Professional Documents
Culture Documents
BANKARSKI
portfolio
MENAD@MENT
III izdanje
PREDGOVOR
tre}em izmenjenom i prera|enom izdanju
Dakle, klju~ne promene teksta drugog izdanja odnose se na zamene teksta starih
glava tekstom novih {est glava, usled ~ega je do{lo do promene strukture rada unutar
delova knjige, tako da ovo tre}e izdanje ima isto pet delova i sedamnaest glava kao i
drugo izdanje. U ostalim delovima nisu vr{ene bitne izmene, sem manjih pogolj{anja
teksta i, naravno, ispravki {tamparskih gre{aka. Novinu predstavlja pregled klju~nih
VII
Tre}e izmenjeno I prera|eno izdanje je ,, kao {to smo ve} naveli, strukturno znatno
izmenjeno, mada je po obimu ostalo gotovo isto. Naime, znatan doprinos ovom
izdanju doprinelo je i doktorska teza dr Miljane Barjaktarovi}, ~ime su prve dve
glave unele znatnu sve`inu i aktuelnost izlo`enoj materiji. Pored toga, novinu
predstavlja i {esta glava, koja se odnosi na veoma aktuelnu materiju upravljanja
kapitalom banke.
Naravno, ovde tako|e treba posebno ista}i aktuelnost teksta celog tre}eg dela
knjige (tri nove glave), koje obra|uju tematiku strategijskog upravljanja rastom
vrednosti banke, upravljanja korporativnim I portfolio performansama banke. Naime,
danas se i kod nas banke kupuju i prodaju, a njihova cena zavisi u najve}em delu od
njihove vrednosti. Otuda je ve}a vrednost banke focus menad`ment tima svake
banke, a tome doprinose ostvarene ve}e korporativne i portfolio performance tokom
poslovanja banke.
KRATKI SADR@AJ
Uvodne napomene
Deo prvi:
SAVREMENI BANKARSKI MENAD@MENT
Glava 1: Faktori promena u bankarstvu
Glava 2: Promene, konkurentnost i tranzicija u bankarstvu
Glava 3: Strategijski menad`ment u bankarstvu
Deo drugi:
UPRAVLJANJE BILANSOM I KAPITALOM BANKE
Glava 4: Upravljanje bilansom i agregatima banke
Glava 5: Upravljanje prihodima i rashodima banke
Glava 6: Upravljanje kapitalom poslovne banke
Deo tre}i:
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE
Glava 7: Upravljanje rastom vrednosti banke
Glava 8: Upravljanje korporativnim performansama banke
Glava 9: Upravljanje portfolio performansama banke
Deo ~etvrti:
UPRAVLJANJE KORPORATIVNIM RIZICIMA BANKE
Glava 10: Upravljanje bonitetom poslovnih banaka
Glava 11: Principi upravljanja rizikom poslovne banke
Glava 12: Proces upravljanja rizikom banke
Deo peti:
UPRAVLJANJE PORTFOLIO RIZICIMA BANKE
Glava 13: Upravljanje rizikom kreditnog portfolija banke
Glava 14: Upravljanje rizikom hartija od vrednosti
Glava 15: Upravljanje rizikom kamatne stope
Glava 16: Upravljanje rizikom deviznog kursa
Glava 17: Upravljanje rizikom vanbilansnih aktivnosti
Prilozi
Klju~ne re~i i izrazi
O autoru
IX
S A D R @ A J
U v o d n e n a p o m e n e...................................................................................... 1
Deo prvi.
SAVREMENI TRENDOVI U
BANKARSTVU........................................................................................................8
Deo drugi
UPRAVLJANJE BILANSOM, PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE...........104
Deo tre}i
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE ...........................200
Deo ~etvrti
UPRAVLJANJE KORPORATIVNIM RIZICIMA BANKE………….…….......286
Deo peti
UPRAVLJANJE PORTFOLIO RIZICIMA BANKE...........................................407
Prilozi.....................................................................................................................597
Naime, po{to je poslovanje banke uvek sadr`avalo u manjoj ili ve}oj meri rizik,
a porastom deregulacije tr`i{ta i konkurencije u finansijskim uslugama,
poslovanje banaka postaje sve vi{e rizi~no, a sigurnost postaje jedan od
osnovnih principa poslovanja banke. Deregulacija finansijskih tr`i{a,
globalizacija bankarskog poslovanja i sve o{trija konkurencija dovele su do
smanjenja profitne mar`e, odnosno do manjeg prostora za ostvarivanje profita.
Ako prvo podru~je nije dobro regulisano, mogu nastupiti vrlo ozbiljne
sistemske posledice, {to bi osetile ne samo banke ve} i privreda i gra|ani.
1
UVODNE NAPOMENE 2
Me|utim, drugo i tre}e podru~je mogu zna~iti ve}i ili manji rizik za dru{tvo ili
za banku. Zato je analizi rizika i upravljanju rizikom u bankarskim poslovima i
posve}ena ova knjiga. Danas je u bankarstvu sve ve}a potreba efikasnog i
efektivnog upravljanja rizikom.
Deo prvi:
SAVREMENI TRENDOVI U BANKARSTVU
Glava 1: Faktori strukturnih promena u bankarstvu (nova)
Glava 2: Promene, konkurentnost i tranzicija u bankarstvu (nova)
Glava 3: Strategijski menad`ment poslovne banke
Deo drugi:
UPRAVLJANJE BILANSIMA I KAPITALOM BANKE
Glava 4: Upravljanje bilansom i agregatima banke
Glava 5: Upravljanje prihodima i rashodima banke
Glava 6: Upravljanje kapitalom poslovne banke (nova)
Deo tre}i:
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE (novi)
Glava 7: Upravljanje rastom vrednosti banke (nova)
Glava 8: Upravljanje korporativnim performansama banke (nova)
Glava 9: Upravljanje portfolio performansama banke (nova)
Deo ~etvrti
UPRAVLJANJE KORPORATIVNIM RIZICIMA BANKE
Glava 10: Upravljanje bonitetom poslovnih banaka
Glava 11: Principi upravljanja rizikom poslovne banke
Glava 12: Proces upravljanja rizikom poslovne banke
U drugom delu knjige (ima tri glave) izla`e se tematika efikasnog i efektivnog
finansijskog upravljanja bankom i kapitalom banke. To se vr{i preko nekoliko
formalnih i neformalnih bilansa i preko upravljanja kapitalom banke. U ~etvrtoj
glavi se razmatra bilans stanja, koji ~ini osnovu za upravljanje finansijskim
resursima i agregatima banke. Brojne su mogu}nosti odnosa aktive i pasive, {to
se odra`ava na stabilnost bilansa i kontinuitet poslovanja banke. U petoj glavi
izla`e se upravljanje bilansom uspeha banke odnosno prihodima i rashodima
banke, {to ima za svrhu maksimiziranje profita. U {estoj glavi izla`u se osnovni
elementi uloge, analize i planiranja kapitala banke. U tekstu se posebno
nagla{ava da je uloga kapitala klju~na za sigurnost i kontinuitet poslovanja
banke.
Tre}i deo knjige je potpuno zamanjen novim, sa tri nove glave (7, 8. i 9), koji se
odnosi na upravljanje rastom i performansama banke U sedmoj glavi je re~ o
upravljanju rastom vrednosti banke. Danas se banke kupuju i prodaju, pa je od
bitnog zna~aja njihova tr`i{na vrednost, ~ijim rastom treba upravljati. U osmoj
glavi ukazuje se na zna~aj pobolj{anja korporativnih performansi banke, kojima
treba upravljati I koje doprinose rstu vrednosti banke. To se posebno odnosi na
upravljanje rastom profita kao najzna~ajnijom korporativnom performansom
banke. U devetoj glavi ukazuje se na neophodnost i zna~aj upravljanja i
portfolio performansama (kreditni i investicioni portfolio), koje doprinose rastu
profita, a time I rastu vrednosti banke.
U ~etvrtom delu knjige, koji ima tri glave (10, 11. i 12), ukazuje se na slo`enost
procesa upravljanje korporativnim rizicima u banci u tr`i{nim uslovima. U tom
kontekstu, u desetoj glavi, osvetljava se bonitet kao bitna komponenta
savremenog tr`i{nog poslovanja banke. Od kvaliteta celokupnog pristupa
upravljanju bankom, podrazumevaju}i tu i faktore eksterne sredine, zavisi
poverenje javnosti u bankarski sistem, pa delom i bonitet pojedine banke. U
jedanaestoj glavi izla`u se osnovni principi upravljanja rizikom banke. Ukazuje
se na to da ‘zdravlje’ banke u mnogome zavisi od toga koliko menad`ment tim
banke uva`ava principe upravljanja rizikom banke. U dvanaestoj glavi ukazuje
se na neophodnost sistemskog upravljanja rizikom na nivou banke, kao
nezaobilaznom elementu u tr`i{nim uslovima poslovanja. Postojanje, razvijanje
i kori{}enje metoda i tehnike koje se primenjuju u procesu upravljanja rizikom
bitan su uslov za efikasno upravljanje rizikom banke.
preko kojih kategorija banka preuzima na sebe rizike plasmana (u su{tini tu|ih
sredstva) i tako ostvaruje potrebne prihode. Naime, ovaj deo knjige (izlo`en je u
pet glava (13, 14, 15, 16. i 17) fokusira veoma zna~ajne portfolio rizike banke i
zato je najobimniji.
• maksimiziranje prihoda,
• kontrolu tro{kova, i
• konzistentno dobar menad`ment.
Su{tina strategije u banci nije vi{e pitanje da li treba preduzeti rizik ili ne, ve}
koliki rizik banka mo`e preduzeti polaze}i od strategijskog pristupa poslovanju
- plasmanu (ulaganju) sredstava radi ostvarenja profita. Podjednaku va`nost
dobija i strategija izlaska banke iz nekog lo{eg posla. Menad`ment treba da se
UVODNE NAPOMENE 7
Knjiga je, pre svega, namenjena kao ud`benik studentima, ali se nadamo da
mo`e korisno poslu`iti zaposlenima u bankama i kolegama profesorima,
nau~nim i stru~nim radnicima koji se po raznim osnovama bave ovom
problematikom.
SAVREMENI TRENDOVI U
BANKARSTVU
U p r v o m d e l u:
• Faktori strukturnih promena u
bankarstvu
• Promene, konkurentnost i
tranzicija u bankarstvu
• Strategijski menad`ment u
bankarstvu
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 9
Glava 1.
O k v i r g l a v e:
1
Ćurčić U., Marketing poslovne banke, Feljton, Novi Sad, 1997., Prve banke su za svoju osnovnu
delatnost imale promenu jedne vrste novca u drugu, posredovanje u plaćanju i čuvanju
deponovanog novca pod zaštitom tadašnjih vladara i hramova. I tada 3.400. god. pre nove ere, pre
pojave samog novca (VIIv.p.n.e) su bile moćne institucije. Ovakvo poslovanje je bilo ozakonjeno
1000 god. kasnije za vreme vladavine Hamurabija, čiji je zakon najstariji u bankarstvu. Male
trgovačke kuće “tezauri”, (“Murašu” je bila čuvena u Vavilonu) kao prve specijalizovane
institucije u Grčkoj i Rimu su se počele baviti poslovima menjanja i čuvanja novca Razvoj
trgovine i pomorstva (otkriće Amerike, Krstaški ratovi u XVIII veku i sl.), vreme zlatnog
standrda itd. doprinose stvaranju prvih banaka. U Italiji su u XII veku nastale privatne banke
plemićkih porodica (Medići u Firenci i Spanoochi u Sieni), poslovale sa inostranstvom,
odobravale kredite i emitovale certifikate o deponovanim novčanim sredstvima (1320. god.
Banco di Genova, 1407. Casa di Sant Giogio isl.) Odobravanje kredita na bazi depozita su prve
započele banke nemačkih porodica Fugger i Welser početkom XVI veka kada banke u Holandiji
počinju sa emisijiom vrednosnih papira (čekova). Tada je stvorena i prva banka u Amstedamu za
čije je poslovanje garantovao grad Amsterdam. U drugoj polovini XVII veka u Evropi se osnivaju
i prve emisione banke Sveringen Risks Bank 1668. god. i Bank of England 1694. god. To je bio
period industrijalizacije, razvoja kapitalizma, savremene trgovine, bankarskog i finansijskog
tržišta.
2
Rose P.S., Hidgins S.S., Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data status, Beograd,
2005., str. 4
3
www.nbs.co.yu. Član 2., Zakon o bankama (“Službeni glasnikRS” br. 107/2005)
4
Vučković M., Bankarstvo - organizacija i poslovanje banka, Naučna knjiga, Beograd, 1967., str.
11
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 12
5
Glenn M.G., Garcia F.I., Encyclopedia of Banking and Finance, Bankers Publishing Company,
Boston, 1983., str. 65
6
www.nbs.co.yu. Član 4, Zakon o bankama , “Službeni glasnikRS”, br. 107/2005
7
Ibidem, član 5
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 13
osiguranje hartije od
KOMPANIJA vrednosti
kredita
Osiguravajuće Investiciona
društvo banka
osiguranje finansijsk
od rizika i derivati
KREDITNI - INVESTICIONI – TRGOVAČKI
PORTFOLIO tržište
9
Ćurčić U., Bankarski portfolio menadžment - Strategijsko upravljanje bankom, bilansima,
kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Novi Sad, Feljton, 2002., str. 17
10
Ibidem, str. 3
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 15
11
Thomas Fitch: 677.Dictionary of Banking Terms, Barrons Business Guides, New York, 1990,
str. 526.
12
Ibidem, str.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 16
13
Ibidem, str. 655.
14
Ibidem, str. 461.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 17
15
Ibidem, str. 91.
16
Ibidem, str. 326.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 18
17
Ibidem, str. 542.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 19
18
Ibidem, str. 144.
19
Ibidem, str. 145-148.
20
Ibidem, str. 60.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 20
Spoljnji faktori koji dodatno kreiraju uslove u kojima banke posluju su:
deregulacija, tehnologija, globalizacija, sekjuritizacija i sl., koje stvaraju uslove
za:
21
Ibidem, str. 202.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 21
22
Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-Western, New York,
2003., str. 19
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 22
23
Obavezna rezerva kod centralne banke u obliku nekamatnih ili niskokamatnih keš depozita je
odličan primer regulacije. Ona je u suštini porez na bankarske operacije jer banke ne zarađuju
kamatu na ova sredstva, a moraju da ih odvoje, smanjujući na taj način sopstvenu likvidnost i
profitabilnost
24
Milijarde dolara koje su bile deponovane na starijim instrumentoima štednje sa relativno
niskim prihodima, kao i na beskamatnim tekućim računima, pretočile su se na račune koji su
donosili znatne prihode sa promenljivom prihodnom stopom u skladu sa tržišnim uslovima.
25
Rose P.S., Hidgins S.S., Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data status, Beograd,
2005., str. 21
26
krajem 1999 god. u SAD je donet zakon kojim se ukidaju razlike između ovih institucija
27
Ćurčić U., Upravljanje rastom i performansama banke, Mladost-holding, Loznica, 2003., str.
19.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 23
28
Krstić B., Bankarski menadžment, Ekonomski fakultet, Niš, 2004.
29
“Report on consolidation in financial sector”, IMF- Group of Ten, publikacija, januar 2001
30
Mishkin F. S., Strahan P.E., “ What will tehnology Do to Financial Structure?” Brooking-
Wharton Papers on Financial Services, 1/2000, str. 249-287
31
http://www.bis.org/publ/bppdf/bispap28.pdf, Hawkins J., Mihaljek D., ”The banking industry
in the emerging market economies: competition, consolidation and systemic stability- an
overview”, Bank for International Settlements, 2006., str. 3
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 24
32
Ćurčić U., Upravljanje rastom i performansama banke, Mladost-holding, Loznica, 2003., str.
31
33
Procene od strane: US Department of Commerce u 1998. god. Α; Booz, Allen&Hamilton u 1997
god. Β; Goldman Sach& Boston Consalting Group C
34
Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-Western, New York,
2003., str. 21
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 25
36
Dašić D.Đ., Principi internacionalne ekonomije, Delta press, Beograd, 2005., str. 61.
Najnovijim proširenjem od 1.maja 2004. god tržište EU se uvećalo sa 380 na 455 mil stanovnika.
SAD su postale svetski ekonomski džin zahvaljujući pre svega stvaranju jednog prostranog i
velikog slobodnog tržišta od obala Atlanskog do Tihog okeana. Slobodno kretanje ljudi, roba i
kapitala na takvom tržištu generisalo je stvaralačku radnu energiju neviđenih razmera. .Na pragu
je stvaranje jedinstvenog tržišta čitave američke hemisfere (FTAA ili ALCA) koje će biti znatno
veće od EU, kao i stvaranje mega tržišta u Aziji (AFTA), Azijsko- pacifičkom regionu (APEC),
Africi (COMESA, ECOVAS) i dr.
37
Zemlje lideri Evropske unije su 1992. god. na osnovu saglasnosti 12 zemalja Zapadne Evrope
eliminisale veći deo trgovinskih restrikcija, uvele standardizaciju proizvoda, smajnile poreze i
provizije i povezale monetarne kontrole kako bi pospešile trgovinu. Danas EU čine 25 zemalja.
Cilj je da se u budućnosti ukinu sve trgovinske restrikcije i da jedna valuta bude u Evropi. Od
januara 1999. god. euro se koristi u finansijskim transakcijama “na veliko”, a od januara 2002.
godine je i zvanično postao novac zemalja EU. Monetarnu politiku za jedinstvenu valutu
propisuje Evropska Centralna Banka (Frankfurt). Od eura se očekuje, što je on donekle ispunio,
da smanji troškove konverzije valuta i inflaciju, da poveća cenovnu konkurenciju i izvozne
mogućnosti za zemlje korisnice eura.
38
Snaga multinacionalnih kompanija je ogromna, njihovi prihodi se mere stotinama milijardi $.
Npr. Kompanija Wall Mart Stores (SAD) je ostvarila godišnji prihod za 2004 god. u iznosu od
$288mlrd. To je impozantan iznos ako, prema istom izvoru, samo 31 zemlja u svetu ima veći
GDP (drštveni bruto proizvod) ostvaren u toj godini. The World Factbook-Rank Order – GDP,
14. jun 2005. www.cia.gov. (GDP država) i www.fortune. com (prihod korporacija)
39
Pojedinac može sa svog računara da pretražuje ponudu usluga lociranu bilo gde na planeti,
pojedinci i kompanije pretražuju globalno, svako moguće mesto poredi u potrazi za boljom
cenom, kvalitetom i dostupnošću.
40
http://www.imf.org/external/pubs/cat/shortres.cfm?TITLE=international+Capital+Markets&aut
h_ed=&subject=&ser_note=All&datecrit=During&Lang_F=All&brtype=Date&YEAR=Year&sub
mit=Search . ”International Capital Markets”, International Monetary Fund, septembar 2000., str.
159
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 28
41
Šire o tome: Ćirović M., “Tendencije u evropskom bankarstvu i mogućnosti domaćih banaka”,
Jugoslovensko bankarstvo, Beograd, maj 2001.
42
Stepen rasta tržišta kapitala EU beleži manje stope rasta od SAD i Japana. U EU je u toku
proces integracije tržišta kapitala sa ciljem stvaranja jedinstvene panevropske berze vrednosnih
papira
43
Npr. globalni provajderi (npr banke iz Spanije u Latinskoj Americi) su postale pretnja
nacionalnim i lokalnim provajderima, pa su banke na tim tržištima prisiljene da imitiraju ponudu
konkurenata ili da nude kvalitetnije proizvode da bi sačuvale učešće na tržištu.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 29
44
Vise o tome u: Bliss R., “Market Discipline and Subordinated Debt: A Rewiew of Some
Salient Issues”, Federal Reserve Bank Chicago, Economic Perspectives, prvi kvartal 2001.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 30
[D]
Slika br. 1.2. Broj bankrota banaka 1934-2003 u SAD45
45
http://www.fdic.gov/bank/analytical/banking/2006jan/article2/index.html . Jones K.D.,
Critchfield T., »Consolidation in the U.S. Banking Industry: Is the “Long, Strange Trip” About to
End?« FDIC Banking Review, 2006., str. 5
46
Gup B.E., Kolari J.W., Commercial Banking - The Management of Risk. John Wiley &Sons,
2005., str. 20
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 31
47
“Report on consolidation in financial sector”, IMF- Group of Ten, januar 2001.
48
Ćirović M., Fuzije i akvizicije, Prometej, Novi Sad, 2004. Termin merdžer se koristi i u širem
smislu tako da obuhvata i akvizicije, u užem smislu tj. prave fuzije su merdžeri jednakih (mergers
of equals) sa sličnim nivoom akcijskog kapitala, vrednosti, obima poslovanja i sl.
49
Joint Ventures je aražman dveju ili više komanija koje ulažu sredstva u neki projekat od
zajedničkog interesa i upravljaju tim projektom proporcionalno uloženim sredstvima, s tim da
takođe proporcionalno učestvuju u raspodeli profita odnosno gubitka. Strateške alijanse su
aranžmani koje dve ili više kompanija zaključuju u cilju koordinacije u poslovanju, ne osnivaju se
nove kompanije već se koordiniraju akcije na osnovu ugovora postojećih kompanija. Divesticije
suprotno akvizicijama znače prodaju delova aktive od strane kompanije. Koriste se kao oblik
prestrukturiranja kroz izdvajanja (spin-off), isecanje akcija (equity-carve-out), split-off, split-
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 32
[D]
Slika br.1.3. Smanjenje broja banaka u SAD
U Evropi je bio povezan sa procesima ekonomske i finansijske integracije i
uvo|enjem evra. U evro-zoni je putem fuzija formirano 15 od 30 najve}ih
banaka pri ~emu je prose~na veli~ina pet najve}ih banaka udvostru~ena. U
manjim evropskim zemljama na pet najve}ih banaka dolazi vi{e od 50%
nacionalnog bankarskog tr`i{ta, dok u Belgiji i Holandiji dve najve|e banke
dr`e preko 90% bankarskog poslovanja.50
[D]
Slika br. 1.4: Promena u strukturi i koncentracija banaka u SAD51
51
http://www.fdic.gov/bank/analytical/banking/2006jan/article2/index.html . Jones K.D.,
Critchfield T., »Consolidation in the U.S. Banking Industry: Is the “Long, Strange Trip” About to
End?« FDIC Banking Review, 2006., br. 3
52
Ćurčić U., Upravljanje rastom i performansama banke, Mladost-holding, Loznica, 2003., str.
19 to je rezulat ukljanjanja geografskih barijera za fuzije i akvizicije 1997. god. u SAD (Riegle-
Neal Interstate Banking Act) i preostalih restrikcije za proizvode i usluge 1999. god (GLB – The
Gramm-Leach-Bliley Act). GLB Act dozvoljava bankama, firmama koje trguju hartijama od
vrednosti, osiguravajućim kompanijama, mutual fondovima, brokerskim i dilerskim kućama,
asset menadžerima i dr. da slobodno ulaze u duge poslove i konsoliduju iste. On takođe
dozvoljava kreaciju bankarskih holding kompanija koje mogu da upravljaju tako širokim
spektrom poslova.
53
http://www.fdic., FDIC/OTS Sumary of Deposits (dec. 2002.)
54
Synkey J.F., Commercial Bank Financial Management - In the Financial - Services Industry,
Prentice Hall, 2002., str. 45
55
više o tome: Ferguson R., Predavanje na Univerzitetu Massachusetts u Bostonu 27. oktobra,
BIS Review, 9. novembar 1998.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 34
do 1983.godine bio jednak broju filijala, danas je taj odnos 2:1. U EU prose~na
pokrivenost filijalama je: na 1000 stanovnika 0,57 filijala, dok je u Japanu oko
0,4.56
[D]
Slika br. 1.5. Promene u broju banaka od 1983-2003 god. u SAD57
Do sli~nih kretanja je do{lo i kod nebankarske konkurencije. Na opadanje
broja banaka58 je uticalo i bankrotstvo samostalnih banaka koje su kasnije
pripojile velike banke («purchase and assumption - kupovina i preuzimanje»
ili P& A).
Tabela broj 3: Praksa teku}eg rapidnog koraka fuzija i akvizicija59
Podru~je Indikatori – faktori
1. Regulacije i propisa ¾ Smanjenje restrikcije za filijale
¾ Primenom RNIB Act–a iz 1994.
eliminisane su me|udr`avne bankarske
restrikcije
¾ Primenom GLB Act–a iz 1999. dozvoljena
je konsolidacija u FSI
2. Izve{tavanje i ¾ Primena op{te prihva}enih
ra~unovodstveni ra~unovodstvenih principa nasuprot
56
“Payment system in the EU” European Central Bank, National Central Banks, National
Bankers, 2000.
57
http://www.fdic.gov/bank/analytical/banking/2006jan/article2/index.html Jones K.D.,
Critchfield T., »Consolidation in the U.S. Banking Industry: Is the “Long, Strange Trip” About to
End?« FDIC Banking Review, 2006., str. 4
58
U Američkom bankarstvu postoji tri organizacione forme: nezavisne banke (banke koje
nisu udružene sa holding kompanijom), bankarske holding kompanije sa jednom
bankom(OBHCs) i holding kompanije sa više banaka- multinacionalne bankarske holding
kompanije (MBHCs).
59
Ćurčić U., Upravljanje rastom i performansama banke- strategijsko upravljanje rastom i
performansama banke, Mladost-holding, Loznica, 2003., str. 79
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 35
60
Marshall J., ”Interview: Firebrand in Navy and Gray”, US Banker online, 1996., str. 2
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 36
Va`niji noviji merd`er je stvoren izme|u HVB i Uni Credito (2005.) i izme|u
italijanskih banaka Banca Intesa i SanPaolo IMI (2006.)62
U periodu 1980-90 godine u SAD je nastalo 7773 merd`era izme|u banaka. Taj
proces je u vezi sa pove}anjem kapitalnih zahteva, bankrotstvom malih i
pove}anjem velikih banaka.63
61
Berger A.N., “Globalization of Financial Institutions: Evidence From Cross- Border Banking
Performance”, IMF Publication, 2000.
62
http://www.gruppointesa.it/repository/files/csing.pdf
63
Velike banke su se pozicionirale kao kupci, dale su otkaze višku zaposlenih, smanjile troškove
poslovanja, emitovale nove akcije u vreme povoljnih kretanja na berzi, prodale svoje neefikasne
filijale, proširile svoje poslovanje na brokerske poslove, MUTUAL fondove, poslove sa hartijama
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 37
od vrednosti, osiguranje i druge poslove gde se može lako zaraditi provizija, i oslobodile se
»zavisnosti« od visine kamatne marže. Druge su pokušale da smanje sredstva i da se fokusiraju na
komitente, nastojeći da ih upoznaju bolje, da ih različitim vrstama usluga vežu na dugi rok i
osiguraju sebi opstanak i profit.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 38
64
www. Citigroup.com. (The banker)
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 39
[D]
Slika broj 1.7. Broj nastalih nacionalnih i internacionalnih merdžera u SAD
(1984-2003god.)65
65
http://www.fdic.gov/bank/analytical/banking/2006jan/article2/index.html , Jones K.D.,
Critchfield T., “Consolidation in the U.S. Banking Industry: Is the “Long, Strange Trip” About
to End?”, Banking Review, Federal Deposit Insurance Company (FDIC), 2006., str.8
66
Neprijateljsko preuzimanje Irving Trusta od strane Bank of New York 1987.god. (to je bio
prvi posao ovakve vrste za ovu glavnu američku banku i najveću u to vreme – ponuda od $1.4
mlrd), smatra se prekretnicom u ovoj aktivnosti i delatnosti.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 40
¾ Zakoni – oni mogu odobravati ili zabranjivati M&A zbog njihovih uticaja
na konkurenciju, finansijsku stabilnost, konflikte interesa irme|u
komercijalnog i investicionog bankarstva i sl.68
67
O tome više u: Berger A.N., “Globalization of Financial Institutions: Evidence From Cross-
Border Banking Performance”, IMF Publication, 2000.
68
Prekograničnu konsolidaciju i univerzijalizaciju poslovanja banaka su omogućili i pomogli
sledeći zakoni i programi:U EU- Single Market Programme (1977god), , Jedinstveni evropski akt
(1986 god.) Bankarska zajednička direktiva (1989god.); u SAD- The Riegle-Neal Interstate
Banking i Branching Efficiency Act (1994. god.) i Gramm- Leach-Blliley Act (1999. god.)
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 41
69
M&A su njihov direktan rezultat, ali je teško utvrditi da li su veći značaj u njihovom nastajanju
imale reforme regulative ili tehnološki napredak, inovacije i finansijski inženjering. Postoje
izvesni dokazi da su tehnoloske inovacije u mobilizaciji depozita podstakle deregulaciju i da je
razvoj tehnologije bio ključni faktor koji je omogućio finansijskim institucijama u SAD-u da
prevazidju funkcionalna i geografska ogranicenja.
70
Npr. u Francuskoj, Japanu, Skandinaviji i Velikoj Britaniji u rešavanju problema propalih
institucija nadzorni organi vlasti su podsticali merdzere ili su forsirali likvidaciju i prodaju
najslabijih institucija. U Japanu u vreme krize banaka 90-tih razvijene su investicije vlade ciji je
zadatak bio da podrze rekonstrukciju i konsolidaciju bankarskog sektora. Vlade mogu razvijati
programe konsolidacije sa ciljem stvaranja Nacionalnog šampiona i dominacije na globalnom
tržištu.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 42
Euro je brzo doveo do integrisanog tr`i{ta novca, i na taj na~in uticao na motive
za konsolidaciju kroz otklanjanje privilegija u pogledu cena koje su u`ivale
mnoge banke na nacionalnim tr`i{tima. Ovakav razvoj doga|aja je dodatno
motivisao banke da se konsoliduju da bi odr`ale ranije poslove sa velikim
korporacijama. Euro doprinosi i povezanosti tr`i{ta kapitala ~ija integracija ima
tri glavna efekta na motive konsolidacije banaka, tj. (1) stvara se pove}ani
potencijal za generisanje prihoda sa pove}anjem tr`i{ta; (2) postoji potencijal za
ekonomije obima, smanjenje tro{kova i (3) odre|ena veli~ina institucije uti~e na
diversifikaciju rizika u toj industriji.
71
Npr. neprijateljska preuzimanja su mnogo omrazenija od prijateljskih merdzera, sto objasnjava
njihov mali broj. Ona se mogu smanjiti npr. merama vlade koja ih može učiniti skupljim i
dugotrajnijim nego u ostalim delatnostima. Struktura akcionara i menadžmenta, zaštita prava
malih akcionara takođe može ograničavati neprijateljska preuzimanja. Za preuzimača može biti
veoma rizično da izvede akviziciju bez saradnje ciljnog menadzmenta i akcionara s obzirom na
specifičnost bankarskog poslovanja.
72
Oko 60% intervjuisanih smatra da su i regulatorne prepreke “vrlo vazne” smetnje
prekograničnoj konsolidaciji; od 15-20% ih smatra umereno važnim. Treba istaći da se očekuje
da će tokom vremena ove regulatorne razlike između zemalja isčeznuti, sa tendencijom da umanje
barijere konsolidaciji preko-granice.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 43
73
Ne iznenađuje da su rezultati intervjua isticali da su kulturne razlike bile najvažnije u pogledu
konsolidacije prekograničnih integracija i integracija na različitim segmentima,oko 70%
ispitanika; 40% se izjasnilo da je smetnja i za domaće merdžere koji uključuju preduzeća iz
različitih segmenata industrije; oko 50% smatra da su kulturna ograničenja srednje bitna kod oba
tipa merdžera
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 44
74
Npr. strategija kombinovanja poslova sa visokim zaradama npr. kod investicionog bankarstva
sa stabilnijim kod životnog osiguranja mogu voditi do gubitka cilja i podcenjivanja snage kupaca
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 45
75
Pierce J., The Future of Banking., Yale University Press, New Haven, 1991., str. 74
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 46
LITERATURA:
1. Berger A.N., “Globalization of Financial Institutions: Evidence From
Cross- Border Banking Performance”, IMF Publication, 2000.
2. Bliss R., “Market Discipline and Subordinated Debt: A Rewiew of Some
Salient Issues”, Federal Reserve Bank Chicago, Economic Perspectives, prvi
kvartal 2001.
3. Dašić D.Đ., Principi internacionalne ekonomije, Delta press, Beograd, 2005.
4. Ćirović M., Fuzije i akvizicije, Prometej, Novi Sad, 2004.
5. Ćirović M., Bankarstvo. Bridge Company, Beograd, 2001.
6. Ćirović M., “Tendencije u evropskom bankarstvu i mogućnosti domaćih
banaka”, Jugoslovensko bankarstvo, Beograd, maj 2001.
7. Ćurčić U., Bankarski portfolio menadžment - Strategijsko upravljanje
bankom, bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Novi Sad,
Feljton, 2002.
8. Ćurčić U., Upravljanje rastom i performansama banke, Mladost-holding,
Loznica, 2003.
9. Ferguson R., Predavanje na Univerzitetu Massachusetts u Bostonu 27.
oktobra, BIS Review, 9. novembar 1998.
10. Glenn M.G., Garcia F.I., Encyclopedia of Banking and Finance, Bankers
Publishing Company, Boston, 1983.
11. Gup B.E., Kolari J.W., Commercial Banking - The Management of Risk.
John Wiley &Sons, 2005.
12. Hawkins J., Mihaljek D., ”The banking industry in the emerging market
economies: competition, consolidation and systemic stability- an overview”,
Bank for International Settlements, 2006.
13. ”International Capital Markets”, International Monetary Fund, septembar
2000.
14. Ivanović P., “Risk Management- Status and the challenges of strategic and
operatinal management in Serbian banks and insurance environment”, seminar:
Univerzitet “Braća Karić”& University of Business and Finance Switzerland &
Akademija za bankarstvo, Beograd, Februar, 2006.
15. Jones K.D., Critchfield T., »Consolidation in the U.S. Banking Industry: Is
the “Long, Strange Trip” About to End?« FDIC Banking Review, 2006.
FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA U BANKARSTVU 48
O k v i r g l a v e:
Pod takvim pritiscima slabije banke ili propadaju ili se pripajaju finansijskim
konglomeratima. Deregulacija 80-tih i 90-tih godina na bankarskom tr`i{tu
SAD5 je dovela do nastanka `estoke konkurencije i ulaska nebankarskih
1
Klijenti mogu otvoriti tekući račun u npr. SAD-u kod lokalne komercijalne banke, štedno –
kreditne zadruge, mutual štedne banke, kreditne unije, brokerske kuće, kao što je Merrill Lynch,
ili za isti mogu dobiti popust kod brokera kao što je Charles Schwab. Takođe takvu uslugu mogu
dobiti kod Intuit-a, (softverske kompanije koja omogućuje plaćanje računa putem svog Qicken
softvera), ili kod virtuelne banke (celokupno poslovanje obavlja preko interneta). Oni koji žele
kreditnu karticu mogu da je dobiju kod bilo koje depozitne institucije, benzinske pumpe, robne
kuće ili nacionalne finansijske kompanije. Može se takođe dobiti i kartica General Electric-a,
General Motorsa-a, Ford Motors-a, Prudential-a, Merrill Lynch -a, Charles Schwab-a, IBM-a i
mnogih drugih nebanakrskih finansijskih institucija i nefinansijskih kompanija. Klijenti imaju
više izbora nego ikada pre
2
Gup B.E., Kolari J.W., Commercial Banking - The Management of Risk. John Wiley&Sons,
2005., str. 15
3
učešće komercijalnih banaka u ukupnoj aktivi se kreće: u Francuskoj 54%, Nemačkoj 47,9%,
Španiji 55,7% Italiji čak 81%.
4
Canals J., » Universal Banking. International Comparisons and Theoretical Perspectives«
Clarendon Press, Oxford, 1997., str 327
5
Glass Steagall zakon je stvorio tri razlicita sektora: komercijalno bankarstvo, investiciono
bankarstvo i osiguranje. Bank Holding zakon je odredio aktivnosti usko vezane za bankarstvo i
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 51
ograničio spektar aktivnosti koje kompanija može da ima ako poseduje banku. Mc Faden zakon je
ograničio geografsko tržište banaka tj. države u Sad su odlučivale strukturi filijala banaka na
domaćem i međunarodnom tržištu.
6
Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-Western, New York,
2003., str 8
Merrill Lynch je prvi počeo otvaranjem kamatonosnog tekućeg računa (interest bearing cheking
account) što je bankama bilo zabranjeno Tada su nastali i Money Market Mutual fondovi, kao
rezultat dogovora nekoliko investicionih banaka. Oni su ponudili atraktivniju kamatu i mobilisali
depozite sa tržišta i investirali ih u hartije od vrednosti (Tresaury Bills), depozitne certifikate i
druge visokoprinosne hartije od vrednosti. Bez direktne konkurencije su u periodu od 1978-81
god. godine uvećali aktivu sa 10,8 na 186mlrd$. U tom periodu državne obveznice na tri meseca
su imale za 9% veću kamatu nego banke. Ovi fondovi su izgubili na atraktivnosti kada je 1987.
god. bankama dozvoljeno da nude slične uslove.
7
I druge kompanije kao što su American Expres, GE, Household International, Sears i sl. pod
sličnim uslovima nude korisnicima svojih kreditinih kartica mogućnost da investiraju u
malovolumenske depozite uz primamljivu kamatu. Cilj je da se klijenti zadrže na duže rokove,
često se kreiraju nove usluge kao popusti na životno osiguranje, popusti na putovanja, razni paket
aranzmani, itd.
8
Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-Western, New York,
2003., str. 10
Glass Steagal-ov zakon je zabranjivao komercijalnim bankama da same izdaju hartije i one su
izgubile korporativne korisnike kredita, koji su ih zamenili komercijalnim hartijama po nižoj
ceni. Tek 1987.god. banke su dobile dozvolu od da emituju i trguju hartijama od vrednosti, ali do
tada su izgubile značajan broj klijenata u korist investicionih banaka i fondova. Razvoj Junk
Bonds tržišta je proširio konkurenciju na tržištu kredita na srednja preduzeća koja su kao
zajmotražioci niže reputacije. 1980-tih, nekoliko investicionih banaka, ubedilo je investitore da
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 52
su obveznice neklih preduzeća (rangirane kao Ba) solidne investicije. Prosečna kamatna stopa na
depozite u bankama, je bila tako niska da je kamata na obveznice od 3,5% ili čak 5% bila i više
nego dovoljna da kompenzuje rizik obveznice. Preduzeća emitenti su na taj način došla do velikih
izvora sredstava na duži rok i pod povoljnijim uslovima od bankarskih kredita (cena Junk Bonds
je bila niža od cene bankarskih kredita). I danas je tržište Junk Bonds veoma aktivno, one su
indikator monetarne politike (na bazi razlike između kamatnih stopa Junk Bonds i stopa
niskorozičnih državnih obveznica). Rast Junk Bonds je smanjio ukupnu količinu kvalitetnih
kredita i kamatnu maržu i povećao rizik za banke.
9
Ovo je dramatično demonstrirano krajem 2001. i početkom 2002. godine sa bankrotom ENRON-
a i KMART-a i problemima sa TYCO i drugim firmama. Kako su se ove nefinansijske kompanije
približavale bankrotu berze novca i kapitala su se pred njima zatvorile tako da su neophodna
sredstva tražili od banaka. Tako da neposredno pre bankrota ENRON i KMART su povećali svoje
pozajmljivanje od banaka koje su ubrzo neki deo kredita otpisale, a drugi ugovorile po većoj
kamati. Banke su ubrzo shvatile da su sredstva odobravale kompanijama pred bankrotom. TYCO
nije propao ali je ušao u ogromne dugoročne dugove, koje je akumulirao ne emitujući hartije već
od bankarskog sektora.
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 53
Platni promet je za banke postao visoko konkurentno tr`i{te koje se sve vi{e
bazira na elektronskim sistemima pla}anja. Za{to se Microsoft posmatra kao
pretnja bankama? Mnogi analiti~ari tvrde da je to zbog tehnolo{kog napretka i
rapidnog porasta obavljanja transakcija elektronskim putem posredstvom
pametnih kartica (smart), mre`a bankomata (ATM) i Interneta. Gotovina jo{
uvek dominantna po pitanju broja transakcija, ali su iznosi minimalni.
Transakcije na veliko, kori{}enjem elektronskih platnih sistema FEDWIRE i
10
Barjaktarović, M. » Sekjuritizacija active u bankama«, Bankarstvo, Udruženje banaka Srbije,
Beograd, 1/2004. Po osnovu ovih aktivnosti banke u SAD su povećale beskamatne prihode za
0,7% (od 1985-2000 god.).
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 54
11
Koch T. W., Macdonald S. S., Bank Management, Thomson- South-Western, New York,
2003., str. 17
12
npr. Atlas Savings and Loan association, više o instituciji na: www. atlasbank.com,
www.flatbush. com
13
npr. Washington Mutual, i American federal Savings Bank: www.washingtonmutual.com ,
www.americanfsb.com)
14
npr. American Credit Union of Milwaukee, Chicago Post Office Employees Credit Union ;
www.americancu.org. www.mycreditunion.com.
15
npr. Franklin Templetion Tax-Free Money Fund i Scudder Tax-Free Money Fund
www.franklitempletion.com, www.scuder.com
16
npr. Fidelity i The Vanguard Group www.fidelity.com, www.vanguard.com
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 55
manje likvidna i rizi~nija sredstva) i ta oblast je jo{ uvek u velikoj meri, van
potpune regulative 17
¾ brokerske i dilerske kompanije - kupuju i prodaju hartije od vrednosti u
ime svojih klijenata i za svoj sopstveni ra~un, investiraju i pru`aju
profesionalne savetodavne usluge korporacijama i dr`avama18
¾ finansijske kompanije - odobravaju zajmove trgovinskim preduze}ima,
pojedincima i doma}instvima pozajmljivanjem sredstava na finansijskom
tr`i{tu19
¾ finansijske holding kompanije ili konglomerati – prodaju sve vrste
finanijskih proizvoda i usluga20
¾ osiguravaju}e kompanije – {tite od rizika lica ili imovinu preko javno
prodatih polisa i upravljaju sistemom penzionih planova preduze}a i
pojedinaca
¾ penzioni fondovi - institucije za ugovornu {tednju, sredstva usmeravaju u
kupovinu dr`avnih obveznica, obveznica preduze}a i u stambene kredite
(niski prinosi, visoka stabilnost)
¾ druge kompanije koje pru`aju finansijske usluge - se specijalizuju za
hipotekarne zajmove, kreditiranje preduze}a, faktoring ili lizing poslove,21
emitovanjem komercijalnih papira i dugoro~nih obveznica i
pozajmljivanjem sredstava direktno od banaka.
24
Osam novih zemalja se pridružilo EU u maju 2004. god.: Poljska, Mađarska. Češka, Slovačka,
Slovenija, Estonija, Latvija i Litvanija. Ove zemlje su sprovele odgovarajuće zakonske i
institucionalne reforme, ostvarile visok rast per capita dohotka, bitno smanjile učešće države u u
industrijskom i bankarskom sektoru, ostvarile visoko učešće stranih direktnih investicija i visok
stepen finansijske intermedijacije.
25
Redefinisanje poslovnih strategija se bazira na uspostavljanju zdravijih tržišnih kriterijuma da
ne bi ponovo došlo do stvaranja neperformansnih zajmova i bazira se na selekciji kreditnih
zahteva, korišćenju kolaterala i zaštitnih klauzula, kao i na uvođenju savremene metodologije
vezano za upravljanje kreditnim rizicima
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 58
27
U Belorusiji je veliko učešće državnih banaka i proces restrukturiranja je u najranijoj fazi. U
Ukrajini su ostale dve državne banke, Oshadbank i Ukreximbank, sa ukupnim tržišnim učešćem
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 59
Zakonom propisani vi{i nivo kapitala je bila mera koja je naterala banke da se
konsoliduju, naročito one sa slabim performansama. Takva konsolidacija je
obezbedila neophodni kapital, novu tehnologiju i know-how i konvergenciju
prema bankarstvu razvijenih tr`i{nih privreda kroz:
30
http://www.bis.org/publ/bppdf/bispap28.pdf, Hawkins J., Mihaljek D., “The banking industry
in the emerging market economies: competition, consolidation and systemic stability- an
overview”, Bank for International Settlements, 2006., str. 4
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 61
Oko 80-tih god. nastaje period privredne, dru{tvene i politi~ke krize (vra}anje
inostranih dugova, usporenja, stagnacije i opadanja rasta GDP-a i per-capita
dohotka, pad investicija, visoke stope inflacije, pad `ivotnog standarda, politi~ki
i oru`ani sukobi i sl.). Raspad SFRJ 1991.godine, rat, sankcije, bombardovanje
je dovelo do postepenog kolapsa celokupnog privrednog, ekonomskog i
monetarnog sistema zemlje sa ogromnim nesagledivim i dugoro~nim
posledicama. Pojavljuju se piramidalne banke, kamata na devizne {tedne uloge
dosti`e i do 18% na mesečnom nivou.32
31
U razvoju našeg banakrskog sistema od Drugog svetskog rata do danas, u uslovima
dezintegracije Narodnih banaka republika i pokrajina i Narodne banake Jugoslavije (NBJ) i
uslovima dogovorne ekonomije, poslovne banke nisu to bile u pravom smislu. One su bile
izvršioci organa vlasti i pojedinaca, i kreditirale “što šta” što bi opet “neko ocenio da treba”, a ne
da li je to bilo opravdano ulaganje na bazi ekonomskih principa. Tako su u zemlji “nicali”
investicioni objekti koji su svojom neefikasnošću, neradom i gubicima bili opterećenje za ionako
slabu efikasnost i nisku akumulativnost privrede.
32
Prema analizi revizorske firme Cooper&Lybrand, ukupni potencijalni gubici u bankarskom
sektoru su iznosili blizu 10 milijardi USD. Nepovoljni razvoj kasnijih događaja samo je još više
ispoljio već postojeće probleme, ali stvorio i nove, još veće (raspad SFRJ, rat, sankcije,
bombardovanje), što je dovelo do postepenog prestanka rada privrede, jačanja sive ekonomije
radi preživljavanja, i dovelo celu zemlju u stanje siromaštva. To je dovelo do kolapsa celokupnog
privrednog, ekonomskog i monetarnog sistema zemlje sa ogromnim nesagledivim i dugoročnim
posledicama
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 62
33
Početak vraćanja tzv. stare devizne štednje, konverzijom duga u državne obveznice, se smatra
početkom vraćanja poverenja u bankarski sistem. Od tog momenta polako je počela da raste
dinarska i devizna štednja na računima poslovnih banaka, još uvek je daleko od zadovoljavajućeg
nivoa (prema podacima iz decembra 2004 god. 3-4 mlrd. eura je još “pod dušecima”).
Prikupljena štednja je u stranoj valuti, a veoma mali procenat je u dinarima.
34
Više o tome u: Ždrale J., „Transformacija bankarskog sektora Srbije: svojinska strutura i rast
bilansnih kategorija dec 2003-mart 2006“, Kvartalni monitor-ekonomskih trendova i politika u
Srbiji, FREN, Beograd, 4/2006.
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 64
35
Ćurčić U., Bankarski portfolio menadžment - Strategijsko upravljanje bankom, bilansima,
kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Novi Sad, Feljton, 2002.; str. 32
36
Kotler Ph., Marketing Management Analysis, Planing and Control, Prentice Hall, Englewood
Cliffs New York., str. 312
37
Kotler Ph., Lane K., Marketing menadžment, Data status, (autorizovani prevod) Beograd,
2006., str. 5
38
Ibidem, str. 6
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 65
39
Uslovi koji treba da postoje u zemlji da bi se marketing koncepcija primenila su sledeći:39
odgovarajuća razvijenost tržišnih odnosa, visina nacionalnog dohotka bi trebala da bude oko
2.500 $ per capita, nivo potrošačke sposobnosti u oblasti široke potrošnje, trebalo bi da je 70%
nacionalnog dohotka namenjeno potrošnji , promene u strukturi radno sposobnog stanovništva
Promene u našoj privredi i nivo GDP per capita 3260$ u 2005 .god. su uslovi u nаšoj zemlji u
kojima je primena marketinga realno moguća. Ona je počela još u vreme postojanja SFRJ, u
nekim bankama 80-tih god.39 Sve do ulaska stranih banaka na naše tržište banke su marketing
kao koncepcija nije primenjivan. Samo promocija-ekonomske propagande u cilju prikupljanja
štednje građana. Uslovi poslovanja su značajno promenjeni ali se u državnim bankama se
razmišlja još uvek u dobroj meri na stari način.
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 66
LITERATURA:
40
Kaufman H., “Struktural Changes in the Financial Markets: Economic and Policy
Significance”, Economic Review, Federal Reserve Bank of Kansas City, 1994.
41
Sanford Ch., “Financial Markets in 2020”, Economic Review, Federal Reserve Bank of
Kansas City prvi kvartal, 1994.
MENADŽMENT TRANZICIJA U NAŠEM BANKARSTVU 69
GLAVA 3.
O K V I R I Z L A G A N J A:
U literaturi postoji {ire i u`e shvatanje strategije. [ire shvatanje strategije polazi
od toga da je strategija upravlja~ka odluka koja obuhvata ciljeve i politike i
na~ine njihovog realizovanja. U`e shvatanje strategije polazi od ciljeva, politika
i strategije kao posebnih planskih odluka. Zato su procesi formulisanja, kao
stanja kojima poslovna aktivnost banke te`i, politika kao stavova, na~ela i
kriterijuma koji usmeravaju proces odlu~ivanja i akcije i strategije kao na~ina
ostvarivanja tih ciljeva, povezane ali razli~ite faze u planiranju. Smatra se da je
racionalnost pojedinih planskih odluka i procesa u celini ve}a ako se planske
odluke tretiraju posebno. 1)
[ta STRATEGIJA
Kako Jasna Nejasna
P 1 2
O Jasna strategija i efektivna Nejasna strategija ali
S Efektivno operativa imale su jednak efektivna operativa imale su
L uspeh u pro{losti i ima}e ga uspeha u pro{losti, ali je
O u budu}nosti uspeh sumnjiv u budu}nosti
V 3 4
A Jasna strategija, ali Nejasna strategija i
N neefektivna operativa imale neefektivna operativa imale
J Neefektivno su ponekad kratkoro~no su neuspeha u pro{losti i
E uspeha u pro{losti, ali porast ima}e tako|e neuspeha u
konkurencije ~ini uspeh budu}nosti
sumnjivim u budu}nosti
4) Arthur Andersen and Co: New Dimensions in Banking: Managing the Strategic Position,
Bank Administration Institute, Chicago, 1983.godine, izlaganje prvo, str. 5.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 73
M is ija b a n k e
B a n ~ in i c ilje v i
B a n ~ in a s tra te g ija
ra s ta
B a n ~ in i p o rtfo lio
p la n o v i
Klju~ne faze ovog procesa po kazuje slika 3-
2. 5)
Slika 3-2: Strategijski menad`ment proces
Jednom kada nastane i bude definisana, misija banke treba da ostane fokus
usmeravanja energije zaposlenih u slede}ih deset ili dvadeset godina. Dakle
misija nije ne{to {to se menja svakih nekoliko godina u zavisnosti od promena
sredine ili neodgovaraju}ih prilika. Koliko god da su svi prethodno navedeni
elementi va`ni za pravilno definisanje, razumevanje i shvatanje misije banke,
profit i liderstvo su rezultat pravilne orijentacije banke i vi{e govore od same
misije.
5) Philip Kotler: Marketing Management Analysis, Planning and Control, Fourth Edition,
Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1980. godine, str. 65.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 74
Kada banka jednom odredi svoju misiju i ciljeve, ona zna kuda `eli da ide.
Me|utim, pitanje je koji je najbolji put da se tamo stigne, odnosno da se ostvare
ciljevi. Odgovor na to treba da da ban~ina strategija. Ona uklju~uje izbor
pravaca ostvarenja ciljeva i alokaciju resursa. Strategija banke je koncept kako
ostvariti rast i razvoj u deregulisanoj sredini. Banka mo`e da bira jednu od tri
alternativne strategije rasta: (1) intenzivni rast, (2) integrativan rast i (3)
diversifikovani rast.
6) Izraz “marketing mix” prvi je uveo u marketing terminologiju profesor na Graduate School of
Business Administration, na Harvard University, Neil H. Borden, kada je 1948. godine prvi put to
spomenuo u jednom svom radu. Po njemu, menad`eri u marketingu su osobe, koji me{aju i
“doziraju” pojedine instrumente marketinga i tako dobijaju kombinacije tih instrumenata ili tzv.
marketing mix. Vidi o ovome detaljnije: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel: The Financial
Services Handbook Executive Insights and Solutions, John Wiley and Sons, New York, 1987.
godine, strana 210. i Dr Uro{ N. ]ur~i}: Marketing poslovne banke, Udru`enje banaka u
Beogradu i Beogradski eskontni centar, Beograd, 1992.godine, str. 173-175.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 75
M e sto P ro m o cija
7) Prof.dr Mom~ilo Milisavljevi}: Marketing, Ekonomski fakultet - Tanjug, 1979. godine, str.
61.
8) J.W. Culliton: The Concept of Marketing mix, u Handbook of Modern Marketing, edited by
V.P. Buell, McGraw-Hill Book Company, New York, 1970. godine, str. 11-3.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 76
Elementi pozicioniranja:
I INSTITUCIONALNO POZICIONIRANJE
- Strukturalne odluke i izbori
- Funkcionalne odluke i izbori
- Upravlja~ke odluke i izbori
II MARKETING MIKS POZICIONIRANJE
- Odluke o proizvodima i uslugama i izbori
- Odluke o cenama i izbori
- Odluke o kanalima prodaje i izbori
- Odluke o ljudskim resursima i izbori
III POZICIONIRANJE NA TR@I[TU
POTRO[A^A
- Polo`ajna razmatranja
9) James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson: Marketing Financial
Services - A Strategy Vision, Dow Jones - Irwin, Homewood, Illinois, 1985. godine, str. 96.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 77
Analiza konkuren-
Selekcija nagla{enih koristi
tnosti banke: za komitenta
-prednosti
-slabosti
-teku}a pozicija Analiza mogu}nosti za
(ocenjena od
komitenata)
uspe{nu diferencijaciju
konkurencije
10) Eileen M. Friars and Robert N. Gogel: The Financial Services Handbook Executive Insights
and Solution, John Wiley and Sons, New York, 1987.godine, str. 218.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 79
11) James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson: Marketing Financial
Services A Strategy Vision, Dow Jones - Irwin, Homewood, Illinois, 1985. godine, str. 112.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 80
Segmentacija
tr`i{ta
Upravljanje Sr`
komunikacijama usluga
Dugoro~na Vo|enje
veza preko ra~una
12) Vidi o ovome detaljnije: Dr Uro{ N. Cur~i}: Marketing poslovne banke, Udru`enje banaka u
Beogradu i Beogradski eskontni centar, Beograd, 1992.godine, str. 182-184.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 81
kombinacije poslovni uspeh banke. Kada stvari krenu lo{e, slabiji menad`eri
obi~no okrivljuju strategiju ili izvr{ioce, a skoro nikad sebe. Uspeh zavisi od
zdrave strategije i njene efektivne primene. Tako, mo`emo navesti nekoliko
elemenata tome u prilog:
13) James H. Donnelly, Jr. and Steven J. Skinner: The New Banker Developing Leadership in
Dynamic Era, Dow Jones-Irwin Homewood, Illinois, 1989.godine, str. 47-48.
14) Thomas V. Bonoma: The Marketing Edge: Making Strategies Work, Free Press, New York,
1985.godine, str. 12-14.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 82
An aliza
Im p lem en tacija
Smatra se, da proces planiranja uklju~uje i tra`i odgovore na slede}a tri pitanja:
(1) Gde je banka sada? (2) Gde bi `elela da bude? i (3) Kako da stigne tamo?
15) E. M. Johnson, E. E. Scheuing and K. A. Gaida: Profitable Service Marketing, Dow Jones-
Irwin, Homewood, Illinois, 1986. godine, str. 6.
16) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 331.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 83
Naime, sasvim je jasno da banka koja planira ima ve}e {anse da bude lider,
odnosno da postane dominantna institucija ili, u krajnjoj liniji, da ima ve}u
sigurnost za opstanak na tr`i{tu. U savremenoj, rapidno promenjenoj i
promenljivoj finansijskoj sredini, pogotovu u razvijenim tr`i{nim privredama,
gde mnogobrojne finansijske institucije ~ine tzv. industriju finansijskih usluga,
a naro~ito po~ev{i od 1980.godine, banka bez strategijskog i planskog pristupa
razvoju, figurativno re~eno, radi kao kuvar bez recepta, kao graditelj bez crte`a
ili kao trener tima bez plana igre. Bez strategijskog planiranja, izuzev mo`da
samo lude sre}e, banka ne samo da ne mo`e da dominira na tr`i{tu, ve} ni da
opstane u svojoj delatnosti.
17) Philip Kotler: Marketing Management Analysis, Planinng and Control, Fourth Edition,
Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1980. godine, str. 64.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 84
PLAN PLANIRANJA
18) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry,ANALIZA SREDINE
Third Edition, O^EKIVANJA
MacMillan Publishing BAZA
Company, New York, 1989.PODATAKA
godine, str. 347.
Eksterni: Eksterna: Eksterna:
- ekonomska - zajednice - istorijski sa
sredina - op{tine tr`i{ta
- demografska - deoni~ara - teku}a
sredina - klijenata situacija
- atraktivnost Interna: - prognoze
tr`i{ta - top menad`ment - scenariji
- analiza rizika - srednji Interna:
itd. menad`ment - stvarne
Interni: - ni`i performanse
- kriti~ki menad`ment - teku}a
faktori - zaposleni. situacija
stanje resursa prognoze
SWOT analiza se vr{i u dva dela. Prvi deo predstavlja odre|ivanje grupe
klju~nih faktora u banci i njenom okru`enju. Ovaj deo analize obi~no obuhvata
~injenice o tr`i{tu banke, konkurenciji, finansijskim resursima, opremi i
tehnologiji, zaposlenima, marketingu, razvoju, upravljanju itd., o ~emu se
sa~injavaju posebne analize kao {to su: analiza okru`enja, analiza poslovanja,
portfolio analiza, analiza i ocena strategijske pozicije banke itd.
SVRHE KARAKTERISTIKE
Specijalizacija
Deoba poslova
Centralizacija
Koordinacija
Formalizacija
banke da izvr{i dva va`na zadatka: (1) pojedina~no izvr{avanje zadataka preko
specijalizacije (podele bankarskih poslova na manje jedinice) u cilju postizanja
efikasnosti performansi; i (2) koordinacija koja uklju~uje integraciju ciljeva
specijalizovanih jedinica (odeljenja) u pravcu postizanja strategijskih ciljeva
banke. Jednostavnije re~eno, proces oblikovanja organizacione strukture banke
uklju~uje ra{~lanjavanje poslova u banci i njihovo “ponovno” objedinjavanje
preko organizacione strukture tako da se ostvare strategijski ciljevi banke.
Kada poslovi u banci ne idu dobro, jedan od potencijalnih uzroka mo`e biti i
organizaciona struktura. Postoje brojni uzroci koji mogu izazvati vi{estruke
probleme u obavljanju operativnih poslova, koji se ispoljavaju kao:
20) James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson: Marketing Financial
Services A Stretegic Vision, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1985. godine, str. 62.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 88
kontroli{e, dok je tr`i{na organizaciona struktura okrenuta prema vani tj. prema
komitentima i klijentima i njihovim potrebama, zahtevima i `eljama.
PREDSEDNIK BANKE
Naravno, svaki zaposleni, pored toga {to mora biti, tako re}i, ekspert u svojoj
specijalnosti, mora poznavati i sve proizvode i usluge koje banka nudi i njihove
procedure. Strategije banke kao {to su ‘relationship banking’ i ‘cross-selling’
zahtevaju isto tako dobro poznavanje nespornih potreba korisnika na tr`i{tu.
Dalje, necentralizovano dono{enje odluka uzima ne{to vi{e napora i vremena
pojedinaca, a pove}ana je i mogu}nost gre{aka. Uprkos svemu tome, samo
ne{to ve}a efektivnost mo`e sve te nedostatke da lako kompenzira.
Prema J.H. Donnelly-u,22) postoje dve veoma razli~ite i veoma va`ne dimenzije
performansi organizacione strukture banke i to: (1) organizaciona efektivnost i
(2) organizaciona efikasnost. Planski napor u prilago|avanju organizacione
strukture banke promenama ima nekoliko kriti~nih ta~aka, ~iji se kvalitet
razlikuje kada su u pitanju organizacione performanse efektivnosti i efikasnosti,
{to se najbolje vidi iz pregleda 3-4.23)
• Sve dok nema promena u okru`enju banke, odnosno koliko dugo sredina
ostaje stabilna, nema potrebe za dono{enje odluka koje se odnose na “[TA” u
organizacionoj strukturi.
• Koncentracija na popravke “KAKO” dovoljna je za pre`ivljavanje i skromnu
profitabilnost, {to va`i samo onda kada istovremeno nastaju promene u
okru`enju i kada pitanje “[TA” postane relevantno.
• Problem nije u tome da se nastavi fokusiranje na pitanje “KAKO”, ve} pa`nja
mora da bude usmerena na “[TA”, kao na kriti~nu dimenziju performanse
organizacione strukture.
25) Vidi o ovome detaljnije: Dr Uro{ N. ]ur~i}: Marketing poslovne banke, Udru`enje banaka u
Beogradu i Beogradski eskontni centar, Beograd, 1992.godine, str. 267-269.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 96
Finansijske usluge
26) Donald R. Fraser and Lyn M. Fraser: Evaluting Commercial Bank Performance A Guide to
Financial Analysis, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990.go, str. 18.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 97
27) James H. Donnelly and Steven J. Skinner: The New Banker Develop Leadership in a
Dynamic Era, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1989.godine, str. 51-52.
28) Ibidem, str. 55.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 98
S N A G E P R O M E N A
(e k s te rn e i in te rn e )
1 . Id e n tifik a c ija i
z a s tu p a n je
2 . In te rv e n c ija i
p re o rije n ta c ija
3 . D ija g n o z e i p o tv rd e
4 . Iz b o r i o b a v e z a
5 . P r im e n a i p ro c e n a
P R IH V A T A N J E
P R O M E N E
Prva faza procesa upravljanja promenama nastaje pod pritiskom eksternih ili
internih snaga za promenama, ili pak obeju, i shvatanja menad`menta da su
promene potrebne. Ukoliko menad`ment tim ne podr`i nu`nost promena, ne}e
se u ovom kontekstu dogoditi ni{ta. Stoga je od posebnog zna~aja uloga
menad`ment tima, jer u suprotnom mo`e nastati vi{e {tetnih posledica za banku,
kao {to su: (1) dobri komitenti i klijenti napu{taju banku - sele svoje poslovanje
u druge banke - konkurencija; (2) revizori i kontrolori skre}u pa`nju na
neadekvatan kreditini portfolio - krediti sa gubicima i (3) klju~ni rukovodioci
podnose ostavke.
(1) Sopstveni interes. Ljudi }e dati otpor promeni ako oni strahuju da }e
izgubiti ne{to {to vredi. Da li }e promene uklju~iti samo dodatnu obuku ili
}e zna~iti totalnu reorganizaciju banke, neki ljudi strahuju od gubitka mo}i,
slobode u dono{enju odluka, kontrole nad resursima, prijateljstva i presti`a.
Kada strahujemo od gubitka, mi razmi{ljamo o sebi i o tome {ta }emo
dobiti. Smatra se da upla{ena osoba razmi{lja samo o svom interesu kada
daje otpor promenama. Interesi banke i saradnika nisu prioritetniji.
31)
James H. Donnelly, Jr. and Steven J. Skinner: The New Banker - Developing Leadership in a Dynamic
Era, Dow Jones-Irwin Homewood, Illinois, 1989.godine, str. 84-86.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 101
32)
Ibidem, str. 86-87.
STRATEGIJSKI MENADŽMENT POSLOVNE BANKE 102
LITERATURA:
UPRAVLJANJE BILANSIMA I
KAPITALOM BANKE
S a d r ` a j d r u g o g d e l a:
• Upravljanje bilansom i agregatima
banke
• Upravljanje prihodima i rashodima
banke
• Upravljanje kapitalom poslovne
banke
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 105
GLAVA 4.
Bilansi mogu biti na nivou jedne banke, na nivou sistema poslovnih banaka i na
nivou bankarskog sektora. Mi }emo ovde analizirati bilans na nivou banke, kao
pogodno oru|e za upravljanje bilansnom strukturom banke. Da bi bilans banke
bio {to pogodniji za analiti~ki pristup upravljanju pozicijama u bilansu banke,
potrebno je koristiti tzv. neto bilans banke, koji pokazuje samo kreditne i ostale
funkcionalne plasmane na strani aktive i izvore sredstava kojima se pokrivaju
navedeni plasmani na strani pasive.
• stopa gotovine,
• stopa likvidnosti,
• stopa solventnosti,
• stopa rezerve likvidnosti,
• stopa kreditiranja, i
• stopa kapitala.
1)
Re~ BILANS je latinskog porekla i poti~e od re~i “bilan”, koja ozna~ava dvostranu vagu. Ina~e,
francuski izraz za bilans je tako|e “bilan”, nema~ki “bilanz”, italijanski “ bilancio”. U engleskoj
odnosno anglosaksonskoj literaturi taj izraz je “balance” odosno “balance sheet”.
2)
Zabiholah Rezaee: Financial Institutions, Valuations, Mergers, and Acquisitions – The Fair
Value Approach, Second Edition, John Wiley & Sons, New York, 2001.godine, str. 218-219.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 108
Prose~na struktura konsolidovanog bilansa na{ih banaka na dan 31. 12. 1992.
godine prikazana je u pregledu 4-2.5)
3)
Ibidem, strana 135.
4)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in te Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, strana 27.
Pored ove strukture, data je i struktura bilansa komunalne banke i velikih banaka nov~anih
centara (“money centar banks”). Samo desetak godina ranije, ta struktura je izgledala znatno
duga~ije. Vidi o tome detaljnije: Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.
godine strana 134-135.
5)
Podaci navedeni iz Biltena Narodne banke Jugoslavije za 1999. godinu. S obzirom da ne
raspola`emo drugim podacima, dati su podaci iz zbirnog konsolidovanog bilansa banaka sa
aspekta ro~nosti – kratkoro~na i dugoro~na aktiva i pasiva.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 109
6)
Bankarski ra~unovodstveni sistem razlikuje se od ra~unovodstvenog sistema u privredi: ono {to
je u kontnom planu privrede DUGUJE, to je u banci POTRA@UJE, zatim ono {to je u privredi
POTRA@UJE, to je u banci DUGUJE. Pored ovoga, ra~unovodstveni sistem u privredi mo`e da
trpi i odre|enu nea`urnost, dok ra~unovodstvo banke mora biti stalno a`urno i uredno.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 110
Prvi slu~aj ukazuje na male {anse banke koja ima malo fiksne aktive i nizak
poslovni leverid` da uve}a svoj profit. Ovakva banka uti~e na smanjenje rizika,
ali i na smanjenje svog profita. Drugi slu~aj, kada banka ima zna~ajne depozite,
mora imati odgovaraju}i stepen likvidnosti da udovolji tra`nji za povla~enjem
depozita. Isto tako, banka `eli da udovolji i tra`nji za kreditima. Efekat takvog
pona{anja mo`e biti ili ve}a likvidnost a manja profitabilnost, ili ve}a
profitabilnost a manja likvidnost. Ovo dovodi do toga da banka mora da bude
likvidna i tako smanjuje rizik ali i prinos. Kona~no, tre}a karakteristika banke je
da ima visok stepen finansijskog leverid`a i visok multiplikator deoni~kog
kapitala. Banka pove}ava rizik, ali pove}ava i prinos.
7)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989.godine, str. 26.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 111
U regulisanoj sredini je manji rizik, ali i manje {anse za visok profit. Slika 4-1
prikazuje proces upravljanja bilansom banke u tri faze. 10)
Kao {to se vidi na slici 4-1, prva faza upravljanja bilansom je op{ta faza i
akcenat je dat na ukupnu aktivu (sredstva), ukupnu pasivu (obaveze) i kapital
banke. Druga faza upravljanja bilansom je vi{e specifi~na i u fokusu upravljanja
su posebni delovi u okviru tri navedene celine op{teg pristupa upravljanju
bilansom banke uklju~uju}i i vanbilansne aktivnosti. Tre}a faza upravljanja
bilansom usmerena je na podru~je generisanja prihoda i tro{kova banke. Uvid u
rezultate poslovanja banke preko izve{taja o poslovanju (o profitu i gubicima)
ukazuje na simptome performansi bilansa banke. Maksimiziranje profita treba
da se ostvari navedenim politikama za ostvarivanje ciljeva (profita i dividende).
Polaze}i od jedne sasvim upro{}ene {eme bilansa poslovne banke, njena idealna
vrednosna struktura aktive i pasive u savremenim uslovima prikazana je na slici
4-2.
AKTIVA PASIVA
1/3 Portfolio Depoziti po
kredita vi|enju 1/2
1/3 Portfolio hartija
od vrednosti Oro~eni depoziti
1/3 Portfolio rezervi, 2/5
fiksne aktive i Deoni~ki kapital
AKTIVA PASIVA
DEPOZITI PO VI\ENJU
HARTIJE OD
VREDNOSTI ORO^ENI DEPOZITI
I = rsS + rlL
• ograni~enje bilansa banke dato S+L = 100 (manje ili jednako 100);
• ograni~enje likvidnosti banke dato S = 0,30 (S + L) ili S = 43 L (S vi{e ili
jednako), i
• ograni~enje obima kredita L = 35 (vi{e ili jednako).
11)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, strana 403-
405.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 115
12)
Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset / Liability Mangement, u knjizi:
The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and
Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988.godine, str. 347.
13)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 50.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 116
Na slici 4-5 mo`e se videti da finansijski menad`er u banci ima skoro iste
zadatke kao i finansijski menad`er u svakoj drugoj nefinansijskoj firmi uz
slede}e napomene: prvo, finansijski menad`er u banci mora poznavati su{tinu
terminologije kao {to je upravljanje aktivom, upravljanje pasivom, upravljanje
odnosima kapital - dividenda itd.; drugo, mora poznavati ulaz gotovine, tr`i{ni
novac dodatno kroz tr`i{ta kapitala. Odluke o upravljanju aktivom uglavnom
uklju~uju transakcije u finansijskoj aktivi a ne u stvarnoj aktivi. Kao {to se vidi,
uglavnom se radi o odlukama o finansijskim transakcijama, bilo da je re~ o
upravljanju aktivom ili upravljanju pasivom.
Definicije:
Neto kamatna margina = prihod od neto kamatne stope: aktiva koja donosi
zaradu, gde je prihod od neto kamatne stope = porez - ekvivalent prihoda od
kamatne stope - tro{kovi kamata.
14)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 366.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 117
gde je:
15)
Ibidem, str. 365.
16)
James V. Baker, Jr.: Asset-Liability Management IV, Banking, (September), 1978. godine, str.
114.
17)
Kenneth R. Houghton: Asset & Liability Management: A Practical Approach, Atlanta Trust
Company of Georgia, Course Outline, 1983. godine (April 20).
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 118
Prema savremenoj bankarskoj teoriji, postoje tri grupe faktora koji opredeljuju
formiranje bankarskih resursa:20)
20)
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 141-142.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 121
21)
Ibidem, str. 146-150.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 122
Kako smo ve} naveli, druga ~etiri faktora deluju iscrpljuju}e na kreditni
potencijal poslovnih banaka. To je, pre svega, gotov novac pri ~emu treba imati
u vidu dva teorijska aspekta: prvi, da se sa rastom dohotka po stanovniku
22)
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, strana 152.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 123
23)
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga Beograd, 1990. godine, str. 154-155.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 124
24)
Ibidem, str. 156.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 125
Ve} smo naveli {ta ~ini globalnu strukturu bilansa poslovne banke. Kada je re~
o izvorima sredstava odnosno pasivi bilansa banke, njenu strukturu ~ine:
• kapital deoni~ara,
• dugoro~ni dug banke, i
• depoziti privrede i gra|ana.
Izvori kapitala mogu biti podeljeni u dve grupe: (1) interni izvori i (2) eksterni
izvori. Interne izvore kapitala treba da obezbedi top menad`ment banke, po{to
oni manje ovise od tr`i{nih faktora. Primarni interni izvor kapitala je tzv.
zadr`ana zarada (koju ~ini neto prihod banke umanjen za dividendu ispla}enu
deoni~arima). 26) Eksterni izvori kapitala uklju~uju prodaju obi~nih i prioritetnih
deonica (nove emisije) i dugoro~ni dug. Obi~ne deonice su najva`nija forma
kapitala banke i reprezentuju oslonac prosperiteta banke.
PRIMARNE REZERVE
DEPOZITI
SEKUNDARNE REZERVE
KREDITI DEONI^KI
KAPITAL
HARTIJE
25)
Timothy P. Hartman and John E. Mack: Capital Planning and Management, u knjizi: The
Bankers Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E.
Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 329.
26)
Interni izvor kapitala mogu biti i zadr`ane nagrade deoni~arima, menad`mentu i zaposlenima,
kao i sredstva od prodaje postoje}e aktive, te transakcija koje generi{u novi kapital.
27)
Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional
and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 279.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 127
Smanjenje
depozita
KREDITI DEONI^KI
KAPITAL
UPRAVLJANJE IZVORIMA
PREVAZILA@ENJE
PROPISANIH OGRANI^ENJA
28)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banke Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Industry, New York, 1989. godine, str. 423.
29)
Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional
and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 559.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 129
Zbog navedene va`nosti, koju deoni~ki kapital ima u bilansu banke, nastoji se
da se standardizuje (propi{e) njegova veli~ina i u~e{}e u strukturi ukupnih
izvora banke. Me|unarodnim standardom solventnosti ili adekvatnosti kapitala
({to je ameri~ki izraz za solventnost) ovo u~e{}e je utvr|eno na nivou od
minimum 8 procenata. Me|utim, treba re}i da svaka finansijska institucija ima
sopstvene karakteristike koje odre|uje njen potrebni stepen adekvatnosti
kapitala. Na primer, kvalitet zarade i mogu}nost rasta i potrebe za novim
kapitalom samo su neke od klju~nih poslovnih odluka koje su usko povezane sa
determinisanjem ban~inog sopstvenog nivoa adekvatnosti kapitala.
Prinos na deoni~ki kapital (‘return on equity’ ili skra}eno ROE), kao jedan od
izvora generisanja kapitala banke, jeste pokazatelj uspe{nosti ulo`enog kapitala.
Zapravo, prinos na deoni~ki kapital je merenje profita po dolaru deoni~kog
kapitala. Ova mera profita mo`e se izraziti na vi{e na~ina. Slede}a tri su u
naj~e{}oj upotrebi: (1) dobit pre poreza i dobiti ili gubitaka hartija od vrednosti,
(2) dobit posle poreza ali pre dobiti ili gubitaka hartija od vrednsoti i (3) neto
dohodak (posle poreza i dobitaka ili gubitaka hartija od vrednosti. Isto tako,
naj~e{}e su u upotrebi i tri mere kapitala banke: (1) ukupan deoni~ki kapital
(koji se sastoji od obi~nih deonica, vi{kova i nepodeljenog profita), (2) ukupan
deoni~ki kapital plus rezerve za gubitke i (3) ukupan deoni~ki kapital plus
rezerve plus kapitalni dug. 31)
Ukupna aktiva
EM (equity multiplier) = -------------------------------
Ukupni deoni~ki
kapital
bilansa ameri~kih banaka. Tako, je u~e{}e ukupnih depozita 1960. godine bilo
90 %, a sredinom sedamdesetih godina oko 87 procenata. Sektorska struktura
depozita pokazuje, da privreda u~estvuje sa 50 %, stanovni{tvo sa 35 %, 8 % se
odnosi na depozite finansijskih institucija, a razlika od 7 % se odnosi na razne
inostrane depozite. [to se ti~e ro~nosti, oko 40 procenata se odnosi na oro~ene
depozite.
Najva`niji faktori koji odre|uju nivo depozita poslovnog bankarstva u celini su:
33)
33)
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990.godine, str. 163-166.
34)
Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition, Prentice-Hall,
Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 144-146.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 132
35)
Ranije smo videli {ta sve ~ini deoni~ki kapital i kako se do njega dolazi. Tako, banka vr{i i
uve}avanje deoni~kog kapitala na nekoliko opisanih na~ina. Me|utim, i dugoro~ni dug banke
nastao na osnovu emitovanja obveznica tako|e ~ini deo ukupnog kapitala banke odnosno njen
dodatni kapital.
36)
To su: “Equity contract notes” i “Equity commitment notes” vidi detaljnije: Thomas Fitsh:
Dictionary of Banking Terms, Barrons, New York, 1990. godine, str. 104.
37)
Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional
and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 532.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 134
ODLUKA O LEVERID@U
FINANSIJSKI RIZIK
RIZIK PREKORA^ENJA
TRO[KOVA
KOMPONENTE KOMPONENTE
DEONI^KOG KAPITALA DUGORO^NOG DUGA
TRO[KOVI SREDSTAVA
BANKE
Ve} napred smo naveli prose~nu strukturu aktive poslovne banke i zato
smatramo da je ovde ne treba posebno navoditi i time ponavljati ve} ono {to je
re~eno. Pa`nju }emo usmeriti na fiksnu i produktivnu aktivu banke. Naime,
prema J. F. Sinkey-u,39), da bi se osnovala jedna komercijalna banka u SAD,
zahteva se dokumentovanje jednog broja faktora, me|u kojima su najva`niji:
38)
Ibidem, str. 546.
39)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 31.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 135
Poslovna banka je profitna institucija i zbog toga struktura njene aktive mora
biti podre|ena ostvarivanju profita. Zato je bitan odnos produktivne prema
fiksnoj aktivi u strukturi ukupne aktive banke. Iskustva pokazuju da je odnos
produktivne prema neproduktivnoj (fiksnoj aktivi i rezervama) dva prema
jedan. Me|utim, u praksi je dosta te{ko odr`ati odre|eni odnos, po{to je
poslovanje banke podlo`no dinami~kim uticajima i promenama tokom vremena.
Zato treba voditi ra~una o faktorima koji na to uti~u, kako na strani onih koji
deluju na visinu obima poslovanja i obima prihoda (obim i struktura
produktivne aktive) tako i u pogledu onih koji treba da obezbede efikasnost,
efektivnost i kvalitet poslovanja banke (visok nivo stru~nosti i sposobnosti
menad`menta i drugih bankarskih stru~njaka; konkurentni, atraktivni i
profitabilni proizvode i usluge; ta~nost, brzina i dostupnost podataka i
informacija).
40)
Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Prentice-Hall, Inc., Englewood
Cliffs, New Jersey, 1989.godine, str. 110.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 137
`iro ra~unu. To zna~i da banka u tom slu~aju postupa zato {to: (1) ima previ{e
likvidnih sredstava i nema potrebe i na~ina da ih anga`uje, (2) top menad`ment
ne smatra da ih treba anga`ovati u produktivnu aktivu (kredite i hartije), (3) top
menad`ment nema smelosti da takva sredstva privremeno anga`uje s obzirom
na skora{nje obaveze prema komitentima (krediti), vra}anje pozajmica ili
izdvajanja u obaveznu rezervu.
(1) po ro~nosti kredita tj. vremenu na koje je kredit odobren odnosno u kom
roku ga treba vratiti (dugoro~ne, srednjero~ne i kratkoro~ne);
(2) po ekonomskoj nameni kredita tj. svrsi za koju se krediti koriste (za
proizvodnju, izvoz, uvoz, sanaciju, otkup, potro{nju);
(3) po sektorima kojima su krediti namenjeni (proizvodnja, promet, potro{nja);
i
(4) i po drugim kriterijumima koji se izvode iz ovih osnovnih (po na~inu
kori{}enja, po vrsti obezbe|enja itd.).
41)
Ovde pod “normalnim okolnostima” podrazumevamo, da banka ima jasnnu poslovnu politiku,
a u okviru nje, jasnu i preciznu kreditnu politiku. U takvim okolnostima, od “top menad`menta”
preko kreditnog menad`era, pa do kreditnog referenta, postoji normalan sklad stru~nosti,
sposobnosti, ovla{}enja i odgovornosti i doprinosa ostvarivanju ciljeva banke posebno primarnog
cilja - profita. Ako to nije u okviru navedenih relacija, onda se te{ko mo`e govoriti o “normalnim
okolnostima”.
UPRAVLJANJE BILANSOM I AGREGATIMA BANKE 139
LITERATURA:
GLAVA 5.
Bilans uspeha banke, kao i bilans stanja banke, teorijski postoji svakog
momenata i rezultat je nastalih promena u poslovnoj aktivnosti banke. Druga je
stvar da li takav bilans uspeha treba iskazivati s obzirom na tehni~ke
mogu}nosti, racionalnost sastavljanja i mogu}nost ‘upotrebe’ takvog bilansa u
upravlja~ke svrhe. Naime, sa stanovi{ta upravlja~kih potreba banke, sastavljanje
bilansa uspeha ima za cilj upoznavanje menad`ment tima, borda direktora,
deoni~ara i kontrolnih institucija sa ostvarenim pokazateljima kona~nog uspeha
banke za odre|eni period vremena izra`enog u visini ostvarenog profita banke.
1)
David C. Cates: How Banks Make Money, u knjizi: The Financial Services Handbook – Executive Insights and
Solutions, Editors: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel, Joh Wiley & Sons, New York, 1987, str. 86.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 145
Neto prihod pre poreza iznosi 10,0 mil.dolara ili 4,65%, a njegova raspodela
ukazuje da 10% ide na porez, a 90% ostaje kao neto prihod posle poreza ili
profit. U ovom slu~aju neto prihod posle poreza ili pak profit, iznosi 9,0 mil.
dolara tj. ne{to preko 4% od ukupnog prihoda banke i slu`i za raspodelu
odnosno isplatu dividende, i eventualno, za reinvestiranje u deoni~ki kapital
banke. Veli~ina profita banke meri se navedenim pokazateljima odnosno
koeficijentima: ROA kao pokazatelj racionalnosti kori{}enja ukupnih sredstava,
ROE kao prinos deoni~arima na deoni~ki kapital i EPS kao rast tr`i{ne zarade
po jednoj deonici.
2)
U okviru nekamatnih izdataka su rezervacije za mogu}e kreditne gubitke 13,0 mil. dolara i plate i beneficije
zaposlenih 30,0 mil. dolara.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 146
Krediti, koji ~ine glavni deo portfolija produktivne aktive banke, aktive koja
donosi zaradu, glavni su izvor prihoda banke. Zbog toga i nije iznena|enje da
banke sa finansijskim te{ko}ama u pro{losti imaju probleme sa svojim
3)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services Industry, Third Edition,
MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 29.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 147
Izvor pla}anja dividende banke ~ini njen profit posle poreza uve}an za
depresijaciju. Po{to negotovinski prora~uni za banke nisu stvarni, pore|eni sa
nefinansijskim firmama, neto prihod je dobra aproksimacija raspolo`ivog toka
gotovine za pla}anje dividende banke. Zarada zadr`ana od strane banke je njen
glavni izvor kapitala. ^ak za kmunalne banke sa ograni~enim pristupom
kapitalnim tr`i{tima zadr`ana zarada tendira da bude jedini izvor kapitala. Bez
eksternog kapitala, ako se kapitalni raciji odr`avaju, rast aktive i isplata
dividende su nametnuti stopom profitabilnosti tako da je interna stopa
generiranja (g) kapitala jednaka proizvodu racija retencije (RR) i povrata
deoni~kog kapitala (ROE).
4)
Eric N. Compton: Inside Commercial Banks, Second Edition, John Wiley & Sons, New York, 1983, str. 85.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 149
Zarada po deonici ili EPS racio je finalni koeficijent koji se dobija deljenjem
preostalog neto prihoda banke sa prose~nim poznatim brojem deonica. Ovaj
podatak se naj~e{}e koristi kao klju~ni indikator u analizi performansi banke.
Pokazatelj se, tako|e, koristi i za odre|ivanje koliko se visoko kotiraju (cene)
akcije banke na tr`i{tu. Ako EPS iznosi $ 5 po deonici, a deonice banke se
prodaju na tr`i{tu po $ 25, onda je cenovnozaradni racio pet (price/earning racio
- P/E). Ovaj P/E racio se komparira sa istim koeficijentima drugih banaka i
finansijskih institucija.
Ukupni prihod banke su svi prihodi koje banka ostvari tokom jedne godine.
Ukupni prihodi banke se sastoje od kamatnih, nekamatnih i drugih prihoda
banke, kao rezultata njenog poslovanja sa ukupno anga`ovanim raspolo`ivim
sredstvima. Kamatni prihod je rezultat naplate tzv. aktivnih kamatnih stopa na
sva plasirana sredstva u obliku kredita, hartija od vrednosti i eventualne druge
plasmane (ponekad i centralna banka pla}a simboli~nu kamatu na obaveznu
rezervu).
Kako je krajnji cilj svake banke ostvarenje odnosno maksimiziranje profita, to
se ovaj cilj, teorijski gledano, mo`e ostvariti maksimiziranjem prihoda po
osnovu aktivnih kamatnih stopa, minimiziranjem izdataka po osnovu pasivnih
kamatnih i smanjenjem operativnih tro{kova poslovanja banke. Prakti~no,
ukupan prihod, kamatni izdaci i operativni tro{kovi banke su u funkciji profita
banke i mora se u procesu ostvarivanja ovih kategorija voditi ra~una o tr`i{noj
ili marketing poziciji banke, tako da je ove veli~ine pre potrebno optimizirati,
nego maksimizirati odnosno minimizirati.
U vezi sa tim, neophodno je sagledati dimenzije ukupnog prihoda banke, tj.
mesta i na~ine gde i kako se prihod ostvaruje. Dimenzije ukupnog prihoda
banke va`ne su za upravlja~ki tim banke odnosno njen menad`ment tim i
prikazane su na slici 5-1.5)
DIMENZIJE
UKUPNOG PRIHODA BANKE
Organizaciona
Proizvodno-uslu`na
Korisni~ka
Slika 5-1: Dimenzije ukupnog prihoda banke
Organizaciona dimenzija prihoda banke obuhvata funkcionalna mesta
ostvarivanja prihoda banke, u okviru kojih se organizuju slede}i poslovi:
5)
Leonard P. Cole: Cost Analysis and Control in Banks, Bankers Publishing Company, Boston, 1985, str. 10.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 151
6)
John A. Haslem: Commercial Bank Management - Text and Readings, Reston Publishing Company, Reston,
Virginia, 1985, str. 18.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 152
Va`nost izvora ovih prihoda postaje sve va`nija za komercijalne banke. Naime,
iako su kamatni prihodi najva`niji prihodi svake komercijalne banke, njihov
relativni zna~aj se, pod pritiskom konkurencije, postepeno smanjuje. To se
de{ava zbog razli~itog konkurentskog pritiska na pasivne i aktivne kamatne
stope i ima svog odraza na neto kamatnu marginu i, kona~no, na profit banke.
KAMATNI PRIHOD
- minus
Kamatni izdaci
= jednako
Rezervacije za kreditne
gubitke
= jednako
Neto kamatna margina je racio koji reflektuje odnos neto kamatnog prihoda
prema prose~noj produktivnoj aktivi. Ona se retko nalazi ni`e od 3,0% ili vi{e
od 7,0 %. Dve najva`nije komponente ovog racija neto kamatne margine su:
prinos produktivne aktive i prinos praga profitabilnosti. Prinos produktivne
aktive objedinjava bruto zaradu na svu finansijsku aktivu (kamatni prihod
podeljen sa produktivnom aktivom). Druga mera objedinjava tro{kove
finansiranja strukture produktivne aktive (kamatni izdaci podeljeni sa
produktivnom aktivom).
7)
David C. Cates: How Banks Make Money, u knjizi: The Financial Services Handbook – Executive Insights and
Solutions, Editors: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel, Joh Wiley & Sons, New York, 1987, str. 86.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 155
da, izme|u ostalog, pove}anjem kamatne stope privuku {to vi{e depozita.
Istovremeno se na drugoj strani pojavljuje i problem plasiranja pove}anog
obima sredstava, {to realno zahteva smanjnje kamatne stope na plasmane.
Aktiva Pasiva
Postoje}e Kamata na Kamata na
stope kredite...... 8% depozite..... 6%
Neke velike banke mogu imati {ira podru~ja ostvarivanja nekamatnih prihoda,
~ime omogu}uju i ostvarivanje njihovog ve}eg obima i ve}eg relativnog u~e{}a
u ukupnim prihodima banke. Podru~ja na kojima ove banke ostvaruju
nekamatne prihode jesu: 8)
8)
John A. Haslem: Commercial Bank Management - Text and Readings, Reston Publishing Company, Reston,
Virginia, 1985, str. 18.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 157
9)
David C. Cates: How Banks Make Money, u knjizi: The Financial Services Handbook – Executive Insights
and Solutions, Editors: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel, Joh Wiley & Sons, New York, 1987, str. 88.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 158
sam po sebi ne sadr`i vrednost. Me|utim, kolektivni set izdataka mo`e da bude
jednak tro{kovima kada se pojavi mogu}nost za nastanak jedne jasne vrednosti
ili cene. Sve do onog momenta dok se izdatak ne vezuje za stvaranje vrednosti
odre|enog proizvoda ili usluge, dakle ne~ega {to ima svoju cenu i {to banka
mo`e nekom prodati, izdatak se ne priznaje kao tro{ak odnosno ne mo`e postati
tro{ak. 10)
Svrha nastanka tro{kova i jeste u tome, da se pomo}u njih kreira nova vrednost
odre|enog proizvoda ili usluge. Slika 5-4 ilustruje razlike izdataka i tro{kova.
Stvarno pla}eni
Izdatak = iznos
Kao i kod prihoda, va`no je sagledati dimenzije ukupnih izdataka banke. I ovde
su prisutne tri dimenzije izdataka: organizaciona, linije proizvoda i usluga i
korisni~ka dimenzija.11)
10)
David C. Cates: How Banks Make Money, u knjizi: The Financial Services Handbook – Executive Insights and
Solutions, Editors: Eileen M. Friars and Robert N. Gogel, Joh Wiley & Sons, New York, 1987, str. 9.
11)
Ibidem, str. 10.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 159
Javno izve{tavanje
Su{tina
GLAVNA KNJIGA
RA^UNOVODSTVA sistema
ra~uno-
Snabdeva se: prihodima vodstva
op{tim tro{kovima
tro{kovima isplata i
stanjima
Izve{taji o:
prihodima
tro{kovima
stanjima
aktivnostima
Stoga je od velikog zna~aja da svaki profitni centar ima svoj mese~ni, nedeljni i
dnevni operativni plan.
Visoki
tro{kovi Prose~ni
tro{kovi
Niski
tro{kovi
Nizak Visok
volume volume
U vezi sa tim, redosled poslova bi bio slede}i:
Drugo, treba utvrditi varijabilne tro{kove, koji se defini{u kao tro{kovi koji se
menjaju sa promenom obima poslovanja.
15)
Leonard P. Cole: Cost Analysis and Control in Banks, Bankers Publishing Company, Boston, 1985, str. 35.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 164
Tre}e, treba utvrditi i postojanje relativno fiksnih tro{kova, koji jednim delom
sadr`e komponentu fiksnih, a drugim delom sadr`e komponentu varijabilnih
tro{kova za odre|ene zone obima poslovanja.
Ukupni
tro{kovi Ukupni prihod
i ukupni
prihod Ukupni tro{kovi
Varijabilni tro{kovi
Fiksni tro{kovi
Obim poslovanja
Definisane vrednosti
Izdaci
ZADACI
Izdaci A
Izdaci B AKTIVNOSTI
Izdaci C
PROIZVODI
Kako se vidi na slici, izdaci su privremeni dok ne postanu zadatak, aktivnost ili
proizvod. Tro{kovi sadr`avaju vrednost ili cenu, te se u tome i pravi razlika
izme|u izdataka i tro{kova.
16)
Leonard P. Cole: Cost Analysis and Control in Banks, Bankers Publishing Company, Boston, 1985, str. 23.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 166
Tro{kovni Organizacioni
i prihodni Proces pulovi primaoca
centri
alokacije
• $15 Prihodni centar A $ 22
• $20 Metod ili Prihodni centar B $ 62
sistem Prihodni centar C $ 61
• $18
alokacije Ukupno $ 150
• $31 tro{kova
• $50
• $16 Proizvodi:
Uk$150 Proizvod 1 $ 17
Proizvod 2 $ 38
Proizvod 3 $ 24
Proizvod 4 $ 71
Ukupno $ 150
17)
Ibidem, str. 152.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 167
• utro{eno vreme,
• prihodi,
• korisnost merenja resursa,
• direktni tro{kovi,
• kamatni izdaci, i
• iznajmljeni prostor.
Specifi~ni koncept treba da bude izabran kao jedan koji najbolje odgovara ili
obja{njava podeljenost alociranih tro{kova.
Drugi operativni tro{kovi jednog centra su svi oni {to se svrstavaju u izdatke
izuzev kompenzacija. Oni bitno uklju~uju sve druge operativne izdatke izuzev
kompenzacija. Mogu da budu ad`astirani da uklju~e amortizaciju za takve stvari
kao {to su istra`ivanja i razvoj, kojih nema na listi izdataka. Mogu tako|e da
uklju~e i rezervacije za vanredne stavke.
Ukupni tro{kovi po
srandardu (uklju~iv
direktne)
+ plus
18)
Ibidem, str. 97.
19)
Ibidem, str. 114.
Ukupni lokalni
op{ti tro{kovi
+ plus
Ukupni op{ti
tro{kovi
+ plus
Ukupni ostali
tro{kovi
= jednako
Ukupni izdaci
banke
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 169
Suma ovih izdataka je jednaka ili treba da bude uskla|ena sa ukupnim izdacima
banke. Ovo ilustruje slika 5-10, koja predstavlja dijagram toka aktivnosti
uskla|ivanja nivoa tro{kova sa ukupnim tro{kovima banke. Ovaj dijagram
reflektuje agregiranje svih tro{kova koje banka preuzima na sebe preko
ukupnog sistema standardnih tro{kova. Ukupan iznos je uskla|en sa ukupnim
izdacima banke. Ako je banka primenila parcijalno sistem standardnih tro{kova,
tada bilo koji nestandardni tro{kovi koji egzistiraju treba da se dodaju ukupnim
u cilju uskla|ivanja sa ukupnim izdacima banke.
Grupa Grupa
Sektor Sektor
Odeljenje Odeljenje
Najni`i entitet
tro{kovnog Saveti Prihvat
centra analize a
{k
Arbitra`a
Kao {to se vidi i na slici, svaki primalac alokacije ispod grupnog nivoa ima
efekat koji ~ini sistem slo`enijim. Jedan sistem alokacije, koji je sasvim
upotrebljiv treba da bude takav, da alocira od najni`eg tro{kovnog centra (ili
odeljenja) na najvi{i organizacioni nivo (gupu) na strani primaoca.
U nekim bankama kontrola tro{kova mo`e da bude samo stvar prolaza svih
narud`bina i faktura preko kontrolora za odobrenje i pla}anje. To mo`e tako|e
da bude i mese~ni pristup kontroli varijanti prema planu. Ovo sve mo`e da bude
20)
Ividem, str. 166.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 171
adekvatno u nekim okvirima. Ali, stvari postaju mnogo slo`enije, kada banka
raste. Tada kontrola mora da bude vi{e formalizovana. Nekamatni izdaci mogu
da erodiraju profit. Za optimalnu profitabilnost banke oni moraju biti pod
kontrolom. Izme|u ostalih, pod kontrolom treba da budu slede}i izdaci: 21)
LITERATURA:
21)
Ibidem, str. 279.
UPRAVLJANJE PRIHODIMA I RASHODIMA BANKE 172
GLAVA 6.
Kao {to smo ve} ranije analizirali,1 u~e{}e kapitala u savremenim uslovima u
bilansu banke mo`e se predstaviti upro{}enom {emom bilansne strukture banke
(6-1):
1
Vidi detaljnije u glavi 4. ove knjige
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 176
SREDSTVA OBAVEZE
1/3 Portfolio Depoziti po
kredita vi|enju 1/2
1/3 Portfolio hartija
od vrednosti Oro~eni depoziti
1/3 Portfolio rezervi, 2/5
fiksne aktive i Akcijskii kapital
2
Potreban startni nivo deoni~kog kapitala za osnivanje banke kod nas je 10 mil evra u dinarskoj
protivvrednosti.
3
Visina deoni~kog i drugog kapitala ili neto vrednost banke ~ini jedan od klju~nih faktora
poverenja javnosti u banke i bankarski sistem zemlje
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 177
4
Stopa kapitala se kroz istoriju bankarstva stalno menjala. To se najbolje vidi iz podataka za
ameri~ko bankarstvo: prva stopa kapitala bila je 1940.godine 10%, a 1875.godine stopa je bila
~ak 35%. Dakle, stogodi{nji razvoj banaka smanjio je stopu kapitala (leverid`a) petostruko, ali to
nije zna~ilo i proporcionalno pove}anje bankarskog rizika. Stopa kapitala prema ukupnoj aktivi
bila je 1972.godine 7,2%, a prema tzv. rizi~noj aktivi 9,4%.
5
O me|unarodnim standardima kapitala poznatim pod nazivom Bazel I i Bazel II bi}e posebno
re~I kasnije u ovoj glavi.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 178
• za{titu depozitara,
• pokrivanje neo~ekivanih gubitaka, i
• regulativnu funkciju.
6
Osiguranjem depozita u bankarskom sistemu SAD je obezbe}eno kod specijalizovane federalne
organizacije pod nazivom FDIC (Federal Deposit Insurance Company), koja osigurava {tedne
uloge do 100.000 dolara kod jedne banke za jednog {tedi{u.
7
Vidi op{irnije: dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990, str. 221.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 179
8
Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barrons Bussines Guide, New York, 1990, str.
104.
9
Ibidem, str. 54.
10
Joseph F. Sinkey, Jr.:Commercial Bank Management in the Financial Services Industry, Third
Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 627.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 180
Eksterni izvori kapitala banke su: zajedni~ki ili op{ti stokovi (cammon stock),
trajni preferibilni stokovi (perpetual preferred stock), konvertibilni preferebilni
stokovi (convertibile preferres stock) i preferibilni stokovi sa prilagodljivim
stopama (adjustable-rate preferred stock). Zajedni~ki stokovi (cammon stock)
su tradicionalni izvori formiranja akcijskog kapitala (equity capital). Oni
prihvataju najve}i stepen rizika u zamenu za sticanje potencijalnog vlasni{tva.
U slu~aju bankrota, ovi akcionari, kao ulaga~i, su na poslednjem mestu kod
raspodele ostatka imovine banke.
Trajni preferabilni stokovi imaju ve}a prava tj. ve}i stepen sigurnosti u pogledu
imovine u procesu eventualne likvidacije banke u odnosu na zajedni~ke
stokove. To se odnosi, pre svega, na odre|ene fiksne stope prinosa na ulo`ena
sredstva. Ovde banka zadr`ava pravo otkupa ovih hartija nakon odre|rnog
vremena. Zbog dvostrukog oporezivanja (na nivou banke i na nivou akcionara),
ovaj vid sticanja kapitala banke nije naro~ito popularan.
Interni izvori treba da budu osnova za formiranje budu}eg rasta kapitala banke.
To se pre svega odnosi na banke koje `ele da imaju ve}u stopu ekspanzije, pa
formiraju prete`no kapital iz internih izvora, odnosno isplatom manjih stopa
dividendi. U tom kontekstu treba imati u vidu i stopu oporezivanja dividendi,
koja mo`e da igra ulogu podsticaja ili destimulacije formiranja odgovaraju}e
stope kapitala ili promene structure izvora formiranja kapitala banke.
podsticaja ili destimulacije formiranja odgovaraju}e stope kapitala ili promene
structure izvora formiranja kapitala banke.
Pribavljanje kapitala banke vr{e po strogo propisanoj proceduri. Pri tome treba
razlikovati pribavljanje deoni~kog, kao primarnog kapitala, i pribavljanje
sekundarnog kapitala (dugoro~nog duga) putem emisije dugoro~nih obveznica.
Da bi to ukratko objasnili, navodimo nekoliko postupaka pribavljanja kapitala i
to:
12
Prema nasim propisima u Republici Srbiji, finansijski census za osnivanje banke je 10 miliona
eura u dinarskoj protivvrednosti.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 182
Naime, ukoliko banka ili preciznije re~eno, njen menad`ment tim, propusti da
na vreme obezbedi ovaj sklad, mogu u rizi~nim uslovima (a rizik sredine je sve
ve}i), nastati pozicije, kada banka vi{e ne mo`e da obnovi ni jedan od navedena
dva postupka. To zna~i, da banka u slu~aju gubitaka, koji bi bili jednaki ili ve}i
od deoni~kog kapitala banke, nema vi{e mogu}nosti pribavljanja dodatnog
deoni~kog kapitala, ve} joj ostaju samo dve lo{e mogu}nosti: pripajanje nekoj
drugoj kapitalno sna`nijoj banci (koja }e je bez njene volje pripojiti pod
odre|enim uslovima) ili jednostavno bankrot. Obe varijante zna~e pravni
nestanak eniteta banke.
Kapital banke je veoma bitna pozicija u bilansu banke, ne samo po svom obimu,
odnosno veli~ini, ve} i prema svojoj odgovaraju}oj strukturi. Postoje razli~ite
klasifikacije kapitala u bilansu banke, od veoma jednostavnih, pa do veoma
slo`enih. U osnovi, capital se deli na primarni i sekundarni, a komponente
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 183
13
Vidi detaljnije: Milutin ]irovi}: Bankarski menad`ment, Ekonomski institute, Beograd, 1995,
str. 245.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 184
Neto kreditni gubici su jednaki kreditima za otpis minus nadoknada. Ova mera
mo`e da se koristi kao ex post pokazatelj kvaliteta kredita. Rezervacija za
kreditne gubitke je stavka izdataka koja se preko bilansa uspeha izdvaja na
ra~un rezervi u bilansu stanja. Dozvoljena norma kreditnih gubitaka i
rezervacija gubitaka reprezentuju prvu liniju odbrane protiv kreditnih gubitaka.
14
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Management in the Financial Services Industry, Third
Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 537.
15
Ibidem, str. 541.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 185
Dok su neki kreditni gubici nu`an sastavni deo kreditnog poslovanja, mnoge
banke su sklone da dr`e saldo rezervi koji obezbe|uje ‘amortizer’ protiv
neo~ekivanih kreditnih gubitaka. U savremenom bankarskom okru`enju
konkurentski pritisci zahtevaju racio dozvoljenosti gubitaka u kreditnom
portfoliju u rasponu od 1,25 do 1,5 procenata od ukupnog obima kredita.
Druga i tre}a linija odbrane banke protiv kreditnih gubitaka su njena teku}a
zarada i njena zadr`ana zarada. U ekstremnim slu~ajevima, kada popusti pa`nja
banke oko kreditnog portfolija, kreditni gubici }e ‘pojesti’ njene dozvoljene
(normirane) rezerve, njenu teku}u i zadr`anu zaradu, tako da }e se bez jedne
eksterne infuzije deoni~kog kapitala (emisije), kao rezultat javiti nesolventnost i
bankrot (likvidacija).
16
Milutin ]irovi}: Bankarski menad`ment, Ekonomski institut Beograd, 1995, str. 131.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 186
Stopa kapitala predstavlja odnos ukupnog obima kapitala prema ukupnoj aktivi
bilansa banke i izra`ava se koeficijentom adekvatnosti kapitala banke. S druge
strane recipro~no gledano, imamo kapitalni leverid`, koji se izra`ava merom
multiplikatora deoni~kog kapitala, odnosno koji predstavlja odnos ukupne
aktive prema deoni~kom kapitalu i predstavlja polugu-oslonac sigurnosti
zdravog kontinuiranog poslovanja banke.
- stopa profitabilnosti,
- nivo ili stopa dividendi,
- stopa rasta aktive, i
- postoje}e stope kapitala prema aktivi.
Stopa kapitala ustvari mo`e da slu`i samo kao gruba aproksimacija adekvatnosti
kapitala, odnosno adekvatnog obezbe|enja banke protiv neo~ekivanih gubitaka.
Ustvari, obezbe|enje stabilnosti poslovanja banke tra`i daleko kompleksnije
sagledavanje i analizu indikatora performansi pozicije banke i to:18
17
Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga Beograd, 1990, str. 223.
18
Ibidem, str. 224.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 187
19
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje uspe{ne profitne
strategije banke, Feljton Novi Sad, 1999, str. 99.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 188
Kao {to se vidi iz navedene slike 6-5, stavke u bilansima izra`ene su milionima
dinara, ali istovremeno predstavljaju i procentualno u~e{}e u zbiru bilansa,
odnosno u aktivi i pasivi po~etnog i teku}eg bilansa. Ukupan zbir teku}eg
bilansa ve}i je za 50% od zbira po~etnog bilansa. To zna~i, da je obim
poslovanja porastao za 50% i da se, shodno tome, mora pove}ati i obim kapitala
za 50%, ako se `eli zadr`ati ista stopa u~e{}a kapitala u zbiru teku}eg bilansa
kao i u po~etnom bilansu, a to je 8%.
20
Ibidem, str. 96.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 190
Slika br. 6-4: Uticaj rasta aktive na poziciju kapitala banke22 37)
Navedena slika 6-6 prikazuje podatke, koji polaze od toga da je:
Menad`ment tima treba unapred da zna slede}e: ako kapital banke padne ispod
granice od 7 % tokom navedenog perioda od pet godina, banka mora pristupiti
infuziji kapitala.
22
Vidi detaljnije: Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje
uspe{ne profitne strategije banke, Feljton Novi Sad, 1999, str. 99.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 192
Komitet je, uz podr{ku guvernera grupe 10, tada odlu~io da poku{a zaustaviti
dalju eroziju kapitalnih standarda u bankarskim sistemima i da ula`i ve}i
zajedni~ki napor u cilju ve}e konvergencije u postupcima i modelima merenja
adekvatnosti kapitala. Ovaj poduhvat je doveo do stvaranja jednog {irokog
konsenzusa o jedinstvenom pristupu ponderisanog merenja rizika za bilansne i
vanbilansne stavke poslovanja banaka.
U tom smislu, adekvatna stopa kapitala jeste ona koja odr`ava zadovoljavaju}u
institucionalnu strukturu banke i {titi banku od negativnih efekata neo~ekivanih
gubitaka.
23
International Convergence of Capital Measurement and Capital Standards, A Revised
Framework, Comprehesive Version, 2004, prevod, Bazel II – Me|unarodna saglasnost o merenju
kapitala, Banking Regulations, Privredni pregled, Beograd, 2007, str. 10.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 194
Bazelski komitet utvrdio u Bazelu II tri osnovna oslonca ili stuba:24 minimalne
kapitalne standarde, supervizorki nadzor i tr`i{nu disciplinu. Prvi oslonac
zahteva zdravi minimum kapitalnog standarda koji efektivno i ta~no prepoznaje
stepen kreditnog rizika baziran na: (1) standardnom pristupu da kapitalni
zahtevi budu povezani sa eksternom procenom – kreditnim rejtingom, (2)
sopstvenom internom rejtingu saglasno sa procenom mogu}nosti propusta i
jedinstvenim profilom rizika.
Tre}i oslonac odnosi se na tr`i{nu disciplinu koja daje bankama vi{e inicijative
da upravljaju njihovim rizicima i odr`avaju adekvatan kapital. Efektivna tr`i{na
disciplina i supervizija zavise da li ili ne banke pravovremeno, uredno i
pouzdano razotkrivaju informacije koje se odnose na strukturu kapitala i
izlo`enost riziku. Na osnovu relevantnih i objektivnih tr`i{nih informacija,
u~esnici na tr`i{tu mogu proceniti i doneti odluku o sopstvenom riziku u
poslovanju sa takvim institucijama. Efektivnost tr`i{ne discipline u
kontrolisanju preduzetog rizika od strane banaka zavisi od adekvatnosti
izno{enja u javnost-razotkrivanja informacija na tr`i{tu i realnosti i kvaliteta
prakse razotkrivanja u bankama.
24
Ibidem, str. 6-10.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 195
Naravno, zemlje koje `ele ve}u konkurentnost svojih banaka, mogu propisivati i
ve}e stope adekvatnosti kapitala od navedenih 8 procenata, ali i voditi politiku
diferencijacije prema visini stvarne stope adekvatnosti kapitala. Osim toga, u
zemljama sa ve}om izlo`enosti riziku, ti procenti su ve}i.
25
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje uspe{ne profitne
strategije banke, Feljton Novi Sad, 1999, str. 215.
26
Milutin ]irovi}: Bankarski menad`ment, Ekonomski institute, Beograd, 1995, str. 250.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 197
27
Timothy P. Hartman and John E. Mack: Capital Planning and Management, u knjizi: The
Bankers Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E.
Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988, str. 332-333.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 198
LITERATURA:
28
Reid Nagle and Bruce Peterson: Capitalization Problems in Perspektive, u knjizi:
Handbook for Banking Strategy, edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis,
John Willey and Sons, New York, 1985, str. 302.
UPRAVLJANJE KAPITALOM POSLOVNE BANKE 199
UPRAVLJANJE RASTOM I
PERFORMANSAMA BANKE
S a d r ` a j t r e } e g d e l a:
• Upravljanje rastom vrednosti
banke
• Upravljanje korporativnim
performansama banke
• Upravljanje portfolio
performansama banke
NAPOMENE
GLAVA 7.
Sam koncept vrednosti nije tako po{ten ili iskren pristup kao {to mnogi ljudi
veruju. Najjednostavnije, vrednost bilo koje aktive, u principu, zavisi od
nekoliko faktora:1)
• strane za koju se radi procena ili evaluacija,
• tipa vrednosti kojom se meri,
• ta~ke u vremenu za koju se vr{i procena, i
• svrhe evaluacije.
Vrednost nije stati~ki ili homogeni koncept. Dakle, dinami~ki koncept vrednosti
bilo koje aktive zavisi od mnogobrojnih faktora, koji se menjaju tokom vremena
i to:2)
• ukupna ekonomska sredina,
• potencijal kori{}eenja aktive,
• rok procene vrednosti,
• lokacija aktive,
• relativna oskudnost,
• vrednost substituta,
• stepen uklju~enog vlasni{tva,
• likvidnost i tr`i{nost aktive, i
• fizi~ke kondicije aktive.
Vrednost u kori{}enju nije tip vrednosti, ve} uslovi pod kojim izvesnim
pretpostavkama se vr{i evaluiranje aktive. Su{tina je u tome, da li je aktiva u
produktivnom kori{{}enju i da li kao takva ima vrednost. Vrednost u razmeni je
su{tinski suprotna od vrednosti u kori{}enju i odnosi se na deo aktive koji se
3)
Ibidem, str. 166-172.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 205
Ukupna vrednost
U posla
k
u Gudvil vrednost
p
n
a Vrednost aktive
v neopipljive
r
e Vrednost aktive
d opipljive
n
Redovna likvidacija
o
s Prinudna likvidacija
t Vrednost otpatka
6)
Tom Copeland, Tim Koller and Jack Murren: Valuation - Measuring and Managing the Value
of Companies, McKinsey & Company, Inc., John Wiley & Sons, New York, 1991, str. 4.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 208
Ovi faktori mogu se sumirano sagledati u slici 7-3 oja ukazuje na potrebu
upravljanja rastom vrednosti banke.
T R @ I [ T E
7)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Management in the Financial Services Industry, Third
Edition, McMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 49.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 210
N Dt
P= -------------
8)
Ibidem, str. 50.
9)
Ibidem, str. 52.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 211
t=1 (1 + k)t
gde je:
Dt = dividende za vlasnike firme za period t
k = zahtevana stopa prinosa-povrata za investitore u akcije
Pregled 7-1:
1. Investiranje
Identifikovanje restrukturnih prilika:
• Upravljanje analizom restruktuiranja (pentagon pristup)
• Utvr|ivanje poslovnih strategija i planova
• Razvijanje restruktuiranja i ekspanzionih scenarija
2. Izvr{avanje programa
Izvr{avanje programa restruktuiranja
• Izvr{avanje internih inicijativa
Ubrzavanje rasta
Pove}avanje margina
Smanjenje tro{kova
Dokapitalizacija
• Izvr{avanje eksternih inicijativa
Prodaja poslova
Rekapitalizacija
Pripajanje novih poslova
3. Promena poslovne filozofije
Izgra|ivanje pristupa upravljanjem vrednosti
• Ugra|ivanje vrednosti u planiranje
• Ponovo razmi{ljanje o procesu investiranja kapitala
• Veza kompenzacija sa kreiranom vredno{}u
• Razvijanje strategije komuniciranja investiranja
• Preoblikovanje uloge top menad`menta
10)
Tom Copeland, Tim Koller and Jack Murren: Valuation - Measuring and Managing the Value
of Companies, McKinsey & Company, Inc., John Wiley & Sons, New York, 1991, str. 71.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 213
VE]A VREDNOST
SAMOSTALNO ILI SA NEKOM
DRUGOM BANKOM?
Aktiva Upravljanje aktivom Pasiva
ili pasivom?
U su{tini, proces vrednosno orijentisane filozofije banke ima dva jasna aspekta.
Prvi uklju~uje restruktuiranje koje osloba|a vrednost koja je u klopci firme.
Ovaj aspekt aktivnosti mo`e odmah da poka`e rezultate koji se mogu rangirati
od osrednjih do spektakularnih, kao {to je na primer, skok cena deonica samo u
toku jednog meseca. Ovo mo`e da bude i veoma nepovoljno za firmu (potreba
ad`astiranja discipline na relativno visokom nivou dugova). Drugi aspekt
upravljanja procesom vrednosti odnosi se na razvoj vrednosno orijentisanog
pristupa vo|enju i upravljanju bankom posle restruktuiranja. To uklju~uje
utvr|ivanje prioriteta baziranih na kreiranju vrednosti: planiranje, merenje
performansi, stimulativnih kompenzacionih sistema u pravcu vrednosti
deoni~ara i komuniciranje sa investitorima u izrazima kreiranja vrednosti.
11)
Tom Copeland, Tim Koller and Jack Murren: Valuation - Measuring and Managing the Value
of Companies, McKinsey & Company, Inc., John Wiley & Sons, New York, 1991, str. 29.
12)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Marketing poslovne banke, drugo izdanje, Feljton, Novi Sad, 1997,
str. 158-160.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 215
- veli~na banke,
- definisani ciljevi banke (na primer: obim izvora ili ciljna profitabilnost),
- izabrani pravac razvoja banke,
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 216
Dakle, pored navedenih faktora, izbor metoda rasta banke zavisi i od toga, kako
}e menad`ment tim banke iskoristiti prednosti, odnosno umanjiti dejstvo
nedostataka, koje svaki navedeni metod ima.
Pored strategije izbora kori{}enja metoda rasta, pred banku se postavlja i pitanje
strategije ostvarivanja tempa rasta vrednosti banke. Su{tina pitanja je: kojim
faktorima je determinisan tempo rasta vrednosti banke i kojom brzinom treba
ostvarivati tu stopu rasta? Na ova strategijska pitanja menad`ment tim banke
treba blagovremeno dati odgovore i determinisati ih strategijskim planom i
poslovnom politikom banke. Prilikom razmatranja brojnih faktora koji
determini{u tempo rasta vrednosti banke, ne bi se smeli zanemariti slede}i, kao
{to su:
Teku}a tr`i{na
vrednost
Gap teku}e
percepcije 1 Maksimalne
{anse prodora
Vrednost Optimalno
kakva jeste 5 restrukturana
OKVIR vrednost
2 RESTRUK-
TUIRANJA
Ukupne {anse
kompanije
Strategijske i
operativne
{anse 4
3
Ve}a vrednost sa Ve}a vrednost sa
internim popravkama [anse za prodaju i eksternim popravkama
akviziciju
13)
Tom Copeland, Tim Koller and Jack Murren: Valuation - Measuring and Managing the
Value of Companies, McKinsey & Company, Inc., John Wiley & Sons, New York, 1991, str. 35.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 218
14)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko upravljanje bankom,
bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, drugo pro{ireno i prera|eno izdanje,
Feljton, Novi Sad, 2002, str. 325.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 219
VLASNI^KE
PREFERENSE
PONA[ANJE I ODLUKE BAN^INI DRU[TVO: PRAVNA I
MENAD@MENT TIMA CILJEVI EKONOMSKA
SREDINA
POLITIKE ZA OSTVARIVANJE
CILJEVA BANKE
15)
Ibidem, str. 326.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 220
banka mo`e da ode u ste~aj, pored lo{e plasiranih kredita i pada ekonomije,
mo`e dodati i lo{ kvalitet menad`menta.
Kreiranje ili uve}avanje vrednosti ili bogatstva deoni~ara bi trebalo biti jedan od
najva`nijih ciljeva banke kao finansijske institucije. I zaista, svaka konsolidacija
i povezivanje u industriji finansijskih usluga, obavlja se u nameri da se pobolj{a
uve}avanje vrednosti deoni~ara kombinovane finansijske institucije. Postoji
nekoliko tehnika za merenje internih performansi koje se u banci mogu koristiti
za procenu uve}avanja vrednosti deoni~ara. Te tehnike obuhvataju:18)
16)
Ibidem, str. 327.
17)
Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks – Community,
Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990, str. 35.
18)
Zabihollah Rezaee: Financial Institutions, Valuations, Mergers, and Acquisitions – The Fair
Value Approach, Second Edition, John Wiley & Sons, New York, 2001.godine, str. 291-292.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 221
(1) Procena rizika je metod koji fokusira procenu rizika i rizika upravlja~kih
jedinica u cilju merenja uve}avanja vrednosti deoni~ara. Ovaj metod obuhvata
aktivnost identifikacije svih tipova rizika uklju~iv{i: kreditne, tr`i{ne,
strategijske, operativne i politi~ke rizike. Finansijska institucija treba
inkorporirati sve tipove potencijalnih rizika u njen interni model rizi~ne
vrednosti (‘value-at-risk’ ili skra}eno ‘VAR’), koji determini{e projektovani
iznos maksimalnog gubitka pojedinog portfolija tokom datog perioda.
(2) Dodata ekonomska vrednost (‘economic value added’ ili skra}eno ‘EVA’)
mo`e da se koristi u proceni uve}avanja vrednosti deoni~ara preko seta matrica
koje determini{u da li aktuelni neto prihod po izve{taju prema{uje predodre|enu
o~ekivanu zaradu. Model EVA izjedna~uje razliku izme|u zvani~no
objavljenog neto prihoda i finansijskih tro{kova kapitala koji terete zaradu
(EVA = neto prihod – tro{kovi kapitala i investiranja). Kada je koeficijent EVA
pozitivan, to ozna~ava uve}avanje vrednosti, a kada je negativan, to pokazuje
da vrednost deoni~ara opada.
• finansijske indikatore,
• satisfakciju korisnika,
• interno poslovanje, i
• porast zaposlenih i u~enje.
19)
Robert S. Kaplan and David P. Norton: The Balanced Scorecard – Measures that Drive
Performance, Harvard Business Review on Measuring Corporate Performance, Harvard Business
School Press, 1998, str. 123-215.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 223
Fuzija ili spajanje (‘merger’) je aktivnost spajanja dve ili vi{e banaka u jednu,
novu banku. Pri tome, ranije banke gube svoj identitet i nastavljaju svoje
poslovanje kao nova banka, obi~no sa novim imenom, novom filozofijom i
novim stilom poslovanja. Akvizicija ili pripajanje (‘acquisition’) je aktivnost
kada jedna, obi~no ve}a banka, ali ne uvek, pripoji-preuzme jednu ili vi{e
manjih banku i nastavi poslovanje pod svojim postoje}im imenom
gde je:
V = vrednost banke
A = banka koja vr{i preuzimanje
B = banka koja se preuzima (ciljna banka)
Primarni motiv, koji stoji gotovo iza svake fuzije i akvizicije banaka u industriji
finansijskih usluga, povezan je sa klju~nom svrhom egzistencije svakog
poslovnog entiteta – maksimiziranjem vrednosti deoni~ara. Rast bogatstva
deoni~ara fuzijom i akvizicijom entiteta ili je razultat vrednosti kreirane tom
fuzijom i akvizicijom ili mo`e rezultirati od transfera bogatstva sa imaoca
obveznica na imaoce deonica sa nepromenjenom ukupnom tr`i{nom vredosti
kombinovanog entiteta. To mo`e da bude postignuto:2)
• pobolj{anjem efikasnosti i efektivnosti kombinovanih institucija preko
ekonomije obima i smanjenja tro{kova;
• pove}anjem njihove tr`i{ne snage preko prodajnih cena i naknada za
usluge; i
• pove}anjem njihovog pristupa pouzdanijoj poslovnoj mre`i.
2)
Zabiholah Rezaee: Financial Institutions, Valuations, Mergers and Acquisitions – The Fair
Value Approach, Second Edition, John Wiley & Sons, New York, 2001, str. 84.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 225
Pregled 7-2:
Podru~je Indikatori-faktori
1. Regulacije 1. Smanjene restrikcije za filijale
i propisa 2. Primena RNIB Act-a iz 1994. eliminisane su
me|udr`avne bankarske restrikcije
3. Primena GLB Act-a iz 1999. dozvoljena je
konsolidacija u FSI
2. Izve{tavanje i 1. Primena op{te prihva}enih ra~unovodstvenih
ra~unovodstveni principa (GAAP) nasuprot Regulatornih
standardi ra~unovodstvenih principa (RAP)
2. Standardi fer vrednosti
3. Propis o eliminisanju metoda interesnog
udru`ivanja
3. Tehnolo{ki Napredak u komunikaciji i tehnologiji procesiranja
napredak podataka
Internet bankarstvo
Kori{}enje Web stranica
4. Poslovno 1. Porast koncentracije finansijskih institucija na
iskustvo nacionalnom nivou
2. Pove}anje snage i kvaliteta zarade
3. Ekspanzija ponude finansijskih usluga
4. Ravnomeran rast cena bankarskih deonica
5. Porast broja banaka
6. Redukcija bankrota banaka
5. Ekonomski 1. Ekonomski rast
faktori 2. Niske kamatne stope
3)
Ibidem, str. 88.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 226
Utvr|uje finalnu
transakciju Faza finalizacije Pregleda kona~ni ugovor
Osigurava pristanak Kompletira transakciju
Finalizuje finansiranje
i integracije
Kompletira transakciju
Integri{e entitete
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 227
• sa~initi strategijski plan (fokus, pravac i ciljeve banke za horizont tri do pet
godina),
• formirati tim za fuziju i akviziciju (ljudi iz klju~nih ban~inih funkcija),
• sa~initi plan fuzije i akvizicije (rok, strukturu transakcije, finansijske i
poreske apekte i strategiju pregovaranja),
• utvrditi kriterije za izbor kandidata (veli~inu, lokaciju, kvalitet kreditnog
portfolija, miks aktive, strukturu obaveza, korisnike i tr`i{nu poziciju, nivo
kapitala i sistem isporuke),
• izvr{iti identifikaciju kandidata,
• izvr{iti anlizu kandidata, i
• uraditi preliminarnu evaluaciju i finansijsku studiju izvodljivosti.
• strategija pregovaranja,
• kontakt sa kandidatom i preliminarni razgovori,
4)
Ibidem, str. 303-304.
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 228
• pismo namere, i
• pa`ljiva provera performansi i vrednosti banke.
• finalizaciju ugovora,
• saglasnost regulatora i deoni~ara,
• kratki finalni pregled,
• finalizaciju transakcija, i
• integraciju entiteta.
Obavljanje ove tri faze procesa: faza strategijske pripreme, faza pregovaranja i
istra`ivanja i faza finalizacije i integracije fuzije i akvizicije, spada u poslove
novijeg datuma, koji su slo`eni, dugoro~ni i odgovorni, {to zahteva izuzetno
stru~an i profesonalni odnos formiranih timova, menad`ment timova i organa
upravljanja u bankama.
5)
Ibidem, str. 74-76. U periodu od 1990. do 1999.godine nastale su mnoge fuzije i akvizicije
banaka u SAD i u svetu. Me|u najve}im se smatraju: Citicorp i Travelers, Bank Ameica i Nations
Bank, Deutsche Bank i Bankers Trust, Union Bank o9f Swizerland i Swiss Bank Corporation,
Wells Fargo i Norwest, Socete Generale i Paribus, Bank One i First Chicago, Bank Boston i Fleet
Financial Group, itd. Tako je u 1998.godini, vrednost fuzija i akvizicija banaka u SAD dostigla
najve}i nivo vrednosti od 674 milijarde dolara. Najvi{e publikovana megafuzija bila je Citicorp i
Traveler sa procenjenom vrednosti kombinovane aktive od 669 milijaldi dolara, koja je
obuhvatala razli~ite finansijske usluge kao {to su komercijalno bankarstvo, investiciono
UPRAVLJANJE RASTOM I PERFORMANSAMA BANKE 229
Postoje}e tr`i{te
Konsolidacije
Pro{ireno tr`i{te
Poslovne
kombinacije
Postoje}e tr`i{te
Povezivanje
Pro{ireno tr`i{te
Finansijska modernizacija
Finansijski izve{taji i
ki k j
Tr`i{na Izve{tavanje interne kontrole
disciplina
Supervizorsko evaluiranje izve{taja
L I T E R A T U R A:
GLAVA 8.
6)
Performanse (na engleskom ‘performance’) u svom op{tem zna~enju izra`ava funkcionalnu
sposobnost, u~inak, delo, izvr{enje, ostvarenje.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 235
7)
goodwill ozna~ava neopipljivo posedovanje, koje omogu}ava banci nastavljanje poslovanja i
zara|ivanje profita po stopi koja prevazilazi normalnu ili osnovnu stopu profita u ostalim
poslovima ili delatnostima sli~nog tipa. Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barrons
Business Guides, New York, 1990, str. 288. i Jerry M. Rosenberg: Dictionary of Banking
Financial Services, second edition, John Wiley & Sons, New York, 1985, str. 326.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 238
• poslovni miks,
• prihode od usluga,
• kvalitet kredita,
• nivo tro{kova, i
• poreske obaveze.
• segmentacije,
• pozicioniranja,
• marketing miksa,
• tehnolo{kog razvoja, i
• relationship banking (dugoro~na veza banke sa klijentima).
8)
Aleda V. Roth and Marjolijn van der Velde: Retail Banking Strategies – Opportunities for the
1990s, Bank Administration Institute Rolling Meadows, Illinois, 1990, str. 60-63.
9)
Vidi detaljnije: Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko
upravljanje bankom, bilansima, bonitetom i portfolio rizicima banke, Feljton, Novi Sad, 2003, str.
98-103.
10)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 266.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 239
11)
Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset/Liability Management, u knjizi:
The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and
Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988, str. 347.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 240
• regulacijom, i
• kreditnim rejtingom.
RIZIK BANKE
12)
Ibidem, str. 348.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 241
(1) planiranje,
(2) prognoziranje,
(3) finansijsko prognoziranje,
(4) strategijsko planiranje,
(5) leverid`, i
(6) cenovno/zaradni racio.
1)
Gary A. Giroux and Peter S. Rose: Financial Forecasting in Banking – Methods and
Application, UMI Research Press, Michigen, 1981, revision G.A. Giroux 1970, University of
Arisona, str. 3-16.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 242
(5) Leverid` (‘leverage’). Leverid` zna~i oslonac, polugu i kao pojam se odnosi na
pozajmljeni novac u cilju porasta prinosa na investirani kapital. Mo`e se posmatrati sa
dva aspekta: bankarskog i finansijskog. Bankarski aspekt leverid`a podrazumeva
2)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje uspe{ne profitne
strategije banke, Feljton, Novi Sad, 1999, str. 38-46.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 243
Kada se radi o firmama u istoj grani onda je re~ o razlikama koje poti~u iz
ostvarenih razli~itih stopa profitabilnosti kompanija u okviru iste privredne
grane. Kada se analizira kretanje P/E izme|u kompanija u razli~itim privrednim
granama, onda te razlike postoje zbog diferencijalnog polo`aja razli~itih
privrednih grana u privrednom sistemu. Ovi podaci se objavljuju kvartalno,
odnosno za poslednja ~etiri kvartala.
FINANSIJSKO PLANIRANJE
Godi{nje Kapitalno
bud`etiranj bud`etiranj
FINANSIJSKO
PROGNOZIRANJE
Upravljanje
bilansom
5)
Tako je, na primer, 80-tih i 90-tih godina u SAD do{lo do velikih promena u pogledu broja
banaka kao posledica prvo bankrota, a posle fuzija i akvizicija – vidi glavu 1. ove knjige.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 245
Dakle, kao {to smo videli, tri funkcije planiranja: godi{nje bud`etiranje,
kapitalno bud`etiranje i upravljanje bilansom., me|usobno su povezane. Prvo,
sve se rade operativno preko alokacije godi{njeg bu`eta, na primer, dugoro~no
kapitalno bud`etiranje se primenjuje preko porasta toka gotovine (‘cash flow’) u
godi{njem bud`etiranju. To isto je prisutno i u portfolio promenama
kombinovano aplikacijama upravljanja bilansom. Neke od odluka upravljanja
bankom primenjuju se u procesu razmatranja sve tri planske funkcije simultano.
Na primer, odluka da se izgradi nova zgrada banke u osnovi je odluka
kapitalnog bud`etiranja.
Analiza O~ekivane
ekterne promene
sredine sredine
Finansijsko
prognoziranje budu}e
sredine
Analiza scenarija
alternativnih odluka
Zvani~ni plan
banke
Kontrolne
procedure
Slika 8-5: Tok procesa finasijskog planiranja u banci
Slika procesa planiranja prikazuje tok procesa sa glavnim inputima: sredina,
finansijska pozicija i ciljevi menad`ment tima (dati zajedno kao eksterni) u
7)
Ibidem, str. 27.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 248
Pre nego {to se formalni (zvani~ni) planovi finaliziraju, nadle`ni organ za plan
banke (obi~no je to komitet za plan) treba da razmotri konsekvence nekoliko
alternativnih finansijskih odluka i nekoliko razli~itih ekonomskih scenarija. To
je vitalna faza u procesu planiranja. Postoji u bankarskoj literaturi nekoliko
razli~itih pristupa za izvr{avanje ove faze uklju~uju}i simulaciju, kvantitativne
tehnike optimizacije, kvalitativne scenario analize i trend analizu. U ovoj fazi
elementi finansijske pozicije banke, potencijalne promene u toj finansijskoj
poziciji i o~ekivane promene sredine, uti~u jedni na druge. Kompleksnost ovih
interaktivnih procesa, posebno za velike banke, ubedljivo ide u prilog {irokom
kori{}enju kvantitativnog planiranja, tehnici prognoziranja i kompjuterskoj bazi
informacionog sistema.
Ako se profitabilnost kao performansa rangira visoko ili na samom vrhu ciljeva
banke, postavlja se pitanje kako bi ona trebalo da se meri? Kako treba
menad`ment tim da se pona{a i kako da odlu~uje ako banka ostvaruje
zadovoljavaju}i progres u pravcu ostvarivanja profitnog cilja. Jedna od naj~e{}e
kori{}enih mera profitabilnosti je prinos na ukupno prose~na anga`ovana
sredstva, tj. ukupnu aktivu (Return on Assets, skra}eno ROA) i defini{e se
kao:16)
16)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko upravljanje bankom,
bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Feljton, Novi Sad, 2002, str. 328-
333.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 250
Me|utim, o~igledno najve}a slabost koeficijente ROA kao mere, jeste njen
nedostatak da poka`e zaradu deoni~ara bnake (stepen povrata deoni~kog
kapitala). Po{to su deoni~ari anga`ovali svoj novac u banku sa rizikom u nameri
da ostvare zaradu po konkurentnoj stopi prinosa, klju~na mera profitabilnosti
trabalo bi da bude zarada banke u odnosu na kontribuciju iznosa kapitala
njegovim vlasnicima ili prinosom na deoni~ki kapital. To se ozna~ava kao ROE
(Return on Equity) i izra~ava se na slede}i na~in:17)
gde je:
ROE = stopa prinosa na deoni~ki kapital banke
17)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Strategijsko planiranje u bankarstvu – Oblikovanje uspe{ne profitne
strategije banke, Feljton, Novi Sad, 1999, str. 96-97.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 251
Koeficijent ili racio koji se dobije odnosom ukupne prose~ne aktive prema
prose~nom deoni~kom kapitalu, zove se i leverid`om. Racio leverid`a
(‘leverage’) pokazuje, koja proporcija aktive banke se finansira dugom
(depozitima i nedepozitnim pozajmicama) kao suprotna deoni~kom kapitalu
(sredstva ulo`ena od strane akcionara i zadr`ana zarada). Banka ~iji se
koeficijent ROA visoko rangira, mo`e se smatrati da ima osrednji ROE racio {to
ukazuje na preterani oslonac na deoni~ki kapital u finansirnju aktive.
gde je:
Neto prihod posle poreza
Profitna margina = -----------------------------------
posle poreza Ukupan operativni prihod
19)
Ibidem, str. 38.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 254
Miks ili kompozicija portfolio aktive i pasive banke uti~e na sve faze njenog
poslovanja. Na primer, visoka proporcija kredita u odnosu na ukupnu aktivu
obi~no pove}ava zaradu, ali istovremeno i poslovni rizik i zahteva vi{e
zaposlenih na svaku nov~anu jedinicu aktive. Vi{i racio depozita po vi|enju u
odnosu na oro~ene i {tedne depozite tipi~no sni`ava finansijske tro{kove rasta
sredstava, ali rezultira u ve}oj potrebi za kratkoro~nom likvidnosti,
zaposleno{}u, informati~koj opremi i kancelarijskim prostorom. Jaka proporcija
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 255
Kona~no, postoji jaka veza u rastu izme|u velikih i malih komercijalnih banaka.
Banke ~iji je rast slabiji u depozitima i kreditima nego njihove konkurencije,
gube deo svog tr`i{nog u~e{}a. Ponekad preokupacija za rastom {teti zaradi
banke, dok rapidno pove}avanje kredita i depozita ~esto vodi brzom rastu
tro{kova zaposlenih i novih zgrada. Za komercijalne banke koje imaju kontrolu
problema tro{kova, rast je vi{e ne{to kao prirodni dar. Me|utim, jak rast ukupne
aktive iz godine u godinu, depozita i deoni~kog kapitala, u savremenoj
bankarskoj sredini je ponekad klju~ za ve}u efikasnost, ve}u profitabilnost i ni`i
op{ti rizik. Godi{nji rast novog deoni~kog kapitala je posebno va`an po{to on
obezbe|uje bazu za dalju ekspanziju depozita i kredita u budu}em periodu.
1)
O ovim najva`nijim korporativnim performansama banke ve} je bilo re~i u ranijim
izlaganjima. O njima }e, kao i o svim drugim korporativnim finansijskim performansama biti re~i
i u narednim izlaganjima.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 256
2)
Formiranje ‘peer’ grupe banaka je ranije obja{njeno. Grupisanje banaka se koristi kao metod za
izvo|enje kvalitetnijeg pore|enja i analize performansi pojedina~ne banke u odnosu na druge iste
ili sli~ne banke po odre|enim karakteristikama (veli~ine bilansa, depozita, kredita, broja
zaposlenih itd.).
3)
Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management, The Dryden Press,
New York, 1985, str. 359.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 257
Op{te performanse
Banke zbog svog zan~aja i funkcije, koje imaju za privredu, moraju delovati u
okviru jedinstvenog sistema zemlje po{to njihova poreme}ena funkcija mo`e
imati nesagledive posledice po ~itavu nacionalnu ekonomiju. Zato se kvalitetu
poslovanja, tj. performansama banaka mora posve}ivati odre|ena pa`nja.5)
Funkcija primene navedenih sistema je da ‘pokriju’ periode izme|u redovnih
periodi~nih kontrola banaka, obezbede procenu uslova poslovanja i efikasniju
alokaciju kontrolisanih sredstava banke, omogu}uju}i tako da se smanji tro{ak
5)
Sredinom sedamdesetih godina pet finansijskih kontrolnih agencija u SAD i to: FRS (Federal
Reserve System), FDIC (Federal Deposit Insurance Company), FHLBB (Federal Home Loan
Bank Board), NCUA (National Credit Union Administration) and OCC (Office of the
Comptroller of the Currency) preduzele su odre|ena istra`ivanja za sa~injavanje sistema za rano
upozoravanje i otkrivanje slabosti u poslovanju banaka. Ovo su samo neke od ve}eg broja
kontrolnih agencija banaka u SAD.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 260
eventualnog ste~aja ili mo`da i spase banke koje bi eventualno mogle oti}i pod
ste~aj.
U praksi su u upotrebi dva poznatija rejting sistema: (1) FED-ov8) rejting sistem
za holding kompanije BOPEC i (2) CAMEL jedinstveni integrisani bankarski
rejting sistem za ispitivanje i procenu kvaliteta op{tih performansi banaka.9)
6)
Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional
and Global, Prentice-Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990, str. 622.
7)
Izve{taj se sa~injava na maksimalno 15 strana sa svim bitnim finansijskim problemima i
njihovim uzrocima. Ina~e, ovakvi izve{taji se rade kvartalno za cca 14.000 osiguranih
komercijalnih banaka i odre|en broj dr`avnih kontrolnih banka.
8)
BOPEC je skra}enica po~etnih slova: ‘bank subsidiaries’, ‘other non-bank subsidiaries’, parent
company’, ‘earning consolidated’, ‘capital adequacy – consolidated’. Joseph F. Sinkey, Jr.:
Commercial Banks Financial Management in the Financial Services Industry, Third Edition,
MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 195, a detaljnije o tome i o
CAMEL rejtingu vidi: prof. dr Uro{ N. ]ur~i}; Bankarski portfolio menad`ment – Strategijsko
upravljanje bankom, bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, drugo pro{ireno
i prera|eno izdanje, Feljton, Novi Sad, 2002, str. 333-339.
9)
Izraz CAMEL je kratica i predstavlja kombinaciju prvih slova od slede}ih pet re~i: kapital
(‘capital’), sredstva - aktiva (‘asset’) upravljanje (‘management’), zarada (‘earnings’) i likvidnost
(‘liquidity’). CAMEL rejting sistem su prihvatile tri agencije za kontrolu banaka 21.novembra
1979. godine. Rejtig sistem koriste sve tri kontrolne agencije (FRS, FDIC i OCC). Me|utim,
pomenute agencije se nisu slo`ile oko jedinstvenog rejting sistema, koji bi se koristio za
utvr|ivanje rejtinga holding banaka, niti su se slo`ile sa jedinstvenim rejting sistemom, koji bi se
koristio u procesu nadzora. U 1987. godini FDIC (Federal Deposit Insurance Company) je zavr{io
skladniji CAEL monitoring sistem. Ina~e, CAEL je bankarski rejting sistem baziran na ~etiri
komponente: kapitalu (‘capital’), kvalitet sredstava - aktive (‘asset quality’), performansama
zarade (‘earning performance’) i likvidnosti (‘liquidity’). Vidi: Duane B. Graddy and Austin H.
Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional and Global, Prentice-Hall,
Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, strana 623.
KORPORATIVNI IDENTITET I PERFORMANSE BANKE 261
FED-ov rejting sistem koristi komponentni pristup koji se sastoji od: (1)
procene finansijskih uslova i karakteristika rizika svake glavne komponente
bankarske holding kompanije, (2) procenjivanja va`nih me|usobnih odnosa
izme|u komponenti i (3) analiziranja ja~ine snage i zan~aja klju~nih
konsolidovanih finansijskih i poslovnih (operativnih) performansnih
karakteristika.
CAMEL rejting sistem banke se bazira na dva rejting elementa. Prvi, po kome
ispitiva~ mora proceniti pet individualnih aspekata poslovanja banke
(solventnost, kvalitet aktive, kvalitet menad`ment tima, zaradu i likvidnost).
Drugi, celovit sud o finansijskoj snazi institucije se izra`ava preko jednog
komponovanog rejtinga. Prema tome, komponovani rejting nije jedan prosti
aritimeti~ki prosek ovih pet pojedina~nih komponenti, ve} jedna nezavisno
odre|ena mera op{tih performansi banke kao finansijske institucije.10)
L I T E R A T U R A:
Izraz portfolio poti~e od italijanske re~i portafoglio. Ova re~ se sastoji od dve
komponente latinskih re~i: prve, portare u zna~enju ~uvati, nositi na sebi teret, i
druge, foglio, koja zna~i list knjige, pregled. U vreme Hri{}anskog Rimskog
Carstva, izraz portfolio se koristio u vezi sa ~uvanjem va`nih dr`avnih
dokumenata. Tokom vremena, kori{}enje ovog izraza se {irilo na razna podru~ja
drugih delatnosti i aktivnosti i danas se usko povezuje sa upravlja~kim
konceptom.1)
• evaluaciju sigurnosti,
• odluku o alokaciji aktive,
• portfolio optimizaciju, i
• merenje performansi.
1)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989, str. 392.
2)
Thomas Fitch: Dictionary of Finance and Investment Terms, Barron’s Business Guides, New
York, 1990, str. 324.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 265
indeks; ako se pad nastavi, on ponovo kupuje fju~erse po ni`oj ceni, koriste}i
profit kao nadoknadu gubitaka u portfoliju deonica. Posebne okolnosti na
tr`i{tu, kao {to je ‘crni ponedeljak’, elimini{u ovu portfolio za{titu.
Kao {to pokazuje slika 7-1, plasmani banke, gotovo u celini, baziraju na
izvorima na koje banka pla}a kamatu (92%). To su produktivni plasmani na
koje banka napla}uje kamatu od strane korisnika kredita (70%). Ve}i deo
produktivnih plasmana ~ine krediti, dok je manji deo usmeren u hartije od
vrednosti. Zna~ajan deo aktive ~ine neproduktivni plasmani banke kao {to su:
gotovina uklju~iv i `iro ra~un banke, obavezna rezerva i fiksna aktiva. Stavke
gotovine i rezervi su uslov kontinuiteta finansijskog poslovanja banke. Saldo
gotovine i `iralnog novca predstavlja uslov blagajni~kog i bezgotovinskog
poslovanja banke, delom na njega uti~u propisi i tendira da bude optimiziran.
Obavezna rezerva je stvar propisa, dakle predstavlja obavezu, dok fiksna aktiva
predstavlja uslov osnivanja i rada banke kao institucije.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 267
Na strani aktive, banka putem svog mehanizma, ta tu|a sredstva plasira putem
kredita peduze}ima i gra|anima koji imaju potrebu za novcem na koji napla}uje
kamatu. Osim toga, banka vr{i i plasmane u hartije od vrednosti, {to predstavlja
dodatnu zaradu banci na povremeno slobodna sredstva na `iro ra~unu banke.
Plasmani – kreditni i u hartije od vrednosti – predstavljaju za banku poslovni
rizik, po{to banka tu|a sredstva, na koja pla}a kamatu, investira da bi naplatila
kamatu za njihovo kori{}enje. Plasmani predstavljaju imovinu banke i ovaj
posao predstavlja za banku i imovinski rizik, po{to je plasman imovina banke
kod korisnika kredita.
3)
Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990, str.
468.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 268
U vezi s tim, menad`ment tim banke treba da sagleda sopstvene snage i slabosti
i da proceni mogu}i stepen prihvatanja rizika, da se ti ciljevi ostvare. Pri tome
treba naglasiti, da svaki portfolio i subportfolio banke treba da ima jasno
postavljene ciljeve i zadatke, kako bi se njihovim ostvarivanjem moglo
svakodnevno doprinositi postavljenim profitnim ciljevima. Od toga }e i zavisiti
nivo ostvarenih performansi svakog portfolija i subportfolija, kao i nivo
ostvarenih profitnih performansi banke kao celine.
Ovo su elementi na koje mogu uticati kreditni menad`eri i kreditni referenti, {to
mo`e detaljnije da osvetli kvalitet kreditnog procesa banke.
- kvalitetom aktive i
- kvalitetom kreditnog portfolija.
Likvidnost:
Meri sposobnosti korisnika kredita da generi{e gotovinu za izmirivanje
kratkoro~nih obaveza: teku}i racio = teku}a sredstva/teku}e obaveze.
Upravlja~ka efikasnost:
Meri efikasnost sa kojom menad`ment tim koristi aktivu u generisanju prodaje i
profita: prose~ni period naplate = prose~no napla}ena potra`ivanja/dnevnu
prodaju, obrt zaliha = prodaja/prose~ne zalihe, obrt fiksne aktive = prodaja/neto
fiksnu aktivu ukupan obrt aktive = prodaja/ukupnu aktivu.
16)
Ibidem, str. 178.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 272
Leverid`:
Meri iznos duga ili finansijskog leverid`a firme i pokri}a pla}anja kamate na
dug: dug prema aktivi = ukupan dug/ukupnu aktivu, dug prema deoni~kom
kapitalu = dugoro~ni dug/neto vrednost deoni~kog kapitala.
Profitabilnost:
Meri profitabilnost firme prema njenoj aktivi ili prodaji: Prinos na obim prodaje
= neto prihod/prodaju, prinos na aktivu = neto prihod/ukupna aktivaq, prinos na
deoni~ki kapital = neto prihod/neto vrednost deoni~kog kapitala.
17)
Ibidem, str. 184.
18)
Mark J. Flannery: A Portfolio View of Loan Selection and Pricing, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley and
Sons, New York, 1985, str.457.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 273
Tre}e, menad`ment tim mora odrediti razli~ite premije rizika za tipove, odnosno
vrste kredita za koje veruje da postoje razli~ite izlo`enosti riziku. Jednostavno,
susretanje konkurencije sa svim vrstama i iznosima kredita i (implicitno ili
eksplicitno) uzimanje u obzir (akceptiranje) procene rizika drugih banaka. Jedan
vi{i nivo odre|ivanja cene kredita zahteva da banka projektuje mogu}i zna~aj
udara, relevantnog za svaku kategoriju kredita, prevede ove udare na rang
efekata na ukupan profit i utvrdi kreditne uslove koji }e generisati dovoljno
visok o~ekivani profit da kompenzira nagove{tene rizike.
28)
Richard H. Jenrette: Portfolio Management: Seven Ways to Improve Performance, u knjizi:
Classics an Investor’s AnthologyThe most interesting ideas and concepts from the literature of
investing, edited by: Charles D. Ellis with James R. Vertin, Dow Jones-Irwin, Homewood,
Illinois, 1989. godine, str. 382-391.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 275
Hartijama od vrednosti se trguje preko tri razli~ite tr`i{ne strukture poznate kao:
brokersko trgovanje, dilersko trgovanje, i tr`i{no trgovanje. Za banke kao firme
od zna~aja je drugi i tre}i vid, dok je prvi, odnosno brokersko trgovanje
hartijama od vrednosti, karakteristi~no za poslovanje sa gra|anima. Da ka`emo
i to, da je komercijalnim bankama u SAD prvo bilo zabranjeno, a kasnije
dozvoljeno ograni~eno trgovanje deonicama.
[to je ve}a predvi|ena prodaja u narednom periodu pojedinih ili svih hartija od
vrednosti, ve}a }e biti zaliha pojedinih vrsta ili svih hartija od vrednosti.
Me|utim, zalihe hartija od vrednosti zahtevaju i finansiranje. Finansiranje vr{e
banke po kamatnim stopama koje su blizu onih na kredite banka – banci, ili na
nivou dnevne eskontne stope. Razlika izme|u tr`i{nog prinosa hartija od
vrednosti i tro{kova finansiranja pla}enih banci ili trgova~kog departmenta,
odnosi se na neto tro{kove finansiranja (‘cost of carry’)30) ili jednostavno
‘carry’.
Odluka o visini zaliha hartija od vrednosti zavisi i od pravca i veli~ine
o~ekivanog kretanja kamatne stope. Kona~no, dileri koriste i strategiju nagiba
krive prinosa hartija od vrednosti. Na osnovu navedenog, faktori koji uti~u da
dileri dr`e ve}i obim i ukupnu sumu hartija od vrednosti zavisi od:
29)
George G. Kaufman: The Securities Aktivities of Commercial Banks, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons,
New York, 1985. godine, str. 672.
30)
Portfolio & Investment Management-State-of-the-Art Research, Analysis and Strategies,
Editor: Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1989. godine, str. 14.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 276
Najva`nija odluka koju menad`ment tim banke mora doneti je, da li }e koristiti
aktivnu ili pasivnu menad`ment strategiju u investiranju u hartije od vrednosti.
Pasivna meand`ment strategija zasniva se na tipu strategije ‘kupi i ~ekaj’ prema
kojoj se hartijama od vrednosti u porfoliju ne trguje. Koriste}i pasivnu
strategiju, transakcije, administrativni i personalni tro{kovi investicionog
portfolija su minimalni.
31)
Frank P. Johnson and Richard D. Johnson: Commercial Bank Management, The Dryden Press,
New York, 1985, str. 283.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 277
Strategija bikova odnosi se na tr`i{ne situacije kada se o~ekuje rast cena akcija i
kada te velike firme ili banke, koje se zovu se bikovi (‘bulls’) kupuju akcije u
nadi da }e njihova cena porasti u budu}nosti i da }e njihovom prodajom
ostvariti zaradu. Skra}eno, strategija se izra`ava: kupi sad, prodaj kasnije.
• strategiju merdevina, i
• strategiju tegova.
32)
Ibidem, str. 284-285.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 278
10% od ukupnih
portfolio sredstava
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Godine dospe}a
Investicioni portfolio na slici 9-5 je podeljen na dva dela, tj. sa 50% sredstava u
kratkoro~ni i 50% sredstava u dugoro~ni deo hartija od vrednosti. Kratkoro~ni
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 279
50% na 50% na
kratki rok dugi rok
10
% od
ukupnih 1 2 3 4 5 16 17 25
portfolio 10
sredstava Godine dospe}a
33)
Ibidem, str. 286.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 280
16)
Prof. dr Uro{ N. ]ur~i}: Bankarski portfolio menad`ment - Strategijsko upravljanje bankom,
bilansima, kvlaitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, drugo pro{ireno i prera|eno izdanje,
Feljton, Novi Sad, 2002, str. 594.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 281
strukturu aktive i pasive bilansa banke, ali imaju ve}i ili manji uticaj na prihode
i profit banke.
Dakle, cilj banke je da u|e u one poslove vanbilansnih aktivnosti, koje }e joj
doneti visoke nekamatne prihode. Ovi poslovi su atraktivni zato {to banka pri
tome ne anga`uje gotovo nikakva sredstva, a prihodi mogu biti zna~ajni. Zbog
toga, ovi poslovi predstavljaju veliki izazov za svaku banku. Me|utim, ako
stvari krenu lo{e, ovi poslovi mogu imati i negativne posledice po poslovanje
banke, koje se mogu manifestovati kako gubicima, tako i drugim posledicama
(nelikvidnost, nesolventnost). Dakle, ne samo da banka mo`e da ‘izgubi’ ciljni
prihod ili njegov deo, {to }e uticati na smanjenje korporativnih profitnih
performansi banke, ve} mo`e da ima i druge, trajnije posledice po bilansnu
ravnote`u (naru{avanje leverid`a).
17)
Ibidem, str. 595.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 282
Smatra se, da vanbilansne aktivnosti naj~e{}e kreirarju dve vrste portfolio rizika
i to: kreditni rizik i rizik isporuke. Kreditini rizik se smatra naj~e{}om formom
portfolio rizika vanbilansnih aktivnosti. Ogleda se u neizvr{enju garantovanih
obaveza od strane komitenta banke. To zna~i, da banka putem kredita
suspstitui{e, odnosno izvr{ava u celini obavezu umesto komitenta, pri ~emu
nastaje prinudna forma kredita. Tada se vanbilansno evidentirana garancija za
pla}anje ‘pretvara’ u prinudni kredit i ‘seli’ u bilans banke, tj. u kreditni
portfolio banke.
18)
European Banker od 20. februara 1990. godine.
19)
Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Puublishing Company, New York, 1989. godine, str. 638.
Sli~ne opise faktora konverzije naveli su: Dr Branko Vasiljevi}: Novi me|unarodni standard
solventnosti, Jugoslavensko bankarstvo br.2, Beograd, februar 1989. godine, str. 19-21, i Dragi{a
Vukovi}: Komitet za bankarske propise i kontrolu Me|unarodna saglasnost o obimu kapitala i
standardima za kapital, Jugoslavensko bankarstvo br. 9, Udru`enje banaka Jugoslavije, Beograd,
1990. godine, str. 50.
UPRAVLJANJE PERFORMANSAMA INVESTICIONOG PORTFOLIJA 284
L I T E R A T U R A:
UPRAVLJANJE KORPORATIVNIM
RIZICIMA BANKE
S a d r ` a j ~ e t v r t o g d e l a:
• Upravljanje bonitetom poslovnih
banaka
• Principi upravljanja rizikom poslovne
banke
• Proces upravljanja rizikom poslovne
banke
1
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 287
GLAVA 10.
Banke moraju da imaju za{titu dru{tva putem ~vrste regulative po{to su one
finansijske institucije od javnog poverenja. Posebno je pitanje {ta ta regulativa
treba da sadr`i i do kog stepena treba da reguli{e poslovanje banaka odnosno do
kog stepena treba da se monetarne vlasti “me{aju” u poslovanje banaka. Isto
tako ne manje zan~ajno je i po{tovanje minimuma finansijske discipline, koja je
pretpostavka nu`ne kontrole poslovanja banaka. Mo`e se nazreti da iz ovoga
proizilazi niz dilema koje nisu definitivno razre{ene od kada je i banaka.
Na{e iskustvo u ovom pogledu mo`e biti pou~no, kako za na{u praksu tako i za
bankarsku teoriju, u smislu pouke kako ne treba raditi ili kako ne bi trebalo
postupati u pravnoj regulativi bankarskog poslovanja i jo{ vi{e u njenom
sprovo|enju u praksi. Dovoljno je samo da se podsetimo na ‘propalu’ deviznu
{tednju gra|ana biv{e SFRJ, ~ime je “sistemski i potpuno” zadao sna`an udarac
poverenju stanovni{tva u na{e poslovno bankarstvo, od koga se jo{ ni sada nije
oporavilo, a te{ko je prognozirati i kada }e. Sada va`e}i zakonski propis se
nastoji ispo{tovati (isplata po 150 DEM u 2000-toj godini tek je izmirena u
decembru, a redovno te~e isplata ~etiri puta po 110 DEM u 2001.godini).
Tek {to su na{i gra|ani postali svesni gubitka stare devizne {tednje, skoro
istovremeno se pojavljuje “viskoprofitabilna” mogu}nost dinarske i devizne
{tednje kod novoformiranih privatnih i me{ovitih “banaka”, prvo
1) Vidi: B.Hamond: Banks and Politics in America, Princeton University Press, Priceton, New
Jersey, 1957. godine, str. 60.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 290
Tradicionalno je shvatanje da banka treba da zadovolji tri svrhe ili cilja svog
osnivanja i postojanja: (1) sigurnost, (2) stabilnost i (3) strukturu. Ova tri cilja
banke odnose se na: (a) za{titu depozitara i sredstava osiguranih depozita, (b)
za{titu ekonomije od nestabilnosti odnosno promenljivosti finansijskog sistema
i (c) za{titu komitenata i klijenata od monopolske snage banke. 2) Da bi se
shvatila su{tina ova tri cilja, potrebno ih je detaljnije objasniti.
2) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 153.
3) Posle velike ekonoske krize, Kongres Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava osniva 1933. godine
Federalnu agenciju za osiguranje depozita “Federal Deposit Insurance Corporation” ili skra}eno
FDIC, koja osigurava depozite komercijalnih banaka do odre|enog limitiranog iznosa. Tako se
{tedni ulozi osiguravaju po jednom imenu - ra~unu do 100.000 US dolara.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 291
(3) Struktura kao cilj se najbolje mo`e videti i izraziti u stepenu konkurentnosti
i efikasnosti u bankarskoj delatnosti. Povezanost strukture i konkurencije se
obezbe|uje preko tzv. IO modela, gde je IO skra}enica od: industrijske
organizacije. Polaze}i od datih uslova ponude i tra`nje, IO5) model potencira
vezu u relaciji na slici 10-1.
PERFORMANSE
STRUKTURA PONA[ANJE
4) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, Macmillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 154.
5) Ibidem, str. 154-155.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 292
gde je:
Smatra se da je klju~ni izraz i pokazatelj ja~ine banke onaj koji pokazuje stepen
za{tite banke od izlo`enosti riziku. Re~eno finansijskim jezikom, to je neto
vrednost ban~ine aktive, i kad se od ukupne aktive banke odnosno njenih
sredstava oduzmu njene ukupne obaveze. Za banku je od bitnog zna~aja da ona
obezbedi interno generisanje svog primarnog kapitala putem zadr`avanja dela
zarade deoni~ara odnosno profita. Dakle, pozitivna i stabilna zarada je `eljeni
potez svake banke, po{to je ona “propusnica” za siguran i zdrav rast banke uz
adekvatnost odr`avanja kapitala.
Ako neto vrednost, zarada i kvalitet informacija rastu, uz ostale iste odnosno
neizmenjene uslove, ra{}e i poverenje u bankarski sistem zemlje. Ako se u
funkciju poverenja u bankarski sistem uklju~i i element osiguranja depozita, kao
svojevrsna garancija bilo dr`ave, bilo specijalizovane za to institucije, onda se
poverenje u bankarski sistem mo`e izraziti kao funkcija neto vrednosti,
stabilnosti zarade, kvaliteta informacija i garancija za depozite. 8)
7) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 157.
8) Ibidem, str. 157.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 294
U SAD, kako smo ranije naveli, vladina agencija FDIC u ime dr`ave osigurava
depozite banaka do iznosa od 100.000 dolara po jednom ra~unu, {to banke
posebno pla}aju u vidu odgovaraju}eg godi{njeg procenta sa pla}anjem u
mese~nim iznosima. Uloga i va`nost dr`avne garancije najlak{e se mo`e
demonstrirati u slu~aju oslabljenih institucija banaka. Po napred navedenoj
funkciji poverenja, oslabljene finansijske institucije odnosno banke su one koje
imaju malu ili negativnu neto vrednost, nestabilnu zaradu, nerealne i skupe
informacije odnosno slab kvalitet informacija. U deregulisanoj finansijskoj
sredini takve banke bile bi prvi pravi kandidati za ste~aj. Me|utim, ako se
garancije dr`ave shvate kao jasne, one mogu nadoknaditi ili ~ak prevazi}i {tetne
karakteristike poslovanja osigurane institucije.
Kod nas, u periodu posle Drugog svetskog rata, za dinarsku i deviznu {tednju
stanovni{tva garantovala je Narodna banmka Jugoslavije odnosno dr`ava, po{to
je Narodna banka dr`avna institucija. Ostali depoziti stanovni{tva i svi depoziti
privrede i neprivrede, nisu bili osigurani niti je ko za njih garantovao. Oni su
delili sudbinu poslovanja i solventnosti banke iza koje su stajali osniva~i banke
garantuju}i za njeno poslovanje svom svojom imovinom (solidarna
odgovornost). Ako bi se desilo da banka ode u ste~aj odnosno da bankrotira, svi
poverioci bi, sem {tedi{a banke, delili proporcionalno svom potra`ivanju,
ostatak imovine banke preostale posle podmirenja teku}ih obaveza.
9) Kao {to smo ve} ranije naveli, maksimualni iznos osigurane sume depozita u SAD je
100.000,00 US dolara po jednom ra~unu. Pre toga, ta suma je bila limitirana na 40.000,00 US
dolara po jednom ra~unu u banci. Naravno, {tedi{a mo`e imati ra~une kod vi{e banaka i osiguran
mu je kod svake banke samo po jedan ra~un. Ako ima dva ra~una kod jedne banke, osiguran mu
je iznos samo na jednom ra~unu.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 295
ovom prilikom ista}i jeste da je profil Agencije bio takav da je ona imala pravo
kontrole poslovanja banaka koje su osigurale depozite. U okviru te kontrole,
ukoliko bi se ukazala potreba, mogla je da nalo`i banci da otkloni nepravilnosti
u svom poslovanju i da ~ak smeni organe upravljanja i povu~e dato osiguranje
depozita. To u zna~ajnoj meri doprinosi gra|enju i odr`avanju stepena
poverenja javnosti u bankarski sistem zemlje u celini.
10) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financal Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 158.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 296
f = funkcija
G = geografska pokrivenost
PU = {irina asortimana proizvoda i usluga
T = prose~ni tro{kovi (procenjene opreme banke)
K = kvalitet (brzina i pouzdanost).
Bonitet poti~e od latinske re~i ‘bonus’, koja zna~i dobar, predstavlja skup
osobina jednog subjekta koje ga ~ine dobrim i sigurnim du`nikom. Kada je re~
o bonitetu banke, onda se pod tim pojmom prvenstvno podrazumeva kreditna
sposobnost banke koja se procenjuje po tome kako ona posluje i kako odgovara
svojim obavezama.11) Sli~no se o bonitetu govori i na na~in da je to pojam koji
obuhvata celokupno poslovanje tj. poslovnu sposobnost preduze}a ili banke ne
samo u datom momentu, ve} trajnije u budu}nosti. 12)
11) Finansijski leksikon, redaktor dr Ivo Peri{in, Informator, Zagreb, 1962. godine, str. 45.
12) Privredni leksikon, Informator, Zagreb, 1961. godine, str. 62.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 297
Bonitet banke kao du`nika zavisi u prvom redu od visine njenog kapitala
(osniva~kog -- deoni~kog kapitala) i visine i strukture sredstava i rezervi, s
jedne strane, te oblika, na~ina i strukture plasmana, s druge strane. Dok se
visina i kvalitet kapitala odnosno izvora sredstava banke mo`e odmah videti iz
bilansa banke, na~in i kvalitet plasiranih sredstava tj. kredita te`e je sagledati.
Upravo radi toga i radi za{tite ulaga~a i depozitara, dr`ava i propisuje odre|ene
restriktivne i kontrolne mere i vr{i neposredan nadzor nad poslovanjem banaka.
Za plasiranje sredstava va`i bankarsko pravilo: kakav kvalitet sredstava banka
prima, takav kvalitet sredstava i plasira, odnosno obim dugoro~nih izvora
odre|uje obim dugoro~nih kredita, dok obim kratkoro~nih kredita je
determinisan obimom kratkoro~nih izvora.
Mada je ocena boniteta va`an posao banke, ovde ga pri analizi stavljamo u
drugi plan, kako bi u prvi plan istakli va`nost i zan~aj boniteta banke, i to iz dva
razloga: prvi razlog je u tome {to se ovom pitanju kod nas nije posve}ivala, a
jo{ uvek se ne posve}uje dovoljna pa`nja od strane kontrolnih i dr`avnih
13) Ekonomska enciklopedija, druga knjiga, Savremena administracija, Beograd, 1984. godine,
str. 170.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 298
organa; i drugi razlog vidimo u ~injenici da i ono {to se na tom planu radi,
obavlja se sa nejasno utvr|enim ciljevima i vi{e povremenim proverama. Mo`e
se re}i da nedostaje stalni monitoring poslovnog bankarstva po~ev od
ispunjavanja osnovnog zakonskog i poslovnog cenzusa u kapitalu, preko
pra}enja kvaliteta i strukture aktive, kvaliteta menad`menta, visine dividendi i
stepena likvidnosti.
Bonitet banke je kompleksan pojam, pod kojim treba podrazumevati: (1) obim i
kvalitet kapitala banke, (2) kvalitet i strukturu aktive, (3) kvalitet menad`menta,
(4) nivo zarade deoni~ara i (5) uvek zadovoljavaju}i stepen likvidnosti banke.
Svaki od navedenih elemenata je slo`en od vi{e pokazatelja i svi zajedno
izra`eni preko zajedni~kog imenitelja mogu poslu`iti za analizu, merenje i
ocenu boniteta poslovne banke. Mada se o ovim elementima u ovoj knjizi
raspravlja vi{e puta odnosno na vi{e mesta,14) ovde }emo se na njih osvrnuti
najkra}e.
(1) Pod kapitalom banke u smislu njenog boniteta podrazumevamo samo ~isti
deoni~ki kapital prikupljen prodajom emitovanih deonica i ~ijom sumom se
zadovoljava ili prema{uje zakonom propisani minimum (cenzus) za valjanu
registraciju banke kao finansijske institucije i koji istovremeno zadovoljava
potrebnu stopu adekvatnosti kapitala banke.
14) O kvalitetu menad`menta govori se u prvoj glavi, o strukturu i kvalitet aktive u ~etvrtoj glavi,
o kapitalu u jedanaestoj glavi.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 299
Pre nego {to damo analizu nekoliko najva`nijih faktora koji zahtevaju analizu i
ocenu boniteta banke, treba imati u vidu jo{ neke ~injenice. Naime, op{te je
poznata ~injenica da je bankarstvo jedna od delatnosti u svetu sa najvi{e
prisutne i razu|ene pravne regulative. Istvovremeno, bankarstvo spada i u
delatnosti koje su podlo`ne ~estim sistemskim, organizacionim i drugim
promenama i po tome spada u najnestabilnije privredne grane. Me|utim, zbog
svoje uloge u privrednom `ivotu svake zemlje, ono mora da opstaje, funkcioni{e
i omogu}ava racionalno i stabilno funkcionisanje celokupne privrede i
dru{tvene strukture i svakodnevnog `ivota gra|ana.
15) Insolventnost banke javlja se onog trenutka, kada gubici banke postanu toliki da prema{uju
deoni~ki kapital banke (“equity capital”).
16) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 611.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 302
- sredstva banke, po{to se ona mogu veoma brzo istopiti. Me|utim, ova
strategija 17) nije opasna za osigurane depozite banke.
21) Jedinstveni pokazatelji su bili utvr|eni ~lanom 16. Zakona o bankama i drugim finansijskim
organizacijama (Slu`beni list SFRJ br. 10/89) i izmenama i dopunama objavljenih u Slu`benom
listu SFRJ br. 40/89 i Odluke o bli`im uslovima primene odredaba ~lana 16. pomenutog Zakona o
bankama (objavljena u Slu`benom listu SFRJ br. 45/89).
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 304
VLASNI^KE PREFERENCE
POLITIKE ZA OSTVARIVANJE
CILJEVA BANKE
23) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 55.
24) “Osnovni problemi savremenih banaka su u upravljanju rizikom, a ne ono {to ~ine reformisti i
~lanovi Kongresa”, rekao je John G. Medlin, Jr., predsednik First Wachovia Corporation iz
Winston-Salem-a, Severna Karolina, USA, prilikom diskusije u Kongresu SAD o tezama za
reformu i dodao: “Vi ne mo`ete dobiti novac za pokrivanje gubitaka iz vazduha. On mora do}i od
klijenata i deoni~ara.” Vidi: The New York Times, Sunday, June 16, 1991. godine, section The
Week in Review, str. 5.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 307
Ove aktivnosti ne mogu same od sebe ~initi razliku. One su potrebne i nu`ne i
one omogu}avaju banci da postigne osrednjost u sistematizovanju na~ina da se
ostvare ciljevi. Me|utim, mnogo va`nije je znati da efektivni menad`eri ne
mogu i ne moraju biti eksperti u svim poslovima (odobravanju kredita, politici
cena usluga, investiranju u hartije od vrednosti). Zaposleni pojedinci na
razli~itim poslovima doprinose ovim aktivnostima. Odgovornost menad`menta
je da ih uveri da se aktivnosti izvr{e na visokom nivou kompetencije u
koordinaciji sa odgovaraju}im aktivnostima. Menad`eri nisu odgovorni da
urade posao, ve} da se posao uradi.
25) James H. Donnelly, Jr., Leonard L. Berry and Thomas W. Thompson: Marketing Financial
Services A Strategic Vision, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1985. godine, str. 57.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 308
26) William F. Ford and Dennis A. Olson: How 1000 High Performance Banks Welthered the
Recent Recession, Banking, April 1978, str. 37.
27) Thomas Fitsch: Dictionary of Banking Terms, Barrons’ Business Guide, New York, 1990.
godine, str. 495-496.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 309
28) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice - Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 186-187.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 310
29) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 266.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 311
30) Dr Ronald L. Olson: Evalution of Financial Performance, u: The Bankers” Handbook, Third
Edition, edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charles E. Walker, Dow Jones-
Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 386-388.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 312
(2) Sama veli~ina banke nije adekvatna ni dovoljna mera njenih finansijskih
performansi. Nivo finansijskog rizika banke mora biti konzistentan sa
sposobno{}u banke da apsorbuje gubitke i generi{e prihvatljivu stopu prinosa.
Rizik u bankarskom poslovanju mo`e se kategorisati na vi{e na~ina. 32) Ovde
}emo se ukratko osvrnuti samo na finansijski rizik sa aspekta: kvaliteta aktive,
likvidnosti banke, senzitiviteta kamatne stope i adekvatnosti kapitala.
Savremeni uslovi poslovanja banaka sve vi{e tra`e od banke kao privrednog
subjekta da ulazi u poslove koji joj mogu doneti ve}i profit. Me|utim, takvi
poslovi obi~no sa sobom nose i ve}i preduzetni~ki rizik. Dakle, veli~ina zarade
banke je u funkciji sa veli~inom rizika. U sve ve}oj konkurentskoj borbi u
uslovima deregulacije i globalizacije finansijskih i bankarskih tr`i{ta, banke sve
te`e ostvaruju potrebni profit. Razlika izme|u aktivnih i pasivnih kamatnih
stopa (“interest spread”) postaje sve manja, pa su banke suo~ene sa situacijom
da, sada mnogo vi{e nego ranije, moraju ulaziti u rizi~ne poslove izla`u}i se
tako opasnosti poslovanja sa gubicima, nelikvidnosti, insolventnosti itd.
Banke zbog svog zan~aja i funkcije koje imaju za privredu moraju delovati u
okviru jedinstvenog sistema zemlje po{to njihova poreme}ena funkcija mo`e
imati nesagledive posledice po ~itavu nacionalnu - dru{tvenu ekonomiju. Zato
se kvalitetu poslovanja banaka mora posve}ivati odre|ena pa`nja. Dugo
vremena je to bilo samo kroz tzv. naknadnu kontrolnu funkciju, funkciju
nadzora i super - vizorstva. Me|utim, sredinom sedamdesetih godina pet
finansijskih kontrolnih agencija33) u SAD preduzelo je odre|ena istra`ivanja za
sa~injavanje sistema za rano upozoravanje i otkrivanje slabosti u poslovanju
banaka. Ta istra`ivanja su rezultirala u komponovanju odre|enih sistema
nadzora za rano otkrivanje kriti~nih ta~aka u poslovanju banaka.
33) To su: FRS (Federal Reserve System), FDIC (Federal Deposit Insurance Company), FHLBB
(Federal Home Loan Bank Board), NCUA (National Credit Union Administration) and OCC
(Office of the Comptroller of the Currency). Ovo su samo neke od ve}eg broja kontrolnih
agencija banaka u SAD.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 314
34) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice-Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 622.
36) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 195.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 316
Ban~ine
Zarada Kapital
podru` nice
(konsolidovana) (konsolidovani)
37) Izraz CAMEL je kratica i predstavlja kombinaciju prvih slova od slede}ih pet re~i: kapital
(“capital”), sredstva - aktiva (“asset”) upravljanje (“management”), zarada (“earnings”) i
likvidnost (“liquidity”). CAMEL rejting sistem su prihvatile tri agencije za kontrolu banaka
21.novembra 1979. godine. Rejtig sistem koriste sve tri kontrolne agencije (FRS, FDIC i OCC).
Me|utim, pomenute agencije se nisu slo`ile oko jedinstvenog rejting sistema, koji bi se koristio
za utvr|ivanje rejtinga holding banaka, niti su se slo`ile sa jedinstvenim rejting sistemom, koji bi
se koristio u procesu nadzora. U 1987. godini FDIC (Federal Deposit Insurance Company) je
zavr{io skladniji CAEL monitoring sistem. Ina~e, CAEL je bankarski rejting sistem baziran na
~etiri komponente: kapitalu (“capital”), kvalitet sredstava - aktive (“asset quality”), performanse
zarade (“earning performance”) i likvidnost (“liquidity”). Vidi: Duane B. Graddy and Austin H.
Spencer: Managing Commercial Banks Community, Regional and Global, Prentice-Hall,
Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 623.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 317
38) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 624.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 318
Posebno treba imati u vidu, da svih pet kriterijuma imaju jednaku ‘te`inu’.
Istra`iva~i su slobodni u oceni ‘te`ine’ svakog elementa po svojoj diskreciji.
• 1 = Bazi~no zdrav.
• 2 = U osnovi zdrav, dok su slabosti otklonjive u normalnom kursu
poslovanja.
• 3 = Institucija ima kombinaciju finansijskih i operativnih slabosti rangiranih
od umerenih do jako lo{ih. Ste~aj je daleka mogu}nost.
• 4 = Neumeren obim ozbiljnih finansijskih slabosti ili kombinacija drugih
nezadovoljavaju}ih uslova. Zhteva se temeljita supervizija.
• 5 = Ekstremno visoko neodlo`an ste~aj ili verovatno}a ste~aja u bliskom
roku.
39) “Peer group” ozan~ava klasifikaciju komercijalnih banaka po veli~ini aktive i drugim
karakteristikama. The Uniform Bank Performance Reporting System klasifikuje banke u 20
razli~itih grupa. U okviru svake grupe, banke se kompariraju sa drugim bankama po uporedivim
veli~inama sa respektovanjem profitabilnosti i drugih podataka. Peer group analiza se koristi od
strane banaka da utvrde svoje finansijske performanse u odnosu na konkurentske banke na
njihovom tr`i{tu. Peer grupe se odre|uju prema veli~ini banke, lokaciji, poslovnom miksu, i
mogu imati pet ili {est banaka kada su u pitanju banke - veliki nov~ani centri (“money center
banks”) ili stotine kada su u pitanju komunalne odnosno op{tinske banke. Vidi: Thomas Fitch:
Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guide, New York, 1990. godine, str. 457.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 319
gde je:
Prob = verovatno}a, da }e jedna banka dobiti jedan nizak rejting,
LS = krediti i zakupi (‘leases’) / ukupni izvori sredstava,
EQ = deoni~ki kapital banke (‘equity capital’) / ustanovljeni rizik sredstava,
OR = operativni - poslovni rashodi / operativni - poslovni prihodi,
CO = ukupni nastali tro{kovi / (neto prihod + rezerve za kreditne gubitke),
CI = komercijalni i industrijski krediti / ukupni krediti.
40) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 615.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 320
indeks rizika banke ‘I’ je konstruisan u obliku jedna~ine sa {est nepoznatih ‘x’
vrednosti uz primenu odgovaraju}ih unapred utvr|enih koeficijenata za svaku
‘x’ veli~inu i izra`en je slede}om funkcijom:
gde je:
Od ovako utvr|enog indeksa rizika banke zavisi i premija koju banka pla}a na
osiguranje depozita. Sa indeksom rizika banke kombinuju se i rezultati CAMEL
rejting sistema. Ako je indeks rizika banke pozitivan i CAMEL rejting 3, 4 i 5,
zna~i da je banka u zoni rizika iznad normale i treba da pla}a dvostruko ve}u
premiju osiguranja depozita odnosno 1/6 mese~no (od ukupno 1 posto
godi{nje). Ako je indeks rizika banke negativan, a CAMEL rejting 1 i 2, zna~i
da je banka u zoni normalnog rizika i treba da pla}a standardnu premiju
osiguranja depozita od 1/12 procenta mese~no (od ukupno 1 posto godi{nje).
Ameri~ka agencija FDIC prilikom monitoringa banaka, koje su potencijalne da
koriste sredstva osiguravaju}eg fonda, vodi listu banaka klasiranih u tri grupe
prema o{trini problema: (1) ostali problemi (OP- other problems), (2) ozbiljni
problemi (SP-serious problems) i (3) potencijalni za isplatu u celini (PPO-
41) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Financial Service
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 622.
UPRAVLJANJE BONITETOM POSLOVNIH BANAKA 321
Podaci govore, da je u praksi sve ve}i broj poslovnih banaka koje imaju
probleme, ali i koje su bankrotirale. Tako je za poslednjih osamnaest godina u
SAD prime}en porast broja ‘problemati~nih’ banaka.
LITERATURA:
GLAVA 11.
Ostvarivanje ovih principa nije u praksi ni lako ni jednostavno, tim pre ako se
ima u vidu njihov me|usobni dinam~ki odnos i interakciono delovanje u
funkciji vremena. Dakle, poslovanje banke na ovim principima mora biti
usmeravano i kontrolisano jer nepridr`avanje ovih principa ili nedovoljna
kontrola poslovanja banke samo po jednom principu mo`e prouzrokovati
negativan uticaj na poslovanje banke mereno i drugim principima. Po|imo od
primera: jedan od va`nijih principa poslovne banke je da bude likvidna.
Me|utim, odr`avanje likvidnosti zahteva da se vodi ra~una i o dimenziji te
likvidnosti izra`enoj preko visine slobodnih nov~anih sredstava na `iro ra~unu
banke koja, ako su prekomerna i nisu plasirana, ne donose prihod banci. To je u
suprotnosti sa principom profitabilnosti banke.
Kao {to rekosmo, vrlo ~esto se stavalja znak jednakosti izme|u izraza i pojmova
solventnosti i likvidnosti banke. Me|utim, o~igledno je da ti izrazi ne zna~e isto
ni u teoriji ni u praksi, mada ima nekih elemenata koji imaju sli~nosti i
me|usobne uslovljenosti. Zato }emo ovde poku{ati da {to konciznije izlo`imo
pojam i su{tinu principa solventnosti banke i uka`emo na njegovu vezu sa
drugim principima upravljanja rizikom u bankarskom poslovanju, tim pre {to se
ovom principu kod nas jo{ uvek ne posve}uje dovoljna pa`nja. Kako }emo
kasnije videti, ne samo da mu se interno mora posve}ivati du`na pa`nja, ve} }e
to morati imati na umu svaka banka koja se `eli baviti poslovima sa
inostranstvom po{tivaju}i tako novi me|unarodni standard solventnosti, kao
uslov poslovanja banke u svetskim razmerama.
Insolventnost banke mo`e biti izazvana brojnim faktorima, kako spoljnim tako i
unutra{njim. Me|utim, globalno gledaju}i, rizik insolventnosti banke zavisi od
slede}ih faktora: 3)
3) Risk and Capital Adequacy in Commercial Banks, edited by Sherman J. Maisel, The
University of Chicago Press, Chicago, 1981. godine, str. 6.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 329
Banka mo`e postati insolventna i kada svesno ili nesvesno previ{e koncentri{e
svoje aktivnosti u podru~ja poslovanja gde se mogu o~ekivati nepredvi|eni
doga|aji, odnosno kad koncentri{e previ{e svojih kredita, investicija ili drugih
aktivnosti u podru~ja gde nepredvi|eni doga|aji mogu prouzrokovati gubitke i
koji mogu bitno uticati na poslovni uspeh banke. 5) ^esto banku mogu na ovo
navesti ukazane ili prognozirane mogu}nosti visokih profita, {to mo`e
‘zaslepiti’ njihov portfolio rizik.
7) Sherman J. Maisel: The Meashurement of Capital Adequacy, u knjizi: Risk and Capital
Adequacy in Commercial Banks, edited by Sherman J. Maisel, The University of Chicago Press,
Chocago, 1981. godine, str. 42.
8) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Commununity,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 570.
9) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barrons’ Business Guide, New York, 1990.
godine, str. 104.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 331
Teku}e rezerve i
neprofitna aktiva Depoziti i druga
pasiva
Profitna aktiva
Deoni~ki kapital
banke
Iskazan gubitak
13) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 568.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 333
Teku}e rezerve i
neprofitna aktiva
Depoziti i druga
pasiva
Profitna aktiva
Cilj:
Maksimiziranje bogatstva akcionara
Strategijski plan:
Dugoro~ni rast i ciljni profit
Plan profita:
Godi{nji rast i ciljni profit
Finansijski plan:
Minimiziranje tro{kova sredstava
18) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 596.
18) Reid Nagle and Bruce Petersen: Capitalization Problems in Perspective, u knizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley &
Sons, New York, 1985. godine, str. 297.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 335
16) Reid Nagle and Bruce Petersen: Capitalization Problems in Perspective, u knizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley &
Sons, New York, 1985. godine, str. 302.
17) Timothy P. Hartman and John E. Mack: Capital Planning and Management, u knjizi: The
Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls
E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 329.
19) Ibidem, str. 332-333.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 336
20) Reid Nagle and Bruce Petersen: Capitalization Problems in Perspective, u knjizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. AspinWall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley &
Sons, New York, 1985. godine, str. 302-303.
21) Inicijativni materijal - osnove za op{te prihvatljivi standard solventnosti banaka koje se bave
me|unarodnim poslovanjem izradio je Komitet za bankarsku regulativu i nadzornu praksu u
okviru Banke za me|unarodne obra~une (BIS) sa sedi{tem u Bazelu i objavio ga u decembru
1987. godine pod nazivom: Me|unarodna konvergencija merenja kapitala i standarda kapitala.
22) Vidi: ABA Banking Journal, October 1988. godine, str. 124. kao i Thomas Fitch: Dictionary
of Banking Terms, Barron’s Business Guide, New York, 1990. godine, str. 532-534.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 337
• gotovina;
• potra`ivanja od centralnih vlada i centralnih banaka denominirana u nacionalnu
valutu i koja glase na tu valutu;
• druga potra`ivanja od centralnih vlada i centralnih banaka zemalja u OECD
(Organization for Economic Cooperation and Development);
• potra`ivanja sa kolateralom (osigurana) u gotovinu ili uz jemstvo OECD centralnih
vlada ili garanciju OECD centralnih vlada;
b) K a t e g o r i j a r i z i k a 0-50 %
(sa nacionalnom diskrecijom)
• potra`ivanja od pravnih lica doma}eg javnog sektora (isklju~uju}i centralnu vladu) i
krediti garantovani od tih lica;
c) K a t e g o r i j a r i z i k a 20 %
• potra`ivanja od multilateralnih razvojnih banaka i potra`ivanja garantovana ili
kolateralom osigurana od tih banaka;
• potra`ivanja od banaka udru`enih u OECD i krediti garantovani od tih banaka;
• potra`ivanja od banaka udru`enih u zemlje van OECD sa ostatkom dospe}a do jedne
godine i krediti sa ostatkom dospe}a do jedne godine garantovani od tih banaka;
• potra`ivanja od pravnih lica iz javnog sektora izvan OECD (isklju~uju}i centralne
vlade) i krediti garantovani od takvih lica;
• gotovinske stavke u procesu naplate;
d) K a t e g o r i j a r i z i k a 50 %
• krediti u potpunosti osigurani hipotekom na stambeno vlasni{tvo koje je ili }e biti
zauzeto - kori{}eno od strane zajmoprimca ili koje je rentirano;
e) K a t e g o r i j a r i z i k a 100 %
• potra`ivanja od privatnog sektora;
• potra`ivanja od banaka udru`enih izvan OECD sa ostatkom dospe}a preko jedne
godine;
• potra`ivanja od centralnih vlada izvan OECD (ukoliko nisu denominirana u
nacionalnu valutu - i izdata u toj valuti - vidi pre navedeno);
• potra`ivanja od privrednih (komercijalnih) kompanija u vlasni{tvu javnog sektora:
• prostorije (ku}e), fabrike i oprema, i druga osnovna (fiksna) sredstva;
• nepokretna imovina i druge investicije (uklju~uju}i nekonsolidovane investicione
participacije u drugim kompanijama;
• kapitalni (nov~ani) instrumenti izdati od drugih banaka (ukoliko nisu oduzeta od
kapitala);
• sva druga
sredstva.____________________________________________________________
23) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 638.
Sli~ne opise faktora konverzije su naveli: Dr Branko Vasiljevi}: Novi me|unarodni standard
solventnosti, Jugoslavensko bankarstvo br.2, Beograd, februar 1989. godine, str. 19-21.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 339
Bankarska teorija i praksa poznaju niz definicija, koje nastoje izraziti su{tinu
likvidnosti. Nave{}emo samo neke od njih. Tako, smatra se da je “likvidnost
banke sposobnost, da se osigura raspolo`ivost sredstava za izvr{enje obaveza po
razumnoj ceni u svako vreme”.24) Zatim postoji stav da “likvidnost banke
podrazumeva njenu sposobnost da udovolji anticipiranoj tra`nji za sredstvima
kako depozitara tako i zajmotra`ioca”.25) Likvidnost banke u najop{tijem smislu
podrazumeva da je banka sposobna da o roku izvr{ava svoje dospele obaveze.
Me|utim, to ipak nije dovoljno za preciznije razumevanje ovog na~ela
upravljanja rizikom banke, pa se ovim va`nim ban~inim na~elom rizika
moramo detaljnije pozabaviti.
Da bi se bolje shvatio princip likvidnosti banke, treba imati u vidu jo{ nekoliko
elemenata: (1) rezerve likvidnosti banke, (2) stepen lako}e pretvaranja dela
njene kratkoro~ne aktive u gotov odnosno `iralni novac, i (3) uticaj kamatne
stope na rentabilnost banke. Polaze}i od ovih elemenata, pod likvidno{}u banke
podrazumevamo njenu poslovnu sposobnost da u svakom momentu mo`e
izvr{iti svoje dospele obaveze po prihvatljivoj ceni 26) (kamatnoj stopi). Dakle,
nije u pitanju bilo koja cena sredstava, ve} prihvatljiva cena sa aspekta banke.
24) Marcia L. Stigum and Rene O. Branch, Jr.: Managing Bank Assets and Liabilities - Strategies
for Risk Control and Profit, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1983. godine, str. 202.
25) Dr Ronald L. Olson: Evalution of Financial Performance, u knjizi: The Bankers’ Handbook,
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Iewin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 393.
26) Pojam likvidnosti kod na{ih banaka ve} du`e vreme nije u skladu sa teorijskim postavkama.
Naime, praksa na{ih banaka je ve} po ko zna koji put dokazala da kako na poslovanju u okvirima
doma}eg tr`i{ta tako i na inostranom, taj princip izvr{avanja obaveza banke ‘ne treba tako
striktno shvatiti’. Brojni su primeri, da na{e banke ni po nekoliko meseci ne izvr{avaju svoje
obaveze, kako prema komitentima u me|usobnim odnosima u zemlji tako i prema partnerima i
bankama u inostranstvu (obaveze po otvorenim akreditivima i sli~no). ^ak se po nekoliko meseci
ne izvr{avaju i fiksne i garantovane obaveze prema inostranim bankama i me|unarodnim
finansijskim institucijama, a da istovremeno na{a ni jedna banka jo{ uvek nije oti{la pod ste~aj.
Neverovatno, ali ipak mogu}e.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 340
Kad je re~ o problemu likvidnosti banke u na{im uslovima, treba imati u vidu
jo{ dve stvari: korenite dru{tvene promene i prisustvo velikih poreme}aja
(neefikasnost privrednog sistema, nemogu}nost funkcionisanja kreditno-
monetarnog sistema itd.). Uprkos sna`no izra`enim tendencijama za velikim
promenama u domenu vlasni{tva, jo{ uvek je taj proces na samom po~etku.
^ak, ima dosta i neslaganja o tome kako transformacija treba da se izvede, a
prisutna su i nerazumevanja su{tine neophodnih promena. Kada je re~ o
problemu nelikvidnosti, naglasak se jo{ uvek daje na ekspanzivnu kreditno -
monetarnu politiku, {to ne daje niti mo`e da daje `eljene rezultate.
Naime, postavlja se pitanje da li je, i pored formalno izvr{ene transformacije
vlasni~kih odnosa u banci, mogu}e uspe{no i efikasno upravljati likvidno{}u
banke. O~igledno je da je odgovor negativan, jer jo{ uvek nije do kraja izvedena
odgovornost u upravljanju bankom. A nju je i nemogu}e izvesti u sada{njoj
28) Naime, sada{nja struktura vlasni{tva u banci samo je formalno promenjena: biv{i
osniva~i banke su svoj osniva~ki fond ‘pretvorili’ u deoni~ki kapital. Me|utim, ni kod deoni~ara,
a ni kod banke, privatni kapital ne samo da nije predominantan, ve} ga uglavnom i nema u
vlasni~koj strukturi deoni~ara i banke. Postavlja se pitanje kako u takvoj, jo{ uvek prete`no
dru{tvenoj svojini izvesti odgovornost za upravljanje likvidno{}u kad je to na toj osnovi
nemogu}e. Osim toga, bitnu okosnicu i motiv kupovine deonica banke kod ve}ine deoni~ara ne
~ini mogu}nost ostvarivanja dividende odnosno zarade, ve} je dominantan motiv dobijanje
kredita. Kona~no, ~lanovi upravnog odbora banke su iz reda deoni~ara zainteresovani za kredit (a
ne dividendu), koji i zbog tog nisu u poziciji da konsekventno, operativno i efikasno lociraju
odgovornost za likvidnost banke.
29) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 257.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 342
Vi{e faktora uti~e na sposobnost banke da bude likvidna, a kao najva`niji mogu
se navesti slede}i:
30) Nerealne pretpostavke teorije pribavljanja novih likvidnih sredstava su: (1) relativno
nerazvijeno finansijsko tr`i{te, (2) slabo razu|en instrumentarij hartija od vrednosti, (3) slaba
likvidnost ukupnog bankarskog sektora, (4) uticaj centralne banke na tokove likvidnih sredstava
na nov~anom tr`i{tu jo{ nije dovoljan i (5) jo{ nije izgra|en efikasan informacioni sistem. Ibidem,
str. 258.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 343
31) Dr Milan Kne`evi}: Banka - Organizacija i poslovanje, [kolska knjiga, Zagreb, 1984.
godine, str. 109. Dr Ante Katunaric navodi slede}e faktore, koji uti~u na kretanje priliva i odliva
sredstava banke, pa time i na likvidnost: faktor ro~nosti izvora sredstava, opseg, dinamika i
struktura izvora sredstava i plasmana koja je zavisna od realizacije i brzine prometnog procesa i
od subjektivnih odluka depozitara i raznovrsni redoviti objektivni faktori sa kojima se depozitari
susre}u tokom realizacije proizvodnog ciklusa. Vidi: Banka - Teorija, organizacija, poslovanje,
[kolska knjiga, Zagreb, 1977. godine, str. 569.
32) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 271.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 344
Drugi model likvidnosti banke poznat je pod imenom model alokacije sredstava
za upravljanje sredstvima (‘the asset allocation model for asset management’) i
mo`e se predstaviti slikom 11-6. 34)
Sekundarne rezerve
[tedni
depoziti
Krediti
Oro~eni
depoziti
Hartije od vrednosti
Kapitalna
sredstva Fiksna aktiva
Pored navedena dva modela re{avanja likvidnosti, postoji i tre}i, tzv. model
linearnog programiranja. To je matemati~ki model35) (ili tehnika) koji se koristi
u nau~nim pristupima za teorijsko re{avanje poslovnih problema, pa ga ovde
ne}emo ni izlagati.
Bez obzira na navedene nedostatke modela, koji u dobroj meri stoje, modeli su
dosta jednostavni i primenjivi u praksi. Mogu}a su i odre|ena pobolj{anja ovih
pristupa uva`avaju}i neke od navedenih kritika i limita. Na taj na~in bi se ovi
modeli u~inili jo{ boljim i zadovoljili bi potrebe prakse banaka. Pri tome treba
imati u vidu praksu na{ih banaka, koje, izuzev nekih, nemaju sistemski pristup
re{avanju ovog za banku va`nog i, moglo bi se re}i, `ivotnog principa banaka.
Likvidnost mo`e biti posmatrana kao stati~ki i kao dinami~ki koncept. Merenje
likvidnosti sa stati~kog aspekta podrazumeva procenu posedovane aktive koja
se mo`e pretvoriti u gotovinu. Za odre|ivanje adekvatnosti likvidnosti u okviru
ove okosnice, treba komparirati postoje}a likvidna sredstva sa o~ekivanim
likvidnim potrebama. Ovo je u`i koncept likvidnosti, po{to ne uzima u obzir da
se likvidnost mo`e posti}i preko kreditnog tr`i{ta i tokova prihoda. Kad
posmatramo likvidnost sa dinami~kog aspekta, to se ne smatra samo
sposobno{}u pretvaranja likvidne aktive ve} i sposobno{}u ekonomske jedinice
da se zadu`uje i da generi{e gotovinu iz poslovanja.36) Sa aspekta merenja
likvidnosti banke, bitno je pra}enje indikatora i instrumenata likvidnosti banke.
36) Edward G. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourt Edition, Prentice-Hall,
Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 128.
37) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Giude, New York, 1990.
godine, str. 358.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 347
38) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 249.
39) Donald B. Reifler and Lazaros P. Mavrides: Funding Source and Strategies for Banks of
Various Sizes, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str.
302.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 348
Sistemski pristup re{avanju problema likvidnosti banke, bilo na du`i ili kra}i
rok, podrazumeva: (1) planiranje i svakodnevno a`uriranje plana priliva i odliva
sredstava banke, (2) kontinuirano organizovanje poslova odnosno organizacioni
napori zaposlenih da se taj plan ostvari i (3) svakodnevna kontrola ostvarivanja
plana i korekcija neadekvatnih aktivnosti. U savremenim uslovima
kompjuterske tehnike i telekomunikacija, ovaj dinami~ni operativni posao ne
mo`e se u uslovima dinami~nih promena efikasno organizovati bez primene
sofisticiranih metoda i programskih aplikacija kompjuterske tehnike.
[to se ti~e tehni~ke strane planiranja likvidnosti banke, mada ima vi{e pristupa,
treba po}i od navedenih modela i sa~initi metodologiju planiranja i pra}enja
priliva i odliva sredstava za odre|ene periode respektuju}i pri tom ro~nu
strukturu sredstava i obaveza i pojedine stepene likvidnosti aktive. Me|utim,
treba imati u vidu da je te{ko odrediti standarde likvidnosti po{to budu}a tra`nja
nije poznata.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 350
- plate i beneficije 15 %
- zakup i oprema 5%
- ostali izdaci 10 %
Ukupno: 30 %
Jedinstveni tro{kovi
< 10 100 %
10 - 20
10 - 20 15 - 30
20 - 30
25 - 40 70 - 85
Procenat
40) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 309.
41) Lowell Bryan and Paul Allen: Geographic Strategies for the 1990s Preparing for a Smart
Endgame, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illionis, 1988. godine, str.
29.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 352
(1) Model banke kao finansijskog posrednika posmatra banku jednostavno kao
poslovnu firmu koja prodaje prikupljena sredstva i usluge kori{}enja sredstava u
efikasnom tr`i{nom sistemu. Ovaj model banke mo`e se izraziti na na~in
prikazan na slici 11-8.42)
Tok sredstava
sposobnih za
kreditiranje
ORGANIZACIJA BANKE
Tok sredstava
sposobnih za
kreditiranje
Prodaja usluga za kori{}enje sredstava da bi
se obezbedili povra}aj sredstava i adekvatan
rast kapitala banke:
1. Krediti
2. Lizing potra`ivanja
3. Investicije u vrednosne papire
4. Druga produktivna aktiva
42) Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The Bankers’ Handbook,
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 189.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 353
Kao {to se vidi iz grafi~kog prikaza ovog modela, shvatanje banke kao
finansijskog posrednika podrazumeva da banka prima inpute u vidu depozita,
kredita sa tr`i{ta novca i deoni~kog kapitala prodaju}i hartije od vrednosti i
deonice, i realizuje autpute u vidu kredita snabdevaju}i novcem poslovne firme,
potro{a~e i dr`avu i ostvaruju}i u tom procesu odgovaraju}i profit.
Koli~ina ili iznos autputa finansijskih proizvoda i usluga koji mo`e biti
‘proizveden’ mo`e se definisati za svaku banku kao njena produkciona funkcija:
Izlaz
bankarskih = f (zemlja, vreme zaposlenih, upravlja~ka sposobnost, kapitalna
usluga dobra)
⎡ Ukupninekamatni ⎤
⎡Ukupnopla}ena ⎤ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ +⎢ tro{kovi ⎥
⎡ Prose ~ ni istorijski ⎤ ⎣ kamata ⎦ ⎢prikupljanja sredstava⎥
⎢tro{kovisredstavabanke⎥ = ⎣ ⎦ • 100
⎢ ⎥ Prose ~ na ukupnaprikupljena sredstva
⎢⎣ (%) ⎥⎦
⎡Ukupnopla}ena ⎤ ⎡ Ukupninekamatni ⎤
⎢ kamatana ⎥ + ⎢ tro{kovi ⎥
⎡ Jedinstveni marginalni ⎤ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢tro{kovisredstavabanke⎥ = ⎣ nova sredstva ⎦ ⎣prikupljanja sredstava⎦⎥ • 100
⎢ ⎥ ⎢
⎢ ⎥ ⎡Prose ~ na nova ukupna⎤ ⎡zahtevanerezerve⎤
⎢⎣ (%) ⎥⎦ ⎢ ⎥−⎢ ⎥
⎣ prikupljena sredstva ⎦ ⎣ i neisk.kredit ⎦
44) Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The Bankers’ Handbook,
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 190-191.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 355
⎡ Prelomna ta ~ ka prinosa, ⎤
⎢ ⎥
koji pokriva tro{kove Ukupni tro{kovi kamate
⎢ ⎥= • 100
⎢ sredstava banke ⎥ Ukupnaprose ~ naproduktivna aktiva
⎢⎣ (%) ⎥⎦
:
⎡Racio reproduktivne ⎤ Ukupni krediti i zakup sa dospe}em od 90 ili vi{e dana
⎢ ⎥= • 100
⎣ aktive (%) ⎦ Primarni kapital
45) David B. Humphrey: Cost and Scale Economies in Bank Intermediation, u knjizi: Handbook
for Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley &
Sons, New York, 1985. godine, str. 763.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 357
gde je:
Uklju~uju}i cene radne snage i kapitala u prvoj jedna~ini, zajedno uti~u kao i
afilijacije holding kompanije, broj slu`benika u filijalama, i druge kontrolne
varijable, slu`e kao ‘ostale konstantne stvari’, tako da se efekat tro{kova
menjanja ban~inog autputa reflektuje na ekonomiju obima. Ekonomija obima
(SCE) je odredejena veli~inom koeficijenta i to:
46) Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The Bankers’ Handbook
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 195-196.
46) Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The Bankers’ Handbook
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 195-196.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 358
U stvari pravi motiv poslovanja banke jeste da ostvari {to ve}i profit kako bi
time {to vi{e doprinela pove}avanju dividendi svojih akcionara - deoni~ara, te
putem reinvestiranja u akcije - u kapital banke obezbedila pove}anje svog
potencijala. [ematski to bi izgledalo kao na slici 11-10.47)
47) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 27.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 359
49) Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition, Prentice-Hall,
Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 201-202.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 361
Kratkoro~na ekonomska
50) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 147.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 363
Navedeni plan profita predstavlja operativni plan akcija, koji obezbe|uje okvir
za dono{enje poslovnih odluka.
Naziv ra~una
Broj ra~una
Za analizu perioda od 199
51) Duane B. Graddy and Austinb H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 378-
380.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 364
ANALIZA ZARADE
Prose~ni saldo Din
_________________
Minus: prose~na neprikupljena sredstva Din
_________________
Prose~na prikupljena sredstva Din
_________________
Minus: obavezna rezerva _____ % Din
_________________
Prose~ni neto saldo za plasman Din
_________________
Zarada putem kredita _____ % Din
_________________
ANALIZA IZDATAKA
Odr`avanje ra~una Din ______ Din _________________
- poslata zadu`enja Din ______ Din
_________________
- obavest o depozitu Din ______ Din
_________________
- primljeni ~ekovi Din ______ Din
_________________
- poslati ~ekovi Din ______ Din
_________________
- vra}ene stavke Din ______ Din
_________________
- telegrafski transferi Din ______ Din
_________________
- poslati novac Din ______ Din
_________________
- valutne transakcije Din ______ Din
_________________
- skupljanje gotovine Din ______ Din
_________________
DODATNE STAVKE
__________________________ Din
_________________
__________________________ Din
_________________
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 365
Naziv
ra~una__________________________________________________________
___
Broj ra~una
_____________________________________________________________
Pripada ra~unima
________________________________________________________
__________________________________________________
______
Brojevi ra~una
__________________________________________________________
__________________________________________________________
Period za analizu
_______________________________________________19_______
Krediti
________________________________________________________________
_
PRIHODI I TRO[KOVI
Prihodi
Bruto prihod od kredita Din ________
Zadu`enja za usluge Din _________
Provizija po kreditu Din _________
Obrada kredita Din _________
Druge provizije Din _________
Ukupno napla}ene provizije Din ________
Ukupan prihod Din
________
Tro{kovi
Tro{kovi analize ra~una Din _________
Kamata na depozite Din _________
Tro{kovi odr`avanja kredita Din _________
Tro{kovi provizija kredita Din _________
Obrada kredita Din _________
Drugi tro{kovi usluga Din _________
Ukupni tro{kovi usluga Din ________
Alocirani kapital ____% Din _________
Ostatak sredstava ____% Din _________
Ukupno tro{kovi bankarskih sredstava Din ________
Ukupni tro{kovi Din
________
Neto prihod pre poreza Din
________
MERE PROFITABILNOSTI
Prinos na alocirani kapital ____ % ______%
Prinos na neto kori{}ena sredstva ______%
Prinos na ukupno pozajmljena sredstva ______%
Ako se postignu i ostvare ove tri mere, menad`met tim }e biti uspe{an u
maksimiziranju profita banke. Merenje profitabilnosti ukupnog poslovanja
banke podrazumeva primenu odre|enih modela izra~unavanja i iskazivanja
profitabilnosti, od kojih su najva`nije i prihva}ene kao op{ti standard slede}e
mere:
52) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Managrment in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 271-272.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 368
53) Dr Peter S. Rose: The Economics of the Banking Firm, u knjizi: The Bankers’ Handbook,
Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow
Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 198-201.
54) Ibidem, str. 202-203.
PRINCIPI UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 369
LITERATURA:
GLAVA 12.
1) Dr Dragoljub Dragi{i}: Teorijske osnove istra`ivanja tr`i{ta, Nau~na knjiga, Beograd, 1967.
godine, str. 38.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 374
Me|utim, mo`e se desiti, da se poslovi obave u ve}oj ili manjoj meri bolje ili
lo{ije nego {to se o~ekivalo. Upravo ta odstupanja od unapred predvi|ene
verovatno}e jeste mogu}i rizik. Dakle, rizik je ne{to {to je u su{tini predvidivo,
ali se ne zna u kojem se stepenu mo`e ostvariti u budu}nosti.
2) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 392-393.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 375
celine neke stvari, njene funkcije, izgleda i sli~no, dok se rizik nematerijalne
prirode mo`e iskazati kao gubitak dobrog ugleda ili imid`a. Nematerijalni rizici
mogu imati uticaj i na nastanak gubitaka, ali i na status koji mo`e imati kasnije
refleksije i uticaj na uspeh banke.
Postoji niz definicija rizika. Nave{}emo neke definicije koje vrlo precizno, sa
raznih aspekata, defini{u rizik:6)
(1) verovatno}a gubitka ili izlo`enost gubitku;
3) Portfolio poti~e od italijanske reci ‘portafoglio’. Komponente vode poreklo od latinske re~i
“portare”, zna~i nositi i ‘foglio’ {to zna~i list ili pregled. Kasnije je re~ ‘portfolio’ ozna~avao
va`na dr`avna dokumenta. Danas se portfolio koristi da bi ozna~io ‘portfolio finansijske aktive’.
4) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 392.
5) John D. Finnerty: Corporate Financial Analysis: A Comprehensive Guide to Real-World
Approaches for Financial Managers, McGraw-Hill Book Company, New York, 1986. godine, str.
68.
6) Risk Management Glossary, Risk and Insurance Management Society, New York, 1985.
godine, str. 66.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 376
- rizik likvidnosti,
- rizik vanbilansnih aktivnosti,
- ~isti rizik.
Svi navedeni ban~ini resursi, na kojima mo`e do}i do {tete ili gubitaka, mogu se
sa aspekta izlo`enosti riziku klasifikovati u tri grupe:
(1) direktna izlo`enost riziku, koja uklju~uje: sve direktne fizi~ke {tete rizika
koje bi mogle rezultirati u parcijalnom ili totalnom gubitku, koji mo`e
rezultirati do opasnosti pod ljudskom kontrolom; ovde se mogu uklju~iti: vatra,
eksplozija, transportni rizici, o{te}ena ili uni{tena aktiva, interni ili eksterni
kriminal; u ovu kategoriju se mogu uklju~iti i prirodne opasnosti kao {to su:
munje i gromovi, zemljotresi, poplave i oluje; tako|e rizici ljudskih resursa i
(3) izlo`enost riziku preko odgovornosti za tre}a lica, koja uklju~uje nenamerne
ili namerne nepravde individualcima ili posebnim javnim li~nostima (delikt)
kao suprotstavljanje kriminalnim nepravdama u dru{tvu,. ugovornu ili
statutarnu odgovornost i odgovornost direktora instituciji.
Na slici 12-1. navodimo okvir za analizu rizika kao primer {ta takva analiza
rizika obuhvata.9)
Analiza rizika holding banke treba da uka`e na klju~ne ta~ke i procese nastanka
rizika. Kao {to pokazuje navedena slika, te rizi~ne ta~ke i vrste rizika su brojne,
{to ~ini poslovanje holding sitema slo`enijim. Ukupan efekat rizika banke
odra`ava se na visinu profita banke kao poslovni rizik banke. Poslovni rizik
(‘business risk’) je varijabilnost profita banke koji bi egzistirao ~ak i ako bi bio
9) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 396.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 379
10) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 541.
11) Gorge Vojta: The Magazine of Bank Administration, July 1983.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 380
4. Visoki rizici
4
3 3. Spekulacije
2. Prihodi i
2 dugoro~ni rast
1. Likvidnost i
1 sigurnost
Kao {to pokazuje slika 12-2. u strukturi rizika finansijske piramide razlikujemo
nekoliko ‘slojeva’ rizi~nosti ulaganja finansijskih sredstava:
(1) prvi “sloj” predstavlja najobimniji deo plasiranih sredstava banke i treba da
ima karakteristike sigurnog i likvidnog ulaganja, koje obezbe|uje pristojan i
stabilan prinos na investirana odnosno plasirana sredstva;
(2) drugi “sloj” sredstava je po obimu ne{to manji od prvog, ali jo{ uvek znatan
po svom u~e{}u u ukupnim plasmanima i treba da donosi relativno dobar
prihod i da obezbe|uje mogu}nosti dugoro~nog rasta banke;
(3) tre}i “sloj” je relativno manji deo plasiranih sredstava, znatno manji i od
prvog i od drugog sloja, anga`ovan je i plasiran u spekulativne poslove koji
mogu doneti relativno dobar prihod ako se dobro obave; i
(4) ~etvrti “sloj” predstavlja. relativno mali deo plasiranih sredstava u
visokorizi~ne poslove, koji nemaju neke sigurnosti za uspeh, ali ako se
poduhvati uspe{no okon~aju, donose visoke profite.
12) John Downes and Jordan Elliot Goodman: Dictionary of Finance and Investment Terms,
Third Edition, Barrons’ Business Guides, New York, 1991. godine, str. 147.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 381
(2) Promena propisi ili reregulacija. Rizik propisa je rizik koji nepredvi|ene
akcije za promenu propisa ili neaktivnost mogu imati na profit i kapital banke.
(3) Rizik kamatne stope. Ovo je rizik koji nepredvi|ene promene kamatnih
stopa mogu imati na neto kamatni prihod, profit i kapital banke.
(4) Rizik klijenata. Rizik da }e konkurenti preuzeti klijente i tr`i{te {to mo`e
imati posledica na potencijal, zaradu i kapital banke. Ova vrsta rizika se ~esto
naziva i poslovni rizik ili rizik konkurencije.
13) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Banks Financial Management in the Services Industry,
Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 7-11.
14) Ibidem, str. 401.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 382
KONCEPT RIZIKA
Svaka od navedenih grupa rizika obuhvata vi{e tipova finansijskog rizika banke.
Po{to smo ih naveli kod razmatranja vrsta rizika, ovde ih ne}emo ponavljati.
15) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 531.
16) Wiliam T.Thornhill: Risk Management for Financial Institutions - Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 15.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 383
17) Prema drugim klasifikacijama rizika u banci, imamo podelu na slede}e tipove rizika:
kapitalni rizik, kreditni rizik, rizik isporuke, rizik razmene, rizik kamatne stope, rizik likvidnosti,
operativni rizik, politi~ki rizik, rizik sistema pla}anja, osnovni rizik, rizik druge zemlje, rizik
refinansiranja, rizik reinvestiranja itd. Vidi detaljnije: Thomas Fitch: Dictionary of Banking
Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990. godine, str. 531.
18) Douglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 438-439.
19) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 534.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 384
Procena rizika
Finansiranje
rizika
20) Risk Management Glossary, Risk and Insurance Management Society, New York, 1985.
godine, str. 68.
21) Douglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charles E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 439.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 385
Okvir za identifikaciju i analizu rizika banke mogu biti bilans banke i aktivnosti
koje su vezane za isporuku finansijskih usluga. Jedan takav koncept prikazuje
slika 12-5:24)
KONCEPT
Radi ilistracije, na slici 12-6. navodimo jo{ jedan pristup procesu upravljanja
rizikom. 25)
24) Joseph F. Sinkey, Jr.: Regulatory Attitudes toward Risk, u knjizi: Handbook for Banking
Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New
York, 1985. godine, str. 353.
25) Charlotte A. Chamberlain and James C. Lam: Marketing Thrifts: Escaping the Gap Trap, u
knjizi: Marketing Financial Services, edited by David B. Zenoff, Ballinger Publishing Company,
Cambridge, Massachusetts, 1989. godine, str. 140.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 387
(1) fizi~ke resurse, u okviru kojih su: zgrade banke, name{taj, oprema za
obradu podataka, unutra{nje ure|enje, kriti~na arhiva, blanketi kreditnih
karata, saobra}ajna sredstva i oprema u lizingu (avioni, vagoni, kamioni,
brodovi i sli~no); klju~ za identifikaciju fizi~kih resursa je finansijska
odgovornost kao direktno vlasni{tvo, pravna odgovornost preko lizinga i
profesionalno-stru~na odgovornost kod poslova poverenja (‘trust’ poslovi);
(2) ljudske resurse, koji su najkriti~niji resurs svake banke i gde proces
identifikacije uklju~uje klju~ne direktore, specijaliste i slu`benike u okviru
orgnizacije i va`ne korisnike, komitente i klijente van banke;
(3) finansijske resurse, koji se sastoje od kapitala, depozita i kolaterala (zaloga)
u obliku gotovine, vrednosnih papira i plemenitih metala; oni treba da se
identifikuju prema izvoru i obi~no uklju~uju neku kombinaciju sa
korisnicima usluga, deoni~arima i dr`avnim agencijama;
(4) prirodne resurse, koji uklju~uju raspolo`ivost vode i energije i za banku sa
respektom najkriti~nije neprekinute procese obrade podataka koje
obezbe|uje oprema za obradu podataka;
(5) nematerijalne resurse, koje je te{ko identifikovati u mnogim slu~ajevima, ali
je njihov efekat i te kako vidljiv i realan: swift, telekomunikacione usluge,
koje mogu biti najkriti~nije za savremenu banku; politika osposobljavanja i
protivpo`arna za{tita mogu biti danas od najkriti~nijih nematerijalnih
resursa banke; poverenje publike, komitenata i klijenata na prihvatljivom
nivou je od izuzetnog zna~aja za banku i bankarski sistem.
26) Douglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William G. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 440-442.
27) Ibidem, str. 442-444.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 388
(1) direktna izlo`enost riziku uklju~uje direktnu fizi~ku {tetu koja mo`e
rezultirati u parcijalnom ili totalnom gubitku resursa banke, koja mo`e biti
prouzrokovana ljudskom nepa`njom (vatrom, eksplozijom, transportnim
rizikom, vandalizmom kao internim i eksternim kriminalom); direktna
izlo`enost riziku tako|e uklju~uje i opasnosti kao {to su zemljotresi,
poplave, oluje;
(2) indirektna izlo`enost riziku, uklju~uje potencijalni gubitak na zaradama ili
ekstra tro{kove kontinuiteta poslovanja kao posledice direktnih fizi~kih
{teta i gubitaka, na koje se ~esto pozivaju profesionalnci upravljanja
rizikom; indirektna {teta mo`e nastati u prihodu od kamate, ako do|e do
prekida telekomunikacionih veza sa glavnim podru~jem rada banke, zatim
ako do|e do prekida i zastoja u obradi podataka itd.;
(3) izlo`enost riziku kroz odgovornost prema tre}im licima predstavlja tre}u
va`nu kategoriju izlo`enosti gubitku koja uklju~uje podru~je pravne
odgovornosti prema tre}im licima i sastoji se od neinternacionalnog ili
internacionalnog delikta, ugovorene ili zakonske odgovornosti, koja za
banke mo`e biti jedan od najkriti~nijih problema rizika; naj~e{}i tipovi
izlo`enosti odgovornosti sa kojima se banke suo~avaju su: ogla{avanje,
ugovorne obaveze, diskriminacija, beneficije zaposlenih i korisnika usluga,
kompenzacije zaposlenim, bonusi i premije zposlenima, profesionalna
odgovornost, itd.;
(4) {pekulacije, tr`i{na i druga izlo`enost riziku predstavljaju ~etvrtu grupu
klasifikacije rizika, koja mo`e biti za banku katastrofalna; {pekulativna
kategorija uklju~uje tri glavna finansijska poslovna rizika: kredit, likvidnost
i kamatnu stopu; tr`i{na izlo`enost riziku se ponekad razlikuje od
izlo`enosti riziku kamatne stope, dok druga izlo`enost riziku uklju~uje
strategijski rizik, koja uklju~uje odluke koje se odnose na specifi~ne
poslovne linije, te izlo`enost riziku op{tih tro{kova, nekontrolisane
birokratije i r|avog upravljanja.
(1) Prvo, kao deo napora u skupljanju informacija o izlo`enosti riziku, mogu se
pimeniti slede}a sredstva i tehnike:
- godi{nji ili u~estaliji utvr|eni intervjui o riziku sa klju~nim bankarskim
slu`benicima,
(2) Drugo, deo ovih tehnika, kao {to je utvr|eni intervju, treba da slu`i za
kreiranje svesnosti poslovnog personala o izlo`enosti riziku, a me|u ostale se
mogu uklju~iti:
- pripremanje godi{nje dokumentacije o utvr|ivanju rizika za operativne
jedinice,
- specijalna procena obrade podataka i drugih klju~nih operacija povezanih sa
utvr|ivanjem interne me|uzavisnosti i u~e{}a izlo`enosti,
- godi{nji ‘budu}i’ pregled upozorenja izlo`enosti gubicima.
29) Joseph F. Sinkey, Jr.: Regulatory Attitudes Toward Risk, Edited by: Richard C. Aspinwall
and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New York, 1985. godine, str. 361-362.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 390
vrednosnim papirima
Pouzdanost Dobra Dobra Odli~na
Potencijal Kasnija istra`ivanja Dobar Dobar / Odli~an
ranog treba da budu
upozorenja relevantna
Teku}a Te{ka Koristi se, ali ne Ne koristi se
upotreba efektivno
Samo nekoliko komentara u vezi sa ovim podacima. Prvo, klasifikacija aktive
sastoji se uglavnom od procene revizora da }e nastati gubici na kreditima ili su
sumnjivi ili ispod standarda. Drugo, godi{nji prinos na deonice (H) sastoji se od
dobitka prinosa i dividendnog prinosa (dobitka) ili u simbolima:
P1 − P0
+ D1
P0
H = P⋅
P0
gde je:
H = godi{nji prinos na deonice,
P = sada{nja cena,
P1 = cena na kraju godine,
Po = cena na po~etku godine,
D1 = dividenda na kraju godine.
30) Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset/Liability Management, u knjizi:
The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and
Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 347.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 391
(3) regulacijom i
(4) kreditnim rejtingom.
Po{to je limitiran, kapacitet rizika banke mora biti alociran me|u njegove
razli~ite korisnike na na~in da maksimizira o~ekivani profit. Tipovi rizika
uklju~uju izlo`enost kapitala riziku, rizik “proizvodnje” usluga i finansijske
rizike (kamatne stope, kredita i finansiranja). Merenje rizika i sistem alokacije
pokazuje slika 12-7.
RIZIK BANKE
Smatra se naime da postoji nekoliko faza kroz koje banka mora izvr{iti
klasifikaciju svog poslovanja da bi realno ocenila, da li su preuzeti rizici u
okviru prihvatljivih normi. Menad`ment tim banke (ili odgovaraju}i komitet
banke), treba da utvrdi standarde za reviziju i klasifikaciju rizika prema
odre|enoj {emi, kao {to je to, recimo, {ema koja je u upotrebi u FDIC
korporaciji. Ovu {emu treba da imaju svi oni koji su uklju~eni u kontrolni
proces rizika banke. [ema klasifikacije rizika FDIC sa rejtingom i premijom
vidi se na pregledu 12-3.32)
32) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institution - Applying Cost - Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 75.
33) Ibidem, str. 77-78.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 393
Stepeni rizika
Klasifikacija rizika aktive 1 2 3 4 5 6
1. Vrednosni papiri
(a) Investicioni portfolio ____ ____ ____ ____ ____
____
(b) Trgova~ki portfolio ____ ____ ____ ____ ____
____
2. Krediti
a) Potro{a~ki
- u ratama (otplate) ____ ____ ____ ____ ____
____
- nenamenski (“ATM”) ____ ____ ____ ____ ____
____
- studentski ____ ____ ____ ____ ____
____
- ostali ____ ____ ____ ____ ____
____
Ukupno krediti: ____ ____ ____ ____ ____
____
b) Hipoteke
- prva ____ ____ ____ ____ ____
____
- druga ____ ____ ____ ____ ____
____
- ostale ____ ____ ____ ____ ____
____
Ukupno hipoteke: ____ ____ ____ ____ ____
____
c) Privredni
- osigurani ____ ____ ____ ____ ____
____
- neosigurani ____ ____ ____ ____ ____
____
- sezonski ____ ____ ____ ____ ____
____
- poljoprivredni ____ ____ ____ ____ ____
____
- robni ____ ____ ____ ____ ____
____
- nekretnine ____ ____ ____ ____ ____
____
- ban~ini akcepti ____ ____ ____ ____ ____
____
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 394
34) Douglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 448-449.
35) Ibidem, str. 451.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 397
1. IZLO@ENOST GUBITKU
Ekstra tro{kovi operativnih centara
Tro{kovi podvrgnuti kontinuitetu poslovanja procesa obrade podataka,
operativnih centara u slu~aju direktne fizi~ke {tete i gubitaka.
2. PROCENA RIZIKA
Izlo`enost gubitku
Banka nije nikad pretrpela zna~ajan gubitak u procesu obrade podataka. Ve}i
po`ari u prostorijama telekomunikacionih centara, koji su se desili u 1985.
godini, imali su posledicu u vlasni~koj {teti $ 7.500. i pri tome nije do{lo do
prekida procesa obrade podataka.
Maksimalna verovatno}a gubitka
Osoblje u upravljanju procesom obrade podataka i upravljanju rizikom imaju
konstruisan scenario {teta, koje bi mogle izazvati posledice u procesu 4-6
meseci na alternativnom mestu. Ekstra izdaci i tro{kovi su procenjeni na $
2,25 miliona.
3. MERE KONTROLE RIZIKA
Glavne aktivnosti na licu mesta
Hardware backup: neformalni sporazum sa prijateljski raspolo`enim
konkurentom.
Software backup: aplikacije se kopiraju (‘backup’) nedeljno; podaci u fajlovima
se kopiraju (‘backup’) dnevno; svi duplikati se ~uvaju na posebnom mestu.
Snaga kopija: 1981. godine postavljen je jedan izoregulatorni generator.
Kontrola okru`enja kopija (‘backup-a’): 1986. godine instaliran je jedan
pomo}ni erkondi{n u prostriji za obradu podataka.
Aktivnosti programirane za naredne dve godine:
Hardware backup: Banka }e se pretplatiti na brzi servis za backup za procesne
aplikacije, proveru i tranzit.
Plan nepredvi|enih slu~ajeva: U vezi sa {iroko postavljenim planom napora
banke bi}e sa~injen i plan obrade podataka. U to }e se uklju~iti i redosled
godi{njeg testiranja.
Interni metodi uklju~uju jednu ili vi{e alternativa kao {to su direktni expensing,
rezerve sredstava ili knjigovodstvene rezerve za gubitke, zatim varijacije toka
gotovine ili retrospektivna procena planova.
36) Duglas G. Hoffman: Risk Management, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 452.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 399
FDIC posluje po dva osnova ili kapaciteta: kao korporacija i kao sudski
izvr{itelj. U svojoj delatnosti kao korporacije ona ispla}uje osigurane depozitare
i obezbe|uje potrebno finansiranje i garantovanje izvr{itelju. Kao sudskog
37) Sve poslovne banke na svetu ograni~avaju - limitiraju visinu kredita jednom zajmotra`iocu
na odre|enom nivou od na primer, 10 %, 12 % ili pak 15 procenata.
38) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 200.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 401
Kako smo videli ranije, FDIC vr{i klasifikaciju aktive i utvr|uje standarde
rizika za pojedine pozicije rizi~ne aktive. Na to primenjuje odre|ene rejtinge za
kredite i za obveznice, na osnovu ~ega se dobija ukupan rejting banke kao
institucije. To je osnova za visinu premije za osiguranje depozita, koja varira i
mo`e biti ve}a od standardne za 10 %, 25 %, 40 %, pa ~ak i dvostruko tj. 100
procenata. 40)
(1) Zaloga je jedna vrsta osiguranja kredita kad banke imaju kreditno pokri}e
kao zalogu u obliku razli~itih vrsta imovine ili aktive du`nika (kao {to su fizi~ka
trajna dobra, nepokretnosti, zalihe kurentnog materijala i gotove robe,
proizvodni kapaciteti, oprema, potra`ivanja, vrednosni papiri, obveznice,
deonice itd.).
Osnovni kvalitet koji zaloga treba da ima jeste njena utr`ivost tj. mogu}nost
prodaje na tr`i{tu, ~iji iznos slu`i kao redukovanje rizika mogu}ih gubitaka u
39) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Mnaging Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 608-
611.
40) William T. Thornhill: Rik Management for Financial Institutions - Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 76.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 402
- prvo, ona nije garancija da }e se kredit vratiti odnosno platiti, nego na~in
pokrivanja rizika eventualno o~ekivane kreditne nesposobnosti ili
delinkvencije du`nika, po{to se na osnovu pokri}a sti~e prioritet naplate
kreditnog potra`ivanja u slu~aju bankrotstva du`nika;
-
- drugo, tr`i{na vrednost zaloge mora biti najmanje jednaka ili ve}a od
vrednosti kreditnog potra`ivanja i zavisnih tro{kova naplate iz zaloge u
momentu nastanka kreditnog rizika. Primarno pravo kreditora i
zadovoljavaju}a realna procena vrednosti zaloge su klju~ne poluge za
pokrivanje gubitaka u slu~aju nastanka kreditnog rizika.
(3) Fond rizika banaka. Zna~aj kreditnog rizika u bankarskom poslovanju mo`e
se najbolje sagledati na primeru nekoliko velikih ameri~kih banaka u rezervaciji
sredstava za pokrivanje gubitaka po osnovu nemogu}nosti naplate kredita
odobrenih firmama u zemljama tzv. ‘tre}eg sveta’. Za 1988. godinu navodimo u
pregledu 12-6. podatke o visini formiranih fondova kreditnih rizika za sedam
ameri~kih banka.
41) Prema The New York Times-u od 23. septembra 1989. godine, Business Section, str. 35.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 403
LITERATURA:
42)
INCOTERMS predstavlja skra}enicu i zna~i: International Rules for the Interpretation of
Trade Terms. Prva Pravila su doneta 1936.godine od strane Me|unarodne trgovinske komore u
Parizu. Dopunjavana su do sada dva puta: 1953.godine na kongresu MTK odr`anom u Be~u, kada
su zamenjena Pravila donesena 1936. godine, i 1967.godine na kongresu MTK odr`anom u
Montrealu, kada su usvojena dva nova termina. Vidi detaljnije: Mr Budimir Staki}: Priru~nik za
spoljnotrgovinsko poslovanje, Stru~na knjiga, Beograd, 1986.godine, str. 140-166.
PROCES UPRAVLJANJA RIZIKOM POSLOVNE BANKE 405
S a d r ` a j p e t o g d e l a:
• Upravljanje rizicima kreditnog
portfolija banake
• Upravljanje rizikom portfolija hartija
od vrednosti
• Upravljanje rizikom portfolija
kamatne stope
• Upravljanje rizikom portfolija
deviznog kursa
• Upravljenje rizikom portfolija
vanbilansnih aktivnosti banke
1
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 407
Kamata predstavlja cenu novca kojim banka posluje. Rizik kamatne stope
pro`ima celokupno poslovanje banke, kako poslove u pasivi tako i poslove u
aktivi. Stoga je upravljanje rizikom kamatne stope bitno za uspe{no poslovanje
banke. Naro~ito su va`ni odnosi kamatno osetljive aktive i kamatno osetljive
pasive, gde mo`e da se javljaju pozitivni negativni jazovi – gep-ovi. Terminski
ugovori, opcije i svopovi su derivati preko kojih se banka {titi od rizika kamatne
stope i rizika deviznog kursa.
GLAVA 13.
Naime, kreditni rizik ili kvalitet kreditnog portfolija banke zavisi od dva seta
faktora: (1) egzogenih faktora (stanje ekonomije, prirodne okolnosti) i (2)
endogenih faktora (delokrug upravlja~ke diskrecije i filozofije). Polaze}i od
ovako datog op{teg okvira modeliranja kreditnog rizika ili kvaliteta kredita,
funkcija kreditnog rizika mo`e se izraziti kao: 1)
1) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 492-494.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 410
Upravo iz ova dva elementa, koji su fokusne ta~ke analize i ocene kreditne
sposobnosti, banka treba {to preciznije da izmeri rizik vra}anja kredita. Pri tome
se smatra da je sposobnost zajmotra`ioca njegova objektivna karakteristika, a
spremnost subjektivno svojstvo njegovog menad`menta. Merenje ova dva
faktora je dosta slo`eno i unapred se zna da je u praksi gotovo nemogu}e u
potpunosti izvr{iti ta~no merenje rizika, a time nije mogu}e ni njegovo potpuno
otklanjanje.
U osnovi, postoje dve vrste kreditnog rizika: jedna je vezana za povrat glavnice
ili rata glavnog duga, a druga je povezana sa pla}anjem kamate kao prinosa na
plasirana sredstva. U okviru prve vrste rizika, koja je vezana za povra}aj
glavnice, mo`e nastati, kako smo ve} videli, takva situacije da du`nik ne}e da
plati dospelu ratu kredita, ili bi hteo ali ne mo`e usled raznih finansijskih
te{ko}a u koje je trenutno ili trajnije zapao. [to se kamate ti~e, situacija tako|e
mo`e biti ista kao {to je navedena i za pla}anje otplate ili rata glavnog duga. Ali
i ne mora biti ista. Naime, sve zavisi kako je ugovorena kamatna stopa, da li je
fiksna ili je promenljiva i kakvo je kretanje kamatnih stopa na finansijskom
tr`i{tu.
5) Edward I. Altman: Managing the Commercial Lending Process, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons,
New York, 1985. godine, str. 483.
6) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 492.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 412
Po{to banke nemaju direktnu kontrolu nad eksternim faktorima koji uti~u na
kreditni rizik, fokus menad`ment tima banke je na internim faktorima.
9) Edward Altman, R.G. Haldeman and P. Narayanan: “ZETA Analysis: A New Model to
Indentify Bankruptcy Risk of Corporations”, Journal of Banking and Finance 1, 1977, str. 29-54.
10) Kratica EBIT je od izraza: zarade pre kamate i poreza ili u orginalu: ‘Earnings before interest
and taxes’.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 414
gde je:
X1 = neto obrtni kapital : ukupna aktiva
X2 = zadr`ana zarada : ukupna aktiva
X3 = zarada pre kamate i poreza : ukupna aktiva
X4 = tr`i{na vrednost ukupnog deoni~arskog kapitala : knjigovodstvena
vrednost
ukupnog duga
X5 = prodaja : ukupna aktiva
Vrednovanje rezultata:
11) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 481.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 415
Y = -2,0434+-5,24X1+0,0053X2-6,6507X3+4,4009X4-0,0791X5-0,1020X6
gde je:
X1 = (gotovina + utr`ivi vrednosni papiri) prema ukupnoj aktivi,
X2 = neto prodaja prema (gotovina+utr`ivi vrednosni papiri),
X3 = EBIT prema ukupnoj aktivi,
X4 = ukupan dug prema ukupnoj aktivi,
X5 = fiksna aktiva prema neto vrednosti,
X6 = obrtni kapital prema neto prodaji.
1
P=
1 + e−y
gde je:
e = 2,71828.
12) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 505.
13) Ibidem, str. 506.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 416
Pre odobravanja kredita firmi korisno je pre ulaska u slo`ene analize i procene
kreditne sposobnosti obratiti pa`nju na neke karakteristi~ne pojave i
manifestacije njenog poslovanja. Nema sumnje da je primena tzv. “ZETA”
modela 14) uspe{nija u pogledu prognoze rezultata firme u bliskoj budu}nosti
nego {to su to pojedini spoljni znaci u poslovnoj aktivnosti firme. Me|utim, za
sigurnije procene treba koristiti rezultate kombinacije vi{e metoda.
Polaze}i od toga da svaki metod ima svoje dobre i lo{e strane i da mnogo toga
zavisi od na~ina kako se metod koristi i kako se rezultati interpretiraju, nije na
odmet poslu`iti se, bar u prvim procenama, i vrlo jednostavnim monitoringom
nekih postupaka u firmi koja tone.
Smatra se da me|u najuo~ljivije znake op{te opasnosti da firma tone spadaju: 15)
14) O primeni ovog modela u praksi i rezultatima koji se njime posti`u bi}e re~i kasnije.
15) Mr Branko Ljuti}: Signali opasnosti pred propast firme, Ekonomska politika broj 2065 od 28.
oktobra 1991. godine.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 417
16) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 415.
Gotovo iste signale opasnosti navode i Willard Alexander and Gerald R. Downey, Jr.: Handling
Problem Loans, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones - Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine,
str. 659-660.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 418
17) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 571.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 419
18) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 414.
19) Ralph Gilpatrick, Jr. and T. Ronald Casper: Bank Credit Policy, u knjizi: Bank Credit, edited
by: Herbert V. Prochnov, Harper and Row Publishers, New York, 1981. godine, str. 115.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 420
20) Edward I. Altman: Managing the Commercial Lending Process, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons,
New York, 1985. godine, str. 479.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 421
DRUGA FAZA
Prikupljanje podataka o zajmotra`iocu
- poseta zajmotra`iocu i razgovor o zahtevu
- provera podataka u drugim bankama
- provera podataka sa trgova~kim firmama - partnerima
- provera podataka u sudskim knjigama
- provera i kori{}enje izve{taja agencija za kreditiranje dobavlja~a
- provera ban~inih izve{taja o dosada{njem poslovanju zajmotra`ioca
TRE}A FAZA
Finansijska analiza prikupljenih podataka
- analiza izve{taja o poslovanju zajumotra`ioca
- analiza prikupljenih podataka o zajmotra`iocu
^ETVRTA FAZA
Ocena informacija dobijenih finansijskom analizom
PETA FAZA
Dono{enje ocena i odluka:
- dono{enje ocene o kreditnoj sposobnosti zajmotra`ioca
21) Proces, faze i elementi dono{enja odluka o kreditima u ameri~kim komercijalnim bankama
navedeni saglasno slede}im izvorima: (1) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial
Management in the Financial Services Industry, MacMillan Publishing Company, New York,
1989. godine, str. 488-587; (2) The Bankers” Handbook, edited by: William H. Baughn, Thomas
I. Storrs and Charls E. Walker, Third Edition, Dow Jones-Irwin, Homwwood, Illinois, 1988.
godine, str. 603-667; (3) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Herper & Row Publishers,
New York, 1981. godine, str. 1-7.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 422
- karakter
- kapacitet
- kapital
- kolateral
- uslovi
Mere: Mere:
- Finasijski racio - Kreditni izve{taj
- Dun & Bradstreet - Stabilnost posla
NACIS, itd 23) - Vlasni{tvo -
- Z-SCORE imovina
- Drugi dugovi
PRIHVATANJE ODBIJANJE
Cena kredita
22) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 458.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 423
Banka }e biti zadovoljna ako utvrdi da }e korisnik kredita - du`nik vratiti kredit
u skladu sa odredbama originalnog ugovora o kreditu i da du`nik poseduje ili }e
posedovati sredstva za vra}anje kredita. Proces provere prethodne volje i
mogu}nosti tra`ioca kredita i analiza elemenata kredita (‘five Cs of credit’)
mogu dati odgovor na to pitanje.
23) Dun & Bradstreet (D&B) samostalna i nezavisna kompanija koja izra|uje kreditne izve{taje i
rejtinge bazirane na izve{tajima i informacijama iz industrije i na osnovu sopstvenih informacija.
NACIS (‘National Credit Information Service’) je Nacionalna agencija za kreditne informacije.
24) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Herper & Row Publishers, New York, 1981.
godine, str. 1.
25) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 474-475.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 424
T ek u } a o b r t n a T ek u } i i zv o r i
sr ed st v a ⎡ Pr ed v i | en a ⎤ o b r t n i h sr ed st av a
E FN = • ⎢ p r o m en a p r o d aj e ⎥ − •
Pr o d aj a ⎣ ⎦ Pr o d aj a
⎡ Pr ed v i | en a ⎤ ⎡ Pr o j ek t o v an i n et o ⎤ ⎡ ⎡ O ~ ek i v an i r aci o ⎤ ⎤
⎢⎣ p r o m en a p r o d aj e ⎥⎦ − ⎢⎣ p r i h o d p o sl e p o r eza ⎥⎦ • ⎢⎣ 1 − ⎢⎣ i sp l a} en e d i v i d en d e ⎥⎦ ⎥⎦
(1) Da li je posao realan, razuman, poznat i stabilan ili relativno nepoznat, nov i
rizi~an?
(2) Da li je obim posla u opadanju, porastu ili stagnaciji?
(3) Da li se koriste moderni metodi proizvodnje i prodaje?
(4) Kakvu reputaciju u`ivaju proizvodi firme u trgovini?
(5) Kakav je racio profita investiranog kapitala u poslednjih pet godina?
(6) Koji je:
(a) rang fluktuacije bruto profita?
(b) procenat operativnih izdataka prema bruto profitu?
(c) rang fluktuacije ovih procenata?
(d) margina profita gornjih operativnih izdataka i njihov rang ili fluktuacija?
26)
26) Glenn G. Munn and F.L. Garcia: Encyclopedia of Banking and Finance, Eighth Edition,
Revised and Expanded, Bankers Publishing Company, Boston, 1983. godine, str. 149.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 425
27) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 286.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 426
Govore}i generalno, izrada kreditne analize je u osnovi ista ili treba da bude ista
u svim poslovnim bankama. Me|utim, ~injenica je da su neke banke, pogotovu
banke u razvijenim tr`i{nim privredama, oti{le daleko napred u primeni
ekonomskog instrumentarija i matemati~kih modela u identifikaciji kreditnih i
drugih rizika u procesu odobravanju kredita svojim komitentima i klijentima.
Smatra se da su u tom poslu najvi{e napredovale ameri~ke banke. U ameri~kim
poslovnim bankama neki se elementi i funkcije kreditne analize kod jednih
nagla{avaju vi{e a kod drugih manje.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 427
Ono {to je bitno u svakoj kreditnoj analizi jeste da se kredit odobrava sada, a da
treba biti vra}en u budu}em periodu. Stoga se, najkra}e re~eno, kreditna analiza
manje-vi{e u svim bankama sastoji od nekoliko aktivnosti:
28) Klasi~na koncepcija analize kreditne sposobnosti zajmotra`ioca uklju~ivala je samo prva tri
faktora tj. ‘3 Cs of credit’(‘Character’,’Capacity’,’Capital’), dok je moderna koncepcija
inkorporirala u svoju ‘formulu’ jo{ navedena dva (‘Collateral’ i ‘Conditions’). Naravno,
savremeno poslovanje preduze}a ne odvija se danas samo unutar zemlje ve} i sa inostranstvom,
pa se ova koncepcija pro{iruje i drugim faktorima, kao {to su rizik zemlje sa kojom preduze}e
ima poslovne odnose (‘country risk’) i drugo. Vidi o ovome detaljnije: Jack R. Crigger: An Ocean
of ‘Cs’, u The Journal of Commercial Bank Lending, December 1975. godine, str. 2-8.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 428
Ako je profitabilnost osnovni cilj, onda je odnos izme|u ovih pet kriti~nih
elemenata finansijskih racija kao {to je prikazan na slici 13-2. 30)
V. Profitabilnost
Standardi Politike
I. Racija aktivnosti III. Racija likvidnosti
II. Racija strukture tro{kova IV. Racija leverid`a
29) Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Prentice-Hall, Englewood
Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 234.
30) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institutions Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 103.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 429
31) Richard Bort: Corporate Cash Management Handbook, Warren Gorham and Lamont, Boston,
1989. godine, str. 4-15.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 430
konkurencije Monopol = 2 1 1 1
Trgova~ko Slabo = 0
iskustvo Odli~no= 5 4 3 12
Uva`avanje Nisko uva`avanje = -
menad`menta 2 1 2 2
Visoko uva`avanje = 2
Tok < 1 % od prodaje = -2
gotovine > 2 % od prodaje = 5 3 3 9
Ukupna va`nost bodova 38
32) Brojna je ameri~ka bankarska literatura u kojoj se navode i analiziraju ovi faktori. Njihova
interpretacija je manje-vi{e ista, samo je razlika u dubini poniranja u analizu svakog
pojedina~nog faktora. Mi }emo se poslu`iti samo onim tekstovima koji na najbolji mogu}i na~in
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 431
Ovih pet navedenih faktora upravljanja kreditom (Cs) izra`ava se i kao: (1)
karakter, dobar gra|anin (‘character’ ili ‘good citizen’), (2) kapacitet ili tok
gotovine (‘capacity’ ili ‘cash flow’), (3) kapital ili bogatstvo, (‘capital’ ili
‘wealth’), (4) zaloga ili obezbe|enje, (‘collateral ili security’) i (5) uslovi ili
ekonomski ambijent (‘conditions’ ili ‘economic environment’). 33) Veze i
karakteristike navedenih faktora sa vrstama rizika pokazuje pregled 13-3.
ili najsa`etije izra`avaju elemente merenja kreditnog rizika. Da navedemo samo neke: (1)
William H. Bryan: The Banker and the Credit Decision, u knjizi: Bank Credit, Edited by Herbert
V. Prochnow, Harper & Row, Publisher, New York, 1981. godine, str. 2-4.; (2) Eduward W.
Reed & Eduward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition, Prentice-Hall, Englewood
Cliffs, 1989. godine, str. 216-221.; (3) Steven J. Beck: Financing Leveraged Buyouts, u knjizi:
The Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by William H. Baughn, Thomas I. Storrs and
Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood Illinois, str. 743-750.; (4) Joseph F. Sinkey:
Commercial Banks Financial Management in the Financial Services Industry, Third Edition,
MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 495.; (5) Duane B. Graddy and
Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community, Regional and Global, Prentice-
Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 459-460, i druga literatura, koja je
kori{}ena u ovom radu, a nalazi se konkretno navedena u spisku literature.
33) Sinkey, ibidem, str. 495.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 432
34) Dr Bo{ko @ivkovi} i Zorica Vidi}: Analiza i ocena kreditne sposobnosti preduze}a u
ameri~kom komercijalnom bankarstvu, Jugoslovensko bankarstvo 5/89, UBJ, Beograd, maj,
1989. godine.
35) R.Bartles: Credit Management, The Ronald Press Company, New York, 1967. godine, str.
312-318; i Ranko Jeli}: Rizici u poslovnim bankama, analiza i regulisanje, Beograd, 1988.
godine, magistarski rad, strana 38-39, preuzeto iz: Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr
Branko Vasiljevi}, Fokus, Beograd, 1990. godine, str. 33, 35. i 36.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 433
37) Konjunktura je latinski izraz i zna~i: a) sticaj okolnosti, a u obi~nom govoru: dobra prilika za
zaradu, b) sva obele`ja koja karakteri{u tr`i{nu privredu, a odnose se na: kretanje ponude i
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 436
tra`nje, cene, hartije od vrednosti, zarade, dividende, proizvodnju itd. Vidi: Bratoljub Klai}:
Rije~nik stranih rije~i, Zora, Zagreb, 1962. godine, str. 783.
38) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer, ibidem, str. 460.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 437
39) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, Fokus, Beograd, 1990.
godine, str. 38.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 438
Prema D.B. Graddy & A.H. Spencer-u,42) naj~e{}e su u upotrebi ~etiri grupe
finansijskih racija u analizi i oceni kreditne sposobnosti zajmotra`ioca:
likvidnost, aktivnost, leverid` i profitabilnost. Uz dodatak jo{ nekoliko u okviru
dve grupe, navodimo ih detaljnije u okviru svake grupe:
1. Likvidnost
40) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 208.
41) Glen G. Munn and F.L. Gracia: Encyclopedia of Banking and Finance, Eighth Edition
Revised and Expanded, Bankers Publishing Company, Boston, 1983. godine, str. 811.
42) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 477.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 439
2. Aktivnost
2.1. Potra`ivanja x 360 : godi{nja prodaja na kredit
2.2. Cena ko{tanja prodate robe : prose~ne zalihe
2.3. Neto prodaja : neto obrtni kapital
2.4. Neto prodaja : fiksna aktiva
2.5. Neto prodaja : ukupna aktiva
3. Leverid`
3.1. Ukupan dug : ukupna aktiva
3.2. Ukupan dug : deoni~ki kapital
3.3. Zarada pre kamate i poreza : ukupno pla}ena kamata
3.4. Prihod raspolo`iv za pokri}e fiksnih obaveza : fiksne obaveze
4. Profitabilnost
4.1. Bruto profit : neto prodaja
4.2. Neto profit posle poreza : prodaja
4.3. Neto profit posle poreza : ukupna aktiva
4.4. Neto profit posle poreza : neto vrednost
43) Charles S. Dickerson: Financial Analysis for Credit Decisions, u knjizi: The Bankers’
Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker,
Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str.na 640-649.
44) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institutions - Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinois, 1990. godine,
str. 104-106. Elementi na kojima treba da se, po W.T. Thornhill-u, zasniva dono{enje ocene o
kreditnoj sposobnosti zajmotra`ioca i dono{enje odluke o kreditu su:
- bazi~ni raciji analize finansijskih izve{taja;
- raciji uzroka i posledica;
- model potencijalnog ste~aja.
Bazi~ni raciji analize finansijskih izve{taja razvrstani su u pet grupa i to: (1) raciji aktivnosti, (2)
raciji strukture tro{kova, (3) raciji leverage-a, (4) raciji likvidnosti i (5) raciji profitabilnosti. U
okviru svake od ovih grupa racija nalazi se po nekoliko konkretnih koeficijenata ili odnosa, koji
igraju va`nu ulogu kod sagledavanja kreditne sposobnosti zajmotra`ioca.
(1) Raciji aktivnosti: (1.1) koeficijent obrta zaliha = prodaja/zalihe (1.2) koeficijent obrta
fiksne aktive = prodaja/neto fiksnu aktivu (1.3) koeficijent obrta ukupne aktive = prodaja/ukupnu
aktivu
(2) Raciji strukture tro{kova: (2.1) stopa bruto profita = prodaja manje tro{kovi prodaje
(isklju~uju}i depresicijaciju i rentu)/prodaju (2.2) racio tro{kova prodaje = tro{kovi
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 440
(1.1.) Teku}i ili op{ti racio likvidnosti (‘cuurent liquidity ratio’) izra`ava se
odnosom obrtnih sredstava prema teku}im obavezama. To je pokazatelj
raspolo`ivosti obrtnih sredstava preduze}a zajmotra`ioca u odnosu na teku}e
kratkoro~ne obaveze. U ameri~koj praksi se smatra po`eljnim da odnos teku}ih
obrtnih sredstava prema teku}im kratkoro~nim obavezama bude 2:1. Naravno,
ovo pravilo, koje se u ameri~koj praksi popularno naziva ‘pravilo palca’ (‘rule
of tumb’), treba uzeti dosta uslovno, {to zavisi od svake konkretne situacije i
vrste aktivnosti preduze}a. Ina~e, visok pokazatelj ovog racija ukazuje na
neefikasnu upotrebu kapitala, a suprotno, isuvi{e nizak pokazatelj je znak
prisutne nelikvidnosti preduze}a.
(1.2.) Racio likvidnosti u u`em smislu (‘quick ratio’ ili ‘acid test ratio’)
predstavlja o{trije merilo likvidnosti preduze}a zajmotra`ioca i izra`ava se
odnosom obrtnih sredstava umanjenih za zalihe prema teku}im obavezama.
O{trina ovog pokazatelja je u relativnom te`em pretvaranju zaliha u likvidna
sredstva po knjigovodstvenoj vrednosti, {to je razlog da se izuzimaju iz obtrnih
sredstava. U ovom slu~aju po`eljnim se smatra odnos 1:1, pri ~emu treba voditi
ra~una da }e kvalitet pokazatelja zavisiti od mogu}nosti naplate potra`ivanja i
rokova u kojima dospevaju obaveze.
(2.3.) Koeficijent obrta obrtnih sredstava (‘net working capital turnover ratio’)
meri adekvatnost obrtnog kapitala za podr{ku prodaje. Dok visoka stopa obrta
uop{teno pokazuje efikasnost kori{}enja obrtnih sredstava, previ{e velika stopa
mo`e biti signal budu}ih problema. Na primer, smanjenje nivoa zaliha }e
dovesti do porasta koeficijenta obrta obrtnog kapitala, me|utim budu}a prodaja
mogla bi biti ugro`ena da promtno izvr{ava porud`bine. Esktenzivno kori{}enje
kratkoro~nog duga }e tako|e dovesti do porasta stope obrta obrtnog kapitala.
(2.5.) Koeficijent obrta ukupne aktive (‘total asset turnover ratio’) je pokazatelj
prodajnog autputa po nov~anoj jedinici ukupne aktive. Ovaj koeficijent
pokazuje adekvatnost obima prodaje u odnosu na ukupne resurse (aktivu) firme.
(3.2.) Odnos ukupnog duga prema deoni~kom kapitalu (‘debit to equity ratio’)
je pokazatelj zadu`enosti na nov~anu jedinicu deoni~kog kapitala.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 442
(4.1.) Stopa mar`e bruto profita (“gross profit margin ratio”) je najva`niji
element u odre|ivanju kona~nog nivoa profitabilnosti. To je komparacija
prihoda koji poti~e od prodaje proizvoda prema tro{kovima proizvodnje
odnosno nabavke (u trgovini) prodate robe.
(4.2.) Stopa mar`e prinosa (‘net profit margin ratio’) pokazuje odnos neto
profita prema vrednosti neto prodaje, odnosno pokazuje koliko se ostvaruje
prinosa na nov~anu jedinicu vrednosti prodaje.
45) Analytical Methods in Banking, Edited by Koloman J., New York, 1976.godine, str. 289.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 443
gradirana na tri nivoa: visok, dobar i zadovoljavaju}i. Dalje sledi interna ocena
kao: visok, prose~ni i grani~ni. Kona~ni je ukupan rejting kreditne sposobnosti
zajmotra`ilaca, kao rezultat ukupno izvedenog kvaliteta prethodnih vrednosti
sva tri kriterijuma.
Ka`e se da banka ‘nikad’ ne odobrava lo{ kredit, kredit postaje lo{ samo posle
odobrenja. Po{to banka putem kreditiranja obezbe|uje glavni izvor prihoda,
va`no je da ima kontrolu gubitaka na kreditima i da ih odr`ava na relativno
maloj margini, kako bi mogla da ostvari zadovoljavaju}i profit i dividendu.
Zbog toga bankari nastoje da kontinuirano budu u toku sa efektima poslovanja
du`nika, kako bi blagovremeno mogli uticati na povoljne ishode za banku.
Problem kredita nastaje kad se kod du`nika javlja kriza gotovine i du`nik nije u
mogu}nosti da raspolo`ivom gotovinom podmiruje operativne potrebe i
izvr{ava dospele obaveze.
(1) Glavni problemi mogu nastati u poslovanju firme ako se de{avaju promene
u menad`mentu du`nika, pogotovu ako iz firme ode klju~ni ~ovek generalni
direktor, ili pak klju~ni ~ovek iz prodaje {to, po pravilu, dovodi do
pogor{anja poslovanja;
(2) Banka bi morala biti svesna i va`nih promena u li~nim navikama i
obi~ajima postoje}eg menad`ment tima du`nika, koje nisu direktno
povezane sa poslovanjem firme kao {to su zdravstveni problemi, razvod,
smrt bliskog prijatelja;
(3) Promene u trendu industrije, koje mogu uticati na poslovanje du`nika da on
ne mo`e vi{e da posluje konkurentski profitabilno kao {to je pad tra`nje
odre|ene robe, pad kupovne mo}i potro{a~a;
(4) Nova konkurencija u industrijskom rastu mo`e da prouzrokuje smanjenje
prodaje i pad profitabilnosti.
(5) Pogor{anje u celoj ekonomiji mo`e ‘pretvoriti’ jedan dobar kredit u lo{
kredit usled inflacije, recesije;
46) Willard Alexsander and Gerald R. Downey, Jr.: Handling Problem Loans, u knjizi: The
Bankers’ Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls
E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 658.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 445
- kontinuitet poslovanja,
- likvidacija posla,
- izbor bankrotstva.
47) Duane b. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 416.
48) WillardAlexander and Gerald R. Downey, Jr.: Handling Problem Loans, u knjizi: The
Bankers’ Handbook, str. 662-666.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 446
49) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, Fokus, Beograd, 1990.
godine, str. 46-47.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 447
(1) u prvom delu se putem op{tih metodolo{kih pristupa formira gruba slika
performansnosti i kreditne sposobnosti investitora, koja je u dobrom delu
standardizovana i predstavlja prvi selekcioni filter;
(2) drugi deo je znatno slo`eniji i obuhvata kompleksnu i egzaktnu analizu
o~ekivanih finansijskih, ekonomskih i dru{tvenih efekata predlo`enog
projekta;
(3) tre}i deo predstavlja sintezu analiti~kih ocena prva dva dela, tj. ocene
kreditne sposobnosti invstitiora i o~ekivane performansnosti predlo`enih
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 448
U okviru prve grupe indikatora, tj. kod ocene kreditne sposobnosti investitora
fokusira se analiza profitabilnosti, kvalitet poslovne strategije i politike te stopa
kapitalizacije bilansa. Profitabilnost u proteklom periodu investitora je pouzdan
indikator uspe{nosti njegovog poslovanja. Kod novih preduze}a ne postoji
takav indikator i zbog toga se ulaganja smatraju izuzetno rizi~nim. Fizionomija,
struktura i adaptabilnost poslovne strategije i politike su tako|e dobri indikatori
performansi zajmotra`ioca. Kona~no, stopa kapitalizacije predstavlja pouzdan
indikator stabilnosti investitora i krajnji izvor za naplatu plasiranog zajma.
50) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 366.
51) Ibidem, str. 368.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 449
Pri tome, osnovni ili primarni ciljevi preduze}a su: dugoro~ni, da maksimizira
dobit odnosno dividendu deoni~ara i da maksimizira tr`i{nu vrednost deonica, i
kratkoro~ni, da odr`ava kontinuitet proizvodnje i prodaje. Kvantitativni pristupi
omogu}uju pobolj{anje kvaliteta odlu~ivanja, odnosno u funkciji su ja~anja
pristupa kvalitetu. U tom pravcu }emo ukratko razmotriti metode za procenu
sposobnosti vra}anja dugoro~nog kredita.
52) G.T. Stevens, Jr.: Economic and Financial Analysis of Capital Investments, John Wiley and
Sons, New York, 1979. godine, str. 1-3.
53) Donald S. Redding: Longer Term Lending, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls I. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood Illinois, 1988. godine, str. 689-693.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 450
(1) bankarski koncept toka gotovine pod imenom metod FATSATL (‘funds
available to service additional term loans’),
(2) izve{taj o toku gotovine, izvorima i kori{}enju (metoda ‘cash flow’),
(3) koncept pokri}a celog perioda otplate kredita (‘the years’ coverage
concept’).
54) The Capital Budgeting Handbook, Edited by: Mike Kaufman, Dow Jones-Irwin, Homewood,
Illinois, 1986. godine, str. 399.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 451
(2) Koncept toka gotovine (‘cash flow concept’) ili proces toka gotovine56) mo`e
se predstaviti kao jedan sistem cirkulacije i transformacije sredstava. Ustvari, taj
proces podrazumeva kru`ni tok tranformacije jednog oblika sredstava u drugi i
to polaze}i od gotovine, preko materijala, zaliha, potra`ivanja i naplate. Cilj je
ostvariti pozitivan neto tok gotovine, kako bi se podmirile obaveze prema
otplatama kredita.
55) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 497.
56) Bryan E. Milling: Cash Flow Problem Solver Procedures and Rationale for the Independent
Businessman, Chilton Book Company, Rander, Pa., 1981. godine, str. 6.
57) Ibidem, str. 18-87.
58) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 472.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 452
- minus
= jednako
(3) Koncept pokri}a celog perioda otplate kredita (‘the years coverage
concept’) je tre}i pristup koji uzima u obzir ukupan dugoro~ni dug du`nika,
dodaju}i mu odgovaraju}e tro{kove finansiranja i dele}i dobijeni iznos merama
toka gotovine. Dobijeni iznos je indikacija broja godina da se otplati dug. Ako
je broj godina pokri}a u okviru normalnog bankarskog ranga otprilike period
pet do sedam godina, onda se mo`e zaklju~iti da preduze}e mo`e na}i
finansiranje kod neke banke, po{to je to dugoro~ni kredit sa rokom koji banke
odobravaju.
Ovaj pristup ima dva jedinstvena aspekta: prvi, koji podrazumeva razmatranje
uklju~enja teku}eg iznosa projektovane kamate za prvu godinu na sve druge
godine idu}i unazad otprilike pet godina i idu}i unapred pet; ako neko koristi tu
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 453
istu kamatnu stopu i ostvaruje zaradu u nekoliko pro{lih godina pod normalnim
uslovima kori{}enja bankarskog kredita, onda se mo`e zaklju~iti da du`nik ima
dovoljno uslova za kredit: drugi, koji se sastoji u tome da se dividenda i
kapitalni izdaci posle prve godine smatraju diskrecionim i da nisu uklju~eni u
koeficijent pokrivenosti.
59) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 371.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 454
Dinami~ki metodi investicionih projekata su: (1) metod neto sada{nje vrednosti
(NSV), (2) metod interne stope profitabilnosti (ISP) i (3) metod povra}aja
ulo`enih sredstava (PUS).62) Smatra se da sva tri metoda istra`uju celovitu
finansijsku validnost investicionih projekata i selekciju zasnivaju na kriteriju
profitabilnosti i likvidnosi investicionih ulaganja. Metod neto sada{nje
vrednosti je bazi~ni metod, dok se metod interne stope profitabilnosti smatra
62) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 379-385.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 456
⎡ n Pt − Tt R ⎤
NSV = ⎢ + ⎥ − T0
⎣ t = 1 (1 + i) (1 + i) ⎦
gde je:
NSV = neto sada{nja vrednost investiocionog projekta
To = inicijalno investiciono ulaganje
Tt = kontinuelna investiciona ulaganja
Pt = efektivni prinosi projekta
n = ekonomski vek projekta
R = rezidualna vrednost
i = diskontna stopa
n Pt − Tt
ISP = ∑ = T0
t =1 (1 + i)
63) Vidi detaljnije: Grupa autora: The Capital Budgeting Handbook, Edited by: Mike Kaufman,
Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1986. godine, str. 318.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 458
Projektovani tro{kovi:
- investicioni tro{kovi
- op{ti i upravni tro{kovi
Prora~un
Simulacija izlaza
(Hiller - Monte Carlo)
Informacija o riziku
(postojanost projekta)
O~ekivani tok
gotovine - projekcije
Ostale Klasifikacija
informacije o projekta po
riziku riziku
Analiziranje senzitivnosti
(testiranje pretpostavki)
Kod testiranja investicionih projekata pomo}u metoda NSV ili ISP vr{i se
pore|enje dobijenih parametara finansijskih performansi sa unapred
postavljenim minimalnim ili standardnim parametrima. Svi projekti sa stopom
prinosa ispod stope kapitalnih tro{kova bi}e isklju~eni iz finalne rang liste. Prvi
na listi bi}e projekti sa najve}om stopom prinosa odnosno sa najve}im
indeksom profitabilnosti. Indeks profitabilnosti projekta dobija se stavljanjem u
odnos sada{nje vrednosti prinosa nakon oporezivanja prema sada{njoj vrednosti
izdataka nakon oporezivanja. Kod metoda PUS, prvi na listi bi}e projekti sa
najkra}im rokovima, pri ~emu }e biti isklju~eni projekti sa rokovima iznad
utvr|enog prihvatljivog roka.
66) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 396.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 461
- poslovni rizici,
- kreditni rizici,
- inflacioni efekti,
- ubrzana depresijacija instalisanih kapaciteta,
- poreska optere}enja.
povi{ene nivoe rizika, a posebno projekte kod kojih sa protokom vremena raste
proporcija rizika.
Svaki rang projekta ima odgovaraju}e koeficijente rizika. Diskontna stopa treba
da bude korigovana odgovaraju}im koeficijentima rizika pojedinih kategorija
projekata. Na taj na~in }e se dobiti pravi indikatori profitabiliteta investicionih
projekata i stvoriti mogu}nost izbora najboljih pravaca alokacije proizvodnih
resursa. Kamatna stopa kreditora treba da bude korigovana odgovaraju}im
indeksima o~ekivane inflacije.
69) Vidi detaljnije: The Bankers’ Handbook, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs
and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 771-801.
Ovakvu podelu kredita stanovni{tvu na: potro{a~ke, stambene i agrarne kredite, prihvatio je i
prof.dr Srboljub Jovi} u svojoj knjizi Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 404.
70) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 506.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 464
71) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Harper & Row Publishers, New York, 1981.
godine, str. 199-200.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 465
(1) ban~ini podaci o tra`iocu kredita odnosno, da li je tra`ilac kredita ve} ranije
koristio kredit kod banke i kakva je bila ‘pro{lost’ tog kreditnog odnosa;
(2) proveravanje datih referenci i podataka;
(3) proveravanje podataka vezanih za posedovanje ra~una u banci (kad je
otvoren, iznos sredstava prilikom otvaranja, broj mese~nih stavki pla}anja,
eventualno kori{}ene zaloge (kolaterala);
(4) na~in na koji du`nik vr{i svoja pla}anja.
Tradicionalni metod procene tra`ioca kredita, koji koriste mnoge banke, sastoji
se iz slede}ih faza procesa:
Dobar broj banaka se koristi tzv. kredit skoring sistemom. Ovaj sistem koristi
numeri~ku formulu da predvidi i kvantificira rizik tra`ioca kredita preko
odre|enih specifi~nih ta~aka i karakteristika tra`ioca kredita kao {to su:
(1) prihod,
(2) teku}i nivo duga u odnosu na prihod i
(3) vreme (godine) na sada{njem poslu.
Vrednost kriterija je takva, da ve}i broj bodova predstavlja i ve}i nivo kreditnog
rizika. ^injenice iz pro{losti obezbe|uju indikaciju za budu}e pona{anje
tra`ioca kredita, ali novi kredit ili produ`enje kredita uvek sa sobom nosi rizik.
Budu}nost je uvek neizvesna, po{to se menjaju i ljudi i prilike.
Pored prikupljenih podataka, za banku je va`no da se obavi razgovor (intervju)
sa tra`iocem kredita. Intervju treba da obavi nadle`ni kreditni referent. Putem
intervjua je va`no da se utvrdi za{to i na osnovu ~ega je tra`ilac kredita izabrao
ba{ ovu banku: 72)
72) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Harper & Row Publishers, New York,
1981.godine, str. 204.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 466
U osnovi, postoje dva metoda procene kreditne sposobnosti tra`ioca koje koriste
banke kod potro{a~kih i stambenih kredita. To su: (1) metod kriti~ne procene i
(2) empirijski metod procene. Kod metoda kriti~ne procene primarno je:
iskustvo kreditnog referenta, uvid u prihode zajmotra`ioca i kona~no
obezbe|enje kredita (collateral). Ni{ta manje nisu va`ne kreditna istorija i
priroda zaposlenja zajmotra`ioca. Empirijski metod ili sistem bodovanja kredita
(‘credit scoring system’) zasniva se na kori{}enju statisti~kih podataka i tehnike
kao {to je regresiona ili diskriminaciona analiza. Koriste se podaci bazirani na
‘fajlovima’ banke, ali se koriste i demografske i psihografske karakteristike,
kako bi se {to preciznije procenio personalni kreditni rizik tra`ioca potro{a~kog
i stambenog kredita isti~u}i pri tome u prvi plan njegove dobre i lo{e strane.
Faktori koji mogu korisno poslu`iti za formulisanje i kori{}enje jednog sistema
bodovanja kredita su:
73) David Durand: Risk Elements in Consumer Installment Lending, National Bureau of
Economy Research, New York, 1941. godine, str. 69.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 467
(1) ukupna aktiva prema ukupnoj pasivi, pri ~emu se kao standardna stopa
uzima srazmera 2:1 (pozicije ispod ove su natprose~no zadu`ene);
(2) zbir teku}e i srednjoro~ne aktive prema ukupnim obavezama, koeficijent je
koristan u uslovima rastu}e inflacije (solventnost);
(3) teku}a aktiva prema teku}im obavezama, ukazuje na sposobnost izmirenja
teku}ih finansijskih obaveza;
(4) dugoro~na aktiva prema ukupnim obavezama, pokazuje dugoro~nu
ekonomsku i finansijsku snagu du`nika.
Ovde }emo razmotriti odre|ene rizike pojedinih vrsta kredita kao {to su:
potro{a~ki, stambeni i agrarni krediti, kao i mogu}nost njihove relativizacije.
75) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Harper & Row New York, 1981. godine, str.
156-157.
76) David R. Christenson: Agricultural Lending, u knjizi: The Bankers’ Handbook, edited by:
William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Third Edition, Dow Jones-Irwin,
Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 774.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 469
77) Bank Credit, edited by: Herbert V. Prochnov, Harper & Row, New York, 1981. godina, str.
205.
78) Franko J. Fabozzi, Franco Modigliani and Michael G. Perri: Fundation of Financial Market
and Institution, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1994. godine, str. 465-492.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 470
Rizik de{avanja (‘fallout risk’) nastaje kada tra`ilac kredita, po dobijanju pisma
o obavezi da kupi nekretninu, ne}e da kupi imovinu sredstvima koja je
pozajmio od kreatora hipotekarnog kredita. Glavni razlog takvog pona{anja
tra`ioca kredita je znatno opadanje kamatnih stopa na tr`i{tu na hipotekarne
kredite, pa je razumljivo da se tra`ilac ekonomski pona{a i tra`i alternativni
izvor sredstava. Ovaj rizik je rezultat ~injenice da potencijalni du`nik ima
pravo, ali ne i obavezu, da zatvori posao (ima pravo da otka`e ugovor).
Smatra se da agrarni zajmovi nose ve}i stepen rizika u odnosu na ostale vrste
bankarskih kredita. Klju~na izvori{ta rizika su u: (1) nepovoljnoj relaciji
tro{kovi - cene u agrarnoj oblasti, (2) te{ko}ama skupljanja valjanih informacija
o aktivnosti agrarnih jedinica (doma}instava) i (3) te{ko}ama razdvajanja
poslovne i porodi~ne aktivnosti svakog doma}instva. Visok stepen rizika je i
razlog {to ima relativno malo agrarnih dugoro~nih kredita. Ve}i obim agrarnih
kredita za teku}e poslovanje obi~no se daje na rok ne du`i od 12 meseci i
obi~no su osigurani. Srednjoro~ni krediti daju se na rokove od 1 do 5 godina i
uglavnom su pokriveni kolateralom (zalogom imovine). Banke ograni~avaju
kreditni rizik i indirektnim kreditiranjem agrarnog sektora (otkup robnih i
vrednosnih hartija od trgovinskih i specijalizovanih finansijskih firmi).
79) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 425-426.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 472
80) Prema Zakonu o deviznom poslovanju (Slu`beni list SRJ 50/93, 24/94 i 79/04, i Zakonu o
kreditnim odnosima sa inostranstvom (Slu`beni list SRJ 42/92.)
81) Donald R. Mandich: International Credits, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood Illinois, 1988. godine, str. 823-825.
82) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 689-690.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 473
Kad debitori zahtevaju manje sume novca u vidu kredita, oni to re{avaju
individualno sa pojedinom bankom. Takvi krediti nazivaju se klub krediti.
Procedura za ove kredite je upro{}ena i kratka i rezultat je me|usobnog odnosa
banaka partnera u poslovnoj saradnji. Pored toga, obi~no se koriste u onim
slu~ajevima kad je sindicirani kredit ve} u pripremi. Zato se ovi krediti mogu
koristiti i kao jedna vrsta stabilizatora kreditnog tr`i{ta po{to se koriste odmah i
tako ‘premo{}avaju’ ina~e duge procedure sindiciranih kredita. Ovi krediti daju
se na periode od 15 dana do 3 meseca.
83) Donald R. Mandich: International Credits, u knjizi: The Bankers’ Handbook, Third Edition,
Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin,
Homewood Illinois, 1988. godine, str. 825-26.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 474
(‘sovereign risk’) po{to on uzima u obzir tj. obuhvata mogu}nost vra}anja duga
od strane privatnih du`nika i centralne vlade zemlje.84)
(1) Rizik zemlje. Osnovni vidovi i oblici u kojima se ispoljava rizik zemlje su:
(1) rizik nepla}anja (‘default risk’), koji predstavlja mogu}nost da du`nik nije u
stanju da ostvari dovoljan neto devizni priliv ili pak nije voljan da ga upotrebi
za servisiranje duga; (2) rizik transfera podrazumeva takve okolnosti u kojima
du`nik, usled raznih ograni~enja u raspolaganju deviznim sredstvima, nije u
mogu}nosti da do|e do odre|ene valute za otplatu duga; (3) rizik garancija
predstavlja verovatno}u da banka, izdavalac obi~no ~inidbene garancije, mora
da izvr{i garantovanu obavezu, po{to to nije izvr{io glavni du`nik usled
ekonomske ili politi~ke situacije u svojoj zemlji. 88)
Strategijski pristup dono{enju poslovnih odluka u sferi poslovanja banaka sa
inostranstvom, zahteva ozbiljnu i kompleksnu analizu rizika zemlje. Analiza
rizika zemlje (‘country risk’) sastoji se od kombinacije dve analize: (1) analize
ekonomskog i (2) analize politi~kog rizika. Uz ove analize rizika zemlje
uklju~uju se i analiziraju i drugi faktori kao {to su internacionalna likvidnost
zemlje, pravni problemi zemlje, limiti zemlje itd. Fokus analize rizika zemlje je
na proceni i predvi|anju ekonomskog i politi~kog potencijala zemlje za uredno
servisiranje uzetih kredita. To se, pre svega, odnosi na procenu budu}ih
doga|aja u uslovima nesigurnosti, kad nastaju situacije neizvr{avanja obaveza
po uzetim kreditima.
Analiza rizika zemlje svodi se na ocenu dve vrste neizvesnosti i to: (1) prva,
vezana je za ekonomsku komponentu rizika i svodi se na procenu da li }e
84) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 155.
85) Ibidem, str. 574.
86) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, str. 672.
87) Edward W. Reed and Edward K. Gill: Commercial Banking, Fourth Edition, Prentice-Hall,
Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1989. godine, str. 448-451.
88) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, Fokus, Beograd, 1990.
godine, str. 61.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 475
89) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
regional and Global, Prentice-Hall, Inc., Englewoo Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 692.
90) Shelagh A. Heffernan: Sovereign Risk Analysis, Allen & Unwin Publishers Ltd, London
WC1A ILU, UK, 1986. godine, str. 183.
91) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice-Hall, Inc. Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 691.
92) Marcia L. Stigum and Rene O. Branch, Jr.: Managing Bank Assets and Liabilities - Strategies
for Risk Control and Profit, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1983. godine, str. 153.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 476
(1) U principu, procena rizika zemlje mo`e biti izra`ena kao funkcija
verovatno}e P (z), gde je P = verovatno}a, a z = dati procenat umanjivanja
sada{nje vrednosti portfolija zahteva date zemlje odnosno P(z) je verovatno}a
da }e se nivo umanjivanja desiti. Me|utim, u praksi se procena ne iskazuje kao
funkcija verovatno}e ve} kao pojedina~no valorizovan indeks rizika ili premije,
koja reflektuje obe karakteristike funkcije verovatno}e i prednosti procenjiva~a
rizika.
93) Robert L. Slighton: International Risk Management, u knjizi: Handbook for Banking
Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley and Sons, New
York, 1985. godine, str. 511-522.
UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM BANKE 477
Za procenu riziko premije u upotrebi je vi{e pristupa, me|u kojima su tri koja se
najvi{e koriste u praksi, a to su: sistem lista provere, statisti~ki metod i pristup
zdravog razuma. Sistem liste provere zasniva se na slede}oj jednacini: Y = A1
X1 + ... AnXn, koji uklju~uje {irok set socijalnih, politi~kih i ekonomskih
varijabli, koje su su{tinski arbitrarne. Statisti~ki metod po~iva na logaritamskoj
i diskriminacionoj statisti~koj analizi odnosa izme|u parametara iz pro{losti sa
odre|enim ekonomskim parametrima u cilju oblikovanja prognoze mogu}nosti
zemlje u budu}nosti da servisira dugove. Tre}i pristup mo`e se kombinovati sa
statisti~kim i naziva se jo{ i informativna procena.
LITERATURA:
Kako smo ve} ranije naveli, poslovne banke investiraju deo svog raspolo`ivog
finansijskog potencijala u hartije od vrednosti. Tako banke u okviru svojih
ukupnih plasmana imaju jedan deo plasmana, koji se odnosi na investicione
plasmane radi ostvarivanja prinosa odnosno prihoda na privremeno slobodna
nov~ana sredstva. Pri tome treba razlikovati ove plasmane poslovnih banaka u
hartije od vrednosti od plasmana investicionih banaka koje su specijalizovane
finansijske institucije i koje su potpuno vezane za tr`i{ne operacije hartijama od
vrednosti. Dakle, ovde je re~ o poslovnim bankama koje samo jedan deo svojih
plasmana dr`e u hartijama od vrednosti.
1) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 431.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 483
tr`i{nih transakcija ovih hartija, faktori koji uslovljavaju pojavu rizika u tim
transakcijama, njegovo merenje i, kona~no, upravljanje rizikom hartija od
vrednosti. Akcenat ce biti stavljen na analizu poslovanja ove dve grupe hartija
od vrednosti: na deonice i obveznice. 3)
3) Prvi Zakon o hartijama od vrednosti u SFRJ, je donet 1989. godine, a kasnije su sledile izmene
i dopune.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 485
4) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 432.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 486
Me|utim, tr`i{te novca se mo`e shvatiti i kao jedan konfuzan izraz, po{to sva
navedena tr`i{ta za investiranje novca uklju~uju novac. Tr`i{ta koja samo trguju
vrlo kratkoro~nim debitnim vrednosnim papirima (‘short-term debit securities’)
obi~no predstavljaju tr`i{te novca, jer ona najbr`e “pretvaraju” vrednosne papire
u gotov novac. Drugim re~ima, novac koji investiraju pojedinci i firme,
kupuju}i ove kratkoro~ne hartije od vrednosti, koristi se za kratkoro~ne kredite
razli~itim preduze}ima, kompanijama i dr`avnim organima. Suprotno tome,
dugoro~ne hartije od vrednosti, kao {to su deonice i obveznice, poznate su kao
tr`i{te kapitala. Me|utim, te{ko je povu}i demarkacionu liniju izme|u ova dva
tr`i{ta. Ona se vi{estruko prepli}u i novac je pri tome u brojnim transakcijama
te{ko ome|iti i ozna~iti kojoj sferi pripada.
5) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 103.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 487
Tr`i{te kapitala, kao {to smo ve} naveli, predstavlja po pravilu kupoprodaju
dugoro~nih hartija od vrednosti sa rokovima dospe}a iznad 5, 10 i vi{e godina.
Deli se na primarno i sekundarno tr`i{te kapitala. Primarno tr`i{te kapitala
obuhvata prve emisije hartija od vrednosti, a sekundarno tr`i{te zna~i njihovu
drugu i svaku narednu kupoprodaju. Za hartije od vrednosti na primarnom
tr`i{tu je bitno da se one prodaju po nominalnim vrednostima. Tada je njihova
nominalna i tr`i{na vrednost izjedna~ena. Me|utima, kad je re~ o prodaji hartija
od vrednosti na sekundarnom tr`i{tu, skoro se nikada nominalna i tr`i{na
vrednost ne poklapaju, izuzev samo teorijske pretpostavke ili slu~ajnosti.
Sekundarno tr`i{te hartija od vrednosti, kako smo ve} naveli, predstavlja drugu i
sve naredne prodaje hartija od vrednosti. Prva prodaja hartija od vrednosti
neposredno posle emisije predstavlja primarno tr`i{te hartija od vrednosti.
Poslovima na sekundarnom tr`i{tu bave se posebne finansijske institucije, koje
se obuhvataju jednim op{tim zajedni~kim imenom institucionalni investori
(‘institutional investors’). Posluju u svoje ime i za svoj ra~un i u svoje ime a za
ra~un svojih komitenata. U prvom slu~aju, tj. kad posluju u svoje ime i za svoj
ra~un, cilj im je ostvarenje profita uz sno{enje rizika. U drugom slu~aju, kad
posluju u svoje ime a za ra~un svog komitenta, rade na bazi odre|enog procenta
provizije.
Pored navedenih kriterija, postoje i mnogi razli~iti nivoi tr`i{ta deonica i svaki
od njih ima svoj na~in poslovanja. Pri tome treba imati u vidu, na primeru u
SAD da su dve berze primarne: The New York Stock Exchange (NYSE) i
American Stock Exchange (AMEX). Ostale berze su manje i imaju regionalni
zna~aj. Ove dve berze tra`e od kompanija izdavalaca deonica ispunjavanje vi{ih
standarda nego ostale regionalne berze. Da bi jedna kompanija do{la na listu u
njujor{koj berzi (NYSE), ona mora obezbediti razmenu slede}ih informacija:
(1) istoriju kompanije, (2) finansijsku strukturu, (3) veli~inu - obim poslovanja,
(4) veli~inu prihoda, (5) podru~je poslovanja, (6) poziciju i stabilnost kompanije
u industriji. Ameri~ka berza (AMEX) ima ne{to bla`e standarde nego njujor{ka
berza (NYSE).
7) Pored berzi hartija od vrednosti, postoje i slede}e vrste berzi: produktna berza, berza
plemenitih metala, berza krzna itd.
8) David Sutton: Understanding the Stock Market SelfTeaching Seminars, One of Series of
Hands On Workshops Dedicated to the Serious Investor, Probus Publishing Company, Chicago,
Illinois, 1989. godine, str. 20-21.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 490
deonica, (6) glavne promene u menad`mentu, (7) razvoj novih proizvoda, (8)
nove ili promene u glavnim ugovorima. Me|u minimalnim zahtevima koji se
tra`e da kompanija ispuni su: (1) dr`anje najmanje 1,000.000 deonica, (2) da je
tr`i{na vrednost tih deonica najmanje $ 16 miliona, (3) godi{nji neto prihod, pre
poreza, od $ 2,5 milona ili vi{e, (4) ukupan broj deoin~ara najmanje 2.000, (5)
neto aktiva od $ 18 miliona ili vi{e.
Raspolo`iv novac
Pojedinci Zadovoljenje
Preduze}a POSREDNI^K potreba novih ili
Banke A FIRMA postoje}ih
Dr`ava deoni~kih
dru{tava
Kupljene deonice
Primarna emisija ovih hartija od vrednosti, kao posao, ima odre|ene ta~no
definisane i propisane postupke, koji obavljaju za to ovla{}ene posredni~ke
finansijske organizacije uz ispunjavanje svih potrebnih zakonom i propisima
definisanih uslova
Raspolo`iv novac
Pojedinci Zadovoljenje
Preduze}a POSREDNI^K potreba dru{tva:
Banke A FIRMA - preko dr`ave
Dr`ava - preko
kompanije
Kupljene
obveznice
Me|utim, imalac ili vlasnik obveznice mo`e svoju hartiju od vrednosti prodati i
pre dospe}a. Tada se vrednost obveznice odnosno njena cena i prihod razlikuju
od njene nominalne vrednosti i nazna~ene kamate koju obveznica nosi. Upravo
je to razlog da se pre dono{enja kona~ne odluke o kupoprodaji hartija od
vrednosti pribave informacije o obveznicama ili deonicama kojima cena nije
korektno odre|ena.
9) Richard Saul Wurman, Alan Siegel, Kenneth M. Morris: The Wall Street Journal Guide to
Understanding Money & Markets, Access Press, New York, 1990. godine, str. 44.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 493
na tr`i{tu manja nego prava vrednost obveznice, onda je ona ‘potcenjena’, a ako
je ve}a, onda je obveznica ‘precenjena’.10)
Navodimo samo neke vrste ovih fondova, njihove glavne ciljeve, potencijalne
efekte i sigurnost plasmana sredstava u razne hartije od vrednosti u pregledu
14-3. 12)
10) Gordon J. Alexander i William F. Sharpe: Analiza obveznica, Ekonomika, Beograd, 11/91,
str. 17.
11) Thomas Fitsch: Dictionary of Banking Terms, Barron’s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 406.
12) Richard Saul Wurman, Alan Siegel and Kenneth M. Morris: The Wall Street Journal Guide to
Understanding Money and Markets, Access Press Publication, New York, 1988. godine, str. 68.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 494
Kao {to se vidi i iz pregleda 14-3. moglo bi se re}i da postoje sve vrste ovih
fondova, koji mogu da zadovolje skoro svaki mogu}i cilj investiranja odnosno
plasmana sredstava.
Razlike izme|u kupovine deonica od kompanija i kupovine deonica od
me{ovitih (‘mutual’) fondova, su date u pregledu 14-4. 13)
• ve}a diversifikacija 60 %
• profesionalni menad`ment 45 %
• ve}i prihod 44 %
• ekspertni menad`ment 37 %
• lak{e investiranje 23 %
KUPOVINA PRODAJA
Profit $ 500
Novac
komitenata $ 1.000 $ 1.000
Kredit od
brokera $ 1.000 $ 1.000
Gubitak $ 250
Novac
komitenata $ 800
$ 700
Kredit od
brokera $ 1.000 $ 1.000
8%
X korporacija
emituje obveznicu Ako kamatne stope $ 1.200
uz porastu, 6 3/4%
6 3/4 % je manje Me|utim, cena
ki obveznice raste, ako
$ 1.000 ... i vrednost kamatna stopa pada,
obveznice pada, po{to po{to je njen prinos ve}i
Kupac }e je njen prinos manji
platiti obveznicu 5 1/2 %
nego
$ 1.000 nove obveznice
$ 800
Poznata je ~injenica da kod nas ~itavih 54 godine nije bilo tr`i{ta hartija od
vrednosti odnosno berzanskog poslovanja. Da se samo podsetimo u najkra}im
crtama. Prva berza u Srbiji po~ela je 3. januara 1895. godine u Beogradu i radila
je do aprila 1941. godine. Berza je i formalno nestala odlukom Vlade Srbije
1953. godine. Nakon Drugog svetskog rata, dakle posle pune 54 godine,
obavljene su prve berzanske transakcije robnim hartijama od vrednosti 12.
aprila 1995. godine.
Naravno, nedostaje ~itav niz institucija, koje treba da omogu}e rad sekundarnog
tr`i{ta kapitala. Novi zakonski propisi, upravo treba da omogu}e osnivanje, rad
i poslovanje brojnih institucija infrastrukture finansijskog tr`i{ta posebno tr`i{ta
kapitala.
18) Dr Stojan Dabi}: Poslovanje sa hartijama od vrednosti, u knjizi grupe autora: Tehnologija
spojnotrgovinskih polova, Jugoslavijapublik, Beograd, 1992. godine, str. 204.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 500
BANKE
i drugi Zahtevi za
posrednici registraciju emisije
Savezni Sek-
reterijat za
finansije
Krajnji kupci hartija Obave{tenje o
od vrednosti registraciji
Pored subjektivnih slabosti, kojih je kod nas bilo dosta u periodu 1990-
2000.godine, bilo je i ~itav niz spoljnih uticaja sa negativnim posledicama na
celokupni privredni razvoj zemlje (raspad SFRJ, sankcije, agresija NATO
snaga). Dosada{nje relativno kratko iskustvo pokazuje da je mehanizam
primarnog tr`i{ta hartija od vrednosti uspostavljen i da se novi poslovi dosta
uspe{no obavljaju. Me|utim, usled postoje}ih ograni~enja i te{ko}a, treba
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 501
19) Dr Albert Mahrabian: Your Inner Path to Investment Success Insights into the Psychology of
Investing, Porobus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1991. godine, str. 22 i 29.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 502
• kvalitet plasmana,
• dospe}e,
• diversifikaciju,
• tr`i{nu pro|u, i
• o~ekivani prihod. 21)
20) David Sutton: Understanding the Stock Market - The Investor’s Self-Teaching Seminars,
Probus Publishing Company, 1989. godine, str. 59-65.
21) Joseph F. Sinkey: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 454.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 503
(2) Analiza strukture depozita banke na relaciji broja, tipa i veli~ine ra~una, te
trendova kretanja depozita, njihove kompozicije i stabilnosti.
(3) Analiza kapitalnih fondova: generalno, manji kapital banke ima za posledicu
konzervativniju politiku plasmana banke u hartije od vrednosti, po{to ona
ima manje fondove da apsorbuje potencijalne gubitke.
(4) Analiza ekonomskih i monetarnih faktora. Sugeri{e se da menad`ment banke
pri formulisanju i izvr{avanju portfolio politike treba da uzme u obzir
bazi~ne ekonomske i monetarne faktore. Me|utim, uputstvo tako|e
upozorava da preokupoacija takvom analizom mo`e biti indikacija
spekulativnih tendencija, koje su nekorisne u bankarstvu. 22)
indikator zdravlja tr`i{ta i sastoji se od ~etiri Dow Jones proseka, {to se vidi iz
pregleda 14-6.
Za{to se smatra da je Dow Jones dobar indikator? Upravo zbog toga {to je 30
kompanija koje su izabrane iz sektora industrije najreprezentativnije za `ivotni
krvotok privrede zemlje. Sa razlogom se smatra da osciliranje Dow Jones
indeksa predstavlja osciliranje pulsa privredne aktivnosti nacionalno najva`nijih
kompanija. Rast ovog indeksa ozna~ava rast tr`i{ne aktivnosti, a njegov pad
zna~i smanjenje tr`i{ne aktivnosti. Ovaj indeks se kontinuirano objavljuje i prati
od njegovog prvog objavljivanja 1896. godine u dnevnom listu za finansijska
pitanja ‘The Wall Street Journal’. Dow Jones indeks je kao i svaki bazni indeks
po~eo od 100 u 1896. godini, da bi u 1991. godini iskazao vrednost indeksa od
Shore Line, 4. New York Central, 5. St.Paul, 6. Northern Pacific, 7. Union Pacific, 8. Missoury
Pacific, 9. Lousiville & Nashville, 10. Pacific Mail, i 11. Western Union. Charles Dow radio je
kontinuirano 12 godina na kreiranju jednog indeksa, koji bi kompletno mogao komponovati i
reprezentovati industrijske deonice. I, 1896. godine, publikovao je prvu listu od 12 industrijskih
deonica. Originalne industrije bile su: 1. American Cotton, 2. American Sugar, 3. American
Tobacco, 4. Chicago Gas, 5. Oil Distilling & Cattle Feeding, 6. General Electric, 7. Laclede Gas,
8. National Lead, 9. North American, 10. Tennessee Coal & Iron, 11. US Leather pfd, i 12. US
Rubber. Vidi: Richard Saul Wurman, Alan Siegel and Kenneth M. Morris: The Wall Street
Journal Guide to Understanding Money and Markets, ACCESS Press Ltd., New York, 1988.
godine, str. 32-33.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 505
• prvi rang predstavljaju plavi ~ipovi (‘blue chips’), tj. deonice ameri~kih
kompanija stare generacije (IBM, AT&T),
• drugi rang su sekundarna emitovanja (‘secondary issues’) tj. solidne i
dobrostoje}e kompanije, koje su samo malo slabije od onih iz prvog ranga,
• tre}i rang su mlade i nove kompanije sa visokim potencijalom rasta tj.
rastu}e deonice (‘growth stocks’),
• ~etvrti rang su tzv. peni deonice (‘penny stocks’), koje nemaju neku drugu
vrednost ve} se oslanjaju na svoj {pekulativni potencijal.
Svaki investitor, koji `eli da ulo`i svoj novac u kupovinu deonica, mora uraditi
vi{e od pra}enja podataka koje pokazuju Dow Jones indeks i drugi indikatori
aktivnosti na berzi. Naime, potrebna su i saznanja o tome {ta drugi investitori
misle i rade, odnosno potrebno je vi{e informacija o kompanijama ~ije se
deonice `ele kupiti. Ta dodatna saznanja o pojedinim kompanijama, uz
prethodne globalne indikatore i indekse, od pomo}i su u formiranju vlastite
procene i suda o kompanijama u koje `elite investirati odnosno ~ije obveznice
`elite kupiti.
Informativno glasilo berze u Njujorku, The Wall Street Journal, svaki dan
objavljuje razne podatke o kompanijama, posebno one o ostvarenom profitu ili
o najavama dividendi. Izvod o zaradama (‘Digest of Earning’) je u stvari izvod
o profitima kompanija, koji se objavljuje ~etiri puta godi{nje. Teoretski, ovo se
smatra najva`nijim pojedina~nim faktorom koji uti~e na cenu deonica. Zarade -
profiti (‘earnings’) su zbirno obele`je ili li~na karta, po kojoj se prosu|uje da li
je kompanija uspe{na ili ne. Pove}anje zarada - profita uti~e na mogu}nost
pove}anja dividende i zbog toga ~ini te dividende vi{e atraktivnim. Podaci koji
su interesantni su: ime kompanije, kod berze, komparacija teku}eg perioda i
perioda pre godinu dana, ukupan prihod (za uslu`ne kompanije), prodaja (za
proizvodne kompanije), neto prihod (profit) za dati kvartal, zarada - dividenda
po deonici (neto prihod podeljen brojem deonica).
24) David Sutton: Understanding the Stock Market - The Investor’s Self - Teaching Seminars,
Probus Publishing Company, 1989. godine, str. 27.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 506
Promena dividendi i promena zarada imaju direktan uticaj na cene deonica, ali
ne uvek. U svakom slu~aju, treba zadr`ati traku politike dividendi kompanije.
Kompanija obi~no najavljuje raspodelu dividendi nekoliko nedelja pre isplate
dividende. O ovome se u ovim novinama mo`e pro~itati: ime kompanije, tip
deonice, iznos dividende po deonici i datum isplate.
Kako smo ve} ranije naveli, obveznice se emituju radi prikupljanja odnosno
mobilizacije sredstava za dodatni kapital u pro{irenje poslovanja preduze}a,
firme, korporacije zatim dr`ave i op{tine za re{avanje odre|enih zajedni~kih
komunalnih i infrastrukturnih problema itd. Mada je jasno da ulaganje u
obveznice zna~i kreditiranje pod odre|enim uslovima, {to zna~i da se novac uz
odre|enu fiksnu kamatu vra}a svom vlasniku u odre|enom vremenu, na
sekundarnom tr`i{tu vr{i se kupoprodaja obveznica po cenama koje se razlikuju
od onih koje su nominalno navedene na obveznici.
Postoje dva rejting sistema obveznica koji su sli~ni, ali nisu jednaki. To su:
Moody’s and Standard & Poor’s Rating Codes. Globalno gledano, ovi rejting
sistemi polaze od toga da se svi emitenti svrstavaju u tri odnosno ~etiri slo`ena
rejtinga: prvi ozna~en slovima A, drugi ozna~en slovima B, tre}i ozna~en
slovima C i ~etvrti ozna~en slovom D.
25) Frank J. Fabozzi and T. Dessa Fabozzi: Survey of Bonds and Mortgage-Backed Securities, u
knjizi: Portfolio & Investment Management State-of-the-Art Research, Analysis and Strategies,
Probus Publishing Companies, Chicago, Illinois, 1989. godine, str. 201-205.
26) Richard Saul Wurman, Alan Siegel and Kenneth M. Morris: The Wall Street Journal Guide to
Understanding Money & Markets, ACCESS Press Ltd., New York, 1989, str. 52.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 507
27) Gordon J. Alexander i William F. Sharpe: Analiza obveznica, Ekonomika, Beograd, 1991.
godine, broj 11.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 508
Prve dve karakteristike obveznice su va`ne zbog toga {to odre|uju obim i
tempo kapitalizacije koju je emitent obe}ao vlasniku obveznice. Tako, ako nam
je poznata trenutna tr`i{na cena obveznice, na osnova ova dva elementa
mo`emo odrediti prihod do dospe}a obveznice i uporediti ga sa onim koji
investitor smatra da treba da bude. Odredbe na obveznicama za isplatu pre
dospe}a omogu}avaju izdavaocu obveznice da opozove i otkupi svoje
obveznice pre dospe}a po opozivnoj ceni. To su obi~no periodi kad se prihodi
po izdatim obveznicama smanje. Razlika izme|u opozivne cene i paritetne
vrednosti obveznice naziva se opozivna premija.
gde je:
Smatra se da je firma, kod koje je vrednost ‘Z’ ispod 1,8 mogu}i kandidat za
izostanak pla}anja. [to je ni`a ta vrednost, to je ve}a verovatno}a da }e do}i do
izostanka pla}anja.
29) George G. Kaufman: The Securities Activities of Commercial Banks, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall & Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons,
New York, 1985. godine, str. 661.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 511
30) David I. Hoffland: A Model Bank Investment Policy, Financial Analysts Journal, Maj-June
1978. godine, str. 64-67.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 512
31) Frank J. Fabozzi: Introduction, u knjizi: Portfolio & Investment Management State-of-the-
Art Research, Analysis and Strategies, Editor: Frank J. Fabozzi, Probus Publishing Company,
Chicago, Illinois, 1989. godine, str. 1-5.
32) The FDIC’s Manual of Examination Policies, Section H, page 5, revised, December 1, 1962.
33) OCC je Office of the Comptroller of the Currency. To je Federalna regulatorna agencija za
nacionalne banke u SAD, koje moraju biti ~lanice Federalnog Rezervnog sistema i osigurane kod
FDIC.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 513
Portfolio hartija od vrednosti banke ima i odre|ene vrste rizika kao i druga
aktiva banke. To su: (1) kreditni rizik, (2) rizik kamatne stope i (3) rizik
likvidnosti. Mada je kreditni rizik minimalan kod hartija od vrednosti
emitovanih od federalne vlade (pa se one i nazivaju ‘risk-free’), obligacije
dr`ava i lokalnih vlada (zovu ih “municipal obligations”) imaju razne stepene
rizika gre{ke (‘default risk’). I pored toga {to je stopa gre{aka relativno mala,
rizik likvidnosti i rizik kamatne stope su ipak va`ni za razmatranje. Portfolio
34) The FDIC’s Manual of Examination Policies, Section H, page 6, revised, December 1, 1962.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 514
35) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 441.
36) Ibidem, str. 442-444.
37) Robert D. Arnott and Roger G. Clarke: Active Asset Allocation, u knjizi: Portfolio &
Investment Management - State of the Art Research, Analysis and Strategies, Editor: Frank J.
Fabozzi, Probus Publishing Company, Chicago, Illinois, 1989. godine, str. 34.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 515
• brokersko trgovanje,
• dilersko trgovanje, i
• tr`i{no trgovanje.
38) John Ward Logan: Managing the Investments Portfolio of the Bank, u knjizi: The Bankers’
Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. Storrs and Charls E. Walker,
Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, str. 532-545.
39) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks - Community,
Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 310.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 516
[to je ve}a predvi|ena prodaja u narednom periodu pojedinih ili svih hartija od
vrednosti, ve}a }e biti zaliha u tim pojedinim ili svim hartijama od vrednosti.
Me|utim, zalihe hartija od vrednosti zahtevaju i finansiranje. Finansiranje vr{e
banke po kamatnim stopama koje su blizu onima na kredite banka - banci ili na
40) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 235.
41) Ibidem, str. 446.
42) George G. Kaufman: The Securities Aktivities of Commercial Banks, u knjizi: Handbook for
Banking Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons,
New York, 1985. godine, str. 672.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 517
45) Richard H. Jenrette: Portfolio Management: Seven Ways to Improve Performance, u knjizi:
Classics an Investor’s AnthologyThe most interesting ideas and concepts from the literature of
investing, edited by: Charles D. Ellis with James R. Vertin, Dow Jones-Irwin, Homewood,
Illinois, 1989. godine, str. 382-391.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 519
46) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishig Company, New York, 1989. godine, str. 251.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 520
R
a 12 % obe}ani prihod do
s premija za dospe}a
p izostanak
o pla}anja 9 % o~ekivani prihod do
n dospe}a
premija rizika
P 8 % prihod do dospe}a
r neke obveznice bez
i rizika od izostanka
h stopa bez rizika pla}anja, a sa sli~nim
o od izostanka rokom dospe}a i
d pla}anja kamatnom stopom po
a 0 % kuponu
Me|utim, premija rizika je ne{to sasvim drugo. Naime, o~ekivani profit za bilo
koju hartiju od vrednosti treba da bude povezan isklju~ivo sa njegovim
doprinosom riziku u okviru jednog raznovrsnog portfolija, pri ~emu njegov
totalni rizik nije direktno relevantan. U okviru jednog portfolija postoji vi{e
raznih obveznica i sve nose premiju za izostanak pla}anja. Ipak, ne do|e kod
svih obveznica do izostanka pla}anja, pa ove premije ‘popravljaju’ gubitke na
47) Gordon J. Alexander i William P. Sharpe: Analiza obveznica, Ekonomika, Beograd, 1991.
godine, br. 11.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 521
LITERATURA:
48) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 252.
UPRAVLJANJE RIZIKOM HARTIJA OD VREDNOSTI 522
GLAVA 15.
1) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 461.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 526
2) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. V.
3) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 462-469.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 527
Md = M (Y, i)
gde je:
Md = obim tra`nje novca
Y = profit
i = kamatna stopa
(2) Teorija kreditnih fondova odre|uje nivo kamatne stope na bazi odnosa
izme|u ponude i tra`nje uzajmljivih finansijskih resursa na finansijskom tr`i{tu.
Fokusna ta~ka je motiv odobravanja kredita, kori{}enja kredita, ulaganja u
obveznice i ponuda hartija od vrednosti. Teorijski fundament se zasniva na
analizi finansijskih tokova, dok teorija preferencija likvidnosti polazi od
finansijskih stanja. Ponuda kreditnih fondova odre|ena je obimom {tednje
dru{tva, stopom rasta nov~ane mase i obimom zaliha nov~anih resursa.
Upro{}ena funkcija formiranja ponude kreditnih fondova je:
Δ LFs = S + Δ M - ZM
gde je:
LF = kreditni fondovi
S = {tednja
M = nov~ana masa
ZM = nov~ane rezerve
K Prva faza Druga faza Tre}a faza ^etvrta faza Prva faza
a
m
a
t
n
e
S
t
o
p
e
Vreme
4) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in tje Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 243.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 529
Od toga na koji na~in }e banka vr{iti obra~un ovih kamata na plasmane, koja
predstavlja prihod banke, a naro~ito kamata na kredite (po{to kreditni portfolio
ima centralno mesto u aktivi svake komercijalne banke), zavisi veli~ina,
realnost i stabilnost prihoda banke. U uslovima ~estih ekonomskih promena i
nestabilnosti na finansijskom tr`i{tu, za banku je od primarnog zna~aja da
obezbedi projektovane prihode i projektovanu rentabilnost odnosno profit i
dividendu. Pri tome je od izuzetnog zna~aja na svakom kreditnom poslu ne
samo obezbediti vra}anje glavnice i naplate ugovorene kamatne stope ve} i da
prihod banke od kamata ne bude obezvre|en usled promena u okru`enju. To se
posti`e primenom odgovaraju}ih modela ugovaranja i obra~una kamatnih stopa
na plasmane banke.
(5) relativna kamatna stopa i (6) konformna kamatna stopa.5) Sve navedene
metode i modeli primene kamatnih stopa i izra~unavanja kamatne sume sadr`e
ve}i ili manji kamatni rizik u uslovima stalnih promena u okru`enju banke.
Nave{}emo samo neke od njihovih karakteristika zna~ajnih sa aspekta njihove
primene.
(1) Nominalna kamatna stopa. Mo`e biti fiksna i varijabilna. Fiksna nominalna
kamatna stopa je navedena u ugovoru tj. precizno nominalno ugovorena i po
njoj banka vr{i obra~un kamate du`niku. Visina varijabilne nominalne kamatne
stope mo`e se utvrditi na dva na~ina: prvi, preko va`e}e kamatne stope na
finansijskom tr`i{tu u momentu obra~una kamata (na primer: LIBOR) i drugi,
preko ostvarene va`e}e stope inflacije u momentu obra~una kamata (fiskira se
fiksni deo kamatne stope i na njega se dodaje promenljivi deo vezan obi~no za
godi{nju stopu inflacije). U uslovima visoke inflacije obi~no se uvodi i
revalorizacija realnog dela kamatne stope, pa se taj zbir uve}ava po stopi
inflacije.
K p − K np
KS = • 100
K − Od
gde je:
Ks = stvarna kamata
Kp = pla}ena kamata banci po kreditu
Knp = napla}ena kamata od banke po osnovu oro~enog depozita
K = iznos odobrenog kredita
Od = oro~eni depozit
(3) Realno pozitivna kamatna stopa. Postoji onda kad je nominalna odnosno
stvarna kamatna stopa ve}a od stope inflacije. Realni deo kamatne stope
izra~unava se pomo}u slede}e jedna~ine:
K S − Si
K rp = • 100
1 + −Si
gde je:
5) Dr Jovan Rodi}: Poslovne finansije, Ekonomika, Beograd, 1991. godine, str. 163-165. Istu
podelu kamatnih stopa nalazimo i u knjizi dr Nenada Vunjaka: Finansijski menad`ment Poslovne
finansije i poslovno bankarstvo, Ekonomski fakultet Subotica, 1994. godine, str. 295-297.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 531
⎡ d ⎤
⎢⎛ P ⎞ 365 ⎥
K S = ⎢⎜1 + ⎟ − 1⎥ • 100
⎝ 100 ⎠
⎢⎣ ⎥⎦
gde je:
p = nominalna godi{nja kamatna stopa
d = broj dana za koji se ra~una kamata
Rizik kamatne stope u banci se defini{e kao mogu}nost promene kamatne stope
u budu}nosti, koja }e prouzrokovati ostvarenje ekonomskog gubitka, koji banka
nije o~ekivala. Veoma je va`no da se naglasi da rizik nastaje zbog mogu}nosti
da se kamatne stope mogu kretati razli~ito od onoga {to menad`ment banke
o~ekuje, {to rezultira u manjem kamatnom prihodu ili ve}im kamatnim
tro{kovima od anticipiranih. Rezultiraju}i gubitak se reflektuje na ni`u kamatnu
mar`u, manju vrednost aktive ili na oboje. 6)
Dakle, rizik kamatne stope se manifestuje kao smanjenje prihoda banke usled
promena nivoa aktivnih kamatnih stopa. Dugo su kamatne stope, ne samo kod
nas ve} i u razvijenim tr`i{nim privredama, bile stabilan finansijski parametar u
ekonomskom poslovanju banaka. Tek sa sna`nijim zahvatima deregulacije
finansijskih tr`i{ta, pojavom ja~ih inflacionih trendova i napu{tanjem sistema
fiksnih deviznih kurseva, do{lo je i do sve ~e{}e fluktuacije visina kamatnih
stopa. To je dovelo do toga da su se banke u razvijenim tr`i{nim privredama ve}
posle sedamdesetih godina, a na{e banke posle 1990. godine, susrele sa sasvim
novim vrstama rizika, me|u kojima je jedan od najva`nijih rizik promene
kamatne stope (zatim rizik promene deviznog kursa, razne vrste vanbilansnih
rizika itd.). O ovim rizicima bi}e posebno re~i.
Ve} ranije smo istakli da visina kamatne stope uti~e na kamatne prihode i
kamatne rashode banke. To zna~i da je usled promena visine i strukture
kamatnih stopa poslovanje banke u savremenim tr`i{nim uslovima, koje
karakteri{u ~este i iznenadne promene, izlo`eno riziku kamatne stope. Naime,
na poslovanje banke razli~ito uti~u promene i struktura aktivnih kamatnih stopa
(kamatni prihod koji donosi produktivna aktiva) na strani prihoda, od uticaja
visine i strukture pasivnih kamata, koje banka pla}a na prikupljena sredstva
(depozite) na strani kamatnih rashoda.
7) Rizici u bankarstvu, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990. godine, str. 87.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 533
Ovim nije iscrpljena lista faktora rizika kamatne stope. Svaki od navedenih
faktora ima svog uticaja na tr`i{no formiranje kamatne stope. Me|utim, u
njihovoj obradi usmeri}emo pa`nju na dva bitna: ro~nu strukturu kamatnih
stopa i uticaj inflacije na kamatnu stopu.
8) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 470.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 534
(1) kad banka delimi~no koristi ili preliva kratkoro~ne izvore u dugoro~ne
plasmane;
(2) kad banka delimi~no koristi ili preliva dugoro~ne izvore u kratkoro~ne
plasmane;
(3) kamatna neuskla|enost aktive i pasive.
K
a 10
m 9 C
a 8
t 7
n 6 C
a 5 A A
4 B
S 3
t 2
o 1 B
p 1 2 3 4 5 10 15 20 25 30
a Rokovi dospe}a - godine
9) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 477.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 535
i=r+p
gde je:
i = nominalna kamatna stopa
10) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Indusrtry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 237.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 536
Prvi korak u merenju izlo`enosti banke riziku promene kamatne stope je podela
bilansa u vi{e ‘repricing’ vremenskih intervala. Na primer, od 0 do 1 mesec, od
1 do 3 meseca, od 3 do 6 meseci, od 6 do 12 meseci, od 1 do 2 godine itd. Za
11) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 479.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 537
ove periode treba utvrditi razlike dospe}a izme|u aktive i pasive, koje su
predmet uskla|ivanja stopa svakog takvog intervala (‘gap’). Pozitivni gap je
pojedina~ni vremenski interval u kojem }e do}i do promena visine kamatnih
stopa - cena kod egzistiraju}ih sredstava vi{e nego kod obaveza. Zbog toga }e
pozitivni gap doprineti pove}anju profita banke usled pove}anja kamatnih
stopa, pretpostavljaju}i da }e kamatne stope i na sredstva i na obaveze porasti u
sli~nim iznosima. Suprotno }e se desiti ako je gap negativan. 12)
(1) GAP je razlika izme|u kamatno osetljive aktive i kamatno osetljive pasive.
Banka koja ima vi{e kamatno osetljive aktive nego kamatno osetljive pasive,
ima pozitivni GAP. GAP se mo`e posmatrati kao stati~ki i dinami~ki. Stati~ki
GAP se izra`ava na bazi teku}ih knjigovodstvenih veli~ina i strukture aktive i
pasive, dok se dinami~ki GAP zasniva na projekciji bilansnih veli~ina. Stati~ki
GAP uklju~uje kumulativni, izolovani i “duration” gap. Kumulativni gap je
razlika izme|u aktive i pasive sa promenom cene u okviru datog vremenskog
intervala, na primer u okviru {est meseci ili u okviru jedne godine. Izolovani
GAP predstavlja merenje razlike izme|u sredstava i obaveza sa promenom cena
u jednom vremenskom intervalu kao na primer od 0 do 90 dana ili od 91 do 180
dana. Duration GAP je razlika izme|u jednog celog kamatno osetljivog
portfolija sredstava i celog kamatno osetljivog portfolija obaveza banke. 13)
12) Donald B. Riefler and Lazaros P. Mavrides: Funding Sources and Strategies for Banks of
Various Sizes, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn,
Thomas I. storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine,
strana 302.
13) Dr Arnold A. Dill: Tools and Techniques to Implement Asset/Liability Management, u knjizi:
The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H. Baughn, Thomas I. storrs and
Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1988. godine, strana 349.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 538
svoj bilans u nameri da ostvari profit iz takvog razvoja situacije. Zbog toga je
projiciranje kamatne stope centralna va`nost upravljanja odnosom aktiva -
pasiva.14) [ema modela kompjuterske simulacije prikazana je na slici 15-3.15)
K O M P JU T E R S K I S IM U L A C IO N I M O D E L
T e k u } i i isto rijsk i P ro g n o z e
fin a n sijsk i i a n a liti~ k i fin a n sijsk ih i
iz v e {ta ji a n a liti~ k ih
i j
17) Thomas A. Farin: Programs to Assist Individual Managers in Information Management and
Decision Making, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William H.
Baughn, Thomas I. storrs and Charls E. Walker, Dow Jones-Irwin, Homewood Illinois, 1988.
godine, str. 597.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 540
18) Jerry E. Pohlman: A Framework for Strategic Planning, u knjizi: Handbook for Banking
Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New
York, 1985. godine, str. 541.
19) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 369.
20) Izraz “book” preveli smo kao trgova~ki dnevnik s obzirom da se radi o knjigovodstvenoj
evidenciji odnosno pra}enju odre|enih dospe}a u aktivi i pasivi bilansa banke.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 541
GAP osetljivost na
promene kamatne Deo pasive koji nije
stope osetljiv na promene
kamatne stope
Deo aktive koji nije
osetljiv na promene
kamatne stope
Kapital banke
Obrnuto, GAP je negativan ako promene kamatnih stopa u ve}oj meri uti~u na
pasivu, {to se odra`ava u ve}oj meri na obaveze nego na plasmane i
manifestuje se kao rizik u slu~aju rasta kamatne stope. (slika 15-5.)
GAP osetljivost na
promene kamatne
Deo aktive koji nije stope
osetljiv na promenu Deo pasive koji je
kamatne stope neosetljiv
Kapital banke
U poziciji kada je GAP jednak nuli odnosno kada ga nema u bilansu, banka nije
izlo`ena riziku kamatne stope.
Ovaj ARBL model merenja rizika kamatne stope (‘asset repriced before
liabilities’) prva je u praksi za izra~unavanje GAP-a koristila Morgan banka u
Njujorku.21)
21) Marcia L. Stigum and Rene O. Branch, Jr.: Managing Bank Assets and Liabilities Strategies
for Risk Control and Profit, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1983. godine, str. 242-252.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 543
8
7 Aktiva
6 Pasiva
u mlrd USD
5
4
3
2
1
0
1 2 4 do 6 10 d o 2 3 20 +
12
m eseci godine
22) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
godine, str. 91.
23) Joseph F. Sinkey, Jr.: Comercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 463.
24) Benjamin Wolkowitz: Managing Interest Rate Risk, u knjizi: Handbook for Banking
Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New
York, 1985. godine, str. 412-414.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 544
Prose~ni `ivotni vek pasive, ako je tr`i{na kamatna stopa 8 %, jeste 5 godina.
Pod pretpostavkom da banka `eli da za{titi kapital od erozije u slu~aju rasta
kamatnih stopa, mo`e se re}i da je banka potpuno za{ti}ena od rizika kamatne
stope. Navodimo tri karakteristi~na slu~aja: 25)
25) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
godine, str. 94-95.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 545
100
P= = 68
( 1,08) ⋅ 5
26) Duane B. Graddy and Austin H. Spencer: Managing Commercial Banks Community,
Regional and Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990. godine, str. 223.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 546
U slu~aju negativne GAP pozicije, promene kamatnih stopa u ve}oj meri uti~u
na obaveze nego na plasmane i tada je prisutan rizik u slu~aju rasta kamatnih
stopa.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 547
U prvom slu~aju, kad je ciljni nov~ani GAP negativan, treba primeniti strategiju
‘uzimaj na kra}e - pozajmljuj na du`e’. Kad je ciljni nov~ani GAP pozitivan,
treba primeniti strategiju ‘uzimaj na du`e - pozajmljuj na kra}e’. U slu~aju
ciljnog nov~anog GAP-a nula, strategija je neutralna pozicija.
27) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 375.
28) Ibidem, str. 461.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 548
rizika neo~ekivanih promena visine tr`i{nih kamatnih stopa su: (1) fju~ersi, (2)
svopovi i (3) opcije.
(2) Kamatni svop (‘interest rate swap’) je ugovor u kojem su dve saugovorne
strane saglasne da me|usobno razmene kamatna pla}anja razli~itog karaktera,
koja se baziraju na nacionalnoj glavnici, dakle iznosu duga koji se nikad ne
menja. Postoje tri tipa kamatnog svopa:
(1) kupon svopovi ili menjanje fiksnih stopa za promenjive instrumente u istoj
valuti,
(2) bazi~ni svopovi ili menjanje promenljive kamatne stope za instrumente
promenljive kamatne stope u istoj valuti, i
(3) unakrsni valutni kamatni svop koji uklju~uje menjanje instrumenata fiksne
kamatne stope u jednoj vluti za promenljive stope u drugoj valuti.
Prikazujemo tipi~an ugovor o menjanju dugoro~nih obaveza po fiksnoj
kamatnoj stopi, za kratkoro~ne instrumente po promenljivoj kamatnoj stopi u
istoj valuti. To ilustrujemo na slici 15-10.
10,5 %
Saugovorna Saugovorna
strana strana
6 meseci LIBOR
E l e m e n t i:
Nacionalna valuta: USD 10 miliona
Rok dospe}a: 5 godina
Frekvencija pla}anja: obe stope pla}anja (fiksna i
plivaju}a) utvr|uju se polugodi{nje
32) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron”s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 321.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 550
Banka koja je u{la u kamatni svop pla}anjem fiksne kamatne stope prilago|ava
svoju izlo`enost bilansa kamatnoj stopi sli~noj fiksnoj po kojoj je pozajmila
sredstva. S druge strane, ulazak u kamatni svop primaoca fiksne kamatne stope
je sli~no kupovini sredstava po fiksnoj kamatnoj stopi i njihovom efektu na
bilansnu izlo`enost.
(3)Opcije (‘options’) daju imaocu pravo da kupi odnosno proda (ne i obavezu)
hartiju od vrednosti u okviru odre|enog vremenskog intervala po odre|enoj
ceni. Opcija je dakle ugovorom preneto pravo sa prodavca na njegovog novog
vlasnika - kupca da kupi (‘call’) ili da proda (‘put’) odre|enu hartiju od
vrednosti po ugovorenoj kamatnoj stopi u okviru odre|enog vremenskog
perioda ili na odre|eni dan. Prava i obaveze call i put opcija dati su u pregledu
15-7.
Prodavac opcije se obavezuje da proda (ako je kupac kupio call opciju) odnosno
da kupi (ako je kupac kupio put opciju) po ugovorenoj kamatnoj stopi, ako se
kupac odlu~i da realizuje svoje pravo odnosno opciju prema ugovoru. Po{to
imaocu (‘holder’-u) opcija daje to pravo, opcija mo`e iste}i i nikada ne bi
mogla biti iskori{}ena. Da to ne bi bilo prepu{teno slu~aju, vlasnik mora da plati
premiju i obavezuje se da to u~ini ako imalac izvr{i opciju.
33) Lynda Swenson and Richard D. Lodge: Market Instruments and Market Structure for Short-
Term Liquid Investments, u knjizi: The Bankers” Handbook, Third Edition, Edited by: William
H. Baughn, Thomas I. storrs and Charls E. Walker, Dow JonesIrwin, Homewood, Illinois, 1988.
godine, str. 480.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 551
(1) kao put za generisanje profita (na primer, mogu}e je generisati atraktivnu
razliku primanjem sredstava po fiksnoj kamatnoj stopi i u}i u kamatni svop
kao primalac po fiksnoj kamatnoj stopi),
(2) kao altternativa za prodaju apresirane aktive u nameri da se izbegne
ostvarivanje dobitaka i pla}anje na njih poreza,
(3) kao alternative dodavanja sredstava u nameri da se izbegne porast obima
bilansa.
34) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 486.
UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 552
LITERATURA:
Druga va`na korpa valuta je ECU (‘European Currency Unit’), sada EURO,
koja je osnovana rezolucijom Evropske zajednice (‘European Community’) 18.
decembra 1978. godine. Ona je zamenila raniju korpu (‘Unit of Accounts’).
Korpa je zasnovana na u~e{}u u celokupnoj nacionalnoj prizvodnji u Evropskoj
ekonomskoj zajednici i me|usobnoj trgovini unutar 10 zemalja Zajednice.
Kursevi unutar korpe u principu su varijabilni, ali su periodi promena stvar
me|usobne konvencije (nakon pet godina i sli~no). Kurs ECU-a zvani~no
objavljuje EEC Commission na bazi kurseva valuta iz korpe prema ameri~kom
dolaru. S obzirom na mogu}nost amortizovanja oscilacija pojedinih valuta,
ECU mo`e biti za banke koristan instrument za{tite od deviznog odnosno
valutnog rizika.
3) Glenn G. Munn: Encyclopedia of Banking and Finance, Eighth Edition, Revised and
Expanded, F.L. Gracia, Bankers Publishing Company, Boston, 1983. godine, str. 300-301 i 880.
4) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1991.
godine, str. 82.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 558
ECU odnosno EURO ima va`nu ulogu u Evropskom monetarnom sistemu po{to
slu`i kao:
Devizni kurs je cena novca jedne zemlje u odnosu na novac druge zemlje ili
devizni kurs je cena jedne valute u obliku druge valute.5) Devizni kurs mo`e biti
iskazan u “oba pravca’, tj. koliko se jedinica strane valute dobija za jednu ili sto
jedinica doma}e valute, ili koliko se jedinica doma}e valute daje za jednu ili sto
jedinica strane valute. Postoje fiksni i fleksibilni odnosno plivaju}i devizni
kursevi. Fiksni devizni kursevi podrazumevaju institucionalizovane margine
formiranja koje su nepromenljive za odre|eni du`i period, dok plivaju}i devizni
kursevi podrazumevaju stalno menjanje i njihovo uskla|ivanje sa ponudom i
tra`njom na deviznom tr`i{tu.
Prestankom va`enja Bretton Woods sistema 1971. godine SAD napu{taju zlatni
standard i ~vrsto vezivanje za granice kurseva (‘gold exchange standard’), 6)
5) Frank J. Fabozzi, Franco Modigliani and Michael G. Perri: Fundation of Financial Market and
Institutions, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1994. godine, str. 467.
6) Bretton Woods Agreement donesen je na me|unarodnoj monetarnoj konferenciji od strane 44
nacije odr`anoj u Bretton Woods New Hempshire, 1-22.jula 1944. godine. Tada je osnovan
Me|unarodni monetarni fond (IMF) i me|unarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD), kao
osnovne monetarne i finansijske institucije za miran i prosperitetni razvoj ratom razorenih
zemalja u Drugom svetskom ratu. Funkcija MMF-a je da odr`ava urednost valutnih pla}anja u
me|unarodnoj trgovini, dok funkcija banke IBRD se ogledala u potpomaganju razvoja
dugoro~nih investicija u produktivne svrhe. Glenn G. Munn and F.L. Gracia: Encyclopedia of
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 559
Devizni kurs jedne valute prema drugoj mo`e se formirati na osnovu jedne
vode}e konvertibilne valute i tako slediti njene oscilacije. Me|utim, kurs valute
mo`e biti vezan i za kretanje proseka vi{e valuta (slo`ene valute), ~ije u~e{}e u
proseku zavisi od vi{e elemenata kao {to su: vrednost ukupne bruto nacionalne
proizvodnje, obim me|usobne spoljnotrgovinske razmene, ‘te`ine’ odre|ene
pojedine valute u korpi, itd. Takav pristup formiranja deviznih kurseva poznat
je i pod imenom ‘korpa valuta’, {to smo ve} objasnili na primeru slo`enih
valuta SDR-a i ECU-a odnosno EURA.
Banking and Finance, Eighth Edition, Revi{ed and Expanded, Bankers Publishing Company,
Boston, 1983. godine, str. 135.
7) Ibidem, str. 401-402.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 560
Svaka od glavnih valuta (kanadski dolar, britanska funta, nema~ka marka), ima
svoj ukr{teni kurs. Devizni dileri koriste valutne ukr{tene kurseve za tra`enje
povoljnih prilika za valutne transakcije.
8) Thomas Fitch: Dictionary of Banking Terms, Barron”s Business Guides, New York, 1990.
godine, str. 170.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 561
(1) Zakon jedne cene ili torija jedne cene polazi od toga da }e cene identi~nih
dobara i usluga biti jednake na svakom tr`i{tu bez obzira koja ih zemlja
proizvodi i nudi. Ako je cena odre|enog proizvoda u SAD 100 ameri~kih
dolara, a cena takvog proizvoda istog kvaliteta u Nema~koj 200 nema~kih
maraka, onda je kurs ameri~kog dolara 2 nema~ke marke. I obrnuto, jedna
nema~ka marka vredi pola ameri~kog dolara. Formiranje deviznog kursa na
vi{em nivou, recimo 3 nema~ke marke za jedan dolar, zna~ilo bi da je ameri~ki
proizvod znatno skuplji na svetskom tr`i{tu nego nema~ki, {to bi uticalo na
smanjenje tra`nje za ovim proizvodom. Slobodno delovanje tr`i{nih snaga
ponude i tra`nje postepeno bi dovelo do svo|enja deviznog kursa u realne
granice tj. do odnosa 2 marke za 1 dolar.
(2) Teorija pariteta kupovnih snaga ili skra}eno ‘PPP’ akcenat daje na promene
‘op{teg nivoa pariteta cena zemalja i na toj osnovi uskla|ivanje odnosno
formiranje deviznog kursa. Dakle, razlika izme|u teorije jedne cene i teorije
pariteta kupovnih snaga je u tome {to ova druga uzima u obzir promene op{teg
nivoa cena umesto cena individualnih roba i usluga. Prakti~no, to zna~i da }e
porast op{teg nivoa cena u jednoj zemlji u odnosu na drugu dovesti do
smanjenja (depresijacije) vrednosti njene valute u odnosu na vrednost valute
druge zemlje. Ako pretpostavimo da je u A zemlji do{lo do pove}anja op{teg
nivoa cena za 8 procenata, a u B zemlji je nivo cena ostao nepromenjen, to
zna~i, da }e do}i do depresijacije valute u prvoj zemlji u odnosu na drugu za isti
procenat (8 %). Izra~unavanje deviznog kursa na elementima ove teorije mo`e
se izraziti i pomo}u slede}e formule:
9) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 542-543.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 562
(1) Formiranje deviznih kurseva na berzi kao obliku deviznog tr`i{ta, mada jo{
postoji u nekim evropskim zemljama, marginalnog je zna~aja. Naime, devizni
kursevi se formiraju na jednom centralnom mestu-sastanku na berzi, koji
uklju~uje svakodnevne sastanke predstavnika ovla{}enih banaka, predstavnika
centralne banke i ovla{}enih brokera. Na tom mestu - berzi vr{i se kupoprodaja
deviza i formira i objavljuje zvani~ni kurs va`nijih svetskih valuta u odnosu na
doma}u valutu.
Glavninu ponude i tra`nje deviza na ovom tr`i{tu ~ine ponuda i tra`nja deviza
prisutnih ovla{}enih poslovnih banaka i brokera, koji kupuju i prodaju devize
uglavnom za potrebe svojih komitenata. Devizni kurs je rezultat te ponude i
tra`nje, formira se svakodnevno i va`i do slede}eg sastanka na berzi. Na ovim
sastancima predstavnici centralne banke, po potrebi, interveni{u odre|enim
kupovinama ili prodajama deviza iz deviznih rezervi u cilju usmeravanja visine
kursa u `eljenom pravcu.
(2) Me|ubankarsko ili interbankarsko devizno tr`i{te je tzv. “OTC” tr`i{te, koje
~ini mre`a komercijalnih banaka, centralne ili centralnih banaka, brokera i
komitenata, koji komuniciraju jedan sa drugim teleksom, telefonom,
kompjutrskom mre`om preko glavnih svetskih finansijskih centara (New York,
London, Tokio, Frankfurt). I trgovci devizama ~ine tr`i{te ili spekuli{u u
razli~itim valutama obi~no anticipiraju}i budu}e apresijacije ja~ih valuta prema
slabijima putem deviznog forvard tr`i{ta i tr`i{ta valutnih fju~ersa.
Zemlje koje danas ~ine svetsko devizno tr`i{te imaju liberalizovane devizne
sisteme i konvertibilne nacionalne valute, od kojih slede}ih deset dominira:
11) SWIFT je skra}enica naziva: Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication,
{to u prevodu zna~i: Dru{tvo za me|unarodne me|ubankarske finansijske telekomunikacije.
SWIFT je 1973. godine osnovalo 239 banaka iz 15 zemalja (Austrija, Belgija, Francuska, Italija,
Kanada, Luxemburg, Holandija, Norve{ka, SR Nema~ka, [vedska, [vajcarska, SAD i Velika
Britanija) kao kooperativno dru{tvo odnosno neprofitnu organizaciju sa sedi{tem u Brislu.
Jugoslavija je 5. juna 1989. godine postala punopravni aktivni ~lan SWIFT-a, kada se u ovu
telekomunikaciju uklju~uju skoro sve na{e banke. Vidi o tome detaljnije: @eljko Stojanovi}:
SWIFT ulaznica za elektronsko bankarstvo, ~asopis Jugoslovensko bankarstvo br.3, Udru`enje
banaka Jugoslavije, Beograd, mart 1989. godine, str. 60-61.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 565
S p ecijalizo v an i
su b jek ti
B an k a
C en traln a D E V IZ N O T R @ I[ T E D r`av a
b an k a
B an k a B an k a
U v o zn ik Izv o zn ik
12) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, strana 533.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 566
Generalno gledano, postoje ~etiri razloga ili motiva zbog kojih se ekonomski
subjekti pojavljuju na deviznom tr`i{tu bilo da su kupci ili prodavci strane
valute ili pak da su i jedno i drugo. To su: (1) komercijalni razlozi, (2)
kratkoro~ne transakcije, (3) spekulacije i (4) specifi~ne ekonomske potrebe.13)
13) William T. Thornhill: Risk Management for Financial Institution Applying Cost-Effective
Controls and Procedures, Bankers Publishing Company, Rolling Meadows, Illinos, 1990. godine,
str. 132.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 567
kojih se mo`e devizni rizik pokriti, ili u potpunosti eliminisati i tako se od njega
za{tititi.
14) Frank J. Fabozzi, Franco Modigliani and Michael G. Perri: Fundation of Finansial Market and
Institutions, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1994. godine, str. 54.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 569
Komponente ili elementi izlo`enosti riziku deviznog kursa su: (1) doma}a
valuta, (2) strana valuta i (3) vreme. Kad postoji podudarnost u valuti u kojoj se
izra`ava prodajna cena transakcije i tro{kovi transakcije, tada ne postoji valutna
izlo`enost riziku deviznog kursa. Ako postoji i podudarnost u vremenu
nastajanja obaveze i njenog pla}anja, nema vremenske izlo`enosti riziku
deviznog kursa.
15) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
godine, str. 72.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 570
Pored bilansnog efekta izlo`enosti riziku deviznog kursa, treba imati u vidu da
se ‘dobar deo’ efekata nalazi skriven i u ra~unovodstvenim metodama kojima se
bilansni efekti prevode na doma}u mati~nu valutu. Ovi metodi ne samo da
imaju va`an uticaj na visinu ostvarenih i neostvarenih gubitaka/zarada ve}
imaju i zna~ajne poreske implikacije.
16) Richard M. Levich and Glas G. Wihlberg: Exchange Risk and Exposure, Lexington Books,
New York, 1989. godine, str. 24-25. prema mr Peri{i Ivanovi}u: Za{tita od rizika deviznog kursa
Hed`ing na deviznom tr`i{tu, Accout, Novi Sad, 1994. godine, str. 48-49.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 571
17) Vidi o tome detaljnije u navedenoj literaturi pod prethodnom fusnotom, str. 50-56, kao i u
knjizi: Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
godine, str. 73.
18) Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.
godine, str. 72.
19) Ibidem, str. 74-75.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 572
20) Andreas R. Prindl: Foreign Exchange Risk, John Willey & Sons, New York, 1985. godine,
preuzeto od: Mr Peri{a Ivanovi}: Za{tita od rizika deviznog kursa - Hed`ing na deviznom tr`i{tu,
Account, Novi Sad, 1994. godine, str. 68.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 573
21) Mr Peri{a Ivanovi}: Za{tita od rizika deviznog kursa - Hed`ing na deviznom tr`i{tu,
Account, Novi Sad, 1994. godine, str. 93.
22) Ibidem, str. 94.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 574
(1) Promptne ili spot (‘spot’) transakcije obavljaju se na spot deviznom tr`i{tu.
Spot transakcije izvr{avaju se u roku od dva radna dana, izuzev promena u
ameri~ke i kanadske dolare, koje se izvr{avaju u toku jednog radnog dana.
Ve}ina stranih valuta se kotira direktno, {to zna~i, da se cena strane valute
izra`ava u jedinicama doma}e valute. U SAD, na primer, to bi zna~ilo odnos
strane valute prema dolaru odnosno koliko se doma}e valute, recimo ameri~kih
dolara, mora dati da bi se kupilo jedna ili 100 nema~kih maraka. Izuzetak od
ovoga su anglosaksonske valute (britanska funta, irska funta, australijski dolar,
novozelandski dolar i euro), kod kojih se primenjuje indirektna kotacija, gde se
23) David F. DeRosa: Managing Foreign Exchange Risk Strategies for Global Portfolios, Probus
Publishing Company, Chicago, Illinois, 1991. godine, str. 10.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 575
cena doma}e valute izra`ava u jedinicama strane valute (na primer: jedna
britanska funta vredi 1,58 ameri~kih dolara).
24) Dr Srboljub Jovi}: Bankarstvo, Nau~na knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 535-539.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 576
Pokrivanje (“covering”) rizika deviznog kursa zna~i da treba kreirati tok date
valute u suprotnom smeru od onog toka koji proizvodi izlo`enost riziku
deviznog kursa i u istom vremenskom roku odnosno periodu. To zna~i da je u
pitanju {ti}enje budu}eg deviznog priliva ili odliva od promene deviznog kursa
po osnovu izvoza, uvoza, primanja dividendi, otplate uzetog finansijskog
kredita u inostranstvu itd.
LITERATURA:
25) David F. DeRosa: Managing Foreign Exchange Risk Strategies for Global Portfolios, Probus
Publishing Company, Chicago, Illinois, 1991. godine, str. 10-12.
UPRAVLJANJE RIZIKOM DEVIZNOG KURSA 577
1
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 579
Sve manji prostor banaka za zaradu i sve ve}i zahtevi regulatornih institucija za
ve}im kapitalom predstavljaju pokreta~ke snage za vanbilansnim aktivnostima
banaka. Prema J. Sinkey-u1), na ovom podru~ju bankarske aktivnosti do{lo je
do odre|enih reakcija i interakcija na akcije koje su se desile na tr`i{tu
finansijskih usluga u SAD. Sekvence aktivnosti banaka na relaciji AKCIJA -
REAKCIJA - INTERAKCIJA su slede}e:
1) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 577.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 580
klijenata imaju}i u vidu sve ve}i broj faktora koji limitiraju krajnje ishode
pojedinih poslovnih aran`mana. U takvim uslovima pove}ava se prostor i
mogu}nost za pojavu raznih vrsta rizika u vanbilansnim operacijama koji se
pojavljuju kao kombinacija i sinteza ishoda vi{e vrsta finansijskih i drugih
poslova, pa prema tome i vi{e vrsta rizika o kojima smo ve} ranije detaljno
govorili (kreditni rizik, rizik kamatne stope, valutni rizik).
2) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMIllan Publishing Company, New York, 1989. godine, str. 402.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 581
3) Naziv ‘standby letter of credit’ odnosno akreditiv podrazumeva kredit za pomo} odnosno
sanacioni kredit, koji je odobren i mo`e se realizovati samo po ispunjavanju unapred odre|enih
uslova. ^esto se koristi u me|unarodnim finansijskim odnosima.
4) Dr Nenad Vunjak: Finansijski menad`ment Poslovne finansije - poslovno bankarstvo,
Ekonomski fakultet Subotica, 1994. godine, str. 677-679.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 582
Ovde je dat naglasak na vanbilasne rizike, me|u koje spadaju i rizici deviznog
kursa i rizici kamatne stope.
koji uti~e na pove}avanje neto profita banke, i drugi, {to ova vanbilansna
aktivnost ne uti~e na racio sredstava prema kapitalu banke. 5)
Vanbilansne aktivnosti banke mogu kreirati vi{e vrsta rizika, {to zavisi od
slo`enosti pojedinih transakcija iz kojih se one sastoje. Postoje vi{e mogu}nosti
za klasifikaciju rizika vanbilansnih aktivnosti, {to zavisi od osnove za njihovo
grupisanje. Tako, prema prioritetu obaveza, rizik vanbilansnih aktivnosti mo`e
se klasifikovati kao: (1) obaveza anga`ovanja sredstava banke u slu~aju da
du`nik ne ispuni odre|enu obavezu prema tre}em licu (garancije, finansijski
akreditivi, obaveze odobravanja kredita), {to zan~i da rizik za banku predstavlja
pun iznos preuzete obaveze, (2) obaveza za koju banka delimi~no anga`uje
sredstva, u kom slu~aju se obim rizika delimi~no smanjuje (terminski poslovi,
opcije, fju~ersi).
(1) integralni ili puni rizik, koji je posledica vanbilansnih operacija koje su
ravne odobrenom kreditu i kod kojih je kreditni rizik jednak riziku iz
plasmana istom korisniku koji je u bilansu;
(2) srednji rizik, koji je skoro kao i kreditni rizik, ali ga odre|ene ‘ubla`avaju}e’
okolnosti ~ine manje verovatnim da }e nastati i zato se ne smatra integralnim
rizikom;
(3) slabi rizik, koji se vezuje za vanbilansne operacije ~ija je verovatno}a
nastajanja znatno smanjena, ali mo`e ipak da nastane, pa je nu`no voditi
ra~una o mogu}nosti njegovog nastanka.
(4) niski rizik, koji se vezuje za vanbilansne aktivnosti u kojima je verovatno}a
nastanka rizika nula, kao {to su neiskori{}ene finansijske obaveze
bezuslovno poni{tive u bilo koje vreme.
5) Ve} smo rekli da banke, ulaze}i u ve}i obim vanbilansnih aktivnosti, ‘izbegavaju’ obavezu
pobolj{avanja racija sredstava prema kapitalu banke. Me|utim, novim me|unarodnim
bankarskim standardom, banke moraju kapitalom ‘pokriti’ rizike vanbilansnih aktivnosti prema
odre|enim faktorima rizika svedenim na kreditni rizik banke. O tome }e posebno bit re~i na kraju
ove glave.
6) Official Journal of the European Communities br. 386 od 31. decembra 1989. godine, kao i u:
Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS, Beograd, 1990.godine,
str. 57-58.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 584
7) Joseph F. Sinkey, Jr.: Regulatory Attitudes toward Risk, u knjizi: Handbook for Banking
Strategy, Edited by: Richard C. Aspinwall and Robert A. Eisenbeis, John Wiley & Sons, New
York, 1985. godine, str. 358.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 585
Deoni~ke participacije
Korporativni finansijski konsalting Usluge bankarske korespondencije:
Devizne savetodavne usluge Kreditne usluge
Zlato i druge trgova~ke robe Usluge oko vrednosnih papira
Poreska za{tita Usluge poverenja (‘trust’)
Prodaja aktive Me|unarodne usluge
Lizing korisnika koji ima elemente Usluge pla}anja
nepredvi|enih zahteva i Druge bankarske usluge
finansijskih usluga: Usluge izvoznih trgova~kih
kompanija:
Oporezivanje lizinga Izvoznouvozne usluge
Iznajmljivanje brokera ili ambala`e Usluge osiguranja
8) Peat Marwick McLintoc, Banking in the UK, London, 1988. godine, str. 145, preuzeto iz:
Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljeci}, FOKUS, Beograd, 1990. godine,
str. 118-119.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 586
Mada je to tako, u praksi ve}eg dela na{ih banka lak{e se odobravaju garancije
nego {to se odobravaju krediti. Osnovni razlog takvog pona{anja je u ~injenici
da odobravanje garancije ne iziskuje i raspolo`iv novac, koji je neophodan kad
se odobrava kredit. Pored toga, izdavanje garancije se obi~no vezuje za trenutno
pozitivno poslovanje tra`ioca garancije i re|e se polazi od neke procene da }e se
to poslovanje pogor{ati u budu}nosti. Obi~no se polazi od toga da }e tra`ilac
garancije re{iti neke probleme dobijanjem garancije, ~ime }e se njegovo
poslovanje popraviti u budu}nosti.
Ipak, ovako ne rade sve banke. Banke koje imaju razvijeno kreditno poslovanje
i konsekventno primenjuju savremenu metodologiju, tehniku i postupke kod
odobravanja kredita u ve}oj meri respektuju ovaj mehanizam i kod odobravanja
garancija. Me|utim, najve}i problemi nastaju upravo kod odobravanja garancija
kod zadu`ivanja komitenata u inostranstvu. Posebno su rizi~ni poslovi garancija
kod izvo|enja investicionih radova u inostranstvu, gde banka objektivno ima
slabiji uvid u poslovanje jedinica lociranih u inostranstvu. Ne mali broj primera
iz prakse na{ih banaka pokazuje da su se ba{ na ovakvoj vrsti poslova desili
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 587
Te poslove smo detaljno ve} obradili u okviru materije rizika kamatne stope i
rizika deviznog kursa. Napominjemo da se radi o tome da banka mo`e u ovim
poslovima preuzeti rizik za ‘deo’ o~ekivanih promena kamatne stope ili pak
promena deviznog kursa, {to mo`e uticati na umanjenje odre|ene o~ekivane
dobiti banke ili pak da ta razlika bude negativna i banka na tom poslu umesto
dobiti ostvari gubitak. Veli~ina tih gubitaka nije takva da bi mogla ugroziti
poslovanje banke, mada mo`e, u slu~ajevima ve}eg obima ovih poslova, znatno
uticati na ukupan prihod i profitabilnost banke.
Poslovanje devizama je visokorizi~an posao, kako zbog prirode ovog posla tako
i zbog na~ina trgovanja devizama. Naime, visokoobu~eni dileri imaju vi{e
slobode u proceni situacije u momentu zaklju~ivanja posla nego {to to imaju
zaposleni u banci na drugim poslovima koji su tako|e rizi~ni (odobravanje
kredita privredi, odobravanje kredita stanovni{tvu i drugi poslovi). Zbog ove
‘ekstra’ slobode banka na ove poslove obi~no usmerava manji ili ve}i stepen
efektivne interne kontrole i provere obavljenog kvaliteta posla.
Prva re{enja u tom pravcu nastala su upravo izme|u banaka jo{ 1933. godine u
vidu Jednoobraznih pravila i obi~aja za dokumentarne akreditive, koja su
dopunjavana nekoliko puta.10)) Ovim je u znatnoj meri olak{an na~in pla}anja i
smanjen rizik naplate isporu~ene robe. Dosta kasnije, tek 1958. godine,
donesena su i Jednoobrazna pravila za inkaso komercijalnih papira.11) Ova
pravila su na neki na~in omogu}ila primenu nekih principa i obi~aja koji va`e
za poslovanje putem dokumentarnih akreditiva. Njihovom primenom znatno se
pobolj{ava sigurnost pla}anja i tako smanjuje rizik naplate isporu~ene robe.
10) Jednoobrazna pravila i obi~aji za dokumentarne akreditive (‘Uniform Customs and Practice
for Documentary Credits’) sa~injena su od strane eksperata Me|unarodne trgovinske komore u
Parizu (“MTK”). Menjana su i dopunjavana nekoliko puta: 1951, 1962, 1974 i 1983. godine. Vidi
detaljnije o tome: Publikacija MTK br. 400 Jednoobrazna pravila i obi~aji za dokumentarne
akreditive, Nacionalni odbor SFRJ MTK u Beogradu i Jugoslavijapublik, Boegrad, 1984. godine.
11) Jednoobrazna pravila za inkaso komercijalnih papira (‘Uniform Rules for the Collection of
the Commercial Papers’) donesena su 1958. godine od strane Me|unarodne trgovinske komore u
Parizu (“MTK”). Me|utim, njihova primena je obustavljena jula 1963. godine, da bi bila
donesena nova 1967. godine u Montrealu. Jugoslavija primenjuje oba ova dokumenta. U njima su
jasno razgrani~eni mnogi detalji me|u poslovnim partnerima i bankama u vr{enju
spoljnotrgovinskog prometa. Vidi detaljnije: Ratko Filipovi}: Me|unarodna poslovna pravila i
obi~aji, ~etvrto dopunjeno i izmenjeno izdanje, Privredni pregled, Beograd, 1972. godine, str.
133-138.
12) Pravila za tuma~enje trgova~kih termina odnosno INCOTERMS je skra}enica od orginalnog
naziva “International Rules for the Interpretation of Trade Terms”. Prva Pravila su doneta 1936.
godine od strane Me|unarodne trgovinske komore u Parizu (“MTK”). Do sada su dopunjavana
dva puta: 1953. godine na kongresu MTK opdr`anom u Be~u, kad su zamenjena Pravila donesena
1936. godine, i 1967. godine na kongresu MTK odr`anom u Montrealu, kad su uvojena dva nova
termina. Vidi detaljnije: Mr Budimir Staki}: Priru~nik za spoljnotrgovinsko poslovanje, Stru~na
knjiga, Beograd, 1986. godine, str. 140-166.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 591
Naime, ranije smo naveli gornju i donju granicu, koje ~ine prostor za formiranje
cene pojedinih bankarskih usluga na tr`i{tu. U okviru tih grani~nih vrednosti
formira se ve}a ili manja stopa dobiti za pojedine vanbilansne operacije. Prema
iskustvu ameri~kih banaka, mogu}i su razli~iti pristupi. Tako ameri~ka banka
Manufacturers Hanover Trust odre|uje posebne faktore rizika za svakog
du`nika, polaze}i od vrste vanbilansne operacije, njenog roka dospe}a i
polo`aja delatnosti u kojoj du`nik posluje. Ina~e, ovaj metod je poznat pod
imanom analiza odnosa rizika i dobiti (‘risk - return analysis’). Praksa druge
ameri~ke banke Bankers Trust pokazuje da se u cilju pokri}a rizika
vanbilansnih aktivnosti radi ne{to druga~ije. Naime, za svaku vrstu vanbilansne
aktivnosti primenjuje se poseban faktor rizika, a zatim se isti faktor rizika
primenjuje i na sumu ukupnog kapitala koji se plasira u datu vrstu operacija.13)
13) Vidi detaljnije: Rizici u bankarskom poslovanju, redaktor: dr Branko Vasiljevi}, FOKUS,
Beograd, 1990. godine, str. 57.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 593
16) Joseph F. Sinkey, Jr.: Commercial Bank Financial Management in the Financial Services
Industry, Third Edition, MacMillan Puublishing Company, New York, 1989. godine, str. 638.
Sli~ne opise faktora konverzije naveli su: Dr Branko Vasiljevi}: Novi me|unarodni standard
solventnosti, Jugoslavensko bankarstvo br.2, Beograd, februar 1989. godine, str. 19-21, i Dragi{a
Vukovi}: Komitet za bankarske propise i kontrolu Me|unarodna saglasnost o obimu kapitala i
standardima za kapital, Jugoslavensko bankarstvo br. 9, Udru`enje banaka Jugoslavije, Beograd,
1990. godine, str. 50.
UPRAVLJANJE RIZIKOM VANBILANSNIH AKTIVNOSTI 595
LITERATURA:
I. STANJE BANKE
A. Sada{nja strategija banke
1. Orijentacija na proizvode i usluge
2. Filozofija segmentacije tr`i{ta
3. Akcenti na rast
4. Profitni ciljevi
B. Finansijski uslovi
1. Istorijski osvrt na uslove u izve{tajima
2. Analiza ostvarenja u pore|enju sa
drugim sli~nima u istoj grupi (peer group)
3. Portfolio analiza sredstava (aktive)
4. Portfolio analiza izvora (pasive)
C. Karakteristike kadrovskog potencijala
1. Plate u pore|enju sa konkurencijom
2. Nivo (depth) upravljanja
3. Nivo tehni~ke osposobljenosti
4. Zahtevi za obukom (instrukta`om)
5. Osvrt na glavne karakteristike zaposlenosti
6. Stanje morala zaposlenih
D. Filozofija upravljanja
1. Stil upravljanja
2. Statut banke
3. Razmatranje kulture banke
UVODNE NAPOMENE
1. Analiza faktora okru`enja banke
1.1. Op{te ekonomske karakteristike
1.2. Stanje u bankarskom sektoru zemlje
1.3. Analiza tr`i{ne situacije banke
1.4. Pozicija banke na tr`i{tu
2. Korporativni elementi banke
2.1. Misija banke (delatnost)
2.2. Elementi koroporativnog identiteta (imid`a) banke
2.3. Poslovna filozofija, stil i kultura banke
3. Ciljevi, tempo i pravci razvoja banke
3.1. Razvojni ciljevi banke
3.2. Metodi rasta banke
3.3. Tempo rasta banke
3.4. Pravci rasta banke
4. Rast i razvoj resursa i agregata banke
4.1. Kvalitet bilansne strukture banke
4.2. Tempo i struktura rasta bankarskih resursa
4.3. Tempo i struktura rasta kapitala banke
4.4. Rast i struktura bankarskih agregata
5. Razvoj instrumenata marketing miksa
5.1. Razvoj bankarskih prizvoda i usluga
5.2. Strategija formiranja cena proizvoda i usluga (kamatne stope, provizije,
naknade i
sli~no)
PRILOZI 599
UVODNE NAPOMENE
1. CILJEVI I ZADACI BANKE
1.1. Ciljevi i principi poslovanja banke
1.2. Formulisanje marketing ciljeva, zadataka i instrumenata banke
1.3. Limitiraju}i faktori okru`enja banke
1.4. Interna spremnost, ograni~enja i rizici ostvarenja ciljeva banke
2. STRATEGIJA OSTVARIVANJA CILJEVA I ZADATAKA BANKE
2.1. Ocena teku}e tr`i{ne pozicije banke
2.2. Formulisanje marketing strategije banke
2.3. Izbor i utvr|ivanje tr`i{nih segmenata banke
2.4. Marketing strategija na proizvodno-uslu`nom tr`i{tu banke
2.5. Marketing strategija banke sa stanovni{tvom
2.6. Marketing strategija banke u poslovima i odnosima sa inostranstvom
2.7. Ograni~enja i smetnje realizacije marketing strategije banke
I. ANALIZA SITUACIJE
Sa~initi izve{taj baziran isklju~ivo na ~injenicama, gde je banka sa svojim
uslugama, svojom konkurentno{}u i svojim tr`i{tem, kombinovano sa
pregledom istorijskih kretanja koja su dovela banku do te situacije. Ovaj
postupak treba da bude strogo objektivan i da ne sadr`i nikakvu interpretaciju.
Gde god je mogu}e, prikazati razvoj u poslednjih pet godina i dozvoliti da
~injenice govore same o sebi.
A. Tr`i{te
1. Opis kategorije usluga banke, njene istorije i mesta u njenoj bran{i.
2. Prodaja i tr`i{no u~e{}e glavnih konkurenata.
3. Identifikacija stanja u `ivotnom ciklusu proizvoda i usluga banke.
4. Odre|ivanje potencijala tr`i{ta za planirani period.
PRILOZI 601
B. Kupci
1. Idnetifikacija li~nosti-osoba koje igraju razli~ite uloge u organizacionom
ili porodi~nom procesu kupovine: inicijator, zainteresovani, donosilac
odluke, kupac i korisnik.
2. Motivi kupovine, razmatranja i navike, uklju~uju}i vreme, mesto,
u~estalost i koli~inu kupovine.
3. Poznavanje i sklonosti prema uslugama banke naspram konkurencije u
pogledu kvaliteta, cene, pogodnosti itd.
4. Upotrebne i potro{a~ke navike: ko, kada, gde, za{to, kako ~esto, koliko.
C. Usluga
1. Istorija usluga banke od po~etka do sada.
2. Teku}e karakteristike ban~inih usluga: nivo kvaliteta, raspolo`ivost, opcije,
cene itd.
3. Konkurentsko rangiranje u izve{tajima i drugim oblicima.
4. Teku}e istra`ivanje unutar i izvan banke i o~ekivana pobolj{anja usluga.
D. Istorija izvr{avanja
1. Pregled istorije prodaje usluga banke.
2. Pregled istorije razvoja tr`i{nog u~e{}a banke.
3. Analiza strukture i trendova u poslovanju, kadrovima i
tro{kovima marketinga.
4. Istorija profita nekoliko godina unazad.
A. Marketing problemi
1. Problemi usluga: izmene u kup~evim preferencama koje se odnose na
osobenosti i karakteristike usluga, slabosti u izvr{enju u komparaciji sa
ponudom konkurencije, dr`avnim upozorenjima ili ograni~enjima.
2. Problemi koji nisu vezani za usluge: promene u distribucionim ili
kupovnim modalitetima, poja~ana cenovna konkurencija, neefikasnost
promotivnog nastupa, opadanje rentabilnosti.
B. Marketing pogodnosti
1. Ekspanzija sada{njeg tr`i{ta kroz nove korisnike izbacivanjem
konkurencije ili stimulacijom pove}anja kori{}enja usluga banke.
2. Ula`enje na druga geografska tr`i{ta ili otvaranje novih tr`i{ta razvijaju}i
nove usluge.
3. Pobolj{anje efikasnosti poslovanja banke sni`enjem tro{kova distribucije,
smanjenje pritisaka tra`nje usluga, ili davanje profitno-orijentisanih
bonusa prodajnoj mo}i banke.
PRILOZI 602
A. Ciljna tr`i{ta
1. Segmentacija tr`i{ta - podeliti tr`i{ta na podgrupe kupaca.
2. Identifikovati odgovaraju}e segmente (ciljna tr`i{ta) za marketing napore.
B. Strategije rasta
1. Penetracija tr`i{ta - prodaja ve}eg obima postoje}im korisnicima usluga.
2. Razvoj tr`i{ta - ula`enje na nova tr`i{ta.
3. Razvoj usluga - nu|enje novih usluga postoje}im komitentima i klijentima.
4. Diversifikacija - ula`enje u nove poslove.
C. Funkcionalne strategije
1. Strategija usluga.
2. Strategija cena.
3. Strategija distribucije.
4. Strategija promocije.
V. PROGRAMI AKTIVNOSTI
PRILOZI 603
Sada strategije treba da budu prevedene u aktivnosti: ko, kada, gde, {ta, koliko.
Treba jasno definisati odgovornost, utvrditi redosled, predvideti sredstva,
odrediti faze i rokove.
a) Statut banke
b) Politika banke
c) Poslovna procedura
2.2.2. Ciljevi banke
2.2.3. Stil upravljanja i rukovo|enja
2.2.4. Organizaciona struktura banke
2.2.5. Ban~ina sredstva
a) Finansijska snaga
b) Kadrovski potencijal
c) Oprema i objekti banke
b) Operativna podr{ka
4.2.5. Komunikacioni kanali
a) Eksterni mediji podr{ke
b) Interni mediji podr{ke
4.2.6. Potencijal ciljnog tr`i{ta banke
a) Godi{nje prognoze prodaje (5 godina)
b) Projekcije godi{njeg prihoda (5 godina)
c) Predvi|ene kontraakcije konkurencije
4.3. Prepreke studije izvodljivosti
4.3.1. Zahtevi za ban~inu podr{ku
a) Godi{nji operativni bud`et (prva godina)
b) Operativna kompjuterska podr{ka
c) Ljudski resursi
d) Kapitalne obaveze
4.3.2. Specifi~ne preporuke menad`menta banke
a) Ulazak na tr`i{te bez ograni~enja
b) Ulazak na tr`i{te sa ograni~enjem
c) Ulazak na tr`i{te kasnije (prognoza datuma)
d) Ne preporu~uje se ulazak na tr`i{te
_____________
3)
Izvor: Robert J. McMahon: Bank Marketing Handbook - How to Compete in
the Financial Services Industry, Bankers Publishing Company, Boston, 1986.
godine, str. 274-276.
Filijala__________________________________________Datum___________
______
Oprema:_________________________________________________________
______
Oznake lokacije
Lokalno tr`i{te:________________________Cenzusni
pojas:_____________________
PRILOZI 606
Stanovni{tvo:____________Prose~na
starost:_________Doma}instva:______________
Prosecni prihod doma}instva:_____________Vlasni{tvo stana-
ku}e:_______________
Urbano
odru~je:____________Prigradsko:_______________Penzioneri:____________
Op{tina:________________Selo:_________________U
izgradnji:_________________
Konkurencija (2 milje radijus): 1) banka: A,B,C,D,E,F,G; 2) S&L:
A,B,C,D,E,F,G; 3) CU, 4) lokalne finansijske institucije.
1. Marketing plan
Menad`er:__________________________Pomo}nik:_____________________
______
Klijenti:__________Rang
prihoda:__________Din___________Pros.depoz.:________
Tip: komercijalni___%, profesionalni____%, slu`benici:____%, studenti:___%,
penzioneri:_____%, dr`ava:_____%, radnici:____%, vojska:_____%.
Marketing performanse:
Kao od:_____________ Cilj od:___________________
Sr` depozita $_________________ $___________________
Teku}i ra~uni Br._________________ Br.___________________
Ra~uni tr`i{te novca _________________ ___________________
TCD (ispod 100 mil.) $_________________
$___________________
TCD (preko 100 mil.) $_________________
$___________________
Spremna kreditna akta Br._________________
Br.___________________
Akta:kreditne kartice Br._________________
Br.___________________
IL outstanding $_________________ Br.___________________
Depoziti penzionera $_________________ $___________________
Li~ne kreditne linije Br._________________ Br.___________________
Akta preko 25 mil. Br._________________ Br.___________________
2. Operativni plan
Operativni slu`benik:___________________ Blagajnik:
________________________
Zadnji poset centrale:__________Poslednji regionalni poset:________Zadnja
kontrola:________________Potrebna zaliha
literature:__________________________
________________________________________________________________
______
Zahtevano odr`avanje
opreme:_____________________________________________
________________________________________________________________
______
Performanse osoblja:
Kao od:________________Cilj od:__________________
Zaposleni-puno vreme
Br._________________Br.___________________
Zaposleni-skra}eno
Br._________________Br.____________________
Transakcije-mese~no
Br._________________Br.____________________
ATM-transa.-mese~no
Br._________________Br.____________________
Kontrolna isklju~enja Br._________________
Br.___________________
Primljeni depoziti _________________% __________________%
Koeficijent zaposlenosti _________________%
__________________%
Obuka blagajnika Br._________________
Br._________________
Obuka u operativi Br._________________
Br._________________
Obuka u marketingu Br._________________
Br._________________
Upisani ..... Br._________________
Br._________________
Sastanci sa osobljem: u~estalost ______________________
Vreme_____________
3. Finansijski plan
PRILOZI 608
4. Primedbe
________________________________________________________________
_______________
________________________________________________________________
_______________
________________________________________________________________
_______________
Plan izradio:________________________
Plan odobrio:________________________ Datum:____________________
____________
4)
Izvor: Robert J. McMahon: Bank Marketing Handbook - How to Compete in
the Financial Service Industry, Bankers Publishing Company, Boston,
1986.godine, str. 284-285.
AAA
Kategorija AAA spada u najvi{i rejting po agenciji Standard & Poor’s.
Mogu}nost isplate kamata i otplate glavnice je izuzetno jaka.
AA
Potra`ivanja sa rejtingom AA imaju veoma jaku mogu}nost za isplatu kamate i
otplatu glavnice, a od emisija sa rejtingom AAA razlikuje se samo u maloj meri.
A
Potra`ivanja sa rejtingom A imaju jaku mogu}nost za isplatu kamata i otplatu
glavnice, ali su malo vi{e osetljiva na negativne efekte promena u okolnostima i
ekonomskim uslovima nego potra`ivanja u kategorijama sa vi{im rejtingom.
BBB
Za potra`ivanja sa rejtingom BBB smatra se da imaju adekvatnu mogu}nost za
isplatu kamata i otplatu glavnice. Ali, iako u normalnim uslovima obveznice
ove kategorije pokazuju adekvatne parametre za{tite, negativni ekonomski
uslovi ili promene u okolnostima mogu pre da dovedu do slabljenja mogu}nosti
za isplatu kamata i otplatu glavnice kod obveznica u ovoj kategoriji nego kod
obveznica sa vi{im rejtingom.
CI
Rejting CI je rezervisan za obveznice kod kojih se ne ispla}uje kamata.
D
Kod potra`ivanja sa rejtingom D dolazi do izostanka pla}anja, ili zaostatka u
isplati kamata i/ili otplati glavnice.
____________
5)
Izvor: Standard & Poor"s Bond Guide, February 1988.godine, str. 10.
Aaa
Obveznice sa rejtingom Aaa procenjene su kao obveznice najboljeg kvaliteta.
One imaju najmanji stepen investicionog rizika i uop{teno se nazivaju
“prvoklasne obveznice” (“gilt edge” - zlatna granica). Isplate kamata su
za{ti}ene velikom ili izuzetno stabilnom mar`om, a glavnica je bezbedna. ^ak i
ako je mogu}e da do|e do promene raznih za{titnih elemenata, nije verovatno
da takve promene mogu da oslabe su{tinski jaku poziciju ovih emisija.
Aa
Obveznice sa rejtingom Aa procenjene su kao obveznice visokog kvaliteta po
svim standardima. Zajedno sa rejtingom Aaa, one ~ine grupu koja se uopsteno
naziva “obveznice visokog stepena”. Rejting im je ni`i od rejtinga najboljih
obveznica zato {to za{titne mar`e nisu tako velike kao kod vrednosnih papira sa
rejtingom Aaa, ili zato {to fluktuacija za{titinih elemenata mo`e imati ve}u
amplitudu, ili postoje neki drugi elementi zbog kojih dugoro~ni rizik mo`e
izgledati ne{to prisutniji nego kod vrednosnih papira sa rejtingom Aaa.
A
Obveznice sa rejtingom A imaju mnoge povoljne investicione karakteristike i
smatraju se za obligacije vi{eg srednjeg stepena. Faktori koji daju sigurnost
glavnici i kamati procenjeni su kao adekvatni, ali ove obveznice mogu da sadr`e
elemente koji nagove{tavaju osetljivost na pogor{anje rejtinga u budu}nosti.
Baa
Obveznice sa rejtingom Baa procenjene su kao obligacije srednjeg stepena,
odnosno one nisu ni veoma za{ti}ene niti nedovoljno obezbe|ene. Isplate
kamata i bezbednost glavnice izgledaju trenutno adekvatne, ali odre|eni
za{titini elementi mogu ili da nedostaju ili su mo`da nepouzdani za neki du`i
period vremena. Ovakve obveznice nemaju izrazite karakteristike investicionih
obveznica, pa se ~ak mo`e re}i da poseduju i karakteristike {pekulativnog
stepena.
PRILOZI 611
Ba
Za obveznice sa rejtingom Ba smatra se da imaju {pekulativne elemente, pa se
za njihovu budu}nost ne mo`e re}i da je dobro osigurana. ^esto je za{tita
kamata i isplate glavnice veoma skromna, i nije bezbedna u slu~aju da u
budu}nosti do|e do lo{ih vremena. Nesigurnost pozicije je glavna karakteristika
obveznica ove kategorije.
B
Obveznicama sa rejtingom B uglavnom nedostaju karakteristike po`eljnih
investicija. Sigurnost isplata kamata i glavnice ili potra`ivanja drugih uslova
ugovora za neki du`i vremenski period je mala.
Caa
Obveznice sa rejtingom Caa su lo{eg renomea. Kod takvih emisija mo`e do}i
do izostanka pla}anja ili su mo`da prisutni elementi opasnosti u pogledu
glavnice i kamata.
Ca
Obveznice sa rejtingom Ca predstavljaju obligacije sa visokim {pekulativnim
stepenom. Kod takvih emisija }e ~esto do}i do izostanka pla}anja ili imaju
druge izrazite nedostatke.
C
Obveznice sa rejtingom C su obveznice najni`e kategorije i za emisije koje su
tako klasifikovane mo`emo smatrati da imaju izuzetno malo izgleda da ikada
dostignu ugled investicionih obveznica.
____________
6)
Izvor: Moody”s Bond Record, January 1988.godine, str. 1.
7)
Izvor: Bankers Monthly, October 1990.godine, str. 68.
Napomena:
KLJU^NE RE^I
PROFITNI CENTAR (Profit Center): Poslovna jedinica banke – glavna filijala, filijala,
ekspozitura koja generi{e profit kao.posledicu ostvarenih prihoda i rashoda.
POVRAT NA DEONI^KI KAPITAL (Return on Equity-ROE): Neto prihod podeljen
sa neto vredno{}u izra`en u procentima.
RACIO ANALIZA (Ratio Analysis): Tehnika za utvr|ivanje operativnih karakteristika
firme preko razvoja i evaluacije standardizovanih mera performansi.
RASKORAK (Spread): Razlika izme|u nu|ene i tra`ene cene. Kod kupovine hartija od
vrednosti razlika izme|u pla}ene cene emitentu za hartiju od vrednosti i cene po kojoj
je ona prodata.
REGULACIJA (Regulation): Regulisanje, ure|ivanje ili ograni~avanje odre|enih
poslova banaka raznim vrstama propisa u cilju limitiranja preduzimanja rizika.
REREGULACIJA (Reregulation): Uvo|enje regulatornih ograni~enja dizajniranih da se
usmere na specifi~ne programe ili procese primenjene za ‘nadmudrivanje’ prethodne
regulacije.
REVOLVING KREDIT (Revolving Credit): Aran`man putem koga korisnik kredita
mo`e pozajmljivati i otpla}ivati prema potrebi tokom specifi~nog vremenskog perioda
do utvr|enog maksimalnog nivoa pozajmljivanja.
RIZIK (Risk): Rizik se defini{e kao neizvesnost neke posledice ili doga|aja.
RIZIK KAMATNE STOPE (Interest Rate Risk): Verovatno}a da }e rast kamatnih stopa
smanjiti vrednost finansijske aktive.
RIZIK LIKVIDNOSTI (Liquidity Risk): Rizik da finansijska institucija ne}e imati
adekvatnu gotovinu ili drugu likvidnu aktivu da zadovolji tra`nju.
RIZIK NESOLVENTNOSTI (Insolvenci Risk): Rizik da }e institucija postati
insolventna ili da }e obaveze prevazi}i aktivu.
RIZIK SUVERENITETA (Sovereign Risk): Situacija kad kreditor nema legalna
sredstva protiv suvereniteta korisnika kredita koji je propustio da izvr{i ugovornu
obavezu.
RIZIK ZEMLJE (Country Risk): Rizik da suvereni ili privatni korisnik kredita
specifi~ne zemlje ne}e ili nije u mogu}nosti da ispuni svoje spoljne obaveze iz razloga
koji su van uobi~ajenih rizika pozajmljivanja.
SEKJURITIZACIJA (Securitization): To je prepakivanje lo{ih kredita u hartije od
vrednosti odnosno proces u kojem provajder visokotro{kovnog kredita zamenjuje taj
kredit ni`etro{kovnim institucionalnim investorom na tr`i{tu kapitala.
SEKUNDARNE REZERVE (Secundary Reserves): Rezerve koje obezbe|uju za{titu
likvidnosti za prognozirane potrebe u gotovini i za nepredvi|ene okolnosti.
SEKUNDARNI KAPITAL (Secundaru Capital): Isplative povla{}ene deonice,
subordinatne note i zalo`nice.
SEKUNDARNO TR@I[TE HARTIJA OD VREDNOSTI (Securities Secundary
Market): Tr`i{te koje uklju~uje prodaju starih (postoje}ih) hartija od vrednosti od
postoje}ih vlasnika novim vlasnicima.
SPOT TR@I[TE (Spot Market): Tr`i{te gde je isporuka trenutna i pla}anje trenutno.
Spot tr`i{te poznato je i pod nazivom tr`i{te gotovine (cash market).
STANDARD ADEKVATNOSTI KAPITALA (Capital Adequacy Standard): Utvr|eni
nivo kapitala prema portfolio riziku, kori{}en od strane menad`era i personala
regulatornih institucija pri odre|ivanju ‘zdravlja’ banke.
STENDBAJ AKREDITIV (Standby Letter of Credit): Garancija da }e pojedina banka,
ako bude potrebno, isplatiti izdavaoca komercijalnih papira po dospe}u.
KLJUČNE REČI 620