposobnosti

Po{to je analiza kreditne sposobnosti zajmotra`ioca osnova na kojoj treba da se


zasniva i izvede ocena o njegovoj kreditnoj sposobnosti, neophodno je uzeti u
obzir sve okolnosti koje su od uticaja za takav sud. Pri tome je neophodno
analizirati sve pojave vezane za pro{lost i sada{njost zajmotra`ioca. I ne samo
to. Analizom treba obuhvatiti i budu}e uslove poslovnog ambijenta
zajmotra`ioca srazmerno du`ini nameravanog perioda kreditiranja.

Stru~ni ljudi - kreditni referenti u ameri~kom poslovnom bankarstvu ve} du`i


niz godina se za pripremu odluke o kreditu slu`e analizom tri odnosno pet
faktora kreditne sposobnosti nazvanim ‘3 Cs of Credit’ odnosno ‘5 Cs of
Credit’, pri ~emu se smatra da su prva tri bitna, a da druga dva samo
upotpunjuju i pro{iruju analizu ekonomskog ambijenta zajmotra`ioca i ukazuju
na mogu}nost obezbe|enja datog kredita.32)

32) Brojna je ameri~ka bankarska literatura u kojoj se navode i analiziraju ovi faktori. Njihova
interpretacija je manje-vi{e ista, samo je razlika u dubini poniranja u analizu svakog
pojedina~nog faktora. Mi }emo se poslu`iti samo onim tekstovima koji na najbolji mogu}i na~in
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 431

Na{a savremena bankarska praksa je dosta skromna u metodama analize


kreditne sposobnosti zajmotra`ioca. U dosada{njoj praksi na{ih banaka vi{e se
ovom problemu prilazilo sa formalne nego sa su{tinske strane. Zato }emo se
osloniti na inostrana iskustva odnosno iskustva banaka u razvijenim tr`i{nim
privredama. U praksi ameri~kog poslovnog bankarstva, u analizu kreditne
sposobnosti zajmotra`ioca obi~no se uklju~uje ve} navedenih pet faktora, tzv.
‘five Cs of credit’, kao {to su:

(1) karakteristike zajmotra`ioca (‘character’) ili volja za pla}anje,


(2) kapacitet zajmotra`ioca (‘capacity’) ili sposobnost - mogu}nost pla}anja,
(3) kapital zajmotra`ioca (‘capital’) ili bogatstvo du`nika,
(4) uslovi obezbe|enja kredita (‘collateral’), zaloga ili osiguranje, ako je
potrebno,
(5) uslovi poslovanja zajmotra`ioca (‘conditions’) odnosno ekterni, ekonomski
uslovi.

Ovih pet navedenih faktora upravljanja kreditom (Cs) izra`ava se i kao: (1)
karakter, dobar gra|anin (‘character’ ili ‘good citizen’), (2) kapacitet ili tok
gotovine (‘capacity’ ili ‘cash flow’), (3) kapital ili bogatstvo, (‘capital’ ili
‘wealth’), (4) zaloga ili obezbe|enje, (‘collateral ili security’) i (5) uslovi ili
ekonomski ambijent (‘conditions’ ili ‘economic environment’). 33) Veze i
karakteristike navedenih faktora sa vrstama rizika pokazuje pregled 13-3.

Pregled 13-3: Veze faktora ocene kreditne sposobnosti i rizika


1. Karakter (‘character’) - dobar gra|anin - moralni rizik
2. Kapacitet (‘capacity’) - tok gotovine - poslovni rizik
3. Kapital (‘capital’) - bogatstvo - imovinski rizik
4. Kolateral (‘collateral’) - sigurnost - rizik zaloge
5. Uslovi (‘conditions’) - konjunktura - tr`i{ni rizik

ili najsa`etije izra`avaju elemente merenja kreditnog rizika. Da navedemo samo neke: (1)
William H. Bryan: The Banker and the Credit Decision, u knjizi: Bank Credit, Edited by Herbert
V. Prochnow, Harper & Row, Publisher, New York, 1981. godine, str. 2-4.; (2) Eduward W.
Reed & Eduward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition, Prentice-Hall, Englewood
Cliffs, 1989. godine, str. 216-221.; (3) Steven J. Beck: Financing Leveraged Buyouts, u knjizi:
The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by William H. Baughn, Thomas I. Storrs and
Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood Illinois, str. 743-750.; (4) Joseph F. Sinkey:
Commercial Banks Financial Management in the Financial Services Industry, Third Edition,
MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 495.; (5) Duane B. Graddy and
Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community, Regional and Global, Prentice-
Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 459-460, i druga literatura, koja je
kori{}ena u ovom radu, a nalazi se konkretno navedena u spisku literature.
33) Sinkey, ibidem, str. 495.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 432

Prva ~etiri kriterijuma odnose se na ocenu sposobnosti pla}anja zajmotra`ioca,


dok se peti kriterijum odnosi na op{te uslove poslovanja u grani
zajmotra`ioca.34)

(1) Karakter zajmotra`ioca

Savremeni pristup sagledavanju karaktera zajmotra`ioca je dobio ne{to


druga~iji sadr`aj nego {to se to mo`e zaklju~iti iz samog izraza ‘karakter’.
Naime, u`e shvatanje izraza ‘karakter’, ili pak karakteristike zajmotra`ioca,
polazi od opisivanja njegovih li~nih osobina stavljaju}i u fokus njegovu
spremnost da vrati kredit pod ugovorenim uslovima. [ire shvatanje karaktera
zajmotra`ioca uklju~uje i druge elemente u analizu za ocenu njegove kreditne
sposobnosti, pa se dolazi do odvojene analize i ocene: (1) karakteristika
zajmotra`ioca u smislu njegovih osobina i njegovog poslovnog ugleda i (2)
karakteristika preduze}a kojim on upravlja kao vlasnik ili menad`er.
Najpogodinije elemente i indikatore za ocenjivanje karaktera zajmotra`ioca u
smislu njegovih li~nih osobina i poslovnog ugleda oboje preporu~uje R. Bartles,
35)
dajemo u pregledu 13-4.

Pregled 13-4: Elementi i indikatori karaktera zajmotra`ioca


Elementi Indikatori
Odgovornost Osobine li~nosti menad`era - vlasnika preduze}a
Integritet Poslovna iskustva sa zajmotra`iocem: sopstvena iskustva i
iskustva njegovih najva`nijih kupaca i dobavlja~a
Ta~nost Blagovremenost izmirenja obaveza
Doslednost Stanje poslovnih knjiga (a`urnost, preglednost,
pouzdanost)

[to se ti~e karaktera preduze}a, u uslovima odvojenosti svojine od upravljanja


preduze}em bez obzira ko je vlasnik, sa stanovi{ta kreditne sposobnosti va`niji
je karakter preduze}a od karaktera pojedinca kao menad`era ili vlasnika
preduze}a. Zato se pod izrazom ‘karakter’ nastoje otkriti osobine preduze}a kao
{to su: (1) poslovna reputacija, (2) pripadnost vrsti delatnosti i (3) pravni status.

Smatra se da se najpouzdanije informacije o kvalitetu upravljanja preduze}em


dobijaju procedurom finansijske analize. Ispitivanje kvaliteta upravljanja

34) Dr Bo{ko @ivkovi} i Zorica Vidi}: Analiza i ocena kreditne sposobnosti preduze}a u
ameri~kom komercijalnom bankarstvu, Jugoslovensko bankarstvo 5/89, UBJ, Beograd, maj,
1989. godine.
35) R.Bartles: Credit Management, The Ronald Press Company, New York, 1967. godine, str.
312-318; i Ranko Jeli}: Rizici u poslovnim bankama, analiza i regulisanje, Beograd, 1988.
godine, magistarski rad, strana 38-39, preuzeto iz: Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr
Branko Vasiljevi}, Fokus, Beograd, 1990. godine, str. 33, 35. i 36.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 433

preduze}em zasniva se na proveri nekoliko klju~nih elemenata funkcionisanja


menad`menta u preduze}u kao {to su: (1) sposobnost da formuli{e i realizuje
razvojnu i teku}u poslovnu politiku, (2) horizontalna i vertikalna efikasnost
menad`menta preduze}a i (3) li~na i kolektivna sposobnost menad`menta za
dono{enje i realizovanje strategijskih odluka. Izvori informacija o poslovnoj
reputaciji zajmotra`ioca su: neposredni intervjui sa menad`ment timom
preduze}a, uvid u poslovne knjige i intervjui sa najva`nijim poslovnim
partnerima preduze}a.

Prilikom pojave novog do tada nepoznatog zajmotra`ioca, nu`no je utvrditi


njegov konstituivni svojinski karakter odnosno interni i eksterni pravni status i
njegov odnos sa okru`enjem. Time }e se utvrditi njegova pravna sposobnost za
uzimanje i vra}anje kredita, {to je pretpostavka za dalji rad na analizi kreditne
sposobnosti zajmotra`ioca. Pripadnost vrsti delatnosti kao determinanta
karaktera kreditne sposobnosti zajmotra`ioca ima za svrhu da omogu}i realnu
komparaciju odre|enih parametara sa drugim preduze}ima iste grupacije, grane
i oblasti. Na osnovu ovih primarnih (granskih) i sekundarnih (teritorijalnih)
pore|enja, dobija se jasnija slika o kreditnoj sposobnosti preduze}a u odnosu na
relevantne veli~ine iste delatnosti.

(2) Kapacitet zajmotra`ioca

Pod kapacitetom zajmotra`ioca se podrazumeva njegova sposobnost da


otpla}uje - vra}a odobreni i uzeti kredit. Po nekim autorima, kapacitet
zajmotra`ioca kao faktor kreditne sposobnosti podrazumeva kapacitet u
dvozna~nom smislu: (1) kao proizvodni kapacitet i (2) kao finansijski
kapacitet.36) Me|utim, ve}i broj autora smatra da je u analizi kapaciteta
preduze}a poenta na finansijskim tokovima i da se kapacitet meri o~ekivanim
neto tokom gotovine (‘net cash flow’). Naime, banku kao kreditora prvenstveno
interesuje da li }e zajmoprimac imati pozitivan neto tok gotovine i da li }e mo}i
u narednom periodu ostvariti dovoljan profit za vra}anje kredita bez
naru{avanja i ugro`avanja dostignutog nivoa poslovanja. Zajmoprimac mo`e
vratiti kredit banci koriste}i jedan od slede}ih izvora: (1) ostvarenu dobit, (2)
prihod ostvaren prodajom aktive, (3) prihod ostvaren prodajom deonica i (4)
sredstva dobijena od drugih kreditora.

Za analizu kapaciteta preduze}a kao faktora kreditne sposobnosti va`no je


obezbediti odgovaraju}e informacije. Naro~ito su va`ne informacije o budu}em
poslovanju zajmotra`ioca. Banka ih mo`e obezbediti na vi{e na~ina i iz vi{e
izvora. To podrazumeva da se informacije mogu obezbediti direktno od
zajmotra`ioca, iz izve{taja kreditnih agencija, ban~ine dokumentacije i drugih

36) R. Jeli}, ibidem, str. 38.


UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 434

sli~nih dokumenata. Za analizu kapaciteta zajmotra`ioca, va`nu ulogu ima


analiza elemenata i indikatora navedenih u pregledu 13-5.

Pregled 13-5: Elementi i indikatori kapaciteta zajmotra`ioca


Elementi Indikatori
Dobit Obim prodaje
Margina profita - dobiti
Budu}a dobit Obim posla i njegova priroda
Postoje}i dug Lokacija
Struktura tro{kova Licence i marke proizvoda
Tr`i{na reputacija preduze}a
Kvalitet upravljanja
Kontinuitet odnosno prekid u poslovanju
Kratkoro~ni i dugoro~ni dugovi
Operativni tro{kovi

Kapacitet ne reflektuje samo anticipativni tok gotovine, ve} i druge zahteve


ovog priliva. Ako druge obaveze ili prioritetni zahtevi, na primer plate ili porez,
apsorbuju projektovani priliv, mogao bi se pojaviti nedostatak sredstava za
vra}anje kredita. Time bi se verovatno morale koristiti jedna ili vi{e preostalih
nabrojanih mogu}nosti za vra}anje kredita.

(3) Kapital zajmotra`ioca

Kapital zajmotra`ioca kao faktor kreditne sposobnosti podrazumeva finansijsku


vrednost komitenta odnosno njegove firme i meri se kao neto vrednost imovine
vlasnika, a dobija se tako {to se od ukupnih sredstava (aktive) oduzmu ukupne
obaveze (pasiva). Kapital reflektuje akumulirano bogatstvo zajmotra`ioca i u
odre|enom obimu je indikator uspeha u pro{losti. Pri tome treba imati u vidu da
je merenje kapitala subjekt iskrivljenosti prouzrokovan varijacijama
vrednovanja specifi~ih sredstava (aktive). Pri tome treba biti obazriv po{to
obi~no knjigovodstvena vrednost ne reflektuje tr`i{nu vrednost.

Analiza ovog faktora koristi se u analiti~ke svrhe u standardnim procedurama


utvr|ivanja kreditne sposobnosti tra`ioca kredita, ali i u slu~ajevima zahteva za
hipotekarne kredite. Imovina zajmotra`ioca je gornja granica visine kredita i
oslonac sigurnosti vra}anja kredita. Za analizu kapitala va`no je kori{}enje
elemenata i indikatora navedenih u pregledu 13-5.

Pregled 13-5: Elementi i indkatori kapitala zajmotra`ioca


Elementi Indikatori
Fizi~ka aktiva Sopstvena neto imovina
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 435

Kapitalna ulaganja Kamata na planirana ulaganja


Najva`niji kreditori
Likvidaciona vrednost
Tro{kovi konfiskacije

U posebnim slu~ajevima, kad se radi o visokim rizicima i kad standardna


analiza kapitala i uvid u navedene elemente i indikatore nisu dovoljni, kreditna
analiza se sa rutinske pro{iruje na analizu strukture realne aktive zajmotra`ioca
(zalihe materijala i gotovih proizvoda, potra`ivanja, oprema, zemlji{te) i da se
tako obezbedi naplata kredita u slu~aju likvidacije firme.

(4) Uslovi obezbe|enja kredita

Obezbe|enje kredita (‘collateral’) ima za svrhu pokri}e ‘slabih’ ta~aka kreditne


sposobnosti preduze}a - zajmotra`ioca. Kolateral se mo`e odnositi na bilo koja
pogodna sredstva (u aktivi) kojima zajmotra`ilac raspola`e kao specifi~nom
zalogom radi obezbe|enja vra}anja kredita. Zalo`na aktiva se ponekad
dopunjava ili preme{ta na kori{}enje kod supotpisnika radi garantovanja
vra}anja kredita. U tom slu~aju banka mora ispitati kreditnu sposobnost i
zajmotra`ioca i supotpisnika.
Tamo gde postoje u dobroj meri realni izgledi za uspe{no obavljanje posla, a
ocena kreditne sposobnosti je pokazala da preduze}e zajmotra`ilac ima jednu ili
vi{e uo~enih slabosti ili nedostataka, kreditna sposobnost se mo`e “poja~ati”
odgovaraju}im kolateralnim pokri}em. Slabe ta~ke mogu biti izra`ene kao:
nedovoljna raspolo`ivost spostvenog kapitala, nedovoljni finansijski kapacitet
ili nepovoljne konjunkturne situacije.

To zna~i da u normalnim uslovima, kad je kod preduze}a utvr|en i projektovan


visok stepen kreditne sposobnosti i da se ne uo~avaju ‘slabe’ ta~ke koje bi
iziskivale odre|ena ‘poja~anja’, nema ni potrebe za dodatnim pokri}em
kreditnog rizika kolateralom. Naravno, pri tome treba imati u vidu
individualnosti i osobenosti svakog zajmotra`ioca, {to }e uslovljavati i
eventualnu (stvarnu) potrebu za dodatnim obezbe|enjem vra}anja kredita.

(5) Uslovi poslovanja zajmotra`ioca

Uslovi poslovanja preduze}a odnose se, pre svega, na ekonomsku sredinu


odnosno konjunkturu37) u kojoj preduze}e posluje ili na prilike zaposlenosti u

37) Konjunktura je latinski izraz i zna~i: a) sticaj okolnosti, a u obi~nom govoru: dobra prilika za
zaradu, b) sva obele`ja koja karakteri{u tr`i{nu privredu, a odnose se na: kretanje ponude i
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 436

preduze}u. Va`no je da analiza kreditne sposobnosti obuhvati razmatranje


uslova ekonomske sredine u okviru kojih zajmotra`ilac posluje, ekonomske
projekcije u periodu vra}anja kredita i druge karakteristike budu}eg du`nika
koje ~ine njegovu posebnu osetljivost na fluktuacije u ekonomiji.

U zavisnosti od rokova vra}anja kredita, vr{i se i analiza i sagledavanje budu}ih


uslova poslovanja zajmotra`ioca. [to je period vra}anja kredita du`i, to su
manje mogu}nosti za realno sagledavanje trendova budu}ih tr`i{nih kretanja u
sredini u kojoj preduze}e posluje. Za kratke rokove vra}anja kredita relativno je
lak{e sagledati trendove budu}ih promena i njihove efekte na poslovanje
preduze}a. Problem postaje jo{ slo`eniji ako se radi o delatnostima koje podle`u
sezonskim i sekularnim oscilacijama aktivnosti preduze}a.
*
* *
Prema iskustvu ameri~kog poslovnog bankarstva, karakteru se daje najve}a
te`ina u najve}em broju kreditnih analiza. Volja da se izvr{i jedna odgovorna
obaveza smatra se kriti~nim elementom u kredino-du`ni~kim odnosima. I pored
toga, zajmotra`ilac tako|e mora imati sposobnost ili kapacitet za pla}anje.
Dodatno, treba da postoji realna verovatno}a da }e ekonomski uslovi ostati
takvi da se klijentova sposobnost pla}anja ne}e pogor{ati. Ako se to ipak dogodi
da se ekonomski uslovi pogor{aju ili da je zajmoprimac specijalno osetljiv na
ekonomske promene, mo`e se sa~initi odgovaraju}i cikli~ni plan prilago|avanja
takvim okolnostima (reprogramiranje otplate kredita).

U slu~aju da klijent postane nevoljan ili nesposoban da plati i du`nik odbije


saradnju sa bankom da re{i pote{ko}e, tada je potrebno u}i u posed kolaterala ili
kapitala i prodati ga da bi se izmirile obaveze. Me|utim, to je poslednja mera.
Ban~in posao je kreditiranje a ne likvidacija aktive finansijski iscrpljenih firmi
ili individualaca.38) Takve procedure zahtevaju vreme, skupe su i ~esto
rezultiraju finansijskim gubicima, a isto tako i gubitkom dobrog ugleda
(‘goodwill’). Svrha kolaterala je da obezbedi ja~u pobudu zajmoprimca da plati
obaveze na dan dospe}a.

13.3.4. Informaciona osnova analize kreditne sposobnosti

Za analizu faktora kreditne sposobnosti zajmotra`ioca koriste se kako interni


podaci o zajmotra`iocu tako i eksterni izvori informacija o zajmotra`iocu
kojima ne raspola`e banka ve} razne druge firme, agencije i ustanove. Dakle,
pored onih podataka i informacija koje o zajmotra`iocu poseduje banka, korisno
je raspolagati i drugim izvorima i saznanjima kako bi se kredibilitet

tra`nje, cene, hartije od vrednosti, zarade, dividende, proizvodnju itd. Vidi: Bratoljub Klai}:
Rije~nik stranih rije~i, Zora, Zagreb, 1962. godine, str. 783.
38) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer, ibidem, str. 460.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 437

zajmotra`ioca ‘osvetlio’ sa vi{e aspekata i uglova. Ali, koliko god su interne i


eksterne informacije i podaci va`ni i bitni za sagledavanje stanja zajmotra`ioca,
one ipak moraju biti ‘verifikovane’ kroz zajedni~ki razgovor predstavnika
banke - kreditnih referenata i menad`ment tima firme zajmotra`ioca. Smatra se
da je sadr`ina takvog intervjua manje-vi{e tipi~na i da se uglavnom svodi na
dobijanje odgovora na slede}a pitanja: 39)

(1) razlozi zbog kojih zajmotra`ilac tra`i kredit;


(2) razlozi zbog kojih tra`eni kredit odgovara poslovnoj politici banke;
(3) dokazi o sigurnosti kreditnog posla;
(4) informacije o kontinuitetu rasta zajmotra`ioca;
(5) informacije o kompetetnosti menad`menta zajmotra`ioca;
(6) informacije o karakteru proizvoda i usluga iz proizvodnog programa
preduze}a;
(7) informacije o izvorima i pouzdanosti snabdevanja preduze}a sirovinama i
reprodukcionim materijalom;
(8) informacije o konkurentnom polo`aju preduze}a u grani, i
(9) informacije o planovima razvoja zajmotra`ioca.

Ina~e, osnovu internih podataka i informacija banke o zajmotra`iocu ~ine


upravo razni poslovni i finansijski izve{taji zajmotra`ioca, njegov bilans stanja i
bilans uspeha, te drugi dokumenti zajmotra`ioca o povremenim i specifi~im
problemima. To su, pre svega, razni pregledi i prikazi, koje radi zajmotra`ilac
za svoje potrebe i koji, naj~e{}e, iskazuju interesantne podatke relevantne za
utvr|ivanje njegove kreditne sposobnosti. Ali, bez obzira do kakvih se podataka
do{lo, banka odnosno njeni kreditni referenti obavezno vr{e proveru svih a
naro~ito klju~nih podataka, od kojih mo`e da zavisi kona~an sud o kreditnoj
sposobnosti zajmotra`ioca i {to mo`e biti presudno za dono{enje odluke o
kreditu.

Proces kreditne analize i kori{}eni podaci variraju u zavisnosti od tipa kredita


(privreda, stanovni{tvo). Analiza finansijskih izve{taja je verovatno naj~e{}e
kori{}ena tehnika procene kreditne sposobnosti. Svrha podataka i informacija je
da obazbedi pouzdan oslonac za procenu kreditne sposobnosti zajmotra`ioca.
Ali, za takvu svrhu neophodno je raspolaganje kvalitetnih poslovnih izve{taja i
informacija zajmotra`ioca. Takvi podaci se obezbe|uju procedurom obavezne
revizije bilansa preduze}a. Drugi bitan uslov je dovoljna ra{~lanjenost bilansnih
podataka, {to dobrim delom zavisi i od kvaliteta bilansnih {ema i kontnih
planova koje propisuje dr`ava.

39) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, Fokus, Beograd, 1990.
godine, str. 38.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 438

Pored podataka koji se obezbe|uju od zajmotra`ioca putem intervjua, zatim iz


izve{taja i analiza preduze}a i podataka banke o preduze}u, korisno je imati i
odre|ene eksterne podatke i izve{taje, koje vode i izra|uju nezavisna kreditna
udru`enja i kreditne agencije. Ovakav sistem eksternog informisanja
najrazvijeniji je u SAD. Kreditna udru`enja i razmena informacija su pod
kontrolom Nacionalnog udru`enja kreditora, koje finansira istra`ivanja i
utvr|uje standarde u analizi kreditne sposobnosti.

Kreditne agencije su komercijalne nezavisne ustanove op{teg ili


specijalizovanog profila delatnosti, koje prikupljaju i saop{tavaju informacije iz
ove oblasti. Deo ovih informacija se publikuje u specijalnim publikacijama, a
dodatne detaljnije informacije dostavljaju se na poseban zahtev. Jedna od
najve}ih kreditnih agencija Dun & Bradstreet (skra}eno: D & B)40) zasniva
svoje poslovanje na izve{tajnim podacima i na sopstvenim analiti~kim
podacima tri miliona kompanija iz SAD i Kanade. D & B Kompanija
obezbe|uje rejtinge procenjene finansijske snage, promptnost pla}anja,
adekvatnost kapitala i statisti~ke podatke o racijima finansijskih performansi
rejtingovanih kompanija.

13.3.5. Metode analize i ocene kreditne sposobnosti

Pored ve} navedenih metoda za rano otkrivanje slabosti u poslovanju firmi


komitenata banke, za analizu i ocenu kreditne sposobnosti zajmotra`ilaca
koriste se i odre|eni finansijski raciji zajmotra`ilaca. Prema prvoj racio analizi,
koju je 1932. godine sa~inila kreditna agencija Dun & Bradstreet Inc., navodi se
“14 va`nih racija”.41) Raciji su varirali prema vrsti delatnosti, a posebni su
kori{}eni za banke, osiguranje, rudnike itd. Posebno su (1982. godine)
ustanovljeni raciji za adekvatnost kapitala u bankama, gde se koriste dve glavne
mere adekvatnosti kapitala: (1) primarni kapital prema ukupnim sredstvima i (2)
ukupni kapital prema ukupnim sredstvima.

Prema D.B. Graddy & A.H. Spencer-u,42) naj~e{}e su u upotrebi ~etiri grupe
finansijskih racija u analizi i oceni kreditne sposobnosti zajmotra`ioca:
likvidnost, aktivnost, leverid` i profitabilnost. Uz dodatak jo{ nekoliko u okviru
dve grupe, navodimo ih detaljnije u okviru svake grupe:

1. Likvidnost

40) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 208.
41) Glen G. Munn and F.L. Gracia: Encyclopedia of Banking and Finance, Eighth Edition
Revised and Expanded, Bankers Publishing Company, Boston, 1983. godine, str. 811.
42) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 477.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 439

1.1. Teku}a aktiva : teku}a pasiva


1.2. Teku}a aktiva - zalihe : teku}a pasiva

2. Aktivnost
2.1. Potra`ivanja x 360 : godi{nja prodaja na kredit
2.2. Cena ko{tanja prodate robe : prose~ne zalihe
2.3. Neto prodaja : neto obrtni kapital
2.4. Neto prodaja : fiksna aktiva
2.5. Neto prodaja : ukupna aktiva

3. Leverid`
3.1. Ukupan dug : ukupna aktiva
3.2. Ukupan dug : deoni~ki kapital
3.3. Zarada pre kamate i poreza : ukupno pla}ena kamata
3.4. Prihod raspolo`iv za pokri}e fiksnih obaveza : fiksne obaveze

4. Profitabilnost
4.1. Bruto profit : neto prodaja
4.2. Neto profit posle poreza : prodaja
4.3. Neto profit posle poreza : ukupna aktiva
4.4. Neto profit posle poreza : neto vrednost

Nave{}emo u najkra}im crtama samo ono {to je najva`nije za svaki od


navedenih racija kao metoda kreditne analize.43) Pored navedenih koeficijenata,
koriste se i drugi, koji imaju iste ili sli~ne ciljeve: da se bolje i sa vi{e aspekata
osvetli ostvareni i programirani kvalitet poslovanja zajmotra`ioca.44)

43) Charles S. Dickerson: Financial Analysis for Credit Decisions, u knjizi: The Bankers’
Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker,
Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str.na 640-649.
44) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institutions - Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 104-106. Elementi na kojima treba da se, po W.T. Thornhill-u, zasniva dono{enje ocene o
kreditnoj sposobnosti zajmotra`ioca i dono{enje odluke o kreditu su:
- bazi~ni raciji analize finansijskih izve{taja;
- raciji uzroka i posledica;
- model potencijalnog ste~aja.
Bazi~ni raciji analize finansijskih izve{taja razvrstani su u pet grupa i to: (1) raciji aktivnosti, (2)
raciji strukture tro{kova, (3) raciji leverage-a, (4) raciji likvidnosti i (5) raciji profitabilnosti. U
okviru svake od ovih grupa racija nalazi se po nekoliko konkretnih koeficijenata ili odnosa, koji
igraju va`nu ulogu kod sagledavanja kreditne sposobnosti zajmotra`ioca.
(1) Raciji aktivnosti: (1.1) koeficijent obrta zaliha = prodaja/zalihe (1.2) koeficijent obrta
fiksne aktive = prodaja/neto fiksnu aktivu (1.3) koeficijent obrta ukupne aktive = prodaja/ukupnu
aktivu
(2) Raciji strukture tro{kova: (2.1) stopa bruto profita = prodaja manje tro{kovi prodaje
(isklju~uju}i depresicijaciju i rentu)/prodaju (2.2) racio tro{kova prodaje = tro{kovi
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 440

(1) Racija likvidnosti (‘liquidity ratios’) su indikatori sposobnosti preduze}a -


zajmotra`ioca, u izvr{avnju njegovih teku}ih obaveza. Re~ je o dva pokazatelja
likvidnosti: jednog u {irem, i drugog u u`em smislu.

(1.1.) Teku}i ili op{ti racio likvidnosti (‘cuurent liquidity ratio’) izra`ava se
odnosom obrtnih sredstava prema teku}im obavezama. To je pokazatelj
raspolo`ivosti obrtnih sredstava preduze}a zajmotra`ioca u odnosu na teku}e
kratkoro~ne obaveze. U ameri~koj praksi se smatra po`eljnim da odnos teku}ih
obrtnih sredstava prema teku}im kratkoro~nim obavezama bude 2:1. Naravno,
ovo pravilo, koje se u ameri~koj praksi popularno naziva ‘pravilo palca’ (‘rule
of tumb’), treba uzeti dosta uslovno, {to zavisi od svake konkretne situacije i
vrste aktivnosti preduze}a. Ina~e, visok pokazatelj ovog racija ukazuje na
neefikasnu upotrebu kapitala, a suprotno, isuvi{e nizak pokazatelj je znak
prisutne nelikvidnosti preduze}a.

(1.2.) Racio likvidnosti u u`em smislu (‘quick ratio’ ili ‘acid test ratio’)
predstavlja o{trije merilo likvidnosti preduze}a zajmotra`ioca i izra`ava se
odnosom obrtnih sredstava umanjenih za zalihe prema teku}im obavezama.
O{trina ovog pokazatelja je u relativnom te`em pretvaranju zaliha u likvidna
sredstva po knjigovodstvenoj vrednosti, {to je razlog da se izuzimaju iz obtrnih
sredstava. U ovom slu~aju po`eljnim se smatra odnos 1:1, pri ~emu treba voditi
ra~una da }e kvalitet pokazatelja zavisiti od mogu}nosti naplate potra`ivanja i
rokova u kojima dospevaju obaveze.

(2) Racija aktivnosti (‘aktivity ratios’) pokazuju efikasnost kori{}enja


raspolo`ivih sredstava u ostvarivanju prihoda preduze}a. Grupa ovih
pokazatelja zasniva se na odnosu pojedinih delova ili pozicija aktive prema

prodaje/prodaju (2.3) racio op{tih i administrativnih tro{kova = op{ti i administrativni


tro{kovi/prodaju (2.4) racio depresijacije i rente = depresijacija plus renta/prodaju
(3) Raciji leverage-a: (3.1) leverage ratio = ukupan dug/ukupna sredstva (3.2) racio pokri}a
fiksnih tro{kova = prihod raspolo`iv za pokri}e fiksnih tro{kova/fiksne tro{kove (3.3) potreba
uplate u amortizacioni fond pre oporezivanja prihoda = uplata za amortizacioni fond/1.0 minus
stopa poreza
(4) Raciji likvidnosti (4.1) teku}i racio = teku}a sredstva/teku}e obaveze (4.2) obrtna sredstva
= teku}a aktiva minus teku}e obaveze (4.3) koeficijent brzine obrta = teku}a sredstva manje
zalihe/teku}e obaveze
(5) Raciji profitabilnosti (5.1) stopa mar`e na ukupan prihod = neto prihod/bruto prihod (5.2)
povra}aj inveticija = neto prihod plus kamata/ukupna sredstva (5.3) povra}aj neto vrednosti =
neto prihod/neto vrednost
Raciji uzroka i posledica obuhvataju dve grupe pokazatelja. Oni se koriste kao dopuna za
sagledavanje kreditne sposobnosti zajmotra`ioca i komplementarni su sa prvom grupom bazicnih
racia analize finansijskih izve{taja. Te grupe su: (1) raciji uzroka i (2) raciji efekata. Vidi:
William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institutions - Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 104107.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 441

ostvarenom prihodu preduze}a. Izlo`i}emo ukratko su{tinu ~etiri grupe ovih


pokazatelja.

(2.1.) Prose~ni period naplate (‘average collection period’) je odnos neto


potra`ivanja od kupaca prema godi{njem obimu prodaje podeljenom na 360
dana. Predstavlja prose~an period izra`en u danima, u kojem se vr{i naplata
potra`ivanja od kupaca. Poredi se na nivou grane i uo~avaju odstupanja.
Odstupanja na ni`e ukazuju na relativno du`e kreditiranje kupaca, {to treba da
ima svog odraza na prihod, tro{kove i dobit.

(2.2.) Koeficijent obrta zaliha (‘inventory turnover ratio’) ocenjuje likvidnost


postoje}ih zaliha. Nizak koeficijent obrta zaliha mo`e rezultirati iz slabih
prodajnih napora, zastarele robe ili nedovoljne kontrole kvaliteta.

(2.3.) Koeficijent obrta obrtnih sredstava (‘net working capital turnover ratio’)
meri adekvatnost obrtnog kapitala za podr{ku prodaje. Dok visoka stopa obrta
uop{teno pokazuje efikasnost kori{}enja obrtnih sredstava, previ{e velika stopa
mo`e biti signal budu}ih problema. Na primer, smanjenje nivoa zaliha }e
dovesti do porasta koeficijenta obrta obrtnog kapitala, me|utim budu}a prodaja
mogla bi biti ugro`ena da promtno izvr{ava porud`bine. Esktenzivno kori{}enje
kratkoro~nog duga }e tako|e dovesti do porasta stope obrta obrtnog kapitala.

(2.4.) Koeficijent obrta fiksnih sredstava (‘fixed asset turnover ratio’) je


finansijska mera kori{}enja kapaciteta. Ona pokazuje koliko su postrojenja i
oprema neophodni za podr{ku nov~ane jedinice prodaje. [to je ve}i koeficijent,
to je ve}a efektivnost kori{}enja fiksne aktive.

(2.5.) Koeficijent obrta ukupne aktive (‘total asset turnover ratio’) je pokazatelj
prodajnog autputa po nov~anoj jedinici ukupne aktive. Ovaj koeficijent
pokazuje adekvatnost obima prodaje u odnosu na ukupne resurse (aktivu) firme.

(3) Raciji finansijskog leverid`a ili poluge (‘financial leveradge ratios’) su


koeficijenti za merenje sposobnosti firme za sticanje i servisiranje dodatnog
duga.

(3.1.) Stopa zadu`enosti (‘debit ratio’) pokazuje procenat ukupnih resursa


obezbe|enih od kreditora. Ponekad pokazuje druga~ije odnosno indicira
mogu}u za{titu kreditora od pogor{anja vrednosti aktive.

(3.2.) Odnos ukupnog duga prema deoni~kom kapitalu (‘debit to equity ratio’)
je pokazatelj zadu`enosti na nov~anu jedinicu deoni~kog kapitala.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 442

(3.3.) Koeficijent pokrivenosti kamate (‘interest coverage ratio’) pokazuje


odnos zarade pre poreza prema ukupnoj pla}enoj kamati.

(3.4.) Koeficijent pokrivenosti fiksnih obaveza (‘fixed charge coverage ratio’)


pokazuje odnos raspolo`ivog prihoda za izmirenje fiksnih obaveza.

(4) Raciji profitabilnosti (‘profitability ratios’) reflektuju sposobnost


menad`menta da koristi resurse firme u generisanju profita.

(4.1.) Stopa mar`e bruto profita (“gross profit margin ratio”) je najva`niji
element u odre|ivanju kona~nog nivoa profitabilnosti. To je komparacija
prihoda koji poti~e od prodaje proizvoda prema tro{kovima proizvodnje
odnosno nabavke (u trgovini) prodate robe.

(4.2.) Stopa mar`e prinosa (‘net profit margin ratio’) pokazuje odnos neto
profita prema vrednosti neto prodaje, odnosno pokazuje koliko se ostvaruje
prinosa na nov~anu jedinicu vrednosti prodaje.

(4.3.) Stopa prinosa na ukupna sredstva (‘return on investment - total assets –


ratio’) je pokazatelj profitabilnosti ukupne aktive odnosno stopa prinosa na
ukupna sredstva. Pokazuje efikasnost upravljanja ukupno anga`ovanim
sredstvima.

(4.4.) Stopa prinosa na nominalni kapital (‘retun on stockholders equity ratio’)


je merenje efikasnosti menad`menta u odnosu na deoni~ki kapital. To po
mnogima predstavlja kona~ni kriterijum efikasnosti menad`menta. Pojedinci
obi~no ula`u u poslove sa anticipacijom da }e ulaganja generisati prinos koji }e
prevazi}i druge otvorene mogu}e opcije.

13.3.6. Rangiranje kreditne sposobnosti zajmotra`ilaca

Rangiranje kreditne sposobnosti vr{i se preko slede}ih elemenata (pregled 13-


6):45)

(1) kompetentnost menad`menta preduze}a,


(2) ocena kreditne sposobnosti preduze}a od nezavisnih firmi i institucija van
banke,
(3) ocena data od strane banke, i
(4) ukupni rejting zajmotra`ioca.

Pregled 13-6: Komponente rangiranja kreditne sposobnosti zajmotra`ioca

45) Analytical Methods in Banking, Edited by Koloman J., New York, 1976.godine, str. 289.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 443

Kompetentnost Eksterna ocena Interna ocena Ukupni rejting


menad`ment tima
visok visok
visok prose~an visok
grani~ni prose~an
visok visok
Visoka dobar prose~an visok
grani~ni prose~an
visok prose~an
zadovoljavaju}i prose~an grani~ni
grani~ni grani~ni
visok visok
visok prose~an prose~an
grani~ni grani~ni
visok prose~an
Prose~na dobar prose~an prose~an
grani~ni grani~ni
visok prose~an
zadovoljavaju}i grani~ni grani~ni
grani~ni grani~ni
visok prose~an
visok prose~an grani~ni
grani~ni grani~ni
visok grani~ni
Grani~na dobar prose~an grani~ni
grani~ni grani~ni
visok grani~ni
zadovoljavaju}i prose~an grani~ni
grani~ni neprihvatljiv
Zahtevi zajmotra`ilaca su razli~iti sa vi{e aspekata, kako sa stanovi{ta obima
tra`enog kredita, svrhe kojoj }e kredit slu`iti i vrste posla koji }e se uz pomo}
kredita obaviti tako i sa aspekta sigurnosti vra}anja kredita, stope profitabilnosti
koju kreditirani posao treba da ostvari itd. Kad se tome doda i skoro stalni
nedostatak raspolo`ivih resursa odnosno kreditnog potencijala, postavlja se
pitanje, kako banka da se opredeli za izbor pojedinih kreditnih opcija u
uslovima kad vi{e zajmotra`ilaca ispunjava od minimalnih ka maksimalnim
uslovima kreditne sposobnosti.

Za izvo|enje redosleda odnosno za rangiranje zajmotra`ilaca po kreditnoj


sposobnosti, koriste se napred navedeni elementi da bi se dobio kona~an rang
zajmotra`ilaca.

Kako se vidi iz pregleda 13-6., prvo se vrednuje kompetentnost menad`ment


tima zajmotra`ilaca, koja mo`e biti: visoka, prose~na i grani~na. U okviru svake
od ove tri gradacije kompetentnosti menad`menta, dolazi eksterna ocena tako|e
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 444

gradirana na tri nivoa: visok, dobar i zadovoljavaju}i. Dalje sledi interna ocena
kao: visok, prose~ni i grani~ni. Kona~ni je ukupan rejting kreditne sposobnosti
zajmotra`ilaca, kao rezultat ukupno izvedenog kvaliteta prethodnih vrednosti
sva tri kriterijuma.

13.3.7. Rizik naplate odobrenog kredita

Ka`e se da banka ‘nikad’ ne odobrava lo{ kredit, kredit postaje lo{ samo posle
odobrenja. Po{to banka putem kreditiranja obezbe|uje glavni izvor prihoda,
va`no je da ima kontrolu gubitaka na kreditima i da ih odr`ava na relativno
maloj margini, kako bi mogla da ostvari zadovoljavaju}i profit i dividendu.
Zbog toga bankari nastoje da kontinuirano budu u toku sa efektima poslovanja
du`nika, kako bi blagovremeno mogli uticati na povoljne ishode za banku.
Problem kredita nastaje kad se kod du`nika javlja kriza gotovine i du`nik nije u
mogu}nosti da raspolo`ivom gotovinom podmiruje operativne potrebe i
izvr{ava dospele obaveze.

Dakle, kad je kredit ve} odobren i kad je zajmoprimac povukao sredstva sa


ra~una banke na svoj ra~un odnosno kad je kredit iskori{}en, jedan od primarnih
zadataka kreditnog referenta je pra}enje poslovanja zajmoprimca i procena
odre|enih doga|aja i promena u pona{anju menad`menta zajmoprimca. Evo
nekih promena koje mogu biti interesantne za banku pre nego {to nastanu
problemi vra}anja kredita: 46)

(1) Glavni problemi mogu nastati u poslovanju firme ako se de{avaju promene
u menad`mentu du`nika, pogotovu ako iz firme ode klju~ni ~ovek generalni
direktor, ili pak klju~ni ~ovek iz prodaje {to, po pravilu, dovodi do
pogor{anja poslovanja;
(2) Banka bi morala biti svesna i va`nih promena u li~nim navikama i
obi~ajima postoje}eg menad`ment tima du`nika, koje nisu direktno
povezane sa poslovanjem firme kao {to su zdravstveni problemi, razvod,
smrt bliskog prijatelja;
(3) Promene u trendu industrije, koje mogu uticati na poslovanje du`nika da on
ne mo`e vi{e da posluje konkurentski profitabilno kao {to je pad tra`nje
odre|ene robe, pad kupovne mo}i potro{a~a;
(4) Nova konkurencija u industrijskom rastu mo`e da prouzrokuje smanjenje
prodaje i pad profitabilnosti.
(5) Pogor{anje u celoj ekonomiji mo`e ‘pretvoriti’ jedan dobar kredit u lo{
kredit usled inflacije, recesije;

46) Willard Alexsander and Gerald R. Downey, Jr.: Handling Problem Loans, u knjizi: The
Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls
E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 658.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 445

(6) Rapidan rast poslovanja - ekspanzija tako|e mo`e voditi du`nika u


probleme. Kad prodaja do`ivljava bum, menad`ment obi~no postaje previ{e
ambiciozan i nastoji da pove}a kapacitete, `eli da u~ini previ{e i prebrzo i
obi~no ne sti`e pravovremeno da kompletira dodatne ma{ine i kadrove, {to
dovodi do odre|enih problema;
(7) I dr`avna regulativa mo`e da prouzrokuje va`ne probleme u slabljenju
konkurentnosti u industriji.

Naravno, ovi problemi mogu prouzrokovati te{ko}e kod du`nika i va`no je da


ih banka “otkrije” pre po~etka vra}anja kredita. Me|utim, kad problemi nastanu
i kad se po~nu reflektovati na vra}anje kredita, banka pri tome treba imati na
umu va`ne sugestije za smanjenje rizika naplate kredita. To se naro~ito
manifestuje prilikom ka{njenja odnosno prekora~enja roka vra}anja kredita i pri
tome se treba truditi da se postupa na slede}i na~in:

(1) Nikad ne dozvolite korisniku kredita (du`niku) da se ose}a da je samo jedan


od mnogih delinkvenata. Poku{ajte da izazovete odre|eni stepen saradnje sa
du`nikom.
(2) Kad du`nik propusti bilo koji deo ugovora, odmah determini{ite razlog.
(3) Sa~inite plan akcije za saradnju sa du`nikom za servisiranje duga u
budu}nosti.
(4) Budite tvrdi ali pozitivni, kad aktivirate zalogu (kolateral) du`nika.
(5) Izbegavajte prete}a pisma (izve{taje) du`niku.
(6) Kontaktirajte du`nika na najpodesniji na~in.
(7) Ne raspravljajte se pri neispunjenju prvog pla}anja rate po ugovoru, ve} to
smatrajte kao rutinsku stvar. 47)

Ako situacija zahteva preduzimanje fizi~kog posedovanja zaloge (kolaterala),


odluka treba da bude izvr{ena odmah. Svako ka{njenje mo`e prouzrokovati
kori{}enje pre~eg prava od strane drugih kreditora. Krajnji ishodi mogu biti: 48)

- kontinuitet poslovanja,
- likvidacija posla,
- izbor bankrotstva.

13.4. UPRAVLJANJE RIZIKOM DUGORO^NOG KREDITA

47) Duane b. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 416.
48) WillardAlexander and Gerald R. Downey, Jr.: Handling Problem Loans, u knjizi: The
Bankers’ Handbook, str. 662-666.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 446

13.4.1. Neizvesnost u dono{enju dugoro~nih odluka

U savremnim tr`i{nim uslovima, gde je slo`enost dono{enja odluka o


odobravanju kredita sve ve}a i gde se vr{e sve kompleksnije pripreme za
njihovo dono{enje i u uslovima gde su potrebe nosilaca privrednih aktivnosti
sve vi{e izra`ene za investicionu aktivnost i za dugoro~ne kredite, te`i{te
razmatranja banke po zahtevima za dugoro~ne kredite se sve vi{e pomera na
ocenu o valjanosati investicionih programa i projekata, a sve manje na trenutni
bonitet zajmotra`ioca. Naime, trenutni bonitet zajmotra`ioca je samo prvi va`an
uslov i utisak o njegovoj ekonomskoj snazi, uspehu i te{ko}ama sa kojima se
suo~ava. Pri tome se mogu, i obi~no se koriste, i faktori analize i ocene kreditne
sposobnosti kao i za kratkoro~no kreditiranje.

Me|utim, dugoro~no kreditiranje privrede nosi sa sobom znatno ve}i stepen


rizika u odnosu na kratkoro~no kreditiranje privrede. Poznato je da se sa
pove}anjem perioda na koji se kredit odobrava pove}ava i stepen rizika
povra}aja kredita. Te{ko je odrediti granicu kad merljivi i predvidivi rizik
prelazi u neizvesnost. Savremena brzina menjanja faktora u okru`enju je takva
da treba ra~unati uz ma kakva predvi|anja, da }e do}i do korenitih tehnolo{kih
promena, nivoa znanja i ekonomskih uslova u toku veka jednog investicionog
projekta, koji je retko kada manji od 5 godina. Su{tina sagledavanja dimenzije
rizika i neizvesnosti je u tome, da se svestranom stru~nom analizom i ocenom
investicionog projekta rizik ubla`i odnosno da se uticaj elemenata neizvesnoti
locira u prihvatljive granice.

Iz navedenih konstatacija proizilazi da je za banku kao kreditora va`no


sagledavanje kako kreditne sposobnosti invesitora, kratkoro~ne i posebno
dugoro~ne, tako i validnosti investicionog projekta. ^ak je poenta na valjanosti
investicionog projekta, po{to njegovim aktiviranjem treba ostvariti profitabilnu
proizvodnju u budu}em periodu iz koje }e se obezbediti vra}anje dugoro~nog
kredita. Smatra se da brojni faktori uti~u na rizik investicija, a time i na rizike
njihovog finansiranja, i oni su ve}i:49)

(1) ako je vek investicionog projekta du`i,


(2) ako je vrednost investicionog projekta ve}a,
(3) ako je tehnologija investicionog projekta slo`enija,
(4) ako je re~ o grani u kojoj presudan uticaj imaju savremena znanja, inovacije
(na primer: elektronika),
(5) ako je proizvodni asortiman ve}i, visoko supstituivan drugim proizvodima i
ima visoko elasti~nu tra`nju,

49) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, Fokus, Beograd, 1990.
godine, str. 46-47.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 447

(6) ako je privredna stabilnost zemlje manja, i sli~no.

Mada je u ovom slo`enom poslu analize i ocene investicionog poduhvata nu`an


odre|eni redosled aktivnosti, nema sumnje da je potrebno uzeti u obzir sve
eliminacione elemente prethodnih razmatranja kako samog investitora tako i
investicionog projekta. Pri tome se mogu desiti tri situacije: prva, da je
investitor kreditno sposoban i da je dobar projekat; druga, da je investitor
kreditno nesposoban, a projekat dobar, i tre}a, da je investitor kreditno
sposoban, a da je projekat lo{. Teoretski je mogu}a situacija koja polazi od toga
da je investitor kreditno nesposoban i da je projekat lo{, pa je i ne uzimamo u
obzir.

Sa stanovi{ta banke je va`no da se prilikom konkretnog investicionog zahvata,


pri kome se ra~una na kreditna sredstva banke, uzmu u obzir tri aspekta:

(1) mogu}nosti banke da prati konkretan investicioni projekat,


(2) kreditna sposobnost investitora, naro~ito njena dugoro~na dimanzija,
(3) validnost konkretnog investicionog projekta.

Svi navedeni aspekti zahtevaju vi{edimenzionalnu, detaljnu stru~nu analizu,


kako bi se u krajnjoj konsekvenci donela odgovaraju}a odluka: prihvatiti
investicioni projekat i odobriti investicioni kredit ili odbiti zahtev za
investicioni kredit po{to je analizom projekta ocenjeno da ne obezbe|uje
dovoljnu sigurnost povra}aja ulo`enih sredstava.

13.4.2. Su{tina kreditne sposobnosti investitora

Banka kao kreditor treba da kompleksno sagleda kako kreditne sposobnosti


zajmotra`ioca tako i valjanost svakog investicionog projekta zajmotra`ioca.
Egzaktno utvr|ivanje performansi i efektivnosti investicionog projekta u du`em
budu}em periodu treba da pokrije visok stepen rizika plasmana banke. U cilju
zadovoljavanja ovih kriterija, smatra se da je korisno da ovaj slo`eni posao
banke obave u tri dela:

(1) u prvom delu se putem op{tih metodolo{kih pristupa formira gruba slika
performansnosti i kreditne sposobnosti investitora, koja je u dobrom delu
standardizovana i predstavlja prvi selekcioni filter;
(2) drugi deo je znatno slo`eniji i obuhvata kompleksnu i egzaktnu analizu
o~ekivanih finansijskih, ekonomskih i dru{tvenih efekata predlo`enog
projekta;
(3) tre}i deo predstavlja sintezu analiti~kih ocena prva dva dela, tj. ocene
kreditne sposobnosti invstitiora i o~ekivane performansnosti predlo`enih
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 448

projekata, kojom se dolazi do elemenata za formulisanje kona~ne kreditne


odluke i izbora najboljeg investicionog projekta. 50)

U okviru prve grupe indikatora, tj. kod ocene kreditne sposobnosti investitora
fokusira se analiza profitabilnosti, kvalitet poslovne strategije i politike te stopa
kapitalizacije bilansa. Profitabilnost u proteklom periodu investitora je pouzdan
indikator uspe{nosti njegovog poslovanja. Kod novih preduze}a ne postoji
takav indikator i zbog toga se ulaganja smatraju izuzetno rizi~nim. Fizionomija,
struktura i adaptabilnost poslovne strategije i politike su tako|e dobri indikatori
performansi zajmotra`ioca. Kona~no, stopa kapitalizacije predstavlja pouzdan
indikator stabilnosti investitora i krajnji izvor za naplatu plasiranog zajma.

Druga grupa indikatora kreditne sposobnosti investitora obuhvata stepen


konkurentnosti na tr`i{tu, nivo tehnologije i opremeljenost proizvodnih
kapaciteta, stepen promenljivosti uslova privredne grane, sposobnost adaptacije,
stepen inovacija i timsko kreiranje poslovnih poduhvata. Tre}a grupa indikatora
pokazuje stopu rasta obima preduze}a u proteklom periodu, stepen likvidnosti i
solventnosti, sposobnost servisiranja dugova i otplatne mogu}nosti i stepen
za{ti}enosti od strane dr`ave. Pri tome se naro~ita pa`nja posve}uje analizi
determinanti uspe{nosti, razvoja i tr`i{ne propulzivnosti investitora. U okviru
ocene kreditne sposobnosti zajmotra`ioca treba sagledati kadrovske resurse,
razvojnu perspektivu i marketing orijentaciju investitora.

Kao pogodan standardizovani pristup oceni kreditne sposobnosti investitora


koriste se testovi spremnosti investitora da odgovori unapred definisanim
uslovima ugovora o zajmu preko indikatora kao {to su: 51)

(1) sposobnost apsorbovanja odgovaraju}eg obima i uslova kredita,


(2) obim slobodne, nevezane aktive preduze}a,
(3) stepen razvijenosti i stabilnosti poslovnog sistema,
(4) sposobnost investitora da realizuje i izvr{ava osnovne odredbe ugovora,
(5) stepen optere}enosti obavezama izvan ovog ugovora,
(6) adekvatnost raspolaganja licencama, patentima, za{titnim znakovima,
ostalim poslovnim pravima i pozicijama (‘goodwill’), kao garancija za
prosperitet uspe{nog poslovanja,
(7) rizik poslovnih proma{aja i gubitaka po osnovu ve} ranije sklopljenih
aran`mana investitira,
(8) realnost finansijskog izve{taja u pogledu imovinske pozicije,
(9) postojanje eventualnih prikrivenih poreza,
(10) zalo`na sposobnost,

50) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 366.
51) Ibidem, str. 368.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 449

(11) periodi~no izve{tavanje banke o bilansnim stanjima,


(12) odr`avanje ugovorene stope trajnih obrtnih sredstava,
(13) nadzor poslovnog integrisanja investitora,
(14) ograni~avanje novog zadu`ivanja preduze}a,
(15) sankcije u uslovima nesolventnosti i/ili bankrotstva.

Odgovori na navedena pitanja su korisni indikatori banci o kreditnoj


sposobnosti investitora odnosno zajmotra`ioca. Zajedno sa procenom validnosti
investicionog projekta, mogu ~initi pouzdanu osnovu za procenu rizika
investicionih ulaganja odnosno za odobravanje dugoro~nog kredita. Dakle,
slede}i va`an posao banke usmerava se na analizu, vrednovanje, rangiranje i
izbor investicionog projekata koriste}i se pri tome odre|enim metodama,
postupcima i kriterijumima.

13.4.3. Metode procene kreditne sposobnosti investitora

Vrednovanje investicionog projekta zasniva se na manje ili vi{e neizvesnim


pretpostavkama. To se izra`ava stepenom neizvesnosti de{avanja odre|enih
doga|aja u budu}nosti koju pokriva period otplate investicije. Cilj je da se sa
{to vi{e elemenata sagledaju uslovi i mogu}nosti efektivnosti investicije. Stoga
se procena sposobnosti investitora svodi na efektivnost poslovanja investitora
posle investicionog zahvata i njegovu sposobnost za vra}anje dugoro~nog
kredita. Smatra se da, sa stanovi{ta preduze}a, dono{enje ekonomskih odluka
ima tri klju~ne ekonomske implikacije: 52)

(1) investiciona odluka (ekonomski motiv),


(2) finansijska odluka (nov~ano pra}enje aktivnosti),
(3) dividendna odluka (motiv zarade).

Pri tome, osnovni ili primarni ciljevi preduze}a su: dugoro~ni, da maksimizira
dobit odnosno dividendu deoni~ara i da maksimizira tr`i{nu vrednost deonica, i
kratkoro~ni, da odr`ava kontinuitet proizvodnje i prodaje. Kvantitativni pristupi
omogu}uju pobolj{anje kvaliteta odlu~ivanja, odnosno u funkciji su ja~anja
pristupa kvalitetu. U tom pravcu }emo ukratko razmotriti metode za procenu
sposobnosti vra}anja dugoro~nog kredita.

Metode za procenu sposobnosti vra}anja dugoro~nog kredita odnosno


rapolo`ivosti sredstava za vra}anje dugoro~nog kredita su: 53)

52) G.T. Stevens, Jr.: Economic and Financial Analysis of Capital Investments, John Wiley and
Sons, New York, 1979. godine, str. 1-3.
53) Donald S. Redding: Longer Term Lending, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls I. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood Illinois, 1988. godine, str. 689-693.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 450

(1) bankarski koncept toka gotovine pod imenom metod FATSATL (‘funds
available to service additional term loans’),
(2) izve{taj o toku gotovine, izvorima i kori{}enju (metoda ‘cash flow’),
(3) koncept pokri}a celog perioda otplate kredita (‘the years’ coverage
concept’).

(1) Metoda FATSATL (‘Funds Avalilable To Service Additional Term Loan’)


je pristup koji posmatra generisanje sredstava putem zarade i raspolo`ivih za
servisiranje otplate dodatnog duga. Formula se mo`e predstaviti na slede}i
na~in:

Zarada posle poreza (ATX)


Plus: Negotovinki tro{kovi (amortizacija, depresijacija i promene u odlo`enom
porezu (NCC)
= Gotovina iz poslovanja (ATX + NCC)

Minus: Dividende (ako je normalno pla}ena zajmotra`iocu) (D)


Minus: Izdaci za fiksni kapital (obi~no kupovina male opreme - krupna
oprema
trebala bi se sama finansirati) (FX)
Minus: Teku}a dospe}a dugoro~nog duga koji je ve} u knjigama
(CMLTD - AOB)
Minus: Kamata na novi kredit (posle efekta poreza) (Δ INT)
Minus: Pove}anje obrtnog kapitala (tj. na stalnom nivou prometne aktive ili
neto razlika izme|u teku}ih sredstava i teku}ih obaveza) (Δ WC)
= SREDSTVA RASPOLO@IVA ZA SERVISIRANJE DODATNOG
KREDITA

Formula sa skra}enicama izgleda ovako:


FATSATL = (ATX + NCC) - D - FX - (CMLTD - AOB)- ΔINT - ΔWC

Za izbor pojedina~nog projekta treba imati u vidu slede}e grupe kriterija:

(1) marketing kriterije,


(2) tehni~ke kriterije, i
(3) finansijske kriterije.54)

54) The Capital Budgeting Handbook, Edited by: Mike Kaufman, Dow Jones-Irwin, Homewood,
Illinois, 1986. godine, str. 399.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 451

Marketing kriteriji polaze od tr`i{ta odnosno od potreba kupaca i potro{a~a


budu}ih proizvoda i usluga, koje su projektom definisane kao finalni outputi.
Pored fizi~kih karakteristika budu}eg proizvoda i njegove upotrebne vrednosti,
veoma su va`ni projektovana visina cene proizvoda i usluga i budu}i kanali
prodaje na koje se projekat oslanja. Ne malu pa`nju zaslu`uje i na~in
komunikacije sa budu}im kupcima i potro{a~ima u cilju blagovremenog
upoznavanja sa svim elementima marketing miksa novog projekta. Bez
sagledavanja tr`i{ne dimenzije ne mogu se o~ekivati zadovoljavaju}i efekti
profitabilnosti.

Pored navedenih elemenata marketing kriterija, va`no je da projekat ispuni i


odre|ene tehni~ke i finansijske kriterije. Me|u najva`nije tehni~ke kriterije
spadaju vrsta tehnologije i njena koncepcija, koje omogu}avaju proizvodnju
savremenog, funkcionalnog, kvalitetnog i relativno jeftinog proizvoda
respektuju}i raspolo`ive materijalne, ljudske i finansijske resurse za novu
proizvodnju. Sr` finansijskog kriterija mo`e se najlak{e izraziti preko koncepta
toka gotovine,55) koji se mo`e predstaviti i slede}om relacijom: neto profit +
depresicijacija - porast potra`ivanja - porast zaliha + porast dugovanja = tok
gotovine.

(2) Koncept toka gotovine (‘cash flow concept’) ili proces toka gotovine56) mo`e
se predstaviti kao jedan sistem cirkulacije i transformacije sredstava. Ustvari, taj
proces podrazumeva kru`ni tok tranformacije jednog oblika sredstava u drugi i
to polaze}i od gotovine, preko materijala, zaliha, potra`ivanja i naplate. Cilj je
ostvariti pozitivan neto tok gotovine, kako bi se podmirile obaveze prema
otplatama kredita.

Da bi se bolje razumeo koncept i proces toka gotovine, ukazujemo na


komponente upravljanja procesom toka gotovine, koje ~ine: (1) potra`ivanja,
(2) prodajni uslovi, (3) kreditna politika, (4) zalihe, (5) kvantitativna kontrola i
(6) ra~unovodstveni metod.57)

Na osnovu navedenih komponenata ili elemenata procesa toka gotovine,


razlikuje se pet faza u konstrukciji bud`eta toka gotovine,58) koje prikazuje slika
13-3.

55) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 497.
56) Bryan E. Milling: Cash Flow Problem Solver Procedures and Rationale for the Independent
Businessman, Chilton Book Company, Rander, Pa., 1981. godine, str. 6.
57) Ibidem, str. 18-87.
58) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 472.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 452

Procena primanja gotovine:


- prodaja za gotovinu
PRVA FAZA - naplata putem ra~una
- drugi priliv gotovine

- minus

Procena tere}enja gotovine:


- kupovina materijala
- operativni izdaci
DRUGA FAZA - pla}anje duga
- dividende

= jednako

Neto tok gotovine:


TRE]A FAZA + neto priliv gotovine
- neto odliv gotovine

+ plus ili - minus


Saldo gotovine
^ETVRTA FAZA
Ako je

Iznad minimuma ili Ispod minimuma ili


PETA FAZA umanjenje salda umanjenje salda
gotovine: gotovine:
- otplata duga - pozajmljivanje novih
- investiranje vi{ka sredstava

Slika 13-3: Faze u procesu toka gotovine

(3) Koncept pokri}a celog perioda otplate kredita (‘the years coverage
concept’) je tre}i pristup koji uzima u obzir ukupan dugoro~ni dug du`nika,
dodaju}i mu odgovaraju}e tro{kove finansiranja i dele}i dobijeni iznos merama
toka gotovine. Dobijeni iznos je indikacija broja godina da se otplati dug. Ako
je broj godina pokri}a u okviru normalnog bankarskog ranga otprilike period
pet do sedam godina, onda se mo`e zaklju~iti da preduze}e mo`e na}i
finansiranje kod neke banke, po{to je to dugoro~ni kredit sa rokom koji banke
odobravaju.

Ovaj pristup ima dva jedinstvena aspekta: prvi, koji podrazumeva razmatranje
uklju~enja teku}eg iznosa projektovane kamate za prvu godinu na sve druge
godine idu}i unazad otprilike pet godina i idu}i unapred pet; ako neko koristi tu
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 453

istu kamatnu stopu i ostvaruje zaradu u nekoliko pro{lih godina pod normalnim
uslovima kori{}enja bankarskog kredita, onda se mo`e zaklju~iti da du`nik ima
dovoljno uslova za kredit: drugi, koji se sastoji u tome da se dividenda i
kapitalni izdaci posle prve godine smatraju diskrecionim i da nisu uklju~eni u
koeficijent pokrivenosti.

13.4.4. Analiza i selekcija investicionih projekata

Ograni~eni proizvodni, ekonomski i finansijski resursi uslovljavaju strogu,


objektivnu i bri`ljivu analizu, ocenu i selekciju investicionih programa i
projekata. Cilj je da se izborom projekata omogu}i racionalno kori{}enje
postoje}ih resursa i ostvare najpovoljniji finansijski, ekonomski i dru{tveni
rezultati. Da bi se to u praksi ostvarilo, primenjuju se odre|eni pristupi pri
analizi i selekciji investicionih projekata, koji mogu biti: bankarski, razvojni i
dru{tveni.

Bankarski ili klasi~ni pristup se primenjuje kod finansiranja projekata u kojima


krediti banke imaju primarno u~e{}e, pa usled toga banke i nastoje da ograni~e
rizik u ovim investicijama i za{tite svoja ulo`ena sredstva. Razvojni pristup
analizi i oceni investicionih projekata se koristi kod projekata bitnih za razvoj
odre|ene privredne grane, oblasti ili regiona. Dru{tveni pristup fokusira
odre|ene dru{tveno-ekonomske kriterije ocene i izbora najkrupnijih
infrastrukturnih projekata, koji imaju {ire dru{tveno-ekonomske implikacije
(bezbednost, kvalitet, informacije). Ovde }emo se zadr`ati na {iroj aplikaciji
bankarskog pristupa analizi i selekciji investicionih projekata.

Bankarski ili klasi~ni pristup fokusira mikroekonomske i mikrofinansijske


kriterije:, u profitabilnost, likvidnost, tro{kovi, interno finansiranje, rizik
investicionog projekta i investitora. Pri analizi i oceni investicionih projekata,
banke uglavnom koriste tri poznata (alternativna) metoda ocene investicionih
projekata: (1) metod neto sada{nje vrednosti, (2) metod interne stope
rentabilnosti i (3) metod povra}aja sredstava. Razvojni i dru{tveno-ekonomski
pristupi koriste pragmati~ne metode iterativnog i sintetizovanog valorizovanja
odre|enih kriterija (UNIDO metodologija, metodologija Svetske banke IBRD i
L-M tj. Little-Mirrlees metoda).59)

Za analizu i selekciju investicionih projekata, potrebno je izvr{iti njihovu


svestranu ocenu i analizu. Ovaj posao se obavlja u tri faze:

(1) predinvesticiona analiza,


(2) preliminarna ocena, i

59) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 371.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 454

(3) ocena finansijskih efekata investicionih projekata.

Predinvesticiona analiza predstavlja najgrublju selekciju projekata, koji ne


zadovoljavaju osnovne zahteve i tandardizovana i uniformisana, pa se gruba
provera performansi projekta vr{i na osnovu analize slede}ih parametara: 60)

(1) identifikacija projektnog programa,


(2) finansijska sposobnost investitora,
(3) tr`i{na sposobnost investitora,
(4) tr`i{na propulzivnost,
(5) tehni~ko-tehnolo{ka re{enja,
(6) lokacija,
(7) op{ti ekonomsko-finansijski aspekti,
(8) preliminarna prihvatljivost.

Svaki od navedenih parametara predstavlja elemenat na osnovu koga se mo`e


parcijalno izvesti ocena o pojedinim segmentima investicionog projekta.
Ukupna preliminarna ocena investicionog projekta zasniva se na indikativnim
performansama mikroekonomske i mikrofinansijske efektivnosti projekta i to
na: 61)

(1) oceni mikroprofitabilnosti,


(2) oceni dru{tveno-ekonomske efikasnosti,
(3) oceni finansijske adekvatnosti, i
(4) oceni elemenata neizvesnosti u realizaciji projekta.

Mikroprofitabilnost projekta ocenjuje se na bazi stope bruto kumulativnosti,


koja se dobija odnosom bruto akumulacije prema ukupnim investicionim
ulaganjima i treba da je ve}a od nule. Kod vi{e alternativnih projekata utvr|uje
se relativno najve}a stopa kao selekcioni kriterij preliminarne ocene. Me|utim,
kriterij mo`e biti i unapred zadana minimalna ili standardna stopa
profitabilnosti, {to predstavlja o{triji kriterij selekcije. Ocena dru{tveno-
ekonomske efikasnosti projekta podrazumeva utvr|ivanje efekata na dru{tveno-
ekonomski razvoj zemlje. Ova ocena direktnih i indirektnih efekata se zasniva
na sintezi merljivih i kvalitativnih pokazatelja. Minimalni uslov uspe{ne
preliminarne ocene jeste nulta ili pozitivna stopa dru{tvene profitabilnosti ili
jednaka (ve}a) u odnosu na dru{tvenu standardizovanu stopu. Finansijska
realnost projekta ocenjuje se na osnovu funkcije likvidnosti u toku
aktivizacionog perioda i otplatnog potencijala investitora. Stope likvidnog i

60) Ibidem, str. 371.


61) Ibidem, str. 374-375.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 455

otplatnog potencijala treba da su jednake ili ve}e od nule, da bi se dobila


afirmativna preliminarna ocena finansijske realnosti projekta.

Preliminarna ocena projekta obuhvata i analizu elemenata neizvesnosti


realizacije i `ivota projekta. Pri tome se utvr|uje margina rizika u razli~itim
scenarijima privrednih uslova i tokova, pri ~emu je osnovni cilj da se utvrdi
realnost projekta u uslovima nepovoljnih varijacija obima poslovanja i cena
inputa - autputa. Obi~no se ide na utvr|ivanje minimalnog praga profitabilnosti
u uslovima mogu}eg najni`eg obima ekonomije projekta i najnepovoljnijih cena
resursa i finalnih proizvoda odnosno usluga. Potom se istra`uje stepen
verovatno}e ostvarivanja pojedinih scenarija kretanja obima proizvodnje i cena,
kako bi se utvrdio o~ekivani nivo rizika. Visok stepen rizika nepovoljnih
kretanja osnovnih indikatora kvaliteta budu}e proizvodnje treba da bude signal
za isklju~ivanje projekta iz dalje procedure. Realnost nastupanja nepovoljnih
kretanja i visok stepen osetljivosti projekta (na nepovoljna kretanja u toku
ekonomskog veka projekta) su indikatori za negativnu preliminarnu ocenu
projekta.

13.4.5. Metode merenja finansijskih efekata i rizika investicionih projekata

Investicioni projekti, koji su zadovoljili predinvesticionu analizu i “dobili”


pozitivnu preliminarnu ocenu, stekli su uslove za izradu investicionih studija i
dalju selekciju po osnovu finansijskih efekata i rizika sa ciljem da se odaberu
investicioni projekti koji nude najve}e finansijske efekte uz minimalne rizike
ulaganja finansijskih sredstava. Merenje finansijskih efekata vr{i se pomo}u: (1)
stati~kih i (2) dinami~kih metoda. Stati~ki metodi polaze od kriterija validnosti
projekta u izabranom periodu odnosno izabranoj godini aktivizacionog perioda
projekta. Obi~no su u primeni slede}i kriteriji: akumulacija na anga`ovana
poslovna sredstva, dobit po radniku, investiciona ulaganja u osnovna i obrtna
sredstva po radniku, neto devizni efekat, utro{ak energije po jedinici proizvoda
itd. Me|utim, dinami~ki metodi koriste tehniku diskontovanja tj. svode inpute i
autpute pa i sve efekte na sada{nju vrednost, pri ~emu se stvaraju uslovi
uporedivosti svih elemenata u projektima. Zato i imaju o~itu prednost nad
stati~kim metodama.

Dinami~ki metodi investicionih projekata su: (1) metod neto sada{nje vrednosti
(NSV), (2) metod interne stope profitabilnosti (ISP) i (3) metod povra}aja
ulo`enih sredstava (PUS).62) Smatra se da sva tri metoda istra`uju celovitu
finansijsku validnost investicionih projekata i selekciju zasnivaju na kriteriju
profitabilnosti i likvidnosi investicionih ulaganja. Metod neto sada{nje
vrednosti je bazi~ni metod, dok se metod interne stope profitabilnosti smatra

62) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 379-385.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 456

njegovim derivatom. Metod povra}aja ulo`enih sredstava ima u fokusu kvalitet


likvidnosti odnosno finansijske osposobljenosti investitora. Smatraju se
pogodnim za analizu, ocenu i selekciju investicionih projekata od strane
investitora i banaka.

(1) Metod neto sada{nje vrednosti (NSV). Utvr|uje profitabilnost investicionog


projekta na bazi sintetizovanog merenja prinosa (profita) i tro{kova u toku
ukupnog ekonomskog veka investicije. Zasnovan je na diskontovanju odnosno
na svo|enju na sada{nju vrednost svih nov~anih tokova vezanih za investicioni
projekat. Su{tina metoda je u pristupu da novac u budu}em periodu ima manju
vrednost u odnosu na sada{nju zbog: rizika povra}aja ulo`enih sredstava,
ograni~avanja korisnosti budu}ih nov~anih priliva i rizika inflacione erozije
kupovne snage novca. Putem diskontovanja relevantnih veli~ina dobijaju se
egzaktni indikatori i omogu}ava uporedivost performansi investicionih
projekata. To se dobija pomo}u slede}eg obrasca:

⎡ n Pt − Tt R ⎤
NSV = ⎢ + ⎥ − T0
⎣ t = 1 (1 + i) (1 + i) ⎦
gde je:
NSV = neto sada{nja vrednost investiocionog projekta
To = inicijalno investiciono ulaganje
Tt = kontinuelna investiciona ulaganja
Pt = efektivni prinosi projekta
n = ekonomski vek projekta
R = rezidualna vrednost
i = diskontna stopa

Prema rezultatima primene navedenog obrasca, selektivni indikatori su:

NSV > 0 = rentabilan i prihvatljiv projekat


NSV = 0 = marginalno rentabilan i prihvatljiv projekat
NSV < 0 = nerentabilan i neprihvatljiv projekat

(2) Metod interne stope profitabilnosti (ISP). Podrazumeva ocenu validnosti


investicionih projekata putem diskontovanja nov~anih tokova. Dok metod NSV
iskazuje profitabilnost preko pozitivnih efekata na uve}anje tr`i{ne vrednosti
projekta, dotle metod ISP ukazuje na vremensku strukturu nov~anih tokova
putem kori{}enja prihvatljive stope prinosa. To je stopa kod koje se NSV
izjedna~ava sa nulom. Prema tome, ISP treba da poka`e prose~an godi{nji
prinos koji je dovoljan da se pokriju investiciona ulaganja u odre|enom
periodu. Dobija se na osnovu slede}e jedna~ine:
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 457

n Pt − Tt
ISP = ∑ = T0
t =1 (1 + i)

ISP koja svodi NSV na nulu ujedno ozna~ava i prag profitabilnosti i


prihvatljivosti odre|enog investicionog projekta. Projekti koji imaju prose~nu
stopu finansiranja iznad tako utvr|ene ne mogu biti prihva}eni. Osnovna slabost
ovog metoda je nekorespondentnost sa tr`i{nim stopama prinosa i rangovima
rizi~nih grupa projekata. Kriti~ni selekcioni kriterij jeste da interna stopa
profitabilnosti konkretnog projekta bude iznad unapred utvr|ene minimalne
stope. Marginalno prihvatljivi projekti su u uslovima ravnote`e, a neprihvatljivi
u uslovima ni`e interne stope profitabilnosti odre|enog projekta u odnosu na
minimalnu stopu.

(3) Metod povra}aja ulo`enih sredstava (PUS). To je metod selekcije, koji se


zasniva na osnovu utvr|ivanja vremena potrebnog za formiranje dovoljnog
obima akumulacije za vra}anje ulo`enih investicionih resursa. Likvidnost je u
ovom metodu je kriti~an kriterij selekcije, dok je u prethodna dva profitabilnost.
Period povra}aja ulo`enih sredstava se utvr|uje prema slede}oj relaciji:

inicijalni investicioni izdatak


period povra}aja = --------------------------------------
prose~ni godi{nji prinos

Da bi investicioni projekat bio prihvatljiv, PUS mora biti ispod ekonomskog


veka trajanja projekta. Najbolji su oni projekti koji imaju {to kra}e periode
povra}aja ulo`enih sredstava. Ovaj metod se koristi kod projekata gde je bitna
du`ina vremena povra}aja sredstava. Obi~no se koristi kod projekata sa
ograni~enim obimom resursa investitora, rizi~nih ulaganja i pri naro~itom
vrednovanju kratkog roka obnavljanja sredstava. Kra}i period povra}aja
sredstava je i indikator manjeg rizika.

Merenje i analiza rizika investicionih projekata mo`e se izvr{iti u nekoliko faza.


Prema M. Kaufman-u,63) faze finansijske analize rizika investicionog projekta
su slede}e:

- analiza prora~una tro{kova projekta,


- analiza finansijskih tokova-toka gotovine,
- analiza procenjene profitabilnosti.

63) Vidi detaljnije: Grupa autora: The Capital Budgeting Handbook, Edited by: Mike Kaufman,
Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1986. godine, str. 318.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 458

Faze finasijske analize investicionog projekta predstavljene su grafi~ki na slici


13-4.

Inputi tr`i{ne Inputi


studije tehni~ke

Projektovani tro{kovi:
- investicioni tro{kovi
- op{ti i upravni tro{kovi
Prora~un

tro{kova Odre|eno finansiranje projekta Revizija tr`i{ne


studije i tehni~ke
analize
Projektovani tro{kovi finansiranja

Priprema proforma Razvijanje toka gotovine i proforma


finansijskih izve{taja finansijskih izve{taja

Procena Upravljanje finansijskom procenom


Analiza alternativa projekta
profitabilnosti
Upravljanje analizom rizika

Slika 13-4: Faze u finansijskoj analizi projekta

Na osnovu izvedenih finansijskih procena i navedenih analiza, treba izvr{iti


reviziju tr`i{ne strategije i tehni~ku analizu alternativnih projekata. Kona~no,
treba izvr{iti analizu rizika kako bi procena rentabilnosti bila {to pouzdanija. Za
tu svrhu treba izvr{iti kvantifikaciju rizika i izvr{iti klasifikaciju projekata po
veli~ini rizika. Odnosno potrebni su podaci o projektu i me|usobnim vezama,
kako bi se ostvarila simulacija izlaza i na taj na~in dobile informacije o rizicima
odnosno o tome kakva je postojanost projekta.

Na osnovu ovih podataka mo`e se do}i do projekcije o~ekivanog toka gotovine.


Proces o~ekivanog toka gotovine i proces kvantifikacije rizika i faze
pozicioniranja projekata prikazuju se na slici 13-5.64)

64) Ibidem, str. 473.


UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 459

Model sistema Podaci o projektu i


projekta (struktura i me|usobne veze
uvid) (merenje problema)

Simulacija izlaza
(Hiller - Monte Carlo)
Informacija o riziku
(postojanost projekta)
O~ekivani tok
gotovine - projekcije

Ostale Klasifikacija
informacije o projekta po
riziku riziku

Slika 13-5: Odre|ivanje rizika projekta i faze pozicioniranja

Posle navedenih aktivnosti odre|ivanja rizi~nosti projekta i pozicioniranja, treba


doneti odgovaraju}u odluku o prihvatanju ili odbijanju odre|enog projekta.
Proces dono{enja odluke prikazuje slik 13-6.: 65)

Merenje neto sada{nje


vrednosti projekta

Analiziranje senzitivnosti
(testiranje pretpostavki)

Nepopiplivost Procena i Odluka o projektu


(vi{estruke osobine) mi{ljenje menad`era (prihva}en / odbijen)

Slika 13-6: Proces dono{enja odluke

Merenje neto sada{nje vrednosti zasniva se testiranju pretpostavki, na osnovu


~ega se vr{i procena i daje mi{ljenje menad`era i donosi odluka o projektu. Od
navedenih metoda ocene finansijskih performansi investicionih projekata
najpouzdanije prognoze daje metod neto sada{nje vrednosti (NSV), dok ostali
metodi slu`e kao pomo}ni. Sa aspekta metoda NSV, investicioni projekat je

65) Ibidem, str. 475.


UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 460

prihvatljiv, ako je profitabilan. [to je ve}a NSV, to je i profitabilnost projekta


ve}a.

13.4.6. Rangiranje investicionih projekata u rizi~nim tr`i{nim uslovima

U uslovima ograni~enih finansijskih resursa i alternativnih projekata,


neophodno je primeniti tehniku njihovog rangiranja i utvr|ivanja prioriteta na
osnovu performansnih kriterija i unapred odre|enih ograni~avaju}ih uslova. Cilj
rangiranja investicionih projekata je, da se izvr{i izbor najboljih u pogledu:
racionalne alokacije akumulacije i ostvarivanja najve}eg stepena efikasnosti
alokacije resursa. Na bazi relativizacije konfliktnih re{enja i indikatora, treba
izvr{iti rangiranja koja }e dati listu prioritetnih projekata u pogledu
minimizacije slabih i maksimizacije dobrih performansi projekata.66)

Tehnike rangiranja investicionih projekata se razlikuju kako u odnosu na


veli~inu i slo`enost investicionih projekata tako i u odnosu na institucije koje ih
primenjuju. Naime, slo`enije tehnike rangiranja se primenjuju kod krupnih
razvojnih projekata u odnosu na tipske industrijske projekte. Me|utim, tehnike
rangiranja se razlikuju i u odnosu ko ih primenjuje tj. da li su u pitanju banke,
specijalizovane finansijske organizacije, preduze}a kao investitori ili pak
supervizorske institucije. Na primer, i metod NSV je pogodan i za primenu
tehnike rangiranja i rizi~nog klasifikovanja investicionih projekata, {to je va`no
u uslovima alternativnih investicionih ulaganja.

Kod testiranja investicionih projekata pomo}u metoda NSV ili ISP vr{i se
pore|enje dobijenih parametara finansijskih performansi sa unapred
postavljenim minimalnim ili standardnim parametrima. Svi projekti sa stopom
prinosa ispod stope kapitalnih tro{kova bi}e isklju~eni iz finalne rang liste. Prvi
na listi bi}e projekti sa najve}om stopom prinosa odnosno sa najve}im
indeksom profitabilnosti. Indeks profitabilnosti projekta dobija se stavljanjem u
odnos sada{nje vrednosti prinosa nakon oporezivanja prema sada{njoj vrednosti
izdataka nakon oporezivanja. Kod metoda PUS, prvi na listi bi}e projekti sa
najkra}im rokovima, pri ~emu }e biti isklju~eni projekti sa rokovima iznad
utvr|enog prihvatljivog roka.

Slede}i korak ogleda se u primeni kriterija me|usobne isklju~ivosti ili


kontigentnosti projekata. Odnosno, ako se prihvati jedan projekat, onda dolazi
do automatskog isklju~enja drugog projekta kao nepotrebnog. Kriti~ni
parametar performansnosti odlu~uje o prihvatanju jednog od ova dva projekta.
Slede}i kriti~ni indikatori selekcije alternativnih projekata mogu biti limitirani
obimom kapitala, gornjim nivoom prihvatljivih kumulativnih tro{kova ili pak

66) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 396.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 461

urgentno{}u realizacije odre|enog projekta. Ovo se posebno mo`e odnositi na


neke projekte od velikog dru{tvenog zna~aja.
U uslovima izvesnosti, kad se klju~ni parametri projekata mogu sa sigurno{}u
predvideti, rangiranje projekata mo`e se izvr{iti dosta jednostavno uz primenu
statisti~ko-matemati~kih procedura i tehnika. Treba jednostavno po}i od
parametra projekata kao {to su: (1) indeks profitabilnosti, (2) stopa tro{kova
kapitala, (3) prihvatljivi rok povra}aja sredstava, (4) kumulativni tro{kovi, (5)
urgentnost realizacije projekta itd., sa~initi rang listu i bodovati odgovaraju}i
projekat. Bilo bi toliko rang lista koliko ima kriterija finalne selekcije, a
maksimalan broj bodova bio bi jednak broju alternativnih projekata. Projekat
koji bi imao najve}i broj kumulativnih bodova bio bi izabran i finansiran kao
najbolji u okviru grupe kvalitetnih projekata.

Rangiranje investicionih projekata sa nesigurnim i neizvesnim osnovnim


performansama, zahteva slo`eniji metodolo{ki pristup. Ovakvi investicioni
projekti sadr`e visoku komponentu neizvesnosti i rizika, {to je povezano sa
dugoro~nim periodom aktivizacije i eksploatacije i sa ogromnim anga`ovanjem
kapitalnih resursa. Osnovne komponente neizvesnosti i rizika o kojima treba
voditi ra~una u nestabilnim uslovima su:

- poslovni rizici,
- kreditni rizici,
- inflacioni efekti,
- ubrzana depresijacija instalisanih kapaciteta,
- poreska optere}enja.

U ovim uslovima procene o~ekivanih varijacija cena i prinosa treba da budu


pobolj{ane izra~unavanjem odgovaraju}ih koeficijenata tr`i{ne elasti~nosti
tra`nje i varijacija proizvodnje u odre|enim periodima. Pove}ana stopa inflacije
uti~e na rast tro{kova i prinosa, a time predstavlja i izvor neizvesnosti i rizika u
investiranju. Smatra se da mese~ni rast stope inflacije iznad 1% predstavlja
zonu inflacione nesigurnosti i neizvesnosti u dono{enju investicionih odluka.
Egzaktna ocena investicionog projekta zahteva uklju~ivanje komponente
inflacionog rizika.

U uslovima visokih margina rizika, uvodi se ograni~avanje obima ulaganja,


uskla|ivanje diskontne stope i egzaktnost ekvivalentnih parametara. Projekti se
rangiraju prema minimalnoj stopi prinosa, dodatnim stopama prinosa i
odgovaraju}im marginama rizika. Minimalne stope prinosa treba da obezbede
zamenu dotrajalih kapaciteta i pokri}e prose~nih tro{kova kapitala. Ve}e stope
prinosa treba da obezbede projekti sa srednjim i pove}anim indeksima
profitabilnosti. Najve}e stope prinosa treba da obezbede projekti koji sadr`e
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 462

povi{ene nivoe rizika, a posebno projekte kod kojih sa protokom vremena raste
proporcija rizika.

Projekti sa pove}anim marginama rizika se ocenjuju putem diskontne stope koja


uklju~uje indeks kompenzacije obima rizika u okviru svake kategorije rizi~nih
projekata. Kod projekata sa rastu}im nivoima rizika diskontna stopa uklju~uje
dodatne koeficijente kompenzacije za svaki ocenjeni period pove}anja rizika.
Razvrstavanje projekata vr{i se u ~etiri klase:67)

klasa A: projekti usmereni na redukovanje tro{kova i nose nizak nivo


rizika;
klasa B: projekti usmereni na ekspanziju obima i sadr`e prose~an rang
rizika;
klasa C: projekti usmereni na nove proizvodnje i imaju visok stepen rizika;
klasa D: projekti usmereni na proizvodne inovacije i primenu novih
tehnologija, nose najve}i stepen rizika.

Svaki rang projekta ima odgovaraju}e koeficijente rizika. Diskontna stopa treba
da bude korigovana odgovaraju}im koeficijentima rizika pojedinih kategorija
projekata. Na taj na~in }e se dobiti pravi indikatori profitabiliteta investicionih
projekata i stvoriti mogu}nost izbora najboljih pravaca alokacije proizvodnih
resursa. Kamatna stopa kreditora treba da bude korigovana odgovaraju}im
indeksima o~ekivane inflacije.

13.5. UPRAVLJANJE RIZIKOM KREDITIRANJA STANOVNI[TVA

13.5.1. Vrste kreditiranja stanovni{tva

Podru~je kreditiranja stanovni{tva podrazumeva odobravanje raznih vrsta,


uglavnom namenskih kredita: za podsticanje raznih vidova potro{nje i re{avanje
primarnih stambenih potreba, te poljoprivrednom stanovni{tvu za obavljanje,
razvoj i unapre|enje poljoprivredne delatnosti. Naravno, ima autora koji tu
podelu vr{e i na drugi na~in (krediti koji se vra}aju u ratama - otplatama i koji
se vra}aju odjednom u ukupnom iznosu).68)

67) Ibidem, str. 398.


68) Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition, Prentice-Hall,
Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 326. Dakle, postoji u ovom pogledu
razli~itost u pristupu me|u autorima oko podele ovih kredita, pa smo ih naveli samo radi
ilustracije.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 463

Mi }emo se ovde, pored navedene klasifikacije, zadr`ati na analizi, predvi|anju


i upravljanju rizikom tri grupe kredita: 69)

(1) potro{a~ki krediti,


(2) stambeni krediti i
(3) agrarni krediti.
Prema Sinkey-u,70) krediti stanovni{tvu, koji se, sem hipotekarnih kredita za
ku}e i stanove mogu smatrati potro{a~kim, jesu:

- individualni - li~ni krediti,


- kreditne kartice,
- debitne kartice,
- individualne - li~ne kreditne linije,
- krediti za vozila
- hipotekarni krediti za ku}e i stanove,
- krediti za pokretne ku}e,
- krediti koji se vra}aju odjednom,
- krediti na bazi deonica,
- krediti za osoblje u banci.

O~igledno je da u navedenoj skali kredita stanovni{tvu ne nalazimo posebno


apostrofirane agrarne kredite. Neki teoreti~ari, kao i pomenuti Sinkey, posebno
izdvajaju kredite poljoprivrednicima tzv. agrarne kredite, a neki posebno
izdvajaju i stambene odnosno hipotekarne kredite. Pre nego {to pre|emo na
dalju analizu, nave{}emo jo{ i vrste stambenih i agrarnih kredita.

Re{avanje stambenih problema spada u zadovoljavanje primarnih ~ovekovih


potreba odnosno potreba njegovog doma}instva. Stambeni ili hipotekarni
krediti mogu biti:

- krediti za kupovinu gotovih stanova i ku}a,


- krediti za kupovinu stanova i ku}a u izgradnji,
- krediti za adaptaciju i preure|enje stanova i ku}a,
- krediti za kupovinu placeva i njihovo komunalno ure|enje, i
- druge vrste stambenih kredita.

69) Vidi detaljnije: The Bankers’ Handbook, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs
and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 771-801.
Ovakvu podelu kredita stanovni{tvu na: potro{a~ke, stambene i agrarne kredite, prihvatio je i
prof.dr Srboljub Jovi} u svojoj knjizi Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 404.
70) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 506.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 464

Agrarni krediti spadaju u najstarije bankarske zajmove. Agrar finansiraju banke,


druge finansijske institucije i dr`ava. Me|u naj~e{}e kori{}ene agrarne kredite
mo`emo navesti slede}e:

- krediti za setvu poljoprivrednih kultura,


- krediti za tov (pili}a, junadi svinja),
- krediti za dugogodi{nje zasade (vo}arstvo i vinogradarstvo),
- krediti za nabavku poljoprivredne mehanizacije,
- krediti za priplodnu stoku (ovce, junice),
- krediti za poljoprivredne objekte (zgrade za tov, za krave muzare),
- krediti za navodnjavanje.

Osnovne karakteristike ove tri grupe kredita stanovni{tvu mogu se svesti na


slede}e:

- potro{a~ki krediti imaju uglavnom standardizovane i relativno upro{}ene


metode kreiranja, relativno najkra}e rokove otplate (prose~no do 2 godine) i
manjeg su pojedina~nog obima;
- stambeni krediti su sa ne{to slo`enijom procedurom, odobravaju se na
relativno du`e rokove (~ak i na 30 godina) i, razumljivo, ve}eg su
pojedina~nog obima;
- agrarni krediti imaju svoje specifi~osti zbog same poljoprivredne delatnosti
(sezonske, cikli~ne i klimatske karakteristike), variraju u obimu i ~esto se,
sem dugoro~nih kredita, vra}aju odjednom (nakon zavr{enog proizvodnog
ciklusa).

13.5.2. Specifi~osti ocene kreditne sposobnosti

Procena kreditne sposobnosti tra`ioca za potro{a~ke, stambene i agrarne kredite


vr{i se po osnovu procene pet elemenata tj. ‘five Cs’i to:

karakter = volja da plati = moralni rizik


kapacitet = sposobnost da plati = rizik prihoda
kapital = mera kreditne sposobnosti = rizik sigurnosti
kolateral = sigurnost ako ne plati = pokriveni rizik
tr`i{ni uslovi = inflacija, recesija = rizik kontinuiteta posla

Za ocenjivanje kreditne sposobnosti va`ne su ~etiri grupe podataka i to: 71)

71) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Harper & Row Publishers, New York, 1981.
godine, str. 199-200.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 465

(1) ban~ini podaci o tra`iocu kredita odnosno, da li je tra`ilac kredita ve} ranije
koristio kredit kod banke i kakva je bila ‘pro{lost’ tog kreditnog odnosa;
(2) proveravanje datih referenci i podataka;
(3) proveravanje podataka vezanih za posedovanje ra~una u banci (kad je
otvoren, iznos sredstava prilikom otvaranja, broj mese~nih stavki pla}anja,
eventualno kori{}ene zaloge (kolaterala);
(4) na~in na koji du`nik vr{i svoja pla}anja.

Tradicionalni metod procene tra`ioca kredita, koji koriste mnoge banke, sastoji
se iz slede}ih faza procesa:

(1) ispituju se karakteristike tra`ioca kredita,


(2) procenjuje se njegova kreditna sposobnost, i
(3) donosi se odluka o odobrenju ili odbijanju kredita.

Dobar broj banaka se koristi tzv. kredit skoring sistemom. Ovaj sistem koristi
numeri~ku formulu da predvidi i kvantificira rizik tra`ioca kredita preko
odre|enih specifi~nih ta~aka i karakteristika tra`ioca kredita kao {to su:

(1) prihod,
(2) teku}i nivo duga u odnosu na prihod i
(3) vreme (godine) na sada{njem poslu.

Vrednost kriterija je takva, da ve}i broj bodova predstavlja i ve}i nivo kreditnog
rizika. ^injenice iz pro{losti obezbe|uju indikaciju za budu}e pona{anje
tra`ioca kredita, ali novi kredit ili produ`enje kredita uvek sa sobom nosi rizik.
Budu}nost je uvek neizvesna, po{to se menjaju i ljudi i prilike.
Pored prikupljenih podataka, za banku je va`no da se obavi razgovor (intervju)
sa tra`iocem kredita. Intervju treba da obavi nadle`ni kreditni referent. Putem
intervjua je va`no da se utvrdi za{to i na osnovu ~ega je tra`ilac kredita izabrao
ba{ ovu banku: 72)

(1) Tra`ilac kredita je do{ao na osnovu ban~inog oglasa u novinama.


(2) Tra`ilac kredita je depozitar banke ili klijent odnosno komitetnt drugog
odeljenja banke.
(3) Banku je neko preporu~io tra`iocu kredita.
(4) Tra`ilac kredita treba finansijsku pomo} i izabrao je posebno ovu banku.

72) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Harper & Row Publishers, New York,
1981.godine, str. 204.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 466

13.5.3. Metode ocene kreditne sposobnosti

U osnovi, postoje dva metoda procene kreditne sposobnosti tra`ioca koje koriste
banke kod potro{a~kih i stambenih kredita. To su: (1) metod kriti~ne procene i
(2) empirijski metod procene. Kod metoda kriti~ne procene primarno je:
iskustvo kreditnog referenta, uvid u prihode zajmotra`ioca i kona~no
obezbe|enje kredita (collateral). Ni{ta manje nisu va`ne kreditna istorija i
priroda zaposlenja zajmotra`ioca. Empirijski metod ili sistem bodovanja kredita
(‘credit scoring system’) zasniva se na kori{}enju statisti~kih podataka i tehnike
kao {to je regresiona ili diskriminaciona analiza. Koriste se podaci bazirani na
‘fajlovima’ banke, ali se koriste i demografske i psihografske karakteristike,
kako bi se {to preciznije procenio personalni kreditni rizik tra`ioca potro{a~kog
i stambenog kredita isti~u}i pri tome u prvi plan njegove dobre i lo{e strane.
Faktori koji mogu korisno poslu`iti za formulisanje i kori{}enje jednog sistema
bodovanja kredita su:

- stan vlastiti ili zakup - telefon u ku}i i na poslu


- {tedni ra~un - vreme na sada{njoj adresi
- teku}i ra~un - po{tanski broj mesta
- starosna dob - starost, proizvo|a~ i model kola
- bra~no stanje - geografska oblast
- razlika godina me|u supru`nicima - reference finansijske kompanije
- broj izdr`avanih - vreme zaposlenja
- {tedne i kreditne reference - vreme kod prethodnog
poslodavca
- mese~ni zakup stana/rata zajma - tip zaposlenja
- prihod - ~lanstvo u sindikatu
- odnos duga prema prihodu - druge kreditne reference
- vlasni{tvo `ivotnog osiguranja - delatnost gde je zaposlen
- nivo formalnog obrazovanja - najbli`a lokacija rodbine

U cilju olak{avanja prakti~nog rada na ovom poslu, u bankama se koristi tzv.


sistem bodovanja kredita (‘credit scoring system’), gde bodovi indiciraju
relativnu va`nost pojedinih posebno odabranih podataka i obele`ja u proceni
kreditne sposobnosti tra`ioca potro{a~kog i stambenog kredita.

Sistem bodovanja potro{a~kih i stambenih kredita prvi je uveo David Durand.73)


Ovaj sistem bodovanja se bazira na analizi dobrih i lo{ih karakteristika
odobrenih potro{a~kih i stambenih kredita od strane komercijalnih banaka. Ovaj
model sistema bodovanja bazira na slede}ih devet faktora:

73) David Durand: Risk Elements in Consumer Installment Lending, National Bureau of
Economy Research, New York, 1941. godine, str. 69.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 467

(1) Dob (starost):


0,01 bodova za svaku godinu starosti preko 20
godina, maksimum 0,30 bodova;
(2) Pol:
0,40 bodova za `ensko, 0 bodova za ostale;
(3) Stabilnost boravka:
0,042 boda za svaku godinu na sada{njoj adresi
stanovanja, 0,42 boda makismum;
(4) Zanimanje:
0,55 bodova za bilo koje od dva dobra zanimanja,
0 bodova za bilo koje od dva lo{a zanimanja i
0,16 bodova za sva ostala zanimanja; 74)
(5) Vrsta delatnosti:
0,21 bodova za zaposlenja kao {to su industrija
{iroke potro{nje, dr`avne slu`be, bankarski ili brokerski posao;
(6) Stabilnost zaposlenja:
0,059 bodova za svaku godinu u sada{njem zaposlenju
sa makimumom od 0,59 bodova;
(7) Ra~un u banci:
0,45 bodova za ra~un u banci;
(8) Nekretnine:
0,35 bodova za nekretnine;
(9) Osiguranje `ivota:
0,19 bodova za osiguranje `ivota.

Pomo}u navedenog kredit-skoring modela mogu}e je odvojiti lo{e i dobre


tra`ioce kredite. Grani~na vrednost ovog modela je 1,25. Ve}i broj bodova od
1,25 indikator je vi{e dobrih karakteristika tra`ioca kredita, dok je manji ili
jednak broju 1,25 indikator profila tra`ioca kredita sa lo{im karakteristikama.

Kad su u pitanju tra`ioci stambenih kredita, onda je sasvim sigurno da pored


navedenih sagledavanja treba imati u vidu i druge elemente. Na primer, nivo i
stabilnost li~nih primanja, finansijska disciplina i bri`ljivo staranje o imovini
mogu biti osnovni indikatori kreditne sposobnosti doma}instva. Pored toga,
standardno je pravilo, da ukupni izdaci za kupovinu stana ili ku}e ne mogu biti
ve}i od dve i po godi{nje plate odnosno primanja doma}instva (ili tri umanjena
za poreska izdvajanja. U uslovima da zajam pokriva celokupnu vrednost stana
ili ku}e i da je zajam na rok od 25 godina, mese~no optere}enje doma}instva
iznosilo bi oko 10 - 12 procenata. Ako se pri tome koristi u~e{}e, onda je taj
procenat oko 10.

74) Ibidem, str. 70.


UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 468

Kreditna sposobnost zajmotra`ilaca (farmera) agrarnih kredita utvr|uje se na


osnovu analize podataka za svih pet elemenata (‘five Cs’) i to: (1) karaktera, (2)
kapaciteta, (3) kolaterala, (4) kapitala, (5) tr`i{nih uslova uvode}i i {esti (6):
komunikacije kao bitnog elementa saradnje davaoca kredita i korisnika
kredita.75) Podaci za ovu analizu uglavnom se crpe iz vi{e vrsta izve{taja kao {to
su:76)

(1) teku}i finansijski izve{taji (u okviru 90 dana),


(2) finansijski izve{taji u poslednje dve godine (kalendarske ili fiskalne),
(3) izve{taj o poslovanju - profitu i gubitku,
(4) ukupan bud`et farme, i
(5) pore|enje operativnog bud`eta sa prethodnim godinama.

Finansijska sposobnost tra`ioca kredita predstavlja u bankarskoj praksi jedan od


najva`nijih pokazatelja kreditne sposobnosti farmera ili poljoprivrednog
doma}instva. Praksa je banaka da koriste koeficijente finansijske sposobnosti
kao {to su:

(1) ukupna aktiva prema ukupnoj pasivi, pri ~emu se kao standardna stopa
uzima srazmera 2:1 (pozicije ispod ove su natprose~no zadu`ene);
(2) zbir teku}e i srednjoro~ne aktive prema ukupnim obavezama, koeficijent je
koristan u uslovima rastu}e inflacije (solventnost);
(3) teku}a aktiva prema teku}im obavezama, ukazuje na sposobnost izmirenja
teku}ih finansijskih obaveza;
(4) dugoro~na aktiva prema ukupnim obavezama, pokazuje dugoro~nu
ekonomsku i finansijsku snagu du`nika.

13.5.4. Upravljanje rizikom pojedinih vrsta kredita

Ovde }emo razmotriti odre|ene rizike pojedinih vrsta kredita kao {to su:
potro{a~ki, stambeni i agrarni krediti, kao i mogu}nost njihove relativizacije.

Rizici potro{a~kih kredita, s obzirom na razu|enost oblika i vrsta potro{a~kih


kredita, zavise kako od vrsta tako od njihove namene i na~ina kori{}enja. Pored
ranije izlo`enih elemenata, koje banka sagledava prilikom podno{enja zahteva
za odobravanje potro{a~kih kredita, preporu~uje se da se obrati posebna pa`nja

75) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Harper & Row New York, 1981. godine, str.
156-157.
76) David R. Christenson: Agricultural Lending, u knjizi: The Bankers’ Handbook, edited by:
William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Third Edition, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 774.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 469

na listu potencijalnih signala opasnosti, koje bi trebalo pri obavljanju intervjua


sa tra`iocem kredita pa`ljivo razmotriti: 77)

(1) nije mogu}a definitivna ili potpuna identifikacija tra`ioca,


(2) tra`ilac se obra}a banci koja je udaljena od njegove lokacije stanovanja
(ku}e ili stana) i posla gde radi,
(3) tra`io~eva po{ta (pisma i drugo) se upu}uje (sti`e) kod prijatelja i na
po{tanski pretinac (fah),
(4) tra`iocu se u`asno `uri da mu se odobri kredit, ima neodlo`nu potrebu i
zahteva hitan razgovor,
(5) sakupljene informacije i podaci o tra`iocu su kontradiktorni, slabosti se
razotkrivaju i rastu sa pitanjem kao {to je iskrenost i integritet tra`ioca,
(6) tra`ilac menja zaposlenje, menja zanimanje ili je upravo po~eo drugi posao,
(7) tra`ilac nema stalno mesto poslovanja, stalno vr{i zakup poslovnog prostora
i ima telefon - sekretaricu,
(8) priroda posla tra`ioca ili zanimanje ne mo`e biti zadovoljavaju}e
obja{njeno ili mo`e biti nelegitimno,
(9) te{ko je do}i do prave kreditne istorije tra`ioca,
(10)prihod tra`ioca je tek na nivou odr`avanja `ivota,
(11)tra`ilac je previ{e zadu`en, i
(12)postoje ~injenice o u~estalom obnavljanju kredita i pove}avanju iznosa
kredita.

Za hipotekarne (stambene) kredite veoma je bitna realna procena imovine, koja


slu`i kao kolateral odobrenog kredita. Naplata glavnice kod ovih kredita je
relativno sigurna, po{to se krediti odobravaju do visine 80 % vrednosti ku}e
(stana), tako da su rizici gubitaka glavnice relativno mali. Me|utim, rizici
vezani za promenu kamatne stope odnosno cene hipotekarnog kredita su
brojniji. Ovi rizici mogu se pojaviti u tri faze procesa: (1) u fazi kreiranja
hipotekarnog kredita, (2) u fazi ulaganja u hipotekarne kredite i (3) u fazi
pla}anja (otplate) hipotekarnih kredita. 78)

(1) U fazi kreiranja hipotekarnog kredita, mo`e se pojaviti vezani (“pipeline”)


rizik, koji se javlja izme|u podnosioca zahteva za kredit i kreatora hipotekarnog
kredita. Ovaj rizik ima dve komponente: cenovni rizik i rizik de{avanja (“fallout
risk”).

Cenovni rizik nastaje u uslovima porasta kamatnih stopa na hipotekarne kredite,


pri ~emu se kreator hipotekarnog kredita obavezao da }e kredit dati po ni`oj

77) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Harper & Row, New York, 1981. godina, str.
205.
78) Franko J. Fabozzi, Franco Modigliani and Michael G. Perri: Fundation of Financial Market
and Institution, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1994. godine, str. 465-492.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 470

kamatnoj stopi. To zna~i da }e kreator morati da proda hipotekarni kredit ispod


vrednosti koju je dao, ili da ga zadr`i u svom portfoliju i da dobija kamatnu
stopu koja je manja od tr`i{ne. Sli~an rizik nastaje kad tra`ilac kredita odabere
fiksnu kamatnu stopu.

Rizik de{avanja (‘fallout risk’) nastaje kada tra`ilac kredita, po dobijanju pisma
o obavezi da kupi nekretninu, ne}e da kupi imovinu sredstvima koja je
pozajmio od kreatora hipotekarnog kredita. Glavni razlog takvog pona{anja
tra`ioca kredita je znatno opadanje kamatnih stopa na tr`i{tu na hipotekarne
kredite, pa je razumljivo da se tra`ilac ekonomski pona{a i tra`i alternativni
izvor sredstava. Ovaj rizik je rezultat ~injenice da potencijalni du`nik ima
pravo, ali ne i obavezu, da zatvori posao (ima pravo da otka`e ugovor).

Kreatori hipotekarnog kredita imaju nekoliko alternativa da bi se za{titili od


pomenutih rizika. Od cenovnog rizika {tite se tako {to mogu da dobiju obavezu
agencije ili privatne firme kojoj se planira prodaja hipotekarnog kredita u formi
forward ugovora. Kreator hipotekarnog kredita pristaje da isporu~i hipotekarni
kredit u budu}nosti i druga strana (neka od agencija ili privatna firma) pristaje
da kupi hipotekarni kredit u to vreme po odre|enoj ceni (stopi).
(2) U fazi ulaganja, koja u hipotekarne kredite uglavnom vr{e {tedionice i
banke, pojavljuju se osnovni rizici i to: kreditni rizik, rizik likvidnosti i cenovni
rizik. Kreditni rizik nastaje u slu~aju da vlasnik ku}e ne plati kreditnu obavezu.
Kod osiguranih hipotekarnih kredita, rizik je minimalan. Za kredite koji su
osigurani kod privatnih kompanija rizik se meri prema rejtingu tih
osiguravaju}ih kompanija. Rizik likvidnosti postoji uvek po{to su hipotekarni
krediti slabo likvidni zbog veli~ine i nedeljivosti. Cenovni rizik manifestuje se u
kretanju cene instrumenata sa fiksnom kamatnom stopom, koja se kre}e u
suprotnom pravcu od tr`i{nih kamatnih stopa. To zna~i da }e rast kamatnih
stopa dovesti do opadanja cene hipotekarnih kredita.
(3) Rizici koji nastaju u fazi otplate kredita sa fiksnom kamatnom stopom
manifestuju se kao posledica ranijih pla}anja (otplata). Su{tina motiva ranije
otplate hipotekarnog kredita je mogu}nost refinansiranja duga po ni`oj
kamatnoj stopi, po{to je tendencija pada kamatnih stopa na tr`i{tu na
hipotekarne kredite. Vlasnik hartija rizikuje kapitalni dobitak, koji se reflektuje
u ~injenici da predvi|ena naknada nominale ne}e dati prinos kao inicijalni tok
gotovine. Ovaj efekat se zove rizik skupljanja (‘contraction risk’).

Suprotne posledice nastaju kad na tr`i{tu porastu kamatne stope na hipotekarne


kredite. Ranija pla}anja }e biti smanjena, po{to su kamatne stope ve}e od
ugovorenih i ulaga~ima se ne isplati refinasiranje svojih obaveza po ve}oj
kamatnoj stopi. Ovo se zove rizik {irenja (‘extension risk’). Dakle, rizik ranijeg
pla}anja sastoji se od rizika skupljanja i rizika {irenja. Efekti prava ranijeg
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 471

pla}anja ogledaju se u tome da stvarni tok gotovine od hipotekarnih kredita nije


unapred poznat.

Procena rizika kod odobravanja agrarnih kredita zasniva se na analizi


pokazatelja zajmotra`ioca, koji mora imati: zadovoljavaju}u profitabilnost,
finansijsku snagu, likvidnost i sposobnost vra}anja tj. kapacitet odgovaraju}e
agrarne operacije. Kod utvr|ivanja kreditne sposobnosti, centralno mesto
pripada utvr|ivanju kapaciteta kreiranja pozitivnih nov~anih tokova farme.
Osiguranje od kreditnog rizika79) ovih kredita uglavnom se vr{i na dva na~ina:

(1) prvi, da se za visinu odobrenog kredita obezbe|uje realna vrednost


kolaterala, koja u odnosu na visinu kredita mo`e iznositi najvi{e 60
procenata, i
(2) drugi, indirektnim kreditiranjem na osnovu otkupa robnih hartija od
trgovinskih preduze}a ili vrednosnih hartija specijalizovanih finansijskih i
kreditnih agencija iz oblasti poljoprivrede. Na ovaj na~in banke ograni~avaju
kreditni rizik, upro{}avaju i ubrzavaju proceduru finansiranja i recikliraju
finansijske resurse.

Smatra se da agrarni zajmovi nose ve}i stepen rizika u odnosu na ostale vrste
bankarskih kredita. Klju~na izvori{ta rizika su u: (1) nepovoljnoj relaciji
tro{kovi - cene u agrarnoj oblasti, (2) te{ko}ama skupljanja valjanih informacija
o aktivnosti agrarnih jedinica (doma}instava) i (3) te{ko}ama razdvajanja
poslovne i porodi~ne aktivnosti svakog doma}instva. Visok stepen rizika je i
razlog {to ima relativno malo agrarnih dugoro~nih kredita. Ve}i obim agrarnih
kredita za teku}e poslovanje obi~no se daje na rok ne du`i od 12 meseci i
obi~no su osigurani. Srednjoro~ni krediti daju se na rokove od 1 do 5 godina i
uglavnom su pokriveni kolateralom (zalogom imovine). Banke ograni~avaju
kreditni rizik i indirektnim kreditiranjem agrarnog sektora (otkup robnih i
vrednosnih hartija od trgovinskih i specijalizovanih finansijskih firmi).

13.6. UPRAVLJANJE RIZIKOM ME\UNARODNOG KREDITA

13.6.1. Vrste i karakteristike me|unarodnih kredita

Me|unarodni krediti mogu se podeliti po osnovu vi{e kriterija: prema poreklu -


izvoru sredstava (dr`avni i privatni), prema davaocima kredita (me|unarodne
finansijske institucije, banke), prema ro~nosti (kratkoro~ne, srednjoro~ne i
dugoro~ne), prema nameni (finansijski, robni), itd. Prema na{im zakonskim
propisima, postoje slede}e vrste inostranih kredita: komercijalni, robni,

79) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 425-426.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 472

finansijski, kreditne linije, emisija obveznica na inostranom finansijskom


tr`i{tu, krediti za refinansiranje i reprogramiranje dospelih kredita i kredita koji
dospevaju, krediti za likvidnost u me|unarodnim pla}anjima, devizni depoziti i
devizne garancije.80) Me|utim, bazi~na podela me|unarodnih kreditia vr{i se u
dve grupe: (1) dr`avni krediti i (2) krediti privatnog sektora.81)

Dr`avni krediti imaju razli~ite svrhe, od op{tih finansijskih potreba dr`ave,


kredita za finansiranje uvoza ili projekata u privatnom sektoru, kredita za razvoj
putne mre`e, luka, irigacionih sistema te kredita za razne druge svrhe za koje
dr`ava treba sredstva. Klju~ni kriterjium za ove kredite je pobolj{anje izvozno
orijentisane proizvodno-uslu`ne strukture, kako bi se sa pove}anim ostvarenim
deviznim efektima vra}ali uzeti strani krediti. Mo`e se re}i da se svi inostrani
dr`avni krediti uzimaju da bi pove}ali ili ponovo dopunili devizama devizne
rezerve zemlje koja ih je uzela.

Krediti privatnom sektoru dele se na dve klase: krediti za finansiranje prometa


roba (uvoza ili izvoza) i krediti za finansiranje mno{tva drugih projekata koji su
uklju~eni u poslovanje. Krediti za uvoz obezbe|uju uvozniku i zemlji devizna
sredstva za pla}anje uvoza. Krediti za finansiranje izvoza obezbe|uju
eksporteru i njegovoj zemlji postupak ne{to br`eg prijema deviznog priliva
nego {to bi ga eksporter primio po normalnom postupku. Krediti za finansiranje
drugih projekata kao {to su izgradnja novih fabrika ili ekspanzija zaliha su
jednostavno krediti za pove}nje deviznog priliva u ~vrstim valutama.

Prema procesu obezbe|enja inostranih kredita, razlikujemo: (1) sindicirane


kredite (‘loan syndication’) i (2) klub kredite (‘club loans’).82) Sindicirani ili
sindikacioni krediti se praktikuju za ve}e obime kredita, a svrha im je disperzija
rizika. Sindicirani aran`man podrazumeva u~e{}e vi{e banaka sa slede}im
funkcijama: (1) banka ili banke sa liderskom menad`erskom ulogom, (2) banke
participanti i (3) banke agenti. Liderske banke imaju klju~nu ulogu u kreditnom
aran`manu (organizacija, uslovi i oblici kreditiranja debitora, u~e{}e pojedinih
banaka u kreditu i evaluaciji rizika). Banke participanti obezbe|uju kreditni
potencijal za odobravanje kredita. Banke agenti vr{e posredni~ku ulogu u
isplati, distribuciji i naplati kredita.

80) Prema Zakonu o deviznom poslovanju (Slu`beni list SRJ 50/93, 24/94 i 79/04, i Zakonu o
kreditnim odnosima sa inostranstvom (Slu`beni list SRJ 42/92.)
81) Donald R. Mandich: International Credits, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood Illinois, 1988. godine, str. 823-825.
82) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 689-690.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 473

Kad debitori zahtevaju manje sume novca u vidu kredita, oni to re{avaju
individualno sa pojedinom bankom. Takvi krediti nazivaju se klub krediti.
Procedura za ove kredite je upro{}ena i kratka i rezultat je me|usobnog odnosa
banaka partnera u poslovnoj saradnji. Pored toga, obi~no se koriste u onim
slu~ajevima kad je sindicirani kredit ve} u pripremi. Zato se ovi krediti mogu
koristiti i kao jedna vrsta stabilizatora kreditnog tr`i{ta po{to se koriste odmah i
tako ‘premo{}avaju’ ina~e duge procedure sindiciranih kredita. Ovi krediti daju
se na periode od 15 dana do 3 meseca.

U odnosu na kredite na doma}em tr`i{tu, poslovanje me|unarodnim kreditima


je slo`enije, te je usled toga ovaj posao rizi~niji. Osnovne karakteristike
me|unarodnih kredita mogu se svesti na slede}e:

(1) kreditni plasmani prelaze granicu dr`ave,


(2) krediti se obi~no konvertuju u drugu valutu,
(3) krediti se daju na du`e rokove uz ‘grace’ period,
(4) ugovori o kreditima naro~ito respektuju pravnu stranu (primenu prava i
zakona, volju sudova da akceptiraju),
(5) uva`ava se jurisdikcija i sposobnost date zemlje da izvr{ava odluke,
(6) po{tuju kreditne klauzule u ugovoru koje defini{u mesto i metod pla}anja, i
(7) garantuju druga prava banaka u~esnica u kreditnom procesu.

Slo`enost kreditne analize i poslovne procedure me|unarodnih kredita, s jedne


strane, i nemogu}nost ta~nog predvi|anja budu}ih ekonomskih, politi~kih i
drugih dogadaja u zemljama debitorima, s druge strane, ~ine ovaj posao
rizi~nijim od kreditiranja na doma}em tr`i{tu. Zato }emo ovde obraditi dva tipa
rizika me|unarodnog kredita: rizik zemlje i rizik suvereniteta, u kojima su
sadr`ani i rizici koji se pojavljuju pod drugim imenima (politi~ki rizik,
ekonomski rizik, rizik transfera).
13.6.2. Rizik zemlje i suvereniteta dr`ave

Krediti dr`avama ili jednom od njihovih zvani~nih entiteta su su{tinski rizik


zemlje. Krediti privatnom sektoru tako|e podrazumevaju razli~ite elemente
rizika zemlje. Malo preduze}a mo`e poslovati kompletno nezavisno od svog
okru`enja, osim ako je du`nik multinacionalna kompanija sa sposobno{}u da
plati obavezu iz eksternih izvora.83) Rizik zemlje (‘country risk’) je rizik
ekonomskih ili politi~kih promena u stranoj zemlji, kao {to je nedostatak
deviznih rezervi i koji prouzrokuje ka{njnje u pla}anju kreditnih obaveza
bankama kreditorima. Rizik zemlje je {iri pojam od rizika suvereniteta

83) Donald R. Mandich: International Credits, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood Illinois, 1988. godine, str. 825-26.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 474

(‘sovereign risk’) po{to on uzima u obzir tj. obuhvata mogu}nost vra}anja duga
od strane privatnih du`nika i centralne vlade zemlje.84)

Rizik suvereniteta (‘sovereign risk’) je rizik izostanka pla}anja strane centralne


vlade ili njene agencije,85) po{to one mogu odbiti da plate svoje obaveze
bankama kreditorima ~ine}i tako ekstremne te{ko}e za banke u punoj naplati
njihovih kredita. U vezi sa rizikom suvereniteta u nastaloj krizi dugova, jedan
ameri~ki bankar je pre nekoliko godina rekao: “Zemlje ne bankrotiraju”, na{to
je drugi dodao: “Ali zato bankrotiraju bankari koji ih kreditiraju.”86) Neki autori
smatraju da je rizik internacionalnog kredita determinisan uticajem tri slede}a
rizika: (1) deviznim rizikom, (2) rizikom zemlje i (3) rizikom regulacije.87) Mi
}emo ovde ukratko izlo`iti su{tinu rizika zemlje i rizika suvereniteta.

(1) Rizik zemlje. Osnovni vidovi i oblici u kojima se ispoljava rizik zemlje su:
(1) rizik nepla}anja (‘default risk’), koji predstavlja mogu}nost da du`nik nije u
stanju da ostvari dovoljan neto devizni priliv ili pak nije voljan da ga upotrebi
za servisiranje duga; (2) rizik transfera podrazumeva takve okolnosti u kojima
du`nik, usled raznih ograni~enja u raspolaganju deviznim sredstvima, nije u
mogu}nosti da do|e do odre|ene valute za otplatu duga; (3) rizik garancija
predstavlja verovatno}u da banka, izdavalac obi~no ~inidbene garancije, mora
da izvr{i garantovanu obavezu, po{to to nije izvr{io glavni du`nik usled
ekonomske ili politi~ke situacije u svojoj zemlji. 88)
Strategijski pristup dono{enju poslovnih odluka u sferi poslovanja banaka sa
inostranstvom, zahteva ozbiljnu i kompleksnu analizu rizika zemlje. Analiza
rizika zemlje (‘country risk’) sastoji se od kombinacije dve analize: (1) analize
ekonomskog i (2) analize politi~kog rizika. Uz ove analize rizika zemlje
uklju~uju se i analiziraju i drugi faktori kao {to su internacionalna likvidnost
zemlje, pravni problemi zemlje, limiti zemlje itd. Fokus analize rizika zemlje je
na proceni i predvi|anju ekonomskog i politi~kog potencijala zemlje za uredno
servisiranje uzetih kredita. To se, pre svega, odnosi na procenu budu}ih
doga|aja u uslovima nesigurnosti, kad nastaju situacije neizvr{avanja obaveza
po uzetim kreditima.

Analiza rizika zemlje svodi se na ocenu dve vrste neizvesnosti i to: (1) prva,
vezana je za ekonomsku komponentu rizika i svodi se na procenu da li }e

84) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 155.
85) Ibidem, str. 574.
86) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, str. 672.
87) Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition, Prentice-Hall,
Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 448-451.
88) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, Fokus, Beograd, 1990.
godine, str. 61.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 475

zemlja du`nika u periodu otplate kredita ostvariti dovoljan nivo deviznog


priliva za servisiranje uzetih inostranih kredita; (2) druga, vezana je za politi~ku
komponentu rizika i usmerena je na spremnost zemlje du`nika, da se odrekne
ostvarenog i raspolo`ivog deviznog priliva i ispuni dospele obaveze po kreditu.
Na sposobnost zemlje da generi{e vi{kove deviza za otplatu stranih kredita po
dospe}u uti~e vi{e faktora, me|u kojima su najva`niji slede}i: 89)

(1) Veli~ina dr`avnog deficita u odnosu na nacionalni bruto produkt (‘GNP’).


(2) Stopa porasta nov~ane mase.
(3) Stepen zavisnosti nacionalnog izvoza od limitiranog broja primarnih
proizvoda (to je mera verovatno}e ‘isparljivosti’ u ‘terms of trade’).
(4) Stepen kojim se finansira dr`avna potro{nja sa stranim zajmovima.
(5) Stepen kojim politika dr`ave obeshrabruje ili ometa efikasno kori{}enje
resursa: kontrola cena, plafon kamatne stope, trgovinske restrikcije.
(6) Stepen tra`nje gra|ana i odgovornost dr`ave za ve}u tra`nju odnosno za
ve}i `ivotni standard kroz ve}u javnu potro{nju. To je indikacija u kojoj
meri dr`ava koristi pozajmljena sredstva za javnu potro{nju.

(2) Rizik suvereniteta. ^esto se u literaturi rizik zemlje poistove}uje sa rizikom


suvereniteta, {to po na{em mi{ljenju nije u redu. Rizik suvereniteta90)
(‘sovereign risk’) podrazumeva situaciju gde kreditor nema pravni lek protiv
suverenog zajmoprimca koji odbija odnosno ne priznaje svoje eksterne obaveze.
91)
Problem kojim se to mo`e ilustrovati je kad banka pozajmi zemlji,
zajmoprimac nije ograni~en setom pravnih uslova, koji su kao rutinska stvar,
po{to je kod doma}ih kreditora. Dakle, problem je kad kreditor ne mo`e dr`ati
zajmoprimca sa emitovanjem jo{ duga. Dodatna pozajmljivanja mogu promeniti
raniji zdrav, pouzdan kredit u visokorizi~ni kredit, koji se ne}e mo}i servisirati.

Ilustrativan je primer kad je u 1982.godini Meksiko odbio da uredno vra}a


svoje kredite stranim bankama. Strane banke su morale da, preko me|unarodnih
finansijskih institucija (IMF, IBRD), prona|u na~in i put prestrukturiranja
vra}anja kredita, te da snize tro{kove servisiranja kredita manje razvijenim
zemljama. Me|utim, rizik suvereniteta mo`e nastati i kod poslova koji su na
odre|en na~in povezani sa poslovima kreditiranja ili sa bankarskim depozitima
odnosno depozitima doma}ih banaka kod stranih banaka.92) Promenom uslova

89) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewoo Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 692.
90) Shelagh A. Heffernan: Sovereign Risk Analysis, Allen & Unwin Publishers Ltd, London
WC1A ILU, UK, 1986. godine, str. 183.
91) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc. Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 691.
92) Marcia L. Stigum and Rene O. Branch, Jr.: Managing Bank Assets and Liabilities - Strategies
for Risk Control and Profit, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1983. godine, str. 153.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 476

transfera (‘transfer risk’), banke nisu u mogu}nosti da obave transfer depozita


po njihovom dospe}u, {to dovodi do mogu}ih gubitaka na ovim poslovima.

13.6.3. Relativizacija rizika zemlje i suvereniteta dr`ave

Relativizacija rizika zemlje (‘country risk’) i rizika suvereniteta (‘sovereign


risk’) podrazumeva smanjenje izlo`enosti banke tim rizicima ili njihovo
eliminisanje. Objektivno gledano, banka treba da usmeri svoje napore u cilju
stvaranja preventivne za{tite i time smanjenja izlo`enosti banke ovim rizicima.
To podrazumeva upravljanje rizikom zemlje i rizikom suvereniteta. Proces
upravljanja ovim rizicima uklju~uje dva posebna zadatka: (1) prvi je
procenjivanje veli~ine rizika podvrgnutog u rastu}oj izlo`enosti u datoj zemlji i
(2) drugi je prevo|enje ovih procena u set pritisaka na portfolio aktive banke
odnosno na sistem upravljanja rizikom zemlje.93)

(1) U principu, procena rizika zemlje mo`e biti izra`ena kao funkcija
verovatno}e P (z), gde je P = verovatno}a, a z = dati procenat umanjivanja
sada{nje vrednosti portfolija zahteva date zemlje odnosno P(z) je verovatno}a
da }e se nivo umanjivanja desiti. Me|utim, u praksi se procena ne iskazuje kao
funkcija verovatno}e ve} kao pojedina~no valorizovan indeks rizika ili premije,
koja reflektuje obe karakteristike funkcije verovatno}e i prednosti procenjiva~a
rizika.

U praksi je izuzetno te{ko proceniti rizik zemlje, po{to to zahteva kompleksan


pristup analizi ovog rizika. Rizik zemlje nije rizik pojedina~nog doga|aja. To je
rizik koji nastaje kao rezultat re|e jednog doga|aja a ~e{}e seta doga|aja u
jednom du`em periodu u datoj zemlji i koji mogu imati bitan uticaj na
sposobnost servisiranja dugova ve}ine du`nika u toj zemlji ili du`nika fizi~ki
lociranih u drugim zemljama, ~ije su ekonomske okolnosti kriti~no zavisne od
doga|aja u zemlji koja je u pitanju. Rizik se mo`e manifestovati kao rizik
transfera, katastrofalni rizik, rizik suvereniteta, rizik privatnog sektora.

Drugi problem kod procene rizika zemlje je razumevanje dinamike politi~kih


odluka, koje stoje iza odluka o primeni odgovaraju}ih ekonomskih re{enja, a
kod kojih nije mogu}e lako identifikovati kvantitativne elemente rizika. To sve
mo`e uticati na servisiranje dugova. Tre}i problem je da verovatno}a te{ko}a
servisiranja dugova za bilo koju datu zemlju nije funkcija samo specifi~nih
doga|aja za tu zemlju. Ovde se moraju imati u vidu dva aspekta: prvi, koji je
eksterne ekonomske prirode (na primer: promena cena nafte) i poga|a ve}inu
zemalja, i drugi, da pod izvesnim okolnostima volja stranog kreditora da snabde

93) Robert L. Slighton: International Risk Management, u knjizi: Handbook for Banking
Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley and Sons, New
York, 1985. godine, str. 511-522.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 477

kreditima datu zemlju usko je povezana sa njihovom voljom da pozajmi


sredstva drugim zemljama ili grupama zemalja.

Za procenu riziko premije u upotrebi je vi{e pristupa, me|u kojima su tri koja se
najvi{e koriste u praksi, a to su: sistem lista provere, statisti~ki metod i pristup
zdravog razuma. Sistem liste provere zasniva se na slede}oj jednacini: Y = A1
X1 + ... AnXn, koji uklju~uje {irok set socijalnih, politi~kih i ekonomskih
varijabli, koje su su{tinski arbitrarne. Statisti~ki metod po~iva na logaritamskoj
i diskriminacionoj statisti~koj analizi odnosa izme|u parametara iz pro{losti sa
odre|enim ekonomskim parametrima u cilju oblikovanja prognoze mogu}nosti
zemlje u budu}nosti da servisira dugove. Tre}i pristup mo`e se kombinovati sa
statisti~kim i naziva se jo{ i informativna procena.

(2) Generalno posmatrano, banke upravljaju rizikom zemlje postavljanjem


individualnih limita za svaku zemlju odnosno maksimuma prihvatljivih nivoa
zahteva zadu`enja za svaku zemlju. Optimalna veli~ina limita za svaku zemlju
je stvar procene i veoma se te{ko kvantificira. Me|utim, uprkos ovim
te{ko}ama, svaka banka treba da ima specifi~an i dokumentovan pristup svakoj
zemlji oblikovan od strane top menad`menta i da ima jasnu utvr|enu poslovnu
proceduru odnosno vodi~ za odobravanje inostranih kredita u pismenoj formi za
svaku zemlju. Ove poslovne procedure moraju se revidirati najmanje jednom
godi{nje, kako bi bile aktuelne.

LITERATURA:

(1) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the


Financial Services Industry, MacMillan Publishing Company, New York,
1989.
(2) P.Jurkovi}: “Razvojna i kreditna sposobnost investitora” u zborniku:
Poslovne finansije, Narodne novine, Zagreb, 1980..
(3) F. Leitner: Bilanztechnik und Bilanzkritik, X Aufl. Berlin, 1933.
(4) Glenn G.Munn and F.L.Garcia: Encyclopedia of Banking and Finance,
Eighth Edition, Revised and Expanded, Bankers Publishing Company,
Boston, 1983.
(5) Edward I. Altman: Managing the Commercial Lending Process, u knjizi:
Handbook for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and
Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New York, 1985.
(6) Edward Altman, R.G. Haldeman and P. Narayanan: “ZETA Analysis: A
New Model to Indentify Bankruptcy Risk of Corporations”, Journal of
Banking and Finance 1, 1977.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 478

(7) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks


Community, Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1990.
(8) Mr Branko Ljuti}: Signali opasnosti pred propast firme, Ekonomska politika
broj 2065/91.
(9) Willard Alexander and Gerald R. Downey, Jr.: Handling Problem Loans, u
knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H.
Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones - Irwin,
Homewood, Illinois, 1988.
(10) Ralph Gilpatrick, Jr. and T. Ronald Casper: Bank Credit Policy, u
knjizi: Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Harper and Row
Publishers, New York, 1981.
(11) The Bankers” Handbook, edited by: William H. Baughn, Thomas I.
Storrs and Charls E. Walker, Third Edition, Dow Jones-Irwin, Homwwood,
Illinois, 1988.
(12) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Herper & Row
Publishers, New York, 1981.
(13) Glenn G. Munn and F.L. Garcia: Encyclopedia of Banking and Finance,
Eighth Edition, Revised and Expanded, Bankers Publishing Company,
Boston, 1983.
(14) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine,
strana 286.
(15) Jack R. Crigger: An Ocean of “Cs”, u The Journal of Commercial Bank
Lending, December 1975.
(16) Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Prentice-
Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1989.
(17) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institutions
Applying Cost-Effective Controls and Procedures, Bankers Publishing
Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990.
(18) Richard Bort: Corporate Cash Management Handbook, Warren Gorham
and Lamont, Boston, 1989.
(19) William H. Bryan: The Banker and the Credit Decision, u knjizi: Bank
Credit, Edited by Herbert V. Prochnow, Harper & Row, Publisher, New
York, 1981.
(20) Steven J. Beck: Financing Leveraged Buyouts, u knjizi: The Bankers”
Handbook, Third Edition, Edited by William H. Baughn, Thomas I. Storrs
and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood Illinois, 1988.
(21) Dr Bo{ko @ivkovi} i Zorica Vidi}: Analiza i ocena kreditne sposobnosti
preduze}a u ameri~kom komercijalnom bankarstvu, UBJ, Beograd,
Jugoslovensko bankarstvo 5/89
(22) R.Bartles: Credit Management, The Ronald Press Company, New York,
1967.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 479

(23) Ranko Jelic: Rizici u poslovnim bankama, analiza i regulisanje,


Beograd, 1988. godine, magistarski rad,
(24) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, Fokus,
Beograd, 1990.
(25) Bratoljub Klai}: Rije~nik stranih rije~i, Zora, Zagreb, 1962.
(26) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business
Guides, New York, 1990.
(27) Glen G. Munn and F.L. Gracia: Encyclopedia of Banking and Finance,
Eighth Edition Revi{ed and Expanded, Bankers Publishing Company,
Boston, 1983.
(28) Charles S. Dickerson: Financial Analysis for Credit Decisions, u knjizi:
The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood,
Illinois, 1988.
(29) Willard Alexsander and Gerald R. Downey, Jr.: Handling Problem
Loans, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William
H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988.
(30) Willard Alexander and Gerald R. Downey, Jr.: Handling Problem
Loans, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William
H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988.
(31) G.T. Stevens, Jr.: Economic and Financial Analysis of Capital
Investments, John Wiley and Sons, New York, 1979.
(32) Donald S. Redding: Longer Term Lending, u knjizi: The Bankers”
Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs
and Charls I. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood Illinois, 1988.
(33) The Capital Budgeting Handbook, Edited by: Mike Kaufman, Dow
Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1986.
(34) Bryan E. Milling: Cash Flow Problem Solver Procedures and Rationale
for the Independent Businessman, Chilton Book Company, Rander, Pa.,
1981. godine strana 6.
(35) David Durand: Risk Elements in Consumer Installment Lending,
National Bureau of Economy Research, New York, 1941.
(36) David R. Christenson: Agricultural Lending, u knjizi: The Bankers”
Handbook, edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E.
Walker, Third Edition, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
(37) Franko J. Fabozzi, Franco Modigliani and Michael G. Perri: Fundation
of Financial Market and Institution, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs,
New Jersey, 1994.
(38) Donald R. Mandich: International credits, u knjizi: The Bankers’
Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs
and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood Illinois, 1988.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 480

(39) Shelagh A. Heffernan: Sovereign Risk Analysis, Allen & Unwin


Publishers Ltd, London WC1A ILU, UK, 1986.
(40) Marcia L. Stigum and Rene O. Branch, Jr.: Managing Bank Assets and
Liabilities Strategies for Risk Control and Profit, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1983
(41) Robert L. Slighton: International Risk Management, u knjizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A.
Eisenbeis, John Wiley and Sons, New York, 1985.
(42) Frank. P. Johnson and Richard D. Johnson: Bank Management, The
Dryden Press, New York, 1985.
(43) Jay M. McDonald and John E. McKinley: Corporate Banking – A
Practical Approach to Lending, Dryden Press, New York, 1984.
(44) Roger H. Hale: Credit Analysis – A Complete Guide, John Wiley and
Sons, New York, 1983.
(45) H. Edwards: Credit Management Handbook, John Wiley & Sons, New
York, 1985.
(46) Eric H. Compton: Inside Commercial Banking, Second Edition, John
Wiley and Sons, New York, 1985.
GLAVA 14.

UPRAVLJANJE RIZIKOM PORTFOLIJA HARTIJA OD


VREDNOSTI

OKVIR ^ETRNAESTE GLAVE:


• Poslovanje banke sa hartijama od vrednosti
• Emitovanje i plasman hartija od vrednosti
• Merenje rizika ulaganja u hartije od vrednosti
• Relativizacija rizika hartija od vrednosti
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 482

14.1. POSLOVANJE BANKE HARTIJAMA OD VREDNOSTI

14.1.1. Formiranje investicionog portfolija banke

Kako smo ve} ranije naveli, poslovne banke investiraju deo svog raspolo`ivog
finansijskog potencijala u hartije od vrednosti. Tako banke u okviru svojih
ukupnih plasmana imaju jedan deo plasmana, koji se odnosi na investicione
plasmane radi ostvarivanja prinosa odnosno prihoda na privremeno slobodna
nov~ana sredstva. Pri tome treba razlikovati ove plasmane poslovnih banaka u
hartije od vrednosti od plasmana investicionih banaka koje su specijalizovane
finansijske institucije i koje su potpuno vezane za tr`i{ne operacije hartijama od
vrednosti. Dakle, ovde je re~ o poslovnim bankama koje samo jedan deo svojih
plasmana dr`e u hartijama od vrednosti.

U razvijenim tr`i{nim privredama poslovne banke polaze od tri osnovna cilja


pri formiranju svog investicionog portfolija i to: (1) sigurnost, (2) likvidnost i
(3) prihod. Plasmani u hartije od vrednosti poma`u bankama da lak{e
razre{avaju konfliktne situacije izme|u navedena tri elementa, po{to se
optimizacijom obima i strukture ovih plasmana omogu}ava: (1) odr`avanje
neophodnog stepena likvidnosti, (2) ograni~avanje rizika i (3) kreiranje
dodajnih prihoda. 1) Naime, pokazalo se da u razvijenim tr`i{nim strukturama,
banke lak{e odr`avaju klju~nu funkciju svoje likvidnosti, ako u svojim
bilansima raspola`u adekvatnom strukturom hartija od vrednosti.

Poznato je da plasmani u kredite donose banci ve}e prihode nego plasmani u


hartije od vrednosti. Stoga je skoro u svim poslovnim bankama te`i{te na
kreditnim plasmanima. Me|utim, ulaganjem slobodnih nov~anih sredstava u
sigurne hartije od vrednosti banke vr{e optimizaciju svog kreditnog potencijala i
odr`avaju zadovoljavaju}i kvalitet svoje aktive. Hartije od vrednosti
omogu}avaju postizanje perfektne diversifikacije plasmana, {to je klju~ni uslov
za ograni~avanje rizika banke. Preko dr`anja hartija od vrednosti u svojim
bilansima, naro~ito obveznica, banke omogu}avaju perfektniju strukturu
finansiranja i kreditiranja preduze}a, sektora privrede i dr`ave.

Sa stanovi{ta poslovne banke, interesantna je podela hartija od vrednosti na:


du`ni~ke i vlasni~ke. Kad neko kupi deonicu, on dobije vlasni{tvo (‘equity’) u
kompaniji i postaje, kao i drugi, koji su ve} kupili ili }e kupiti deonice, vlasnik
jednog deli}a ili dela kompanije. Kad neko kupi obveznicu, on je vlasnik duga
(‘debt’) i postaje jedan od kreditora, po{to je na taj na~in pozajmio novac
kompaniji ili dr`avi. U su{tini, hartije od vrednosti su instrumenti mobilizacije

1) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 431.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 483

nov~anih sredstava pod odre|enim uslovima. Sa aspekta poslovne banke,


obveznice su interesantnije za investicione plasmane nego deonice.

Du`ni~ke ili kreditne hartije mogu biti prenosive i neprenosive. Prenosive


hartije od vrednosti su univerzalne kreditne hartije, ~iji imaoci zadr`avaju
bezuslovno pravo naplate punog iznosa kreditnog potra`ivanja. Imaju va`nu
ulogu na finansijskim tr`i{tima razvijenih zemalja i banke ih dr`e u svojim
investicionim portfolijima. Neprenosive hartije od vrednosti se pojavljuju
uglavnom kod uspostavljanja bilateralnih kreditnih odnosa po osnovu
kupoprodaje robe i usluga. Mogu se prenosti samo u skladu sa ugovorom o
kupoprodaji. Neprenosive hartije od vrednosti nisu zna~ajne sa ovog aspekta za
banku.

Pored ovih hartija od vrednosti, na finansijskim tr`i{tima razvijenih zemalja


postoje i hartije od vrednosti iza kojih ne stoji realna roba niti novac. Re~ je o
spekulativnim hartijama od vrednosti, gde se u berzanskim transakcijama, koje
spadaju u terminske poslove, prodaju i kupuju zami{ljene vrednosti izra`ene u
standardnim ugovorima. Najpoznatiji me|u takvim poslovima su fju~ersi
(‘futures’) i opcije (‘options’). O njima }e biti posebno re~i kao o inovativnim
re{enjima za pokrivanje, za{titu i eliminisanje rizika kamatne stope i deviznog
kursa.

Mi }emo ovde posmatrati dve grupe hartija od vrednosti, ne upu{taju}i se


pojedina~no u detaljniju analizu svake podvrste u okviru navedenih grupa
hartija od vrednosti.2) Svrha je na ukazivnaju razlika izme|u bitnih obele`ja ove
dve grupe hartija od vrednosti, kako bi se lak{e shvatio proces i mehanizam

2) U SAD, kao najrazvijenijoj tr`i{noj privredi i sa najrazu|enijim spektrom finansijskih


instrumenata, postoje slede}e vrste ovih hartija od vrednosti: (1) Hartije od vrednosti dr`avne
blagajne: a) blagajni~ki zapisi - menice (‘treasury bills’) sa rokom dospe}a do 1 godine; b)
blagajni~ke note (‘treasury notes’) sa dospe}em od 1 do 10 godina; c) blagajni~ke obveznice
(‘treasury bonds’) sa dospe}em 5 i vi{e godina; (2) Hartije od vrednosti federalne vlade - dr`ave:
a) obveznice (‘bonds’), b) certifikati (‘certificates’); (3) Hartije od vrednosti dr`avnih jedinica -
agencija: a) serijalne obveznice, b) dugoro~ne obveznice; (4) Hartije od vrednosti preduze}a -
kompanija i korporacija su: a) komercijalni papiri (‘commercial papers’) dospe}a do 270 dana, b)
obveznice preduze}a (‘bonds’), (5) Specijalne hartije od vrednosti ili drugi - ostali vrednosni
papiri su nalozi za pla}anja (‘drafts’) ili pak menice (‘bills of exchange’). Neprenosivi oblici
kreditnih hartija od vrednosti su odre|eni vrednosni papiri koji su vezani za prodaju roba i usluga
i ~ije je pitanje prenosivosti odnosno neprenosivosti povezano sa stipulisanim odredbama
ugovora kojim se reguli{u klju~ni elementi kupoprodajnog odnosa. Vlasni~ke hartije od vrednosti
su deonice ili akcije (‘shares’), i dele se na: obi~ne i privilegovane: (1) obi~ne deonice (‘common
shares’) su: kumulativne, nekumulativne, odlo`ne, sa punom stopom prinosa, rastu}e, i osetljive.
(2) privilegovane deonice (‘prefered shares’) obezbe|uju svojim vlasnicima razli~itu mo}
upravljanja (vi{e glasova), prioritete u raspodeli profita odnosno dividendi i prioritetno u~e{}e u
likvidacionoj masi preduze}a. Vidi detaljnije: Richard Saul Wurman, Alan Siegel & Kenneth M.
Morris: The Wall Street Journal Guide to Understanding Money & Markets, Access Press
Publication, New York, 1990. godine, str. 50-51.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 484

tr`i{nih transakcija ovih hartija, faktori koji uslovljavaju pojavu rizika u tim
transakcijama, njegovo merenje i, kona~no, upravljanje rizikom hartija od
vrednosti. Akcenat ce biti stavljen na analizu poslovanja ove dve grupe hartija
od vrednosti: na deonice i obveznice. 3)

14.1.2. Struktura i kvalitet investicionog portfolija

Pre nego detaljnije osvetlimo strukturu i kvalitet investicionog portfolija,


ukratko }emo izlo`iti osnovne ili klju~ne vrste hartija od vrednosti. Hartije od
vrednosti se dele, kako smo ranije videli, po vi{e osnova. Za ovo izlaganje su od
zna~aja prenosive kreditne i vlasni~ke hartije od vrednosti i to: obveznice i
deonice. Polaze}i od finansijskih tr`i{ta visoko razvijenih privreda, kao {to je
finansijsko tr`i{te SAD, postoji veoma {irok spektar prenosivih hartija od
vrednosti. Najva`niji oblici prenosivih hartija od vrednosti su kreirani od strane
dr`avnih organa i privatnog sektora. Ove hartije od vrednosti se nazivaju
zajedni~kim imenom promisorne note (‘promissory notes’).

[ta je deonica ili akcija? Deonica reprezentuje vlasni{tvo u deoni~kom dru{tvu.


Deoin~ko dru{tvo je vlasni{tvo deoin~ara, ~esto hiljada ljudi i institucija, svako
od njih je vlasnik dela ili deli}a imovine akcionarskog dru{tva. Kad neko kupi
deonicu ili akciju u jednom deoni~kom dru{tvu, on postaje jedan od vlasnika
dela tog dru{tva odnosno deoni~ar (‘stockholder’ ili ‘shareholder’). On odmah
istog ~asa postaje vlasnik jednog dela, nije va`no koliko malenog, svake zgrade,
komada name{taja, svake ma{ine, dakle, svega {to to deoin~ko dru{tvo
poseduje.

[ta je obveznica? Najkra}e re~eno, to je jednostavno jedna priznanica, kojom se


priznaje dug. Ona potvr|uje da je imalac novca (lice, preduze}e, banka)
pozajmio novac dr`avi ili kompaniji i ukratko opisuje uslove ovog zajma.
Ve}ina obveznica se izdaje sa tri su{tinske informacije: (1) nominalna vrednost,
kao iznos, koji }e imaocu ili donosiocu obveznice biti pla}en kada istekne rok
kredita, (2) dospe}e koje pokazuje kad isti~e kredit i kad }e obveznica biti
amortizovana, (3) kamatna stopa koja predstavlja procenat od nominalne
vrednosti koji }e biti pla}en na ime kamate imaocu obveznice na regularnoj
osnovi.

Postoje bitne razlike izme|u deonica i obveznica sa aspekta povrata ulo`enih


sredstava i sa aspekta komponente rizika naplate prihoda odnosno zarade. Kad
neko ula`e u obveznice, pogotovu ako je emitent dr`ava ili op{tina, postoji
visok stepen sigurnosti naplate glavnice i kamate. Me|utim, kad neko kupuje

3) Prvi Zakon o hartijama od vrednosti u SFRJ, je donet 1989. godine, a kasnije su sledile izmene
i dopune.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 485

deonice, ulo`enu glavnicu mo`e da naplati samo prodajom te deonice na tr`i{tu,


dok dividenda kao zarada zavisi od emitenta deonica. Sigurnost ulaganja se
vezuje za procenu budu}e tr`i{ne vrednosti deonica i o~ekivanu dividendu.

Praksa u SAD pokazuje da su deonice i obveznice odlu~uju}e hartije od


vrednosti za ekspanziju privrede i razvoj novih preduze}a i za mobilizaciju i
transfer sredstava potrebnih za izgradnju raznih saobra}ajnih objekata i objekata
komunalne infrastrukture. Obveznice se posebno koriste i kao dodatni izvor
kapitala u firmama i kompanijama, a naj~e{}e su emitovane od strane dr`ave i
op{tina za podizanje i razvoj raznih uslu`nih objekata, puteva, pruga, mostova,
metroa i sli~nih poduhvata.

Za odr`avanje obima i strukture investicionog portfolija banke, va`na je


hijerarhija faktora likvidnosti, sigurnosti i prinosa. Likvidnost se obezbe|uje
adekvatnim u~e{}em kratkoro~nih i perfektno utr`ivih hartija od vrednosti, koje
su najvi{e zastupljene u investicionom portfoliju skoro svake banke. Sigurnost
je vezana za performanse i rejting izdavaoca hartija, dok se prinos obezbe|uje
tek po obezbe|enju navedena dva elementa tj. likvidnosti i sigurnosti, kad
banka ide na dugoro~ne hartije od vrednosti. Prilikom strukturiranja
investicionog portfolija sa dugoro~nim hartijama od vrednosti, banke preferiraju
kupovinu dr`avnih obveznica, koje su po svojoj definiciji visokog kvaliteta i
naj~e{}e su im prinosi oslobo|eni poreza.4)

Hartije od vrednosti imaju ogroman zna~aj za funkcionisanje i razvoj tr`i{nih


privreda. Njihov zna~aj najkra}e se mo`e izraziti preko:

(1) njihovog mobilizatorskog karaktera, po{to su pogodne da anga`uju za


razvoj i najmanje slobodne iznose nov~anih sredstava preduze}a, institucija
i naj{irih slojeva stanovni{ta;
(2) njihove sposobnosti za usmeravanje prikupljenih slobodnih nov~anih
sredstava u razvojne i profitabilne poslove radi ostvarenja zarade odnosno
oplo|avanja neanga`ovanih nov~anih sredstava;
(3) modela usmeravanja prikupljenih sredstava u prave i korisne svrhe;
(4) delovanja kao faktora stabilnosti tr`i{nih robno-nov~anih tokova,
omogu}avaju}i da se najefikasnije anga`uju i korisno upotrebe slobodna
nov~ana sredstva.

14.1.3. Struktura i instrumenti finansijskog tr`i{ta

4) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 432.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 486

Savremeno finansijsko tr`i{te razvijenih tr`i{nih privreda ima tri posebna


relativno samostalna segmenta ili tr`i{ta: (1) tr`i{te novca, (2) tr`i{te kapitala i
(3) devizno tr`i{te. Ne postoje te{ko}e da se jasno razdvoji devizno tr`i{te od
tr`i{ta novca i tr`i{ta kapitala. Me|utim, tr`i{te novca i tr`i{te kapitala je dosta
te{ko razdvojiti. Naime, tr`i{te novca u osnovi predstavlja kupoprodaju novca i
kratkoro~nih hartija od vrednosti do jedne godine, dok se na tr`i{tu kapitala
obavlja promet uglavnom dugoro~nih hartija od vrednosti preko jedne godine.
Me|utim, promet na oba ova tr`i{ta je motivisan ulaganjem ili investiranjem,
tako da ulaga~i koriste oba ova tr`i{ta, povla~e}i sredstva sa jednog da bi ulo`ili
na drugo ili oba tr`i{ta. Kamatne stope su na ovim tr`i{tima me|usobno zavisne
pod dejstvom promena ponude i tra`nje. Zato se smatra da su osnovni elementi
po kojima se razlikuju ova dva tr`i{ta likvidnost i kvalitet instrumenata koji na
njima cirkuli{u.

Me|utim, tr`i{te novca se mo`e shvatiti i kao jedan konfuzan izraz, po{to sva
navedena tr`i{ta za investiranje novca uklju~uju novac. Tr`i{ta koja samo trguju
vrlo kratkoro~nim debitnim vrednosnim papirima (‘short-term debit securities’)
obi~no predstavljaju tr`i{te novca, jer ona najbr`e “pretvaraju” vrednosne papire
u gotov novac. Drugim re~ima, novac koji investiraju pojedinci i firme,
kupuju}i ove kratkoro~ne hartije od vrednosti, koristi se za kratkoro~ne kredite
razli~itim preduze}ima, kompanijama i dr`avnim organima. Suprotno tome,
dugoro~ne hartije od vrednosti, kao {to su deonice i obveznice, poznate su kao
tr`i{te kapitala. Me|utim, te{ko je povu}i demarkacionu liniju izme|u ova dva
tr`i{ta. Ona se vi{estruko prepli}u i novac je pri tome u brojnim transakcijama
te{ko ome|iti i ozna~iti kojoj sferi pripada.

Sredstva tr`i{ta novca investiraju se u jedan broj razli~itih vrsta kratkoro~nih


debitnih vrednosnih papira. Neki naj~e{}i su:

• komercijalni papiri, obveznice korporacija, koje reprezentuju kratkoro~ne


kredite korporacijama;
• depozitni certifikati, izdati od velikih banaka, sa dospe}ima rangiranim od
jednog meseca pa do nekoliko godina;
• bankarski akcepti, tj kratkoro~ni krediti dati uvoznicima i izvoznicima;
• kratkoro~ni krediti dati gradskim, op{tinskim i dr`avnim agencijama;
• blagajni~ki zapisi izdati od federalne vlade sa dospe}ima od 30 do 90 dana.

Pregled 14-1: Instrumenti tr`i{ta novca u SAD na dan 31.maja 1987. 5)


Vrsta instrumenta Iznos u mlrd.$ % u~e{}a

5) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 103.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 487

1. Veliki denominirani oro~eni 460 44,9


depoziti
2. Federalni blagajni~ki zapisi 268 26,2
3. Komercijalni papiri 254 24,8
4. Bankarski akcepti 42 4,1
UKUPNO: 1.024 100,0
Deonice na tr`i{tu novca preko udru`enih (‘mutual’) fondova donose prihode
koji se zara|uju primanjem kamate na novac koji ovi fondovi pozajmljuju
dr`avi i korporacijama. Kamatna stopa fluktuira svaki dan po{to su krediti tako
kratkoro~ni da se svaki dan kompletira najmanje jedan kredit i jedan novi
po~inje sa novom kamatnom stopom. Premda se ne mo`e predvideti kolike }e
se kamate zaraditi ({to zavisi od trendova kretanja kamatnih stopa), stredstva na
tr`i{tu novca nude ogromnu sigurnost plasmana.

Tr`i{te kapitala, kao {to smo ve} naveli, predstavlja po pravilu kupoprodaju
dugoro~nih hartija od vrednosti sa rokovima dospe}a iznad 5, 10 i vi{e godina.
Deli se na primarno i sekundarno tr`i{te kapitala. Primarno tr`i{te kapitala
obuhvata prve emisije hartija od vrednosti, a sekundarno tr`i{te zna~i njihovu
drugu i svaku narednu kupoprodaju. Za hartije od vrednosti na primarnom
tr`i{tu je bitno da se one prodaju po nominalnim vrednostima. Tada je njihova
nominalna i tr`i{na vrednost izjedna~ena. Me|utima, kad je re~ o prodaji hartija
od vrednosti na sekundarnom tr`i{tu, skoro se nikada nominalna i tr`i{na
vrednost ne poklapaju, izuzev samo teorijske pretpostavke ili slu~ajnosti.

Pregled 14-2: Instrumenti tr`i{ta kapitala u SAD na dan 31.marta 1987. 6)


Vrsta instrumenta Iznos u mlrd.$ % u~e{}a
1. Deonice preduze}a 4.135 35,6
2. Stambene zalo`nice 1.693 14,6
3. Federalne obveznice, utr`ive, 1.372 11,8
dugoro~ne
4. Obveznice preduze}a 1.035 8,9
5. Dr`avne i op{tinske obveznice 566 4,9
6. Bankarski poslovni krediti 552 4,7
7. Potro{a~ki krediti 725 6,2
8. Komercijalne zalo`nice 566 4,9
9. Zalo`nice pulova 573 4,9
10. Obveznice federalnih agencija 307 3,2
11. Zalo`nice farmi 96 0,8
UKUPNO: 11.620 100,0

6) Ibidem, str. 102.


UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 488

Saglasno na{oj nameri, da se osvetli upravljanje rizikom hartija od vrednosti, u


fokusu na{ih posmatranja, bi}e kupoprodajni odnosi na tr`i{tu kapitala i to
posmatranje i sagledavanje efekata kupoprodaje deonica i obveznica, kao
najzastupljenijih vrsta hartija od vrednosti, kojima privreda i stanovni{tvo, ali i
banke trguju na finannsijskim tr`i{tima.

14.1.4. Poslovanje banke na sekundarnom tr`i{tu hartija

Sekundarno tr`i{te hartija od vrednosti, kako smo ve} naveli, predstavlja drugu i
sve naredne prodaje hartija od vrednosti. Prva prodaja hartija od vrednosti
neposredno posle emisije predstavlja primarno tr`i{te hartija od vrednosti.
Poslovima na sekundarnom tr`i{tu bave se posebne finansijske institucije, koje
se obuhvataju jednim op{tim zajedni~kim imenom institucionalni investori
(‘institutional investors’). Posluju u svoje ime i za svoj ra~un i u svoje ime a za
ra~un svojih komitenata. U prvom slu~aju, tj. kad posluju u svoje ime i za svoj
ra~un, cilj im je ostvarenje profita uz sno{enje rizika. U drugom slu~aju, kad
posluju u svoje ime a za ra~un svog komitenta, rade na bazi odre|enog procenta
provizije.

Institucionalni investori se pojavljuju pod raznim imenima i organizacionim


formama. Tako se u ove profesionalne posredni~ke finansijske organizacije u
SAD uklju~uju:

(1) udru`eni (‘mutual’) fondovi,


(2) npenzioni fondovi,
(3) poslovne banke,
(4) brokerske firme,
(5) arbitra`ne firme,
(6) internacionalni investori,
(7) korporacije,
(8) investicioni savetnici, i
(9) osiguravaju}e kompanije.

Sekundarno tr`i{te omogu}ava vlasnicima vrednosnih papira, kao {to su


kompanije, institucije i pojedinci, da mogu ponovo do}i do svog novca, tj. da
svoje vrednosne papire prodajom “pretvore” u gotov novac. Ovo se naro~ito
odnosi na deonice, po{to je to jedina mogu}nost za njihove vlasnike da, ukoliko
to `ele ili su prinu|eni, ponovo do|u do svog ulo`enog novca. To vlasnici
hartija od vrednosti mogu u~initi veoma brzo i efikasno. Na savremeno
organizovanom sekundarnom tr`i{tu hartija od vrednosti, dovoljan je jedan
telefonski poziv i investitor mo`e prodati ili kupiti hartije od vrednosti.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 489

Najva`niji organizacioni oblik savremenog organizovanog sekundarnog tr`i{ta


hartija od vrednosti su berze. Mada ima vi{e vrsta berzi7), berze hartija od
vrednosti spadaju me|u najva`nije oblike finansijskog tr`i{ta. Smatra se da su
berze atraktivne kao mesto za ulaganje novca, ako ostavimo rizik po strani, iz
dva razloga, koji su vezani za znanje i ve{tinu investitora: likvidnost i utr`ivost.
Investitor mo`e u~estvovati na tr`i{tu hartija od vrednosti direktno i indirektno,
{to zavisi od toga ko donosi odluke o kupovini odnosno prodaji vrednosnih
papira. Ulaganje u udru`ene i penzione fondove podrazumeva dono{enje
indirektnih odluka, po{to odluke u ime ulaga~a novca donose profesionalni
menad`eri.

Ako po|emo od toga da odluku treba da donese direktno ulaga~ i da su u


pitanju deonice, onda ulaga~ mora po}i od slede}ih va`nih kriterija za
dono{enje odluke kao {to su::8)

(1) iznos novca za ulaganje odnosno investiranje,


(2) poznavanje tr`i{ta deonica,
(3) poznavanje podru~ja, industrije i kompanija,
(4) iznos unapred akceptiranog rizika, i
(5) ciljevi ulaganja.

Pored navedenih kriterija, postoje i mnogi razli~iti nivoi tr`i{ta deonica i svaki
od njih ima svoj na~in poslovanja. Pri tome treba imati u vidu, na primeru u
SAD da su dve berze primarne: The New York Stock Exchange (NYSE) i
American Stock Exchange (AMEX). Ostale berze su manje i imaju regionalni
zna~aj. Ove dve berze tra`e od kompanija izdavalaca deonica ispunjavanje vi{ih
standarda nego ostale regionalne berze. Da bi jedna kompanija do{la na listu u
njujor{koj berzi (NYSE), ona mora obezbediti razmenu slede}ih informacija:
(1) istoriju kompanije, (2) finansijsku strukturu, (3) veli~inu - obim poslovanja,
(4) veli~inu prihoda, (5) podru~je poslovanja, (6) poziciju i stabilnost kompanije
u industriji. Ameri~ka berza (AMEX) ima ne{to bla`e standarde nego njujor{ka
berza (NYSE).

Ako berza prihvati kompaniju u listu, kompanija potpisuje ugovor sa berzom,


kojim se kompanija, izme|u ostalog, obavezuje da }e redovno i a`urno
dostavljati navedene informacije. Te informacije zna~e izno{enje u javnost
svake promene slede}ih podataka: (1) godi{nje zarade, (2) kvartalne zarade, (3)
objave o dividendi, (4) spajanja i pripajanja, (5) tenderske ponude, (6) pad

7) Pored berzi hartija od vrednosti, postoje i slede}e vrste berzi: produktna berza, berza
plemenitih metala, berza krzna itd.
8) David Sutton: Understanding the Stock Market SelfTeaching Seminars, One of Series of
Hands On Workshops Dedicated to the Serious Investor, Probus Publishing Company, Chicago,
Illinois, 1989. godine, str. 20-21.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 490

deonica, (6) glavne promene u menad`mentu, (7) razvoj novih proizvoda, (8)
nove ili promene u glavnim ugovorima. Me|u minimalnim zahtevima koji se
tra`e da kompanija ispuni su: (1) dr`anje najmanje 1,000.000 deonica, (2) da je
tr`i{na vrednost tih deonica najmanje $ 16 miliona, (3) godi{nji neto prihod, pre
poreza, od $ 2,5 milona ili vi{e, (4) ukupan broj deoin~ara najmanje 2.000, (5)
neto aktiva od $ 18 miliona ili vi{e.

Ovi standardi i procedure poma`u kod procene finansijske pouzdanosti


kompanije pre nego se njene deonice stave na listu berze. Sasvim je jasno da to
nije garancija da kompanija koja je na listi nema finansijskih problema, ali to
obezbe|uje u izvesnom smislu podatke o stabilnosti za ulaga~e odnosno
investitore. Investitori ne smeju gubiti iz vida ~injenicu da to nisu zahtevi koji
}e ih za{tititi od pada cena deonica. Tr`i{nu vrednost deonica odre|uje ponuda i
tra`nja deonica na berzi, ~iji su nosioci kupci i prodavci deonica.

14.2. EMITOVANJE I PLASMAN HARTIJA OD VREDNOSTI

14.2.1. Proces emitovanja hartija od vrednosti

Hartije od vrednosti emituju se radi pribavljanja potrebnih sredstava za po~etak


rada i/ili pove}anja obima poslovanja deoni~kih dru{tava, u kom slu~aju se
emituju deonice i prikupljeni kapital od prodatih deonica ne predstavlja obavezu
deoni~kog dru{tva za vra}anje kapitala odnosno deoni~ki kapital je nepovratan.
Materijalizovani motiv kupovine deonica je dividenda, dok je nematerijalni
motiv u~e{}e u upravljanju deoni~kim dru{tvom. Emitovanje obveznica vr{e
preduze}a za prikupljanje dodatnog kapitala, a dr`avni i op{tinski organi
uglavnom za re{avanje pojedinih infrastrukturnih projekata od {ireg dru{tvenog
zna~aja. Kapital ulo`en u obveznice je zajam koji se vra}a u odre|enom roku uz
odre|enu kamatnu stopu (slika 14-1.).
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 491

Raspolo`iv novac

Pojedinci Zadovoljenje
Preduze}a POSREDNI^K potreba novih ili
Banke A FIRMA postoje}ih
Dr`ava deoni~kih
dru{tava

Kupljene deonice

Slika 14-1: Primarna kupoprodaja deonica

Primarna emisija ovih hartija od vrednosti, kao posao, ima odre|ene ta~no
definisane i propisane postupke, koji obavljaju za to ovla{}ene posredni~ke
finansijske organizacije uz ispunjavanje svih potrebnih zakonom i propisima
definisanih uslova

U svim zemljama, gde postoje poslovi primarnih emisija hartija od vrednosti,


deluje komisija za hartije od vrednosti, ~iji je glavni zadatak da sagledava
ispunjavanje zakonom propisanih uslova za emitovanje hartija od vrednosti od
strane firmi, preduze}a i banaka.

Pojedinci, preduze}a, banke, dr`ava i drugi zainteresovani subjekti, za deo svog


raspolo`ivog novca namenjenog za investiranje, kupuju obveznice sa motivom
da ostvare zaradu. Zna~i, u prvom krugu, pojedinci, preduze}a i banke
pozajmljuju svoj novac institucijama, dr`avi, agencijama, korporacijama i
sli~no, u zamenu za obveznice emitovane od tih institucija, koje slu`e kao
dokaz ugovora o kreditu, sa iznosom, dospe}em i regularnom kamatnom
stopom. Dr`ava i kompanije ula`u primljeni novac od prodatih obveznica u ve}
unapred definisane programe izgradnje najrazli~itijih objekata infrastrukture i
fabrika, da bi tim ulaganjem novca zadovoljili odre|ene dru{tvene potrebe i
ostvarili profit.

Iz tako uve}anog novca ispla}uje se imaocu - donosiocu obveznice deo ili


celina o roku dospelog duga nominalne vrednosti obveznice i kamata nazna~ena
na obveznici. Ovim se, u stvari, zavr{ava drugi cikli~ni tok: ulo`ena sredstva
vra}aju se imaocu obveznice donose}i mu, pored nazna~ene nominalne
vrednosti, i iznos nazna~ene kamate, {to je i bio motiv kupovine obveznice.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 492

Kru`ni tok primarnog kupoprodajnog procesa obveznica prikazuje slika 14-2. 9)

Raspolo`iv novac

Pojedinci Zadovoljenje
Preduze}a POSREDNI^K potreba dru{tva:
Banke A FIRMA - preko dr`ave
Dr`ava - preko
kompanije

Kupljene
obveznice

Slika 14-2: Primarna kupoprodaja obveznica

Me|utim, imalac ili vlasnik obveznice mo`e svoju hartiju od vrednosti prodati i
pre dospe}a. Tada se vrednost obveznice odnosno njena cena i prihod razlikuju
od njene nominalne vrednosti i nazna~ene kamate koju obveznica nosi. Upravo
je to razlog da se pre dono{enja kona~ne odluke o kupoprodaji hartija od
vrednosti pribave informacije o obveznicama ili deonicama kojima cena nije
korektno odre|ena.

Da bi se investitor odnosno ulaga~ odlu~io koje obveznice da kupi a koje da


proda, potrebno je da koristi jedan od dva analiti~ka postupka. Prvi postupak
polazi od toga da se uporedi prihod do dospe}a odre|ene obveznice sa
prihodom do dospe}a za koju investitor smatra da je odgovaraju}i, shodno
karakteristikama obveznice i trenutnim uslovima na tr`i{tu.

Ako je prihod do dospe}a obveznice vi{i nego odgovaraju}i prihod do dospe}a,


onda se za obveznicu ka`e da je ‘potcenjena’ odnosno da joj je cena niska, i
treba je kupiti. Me|utim, ako je, suprotno tome, prihod do dospe}a ni`i nego {to
bi bio odgovaraju}i, onda se za obveznicu ka`e da je ‘precenjena’ odnosno da
joj je cena suvi{e visoka, i treba je prodati. Drugi postupak podrazumeva da
investitor proceni ‘pravu’ odnosno tzv. ‘unutra{nju’ vrednost obveznice, pa je
zatim uporedi sa trenutnom cenom te obveznice na tr`i{tu. Ako je trenutna cena

9) Richard Saul Wurman, Alan Siegel, Kenneth M. Morris: The Wall Street Journal Guide to
Understanding Money & Markets, Access Press, New York, 1990. godine, str. 44.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 493

na tr`i{tu manja nego prava vrednost obveznice, onda je ona ‘potcenjena’, a ako
je ve}a, onda je obveznica ‘precenjena’.10)

14.2.2. Plasman hartija preko me{ovitih fondova

Me{oviti ili uzajmni (‘mutual’) fondovi su u stvari kompanije koje udru`uju


novac od svojih deoin~ara, u deonicama, obveznicama, dr`avnim hartijama od
vrednosti i kratkoro~nim instrumentima tr`i{ta novca.11) U stvari, poslovanje
me{ovitih fondova vode investicione kompanije, brokerske ku}e i neke
finansijske institucije. Tako je novac koji banka ili pojedinac ula`u u ‘mutual’
fond udru`en sa novcem drugih investitora koji `ele da zarade. Poznato je iz
ameri~ke prakse da su u 30-tim godinama pro{log veka u ove fondove ulagali
samo milioneri - pojedinci, pa bi sa~ekali da cena njihovih deonica ‘ode nebu
pod oblake’ i onda bi ih odjednom sve prodavali, ostavljaju}i deonice u rukama
nesvesnih nadmudrenih investitora. Danas je poslovanje ovih fondova vrlo
precizno regulisano.

Navodimo samo neke vrste ovih fondova, njihove glavne ciljeve, potencijalne
efekte i sigurnost plasmana sredstava u razne hartije od vrednosti u pregledu
14-3. 12)

Pregled 14-3: Ciljevi plasmana hartija preko pojedinih fondova


Potencijalni
Cilj Vrsta fonda Rast cena Teku}i Sigurnost
prihod
Maksimalan AGRESIVAN RAST vrlo visok vrlo slaba ka
rast cena FONDOVA - nizak veoma
investiranje u obi~ne slaboj
deonice industrije
Visoki RAST FONDOVA - visok ka vrlo niska
kapitalni investiranje u obi~ne veoma nizak
dobici deonice visokom
Rast cena i RAST FONDOVA I umeren umeren niska ka
teku}i prihod PRIHODI - investiranje umerenoj
u rastu}e kompanije sa
dividendom
Visok teku}i FIKSNI PRIHOD I vrlo nizak visok ka niska ka
prihod DIVIDENDA - vrlo umerenoj

10) Gordon J. Alexander i William F. Sharpe: Analiza obveznica, Ekonomika, Beograd, 11/91,
str. 17.
11) Thomas Fitsch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 406.
12) Richard Saul Wurman, Alan Siegel and Kenneth M. Morris: The Wall Street Journal Guide to
Understanding Money and Markets, Access Press Publication, New York, 1988. godine, str. 68.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 494

investiranje u deonice i visokom


obveznice
Visok teku}i OPCIONI PRIHODNI umeren visok ka niska ka
prihod FONDOVI - investiranje vrlo umerenoj
u obi~ne deonice visokom
Teku}i prihod OP[TI FONDOVI ne umereno vrlo
maksimalna TR@I[TA NOVCA - ka visoka
sigurnost investiranje u krakoro~ne visokom
hartije
Teku}i prihod, RAVNOTE@NI nizak umereno visoka
rast i sigurnost FONDOVI investiranje u ka
me{avinu obveznica i niskom
svih deonica
Prihod bez FONDOVI ne umereno vrlo
poreza i NOV^ANOG TR@I[TA ka visoka
sigurnost BEZ POREZA - visokom
investiranje u
kratkoro~ne op{te hartije
Prihod bez GRADSKI FONDOVI nizak ka umeren umerena
poreza ZA OBVEZNICE - umerenom ka
investiranje u op{te visokom
obveznice

Sve donedavno, me{oviti (‘mutual’) fondovi su bili koncipirani i postavljeni


kao veoma {iroka platforma mogu}nosti plasiranja sredstava. Danas su oni
uglavnom visoko specijalizovani i obi~no imaju veoma specifi~ne ciljeve
plasmana.

Kao {to se vidi i iz pregleda 14-3. moglo bi se re}i da postoje sve vrste ovih
fondova, koji mogu da zadovolje skoro svaki mogu}i cilj investiranja odnosno
plasmana sredstava.
Razlike izme|u kupovine deonica od kompanija i kupovine deonica od
me{ovitih (‘mutual’) fondova, su date u pregledu 14-4. 13)

Pregled 14-4: Razlike izme|u emitenata deonica i fondova


PITANJE EMITENTI DEONICA MUTUAL FONDOVI
[ta Kupujete deonicu od Kupujete deonice u fondu koji je sakuplja~
kupujete? jedne kompanije deonica. Nemate pravo glasa.
obi~no okruglo u lotu Diversifikacija. Posedovanje {irokog
od jedne stotine. Imate razli~itog broja vrednosnih papira je najve}a
pravo glasa u prednost mutual fondova. Diverzifikovani
kompaniji. portfolio vrednosnih papira mo`e vas za{tititi
od velikih gubitaka; pa ~ak i kad neki

13) Ibidem, str. 64.


UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 495

vrednosni papiri pro|u lo{e, drugi mogu


pro}i dobro.
[ta Cena deonice diktira Vi mo`ete investirati bilo koji iznos,
pla}ate? iznos koji treba obezbe|uju}i prthodno zahtevani minimum.
investirati. Fleksibilno investiranje. Obi~no je minimum
inicijalnog investiranja USD 1.000 sa
kasnijim investiranjem ili USD 250 ili USD
500. Neke grupe fondova nemaju minimum.
Ko {ta Vi ( i va{ broker ) Menad`eri fonda odlu~uju koja sredstva
odlu~uje? odre|ujete {ta i kad treba da budu u portfoliju i kad treba njima
kupiti i prodati? trgovati. Vi odre|ujete kad treba kupiti ili
prodati va{e deonice u fondu. Profesionalni
menad`ment. Vi mo`ete deliti tro{kove
najmljenog eksperta i ~ak izbe}i pla}anje
provizije za svaku transakciju.
Ko daje Dividende se pla}aju Dividende mogu biti reinvestirane u
dividende? vama direktno ili va{oj kupovinu vi{e deonica ili ispla}ene vama u
brokerskoj firmi za gotovom. Automatsko reinvenstiranje ili
vas. Vi treba da isplata. Svaki mutual fond ima neobavezni
odlu~ite, kako }ete automatski program reinvestiranja ili }e vam
reinvestirati dividende na zahtev isplatiti dividende u gotovu.
i napla}enu kamatu.
Koliko je Kada prodajete, Va{ novac mo`ete transferisati nazad vrlo
likvidno morate ~ekati pet brzo. Lak pristup va{em novcu. Da bi primili
va{e radnih dana, pre nego va{ novac, vi jednostavno mo`ete zvati fond
investiranj {to se trgovina obavi i i dati nalog da se prodaju va{e deonice.
e. tada va{ novac mo`ete Prodaja se obavlja do kraja dana (u nekim
primniti. fondovima i pre) i va{ novac je za vas
raspolo`iv slede}e jutro. Mnogi fondovi ~ak
vam odmah napi{u ~ek na iznos novca u
fondu, a najmanje je USD 250 po ~eku.
Evo nekoliko razloga zbog kojih se ulaga~i sredstava u cilju zarade preko
kupovine i prodaje deonica i obveznica i drugih hartija od vrednosti naj~e{}e
opredeljuju za udru`ene (“mutual”) fondove izme|u drugih mogu}nosti
finansijskog investiranja: 14)

• ve}a diversifikacija 60 %
• profesionalni menad`ment 45 %
• ve}i prihod 44 %
• ekspertni menad`ment 37 %
• lak{e investiranje 23 %

14) Ibidem, str. 68.


UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 496

Prema procentima navedenih odgovora, o~ito je da kupci hartija od vrednosti u


fondu ra~unaju sa ve}om diversifikacijom rizika investiranja, profesionalnijim
menad`mentom i ve}im prihodom nego kad bi kupovali te iste hartije direktno
od njihovih emitenata ili pak drugih posrednika koji se bave ovim poslovima.

14.2.3. Formiranje cena hartija od vrednosti

Za razumevanje ovog procesa, neophodno je poznavanje procesa poslovanja


hartijama od vrednosti odnosno neophodno je poznavati institucije finansijskog
tr`i{ta, te na~in i uslove njihovog rada. Mesta na kojima se vr{i stvarna
kupoprodaja vrednosnih papira su berze. Me|utim, na berzama mogu
u~estvovati samo ovla{}ene institucije i pojedinci zvani brokeri. Brokeri su
finansijski posrednici, koji se bave posredovanjem u poslovima kupoprodaje
vrednosnih papira u svoje ime i za svoj ra~un i u svoje ime a za ra~un svojih
komitenata. O ovom procesu smo ve} pisali.

Sa stanovi{ta pojedinca, najjednostavniji na~in trgovanja hartijama od vrednosti


je anga`ovanje brokera. Posao se obavlja tako da se brokeru uplati odre|eni
nov~ani iznos, kao depozit, i o tome se potpisuje ugovor sa brokerom.
Ugovorom se reguli{e da se od brokera mo`e pozajmiti novac za kupovinu
vrednosnih papira. Uplata odre|enog depozita ($ 2.000) vr{i se na ra~un kod
brokera tzv. ra~un mar`e (‘margin account’). Od brokera se mo`e pozajmiti do
50 % vrednosti kupovine vrednosnih papira, {to se tretira kao kredit na koji
zajmoprimac pla}a kamatu. Ina~e, broker za svoje usluge napla}uje proviziju.
Uzeti kredit se vra}a kad komitent proda vrednosne papire, a ostvareni profit u
celini pripada komitentu. Me|utim, ako komitent ostvari gubitak vi{e od 25 %
na ukupnom poslu, du`an je, da bi mogao ponovo zapo~eti novu kupovinu
hartija od vrednosti, namiriti ta izgubljena sredstva u depozitu.

Da bi to bilo jasnije, poslu`i}emo se primerom. Ako je komitent uplatio na svoj


ra~un mar`e (‘margin account’) kod brokera $ 2.000 i `eli da kupi 100 deonica
a $ 20 jednog ili razli~itih izdavalaca, treba mu $ 2.000. Za ovu kupovinu mo`e
koristiti $ 1.000 sa svog ra~una (na kojem ima $ 2.000) i pozajmiti $ 1.000 od
brokera (50%) uz pla}anje kamate. Na ra~unu ostaje jo{ $ 1.000 za budu}u
kupovinu. Ako komitent proda svih 100 deonica po $ 25, dobi}e ukupno $
2.500 (slika 14-3.). 15)

15) Ibidem, str. 20-21.


UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 497

KUPOVINA PRODAJA
Profit $ 500

Novac
komitenata $ 1.000 $ 1.000

Kredit od
brokera $ 1.000 $ 1.000

Slika 14-3: Ostvarenje profita prodajom deonica

Ako se prodajom deonica ostvari gubitak, komitent sam snosi gubitak. I ne


samo to. Ako taj gubitak bude ve}i od 25 % od inicijalne originalne vrednosti,
mora se u depozit dodati nova gotovina od $ 250 (‘margin call’), kako bi se
mogao zapo~eti novi posao kupovanja deonica. Radi jasno}e predstavljamo to
slikom br. 14-4.

PAD CENA PRODAJA


POSTOJE]IH UZ
DEONICA GUBITAK

Gubitak $ 250
Novac
komitenata $ 800
$ 700
Kredit od
brokera $ 1.000 $ 1.000

Slika 14-4: Ostvarenje gubitka prodajom deonica


Kretanje cena obveznica na sekundarnom tr`i{tu hartija od vrednosti je u
inverznom korelativnom odnosu sa kretanjem kamatne stope. To mo`emo videti
na primeru promenu cene obveznice usled promene kamatne stope {to pokazuje
slika 14-5. 16)

16) Ibidem, str. 46.


UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 498

8%
X korporacija
emituje obveznicu Ako kamatne stope $ 1.200
uz porastu, 6 3/4%
6 3/4 % je manje Me|utim, cena
ki obveznice raste, ako
$ 1.000 ... i vrednost kamatna stopa pada,
obveznice pada, po{to po{to je njen prinos ve}i
Kupac }e je njen prinos manji
platiti obveznicu 5 1/2 %
nego
$ 1.000 nove obveznice
$ 800

Slika 14-5: Odnos kamatne stope i cene obveznice

Po|imo od toga, da jedna kompanija emituje nove obveznice uz kamatnu stopu


6 3/4%. Ako kao kupac ocenite da je to dobra kamatna stopa u odnosu na
alternativne mogu}nosti investiranja, odlu~i}ete da je kupite po nominalnoj ceni
od $ 1.000 za komad. Tri godine kasnije kamatna stopa je porasla. Ako nova
obveznica uz 8 % kamate ko{ta $ 1.000, ni jedan kupac ne}e platiti $ 1.000 za
va{u obveznicu sa kamatom 6 3/4 % .

Ako `elite da je prodate, morate ponuditi obveznicu po diskontnoj ceni.


Pogledajmo sada obrnutu situaciju. Ako se prodaje nova obveznica za $ 1.000
uz kamatu od 5 1/2 %, vi }ete mo}i prodati va{u obveznicu, koja nosi kamatu 6
3/4 %, za vi{e nego {to ste je platili, po{to }e kupac biti voljan da plati premiju,
da bi dobio ve}u kamatnu stopu odnosno imao zaradu. Kako fluktuira zarada
(‘yield’) kod kupovine obveznica, pokazuje pregled 14-5.

Pregled 14-5: Fluktuiranje zarade na obveznicama 17)


Zarada (‘yield’) na obveznici sa kamatnom Suma Zarada
stopom 8% kamate (“yield”)
1. Ako kupujete po nominalnoj vrednosti $ $ 80,00 8 %
1.000
2. Ako kupujete uz diskontnu cenu $ 800 $ 80,00 10 %
3. Ako kupujete sa premiranom cenom $ $ 80,00 6 2/3 %
1.200
Takvo kretanje kamatne stope dovodi do formiranja cene obveznice, {to uz istu
sumu kamate, donosi imaocu razli~itu stopu ili procenat zarade (‘yield’).

17) Ibidem, str. 47.


UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 499

14.2.4. Emitovanje i plasman hartijama kod nas

Poznata je ~injenica da kod nas ~itavih 54 godine nije bilo tr`i{ta hartija od
vrednosti odnosno berzanskog poslovanja. Da se samo podsetimo u najkra}im
crtama. Prva berza u Srbiji po~ela je 3. januara 1895. godine u Beogradu i radila
je do aprila 1941. godine. Berza je i formalno nestala odlukom Vlade Srbije
1953. godine. Nakon Drugog svetskog rata, dakle posle pune 54 godine,
obavljene su prve berzanske transakcije robnim hartijama od vrednosti 12.
aprila 1995. godine.

O~igledno je da nemamo iskustva sa modernim poslovanjem na tr`i{tu hartija


od vrednosti. Naro~ito nemamo iskustva sa poslovanjem sekundarnog tr`i{ta
podrazumevaju}i pri tome poslovanje raznim vrstama obveznica i deonica. Ono
{to smo imali do sada, to je poslovanje sa blagajni~kim i komercijalnim
zapisima, dok je za poslovanje drugim hartijama od vrednosti, naro~ito za
deonice i obveznice, potrebna razu|ena infrastruktura raznih posredni~kih
finansijskih institucija, od kojih su kod nas samo neke u za~etku razvoja.

Naravno, nedostaje ~itav niz institucija, koje treba da omogu}e rad sekundarnog
tr`i{ta kapitala. Novi zakonski propisi, upravo treba da omogu}e osnivanje, rad
i poslovanje brojnih institucija infrastrukture finansijskog tr`i{ta posebno tr`i{ta
kapitala.

Polaze}i od takvog stanja na finansijskom tr`i{tu i tr`i{tu hartija od vrednosti,


ukaza}emo samo na po~etak rada primarnog tr`i{ta, imaju}i na umu proces
emitovanja deonica, bilo kao prve emisije prilikom osnivanja deoni~kih
dru{tava tokom 1989. i 1990. godine ili naknadnih dodatnih emisija deonica za
prikupljanje dodatnog kapitala. Dr`avnih obveznica tako|e nije bilo, sem
emitovanja obveznica zajma za preporod Republike Srbije tokom 1990/91.
godine. Treba re}i, da su se tada, pored ve} lo{ih ekonomskih uslova, pogor{ali
i politi~ki uslovi, {to je rezultiralo raspadom SFRJ i ratnim doga|ajima na delu
biv{e dr`avne teritorije. To je usporilo i skoro zaustavilo neke ve} zapo~ete
razvojne ekonomske procese.

Dosada{nje relativno kratko iskustvo pokazuje da je mehanizam primarnog


tr`i{ta hartija od vrednosti uspostavljen i da se novi poslovi dosta uspe{no
obavljaju. Slika 14-6. pokazuje tehnologiju, proces i tokove na primarnom
emisionom tr`i{tu kod nas: 18)

18) Dr Stojan Dabi}: Poslovanje sa hartijama od vrednosti, u knjizi grupe autora: Tehnologija
spojnotrgovinskih polova, Jugoslavijapublik, Beograd, 1992. godine, str. 204.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 500

- izrada elaborata Zahtev za ocenu


- usvajanje elaborata boniteta
- dono{enje odluke o ZOP u
emisiji NBJ
- izrada zahteva za Mi{ljenje o bonitetu
odobrenje emitenta
emisije
- ogla{avanje emisije
Zahtev za odobrenje
emisije
IZDAVALAC Komisija
( E M I T E N T) za hartije
hartija od vrednosti Re{enje o odobrenju
emisije

Ugovor o Dinarska Zahtev za kotaciju


proizvodnji i protivrednost hartija
prodaji prodatih Tr`i{te
hartija od hartija od kapitala
vrednosti vrednosti Odobrenje
kotacije

BANKE
i drugi Zahtevi za
posrednici registraciju emisije
Savezni Sek-
reterijat za
finansije
Krajnji kupci hartija Obave{tenje o
od vrednosti registraciji

Slika 14-6: Proces emisije hartija od vrednosti

Pored subjektivnih slabosti, kojih je kod nas bilo dosta u periodu 1990-
2000.godine, bilo je i ~itav niz spoljnih uticaja sa negativnim posledicama na
celokupni privredni razvoj zemlje (raspad SFRJ, sankcije, agresija NATO
snaga). Dosada{nje relativno kratko iskustvo pokazuje da je mehanizam
primarnog tr`i{ta hartija od vrednosti uspostavljen i da se novi poslovi dosta
uspe{no obavljaju. Me|utim, usled postoje}ih ograni~enja i te{ko}a, treba
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 501

nakon tranzicije ve}eg dela na{e privrede, o~ekivati postepeno za`ivljavanje


ovih va`nih institucija otvorene tr`i{ne privrede.

14.3. MERENJE RIZIKA ULAGANJA U HARTIJE OD VREDNOSTI

14.3.1. Dimenzije rizika hartija od vrednosti

Mada se ulaganja u hartije od vrednosti smatraju relativno sigurnim, naro~ito u


obveznice dr`avnih organa i institucija, ipak postoje okolnosti kad su ta
ulaganja vi{e ili manje sigurna. Stoga se smatra da nesigurnost ulaganja u
hartije od vrednosti mo`e biti mala i velika. Naime, smatra se da je nesigurnost
ulaganja u hartije od vrednosti mala kad je situacija na tr`i{tu normalna i uslovi
stabilni,19) te je i reakcija menad`menta odgovaraju}a (slika 14-7.).

Situacija na tr`i{tu Reakcija menad`menta


- situacija normalna, - nizak nivo rizika
- tr`i{ni uslovi stabilni, - sporo kretanje
- promene se odvijaju polako, - retke odluke
- promene su o~ekivane, - manje u~esnika
- promene su poznate. - pozitivan tok gotovine

Slika 14-7: Reakcija menad`menta u stabilnim uslovima

Me|utim, u uslovima velike nesigurnosti, kad je nivo promena takav da tra`i


druga~ije pona{anje menad`menta, onda pojedinim tr`i{nim situacijama
odgovaraju odre|ene reakcije menad`menta kao na slici 14-8.

Situacija na tr`i{tu Reakcija menad`menta


- situacija slo`ena, - visok nivo rizika
- tr`i{ni uslovi variraju, - brzo kretanje
- promene su rapidno brze, - u~estale odluke
- promene su neo~ekivane - vi{e u~esnika
- promene su nove - - negativan tok gotovine
nepoznate

Slika 14-8: Reakcije menad`menta u nestabilnim uslovima

Po{to se institucionalni investitori, kao {to su udru`eni (‘mutual’) fondovi,


penzioni fondovi, banke, brokerske firme, arbitra`e, me|unarodni investitori,
korporacije, investitorske savetodavne firme i osiguravaju}e kompanije, bave

19) Dr Albert Mahrabian: Your Inner Path to Investment Success Insights into the Psychology of
Investing, Porobus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1991. godine, str. 22 i 29.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 502

profesionalno poslovima kupoprodaje deonica, oni se svakodnevno susre}u sa


~etiri bazi~na tipa rizika, kao {to su:

• poslovni rizik (‘business risk’),


• tr`i{ni rizik (‘market risk’),
• kamatni rizik (‘interest rate risk’), i
• devizni rizik (‘currency risk’). 20)

Poslovni rizik odnosi se na prisutnost potencijalnog pada zarada, dividendi ili


usporavanja rasta. To zna~i da ulaga~i moraju biti svesni mogu}nosti
nepovoljnih doga|aja u poslovanju, koji mogu uticati na cenu deonica. Tr`i{ni
rizik zna~i suo~avanje sa padom cena deonica i gubicima povezanim sa padom
cena deonica. Rizik je sadr`an na samom tr`i{tu i uticaju na pojedina~ne
deonice koje se dr`e u portfoliju. Tr`i{ni rizik je op{ti eksterni rizik posmatran
mimo individualnog posla. Kamatni rizik ima najve}i uticaj na kamatno
osetljive deonice kao {to su korisnici i banke. Rizik je da pove}anje kamatne
stope zna~i opadanje profita, a opadanje profita zna~i ni`e vrednovanje
kompanije i cene deonice. Kad je re~ o valutnom riziku, postoje dva tipa rizika:
jedan je povezan sa stranom valutom, a drugi je inflatorni rizik.

Prema uputstvu za nadzor i ispitivanje poslovne politike banke od strane FDIC


(‘Federal Deposit Insurance Company’), za zdravu poslovnu politiku plasmana
u hartije od vrednosti banka treba da utvrdi standarde za selekciju hartija od
vrednosti, respektuju}i:

• kvalitet plasmana,
• dospe}e,
• diversifikaciju,
• tr`i{nu pro|u, i
• o~ekivani prihod. 21)

U vrednovanju politike plasmana banke u hartije od vrednosti, FDIC sugeri{e


analizu nekoliko faktora kao {to su:

(1) Analiza op{teg karaktera poslovanja banke: kako se njeno poslovanje


manifestuje u karakteristikama njenih kreditnih i depozitnih ra~una i u
njenom op{tem ekonomskom okru`enju.

20) David Sutton: Understanding the Stock Market - The Investor’s Self-Teaching Seminars,
Probus Publishing Company, 1989. godine, str. 59-65.
21) Joseph F. Sinkey: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 454.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 503

(2) Analiza strukture depozita banke na relaciji broja, tipa i veli~ine ra~una, te
trendova kretanja depozita, njihove kompozicije i stabilnosti.
(3) Analiza kapitalnih fondova: generalno, manji kapital banke ima za posledicu
konzervativniju politiku plasmana banke u hartije od vrednosti, po{to ona
ima manje fondove da apsorbuje potencijalne gubitke.
(4) Analiza ekonomskih i monetarnih faktora. Sugeri{e se da menad`ment banke
pri formulisanju i izvr{avanju portfolio politike treba da uzme u obzir
bazi~ne ekonomske i monetarne faktore. Me|utim, uputstvo tako|e
upozorava da preokupoacija takvom analizom mo`e biti indikacija
spekulativnih tendencija, koje su nekorisne u bankarstvu. 22)

Aktivnosti kupoprodaje hartija od vrednosti na berzi prate se pomo}u nekoliko


glavnih indeksa aktivnosti, kao {to su:

• Dow Jones proseci ili indeksi,


• The Standard & Poor’s 500 indeks, i
• The New York Stock Exchange Composite indeks.

Poznati su i drugi indeksi. Tako, American Stock Exchange meri izvr{enje


aktivnosti preko 800 kompanija pomo}u The AMEX indeks (Market Value
Index). Poznat je tako|e i The NASDAQ indeks (National Market System
Composite Index).

14.3.2. Performanse i bonitet hartija od vrednosti

Kvalitet hartija od vrednosti vezan je za njihovog izdavaoca odnosno emitenta.


Ili jo{ konkretnije, kvalitet hartija od vrednosti vezan je za sada{nje i budu}e
poslovanje izdavaoca. Stoga je va`no kako se meri kvalitet odnosno bonitet
poslovanja emitenata i kako se vrednuju ti podaci od strane zainteresovanih
kupaca i prodavaca hartija od vrednosti na tr`i{tu kapitala. Kad je re~ o
organizovanom tr`i{tu hartija od vrednosti, onda se mere i globalne tr`i{ne
performanse tr`i{ta hartija od vrednosti. Naime, za projekciju budu}eg kretanja
performansi hartija od vrednosti va`no je poznavanje globalnih kretanja na
tr`i{tu i pra}enje ‘zdravlja’ nacionalne ili me|unarodne ekonomije.

Za pra}enje ‘pulsa’ ekonomske aktivnosti u SAD koristi se davno uvedeni


pokazatelj pod imenom ‘Dow Jones Index.’ 23) To je, kako ga popularno zovu,

22) Ibidem, str. 455-456.


23) Ameri~ki ekonomista Charles Dow izradio je jo{ 1884. godine listu prose~nih cena od 11
reprezentativnih deonica: 9 `elezni~kih kompanija i dve proizvodne firme. Publikovao je to u
listu ‘The Wall Street Journal’, koji je osnovao i vodio sa svojim partnerom Eddie Jones. U 1886.
godini, ovaj list je publikovao Proseke na regularnoj bazi. Originalni reprezentanti bilo je 11
slede}ih kompanija: 1. Chicago & North Western, 2. Delaware Lackawanna & Western, 3. Lacke
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 504

indikator zdravlja tr`i{ta i sastoji se od ~etiri Dow Jones proseka, {to se vidi iz
pregleda 14-6.

Pregled 14-6: Kompozicija Dow Jones indeksa


Naziv proseka Podru~je koncentracije
1. Dow Jones industrijski prosek 30 industrijskih kompanija
(Dow Jones Industrijal Average)
2. Dow Jones transportni prosek 20 avionskih, kamionskih i
(Dow Jones Transportation `elezni~kih kompanija
Average)
3. Dow Jones {iroke potro{nje 15 kompanija za gas i elektir~nu
(Dow Jones Utility Averadge) energiju
4. Dow Jones 65 komponovani prosek 65 svih gornjih kompanija
(Dow Jones 65 Composite Average)

Dow Jones indeksi je jedna vrsta formula baziranih na cenama deonica: 30


glavnih industrijskih kompanija, 20 glavnih avionskih, kamionskih i `elezni~kih
kompanija i 15 kompanija za gas i elektri~nu energiju. Dow Jones industrijski
indeks se dobija na bazi cena deonica 30 industrijskih kompanija i to tako da se
saberu cene deonica i podele brojem deonica, tako da se dobije prosek
(‘average’). Principjelno va`i da pove}anje cena deonica ima za rezultat ve}i
efekat na prosek. Kad se, na primer, ka`e da je Dow Jones industrijski indeks
porastao za 10 ili da tr`i{na aktivnost raste za 10, to zna~i da je Dow Jones
industrijski prosek porastao za 10 poena.

Za{to se smatra da je Dow Jones dobar indikator? Upravo zbog toga {to je 30
kompanija koje su izabrane iz sektora industrije najreprezentativnije za `ivotni
krvotok privrede zemlje. Sa razlogom se smatra da osciliranje Dow Jones
indeksa predstavlja osciliranje pulsa privredne aktivnosti nacionalno najva`nijih
kompanija. Rast ovog indeksa ozna~ava rast tr`i{ne aktivnosti, a njegov pad
zna~i smanjenje tr`i{ne aktivnosti. Ovaj indeks se kontinuirano objavljuje i prati
od njegovog prvog objavljivanja 1896. godine u dnevnom listu za finansijska
pitanja ‘The Wall Street Journal’. Dow Jones indeks je kao i svaki bazni indeks
po~eo od 100 u 1896. godini, da bi u 1991. godini iskazao vrednost indeksa od

Shore Line, 4. New York Central, 5. St.Paul, 6. Northern Pacific, 7. Union Pacific, 8. Missoury
Pacific, 9. Lousiville & Nashville, 10. Pacific Mail, i 11. Western Union. Charles Dow radio je
kontinuirano 12 godina na kreiranju jednog indeksa, koji bi kompletno mogao komponovati i
reprezentovati industrijske deonice. I, 1896. godine, publikovao je prvu listu od 12 industrijskih
deonica. Originalne industrije bile su: 1. American Cotton, 2. American Sugar, 3. American
Tobacco, 4. Chicago Gas, 5. Oil Distilling & Cattle Feeding, 6. General Electric, 7. Laclede Gas,
8. National Lead, 9. North American, 10. Tennessee Coal & Iron, 11. US Leather pfd, i 12. US
Rubber. Vidi: Richard Saul Wurman, Alan Siegel and Kenneth M. Morris: The Wall Street
Journal Guide to Understanding Money and Markets, ACCESS Press Ltd., New York, 1988.
godine, str. 32-33.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 505

preko 2.80, u 2.000.godini preko 10.500. Za njegovo ~itanje, razumevanje i


pra}enje treba savladati posebna uputstva.

U zavisnosti od toga ko je emitent deonica i kako posluje, postoje ~etiri ranga


vrednosti deonica na tr`i{tu: 24)

• prvi rang predstavljaju plavi ~ipovi (‘blue chips’), tj. deonice ameri~kih
kompanija stare generacije (IBM, AT&T),
• drugi rang su sekundarna emitovanja (‘secondary issues’) tj. solidne i
dobrostoje}e kompanije, koje su samo malo slabije od onih iz prvog ranga,
• tre}i rang su mlade i nove kompanije sa visokim potencijalom rasta tj.
rastu}e deonice (‘growth stocks’),
• ~etvrti rang su tzv. peni deonice (‘penny stocks’), koje nemaju neku drugu
vrednost ve} se oslanjaju na svoj {pekulativni potencijal.

14.3.3. Rangiranje boniteta izdavaoca hartija

Svaki investitor, koji `eli da ulo`i svoj novac u kupovinu deonica, mora uraditi
vi{e od pra}enja podataka koje pokazuju Dow Jones indeks i drugi indikatori
aktivnosti na berzi. Naime, potrebna su i saznanja o tome {ta drugi investitori
misle i rade, odnosno potrebno je vi{e informacija o kompanijama ~ije se
deonice `ele kupiti. Ta dodatna saznanja o pojedinim kompanijama, uz
prethodne globalne indikatore i indekse, od pomo}i su u formiranju vlastite
procene i suda o kompanijama u koje `elite investirati odnosno ~ije obveznice
`elite kupiti.

Informativno glasilo berze u Njujorku, The Wall Street Journal, svaki dan
objavljuje razne podatke o kompanijama, posebno one o ostvarenom profitu ili
o najavama dividendi. Izvod o zaradama (‘Digest of Earning’) je u stvari izvod
o profitima kompanija, koji se objavljuje ~etiri puta godi{nje. Teoretski, ovo se
smatra najva`nijim pojedina~nim faktorom koji uti~e na cenu deonica. Zarade -
profiti (‘earnings’) su zbirno obele`je ili li~na karta, po kojoj se prosu|uje da li
je kompanija uspe{na ili ne. Pove}anje zarada - profita uti~e na mogu}nost
pove}anja dividende i zbog toga ~ini te dividende vi{e atraktivnim. Podaci koji
su interesantni su: ime kompanije, kod berze, komparacija teku}eg perioda i
perioda pre godinu dana, ukupan prihod (za uslu`ne kompanije), prodaja (za
proizvodne kompanije), neto prihod (profit) za dati kvartal, zarada - dividenda
po deonici (neto prihod podeljen brojem deonica).

24) David Sutton: Understanding the Stock Market - The Investor’s Self - Teaching Seminars,
Probus Publishing Company, 1989. godine, str. 27.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 506

Promena dividendi i promena zarada imaju direktan uticaj na cene deonica, ali
ne uvek. U svakom slu~aju, treba zadr`ati traku politike dividendi kompanije.
Kompanija obi~no najavljuje raspodelu dividendi nekoliko nedelja pre isplate
dividende. O ovome se u ovim novinama mo`e pro~itati: ime kompanije, tip
deonice, iznos dividende po deonici i datum isplate.

Kako smo ve} ranije naveli, obveznice se emituju radi prikupljanja odnosno
mobilizacije sredstava za dodatni kapital u pro{irenje poslovanja preduze}a,
firme, korporacije zatim dr`ave i op{tine za re{avanje odre|enih zajedni~kih
komunalnih i infrastrukturnih problema itd. Mada je jasno da ulaganje u
obveznice zna~i kreditiranje pod odre|enim uslovima, {to zna~i da se novac uz
odre|enu fiksnu kamatu vra}a svom vlasniku u odre|enom vremenu, na
sekundarnom tr`i{tu vr{i se kupoprodaja obveznica po cenama koje se razlikuju
od onih koje su nominalno navedene na obveznici.

Ulaganje odnosno investiranje sredstava u obveznice mo`e imati za posledicu


nekoliko vrsta rizika, kao {to su: 25)

(1) rizik kamtne stope,


(2) rizik reinvestiranja,
(3) kreditni rizik,
(4) rizik prevremene naplate,
(5) inflacioni rizik,
(6) rizik deviznog kursa,
(7) rizik likvidnosti.

Da bi se kupac hartija od vrednosti preventivno za{titio od svih navedenih ili od


nekih navedenih rizika, potrebno je da ne{to vi{e sazna o emitentima obveznica
~iji poslovni rejting daje odre|eni stepen sigurnosti da }e ta obveznica biti
ispla}ena o roku dospe}a. Za takve informacije koriste se tzv. rejting sistemi
obveznica. 26)

Postoje dva rejting sistema obveznica koji su sli~ni, ali nisu jednaki. To su:
Moody’s and Standard & Poor’s Rating Codes. Globalno gledano, ovi rejting
sistemi polaze od toga da se svi emitenti svrstavaju u tri odnosno ~etiri slo`ena
rejtinga: prvi ozna~en slovima A, drugi ozna~en slovima B, tre}i ozna~en
slovima C i ~etvrti ozna~en slovom D.

25) Frank J. Fabozzi and T. Dessa Fabozzi: Survey of Bonds and Mortgage-Backed Securities, u
knjizi: Portfolio & Investment Management State-of-the-Art Research, Analysis and Strategies,
Probus Publishing Companies, Chicago, Illinois, 1989. godine, str. 201-205.
26) Richard Saul Wurman, Alan Siegel and Kenneth M. Morris: The Wall Street Journal Guide to
Understanding Money & Markets, ACCESS Press Ltd., New York, 1989, str. 52.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 507

Tabela - mapa (‘chart’) prikazana u pregledu 14-7. je klju~ za ~itanje rejtinga


({ire definicije rejtinga ove dve agencije dajemo u prilogu ove knjige).

Pregled 14-7: Zna~enja dva rejting sistema obveznica


.Moody’s S & P’s Zna~enje
Aaa AAA Obveznica je najboljeg kvaliteta, nudi najmanji
stepen rizi~nosti plasmana. Izdavaoci su izuzetno
stabilni i pouzdani.
Aa AA Obveznice visokog kvaliteta po svim standardima.
Neznatno vi{i stepen rizi~nosti dugoro~nog
plasmana.
A A Obveznice sa mnogim povoljnim atributima
plasmana.
Baa BBB Obveznice sa srednjim nivoom kvaliteta. Sigurnost
izgleda adekvatna sada, ali mo`e izgledati nerealna u
dugom roku.
Ba BB Obveznice sa {pekulativnim elementima. Umerena
sigurnost pla}anja; nije dobro i sigurno za{ti}ena.
B B Ne mo`e se smatrati po`eljnom za kupovinu.
Kratkoro~na sigurnost za naplatu.
Caa CCC Obveznice slabog stanja. Izdavaoci mogu biti u
nemogu}nosti da plate ili u opasnosti da to stanje
nepla}anja - nastupi.
Ca CC Obveznice visoko {pekulativnog kvaliteta, ~esto u
nemogu}nosti izvr{enja obaveze.
C C Najni`e klasirane obveznice. Vrlo slabi izgledi za
izvr{enje obaveze - pla}anja.
- D Nemogu}nost izvr{enja obaveze - pla}anja.

Navedeni rejting sistemi obveznica treba da ukazuju na mogu}nost nastanka


rizika od izostanka pla}anja. [to je ve}a mogu}nost rizika izostanka pla}anja
obveznice, raste i njena premija rizika, a time }e obe}ani prihod do dospe}a
obveznice biti jo{ ve}i. Obveznice koje po agencijama imaju ni`i rejting, treba
da imaju ve}i obe}ani prihod do dospe}a, ako je rejting ve}i, obveznice treba da
imaju ni`i obe}ani prihod do dospe}a. Pri tome treba imati na umu da rejting
agencija pokazuje relativne, a ne apsolutne nivoe rizika.

Smatra se da je pri procenjivanju vrednosti obveznice, va`no posmatrati {est


njenih karakteristika: 27)

27) Gordon J. Alexander i William F. Sharpe: Analiza obveznica, Ekonomika, Beograd, 1991.
godine, broj 11.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 508

(1) vremenski rok dospe}a,


(2) kamatnu stopu po kuponu,
(3) odredbe za isplatu pre dospe}a,
(4) poreski status,
(5) brzinu utr`ivosti,
(6) mogu}nost izostanka pla}anja.

Prve dve karakteristike obveznice su va`ne zbog toga {to odre|uju obim i
tempo kapitalizacije koju je emitent obe}ao vlasniku obveznice. Tako, ako nam
je poznata trenutna tr`i{na cena obveznice, na osnova ova dva elementa
mo`emo odrediti prihod do dospe}a obveznice i uporediti ga sa onim koji
investitor smatra da treba da bude. Odredbe na obveznicama za isplatu pre
dospe}a omogu}avaju izdavaocu obveznice da opozove i otkupi svoje
obveznice pre dospe}a po opozivnoj ceni. To su obi~no periodi kad se prihodi
po izdatim obveznicama smanje. Razlika izme|u opozivne cene i paritetne
vrednosti obveznice naziva se opozivna premija.

Neke op{tinske obveznice zbog osloba|anja poreza donose svojim imaocima i


do 40 procenata ve}i prihod nego neke druge obveznice koje nisu oslobo|ene
poreza. Utr`ivost obveznice je bitan faktor za slu~ajeve kad imalac obveznice
hitno mora da proda obveznicu, a da joj znatno ne smanji cenu. Za ovakve
situacije pogodnije su tzv. aktivne od neaktivnih obveznica, tj. obveznice za
koje u svakom momentu postoji ponuda i tra`nja. Mogu}nost izostanka pla}anja
procenjuje se pomo}u rejtinga izdavaoca obveznica, koji sa~injavaju
korporacije Standard & Poor’s i Moody’s.

14.3.4. Metode predvi|anja izostanka pla}anja

Pomo}u odre|enih metoda predvi|anja mogu}e je predvideti eventualne


izostanke pla}anja. Time se mogu ubla`iti, ako ne i eliminisati, mogu}i rizici
kupoprodaje hartija od vrednosti. Neke od ovih metoda smo navodili kad je bilo
re~i o proceni mogu}nosti vra}anja kreditnih obaveza. Naime, re~ je o
specifi~nim postupcima za predvi|anje mogu}eg izostanka pla}anja pomo}u
odre|enih koeficijenata. Postoji razlika me|u postupcima i metodama u smislu
oslanjanja na jedan ili kombinaciju dva ili vi{e pokazatelja. Ovde }emo to
izlo`iti na dva jednostavna pristupa, koja se koriste u kupoprodaji deonica i
obveznica.

Univarijantni metod zasniva se na kori{}enju jednog pokazatelja za predvi|anje


verovatno}e mogu}eg izostanka pla}anja. Ovaj metod analize polazi od toga da
priliv gotovine uve}ava bilans gotovine odre|ene firme, a da odliv gotovine
smanjuje njen bilans gotovine. Kad se do|e do nule ili negativnog salda
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 509

gotovine, postoji verovatno}a da }e do}i do izostanka pla}anja. Prema tome,


mo`e se re}i da }e verovatno}a izostanka pla}anja za neku firmu biti pove}ana
kad je: (1) postoje}i bilans gotovine manji, (2) o~ekivani neto priliv gotovine
(meren pre isplata kreditorima i vlasnicima deonica) manji i (3) neto priliv
gotovine raznovrsniji. 28)

Za merenje ove verovatno}e odnosno rizika koristi se koeficijent razmere neto


priliva gotovine (prihod pre isplate tro{kova depresijacije i amortizacije) prema
ukupnim potra`ivanjima odnosno:

ukupan priliv gotovine


koeficijent neto priliva =
ukupna potra`ivanja

To zna~i da verovatno}a izostanka pla}anja ne mora biti konstantna tokom


vremena. Me|utim, neki signali mogu nas upozoriti da bi moglo do}i do porasta
te verovatno}e, {to bi izazvalo pad tr`i{nih cena hartija od vrednosti date firme
odnosno njenih deonica i obveznica. Pra}enje srednje tr`i{ne vrednosti deonica
u firmama kod kojih nije do{lo do izostanka pla}anja ukazuje da je ona porasla,
dok se srednja tr`i{na vrednost obi~nih deonica firmi kod kojih je kasnije do{lo
do izostanka pla}anja smanjivala sve vi{e kako se pribli`avao datum izostanka
pla}anja.

Multivarijantni metod podrazumeva kori{}enje kombinacije odre|enih


finansijskih pokazatelja za predvi|anje izostanka pla}anja. Izme|u vi{e ovih
metoda, praksa je pokazala, da je najprecizniji metod za predvi|anje izostanka
pla}anja izra~unavanje koeficijenta ‘Z’, koji se dobija na osnovu kombinacije
odre|enih najsve`ijih finansijskih pokazatelja, finansijskih izve{taja i bilansnih
(knjigovodstvenih) podataka date firme, prema slede}oj jedna~ini:

Z = 1,2x1 + 1,4x2 + 3,3x3 + 0,6x4 + 0,99x5

gde je:

x1 = (teku}a aktiva minus teku}e obaveze) / ukupna aktiva


x2 = zadr`ana zarada / ukupna aktiva
x3 = zarada pre isplate kamata i poreza / ukupna aktiva
x4 = tr`i{na vrednost deoni~kog kapitala / knjigovodstvena vrednost ukupnih
potra`ivanja
x5 = promet / ukupna aktiva

28) Ibidem, br. 11.


UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 510

Smatra se da je firma, kod koje je vrednost ‘Z’ ispod 1,8 mogu}i kandidat za
izostanak pla}anja. [to je ni`a ta vrednost, to je ve}a verovatno}a da }e do}i do
izostanka pla}anja.

14.4. RELATIVIZACIJA RIZIKA HARTIJA OD VREDNOSTI

14.4.1. Principi upravljanja investicionim portfolijom

Komercijalne banke i druge depozitne institucije su posrednici koji pozajmljuju


novac od {tedi{a u formi depozita i ‘daju’ ga drugima krajnjim korisnicima
odobravaju}i kredite ili kupuju}i hartije od vrednosti. Investicione banke
(‘investment banks’) su posrednici koji poma`u pozajmljiva~ima u skupljanju
sredstava direktno od {tedi{a i to: (1) savetovanjem u dizajniranju i orginalnosti
hartija od vrednosti koje }e se prodavati, (2) garantovanjem hartija od vrednosti
njihovim kupovanjem od pozajmljiva~a i (3) distribucijom hartija od vrednosti
njihovom ponovnom prodajom ulaga~ima. Na taj na~in, investicioni bankari
posluju hartijama od vrednosti ‘proizvedenim’ od izdavaoca (emitenta) i, izuzev
vrlo kratkog perioda dok su one mo`da na zalihi, ne poseduju hartije od
vrednosti. Oni nisu investitori - ulaga~i. 29)

U suprotnom, komercijalne poslovne banke su investitori, one kupuju i dr`e


hartije od vrednosti emitovane od drugih. Generalno govore}i, politika
plasmana banke podrazumeva tri bitna oslonca: (1) sigurnost, (2) likvidnost i
(3) prihod. Me|utim, krajnji ciljevi i efekti ovih faktora su me|usobno
divergnetni, pa zato dolazi i do njihove me|usobne konfliktnosti. Poslovna
politika plasmana banke je katalizatorski elemenat koji treba da ove divergentne
i konfliktne ciljeve i efekte pomiri, te da rezultat bude optimalni efekat za
banku. Stoga je nu`no poznavati osnovne vrste i karakteristike svih plasmana
banke, me|u kojima su najva`niji kreditni plasmani i plasmani u hartije od
vrednosti.

Krediti su najrizi~niji oblik plasmana banke, ali obezbe|uju i najve}e prihode


banci. Klju~no pitanje u kreditnom portfoliju je obezbediti balans-ravnote`u
izma|u plasmana, rizika i prihoda. Nerazborita kreditna politika mo`e, ponekad,
vo|ena `eljom za pove}anjem prihoda, dovesti banku u zonu previsokog rizika,
pa se ta neopreznost mo`e platiti cenom velikih suprotnih efekata-gubitaka na
kreditima, koji mogu ugroziti poslovanje banke.

29) George G. Kaufman: The Securities Activities of Commercial Banks, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall & Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons,
New York, 1985. godine, str. 661.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 511

Plasmani u hartije od vrednosti omogu}avaju banci da na zadovoljavaju}i na~in


pomiri navedene konflikte izme|u sigurnosti plasmana, rizi~nosti i prihoda.
Drugim re~ima, plasmani u hartije od vrednosti omogu}uje banci postizanje
optimalnog obima i strukture ukupnih plasmana banke, po{to se tako posti`e
potreban nivo likvdnosti, ograni~ava se ili svodi rizik na normalnu meru, a
ujedno se vr{i kreiranje dodatnih prihoda.

Ulaganje u plasmane hartija od vrednosti banka treba da reguli{e svojom


poslovnom politikom. Za formulisanje politike plasmana banke u hartije od
vrednosti, odgovoran je, naravno, menad`erski tim banke, a svako odeljenje
banke treba da ima ovu politiku u pismenoj formi. Naime, efikasno upravljanje
sredstvima - aktivom banke zahteva da poslovna banka mora imati jasno
definisanu politiku plasmana kako u domenu kredita tako i na podru~ju hartija
od vrednosti. [ta treba da sadr`i takva politika, vidi se iz modela sadr`aja
politike investiranja u hartije od vrednosti.

Sadr`aj politike investiranja u hartije od vrednosti: 30)

• Bazi~ni ciljevi politike


• Odgovornost
• Kompozicija plasmana
• Prihvatljive hartije od vrednosti
• Dospe}a hartija od vrednosti
• Kvalitet i diversifikacija
• Uskla|ivanje portfolija
• Jemstvo - garancije
• Sigurnost
• Isporuke
• Kompjuter program
• Dobici i gubici na trgovanju hartijama
• Svopovanje hartija od vrednosti
• Trgova~ka aktivnost
• Kreditne fajle
• Izuzeci od ove politike

Proces upravljanja hartijama od vrednosti ima slede}ih pet faza:

(1) definisanje ciljeva ulaganja u hartije od vrednosti,


(2) formulisanje politike ulaganja u hartije od vrednosti,

30) David I. Hoffland: A Model Bank Investment Policy, Financial Analysts Journal, Maj-June
1978. godine, str. 64-67.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 512

(3) izbor odgovaraju}e porfolio strategije,


(4) selekcija sredstava aktive,
(5) merenje i procena performansi. 31)
Za zdravu politiku banka treba utvrditi sopstvene standarde za selekciju hartija
od vrednosti, koji bi respektovali: 32)

(1) kvalitet kredita (rizik gre{ke - propusta),


(2) dospe}e,
(3) diversifikaciju,
(4) utr`ivost,
(5) prihod.

Prihvatljive rejting klasifikacije (odre|ene od OCC) prikazjuje pregled 18-8.33)

Pregled 14-8: Prihvatljive rejting klasifikacije


Standar Moody”s Opis
d&
Poor”
Kvalitetna ulaganja banke
AAA Aaa Obligacije najve}eg stepena
AA Aa Obligacije visokog stepena
A A-1, A Vi{i srednji stepen
BBB Baa-1, Baa Srednji stepen, na {iroj liniji izme|u definitivno
zdravih obligacija i onih koje imaju
predominantno {pekulativne elemente. Uop{teno,
to je najmanji kvalitet koji se sme kvalifikovati za
bankarsko ulaganje
[pekulativne i pogre{ne odluke
BB Ba Ni`i srednji stepen sa samo minornim
karakteristikama
B B Nizak stepen, mo`da pogre{no
D Ca, c Najni`i stepen, pogre{no, ekstremeno slabi izgledi
Provizoran ili uslovljen rejting
Rejting- Zahtevi otplate dugova su uveliko zavisni od
P Con.(Rejting realne procene budu}ih doga|aja.
)

31) Frank J. Fabozzi: Introduction, u knjizi: Portfolio & Investment Management State-of-the-
Art Research, Analysis and Strategies, Editor: Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company,
Chicago, Illinois, 1989. godine, str. 1-5.
32) The FDIC’s Manual of Examination Policies, Section H, page 5, revised, December 1, 1962.
33) OCC je Office of the Comptroller of the Currency. To je Federalna regulatorna agencija za
nacionalne banke u SAD, koje moraju biti ~lanice Federalnog Rezervnog sistema i osigurane kod
FDIC.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 513

U vrednovanju politike banke u poslovanju hartijama od vrednosti preporu~uju


se analiti~aru kao vodi~ slede}i faktori: 34)

(1) op{ti karakter bankarskog posla, koji se manifestuje u karakteristikama na


njenim ra~unima kredita i depozita i njena op{ta ekonomska sredina;
(2) analiza strukture depozita banke u odnosu na broj, tipove i veli~inu ra~una i
u odnosu na trendove depozita, kompoziciju i stabilnost;
(3) veli~ina kapitala, gde va`i generalno pravilo: {to je manji ban~in kapital, to
treba da bude konzervantivnija njena politika, s obzirom da banka ima manja
sredstva za apsorbovanje potencijalnih gubitaka;
(4) ekonomski i monetarni faktori, gde se sugeri{e da dovitljivi portfolio
menad`ment treba da razmotri bazi~ne ekonomske i monetarne faktore u
formulisanju i izvr{avanju politike investiranja u hartije od vrednosti.
Me|utim, upozorava se da preokupacija ovakvim analizama mo`e biti
indikativna ‘na {pekulativne tendencije’, koje su nekorisne i nezdrave u
bankarstvu.

14.4.2. Strategije upravljanja portfolio rizicima

Po{to kod nas nije razvijeno tr`i{te hartija od vrednosti, normalno je i da je


poslovanje banaka hartijama od vrednosti dosta skromno. Poslovanje hartijama
od vrednosti od strane banaka u razvijenim tr`i{nim privredama mo`e dati
pravu odnosno realnu sliku ovog portfolija. Portfolio hartija od vrednosti u
ovim bankama sastoji se od raznih vrednosnih papira emitovanih od strane
federalne vlade, lokalnih vlada i korporacija. Naravno, ove dr`avne institucije
imaju potrebu, kao i drugi korisnici bankarskih usluga, za strategijskom
kombinacijom bankarskih proizvoda i usluga. Jedna od tih usluga je i bankarski
kredit. Kad banka kupuje hartije od vrednosti od ovih institucija, ona njih
snabdeva sredstvima. Hartije od vrednosti su produktivna aktiva, koju u svom
portfoliu dr`i banka. Uloga portfolija hartija od vrednosti banke je da generi{e
prihod (u formi prihoda od kamata, kapitalnih dobitaka i provizija za pru`anje
usluga investiranja) i da obezbe|uje rezerve likvidnosti.

Portfolio hartija od vrednosti banke ima i odre|ene vrste rizika kao i druga
aktiva banke. To su: (1) kreditni rizik, (2) rizik kamatne stope i (3) rizik
likvidnosti. Mada je kreditni rizik minimalan kod hartija od vrednosti
emitovanih od federalne vlade (pa se one i nazivaju ‘risk-free’), obligacije
dr`ava i lokalnih vlada (zovu ih “municipal obligations”) imaju razne stepene
rizika gre{ke (‘default risk’). I pored toga {to je stopa gre{aka relativno mala,
rizik likvidnosti i rizik kamatne stope su ipak va`ni za razmatranje. Portfolio

34) The FDIC’s Manual of Examination Policies, Section H, page 6, revised, December 1, 1962.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 514

hartija od vrednosti banke igra krucijalnu ulogu balansiranja u strukturi njene


produktivne aktive i izlo`enosti riziku. 35)

Menad`ment investicionog portfolija ili portfolia hartija od vrednosti se od


banaka smatra kao druga va`na kreditna aktivnost banke. Ova tendencija je deo
poslovne filozofije ulaganja. Male banke koriste tzv. pasivnu strategiju
investicionog menad`menta, dok se velike banke slu`e aktivnom strategijom u
investicionom menad`mentu. Aktivna i pasivna menad`ment strategija portfolia
hartija od vrednosti36) ozna~ava na~in poslovanja sa hartijama od vrednosti.
Aktivni menad`ment portfolio hartija od vrednosti se defini{e kao set
investicionih menad`era koji se zajedni~ki uklju~uju u teku}u praksu
{pekulacija budu}e kamatne stope i obezbe|uju dilerske i tr`i{ne usluge.
[pekulisanje sa kretanjima kamatne stope se manifestuje u aktivnom trgovanju
hartijama od vrednosti suprotno od strategije kupi i ~ekaj (‘buy and hold
strategy’).

Pasivni menad`ment portfolio hartija od vrednosti je relativno neaktivan, on


“dozvoljava” rebalansiranje radi prilago|avanja promenjenim tr`i{nim
uslovima. Prema tome, ako tr`i{ni uslovi rezultiraju u portfolio poziciji
nekonzistentno sa investicionim ciljevima banke, portfolio treba da bude
prekomponovan bilo da je u pitanju aktivni ili pasivni menad`ment portfoliom
hartija od vrednosti. U bilansu, pasivni investicioni menad`ment mo`e biti
posmatran kao aktivni menad`ment {pekulacija i dilerskih aktivnosti.

Posebnu pa`nju banka treba da posveti upravljanju alokacijom sredstava u


portfoliju hartija od vrednosti. Navodimo neke od ciljeva alokacije sredstava: 37)

Strategijska alokacija sredstava


* Utvr|ivanje politike miksa konzistentnog sa dugoro~nim portfolio ciljevima
Takti~ka alokacija sredstava
* Dodajna vrednost; oportunisti~ki odgovor na menjanje uzorka vrednosti
* Kupuj jeftino, prodaj skupo
Portfolio osiguranje
* Za{tita protiv neprihvatljivih performansi
* Prodaj jeftino, kupuj skupo

35) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 441.
36) Ibidem, str. 442-444.
37) Robert D. Arnott and Roger G. Clarke: Active Asset Allocation, u knjizi: Portfolio &
Investment Management - State of the Art Research, Analysis and Strategies, Editor: Frank J.
Fabozzi, Probus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1989. godine, str. 34.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 515

Kod komponovanja strukture porfolija hartija od vrednosti posebnu pa`nju


treba obratiti na: (1) kvalitet hartija od vrednosti, (2) gransku strukturu odnosno
diversifikovanost hartija od vrednosti, (3) ro~nu strukturu hartija od vrednosti,
(4) geografsku strukturu i (5) razu|enost tipova i oblika hartija od vrednosti.

Kona~no, cilj upravljanja portfoliom i njegovom strukturom je ostvarenje ve}eg


profita banke.38) Dakle, op{ti cilj menad`menta portfoliom hartija od vrednosti
je da doprinese, zajedno sa upravljanjem likvidnosti, kreditiranjem, kapitalom i
porezima, maksimiziranju bogatstva deoni~ara. Primarne komponente portfolio
rizika su devijacije u o~ekivanom prinosu ‘proizvedenom’ kretanjima u
kamatnim stopama, gre{kama u pla}anjima kamate i glavnice i neanticipiranom
inflacijom. Ovim rizicima se upravlja diversifikovanjem portfolija uzimaju}i sa
respektom tipove hartija od vrednosti, tipove emisija, dospe}a i cikli~ni
prora~un vremena kupovine i prodaje hartija od vrednosti. Zato se smatra da je
portfolio hartija od vrednosti jedan va`an izvor prihoda, likvidnosti i
diversifikacije sredstava.39)

14.4.3. Upravljanje strukturnim rizicima portfolia

Obim i struktura plasmana banke u razne oblike hartija od vrednosti odre|ena


je:

• globalnim odnosom pozicija u strukturi aktive,


• odnosom ukupnih kredita i ukupnih plasmana u hartije od vrednosti,
• sigurno{}u i diversifikacijom plasmana u hartije od vrednosti,
• likvidno{}u banke, i
• potrebom za stvaranje dodajnih prihoda.

Prema praksi banaka u razvijenim zemljama, prvenstveno u SAD, obim


zajmova ne sme prelaziti granicu od 60 % depozita.

Motiv poslovanja banke hartijama od vrednosti je likvidnost i profitabilnost.


Hartijama od vrednosti se trguje preko tri razli~ite tr`i{ne strukture poznate kao:

• brokersko trgovanje,
• dilersko trgovanje, i
• tr`i{no trgovanje.

38) John Ward Logan: Managing the Investments Portfolio of the Bank, u knjizi: The Bankers’
Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker,
Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 532-545.
39) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 310.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 516

Za banke je od zna~aja drugo i tre}e, dok je prvo odnosno brokersko trgovanje


hartijama od vrednosti karakteristi~no za pojedince. Usput da ka`emo i to da je
komercijalnim bankama u SAD prvo bilo zabranjeno, a kasnije ograni~eno
trgovanje deonicama.

Dilerske poslove dr`avnim hartijama od vrednosti obavljaju samostalno skoro


sve ve}e komercijalne banke u SAD i razne investicione banke (‘investment
banks’).40) U~e{}e portfolija hartija od vrednosti u komercijalnim bankama SAD
kao procenat od ukupne aktive vidi se iz pregleda 14-9. 41)

Pregled 14-9: U~e{}e portfolija u ukupnoj aktivi


Godina Federalne Dr`avne i lokalne Ostale Ukupn
o
1981 8,63 7,62 0,75 17,00
1986 9,25 7,49 1,55 18,29

Dileri generi{u profit trguju}i hartijama od vrednosti i porastom vrednosti zaliha


kupljenih hartija od vrednosti. Njihovi profiti poti~u od trgovanja hartijama od
vrednosti odnosno od prodaje hartija od vrednosti po ve}oj ceni (ni`oj kamatnoj
stopi) nego {to su kupili vrednosne papire. Razlika izme|u prodajne i kupovne
cene u svakom momentu izra`ava razliku (‘spread’). Dileri dr`e zalihe hartija
od vrednosti nazvane pozicija, kao {to i svaki trgovac dr`i zalihe da ima robu na
polici kad mu{terija do|e da je kupi, i njihova strategija zaliha je u osnovi ista
kao i kod drugih trgovaca. Iznos i kompozicija zaliha vrednosnih papira koje
svaki diler dr`i zavisi od:

• predvi|enog obima prodaje u svakoj emisiji ili grupisanom dospe}u,


• tro{kova finansiranja,
• o~ekivanih promena kamatne stope, i
• oblika krive prinosa. 42)

[to je ve}a predvi|ena prodaja u narednom periodu pojedinih ili svih hartija od
vrednosti, ve}a }e biti zaliha u tim pojedinim ili svim hartijama od vrednosti.
Me|utim, zalihe hartija od vrednosti zahtevaju i finansiranje. Finansiranje vr{e
banke po kamatnim stopama koje su blizu onima na kredite banka - banci ili na

40) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 235.
41) Ibidem, str. 446.
42) George G. Kaufman: The Securities Aktivities of Commercial Banks, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons,
New York, 1985. godine, str. 672.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 517

nivou dnevne eskontne stope. Razlika izme|u tr`i{nog prinosa hartija od


vrednosti i tro{kova finansiranja pla}enih banci ili trgova~kog departmenta
odnosi se na neto tro{kove finansiranja (‘cost of carry’ ili jednostavno
‘carry’).43) Odluka o visini zaliha hartija od vrednosti zavisi i od pravca i
veli~ine o~ekivanog kretanja kamatne stope. Kona~no, dileri koriste i strategiju
nagiba krive prinosa hartija od vrednosti. Na osnovu navedenog, faktori koji
uti~u da dileri dr`e ve}u ukupnu sumu hartija od vrednosti u zavisnosti su od
toga:

(1) {to je ve}a o~ekivana prodaja,


(2) {to su ni`i tro{kovi finansiranja i {to su pozitivniji neto tro{kovi finansiranja
(‘carry’),
(3) {to se vi{e o~ekuje pad kamatne stope,
(4) {to je pozitivnije nagnuta kriva prinosa.

Ovi faktori uti~u i na kompoziciju dospe}a zaliha hartija od vrednosti u


portfoliju banke. Poslednja dva od navedenih faktora tendiraju da zahtevaju vi{e
rizika nego prva dva. Ako se stope kre}u suprotno o~ekivanjima ili kriva
prinosa postaje u nagibu manje pozitivna ili ~ak negativna, dileri mogu do`iveti
gorko iskustvo gubitaka na svojim zalihama hartija od vrednosti.

Smatra se da postoji pet glavnih faza u upravljanju portfoliom hartija od


vrednosti i to: 44)

(1) formulisanje ciljeva ulaganja sredstava u hartije od vrednosti,


(2) utvr|ivanje politike ulaganja sredstava u hartije od vrednosti,
(3) izbor (selekcija) portfolio strategija,
(4) selekcija sredstava,
(5) merenje i evaluacija performansi.

(1) U prvoj fazi upravljanja portfoliom hartija od vrednosti ciljevi se razlikuju


od institucije do institucije. Za institucije kao {to su banke cilj mo`e biti
maksimum razlike kamatne stope na sredstva iznad tro{kova njihovog
pribavljanja. Naravno, za penzione fondove, institucije osiguranja `ivota i
mutual fondove ciljevi ulaganja su razli~iti.
(2) U drugoj fazi upravljnja portfoliom hartija od vrednosti treba utvrditi takvu
politiku ulaganja koja }e dovesti do ostvarivanja formulisanih ciljeva. I u
ovoj fazi postoje razlike u sadr`ini politika u pojedinim finansijskim

43) Portfolio & Investment Management-State-of-the-Art Research, Analysis and Strategies,


Editor: Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1989. godine, str. 14.
44) Portfolio and Investment Management - State-of-the-Art Research, Analysis and Strategies,
Editor: Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1989. godine, str. 1.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 518

institucijama. Za banke je to u nekim periodima vi{e a u nekim manje


interesantno, {to dobrim delom zavisi i od poreske politike.
(3) Izbor portfolio strategije ulaganja u hartije od vrednosti zavisi od
formulisanih ciljeva, po{to strategija mora biti konzistentna sa ciljevima
ulaganja. Mo`e se praviti razlika izme|u aktivne i pasivne strategije.
Aktivna strategija fokusira faktore od kojih se o~euje da uti~u na
performanse jedne klase sredstava. Pasivna strategija uklju~uje minimum
o~ekivanog inputa. Izme|u ove dve ekstremne, postoje i strategije koje nose
karakteristike kombinacije obe navedene.
(4) Kad se portfolio izabere, slede}a glavna faza je izbor specifi~nih sredstava za
uklju~ivanje u portfolio. Ovom prilikom se ula`u napori za konstrukciju
optimalnog ili efikasnog portfolija. Optimalni ili efikasni portfolio je onaj
koji obezbe|uje najve}i o~ekivani prinos za dati nivo rizika ili najmanji rizik
za dati o~ekivani prinos.
(5) Merenje i vrednovanje performansi ulaganja u hartije od vrednosti je peta i
poslednja faza u upravlja~kom procesu ulaganja sredstava u hartije od
vrednosti.

Me|utim, postignutim nikad ne treba biti zadovoljan. Naime, smatra se da


postoji sedam na~ina da se poprave performanse u portfolio menad`mentu: 45)

(1) utvrdite svoju meru - defini{ite i analizirajte {to poku{avate da ‘tu~ete’


odnosno da ostvarite,
(2) upoznajte svoje limite i ograni~enja,
(3) imajte svoju filozofiju investiranja i u okviru nje po{tujte dva pravila: prvo,
kupujte relativno rastu}e zarade i drugo, kupujte po prihvatljivom raciju
cena-zarada,
(4) razvijte sopstvenu investicionu strategiju,
(5) koncentri{ite svoj portfolio na relativno manji broj kompanija,
(6) budite fleksibilni, ni{ta nije izvesnije od promene,
(7) pratite kontinuirano odnosno merite performanse i budite performansno
orijentisani menad`er.

14.4.4. Upravljanje rizikom prinosa hartija od vrednosti

Upravljanje rizikom hartija od vrednosti zahteva poznavanje nekoliko


elemenata, koje }emo ovde navesti na primeru upravljanja rizikom prinosa

45) Richard H. Jenrette: Portfolio Management: Seven Ways to Improve Performance, u knjizi:
Classics an Investor’s AnthologyThe most interesting ideas and concepts from the literature of
investing, edited by: Charles D. Ellis with James R. Vertin, Dow Jones-Irwin, Homewood,
Illinois, 1989. godine, str. 382-391.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 519

obveznica: prvo, rizik izostanka pla}anja, drugo, premija za izostanak pla}anja i


tre}e, premija rizika.

Za sagledavanje rizika izostanka pla}anja obveznica treba po}i od rejtinga


konkretne obveznice. Pri tome treba imati u vidu da je prinos obveznice u
veoma uskoj inverznoj vezi sa njenim kvalitetom odnosno rejtingom. Naime,
{to je vi{i kvalitet obveznice, to je manji o~ekivani prinos po dospe}u i,
obrnuto, {to je ni`i kvalitet ili rejting obveznice, to je ve}i o~ekivani prinos po
dospe}u. Rizik izostanka pla}anja i premija rizika proporcionalni su kvalitetu
odnosno rejtingu obveznice. Vezu kvaliteta odnosno rejtinga obveznice sa
visinom prinosa prikazuje pregled 14-10.
Pregled 14-10: Veza rejtinga obveznice i prinosa 46)
Rejtinzi:
Opis kategorije Zarada (‘yield’) po Standard & Moody’s
obveznica dospe}u Poor’s
Visok kvalitet najni`a AAA Aaa
AA Aa
A A
Srednji kvalitet srednje niska BBB Baa
BB Ba
B B
[pekulativni srednje visoka CCC Caa
CC Ca
C C
Propust neispunjenja najve}a DDD, DD, D -
Bankrot najve}a E -

Premije za izostanak pla}anja obveznica. Ako postoji mogu}nost izostanka


pla}anja, o~ekivani prihod }e biti ispod obe}anog prihoda. To zna~i slede}e: {to
je ve}i rizik od izostanka pla}anja i {to je ve}i iznos gubitaka u slu~aju
izostanka pla}anja, to }e biti ve}a razlika izme|u o~ekivanog i obe}anog
prihoda, {to pokazuje slika 14-9.

46) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishig Company, New York, 1989. godine, str. 251.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 520

R
a 12 % obe}ani prihod do
s premija za dospe}a
p izostanak
o pla}anja 9 % o~ekivani prihod do
n dospe}a
premija rizika
P 8 % prihod do dospe}a
r neke obveznice bez
i rizika od izostanka
h stopa bez rizika pla}anja, a sa sli~nim
o od izostanka rokom dospe}a i
d pla}anja kamatnom stopom po
a 0 % kuponu

Slika 14-9: Prihod do dospe}a za rizi~nu obveznicu


U stvari, slika 14-9.47) prikazuje primer jedne zami{ljene obveznice sa velikim
rizikom od izostanka pla}anja. Klju~ni elemenat u proceni izostanka pla}anja je
premija za izostanak pla}anja. Ona je u navedenom primeru 3 % (kao razlika
izme|u obe}anog 12 % i o~ekivanog 9 % prihoda). [to je ve}i rizik od
izostanka pla}anja neke obveznice, to je ve}a njena premija za izostanak
pla}anja. To zna~i da obveznice sa ve}im rizikom od izostanka pla}anja nude
ve}i obe}ani prihod do dospe}a.

Premija rizika korporativnih obveznica. Kad se poredi o~ekivani prihod do


dospe}a neke rizi~ne obveznice sa prihodom do dospe}a neke obveznice kod
koje ne postoji rizik od izostanka pla}anja, a sli~nog je datuma dospe}a i
kamatne stope, dobije se razlika koja se naziva premijom rizika obveznice. U
navedenom primeru to je razlika izme|u 8 % i 9 % i izra`ava se kao veli~ina od
100 osnovnih poena (0,01 procenta = 1 poen). Svaka obveznica kod koje postoji
rizik od izostanka pla}anja treba da sadr`i i premiju za izostanak pla}anja.

Me|utim, premija rizika je ne{to sasvim drugo. Naime, o~ekivani profit za bilo
koju hartiju od vrednosti treba da bude povezan isklju~ivo sa njegovim
doprinosom riziku u okviru jednog raznovrsnog portfolija, pri ~emu njegov
totalni rizik nije direktno relevantan. U okviru jednog portfolija postoji vi{e
raznih obveznica i sve nose premiju za izostanak pla}anja. Ipak, ne do|e kod
svih obveznica do izostanka pla}anja, pa ove premije ‘popravljaju’ gubitke na

47) Gordon J. Alexander i William P. Sharpe: Analiza obveznica, Ekonomika, Beograd, 1991.
godine, br. 11.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 521

onim obveznicama gde je do{lo do izostanka pla}anja. To dovodi do toga da se


profit ostvaren u portfoliju obveznica bitno ne razlikuje od o~ekivanog profita
pa, shodno tome, svaka od ovih obveznica sadr`i vrlo mali ili nulti procenat
premije rizika.

Oko toga {ta determini{e premiju rizika navodimo Fisher-ove ~etiri


komponente bazi~ne hipoteze: 48)

(1) prose~na premija rizika obveznica firme je u funkciji sa izvesno{}u rizika


propusta (‘default risk’) i tr`i{no{}u njenih obveznica,
(2) rizik propusta je funkcija tri varijable: a) promenjivosti zarade firme, b)
du`ine vremena u kojem je firma poslovala bez upozorenja kreditora na
gubitke, c) racija tr`i{ne vrednosti kapitala firme prema nominalnoj
vrednosti njenog duga,
(3) njena tr`i{nost bi se mogla meriti sa tr`i{nom vredno{}u duga svih koji javno
trguju dugom,
(4) postoji multipla veza me|u varijablama koje su procenjene u log-linearnoj
regresiji.

LITERATURA:

1) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.


2) Richard Saul Wurman, Alan Siegel & Kenneth M. Morris: The Wall Street
Journal Guide to Understanding Money & Markets, Access Press
Publication, New York, 1990.
3) Zakon o hartijama od vrednosti, SFRJ, 1989..
4) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the
Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989.
5) David Sutton: Understanding the Stock Market SelfTeaching Seminars, One
of Series of Hands On Workshops Dedicated to the Serious Investor, Probus
Publishing Company, Chicago, Illinois, 1989.
6) Richard Saul Wurman, Alan Siegel, Kenneth M. Morris: The Wall Street
Journal Guide to Understanding Money & Markets, Access Press, New
York, 1990.
7) Gordon J. Alexander i William F. Sharpe: Analiza obveznica, Ekonomika,
Beograd, 11/91
8) Thomas Fitsch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s, New York, 1990.

48) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 252.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 522

9) jerry M. Rosenberg: Dictionary of Banking & Financial Services, Second


Edition, John Wiley & Sons, New York, 1985.
10) Dr Stojan Dabi}: Poslovanje sa hartijama od vrednosti, u knjizi grupe
autora: Tehnologija spojnotrgovinskih polova, Jugoslavijapublik, Beograd,
1992.
11) Dr Albert Mahrabian: Your Inner Path to Investment Success Insights into
the Psychology of Investing, Porobus Publishing Company, Chicago,
Illinois, 1991.
12) Richard Saul Wurman, Alan Siegel and Kenneth M. Morris: The Wall
Street Journal Guide to Understanding Money and Markets, ACCESS Press
Ltd., New York, 1988.
13) Frank J. Fabozzi and T. Dessa Fabozzi: Survey of Bonds and Mortgage-
Backed Securities, u knjizi: Portfolio & Investment Management State-of-
the-Art Research, Analysis and Strategies, Probus Publishing Companies,
Chicago, Illinois, 1989.
14) George G. Kaufman: The Securities Activities of Commercial Banks, u
knjizi: Handbook for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall &
Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New York, 1985.
15) David I. Hoffland: A Model Bank Investment Policy, Financial Analysts
Journal, Maj-June 1978.
16) Frank J. Fabozzi: Introduction, u knjizi: Portfolio & Investment
Management State-of-the-Art Research, Analysis and Strategies, Editor:
Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1989.
17) The FDIC’s Manual of Examination Policies, Section H, revised, December
1, 1962.
18) Robert D. Arnott and Roger G. Clarke: Active Asset Allocation, u knjizi:
Portfolio & Investment Management State of the Art Research, Analysis
and Strategies, Editor: Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company,
Chicago, Illinois, 1989.
19) John Ward Logan: Managing the Investments Portfolio of the Bank, u
knjizi: The Bankers Handbook, Third Edition, Edited by: William H.
Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988.
20) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks
Community, Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1990.
21) Portfolio & Investment Management-State-of-the-Art Research, Analysis
and Strategies, Editor: Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company,
Chicago, Illinois, 1989.
22) Richard H. Jenrette: Portfolio Management: Seven Ways to Improve
Performance, u knjizi: Classics an Investor’s AnthologyThe most
interesting ideas and concepts from the literature of investing, edited by:
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 523

Charles D. Ellis with James R. Vertin, Dow Jones-Irwin, Homewood,


Illinois, 1989.
23) Eric N. Compton: The New World of Commercial Banking, Lexington
Books, New York, 1987.
24) Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management,
The Dryden Press, New York, 1985.
Kamata je cena novca kao robe!

GLAVA 15.

UPRAVLJANJE RIZIKOM PORTFOLIJA KAMATNE


STOPE

OKVIR PETNAESTE GLAVE:

• Su{tina, uloga i formiranje kamatne stope


• Analiza faktora rizika kamatne stope
• Merenje izlo`enosti riziku kamatne stope
• Relativizacija rizika kamatne stope
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 525

15.1. SU[TINA, ULOGA I FORMIRANJE KAMATNE STOPE

15.1.1. Pojam, su{tina i uloga kamatne stope

U najop{tijem izrazu, kamatna stopa izra`ava cenu kori{}enja kreditnih i


nov~anih resursa na finansijskom tr`i{tu. Visina kamatne stope kao cene
kori{}enja kreditinih i finansijskih resursa je povezana sa stopom korisnosti
sredstava u odnosu na vreme njihovog kori{}enja. Stopa korisnosti sredstava
uvek je ve}a u sada{njem vremenu u odnosu na neko budu}e vreme, pa je i
kamatna stopa kao izraz cene kori{}enja odgovaraju}ih nov~anih i finansijskih
resursa razli~ita i saglasna odre|enoj stopi njihove korisnosti. To je i osnova
razlike sada{nje i budu}e potro{nje, odnosno odlaganja potro{nje u obliku
{tednje, i sticanja imovine u nekom budu}em vremenskom periodu.

Uop{tavaju}i to sa stanovi{ta makro-aspekta, mo`e se re}i da kamatna stopa


predstavlja instrument uravnote`avanja izme|u obima {tednje i ponude kapitala
(kredita) sa tra`njom finansijskih resursa, apsorbovanje formirane {tednje od
strane realnih investitora, distribucije dohotka na potro{nju i investicije,
alokacije finansijskih resursa i mobilnosti kapitala.1) Za poslovanje banke je
va`no poznavanje su{tine i uloge kamatne stope na makro, ali i na mikro nivou.
Ovde }emo se vi{e osvrnuti na mikro aspekt kamatne stope, {to je sa stanovi{ta
banke u pogledu upravljanja rizikom kamatne stope veoma zna~ajno. Brojne su
vrste bankarskih poslova u kojima promenljivost kamatne stope mo`e biti jedan
od uzroka lo{eg poslovanja banke naro~ito u nestabilnim ekonomskim uslovima
(u uslovima inflacije itd.).

Kamatna stopa je bitan i, moglo bi se re}i, najva`niji instrument funkcionalnog


poslovanja banke. U uslovima deregulacije bankarskog poslovanja i dinami~nih
promena u bankarskom okru`enju, kamatne stope banke se ~esto menjaju i
uskla|uju sa novo - nastalim uslovima poslovanja banke. To se odnosi na
aktivne i na pasivne kamatne stope. Promenljivost kamatnih stopa je bitna
karakteristika poslovne politike banke i klju~ni faktor uspe{nog poslovanja
banke. Od obima i strukture produktivne aktive banke i visine aktivnih
kamatnih stopa zavisi nivo ukupnog kamatnog prihoda banke. A od visine
pasivnih kamatnih stopa zavise ukupni kamatni izdaci banke. Razlika prihoda
izme|u ukupnih aktivnih i ukupnih pasivnih kamatnih stopa predstavlja neto
kamatni prihod banke.

Neto kamatni prihod banke je osnova ukupnog prihoda svake komercijalne


odnosno poslovne banke. U poslovnim bankama tr`i{no razvijenih privreda
prihodi po osnovu aktivnih kamata ~ine 70-80 procenata ukupno ostvarenog

1) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 461.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 526

prihoda banaka po svim osnovama. Ostatak odnosno 20-30 % prihoda banaka


~ine nekamatni prihodi tj. prihodi od raznih vrsta usluga, zatim provizije,
naknade i druge vrste prihoda. [to se na{ih banaka ti~e, ovaj odnos je jo{ vi{e u
korist kamatnih prihoda i ~ini to ~ak i do 95 % ukupnih prihoda banaka, dok su
drugi prihodi simboli~no zastupljeni u strukturi ukupnih prihoda banaka.

Me|utim, deregulacija doma}eg finansijskog tr`i{ta i ve}i stepen


konkurentnosti u poslovanju me|u doma}im bankama dovode do smanjenja
ukupnog nivoa kako aktivnih tako i pasivnih kamatnih stopa. Takve tendencije
dovode i do apsolutnog smanjenja razlike izme|u aktivnih i pasivnih kamatnih
stopa u na{im bankama (‘spread’), {to se odra`ava na uspe{nost poslovanja
na{ih banaka tj. na smanjenje profitabilnosti. Ovakva kretanja imaju za rezultat
da i na{e banke preduzimaju odre|ene korake u pravcu pove}anja drugih
nekamatnih izvora prihoda i tako relativiziraju uticaj smanjenja neto kamatne
margine na svoju profitabilnost.

15.1.2. Teorije formiranja tr`i{nih kamatnih stopa

Dugo su banke imale regulisane kamatne stope. Prvi po~eci deregulacije


bankarskog poslovanja u visokorazvijenim tr`i{nim privredama nisu zaobi{li ni
ovu bitnu kategoriju i determinantu uspe{nog bankarskog poslovanja. Da bi bili
uspe{ni u savremenim uslovima, bankarski menad`eri moraju biti sposobni da
na racionalan na~in odgovore promenama tehnologije, regulacije, kamatnih
stopa, konkurencije i adekvatnosti kapitala. Pravilo ‘3-6-3’, koje zna~i: uzmite
novac uz kamatu od 3 %, dajte ga u zajam uz 6 % i budite na partiji golfa u 3
sata posle podne, ne mo`e se primeniti u banci pri dana{njim dinami~nim
promenama u okru`enju. 2)

Sagledavanje zakonitosti formiranja kamatnih stopa u tr`i{nim uslovima je


neophodno da bi se razumela tr`i{na logika finansijskih tokova odnosno ponuda
i tra`nja finansijskih resursa na tr`i{tu finansijskih sredstava. Zato }emo se
samo osvrnuti na savremene bankarske teorije formiranja tr`i{nih kamatnih
stopa. Savremena bankarska teorija isti~e tri klju~na obja{njenja formiranja
tr`i{nih kamatnih stopa: (1) teorija preferencija likvidnosti, (2) teorija kreditnih
fondova i (3) teorija inflacionih o~ekivanja. Da bi se stekla predstava o ovim
teorijama, poku{a}emo da predo~imo njihovu su{tinu. 3)3)

(1) Teorija preferencija likvidnosti polazi od toga, da se kamatna stopa odre|uje


odnosima ponude i tra`nje nov~anih resursa i po~iva na Kejnsovoj teoriji
transakcionih, opreznosnih i {pekulativnih motiva dr`anja novca. Obim

2) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. V.
3) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 462-469.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 527

transakcionog novca odre|en je nivoom ekonomske aktivnosti. Obim tzv.


opreznosnog novca je konstantan i nezavisan od nivoa ekonomske aktivnosti.
Obim dr`anja {pekulativnog novca je inverzan kretanjima nivoa kamatne stope.

Osnovno teorijsko obja{njenje formiranja nivoa kamatne stope povezano je sa


kretanjem obima transakcionog novca odnosno tra`njom transakcionog novca,
koja je funkcija obima profita i teku}ih kamatnih stopa. To zna~i: kada raste
profit, pove}ava se kamatna stopa, racionalizuje se obim dr`anja transakcionog
novca i dolazi do pada koeficijenta likvidnog novca prema obimu profita.
Funkcija tra`nje novca odnosno preferencija likvidnosti u ovom pristupu je
slede}a:

Md = M (Y, i)
gde je:
Md = obim tra`nje novca
Y = profit
i = kamatna stopa

(2) Teorija kreditnih fondova odre|uje nivo kamatne stope na bazi odnosa
izme|u ponude i tra`nje uzajmljivih finansijskih resursa na finansijskom tr`i{tu.
Fokusna ta~ka je motiv odobravanja kredita, kori{}enja kredita, ulaganja u
obveznice i ponuda hartija od vrednosti. Teorijski fundament se zasniva na
analizi finansijskih tokova, dok teorija preferencija likvidnosti polazi od
finansijskih stanja. Ponuda kreditnih fondova odre|ena je obimom {tednje
dru{tva, stopom rasta nov~ane mase i obimom zaliha nov~anih resursa.
Upro{}ena funkcija formiranja ponude kreditnih fondova je:

Δ LFs = S + Δ M - ZM

gde je:
LF = kreditni fondovi
S = {tednja
M = nov~ana masa
ZM = nov~ane rezerve

(3) Teorija inflacionih o~ekivanja se svodi na o~ekivane promene cena i


promena kamatnih stopa u zavisnosti od inflacionih ili deflacionih tendencija u
okru`enju. Klju~na postavka je u uticaju promena cena na nivo realnog prinosa
kreditora i nivo otplatnih obaveza du`nika. U uslovima inflacije dolazi do
smanjenja realnih prinosa kreditora i obima otplatnih obaveza, dok u
deflatornim uslovima dolazi do realnog pove}anja prinosa i obaveza.
Odr`avanje realnih odnosa u domenu kreditnih resursa i druge nov~ane imovine
banke zahteva odgovaraju}e korigovanje nominalne kamatne stope. Stepen
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 528

korigovanja je determinisan stopom promena cena usled inflatornih odnosno


deflatornih uticaja. U periodima promena cena, uskla|ivanje nominalne kamate
bilo bi po modelu:
'p
i=r+
p
gde je:
i = nominalna kamatna stopa
r = realna kamatna stopa
‘p = promenu cena u periodu t
p = cena iz perioda t-1

Uskla|ivanje nominalne kamatne stope u uslovima inflacije poznato je pod


nazivom ‘Fi{erov efekat’. Re~ je o uskla|ivanju nominalne kamatne stope na
bazi o~ekivane budu}e stope inflacije. Tada }e se nominalna kamatna stopa
izra~unavati na bazi o~ekivane (a ne ostvarene) stope inflacije po slede}em
modelu:
⎛ ' p ⎞e
i = r + ⎜⎜ ⎟⎟
⎝p⎠
gde je:
e = indeks o~ekivane stope inflacije

U tr`i{nim uslovima kretanja kamatne stope smatra se da postoje ~etiri faze u


ciklusu kretanja kamatne stope, kao {to je prikazano na slici 15-1.4)

K Prva faza Druga faza Tre}a faza ^etvrta faza Prva faza
a
m
a
t
n
e

S
t
o
p
e
Vreme

4) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in tje Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 243.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 529

Slika 15-1: Faze ciklusa kamatne stope

Svaka od faza ima svoje posebne karakterisitike. Navedene faze ciklusa


kamatne stope odra`avaju se na tra`nju kredita, {to razli~ito uti~e na likvidnost
banke kao finansijske i kreditne institucije (pregled 15-1.).

Pregled 15-1: Uticaj nivoa kamatne stope na tra`nju kredita i na likvidnost


banke
Faza Nivo kamatne stope Tra`nja kredita Likvidnost banke
I Niska Slaba Maksimalna
II U tranziciji od niske ka U porastu Opadaju}a
visokoj
III Visoka Jaka Minimalna
IV U tranziciji od visoke ka U opadanju U porastu
niskoj

15.1.3. Vrste i modeli obra~una kamatnih stopa

Banka kao finansijski posrednik posluje tu|im sredstvima, bilo da su to depoziti


kao izvori sredstava bilo da su to krediti kao plasirana sredstva. Banka ostvaruje
prihod napla}uju}i aktivnu kamatnu stopu na razne oblike plasiranih sredstva,
me|u kojima su najva`nije razne vrste kredita i razne vrste hartija od vrednosti.
Pasivnu kamatnu stopu banka pla}a na razne vrste izvora sredstava, me|u
kojima su najva`niji depoziti privrede i gra|ana ({tednja). Suma ukupne aktivne
kamate slu`i za podmirenje sume ukupne pasivne kamate banke, a iz razlike
aktivne i pasivne kamatne stope banka podmiruje svoje operativne tro{kove.

Od toga na koji na~in }e banka vr{iti obra~un ovih kamata na plasmane, koja
predstavlja prihod banke, a naro~ito kamata na kredite (po{to kreditni portfolio
ima centralno mesto u aktivi svake komercijalne banke), zavisi veli~ina,
realnost i stabilnost prihoda banke. U uslovima ~estih ekonomskih promena i
nestabilnosti na finansijskom tr`i{tu, za banku je od primarnog zna~aja da
obezbedi projektovane prihode i projektovanu rentabilnost odnosno profit i
dividendu. Pri tome je od izuzetnog zna~aja na svakom kreditnom poslu ne
samo obezbediti vra}anje glavnice i naplate ugovorene kamatne stope ve} i da
prihod banke od kamata ne bude obezvre|en usled promena u okru`enju. To se
posti`e primenom odgovaraju}ih modela ugovaranja i obra~una kamatnih stopa
na plasmane banke.

Razlikujemo nekoliko vrsta kamatnih stopa i modela za njihovo izra~unavanje.


Vrste kamatnih stopa su: (1) nominalna kamatna stopa, (2) stvarna kamatna
stopa, (3) realno pozitivna kamatna stopa, (4) relano negativna kamatna stopa,
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 530

(5) relativna kamatna stopa i (6) konformna kamatna stopa.5) Sve navedene
metode i modeli primene kamatnih stopa i izra~unavanja kamatne sume sadr`e
ve}i ili manji kamatni rizik u uslovima stalnih promena u okru`enju banke.
Nave{}emo samo neke od njihovih karakteristika zna~ajnih sa aspekta njihove
primene.

(1) Nominalna kamatna stopa. Mo`e biti fiksna i varijabilna. Fiksna nominalna
kamatna stopa je navedena u ugovoru tj. precizno nominalno ugovorena i po
njoj banka vr{i obra~un kamate du`niku. Visina varijabilne nominalne kamatne
stope mo`e se utvrditi na dva na~ina: prvi, preko va`e}e kamatne stope na
finansijskom tr`i{tu u momentu obra~una kamata (na primer: LIBOR) i drugi,
preko ostvarene va`e}e stope inflacije u momentu obra~una kamata (fiskira se
fiksni deo kamatne stope i na njega se dodaje promenljivi deo vezan obi~no za
godi{nju stopu inflacije). U uslovima visoke inflacije obi~no se uvodi i
revalorizacija realnog dela kamatne stope, pa se taj zbir uve}ava po stopi
inflacije.

(2) Stvarna kamatna stopa. Podrazumeva uvo|enje u aran`man oro~enog


depozita ili depozita po vi|enju za vreme kori{}enja kredita tj. sve do njegove
kona~ne otplate. Model obra~una stvarne kamatne stope mo`e se izraziti
slede}om jedna~inom:

K p − K np
KS = • 100
K − Od
gde je:
Ks = stvarna kamata
Kp = pla}ena kamata banci po kreditu
Knp = napla}ena kamata od banke po osnovu oro~enog depozita
K = iznos odobrenog kredita
Od = oro~eni depozit

(3) Realno pozitivna kamatna stopa. Postoji onda kad je nominalna odnosno
stvarna kamatna stopa ve}a od stope inflacije. Realni deo kamatne stope
izra~unava se pomo}u slede}e jedna~ine:

K S − Si
K rp = • 100
1 + −Si
gde je:

5) Dr Jovan Rodi}: Poslovne finansije, Ekonomika, Beograd, 1991. godine, str. 163-165. Istu
podelu kamatnih stopa nalazimo i u knjizi dr Nenada Vunjaka: Finansijski menad`ment Poslovne
finansije i poslovno bankarstvo, Ekonomski fakultet Subotica, 1994. godine, str. 295-297.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 531

Ks = nominalna odnosno stvarna kamatna stopa izra`ena decimalnim brojem,


Si = stopa inflacije izra`ena decimalnim brojem

(4) Realno negativna kamatna stopa. To je situacija kad je nominalna odnosno


stvarna kamatna stopa ni`a od stope inflacije. Izra~unava se po istom modelu
kao i realno pozitivna kamatna stopa, s tim {to je u ovom slu~aju rezultat sa
predznakom minus.

(5) Relativna kamatna stopa. To je proporcionalni deo godi{nje kamatne stope


koji se koristi za obra~unski period kamata tokom godine. Ovaj model se
primenjuje kad je godi{nja kamatna stopa relativno niska i dovodi do toga da
primenom ovog modela stvarna kamatna stopa bude ne{to iznad nominalne
kamatne stope.

(6) Konformna kamatna stopa. To je diskontovana godi{nja kamatna stopa za


obra~unski period tokom godine. Obi~no se primenjuje kad je godi{nja kamatna
stopa visoka, po{to se preko obra~una ne pove}ava nominalna ili stvarna
godi{nja kamatna stopa. Odnosno, stvarna kamatna stopa je uvek jednaka
nominalnoj godi{njoj kamatnoj stopi. Izra~unava se po modelu:

⎡ d ⎤
⎢⎛ P ⎞ 365 ⎥
K S = ⎢⎜1 + ⎟ − 1⎥ • 100
⎝ 100 ⎠
⎢⎣ ⎥⎦
gde je:
p = nominalna godi{nja kamatna stopa
d = broj dana za koji se ra~una kamata

15.2. ANALIZA FAKTORA RIZIKA KAMATNE STOPE

15.2.1. Su{tina rizika kamatne stope

Rizik kamatne stope u banci se defini{e kao mogu}nost promene kamatne stope
u budu}nosti, koja }e prouzrokovati ostvarenje ekonomskog gubitka, koji banka
nije o~ekivala. Veoma je va`no da se naglasi da rizik nastaje zbog mogu}nosti
da se kamatne stope mogu kretati razli~ito od onoga {to menad`ment banke
o~ekuje, {to rezultira u manjem kamatnom prihodu ili ve}im kamatnim
tro{kovima od anticipiranih. Rezultiraju}i gubitak se reflektuje na ni`u kamatnu
mar`u, manju vrednost aktive ili na oboje. 6)

6) Dr Ronald L. Olson: Evaluation of Financial Performance, u knjizi: The Bankers” Handbook,


Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 394.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 532

Dakle, rizik kamatne stope se manifestuje kao smanjenje prihoda banke usled
promena nivoa aktivnih kamatnih stopa. Dugo su kamatne stope, ne samo kod
nas ve} i u razvijenim tr`i{nim privredama, bile stabilan finansijski parametar u
ekonomskom poslovanju banaka. Tek sa sna`nijim zahvatima deregulacije
finansijskih tr`i{ta, pojavom ja~ih inflacionih trendova i napu{tanjem sistema
fiksnih deviznih kurseva, do{lo je i do sve ~e{}e fluktuacije visina kamatnih
stopa. To je dovelo do toga da su se banke u razvijenim tr`i{nim privredama ve}
posle sedamdesetih godina, a na{e banke posle 1990. godine, susrele sa sasvim
novim vrstama rizika, me|u kojima je jedan od najva`nijih rizik promene
kamatne stope (zatim rizik promene deviznog kursa, razne vrste vanbilansnih
rizika itd.). O ovim rizicima bi}e posebno re~i.

Ve} ranije smo istakli da visina kamatne stope uti~e na kamatne prihode i
kamatne rashode banke. To zna~i da je usled promena visine i strukture
kamatnih stopa poslovanje banke u savremenim tr`i{nim uslovima, koje
karakteri{u ~este i iznenadne promene, izlo`eno riziku kamatne stope. Naime,
na poslovanje banke razli~ito uti~u promene i struktura aktivnih kamatnih stopa
(kamatni prihod koji donosi produktivna aktiva) na strani prihoda, od uticaja
visine i strukture pasivnih kamata, koje banka pla}a na prikupljena sredstva
(depozite) na strani kamatnih rashoda.

Te{ko je i teorijski pretpostaviti takvo poslovanje banke u tr`i{nim uslovima, na


~iju profitabilnost ne bi uticale promene kamatnih stopa. Upro{}eno re~eno, to
bi zna~ilo da banka plasira primenjene depozite sa istim rokom na koji ih je i
primila. U praksi, to je neizvodljivo. Osim toga, to bi podrazumevalo kretanje
istim tempom odnosno isti tempo promena aktivnih i pasivnih kamatnih stopa,
da bi nivo kamatne mar`e banke ostao isti. Naravno, pri tome treba imati u vidu
da sve banke u manjem ili ve}em obimu imaju i nekamatnih izvora, kao i da u
odre|enoj meri generi{u ro~nu transformaciju sredstava. Bilansno posmatrano,
smatra se da je banka u ve}oj meri izlo`ena riziku kamatne stope, ako u pasivi
ima ve}e u~e{}e beskamatnih izvora, jer tada na njene prihode u ve}oj meri
uti~u apsolutni nivoi aktivnih kamatnih stopa. 7)

15.2.2. Faktori rizika kamatne stope

7) Rizici u bankarstvu, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990. godine, str. 87.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 533

Prema dr S. Jovi}u,8) za sagledavanje promena tr`i{nih kamatnih stopa bitna su


~etiri strukturalna aspekta: ro~ni, rizi~ni, inflacioni i regulativni. Me|utim,
faktori rizika tr`i{nog formiranja kamatnih stopa su brojniji. Navodimo slede}e:

(1) ro~na transformacija sredstava,


(2) plasmani u hartije od vrednosti,
(3) nekamatonosna pasiva,
(4) veli~ina banke,
(5) intenzitet konkurencije,
(6) struktura plasmana,
(7) pozicija na tr`i{tu novca,
(8) preferencije komitenata.

Ro~na transformacija sredstava je najva`niji faktor rizika kamatne stope. Banka


koja kratkoro~na sredstva delimi~no koristi i za odobravanje dugoro~nih
kredita, pored rizika nelikvidnosti izlo`ena je i riziku kamatne stope. To zna~i
da, u slu~aju porasta kamatnih stopa na kratkoro~ne izvore, banka }e dugoro~ne
plasmane finansirati skupljim kratkoro~nim sredstvima. I obrnuto. Sli~ne efekte
imaju banke i pri plasmanima u hartije od vrednosti, mada ovi plasmani va`e za
sigurne i likvidne. Rizik proizilazi iz negativne korelacije cene hartija od
vrednosti sa promenama kamatne stope.

Udeo nekamatonosne pasive i veli~ina banke tako|e su faktori rizika promene


kamatne stope, po{to se smatra da su banke sa vi{e nekamatonosne pasive i
banke manje veli~ine vi{e izlo`ene riziku promene kamatne stope. Naravno, pri
tome treba imati u vidu i stepen konkurencije me|u bankama i nebankarskim
institucijama, njihovu strukturu plasmana, poziciju na tr`i{tu novca i
preferenciju komitenata i klijenata. Sve to uti~e na rizik promena kamatne
stope, prihode i rashode banaka i njihovu profitabilnost.

Ovim nije iscrpljena lista faktora rizika kamatne stope. Svaki od navedenih
faktora ima svog uticaja na tr`i{no formiranje kamatne stope. Me|utim, u
njihovoj obradi usmeri}emo pa`nju na dva bitna: ro~nu strukturu kamatnih
stopa i uticaj inflacije na kamatnu stopu.

15.2.3. Ro~na struktura kamatnih stopa

Ro~na transformacija sredstava predstavlja najva`niji i naj~e{}i faktor rizika


kamatne stope poslovne banke. Ovde se mogu posmatrati slede}e situacije:

8) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 470.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 534

(1) kad banka delimi~no koristi ili preliva kratkoro~ne izvore u dugoro~ne
plasmane;
(2) kad banka delimi~no koristi ili preliva dugoro~ne izvore u kratkoro~ne
plasmane;
(3) kamatna neuskla|enost aktive i pasive.

Kamatna stopa je povezana sa stepenom izvesnosti prinosa na kratke i duge


rokove. Po pravilu, kamatna stopa je manja {to je rok plasmana kra}i, a ve}a {to
je vreme plasiranja du`e. Prema tome, struktura kamatnih stopa je uslovljena
elementima o~ekivanja, likvidnosti i ro~ne kamatne premije. Kratkoro~na
kamatna stopa formira se na nov~anom tr`i{tu na osnovu ponude i tra`nje
kratkoro~nih finansijskih sredstava. Formiranje dugoro~ne kamatne stope je
usko povezano sa kratkoro~nom, mada je jasno da su one pod uticajem faktora
formiranja {tednje i rentabiliteta investicija. Ve}e stope na dugoro~ne kredite
obrazla`u se kao kompenzacija za `rtvovanje likvidnih sredstava na du`i rok.

Koeficijent rizika kamatne stope banke dobija se iz odnosa prose~nog dospe}a


aktive i pasive prema odnosu obaveza i aktive banke odnosno prema odnosu
obima kapitala prema aktivi banke. ^ak i kad postoji potpuni sklad izme|u
ponderisanog dospevanja aktive i pasive prema odnosu izme|u ukupnih
obaveza, postoje minimalni kamatni rizici. Dakle, mo`e se zaklju~iti da postoji
veoma tesna povezanost izme|u rizi~ne i ro~ne strukture kamatnih stopa. Kad
su kratkoro~ne kamatne stope iznad dugoro~nih, postoji opadaju}a kriva
prinosa, dok }e inverzni odnos kamata usloviti rastu}u ili normalnu krivu
prinosa. Te odnose pokazuje grafi~ka ilustracija na slici 15-2.

K
a 10
m 9 C
a 8
t 7
n 6 C
a 5 A A
4 B
S 3
t 2
o 1 B
p 1 2 3 4 5 10 15 20 25 30
a Rokovi dospe}a - godine

Slika 15-2: Rizik i ro~na struktura kamatnih stopa 9)

9) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 477.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 535

Navedena ilustracija pokazuje funkcionalnu povezanost kamatnih stopa i


rokova dospelosti, gde su mogu}a tri re{enja: horizontalna kriva prinosa, rastu}a
ili pozitivna kriva i opadaju}a ili negativna kriva. Kriva prinosa ozna~ena kao
horizontalna AA predstavlja stanje u uslovima jednakosti kratkoro~nih i
dugoro~nih kamatnih stopa.

Rastu}a kriva prinosa BB pokazuje da su dugoro~ne kamatne stope iznad


kratkoro~nih, dok opadaju}a kriva prinosa CC pokazuje da su kratkoro~ne
kamatne stope iznad nivoa dugoro~nih kamatnih stopa.

15.2.4. Uticaj inflacije na kamatnu stopu

Poznato je razorno dejstvo visoke, a posebno hiperinflacije na ekonomsku


aktivnost. Zato je potrebno za{tititi imovinu, kapital i potra`ivanja od uticaja
inflatornih udara. U inflatornim uslovima posebno su pogo|eni kreditori i
depozitari, kojima preti ozbiljno realno smanjivanje vrednosti nov~ane imovine
ili ~ak njeno nestajanje. To se u nacionalnim okvirima mo`e {tititi preko visine
kamatne stope kao realne cene novca. Me|utim, u uslovima inflacije problem je
visine kamatne stope kao realne cene novca odnosno kapitala u sada{njem u
odnosu na budu}i period.

Naime, problem se svodi na visinu nominalne kamatne stope, koja treba da


sadr`i inflacionu premiju. Pri tome treba razlikovati ex ante i ex post realnu
kamatnu stopu. Formiranje ex ante realne kamatne stope postoji onda kad se
uskla|ivanje kamata ostvaruje na osnovu o~ekivanih promena cena. Ovakav
na~in formiranja kamatnih stopa primenjuje se kod dono{enja odluka o
investicionim i drugim dugoro~nim ulaganjima kapitala. Ex post realna kamatna
stopa je obra~unata kamatna stopa na osnovu ostvarene stope inflacije i
predstavlja va`an instrumenat prelivanja resursa na kratkoro~nom finansijskom
tr`i{tu. U uslovima o~ekivanja ve}e inflacione stope, kreditori plasiraju svoja
sredstva uz pove}ane kamatne stope koje sadr`e tzv. inflacionu premiju.
Debitori su spremni da prihvate to pove}anje ako se ono poklapa sa njihovim
o~ekivanjima inflacionog trenda na kreditnom tr`i{tu.

Kad se nominalna kamatna stopa formira na bazi anticipiranja odgovaraju}e


stope inflacije, ~ije je teorijsko obja{njenje poznato pod nazivom “Fi{erov
efekat”, jedna~ina za njeno formiranje je: 10)

i=r+p
gde je:
i = nominalna kamatna stopa

10) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Indusrtry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 237.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 536

r = realna kamatna stopa


p = procentualna promena cena, merena odre|enim indeksom cena

U periodima dvocifrenih ili ve}ih stopa inflacije, jedna~ina formiranja


nominalnih kamatnih stopa je:
i = r + pe + rpe
gde je:
i = nominalna kamatna stopa
r = realna kamatna stopa
pe = o~ekivana (anticipirana) kamatna stopa
rpe = margina za{tite kamatnog prinosa

Komponovanje nominalne kamatne stope je veoma slo`en i ekonomski i


matemati~ki problem. Radi se o dve nepoznate varijable i matemati~ki je
problem nere{iv. Problem se re{ava uz pomo} pretpostavke konstantne realne
kamatne stope, na osnovu koje se projektuje stopa inflacije, koriste}i elemente
pro{losti, sada{njosti i budu}nosti. 11)

Efekti inflacije javljaju se u odnosu na visinu i promene kamatne stope. Kad su


promene stope inflacije ve}e u odnosu na promene kamatne stope, tada }e se
pobolj{ati finansijska pozicija debitora. Me|utim, kad je promena kamatne
stope iznad promene stope inflacije, pobolj{ava se pozicija kreditora, a
pogor{ava pozicija debitora.

15.3. MERENJE IZLO@ENOSTI RIZIKU KAMATNE STOPE

15.3.1. Metode merenja rizika kamatne stope

Osnovna metodologija merenja rizika kamatnih stopa polazi od redefinisanja i


pregrupisavanja aktive u blokove sa fiksnim i promenljivim kamatnim stopama
i rokovima dospevanja reugovaranja ili automatske promene kamatne stope.
Naravno, u uslovima nestabilnih kamatnih stopa, banka }e nastojati da ima
relativno ve}i udeo pozicija sa promenljivim kamatnim stopama i kra}im
rokovima dospevanja pozicija u pogledu promena kamatnih stopa. Osetljivost
zarade banke na promene kamatnih stopa zavisi od strukture dospe}a u bilansu
banke. Pri tome treba imati u vidu, da banka uvek ima kontrolu nad bilansom,
ali skoro da nema kontrole nad kamatnim stopama.

Prvi korak u merenju izlo`enosti banke riziku promene kamatne stope je podela
bilansa u vi{e ‘repricing’ vremenskih intervala. Na primer, od 0 do 1 mesec, od
1 do 3 meseca, od 3 do 6 meseci, od 6 do 12 meseci, od 1 do 2 godine itd. Za

11) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 479.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 537

ove periode treba utvrditi razlike dospe}a izme|u aktive i pasive, koje su
predmet uskla|ivanja stopa svakog takvog intervala (‘gap’). Pozitivni gap je
pojedina~ni vremenski interval u kojem }e do}i do promena visine kamatnih
stopa - cena kod egzistiraju}ih sredstava vi{e nego kod obaveza. Zbog toga }e
pozitivni gap doprineti pove}anju profita banke usled pove}anja kamatnih
stopa, pretpostavljaju}i da }e kamatne stope i na sredstva i na obaveze porasti u
sli~nim iznosima. Suprotno }e se desiti ako je gap negativan. 12)

Za precizniju procenu osetljivosti banke na zaradu odnosno profit usled


promene kamatne stope, konstruisani su i koriste se razni modeli, me|u kojima
su najva`niji: (1) GAP osetljivost kamatne stope i (2) kompjuterski modeli
simulacije. Prvi model se zasniva na fiksnim kamatnim stopama i identi~nom
promenama u odre|enim intervalima i u aktivi i u pasivi. Kompjuterski modeli
simulacije koriste razne scenarije stopa i bilansa.

(1) GAP je razlika izme|u kamatno osetljive aktive i kamatno osetljive pasive.
Banka koja ima vi{e kamatno osetljive aktive nego kamatno osetljive pasive,
ima pozitivni GAP. GAP se mo`e posmatrati kao stati~ki i dinami~ki. Stati~ki
GAP se izra`ava na bazi teku}ih knjigovodstvenih veli~ina i strukture aktive i
pasive, dok se dinami~ki GAP zasniva na projekciji bilansnih veli~ina. Stati~ki
GAP uklju~uje kumulativni, izolovani i “duration” gap. Kumulativni gap je
razlika izme|u aktive i pasive sa promenom cene u okviru datog vremenskog
intervala, na primer u okviru {est meseci ili u okviru jedne godine. Izolovani
GAP predstavlja merenje razlike izme|u sredstava i obaveza sa promenom cena
u jednom vremenskom intervalu kao na primer od 0 do 90 dana ili od 91 do 180
dana. Duration GAP je razlika izme|u jednog celog kamatno osetljivog
portfolija sredstava i celog kamatno osetljivog portfolija obaveza banke. 13)

(2) Kompjuterski ‘simulacioni modeli’, prognoziraju budu}e prihode banke na


bazi izvesnosti pretpostavki o budu}nosti ekonomskog okru`enja i specifi~nosti
implementiranih odluka o sredstvima i obavezama banke. Neki bankarski
modeli zahtevaju prognozu optimalne veli~ine i kompozicije bilansa banke.
Osetljivost bilansa banke na promenu kamatne stope mo`e biti reducirana,
mo`da ~ak i eliminisana, uspostavljanjem ravnote`e dospe}a na suprotnim
stranama bilansa banke. Me|utim, ako su o~ekivanja uverljiva, da }e se
kamatna stopa kretati u odre|enom posebnom pravcu, banka mo`e lo{e usmeriti

12) Donald B. Riefler and Lazaros P. Mavrides: Funding Sources and Strategies for Banks of
Various Sizes, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine,
strana 302.
13) Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset/Liability Management, u knjizi:
The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. storrs and
Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, strana 349.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 538

svoj bilans u nameri da ostvari profit iz takvog razvoja situacije. Zbog toga je
projiciranje kamatne stope centralna va`nost upravljanja odnosom aktiva -
pasiva.14) [ema modela kompjuterske simulacije prikazana je na slici 15-3.15)

E k ste rn a T eku}i i M enad`m ent D u ` in a


sre d in a isto rijsk i p o litik e i p ro g n o z ira n o g
podaci p ro g n o z e p e rio d a

K O M P JU T E R S K I S IM U L A C IO N I M O D E L

T e k u } i i isto rijsk i P ro g n o z e
fin a n sijsk i i a n a liti~ k i fin a n sijsk ih i
iz v e {ta ji a n a liti~ k ih
i j

Slika 15-3: [ema modela kompjuterske simulacije

Da bi se evaluirati efekti odre|enih solucija na neto prihod banke, poslu`i}emo


se primerom sa tri scenarija. Od kompjuterske simulacije re{enja dobijaju se dve
zna~ajne koristi: prva, politika banke mo`e se bazirati na prihvatljivoj varijanti
nivoa rizika kamatne stope; druga, alternativne solucije problema rizika
kamatne stope mogu biti evaluirane kori{}enjem modela matrice za dono{enje
odluke o izboru strategije upravljanja rizikom kamatne stope, kao {to je to
prikazano matricom odlu~ivanja o riziku kamatne stope u pregledu 15-2.16)
Pregled 15-2: Scenariji izbora strategije kamatnog rizika
Neto prihod - Razli~iti scenariji
Predlo`ene menad`ment politike
Trend Limiti Sada{nja Prodaja Promena
kamatne menad`ment politika sredstava / depozita
stope politike kupovina
rastu}i +/- 10 % $ 75 $ 96 $ 92
o~ekivani maksimum $ 101 $ 98 $ 93
opadaju}i +/- 10 % $ 127 $ 100 $ 94
Neprihvatljiva Prihvatljive politike:
politika: Neto prihod varira manje od
Neto prihod 10 procenata. Strategija
varira vi{e od prodaje sredstava se
10 procenata. preporu~uje, po{to je zarada
(‘yield’) ve}i neto prihod kod
sve tri kamatne simulacije.

14) Ibidem, str. 303.


15) Thomas A. Farin: Programs to Assist Individual Managers in Information Management and
Dscision Making, u knjizi: The Bankers’ Handbook, napred citirano delo, str. 598.
16) Ibidem, str. 599.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 539

Navedeni model komparira postoje}u menad`ment politiku sa dve alternativne


solucije: prodaja-kupovina sredstava i depozit promena. Iz navedenog primera
se vidi da je strategija prodaja / kupovina aktive superiorna i da donosi ve}i neto
prihod u okviru navedene tri varijante. Kompjuterska simulacija i sofisticirana
analiza sa matricom odlu~ivanja omogu}avaju razumevanje menad`met politike
rizika kamatne stope. Me|utim, pri tome treba imati u vidu da simulaciona
kompjuterska tehnika nije bez tro{kova (investicije u hardver, zatim u softver i
navika odgovornih lica na novu tehnologiju). Me|utim, kad se u banci shvati
korist od kompjuterske simulacije, nema banke koja }e se vratiti na ranije
kori{}ene ekstenzivne metode.

15.3.2. GAP analiza osetljivosti banke na rizik

GAP analiza je tradicionalno sredstvo upravljanja rizikom kamatne stope.


Upravljanje GAP pozicijom banke podrazumeva upravljanje kamatno
osetljivom aktivom i kamatno osetljivom pasivom u cilju ostvarivanja
zadovoljavaju}eg neto kamatnog prihoda. Neto kamatni prihod i neto kamatna
margina su simptomi za upravljanja odnosima aktiva - pasiva. Va`no je saznati
{ta stoji iza tih simptoma, koji prouzrokuju dobre ili lo{e performanse. Kamatna
stope, obim i miks su klju~ne determinante neto kamatnog prihoda i neto
kamatne margine. Aktuelni menad`ment odnosa aktiva - pasiva fokusira
kontrolu ‘GAP-a’ bilansa banke izme|u njene kamatno senzitivne aktive (RSA)
i njene kamatno senzitivne pasive (RSL), {to prikazuje pregled 15-3.

Pregled 15-3: Primer GAP analize bilansa banke17)


GAP analiza Negativan GAP kod slede}e promene kamatnih stopa
Primer GAP analize banke Meseci u okviru slede}e promene stopa
0-6 6-12 Preko 12 Ukupno
Kamatno osetljiva aktiva 200 400 400 1.000
Kamatno osetljiva pasiva 400 400 200 1.000
GAP (RSA-RSL) - 200 0 200
Kumulativni GAP - 200 - 200 0
GAP / aktive - 20% 0% 20%
Kumulativni GAP/aktive - 20% - 20% 0
RSA = kamatno osetljiva aktiva
RSL = kamatno osetljiva pasiva

17) Thomas A. Farin: Programs to Assist Individual Managers in Information Management and
Decision Making, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H.
Baughn, Thomas I. storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood Illinois, 1988.
godine, str. 597.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 540

Upravljanje GAP-om bilansa banke ili GAP management18) zahteva


razumevanje terminologije i definicija koje se koriste da bi se izrazila njegova
su{tina primene (pregled 15-4.).

Pregled 15-4: Razli~ite GAP pozicije banke


GAP Trgova~ki Finansiranje Cena
dnevnik 20)
Negativan GAP Kratkoro~ni Kratkoro~no Cena obaveza se menja
(RSA < RSL) dnevnik finansiranje pre cene sredstava
(LRBA)
Nula GAP Uskla|eni Uskla|eno Neutralna
(RSA = RSL) dnevnik finansiranje pozicija
Pozitivan GAP Dugoro~ni Dugoro~no Cena sredstava se menja
(RSA > RSL) dnevnik finansiranje pre cena obaveza (ARBL)

GAP sredstava u bilansu banke se meri pomo}u slede}e jedna~ine:

GAP = RSA - RSL


gde je:
GAP = gep, jaz, razmak, raskorak
RSA = kamatno osetljiva ili senzitivna aktiva (‘rate-sensitive assets’)
RSL = kamatno osetljiva ili senzitivna pasiva (‘rate-sensitive liabilities’)

Multinacionalne banke i bankarske holding kompanije imaju globalni dnevnik


ili {irom sveta dnevnike koji se sastoje od jednog doma}eg dnevnika i jednog
stranog ili eurodnevnika. Jasno, koordinirani menad`ment globalnog dnevnika
~ini zadatak upravljanja aktiva - pasiva slo`enijim za multinacionalne banke.19)

GAP osetljivosti banke na promenu kamatne stope predstavlja razliku izme|u


vrednosti kamatno osetljive aktive i kamatno osetljive pasive banke.20)Ako
promene kamatne stope u ve}oj meri uti~u na aktivu nego na pasivu, GAP je
pozitivan (slika 15-4.).

18) Jerry E. Pohlman: A Framework for Strategic Planning, u knjizi: Handbook for Banking
Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New
York, 1985. godine, str. 541.
19) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 369.
20) Izraz “book” preveli smo kao trgova~ki dnevnik s obzirom da se radi o knjigovodstvenoj
evidenciji odnosno pra}enju odre|enih dospe}a u aktivi i pasivi bilansa banke.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 541

Deo aktive koji je Deo pasive koji je


osetljiv na promene osetljiv na promene
kamatne stope kamatne stope

GAP osetljivost na
promene kamatne Deo pasive koji nije
stope osetljiv na promene
kamatne stope
Deo aktive koji nije
osetljiv na promene
kamatne stope
Kapital banke

Slika 15-4: Pozitivan GAP

Obrnuto, GAP je negativan ako promene kamatnih stopa u ve}oj meri uti~u na
pasivu, {to se odra`ava u ve}oj meri na obaveze nego na plasmane i
manifestuje se kao rizik u slu~aju rasta kamatne stope. (slika 15-5.)

Deo aktive koji je Deo pasive koji je


osetljiv na promene osetljiv na promene
kamatne stope kamatne stope

GAP osetljivost na
promene kamatne
Deo aktive koji nije stope
osetljiv na promenu Deo pasive koji je
kamatne stope neosetljiv

Kapital banke

Slika 15-5: Negativan GAP

U poziciji kada je GAP jednak nuli odnosno kada ga nema u bilansu, banka nije
izlo`ena riziku kamatne stope.

GAP se mo`e izraziti i koeficijentom rizika kamatne stope, koji se izra~unava


pomo}u slede}e jedna~ine:

kamatno osetljiva aktiva


koeficijent rizika kamatne stope " i" =
kamatno osetljiva pasiva
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 542

15.3.3. ARBL model merenja kamatnog rizika

Ovaj ARBL model merenja rizika kamatne stope (‘asset repriced before
liabilities’) prva je u praksi za izra~unavanje GAP-a koristila Morgan banka u
Njujorku.21)

Klju~ni elemenat ovog modela je kategorizacija svih bilansnih pozicija banke


prema vremenu do odre|ivanja novih kamatnih stopa, {to se uvek ne podudara
sa rokom dospe}a pojedinih blokova aktive i pasive. Izuzetak su samo bilansne
pozicije sa ugovorenim kamatnim stopama. Za svaku kategoriju u bilansu
izra~unava se neto bilans kao razlika izme|u plasmana i obaveza. Ovi neto
bilansi mogu biti pozitivni, negativni i jednaki nuli. Pozitivan GAP je kad je
razlika u aktivi, negativan kad su razlike u pasivi i nulti kad ove razlike nema.
Model je korisna analiti~ka kategorija, ali ima i svoje nedostatke. Polazi od
pretpostavke da se aktivne i pasivne kamatne stope kre}u uvek ravnomerno, {to
nije realno, a i ne daje bilansno sinteti~ku ocenu izlo`enosti banke riziku
kamatne stope.

Radi jasno}e, ilustrova}emo primer primene ARBL modela na jednom


hipoteti~nom bilansu banke, koji je podeljen na sedam kategorija (korpi)
sredstava i to: od jednog meseca, od dva meseca, od ~etiri do {est meseci, od
deset do dvanaest meseci, od dve godine, od tri godine i preko dvadeset godina.
Broj kategorija odnosno korpi odre|uje menad`ment tim banke rukovode}i se
prioritetima planskog horizonta. Pri tome su najva`niji periodi do godinu dana,
za koji je mogu}e dati realnije i preciznije projekcije kretanja visine kamatnih
stopa.

Kako se vidi na grafi~koj ilustraciji hipoteti~kog bilansa banke, negativan neto


bilans je iskazan u ~etvrtoj, petoj i sedmoj kategoriji odnosno korpi. To ukazuje
da se u korpama od deset do dvanaest meseci, dve godine i preko dvadeset
godina kamatne stope menjaju za ve}i deo pasive nego aktive. Sa aspekta
poslovne politike, GAP banke bi bio zadovoljavaju}i ako se predvi|a skori
porast kamatnih stopa.

Pozitivni bilansi u ovom slu~aju zna~e da su rokovi aktive prose~no kra}i od


rokova pasive i da }e se ve}i deo sredstava replasirati po vi{im kamatnim
stopama. Suprotno tome, usled relativno du`ih rokova pasive, obaveze banke }e
se sporije tj. u manjoj meri prilago|avati rastu}im kamatnim stopama.

Grafi~ka ilustracija ARBL modela data je na slici 15-6.

21) Marcia L. Stigum and Rene O. Branch, Jr.: Managing Bank Assets and Liabilities Strategies
for Risk Control and Profit, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1983. godine, str. 242-252.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 543

8
7 Aktiva
6 Pasiva
u mlrd USD

5
4
3
2
1
0
1 2 4 do 6 10 d o 2 3 20 +
12
m eseci godine

Slika 15-6: Grafi~ka ilustracija ARBL modela 22)

15.3.4. DURATON model merenja kamatnog rizika

Model `ivotnog veka bilansnih pozicija ili duration zasniva se na analizi


ponderisanih prose~nih rokova dospe}a plasmana i obaveza banke. Pri tome je
va`no ista}i da je za analizu rizika kamatne stope najva`nije to {to `ivotni vek
ima inverznu linearnu vezu sa osetljivo{}u cena na promene kamatne stope. To
nije slu~aj sa rokom dospe}a. Du`i `ivotni vek zna~i ve}u osetljivost cene
plasmana na promene kamatne stope i, obrnuto, kra}i `ivotni vek zna~i da
promene kamatne stope u manjoj meri uti~u na cenu plasmana. 23)

Analiza `ivotnog veka koristi se za merenje izlo`enosti banke riziku kamatne


stope. Postupak se svodi na to da se izra~unava `ivotni vek svih bilansnih
pozicija u aktivi i pasivi banke, da bi se sagledao uticaj promena kamatne stope
na njihove vrednosti. Pri tome treba imati u vidu da je vrednost bilansnih
pozicija banke obrnuto proporcionalna njihovom `ivotnom veku i promenama
kamatnih stopa i da je za sve bilansne pozicije banke koje karakteri{e ve}i broj
pla}anja `ivotni vek kra}i od roka dospe}a. 24)

22) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
godine, str. 91.
23) Joseph F. Sinkey, Jr.: Comercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 463.
24) Benjamin Wolkowitz: Managing Interest Rate Risk, u knjizi: Handbook for Banking
Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New
York, 1985. godine, str. 412-414.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 544

GAP osetljivosti banke na promene kamatne stope dobija se kao razlika


`ivotnog veka aktive i `ivotnog veka pasive banke. I ovde, kao i kod ARBL
modela, GAP mo`e biti pozitivan, negativan i jednak nuli. GAP je pozitivan kad
aktiva banke ima du`i `ivotni vek od `ivotnog veka pasive banke odnosno kad
je aktiva osetljivija od pasive banke na promene kamatnih stopa. U obrnutom
slu~aju, negativan GAP }e imati banka sa du`im `ivotnim vekom pasive. U
slu~aju da je `ivotni vek aktive i pasive banke jednak, GAP je jednak nuli.

Ilustrova}emo to pojednostavljenim primerom obveznice sa jednim pla}anjem,


kod koje su obi~an rok dospe}a i `ivotni vek jednaki. Banka u aktivi ima kredit
od 68 nov~anih jedinica sa fiksnom kamatnom stopom od 8 %, rokom dospe}a
od 6 godina i bez godi{nje amortizacije glavnice. U pasivi ima 68 nov~anih
jedinica vrednost obveznice bez kupona sa rokom dospe}a od 5 godina.

Prose~ni `ivotni vek pasive, ako je tr`i{na kamatna stopa 8 %, jeste 5 godina.
Pod pretpostavkom da banka `eli da za{titi kapital od erozije u slu~aju rasta
kamatnih stopa, mo`e se re}i da je banka potpuno za{ti}ena od rizika kamatne
stope. Navodimo tri karakteristi~na slu~aja: 25)

(1) Kamatna stopa na finansijskom tr`i{tu ostala je nepromenjena tj. 8 % i, u


ovakvim uslovima, posle {este godine razlika prihoda i rashoda banke je nula,
{to zna~i da je kapital banke ostao nepromenjen, a to je i bio cilj banke.
Obra~un je metodolo{ki isti kao i u slede}em primeru.

(2) Kamatna stopa na finansijskom tr`i{tu je porasla na 15 % neposredno po


emitovanju obveznice i plasmanu kredita.

• kraj I godine: kamata je 5,45 (1,15)4 = 9,53


• kraj II godine: kamata je 5,45 (1,15)3 = 8,29
• kraj III godine: kamata je 5,45 (1,15)2 = 7,21
• kraj IV godine: kamata je 5,45 (1,15) = 6,27
• kraj V godine: kamata je 5,45 = 5,45
• Ukupan prihod krajem pete godine = 36,75

Krajem pete godine mora se vratiti dug po osnovu emitovane obveznice na


strani pasive. Nominalna vrednost obveznice je F = 100, kamatna stopa c = 8 %,
i rok 5 godina. Za tu obveznicu dobijeno je 68 nov~anih jedinica po{to je
prodata uz diskont kao i sve druge hartije od vrednosti bez kupona:

25) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
godine, str. 94-95.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 545

100
P= = 68
( 1,08) ⋅ 5

Da bi izmirila dug od 100 nov~anih jedinica, banka anga`uje 36,75 nov~anih


jedinica prihoda, a za ostatak od 63,25 se zadu`uje po kamati od 15 procenata
(63,25 x 1,15) = 72,74. Krajem {este godine ban~in du`nik vra}a kredit od 68
nov~anih jedinica i sa kamatom za {estu godinu 5,45 {to je ukupno 73,45. U
ovom slu~aju prihodi su ve}i od rashoda tako da je banka ostvarila profit od
0,71, a za toliko se pove}ao i njen kapital.

(3) Ako pretpostavimo da je kamatna stopa na finansijskom tr`i{tu pala na 3 %,


tada bi kapital banke porastao za 0,25 nov~anih jedinica. Zna~i da se kapital
banke ne bi smanjio, ve} bi ostao isti ili se pove}ao bez obzira na promenu
kamatne stope.

15.4. RELATIVIZACIJA RIZIKA KAMATNE STOPE

15.4.1. Strategija upravljanja rizikom kamatne stope

Upravljanje ‘gap’ pozicijom banke odnosno upravljanje neto razlikom kamatne


stope, podrazumeva koordinaciju svih kategorija u bilansu banke na na~in koji
treba da maksimizira profit akcionara - deoni~ara. Stvarna prakti~na primena
upravljanja GAP-om usmerena je na su`avanje odnosa izme|u promenljivih
stopa aktive (sredstava) i promenljivih stopa pasive (obaveza).

Promenljive stope sredstava i obaveza su one koje }e biti promenjene (‘rolled


over’) i, dosledno tome, biti ponovo formirane (‘repriced’) tokom planskog
horizonta. U uslovima ~este promene kamatnih stopa, klju~ni element u
upravljanju aktivom i pasivom banke je pra}enje i kontrola ban~ine
senzitivnosti na kretanje kamatnih stopa.

Upravljanje aktivom i pasivom zahteva strategijski pristup. Za tu svrhu je


korisno poznavati koncept strategije upravljanja aktivom i pasivom. U literaturi
se isti~u tri koncepta ban~ine strategije ili konfiguracije rizika povra}aja
sredstava i to: nulta GAP pozicija, pozitivna GAP pozicija i negativna GAP
pozicija.

Te pozicije banke ilustruju bilansa slike 15-7, 15-8. i 15-9. 26)

26) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 223.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 546

Sredstva - aktiva Obaveze - pasiva


po varijabilnoj po varijabilnoj
kamatnoj stopi kamatnoj stopi
Sredstva - aktiva Obaveze - pasiva
po fiksnoj po fiksnoj
kamatnoj stopi kamatnoj stopi

Slika 15-7: Nulta GAP pozicija

Kad se banka nalazi u ovoj poziciji, nema opasnosti od izlo`enosti riziku


promene kamatne stope. Me|utim, ova pozicija je vi{e teorijskog karaktera,
po{to u praksi te{ko mo`e da se ostvari u bilo kom momentu. Zato su sa aspekta
prakse va`nije slede}e dve GAP pozicije: pozitivna i negativna.

Sredstva - aktiva Obaveze - pasiva


po varijabilnoj po varijabilnoj
kamatnoj stopi kamatnoj stopi

Sredstva - aktiva Obaveze - pasiva


po fiksnoj po fiksnoj
kamatnoj stopi kamatnoj stopi

Slika 15-8: Pozitivna GAP pozicija

Pozitivna GAP pozicija u bilansu banke podrazumeva da promene kamatnih


stopa u ve}oj meri uti~u na aktivu nego na pasivu i banka je izlo`ena riziku u
slu~aju pada kamatnih stopa.

Sredstva - aktiva Obaveze - pasiva


po varijabilnoj po varijabilnoj
kamatnoj stopi kamatnoj stopi

Sredstva - aktiva Obaveze - pasiva


po fiksnoj po fiksnoj
kamatnoj stopi kamatnoj stopi

Slika 15-9: Negativna GAP pozicija

U slu~aju negativne GAP pozicije, promene kamatnih stopa u ve}oj meri uti~u
na obaveze nego na plasmane i tada je prisutan rizik u slu~aju rasta kamatnih
stopa.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 547

Radi strategiskog reagovanja na promene kamatnih stopa, potrebno je poznavati


i ciklus kamatnih stopa. U zavisnosti od ciljnog nov~anog GAP-a, banka koristi
odre|ene strategije uzimanja i pozajmljivanja sredstava. Pregled 15-5. ilustruje
te mogu}nosti.

Pregled 15-5: Strategije prema ciklusu kamatnih stopa27)


Ugao - kosina krive Strategija Ciljni
dobiti nov~ani GAP
1. Pozitivan Uzimaj na kra}e - pozajmljuj na Negativan
du`e
2. Flat (tranzicija od
niskog ka visokom) Neutralna pozicija Nula
3. Negativan Uzimaj na du`e - pozajmljuj na Pozitivan
kra}e
4. Flat (tranzicija od
visokog ka niskom) Neutralna pozicija Nula

U prvom slu~aju, kad je ciljni nov~ani GAP negativan, treba primeniti strategiju
‘uzimaj na kra}e - pozajmljuj na du`e’. Kad je ciljni nov~ani GAP pozitivan,
treba primeniti strategiju ‘uzimaj na du`e - pozajmljuj na kra}e’. U slu~aju
ciljnog nov~anog GAP-a nula, strategija je neutralna pozicija.

15.4.2. Instrumenti relativizacije rizika kamatne stope

Po utvr|ivanju GAP-a osetljivosti bilansa banke na rizik promena kamatne


stope, treba koristiti odgovaraju}e instrumente za regulisanje i relativizaciju
rizika odnosno za za{titu od rizika promene kamatne stope. Najpoznatiji su tzv.
hed`ing metodi, koji predstavljaju inovativna re{enja za za{titu banke od
izlo`enosti riziku usled promene kamatne stope. Sa njima se posluje na spot
(promptnom) i forvard (terminskom) tr`i{tu. Spot tr`i{te podrazumeva
obavljanje transakcije u roku od dva dana, dok forvard podrazumeva transakciju
na odre|eni dan u budu}em periodu.

Hed`ing (‘hedging’) zna~i za{titu ili ogra|ivanje, a u ovom kontekstu


relativizacije rizika kamatne stope, podrazumeva pokrivanje rizika suprotnom
odnosno obratnom poslovnom operacijom. Koncept hed`inga28) podrazumeva
sopstvenu za{titu od gubitaka protivte`nim odnosno kontrabilansnim
transakcijama. Naj~e{}e kori{}eni hed`ing instrumenti za za{titu bilansa od

27) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 375.
28) Ibidem, str. 461.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 548

rizika neo~ekivanih promena visine tr`i{nih kamatnih stopa su: (1) fju~ersi, (2)
svopovi i (3) opcije.

(1) Fju~ersi (“futures”), finansijski ili fju~ersi kamatne stope uvedeni su u


promet u 1976.godini u SAD.29) Koriste se tamo gde za njih postoji tr`i{te.
Poslovanje finansijskim fju~ersima vr{i se preko zaklju~ivanja fju~ers ugovora.
Fju~ers ugovor je jednostavno jedan ugovor za kupovinu ili prodaju ne~eg u
budu}nosti. Fju~ers ugovori imaju ~etiri prepoznatljive karakteristike: (1) oni su
obavezuju}i ugovori (opcije nisu), (2) oni su standardizovani respektuju}i
kvalitet, stepen, datum i mesto, (3) oni su visokolikvidni i (4) oni su ugovori sa
klirin{kom (obra~unskom) korporacijom. Ova poslednja karakteristika fju~ers
ugovora zna~i da je druga strana u ugovoru uvek klirin{ka korporacija, koja
obezbe|uje sigurnost, likvidnost i lako}u pregovaranja.

Fju~ers ugovori za hartije od vrednosti predstavljaju obavezu kupovine ili


prodaje tih hartija od vrednosti u odre|enom vremenu u budu}nosti po
odre|enoj ceni. Banka mo`e za{tititi svoj portfolio hartija od vrednosti
prodajom hartija od vrednosti, ako postoji tr`i{te za takve hartije od vrednosti.
Ako kamatne stope tada porastu, cena hartija od vrednosti u portfoliju }e pasti,
ali gubitak }e biti kompenziran prodajom (isporu~ivanjem) hartija po ceni
odre|enoj u fju~ers ugovoru ili ponovnom kupovinom fju~ersa po ni`oj ceni.
Jednostavno, ako kamatne stope padnu, cene hartija u portfoliju banke }e
porasti, a dobitak }e biti eliminisan gubitkom na fju~ersu.30) Bitne elemente
sadr`aja fju~ers ugovora navodimo u pregledu 15-6.31)

Pregled 15-6: Bitni elementi fju~ers ugovora


Sadr`aj specifikacija fju~ers ugovora na tr`i{tu novca
Blagajni~ki Doma}i Euro
zapisi depozitni dolari
certifikati
Veli~ina: $ 1,000.000 $ 1,000.000 $ 1,000.000
Metod kotiranja 100 minus 100 minus CD 100 minus
stopa TB ‘yield’ ED’yield’
diskonta

29) Ibidem, str. 103.


30) Donald B. Riefler and Lazaros P. Mavrides: Funding Sources and Strategies for Banks of
Various Sizes, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str.
304-305.
31) Lynda Swenson and Richard D. Lodge: Market Instruments and Market Structure for Short-
Term Liquid Investments, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William
H. Baughn, Thomas I. storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
godine, str. 479.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 549

Minimalna 0,01 0,01 0,01


fluktuacija cene u $ ($ 25) ($ 25) ($ 25)
Cenovni limit 60 pts 80 pts 100 pts
(Vrednost u $) ($ 1.500) ($ 2.000) ($ 2.500)
Trgova~ki meseci mart, jun, septembar, decembar
TB=Treasury Bills, CD=Certificate of Deposit, ED=Euro Dollars

Obaveze sa fiksnom kamatnom stopom mogu biti za{ti}ene kupovinom


fju~ersa. [estomese~ni depozitni certifikat mo`e biti efektivno zamenjen za
tromese~ni depozitni certifikat kupovinom tromese~nog fju~ers depozitnog
certifikata. Ako ne egzistira fju~ers tr`i{te za pojedine hartije, mogu se koristiti
fju~ersi za druge hartije za za{titu, obezbe|uju}i da su cene dve hartije sli~ne.
Ovo je indirektni hed`ing.

(2) Kamatni svop (‘interest rate swap’) je ugovor u kojem su dve saugovorne
strane saglasne da me|usobno razmene kamatna pla}anja razli~itog karaktera,
koja se baziraju na nacionalnoj glavnici, dakle iznosu duga koji se nikad ne
menja. Postoje tri tipa kamatnog svopa:
(1) kupon svopovi ili menjanje fiksnih stopa za promenjive instrumente u istoj
valuti,
(2) bazi~ni svopovi ili menjanje promenljive kamatne stope za instrumente
promenljive kamatne stope u istoj valuti, i
(3) unakrsni valutni kamatni svop koji uklju~uje menjanje instrumenata fiksne
kamatne stope u jednoj vluti za promenljive stope u drugoj valuti.
Prikazujemo tipi~an ugovor o menjanju dugoro~nih obaveza po fiksnoj
kamatnoj stopi, za kratkoro~ne instrumente po promenljivoj kamatnoj stopi u
istoj valuti. To ilustrujemo na slici 15-10.
10,5 %
Saugovorna Saugovorna
strana strana

6 meseci LIBOR
E l e m e n t i:
Nacionalna valuta: USD 10 miliona
Rok dospe}a: 5 godina
Frekvencija pla}anja: obe stope pla}anja (fiksna i
plivaju}a) utvr|uju se polugodi{nje

Slika 15-10: Proces kamatnog svopa32)

32) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron”s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 321.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 550

Dakle, u najjednostavnijoj formi kamatnog svopa imamo dva saugovara~a u


jednom kamatnom svopu, koji menjaju svoje obaveze pla}anja kamate (glavnica
nije predmet menjanja) u dve razli~ite vrste debitnih instrumenata: jednog, koji
je fiksna kamatna stopa i drugog, koji je promenljiva kamatna stopa.

Banka koja je u{la u kamatni svop pla}anjem fiksne kamatne stope prilago|ava
svoju izlo`enost bilansa kamatnoj stopi sli~noj fiksnoj po kojoj je pozajmila
sredstva. S druge strane, ulazak u kamatni svop primaoca fiksne kamatne stope
je sli~no kupovini sredstava po fiksnoj kamatnoj stopi i njihovom efektu na
bilansnu izlo`enost.

(3)Opcije (‘options’) daju imaocu pravo da kupi odnosno proda (ne i obavezu)
hartiju od vrednosti u okviru odre|enog vremenskog intervala po odre|enoj
ceni. Opcija je dakle ugovorom preneto pravo sa prodavca na njegovog novog
vlasnika - kupca da kupi (‘call’) ili da proda (‘put’) odre|enu hartiju od
vrednosti po ugovorenoj kamatnoj stopi u okviru odre|enog vremenskog
perioda ili na odre|eni dan. Prava i obaveze call i put opcija dati su u pregledu
15-7.

Pregled 15-7: Prava i obaveze call i put opcija 33)


Call i Put opcije
BUY (Holder) SELL (Writer)
CALL Pravo da kupi Obaveza da proda
@eli da cene rastu @eli da cene ostanu iste ili da padaju
(Kamatne stope da (Kamatne stope iste ili da rastu)
padaju)
Pravo da proda Obaveza da kupi
PUT @eli da cene padaju @eli da cene ostanu iste ili da rastu
(Kamatna stopa da raste) (Kamatne stope da ostanu iste ili
padaju

Prodavac opcije se obavezuje da proda (ako je kupac kupio call opciju) odnosno
da kupi (ako je kupac kupio put opciju) po ugovorenoj kamatnoj stopi, ako se
kupac odlu~i da realizuje svoje pravo odnosno opciju prema ugovoru. Po{to
imaocu (‘holder’-u) opcija daje to pravo, opcija mo`e iste}i i nikada ne bi
mogla biti iskori{}ena. Da to ne bi bilo prepu{teno slu~aju, vlasnik mora da plati
premiju i obavezuje se da to u~ini ako imalac izvr{i opciju.

33) Lynda Swenson and Richard D. Lodge: Market Instruments and Market Structure for Short-
Term Liquid Investments, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William
H. Baughn, Thomas I. storrs and Charls E. Walker, Dow JonesIrwin, Homewood, Illinois, 1988.
godine, str. 480.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 551

Hed`ing sa put i call opcijama je va`na kupovina ‘osiguranja’ da bi se za{titila


banka od promena kamatne stope u pojedinim pravcima, ali i ostavila
mogu}nost za potencijalnu korist od drugih pravaca kretanja.

Banke u SAD smatraju atraktivnim da prilago|avaju svoju izlo`enost riziku


kamatnih stopa kori{}enjem kamatnih fju~ersa, opcija i svopova iz jednog ili
vi{e zloga:

(1) kao put za generisanje profita (na primer, mogu}e je generisati atraktivnu
razliku primanjem sredstava po fiksnoj kamatnoj stopi i u}i u kamatni svop
kao primalac po fiksnoj kamatnoj stopi),
(2) kao altternativa za prodaju apresirane aktive u nameri da se izbegne
ostvarivanje dobitaka i pla}anje na njih poreza,
(3) kao alternative dodavanja sredstava u nameri da se izbegne porast obima
bilansa.

Praksa ameri~kih banaka pokazuje da banke razli~ite veli~ine ne koriste


podjednako sva tri navedena instrumenta relativizacije rizika kamatne stope.
Velike banke (‘money center’) intenzivno koriste sva tri instrumenta za za{titu
od rizika promene kamatne stope: fju~erse, opcije i svopove. Me|utim, srednje
(regionalne) banke uglavnom koriste svop kamatne stope i povremeno fju~erse.
Manje banke uop{te ne koriste fju~erse i opcije, ali veoma intenzivno koriste
svop kamatne stope sa svojim ve}im korespondentskim bankama ili sa
investicionim bankarskim firmama.

15.4.3. Politika regulisanja kamatne stope

Osnovna bankarska filozofija u tr`i{nim uslovima je formiranje izvora sa


kra}im prose~nim rokom dospe}a uz ni`e prose~ne kamatne tro{kove u odnosu
na prose~an rok dospevanja plasmana i prose~ne cenovne aktive. Naime, u
tr`i{nim privredama se smatra da je prose~na kamatna margina banaka u
granicama izme|u 1-2 procenta poena dovoljna za pokrivanje njihovih
tro{kova, rizika i motivacionog stimulansa. Pri tome treba imati u vidu da je
uticaj pojedina~ne banke u razvijenim tr`i{nim privredama na formiranje
kamatne stope minimalan, ali se uticaj bankarskog sektora kao celine ne sme
zanemariti.

Iskustva razvijenih zemalja pokazuju, da kamatna stopa predstavlja jedan od


klju~nih parametara ekonomske i finansijske politike. U vezi sa tim treba imati
u vidu da je efikasnost bankarskog sistema zasnovana na slede}im elementima:
34)

34) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 486.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 552

(1) odr`avanju ~vrstih mikrofinansijskih standarda i kriterija plasiranja kredita,


(2) jasnoj liniji razgrani~enja izme|u institucionalne pozicije banaka i ostalih
finansijskih organizacija,
(3) ravnote`noj odnosno pozitivnoj realnoj kamatnoj stopi.

Efekti kamatne stope na funkcionisanje privrede mogu se sagledavati preko


nivoa: prose~ne kamatne stope, strukture kamatnih stopa i oscilacije stopa. U
tr`i{nim privredama smatraju se normalnim pomeranja kamatnih stopa u okviru
odgovaraju}e zone relativno stabilnih i pozitivno realnih kamatnih stopa.

U tr`i{nim ekonomijama,kamatne stope se formiraju na bazi: bazi~nih


ekonomskih performansi sistema, balansa izme|u {tednje i investicija, te
ponude i tra`nje na finansijskom tr`i{tu. Te`i se uspostavljanju ravnote`ne
kamatne stope, koja omogu}ava investiranje. Ravnote`na kamatna stopa treba
da bude korigovana za indeks o~ekivane inflacije i ne mo`e biti ispod stope
inflacije. Niska kamatna stopa i negativno realna kamatna stopa dovode do
smanjivanja stope investicija i do nepo`eljne redistribucije profita i imovine.
Pozitivno realna kamatna stopa treba da bude odre|ena o~ekivanim stopama
inflacije. To se obi~no programira u okviru realizacije antiinflacionog programa
i to iznad inflacione stope 1-2 procentna poena.

Politika kamatnih stopa treba da se formuli{e u punoj saglasnosti sa okvirima i


faktorima ekonomske politike (stopa realnog outputa, stopa inflacije, stopa
zaposlenosti) i monetarne politike (obim ponude novca, kamatna stopa i rezerve
banaka). Poslovne banke u tr`i{nim uslovima utvr|uju kamatne stope na bazi:
(1) tendencija kretanja kamata na finansijskom tr`i{tu, (2) nivoa eskontne
kamatne stope, (3) elemenata konkurentnosti, (4) predvi|anja inflacionih
trendova i (5) respektovanja eventualnih administrativnih ograni~enja.35)
Polazna osnova za realnost ovakve politike kamatnih stopa je u ~injenici da u
otvorenoj tr`i{noj privredi i deregulisanom finansijskom tr`i{tu ni jedna
(pojedina~na) banka nema monopol na finansijskom tr`i{tu. Efikasnost i
racionalnost poslovanja banaka u tr`i{nim uslovima nala`e dnevno uskla|ivanje
kamatnih stopa, smanjenje tro{kova mobilizacije resursa, adekvatno
uskla|ivanje aktive i pasive bilansa i transformaciju kamatnog rizika.

U izgra|ivanju tr`i{nih uslova i postepene deregulacije finansijskog tr`i{ta,


osnovni principi kamatne politke bili bi: 36)

(1) pozitivna realna kamatna stopa treba da se odr`ava u granicama ravnote`ne


kamatne stope determinisane dugoro~nim ekonomskim i investicionim

35) Ibidem, str. 487.


36) Ibidem, str. 491.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 553

performansama privrede i odnosima ponude i potra`nje na finansijskom


tr`i{tu;
(2) zabrana kartelskog ili monopolskog formiranja kamatnih stopa;
(3) konzistencija sa ukupnom tr`i{nom valorizacijom u ekonomiji;
(4) me|uzavisnost u formiranju eskontne kamatne stope i kamatnih stopa na
finansijskom tr`i{tu;
(5) instaliranje ~vrste politike monitoringa i supervizorstva nad
funkcionisanjem svih finansijskih institucija i posebno poslovnih banaka;
(6) puna poslovna samostalnost i autonomija svih tr`i{nih subjekata i
ekonomskih jedinica u pogledu dono{enja investicionih i kreditnih odluka.

Polaze}i od ovih osnovnih principa, a uzimaju}i u obzir sopstvene specifi~nosti,


svaka banka treba da utvrdi okvire za sopstvenu diskrecionu politiku kamatnih
stopa. Svako dogovaranje banaka u ovom poslu mo`e {tetiti samim bankama,
po{to je konkurentska pozicija svake banke jedna od prednosti u tr`i{oj privredi.

LITERATURA:

1) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.


2) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the
Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989.
3) Dr Jovan Rodi}: Poslovne finansije, Ekonomika, Beograd, 1991. godine,
strana 163-165. Istu podelu kamatnih stopa nalazimo i u knjizi dr Nenada
Vunjaka: Finansijski menad`ment Poslovne finansije i poslovno
bankarstvo, Ekonomski fakultet Subotica, 1994.
4) Dr Ronald L. Olson: Evaluation of Financial Performance, u knjizi: The
Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas
I. storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois,
1988.
5) Rizici u bankarstvu, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
6) Donald B. Riefler and Lazaros P. Mavrides: Funding Sources and Strategies
for Banks of Various Sizes, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third
Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. storrs and Charls E.
Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
7) Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset/Liability
Management, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by:
William H. Baughn, Thomas I. storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-
Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
8) Thomas A. Farin: Programs to Assist Individual Managers in Information
Management and Decision Making, u knjizi: The Bankers” Handbook,
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. storrs and Charls
E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood Illinois, 1988.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 554

9) Jerry E. Pohlman: A Framework for Strategic Planning, u knjizi: Handbook


for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A.
Eisenbeis, John Wiley & Sons, New York, 1985.
10) Marcia L. Stigum and Rene O. Branch, Jr.: Managing Bank Assets and
Liabilities Strategies for Risk Control and Profit, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1983.
11) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS,
Beograd, 1990.
12) Benjamin Wolkowitz: Managing Interest Rate Risk, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A.
Eisenbeis, John Wiley & Sons, New York, 1985.
13) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks
Community, Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1990.
14) Lynda Swenson and Richard D. Lodge: Market Instruments and Market
Structure for Short-Term Liquid Investments, u knjizi: The Bankers”
Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. storrs
and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.
15) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron”s Business Guides,
New York, 1990.
16) Roger LeRoy Miller and David D. VanHose: Modern Money and Banking.
McGraw-Hill, New York, 1993, prevod Mate d.o.o., Zagreb, 1997.
17) Emmanuel Roussakis: Commercial Banking in an Era of Deregulation,
Preager, New York, 1984.
18) Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management,
The Dryden Press, New York, 1985.
19) Eric H. Compton: Inside Commercial Banks, Second Edition, John Wiley
and Sons, New York, 1985.
GLAVA 16.

UPRAVLJANJE RIZIKOM PORTFOLIJA DEVIZNOG


KURSA

OKVIR [ESNAESTE GLAVE:

• Pojam, su{tina i zna~aj deviza


• Pojam, funkcije i struktura deviznog tr`i{ta
• Vrste izlo`enosti riziku deviznog kursa
• Oblici upravljanja rizikom deviznog kursa
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 556

16.1. POJAM, SU[TINA I ZNA^AJ DEVIZA

16.1.1. Pojam deviza i valuta

Za prose~nog pojedinca ili za preduze}e deviza je novac druge strane zemlje.1)


Pojedinci i preduze}a obi~no ne kupuju i ne prodaju devize za svoje sopstvene
potrebe, ve} kupuju i prodaju proizvode, usluge ili finansijska sredstva. Otuda
je primarna funkcija deviza da slu`e kao mehanizam pla}anja izme|u dr`ava
odnosno poslovnih partnera koji se nalaze u razli~itim dr`avama i krajevima
sveta.

Postoje konveritbilne i nekonvertibilne valute. Konvertibilne valute se slobodno


i bez ve}ih ograni~enja prodaju na deviznim tr`i{tima, dok su nekonvertibilne
za{ti}ene u okviru nacionalnih granica strogim re`imima njihove upotrebe.
Koriste se samo u okviru nacionalnih granica i kretanje njihovih kurseva je
vezano za kretanje jedne ili vi{e konvertibilnih valuta. Me|utim, postoje
situacije kad se, usled ostvarivanja zjedni~kih ekonomskih i monetarnih ciljeva,
me|u vi{e dr`ava u okviru ekonomske unije formira jedna valuta da bi se
stabilizovale ~este promene kurseva pojedina~nih valuta. Kad je kretanje kursa
jedne valute vezano za kretanje kurseva vi{e valuta, tada tu valutu nazivamo
slo`ena ili korpa valuta.

U naj{irem smislu, korpa valuta je kombinacija vi{e valuta u odre|enim


iznosima. Mo`e se ~ak re}i da postoje razli~ite korpe koje se baziraju na
razli~itim sistemima. Da se korpa valuta mo`e koristiti, treba da je sa~injavaju
valute koje su predmet trgovanja na ‘spot’ i ‘forward’ deviznom tr`i{tu.
Formiranje neke korpe odnosno odre|ivanje dela koji ima jedna valuta u nekoj
korpi treba da obavi zemlja ~lanica ~ija valuta treba da odigra vode}u ulogu u
toj korpi. Mada su danas u svetu poznate dve korpe valuta, postoji njih znatno
vi{e, koje Me|unarodni monetarni fond (IMF) vodi pod nazivom Sporazumi o
kursevima (‘Exchange Rate Arrangements’) za 145 zamalja, od kojih njih 101
participira u jednom ili drugom Sporazumu. Tako je od ukupno 145 valuta u
1989.godini, njih 101 bilo vezano za jednu ili vi{e valuta. 2)

1) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institution, Bankers Publishing


Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine, str. 132.
2) Prema materijalima Narodne banke Jugoslavije iz 1989. godine, povezanost valuta u svetu je
bila: 37 valuta vezano je na ameri~ki dolar, 13 valuta vezano je na francuski franak, 5 valuta
vezano je na druge valute, 14 valuta vezano je na korpu valuta SDR, 24 valute vezano je
me|usobno pomo}u korpe, 8 valuta vezano je preko Evropskog monetarnog sistema. Dakle, od
ukupno 145 valuta, 101 je povezana na napred navedeni na~in. Od ostalih 44, 36 su valute pod
nekom kontrolom, dok se samo 8 valuta kre}e nezavisno.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 557

Jedna od prvih i najpoznatijih korpi je Specijalna prava vu~enja ili skra}eno


SDR (‘Special Drawing Rights’). 3) Kada je formirana ova korpa 1967. godine
(u 1969. godini stupila na snagu), udeo u njoj su imale sve svetske valute kod
kojih je obim svetske trgovine iznosio najmanje 1 procenat. Tada je bilo 16
zemalja. Od 1. januara 1981. godine korpa sadr`i samo 5 valuta: ameri~ki dolar
(42 %), nema~ku marku (19 %), japanski jen (15 %), englesku funtu (12 %) i
francuski franak (12 %). Kurs korpe SDR objavljuje dnevno IMF na bazi
srednjih kurseva navedenih pet valuta prema USD u podne u Londonu. Pored
ovog kursa, skoro sve banke imaju i sopstvene kurseve za SDR.

Druga va`na korpa valuta je ECU (‘European Currency Unit’), sada EURO,
koja je osnovana rezolucijom Evropske zajednice (‘European Community’) 18.
decembra 1978. godine. Ona je zamenila raniju korpu (‘Unit of Accounts’).
Korpa je zasnovana na u~e{}u u celokupnoj nacionalnoj prizvodnji u Evropskoj
ekonomskoj zajednici i me|usobnoj trgovini unutar 10 zemalja Zajednice.
Kursevi unutar korpe u principu su varijabilni, ali su periodi promena stvar
me|usobne konvencije (nakon pet godina i sli~no). Kurs ECU-a zvani~no
objavljuje EEC Commission na bazi kurseva valuta iz korpe prema ameri~kom
dolaru. S obzirom na mogu}nost amortizovanja oscilacija pojedinih valuta,
ECU mo`e biti za banke koristan instrument za{tite od deviznog odnosno
valutnog rizika.

Valuta svake zemlje ~lanice Evropskog monetarnog sistema ~ini u odre|enom


odnosu korpu valuta preko kojeg se izra~unava vrednost ECU-a, sada EURO-a,
{to se vidi u pregledu 16-1. 4)

Pregled 16-1: Valute Evropske unije


1. Nema~ka marka sa 0,719 odnosno 32,00 %
2. Funta sterling sa 0,878 odnosno 15,00 %
3. Francuski franak sa 1,310 odnosno 19,00 %
4. Italijanska lira sa 140,000 odnosno 10,20 %
5. Holandski gulden sa 0,256 odnosno 10,10 %
6. Belgijski franak sa 3,710 odnosno 8,20 %
7. Luksembur{ki franak sa 0,140 odnosno 0,30 %
8. Danska kruna sa 0,219 odnosno 2,70 %
9. Irska funta sa 0,00871 odnosno 1,20 %
10. Gr~ka drahma sa 1,15 odnosno 1,30 %
UKUPNO: 100,00 %

3) Glenn G. Munn: Encyclopedia of Banking and Finance, Eighth Edition, Revised and
Expanded, F.L. Gracia, Bankers Publishing Company, Boston, 1983. godine, str. 300-301 i 880.
4) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1991.
godine, str. 82.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 558

ECU odnosno EURO ima va`nu ulogu u Evropskom monetarnom sistemu po{to
slu`i kao:

(1) bazi~na valuta (‘denominator currency’) za sistem fiksnih kurseva (‘central


rate’),
(2) bazi~na valuta (‘denominator currency’) za kreditne aran`mane me|u
monetarnih vlasti ~lanica,
(3) indikator za kretanje deviznih kurseva,
(4) plate`no sredstvo za kompenzacije kod intervencija izme|u centralnih
banaka ~lanica.

Poslednja od navedenih funkcija ECU-a kao plate`nog sredstva zna~i da je


ECU isto {to i novac i mo`e se koristiti kao novac u bankarstvu, iako ne postoji
u obliku nov~anica i kovanog novca. Me|utim, EURO kao takav uti~e na to da
valute ~lanica nemaju suvi{e velika kolebanja ni u kursevima ni u kamatnim
stopama i za njih predstavlja neku vrstu oslonca. U vreme nestabilnosti ovaj
aspekt privla~i investitore. Od 1.januara 2001.godine, EURO postaje osnovna
moneta pla}anja u Evropskoj uniji i pojavljuje se u obliku nov~anica i kovanog
novca.

16.1.2. Vrste deviznih kurseva

Devizni kurs je cena novca jedne zemlje u odnosu na novac druge zemlje ili
devizni kurs je cena jedne valute u obliku druge valute.5) Devizni kurs mo`e biti
iskazan u “oba pravca’, tj. koliko se jedinica strane valute dobija za jednu ili sto
jedinica doma}e valute, ili koliko se jedinica doma}e valute daje za jednu ili sto
jedinica strane valute. Postoje fiksni i fleksibilni odnosno plivaju}i devizni
kursevi. Fiksni devizni kursevi podrazumevaju institucionalizovane margine
formiranja koje su nepromenljive za odre|eni du`i period, dok plivaju}i devizni
kursevi podrazumevaju stalno menjanje i njihovo uskla|ivanje sa ponudom i
tra`njom na deviznom tr`i{tu.

Prestankom va`enja Bretton Woods sistema 1971. godine SAD napu{taju zlatni
standard i ~vrsto vezivanje za granice kurseva (‘gold exchange standard’), 6)

5) Frank J. Fabozzi, Franco Modigliani and Michael G. Perri: Fundation of Financial Market and
Institutions, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1994. godine, str. 467.
6) Bretton Woods Agreement donesen je na me|unarodnoj monetarnoj konferenciji od strane 44
nacije odr`anoj u Bretton Woods New Hempshire, 1-22.jula 1944. godine. Tada je osnovan
Me|unarodni monetarni fond (IMF) i me|unarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD), kao
osnovne monetarne i finansijske institucije za miran i prosperitetni razvoj ratom razorenih
zemalja u Drugom svetskom ratu. Funkcija MMF-a je da odr`ava urednost valutnih pla}anja u
me|unarodnoj trgovini, dok funkcija banke IBRD se ogledala u potpomaganju razvoja
dugoro~nih investicija u produktivne svrhe. Glenn G. Munn and F.L. Gracia: Encyclopedia of
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 559

~ime se de facto pre{lo na fluktuiraju}e devizne kurseve. 7) To je uvelo jednu


sasvim novu monetarnu dimenziju u me|unarodnoj trgovini, sa ~ime se
poslovni i finansijski partneri nisu do tada sretali. Umesto relativno ~vrsto
uspostavljenih deviznih kurseva u odnosu na dolar odnosno na zlato, kada su
oni u jednom dugom nizu godina dr`ani pod kontrolom centralnih banaka i
oscilirali ne{to preko dva procenta (u maksimumu), fluktuiraju}i devizni
kursevi su se menjali svakodnevno. To je umnogome doprinelo ve}oj
neizvesnosti kod obavljanja poslova sa inostranstvom kao i ozbiljnijem pristupu
kod dono{enja poslovnih odluka u me|unarodnoj trgovini robama, uslugama i
novcem.

Devizni kurs jedne valute prema drugoj mo`e se formirati na osnovu jedne
vode}e konvertibilne valute i tako slediti njene oscilacije. Me|utim, kurs valute
mo`e biti vezan i za kretanje proseka vi{e valuta (slo`ene valute), ~ije u~e{}e u
proseku zavisi od vi{e elemenata kao {to su: vrednost ukupne bruto nacionalne
proizvodnje, obim me|usobne spoljnotrgovinske razmene, ‘te`ine’ odre|ene
pojedine valute u korpi, itd. Takav pristup formiranja deviznih kurseva poznat
je i pod imenom ‘korpa valuta’, {to smo ve} objasnili na primeru slo`enih
valuta SDR-a i ECU-a odnosno EURA.

Na primeru utvr|ivanja kursa dinara u odnosu na valute u svetu, koji se


objavljuje svakog radnog dana u kursnoj listi Narodne banke Jugoslavije,
navodimo kursnu listu va`nijih valuta objavljenu 15.septembra 2001. godine u
pregledu 16-2.

Pregled 16-2: Kursna lista va`nijih valuta Narodne banke Jugoslavije


Zemlja Valuta Va`i za Kupovni Srednji za Prodajni
devize za devize devize za devize
Australija dolar 1 33,6064 33,7075 33,8086
Austrija {iling 1 4,3295 4,3425 4,3555
Kanada dolar 1 41,8183 41,9441 42,0699
Danska kruna 1 8,0032 8,0273 8,0514
Francuska franak 1 9,0822 9,1095 9,1368
Nema~ka SR marka 1 30,4602 30,5519 30,6436
Gr~ka drahm 100 17,4836 17,5362 17,5888
a
Italija lira 100 3,0768 3,0861 3,0954
Evropska unija euro 1 59,5751 59,7544 59,9337
[vedska kruna 1 6,2168 6,2355 6,2542

Banking and Finance, Eighth Edition, Revi{ed and Expanded, Bankers Publishing Company,
Boston, 1983. godine, str. 135.
7) Ibidem, str. 401-402.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 560

[vajcarska franak 1 39,6640 39,7834 39,9028


V.Britanija funta 1 96,2117 96,5012 96,7907
SAD dolar 1 65,4457 65,6426 95,8395
Belgija franak 100 147,6830 148,1274
148,5718
[panija pezeta 100 35,8054 35,9131 36,0208

Vrednost dinara vezana je od 24. januara 1994. godine za nema~ku marku.

Pored direktnog i indirektnog izra`avanja kurseva ili obi~nih kurseva i kurseva


slo`enih valuta, postoje i tzv. ukr{teni kursevi.8) Pod ukr{tenim kursevima
podrazumevamo cene dve valute prema tre}oj. Na primer, imamo da 1 ameri~ki
dolar vredi 1,1923 kanadska dolara ili 0,55540 britanskih funti sterlinga, te u
slu~aju kupovine kanadskih dolara za funte diler treba 0,46582 britanskih funti
sterlinga za kupovinu jednog kanadskog dolara. Pregled 16-3. pokazuje
ukr{tene kurseve za neke va`nije valute:

Pregled 16-3: Ukr{teni kursevi va`nijih svetskih valuta


Britansk Kanadski Japanski [vajcarsk Nema~k
a i a
funta dolar jen franak marka
Britanska funta / 0,7132 0,004445 0,3874 0,3207
Kanadski dolar 1,4020 / 0,009140 0,5433 0,4496
Japanski jen 224,99 109,42 / 87,184 72,150
[vajcarski 2,5810 1,8407 0,01147 / 0,8278
franak
Nema~ka marka 3,1184 2,2240 0,1386 1,208 /

Svaka od glavnih valuta (kanadski dolar, britanska funta, nema~ka marka), ima
svoj ukr{teni kurs. Devizni dileri koriste valutne ukr{tene kurseve za tra`enje
povoljnih prilika za valutne transakcije.

16.1.3. Teorije formiranja deviznih kurseva

Nema sumnje da su ponuda i tra`nja osnovne poluge u formiranju deviznih


kurseva na deregulisanom i globalizovanom deviznom tr`i{tu. Kod fiksnih
deviznih kurseva to su odre|ene definisane margine ili granice do kojih se
mogu ili “smeju” pomerati devizni kursevi. Me|utim, kod tr`i{nog formiranja
deviznih kurseva deluju mnogobrojni dugoro~ni i kratkoro~ni faktori. Teorije
formiranja deviznih kurseva polaze od razli~itih uslova i na razli~it na~in

8) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron”s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 170.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 561

obja{njavaju formiranje deviznih kurseva. Naj~e{}e se u literaturi navode dva


teorijska pristupa: (1) zakon jedne cene i (2) teorija pariteta kupovnih snaga. 9)

(1) Zakon jedne cene ili torija jedne cene polazi od toga da }e cene identi~nih
dobara i usluga biti jednake na svakom tr`i{tu bez obzira koja ih zemlja
proizvodi i nudi. Ako je cena odre|enog proizvoda u SAD 100 ameri~kih
dolara, a cena takvog proizvoda istog kvaliteta u Nema~koj 200 nema~kih
maraka, onda je kurs ameri~kog dolara 2 nema~ke marke. I obrnuto, jedna
nema~ka marka vredi pola ameri~kog dolara. Formiranje deviznog kursa na
vi{em nivou, recimo 3 nema~ke marke za jedan dolar, zna~ilo bi da je ameri~ki
proizvod znatno skuplji na svetskom tr`i{tu nego nema~ki, {to bi uticalo na
smanjenje tra`nje za ovim proizvodom. Slobodno delovanje tr`i{nih snaga
ponude i tra`nje postepeno bi dovelo do svo|enja deviznog kursa u realne
granice tj. do odnosa 2 marke za 1 dolar.

(2) Teorija pariteta kupovnih snaga ili skra}eno ‘PPP’ akcenat daje na promene
‘op{teg nivoa pariteta cena zemalja i na toj osnovi uskla|ivanje odnosno
formiranje deviznog kursa. Dakle, razlika izme|u teorije jedne cene i teorije
pariteta kupovnih snaga je u tome {to ova druga uzima u obzir promene op{teg
nivoa cena umesto cena individualnih roba i usluga. Prakti~no, to zna~i da }e
porast op{teg nivoa cena u jednoj zemlji u odnosu na drugu dovesti do
smanjenja (depresijacije) vrednosti njene valute u odnosu na vrednost valute
druge zemlje. Ako pretpostavimo da je u A zemlji do{lo do pove}anja op{teg
nivoa cena za 8 procenata, a u B zemlji je nivo cena ostao nepromenjen, to
zna~i, da }e do}i do depresijacije valute u prvoj zemlji u odnosu na drugu za isti
procenat (8 %). Izra~unavanje deviznog kursa na elementima ove teorije mo`e
se izraziti i pomo}u slede}e formule:

nivo cena u zemlji A


devizni kurs =
nivo cena u zemlji B

Pored dobrih karakteristika ovog pristupa izra~unavanju deviznih kurseva,


postoje i odre|eni nedostaci koje treba imati u vidu. Prvo, nije realna
pretpostavka o potpunoj homogenosti proizvoda u razli~itim zemljama. Drugo,
nije realna potpuna me|unarodna razmenjivost robe i usluga. Tre}e, postoje
razli~iti metodolo{ki pristupi i obra~uni nivoa cena, {to sve skupa treba imati u
vidu prilikom prakti~ne upotrebe postulata ove teorije.

Imaju}i u vidu odre|ene nedostatke navedene dve teorije, novije teorije


formiranja deviznih kurseva nastoje da u ve}oj meri obuhvate klju~ne od
mnogobrojnih faktora formiranja deviznih kurseva. Naime, savremene teorije

9) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 542-543.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 562

formiranja deviznih kurseva isti~u ~etiri grupe faktora formiranja deviznih


kurseva koji deluju u du`em vremenskom periodu odnosno na du`i rok:

(1) relativni nivo cena,


(2) spoljnotrgovinski re`imi,
(3) izvozna i uvozna tra`nja, i
(4) produktivnost. 10)

Navedene grupe i faktori formiranja deviznih kurseva imaju dugoro~ne


tendencije i prilago|avanja, {to je uslovljeno ekonomskom snagom zemalja i
njihovom stopom u~e{}a u me|unarodnoj trgovini. Dugoro~na zakonitost
podrazumeva da }e zemlja sa ve}im stopama rasta realnog dru{tvenog
proizvoda, manjim stopama rasta nov~ane mase i povoljnijim kapitalnim
performansama imati tendenciju pobolj{anja spoljne vrednosti svoje valute u
odnosu na zemlje sa superiornim performansama.

Pored dugoro~nih tendencija kretanja deviznog kursa, pojavljuju se i njegove


kratkoro~ne oscilacije kao posledica odnosa ponude i tra`nje na deviznom
tr`i{tu. Na kretanje obima i strukture ponude i tra`nje, koji odnos odre|uje
devizne kurseve u kra}im periodima, deluje vi{e faktora. Kratkoro~ne
determinante deviznih kurseva su: (1) doma}a kamatna stopa, (2) inostrana
kamatna stopa, (3) o~ekivana stopa inflacije (doma}e prema inostranoj), (4)
o~ekivane promene prema izvozno-uvoznoj tra`nji, (5) o~ekivane promene u
deviznim re`imima, (6) o~ekivane promene u produktivnosti i (7) interventne
mere centralne banke.

16.1.4. Na~in formiranja deviznih kurseva

Postoje dva na~ina formiranja deviznih kurseva. Jedan je formiranje deviznih


kurseva na berzi (‘via meeting place’), a drugi je formiranje deviznih kurseva na
profesionalnom interbankarskom deviznom tr`i{tu (‘over-the-counter’). Oba
na~ina predstavljaju razli~ite oblike deviznih tr`i{ta na kojima se formiraju
devizni kursevi.

(1) Formiranje deviznih kurseva na berzi kao obliku deviznog tr`i{ta, mada jo{
postoji u nekim evropskim zemljama, marginalnog je zna~aja. Naime, devizni
kursevi se formiraju na jednom centralnom mestu-sastanku na berzi, koji
uklju~uje svakodnevne sastanke predstavnika ovla{}enih banaka, predstavnika
centralne banke i ovla{}enih brokera. Na tom mestu - berzi vr{i se kupoprodaja
deviza i formira i objavljuje zvani~ni kurs va`nijih svetskih valuta u odnosu na
doma}u valutu.

10) Ibidem, str. 544.


UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 563

Glavninu ponude i tra`nje deviza na ovom tr`i{tu ~ine ponuda i tra`nja deviza
prisutnih ovla{}enih poslovnih banaka i brokera, koji kupuju i prodaju devize
uglavnom za potrebe svojih komitenata. Devizni kurs je rezultat te ponude i
tra`nje, formira se svakodnevno i va`i do slede}eg sastanka na berzi. Na ovim
sastancima predstavnici centralne banke, po potrebi, interveni{u odre|enim
kupovinama ili prodajama deviza iz deviznih rezervi u cilju usmeravanja visine
kursa u `eljenom pravcu.

(2) Me|ubankarsko ili interbankarsko devizno tr`i{te je tzv. “OTC” tr`i{te, koje
~ini mre`a komercijalnih banaka, centralne ili centralnih banaka, brokera i
komitenata, koji komuniciraju jedan sa drugim teleksom, telefonom,
kompjutrskom mre`om preko glavnih svetskih finansijskih centara (New York,
London, Tokio, Frankfurt). I trgovci devizama ~ine tr`i{te ili spekuli{u u
razli~itim valutama obi~no anticipiraju}i budu}e apresijacije ja~ih valuta prema
slabijima putem deviznog forvard tr`i{ta i tr`i{ta valutnih fju~ersa.

U~esnici na “OTC” tr`i{tu kontaktiraju i vr{e kupoprodaju preko svih


navedenih veza. “OTC” tr`i{te je otvoreno 24 ~asa, trguje se uglavnom glavnim
devizama, a kursevi se menjaju prakti~no svakog sekunda. Dileri koji obavljaju
ove poslove u bankama imaju {iroka ovla{}enja, po{to moraju odlu~ivati svakog
trenutka {ta kupiti, a {ta prodati. Izlo`enost deviznom riziku na ovom tr`i{tu je
velika i zato se koriste sve raspolo`ive tehnike i instrumenti za{tite od mogu}ih
gubitaka.

16.2. POJAM, FUNKCIJE I STRUKTURA DEVIZNOG TR@I[TA

16.2.1. Pojam i uloga deviznog tr`i{ta

Deviznim tr`i{tem se smatraju nov~ane transakcije kojima se razmenjuju ili


transferi{u razne vrste valuta izme|u razli~itih ekonomskih subjekata ili
rezidenata. Drugim re~ima, devizno tr`i{te je su~eljavanje ponude i tra`nje
razli~itih deviza. To zna~i da se na deviznom tr`i{tu kupuje i prodaje specifi~na
roba-devize, koja kao i svaka druga roba ima svoju svakodnevnu cenu. Cena
pojedinih valuta zavisi od ponude i tra`nje deviza na deviznom tr`i{tu. Najve}i
obim deviznih transakcija na deviznom tr`i{tu odnosi se na potra`ivanja
nominirana u stranoj valuti, koja se nalaze u formi depozita na ra~unima kod
stranih banaka. Ova potra`ivanja su rezultat ekonomskih i finansijskih odnosa
rezidenata jedne zemlje i nerezidenata drugih zemalja i ~ine osnovni predmet
kupoprodaje deviza na deviznom tr`i{tu.

Mada je jasno da svaka zemlja nastoji da za{titi svoju nov~anu jedinicu u


nacionalnim okvirima, nije mogu} razvoj pa ~ak ni opstanak u savremenim
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 564

uslovima bez intenzivne razmene i povezivanja svake zemlje sa svetskim


razvojnim, ekonomskim i finansijskim tokovima. Procesi globalizacije svakim
danom sve vi{e uklanjaju barijere i pro{iruju na~ine i puteve za ve}i stepen
integracije svake zemlje u finansijske tokove svetske privrede. Zato se danas
mo`e govoriti da devizno tr`i{te, pored lokalnog, mo`e imati i regionalni,
me|unarodni pa i svetski karakter. S obzirom da ne postoji kategorija svetskog
novca (tu ulogu obi~no igra najja~a ili nekoliko najja~ih nacionalnih valuta), to
se putem mehanizma deviznog tr`i{ta omogu}ava vr{enje platnog prometa
odnosno pla}anje i naplata roba i usluga izme|u ekonomskih subjekata i
rezidenata u razli~itim zemljama sa razli~itim nov~anim sredstvima pla}anja.

Zemlje koje danas ~ine svetsko devizno tr`i{te imaju liberalizovane devizne
sisteme i konvertibilne nacionalne valute, od kojih slede}ih deset dominira:

(1) SAD dolar (USD),


(2) Nema~ka SR marka (DEM),
(3) Britanska funta (GBP),
(4) Japanski jen (JPY),
(5) [vajcarski franak (CHF),
(6) Kanadski dolar (CAD),
(7) Francuski franak (FRF),
(8) Holandski gulden (NLG),
(9) Belgijski franak (BEF), i
(10) Italijanska lira (ITL).

Poslovne banke su glavni posrednici na deviznom tr`i{tu gde se trguje


nacionalnim valutama. Glavni svetski centri u kojima se obavlja najve}i deo
poslova deviznog tr`i{ta su: Njujork, London, Frankfurt, Cirih i Tokijo. Poslovi
se obavljaju tokom celog bankarskog radnog dana, koji je po konvenciji
povezan sa radnim vremenom njujor{kih banaka. Glavna telekomunikaciona
mre`a deviznog tr`i{ta je SWIFT.11) Ovaj telekomunikacioni sistem {irom je
otvorio vrata elektronskom bankarstvu i postao sna`an faktor globalizacije
deviznog tr`i{ta.

11) SWIFT je skra}enica naziva: Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication,
{to u prevodu zna~i: Dru{tvo za me|unarodne me|ubankarske finansijske telekomunikacije.
SWIFT je 1973. godine osnovalo 239 banaka iz 15 zemalja (Austrija, Belgija, Francuska, Italija,
Kanada, Luxemburg, Holandija, Norve{ka, SR Nema~ka, [vedska, [vajcarska, SAD i Velika
Britanija) kao kooperativno dru{tvo odnosno neprofitnu organizaciju sa sedi{tem u Brislu.
Jugoslavija je 5. juna 1989. godine postala punopravni aktivni ~lan SWIFT-a, kada se u ovu
telekomunikaciju uklju~uju skoro sve na{e banke. Vidi o tome detaljnije: @eljko Stojanovi}:
SWIFT ulaznica za elektronsko bankarstvo, ~asopis Jugoslovensko bankarstvo br.3, Udru`enje
banaka Jugoslavije, Beograd, mart 1989. godine, str. 60-61.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 565

16.2.2. U~esnici na deviznom tr`i{tu

Proces kupovine i prodaje deviza i me|unarodnog pla}anja obavljaju banke.


Me|utim, ve}ina komercijalnih banaka tra`i devize, kao jednu od usluga koje
one obezbe|uju za svoje komitente i klijente, ali se ova usluga ne odnosi na
njen centralni proizvodno-uslu`ni miks. Banke obi~no u~estvuju u
maloprodajnom delu ovog tr`i{ta i tra`e od korespondentskih banaka u glavnim
finansijskim centrima da izvr{e njihove naloge. Banke, koje su ovla{}ene da
trguju novcem na kontinuiranoj bazi (‘market makers’) su u~esnice na
interbankarskom tr`i{tu deviza i odr`avaju kontinuitet pozicije na ovom tr`i{tu
(slika 16-1.).

Na deviznom tr`i{tu se pojavljuju slede}i u~esnici: 12)

(1) poslovne banke,


(2) centralne banke,
(3) uvoznici,
(4) izvoznici, i
(5) drugi specijalizovani subjekti.

S p ecijalizo v an i
su b jek ti

B an k a

C en traln a D E V IZ N O T R @ I[ T E D r`av a
b an k a

B an k a B an k a

U v o zn ik Izv o zn ik

Slika 16-1: Upro{}ena {ema deviznog tr`i{ta

Klju~na uloga na deviznom tr`i{tu pripada poslovnim bankama. Preko


poslovnih banaka se vr{i razmena nacionalnih valuta na interbankarskom
tr`i{tu, a one se na deviznom tr`i{tu pojavljuju kao u~esnici za svoje potrebe, za

12) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, strana 533.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 566

potrebe svojih komitenata, te kao debitori odnosno kao kreditori. Centralne


banke imaju na deviznom tr`i{tu regulatornu i interventnu ulogu i pojavljuju se
na deviznom tr`i{tu u cilju odr`avanja odgovaraju}eg obima i strukture ponude
i tra`nje radi stabilnosti deviznog kursa i sprovo|enja mera monetarne politike.

Uvoznici i izvoznici, kao krajnji potro{a~i deviza, kupuju odnosno prodaju


devize na deviznom tr`i{tu da bi omogu}ili ostvarivanje novog poslovnog
odnosno prometnog ciklusa. Kona~no, na deviznom tr`i{tu se pojavljuju i
specijalni u~esnici kao {to su portfolio menad`eri i devizni brokeri. Prvi rade za
ra~un svojih komitenata i cilj im je pobolj{anje strukture aktive i ostvarivanja
zarade, a drugi formiraju zaradu na osnovu naloga za kupovinu i prodaju
deviza.

Generalno gledano, postoje ~etiri razloga ili motiva zbog kojih se ekonomski
subjekti pojavljuju na deviznom tr`i{tu bilo da su kupci ili prodavci strane
valute ili pak da su i jedno i drugo. To su: (1) komercijalni razlozi, (2)
kratkoro~ne transakcije, (3) spekulacije i (4) specifi~ne ekonomske potrebe.13)

(1) Komercijalni razlozi obi~no uklju~uju transakcije kao {to su putovanja u


inostranstvo, kupovina inostranih vrednosnih papira, prodaja fabrika ili
opreme na podru~ja sa drugom valutom, provizije i u~e{}a primljena iz
inostranstva i redovna pla}anja za uvoz ili prilivi od izvoza.
(2) Kratkoro~ne transakcije odnose se na transakcije na nov~anim tr`i{tima,
kada investitori o~ekuju ve}i prinos na odre|ena ulaganja u inostranstvu
uklju~uju}i i rizik mogu}ih promena u deviznom kursu. Te nov~ane
odnosno devizne kratkoro~ne transakcije nazivaju se vru}im novcem (‘hot
money’) i ~esto se {tite od rizika hed`ingom.
(3) [pekulacije su tako|e jedan od razloga pojavljivanja na deviznom tr`i{tu.
Su{tina poslovne {pekulacije na deviznom tr`i{tu je u tome da neko planira
da kupi ne{to {to mu ne treba, ali o~ekuje da }e prodajom toga kasnije
ostvariti profit, ili planira da proda i isporu~i ne{to u budu}nosti {to nema,
ali {to se nada da }e kupiti kasnije po ni`oj ceni pre ispunjavanja obaveze
isporuke.
(4) Specifi~ne ekonomske potrebe su razlozi da se na deviznom tr`i{tu pojave
organizacije ili njihovi klijenti i centralna banka za potrebe intervencija na
spot ili fju~er tr`i{tu da oja~a ili oslabi svoju valutu u odnosu na druge.

13) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institution Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinos, 1990. godine,
str. 132.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 567

16.2.3. Funkcije i struktura deviznog tr`i{ta

Devizno tr`i{te se danas smatra najve}im tr`i{tem, kako po obimu transakcija


tako i po geografskoj obuhvatnosti. Tako|e spada u najrizi~nije oblike tr`i{ta.
Transakcije se obavljaju veoma brzo i sadr`e veoma velike vrednosti, usled
~ega su i rizici srazmerno visoki. Glavne transkacije na deviznom tr`i{tu
obavljaju banke vr{e}i kupoprodaju depozita po vi|enju denominovanih u
razli~itim nacionalnim valutama. Upravo zbog toga su i rizici u najve}oj meri
locirani u poslovnim bankama.

Funkcije deviznog tr`i{ta mogu se izraziti kao: (1) ostvarivanje devizne


likvidnosti, (2) ostvarivanje kliringa, (3) ostvarivanje za{tite od deviznih rizika i
(4) ostvarivanje odgovaraju}e zarade na neuskla|enim promenama deviznih
kurseva i kamatnih stopa. Pri tome, treba imati u vidu da je devizno tr`i{te
veoma slo`en mehanizam. U literaturi se ova slo`enost iskazuje preko ‘tri C’,
valuta, kredit, zemlja (‘currency’, ‘credit’ i ‘country’), kao va`nih izvori{ta
rizika za u~esnike na deviznom tr`i{tu.

Na deviznim tr`i{tima obavljaju se razne vrste poslova. Njih autori razli~ito


klasifikuju i svrstavaju u ve}i ili manji broj grupa srodnih poslova ili deviznih
transakcija. Otuda se smatra da je savremeno devizno tr`i{te jedna
vi{edimenzionalna finansijska struktura i njegova podela mo`e se izvr{iti na:

(1) promptno ili spot (‘spot’) devizno tr`i{te,


(2) terminsko ili forvard (‘forward’) devizno tr`i{te,
(3) tr`i{te valutnih opcija (‘options’), i
(4) tr`i{te valutnih fju~ersa (‘futures’).

Obavljanje promptnih i terminskih transakcija ne obezbe|uje dovoljnu za{titu


interesa u~esnika tj. kupaca i prodavaca deviza na deviznom tr`i{tu. Slo`enost
poslova i transakcija name}e potrebu ja~e za{tite, pa se kao posledica toga
pojavljuju novi na~ini poslovanja poznati kao finansijske i valutne inovacije.

16.2.4. Obele`ja savremenog deviznog tr`i{ta

Osnovno obele`je savremnog svetskog finansijskog odnosno deviznog tr`i{ta je


njegova promenljivost, {to ga ~ini sve vi{e rizi~nim. ^este promene u odnosima
ponude i tra`nje novca i deviza donose u~esnicima u me|unarodnoj trgovini
robama, uslugama, vrednosnim papirima i novcem neo~ekivane rizike i gubitke.
Nema tako savr{enih metoda predvi|anja promena deviznog kursa odnosno
izlo`enosti riziku deviznog kursa koje bi omogu}ile u~esnicima u
me|unarodnim finansijskim transakcijama da izbegnu rizik deviznog kursa.
Re{enja se tra`e u obavljanju dodatnih finansijskih i deviznih operacija, pomo}u
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 568

kojih se mo`e devizni rizik pokriti, ili u potpunosti eliminisati i tako se od njega
za{tititi.

Finansijske inovacije su napredne izmene ili modifikovanje uloge banaka i


finansijskih institucija u sistemu pla}anja, kao posrednika izme|u ponu|a~a i
korisnika sredstava. Na primer, tehnolo{ka inovacija kao {to je elektronski
prenos novca (pla}anje) zamenila je ~ekove elektronskim zadu`ivanjem i
odobravanjem ra~una. Me|utim, finansijske inovacije su nastale i iz potrebe da
se u~esnici u finansijskim transakcijama za{tite od izlo`enosti riziku deviznog
kursa. Me|u takve spadaju: forvard ugovori, fju~ers ugovori, opcije i svopovi.

Takvi metodi, postupci i operacije nazvani su finansijske inovacije. Smatra se


da postoje dva klju~na razloga za nastanak i razvoj finansijskih inovacija. Prvi,
da se izbegnu propisi i prona|u “pukotine” u poreskim propisima. Drugi, da je
osnovni razlog `elja za distribucijom rizika me|u u~esnicima na tr`i{tu. Me|u
najva`nije razloge za nastanak finansijskih inovacija spadaju:14)

(1) pove}ana nestabilnost kamatnih stopa, porast inflacije i promene deviznih


kurseva
(2) napredak u kompjuterskoj i telekomunikacionoj tehnologiji,
(3) ve}a sofisticiranost i obu~enost profesionalnih u~esnika na tr`i{tu,
(4) konkurencija finansijskih posrednika,
(5) `elje da se zaobi|u postoje}i propisi i poreski zakoni, i
(6) promena globalnih obrazaca finansijskog bogatstva.

16.3. VRSTE IZLO@ENOSTI RIZIKU DEVIZNOG KURSA

16.3.1. Su{tina izlo`enosti riziku deviznog kursa

Sve do uvo|enja plivaju}ih odnosno promenljivih deviznih kurseva, valutni


rizik u me|unarodnoj razmeni bio je zanemariv. Me|utim, uvo|enjem
fluktuiraju}ih deviznih kurseva pojavila se i nesigurnost u~esnika u
me|unarodnoj razmeni da }e se ona obaviti na ekvivalentnoj osnovi. Naime,
nastale su nove okolnosti u kojima nema sigurnosti ba{ usled velikih mogu}ih
oscilacija u deviznim kursevima da }e se za robu ili usluge ~ija je vrednost
izra`ena u stranom novcu dobiti adekvatan odnosno planirani iznos doma}e
valute, koji bi bio dovoljan da pokrije tro{kove i planiranu odnosno predvi|enu
dobit.

14) Frank J. Fabozzi, Franco Modigliani and Michael G. Perri: Fundation of Finansial Market and
Institutions, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1994. godine, str. 54.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 569

U takvim nesigurnim uslovima poslovanja u~esnici u me|unarodnoj razmeni,


me|u kojima su u najve}oj meri banke, izlo`eni su rizicima promene deviznih
kurseva. Smatra se da postoje tri mogu}e vrste izlo`enosti banke valutnom
riziku:

(1) transakciona izlo`enost.


(2) bilansna izlo`enost, i
(3) ekonomska izlo`enost,

Komponente ili elementi izlo`enosti riziku deviznog kursa su: (1) doma}a
valuta, (2) strana valuta i (3) vreme. Kad postoji podudarnost u valuti u kojoj se
izra`ava prodajna cena transakcije i tro{kovi transakcije, tada ne postoji valutna
izlo`enost riziku deviznog kursa. Ako postoji i podudarnost u vremenu
nastajanja obaveze i njenog pla}anja, nema vremenske izlo`enosti riziku
deviznog kursa.

16.3.2. Transakciona izlo`enost riziku deviznog kursa

Transakciona izlo`enost riziku deviznog kursa podrazumeva vremensku


nepodudarnost izme|u nastanka odnosno preuzimanja obaveze po jednoj
finansijskoj transakciji i njenog izmirivanja odnosno pla}anja. Stoga se pod
transakcionim rizikom promene deviznog kursa podrazumeva mogu}e
ostvarenje gubitka usled neostvarene planirane zarade na deviznim
transakcijama, u odnosu na ugovorenu odnosno doma}u valutu, u kojima
prodajna cena i tro{kovi nisu u istoj valuti. U transakcionoj izlo`enosti riziku
prisutna su sva tri elementa izlo`enosti: vreme, doma}a valuta i strana valuta.

Navodimo karakteristike transkacione izlo`enosti riziku deviznog kursa:15)

(1) nepodudarnost izme|u valute u kojoj se izra`ava cena i valute u kojoj se


izra`avaju tro{kovi;
(2) dobici i gubici su izazvani razlikama izme|u planiranih kurseva kori{}enih
prilikom odre|ivanja cena i kurseva ostvarenih u trenutku naplate, kad se
vr{i konverzija iz valute prodaje u valutu tro{kova; dakle, dobici i gubici su
razlika izme|u iznosa rizika konvertovanog: a) po planiranoj stopi i b) po
stvarno ostvarenom kursu;
(3) odre|ivanje vremena konverzije valuta je veoma va`no, ako se `ele
povezati stavke u valuti koje }e se konvertovati.

15) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
godine, str. 72.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 570

Banke i preduze}a komitenti banke koji su se opredelili za dugoro~no


poslovanje na me|unarodnom tr`i{tu permanentno su izlo`eni transakcionim
rizicima deviznog kursa po{to, po pravilu, u svakom poslu postoji du`a ili kra}a
vremenska distanca izme|u zaklju~enja posla i izvr{enja posla odnosno njegove
naplate ili likvidacije. Ta vremenska distanca predstavlja mogu}e izvori{te
transakcionog rizika deviznog kursa.

16.3.3. Bilansna izlo`enost riziku deviznog kursa

Bilansna izlo`enost riziku deviznog kursa naziva se jo{ i konverzionom,


ra~unovodstvenom ili translacionom. Su{tina bilansne izlo`enosti riziku
deviznog kursa je u uticaju promene kurseva na pozicije aktive i pasive u
bilansu stanja i bilansu uspeha banke izme|u dva perioda koje nisu u doma}oj
valuti. To zna~i da se imovina, potra`ivanja, kapital i obaveze banke, koji su
denominirani u stranoj valuti, bilansiraju ili prevode u doma}u valutu.

Promene u kursevima izme|u ta dva perioda u kojima se bilansiranje vr{i, mogu


izazvati bilansnu izlo`enost riziku deviznog kursa odnosno po ovom osnovu
pojavu gubitaka ili dobitaka. Ovaj posao postaje jo{ slo`eniji ako banka ima
svoje afilijacije u inostranstvu (supsidijere), pa i njihove bilanse treba izraziti u
doma}oj valuti mati~ne banke. Transakciona izlo`enost riziku deviznog kursa
kroz prevo|enje pozicija bilansa stanja i uspeha banke i bilansa stanja i uspeha
supssidijara banke u doma}u valutu mati~ne banke mo`e se izraziti i pomo}u
slede}ih jedna~ina: 16)

⎡ translaciona ⎤ ⎡⎛⎜ strana ⎞⎟ ⎛⎜ strana ⎞⎟⎤ ⎡ teku} i ⎤


= − •
⎣⎢ izlo`enost banke⎦⎥ ⎢⎣⎝aktiva ⎠ ⎝ pasiva ⎠⎥⎦ ⎣⎢ devizni kurs⎦⎥
⎡ ⎤
⎡ izlo`enost ⎤ ⎡ ⎛⎜ priliv na⎞⎟ ⎛⎜ odliv sa ⎞⎟ ⎛⎜ dugorocni ⎞⎟⎤ ⎢ denomi. u ⎥
=
⎢⎣ subsidijara⎥⎦ ⎢⎣ ( gotovina ) + − +
⎝ racune ⎠ ⎝ racuna ⎠ ⎝ dug ⎠⎥⎦ ⎢ od maticne⎥
• valu. razl.
⎣ ⎦

Pored bilansnog efekta izlo`enosti riziku deviznog kursa, treba imati u vidu da
se ‘dobar deo’ efekata nalazi skriven i u ra~unovodstvenim metodama kojima se
bilansni efekti prevode na doma}u mati~nu valutu. Ovi metodi ne samo da
imaju va`an uticaj na visinu ostvarenih i neostvarenih gubitaka/zarada ve}
imaju i zna~ajne poreske implikacije.

Klju~no pitanje bilansne izlo`enosti je kurs po kome se vr{i konvertovanje


stavki bilansa izra`enih u stranoj valuti u doma}u mati~nu valutu. O postupku

16) Richard M. Levich and Glas G. Wihlberg: Exchange Risk and Exposure, Lexington Books,
New York, 1989. godine, str. 24-25. prema mr Peri{i Ivanovi}u: Za{tita od rizika deviznog kursa
Hed`ing na deviznom tr`i{tu, Accout, Novi Sad, 1994. godine, str. 48-49.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 571

ne postoje u svetu usagla{ena mi{ljenja. Prve u svetu su SAD izradile


Finansijski ra~unovodstveni standard (‘Financial Accounting Standard’,
skra}eno FSA - 52), koji je po~eo sa primenom 1982. godine. Sli~na
metodologija se primenjuje i u Velikoj Britaniji pod nazivom Exposure Draft 27
ili skra}eno ED 27.17)

16.3.4. Ekonomska izlo`enost riziku deviznog kursa

Ekonomska, budu}a ili o~ekivana izlo`enost riziku deviznog kursa


podrazumeva budu}e relativne promene cena valuta koje bi mogle imati uticaja
na efekte poslovanja banke u njenoj bli`oj ili daljoj budu}nosti. Dakle, su{tina
ekonomske izlo`enosti riziku reviznog kursa svodi se na izlo`enost riziku koja
rezultira iz realne promene kursa valuta u odnosu na valute konkurenata
odnosno koja ima suprotan efekat na konkurentske tro{kove, prodaju, profit i
procenat u~e{}a na tr`i{tu. Bitne karakteristike ekonomske izlo`enosti valutnom
riziku su:18)

(1) da nastaje pre ekonomske transakcije i obi~no odre|uje da li }e do nje do}i,


(2) da je vezana za realne, a ne nominalne promene kurseva,
(3) da se generalno mo`e re}i da se ne pojavljuje u finansijskim izve{tajima,
(4) da mo`e da uti~e na na{u doma}u prodaju u doma}oj valuti, i
(5) da te`i da ima razli~ite vremenske raspone.

Sagledavanje budu}ih efekata promena realnih deviznih kurseva je veoma


zna~ajan, ali i slo`en posao predvi|anja od strane ekonomskih subjekata
uklju~enih ili koji se `ele uklju~iti u me|unarodnu razmenu. Ovaj posao je od
izuzetnog zna~aja za dugoro~ne aran`mane kao {to su osnivanje filijala odnosno
supsidijara u inostranstvu, zatim kad treba proceniti dugoro~ne ekonomske i
finansijske trendove i, u okviru njih, efekte promena realnih deviznih kurseva.
Postoje metode kojima se vr{i predvi|anje promena deviznih kurseva, koje se
mogu svrstati u dve grupe: (1) ekonometrijski modeli uz pomo} matemati~kih
obrazaca i (2) subjektivne procene tima eksperata ili pojedinaca relativnih
varijabli na kretanje visine kurseva.19)

Bitna je ~injenica da je ekonomska izlo`enost riziku deviznog kursa dinami~ka


kategorija, da se te{ko projektuje i da predstavlja deo ukupnog rizika deviznog
kursa. U tom kontekstu neophodan je adekvatan stru~no-analiti~ki pristup

17) Vidi o tome detaljnije u navedenoj literaturi pod prethodnom fusnotom, str. 50-56, kao i u
knjizi: Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
godine, str. 73.
18) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
godine, str. 72.
19) Ibidem, str. 74-75.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 572

konceptu ukupnog deviznog rizika od strane menad`ment tima banke imaju}i u


vidu kako stati~ki tako i dinami~ki aspekt ove kategorije izlo`enosti banke
riziku.

16.4. OBLICI UPRAVLJANJA RIZIKOM DEVIZNOG KURSA

16.4.1. Proces upravljanja rizikom deviznog kursa

Upravljanje rizikom deviznog kursa podrazumeva da svaka banka ili


korporacija:

(1) poznaje oblike vlastite izlo`enosti riziku deviznog kursa i da ih mo`e


identifikovati (transakciona, bilansna i ekonomska),
(2) ima svoj stav o riziku deviznog kursa (averzija prema riziku, tra`enje rizika,
selektivan pristup ili tolerantni nivo rizika),
(3) formira adekvatnu organizacionu strukturu za upravljanje rizikom deviznog
kursa (organizacionu jedinicu ili vi{e me|usobno povezanih izvr{ilaca, koji
}e kontinuirano delovati u pravcu za{tite od rizika deviznog kursa),
(4) raspola`e specifi~nim kadrovima koji }e obaviti poslove za{tite od
izlo`enosti riziku deviznog kursa (poslove na spot i forvard tr`i{tu uz
kori{}enje fju~ersa, opcija i svopova mogu obaviti samo
uskospecijalizovani stru~ni kadrovi za ove poslove),
(5) obezbedi takve poslovne procedure, koje }e preventivno delovati na
samnjenje interne izlo`enosti riziku deviznog kursa (po{to su ovo poslovi sa
efektima na vanbilansne pozicije, neophodne su poslovne procedure, koje
}e vr{iti dodatnu za{titu od mogu}ih rizi~nih postupaka zaposenih).

Polaze}i od celine procesa upravljanja izlo`enosti riziku deviznog kursa, su{tina


upravljanja rizikom deviznog kursa vidi se iz glavnih komponenti valutnog
menad`menta prikazanih pregledom 16-4.20)

Pregled 16-4: Glavne komponente valutnog menad`ment procesa


I. Definisanje izlo`enosti: a) transakciona
b) translaciona
c) ekonomska
II. Identifikovanje postoje}ih i a) izve{tajni sistemi:
u - unutra{nje pozicije
projektima datih izlo`enih - eksterni podaci
pozicija b) sistemi prognoziranja

20) Andreas R. Prindl: Foreign Exchange Risk, John Willey & Sons, New York, 1985. godine,
preuzeto od: Mr Peri{a Ivanovi}: Za{tita od rizika deviznog kursa - Hed`ing na deviznom tr`i{tu,
Account, Novi Sad, 1994. godine, str. 68.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 573

III. Analiza mogu}ih udara a) efekti predvi|anja pomeranja deviznih


kurseva na zajedni~ku poziciju
IV. Uspostavljanje strategije a) tro{kovi / rizik analiza
b) upotreba matemati~kih sredstava
V. Integracija sa finansijskim a) koordinacija sa menad`mentom
menad`mentom likvidnosti b) poresko uva`avanje
c) personalne implikacije
VI. Taktika za primenu a) selekcija hed`ing tehnika:
strategije - interne
- eksterne
b) regulativna ograni~enja

Dakle, su{tinu pravljanja deviznim kursem ~ine glavne komponente valutnog


menad`menta i to:

(1) definisanje izlo`enosti,


(2) identifikovanje postoje}ih i u projektima datih pozicija,
(3) analiza mogu}ih udara,
(4) uspostavljanje strategije,
(5) integracija sa finansijskim menad`mentom i
(6) taktika za primenu strategije.

16.4.2. Oblici upravljanja rizikom deviznog kursa

Polaze}i od mnogobrojnih vrsta poslova i aran`mana u spoljnotrgovinskim


aktivnostima banaka i korporacija, razvili su se i brojne eksterne tehnike i
instrumenti za za{titu od izlo`enosti riziku deviznog kursa. One se mogu
razli~ito grupisati. Jedna od korisnih i logi~nih podela je da se svi oblici za{tite
od izlo`enosti riziku deviznog kursa mogu svrstati u tri grupe: 21)

(1) tehnike i instrumenti koji se koriste na deviznim i nov~anim tr`i{tima,


(2) tehnike koje proizilaze iz tehnike fakturisanja, cena, prodaje i kupovine,
(3) trgovinski aran`mani.

Navedene grupe tehnika i intrumenata omogu}avaju pokrivanje, minimiziranje i


izbegavanje rizika deviznog kursa na deviznom tr`i{tu. To prikazuje pregled
16-5. 22)

Pregled 16-5: Modaliteti za{tite od izlo`enosti riziku deviznog kursa

21) Mr Peri{a Ivanovi}: Za{tita od rizika deviznog kursa - Hed`ing na deviznom tr`i{tu,
Account, Novi Sad, 1994. godine, str. 93.
22) Ibidem, str. 94.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 574

POKRIVANJE DEVIZNE MINIMIZIRANJ IZBEGAVANJE


IZLO@ENOSTI E DEVIZNE DEVIZNE
IZLO@ENOSTI IZLO@ENOSTI
Vreme Vreme i Valuta
valuta
Uzajmljivanj Forvard Spot Prilago|avanje Lizing
e Me~evanj cena Faktoring
Investiranje e Upravljanje Forfetiranje
Ubrzavanje Opcije aktivom i Mehanizam
Usporavanje Fju~ersi pasivom refakturisanja
Valutni neting Izvozne devizne
(sparivanje) garancije
Ostati po strani
Barter
Devizni ra~uni

Za{tita od izlo`enosti riziku deviznog kursa najefikasnije se sprovodi


kombinacijom eksternih i internih tehnika i instrumenata. Kad je re~ o bankama,
one su najvi{e uklju~ene u transakcije na deviznim i finansijskim tr`i{tima pa se
u najve}oj meri slu`e tehnikama i instrumentima pogodnim za za{titu na
deviznom i finansijskom tr`i{tu. Proizvodne i spoljnotrgovinske organizacije
koriste i niz drugih tehnika i instrumenata, kojima se minimizira ili izbegava
izlo`enost riziku deviznog kursa.

16.4.3. Klasicni oblici za{tite od deviznog rizika

Klasi~ne transakcije na deviznom tr`i{tu su promptne ili ‘spot’ transakcije, koje


se obavljaju u roku od dva radna dana, i terminske ili ‘forward’ transakcije, koje
se obavljaju na odre|eni termin u budu}em periodu.23)

(1) Promptne ili spot (‘spot’) transakcije obavljaju se na spot deviznom tr`i{tu.
Spot transakcije izvr{avaju se u roku od dva radna dana, izuzev promena u
ameri~ke i kanadske dolare, koje se izvr{avaju u toku jednog radnog dana.
Ve}ina stranih valuta se kotira direktno, {to zna~i, da se cena strane valute
izra`ava u jedinicama doma}e valute. U SAD, na primer, to bi zna~ilo odnos
strane valute prema dolaru odnosno koliko se doma}e valute, recimo ameri~kih
dolara, mora dati da bi se kupilo jedna ili 100 nema~kih maraka. Izuzetak od
ovoga su anglosaksonske valute (britanska funta, irska funta, australijski dolar,
novozelandski dolar i euro), kod kojih se primenjuje indirektna kotacija, gde se

23) David F. DeRosa: Managing Foreign Exchange Risk Strategies for Global Portfolios, Probus
Publishing Company, Chicago, Illinois, 1991. godine, str. 10.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 575

cena doma}e valute izra`ava u jedinicama strane valute (na primer: jedna
britanska funta vredi 1,58 ameri~kih dolara).

(2) Terminske ili forvard (‘forward’) transakcije podrazumevaju obavezu da se


kupi ili proda odre|en iznos strane valute na neki budu}i dan ili u okviru
odre|enog perioda po kursu navedenom u zaklju~enom ugovoru. Najvi{e se
koriste na evropskom deviznom tr`i{tu. Devizni forvard kursevi mogu biti kao
forvard premijum i forward diskont kurseva. Forvard kurs i spot kurs su dva
razli~ita kursa. Kad je forvard kurs ve}i od spot kursa, onda je to forvard
premijum strane valute, a ako je ni`i govorimo o forvard diskontu strane valute.
Na valute u premijumu i diskontu uti~u visine kamatnih stopa. Ako je valuta sa
vi{om kamatnom stopom, ona je u diskontu prema valuti sa ni`om kamatnom
stopom. Valuta sa ni`om kamatnom stopom }e biti u premijumu prema valuti sa
vi{om kamatnom stopom.

16.4.4. Savremeni oblici za{tite od deviznog rizika

Savremene uslove poslovanja karakteri{u brze ekonomske promene,


nestabilnost finansijskog i deviznog tr`i{ta, {to se manifestuje u pove}anoj
izlo`enosti rizicima dezivnog kursa. U takvim uslovima, obavljanje deviznih i
valutnih transakcija na klasi~an na~in ne obezbe|uje u dovoljnoj meri za{titu
u~esnika u me|unarodnim finansijskim poslovima od mogu}ih deviznih rizika.
Upravo iz tih razloga, u~esnici na deviznom tr`i{tu koriste savremene oblike
za{tite od izlo`enosti riziku deviznog kursa. To su odre|ene modifikacije
klasi~nih terminskih (‘forward’) deviznih transakcija, koje na razli~ite na~ine
za{ti}uju partnere u obavljanju deviznih poslova sa deviznim rizikom.

U~esnici na deviznom tr`i{tu su pod stalnim ‘pritiskom’ pronala`enja novih


na~ina za{tite od valutnih rizika. Globalizacija me|unarodnog finansijskog
tr`i{ta i mogu}nost da se poslovi brzo obave sa vi{e u~esnika ubrzano dovode
do pronala`enja novih modela, koji u~esnike na razli~ite na~ine {tite od
izlo`enosti riziku deviznog kursa. Dosada{nja praksa afirmisala je nekoliko
na~ina obezbe|enja u~esnika od izlo`enosti riziku deviznog kursa, kao {to su: 24)

(1) pokrivanje rizika deviznog kursa (‘covering’),


(2) za{tita od rizika deviznog kursa (‘hedging’), i
(3) eliminisanje rizika deviznog kursa (‘swapping’).

Za {ti}enje u~esnika na deviznom tr`i{tu od izlo`enosti riziku deviznog kursa


va`ne su: finansijske ve{tine, primenjene tehnike i vrsta instrumenata prilikom
izbora na~ina pokrivanja, za{tite ili eliminisanja rizika deviznog kursa.

24) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 535-539.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 576

Pokrivanje (“covering”) rizika deviznog kursa zna~i da treba kreirati tok date
valute u suprotnom smeru od onog toka koji proizvodi izlo`enost riziku
deviznog kursa i u istom vremenskom roku odnosno periodu. To zna~i da je u
pitanju {ti}enje budu}eg deviznog priliva ili odliva od promene deviznog kursa
po osnovu izvoza, uvoza, primanja dividendi, otplate uzetog finansijskog
kredita u inostranstvu itd.

Za{tita (“hedging”) predstavlja finansijsku strategiju minimizacije rizika i


sastoji se od dve finansijske transakcije ~iji su rezultati divergentni u slu~aju
promene nekog od kriti~nih faktora na finansijskom tr`i{tu, kao {to su kamatna
stopa (hed`ing kamatne stope, {to smo ve} obradili) i devizni kurs (valutni
hed`ing, {to }emo ovde obraditi). Naime, kod valutnog hed`inga re~ je o za{titi
vrednosti aktive locirane u stranoj zemlji i budu}ih prihoda koje donosi ta
aktiva.

Eliminisanje rizika valutnog kursa vr{i se pomo}u valutnog svopa (‘currency


swap’) odnosno svopa deviznog kursa bilo da je u kombinaciji sa svopom
kamatne stope ili ne. U valutnom svopu menja se jedna valuta za drugu valutu
po ugovorenom deviznom kursu. Drugim re~ima, imalac koji ima vi{ak jedne
vrste deviza menja taj vi{ak za drugu vrstu valute koja mu je potrebna, bilo za
popravljanje tr`i{ne likvidnosti ili pak za obezbe|enje finansiranja po ni`oj
stopi, {to uklju~uje i unakrsni valutni svop (‘cross currency swap’).

Poslovi za{tite od izlo`enosti riziku deviznog kursa u praksi se obavljaju


pomo}u odre|enih tehnika i instrumenata uz kori{}enje odre|ene poslovne
procedure. Fju~ersi, opcije i svopvi, kao modifikovani oblici forvarda, koriste:25)

- odre|ene varijante forvard ugovora,


- kotacije deviznih kurseva (direktne i indirektne),
- diskonte i premije za odre|ene valutne kurseve (poeni),
- kamatnu stopu na finansijskom tr`i{tu za stranu i za doma}u valutu,
- spot kurs i forvard kurs, itd.

LITERATURA:

1) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institution, Bankers


Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990.

25) David F. DeRosa: Managing Foreign Exchange Risk Strategies for Global Portfolios, Probus
Publishing Company, Chicago, Illinois, 1991. godine, str. 10-12.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 577

2) Glenn G. Munn: Encyclopedia of Banking and Finance, Eighth Edition,


Revised and Expanded, F.L. Gracia, Bankers Publishing Company, Boston,
1983.
3) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS,
Beograd, 1991.
4) Frank J. Fabozzi, Franco Modigliani and Michael G. Perri: Fundation of
Financial Market and Institutions, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1994.
5) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron”s Business Guides,
New York, 1990.
6) Milutin ]irovi}: Devizni kurs, Bridge Company, Beograd, 2000.godine
7) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine
8) @eljko Stojanovi}: SWIFT ulaznica za elektronsko bankarstvo, ~asopis
Jugoslovensko bankarstvo br.3, Udru`enje banaka Jugoslavije, Beograd,
mart 1989.
9) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institution Applying
Cost-Effective Controls and Procedures, Bankers Publishing Company,
Rolling Meadows, Illinos, 1990.
10) Richard M. Levich and Glas G. Wihlberg: Exchange Risk and Exposure,
Lexington Books, New York, 1989. godine, strana 24-25. prema mr Peri{i
Ivanovi}u: Za{tita od rizika deviznog kursa Hed`ing na deviznom tr`i{tu,
Accout, Novi Sad, 1994.
11) Andreas R. Prindl: Foreign Exchange Risk, John Willey & Sons, New
York, 1985. godine, preuzeto od: Mr Peri{a Ivanovi}: Za{tita od rizika
deviznog kursa - Hed`ing na deviznom tr`i{tu, Account, Novi Sad, 1994
12) Mr Peri{a Ivanovi}: Za{tita od rizika deviznog kursa - Hed`ing na
deviznom tr`i{tu, Account, Novi Sad, 1994.
13) David F. DeRosa: Managing Foreign Exchange Risk Strategies for Global
Portfolios, Probus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1991.
14) Bernard Savaiko: Trading in soft commodity Futures, John Wiley & Sons,
New York, 1985.
15) Richard J. Herring: Managing Foreign Exchange Risk, Probus Publishing
Company, Chicago, Illinois, 1983.
16) Frank P. Johson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management,
The Dryden Press, New York, 1985.
17) Joseph F. Sinkey, Jr.:Commercial Bank Management in the Financial
Services Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989.
18) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks –
Community, Regional, Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New
Jersey, 1990.
GLAVA 17.

UPRAVLJANJE RIZIKOM PORTFOLIJA


VANBILANSNIH AKTIVNOSTI BANKE

OKVIR SEDAMNAESTE GLAVE:

• Vrste vanbilansnih aktivnosti


• Valorizovanje rizika vanbilansnih aktivnosti
• Za{tita od rizika vanbilansnih aktivnosti
• Konverzija rizika vanbilansnih aktivnosti

1
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 579

17.1. VRSTE VANBILANSNIH AKTIVNOSTI

17.1.1. Su{tina i nastajanje vanbilansnih aktivnosti

Vanbilansne aktivnosti ili uslovljene poslovne operacije banke podrazumevaju


da se radi o odre|enim poslovnim promenama na sredstvima i obavezama koje
nisu ban~ine i koje ne uzrokuju promene u bilansnoj strukturi aktive i pasive
banke. Dakle, su{tina ovih promena je da se one de{avaju “ispod crte” i da
njihovi kona~ni rezultati mogu uticati na poslovni rezultat odnosno prihod i
profit banke. Prema tome, radi se o poslovnim aran`manima u koje je banka na
razli~ite na~ine uklju~ena, a koji ne uti~u na strukturu aktive i pasive bilansa
banke, ali mogu imati ve}eg ili manjeg uticaja na prihode odnosno
profitabilnost banke.

Sve manji prostor banaka za zaradu i sve ve}i zahtevi regulatornih institucija za
ve}im kapitalom predstavljaju pokreta~ke snage za vanbilansnim aktivnostima
banaka. Prema J. Sinkey-u1), na ovom podru~ju bankarske aktivnosti do{lo je
do odre|enih reakcija i interakcija na akcije koje su se desile na tr`i{tu
finansijskih usluga u SAD. Sekvence aktivnosti banaka na relaciji AKCIJA -
REAKCIJA - INTERAKCIJA su slede}e:

AKCIJA: Su`avanje prostora za zaradu banaka izazvala je ve}a konkurentnost,


skidanje plafona sa kamatnih stopa i slab kvalitet kredita (posebno
banaka koje kreditiraju energiju ili kod banaka sa dugom tre}eg
sveta);
REAKCIJA: Banke poku{avaju da nadoknade zaradu ulaskom u razne poslove
vanbilasnih aktivnosti da bi pove}ale prihode od provizije;
AKCIJA: Pozitivni signali snaga sa tr`i{ta – reakcija tra`e da banke pove}aju
deoni~ki kapital i regulatorne institucije tra`e pove}anje njihovog
minimalnog racija kapitala;
REAKCIJA: Banke poku{avaju da zaobi|u zahteve za ve}im kapitalom
pove}anjem vanbilansnih aktivnosti;
INTERAKCIJA: Vanbilansne aktivnosti omogu}avaju bankama da generi{u
prihode od provizije i da zaobi|u zahteve za pove}anjem kapitala;
REAKCIJA: Regulatorne institucije predla`u zahteve za rizi~nim kapitalom da
poku{aju ceniti rizik vanbilansnih aktivnosti. Uskladiti finansijske
inovacije sa bankarskim reakcijama na zahteve za rizi~nim kapitalom.

Savremeni uslovi poslovanja na globalnom finansijskom tr`i{tu ~esto iziskuju


da se banke uklju~uju u sve slo`enije finansijske operacije svojih komitenata i

1) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 577.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 580

klijenata imaju}i u vidu sve ve}i broj faktora koji limitiraju krajnje ishode
pojedinih poslovnih aran`mana. U takvim uslovima pove}ava se prostor i
mogu}nost za pojavu raznih vrsta rizika u vanbilansnim operacijama koji se
pojavljuju kao kombinacija i sinteza ishoda vi{e vrsta finansijskih i drugih
poslova, pa prema tome i vi{e vrsta rizika o kojima smo ve} ranije detaljno
govorili (kreditni rizik, rizik kamatne stope, valutni rizik).

Posledica takvog poslovanja banaka je rast obima vanbilansnog poslovanja, koji


~esto prema{uje obim bilansnog poslovanja. To je i razlog da se vanbilansnim
aktivnostima odnosno mogu}im rizicima iz vanbilansnog poslovanja mora
posvetiti znatno ve}a pa`nja nego {to je to bilo ranije, kad je obim vanbilansnog
poslovanja banaka bio manji od obima poslovanja registrovanog preko
bilansnih resursa i agregata. Upravljanje rizicima vanbilansnih aktivnosti
postaje nu`nost i mora na}i svoje mesto u globalnom odnosno op{tem
menad`mentu banke kao njegov integralni deo.

17.1.2. Vrste vanbilansnih aktivnosti

Osnovne vrste vanbilansnih aktivnosti mo`emo, prema Sinkey-u2), svrstati u tri


grupe odnosno kategorije prema pregledu 17-1.

Pregled 17-1: Kategorije vanbilansnih aktivnosti


Kategorije vanbilansnih aktivnosti
A. Tradicionalne menice i trgova~ke aktivnosti 1.
Akreditivi
2. Akceptirane - potvr|ene menice
3. Indosamenti
B. Finansijske garancije
1. Kreditne garancije
2. Prodata aktiva sa pravom na regres
3. Neopozivi i ‘standby’ akreditivi
4. Revolving garancije i robne menice
C. Investicione aktivnosti
1. Terminske devizne transakcije
2. Kamatni swop-ovi
3. Valutni swop-ovi i izbori
4. Kamatni fju~ersi

2) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMIllan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 402.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 581

U prvu grupu spadaju instrumenti pla}anja u platnom prometu, me|u kojima su


naj~e{}e u upotrebi akreditivi, a koriste se i akceptirane menice i indosamenti.
Me|u akreditivima su naj~e{}e u upotrebi komercijalni akreditivi, koji prate
naplatu robe u me|unarodnoj trgovinskoj razmeni, a u finansijskim
aran`manima se koriste tzv. ‘standby’ akreditivi. 3)

Akreditivi se me|usobno razlikuju po vi{e karakteristika, pa se dele na:

(1) robne ili dokumentarne i nerobne ili gotovinske akreditive,


(2) opozive i neopozive,
(3) potvr|ene i nepotvr|ene,
(4) prenosive i neprenosive,
(5) uslovne i bezuslovne.

Drugu grupu ~ine razne vrste finansijskih garancija i supergarancija, koje


obuhvataju znatan obim bankarskog vanbilansnog poslovanja. Me|u
najzna~ajnijima su kreditne garancije i supergarancije. Bankarska garancija je
bezgotovinski instrument pla}anja, po kome se banka kao izdavalac garancije
obavezuje da }e isplatiti garantovanu sumu novca u ime du`nika, ako to on ne
u~ini u ugovorenom roku. Banka mo`e dati i supergaranciju drugoj banci, da }e
bezuslovno izvr{iti pla}anje po garanciji te druge banke ukoliko ona iz bilo
kojih razloga ne izvr{i obaveze po svojoj izdatoj garanciji. Prema sadr`ini
garancije se mogu podeliti na:

(1) likvidne garancije,


(2) uslovne i bezuslovne garancije,
(3) fiksne i limitirane garancije,
(4) neposredne i posredne garancije,
(5) ~inidbene garancije,
(6) nostro i loro garancije.4)

Tre}u grupu vanbilansnih operacija ~ine razne finansijske transakcije na


finansijskom i deviznom tr`i{tu odnosno investicione aktivnosti. Savremena
tehnika i tehnologija bankarskog poslovanja omogu}ila je razvoj novih oblika
investiranja slobodnih nov~anih sredstava, te pokrivanje, za{titu i eliminisanje
rizika ulaganja sredstava na finansijskom tr`i{tu. Re~ je o terminskim deviznim
transakcijama, kamatnom swopu, valutnom swopu, kamatnim fju~ersima itd.

3) Naziv ‘standby letter of credit’ odnosno akreditiv podrazumeva kredit za pomo} odnosno
sanacioni kredit, koji je odobren i mo`e se realizovati samo po ispunjavanju unapred odre|enih
uslova. ^esto se koristi u me|unarodnim finansijskim odnosima.
4) Dr Nenad Vunjak: Finansijski menad`ment Poslovne finansije - poslovno bankarstvo,
Ekonomski fakultet Subotica, 1994. godine, str. 677-679.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 582

Ovde je dat naglasak na vanbilasne rizike, me|u koje spadaju i rizici deviznog
kursa i rizici kamatne stope.

17.1.3. Vrste rizika u vanbilansnim aktivnostima

Banke kao posredni~ke finansijske institucije, pored klasi~nih bankarskih


poslova kao {to su primanje depozita i odobravanje kredita, obavljaju i razne
vrste drugih poslova za svoje komitente i klijente, i za druge banke sa kojima
imaju kontokorentne i korespondentske odnose. Obi~no su to razne vrste
neutralnih bankarskih poslova, gde banka obavlja odre|eni bankarski posao za
nalogodavca zara~unavaju}i pri tome samo naknadu za nastale tro{kove. Za
takve poslove banka, po pravilu, ne preuzima nikakvu vrstu rizika, ve} samo da
stru~no i profesionalno izvr{i odre|ene radnje po nalogu komitenta,
korespondenta ili kontokorenta (razna pla}anja, prenosi sredstava itd.).
Me|utim, i u ovom delu poslova mogu}i su odre|eni rizici, koji spadaju u tzv.
rizike izvr{enja poslova ili operativne rizike.

Pored navedenih poslova, banke obavljaju i druge vanbilansne aktivnosti, za


koje preuzimaju odre|eni nivo rizika, a koje, ako do|e do nastanka rizika, mogu
u manjoj ili ve}oj meri izazvati gubitke, a u nekim slu~ajevima biti i veoma
opasni po teku}e poslovanje, pa ~ak i da ugroze opstanak banke. Naime, radi se
o poslovima gde banka garantuje izvr{enje odre|enih poslova pogotovu onih
koji su dugoro~ni i koji treba da se dese u daljoj budu}nosti. To su razne vrste
garancija i supergarancija, kojima se banka obavezuje da }e u ime svog
komitenta za koga je izdala garanciju, ako on to ne u~ini o roku, platiti preuzetu
obavezu.

Pored navedenih grupa vanbilansnih aktivnosti, postoje i razne finansijske i


devizne transakcije, koje banka obavlja u svoje ime a za tu|i ra~un kao i u svoje
ime i za svoj ra~un, na finansijskom i deviznom tr`i{tu. Kod aktivnosti kod
kojih banka istupa u svoje ime a za tu|i ra~un mogu nastati odre|eni manji ili
ve}i delimi~ni gubici na pojedinim transakcijama, naro~ito ako su u pitanju
kamatni i valutni svopovi, zatim valutni fju~ersi itd.

Iako bankarska praksa pokazuje da se potencijalne obaveze vanbilansnih


operacija ne pretvaraju u realne obaveze, ipak postoji izvestan stepen
verovatno}e da }e neke od potencijalnih vanbilansnih obaveza ili pak jedan deo
neke od njih, postati i realne obaveze banke. Upravo zbog toga postoje dva
va`na razloga koja opredeljuju razmatranje rizika vanbilansnih aktivnosti
banke: prvi, {to vanbilansne aktivnosti generi{u prihod od provizija i naknada
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 583

koji uti~e na pove}avanje neto profita banke, i drugi, {to ova vanbilansna
aktivnost ne uti~e na racio sredstava prema kapitalu banke. 5)

Vanbilansne aktivnosti banke mogu kreirati vi{e vrsta rizika, {to zavisi od
slo`enosti pojedinih transakcija iz kojih se one sastoje. Postoje vi{e mogu}nosti
za klasifikaciju rizika vanbilansnih aktivnosti, {to zavisi od osnove za njihovo
grupisanje. Tako, prema prioritetu obaveza, rizik vanbilansnih aktivnosti mo`e
se klasifikovati kao: (1) obaveza anga`ovanja sredstava banke u slu~aju da
du`nik ne ispuni odre|enu obavezu prema tre}em licu (garancije, finansijski
akreditivi, obaveze odobravanja kredita), {to zan~i da rizik za banku predstavlja
pun iznos preuzete obaveze, (2) obaveza za koju banka delimi~no anga`uje
sredstva, u kom slu~aju se obim rizika delimi~no smanjuje (terminski poslovi,
opcije, fju~ersi).

Me|utim, sa aspekta vrste i karaktera same vanbilansne operacije rizik mo`e da


bude:6)

(1) integralni ili puni rizik, koji je posledica vanbilansnih operacija koje su
ravne odobrenom kreditu i kod kojih je kreditni rizik jednak riziku iz
plasmana istom korisniku koji je u bilansu;
(2) srednji rizik, koji je skoro kao i kreditni rizik, ali ga odre|ene ‘ubla`avaju}e’
okolnosti ~ine manje verovatnim da }e nastati i zato se ne smatra integralnim
rizikom;
(3) slabi rizik, koji se vezuje za vanbilansne operacije ~ija je verovatno}a
nastajanja znatno smanjena, ali mo`e ipak da nastane, pa je nu`no voditi
ra~una o mogu}nosti njegovog nastanka.
(4) niski rizik, koji se vezuje za vanbilansne aktivnosti u kojima je verovatno}a
nastanka rizika nula, kao {to su neiskori{}ene finansijske obaveze
bezuslovno poni{tive u bilo koje vreme.

5) Ve} smo rekli da banke, ulaze}i u ve}i obim vanbilansnih aktivnosti, ‘izbegavaju’ obavezu
pobolj{avanja racija sredstava prema kapitalu banke. Me|utim, novim me|unarodnim
bankarskim standardom, banke moraju kapitalom ‘pokriti’ rizike vanbilansnih aktivnosti prema
odre|enim faktorima rizika svedenim na kreditni rizik banke. O tome }e posebno bit re~i na kraju
ove glave.
6) Official Journal of the European Communities br. 386 od 31. decembra 1989. godine, kao i u:
Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.godine,
str. 57-58.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 584

17.2. VALORIZOVANJE RIZIKA VANBILANSNIH AKTIVNOSTI

17.2.1. Portfolio rizik i rizik isporuke

Vanbilansne aktivnosti banke mogu kreirati portfolio rizik i rizik isporuke. To


se temelji na nepredvi|enim zahtevima kod raznih vrsta banakrskih proizvoda i
usluga, kao {to je kreditiranje, poslovi starateljstva (trust), razna pla}anja,
poslovi osiguranja, kao i kod ve} stvorenih vanbilansnih obaveza banke.
Detaljniji uvid pokazuje pregled 17-2.7)
Pregled 17-2: Vrste rizika na vanbilansnim obavezama
Nepredvi|eni zahtevi Finansijska usluga
Kreditne obaveze banke: Servisiranje kredita uklju~uje:
Formalna kreditna obaveza Zalo`no servisiranje
Revolving krediti Servisiranje student-kredita
Kreditne linije za korisnike Prolazni krediti uklju~uju}i:
Sredstva centralne banke Zaloge
ili kreditne linije Studentske kredite
Krediti na bazi hartija od vrednosti Kredite korporacijama
‘Standby’ akreditivi (kreditne konstrukcije)
Komercijalni akreditivi i bankarski Usluge poverenja (“trust services”)
akcepti uklju~uju}i:
Upravljanje portfoliom
‘Futures’i ‘forward’ ugovori Savetodavne usluge plasmana
Devizne aktivnosti Poslovanje hartijama od vrednosti
Finansijski fju~ersi Posredovanje deonicama, novcem i
obveznicama korisnika na tr`i{tu
Ugovori za obezbe|ivanje Poverenje upravljanja imovinom
finansijske podrske filijalama i
podru`nicama Usluge pla}anja kao {to su:
Mre`ni aran`mani
Kreditna u~e{}a Poslovne transakcije
Direktno produ`enje sredstava Prekora~enja na ra~unu
U~e{}e u riziku Kreditno - debitne karte
Bankomati, ku}no bankarstvo
Trgova~ko bankarstvo koje Upravljanje gotovinom
ima elemente nepredvi|enih Pla}anje izme|u banaka
zahteva i finansijskih usluga: Usluge osiguranja kao {to su:
Privatni plasmani Kredit za `ivotno osiguranje
Krediti na bazi hartija Drugo odabrano osiguranje

7) Joseph F. Sinkey, Jr.: Regulatory Attitudes toward Risk, u knjizi: Handbook for Banking
Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New
York, 1985. godine, str. 358.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 585

Deoni~ke participacije
Korporativni finansijski konsalting Usluge bankarske korespondencije:
Devizne savetodavne usluge Kreditne usluge
Zlato i druge trgova~ke robe Usluge oko vrednosnih papira
Poreska za{tita Usluge poverenja (‘trust’)
Prodaja aktive Me|unarodne usluge
Lizing korisnika koji ima elemente Usluge pla}anja
nepredvi|enih zahteva i Druge bankarske usluge
finansijskih usluga: Usluge izvoznih trgova~kih
kompanija:
Oporezivanje lizinga Izvoznouvozne usluge
Iznajmljivanje brokera ili ambala`e Usluge osiguranja

Najva`nija forma portfolio rizika vanbilansnih aktivnosti je kreditni rizik.


Neizvr{enje garantovanih obaveza od strane komitenata banke zna~i da ih banka
putem kredita supstitui{e odnosno izvr{ava u celini umesto komitenata. Isto
tako, vanbilansne aktivnosti mogu kreirati rizik kamatne stope s obzirom na
prekora~enja dospe}a i leverid` rizik s obzirom na predimenzionirane i
“rastegnute” aktivnosti (na primer: kreditne obaveze).

Respektuju}i rizik isporuke, glavnu pa`nju treba posvetiti podru~ju rizika


operativne efikasnosti. To zna~i da treba po}i od toga da li banka ima
odgovaraju}e kadrove, organizacionu strukturu i kontrolu da na odgovaraju}i
na~in upravlja svim svojim poslovima, pa i poslovima vanbilansnih aktivnosti.
Time se ulazi u jedno {ire podru~je operativnih rizika koje je vezano za ukupno
poslovanje banke, dakle kako za poslovne operacije u okviru bilansa, tako i za
vanbilansne operacije. Primer vrsta operativnih rizika sa posledicama i
odgovaraju}im procedurama smanjenja dajemo u pregledu 17-3. 8)

Pregled 17-3: Procedure za smanjenje rizika


Rizik Posledice Procedure smanjenja
1. Prevara - finansijski gubitak - podela nadle`nosti
- rast premije osiguranja - nadzor i odobrenja
- gubitak reputacije - kontrola kompjuterskih
sistema
2. Propust da se - neta~no knjigovodstvo - vo|enje a`urnog
evidentira - neizvr{enje operacija knjigovodstva
operacija - finansijski gubitak - a`uriranje konfirmacije
- neevidentirani rizik partnera

8) Peat Marwick McLintoc, Banking in the UK, London, 1988. godine, str. 145, preuzeto iz:
Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljeci}, FOKUS, Beograd, 1990. godine,
str. 118-119.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 586

3. Neizvr{enje - zatezna kamata - vo|enje dnevnika


operacije - gubitak reputacije saldiranih operacija
4. Izvr{enje - kamatni tro{ak - konfirmacija izvr{enja
operacije sa - tro{ak povra}aja od
pogre{nim sredstava strane partnera
komitentom - mogu}i gubitak
sredstava
- gubitak reputacije
5. Propust da se - finansijski gubitak - a`uriranje sopstvenog
naplate dospeli ra~una
iznosi
6. Gre{ke u - gubitak knjigovodstvene - kontrola kompjuterskih
kompjuterskom informacije podataka
sistemu - nemogu}nost izvr{enja - upotreba drugih
sredstava podr{ke

17.2.2. Rizik neispunjenja ‘punih’ obaveza

U slu~aju da du`nik za koga je banka garantovala izvr{enje obaveze ne izmiri tu


obavezu u celini i na vreme, banka kao garant mora da izvr{i garantovanu
obavezu umesto du`nika. Zna~i da obim rizika za banku predstavlja pun iznos
preuzete obaveze. Ove ‘pune’ obaveze u vanbilansnim operacijam su izuzetno
zna~ajne za banku i banka se prilikom ulaska u ove obaveze, mora pridr`avati
metodologije, postupaka i tehnika ocene kreditne sposobnosti tra`ioca garancije
kao da se radi o zahtevu za kratkoro~ni, srednjoro~ni ili pak dugoro~ni kredit.

Mada je to tako, u praksi ve}eg dela na{ih banka lak{e se odobravaju garancije
nego {to se odobravaju krediti. Osnovni razlog takvog pona{anja je u ~injenici
da odobravanje garancije ne iziskuje i raspolo`iv novac, koji je neophodan kad
se odobrava kredit. Pored toga, izdavanje garancije se obi~no vezuje za trenutno
pozitivno poslovanje tra`ioca garancije i re|e se polazi od neke procene da }e se
to poslovanje pogor{ati u budu}nosti. Obi~no se polazi od toga da }e tra`ilac
garancije re{iti neke probleme dobijanjem garancije, ~ime }e se njegovo
poslovanje popraviti u budu}nosti.

Ipak, ovako ne rade sve banke. Banke koje imaju razvijeno kreditno poslovanje
i konsekventno primenjuju savremenu metodologiju, tehniku i postupke kod
odobravanja kredita u ve}oj meri respektuju ovaj mehanizam i kod odobravanja
garancija. Me|utim, najve}i problemi nastaju upravo kod odobravanja garancija
kod zadu`ivanja komitenata u inostranstvu. Posebno su rizi~ni poslovi garancija
kod izvo|enja investicionih radova u inostranstvu, gde banka objektivno ima
slabiji uvid u poslovanje jedinica lociranih u inostranstvu. Ne mali broj primera
iz prakse na{ih banaka pokazuje da su se ba{ na ovakvoj vrsti poslova desili
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 587

odre|eni propusti i slabosti, koje su kasnije u odre|enim momentima eskalirale


u velike gubitke.

Naro~ito su vredne pa`nje garancije koje se daju za dobro izvr{enje posla i to


posebno kad su u pitanju radovi komitenata banke u inostranstvu. Na izvr{enje
ovih poslova mo`e uticati veliki broj faktora ~ije dejstvo u budu}nosti treba
pa`ljivo proceniti. Posebno su opasni politi~ki rizici odnosno rizik zemlje
(‘country risk’) i rizik suvereniteta (‘sovereign risk’), ~ije smo dejstvo ranije
opisali, a koje je u momentu odobravanja i izdavanja garancije te{ko predvideti.

17.2.3. Rizik neispunjenja ‘delimi~nih’ obaveza

Za razliku od preuzimanja odgovornosti za izvr{enje obaveza u ‘punom’ iznosu,


{to je bilo predmet prethodnog razmatranja, preuzimanje rizika za izvr{enje
‘delimi~nih’ obaveza banke, ogleda se u odgovornosti banke za jedan deo
iznosa na kome mogu nastati negativne razlike ili gubici za banku. To su pre
svega poslovi koje banka radi u svoje ime, a za ra~un svojih komitenata
odnosno nalogodavaca. Naj~e{}i poslovi su u domenu deviznog poslovanja, gde
se pojavljuju valutni i kamatni svopovi, valutne opcije, valutni fju~ersi i
terminski ugovori.

Te poslove smo detaljno ve} obradili u okviru materije rizika kamatne stope i
rizika deviznog kursa. Napominjemo da se radi o tome da banka mo`e u ovim
poslovima preuzeti rizik za ‘deo’ o~ekivanih promena kamatne stope ili pak
promena deviznog kursa, {to mo`e uticati na umanjenje odre|ene o~ekivane
dobiti banke ili pak da ta razlika bude negativna i banka na tom poslu umesto
dobiti ostvari gubitak. Veli~ina tih gubitaka nije takva da bi mogla ugroziti
poslovanje banke, mada mo`e, u slu~ajevima ve}eg obima ovih poslova, znatno
uticati na ukupan prihod i profitabilnost banke.

Me|utim, imaju}i u vidu mogu}nosti relativizacije ovih rizika, banka mo`e,


kako smo ve} ranije videli, izvr{iti i odre|ene aktivnosti u cilju pokrivanja ovih
rizika, za{tite od nastajanja rizika ili pak preduzimanja aktivnosti u cilju
eliminisanja ovih rizika u celini.

17.3. ZA[TITA OD RIZIKA VANBILANSNIH AKTIVNOSTI

17.3.1. Precizne i jasne poslovne procedure

Za{tita od nastajanja rizika vanbilansnih aktivnosti naro~ito je va`na u


me|unarodnoj aktivnosti poslovnih banaka zbog slo`enosti poslova i procedura
koje je neophodno poznavati i primenjivati. Zato za{tita od rizika vanbilansnih
aktivnosti podrazumeva tri nivoa definisanih poslovnih procedura:
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 588

(1) interne procedure u okviru same banke,


(2) eksterne procedure odnosno propisi u okviru jedne nacionalne zajednice
odnosno dr`ave, unije, regiona,
(3) globalne procedure na me|unarodnom odnosno svetskom nivou, gde postoje
odre|ena pravila odnosno procedure prihva}ene od strane dr`ava i banaka
u~esnica u me|unarodnim pla}anjima.

(1) Proces kupovine i prodaje deviza i me|unarodnog pla}anja obavljaju banke.


Me|utim, ve}ina komercijalnih banaka tra`i devize, kao jednu od usluga koje
one obezbe|uju za svoje komitente i klijente, ali se ova usluga ne odnosi na
njen centralni proizvodnouslu`ni miks. Banke obi~no u~estvuju u
maloprodajnom delu ovog tr`i{ta i tra`e od korenspondentskih banaka u
glavnim finansijskim centrima da izvr{e njihove naloge. Banke koje su
ovla{}ene da trguju novcem na kontinuiranoj bazi (market makers) su u~esnice
na interbankarskom tr`i{tu deviza i odr`avaju kontinuitet pozicije na ovom
tr`i{tu.

Poslovanje devizama je visokorizi~an posao, kako zbog prirode ovog posla tako
i zbog na~ina trgovanja devizama. Naime, visokoobu~eni dileri imaju vi{e
slobode u proceni situacije u momentu zaklju~ivanja posla nego {to to imaju
zaposleni u banci na drugim poslovima koji su tako|e rizi~ni (odobravanje
kredita privredi, odobravanje kredita stanovni{tvu i drugi poslovi). Zbog ove
‘ekstra’ slobode banka na ove poslove obi~no usmerava manji ili ve}i stepen
efektivne interne kontrole i provere obavljenog kvaliteta posla.

Me|utim, ima na~ina da se dilerima obezbedi dovoljno slobode u obavljanju


poslova, koja im je po prirodi posla potrebna da bi radili efikasnije i efektivnije
i bez interne kontrole i provere. Me|utim, ovakav na~in rada zahteva:9)

(1) stroga i precizna ovla{}enja dilerskog personala,


(2) jasnu politiku, proceduru, praksu i standarde za dilersko poslovanje,
(3) efektivan i efikasan kompjuterski sistem kontrole ako se operacije obavljaju
bez papira ili ve}u kontrolu u uslovima nekompjuterizovanog sistema,
(4) iznenadne provere i revizije poruka dilera koji su subjekti kontrole i revizije,
(5) zaposleni u internoj reviziji moraju da razumeju sve aspekte trgovine
devizama.

Pretpostavka za ovakav na~in interne kontrole je da postoji diler u timu interne


slu`be za kontriolu i reviziju (auditing). On treba ne samo da je dobar u reviziji

9) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institution, Applying Cost-Effective


Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 138.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 589

trgovanja devizama, ve} treba da u~estvuje i u obu~avanju drugih iz funkcije


interne kontrole i revizije (auditing-a). Naime, sasvim je jasno i to treba
upamtiti: svaki spot ili forward nosi sa sobom potencijalni rizik. Zbog toga
efektivno upravljanje rizikom mora pro`imati svaki posao i operaciju trgovine
devizama.

(2) Zakonska regulativa, odluke vlade i uputstva centralne banke predstavlaju


klju~ne eksterne propise i procedure u okviru jedne nacionalne zajednice. Ove
procedure predstavljaju regulisane rizike odnosno ograni~avaju}e i
usmeravaju}e faktore obavljanja pojedinih vrsta bankarskih poslova, a posebno
svih poslova u me|unarodnim ekonomskim odnosima. Na svim ovim nivoima
procedura kod banke mogu nastati odre|eni propusti, koji pored izlo`enosti
banke riziku koji mo`e banku dovesti do bankrota mogu dovesti i do drugih
negativnih posledica po poslovanje banke i po osnovu li~ne odgovornosti
(zabrane poslovanja, nov~ane kazne za banku kao instituciju i za pojedince kao
izvr{ioce).

Izlo`enost banke riziku usled nepo{tivanja odre|enih zakonskih i drugih


procedura, poznatog su kod nas kao ‘korisne malverzacije’ mo`e se
manifestovati na razne na~ine, kao {to je izbegavanje pla}anja poreza i
doprinosa u celini ili delimi~no sastavljanjem pogre{nih obra~una, kori{}enje
sredstava u nenamenske svrhe, sticanje prihoda mimo zakonom i propisima
utvr|enih na~ina itd., predstavljaju regulisane rizike, koji mogu dovesti banku
do ozbiljnih posledica. Odgovornost za ove regulisane rizike je precizno
izvedena pozitivnim zakonskim propisima.

Me|utim, pored regulisanih rizika, u savremnim dinami~nim promenama


nastaju nove okolnosti u okviru kojih nastaje prostor za sasvim nove i
neregulisane rizike koji mogu uticati na poslovanje banke i ostvarivanje njene
uspe{nosti. Tako, kriti~ni informacioni gap oko rizika kamatne stope, rizika
deviznog kursa i rizika koji su usko vezani sa vanbilansnim operacijama mo`e
biti jedan od razloga nastajanja gubitaka na vanbilansnim operacijama. Efikasno
organizovan menad`ment informacioni sistem banke mo`e biti od velike
pomo}i za relativiziranje rizika informacionog gap-a.

(3) Nema sumnje da je poslovanje sa inostranstvom mnogo slo`enije u odnosu


na poslovanje u zemlji. Ovo podjednako va`i i za preduze}a i za banke.
Pripema, izvr{enje i likvidacija svakog posla u me|unarodnoj razmeni
podrazumeva kvalitativan pristup. Pri tome treba imati u vidu da dobro
obavljena faza pripreme olak{ava narednu fazu izvr{enja, a dobro izvr{enje
posla je pretpostavka za uspe{no okon~anje ili likvidaciju posla. U cilju
olak{anja obavljanja poslova i sigurnosti me|unarodne razmene, izvr{ena je
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 590

unifikacija i standardizovanje postupaka, procesa i dokumenata koji prate robne


i finansijske tokove.

Prva re{enja u tom pravcu nastala su upravo izme|u banaka jo{ 1933. godine u
vidu Jednoobraznih pravila i obi~aja za dokumentarne akreditive, koja su
dopunjavana nekoliko puta.10)) Ovim je u znatnoj meri olak{an na~in pla}anja i
smanjen rizik naplate isporu~ene robe. Dosta kasnije, tek 1958. godine,
donesena su i Jednoobrazna pravila za inkaso komercijalnih papira.11) Ova
pravila su na neki na~in omogu}ila primenu nekih principa i obi~aja koji va`e
za poslovanje putem dokumentarnih akreditiva. Njihovom primenom znatno se
pobolj{ava sigurnost pla}anja i tako smanjuje rizik naplate isporu~ene robe.

Me|utim, prihvatanje Jednoobraznih pravila i obi~aja za dokumentarne


akreditive me|u bankama nije bilo dovoljno za uspe{no i efikasno obavljanje
me|unarodne razmene i me|unarodnih pla}anja. Banke, iako va`ne u tom
procesu, ipak su samo jedan od vi{e u~esnika. Glavni problem je trebalo re{iti
na liniji prodavac - kupac. Ovaj problem je znatno olak{an dono{enjem Pravila
za tuma~enje trgova~kih termina, poznatijih pod skra}enim nazivom
INCOTERMS. 12) Pravila se sastoje od devet odnosno jedanaest klauzula o
obavezama kupca i prodavca i, {to je najva`nije, o momentu prelaska rizika sa
prodavca na kupca. Ova Pravila predstavljaju veliku pomo} i olak{anje za
efikasnije i sigurnije obavljanje poslova me|unarodne kupoprodaje i naplate
isporu~ene robe.

17.3.2. Visina, ugovaranje i naplata provizije

10) Jednoobrazna pravila i obi~aji za dokumentarne akreditive (‘Uniform Customs and Practice
for Documentary Credits’) sa~injena su od strane eksperata Me|unarodne trgovinske komore u
Parizu (“MTK”). Menjana su i dopunjavana nekoliko puta: 1951, 1962, 1974 i 1983. godine. Vidi
detaljnije o tome: Publikacija MTK br. 400 Jednoobrazna pravila i obi~aji za dokumentarne
akreditive, Nacionalni odbor SFRJ MTK u Beogradu i Jugoslavijapublik, Boegrad, 1984. godine.
11) Jednoobrazna pravila za inkaso komercijalnih papira (‘Uniform Rules for the Collection of
the Commercial Papers’) donesena su 1958. godine od strane Me|unarodne trgovinske komore u
Parizu (“MTK”). Me|utim, njihova primena je obustavljena jula 1963. godine, da bi bila
donesena nova 1967. godine u Montrealu. Jugoslavija primenjuje oba ova dokumenta. U njima su
jasno razgrani~eni mnogi detalji me|u poslovnim partnerima i bankama u vr{enju
spoljnotrgovinskog prometa. Vidi detaljnije: Ratko Filipovi}: Me|unarodna poslovna pravila i
obi~aji, ~etvrto dopunjeno i izmenjeno izdanje, Privredni pregled, Beograd, 1972. godine, str.
133-138.
12) Pravila za tuma~enje trgova~kih termina odnosno INCOTERMS je skra}enica od orginalnog
naziva “International Rules for the Interpretation of Trade Terms”. Prva Pravila su doneta 1936.
godine od strane Me|unarodne trgovinske komore u Parizu (“MTK”). Do sada su dopunjavana
dva puta: 1953. godine na kongresu MTK opdr`anom u Be~u, kad su zamenjena Pravila donesena
1936. godine, i 1967. godine na kongresu MTK odr`anom u Montrealu, kad su uvojena dva nova
termina. Vidi detaljnije: Mr Budimir Staki}: Priru~nik za spoljnotrgovinsko poslovanje, Stru~na
knjiga, Beograd, 1986. godine, str. 140-166.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 591

Obavljanje poslova vanbilansnih aktivnosti zna~i za banku nekoliko va`nih


elemenata: (1) izvor dodatnih prihoda, (2) sticanje konkurentskih prednosti, (3)
zadovoljavanje potreba i zahteva komitenata i klijenata. Pove}anje dodatnih
prihoda podrazumeva da banka za ove poslove odre|uje visinu provizije ili
naknade za svaki obavljeni posao. Ugovorena provizija se napla}uje unapred,
istovremeno sa izvr{enom uslugom ili po izvr{enoj usluzi. Kad su u pitanju
garancije, provizija se obra~unava u procentima ili promilima od vrednosti
izdate garancije i obi~no se napla}uje kvartalno. Me|utim, za pojedine usluge,
kao {to je otvaranje akreditiva i honorisanje dokumenata, banka napla}uje
odre|ene fiksne iznose naknade ili provizije.

Prilikom odre|ivanja visine naknade i provizije, banka ima u vidu gornju i


donju granicu njihove visine. Gornju granicu odre|uje tr`i{te odnosno visina
naknade i provizije treba da je konkurentna u odnosu na druge banke, kako bi
banka zadr`ala svog komitenta i on preko nje obavio svoj posao. Donja granica
je odre|ena minimalnom profitabilno{}u banke, tako da naplatom odre|ene
naknade i provizije banka ne ostvari gubitak na tom poslu ili grupi poslova. U
zavisnosti od toga u kojoj meri banka respektuje ‘prostor’ izme|u ove donje i
gornje granice, mo`e biti manje ili vi{e izlo`ena odre|enim rizicima: bilo da
zbog prevelike cene izgubi posao, bilo da zbog preniske cene ostvari gubitak na
tom poslu. U krajnjoj liniji konsekvence i jednog i drugog pona{anja su iste:
banka }e ostvariti gubitak bilo da ne dobije posao bilo da ga dobije uz prenisku
cenu.

Me|utim, proces ugovaranja provizije i naknade za ve}e poslove, kao {to su


poslovi ve}ih garancija ili ve}ih akreditiva, podrazumeva blagovremenu
pripremu odre|enih podataka i procenu eventualnih gubitaka odnosno rizika
koji se mogu dogoditi u bli`oj a naro~ito u daljoj budu}nosti. Kalkulacije u
ovim poslovima moraju ra~unati da se, pored realnih operativnih tro{kova koje
banka ima i koje }e imati u vezi sa preuzetom obavezom, mo`e dogoditi i
pojava nepredvi|enih okolnosti koje mogu izazvati gubitke ve}ih razmera na
tim poslovima (na primer: aktiviranje garancije), {to zna~i da visina cene
provizija i naknada, mora da sadr`i i pokri}e dela eventualnih gubitaka po tom
osnovu. Problem je u proceni sa kojom verovatno}om rizika treba u}i u
kalkulaciju, imaju}i u vidu da praksa banaka pokazuje da su preuzete obaveze u
vanbilansnim aktivnostima potencijalne i da u celini nisu stvarne.

17.3.3. Pokrivanje rizika iz dobiti

I pored nastojanja, da banka svojom upravlja~kom procedurom minimizira


izlo`enost svog poslovanja svim vrstama rizika, te{ko je, pa ~ak i nemogu}e, da
se to obezbedi samo na jedan na~in. Banke zato koriste vi{e na~ina kojima se
mo`e izlo`enost riziku izbe}i ili svesti na minimum, a ako rizik ipak nastane, da
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 592

se bezbolno za banku pokrije. Upravo ovaj poslednji na~in relativizacije rizika,


tj. pokrivanje nastalih rizika iz dobiti, zaslu`uje posebnu pa`nju.

Naime, ranije smo naveli gornju i donju granicu, koje ~ine prostor za formiranje
cene pojedinih bankarskih usluga na tr`i{tu. U okviru tih grani~nih vrednosti
formira se ve}a ili manja stopa dobiti za pojedine vanbilansne operacije. Prema
iskustvu ameri~kih banaka, mogu}i su razli~iti pristupi. Tako ameri~ka banka
Manufacturers Hanover Trust odre|uje posebne faktore rizika za svakog
du`nika, polaze}i od vrste vanbilansne operacije, njenog roka dospe}a i
polo`aja delatnosti u kojoj du`nik posluje. Ina~e, ovaj metod je poznat pod
imanom analiza odnosa rizika i dobiti (‘risk - return analysis’). Praksa druge
ameri~ke banke Bankers Trust pokazuje da se u cilju pokri}a rizika
vanbilansnih aktivnosti radi ne{to druga~ije. Naime, za svaku vrstu vanbilansne
aktivnosti primenjuje se poseban faktor rizika, a zatim se isti faktor rizika
primenjuje i na sumu ukupnog kapitala koji se plasira u datu vrstu operacija.13)

Pokrivanje rizika iz dobiti podrazumeva da se u okviru odre|ene vrste odnosno


grupe vanbilansnih operacija ostvari dobit, koja }e mo}i neutralisati odre|ene
gubitke na pojedinim stavkama u okviru grupe operacija. Time se iz ostvarene
dobiti na drugim vanbilansnim operacijama u okviru iste grupe ili vrste poslova
pokriva gubitak ostvaren na pojedina~nim vanbilansnim operacijama.

17.4. KONVERZIJA RIZIKA VANBILANSNIH AKTIVNOSTI

17.4.1. Potreba konverzije rizika vanbilansnih operacija

Sama ~injenica da postoje odre|eni potencijalni ili stvarni rizici u obavljanju


vanbilansnih aktivnosti zahteva njihovu valorizaciju odnosno konvertovanje na
nivo kreditnih rizika i tako ih ‘uklju~i’ u ukupno vrednovanje rizika u bilansu
banke. Istakli smo da banke uglavnom iz dva razloga pove}avaju obim
vanbilansnih aktivnosti (pove}anje prihoda i ‘izbegavanje’ pove}anja kapitala),
{to ukazuje da kod procene rizika bilansnih pozicija treba uklju~iti i rizik
vanbilansnih aktivnosti u ukupnu procenu rizika, da bi se dobila realnija slika
rizi~ne aktive banke. ^injenica je da je poslovno iskustvo u proceni i merenju
rizika vanbilansnih aktivnosti dosta skromno, ne samo kod na{ih banaka ve} i
inostranih.

Radi za{tite nivoa solventnosti banke odnosno po{tivanja minimalnog standarda


kapitala (ranije 4 %, a sada 8 %), potrebno je uzeti u obzir sve vanbilansne

13) Vidi detaljnije: Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS,
Beograd, 1990. godine, str. 57.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 593

aktivnosti i nivo rizi~nosti pojedinih vanbilansnih operacija. Faktori konverzije


vanbilansnih operacija su razli~iti za pojedine vrste vanbilansnih aktivnosti i
zasnivaju se na verovatno}i gubitaka na tim poslovima. Konverzioni faktori
rizika vanbilansnih operacija se zasnivaju na istim ili sli~nim koeficijentima
bilansnih operacija i svode se na koeficijente kreditnog rizika. Kre}u se u
rasponu od 0 % do 100 % {to zavisi od vrste vanbilansne operacije.

Prilikom razmatranja rizika solventnosti banke, obra|eni su i problem rizi~ne


aktive banke i problem faktora konverzije rizika vanbilansnih operacija te
njihovo integrisanje u ukupni rizik banke. Radi uvida u celinu problema rizika
vanbilansnih aktivnosti ovde }emo jo{ jednom navesti faktore konverzije za
stavke vanbilansnih operacija. Napominjemo da su mogu}a dva metoda merenja
rizika po ugovorima o kamatnim stopama i deviznim kursevima: (1)
valorizovanje prema tr`i{tu ili teku}a izlo`enost i (2) va;lorizovanje po osnovu
originalne izlo`enosti svakog ugovora.

Navedimo vrste ugovora na koje se primenjuju pomenute metode: 14)

• ugovori o kamatnim stopama,


• svopovi kamatne stope u jednoj valuti,
• osnovni svopovi,
• terminski sporazumi o kamatnoj stopi,
• kamatni ro~ni ugovori (‘futures’),
• otkup opcija za kamatne stope,
• drugi ugovori sli~ne prirode,
• devizni ugovori,
• svopovi kamatnih stopa raznih valuta,
• terminski devizni ugovori,
• devizni ro~ni ugovori (‘futures’),
• otkup deviznih opcija, i
• drugi ugovori sli~ne prirode.

Po metodi teku}e izlo`enosti, pri izra~unavanju kreditnog ekvivalentnog iznosa


vanbilansnih kamatnih i deviznih instrumenata banka mora sumirati: 15)

• ukupne tro{kove zamene svih svojih ugovora sa pozitivnom vredno{}u


(dobijene metodom valorizovanja prema tr`i{tu), i

14) European Banker od 20. februara 1990. godine.


15) Committee on Banking Regulations and Supervisory Practices u Bazelu, materijal iz 1987.
godine
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 594

• iznos potencijalne budu}e kreditne izlo`enosti izra~unate na bazi ukupnog


iznosa glavnice u svojim knjigama, razvrstano po preostaloj ro~nosti
(pregled 17-4):

Pregled 17-4: Izlo`enost riziku po ro~nosti


Preostala ro~nost Ugovori o kamatnim Ugovori o deviznim
stopama kursevima
Do godinu dana 0,0 % 1,0 %
Godina dana i preko 0,5 % 5,0 %

Faktori konverzije i ‘dodaci’ po metodu teku}e izlo`enosti smatraju se


privremenim i mogu biti izmenjeni kao rezultat kretanja kamatnih stopa i
kurseva u uslovima nestabilnosti.

Po osnovu kori{}enja metode originalne izlo`enosti svakog ugovora, do


ekvivalentnog kreditnog iznosa banka dolazi primenom jednog od slede}a dva
niza konverzionih faktora na pretpostavljene iznose glavnice svakog
instrumenta prema prirodi instrumenta i njegovoj ro~nosti (pregled 17-5):

Pregled 17-5: Konverzioni faktori


Ro~nost Ugovori o kamatnim Ugovori o deviznim
stopama kursevima
Do jedne godine 0,5 % 2,0 %
Jedna godina do dve godine 1,0 % 5,0 % (2%+3%)
Za svaku godinu preko toga 1,0 % 3,0 %

17.4.2. Faktori konverzije rizika vanbilansih pozicija

Konverzioni faktori rizika vanbilansnih operacija banke dati su u pregledu 17-


6. 16)

Pregled 17-6: Kreditni konverzioni faktori vanbilansnih aktivnosti


POSLOVNA AKTIVNOST BANKE I KONVERZIONI FAKTORI
a) Konverzioni faktor 100 procenata

16) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Puublishing Company, New York, 1989. godine, str. 638.
Sli~ne opise faktora konverzije naveli su: Dr Branko Vasiljevi}: Novi me|unarodni standard
solventnosti, Jugoslavensko bankarstvo br.2, Beograd, februar 1989. godine, str. 19-21, i Dragi{a
Vukovi}: Komitet za bankarske propise i kontrolu Me|unarodna saglasnost o obimu kapitala i
standardima za kapital, Jugoslavensko bankarstvo br. 9, Udru`enje banaka Jugoslavije, Beograd,
1990. godine, str. 50.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 595

1. Direktne supstitucije kredita (op{te garancije zadu`enosti uklju~uju}i


‘standby’ akreditive za servisiranje kredita kao finansijske garancije za
kredite i hartije).
2. Sticanje participacije rizika u bankarskim akceptima i participacijama u
direktnim kreditnim supstitucijama (na primer: ‘standby’ akreditivi).
3. Ugovori o prodaji i ponovnoj kupovini i prodaji aktive sa regresom, ako ve}
nije uklju~ena u bilans.
4. Terminski ugovori (tj. ugovorne obaveze) za kupovinu aktive uklju~uju}i i
finansijske obaveze sa izvesnim opadanjem (‘drawdown’).
b) Konverzioni faktor 50 procenata
1. Transakcije povezane sa neizvesno{}u (garancije za u~e{}e na licitacijama,
za dobro izvr{enje posla, varanti i ‘standby’ akreditivi za parcijalne
transakcije).
2. Nekori{}ene finansijske obaveze sa originalnim rokom dospe}a preko jedne
godine uklju~uju}i garantovane finansijske obaveze i komercijalne kreditne
linije.
3. Mehanizmi garantovanja revolving finansijskih obaveza (RUF-‘revolving
underwriting facilities’) i mehanizmi garantovanja kratkoro~nih obaveza
preko emisije kratkoro~nih hartija od vrednosti (NIF-‘note issuance
facilities’).
c) Konverzioni faktor 20 procenata
1. Komercijalni akreditivi
d) Konverzioni faktor 0 procenata
1. Nekori{}ene finansijske obaveze, koje imaju orginalno dospe}e od jedne
godine ili manje i koje su bezuslovno poni{tive u bilo koje vreme.

LITERATURA:

1) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the


Financial Services Industry, Third Edition, MacMillan Publishing
Company, New York, 1989.
2) Dr Nenad Vunjak: Finansijski menad`ment Poslovne finansije - poslovno
bankarstvo, Ekonomski fakultet Subotica, 1994.
3) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS,
Beograd, 1990.
4) Peat Marwick McLintoc, Banking in the UK, London, 1988.
5) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institution, Applying
Cost-Effective Controls and Procedures, Bankers Publishing Company,
Rolling Meadows, Illinois, 1990.
6) Jednoobrazna pravila i obi~aji za dokumentarne akreditive (“Uniform
Customs and Practice for Documentary Credits”), Me|unarodna trgovinska
komora, Pariz (“MTK”).
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 596

7) Publikacija MTK br. 400 Jednoobrazna pravila i obi~aji za dokumentarne


akreditive, Nacionalni odbor SFRJ MTK u Beogradu i Jugoslavijapublik,
Boegrad, 1984.
8) Jednoobrazna pravila za inkaso komercijalnih papira (“Uniform Rules for
the Collection of the Commercial Papers”),Me|unarodn trgovinska komora
Pariz (“MTK”), 1958. godine od Me|utim, njihova primena je obustavljena
jula 1963. godine, da bi bila donesena nova 1967
9) Ratko Filipovi}: Me|unarodna poslovna pravila i obi~aji, ~etvrto dopunjeno
i izmenjeno izdanje, Privredni pregled, Beograd, 1972.
10) Pravila za tuma~enje trgova~kih termina odnosno INCOTERMS
(“International Rules for the Interpretation of Trade Terms”), doneta od
Me|unarodne trgovinske komore u Parizu (“MTK”). 1936.
11) Mr Budimir Staki}: Priru~nik za spoljnotrgovinsko poslovanje, Stru~na
knjiga, Beograd, 1986.
12) European Banker od 20. februara 1990.
13) Committee on Banking Regulations and Supervisory Practices u Bazelu,
materijal iz 1987. godine
14) Glr de Metz: Off Balance Sheet Finance, 1985
PRILOZI

1. OKVIRNI SADR@AJ ANALIZE STANJA BANKE I OKRU@ENJA


(Polazne osnove za planiranje)

I. STANJE BANKE
A. Sada{nja strategija banke
1. Orijentacija na proizvode i usluge
2. Filozofija segmentacije tr`i{ta
3. Akcenti na rast
4. Profitni ciljevi
B. Finansijski uslovi
1. Istorijski osvrt na uslove u izve{tajima
2. Analiza ostvarenja u pore|enju sa
drugim sli~nima u istoj grupi (peer group)
3. Portfolio analiza sredstava (aktive)
4. Portfolio analiza izvora (pasive)
C. Karakteristike kadrovskog potencijala
1. Plate u pore|enju sa konkurencijom
2. Nivo (depth) upravljanja
3. Nivo tehni~ke osposobljenosti
4. Zahtevi za obukom (instrukta`om)
5. Osvrt na glavne karakteristike zaposlenosti
6. Stanje morala zaposlenih
D. Filozofija upravljanja
1. Stil upravljanja
2. Statut banke
3. Razmatranje kulture banke

II. SPOLJNO OKRU@ENJE BANKE


A. Mi{ljenja i odnos ban~ine publike
1. Komitenti i klijenti
2. Op{tinski funkcioneri
3. Dr`avni organi i slu`benici
4. Akcionari
5. Finansijski organi
6. Kreditori i poverioci
7. Ve}a dru{tva
B. Konkurencija
1. Lideri (prvi) po obimu
2. Lideri po visini cena
3. Lideri po nivou kvaliteta
4. Lideri po veli~ini kanala distribucije
PRILOZI 598

C. Ekonomska situacija i propisi


1. Stanje ekonomije
2. Ekonomska predvi|anja
3. Pravni propisi i ograni~enja
4. Budu}a pravna klima i propisi
D. Dinamika razvoja bankarstva
1. Projekcije rasta
2. Tehni~ki razvoj
3. Marketing inovacije
_____________
1)
Izvor: Robert J. McMahon: Bank Marketing Handbook - How to Compete in
the Financial Services Industry, Bankers Publishing Company, Boston, 1986.
godine, str. 265-266.

2. OKVIRNI SADR@AJ STRATEGIJSKOG PLANA RAZVOJA BANKE


(Teze za izradu dugoro~nog plana banke)

UVODNE NAPOMENE
1. Analiza faktora okru`enja banke
1.1. Op{te ekonomske karakteristike
1.2. Stanje u bankarskom sektoru zemlje
1.3. Analiza tr`i{ne situacije banke
1.4. Pozicija banke na tr`i{tu
2. Korporativni elementi banke
2.1. Misija banke (delatnost)
2.2. Elementi koroporativnog identiteta (imid`a) banke
2.3. Poslovna filozofija, stil i kultura banke
3. Ciljevi, tempo i pravci razvoja banke
3.1. Razvojni ciljevi banke
3.2. Metodi rasta banke
3.3. Tempo rasta banke
3.4. Pravci rasta banke
4. Rast i razvoj resursa i agregata banke
4.1. Kvalitet bilansne strukture banke
4.2. Tempo i struktura rasta bankarskih resursa
4.3. Tempo i struktura rasta kapitala banke
4.4. Rast i struktura bankarskih agregata
5. Razvoj instrumenata marketing miksa
5.1. Razvoj bankarskih prizvoda i usluga
5.2. Strategija formiranja cena proizvoda i usluga (kamatne stope, provizije,
naknade i
sli~no)
PRILOZI 599

5.3. Razvoj kanala distribucije (poslovne mre`e)


5.4. Strategija razvoja promotivnih aktivnosti
6. Razvoj elemenata upravlja~kog procesa
6.1. Strategijsko, takti~ko i operativno planiranje
6.2. Razvoj performansi organizacione strukture
6.3. Kontrola ostvarivanja planova i izve{tavanje
7. Razvoj informacionog sistema
7.1. Razvoj i disperzija kapaciteta hardvera
7.2. Razvoj i primena aplikativnog softvera
7.3. Upotreba informacija u upravlja~kom procesu
8. Upravljanje kadrovima, inoviranje znanja i nagra|ivanje
8.1. Rast obima i pobolj{anje strukture zaposlenih
8.2. Sticanje i inoviranje znanja iz marketinga i menad`menta
8.3. Pravci i na~ini sticanja sposobnosti i ve{tina
8.4. Pra}enje, merenje rezultata rada i nagra|ivanje
9. Na~in ostvarivanja razvojne strategije banke
9.1. Poslovna politika, planovi i programi rada
9.2. Izve{tavanje o ostvarivanju ciljeva i zadataka
9.3. Ovla{}enja i odgovornosti za izvr{avanje zadataka

3. OKVIRNI SADR@AJ POSLOVNE POLITIKE BANKE


(Marketing pristup)

UVODNE NAPOMENE
1. CILJEVI I ZADACI BANKE
1.1. Ciljevi i principi poslovanja banke
1.2. Formulisanje marketing ciljeva, zadataka i instrumenata banke
1.3. Limitiraju}i faktori okru`enja banke
1.4. Interna spremnost, ograni~enja i rizici ostvarenja ciljeva banke
2. STRATEGIJA OSTVARIVANJA CILJEVA I ZADATAKA BANKE
2.1. Ocena teku}e tr`i{ne pozicije banke
2.2. Formulisanje marketing strategije banke
2.3. Izbor i utvr|ivanje tr`i{nih segmenata banke
2.4. Marketing strategija na proizvodno-uslu`nom tr`i{tu banke
2.5. Marketing strategija banke sa stanovni{tvom
2.6. Marketing strategija banke u poslovima i odnosima sa inostranstvom
2.7. Ograni~enja i smetnje realizacije marketing strategije banke

3. OPERATIVNI ZADACI FUNKCIONALNOG POSLOVANJA BANKE


3.1. Izvr{avanje zadataka u organizacionim delovima banke
3.2. Zadaci na podru~ju pribavljanja i plasmana sredstava banke
3.3. Zadaci u oblasti deviznog poslovanja banke
PRILOZI 600

3.4. Zadaci u oblasti poslovanja sa stanovni{tvom


3.5. Zadaci na nivou filijala
3.6. Zadaci sa ciljem boljeg kori{}enja rasplo`ivih uslu`nih kapaciteta banke
3.7. Zadaci na podru~ju smanjenja rizika banke
4. RESURSI ZA USPE[NO OSTVARIVANJE CILJEVA BANKE
4.1. Menad`ment i operativno rukovodstvo banke
4.2. Performanse organizacione strukture banke
4.3. Pokrivenost tr`i{ta mre`om poslovnih jedinica
4.4. Stanje poslovnog prostora i opreme banke
4.5. Dogradnja informacionog - upravlja~kog sistema
4.6. Promotivna aktivnost banke
5. INSTRUMENTI OBEZBE\ENJA PRIHODA I DOBITI BANKE
5.1. Osnovna opredeljenja politike cena banke
5.2. Elementi politike pasivnih kamatnih stopa
5.3. Elementi politike aktivnih kamatnih stopa
5.4. Elementi za odre|ivanje naknada i provizija
6. PROCES OSTVARIVANJA POSLOVNE POLITIKE
6.1. Pristup ostvarivanju poslovne politike
6.2. Priprema, dono{enje i realizacija posebnih odluka
6.3. Izrada, dono{enje i primena potrebnih metodologija
6.4. Izrada, dono{enje i sprovo|enje posebnih uputstava
7. OVLA[]ENJA, ODGOVORNOSTI I KONTROLA ZA OSTVARIVANJE
POSLOVNE POLITIKE BANKE
7.1. Ovla{}enja i odgovornosti
7.2. Kontrola ostvarivanja poslovne politike
7.3. Primena poslovne politike

4. OKVIRNE TEZE ZA IZRADU MARKETING PLANA

I. ANALIZA SITUACIJE
Sa~initi izve{taj baziran isklju~ivo na ~injenicama, gde je banka sa svojim
uslugama, svojom konkurentno{}u i svojim tr`i{tem, kombinovano sa
pregledom istorijskih kretanja koja su dovela banku do te situacije. Ovaj
postupak treba da bude strogo objektivan i da ne sadr`i nikakvu interpretaciju.
Gde god je mogu}e, prikazati razvoj u poslednjih pet godina i dozvoliti da
~injenice govore same o sebi.

A. Tr`i{te
1. Opis kategorije usluga banke, njene istorije i mesta u njenoj bran{i.
2. Prodaja i tr`i{no u~e{}e glavnih konkurenata.
3. Identifikacija stanja u `ivotnom ciklusu proizvoda i usluga banke.
4. Odre|ivanje potencijala tr`i{ta za planirani period.
PRILOZI 601

B. Kupci
1. Idnetifikacija li~nosti-osoba koje igraju razli~ite uloge u organizacionom
ili porodi~nom procesu kupovine: inicijator, zainteresovani, donosilac
odluke, kupac i korisnik.
2. Motivi kupovine, razmatranja i navike, uklju~uju}i vreme, mesto,
u~estalost i koli~inu kupovine.
3. Poznavanje i sklonosti prema uslugama banke naspram konkurencije u
pogledu kvaliteta, cene, pogodnosti itd.
4. Upotrebne i potro{a~ke navike: ko, kada, gde, za{to, kako ~esto, koliko.
C. Usluga
1. Istorija usluga banke od po~etka do sada.
2. Teku}e karakteristike ban~inih usluga: nivo kvaliteta, raspolo`ivost, opcije,
cene itd.
3. Konkurentsko rangiranje u izve{tajima i drugim oblicima.
4. Teku}e istra`ivanje unutar i izvan banke i o~ekivana pobolj{anja usluga.
D. Istorija izvr{avanja
1. Pregled istorije prodaje usluga banke.
2. Pregled istorije razvoja tr`i{nog u~e{}a banke.
3. Analiza strukture i trendova u poslovanju, kadrovima i
tro{kovima marketinga.
4. Istorija profita nekoliko godina unazad.

II. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA I POGODNOSTI


Na osnovu ~injenica prikazanih u prethodnom odeljku, treba uo~iti snagu i
slabosti banke. Upore|ujuci to dvoje - mesto na tr`i{tu i situaciju banke,
mo`ete da defini{ete izazove koje treba uspe{no prebroditi u planiranom
periodu i pogodnosti koje }e banka mo`da `eleti da iskoristi.

A. Marketing problemi
1. Problemi usluga: izmene u kup~evim preferencama koje se odnose na
osobenosti i karakteristike usluga, slabosti u izvr{enju u komparaciji sa
ponudom konkurencije, dr`avnim upozorenjima ili ograni~enjima.
2. Problemi koji nisu vezani za usluge: promene u distribucionim ili
kupovnim modalitetima, poja~ana cenovna konkurencija, neefikasnost
promotivnog nastupa, opadanje rentabilnosti.
B. Marketing pogodnosti
1. Ekspanzija sada{njeg tr`i{ta kroz nove korisnike izbacivanjem
konkurencije ili stimulacijom pove}anja kori{}enja usluga banke.
2. Ula`enje na druga geografska tr`i{ta ili otvaranje novih tr`i{ta razvijaju}i
nove usluge.
3. Pobolj{anje efikasnosti poslovanja banke sni`enjem tro{kova distribucije,
smanjenje pritisaka tra`nje usluga, ili davanje profitno-orijentisanih
bonusa prodajnoj mo}i banke.
PRILOZI 602

4. Modifikacija usluga banke, oblikovanje miksa usluga, dodavanje novih


usluga, diversifikacija na nova podru~ja.

III. FORMULISANJE CILJEVA


Baziran na razumljivom vrednovanju situacije banke i izazova i pogodnosti sa
kojima se ona suo~ava, vi ste u poziciji da formuli{ete ciljeve za vo|enje va{ih
marketing napora. Me|utim, da bi ovi ciljevi bili realni, najpre treba da
formuli{ete pretpostavke i projekcije budu}ih uslova i trendova u okru`enju
banke.

A. Pretpostavke i projekcije budu}ih uslova


1. Ekonomske pretpostavke: trendovi privrednog ciklusa i industrijska
proizvodnja, potro{nja i investiciona ulaganja, kamatne stope, inflacija itd.
2. Tehnolo{ke pretpostavke: raspolo`ivost opreme, smanjenje tro{kova i
dostignuti nivo tehnolo{kog napretka.
3. Dru{tveno-politi~ke pretpostavke: sudbina predstoje}ih zakona, izmene u
poreskim propisima, promene u potrebama i navikama pona{anja.
B. Misija banke
1. Ustanovljavanje osnovne svrhe postojanja banke
2. Predmet poslovanja i ciljevi banke
C. Marketing ciljevi
1. Ciljevi prodaje i/ili u~e{}a na tr`i{tu
2. Profit ili prinos na investiciona ulagana
3. Drugi marketing ciljevi: presti`, dru{tvena odgovornost itd.

IV. MARKETING STRATEGIJE


Dok ciljevi slu`e kao mete za koje }e banka da se bori u toku predstoje}e
godine, strategije su bazi~ni pristupi koje }ete koristiti da ciljeve ostvarite.

A. Ciljna tr`i{ta
1. Segmentacija tr`i{ta - podeliti tr`i{ta na podgrupe kupaca.
2. Identifikovati odgovaraju}e segmente (ciljna tr`i{ta) za marketing napore.
B. Strategije rasta
1. Penetracija tr`i{ta - prodaja ve}eg obima postoje}im korisnicima usluga.
2. Razvoj tr`i{ta - ula`enje na nova tr`i{ta.
3. Razvoj usluga - nu|enje novih usluga postoje}im komitentima i klijentima.
4. Diversifikacija - ula`enje u nove poslove.
C. Funkcionalne strategije
1. Strategija usluga.
2. Strategija cena.
3. Strategija distribucije.
4. Strategija promocije.
V. PROGRAMI AKTIVNOSTI
PRILOZI 603

Sada strategije treba da budu prevedene u aktivnosti: ko, kada, gde, {ta, koliko.
Treba jasno definisati odgovornost, utvrditi redosled, predvideti sredstva,
odrediti faze i rokove.

A. Akcioni program proizvoda i usluga


B. Akcioni program cena
C. Akcioni program distribucije
D. Akcioni program promocije

VI. MARKETING KONTROLA


Nakon {to ste kompletirali fazu oblikovanja marketing plana, morate odlu~iti
kako }ete kontrolisati njegovo ostvarivanje u nameri da odr`ite marketing
poslovanje na njegovom prethodno zacrtanom kursu.
A. Pravila izve{tavanja
1. Mehanizam povratne sprege (feed-back): vremenska usagla{enost,
odgovornost, sadr`aj, forma prezentacije.
2. Obrada stvarnih podataka: redosled, tipovi analiza, posebno izve{tavanje
B. Procedure razmatranja
1. Razmatranje redosleda i oblika
2. Politika revizije i korekcija aktivnosti
_____________
2)
Izvor: Eberhard E. Scheuing: How to Develop and Implement a Sound
Marketing Plan, in Marketing Update, Issue 15, Alexander - Norton, Inc., New
York, 1979. godine

5. ORIJENTACIONI SADR@AJ MARKETING STUDIJE IZVODLJIVOSTI


(Podr{ka novom marketing programu u nastupu na novo tr`i{te)

1. REZIME MENAD@MENTA BANKE

2. BANKARSKA MARKETING SITUACIJA


2.1. Spoljna sredina (okru`enje)
2.1.1. Privredni izgledi
2.1.2. Pravna i op{ta klima
2.1.3. Kulturna obele`ja
2.1.4. Konkurencija
2.1.5. Nivo tehnologije
2.1.6. Lokalni bankarski obi~aji i praksa
2.1.7. Geografska obele`ja
2.2. Interna bankarska sredina
2.2.1. Bankarska poslovna filozofija
PRILOZI 604

a) Statut banke
b) Politika banke
c) Poslovna procedura
2.2.2. Ciljevi banke
2.2.3. Stil upravljanja i rukovo|enja
2.2.4. Organizaciona struktura banke
2.2.5. Ban~ina sredstva
a) Finansijska snaga
b) Kadrovski potencijal
c) Oprema i objekti banke

3. BANKARSKI MARKETING POTENCIJAL


3.1. Identifikacija i analiza potencijalnih problema
3.2. Identifikacija i analiza potencijalnih mogu}nosti
3.3. Potencijal ciljnih tr`i{ta
3.3.1. Novi klijenti
3.3.2. Sada{nji klijenti
3.3.3. Specifi~ni tr`i{ni segmenti i mesta
3.3.4. Interna organizacija banke
3.3.5. Finansijska podudarnost
3.3.6. Dr`avna regulativa
3.3.7. Ostali uticajni centri

4. IZVODLJIVOST MARKETINGA BANKE


4.1. Tri posebna scenarija
4.1.1. Optimisti~ki
4.1.2. Pesimisti~ki
4.1.3. Realni
4.2. Sadr`aj svakog scenarija
4.2.1. Stanje na tr`i{tu banke
a) Privreda
b) Pravo i op{ta klima
c) Konkurencija
4.2.2. Marketing strategija banke
a) Marketing problem banke
b) Marketing povoljnosti banke
c) Ciljna tr`i{ta banke
4.2.3. Prodajni uslovi
a) Prihvatanje od potro{a~a
b) Koristi od proizvoda i usluga
c) Konkurentsko pozicioniranje
4.2.4. Ban~in sistem isporuka
a) Kanali distribucije
PRILOZI 605

b) Operativna podr{ka
4.2.5. Komunikacioni kanali
a) Eksterni mediji podr{ke
b) Interni mediji podr{ke
4.2.6. Potencijal ciljnog tr`i{ta banke
a) Godi{nje prognoze prodaje (5 godina)
b) Projekcije godi{njeg prihoda (5 godina)
c) Predvi|ene kontraakcije konkurencije
4.3. Prepreke studije izvodljivosti
4.3.1. Zahtevi za ban~inu podr{ku
a) Godi{nji operativni bud`et (prva godina)
b) Operativna kompjuterska podr{ka
c) Ljudski resursi
d) Kapitalne obaveze
4.3.2. Specifi~ne preporuke menad`menta banke
a) Ulazak na tr`i{te bez ograni~enja
b) Ulazak na tr`i{te sa ograni~enjem
c) Ulazak na tr`i{te kasnije (prognoza datuma)
d) Ne preporu~uje se ulazak na tr`i{te

_____________
3)
Izvor: Robert J. McMahon: Bank Marketing Handbook - How to Compete in
the Financial Services Industry, Bankers Publishing Company, Boston, 1986.
godine, str. 274-276.

6. BIZNIS PLAN FILIJALE BANKE


Januar-Mart
April-Juni
Juli-Septembar
Oktobar-Decembar

Filijala__________________________________________Datum___________
______
Oprema:_________________________________________________________
______
Oznake lokacije
Lokalno tr`i{te:________________________Cenzusni
pojas:_____________________
PRILOZI 606

Stanovni{tvo:____________Prose~na
starost:_________Doma}instva:______________
Prosecni prihod doma}instva:_____________Vlasni{tvo stana-
ku}e:_______________
Urbano
odru~je:____________Prigradsko:_______________Penzioneri:____________
Op{tina:________________Selo:_________________U
izgradnji:_________________
Konkurencija (2 milje radijus): 1) banka: A,B,C,D,E,F,G; 2) S&L:
A,B,C,D,E,F,G; 3) CU, 4) lokalne finansijske institucije.

1. Marketing plan
Menad`er:__________________________Pomo}nik:_____________________
______
Klijenti:__________Rang
prihoda:__________Din___________Pros.depoz.:________
Tip: komercijalni___%, profesionalni____%, slu`benici:____%, studenti:___%,
penzioneri:_____%, dr`ava:_____%, radnici:____%, vojska:_____%.

Marketing performanse:
Kao od:_____________ Cilj od:___________________
Sr` depozita $_________________ $___________________
Teku}i ra~uni Br._________________ Br.___________________
Ra~uni tr`i{te novca _________________ ___________________
TCD (ispod 100 mil.) $_________________
$___________________
TCD (preko 100 mil.) $_________________
$___________________
Spremna kreditna akta Br._________________
Br.___________________
Akta:kreditne kartice Br._________________
Br.___________________
IL outstanding $_________________ Br.___________________
Depoziti penzionera $_________________ $___________________
Li~ne kreditne linije Br._________________ Br.___________________
Akta preko 25 mil. Br._________________ Br.___________________

Prodajni pozivi izvana:

Lokalni trgovci Br._________________ Br.___________________


Advokati Br._________________ Br.___________________
Lekari i dentisti Br._________________ Br.___________________
Agento osiguranja Br._________________ Br.___________________
PRILOZI 607

Agenti za nekretn. Br._________________ Br.___________________


Op{tinski slu`ben. Br._________________ Br.___________________
Aran`eri klub. sast. Br._________________ Br.___________________

2. Operativni plan
Operativni slu`benik:___________________ Blagajnik:
________________________
Zadnji poset centrale:__________Poslednji regionalni poset:________Zadnja
kontrola:________________Potrebna zaliha
literature:__________________________
________________________________________________________________
______
Zahtevano odr`avanje
opreme:_____________________________________________
________________________________________________________________
______
Performanse osoblja:
Kao od:________________Cilj od:__________________
Zaposleni-puno vreme
Br._________________Br.___________________
Zaposleni-skra}eno
Br._________________Br.____________________
Transakcije-mese~no
Br._________________Br.____________________
ATM-transa.-mese~no
Br._________________Br.____________________
Kontrolna isklju~enja Br._________________
Br.___________________
Primljeni depoziti _________________% __________________%
Koeficijent zaposlenosti _________________%
__________________%
Obuka blagajnika Br._________________
Br._________________
Obuka u operativi Br._________________
Br._________________
Obuka u marketingu Br._________________
Br._________________
Upisani ..... Br._________________
Br._________________
Sastanci sa osobljem: u~estalost ______________________
Vreme_____________

3. Finansijski plan
PRILOZI 608

Finansijske performanse: kao od:__________________Cilj


od:__________________
Mese~ni tro{kovi:
Plate $ __________________ $ ___________________
Oprema $ ___________________$ ___________________
Telefoni $ __________________ $ ___________________
Nabavke $ __________________ $ ___________________
Putovanja-zabava $ __________________ $
___________________
Marketing $ __________________ $ ___________________
Mese~ni prihodi:
Odobreni depozit $ __________________ $ ___________________
IL zarada $ __________________ $ ___________________
Prihod od provizije $ __________________ $ ___________________

4. Primedbe
________________________________________________________________
_______________
________________________________________________________________
_______________
________________________________________________________________
_______________
Plan izradio:________________________
Plan odobrio:________________________ Datum:____________________

____________
4)
Izvor: Robert J. McMahon: Bank Marketing Handbook - How to Compete in
the Financial Service Industry, Bankers Publishing Company, Boston,
1986.godine, str. 284-285.

7. DEFINICIJE REJTINGA POTRA@IVANJA PO AGENCIJI ‘STANDARD


& POOR’S’

Rejting korporacijskih ili op{tinskih obveznica po Agenciji Standard & Poor’s


je procena trenutne kreditne sposobnosti nekog obligatora u odnosu na
specifi~nu obligaciju. Ova procena uzima u obzir obligatore kao {to su garanti,
osiguratelji i zakupci. Rejting potra`ivanja nije preporuka da se kupi, proda ili
zadr`i neki vrednosni papir, po{to ne sadr`i komentare o tr`i{noj ceni niti o
pogodnostima za odre|enog investitora. Rejtinzi su zasnovani na aktuelnim
informacijama dobijenim od izdavaoca ili iz drugih izvora za koje Standard &
Poor’s agencija smatra da su pouzdani.
PRILOZI 609

Ova Agencija ne pravi reviziju podataka za rejtinge, tako da se ponekad


mo`e dogoditi da se oslanja na nerevidirane finansijske informacije. Rejtinzi
mogu biti izmenjeni, obustavljeni ili povu~eni ukoliko do|e do promena u
informacijama ili ako su one nedostupne, u drugim okolnostima. Rejtinzi se u
promenljivom stepenu zasnivaju na slede}im podacima:

1. Mogu}nost izostanka pla}anja i spremnost obligatora da blagovremeno


izvr{i isplate kamata i otplatu glavnice, u skladu sa uslovima obligacije.
2. Priroda obligacije i odredbe koje ona sadr`i.
3. Za{tita koju obligacija nudi i njena relativna pozicija u slu~aju ste~aja;
reorganizacija i druge mere u skladu sa zakonima o ste~aju i drugim
zakonima koji se ti~u prava kreditora.

AAA
Kategorija AAA spada u najvi{i rejting po agenciji Standard & Poor’s.
Mogu}nost isplate kamata i otplate glavnice je izuzetno jaka.

AA
Potra`ivanja sa rejtingom AA imaju veoma jaku mogu}nost za isplatu kamate i
otplatu glavnice, a od emisija sa rejtingom AAA razlikuje se samo u maloj meri.
A
Potra`ivanja sa rejtingom A imaju jaku mogu}nost za isplatu kamata i otplatu
glavnice, ali su malo vi{e osetljiva na negativne efekte promena u okolnostima i
ekonomskim uslovima nego potra`ivanja u kategorijama sa vi{im rejtingom.

BBB
Za potra`ivanja sa rejtingom BBB smatra se da imaju adekvatnu mogu}nost za
isplatu kamata i otplatu glavnice. Ali, iako u normalnim uslovima obveznice
ove kategorije pokazuju adekvatne parametre za{tite, negativni ekonomski
uslovi ili promene u okolnostima mogu pre da dovedu do slabljenja mogu}nosti
za isplatu kamata i otplatu glavnice kod obveznica u ovoj kategoriji nego kod
obveznica sa vi{im rejtingom.

BB, B, CCC, CC, C


Potra`ivanja sa rejtingom BB, B, CCC, CC ili C se, uop{teno re~eno, smatraju
prevashodno {pekulativnim obveznicama u odnosu na mogu}nost za isplatu
kamata i otplatu glavnice u skladu sa uslovima obligacije. Rejting BB ozna~ava
najni`i stepen {pekulacije, a rejting C najvi{i {pekulativni stepen. Iako
potra`ivanja sa ovim rejtinzima verovatno poseduju neke karakteristike
kvaliteta i za{tite, one su poni{tene usled velike neizvesnosti ili velikog rizika
od izlaganja negativnim uslovima.
PRILOZI 610

CI
Rejting CI je rezervisan za obveznice kod kojih se ne ispla}uje kamata.

D
Kod potra`ivanja sa rejtingom D dolazi do izostanka pla}anja, ili zaostatka u
isplati kamata i/ili otplati glavnice.
____________
5)
Izvor: Standard & Poor"s Bond Guide, February 1988.godine, str. 10.

8. REJTINZI KORPORACIJSKIH OBVEZNICA PO AGENCIJI


“MOODY’S”

Aaa
Obveznice sa rejtingom Aaa procenjene su kao obveznice najboljeg kvaliteta.
One imaju najmanji stepen investicionog rizika i uop{teno se nazivaju
“prvoklasne obveznice” (“gilt edge” - zlatna granica). Isplate kamata su
za{ti}ene velikom ili izuzetno stabilnom mar`om, a glavnica je bezbedna. ^ak i
ako je mogu}e da do|e do promene raznih za{titnih elemenata, nije verovatno
da takve promene mogu da oslabe su{tinski jaku poziciju ovih emisija.
Aa
Obveznice sa rejtingom Aa procenjene su kao obveznice visokog kvaliteta po
svim standardima. Zajedno sa rejtingom Aaa, one ~ine grupu koja se uopsteno
naziva “obveznice visokog stepena”. Rejting im je ni`i od rejtinga najboljih
obveznica zato {to za{titne mar`e nisu tako velike kao kod vrednosnih papira sa
rejtingom Aaa, ili zato {to fluktuacija za{titinih elemenata mo`e imati ve}u
amplitudu, ili postoje neki drugi elementi zbog kojih dugoro~ni rizik mo`e
izgledati ne{to prisutniji nego kod vrednosnih papira sa rejtingom Aaa.

A
Obveznice sa rejtingom A imaju mnoge povoljne investicione karakteristike i
smatraju se za obligacije vi{eg srednjeg stepena. Faktori koji daju sigurnost
glavnici i kamati procenjeni su kao adekvatni, ali ove obveznice mogu da sadr`e
elemente koji nagove{tavaju osetljivost na pogor{anje rejtinga u budu}nosti.

Baa
Obveznice sa rejtingom Baa procenjene su kao obligacije srednjeg stepena,
odnosno one nisu ni veoma za{ti}ene niti nedovoljno obezbe|ene. Isplate
kamata i bezbednost glavnice izgledaju trenutno adekvatne, ali odre|eni
za{titini elementi mogu ili da nedostaju ili su mo`da nepouzdani za neki du`i
period vremena. Ovakve obveznice nemaju izrazite karakteristike investicionih
obveznica, pa se ~ak mo`e re}i da poseduju i karakteristike {pekulativnog
stepena.
PRILOZI 611

Ba
Za obveznice sa rejtingom Ba smatra se da imaju {pekulativne elemente, pa se
za njihovu budu}nost ne mo`e re}i da je dobro osigurana. ^esto je za{tita
kamata i isplate glavnice veoma skromna, i nije bezbedna u slu~aju da u
budu}nosti do|e do lo{ih vremena. Nesigurnost pozicije je glavna karakteristika
obveznica ove kategorije.

B
Obveznicama sa rejtingom B uglavnom nedostaju karakteristike po`eljnih
investicija. Sigurnost isplata kamata i glavnice ili potra`ivanja drugih uslova
ugovora za neki du`i vremenski period je mala.

Caa
Obveznice sa rejtingom Caa su lo{eg renomea. Kod takvih emisija mo`e do}i
do izostanka pla}anja ili su mo`da prisutni elementi opasnosti u pogledu
glavnice i kamata.

Ca
Obveznice sa rejtingom Ca predstavljaju obligacije sa visokim {pekulativnim
stepenom. Kod takvih emisija }e ~esto do}i do izostanka pla}anja ili imaju
druge izrazite nedostatke.

C
Obveznice sa rejtingom C su obveznice najni`e kategorije i za emisije koje su
tako klasifikovane mo`emo smatrati da imaju izuzetno malo izgleda da ikada
dostignu ugled investicionih obveznica.
____________
6)
Izvor: Moody”s Bond Record, January 1988.godine, str. 1.

9. REJTING ZEMALJA DU@NIKA - POLITI^KI I FINANSIJSKI RIZIK

Finan Otplata Finan Otplata


Zemlja / Dr`ava sijski duga Zemlja/ Dr`ava sijski duga
transf (% izvoza) transf (% izvoza)
er er
rizik rizik
1. Al`ir B+ 58,6 44. Libija B bezna~ajan
2. Argentina B- 52,6 45. Malinezija B 14,4
3. Australija A 23,2 46. Meksiko B 44,6
4. Austrija A+ 21,6 47. Maroko B+ 31,6
5. Belgija A- 3,2 48. Holandija A bezna~ajan
PRILOZI 612

6. Bolivija C+ 40,0 49. Novi Zeland A+ 19,9


7. Brazil C+ 66,3 50. Nikaragva C 195,9
8. Bugarska B 26,3 51. Nigerija D+ 30,2
9. Kamerun B- 30,4 52. Norve{ka A+ 36,5
10. Kanada A- 8,3 53. Oman B+ 15,2
11. ^ile B- 36,4 54. Pakistan B- 31,8
12. Kina B- 8,7 55. Panama B- 41,2
13. Kolumbija B- 40,4 56. Peru C 23,3
14. Kosta Rika B- 65,3 57. Filipini B- 32,2
15. ^ehoslova~ka B- 19,3 58. Poljska C 56,0
16. Danska A 8,8 59. Portugal A- 48,3
17.Domink.Repub D+ 60,8 60.Porto Riko A+ bezna~ajan
18. Isto~na B+ 27,0 61. Rumunija B+ 26,3
Nema~ka
19. Ekvador B- 58,1 62. Saudi A bezna~ajan
Arabia
20. Egipat C 49,3 63. Singapur A 1,8
21. El Salvador B- 33,4 64. Ju`na Afrika B 27,9
22. Finska A+ 12,0 65. Ju`na B+ 19,8
Koreja
23. Francuska A 6,4 66. [panija A 20,4
24. Gabon A- 16,4 67. [ri Lanka C 32,7
25. Gr~ka A- 23,0 68. Sudan D 80,3
26. Gvatemala A- 44,7 69. [vedska A+ 22,0
27. Gvineja B- 31,3 70. Sirija C- 21,8
28. Haiti B- 16,3 71. Tajvan A+ 4,3
29. Honduras C+ 34,4 72. Tajland B 16,8
30. Hong Kong A bezna~ajan 73. Tunis B- 28,2
31. Ma|arska B- 50,2 74. Turska C- 60,1
32. Indija C+ 25,7 75. SSSR C 20,8
33. Indonezija B 34,0 76. UA Emirati A bezna~ajan
34. Iran B- nema pod 77. Vel. A+ bezna~ajan
Britanija
35. Irak C 25,4 78. SAD B+ bezna~ajan
36. Irska A 11,2 79. Urugvaj A- 45,0
37. Izrael B- 32,5 80. Venecuela B+ 46,5
38. Italija A- 17,5 81. Zap. Nema~. A+ 7,0
39. Obala C+ 42,5 82. Jugoslavija B 35,8
Slonova~e
40. Jamajika B- 44,8 83. Zair C 21,1
41. Japan A bezna~ajan 84. Zambija C 14,1
42. Kenija C 34,4 85. Zimbabve C- 27,6
43. Kuvajt B bezna~ajan
____________
PRILOZI 613

7)
Izvor: Bankers Monthly, October 1990.godine, str. 68.
Napomena:
KLJU^NE RE^I

ADEKVATNOST KAPITALA (Kapital Adequacy): Nivo kapitala koji omogu}ava


banci da apsorbuje (kreditne) gubitke i omogu}ava adekvatna sredstva za odr`avanje
poslovanja banke.
AKREDITIV (Letter of Credit): Garancija pla}anja izvozniku od strane banke, kad se
ispune odgovaraju}i ugovoreni uslovi.
AKTIVA BILANSA BANKE (Asset of Bank Balance Sheet): Leva strana bilansa
banke, koja predstavlja imovinu banke u raznim oblicima izra`enu u novcu.
BANKA (Bank): Samostalna profitno rijentisana depozitno-kreditna finansijska
institucija, koja posluje u okviru sistema centralne banke.
BANKARSKI AGREGATI: Leva strana bilansa, aktiva ili imovina banke izra`ena u
raznim oblicima plasmana, gde su najva`niji kreditni plasmani i plasmani u hartije od
vrednosti.
BANKARSKI PORTFOLIO (Bank Portfolio): Homogeni deo aktive ili pasive banke u
okviru kojeg se mogu planirati i pratiti profit, bankarski rizici i njima upravljati.
BANKARSKI RESURSI: Desna strana bilansa, pasiva ili obaveze banke (bez
deoni~kog kapitala) izra`ene kao depoziti i uzeti krediti.
BANKE VISOKIH PERFORMANSI (High Performance Banks): Banke koje imaju
znatno ve}e stope prinosa na aktivu ili deoni~ki kapital nego druge banke u ‘peer’
grupi.
BILANS BANKE (Bank Balance Sheet): Finansijski izve{taj odnosno pregled koji
reflektuje aktivu (sredstva) banke i izvore finansiranja aktive (obaveze) banke.
BILANSNI PORTFOLIO RIZICI BANKE (Bank Balance Sheet Portfolio Risks):
Poslovni rizici vezani za pojedine delove aktive banke, kao {to su kreditni portfolio i
investicioni portfolio. Naj~e{}i su: kreditni rizik, rizik kamatne stope, rizik isporuke i
rizik revizije.
BONITET BANKE (Bank Solvency): Sposobnost banke da odgovara svojim
obavezama i da profitabilno posluje.
BONITET HARTIJE OD VREDNOSTI (Solvency of Security): Mogu}nost naplate
hartija o roku dospe}a od emitenta.
DEBITNA KARTICA (Debit Card): Kupovina debitnom karticom podrazumeva
istovremeno zadu`enje ra~una njenog imaoca.
DEONI^KI KAPITAL (Equity Capital): Kapital obezbe|en od deoni~ara, koji ima tri
funkcije: za{titu kreditora i depozitara, bazu za regulaciju i sredstva za redovno
poslovanje.
DEPOZITI PO VI\ENJU (Demand Deposit): Depoziti koji su isplativi na zahtev.
DEPOZITI ORO^ENI (Time Deposits): Depoziti ~ija isplata mora da bude najavljena.
DEREGULACIJA BANKARSKOG POSLOVANJA (Deregulation of Banking
Business): Proces popu{tanja ili eliminisanja propisanih ograni~enja.
DEVIZNI KURS (Exchange Rate): Cena strane valute izra`ena u doma}oj valuti.
DEVIZNO TR@I[TE (Exchange Currency Market): Tr`i{te gde se prodaju i kupuju
devize; mo`e da bude zatvoreno i otvoreno.
DIREKTNO KREDITIRANJE (Direct Credit): Kreditiranje koje uklju~uje samo
kreditora i korisnika kredita, tj. ostvaruje se bez brokera ili posrednika.
DISKRECIONI NAPOR (Discretionary Effort): Napor zaposlenih na koji samo oni
imaju isklju~ivo pravo kori{}enja.
KLJUČNE REČI 616

DISKRIMINACIONA ANALIZA (Discriminatory Analysis): Kori{}enje klju~nih


koeficijenata ili specifi~nih kombinacija koeficijenata za izvr{enje finansijske analize.
EFEKTIVNOST POSLOVANJA BANKE (Effectivity of Bank Business): Okrenutost
banke ka spoljnim faktorima i ostvarivanje rezultata na tr`i{tu (profita).
EFIKASNOST POSLOVANJA BANKE (Efficiency of Bank Business): Okrenutost
banke ka internim faktorima poslovanja, na racionalno poslovanje (smanjenje
tro{kova).
EKONOMI^NOST POSLOVANJA BANKE (Good Mangement of Bank): Poslovni
napori banke u cilju minimiziranja tro{kova na jedinicu prihoda ili maksimiziranja
prihoda na jedinicu tro{kova.
EKONOMIJA OBIMA (Economic of Scale): Redukcija prose~nih tro{kova u dugom
vremenskom periodu kao rezultat porasta obima.
MULTIPLIKATOR DEONI^KOG KAPITALA (Equity Multiplier-EM): Pokazuje
odnos ukupne aktive prema ukupnom deoni~kom kapitalu.
EMITOVANJE HARTIJA OD VREDNOSTI (Issue of Securities): Naj~e{}e se emituju
deonice i obveznice. Vr{e ih emitenti (dr`ava, preduze}e, banka, fond) u cilju javne
prodaje i prikupljanja nov~anih sredstava za poslovne poduhvate.
FAKTORI ANALIZE I OCENE KREDITNE SPOSOBNOSTI ZAJMOTRA@IOCA
(Factors of Creditworthiness): To su karakter (caracter), kapital (capital), kapacitet
(capacity), zaloga (colateral) i tr`i{ni uslovi (conditions). Poznati su pod izrazom ‘five
Cs’.
FAKTORING (Factoring): Avans kredita pri ~emu jedna strana kupuje potra`ivanja od
druge strane uz diskont, bez preuzimanja rizika naplate kredita.
FDIC (Federal Deposit Insureance Corporation): Federalna korporacija za osiguranje
depozita, osnovana 1933. Od 1981.godine osigurana suma po jednoj {tednoj partiji kod
jedne banke je $ 100.000.
FINANSIJSKE INOVACIJE (Financial Inovations): Izmene ili novi na~in obavljanja
posla – novih proizvoda ili uluga – koji su implementirani da bi prevazi{li limite
(naj~e{}e regulatorna ograni~enja).
FINANSIJSKI LEVERID@ (Financial Leverage): Iznos duga kori{}en za finansiranje
aktive banke.
FINANSIJSKI PLASMANI BANKE (Bank Financial Investment): To je zbir svih
oblika plasmana u aktivi bilansa banke.
FINANSIJSKI POTENCIJAL BANKE (Bank Financial Potential): To je zbir svih
izvora sredstava koje banka usmerava u razli~ite vrste plasmana.
FINANSIJSKI RIZIK (Financial Risk): Rizik nemogu}nosti da se ispune obaveze
prema dugu. Rizik koji rezultira iz kori{}enja duga.
FINANSIJSKO TR@I[TE (Financial Market): Mehanizam za efektivnu prodaju i
kupovinu finansijske aktive. Njega ~ine: tr`i{te novca, tr`i{te kapitala i devizno tr`i{te.
FJU^ERSI (Futures): Kupovina i prodaja ugovora za odlo`enu isporuku kojom se stupa
u jednu organizovanu razmenu.
.FUNKCIJE BORDA DIREKTORA (Functions Board of Directors): 1. da utvr|uje
op{te ciljeve i politiku banke za ostvarivanje ciljeva; 2. da vr{i izbor sposobnih ljudi; 3.
da daje savete menad`ment timu; 4. da ohrabruje druge da {tite banku; 5. da imenuje
ljude iz obezbe|enja; 6. da formira odgovaraju}e komitete i prati odgovornost komiteta;
i 7. da vr{i monitoring performansi banke i zaposlenih u nezadovoljstvu politikama i
svim regulatornim zahtevima.
KLJUČNE REČI 617

GAP SREDSTAVA (Gap of Assets): Razlika izme|u aktive po varijabilnim kamatnim


stopama i pasive po varijabilnim kamatnim stopama.
GLOBALIZACIJA FINANSIJSKIH TR@I[TA (Globalization of Financial Markets):
Podrazumeva rast i ja~anje poslovne aktivnosti doma}ih banaka sa bankama u svetu.
HED@ER (Hedger): Onaj ko koristi tr`i{ta fju~ersa da za{titi sebe od gubitaka kao
posledice kretanja kamatne stopa.
HED@ING (Hedging): Delovanje na tr`i{nu poziciju fju~ersa suprotno postoje}oj
poziciji na tr`i{tu gotovine tako da se minimizira rizik finansijskih gubitaka od
nepovoljne promene cene: kupovina ili prodaja fju~ersa kao privremenog supstituta za
gotovinsku transakciju koja }e se desiti kasnije.
IMID@ BANKE (Bank Image): Percepcija banke od strane lokalnih gra|ana.
INDUSTRIJA FINANSIJSKIH USLUGA (Financial Service Industry): Tradicionalni
finansijski posrednici i sektori i afilijacije nefinansijskih firmi, koje obezbe|uju
finansijske usluge kao {to su krediti, prihvatanje depozita, transfer sredstava.
INFLATORNA O^EKIVANJA (Inflatory Expectation): Anticipirana stopa promena u
cenama. Ona se reflektuje na nominalnu kamatnu stopu koja uverava investitore u
specifi~nu realnu kamatnu stopu.
INSTRUMENTI FINANSIJSKOG TR@I[TA (Financial Market Instruments): Ima dve
vrste instrumenata: kratkoro~ne finansijske instrumente (novac i hartije od vrednosti do
jedne godine – komercijalni papiri, depozitni certifikati, bankarski akcepti) i dugoro~ne
finansijske instrumente (dugoro~ne hartije od vrednosti preko jedne godine – deonice,
obveznice, zalo`nice).
INVESTICONA BANKA (Investment Bank): Banka koja priprema emisiju, kupuje i
distribuira (prodaje) nove hartije od vrednosti.
IZLO@ENOST RIZIKU DEVIZNOG KURSA (Foreign Currency Risk Exposure): To
je izlo`enost banke rizicima promene deviznih kurseva. Postoje tri vrste izlo`enosti
riziku deviznog kursa: transakciona, bilansna i ekonomska.
KONCEPT ALM (Asset/Liability Mangement Concept): Koordinacija svih bilansnih
kategorija u cilju makimiziranja bogatstva deoni~ara.To je koncept integralnog
upravljanja aktivom i pasivom i odnosima aktive i pasive. Obuhvata faktore kamatne
stope, dospe}a, nivoe rizika, koji uti~u na profitabilnost banke tokom vremena.
KORPORATIVNA KULTURA (Corporative Culture): Svaka banka, kao samostalni
finansijski entitet, ima neka svoja obele`ja po kojima je prepoznatljiva me|u drugim
sli~nim bankama, ~iji se skup naziva korporativnom kulturom.
KORPORATIVNA MISIJA (Corporative Mision): To je razlog, svrha ili su{tina
postojanja banke u privrednoj i dru{tvenoj sredini. Jednom kad je definisana, misija
banke treba da ostane fokus usmeravanja energije zaposlenih u periodu od deset ili
dvadeset godina. Profit i liderstvo su rezultat pravilno orijentisane misije banke.
KREDIT Credit): Poti~e od latinske re~i credito.To je sporazum ili ugovor kojim se
neka vrednost – roba, usluga ili novac – daje u zamenu za obe}anje da }e se platiti
nekog kasnijeg datuma. Ima bankarsko, analiti~ko i knjigovodstveno zna~enje.
KREDIT SKORING SISTEM (Credit Scoring System): Predvi|a kreditnu sposobnost
zajmotra`ioca kori{}enjem statisti~kih metoda (multipla diskriminaciona analiza,
bodovni skoring modeli). Kredit skoring sistem predvi|a verovatno}u otplate kredita na
bazi podataka iz zahteva za kredit i drugih podataka (prihod, broj kreditnih partija,
vreme boravka na jednom mestu).
KLJUČNE REČI 618

KREDITNA KARTICA (Credit Card): Plate`na kartica izdata osobi sa


zadovoljavaju}im kreditnim rejtingom za maloprodajnu kupovinu ili davanje unapred
gotovine iz ranije odobrene kreditne linije.
KREDITNA LINIJA (Line od Credit): Maksimalni iznos raspolo`ivog kredita za
kreditnu karticu, koji kreditor mo`e da menja u bilo koje vreme, i raspolo`iva sredstva
zajmotra`iocu za odre|eni period na bazi revolvinga.
KREDITNA SPOSOBNOST ZAJMOTRA@IOCA (Creditworthiness of Borrower):
Op{ta kvalifikacija za odobravanje kredita zajmotra`iocu bazirana na kreditnoj istoriji
zajmotra`ioca, na mi{ljanju kreditora ili na primeni determinanti kredit skoring metoda,
ako se koristi.
KREDITNI PORTFOLIO (Loan Portfolio): Deo plasmana sredstava banke putem
kredita grupisan po vrsti kredita (komercijalni, stambeni i potro{a~ki), delatnostima,
tipu korisnika kredita, roku dospe}a, kamatnoj stopi itd. To je najve}i i najzna~ajniji
portfolio aktive u komercijalnom bankarstvu.
KREDITNI RIZIK (Risk of Credit): Rizik da korisnik kredita ne}e vratiti kredit prema
uslovima u originalnom ugovoru o kreditu. Kreditni rizik je jedan od primarnih rizika u
kreditiranju, kao i rizik kamatne stope.
KU]NO BANKARSTVO (Home Banking): Kori{}enje kompjuterskih terminala u ku}i
sa pristupom ban~inim ra~unima i izvr{nim transakcijama.
LIKVIDNOST BANKE (Bank Liquidity): Sposobnost banke da izmiruje svoje teku}e
finansijske obaveze. Adekvatna likvidnost zna~i da je banka sposobna da zadovoljava
potrebe depozitara za podizanjem novca i potrebe zajmotra`ilaca za kreditom ili
gotovinom.
NETO IMOVINA BANKE (Net Asset of Bank): Ukupna aktiva minus ukupne obaveze
u pasivi banke (sem deoni~kog kapitala).
NETO KAMATNA MARGINA (Net Interest Margin): Razlika izme|u prose~no
agregirane stope zarade na kreditni ili investicioni portfolio minus prose~na agregirana
stopa obaveza i kapitala.
NETO PROFITNA STOPA (Net Profit Margin): Merenje neto prihoda generisanog od
svake jedinice bruto prihoda.
NETO SADA[NJA VREDNOST (Net Present Value): Suma sada{nje vrednosti svih
anticipiranih budu}ih ulaza minus inicijalni tro{kovi ili projektovani izdaci.
NOMINALNA VREDNOST (Face Value): Odnosi se na nominalni {tampani iznos
vrednosti na obveznici ili noti.
OPTIMALNI PORTFOLIO (Portfolio Optimum): Portfolio koji optimizira ciljeve
banke (t.j. maksimizira profit, minimizira tro{kove kapitala, diversifikuje rizik,
doprinosi rastu).
OSIGURANI KREDITI (Secured Loans): Krediti koji su obezbe|eni osiguranjem ili
kolateralom.
PASIVA BILANSA BANKE (Liability of Bank Balance Sheet): Obaveze banke
iskazane u bilansu i kapital banke.
PIR GRUPA (Peer Group): Uzorak grupe u okviru delatnosti (na primer, industrije
finansijskih usluga, komercijalnih banaka) ~iji se finansijski izve{taji koriste da kreiraju
‘norme’ standarda za komparaciju racija (koeficijenata).
PORTFOLIO MENA@MENT (Portfolio Management): Upravljanje pojedinim
portfolijm banke (kreditima, hartijama od vrednosti) u cilju optimalnog doprinosa
profitu banke.
KLJUČNE REČI 619

PROFITNI CENTAR (Profit Center): Poslovna jedinica banke – glavna filijala, filijala,
ekspozitura koja generi{e profit kao.posledicu ostvarenih prihoda i rashoda.
POVRAT NA DEONI^KI KAPITAL (Return on Equity-ROE): Neto prihod podeljen
sa neto vredno{}u izra`en u procentima.
RACIO ANALIZA (Ratio Analysis): Tehnika za utvr|ivanje operativnih karakteristika
firme preko razvoja i evaluacije standardizovanih mera performansi.
RASKORAK (Spread): Razlika izme|u nu|ene i tra`ene cene. Kod kupovine hartija od
vrednosti razlika izme|u pla}ene cene emitentu za hartiju od vrednosti i cene po kojoj
je ona prodata.
REGULACIJA (Regulation): Regulisanje, ure|ivanje ili ograni~avanje odre|enih
poslova banaka raznim vrstama propisa u cilju limitiranja preduzimanja rizika.
REREGULACIJA (Reregulation): Uvo|enje regulatornih ograni~enja dizajniranih da se
usmere na specifi~ne programe ili procese primenjene za ‘nadmudrivanje’ prethodne
regulacije.
REVOLVING KREDIT (Revolving Credit): Aran`man putem koga korisnik kredita
mo`e pozajmljivati i otpla}ivati prema potrebi tokom specifi~nog vremenskog perioda
do utvr|enog maksimalnog nivoa pozajmljivanja.
RIZIK (Risk): Rizik se defini{e kao neizvesnost neke posledice ili doga|aja.
RIZIK KAMATNE STOPE (Interest Rate Risk): Verovatno}a da }e rast kamatnih stopa
smanjiti vrednost finansijske aktive.
RIZIK LIKVIDNOSTI (Liquidity Risk): Rizik da finansijska institucija ne}e imati
adekvatnu gotovinu ili drugu likvidnu aktivu da zadovolji tra`nju.
RIZIK NESOLVENTNOSTI (Insolvenci Risk): Rizik da }e institucija postati
insolventna ili da }e obaveze prevazi}i aktivu.
RIZIK SUVERENITETA (Sovereign Risk): Situacija kad kreditor nema legalna
sredstva protiv suvereniteta korisnika kredita koji je propustio da izvr{i ugovornu
obavezu.
RIZIK ZEMLJE (Country Risk): Rizik da suvereni ili privatni korisnik kredita
specifi~ne zemlje ne}e ili nije u mogu}nosti da ispuni svoje spoljne obaveze iz razloga
koji su van uobi~ajenih rizika pozajmljivanja.
SEKJURITIZACIJA (Securitization): To je prepakivanje lo{ih kredita u hartije od
vrednosti odnosno proces u kojem provajder visokotro{kovnog kredita zamenjuje taj
kredit ni`etro{kovnim institucionalnim investorom na tr`i{tu kapitala.
SEKUNDARNE REZERVE (Secundary Reserves): Rezerve koje obezbe|uju za{titu
likvidnosti za prognozirane potrebe u gotovini i za nepredvi|ene okolnosti.
SEKUNDARNI KAPITAL (Secundaru Capital): Isplative povla{}ene deonice,
subordinatne note i zalo`nice.
SEKUNDARNO TR@I[TE HARTIJA OD VREDNOSTI (Securities Secundary
Market): Tr`i{te koje uklju~uje prodaju starih (postoje}ih) hartija od vrednosti od
postoje}ih vlasnika novim vlasnicima.
SPOT TR@I[TE (Spot Market): Tr`i{te gde je isporuka trenutna i pla}anje trenutno.
Spot tr`i{te poznato je i pod nazivom tr`i{te gotovine (cash market).
STANDARD ADEKVATNOSTI KAPITALA (Capital Adequacy Standard): Utvr|eni
nivo kapitala prema portfolio riziku, kori{}en od strane menad`era i personala
regulatornih institucija pri odre|ivanju ‘zdravlja’ banke.
STENDBAJ AKREDITIV (Standby Letter of Credit): Garancija da }e pojedina banka,
ako bude potrebno, isplatiti izdavaoca komercijalnih papira po dospe}u.
KLJUČNE REČI 620

STRATEGIJSKE OPCIJE (Strategic Options): Alternativne strategije rasta i opstanka u


deregulisanoj sredini. Tipi~ne strategije su: 1) kompanije sa kompletnim uslugama, 2)
kompanije sa uslugama niskih tro{kova sa fokusom na uske proizvodne linije i 3)
kompanije sa fokusom na specifi~ne potrebe korisnika.
STRATEGIJSKO PLANIRANJE (Strategic Planning): Razvoj kontinuiranog procesa,
koji se sastoji od: 1) formulisanja ciljeva, 2) evaluacije konkurentske snage i slabosti
firme i 3) poslovnog plana.
TRO[KOVNI CENTAR (Cost Center): Organizacioni deo banke – sektor, odeljenje,
slu`ba koji gemneri{e tro{kove kao servis profitnim centrima i menad`ment timu
banke.
TR@I[TE KAPITALA (Capital Market): Tr`i{te dugoro~nih hartija od vrednosti (na
primer, obveznica sa du`im rokom od jedne godine) i deonica.
TR@I[TE NOVCA (Money Market): Tr`i{te kratkoro~nih debitnih instrumenata,
obi~no sa kra}im rokom od jedne godine.
UPRAVLJANJE LIKVIDNO[]U (Liquidity Management): Projekcija tra`nje za
sredstvima i obezbe|ivanje adekvatnih rezervi za zadovoljavanje ovih potreba.
UPRAVLJANJE OBAVEZAMA (Liability Mangement): Kori{}enje pasive ili
pozajmljenih sredstava za udovoljavanje likvidnosti ili potrebe za sredstvima ili za
osiguranje ili za pove}anje portfolija.
VANBILANSNE AKTIVNOSTI BANKE (Off-Balance Sheet Activities): Obaveze
koje se ne reflektuju na bilans banke kao {to su kreditna linija, akreditiv ili druge
uslovne obaveze.
VRU] NOVAC (Hot Money): Sredstva koja imaju brz tok ka ve}oj zaradi i kre}u se
brzo kad se nudi ve}a zarada od druge institucije.

You might also like