P. 1
Mehanika_tla_i_temeljenje_1._dio_mehanika_tla

Mehanika_tla_i_temeljenje_1._dio_mehanika_tla

5.0

|Views: 9,938|Likes:
Published by sead mavric
civil engineering
civil engineering

More info:

Published by: sead mavric on Oct 11, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/19/2013

pdf

text

original

UNIVERZITET "DZEMAL BIJEDIC" MOSTAR

GRADEVINSKI FAKULTET
Prof. dr. MUSTAFA SELIMOVIC, dipl.ing.grad.
MEHANlKA TLA I
TEMELJENJE
DIOI
MEHANIKA TLA
MOSTAR,2000. god.
AUTOR:
Prof. dr.Mustafa Selimovic, dip!. ing. grac.
redovni profesor Gradevinskog fakulteta
Univerziteta "Dzemal Bijedi6" u Mostaru
MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
dio 1- Mehanika tla
If iztlanje
RECENZENTI:
Akademik prof. dr. Dzevad Sarae, dip!. ing. gracl.
Prof. dr. Hamid Dolarevic, dip!. ing. grad.
Objavljivanje ovog udzbenika odobrilo je Nastavno - naucno
vije6e Gradevinskog fakulteta u Mostaru, Odlukom broj:
120-20/99 od 27.1.1999. godine.
IZDAVAC:
Gradevinski fakultet Univerziteta '<Dzemal Bijedi6" u Mostaru
Univerzitetsko-sportsko-rekreacioni centro", Mostar
UREDNIK:
Prof.dr. Mehmed Saric,dip!.ing.grad.
LEKTURA I KOREKTURA:
Nusret Omerika, profesor i Muhamed Sator, profesor
TEHNJCKI UREDNIK I DIZAJNER NASLOVNE STRANE:
Salko Pezo, akademski slikar
IZRADA CRTEZA:
Sead Zebic, grad.teh.
KOMPJUTERSKA OBRADA:
Lutvo Haznadarevic, dip!. ing. mas.
Dragi Tiro, dip!. ing. mas.
STAMPA: "Slovo" Mostar
TIRAZ: 500
CIP - Kalalogl'lacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska bihlioteka Bosnc i Hercegovine, Sarajevo
624.13/.15(075.8)
SELIMOVIC, Mustafa
Mchanika Ua j tcmdjcl1ie I M u ~ t a f a Sclimovie.
2. izd. Mnstar: Gradevinski fakullet, 2000-,
Oio <1->: iJustr./24 em
Dio 1: Mehanikll tJa. - 2000. - 685 str.-
ISBN 9958-9474-2-0
COBISSIBIH-ID 7731974
Na osonvu MISUENJA Federainog ministarstva obrazovanja, nanke, kulturc i sporta, broj: 04-15-1857/00, od
20.04.2000. godine, knjiga: Mehanika tin i tcmcljenje" (dio r Mchanika tla) au{ora profdr. Mustare SclimoviCa jc
proizvod iz ciana 19, tacka 13. ZakOOll 0 porezu na promc( proizvoda i usluga na ciji se pwmct ne plm':a porez nll
promet proizvoda.
2
Mojoj supruzi i djeci
koji su privrzenoscu
mome iivotu i radu
dio ovoga djela
Starnpano uz finansijsku pomo<; Austrijske vlade i WUS-a, Austrija.
Printed with the support of the Austrian Federal Chancellery and WUS
Austria.
Izdavanje ovog udZbenika finansijski su potpomogli i :
~ Elektroprivreda BiH-e, Sarajevo, Hidroelektrane na Neretvi,
Jablanica.
~ Preduzeee za puteve "Mostar", Mostar
~ J.P. "Vodovod", Mostar
}- J.P. "Komos", Mostar
~ G.P. "Hercegovina", Mostar
~ Autoprevoz, putnicki saobraeaj, Mostar
~ "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo, Filijala Mostar
~ Zavod za zastitu kulturno - historijskog i prirodnog naslijeda,
Mostar
Autor se zahvaJjuje na pomoei.
3
MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
DIO I
MEHANIKA TLA
SADRZAJ ......................................................................................... 5
Predgovor drugom izdanju ................................................. , ......................... 15
Predgovor prvom izdanju ........................................ .................................... 17
POGLAVLJE I
UVOD, POSTANAK, VRSTE I
METODE ISTRAZIV ANJA TLA .............................................................. 19
1, UVOD ." .. "" ..... " ••• ""."" .....• " .. " ........•• """"" .•••• """ ....... "" ... " ..... ".... 23
1.1. Opcenito 0 mehanici tla i mehanici stijena ............. ~ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.2. Primjena mehanike tIa i mehanike stijena .................................. 29
2. POSTANAK, PODJELA I NACIN
RASPOZNA V ANJA TLA " .... ".""" .... """""" .... """"" •• " .. "" .. """. 33
2.1. Geoloski uslovi postanka tia ........................................................ 33
2.1.1. Raspadanje materijala ....................................................... 33
2.1.1.1. Mehanicki faktori ..................................................... 33
2.1.1.2. Hemijski [aktori ....................................................... 35
2.1.2. Transport raspadnutih dijelova ......................................... 36
2.1.3. Sedimentacioni procesi .... ; ................................................ 37
2.1.4. Mineraloski sastav tIa ....................................................... 38
2.1.5. Struktura sedimentnog tIa ................................................. 39
2.1.6. Sedimentna tIa i stijenski masiv ....................................... 41
2.2. Vrste tla i nacin raspoznavanja .................................................... 43
2.2.1. Osnovne vrste tIa .............................................................. 43
2.2.2. Identifikacija tIa na terenu ................................................ 45
2.2.2. L Krupnozrna tIa .......................................................... 45
2.2.2.2. Sitnozrna tIa ............................................................. 46
3. ISTRAZNI RADOVI I UZlMANJE UZORAKA TLA .................. 51
3.1. Metode izvodenja istraznih radova .............................................. 51
3.2. Rekognosciranje terena i prikupljanje podataka ......................... 53
3.3. Posredna i direktna istraiivanja te-rena ....................................... 54
Melumiko tlo
5
Sadriaj
3.3.1. Geoelektricna metoda ....................................................... 54
3.3.2. Seizmicka ispitivatlja ......................................................... 56
5. VODA U TLU ..............•.....•...........................••.....•.•....•••............••.•. 131
3.3.3. Radioaktivno ispitivanje ................................................... 58
3.3.4. Sondazni iskopi ................................................................. 58
3.3.5. Sondazne busotine ............................................................ 61
3.4. Uzimanje uzoraka tla i stijena ...................................................... 67
3.4.1. Rueno uzimanje uzoraka ................................................... 68
3.4.2. Mehanicko uzimanje uzoraka ........................................... 69
3.4.3. Jezgra stijenskog masiva ................................................... 73
5.L Oblici pojave vode u tlu ............................................................... 131
5.2. Kapilarnost i kapilame sile .......................................................... 132
5.2.1. Pojava kapilarnosti ............................................................ 132
5.2.2. Kapilarnost u lIu ............................................................... 134
5.2.3. Odredivanje visine kapilamog podizanja vode ................. 135
5.3. Propusnost tla .............................................................................. 139
5.3.1. Proticanje vode kroz vodopropusno tlo ............................ 139
5.3.2. Mjerenje koeficijenta propusnosti u laboratoriji .............. 144
5.3.2.1. Ispitivanje propusnosti penneametrom
sa konstantnim padom ............................................. 145
POGLAVLJEU
GEOMEHANICKE OSOBlNE, KLASIFIKACIJE I METODE
ISPITIV ANJ A TLA ..... ................ ............... ..... ................. ........ ............ ..... 77 5.3.2.2. Ispitivanje propusnosti sa opadajucim
pritiskom vode ......................................................... 146
5.3.3. Mjerenje propusnosti tla na terenu ................................... 149 4. FIZICKE OSOBINE TLA I KLASIFIKACIONI SISTEMI ......... 81
4.1. Faze materijala u tIu .................................................................... 81 5.3.3.1. Neposredno rrljerenje propusnosti tla .................... ., 150
4.2. Gustoea i specificna tdina cvrstih cestica tla ........... ,................. 82 5.3.3.2. Mjerenje propusnosti t1a ispumpavanjem vode
4.3. Poroznost i koeficijent pora ......................................................... 84 iz bunara .................................................................. 150
4.4. Indeks gustoee nekoherentnog tla ............................................... 88 5.3.3.3. Mjerenje propusnosti tla metodom Lefranc ............ 152
4.5. Vlaznost t1a .................................................................................. 89 5.3.4. Ispitivanje vodopropusnosti stijenskog
4.6. Gustoea i jedinicna tdina tla ...................................................... 92 masiva "in situ" .................................................................. 158
4.7. Granulometrijski sastav ............................................................... 98 5.3.5. Djelovanje mraza na tlo .................................................... 161
4.7.1. Metoda prosijavanja ......................................................... 99 5.3.5.1. Faktori koji u\jecu na osjetljivost tla na mraz .......... 161
4.7.2. Metoda sedimentacije ....................................................... 101 5.3.5.2. Kriteriji za ocjenu postojanosti tla na mraz ............. 161
4.7.3. Kombinovana metoda ....................................................... 105
4.7.4. Stepen ravnomjemosti i kontinualnosti tIa ....................... 105 6. CVRSTOCA TLA ........................................................................... 165
4.8. Stanja i granice konzistencije ...................... : .............................. 106 6.1. Opste postavke ............................................................................... 165
4.8.1. Granica tecenja ................................................................. 107 6.2. Osnove cvrstoce na smicanje ......................................................... 166
4.8.2. Granica plasticnosti .......................................................... 110 6.3. Parametri cvrstoce na smicanje ..................................................... 170
4.8.3. Granica skupljanja ............................................................ 110 6.3.1. Trenje .................................................................................... 170
4.8.4. Indeksni pokazatelji .......................................................... 111 6.3.2. Kohezija tla ........................................................................... 172
4.8.5. Dijagram plasticnosti ........................................................ 113 6.4. Ispitivanje cvrstoce tla smicanjem ................................................. 173
4.8.6. Sadr:1:aj organskih materija u tlu ....................................... 114 6.4.1. Opit direktnog smieanja ........................................................ 174
4.9. Klasifikacija tla ........................................................................... 116 6.4.1.1. Aparat za direktno smicanje sa kontrolisanim
4.9.1. Svrha klasifikacije ............................................................ 116 prirastom sile ................................................................... 174
4.9.2. Klasifikacioni sistemi ....................................................... 116 6.4.1.2. Aparat za direktno smicanje sa kontrolisanim
4.9.3. Klasifikacija tla po granulometrijskom sastavu ................ 118 prirastom deformacija ..................................................... 176
4.9.4. Opis i simboli AC klasifikacije ......................................... 119 6.4.2. Opit triaksijalnog smicanja ................................................... 180
4.9.5. Jedinstvena klasifikacija ................................................... 121 6.4.3. Vrste ispitivanja i interpretacija rezultata ............................. 184
4.9,6. Prosirenajedinstvena klasifikadja tla za puteve i 6.4.3.1. Konsolidovani drenirani opit (CD) ................................. 184
aerodrome ......................................................................... 121 6.4.3.2. Konsolidovani nedrenirani opit (CU) ............................. 185
4.9.7. Klasifikacija tla prema Pravilniku ................................... 128 6.4.3.3. Nedrenirani nekonsolidovani opit (0') ............................ 187
."
6 Mei1ullika ITa Mehanika tla
7
Sadriaj
Sadriaj
6.4.3.4. Anizotropno konsolidovani drenirani i
nedrenirani opit (CAD i CAUl ....................................... 189
6.4.4. Opit kompresije sa slobodnim boenim sirenjem ................... 189
6.5. Karakteristike cvrstoce na smicanje tla .. , ...................................... 191
6.5.1. Cvrstoca na smicanje nekoherentnogtIa ............................... 191
6.5.2. Cvrstoca na smicanje koherentnog tl •.................................. 196
6.6. OsjetJjivost i koloidna aktivnost tla ............................................... 199
6.6.1. Osjetljivost tla ....................................................................... 199
6.6.2. Koloidna .ktivnost tla ........................................................... 200
POGLA VLJE III
RASPODJELA NAPONA, SLUEGANJE I
SLOM TLA ISPOD TEMEUA ............................................................... 253
11. DEFINICIJE I PRORACUN NAPONA I DEFORMACIJA ...... 257
11.1. Sile, naponi i deformacije ............................................................ 257
11.2. Grafii;ko prikazivanje napona ...................................................... 260
11.3. Ukupni, efektivni i neutralni naponi u tlu ................................... 264
11.4. Odnosi izmedu napona i deformacua .......................................... 267
11.5. Porni pritisci u tlu ........................................................................ 271
11.6. Prirodni naponi u tlu .................................................................... 273
7. STISWIVOST TLA ........................................................................ 203
7.1. Stisljivost, slijeganje i konsolidacija tla ......................................... 203
7.2. Edometarski opit stisljivosti .......................................................... 204
7.2.1. Opis edometra ....................................................................... 204
7.2.2. Provodenje ispitivanja ........................................................... 206
7.3. Pardmetri stisljivosti, deformacija i konsolidacije ......................... 206
12. RASPODJELA NAPONA U POLUPROSTORU USLJED
V ANJSKIH OPTERECENJA ....................................................... 277
12.1. Raspodjela kontaktnih napona na temeljnoj plohi ...................... 278
12.2. Aproksimativni proracun napona u tlu ........................................ 280
12.3. Naponi i deformacije u poluprostoru izazvani
koncentrisanom sHorn ........................... , ...................... , .. ' ............ 282
8. GEOMEHANICKA ISPITIV ANJA OBJEKA TA
OD ZEMLJANIH MATERIJALA ................................................ 217
12.3.1. Boussinesqovo rjesenje ......................................................... 282
12.3.2. Frohlichov obrazac ................................................................ 287
8.1. Opcenito 0 zemljanim objektima ................................................... 217
8.2. Ispitivanje, izbor i karakteristike materijala
12.3.3. Westergaardov obrazac ......................................................... 288
12.4. Ravni problemi za neke slucajeve opterecenja ............................ 289
12.4.1. Linijsko opterecenje .............................................................. 289
12.4,2. Ravnomjemo opterecenje II obIiku beskonacne trake ........... 292
12.4.3. Trokutasto opterecena temeljna traka ................................... 294
12.4.4. Trapezno opterecena temeljna traka ..................................... 296
za zernljane objekte ........................................................................ 218
8.3. Karakteristike zbijanja materijala .................................................. 219
8.3.1. Optimalni sadrz.j vode prema Proctoru ................................ 219
8.3.2. Kalifornijski indeks nosivosti - CBR opit ............................ 223
8.3.3. Ispitivanje stiSlj ivosti tIa kruZnom ploeom ........................... 226
8.4. Kontrola kvaliteta materijala u nasipima ....................................... 228
9. ISPITIV ANJE OSOBINA TLA NA TERENU ............................ 231
9.1. Sondiranje penetracijom ................................................................ 231
12.5. Naponi od ravnomjemog opterecenja pravougaonog oblika ....... 298
12.5.1. Princip proracnna .................................................................. 298
12.5.2. Steinbrennerova metoda ........................................................ 300
9.I.l. Standardni dinamicki penetracioni opit (SPT) ...................... 232
9.1.2. Opit lahkim dinamickim penetrometrom .............................. 234
12.6. Naponi od ravnomjernog opterecenja kn,znog oblika ................. 306
12.7. Newmarkova metoda ................................................................... 309
9.1.3. Staticki penetracioni opit ...................................................... 237
9.2. Mjerenje evrstoce na smicanje krilnom sondom ........................... 241
9.3. Probno opterecenje ........................................................................ 243
12.8. Napani od trouglastog opterecenJa na
pravougaonoj povrsini ." ..................................... , ........................ 312
9.4. Ispitivanje i osmatranje podzemnih voda ...................................... 246
13. PRORACUN SLIJEGANJA TEMELJA ...................................... 315
10. PRlKAZIVANJE REZULTATA TERENSKIH I
LABORA TORIJSKIH ISPITIV ANJA ......................................... 249
10.1. Prikaz rezultata istrainih radova i
laboratorijskih ispitivanja ............................................................ 249
10.2. Geomehanicki elaborat 0 ispitivanjima tla .................................. 249
13.1. Tipovi i elementi za odredivanje slijeganja ................................. 315
13.2. Naponi od vlastite tezine i dodatni naponi .................................. 316
13.3. Osnovni principi proraenna slijeganja temelja ............................ 318
13.4. Neki izrazi za slijeganje temelja u propusnom tlu ....................... 321
13.5. Uticaji na objekat i kriteriji slijeganja ......................................... 325
8 MeliaJlika lla M ehanika tla
9
Sadriaj
Sadr::oJ
14. NOSIVOST TLA ISPOD TEMELJA ........................................... 329
14.1. Kriticno i dopusteno opterecenje ................................................. 329
14.2. Prandtl i PrandtI - Caquotovo rjesenje
POGLAVLJE V
PRITISAK NA POTPORNE I PODZEMNE KONSTRUKCIJE ................ 409
k
. '. • . 3'12
ntJcnog opterecenJ8 .................................................................... '
14.3. Caquot - Buismanov obrazac ...................................................... 334
14.4. Terzaghijevo rjesenje ................................................................... 334
14.5. Brinch· Hansenova metoda ......................................................... 339
14.6. Meyerhofovo rjesenje napona sloma tla ...................................... 344
14.7. Posebni uticaji na velicinu kriticnog opterecenja tla ................... 346
14.7.1. Uticaj podzemne vade ........................................................... 346
14.7.2. Uticaj slojevitosti tIa ............................................................. 347
14.7.3. Temelji uz kosinu i na kosini ............................................... 351
14.7.4. Medusobni uticaj temelja na slom tla ................................... 353
14.7.5. Uticaj dubine temelja na slom tla .......................................... 354
14.8. Koeficijenti sigurnosti i dopustello opterecenje .......................... 356
17. GRANICNA ST ANJA PLASTICNE RA VNOTEZE U
POLUPROSTORU .•..•••••••••••••..•••••••.•••••••••....•••••••••.•••••••.••..•.•.•..•••• 415
17.1. Kruto plastican model sa granicnim stanjima ............................. 415
17.2. Rankineovo stanjc plasticne ravnotde ........................................ 416
17.2.1. Opste postavke ...................................................................... 416
17.2.2. Aktivni pritisak tla prema Rankineovoj teoriji ..................... 421
17.2.2.1. Nekoherentnotlo ........................................................... 422
17.2.2.2. Koherentno tIo ............................................................... 424
17.2.3. Pasivni otpor tla prema Rankineovoj teoriji ......................... 427
17.2.3.1. Nekoherentno tlo ........................................................... 428
17.2.3.2. Koherentno tlo ............................................................... 429
17.2.4. Pritisakmirovanja ................................................................. 431
18. AKTIVNI PRlTISAK TLA NA POTPORNE
POGLA VLJE IV
KONSTRUKCIJE .••••••••••••..•••••....•.••••••••••••....••••••••....•••••••••..•••.•••••• 435
PROTICANJE VODE KROZ TLO I KONSOLIDACIJA TLA ................ 361
18.1. Metode odredivanja aktivnog pritiska ......................................... 436
15. PROTICANJE VODE KROZ TLO .............................................. 367
18.1.1. Coulombova teorija ............................................................... 436
18.1.1.1. Nekoherentno tlo ........................................................... 436
15.1. Stacionarno tecenje vode u tlu ..................................................... 368
18.1.1.2. Koherentno tlo ............................................................... 444
15.1.1. Strujne i ekvipotencijalne linije ............................................ 370
18.1.2. Culmannova metoda .............................................................. 449
15.1.2. Eksperimentalno rjesenje funkcije potencijaia ..................... 375
18.1.3. Rebhann - Ponceletova metoda ............................................ 451
18.1.3.1. Linija terena paralelna sa linijom ugla otpornosti
na smicanje ..................................................................... 454
18.1.3.2. Presjecna linija terena sa linUom ugla otpornosti na
smicanje se ne sijeku ...................................................... 455
18.1.4. Engesserova metoda .............................................................. 456
18.2. Posebni slucajevi proracuna aktivnog piitiska ............................ 458
15.1.3. Graficka aproksimacija funkcije potencijaia ........................ 377
15.1.4. Numericko rjesenje funkcije potencijala .............................. 380
15.2. Nestacionarno tecenje vode u tlu ................................................. 383
15.3. Uzgon i filtracioni pritisak ........................................................... 386
15.3.1. Uzgon u polju sa konstantnim visinskim potencijalom ........ 386
15.3.2. Uzgon u polju promjenIjivog visinskog potencijala ............. 387
16. KONSOLIDACIJA TLA ................................................................ 391
16.1. Uzroci i pojave kod konsolidacije ............................................... 391
16.2. Analogni model konsolidacije ..................................................... 393
16.3. Jednosmjema konsolidacija prema Terzaghiju ........................... 394
16.3. L Jedlladzba primarne konsolidacije ........................................ 394
16.3.2. Stepen konsolidacije ............................................................. 401
16.4. Raspodjela i oblik pocetnog pornog pri(iska ............................... 403
18.2.1. Opterecenje tla koncentrisanom silom .................................. 458
18.2.2. Djelovanje ravnomjemog opterecenjana tlo iza zida ........... 460
18.2.3. IzlomJjena linija (erena .......................................................... 463
18.2.4. Poligonalno izlomljena unutamja povrsina zida ................... 466
18.2.5. Uslojeno tlo iza zida .............................................................. 468
18.2.6. Uticaj podzemne vode na aktivni pritisak ............................. 469
18.2.7. Aktivni pritisak na armirano - betonski potpomi zid ............ 472
16.5. Konsolidacija za radijalno dreniranje .......................................... 407
19. PASIVNl OTPOR TLA .................................................................. 473
19.1. Uvod ............................................................................................ 473
19.2. Metode odredivanja pasivnog otpora tla ..................................... 474
10 Meluwikn ria
Mehanika tla II
Sadriaj
SadriaJ
19.2.1. Coulombova metoda ............................................................. 474
19.2.2. Culmannov graficki metod .................................................... 476
19.2.3. Rebhann - Ponceletova metoda ............................................ 478
19.2.4. Engesserova metoda .............................................................. 479
22.3. Oblici sloma i definicija koeficijenta sigumosti ......................... 548
22.4. Klasifikacija i tipovi klizista sa njihovim osnovnim obiljezjirna 550
22.4.1. Sipari ..................................................................................... 552
22.4.2. Lavine .................................................................................... 552
19.2.5. Kruzno - cilindricna klizna povrsina .................................... 479
22.4.3. Odroni ................................................................................... 552
19.2.6. Klizna povrsina u obliku logaritamske spirale ...................... 483
22.4.4. Rotaciono kliziste .................................................................. 553
19.2.7. Proraoun pasivnog olpora tla analitickom metodom ............. 488
22.4.5. SloZeno kliziste ..................................................................... 554
19.3. Primjena pasivnog otpora tla ....................................................... 490
22.4.6. Translatorno kliziSte .............................................................. 555
22.4.7. Tecenje .................................................................................. 556
22.4.8. Kompleksna kliziSta .............................................................. 556
22.5. Brzina klizanja ............................................................................. 557
20. POTPORNI ZIDOVI ...................................................................... 495
20.1. Opcenito 0 potpornim zidovima ................................................... 495
20.2. Vrste potpornih zidova ................................................................ 496
20.3. Dimenzioniranje i ispitivanje stabilnosti potpornih zidova ......... 502
23. METODE PRORACUNA STABILNOSTI KOSINA ................. 561
20.3.1. Kontrola ivicnih napona ........................................................ 503
20.3.2. Stabilnost zida protiv klizanja ............................................... 508
20.3.3. Stabilnost zida na prevrtanje ................................................. 510
20.3.4. Stabilnost tla i zida ................................................................ 511
23.1. Pregled metoda proracuna i njihova osnovna obiIjezja ............... 561
23.2. Metode granione ravnoteze .......................................................... 562
23.2.1. Osnove proraeuna metodom granicne ravnoteze ....... , .......... 563
23.2.2. Rezultantne metode ............................................................... 565
20.4. Uticaj slijeganja tla na stabilnost potpornog zida ........................ 512
20.5. Filteri iza potpomih zidova .......................................................... 512
20.6. Potporne konstrukcije u stijenskim masivima ............................. 515
23.2.2.1. Metoda krnga trenja ....................................................... 565
23.2.2.2. Metoda Iogaritamske spirale .......................................... 570
23.2.3. Metode Iamela ....................................................................... 572
23.2.3.1. Graficka metoda Iamela ................................................. 572
21. PODZEMNI PRlTISCI .................................................................. 519
23.2.3.2. Svedska analiticka metoda ............................................ 574
23.2.3.3. Bishopova metoda .......................................................... 577
23.2.3.4. lanbuovametoda ............................................................ 584
21.1. Pojam, vrste, mehanizam ispoljavanja i teorije podzemnih
pritisaka ....................................................................................... 519
23.2.3.5. Pojednostavljena lanbuova metoda ................................ 591
23.2.3.6. Metoda Morgenstern. i Pricea ...................................... 592
23.2.3.7. Nonveillerova metoda .................................................... 597
21.2. B ierbiiumerova metoda ................................................................ 521
21.3. Engesserova metoda .................................................................... 523
21.4. Kommerellova metoda ................................................................. 524
23.3. Metode teorije plasticnosti .......................................................... 599
23.3.1. Metoda Sokolovskog ............................................................. 601
23.3.2. Limitna analiza ...................................................................... 603
21.5. Teorija Protodyakonova .............................................................. 529
21.6. Terzaghijeva teorija pritiska ........................................................ 533
21.7. Osvrt na ostale teorije pritiska ..................................................... 535
POGLA VLJE VI
ST ABILNOST P ADlNA I KOSlNA .......................................................... 537
23.3.3. Analiza napona duz zadanih kliznih povrsina ....................... 605
23.3.3.1. Coulomb - Mobrov kriterij sloma ................................ 605
23.3.3.2. Nelinearan kriterij sloma .............................................. 605
22. OPCENITO 0 STABILNOSTI PRlRODNIH I
23.4. Metoda konacnih elemenata ........................................................ 607
VJESTACKIH KOSINA ................................................................ 541
POGLA VLJE VII
22.1. Osvrt na izucavanje stabilnosti pad ina i kosina ........................... 541
POBOLJSANJE OSOBlNA TLA .............................................................. 609
22.2. Uzroci nestabilnosti zemljanih i stijenskih masa ......................... 543
22.2.1. Obrazovanje kliznih povrsina u prirodnim uslovima ............ 544
24. METODE VJESTACKOG POBOLJSANJA OSOBINA TLA .. 613
22.2.2. Promjena uslova ravnoteze ................................................... 545
22.2.3. Ulicaj filtracije podzemne vade ............................................ 546
22.2.4. Uticaj likvifakcije pijeska ..................................................... 547
24.1. Tehnika sabijanja tla .................................................................... 613
24.2. Primjena geotekstila .................................................................... 615
24.3. StabiJizacija tJa ............................................................................ 616
12 Mehallikfl tla
MelulIlika tla 13
Sadriaj
24.4. E1ektroosmoza ............................................................................. 617
24.4.1. Razvoj e1ektroosmoze ........................................................... 617
24.4.2. Princip primjene isusivanja tia elektroosmozom .................. 618
24.4.3. Elektroosmozno injektiranje ................................................. 620
24.5. Zamrzavanje tla ........................................................................... 620
24.6. -Injektiranje tla .............................................................................. 622
24.6.1. Razvoj injektiranja ................................................................ 623
24.6.2. Detinicija, svrha i prineip if\iektiranja .................................. 624
24.6.3. Probna injekeiona polja i osnovni parametri injektiranja ..... 626
24.6.4. Materijali i smjese za injektiranje ......................................... 631
24.6.4.1. Materijali za injektiranje ............................................... 631
24.6.4.2. Smjese za injektiranje ................................................... 633
24.6.4.3. Laboratorijska ispltivanja sirovina i
injekeionih smjesa ........................................................ 637
24.6.5. Strojevi, pribor i instrumenti za busenje i injektiranje ......... 640
24.6.6. Injekeioni radovi ................................................................... 645
24.6.6.1. Opcenito 0 vrstama injekeionih radova ......................... 645
24.6.6.2. Postupei injektiranja ........ : . .-........................................... 646
LITERA TURA .. " ...••.....••.. " ....•.•..... "." ..•..................•.•...•.. " •............• "." .. 653
LIST A SIMBOLA .............................................................................. , ...... 663
INDEKS AUTORA .......................................................... : ........................ 671
INDEKS POJMOV A ................................................................................ 673
TUMAC SPECIFICNIH IZRAZA .......................................................... 677
GRCKl ALFABET ................................................................................... 685
14 MeiJalli/w Ilo
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
Mehanika tla i temeljenje gradevina posljednjih deeenija dozivjeli su
nagli razvoj, sto je posebllo usavrsello upotrebom numerickih metoda i savreJ11ene
kompjuterske tehnologije, izazivajuci danas pravu revoluciju u inzenjerskoj praksi.
Za prihvacanje novih koncepcija, njihovoga r a z v ~ j a i unapredivanja potreban je j
novi pristup koji ce nas dovesti do rjesenja koja ce balje odgovarati od nekih
dosadasnjih. Pri ovome potrebno je predznanje iz klasicnih metoda i rjesenja iz
ove i drugih bliskih disciplina.
Iz prakticnih razloga knjigaje podijeljena u dva dijela: "Mehanika tla" i
"Telneljenje", koja su se j do sada obicno odvojeno izucavala. Novim nastavnim
planom i programom na Gradevinskom fakultetu u Mostaru ove dvije oblasti
izucavaju se kroz jedan kolegij, radi cega je namjera autora da se gradivo
prezentira objedinjeno. Prvo izdanje knjige "Mehanike tla" je preradeno,
inovirano, dopunjeno i prilagodeno novorn sadrZaju ove knjige. Podjelaje izvrsena
u 13 poglavlja, koja cine zaokruzenu cjelinu, ali su medusobno povezana u
izlaganjima, pojrnovima i tematici.
Knjiga je namijenjena kako studentima gradevinarstva, arhitekture,
rudarstva i inzinjerske geologije kao udzbenik, tako i inz.eujerirna u praksi na
z:.jesavanju geotehnicke problernatike. Radi ovoga je gradivo obradeno sire j
potpunije nego 5tO se moZe izloziti na redovnim predavanjima.
Priloreni dijagrami i tabele preuzete iz strane iii nase literature i prakse
mogu korisno posluziti i in.zenjerima u praksL Teoretski dijelovi obradeni su
prema klasicnim metodama, novim spoznajarna i rezultatima istrazivanja
objavJjenim U obimnoj svjetskoj Iiteraturi. Pokusano je da se istakne zasto su
potrebne odredene osobine, kako ih determinisati iii izmjeriti, U kojern obimu i
kako ih stvamo koristiti u praksi.
U prvom dijelu knjige Mehanika tla u sedam poglavlja date Sll potrebne
znacajke mehanike tla kao egzaktne nauke, koje treba upoznati prije razrnatranja
tehnickih rjesenja za temeljenje objekata. Prva dva poglavlja upucllju studenta iii
inzenjera kako da "osjeti" tlo, njegovo ponasanje i osobine. neophodne za daJjnje
poznavanje materije i uspjesan rad u praksi. Putem opstih postavki, laboratorijskih
i terenskih ispitivanja dolazi se do spoznaje 0 raspodjeli napona, nosivosti i
sIijeganju tla, sto je obradeno u trecem poglavlju. Kako voda utjece i efekti njenog
djelovanja na tIc i njegovu konsolidaciju prikazano je u cetvrtom poglavlju.
15
Metode odredivanja aktivnog i pasivnog pritiska tia prezentirane su u narednom,
petoID poglavlju u obimu i na nacine koji i
prema terenskim uslovima. U sklopu ove obraden.l su dJei,omtcno 1
podzemni pritisci, prema klasicnim teorijama. Sesto poglavtJe. uzroke
pojava nestabiInosti, klasifikaciju i vise metoda proracuna stabIlnostI kosma, dok
su sedmim poglavljem opisane neke rnetode ojacanja tla.
U ovom, drugom dijelu lmjige, Temeljenje, dati su opsti principi
projektovanja i proracuna temelja, ukljucujuci i osnovne
koji se odnosi na geotehnicke radove (poglavlje VIIl). Metode I proraeun phtkog I
dubokog temeljenja obuhvacene su poglavljem devet i deset, a zagati od nasutih
materijala u poglavlju jedanaest. Materija je izlozena u sirem obimu taka je
moZe shvatiti student pocetnik, a vjerujem da korisno moze posluziti i inzenjenma
u praksi. U poglavlju dvanaest obradene su, pored osiguranja iskopa i asanacije
kliziSta, ankerisanja u tlu i stijenskom masivu, koji se posljednjih decenija veoma
intenzivno primjenjuju u gradevinarstvu, rudarstvu, arhitekturi i prilikom zastite
objekata. Osnove dinamicki opterecenih temelja j neke druge specificne metode
temeljenja obradene su u trinaestom poglavlju jer smatramo njihovo poznavanje
numim, prilikom temeljenja i zastite objekata.
Ovom knjigom prikazani su klasicni postupci prilikom proracuna i
izvodenja temelja, kao i savremene metode i pravci, koji revolucionisu tehniku
temeljenja. Ona ima svrhu da stimulira mlaa; kadar na daljnja proucavanja,
razmisljanja i unapreaenja, a ne na odbacivanja tradicionalnih metoda graaenja.
Cijenim da ce ova knjiga korisno posluziti u poslijeratnoj obnovi ; izgradnji zemlje
i da ce nadomjestiti sadasnj i nedostatak ove strucne literature, kod nas. Ako i
djelimicno u ovom smislu bude primljena ova knjiga, ona ce ispliniti svoju
osnovnu namjenu.
Autar je nastojao u knjizi karistiti sto razumljivije i prihvatljivije izraze,
sto nije bilo jednostavno zbog nepostojanja tradicije i odgovarajucih termina.
Lektori M.Sator i N.Omerika ulozilj Sll dosta truda da tekst bude pristupacan,
citak i jasan.
Posebnu zahvalll dugujem recenzentima, akademiku prof. dr. Dzevadu
Saracu i prof. dr. Hamidu Dolarevicu, koji su svojim primjedbama i savjetima
doprinijeli boljoj obradi i jasnoci pojedinih oblasti.
Mostar, 2000. godine
Prof. dr. Mustafa Sel;movic
16
PREDGOVOR PRVOM IZDANJU
U posljednjih sezdeset godina nauka 0 tlu, odnosno mehanika tla
je nagli razvoj i afirmisala tlo kao gradevinski materijal, od koga i u kome se grade
graaevinski objekti i znacajno definisala zajednicko djelovanje tla ; konstrukcije u
fazi izvoaenja i eksploatacije objekta. Sagledavajuci znacaj i ulogu mehanike tla u
cjelokupnom razvoju gradevinarstva, na Gradevinskom fakultetu u Mostaru
iZllcava se gradivo koje je uskladeno sa postoje6im Nastavnim planom i
programom kroz predmet Mehllnika tla i stijena, koji slusaju studenti lzvodacko
- konstruktivnog i Hidrotehnickog odsjeka. U sklopu ovog predrneta izucavaju se
i osnove mehanike stijena, koje nisu obradene u prezentiranoj materiji.
IzloZeno gradivo podijeljeno je na osam .poglavlja i dvadeset i cetiri
potpogJavlja. Pojedina pogJavlja obradena su sire nego sto se mogu izloziti u
redovnoj nastavi. Kao novo uvedeno je poglaylje Ojacanje tla, koje u drugim
izucavanim disciplinama nije u cijeiosti obuhvaceno, a ima osnove da cini cjelinu
ovog predmeta.
Od brojne literature koja je koristena 11 toku rada posebno isticem:
Mehanika tla i temeljenje gradevina prof. dr E. Nonveillera, Mehanika tla u
inzinjerskoj praksi prof. N. Najdanovica i dr R. Obradovica, Mehanika tla i
Metode proracuna stabilnosti kosina u mehanici tla prof. dr Dz. Saraca i
Mehanika tla prof. dr R. Stojad;novica i drugih autora. Ucinjen je pokusaj da se iz
obimne grade saZmu bitnije klasicne metode i uvedu studenti u savrernenije, kako
bi u praksi mogli odlucnije nastaviti sa izucavanjem i osavremenjavanjem ove
znacajne inZenjerske nauke. Putokaz da se ovaj predmet priblizl citaocima bila su
sje6anja i osnove koje sam stekao kod pokojnog prof. dr D. Krsmanovica, ciji sam
aak bio.
Posebno se zahvaljujem recenzentima prof. dr Dzevadu Saracu i doc. dr
Zlatku Langofu, koji su brizljivo pregledali teks! i dali korisne sugestije i savjete
za poboljsanje sadrzaja i jasnoce prikazane grade.
Dragocjenu pomoc autoru u toku rada pruzili su Vera Bilopavlovic,
Slavica DursuIn, Marija Bajcetic i Zivojin Ruzic, radnici RO "Hidroelektrane na
Neretvi", kao i sarna Radna organizacija, na cemu im se zahvaljujem.
Mostar, septembra 1985.
17
POGLAVLJE I
UVOD
POSTANAK, VRSTE I
METODE ISTRAZIV ANJA TLA
Szechy, 1973.
" ... Vrijeme je do sad bilo more .fto se
polako giba meau velikim obalama
trajanja. Sada je licilo na brzi tok
rijeke koja nepovratno odnosi
trenutke ... "
Mesa Selimovic
"Dervis i smrt"
19
O
Psti pojmovi iz Mehanike tla i Mehanike stijena
sa historijskim razvojem i dosadasnjim
iskustvima dati su u uvodnom dijelu ovoga
poglavlja. U drugom poglavlju obrazlozeni su faktori, koji
utjecu na nastanak razliCitih vrsta tla, sa razliCitim strukturama
i vrstama koje je potrebno na terenu identificirati. Radi
uporedbe sa tlom date su i osnovne fizicko-strukturne osobine
stijenskog masiva. Metode izvodenja istraZivackih radova sa
uzimanjem uzoraka tla su znacajne za odredivanje
geotehnickih osobina tla, koje su prikazane u posebnom trecem
potpoglavlju.
2J
tTi
,:J
(i.1.
1. Uvod
UVOD
OPCENITO 0 MEHANICI TLA I MEHANICI STiJENA
Mehanika tIa, kao dio opste mehanike, bavi se tcorijskim i prakticnirn
proucavanjem fizickih, mehanickih, hemijskih i inzenjerskih osobina tia, kao i
izucavanjem medusobnog djeJovanja izmcclu objekta i till., te ponasanja prirodnjh
kosina i objekata izgradenih od zemljanih materijaia, ukljucujuCi rnetode ojacanja
tla.
ana ima veoma siroku primjenu kod projektovanja i gradenja temelja
objekata, iZllcavanja stabilnosti prirodnih padina i vjestackih kosina, te kod
gradenja nasipa, putevll., ieljeznica., aerodroma, zemljanih brana i drugih radova u
domenu gradevinarstva, arhitekture i urbanizma, rudarstva i geologije.
su:
Osnovni zadaci mehanike tIa iii, blize reeeno, m,ehanike gradevinskog tla
(a) Izucava'\ie fizickih, mehanickih i hemijskih karaklerislika tla i metoda
pomocu kojih se odreduju parametri kojima se karakteriSu ove osobine.
(b) Iznalazenje odllosa izmedu napona i deformacija u funkciji vremena, tc
odredivanje kriterija sloma.
(c) Raspodjela napona i deformacija ispod objekta u tlu iIi unutar
zemljanog objekla, usljed djelovanja vanjskog oplerece'\ia i unutrasnjih
sila.
'(d) Uspostavljanje odnosa izmedu toka sIijeganja, vremena i konsoJidacije
tla nastaJe pod djelovanjem opterecenja, tc razmatranje uticaja vode na
tlo i njegove osobine.
(e) Metode i nacill iznalaienja pritiska na potporne i podzemne
konstrukcije i provjera njihove stabilnosti.
(f) Izucavanje cvrslo6e i stabilnosti Ila i objekata od zemljanih materijala,
tc mctode proracuna nosivosti t l a ~ stabilnosti prirodnih i vjestackih
kosina.
(g) Poboljsanje fizicko-mehanickih i defonnacionih osobina tla, Ie micaj
dinamickog opterecenja na tla.
Navedene osnovne grupe ne mogu se odvojeno tretirati, jer su najcesce
rneausobno povezane, te se u novije vrijeme razmatraju kao jedna cjelina.
Tlo u inzenjcrskom smislu je relativl10 rastresita skupina minerala, koji se
javljaju kao sedimenti anorganskih cestica i organskih materija sedimenata iznad
cvrste stijenske podloge. Tlo se maze relativno lahko rasclaniti na njegove sastavne
mineralne j organske dijelove,
Stijene, sa druge strane, imaju vrlo jaku unutrasnju koheziju i molekulamc
sile, koje drze zma minerala zajedno na okupu. Liniju podjele izmedu tla i stjena
23
J Uvod, postanak, vrsle i mefode istraiivanja fla
kad nekih prirodnih materijala, koje susrecemo u gradevinskoj praksi, nije lahko
povuci. Ostale naucne discipline imaju razlicite termine za tlo i stijenu. Tako npr. u
geologiji se pod pojmom stijene podrazumijevaju sve materije nadene na zemljinoj
kori.
Pod Mehanikom stijena podrazumijevamo naucnu i tehnicku discipIinu,
koja se bavi ispitivanjima i istrazivanjima cvrstih (kamenitih) stijenskih masa,
odnosno stijenskih masiva, kao prirodnih sredina, buduCih radnih sredina i sredina
koje tokom njihovog koristenja sadejstvuju sa objektima i sa njima predSlavljaju
jednu u svrhu sto boljeg upoznavanja njihovih mehanickih osobina i
Iljihovog mehallickog ponasallja pod djelovalljem datih optereeellja iii Ilaponskih
stanja (KujundZic,1986).
Pod mehaoickim osobinama stijenskog masiva podrazurnijevamo one
osobine, kaje se ispoljavaju pri djelavanju vanjskih sila. Njihove pojedine
parametre najcesce nazivamo mehanickim karakteristikama. U ove mehanicke
osobine uglavnom ubrajamo: (i) deformabilnost i (ii) mehanicke cvrstoce,
odnosno otpornost
Mehanickim ponaSanjem stijenskog masiva najcesce obuhvacamo: 0)
stanje napona, (ii) stanje deformacija, iIi (iii) sloma. Ovakvo ponasanje biva
izazvano opterecenjem masiva datirn sistemom unutrasnjih i/ili vanjskih sila i/ili
iskopom ulna stijenskom masivu.
Historijski promatrano Mehanika stijena je dugi vremenski period bila
direktno u sklopu Mehanike tla, jer su irn velike slicnosti u vise teorija i kad
mnogih problema. Iz same definicije Mehanike stijena proizlazi i predmet njenog
proucavanja, koji se u osnovi svodi na sljedece oblasti:
(1) fizicko-mehanicka ispitivanja stijena, u laboratoriji i stijenskog masiva
"in situ", te metade klasifikacije;
(2) opste fizicko-strukturne asobine, koje su u Mehanici stijena poznate
kao: heterogenost, anizotropnost, diskontinualnost i prirodna
napregnutost;
(3) stanje napona i deformacija u stijenskom masivu;
(4) podzemni objekti i radovi, sa iznalaielljem podzemnih pritisaka,
njihovog mehanizma postanka, razvoja i intenziteta, sa metodama
njihovog savladavanja;
(5) stabilnost prirodnih padina i vjestackih kosina u prirodnim i
izrnijenjenim uslovima;
(6) terneljenje ulna stijenskom masivu i sigurnost konstrukcija na masivu
i njihova osmatranja;
(7) uticaj vode i seizmike na stijenski masiv;
(8) poboljsanje osobina stijellskag masiva;
(9) djelovanje alata, strojeva i eksploziva na stijenski masiv i obratno.
Metode Mehanike stijena Sli slicne metodama koje se koriste u srodnirn
tehnickim disciplinama, kao sto su: 0) teoretske metode zasnovane na teoriji

1. Uvod
elasticnosti i plastiCnosti, kao i na numerlckim metodama; (ii) eksperimentalne
staticke iIi dinamicke metode provedene "in situ" iii u laboratoriji; (iii) modelske
metode, kao sto su fotoeiasticni, geotehnicki i matematski modeli; (iv) metode
osmatranja, i dr. Zbog ispucalosti stijenskog mas iva veca je primjena
eksperimentalnih ispitivanja "in situ", nego u laboratoriji.
U gradevinarstvu i rudarstvu susrecemo se sa pojrnom Geotehnicko
inienjerstvo, kojim se obuhvaca bavljenje primjenom gradevinskih tehnologUa na
pojedine aspekte ponasanja tia i stijena. Obicno je geotehnicko inzenjerstvo
vezano sarno za prirodne materijale, koji se nalaze blizu povrsine zemlje.
Gradevinski inzenjeri ovim imenom nazivaju zemljane materijale i stijene, odnosno
stijenski masiv (Holtz i Kovacs,1981).
Sire promatrano, Geotehnika je inzenjerska disciplina sastavljena od
inZenjerske geologije i ostalih nauka 0 zemlji, kao sto su mehanika tia, mehanika
slijena, hidraulika slijena i tla, temeljenje, zemljani radovi, hidraulika, hidrologija,
hidrotehnicke inZenjerske konstrukcije, injekcioni radovi, ankerisanja, tuneli,
podzemni radovi i objekti itd. (J umikis,1979).
Tlo je materijal koji je priroda stvarala tokom veoma dugih vremenskih
perioda pocev od forrniranja Zemljine kore na koju su djelovali najrazlicitiji
mehanicki, fizicki, hemijski, biohemijski i drugi uticaji, usljed cega su se mijenjale
i osobine tIa. Zbog toga je povrsinski dio Zemljine kore, koji je interesantan za
mehaniku tla i temeljenje, veoma heterogen. On sadrzi slojeve i proslojke razlicitih
debljina, prostiranja, fizicko-mehanickih i deformacionih karakteristika, u cijem
sastavu se cesto nalaze i osnovne stijene iii mjesavina produkata njihovog
raspadanja. Osobine ovako neujednacenog sastava tla ne mogu se definisati
jednostavnim odnosima i matematskim izrazima. Upravo zbog heterogenosti
potrebno je vise sistematskog rasudivanja i proucavanja tla za svaki konkretan
slucaj kako bi se otklonile opasnosti svojstvene tak.vom materijalu.
Koristenje tla za temeljenje primitivnih naseobina stare je koliko i ljudsko
druS-tvo. Prahistorijski covjek je, napustajuci pecine u najstarija vremena, za
podizanje sojenica na vodi poceo upotrebljavati temelje od drvenih sipova. Stare
civilizacije i kulture ostavile su mnoga znacajna zdanja. Ta zdanja su zahtijevala
odredena znanja i traiila pogodna rjesenja za sigumo oslanjanje temelja na tlo.
Posebno je znacajno napomenuti da je bio izgraden veliki broj brana, pretezno od
zemlje, radi akumuliranja vode za natapanje, vodovodnih sistema sa tunelima i
akvaduktima, a mnogi ad njih i danas sluZe svojoj svrsi. Stad Grci a narocito
Rimljani bili su poznati majstori za izgradnju slozenih sistema za
vodosnabdijevanje. U ti. vijeku prije nase ere zapoceta je izgradnja vodovodnog
sistema za Atinu koji je zavrsen 138. godine nase ere. Za izgradnju vodovoda
Virgo u Rimu koji je izgraden prije nase ere u duzilli od 21 kilometar, trebalo je
takoder poznavati tlo i rjesavati problematiku gradellja. Od tih davnih vremena,
kada je stepen razvoja drustvenih sn<l:ga bio na niskom nivou, pa do sve
Mehanika tfa 25
f Uvod, poslanak. I'rste i metode islraiivanja tla
donedavno, problematika temeljellja i tla rjesavala se na osnovu tradicija i licnog
iskustva graditelja. Razvojem proizvodnih snaga nastale su potrebe za 'izgradujom
slozenijih gradevina i ua manje sigurnim i poznatim dima, tako da postojece znanje
nije bilo dovoljno, te je treba10 iznalaziti nova rjesenja i sukcesivno pomicati
granice znanja. Tako su se vremenorn poeeli. postepeno rjesavati. i .sve
komplieiraniji zadaei i unapredivati znanja iz mehamke tla. Uprkos tome bllo Je u
pros 10m. ana Zalost i u danasnjem vremenu, vise primjera neuspje10g temeljenja,
gdje se uslovi i posljedice nisu unaprijed procijenile, iii se nedovoljno studiozno,
strucno i znalacki pristupiJo izvodenju.
Primjeri neuspjelih temeljenja poznatih gradevina u svijetu najbolje ce
ilustrovati problem oslanjanja temelja na tIo i ispod njega.
Poznati turisticki atraktivan i klasican primjer gradevine koja je pretrpjela
veliko slijeganje i naginjanje zbog neprikladnog temeljenja je toranj Katedrale u
Pizi, u svijetu poznat kao Kosi toranj. Toranj je poceo da se gradi 9.8.1174, a
posljednji sprat sa zvonikom zavrsen je 1370, godine, Tlo je sastavljeno od
glinovitih naslaga sa proslojcima sljunka i pijeska neravnomJerno rasporedenih, pa
je to uzrok jakom slijeganju i naginjanju od samoga poeetka izgradnje,
Most preko potoka Orasnica, na Zeljezniekoj pruzi Split-Knin u Hrvatskoj,
koji je graden 1886, godine, projektovan je sa otvorom od 20,9 m, Temelji stupova
upornjaka leie na slabo konsolidiranim jezerskim naslagama mehke glIne Ispod
koje jE? sloj rastresitog pijeska. Vee u toku gradnje stupovi su se poeeli i
naginjati prerna vani. tako da se raspon poveeao na 23,2 m, a ukupno sllJeganJe
iznosilo je od oko 7,0 m, (Nonveiller,1981),
Dio luke u Barskorn zalivu, oakon sto je sagraden 1926. godine, kliznuo je
u more u duzini od 120 m. Betonski blokovi pristanista oslonjeni su na nasip od
lomljenog kamena, koji je leZao !la, do tada neotkrivenom, nagnutom glinenorn
sIoju male otpornosti. Nakon punog opterecenja nastalo je klizanje tia kroz
glinovite slojeve ispod temeijnog nasipa.
Ponekad prirodni uslovi i vjestacki izazvani zahvati pri temeljenju nameeu
posebne probleme, Glavni grad Meksika (Ciudad Mexico) izrasta od 15 19,9odine u
moderan grad na lagunama jezera. koje se postepeno isusivalo. Snizenje nivoa
vade u jezerima i crpljenje vode iz podzemlja za snabdijevanje izazvalo je
region.lno slijeganje grada, Zbog stalnog podizanja zgrada dolazilo je do
pove6anih opterecenja, sto je izazvaJo dodatna regionalna slijeganja slabo
konsolidiranih glinovitih jezerskih naslaga vecih od 6 m, Ova nejednolika
slijeganja uzrokuju stalne probleme u temeljenju i kod davno i u novije vrijeme
izvedenih objekata, (Nonveiller,1981),
Soliter u Smederevu visil1e 38,5 rn (Srbija) neravnouyerno se siebTflUO i
nagnuo. a temeljen je na prasinastim glinama ispod kojih su muljevite gline i
pijesci, Ispiranjem mUljevitog pijeska j slabljenjem na dijelu koji se manje slijegao
ispravljenje; stabiliziran ovaj objelcat (ElordeviC, 1981),
26 Melwllika tiJ).
1. Ullod
Pocetkoll1 dvadesetog vijeka u Svedskoj se pojavio niz veeih klizista na
zeljezniekim prugama, a pored toga doslo je ; do rusellja kejova u luc; Goteborg,
To je hiD rezultat dubokih klizanja u glini, U Svedskoj je karakteristiena pojava
klizanja u tzv. marinskim glinama. Ta pojavaje vezana za talozenje eestica u slanoj
vodi (morima). Ispiranjem soli glina gubi cvrstocu i postepeno prelazi u teeno
stanje, Klizanje kosina pri kopanju Panamskog kanala i plovidbenih kanala u
sjevernoj Njemackoj izazvalo je vece gradevinske nesrece,
U posljednje cetiri deeenije srusilo se ili ostetilo viSe velikih objekata, koji
Sll opterecivali tlo veJikom ukupnom sHorn oa relativno velikoj povrsini. lz velikog
broja neuspjelog temeljenja silosa i rezervoara za tecna goriva otkrivene su greske
u dopustenom optereeenju. dirnenzijama, dubioi i naeinu nanosenja opterecenja.
Kao primjer rnogu se navesti dva sHosa u SAD za koje je dokazano da je
opterecenje u momentu prevrtanja i rusenja bilo na granie! sloma. U jednom
slueaju prasinaste gline, a u drugom gline, dozivjele su slom prilikom njihovog
prvog punjenja, (Tschebotarioff, 1952; Nordlund i Deere, 1970),
uticaji oa objektima mogu se javiti u fazi ispumpavanja vode iz
gradevinske jame, Naime, ako se ispumpava zamuljena voda, (0 je znak da dolazi
do ispiranja sitnih eestica tla u okolini objekta, eime se stvara sacasta struktura,
koja ugroZava stabilllost objekta,
1z navedenih primjera vidimo da je za terneljenje teskih i velikih
gradevinskih objekata potrebno prouciti tlo i sve promjene koje ce nastupiti u toku
i nakon izgradnje koriste6i pri tome strucne i naucne principe i iskustva sa vee
izgradenih objekata,
Prve struene rasprave iz podrucja rnehanike tia uslijedile su vee u 17.
vijeku, karla inace poeinje nagliji razvoj inzenjerske nauke. U ] 9. vijeku nastupa
snmn razvoj tehnike i nauke u gradevinarstvu. Pojavljuju se novi rnaterijali i
sredstva za rad, koji stvaraju rnogu6nosti izgradnje veeih i slozenijih objekata.
Pojavom celika i cementa, eksploziva, busHiea na komprirnirani zrak i drugih
strojeva mijenjaju se uobicajene konstrukcije u gradevinarstvu. Ovi materijali
znatno su povecali djelokrug gradenja, tako da je bilo potrebno intenzivnije
proucavati osobine heterogenog sloja zemJj ine kore i pronaci metode za
jednostavnija, bru i racionalnija rjesenja.
Najraniji teorijski radovl iz mehanike tia javili su se u Franeuskoj vee 11 18.
vijeku, Coulomb (Kulon) je 1773, godine proueavao napone u sipkim materijalima
i postavio zakon 0 linearnoj zavisnosti izmedu normalnog napona i otpornosti na
smicanje. Taj zakon je postao osnovni postulat teorije graniene ravnoteze u tlu. On
je uglavnom razmatrao probleme pritiska na potporne zidove, ali je analizirao i
stabilnost vertikalnih odsjecaka u koherentnom tlu sa uvedenim hipotezama koje
uglavnom odstupaju od stvarnosti. Collin (Kolin) je 1846, godine razmatrao
stabilnost kosina u glinarna i obljavljeni rezultati predstavljaju znaeajan i pionirski
doprinos razvoju mehanike tla, a posebno razvoju teorije stabilnosti kosina.
M(l/umikn fla 27
I Uvod, poslanak, v/'ste ; ,"clade is!/' l:ivanja fla
Pocetkom dvadesetog vijeka dolazi do intenzivnih radova i brzog razvoja
industrijalizacije, sto je dovelo do potrebe za novim pristupima kod projektovanja i
graaenja: rnnogih rastucih gradova, tunela za saobracaj i iskoriStenje vodenih
snaga, sve vecih i visih brana za akumuliranje voda za vodoprivredu,
poljoprivredu, energetiku, pice i industriju. zatirn (uckih pristanista, modernih
cesta, zeIjeznica i aerodroma, tenno i atomskih elektrana, objekata za vojne svrhe,
raznih transportnih i skladisnih prostora za zmastu masu i tecna goriva, visokih
telekomunikacionih objekata, velikih industrijskih postrojenja, itd.
Takay nagli razvoj utjecao je na to da se pocetkom dYadesetog vijeka
zapocne sa eksperimentalnim ispitivanjem i izucavanjem osobina a posebno u
domenu gradevinarstva. Atterberg, Petterson i Fellenius u Svedskoj, Krey u
Njemackoj, a posebno Austrijanac Terzaghi u SAD udarili su temelje danasnjoj
nauci, koja je dala mnoga racionalna rjesenja za materijale koji se koriste kao
gradevinsko tIo iii materijal za gradenje.
Grana tehnicke nauke nazvana mehanika tia formirana je prvi put od
strane Karla Terzaghija, koji je svoje rezultate eksperimentalnog istrazivanja
fizicko - mehanickih osobina tla i bogate rnaternatsko - mehanic;ke analize
deformacionih procesa u zemljanom tIu objelodanio 1925. godine u knjizi
Mehanika zemljanih radova na temelju fizikalnih osobina tla (Erdbaumechanik
auf bodenphysikalischer grundlage). Pojavom ove knjige poceo je nagli razvoj
nove nauke 0 tIu-mehanike tla. ana je omogucila brze i racionalnije rjesavanje
problema temeljenja nastalih ubrzanim razvojem gradevinarstva u posljednjih
sedamdeset godina. Uporedo sa razvojem ove grane fonniraju se i mnoge
laboratorije za ispitivanje fizicko - mehanickih osobina tla kao prirodnog nosioca
optereeenja od objekta, iii kao materijala u sastavu vjestackih zemljanih objekata.
Pokazalo se da se uzimanjem uzoraka na terenu i ispitivanjem u laboratoriji mogu
odrediti mnoge karakteristike tia potrebne za pouzdan proracun: moei nosenja
temeljnog tla, slijeganja objekata, stabilnosti padina, kosina i usjeka., nasipa i
potpornih konstrukcija, osiguranja gradevinskih jama, te za ispravno koristenje i
ugradivanje materijala pri izvodenju saobracajnica, aerodroma, brana i drugih
vjestackih objekata od zemljanih materijala.
Uzorci koji se ispituju u laboratoriji ne odraiavaju u potpunosti pravo
stanje u realnoj sredini zbog naeina, obima, oblika i velicine uzetih uzoraka,
metodoJogije ispitivanja j izbora reprezentativnih uzoraka tla za ispitivanje. avo je
razlog da se sarno u sprezi teorijskog, ispitivackog i matematskog aparata sa licnim
iskustvom, osmatranjem i logickim tumacenjem prirodnih okolnosti u mehanici tla
mogu ocekivati zeljeni rezultati.
Cesto se ono sto je unutar tla ne shvaca inzenjerski vaznirn, jer se od toga
ne stice ugled, a ono se u vecini slucajeva pokazalo najbitnijim. Prof. Nonveiller je
u svojoj knjizi Mehanika tla i temeljenje gradevina naveo kao moto izvod iz
predavanja K.Terzaghia: .
28 Me/wlllla ria
UTemelji grailevina uvijek su hili pastorcad zato sto nema slave u
temefjenju i sio uuoei uspjeha iii neuspjeha leze skriveni duboko u tlu, ali djeta
osvete temelja zbog pomanjkanja brige 0 njima mogu biti veoma zbunjujuca ... "
Dugo su projektanti iIi konstruktori promatrali svaki diD objekta neovisno
o rnjestu, nactnu, uslovima i prirodnim okolnostima tla na kojem se vrsi temeljenje.
Zbog toga su nastaH nesporazumi oko potrebe i obima provodenja istraznih radova
na terenu, te je jednostrano gledanje dovodilo i do steta na objektima.Tezina
objekta prenosi se na tlo u kome izaziva odredene prornjene u naponima i
deforrnacijarna tla i one uijecu na stabilnost i funkcionalne karakteristike
cjelokupne konstrukcije objekta. Sarno sveobuhvatnim promatranjem tIa kao
bitnog nosioca skupa sa svim dijelovima graaevine, doprinosi se
sigurnijem i raeionalnijem projektovanju i izvodenju, danas sve vecih i slozenijih
gradevina, koje se izvode u sredinama sa losijim geotehnickim karakteristikama.
Plejada strucnjaka u svijetu nakon Terzaghia dala je znacajan doprinos
razvoju mehanike 11a, a pojed.ine njihove metode upotpunile su njenu sve vecu
primjenu kao npr.: Bishop, A.; Boussinesq; Caquot A.; Casagrande A.; Jaky
J.;Meyerhof G.; Mohr D.; Newmark N.; Rankine W.; Skempton A.; Sokolovski V.;
Taylor D.; Atterberg A.; i mnogi drugi.
Poslje Drugog svjetskog rata na prostorirna bivse Jugoslavije ucinjen je
vidan napredak na teorijskom i eksperimentalnom rjesenju problematike temeljenja
velikih objekata, na tl.o iii stijenskorn masivu slozenih fizicko - mehanickih
karakteristika. Ofonnljeni su mnogi geotehnicki instituti, zavodi i laboratorije, u
koje je bio ukljucen veei broj istrafivaca, koj i su doprinijeli boljem poznayanju tla i
stijena, te razvoju eksperimentalnih metoda ispitiyanja. Znacajan doprinos razvoju
ove grane gradevinarstva, u okolisu nuSe zemije, dall su: Suklje L.; Sovine 1.;
(Slovenija); Nonveiller E.; Verie F.; Kleiner I.; Jasarevie I.; (Hrvatska); Najdanovic
N.; Stojadinovic R.; Kostic V.; Obradoyic R.; Kujundzic B.; (Srbija); Mitroy T.;
(Makedonija); i dr.; a u nasoj zemlji: Krsmanovie D.; Dolarevic H.; Sarae Dz.;
LangofZ.; i dr.
Posljednjirn ratom u Bosni i Hereegovini unisteni su rnnogi naucno-
istraiivacki kapaciteti, smanjena materijalna osnova i izgubljeno dosta strucnih
kadrova. Zbog ovoga ce trebati vremena da se obnove kapaciteti i obrazuje mlaoi
kadar, kako bi se sto prije dostigao nivo saznanja razvijenih zemalja iz ove oblasti,
veoma znacajne za obnovu nase zernlje.
1.2. PRIMJENA MEHANlKE TLA I MEHANlKE STUENA
Mehanika tla kao tehnicka disci pi ina ima siroku primjenu kod istraiivanja,
projektovanja, izvodenja i kontrole temeljenja u gradevinarstvu, rudarstvu i kod
ostalih tehnickih konstrukcija. Njena primjena usko je vezana za geologiju,
Mefwlfika tla 29
1 Uvod, pOSlanak. VY.I'te i metode istra::ivarria tla
mehaniku stijena, geofiziku i gradevinsko inzenjerstvo. Na mnogim pnmJenma
nisko i visokogradnje moze da se ilustruje obimnost i sJoZenost koristenja ove
discipline na temeljenju objekata kao sto su: vodoprivredni, poljoprivredni,
eiektroprivredni, industrijski i podzemni objekti; saobracajnice, aerodromi, lucka
pristanista, obaloutvrde, telekomunikacioni tomjevi, transportni i skladiSni prostori,
naftna postrojenja, objekti za vojne svrhe itd. Stabilnost prirodnih padina i
vjestackih kosinaje znacajna oblast koja se izucava U ovoj disciplini, ukljucujuci i
stabilnost stalnih iii privremenih potpomih konstrukcija, te kontrolu toka i pritiska
podzemne i povrsinske vode. Specifican domen primjene je kod rekonstrukcije i
osiguranja starih i osteeenih objekata ratnim djejstvima iii zemljotresima.
Zemljani i kameni materijal cesto se koristi kao konstruktivni materijaI, jer
je jeftin za mnoge nasute objekte. Inzenjerske osobine kao sto su cvrstoca,
zbijenost i s1., ovih materijala Hi tla odnosno stijenskog masiva,. cesto su
nedovoljne za prijem optereeenja,. te se vrse poboijsanja njihovih osobina raznim
tehnickim zahvatima.
Temeljenje se mora izvesti sa sigurnoscu, ne sarno na staticka vee i na
dinamicka opterecenja, kao sto su zemljotres, vibriranja, miniranja itd. Tezina
svake gradevine mora se prenijeti na tlo iii masiv, na nacin da cvrsto i trajno budu
povezani. Opterecenje se od gradevine rasprostire na odreden volumen tIa i u
njemu izaziva nova naponska i deformaciona stanja, koja moraju biti u sagiasnosti
sa karakteristikama objekta. Radi ovoga gradevinsko tlo, odnosno masiv, treba da
se razmatra kao sastavni dio svake gradevine, odnosno tlo i objekat cine
jedinstvenu konstruktivnu cjelinu.
U Mehanici tla koriste se teoretske metode elasticnosti i piasticnosti, koje
Sll osnov i u gradevinskoj mehanici za kompaktnija tijela, nego sto je heterogeno
tlo. Medutim, tlo ima i svoje specificnosti, pa je potrebno koristiti i d r u ~ e metode i
zakone, kojima se moze definisati konsolidacija tIa, unutrasnje trenje j kohezija,
filtracija i uticaj vode na osobine tla, odnos napona i defonnacija za disperzione
sredine i dr. Za istraiivanje tla koriste se, pored teoretskih metoda, i
eksperimentalne sa ciljem dobivanja sto povoljnijih odnosa izmedu napona,
deformacija, sloma i vremena, koji ce vjerodostojnije odraiavati ponasanje realne
sredine. Sve savremenija laboratorijska oprema i primjena racunara omogucit ee
daljnju teoretsku razradu i proracun kompleksnih odnosa u tlu. Kod ovih
razmatranja treba biti obazriv, jer niti laboratorijska ispitivanja niti primijenjene
racunske metode mehanike tla ne mogu obuhvatiti vjerno ponasanje realnog tla niti
dati precizni rezultat kao kod drugih tehnickih disciplina. Zbog ovoga je potrebna
sveobuhvatna analiza i logicno rasudivanje, a ne sarno rnehanicko i nekriticko
prihvacanje dobivenih rezultata. Za ovo rasudivanje koriste se i rezultati modelskih
ispitivanja, kao i rezultati osmatranja izvedenih objekata.
Mehanika tlaje II fazi neprestanog razvoja i usavrsavanja postojecih teorija
i metoda proisteklih iz obimnih ispitivanja i posmatranja velikog broja izgradenih
objekata, u raznim uslovima tla i stijenskog masiva. Danas se problemima
30 Melwlliku tia
1_ Uvod
mehanike tla bavi veliki broj istrazivaca u svijetu. Na medunarodnim kongresima,
od kojih je prvi odr7.an u Cambridgeu 1936. godine, razmjenjuju su iskustva,
verifikuju se ostvareni rezultati na studijskirn, naucnim i izvedenim radovima i
iznose nove koncepcije iz teorije, istra.zivanja i l11etodologije gradenja. Sa istim
ciljem odrZavaju se regionalna i nacionalna savjetovanja iz podrucja l11ehanike tla i
mehanike stijena. Za unaprijedivanje ovih disciplina izdaje se ve6i broj periodicnih
pub1ikacija, koje geotehnicki inzenjer treba da koristi kako bi stalno bio u trendu
razvoja ovih discipIina i bio u mogucnosti da se njima koristi u praksi.
U svijetu i kod nas postoje odredeni standardi koji reguJisu I11ctode
ispitivanja i opremu. kao i propisi za temeljenje. U nasoj zemIji koriste se
predratni standardi za geomehanicka ispitivanja i Pravilnik 0 tebnickim
normativima za temeijenje gradevinskih objekata (SUist SFRJ 15/90). Evropski
komitet za standardizaciju izdao je za "Geotehnicko projektovanje" Eurocode 7
(Eurokod 7), kojem ce se u buducnosti prilagoditi nasi postojeci standardi.
*
Daljnji pravci razvoja mehanike tIa usmjereni su na detaljnije proucavanje
osobina tia u laboratoriji i traienje rjesenja kojima hi se adekvatnije reprodukovali
prirodni usJovi j uspostavili pravilniji odnosi izmedu napona,. deformacija,
dopustenog optereeenja, koeficijenata sigurnosti i sloma materijala. Za tacnije
odredivanje ponasanja materijaia u raznim prirodnim uslovima potreban je veci
braj parametara -j primjena savremenijih matematickih aparata. Numerickim
analizama i upotrebom kompjuterske tehnologije moei ce se unaprijediti mnoge
metode i povecati koristenje ve6eg broja ulaznih parametara.
U ovome izdanju Mehanike till i temelje,ya obradenaje problematika lla
bazi ldasicnih teoretskih rjesenja, ali su prikazani i savremeni postupci.
Obuhvaceni su noviji rezultati, rjesenja i pravci razvoja nauke i prakse koji ce
usmjeriti studente na iZllcavanje, a mladim inZenjerima u praksi ornoguciti brzo
ukljucivanje u savremene tokove rjesavanja probJematike iz ove znacajne tehnicke
oblasti.
MelulIIika tfa
31
2. Postanak, podjela i naCin raspo:;navanja Ila
.fi')POSTANAK, PODJELA I NACIN
. .' RASPOZNA VANJA TLA
U prirodi postoje razne vrste tla sa veorna razlicitim fizicko -mehanickim i
opcenito geotehnickim osobinama, koje se u inzenjerskoj praksi radi
prepoznavanja moraju jednoobrazno identificirati. Razlike su nastale nacinom
njihovog postanka, uslovima pod kojima su vijekovima formirani i uticajima koji
su na njih djelovali. Sadasnji sastav tla nastao je, dakle, zajednickim i neprestanim
promjenama prilika, tektonskim pomjeranjima, djelovanjem vode, temperatura i
vjetra, raspadanjem i drugim procesima i faktorima.
2,1. GEOLOSKI USLOVI POSTANKA TLA
U periodu od oko cetiri milijarde godina, koliko traje proces tormiranja
nase planete, mijenjao se Zemljin oblik. sastav Htosfere i atmosfere, raspored i
osobine atmosferilija, a za vrijeme kataklizmi i dugotrajnih tektonskih pojava i
naponi, temperature i vlaga u Zemljinoj korL Posljedice tih dugih i sporih procesa
su promjene sastava i osobina na Zemljinoj kori, koja je interesantna sa stanovista
mehanike tla i temeljenja.
Od postanka Zemlje na njenoj povrsini djeluju razni faktori, koji dovode
do formiranja tIa, a U osnovi to su:
(a) raspadanje i dezintegracija prvobitnih stijena;
(b) transport raspadnutog materijala;
(c) sedimentacija-talozenje transportovanih cestica.
2.1.1. RASPADANJEMATERUALA
Sva tIa koja se nalaze na povrsini Zemljine kare nastala su raspadanjem
CVfstOg stijenskog masiva. U prirodi se ovo raspadanje obavlja mehanickim I
bemijskim putem., kao i njihovim uzajamnim djelovanjem.
2.1.1.l. Mehanickifaktori
Cvrsta Zemljina kora izlozena je od svoga postanka promjeni napona,
usljed pritisaka, savijanja, lstezanja, uvijanja itd. Ove pojave rezultat su dugorocnih
sezonskih temperatumih promjena i gravitacionih sila nastalih rotacijom Zemlje,
Meliallika tla 33
1 Uvod, poslanak vrsle i me/ode iSlraiivQ1!ia I/a
Mjeseca i drugih nebeskih tijela. Tektonske sile koje izazivaju promjene na
Zemljinoj kori u raznim razdobljima j na raz1icitim mjestima, deformisu cvrsti
slijenski masiv u obliku rasjeda, boranja iii navlacenja (sI.2.1.). Koji ce se oblik
javiti, ovisi 0 fizickim osobinarna masiva, od dubine procesa i od velicine, pravca,
jaCine i duzine djelovanja lektonskih sila.
Kod boranja deformacije plasticno preoblikuju masiv iii se stvaraju
pukotine koje se otvaraju na mjestima rastezanja, gdje nastupa otkidanje i
usitnjavanje materijala, '! pritiska nastupa drobljenje masiva (s1.2.l.-a,d).
(a) (b) (c)
(d)
®
31.2.1. Osnovne lektonske jedinice iilosfere: boranje (a), tektonsko smicanje (b),
navlacenje (e), bore sa antiklinalom (A), i sink/inalom (5) sa vlacnim (v),
pritisnutim (P) i smicuCim (s) pukotinama (d) i erodiranje (denudacija) masiva (e).
Na rubovima rasjeda j navlaka dolazi do mrvljenja i usitnjavanja cestica
(sI.2.1.-b,c). Ovim su ostvareni preduslovi za agresivno djelovanje drugih
mehanicko-hemijskih faktora za daljnju prvobitnog monolitnog
stijenskog masiva.
Za ovu pojavu vezana je i mikrotektonika sa sistemom pukotina i lokalnim
rasjedima.
Bore, rasjedi i navlake su osnovne tektonske jedinice litosfere. Navlaci
obicno prethodi rasjed i/ili bora. Ovi veliki mehanicki diskontinuiteti znacajno
utjecu na lokaciju i izbor rjesenja velikih gradevinskih objekata u podzemlju ilili na
povrsini tla iIi stijenskog masiva. Pored rasjeda mogu da budu i siroke rasjedne
zone, kod kojih je Jakim mehanickim silama doslo do stvaranja veorna rastresitog
rnaterijala razlicitih fizicko-mehanickih osobina.
34 Meha/likn tla
2. Postanak, podjela i natin raspoznaranja {lo
Naknadno erodirane naslage (sl.2.1.-e) Iia iii masiva opterecivale Stl i
zbijale sedimente Ispod erodiranog podrucja. Ovi sedimenti nakon erozije ostaju i
dalje zbijeni. za razliku od onih koji nisu bili podvrgnuti ovim uticajima i ostaju
rahli.
U rnehanicke faktore ubrajamo takoder: ternperaturne promjene, efekat
leda, abraziju. padavine i vegetaciju.
Temperaturne promjene pri smjeni dana j noei, godisnjih doba i
dugorocnijih klimatskih preobraiaja izazivaju promjenu volumena stijenskog
masiva i nejednako rastezanje raznih mineralnih sastojaka. Kada su promjene
volumena sprijecene, dolazi do unutrasnjih napona koji izazivaju vece iii manje
pukotine, a time i postepenu dezintegraciju osnovnog masiva.
Led razara stijenski masiv i kamene blokove cim se na njihovoj povrsini
pojave i najmanje prskotine iii pukotine. Voda koja dospije u osteceni stijenski
masiv, ukoliko se zamrzne, izaziva znatne sile, jer je volumen leda veei za 11 % od
volumena vode, koji produhljuje i prosiruje pukotine i time doprinosi daJjnjem
sukcesivnom razaranju masiva.
Formiranje ledene kore na padinama dovodi do poremecaja kretanja
podzemnih voda. Ovo ima za posljedicu poveeanja nivoa podzemnih voda, 51:0
nakon otkravljivanja cesto dovodi do pojave nestabilnosti.
Abrazija je jos jedan faktor koji usitnjava i trosi stijene. Raspadnuti
dijelovi stijena noseni vodom i vjetrom struzu i udaraju 0 povrsinu cvrstih stijena i
medusobno, sto dovodi do odlamanja materijaia i usitnjavanja cestica. Ucinci
ovoga faktora izgledaju neznatni, ali njihovo sveukupno djelovanje' u toku vrlo
dugog vremenskog perioda na ogromnim povrsinama razara znatne kolicine
materijala. Abrazija se pojavljuje i kod kretanja ledenjaka koji svojim sporim
kretanjem, uz veliki pritisak, drobe materijal iz podloge.
Atmosferske padavine i voda mora i jezera svojim mehanickirn i
dinamickim ucincima izazivaju trosenje stijena i usitnjavanje vee raspadnutih
cestica.
Vegetacija doprinosi ubrzanom razaranju stijenskog masiva. To su u
prvom redu sile nastale rastorn korijenovog sistema biljki i drveca u vee postojecim
pukotinama. Ovako izazvane sile mogu odlamati i vece kamene blokove.
2.1.1.2. Hemijskijaktori
Minerali stijena podlozni su pod odredenim uslovima hemijskom
raspadanju. vodena para, kisik, ugljicna kiselina sadrz.ana u zraku i u
oborinama, razne druge organske kiseline nastale raspadanjem vegetacije prisutnc
su svugdje u prirodi i u stalnom su doticaju sa stijenama. Hemijski procesi su spori,
ali kroz duga geoloska razdoblja oni izazivaju zulitne efekte. Od hemijskih faktora
Mehallikn rIa 35
J Uvod, posfanak vrste i metode istra!;vanja tla
najznacajniji su: oksidacija, karbonizacija, hidratacija, desilikacija i vulkanska
djelovanja.
Oksidacijom nastaje raspadanje ako se jedinjenje minerala stijene veze sa
kisikom j ozonorn iz zraka. Ovo raspadanje moze biti znacajno kod stijcQ.a koje
sadrze minerale zeljeznih spojeva.
Karbouizacija je uticaj ugljicne kiseline otopljene u vodi koja otapa soli i
minerale koji sadrze Ca, K, Mg, Na i Fe. U nasoj zemlji ovo posebno dolazi do
izraiaja u podrucjima izgradenim od kreenjaka (CaCO,), koji su izlozeni kiSnici u
kojej ima ugljicne kiseline. Ti spojevi vrSe postepeno otapanje i sirenje vee
postojecih pukotina i tektonskih ostecenja. sto dovodi do pojave poznatih kraskih
fenomena u obliku skrapa, jama, kanala, kaverni i pecina, a povrsina dobiva
karakteristicne ostre obI ike. Tako nastaju formacije opcenito nazvane krs (kras),
koji je znacajno zastupljen u nasoj zemlji. I granitne stijene se pod uticajern
ugljicne kiseline postepeno raspadaju.
Hidratacija izaziva heroijsko raspadanje minerala kada se vada u procesu
raspadanja hemijski veze. Ova pojava obicno nastupa u sprezi sa karbonizacijom.
Desilikacijom se naziva ispiranje i otapanje Si0
2
iz stijenskog rnasiva u
toku veoma dugih i sporih vecinom hidrotermalnih procesa.
.. Otapanjem soli natrija i magnezija (sol i gips) u vodi dolazi do razaranja
stlJenskog masiva.
Vulkanska djelovanja izazivaju hemijske procese. Inace rnagmatske
stijene jace su izlozene hemijskim procesima nego sedimentne, koje su vee nastale
kao rezultat trosenja i ponovne cementacije.
Na promjenu ovih mehanicki i hemijski dobivenih osobina tla mogu da
utjecu vjestacki proizvedeni faktori, kao 5to Sll: hidrostatski i pomi pritisak,
spoljnja opterecenja, dinamicki i i razna ojacanja tla.
2.1.2. TRANSPORT RASPADNUTIH DUELOVA
. . Proizvodi. raspadanja stijena rnogu ostati na mjestu raspadanja iIi mogu
na n.ovu lokaciju. Proizvodi prirnarno raspadnutih stijena mogu
bIb transportovam gravltacijom, vodom, vjetrom i ledorn.
Gravitacione sUe pomjeraju dijelove stijena iii vee raspadnutih materijala
razlicite. velicine sa viseg na fiizi nivo. Kad ovoga materijal moze biti pokrenut
slobodOim padom, kotrljanjem odlomljenih dijelova niz kosinu iii klizanjem
rnasa .niz padmu. Ovi kao i drugi faktori utjecu na formiranje drobine u
kosma. Efekat gravitacije cesto je kombinovan sa djelovanjem vade niz
padmu za vrijeme velikih kEa.
. Voda slijevajuei se niz padine u potoke, bujice, rijeke, jezera i mora
svo}o.m velikom energijom pokrece i prenost cestice razlicitih velicina, pocev od
vehkih blokova preko valutica, sljunka i pijeska do sasvim sitnih suspendovanih
36 Mellallika Ita
2, Pos/anak, podje{a i na6n raspozl1avanja tla
eestica. U loku transporta raspadnutih komada i djelica evrste stijene vrsi se daljnje
njeno usitnjavanje usljed abrazije jer se cestice stalno sukobljavaju, taru, ispiru i
drobe sve do procesa talozenja. VeJicina, oblik i CVfstoca sastojaka ovis! 0 cVfstoci
osnovne stijene, dllzini transporta, koliCini vode, velicini pada, brzini toka itd.
Zbog toga je oblik cvrstih sastojaka u tlu vrlo razliCit: okrugao, ovalan, izduzen,
sa. o.strim iIi ivicama j s1. Tekuca voda je najjaci cinilac
uSltnJavanJa I prenosa sedlmentmh naslaga. Uobicajeno je da se natalozene naslage
nasene vodom nazivaju aluvijalna tla.
. u nekim podrucjima i u odredeno vrijeme moze puhati velikom
brzmom I snagom, te prenositi sitne cestice materijala na velike udaljenosti.
Transportna moe moze biti znatna, posebno 1I suhorn kIimatskom razdoblju kada
zracna struja moze pokrenuti velike kolicine sitnijih cestica. Velicina ovisi
od snage i pravca strujanja, ali na mjestu talozenja one su gotovo iste velicine.
Nanos cvrstih cestica tla nosen vjetrom nazivamo eolskim tlom. Na ovaj nacin
nastaju jednozrni sedimenti, kao 5to je npr. kopneni les.
Ledenjaci (gieecri) u lagahnom kretanju prema nizim kotama zahvata
kamenje i na svome putu drobe ga i usitnjavaju. Ovako nakupljen materijal prenosi
se do kraja lednjaka i nakon otapanja leda formiraju se naslage, tzv, morene.
Obrazovanje tia na ovakav nacin naziva se glecersko tlo.
2.1.3. SEDlMENTACIONI PROCESI
Sedimentacija iIi talozenje raspadnutih i transportavanih cestica materijala
je posljednja faza u procesu pretvaranja cvrstih stijena u nevezane sedimente.
Aluvijalna tla, nastaju talozenjem cestica u vodi na mjestima gdje su
transportne sile vade previse male za daljnje prenosenje materijaia, iii su one
potpuno iscezle. Talozenje zavisi od vise faktora, a najvainiji su brzina i kolicina
vode, krupnoca i sadrzina transportovanih sastojaka, kao i od drugih faktora,
pocevsi od raspadanja, preko transporta do prestanka djeJovanja transportnih sila.
Pri velikirn brzinama vodenog toka taloze se sarno krupni sastojci dok se sitniji
transportuju dalje prema uscu rijeke. Zbog ovoga se krupniji cvrsti sastojci taloze u
gornjim, sitni u srednjim, a najsitniji u donjim tokovima rijeka. U mirnoj vodi
talozi se, po pravilu. najsitniji materijal. Gdje god dolazi do usporavanja vodenog
toka, nastaju velika talozenja kao sto je slucaj na poplavljenim podrucjima, na
uscima rijeka. iza vjestacki podignutih rijecnih pregrada itd. Na raznim mjestirna
uzduz toka i u prosirenim dolinarna talozi se krupni iii sitni rnaterijal, pa odatie
ponekad velike naslage krupnog i silnog sljunka, kao i pijeska. Bujice svojom
velikom snagom i brzinam na znatnom padu i uz intenzivne padavine mogu
prenositi velike blokove skupa sa sljunkom i drugim sitnim materijalom. Na nekim
mjestima takv! se materijali taloze pa nastaju sedimenti od najkrupnijih blokova do
Mdwl!ika tla 37
! Uvod. postal1ok vrsle i metode isfraiil'anja ila
veoma sitnih cestica. Kod akumulacija pretransportuje se krupniji materijaJ sa kraja
uspora do kraja denivelacije dok se najfinije cestice taloZe bliZe samoj brani,
Osobine natalozenog materijala ovise u prvom redu 0 vrsti rnaticnih stijena
od kojih Sll nastaii, 0 uslavima talozenja i, konacno, 0 uticajima kojimaje sediment
bio podvrgnut od svog nastanka. Sedimenti su u izvjesnim epohama razvqja zemlje
mogli biti optereceni, te ani nakon rasterecenja zbijeni, za razliku ad onih
koji to nisu pretrpjeH i ostal1 su rahii.
Nevezani sedimenti mogu dalje pod djelovanjem pritiska i raznih
hemijskih procesa da budu izlozeni procesu cementacije, ciIne nastaju razni
kongiomerati, brece, pjescari, skriljci, lapori i dr. Svi ovi faktori stalno djeluju na
osnovne stijene i proces raspadanja, transporta i taloZenja je neprekidan. Veoma
raznovrsni uticaji na najrazlicitije stijene i 11a Citav proces stvaranja sedimenata
uslovljavaju razlicite osobine j vrste koje je oteZano izucavati.
Eolska tla nastaju nanosom cvrstih cestica vjetrom, pri cemu razlikujemo
les i dine. Les se sastoji od cestiea tia jednozrne krupnoce oke 0,05 mm,
slijepljenih kalcijum karbonatom. Zbog toga les imaveliku cvrsto';u kada je u
suhorn stanju. Medutim, ako se raskvasi, gubi cvrstocu i veoma lahko se pokrece.
Poznate su lesne naslage oko Beograda koje se u suhorn stanju drie sa vertikalnim
stranama na visini preko 20 rn. Dine su pokretni brezuljci od nevezanog pijeska
kojeg vjetar veoma cesto pokrece i ponovno stvara dine.
Glecerska tla postala su nanosom zma tla trat:Isportovanih pokretima
ledenih masa. Ona imaju drukciji sastav od aluvijalnih i sadrZe cestice od
najkrupnijih blokova do koloida.
2.1.4. MINERALOSKI SASTA V TLA
Mineraloski sastav kod sitnih cestica tla bitan je za njegove geotehnicke
osobine dok kad krupnih cestica moze biti vaian samo za ocjenu upotrebljivosti
takvih agregata u proizvodnji gradevinskog materijala iIi za izgradnju nasutih
objekata. Krupne cestice tla nastale su kao produkl rnehanickog raspadanja slijena,
teje i njihov mineraloski sastav istovjetan maticnom stijenskom masivu.
Sitne cestice nastale su kao krajnji proizvod mehanieko - hernijskog
raspadanja. Geotehnicke osobine ovog materijala variraju ovisno 0 nj ihovom
mineraloskom sastavu. Oblik zma i kapilarne sile u stanovitoj su ovisnosti od
mineraloskog sastava. lma npr. minerala koji stvaraju zrnca staplcastog iii Jisnatog
oblika, sto sedimentu daje karakteristicne osobine. Za izucavanje sitnozrnih
sedimenata potrebno je, dakle, poznavati i njihove mineraloske osobine i sastav.
Minerali gline su aluminijevi hidrosilikati sloz.ene kristalne strukture,
Hsticasta jli Ijuskasta oblika, a sastoje se od kristalne mreze u kojqj su jednoliko
raspored"eni tetraedri silicija, silicijevog oksida i oktaedri aluminijevog hidroksida.
Ovaj mineral gline znacajan je kod geotehnickih osobina tla sastavljenog ad gline.
38 MeJlllllika Ila
2. Postanak. podjela i n£lCin raspo;;navanja (/0
Definicija gline razlicilo se formulisc. U geologiji onaje kao: (i) prirodan malerijal
sa piasticnim osobinama; (iO sastav od pretezno vrl0 sitnih cestica i (iii) sastav od
poglavilo kristalnih fragmenala minerala sastavljenih prelezno od hidrosilikata
aluminijuma, a ponekad magnezija. U gradevinarstvu to je sitnozrni rnaterijal,
koloidne velicine sastavljen pretemo od aluminijeva hidrosilikata sa raznim
primjesama. Materijal je plastican i kohezivan, steze se pri susenju, buja ako se
vlaZi i ispusta vodu pod opterecenjem.
Najsitnije koloidne cestice giine (velicine od 1 J..l), pokazuju u vodenim
rastopinama specificna svojstva, Na povrsinama dispergovanog materljala u vodi
djeluje pored sile teze i elektricni naboj. Ove cestice se medusobno odbijaju j krecu
u tecnosti vecim brzinama ukoliko su manje (Brown-ova kretanja). Zbog ovih
kretal"Da tal ozenj e cestica i grudvica znatno je usporeno i moze trajati dugo. Ako se
ovakvoj suspenziji doda elektroJit, npT. kuhinjska so, odnosno ako su u vodi
otopljene soli lahkih i leskih metala, koji su takoder eleklricno nabijeni, onda
nastaju reakcije koje uzrokuju pra.znjenje elektricnog naboja i sljepljivanje ceslica
sa suprotnim elektricnim nabojem, te obrazovanje grudvica (koagulacija) ili
fonniranje pahuljiCa (flokulacija), iii se one sa jednakim nabojem odbija ju.
U prvom slueaju taloZe se tako naslale grudvice ili palJuljice jer su posta Ie
leie, a u drugom cestice veorna dugo lebde u vodi (Nonveiller,1981).
Mineralogija gline kao specijalno podrucje izucava se u koloidnoj hemiji,
gdje se za njeno proucavanje koristi diferencijalna termicka analiza, rentgenska
analiza, elektronski mikroskop itd.
2.1.5. STRUKTURA SEDIMENTNOG TLA
Pod strukturom tla kao trofaznog sistema podrazumijevamo raspored
evrste faze u sedimentiranom tlu. Tlo se U osnovi sastoji od cvrstih cestica i
meduprostora ispunjenih vodom iii zrakom, a najcesce vodom i zrakom. Prostorni
raspored cvrstih cestica u tlu i naein njihovog medusobnog povezivanja odreauje
njegovu strukturu.
Strukture nevezanog i vezanog tla bitno se medusobno razlikuju. Kod
sedirnentacije u vodi na cestice djeluju pored sila gravitacije i rnolekularne sileo
Kao primjer uzmimo krupnu cesticu B koja ce se pri dodiru sa cesticom A (s1.2.2.-
d) prevrnuti, pod uticajem sile gravitacije u jedan stabilan polozaj. Medutim,
veorna sitna cestica B, kod koje na dodirnoj tacci djeluju molekularne sile, moze
ostati u ravnotezi, kako je skicirano na slici 2.3.-a.
Po vrsti i nacinu talozenja cestica razlikujemo istalozena tla od:
(a) nevezanih krupnih cestica sljunka i pijeska kod kojih prj talozenju
dominiraju sHe gravitacije i
(b) vezanih sitnih prasinastih i koloidnih cestica koje se taloze uz
gravitacione i molekularne S1 Ie,
Mehanika fla 39
1 Uvod, postanak vrste i metod/! jstraiivOty"O tla
Istalozena nevezana krupna zrna formiraju zrnastu strukturu koja opet
shodno velicini, jednolicnosti i nacinu talozenja zma moze biti raWa, gusta i vrlo
gusta. Ukoliko se nevezana zrna okruglog oblika i priblizno iste velicine taloze
bez uklapanja, dobije se rahla struktura sa supljinama do 48% (sI.2.2-a), a sa
uklapanjem gusta struktura sa supljinama do 26% (sI.2.2-b). Ako imamo dvije vrste
okruglih zrna, ali takve velicine da manja okrug1a zrna popunjavaju prostor izrnedu
primarnih veeih kugli, onda se dobije znatno gusca struktura sa meduprostorima
ispod 26% (sI.2.2-c). lzmedu ovih ekstrema pojavljuju se u prirodi razlicite gustoce
sedimenta ovisno 0 oblicima, velicini zma, nacinu i uslovima talozenja (sl.2.2-d).
Kod talotenja sitnih prasinastih, listicavih, Ijuskastih i iglicastih zrna
glinenih materijala, gdje je razrnak izmedu njih malen, preovladavaju rnolekularne
sHe. Kod krupnih cestica tla ove sHe su zanemarljive, dok su kod jako sitnih cestica
one velike i veorna bitno utjecu na pokretljivost j nacin formiranja sedimenata.
SI.2.2. Raspored idealiziranog sklopajednakih ceslica fla za: najrahliji (a) i najgusCi (b)
sastav zrnajednakih kugli i za vrlo gust sastav nejednakih kugli (c), Ie llobicajen
raspored raznolikog oblika cestiea (d).
Molekularne privlacne sile dde pojedine sitne cestice povezane jedna sa
drugorn u takvom ravnoteznom stanju koje ne odgovara djelovanju gravitacione
sHe kao kod krupnih cestica. Zbog toga sitne cestice mogu ostati u ravnotezi na
nacln da dodirujuci jedna drugu formiraju sediment sacaste strukture (51 2.3-a). U
odredenim uslovima najsitnije cesiice gline (montmorilonit) sakupe se u pahuljice,
a ove se opet sastave u strukturu drugog reda nazvanu pahuljaste strukture
(s1.2.3-b). Ovakvi su sedimenti veoma rahli i pore su ispunjene vodom iii zrakom,
tako daje tlo jako stisljivo i pod opterecenjem se dugo slijeze.
Na uscima rijeka u mora zbog djelovanja morske soli na koloidne cestice
nastaje koagulacija iii flokulacija, pa se osim krupnijih prasinastih cestica brze
taloze i pahuljice minerala gline (sI.2.2-c). Usljed pritiska koji neprestano faste
zbijaju se pahuljice minerala izmedu zrna praha i preuzimaju napone od vlastite
tezine. Ako ovakve materijale ispitujemo neporemecene, dobit 6erno vec.u cvrstocu
od poremecenih, odnosl1o prethodno pregnjecenih. Uzrok tome je pored
zbijenih, i vise rahlih pahuljica 1I poremecenom uzorku koje imajll manju CVfstOCU.
40 Meltanika fla
,B#/

(a) (b)
2. Postanak, podje/a i nacin raspoznavanja do
(e)
28\Jt:Nf. PAHUUIC E
IfAHlE
PAHl.l\.JC E
SI.2.3. Struktura taloienja vrlo finih ceslica: sacasla (a), pahuljasta struktura la/oienja (b)
i talotenje zrna vrlo razliCile krupnoce (e).
U jezerima koja ne sadri-c soli moze, takoder, d06i do brzog talozenja,
sarno ovdje ulogu elektrolita ima karbonat sapran iz krecnjackih masiva.
2.1.6. SEDIMENTNA TLA I ST[JENSKI MASIV
Ako bismo napravili presjek kroz Zemljinu koru, ustanovili bismo da se
ona sastoji od promjenjljive mocnosti vise slojeva rastresitog raznolikog materijaia
t1a i ad cvrstog stijenskog masiva. Gomje slojeve nazivamo rastresiti pokrivac, a
slojeve stijenskog materijala iii autohtonog tla geoloski snpstrat. Tla kao zrnasti
sedimenti koji su nastali raspadanjem osnovne stijene, kako je naprijed izneseno,
mogu biti taloz-eni pod vodom na padinama, kada se zovu rastresiti padinski
pokrivaci, Hi ostaju na mjestu raspadanja, kada ih nazivamo rezidualni (na
mjestu) sedimenti.
Geoloski supstrat u osnovi grade tri osnovne vrste stijena: magmatske
(eruptivne), sedimentne (talozne) i metamorfne. Tla predstavljaju najmlade
sedimente koji su nastali dezintegracijom stijena, odnosno stijenskog masiva.
Racunaju se kao kontinualne sredine, mada to, u stvarnosti, nisu. Supstrat nije
zrnast nego kontinualan, kvazikontinualan, a najcesce diskontinualan rnedij. On
moZe da se nalazi na razlicitim dubinama povrsine pa do jako velikih dubina.
Pored vee uocenih razlika izrnedu tla i stijena, potrebno je razlikovati i
osnovnu (kamen) cd stijenskog (kamenog) masiva. Karl Terzaghi (1951)
se smatra osnivacern tehnicke discipline Mehanike tla, navodi da Zemljinu
koru cine tIo i stijena.
Tlo je prirodni agregat mineralnih zrna, koja se mogu mehanicki lahko
razdvajati, naprimjer potresanjem u vodi. S druge strane c.vrsta stijena je prirodni
agregat rninerala koji su rnedusobno vezani Jakim i stalnim kohezionim silama.
Pojrnovi "jak" (cvrst) i "stalan" rnogu se razlicito tumaciti, zbog cega granica
Me/wnika 41
I (lvod, posfanak vrsle i melode isfrazivanja tla
izmedu tla i cvrste stijene nije tacno defillisana, posebno kod nekih materijala, kao
sto su npr. lapon i laporci sa osobinarna na granici tla j stijene.
Pojam stijene (Rock) je general no geoloski pojam, koji obuhvaca prirodne
agreg.te mineral. iii skupine mineralnih materija, koji su iii nisu koherentni i
sastavni su dio Zemljine kore (Jumiks,1979). Inzenjeri koji grade ulna slijeni iIi
pomocu stijene, pojmom stijene oznacavaju cvrstu j koherentnu iii konsolidovanu
materiju, koja se ne moze kopati normalno same rucnim metodama. U Qyome je
jedna ad razlika izmedu stijene i tla.
Pod pojmom stijenski masiv (m stijenska masa - 'Rock mass)
podrazllmijevaju se stijene odredenog ohima, odnosno prostiranja u sirim
razmjerarna, kao prirodne iii bllduce radne sredine i podrucja sadejstva objekata i
stijenskog mas iva u njegovom prirodnom poloZaju i stanju, sa J1jegovim prirodnim
i opstim fizicko-strukturnim i rnehanickirn osobinama.
Iz ova dva pojma: stijene i stijenskog rnasiva uocljive su njihove
medusobne razlike. Stijenski masiv sadai sve prirodne uslove, a posebno opste
fizicko-strukturne osobine kao sto su: ispucalost, heterogenost, anizotropiju i
prirodnu napregnutost. dok je stijena sarno jedan mali dio stijenskog masiva
(kamen), koji ne posjeduje ove prirodne osobine i uslove.
Prema Kujundzicu (1983) ... "u Mehanici stijena ispitivanja na malim.
uzorcima (izuzev U ogranicenorn broju slucajeva) ni teoretski ni praktiCno nernaju
smisla.Mehanika stijena, mora upravo zbog naprijed navedeoog, da se osIanja
na velike oglede "in situ" (na tereDU), u brdskim masivima".
Vidljive su razlike izmedu tta i stijene, odnosno stijenskog masiva, koje
utjeeu i na definiranje razlika izmedu Mehanike tla i Mehanike stijena, kao
disciplina opste mehanike, a one se OCitUjll u slijedecem:
42
(a) U pogJedu geoloske starosti formacije stijenskog masiva su po pravilu
starije, a tla mlada.
(b) Stijenski masivi se nalaze u prirodnom (primarnom, geo!oskom)
stanju napona, koje se bitno razlikuje od prirodnog naponskog stanja
u tlu. Dok kod stijenskih masiva prirnarni naponi imaju veliki znacaj,
dotle kod tla oni imaju sasvim ogranicen znacaj, U odnosu na dodatna
opterecenja. Kako se tla nalaze po pravilu na povrsini Zemljine kore,
to su prirodni naponi u njima relativno mali i jednostavno rasporedeni
pod uticajem djelovanja sarno sila gravitacije i Poissonovog bocnog
efekta. U stijenskim masivima, koji se prostiru veoma duboko,
prirodna naponska stanja su mnogo veca i slozenija nego u tiu, jer su
izazvani ne sarno sHama gravitacije, vee i djelovanjem tektonike i
erozije (denudacije) Zemljine kore.
(c) Mehanicka otporDost tla je relativno mala, a defonnabilnost znatno
veea u odnosu na mehanicku otpornost i deforrnabilnost stijenskog
masiva.
Meilallika fla
2. Postanak, pod;'ela i naCin raspoznavanjn t/a
(d) Mehanicke osobine j deformabilnast tla umnogome ovise 0 sadrzaju
vode, dokje kod stijenskog masiva ovaj uticaj uglavnom malen. Uticaj
vode na tlo je izrazito velik u odnosu na stijenski rnasiv. U izvjesnim
usJovima sadrZaja vode tlo maze biti teena, sto nije slucaj kad
stijenskog masiva.
(e) Ispucalost (pored prirodne napregnutosti) je jedna od osnovnih
karakteristika stijenskog masiva, koja ujedno definira sllstinsku i
najvazniju razliku izmedu Mehanike tla i Mehanike stijena. Dok se
metode i teorije Mehanike tIa zasnivaju na pretpostavkarna neprekidnih
sredina (kontinuma), dotle Mehanika stijena treba da se zasniva na
pretpostavkama ispucalih sredina (diskontinuma).
TLA I NACIN RASPOZNAV ANJA
\ ....
:2,2,J.j OSNOVNE VRSTE TLA
Postoje razne vrste tia, koje je potrebno prepoznati, razvrstatl i podijeliti na
naein da se rnogu lahko opisati i svrstati U odredene kategorije slicnih osobina.
Danas se podjela vrs, na vise nacina i prema razlicitim kriterijima. Cesta je
osnovna podjela prema: (i) prirodi rnaterijala, (ii) naCinu postanka i (iii) krupnoci
zma tla.
Prema prirodi materijala tIo se dijeli na anorganska j organska tla, a ova
posljednja mogu biti biljnog i Zivotinjskog porijekla. U gradevinskoj praksi se
cesce susrecemo sa anorganskim tlom, a organska tIa su nepovoljna i kao sredina
za izgradnju objekata, i kao materijal. za gradevinske objekte zbog veoma
nepovoIjnih fizicko - mehanickih osobina.
Po naclI1u postanka tla se dijele na samonikla (sedentarna),
transportovana i metamorfisana. Prva vrsta tIa se rjede javlja u praksi. Ona
nastaju raspadanjem stijena i ostaju na mjestu postanka. Ovo je siucaj npr. kod
kaolina, koji nastaje raspadanjem feldspata iz granita pod djelovanjem
atmosferilija. Transportovana tla, na bilo koji prije opisani nacin, najcesce se
javljaju. Metamorfisana tia nastaju metamotfozom transportovanog tIa usljed
pritiska, temperature. isusivallja. hemijskih uticaja, raznih rastvaranja i sJieno.
Najvise koristena je osnovna podjela prema krupnoci (granulaciji) zrna.
Ova je razumljivo, jer krupnoca zrna bitno utjeee na fizicko - mehanicke osobine
tla. Sa savremenog nacina podjele sarno ova karakteristika je nedovoljna, zbog
cega se ukljucuju i druge osobine tla (piasticnost). Po ovome kriteriju postoje
razlicite podjeIe, ali se u geotehnici najvise koristi slijedeea:
(a) drobine i oblucl velicine 60-200 mm ;
(b) krupnozrna, nekoherentna iIi nevezana tIa:
Mehallika Ila 43
I Uvod. posfanak vrste i me/ode Islraiivat!ia tfa
» sljunak, velieine 2-60 nun ;
» pijesak, velicine 0,06 -2 mm ;
(c) sitnozma, koherentna iIi vezana tla:
» prah (prasina), velieine 0,002-0,06 mm ;
» glina, velieine <0,002 mm ;
(d) organska tla.
Krupnozrna, nevezana ili nekoherentna tla su takva tla cije cestice nisu
vezane nikakvim siJarna kohezije, vee izmedu njih samo djeluju site trenja. Ovdje
spadaju tIa eija velie ina zma varira od kamenih biokova i oblutaka do velicine
zrna sljunka i pijeska. Pojedina zrna mogu se raspoznati prostim okorn.
Vodopropusnost im je znatna i voda se slobodno krece u porama, pa su slijegaqja
bda nego kod drugih vrsta tla. Irnaju vecu otpornost na smieanje (jace izraieno
trenje).
Sitnozrna, vezana iii koherentna tia su ona tla kod kojih su cestice
rnedusobno vezane silama kohezije. Sile kohezije rnanje su kod prasine, a kod gline
veee. Cestice se fie mogu prepoznati prostim okorn. Osobine koherentnog t1a
znacajno zavise od sadri:ine vode u njemu. Velika poroznost i deformabilnost je
karakteristika mehkih glina. Postoje i prekonsolidirane gIine koje irnaju znatno
bolje rnehanicke osobine. U pdrodi se r:jede nalazi cista glina, vee pomijesana sa
pijeskom i prasinom i tada se nazi va ilovac3. U sitnozrna tla spadaju prasina i
glina.
Prasina je, termin koji se odnosi l1a tla cije su velicine cestica izmeau
sitnog pijeska i glina, a po osobinama se razlikuje od obje vrste. Kad stvaranja
prasine pored fizickih djeluju i hemijski procesi. Unutamje trenje je jos dosta
veliko, a kohezija mala i ovisnaje 0 sadriaju vode u tlu. Materijallahko prelazi iz
zitkog u tekuce stanje ako se poremeti vanjskim faktorima. Slijeganje se odvija
dosta brzo, sto ovisi od vodopropusnosti prasinastog t1a.
GUna predstavlja najsitnije frakcije tIa i kada je vlazna, ima piasticne
osobine koje potjecu od njenog mineraloskog i strukturnog sklopa, 0 cernu je u
prethodnom poglavlju detaljnije govoreno. Gline se obicno javJjaju kao dvofazni
sistem, ali ne mora biti uvijek slucaj, i relativno se sarno tanki povrsinski sloj moze
isusiti. Sile trenja su manje nego kod ostalih vrsta tla, a uzrok je vodeni film koji
obavija cestiee tla.
Organska tla sadde znatan dio organskih ili biljnih materija izmijesanih
sa anorganskim pjeskovito-prasinastim i glinenim sastojcima. Organske cestice u
tiu su nastale pretezno raspadanjern biljaka, a sarno manjim dijelom Sll zivotinjskog
porijekla. Ova tla vrlo su nepostojana, jako su stisljiva i upijaju vodu, pa je na
njima veorna oteZano gradenje, a ne upotrebJjavaju se kao gradevinski materijal. U
organska tla spadaju humus, treset i mulj.
Humus je plodno tio na povrsinskom sloju Zemljine kore. Ono se sastoji
od organskih i rnineralnih materija sa mnogo bakterija. Kod izrade zemljanih
44
2. Postanak. podjela i noCin raspoznavanja Ila
radova na saabracajnicama i kad slicnih radova na tIu cio sloj humusa treba
iskopati i ukloniti.
Mulj se nalazi l1a dnu ranijih rijeka, jezera, bara i mocvara, a sastoji se od
mjesavine organskih materija i prasinastih cestiea mineralnih materija kao sto su
glina, pijesak i pra'ina.
Trese! se sastoji ad velike kolieine biljnih i organskih materija viaknastog
oblika sa rnanjirn sadr.zajem rnineralnih tvari. Treseti obicno irnaju ekstremno
visoke sadrfaje vode, koji ponekad sadde do 900/0 ukupne tezine.
Medutim, tlo se u prirodi rijetko pojavljuje u cistim oblieima, a cesce kao
smjesa vise osnovnih vrsta. Pritom postoji vise mogucih kombinaeija i bezbroj
vrsta t1a sa isto toliko razlicitih osobina. Zbog toga su usavrseni klasiflkaeioni
sistemi, kako bi se na bazi vise zajednickih osobina i rnedusobnih slicnosti da
magla svrstati u pojedine kategorije. ledinstvena klasifikaeija koja ce biti izloiena
veomaje pogodna i najcesce se prirnjenjuje u rnehaniei tIa.
2.2.2. lDENTlFlKAC[JA TIA NA TERENU
Identifikacija iii prepoznavanje t1a je proees ustanovljenja karakteristicnih
osobina nekog tla po kojirna ga mozemo prepoznati i razvrstati u odgovarajucu
grupu klasifikacionog iii nekog drugog sistema. Na osnavu jednostavnih i jeftinih
ispitivanja na tererru sve vrste tla rnogu se dovoljno tacno raspoznati i rasporediti u
jednu grupu sistema. Za kompleksniju i taeniju identifikaciju primjenjuju se i
odredena laboratorijska ispitivanja, tj. laboratorijsko identifikaciano ispitivanje
uzoraka tIa (granulometrijski sastav, graniee konzisteneije, prirodna sadrzina vode i
druge osabine).
Za identifikaeijll tIa, u ciIju odredivanja njegovih osnovnih karakteristika,
koristimo slijedeca jednostavna terenska ispitivanja.
2.2.2.1. Krupnozma tla
Kad krupnozrnog tla na terenu se moze llstanoVltl: (i) gradacija
granulometrijskog sastava, (ii) veHeina i nblik zrna, (iii) tvrdoca i (iv) sadr'iaj
kalcijkarbonata (CaC03) •
Gradacija granulometrijskog sastava ocjenjuje se vizuelno tako, da se
odredena kolicina uzorka materijala razastre na ravnu podlogu, te osmatramo
raspodjelu pojedinih zrna po grupama raznih velicina i odredujemo ucestalost zma
u pojedinim gruparna. Ako su sve velicine zma dobro zastupljene, smatra se da je
do dobro granulisano, a ako vece frakcije preovlaauju a druge nedostaju, onda je
slabn granulisano. Ako preavladuje frakcija u vrlo uskom granulometrijskom
podrllcju, ollda je u pitanjll jednolicno granulisano tlo. Priblizan sadriaj pijeska
Meiumika I/o 45
I Uvod, poslanak vrsle i metode istraiivaf?ia fla
moze so utvrditi ispiranjem uzorka vodom l1a situ velieine otvora 0,06 (0,076) mm
i procjenom ispranog sitnog rnaterijala. Nesto tacniji granulometrijski sastav moZe
se odrediti pomocu menzure iii case sa vodolTI u koju se stavi dovoljna kolicina
materijala (bez krupnih cestiea) pa se nakon nekoliko protresanja pusti da istalozi.
P\iesak ce se istaloziti za oko 30 sekundi, a prasina za 15 do 60 minuta dok za glinu
treba viSe sati iIi, eak, i dana. Postotak pojedinih frakeija odreduje se mjerenjem
istalozenih visina.
Odredivanje velicine i oblika zrna vrsl se mjerenjem promjera zma, a
oblika vizuelnim pregledom iii pod lupom klasificiranih zrna pijeska i s!junka.
Pregledom se konstatuje kockast oblik kada su ivice ostre, poluuglast za otupljene
ivice, poluzaobljen kada su ivice zaobljene i obal ablik bez ivica. Oblik zrna moZe
biti i j'\iolik, ploeast, ljuskast, valjkast, klinast i iglicast.
Tvrdoca zrna ocjenjuje se udarcima cekica iii paranjern pornocu nom iii
zma poznate tvrdoce. Ujedno se ocjenjuje i stepen zahvacenosti raspadanja,
prisustvo veziva i drugih elemenata.
Opit kiselinom sluii za odredivanje prisustva pojedinih minerala u tIu.
Sadrfuj kalcijevog karbonat. (CaCO,) pribliino se odreduje prelivanjem uzorka
razrijedenom sol nom kiseIinom. Pribli.zna ocjena kalcijeva karbonata daje se na
osnovu jaCine i trajanja suma, pri cemu razlikujemo sljedece slucajeve:
>- nema suma, 51 % CaC0
3
, po tezini;
>- sumi slabo i kratkotrajno, 1-2% Caco, po te:lini;
>- sumijako i kratkotrajno, 2-4% CaCO, po teiini i
>- sumi jako i dugotrajno, ;:,;5% CaCO, po teiini.
Prisustvo CaCO, odreduje se kod slabo vezanih materijala da bi se
ustanovilao da Ii je cementacija vezana za kalcijev karbonat, gIinovito iIi neko
drugo vezivo. Mnoge osobine tIa ovise a vezivnog sredstva, te ga je znacajno
ustanoviti ovom priblifuorn terenskom metodom.
2.2.2.2. Sitnozma tia
Za identifikaciju sitnozrnog tla primjenjuje se terensko ispitivanje: (i) suhe
cvrstoce, (N) tvrdoce valjcica, (iii) reakcije pri potresallju, (iv) sjaja, mirisa i
boje, (v) reakcije solnom kiselinom, (vi) osjetljivosti na poremecivanje, (vii)
konziste!'tnog stanja i (viii) penetrabilnosti.
Cvrstoca se ocjenjuje prema otporu na drobljenje potpuno suhog
materijaia stiskanjem rnedu prstirna, a identificira se na sljedeei nacin:
}> velika cvrstoea, kada se grudvice nj pod veJikim pritiskom ne rnrve iii
je to tesko izvesti, sto je karakteristika za gline veHke piasticnosti;

2. Pos/anak. podjeta i IUlcin raspo:znm'onja flo
>- srednja cvrstoca, kada se grudvice mogu drobiti uz stanoviti pritisak
prstiju, a to Sll osobine anorganskih glina srednje plasticnosti i
organske gline visoke plasticnosti;
);;> mala cvrstoca proizlazi iz mrvljenja grudvica prstima bez narocitog
pritiska, sto upucuje na anorganske gline niske plasticnosti, na
prasinaste gline i prah;
:> nema cvrstoee, kada se uzorak odmah raspada medu prstima, sto je
karakteristika neplasticnog materijala.
TvrdoCa se qcjenjuje vaUanjem vlainog materijala u valjcice promjera 3
rnm i njihovim pregnjecivanjem u grudvice sve dok se valjcic ne pocne raspadati.
Pritiskom medu prstima ocjenjuje se njegova tvrdo6a, koja se definise na sljedeci
nacin:
);> aka je valjcie velike tvrdoce, radi se 0 masnim glinama visoke
plasticnosti. On se maze ponovo pregnjeciti na granici plasticnosti i
skupiti u lopticu, a da se ne zdrobi vee se sarno deformise bez
pukotina.
za ffirSavu glinu srednje pIasticnosti valjcic ce biti srednje tvrd i grudva
formirana iz valjCica pokazuje pukotine pod pritiskom prsta.
>- nisku plasticnost za sve materijale, u kojirna su komponente prah i
prasinasti pijesak, posjeduju valjcici, koji se uz oprezno valjanje lahko
lome, a nakon toga se od njih TIe moze ponovo naciniti grudvica iIi se
ona pod pritiskom lahko slomije.
);> ako valjanjem nije moguce dobiti valjcice prornjera 3 mm, tada se radi
o materijalima bez plasticnosti i uglavnom su to sitni pijesci sa malo
primjesa prasine.
Pri ispitivanju, takoder, treba konstatovati Jijeplli se materijal za prste ilj
ne, jer se materijali na bazi toga mogu svrstati u odredene skupine.
Ispitivanje reakcije pri potresanju sastoji se od naizmjenicne tresnje na
dianu i gnjecenja meau prstima, jedne male grudve materijala izmijesane sa vodom
u mehko plasticno stanje. Grumen stavimo na dian i poravnamo nozern povrsinu
tako da bude mutna. Zatim se grumen potresa udarctma ruke 0 ruku i promatra da Ii
voda izbija na njegovoj povrsini dajuci uzorku sjajan izgled. Kada opazimo vodu,
grumen se stisne ruedu prste usljed cega se voda izgubi i grumen dobiva ponovno
mutan izgied. Kod ovoga prati se brzina pojavljivanja i ponovnog nestajanja vode
pri tresnji i gnjecenju uzorka na dlanu. Reakcija pojavljivanja i nestajanja vode
stepenuje se u vidu:
>- brze reakcije, kada se voda pojavljuje i nestaje brzo sa povrsine. sto
ukazuje na nedostatak plasticnosti iii to znacl da se tIo sastoji preteZno
od sitnog pijeska i prasine;
Me/lan/ka fla 47
J Uvod, postanak vrste i me/ode is(raiivanja flo
J> spore reakcije, kod koje se voda pojavljuje i nestaje sporije uz manju
sjajnost povrsine, sto znaci da se radi 0 glinama niske do srednje
plasticnosti, odnosno da je u tlu prasina glavna komponenta i
}- nikakve iii vrlo spore reakcije, koje su siguran znak da se radi 0
visokoplasticnim glinama.
Opcenito se moze konstatovati da se ovim ispitivanjima ustanovljuje
pokretljivost vode u uzorku i sto je ona veca, manja je plasticnost materijala,
odnosno krupnije su njegove cestice i obratno.
Sjaj povrsine ukazuje na prisustvo gline u uzarku. Ispitivanje se sastoji u
tome da se ostriID nOZeffi zasijece grudva suhog iii malo v[aznog uzorka tla i
ocjenjuje intenzitet sjaja, koji zavisi od plasticnih osobina tla. Izrazito sjajna ploha
pojavljuje se kod masnih glina (CH), a manje sjajna, odnosno mutna, kad manje
plastiCnih, odnosno mrsavih gHna (CL). Slab iii nikakav sjaj ukazuje na praSinaste
ili pjeskovite materijale (M i OL).
Miris i boja ustanovljuje se odmah nakon vadenja uzorka i to na svjeze
zarezanoj pavrsini vlainog uzorka. Miris maze biti po zemlji, organskoj truhleZi iIi
ga uopSte nema. Speeificno ostar miris i tamna boja indikator su postojanja
organskih materija u tIu. Miris se osjeca najbolje na svjezem uzorku, a efekat se
moze ubrzati i pojacati grijanjem prirodno vlainog uzorka. Boja tla ne utice na
klasifikaciju, ali je uvijek treba navesti zbog mogucnosti ocjene porijekla tla.
Opit solnom kiselinom identican je opitu koji se provodi i za krupnozmate
materijale.
Osjetljivost na poremecaje koristi se kod uporedbe tvrdoce valjcica od
neporemecenog uzorka t1a i istog valjcica nakon njegovog temeJjitog gnjecenja-
poremecaja, ali bez gubitka vlage. Ukoliko su pregnjeeeni valjeici meksi, anda je
taj materijal osjetljiv na porernecaje.
Konzistentno stanje odreduje se prema velicini otpora koji pruia uzorak
od neporemecenog tla, koji gnjecimo u fUei pri cemu se daju sljedece ocjene stanja:
}- cvrsto konzistentno stanje smatra se kada se uzorak pod pritiskom
mrvi u manje komadice;
48
};:> POIUCVfsto konzistentno stanje nastupa kada se uzo"rak moze pritiskom
pregnjeciti, ali se pocinje drobiti pri fonniranju valjcica promjera oko
3mm;
J> tesko gnjecivo konzistentno stanje nastupa u slueaju kadaje uzorak na
granici mogucnosti da se valja u valjcic promjera oko 3 mm, a da se
pri tome ne drobi;
J> lahko gnjecivo konzistentno stanje je ono stanje kod kojeg se moze
izvaljati valjcic tanji od 3 rum i
>- zitko konzistentno stanje ne pruza mogucnost valjanja.
Mehanika tla
,2. Positlno}' podie/a i naCin raspoznavtln/a (Ia
Opit penetrometrom obavlja se na svjezem uzorku sa najmanje tri
mjerenja na razmacima od po 5 cm HZ primjenu dzepnog penetrometra, koji radi na
principu opruge. Ovim opitom se odreduje priblizna jednoaksijalna cvrstoca oa
pritisak.
Rezultati terenskih identi'fikacionih opita unose se u poseban fOIIDular
(tabela 2.1.) sa detaljnijim opisom uzoraka i sa svim podacima, koji magu
doprinijeti da se prepoznaju istovrsni materijali u raznim busotinama, sondama i
sondainim jarnama, na osnovu cega ce se odrediti protezanje pojedinih sIojeva.
Za sljunak i pijesak treba precizirati i druge pojedinosti koje se ne mogu
utvrditi prethodno opisanim ispitivanjima kao: prisutnost primjesa, stanje
zbijenosti, skieu proslojaka razlicitih materijala, cementaciju, stanje povrsina,
oblike ostecenosti i drobljivosti zrna i 51.
Za koherentne materijale navesti primjese, raspucalost, uslojenost,
cementaciju, zbijenost i dr.
Kod opisivanja mora se navesti sira i um lokacija, geoloski sastav svih
materijala, nivo podzemne vode, kao i svi drugi interesantni lokalni uslavi, koji su
vidljivi na terenu.
FOffllUlar za vizuelllu identifikaciju tla (Nollveiller, 1981).
Tab I 21 e.tl
Gamitura:
Pdgovorni
I ,,","m
OBJEKT:
busac:
N:J<hOT: -

d
Granulacija
" ."
'2
" "
c
0 Postotak '2
"
;;::>
8
'0

Ul
0

I..-
d
"0
'"
0

"- u 0 Klasifikacija
'"
E B d
d
g
> -;:;:;
d

U
sa OpiSOn}
"
N
C
"
::
c
• ::<
"


,.
c
• '<;;'
it
"

'0 N
-'"
""
'" '"
:;;;>

"0
" "
-" • • .- .-5; u 'N
"
:.c
>
:E
c

'"
-"
:5
d
"
.n
'<;;'
0
"
.C?
'" '"
'0'
."
0 -"
E 0 :=:0 :.::;:>
E 0
"
d
Q Z 0 ,V)
0.. "-
en in' 0:
'"
:;::
'"
'"
'"
-< Ui
T
NEPOREMECENI UZORCl'.
STANDARDNI PF..NETRAC1ONl No""
orlT;
I'R1MJEDHA-
Mehnllika lia 49
3_ {slra::ni !"ado,,; i I/zmwnje u;:oralm rIa
(JJISTRAZNI RADOVI I UZIMANJE UZORAKA TLA
. /
Za rjesavanje problematike temeljenja razlicitih objekata, u raznim vrslama
tla, potrebno je prethodno definisati geotehnicke pod loge i osobine tla za
razmatrani lokalitet. Osobine tla odreouju se iaboratorijskim ispitivanjem uzon:lka
tla i ispitiyanjem tla "in situ" koriste6i iskustva i saznanja sa ispitiyanja materijaia
sIicnih osobina. Za laboratorijska ispitivanja uzimaju se poremeccni iii
neporemeceni uzorci tla prema posebno sacinjenom programu istraiivanja.
, v
3.1..METODE IZVODENJA ISTRAZNIH RADOV A
"
Postoji vise metoda istraiivanja tIa na terenu. Obirn i vrsta istraznih radova
zaY1S1 0 karakteru objekta i geotehnick6j slozenosti terena i uslovima grao-enja.
Istrami radoYi treba da pruze sliku 0 geomehanickim, hidroloskim, inzinjersko-
geoloskim i drugim osobinama tla na osnovu kojih ce se moei provesti racionalno
projektovanje. Geomehanicki istrazni radovi mogu biti Yeoma skupi zbog cega se
provodi sistematsko istraiivallje tla polazeci od opstih na detaljnija ispitivanja. Tio
se obicno ispituje po etaparna j ovisno 0 znacaju, potrebi i obimu provode se sve iii
sarno neke od etapa.
Sve vrste istraZnih radova i ispitivanja mogu se pod ijel iti ,na:
(a) rekognosciranje terena i prikupljanje podataka;
(b) posredna ispitivanja;
(c) istraini radovi u tlu sa uzimanjem uzoraka;
(d) ispitivanje osobina tla "in situ";
(e) osmatranje tla i objekta.
Za sve Dve radove potrebno je prethodno saciniti program ispitivanja, sa
obimom radova, a nakon provedenih ispitivanja dati prikaz rezultata istnlznih
radova sa svim prilozima, zapisnicima 0 ispitivanju i drugim neophodnim
podacima. U ovom poglavlju obradit ce se prve tri faze istrazivanja, dok ce zadnje
dvije biti razmatrane u posebnom poglavlju.
Radi opsteg llvida II vrste, obim i moguce faze izvodenja istraznih radova, dat
je u tabeli 3.1. uobicajen plan aktivl10sti za geotehnicko projektovanje.
51
J Uvod, postanak, vrsie i melode lstraiivanja tla
Plan aktivnosti na istraiivanju za geolehnicko
projektovanje (lvsic, Grubic, 1992).
52 Mehanika fla




,;z-
<::x:z..::
0<(>.1.;:'-
<.:H_"::O
000<0
n::"""'<;

i
Tabela 3.1.
3. Is/raini radavi i Ilzimanje uzoraka tla
REKOGNOSClRANJE TERENA I PRIKUPLJANJE
PODATAKA
Prije ispitivanja terena na kome ce se objekat podizati potrebno je
pretnodno prikupiti postojece pod loge i tennicke podalke 0 terenu i objektirna.
Ovdje se prvenstveno misli na geodetske. geo!oske. hidroloske. hidrogeoloske,
seizmicke i druge podloge, koje umnogome mogu pomo6i pri rjesavanju
postavljenog zadatka.
PovrSinski pregled podrucja obunvata proueavanje poslojecih podataka 0
geoloskim prifikama, rijecnirn tokovima, 0 podzernnim vodarna, 0 ispitivanjima
provedenim na susjednim podrucjima, te prikupljanje i svih drugih informacija 0
tlu kaje mogu dati siri uvid u stanje i problernatiku razmatranog podrucja.
Preliminarnim lIvidorn terena dobit ee se opsta slika 0 morfologiji podrucja
i sastavu tla na povrsini iz postojeCih zasjeka, jaruga, erodiranih pokosa, vee
izvedenih objekata itd. Registrovanje podataka 0 nacinu izgradnje postojecih
objekata, njihovim mogucirn ostecenjima u vezi s temeljenjem, 0 vegetaciji,
opasnosti od plavljenja, nanosenja materijala, klizanja terena, 0 izvorima i njihovaj
izdasnosti itd. moze korisno ,posluziti za usmjeravanje daljnjih ispitivanja i opstoj
pogodnosti terena za izgradnju.
Geoloska, inzenjersko - geoloska, hidrogeoloska i hidroloska
vanja mogu bid od velike koristi, te je potrebno prije izrade programa ispitivanja
razmotriti geoloski nacin i uslove nastanka tta tog podrucja. Geoloskom
opservacijom dobije se uvid u vrstu stijena, prostiranje nevezanih sedimenata,
tektonske prilike, genezu, strukturne i druge medusobne odnose. Hidrogeoloskom i
hidroloskom interpretacijorn moZe se dobiti predstava 0 vrsti, nastanku i pravcima
kretanja podzemnih voda, izvorisnih zona, karstifikaciji (skrasenosli) i dT. Sve ovo
maze dobro da posluzi za preliminami lzbor lokacije objekta kao i da se pravilno
usmjere i odaberu po obimu istraini radovi, te oeijeni problematika koja moze da
uslijedi na tom podrucju.
Geodetske podloge su neophodne za obradu povrsinskog pregleda,
geoloskih studija i svih daljnjih ispitivanja, te ihje potrebno saciniti ukoliko vee ne
postoje za to podrucje. U posljednje vrijeme praktikuje se avionsko snimanje, te se
morfologija terena sa svim horizontalnim i visinskirn podacima u raznim
razmjerama dobije relativno brzo. Aerofotogrametrijski snimci u haji i infracrveni
snimci, te stereo parovi avionskog snimka daju dobar uvid u razne detaije na
samom terenu (kao promjenu sastava tla i vegetacije, reljef terena, tokove vode i
sl.) zbog cega se sve vise koriste za dobivanje podioga neophodnih za izucavanje
Ila.
Pored ovih podataka potrebno je prikupiti i druge elemente, sta aVIS! 0
karakteru objekta kao sto su klimatski uslovi, seizmicnost, meteoroloski uslovi,
opsta slabilnost podrucja, plavnost, odvodnja iii regulacija i sl. Svi ovi i drugi
Meltallika 53
j I fvod. posfa/1ak, lIrste i metade istra::ivanja fla
preiiminarni rezultati posluzit ce za opstu ocjellu pogodnosti podrucja i izradu
programa ispitiv811ja koji U osnovi treba da sadrzi:
y svrhu ispitivanja i problematiku na koju rezultati ispitivanja treba da daju
odgovor;
'jr mctode ispitivanja za uocenih problema;
Y lokacije istrainih radova;
Y obim i zadatak svake vrste ispitivanja;
? kolicine i vrijednost planiranih ispitivanja.
Povrsinsko prou6avanje ne maze dati promjenu sastava tla po dubini. Radi
ovoga se koristc druge istraiivacke dubinske metode koje se iz.vode poslije ove
veoma korisne prve faze rada.
·3.3.: POSREDNA I DIREKTNA ISTRAZIVANJA TERENA
Posrednim istrazivanjem tla sa povrsine moze se dobiti poioiaj, debljina i
sastav pojedinih. slojeva. Ova ispitivanja mogu posluziti za izradu programa
dctaljnih direktnih ispitivanja iii daljnjih geofizickih ispitivanja.
Geofizickim metodama mjere se razlike U odredenim geofizickim
osobinama u odnosu na poznatu homogenu sredinu, a zatim se iz ovih razHka
procjcnjuje sastav tla. Obim geofizicke djelatnosti na danasnjcm stepenu razvoja
nauke i tehnike je veoma sirok. Primljenjena geofizika u gradevinarstvu, nazvana
jos i inzenjerslm geofizika, najuze je vezana za probleme geomehanike.
U gradevinarstvu se primjenjuju sJijedece metode 7..a odredivanje
geofizickih konstanti tla: (i) geoelel(tricne, (ii) geoseizmicke, (iii) radioaktivne,
kao j razne vrste karotaZa u busotinama. Ostale geofizicke metode kao sto su:
gravirnetrijske, geotennalne, magnetometrijske, radiometrijske i dr. imaju rnanju
primjenu u praksi. OviITI ispitivanjima mjere se elektricne, seizmicke
i radioaktivlle konstante i se kod jednostavnijih geotehnickih odllosa i
u kombinaciji sa drugim vrstama ispitivanja.
33.1. GEOELEKTRICNA METODA
Ova metoda ima kod nas najsiru primjenu, a zasnovana je na nijerenju
elel"tricllog otpora u tlu. Prillcip se sastoji u sJijedecem (sI.3.1-a): u tio se pobiju
dvije elektrode EJ i E2 na koje se pusti da djcluje istosmjerna struja iz baterije B,
cija se jakost I (A) mjeri pomocli ampermetra, A. U vise se tacaka po profilima
pohiju, na razlicitim razmacima, sonde S1 i S2 koje su medusobno povezane 7..a
voltmetar V. Voltrnetrorn se mjeri razlika napona-potencijal E(V) izrnedu sondi.
Elektricni otpor tla R dobije se prema izrazu:
54 Me/wnikatffl
. ______________________ .::3::..l"."tcra",z'.:",,' ,'.:·ad",o'.:'''.:ii I/zimanje uzomka tlo
(3.1.)
E
R = 2-rra-(Qm).
I
Razmak izmeau elektrode i sondi postepeno se povccava od 2,0 do 50,0 ffi.
Ukoliko je odstojanje vece, utoliko je veca dubina djelovanja c1ektricne struje, te se
na taj nacin mogu izracunati promjene materijala sa dubinom, a rnjercnjem na vise
protila moze se ustanoviti prostiranje slQjeva materijala jednakih elcktricnih
osobina.
Elektricni otpor se mijenja promjenorn slojeva, a narocito pri pojavi
podzemne vode i stijcne. Radi toga se ova geofizicka ispitivanja uspjesno
primjenjuju kod odredivanja nivoa vode i duhine do stijene iIi promjene sloja.
Uspjesna interpretacija mogucaje same ako sujednostavni geotehnicki odnost.
Elektricna provodljivost ne ovisi sarno 0 vrsti tla vee i 0 njegovoj strukturi,
kolicini vode u porama i qjegovog sastava.
Debljina sloja dobije se iz dijagrama ovisnosti razmaka sondi (a) i ukupnih
otpora (LR). Na prelomu ovoga pravea ovisnosti dobijc se dubina prvog sloja (D).
U tabeli 3.2. dale su geoelektricne karakteristike nekih materijala II tIu
(Nonveillcr, 1981).
Specijicni otpor za materijale u tlu
Vrsta materijala
...... ....
. ........
.. ....
••
Sljunak
Pijesak
Glina
Granit
Karbonatne stijcne malo ispuca\e
Ispuca\e stijene sa glinoYit.om ispunom
L'lporovite stijene
.,
- "
!-!.I-]--
,

l
i
,
T
"
! ;,
J <1./';
".> ....... ---- __ 1_ ---/; /
E+E"'" ........ ---1·--- ..... /E+E
..l......'..... I .-- I,
" ,
''' .. - I
12 .... ' -'-,
T.b132 a eo
Soecificni otoor R . Om (ohmm) ..
.·suho • ... ··vlazoo ...
50+5.000 40+600
50+2.000 30-,200
100+30.000 1+200
100+30.000 -
3.000+20.000 -
500+10.000 100+2.000
.
1.000+5.000
+---._-,':.c, ___ >-

,
SI. 3.1. geoelektricnog snimanja sa sondama SJ i 52 i efektrodama EJ i E2 (a), Ie poUe
potencijaia u homogenoj sredini (h).
Mc{umika ffa 55
I Uvod, postanak. vrsfe i metode istraiivaJtja tlo __________________ _
Ova metoda specificnog elektricnog otpora pnmJenJuJe se u vidu: (i)
gcoelektricnog sondiranja i (it) geoelektricnog profilisanja. Geoelektricno
sondiranje zasniva se na principu da se simetricno poveeava rastojanje izmedu
elektroda (El' E2) ne polohj centra elektrodnog sistema. Na ovaj nacin
ispituje se promjena otpornosti po dubini ispod jedne tacke, jer se povecanjem
rastojanja elektroda zahvaca sve veca dubina.
Metodom geoelektricnog profilisanja (kartiranja) ispituje se tIo na nacin da
raspored i razrnak elektroda ostaje isti, a citav sistem elektroda pornice se uzduz
odabranog profila. Dobivene velicine otpora nanose se na tackama u centru
elektroda i dobije se dijagram geoelektricnog profilisanja. Najcesce se koriste
obadvije metode zajedno i za veei broj tacaka duz profiJa crtaju izoome (izolinije)
jednake specificne otpornosti (sl. 3_Lb)_
3.3.2. SEIZMICKA ISPITIV ANJA
Postoji vise metoda seizmickog ispitivanja tla, a najvise se koristi na
povrSini: (i) refrakciona seizmika, (ii) mikroseizmika. Brzina slrenja
longitudinalnih talasa VI u odredenoj sredini ovisi 0 gustoci medija p, dinamickom
modulu elasticnosti Edyn i Poasonovom (Poisson) koeficijentu v, iIi Poasonovom
broju m, tj_:
(I-v)E,ly" __
2 ; III VI =
(l-v-2v)p
Ed," m(m -1)
p (m+l)(m-2)
(3.2.)
Veza poprecnih (smicucih) talasa (v,) i dinamickih svojstava tla (Ed," i v
moze se dobiti iz izraza:
gdje je:

V ;::;::: --
s p'
G
dyn
E
--=-- dinamicki modul smicanja.
2(J + V)
(33.)
(3A_)
Ovako dobivene brzine mogu posluziti za ispitivanje razlika u razlicitim
sIojevima tla. Princip rada sastoji se u tome da se na jednom mjestu udarom iii
malom eksplozijom izazovu udarni valovi, a na raznim udaljenostima ad izvora
mjeri se vrijeme refleklovanja signala na geofonu (detekloru), (sL 32.)_ Registruju
se direktni, reflektirani i refrakcijski talas!. Iz vremena putovanja talasa do geofona,
postavljenih na razlicitim udaljenostima od izvora, mogu se proracunavati debljine
slojeva razlicite gustoce, odnosno razlicitog sastava materijala u tIu. Kada se za
izvor sirenja talasa koristi eksploziv, postavlja se vise geofona istovremeno, a kod
56 Mehallika Ila
3, lstraini radO}'i i IIzimanje uzoraka da
udara geofon i registrator mogu biti zajedniCki, pa se dobiva uvijek samo po jedan
podalak
IZ-VOR
®




I,
/
D,
/
/
/
I
1, \ 2 ts 14
I OOSTOJ,\NJE GEdFONA
-----
G,
I
I
,
/
/
__ ._ RE FlEKTOVANI
--OfR;EKTNI
____ REFRMCUSKI
TAlA-51
(; 0 GEOFONI
I,
I
St. 3.2. Seizmicko sondiranje lerena sa tri sIoja razliCitih osobina i to sa putanjama talasa do geofona
(a) i hodogram brzina (b).
Ova se metoda uspjesno prirnjenjuje za ispitivanje strukturne grade tla na
veCim dubinama sa povrsine i iz busotina. Tlo je obiCno sa dubinom guscc, te
refrakcioni talasi stizu prije do geofona iz daljnjih zona, vee iz visih povrsinskih
zona pomocu direktnih talasa. Na HE Salakovac ispitana je dubina nanosa do
stijene kao j vrsta nanosa pomocu mikroseizmickih talasa, jer se radilo 0 relativno
malim dubinama.
Ovaj se princip uspjesno primjenjuje i na istrainim busotinama (cross hole)
tako da se na jednoj busotini po dubini vrsi otpucavanje, a na drugim se po obimu
postave geofoni za registrovanje. Na. ovaj nacin mogu se dobit! dinamicki moduli
elasticnosti E
dyn
• Ovaj princip nprozracivanja" moZe se primijeniti i izmedu gaJerija
i busotina, izmedu galerija, iii izmedu terena i busotina.
Mefwllika tla 57
I Uvod, poslanak vrste i me/ode iSlrazivanja tla
3.3.3. RADIOAKTIVNO ISPITlVANJE
Radioaktivna metoda primjenjuje se u posljednje vrijeme za lTIJcrenje
vlaznosti i gustoce neporemecenog tla i kontrolu izrade nasipa. Metoda je. prikladna
za ispitivanje nevezanog tla (sljunka i pijeska), iz kojeg ne postoji mogucnost da se
izvadi neporemecen uzorak tla. Ispitivanja se obavljaju brzo, ali su skupa i
specijaiisticka, jer je potrebno strucno osoblje i posebne mjere zastite od zracenja.
Rezultati su manje tacni od laboratorijskih mjerenja, ali su za praksu prihvatljivi.
Mjerenja se rnogu obaviti na povrsini terena i u busotinama namijenjenim za
uzimanje uzoraka.
Ova metoda bazira se na vodikovim atomima koji u vodj usporavaju
neutrone visoke energije i pretvaraju ih u spore neutrone, a njihov broj ovisi 0
kolicini vodikovih atoma u podrucju ispitivanja. Mjereci impulse sporih neutrona
mo.ze se uz pornoc bazdarene krive zakljuciti 0 kolicini vlage u tlu. Izvor neutrona
je obicno radioaktivni arnericij 24 J/berilij. Vanjske elektronske Ijuske atoma
mineral a tla apsorbuju y (gama) zrakc koje do njih dospiju. Kolicina rasutog y
zracenja registruje se impulsima na Geigerovu (Gajgerovu) brojacu, a to je mjera
gustoce tla koja se uz komparaciju baZdarene krive moze izraziti gustocom,
odnosno zapreminskom masom tla.
Postoje i druge metode i principi kojima se mogu odrediti izvjesne osobine
tla na povrsini i u busotini kao 5to su: elektro i radioaktivni karotaz (prirodna
radioaktivnost i gama-gama karotai), bU50tinska TV kamera, akusticni karotaz,
busotinski dilatometar i dT.
Prednost ovih geofizickih metoda je u tome 5to se relativno brzo moze doci
do podataka 0 sastavu tla na velikim podrucjima i 5to su jeftine. Koriste se za
preliminarna ispitivanja veCih oa kojima ce se provoditi daijnja detaljnija
ispitivanja drugim pouzdanijim metodama. Obicno se primjenjuju u kombinaciji sa
drugim nacinima ispitivanja.
. '------....
3.3.4.jONDAZNIISKOPI
./
U direktne metode za ispitivanje tla pO dubini svrstavaju se sondazni
iskopi i sondazna busenja.
Korl sondainih iskopa razlikujemo: (i) sondazne jame, (ii) sondazna olma
ili bunari, (iii) potkopj ili stolne, (iv) zasjeci i (v) rovovi. Koji ce se vid sonde
primijeniti, ovisi 0 dubini sondiranja, vrsti i mOlfologiji tla.
Ovaj nacin istrazivanja ima viSe prednosti u odnosu na indirektne metode,
jer direktno dobijamo uvid u sastav tla i polofuj sJojeva. Iz njih se prema potrebi
mogu uzimati poremeceni i neporemeceni uzorci tla, a kod nekoherentnih
materijala neposredno mozemo ispitati stisljivost i odrediti prirodnu zbijenost tla.
58 ---------------cMc;'-,"-a''C,iko-·a-,71a--------------
3_ /strain; radovi i uzimanje u::oraka fla
sondi je obicno dugotrajan, a ponckad i neekonomican posao.
se nekoltko Imide na podzemnu vodu, te je potrebno njeno
051m veclm .. od jednog do dva metra potrebna su
razuplraDJa da se ne bl lJrUSIO materljai J ugrozio iivot radnika.
.iame .koriste se za ispitivanje tla na manjim dubinama, najcesce
do - 5,0 I .l1Ivoa vode. Obicno se ne koriste kod temeljenja
vecJ!l gradevmsklh obJekata, Jer su potrebna ispitivanja do vecih dubina izuzev
kod laganih i plitko temeljenih objekata. lame su sirine u dnu 070 _ 1 OO'm sa tri
vertikalne, u n.agibu) strane i cetvrtom stepenastom, 's se vade
neporemeceOl UZorCI (s1.3.3.). U sondaZnim jamama moze se direktno ispitati
stisljivost pomocu kruzne ploce, eBR opit,jedinicna tezina tia iii stij·cne i druo-o

Presjek A - A
Presiek B - B
0)
B bl
A
RAZUPIRANJE I
I
-";,C:
e
:" •
!
j
I
I
... ...
...........
A
Sf.3.3. Uzduini (a) i popreeni (b) presjek pravougaone sondafne jame.
Sondaine jame su pogodne za otkrivanje i ispitivanje pozajrnista materijaia
za zemljane radove, te za ispitivanje nalaziSta gradevinskog materi;ala i
industrijskih sirovina. Zavisno od dubine i vrste materijaia, iskop u jami
vrsi se razupiranjem bokova jame iIi bez razupiranja. U rastresitim pokrivacima
obavezno je razupiranje za dubine vece od 1,5 m, sto se obicno re-gulise uslovima
higijensko - tehnicke zastite na radu.
Sondazni bunari iii okna mogu imati kvadratni iii okrugJi oblik, a rade se
u koherentnom i1i u nekoherentnom materijalu za dubine veee od 4,0 lTI. Bocne
stijenke razuprte su pomocu ramova na razmaku od oko 1,0 m i osigurane oplatom.
Sondazni bunari imaju promjer iii stranicu kvadrata 1,5-2,0 m (sl. 3.4.-a).
Podzemna voda odstranjuje se posudama ako je priliv vode malen iii pumpama ako
je priliv veei. Uzorci se vade iz dobro iskopanog i poravl1atog dna, gdje materijaJ
iskopomjos nije poremecen.
U nekoherentnim materijalima uporedo sa iskopom vrsi se pobijanje lalpi
uz okvire koji ih razupiru (s1. 3.4.-b). Bunari sc kopaju i do vetih dubina, do 15,0
In, ali je rad skup i dugotrajan, pa busenje tu ima prednost. Jpak, bunar daje
Mehallika (ht 59
I Uvod. poslanak vrsle i melode ________________ _
direktan uvid u slojevitost, kvalitet i sastav tla u neporemecenom stanju, a mogu se
izvrsiti i odredeoa ispitivanja "in situ" u bunaru. Pri iskopu pod vodom i na vecim
dubinama, u prasinastim i pjeskovitim materijalima, treba voditi racuna da ne dode
do hidraulickog sloma dna, do koga moze doci i pri malim kolicinama procjednih
voda.
Sondazni bunari se primjenjuju i na vecim dubinama od 15,0 m ako je
potrebno dobiti precizne podatke 0 inzenjersko - geoloskirn i geotehnickim
osobinama tla i ako treba ispitati "in situ" odredene clanove geotehnickog profila.
Tako je npr. u profilu brane Hidroelektrane Rama izvrsen iskop bunara i do 30,0 m
dubine radi utvrdivanja zbijenosti i deformacionih osobina osuline oa raznim
dubinama.
01

!g<'
tH"
b 1
O!'I.Al A
CASA

<Xl
"
1,'5-2.0

I/o.
KA ---
u --_ ..... ij
cl
CPLAiA
.A 00 C\IlSAi<A
S1. 3.4. Sondaini bunar sa oplatom od dasaka (a), pobijenih daski (b) i potkop (c).
Potkopi (stolne) su obiOno dimenzija 2,Ox2,O m razuprti i oblozeni
daskama i kopaju se za otkrivanje t1a u horizontalnom smjeru (sl. 3.4-c). Oni
omogucuju potpun vizuelan kontinualan uvid u tlo, te vadenje malih i velikih
neporemecenih i poremecenih uzoraka tla. Posebno su pogodni za izvodenje "in
situ" opita smicanja iii stisljivosti u velikoj razmjeri. (sL 3.5-a). Potkopi se obicno
primjenjuju kod pad ina koje su strmije od 30 stepeni, jer u bJaiim padinama
zahtijevaju dug predusjek.
. Na HE Salakovac izvedena su tri potkopa dimenzija 3,0/3,0 m u
dliuvijalnom materijalu i stijeni, a tri u stijeni duzine do 80,0 m. U njima SD
predvidena ispitivanja stijenskog masiva, vadopropusnost
dliuvlJalne terase, kao I vlzuelni uvid u stepen njene zaptivenosti nakon injektiranja
(sI.2.9).
v • Raskopi (r?vovi) se primjenjuju za uvid u tlo, l1a vetoj dliZini, koji se
cesto lzvode rnehantzovano (sI.3.5.-b).
. se kopaju na padinama i predstavljaju najracionainiji oblik za
utvrcitvanje vrste tla u profilu i za uzimanje uzoraka (sL3.S.-c).
60 Melwllika 110
3. lstraini radovi i IIzimatrje ilZoraka fla
S/.3.5. Potkor (a), raskop (b) i zasjek (e) u aluviju i slijenskom masivu gdjeje: raskop, zasjek (1),
aluv{jalni nanos (2), ispuca/i uslojeni stijenski masiv (3), iJovaca i laporovita glina (4), lapor
(5) u:zima,ye uzoraka (6), ispitivanje deformacionih mehanickih i smicuCih osobina (7),
geojizick.e metode ispitivanja (8), busotine (9).
3.3.5. SONDAZNE RUSOTINE
Danas se za sondaZna busenja koristi veliki broj raznovrsnih uredaja
podesenih vrsti materijala i dubini busenja. Ovaj naCin istrazivanja ima siroku
prirnjenu, jer se busenjem dospijeva na vece dubine, pojava podzemne vode ne
utjece znatno na rad, a izvodi se brzo i moze se primijenlti u gotovo svim dima.
Busenje moze da bude rotaciono i udarno. Kod rotacionog busenja alatka prodire
u tl0 pomocu rotacije i a kod udarnog busenje se obavlja udarom.
Razlikujemo rucno i masinsko busenje. Pretezno se koriste uredaji na masinski
pogan, ali se za manje dubine od oko 20-30 m mogu koristiti i ruene naprave.
(a) Rueno busenje se obavlja pornocu tronosca sa vitlom, cetverougaonih
sipki za okretanje svrdla debljine 24 40 mm i duzrne abicno 3,0 m, sa rucicorn za
okretanje, te raznih velicina i oblika svrdla i obloznih cijevi (sl.3.6.).
Za razlicite vrste tia upotrebljavaju se razlicita svrdla kojima se busi rupa i
vade uzorci tla. Svrdla postepeno razrahljuju materijal, zahvacaju ga i izvlace iz
busotine, te na taj naGin produbljuju busotinu. Kada je upotrijebljeni alat prodro
toliko duboko ispod dna busotine da je ispunjen materijalom, pribor se izvlaci na
povrsinu i isprazni. Ovim se nacinom dobiju poremeceni uzorci tla, koji sluze za
klasifikaciju t1a i izradu geotehnickih profila.
Uobicajena svrdla su: (i) kasikasta sa i bez proreza, (ii) tanjirasta, (iii)
kupasta, liv) spiralna, (v) dlijetasta, (vi) kutijasta, zatim (vii) sapa za pijesak i sitan
sUunak, (viii) sanducasto svrdlo i druga (sL3.6.-b-j).
Meliallika Iia 61
I Uvod, postanak, vrsle i metode istrait'>'anja ffa
(b) I (e) (d) ) (e) )
smDLO
(f) (g) )
(h) )
(i)
0)
Sl. 3. 6. Garnitura za rucno busenje sa tronoscem, villom, c!jevima. iipkama i svrdlom u busotini (a),
le ramim svrdlima z.a buscllje: kasikastim sa prorezom (b) i bez prore<:,G (e), tanjiraslim (d),
kupastim (e), spirainim (f), (g), kutijaJtim (II), U obliku sape za sitan sljuflak i
pijesak (i) i sanducastim (j).
Kasikasto svrdlo sa prorezom iii bez njega cilindricnog je oblika sa
celicnim sjecivom na donjem kraju i na prorezu, a upotrebljava se za busenje u
tvrdoj glini i Bovaci, odnosno bez proreza koristi se u m'eksoj i trosnoj glini i
ilovaci.
Tanjirasto svrdlo ima sjecivo koje se obavija i siri oko osovine svrdla,
odozdo prema gore, a na tanjirima se zadrZava uzorak. UpotrebJjava se za busenje
u mehkoj glini iii ilovaci.
Kupasto svrdlo donjim dijelom bus! tlo, a uzorak se puni odozgo u kupasti
sud. Koristi se za rastresita pjeskovito-sljunkovita t1a.
Spiralno svrdlo je u obliku spirale po cijeloj duzini. Na spiralama se
zadrfuva materijal pri okretanju u cvrstim naslagama sljunka, pijeska, ilovace i
gline.
62 Mf'iumika da
3. Istraini radovi i u::ima'!;e IIzoraka ffo
Dlijeta se koriste za busenje komada kamenja, stijene i krupnozrnatog
nanosa, a ovisno 0 cvrstoCi stijene oblici sjeciva su razliCiti.
Kutijasto svrdlo upotrebljava se prilikom uzirnanja uzoraka iz mulja,
rastresitih prasinastih i pjeskovitih materijala ispod nivoa vode. Na donjem dijelu je
celicno sjecivo, a na gornjem kutija u koju ulazi uzorak kroz otvor snabdjeven
poklopcem iIi ventilom.
Sapa, kao i sanducasto svrdlo, koristi se za pijesak i sljunak.
Kasika u busotini djeluje kao klip tako da u fazi dizanja nastaje vakuum i
hidraulicki gradijent zbog cega se u slucaju rada u pijesku voda sa pijeskom dize
prema ustima busotine. Ovu pojavu busaCi nazivaju "zivi-tekuci pijesak", pa se
mogu izvuci pogresni zakljucci 0 stvarnim osobinama tla.
@
S1.3.7. prikaz rotacione buJilice sa vadef!iemjezgra (a), sajedllostrukom (b) i dV(Jslrukom
(c)jc::grenom cijevi, gdjeje: saonicno pas/olje (1), pogonski motor (2), villo (3), loran] (4),
ispirna glava (5), busace sipke (6). pOlisno crijevo (7), hidraulitka rafaciona glava (8),
postolje za odvijanje sipke (9). zidovi busotine (JO), jezgrena cUev (1 I), voaica prdnika
busoline (/2), driacje::gra (13), hvatac za kidanje i dizanjejezgra (J4j, krulJica (15), as/atak
pri kidanju jc::gra (6). sipka (7), je::grena eye\> (8), unularrya eijel! (19), "mJjskc
cijev (20), dizacjezgra (21), (22), stijenski masiv (23).
Mehallika tla 63
I Uvod. poslanak, vrsle i melode isrraiivanJa tla
Urusavanje busotina u losem tlu spreeava se zastitnim celicnim cijevima,
odnosno obloznim kolonama. Promjer busotine moze biti izmedu 60 i 150 mm, te
su oblozne kolone za 5 - 10 mm veceg precnika od svrdJa. Cijevi su duzine 1 - 3 m
i nabijaju se posebnim maljcm, a spajaju nastavcima. Prva donja sipka je na
donjem kraju zaostrena radi lakseg pobijanja u tlo. Efekat rucnog busenja iznosi
5,0 - 7,0 m za osam sati, sto ovisi 0 vrsti tla.
b) Masinsko rotaciono bUSenje izvodi se u tlu i stijenskom masivu pomocu
posebnih busilica koje se sastoje od tornja, posebnog motora i vitia za busenje sa
rotacionom glavom koja se krece i utiskuje busaeke sipke i krunice za busenje
(sI.3.7.-a). U rnekSim materijalirna busenje se izvodi svrdlirna u obliku ribljeg repa
iIi sa nazubljenom krunom, a za tvrde materijaie koriste se krune oblozene tvrdim
rnetalorn iii dijamantne krunice (s1.3.8.). Iz tIa jezgro se vadi jezgrenorn cijevi iIi
pamoeu dvostruke srine cijevi (s1.3.7.-b-c). Ovo vadenje jezgra u tvrdim
rnaterijalima moze biti i neporemeceno.
Sl. 3.8. Krunice za busenje: prstenaste nazubljelle lallkostijene Widia krullice ¢46-146 mm (I), isto
kao (I) sarno debdo.Hijene (II), pune tropane Widia krullice sa otvorom za dovod zraka iii
isplak£ (fIJj, prosirena krunica (IV), kriina Widia krullica za udarno rotaciono busenje (V),
dijamanlske krunice za duplu i obicnu srinu (VI).
Urusavanje busotine sprecava se zacjevljivanjem bU50tine cijevirna duzine
3,0 m, a u nekim materijaiirna, radi povecanja specificne rnase, koristi se isplaka od
suspenzije gline sa dodacima iii bez njih.
Za rotaciono busenje koristi se busenje sa punom krunom, svrdlom,
kontinuainim jezgrovanjem i ispiranjem. Nekada se koristi i udarno busenje za
pomocne svrhe i na bazi ispranog materijaia se identifikuje tlo, sto je nepouzdano.
64 Mt'llGl1ika tla
3. hitraini radovi i UZimanje uzoraka Ila
U praksi se naJcesce primjenjuje sondazno rueno iii masinsko busenje sa
vadenjem jezgra. U tom slucaju u tlo se rotacijom utiskuje cijev, koja na donjern
kraju irna specijalnu krunicu za busenje, a na gornjem kraju je preko celicnih sipki
pricvrscena za stroj koj im se izazivaju rotacije. Na taj nacin se iz tla isijeca
cilindricno jezgro kontinuirano po cijeJoj dubini busotine, koje ostaje unutar cijevi i
zajedno se s njim izvlaci na povrsinu. Dobiveno jezgro je prakticki neporemeceno i
najcesce dovoljno za identifikaciju tta i slojeva kao i za uzimanje uzoraka za
ispitivanje. Ovakav nacin daje zadovoljavajuce rezultate u koherentnom tlu i u
pijesku iznad nivoa podzemne vode. U pjeskovitim materijalima ispod nivoa
podzenme vode primjenjuju se specijalni cilindri sa ventilom koji sprecava
ispadanje jezgra.
Pomaeu svrdla raznih ablika (s1.3.6.) dohije se u koherentnom tlu u veeoj
mjeri parerneeen uzorak. Ipak, za manje dubine (do 10,0 rn) mogu se pomocu
svrdla pastiei zadovoljavajuei rezultati.
SI.3.9. Podrueje naprezanja u viseslojnom tiu, za sirine temelja b
J
i b
2
. sa granicnom linijom
naprezanja vecom ad 5% prosjeenog pritiska no tlo (a) i tiocrt bliskih temelja sa oznakanlO ;;a
proracun potrebne dubine sondiranja (b).
(c) Dubina busenja za ispitivanje tla, odnosno masiva, ovisi od niza faktora,
kaa sto su: Ii) vrsta tla, njegova heterogenost i raspodjela slojeva po dubini, Iii)
osjetljivost objekta na slijeganje, njegov znacaj i velicina, (iii) oblik, velie ina i
nacin temeljenja, (iv) opterecenje tIa ispad temelja, Iv) raspolazivost geatehnickih i
drugih podataka 0 tIu, itd.
Pri ocjenjivanju nosivosti slojeva tla i dubine busenja treba imati u vidu
raspodjelu naprezanja u du. Na slici 3.9.-a data je granicna linija naprezanja veca
od 5% prosjecnih pritisaka na tlo za dvije sirine objekta u dvoslojnom rnaterijalu.
Me/ulIIikalia 65
f (hod, postanak, vrste i metode istraitvanja fla
Stisljivost sloja 2 gotovo nece imati uticaja na slijeganje temelja sirine hI, a on ce
se znatno stisnuti pod uticajem temelja sirine b
2
• Zbog toga dubina i prostor koji
moramo obuhvatiti ispitivanjem ovisi 0 karakteristikama objekta, all i od
intenziteta i vrste opterecenja.
Ne moze se dati opste pravilo za broj, dubinu i raspored busotina iii
sondainih iskopa. U svakorn konkretnorn slucaju potrebno je svestrano
sagledavanje svih okolnosti mjerodavnih za definisanje dubine ispitivanja.
Prema prije koristenom Pravilniku 0 tehnickim normativima za
projektovanje i izvodenje radova na temeljenju gradevinskih objekata (1974), bili
su definisani izvjesni elementi za dubine sondiranja, kao npr.:
gdje je:
(a) Dubina ispitivanja terena (D) odreduje se za objekte visokogradnje po
obrascu:
D=O,Ol . p . Bo (m),
p - prosjecno specificno opterecenje t1a (kNtm');
Bo - sirina objekta mjerena pri dnu temelja (m).
(3.5.)
(b) Dubina sondiranja prema obraseu 3.5. ne vliZi ako je razmak temelja
izmedu dva susjedna temelja sirine Bl i B, (SI.3.9.-b):
§ > 2 (B1 + B,), (3.6.)
kao i kod usamljenih zidova i stubova.
U ovom posljednjem slucaju dubina ispitivanja odreduje se izrazom:
» D = 2B, ako je specificno opterecenje tla temelja p < 100 kNtm',
odnosno;
» D = 0,02 . p. B, ako je specificno opterecenje tla temelja p > 100
kNlm
2
• gdje je B sirina najsireg ternelja izrarena u metrima.
(e) Ako je odnos duzine temelja (L) prema njegovoj sirini (8) manji od
2:1, dubina ispitivanja terena smanjuje se za 20%.
(d) Ako se prema prethodnim izrazima dobije dubina ispitivanja manja od
6,0 m, ispitivanje tog terena mora se izvrsiti do dubine od 6,0 m, izuzev ako se
dooe do nosivog sloja na dubini manjoj od 6,0 m.
(e) Dubina ispitivanja terena racuna se uvijek od dna temelja (S1.3.9.-b).
(f) Ako su povrsine temelja, specificno opterecenje i osjetJjivost objekta,
odnosno njegovog dijela, na neravnomjerno slijeganje znacajni, kao i kada l1osivost
tia opada sa dubinom, do se sondira na veCim dubinama.
Za ispitivanje stabilnosti kosina kod gradenja saobracajnica, brana,
odlagalista i s1., dubina ispitivanja mora biti veca, jer se radi 0 specificnim
objektima i opterecenjima.
Brej sondi nije posebno propisan. Za male i lahke gradevine uzima se
jedna, ali za vece cetiri (u cetiri ugla), pet iii vise njih. Ako se slojevi izmedu dvije
susjedne busotine gube, izmedu njih se buse nove. Obicno se busi na odstojanjima
66 Mehallika tfa
__ ___________________ mdO\'i i
cd oko 20,0 - 40,0 m, s tim da se nakon njihovih busenja odluci 0 potrebi daUnjih
busotina.
Eurokod 7 (Eurocode 7) detaljnije razmak izmedu istnl:l,nih l(lcnka i
njihovih dubina, koji trebaju da se odabiru na bazi infonnacija 0 geoloskom
sastavu, uslovima tla, oblika i velicine gradilista, vrsti konstrukcije i
kategoriji. Kod nasipa minimalna dubina ispitivanja treba da bude !l;l
sloj u kojem je raspodjela oapona manja od 10% ukupnog Raznwk
izmedu istrainih taeaka treba da bude nonnalno iZl11edu 100,0 - 200,0 m.
Ako se stedi u istfai.nim radovima, stete mugu biti u velikim trosk,oviuw
zbog pretjeranog uzimanja koeficijenata sigurnosti temelja i konstrukcije, u
povecanim troskovima gradenja za siucaj naknadnog ispitivanja zbog promjent'
nacina temeljenja i u stetama zbog slijeganja i ostecenja objekta.
3.4.bzIMANJE UZORAKA TLA I STUENA
-'
Radi ispitivanja fizicko-mehanickih osobina tla j karnena. kao ! radi
identifikacije, uzimaju se na razne nacine odgovarajuci uzorci.
Uzimanje uzoraka tIa vrsi se rncno iii masinski iz sondaznih .lama,
potkopa, bunara, stoIni, zasjeka i bus-olina. Uzorci se vade porerneccni i
neporemeceni.
Vadenje poremecenih uzoraka vrsi se kontinualno iz sonoaznih busotina,
na osnovu cega se dobiju podaci 0 mjeslu promjene slojeva i vrsti matcrUala duz
cijele busotine. Za vrijeme busenja odmah se vrsi klasifikacija jezgra i podacl sc
unose U odgovarajuce formu1are izvjestaja 0 busenju.
Vadenje jezgra tIa vrsi se uvrtanjcm sonde uz istovremeno pritiskivanje
ili udarom na naein da se sonda podigne do 1 111 i naglo rusti da proi7.vedc
udar na tlo.
Poremeceni uzorci pakuju se u sanduke sa prcgradama uz oznaku svakog
uzorka, broja bus-otine i dubine vadenja uzoraka.
Uzimanje neporemecenih uzoralrn vrsi se iz sondainih iskop<1 i iz
sondaZnih busotina pomocu posebnih metalnih cilindara razlicitih konstrukcijri,
Neporemecen uzorak mora zadrZati viainost, poroznost, zbijenost;. ieks(-Urll
matcrijala i druge osobinc, kako bi se dobili !ito pouzdaniji podaci 0 tlu iz kojeg su
uzeti uzorci.
Ovim uslovima najlakse se moze udovoljiti vadenjem uzoraka rue.no iz
sondafnih iskopa, bilo da se odsijeca cijeli vcei biok iii uzorak, ruena jli pomocu
cilindra. Uzorci se uzimaju takoder direktno sa objekata izvedenih od zernljanih
materijala.
Svako vadenje uzoraka izaziva u izvjesnoj mjeri porcmecaj tin i dovodi do
promjene strukture uzorka u domenu zasijecanja. (sl. 3.12.).
Mdwllikar/a 67
1 Uvod, posltlnak, vrsle i melode istrativan/a {fa
3.4.1. RUCNO UZIMANJE UZORAKA
Rueno uzimanje uzorka zahtijeva pazljiv i postepen rad na odsijecanju
uzorka rucnim aiatom, kao sto je to prikazano na slici 3.10.-3. i b. U sondafuim
iskopirna rueno uzimanje uzorka obavlja se i pomocu metalnog cilindra sa
sjecivom (51. 3.1 O.-d), iz neporernecenih stepenica iii dna sondaine jame.
Pripremljen uzorak stavlja se u sanduk, zatim se odsijece posljednja strana
uzorka, premaZe parafinom, iii oblozi drugim izolacionim folijama, zapakuje se i sa
oznakama i zapisnikom dostavlja laboratoriji za ispitivanje (s1.3.1O.-c). Danas
postoje i posebni mali kontejneri za pakovanje i transpoli tla.
S13.10.
68
(b)

Slap za not koji se
(d) asov
. ".klan.ua
"--.. @
• :.- '. - .'.
" (' "
Postepeno rueno isijecarlje neporeme!:enog uzorka tla: sa dna sondaine jame (aj i sa
bokova (b), sa zavrS/lim odsijecalljem i pakovanjem u sanduke (c), kao i uzimanje
neporemecenog IIzorka tla pomocu metalnog cilindra sa (d).
Mdwllika lla
3. lslratni radovi i uzimanje uzoraka fla
3.4.2. MEHANICKO UZlMANJE UZORAKA
Mehanicke naprave i strojevi koriste se za vadenje neporemecenih uzoraka
tla iz sondaznih busotina, pomocu cilindra koji se sastoji od cijevi u sredini, noza
na donjem i glave na gornjem kraju (s1. 3.11.-a). Cilindar se rucno (s1. 3.6.-a) iIi
masinski (sl. 3.7.) preko noza mehanicki utiskuje u tIo, a uzorak, ulazeci u cilindar,
potiskuje zrak i vodu koji se ispustaju na poseban ventil u glavi ciHndra. Prilikom
prodiranja cilindra u tlo i ulaska uzorka u cijev venti! se otvara taka da ne dolazi do
pojave pritiska usljed vode i vazduha, te ne dolazi do poremecaja uzorka pod
pritiskorn. Kada se cijev ispuni, venti! se automatski zatvara, jer se pritisci
izjednacuju. Uwrak u cilindru vadi se izvan busotine pomocu busackih sipki.
Cijev cilindra moze biti od jednog dijela iii je uzduZno podijeljen na dvije
polutke radi lakseg vadenja uzorka. Rade se cilindri sa dvostrukom cijevi, pri cemu
je vanjska rnetaina, a unutarnja plasticna. 1z osjetljivog materijaia vade se u:t.Drci
pomocu cilindra sa tankim stijenkama od specijalnog celika (sl. 3.11.-b).
Utiskivanjem ciIindra izaziva se stanovit porernecaj tla, jer je utisnuti
volumen cilindra veci od prostora za uzorak (51.3.12.). U prvoj fazi nastupa
rastresanje materijala, pa je visina utisnutog dijela (h) manja od formirane duzine
uzarka (I), tj. h/l < 1.
Kada se ciIindar ispuni do vece visine, onda se uzorak sabije, jer djeluju
sile trenja po obodu stijenke cilindra i uzorka tako da je ukupna duzina uzorka (L)
obicno manja od dubine zabijanja (H), tj. HlL> l.
Radi dobivanja uzoraka sa sto manjirn poremecajem dimenzije cilindra i
nota moraju odgovarati odredenim i biti u propisanim tolerancijama.
Porernecaji pri utiskivanju cHiodra bit ce zadovoljavajuci ako je odnos
povrsina (s1. 3. I 1.-a):
c =D;-D;;100(%)
A D; ,
iii: (3.7.)
C = D; - D;; 100(%)
A D2 '
"
unutar granica 10% < Ca > l5% u prvom i manje od 10% u drugorn slucaju .
Vanjski precnik noia (D,,) veci je od unutarnjeg precnika n0711 (D,,), usljed cega
dolazi do deformacije Ila pri utiskivanju noza u tlo (s1.3.11.-a). Smanjenje ovoga
odnosa postiz,e se izradom tankostijenih cilindara od celika velike otpornosti
(s1.3.11.-b).
Odnos unutarnjih precnika cijevi (Du) i noZa Dn predstavljen je izrazom:
Mehallilm {fa 69
(%) , (3.8.)
koji treba da sc krcce u granicama izmedu 0 < C
u
< 5% za cilindar male duzine i
YH,> < C, < ! 5% l.a ciiindar vece duzine.
Prilikom utiskivanja ciiindra pojavi se trenje uzorka 0 zid cijevi cija
vdiclna ovisi 0 razlici unutarnjih precnika cijevi (Du) i nom (Dn). Ako je ovaj
odnos pre viSe mal en, trenje uzorka 0 stijenke je preveliko i previse ce se zbiti, a
ako je oclnos prevelik, uzorak ce se previSe ra5iriti, 5to utice na njegovu
neporemeccnost.
,j'[3.! 1. ('II/ndrf za vaden,F> I1cporeme/;enih uzoraka sa debefim dvodije{nim st!Jenkama (a) i
(al1{wsl!"jcnim sfijenkama (6), pri cemu jc: glava sa venlilom (J), dvodijelna eijev za uzorak
(2) i 110i;co I'e::m?je (3).
Ocinos spoljnih precnika noza i cijevi (Co) datje izrazom (S1.3.11.-a);
D" -D,
(%)
D,.
(3.9.)
i da sc krccc za mehko tlo C
o
= 0, a za cvrsto C
o
< 3%.
Pri utiskivanju cilindra H tlo nas1aje otpor tla na cijevi i on je najveci ako
je vnnjski djjametar cijevi (Dc) jednak vanjskolll dijametru nom (Dv). Radi
:o;manjenja ovoga uticaja dovo1jno je da Dc bude nesto manji od Dv.
70
Odnns duzina llspostavljen je preko koeficijenata jezgrovanja C
r
12.-(1) sijjedecim odnosom:
C=H )
, O·lQ
L
Mt'IWlIika tia
3, Isfrazni radovi i uzimanje w:oraka ria
0) c)
d} e>
H(cmJ
S1.3.12. Deformacfje tla i:::azvane utiskivarv'em cilindra ZG vadenje neporemecenih uzoraka' cilindar
na dnu busotinc (aj, rasireso,?je materijala (b), zb(/anje u konacno}Jazi (c), korficijel1t
jezgrovarlja uzorka (d) i poremecaj tla ispod noia (e), (Nonveiller, J98/J-
i ne bi trebao preci vrijednost od (1-2) C
m
odnosno ±JO% odjedinice.
Duzina neporemecenog uzorka usvaja sc da lznosi:
2Du::; L 5Du za nekoherentno
3D.'; L'; !OD, za koherentno tl0.
Prilikom spustanja ciIindra kroz nezacijev\jenu busotinu otvoren cilindar
moze da sa strana nakupi poremeccni dio materijala. Da bi se ovo izbjeglo,
konstruisan je cilindar sa klipom (sI.3.13.), je uevrscen liZ nol: dolje dok se
cilindar spusta. Kada se pocne uzimati uzorak, oslohodi se klip i cijev ciiindra se
utiskuje dok sc· ne napuni. Poslije se klip fiksira i izvlaci uzorak, koji se zadrzava
pornocu vakuuma. Osterberg je konstrulsao ovaj tip ciIindra tako da se cijev
utiskuje hidraulieki oko klipa koji je nepokretan (sl.3.13.), eime je eliminisan
slozen mehanizam za fiksiranje i oslobadanje klipa.
Mehall/ka tia 71
I Uvod, posianak, vrste i metode istraiivanja Ila
(al
! bl
tel
SI.3.13. Cilindar za neporemecene uzorke s klipom !ipa Osterberg: klip u cilindru za uzorak
(1), ciiindar z.o uzorak (2), vanjski cilindar (3), suplja sipka za busenje (4), klip s
cilindrom (5), suplja sipka zo vaaenje cilindra (6), otvor u sipki za izbadvanje
vade (7), glava uredaja sa otvorima za hidrodinamicko potiskivanje cilindra (8),
alvar za izbacivanje vade (9), cilindar spusten na dna busatine (10) (a), faza
hidraulickog utiskivanja cilindra (b); cilindar za morak utisnut do kraja, voda za
patiskivanje klipa izlazi kraz atvare 7 i 9 (c), (Nonveiller, 1981).
Suplja sipka klipa na donjoj granici hoda irna otvar kroz koji izlazi
tekucina kada dade u krajnji poloi.aj, te se ovim automatski iskljucuje mogucnost
zbijal1ja uzorka, kada bi se cijev utisnula duze od njegove unutarnje duzine, sto se
ddava kod prethodnih tipova.
1z nekoherentnog tla tcSko se mogu lIzeti neporemeceni uzorci, te se ovi
abicni cilindri ne mogu koristiti, jer se stvara turbulencija u vodi j postepeno
ispiranje i ispadanje uzorka iz cilindra. Bishop je konstruisao uredaj za vadenje
uzoraka pijeska gdje se LIZ pomoc zvona j isplake utiskuje tankostijeni cilindar u
pjescano tlo (51.3.14.).
Tankostijeni cilindar utiskuje se sa dna busotine u posebnom zvonu u koje
se on se t1zorak vadi, Busenje se vrsi uz pomoc bentonitske isplake,
kako bI se slnanjila turbulencija i postepeno ispiranje pijeska, Posebnim vodom
dovodi.se u zvono usljed cega se na dnu vla±nog uzorka, kroz kqjije prodrla j
bentolUtska Ispiaka, stvara mala kohezija, koja osigurava dovoljnu cvrstocu da se
uzorak zadrzi u ciiindru za vrijeme izvlacellja. Uzorak pijeskaje gotovo nemoguc.e
72 MelulIlika tLa
3. Istraini radovi i uzimanje IIzoraka tlo
ugraditi u aparate neporemecen, ali daje dosta dovoljan podatak 0 poroznosti
materijala.
FAZ A J
uti skivanj e
zacjevljenje cije"; za
zvono
sipk" za
Ivono utiskivanje
+-l _---. dindara
i
cHindor
taokos tjeni
cHindor
isplaka
FA ZA _11_

..
....
SI.3.14. Cilindar sa zvonom za vadenje neporemecenih uzaraka pijeska (Nanveiller, 1979).
Po pravilu se neporemeceni uzarci tla skupa sa cilindrima atpremaju u
labaratoriju na ispitivanje, a iznimno se mogu vaditi i pakovati na sljedeci naein:
uzorci mekse konzistencije u cilindrima koji su koristeni za vodenje, S
tim da se na njihove krajeve ucvrste iii navuku posebni gumeni iIi
celieni cepovi i zaliju parafinom, a
}o> uzarci cvrsce konzistencije izvade se iz dvodijelnog cilindra, omataju
gazom i urone u parafin. Tako parafinirani uzorci pakuju se u limene
sanduke iii male kontejnere, ablozene vlaznom pilovinorn, da bi se
sprijecilo ostecenje osjetljive opne od parafina. Ovo treba izbjegavati i
bolje je transportovati uzorke u cilindrima. Uzorci i kutije moraju biti
numerisane i popracene zapisnicima 0 mjestu uzimanja, broju busotine,
dubini uzorka i s1., sto je sve registrovano u dnevniku busenja.
3.4.3. JEZGRA STIJENSKOG MASIVA
Pored busenja sa punim krunicama naJcesce se kod istraznog busenja
koriste prstenaste krunice (sI.3.8.), radi vadenja jezgra (uzorka) iz busotine.
Krunicu za busenje nosi jezgrena cijev, koja se navija na donji kraj busacih sipki
Mehallika 73
I Uvod, poslanak. vrste j me/ode iSlraziva1'!ja tla
(s1.3.7.-b). Jezwena eijev (srina) dugaje 1,0 - 6,0 111, a najcesce oko 3,0 m, a ona
se nakon punjenjajezgra izvlaci iz busotine.
SI.3.15. Jezgro dobiveno kod busenja slijenskog masiva u dolomitiskim kreenjacima na hidroelekJrani
Salakovac.
Postoje jednostruke sa jednom i dvostruke sa dvije cijevi (unutarnja i
vanjska). Vise se koristi dupla jezgrena c i j e v ~ jer ne ostecuje uzorak sto je veoma
Va.zllO kod slabo vezanih materijala. Voda iii isplaka 1I ovomu slucaju cirkulira
izmedu dvije cijevi.
Promjeri busotina su standardizovani i krecu se od 36 do 146 mm, U
kome slucaju su jezgra od 22 do 132 mm promjera (tankostijeni cilindar), odnosno
od 34 do 120 mm (debelostijeni cilindar), (Goodman, 1976).
Izvadeno jezgro se slaze u sanduke po dubini (sl. 3.15.) na kqjima se vrse:
geoioska, inzenjersko-geoloska, geotehnicka i druga ispitivanja i interpretacija.
lake se na ovaj nacin dobije jezgro, oteZana je rekonstrukcija velicine,
karaktera i pravca pruZanja diskontinuiteta, koji su veoma znacajni za mehanicko
ponasanje stijenskog masiva. Radi ovoga se u posljednje vrijerne vade tzv.
integraln3 jezgra na nacln da se najprije izbusi rupa u sredini uzorka i ugradi
zacementirana zeljezna sipka.
Pored uobicajene interpretacije jezgra, vrsJ se i njegovo kvantitativno
opisivanje putem metode: kvaliteta stijenskog masiva (Rock Quality Designation
74 Mehallika lin
3, istmini radovi i uzimanje uzoraka ffa
- RQD), (Lama i Vutukuri, 1978). Ovaj metod zasnovanje na duzi"i cvrstogjezgra
ve6eg od 10 em, tj.:
RQD
I dliZina cjeline jezgra veea od 10 em
I dliZine busenja
100% (3.11.)
Na bazi ovog RQD faktora vrsi se stepenovanje kvaliteta masiva od vrlo
slabog do odlicnog kvaliteta.
Mdumika tla 75
POOLA VUE II
GEOMEHANICKE OSOBlNE, KLASIFIKAClJE
I METODE ISPITIV ANJA TLA
ISMES
Priroda je svugqje razliCita
i ana ne s/ijedi udibenike.
Stini, 1952.
77
Projektovanje temelja objekata zahtijeva dobro
poznavanje geotehnickih osobina tla, odnosno stijenskog
mas iva. Geotehnicke osobine tla, kao sto suo (i) jedinicne
tezine, (ii) poroZl1ost, (iii) vlazoost, (iv) granulometrijski
sastav, (v) proPUSl1ost, (vi) cvrstoea na smicanje, (vii) stisijivost
treba da se definisu na bazi laboratorijskih jspitivanja. Zbog
poznate heterogenosti tla i stijenskog masiva ispitivanje
cvrstoce i deformacionih osobina provodi se danas u znacajnom
obimu "in situ". Za usvajanje parametara tla, dobivenih na bazi
laboratorijskih ispitivanja, i ispitivanja "in situ" iii usvojenih
na bazi prakticnih iskustava, inzenjer mora poznavati osnovne
principe mehanike tla.
Sveobuhvatnost ovih osobina i metode njihovih
ispitivanja u laboratoriji i "in situ" date su U ovome drugom
poglavlju kroz sJijedece naslove:
(4) Fizicke osobille tla i klasifikacioni sistemi, kojima su
objasnjene faze materijaia u tlu, gustoca, poroznost,
viafnost, granulometrijski sastav i klasifikacija tla.
(5) Voda u tin znacajno utjece na fizicko-mehanicke osobine tIa
j mas iva radi cega su obradeni njeni oblici, pojave, metode
mjerenja i njen uticaj na do.
(6) Cvrstoca tla proizlazi iz cvrstoce tla na smicanje. Radi ovoga
su dati svi vidovi ispitivanja cvrstoce na smicanje i njene
karakteristike.
(7) Stisljivosl i konsolidacija tla su veorna znaoajne osobine
tla koje se deforrniSe pod uticajern opterecellja.
79
80
(8) Geomehanicka ispitivanja na objektima od zemljanih
matcrijala vezana su za ispitivanje, izbor, kontrolu i
dobivanje karakteristika zbijenog materijala.
(9) Ispitivanje osobina tla na tercllu, Hi "in situ" upotpunjuje
Jaboratorijske analize dovoljno tacnim rezultatima koji su
proistekli iz realne terenske sredine. Sondiranjem terena
raznim penetracionim opitima dobiju se fizicko-mehanicke
osobine neporemecenog nekoherentnog tIa koje se inace ne
mogu dobiti Iaboratorijskim ispitivanjem uzoraka tla.
(10) Prikazivanje reznltata terenskih i laboratorijskih
ispitivanja vrsi se zavrsnim geomehanickim elaboratom,
koji je generalno prikazan u ovoj tacci. OViffi elaboratom
trebaju biti definisane sve fizicko-mehanicke osobine tlo,
kao i pravci eventuainih naknadnih ispitivanja i osmatranja.
4. Fizicke osobine fia i klasifikacioni sislemi
4:FIZICKE OSOBINE TLA I KLASIFIKACIONI
SISTEMI
4.1. FAZE MATERIJALA U TLU
Tio se sastoji od cestica razlicite velicine, oblika, sastava, tezine i cvrstoce
koje su medusobno odvojene rneduprostorima, eime obrazuju guscu iIi rastresitiju
strukturn. Ove cestice prema ovome ne popunjavaju cjelokupan volumen tla nego
izmedu njih ostaju meduprostori koje nazivamo porama. Pore u tlu mogu biti
ispunjene vodorn, zrakom iii djelomicno vodom i djelornicno zrakom.
U prvom sIucaju tlo je zasiceno, u drugorn suho, u trecern vlaino ili
djelomicno zasiceno.
Prema tome, tlo je porozni heterogeni visefazni sistem. Pod fazom tla
podrazumijevamo svaki dio sistema koji se razlikuje od drugog sistema i od njega
je prividno odvojen.
Tlo se uopste moz.e predstaviti kao da je sastavljeno ad tri glavne faze koje
cine cvrste eestice, voda i zrak (gas). U ovom slucaju tIo se smata trofaznim
sistemom. Uobicajeno je da se uzorak tla, kod kojeg je pretpostavijeno da su
pojedine faze odvojene i skoncentrisane na jednom mjestu, prikaie po fazarna
(sI.4.1.) i to sa slijede6im oznakama i nazivima:
ZAPREMINA TLA
V g - zapremina pora ispunjenih zrakom
V w - zapremina pora ispunjenih vodom
V
Vs - zapreminska mase cestica bez supljina
(em')
V"
ukupna zapremina pora
TEZINA TLA W w - tenna vode
W W s - tezina faze
(kN) W v - tezina pora
--
MASATLA Mw masa vode
M Ms - masa cvrstih cestica
(gr) Mv - masa pora
GUSTOCA TLA Pw -1 gustoca vode
p ,
Ps gustoca cvrstih cestica
, 0" gustoea Dora
SPECIFICNA TEZINA TLA
G
w
specificna tezina vode
G
s
specifiena tezina cvrstih cestica
G
Gv snecificna tezina Dora
JEDINICNA TEZINA TLA Yw-9,806 jedinicna tezina vode
J
y Ys jedinicna tezina cvrstih cestica
(kN/m') 'Yv jedinicna tezina Dora
Me/lalljka ria 81
II Geomehanicke osobine, klasifikaci/e i metode ispitivanja lfa
Masa pojedinih faza u uzorku odredi se vaganjem vlainog i osusenog
uzorka, dok se ukupna zapremina j jedinicna masa odredi laboratorijskim i
terenskim postupcima, koji ce biti objasnjeni.
@ @
®
<[-
do-
vwtv
z r ok
Vg
zrak
W-
w_
Vw
V
Vs V. V.
Sf. 4.1. Sadriaj vode -i zraka u flu: suho tlo (aJ, zasiceno (b), 4Jelomicno zasiceno (c).
U izvjesnim slucajevima u tlu se moze javiti i cetvrta faza u obliku leda.
Ukoliko se u tlu, pored cvrstih cestica, pojavljuju sarno voda, tj. kadaje tlo
zasiceno vodom (Vg=O), iii sarno zrak kod potpuno suhog uzorka (V,rO), imamo
slueaj dvofaznog tla. Suha krupnozrna tIa mogu se smatrati u inzenjerskom smisJu
kao jednofazna, jer zrak u ovom slucaju nije zatvoren u porama i ne suprotstavlja
se kretanju cvrstih cestica, te se zbog toga efekta ne smatra fazom.
Tlo ispod nivoa podzemne vode najcesce je zasiceno potpuno vadorn i ne
sadrzi zrak. Takvo tID se smatra dvofaznim sistemom. Da bi se postigao dvofazni
sistern uslov je da se voda krece odozdo prema slobodnoj povrsini tako da voda na
svome putu istiskuje zrak. Dvofazni sistern se tesko postife u laboratoriji.
Usvaja se takoder dvofazni sistem tla na vecim dubinama, jer je zrak u
porama zatvoren i oema osjetnijeg uticaja na fizicke osobine Ha.
Fizicke osobine tla vezaoe su za osobine j odnose cvrste i tecne faze zbog
cega je njihovo izucavanje veoma znacajno.
4.2. ". GUSTOCA I SPEClFICNA TEZINA CVRSTllI
CESTICA TLA
Gustoca evrstih cestica tla (Ps) je masa cvrstih cestica tla (M.,) bez pora j
supljina u jedinici zapremine cvrstih cestica V
s
, a izra.zava se u g/em
3
iii kg/n/. Za
razne vrste tia gustoca znatnije ne varira i krece se obicno od 2.600 do 2.800
82 Melumika Ita
4. rlzitkc osobinc Iia i k{asifikacioni siSfcmi
kg/m
3
• Nize vrijednosti upucuJu na postojanje organskih primjesa i nekih
bentonitskih glina, a vece oa tla koja saddc teze mincrale kao sto su barit, do!omit
i sl.
Gustoca cvrstih cestiea tla odreduje se pomocu piknometra tacno p07.nnte
zapremine koja obicno iznosi od 50 do 300 em}. Ta zapremina oznacena je na
griicu piknometra. Usitnjeni suhi uzorak cvrstih cestiea tla od 20 do 100 grama
izrnjeri se preciznom vagom (Mot) i naspe u piknometar (M p) sa vodom (M ;+Mw)
temperature do 20°C (293,15K, 0 °C odgovara 273,15 K). Uzorak se kuh" II
vakuumu da bi se istisnuo zrak, a nakon hladenja se dosipa voda do oznake i
ponovo mjeri masa cvrstih cestica piknometra i vode (M.\+Mp+M\\.). Volumen
cvrstih cestica u uzarku (V.I') bit ce jednak masi vade koju je On istisllllO iz
piknometra, podijeljen sa gustocom vode Pw(za destiliranu vodu uzima se Pi'll :::::1\
tj:
v,
M s + M (p+w) - M (p+s+w)
Pw
(4.1)
odnosno gustoca cvrstih cestica tla jednaka je njegovoj suhoj masi podijeljenoj sa
volumenom cvrstih _____________ ,
M, 3
p, = V = (g/cm )
, M, + M (p+w) - M (p+.,+w)
(4.2.)
Ovaj opit radi se uz pomoc precizne vage i pri konstantnoj tempemturi
prostorije.
Jedinicna tezina cvrstih cestica tla bit ce:
L
= p . g = M '-9806
, V'
.,
(kN/m'l, (4.3.)
g. kao odnos izmedu tezine i zapremine cvrstih cestica tla.
Specificna tezina cvrstib cestica tla (G
s
) moze se lzraziti preko odnosa
jedinicnih tezina cvrstih cestica tla,) i vode (y,c=9,806 kN/rn'J. Ij.:
G,=yl w=y/9,806 . (neimenovan broj) (4.4.)
Specificna tezina cvrstih cestica tla moze se izraziti i kao odnos tezlllc iii
mase cvrstih cestica tla prema tezini iIi masi ekvivalentne zapremine vade, tj.:
gdje je:
W, Ms
---
V, 'r",
G
.,
V,' Pw
y..,=9,806 kN/rn
3
- jedinicna tezina vode,
Pw=I,O g/cm
3
- gustoca vode.
Mehallika rla
(4.5.)
83
If Geomehanicke osobine, klasifikacife i metode ispitivanja tla
Opeenito pijesak ima srednju vrijednost specificne tezine od G.,=2,65;
glina 2,75; a organska glina 2,60.
4.3. POROZNOST I KOEFICUENT PORA
Tlo je porozna materija jer se sastoji od odredene kolicine zma
raznih veliCina i od supljih meduprostora. Prostore izmedu Gestica zovemo
porama. Osobine tla umnogome ovise 0 rasporedu i kolicini pora, sadrzaju
vode i zraka u njima, te 0 njihovom odnosu prema ukupnoj zapremini.
Pokazatelji koji karakterisu odnose izmedu pojedinih faza daju se u ovim i
narednim izlaganjima kao sto suo poroznost, koeficijent pora, vlaZnost,
zasicenost i jedinicne tezine.
a) Poroznost tla (n) definise se kao odnos ukupne zapremine pora prema
ukupnoj zapremini uzorka ,=tl",a-"(,,,sl,-.-,4-,.2",.)",'-Ot]",': : _____ :-::-_-::-::_,
V, . Vv Vw + Vg
n=-=--'--
V Vv+V,
(4.6.)
Poroznost je cesto koriStena vehcina u inzenjerskoj praksi i izraiava se u
procentu ukupne zapremine uzorka tIa, odnosno:
V
n == 100 v (%). (4.7.)
Vv + V,.
Koeficijent (indeks) pora (e) predstavlja odnos izmedu zapremine pora i
zapremine samih cvrstih cestica tla u uzarku, dakle:
V, Vw + Vg
e==-==---'-I
V, Vs
(4.8.)
U mehanici tla prikladniji je koeficijent para, jer se zbijanjem uzorka tla
mijen.ja ukupna zapremina V i zapremina pora V
v
, a zaprernina cvrstih cestica Vs
ostaje nepromijenjena. Prema tome, kad ponavIjanja ispitivanja u jednadzbi 4.8,
mijenja se samo zapremina para V".
Na slid 4.2. prikazani Sll ovi odnosi za visinu uzorka H, dijametra D i
ukupnog zapremine V. Ukupna visina uzorka podijeljena je na zamisljenu sabranu
ukupnu visinu svih para 1I v kojoj odgovara zapremina VI' i zamisljenu sabranu,
visinu svih cvrstih cestica sa odgovarajucom zapreminorn Vs.
Iz poznate mase cestica suhog uzorka Ms i gustoce cvrste faze bez para i
supljina Ps mozerno izracunati zapreminu cvrstih cestica:
84 Mehallika fia
4. Fizicke osobine tla i klaslfikacioni siS/em;
V =M,
,
P.,
a V, = V - V,.
Iz ovoga proizlazi izraz za poroznost:
Vv V -V,
n==-= .
V V
®
@
71
V- M,
p,
V
0
"
,.
"

"
,;!'
(4.9.)

V· p,'
(4.10.)
©
o
Sf. 4.2. Serna koncentrisane zapremine cestica i zaprernine pora V,. sa odgovarajuCim
visinama u uzorku tla (a), sema apsolutne poroznosti ujedinicnoj zapremini (b) i
serna rasporeda marerijala sa koeficijelltom pora u uzorku kada je zapremina
cesticajednaka jedinici (c).
a koeficijent pora:
M
V---'<
e == _V, == --:---'-P'-' = V . P s - M .,
V, M,
V·P'_l.
M,
(4.11.)
p,
Poroznost (e) i koeficijent para (n) mogu se izracunati i izjednacine tezine
cvrstih cestica j suhe tezine (Yd) koristeci laboratorijski odredene velicine,
pomo6u izraza:
Melwnika tfa 85
11 Geomehrmifke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja Iia
Wd
y, V .y, Wd

V V·y,.
(4.12.)
Uz koristenje definicija za poroznost j koeficijent para sacinjene su dvije
skice (sl. 4.2. b i c), iz kojih se mogujednostavno izracunati zeljene velicine. Tako
celTIo dobiti i koeficljcnt para izraien preko Doroznosti iz odnosa:
e:l=n:(l-n}.
n
e=--
n'
(4.14.)
(4.15.)
Do ovih medusobnih odnosa moze se, takoder, matematski doci preko
izraza 4.10. i 4.11.
Koc-ficijent pora ukazuje i na velicinu gustine tla. Ukoliko je ovaj
koeficijent veti, utoliko je gustina tla manja i obratno.
Pomocll koeficijenta pora prije i poslije slijeganja tla moze se odrediti i
velidna slijeganja tJa !1h.
Aka se stisljivi sloj debJjine h optereti (s1. 4.3.-a), on ce se slegnuti za dio
visine:
(4.16.)
Slijcganje stisijivog sloja vr5i se na racun zatvaranja pora, jer su cvrste
ccsticc praktiCno nestisijive, kao i te se slijeganje moze predstaviti sematski
slikom 4.3.-b.
Ako zamisljenu visinu s10ja cvrstih cestica ozna6imo sa ho• onda se
slijeganje U odnosu na ovu visinu iskazati odnosom:
86 Mehanika Ila
4, Fizicke osobil1c fla i klasifikacioni sislemi
b.h

ho ho ho
Promatrajuci sloj tla povrsine jednake jedinici, onda sve
predstavljaju zapremine, te je:
J').h V,. V,.I

h V V I·
o s s
gdje je e koeficijent pora prije. a el poslije slijeganja. Iz ovoga slijedi da je:
6.h=h
o
(e-el).

" V, V,
Posto]e n=-y=-,;, V, =n·h.toje(sI.4.3.-b):
h
ho
l+e
Prema tome dobije se da je slijeganje iz jednA.1S. i 4.20.:
e-e e(
l'>h=h __ 1 =h--.
l+e l+e
®
@
! I
1
I ! !
IP
I

• •

-
-:-1

c E
I I
;:-

I
0
I

I I

D
01TLOCRT
Sf. 4.3. Slijeganje .1h stisljivog sloja tla debljine h
pod opterecenjem (a), sa sematskim 1.0
prikazom sbjeganja na uzorku (b). f ,r
(4.17.)
visine
(4.18.)
(4.19.)
(4.20.)
(4.21.)
Radi ilustracije navode se u tabeli 4.1. neke od prosjecnih vrijednosti
poroznosti (n) i koeficijenata pora (e) za neke materijale:
Meiumifw Ila 87
/1 Geome/umicke osobine, klasijikncije i me/ode ispitivanja Ila
Poroznosti i koeficijenti pora
(404:' INDEKS GUSTOCE NEKOHERENTNOG TLA
Indeks gustoce ID predstavIja odnos izmedu razlike maksimalnog i
stvarnog koeficijenta pora i razlike maksimalnog i minimalnog. koeficijenta pora,
dakIe:
,100(%),
e
max
- e
min
ili preko jednacine suhih tezina:
Olli,Yd(oYd-mio yJ .100(%)
oYd(m"Yd-mioYd)
(4,22.)
Drugi izraz prikazan je preko jediniCnih tezina za najgusce (maxYd),
najrahlije (minX/) i prirodno (ord) stanje suhog tla sa ponlIna i supljinama
M,.
(Yd=-' 'gJ.
V
Stvarni koeficijent pora eo tlo ima u prirodnom stanju dok se maksimalni i
minimalni koeficijenti para dobiju l.aboratorijskim ispitivanjima sipanjem
materijaia u standardizovanu posudu bez nabijanja i sa nabijanjem.
Najrahlije stanje dobije se ako se nevezani suhi materijal sipa kroz lijevak
i posudu ciji se otvor neposredno i sta1no drzi iznad cunja, koji se stvara u posudi
dok nije puna do ruba, nakon cega se suvisni materijai odstrani nozern. Ovakvoj
strukturi odgovara maksimalni koeficijent pora ema.r-
88 Mehanika fla
4. Fizitke osobine tla i klasi/ikacioni sislem!
Najgusce stanje, kome odgovara emill> dobije se sipanjem uzorka u posudu
koju istodobno vibriramo. Vaganjem posude i materijala u oba slucaja izracunava
se jedinicna tezina sa porama i supljinama (Yd) i uz poznat volumen posude (V) i
gustoce cvrstih cestica bez pora i supljina (Pt) dobiju se potrebni koeficijenti emin i
Krajnje vijednosti indeksa gustoce su za najrahlije stanje e
o
= eml/.t> ID=O, a
za najgusce stanje eo:::;' emiw lD=l.
Prema Terzaghiju (aJ i drugim aulorima (Braj., 1995)(b) krilerij z. indeks
gustoce pjeskovitog tlaje za stanje:
(a) (b)
vrlo rahlo 0-0,20
rahlo ID=0-0,33 rahlo 0,20-0,40
srednje gusto ID=O,33-0,66 srednje gusto 0,40-0,60
gusto
gdje je:
V
o
-
V
max
-
V
min
-
ID=0,66-J ,0 gusto 0,60-0,80
0,80-1,00
Umjesto jednadzbe 4.22. moZe se pisati izraz za jndeks gustoce:
V -V
I - max 0
D-
Vmax -Vmin
zapremina neporemecenog prirodnog uzorka:
zapremina istog materijala u stanju najrahlije zbijenosti;
zapremina iste kolicine materijala u stanju najvece zbijenosti.
.4,5./VLAZNOST TLA
(4.23.)
Mnage osobine tla iii zernljanih materijala ovise od sadr.zine vode zbog
cega je ovaj podatak znacajan za procjenu ostalih fizicko-mehanickih osobina.
Prema definicUi, vlainost uzarka ili sadrzjna vade (m) je odnos izmedu
mase vade u uzorku (Mw) i mase suhog uzorka (M
s
), odnosno tezine vode u porama
uzorka Ww i tezine cvrstih cestica W
s
, dakle:
M-M W-W
OJ = ' ·100 (%) = ' ·100 (%), (4.24.J
M, W,
gdje je: M".=M-M, (kg) masa sadrlane vode u porama uzorka, koja se dobije
susenjem uzorka na temperaturi od 105°C (378,15K), u trajanju ad najrnanje 24
Mehallika da 89
II Geomehonicke osobine, klasifikac(;e i metode ispilivanja flo
sata, pri Cemu se ispari sva slobodna i adheziona voda, te vazu6i uzorak prije (M) i
poslije susenja (M,), dobije se masa isparene vode u uzorku (M .),
Nacill odredivanja ovoga znacajnog parametra provodi se, prema
standardu, na uzorku vlaznog finozrnog materijala tla u mase 50- JOOg, On se
stavlja u malu staklenu posudu (Petrijevu) mase M i izmjeri masa MJ vla.znog
uzorka sa posudicom. Zatim se uzorak susi u susnici do stalne rnase, ohladi i
izrnjeri t.ezina M
2

Na bazi ovih pod atka izracuna se vlaznost uzorka ill (sadrzina vode) u
prema slijedecem obrascu:
M -M
(j) = _1 --100(%). (4.25.)
M
2
-M
VlaZnost se odreduje na dva uzorka i uzima se njihova srednja veJicina.
Srednja vrijednost sadrfine vade kod:
vlafuog pijeska rijetko prelazi 10%;
veoma fmog pijeska 10-15%;
prasine 10-20%;
gIine 20-30%
organskih muljeva 40-80%
organskih g1ina 50-100%,
Sadrzina vode u tlu ovisi 0 polo.zaju nivoa podzemne vode i odnosima
finih frakcija u tlu,
Vlaznost zasicenog tla W.WlI moze se odrediti i preko koeficijenta pora jz
jedl1adzbi 4.8. i 4.14. a za V,IV,=l, V,=M/p, i V,=M,/p,u obliku:
(j) = n· Pw d ep,
sal (1 _) ,0 nosno (J) .m/ :;;;;
n p" p,
(4.26.)
gdje je: p, - gustoca vode (kg/m
3
);
Ps - gusto6a cvrstih cestica bez pora i sup1j ina (kg/m\
Sadrzina vode zasicenog tla moze se izraziti preko jedinicnih tezina:
w<at=(1IYd·1/y.)yw (4.2n
Za svodenje na silu jedinice zapremine (zapreminska tezina) koristi se
odnos y=p.g.
Kada su pore t1a ispunjene samo djelomicno vodom, a ostatak sadr.zi zrak
iIi plinove, onda je tIo djelomicno zasiceno. U ovom slucaju vlaznost tia moze se
mjeriti stepenom zasicenja (Sr), koji predstavlja odnos izmedu zapremine vode u
porarna prema ukupnoj zapremini pora (sL 4A), tj:
90 Mehallika tin
gdjeje:
4. Fizicke osobine tla i klasifikacioni sisfl'mi
s_Vw'_nw (j)'r
s
, --v--;;-=---.
v e'Y
m
V;I'- zapremina pora ispunjenih vodom;
V;,- zapremina pora ispunjenih zrakom i vodom;
nil' - poroznost pora ispunjenih VOdOffi.
(4.28.)
Stepen zasi6enosti izraZava se i kao odnos stvarne mase vode u tlu prema
onoj masi vade kada hi sve pore bile ispunjene vodom, odnosno prema masi vode
zasicenog da. Prerna izvodu zajednadzbu 4.26, stavljaju6i V,,/Vv::::::Sp dobije se:
@
D
S, = (j). p, (j). P, . (1- n),
e· P
w
(4.28,·a)
St. 4.4. t;;ematski prikaz cjjelomicno zasicenog uzorka visine H sa visinom cesticG, vade i
zraka (a) i u uzorkujedinicne visine (bJ
Ako je vlainost tia Q) izraiena u procentu od sulle mase cestica tla u uzorku
M.
I
·, onda izjednadzbe 4.26. proizlazi: Mw:;;;;MIII·w, a Mw:;;;; VwPw, odakle je:
(j) ·M
V = s
w (4.29,)
Pro
1z slike 4A.·a vidljivo je:
M
V,= V- V" pa kako je: Mm= V,·g, to je V, = --'
p",
sto daje:
Mehal/ikn If a 91
II Geomehonicke osobine, kfasijikacije i metode ispitivanja {fa
v, = V _lt1,_.
P.,
Prema tome, stepen zasicenja iii stepen vlaznosti tla Sr bit ce:
w·M
.,.
s = V w = P w = _-'-P-"c-'_W_' _M_,,--_
• V, V_M, Pw(V'p,-M,)
P.,·
odnosno u procentirna suhe tezine:
S.= p,. ,w'M, '100(%)1.
Pw(V'p,-M,)
Kao opsti krjterij danas se usvaja da je za:
SFO·O,5 mala vIainost tla;
SFO,5·0,8 vrlo vlaina tia,
Sr=O,8-l,0 vodom zasicena tla.
SFO,O potpuno suho tlo,
Sr=l,O potpuno zasiceno tlo.
4.6. GUSTOCA I JEDINICNA TEZINA TLA
(4.30.)
(4.31.)
Gustoca (density) uzarka tla iIi materijala sa pararna i supljinama (p) je
masa uzoraka u prirodnom stanju (M), u jedinici zapremine (\I) sa porama
ispunjenim zrakom, vodom iii djelomicno zrakom i vodom:
M masa
P = - = (g/em
3
, kg/m'). (4.32.)
V zapremina
Suha gustoca predstavlja se odnosom rnase osusenog tla (Md), kod 105°C
u jedinicnoj zapremini neosusenog tia (V),
Md
= -- (g/em', kg/m').
V
(4.33.)
Gustoca cvrste materije predstavlja odnos mase cvrste materije (Ms) u
jedinici zapremine cvrste materije (V,f),
92 Melwllika ria
4. F/zicke osobine ila i klasifikacioni sistemi
M s 3 1
= -- (g/em, kg/m·).
V,
(4.34.)
P,
SiIa na jedinicu zapremine iIi jedinicna (zapreminska) tezina
predstavlja odnos ukupne tezine tla (W), ukljucujuci cvrste cestice, vodu i gas,
prema ukupnoj zapremini (V), tj:
W W,+W
w
r=V= V +V
. ,.
M
-. g (N/em
3
, iii kN/m').
V
(4.35.)
Razlikujemo gustocu, odnosno jedinicnu tezinu suhog, potpuno
zasicenog, vlaznog i potopljenog uzorka. U prvom slucaju pore su ispunjene
zrakom i dobije se najmanja gusto':a (Pd), odnosno jedinicna Moina (Yd) jer je
vIamost llFO. U drugom slucaju sve su pore ispunjene vodom do potpunog
zasicenja, te se dobije i najveca gustoca (psoa, odnosno jedinicna tezina (Y,ml)' Kada
su pore djelomicno ispunjene vodom, imamo djelomicno zasicenje sa drugom
gusto':om (p), odnosno jedinicnom tezinom (y), kao i kada je uzarak potopljon u
vodi sa umanjenorn gustocom (p,), odnosno jedinicnorn tezinom (y').
Prema tome, imamo slijedece izraze za gustocu, odnosno jedinicl1u
(zapreminsku) tezinu:
(a) V1aznog tla sa djelomicnim zasicenjem vodom u opstem obliku:
P = (1 n)p, +w(l-n)p, = p,(l-n)(l+w), (4.36.)
iii ako iz jednadzbe 4.28. uvrstimo izraz za vlainost:
S ·e·p S ·n·p
W=r w:::;:r w
.. ··P. (1- n)ps
dobit ce s<!gustoca vla.znog tia: )
,(kg/m'), ll/
(4.37.)
odnosno kao sila najedinicu zapremine - jedinicna tezina:
Y = [(1- n)p. + S •. n· pJ. g (kN/m
3
), (4.38.)
iii:
W l+w 3
Y =y=Yd(l+W)=r, l+e =Y,(l-n)(l+w) (kNM), (4.39.)
iIi:
(4.40.)
Melwllika fla 93
11 Geomehanicke osobine, klas(fikacije i metode ispitivanja tia
e 1
Ako zamijenimo za n = --, a za (1- n) = --, dobijemo iz jedn, 4.36:
l+e l+e
gustoca:
jedinicna tezina:
1 + W
P = p, -- (kg/em')
. l+e
1 +w
y = y ,-- (kN/m')
s 1 + e
b) Suhog tla kadaje S'=r0:-: __________ ---,
Pd =(l-n)ps,ili Pd (kg/m'),
L--____ ' ___ l +_e-l \1/
odnosno kao suha jedinicna tezina:
odnosno:
}
c) Potpuno zasiceDog tla kada je S,=l,O:
!Pwt = (l-n)p
s
+n' Pwi,(kglm'),
odnosno kao sila na jedinicu zapremine zasicenog tla je:
Lat = [(1- n)p, + n' pJ. g ,(kN/m'l,
IYmt = (l-n)y, +n·ywl,
} odnosno:
d) Potopljenog lIa:
p'= (1- n)ps + n' Pw -1,0· P
W
' (kg/m'), iIi }
Ip'= (1- n)(ps' - Pw)f
94 Mehanika flu
(4.41.)
(4.42.)
(4.43.)
(4.44,)
(4.45,)
(4.46,)
4. Fizicke osobine tla i klaslfikacioni sistemi
jer po Arhimedovu zakonu tijelo potopljeno u vodu gubi prividno na tezini za
velicinu istisnute vode. lz gornje jednadzbe je sila najedinicu zapremine:
y'= (1- n)(ps - Pw)' g (kN/m'l, }
y'= Ysat - Y
m
= (1- n)(ys' -y m) (kN/m\
(4.47,)
odnosno:
Iz ovih navedenih osnovnih izra7...a mogu6e je izvesti i druge obrasce i
dovesti ih u razlicite medusobne odnose, ovisno koji su podaci dati, a koji se traze,
na bazi kojih se moze izracunati vlaZnost, jedinicne tezine, poroznost, koeficijent
pora i zasicenosti materijala, sto se moze pronaci 1.1 literaturi (NoTIveiller, 1981;
Smith, 1993) ..
Ovi pokazatelji. koji odreduju velicinu gravitacionih sila u gotovo svim
proracunima u mehanici tla i sluZe kao pornocna vrijednost kod rnnogih
laboratorijskih ispitivanja, izraiavaju se preko gustine (p) u kg/m' iii, u g/cm',
" odnosno kao jedinicna (zapreminska) tezina u vidu sile po jedinici zaprernine tla sa
"',J!,orarna i (y) u N/el11' iIi kN/m'. '
--. __ .. Ispitivanjima u laboratoriji i na terenu odreduju se tezine i zapremine tIa, a
standardi predvidaju slijedece rnetode za dobivanje gustine, odnosno jedinicne
tezine:
a) sa cihndrom poznate zapremine;
b) pomoou kalibriranog pijeska;
c) pornocu vode iii ulja u piasticnom omotu;
d) potapanjem uzorka u vodu;
e) potapanjem uzorka u zivu;
f) pornoou izotopa,
a) Metode sa cilindrom poznate zapremine
Neposrednim rnjerenjem i vaganjem uzorka tla cilindricnog oblika
odreduje se njegova masa, odnosno tezina i zapremina. Primjenjuje se za
sitnozorne rnaterijale u laboratorijskim iJi terenskim uslovima.
Metalni cilindar poznale zapremine. koji je sastavljen od tri dijeJa (noz,
cilindar i glava sa otvorima za izlazak zraka), pailjivo se utisne u materijal (51.
3,11.).
Izvadeni cilindar oslobodi se gornjeg i donjeg dijcla i nozcm odstrani visak
materijala. CiHndar se sa uzorkom nUeri i dobije se masa uzorka, a preko poznate
zaprerrrine i gustina (p, Pd), odnosno jedinicna tezina uzorka u vlaznom (y) i suhom
(Yd) stanju (jedn.4.37, 4,40, 4.42, 4.43.).
Mehallika tin 95
II Geomehanicke osobine, klasijikacije i metode ispilivanja (fa
b) Metoda pomocu kalibriranog pijeska . ..
Ova metoda primjenjuje se na terenu tako da se lskopana rupa lspum
kalibriranim pijeskom poznate mase iz posebnog uredaja. Pijesak se vaga prije i
poslije ispunjavanja rupe. (sl. 4.5.-a). Na taj nacin dobije se masa pijeska koji je
popunio rupu, a preko njegove gustoce i zapreminu rupe. Na bazi ovih veliCina i
izmjerene mase iskopanog materijala dobije se gustoca (p) sa porama i
supljinama, odnosno jedinicna (zapreminska) tezina u vlaznom (y) iii suhom stanju
(Yd) iz izraza:
M Mo-M, -M2
P = P P -M----M----M-' a odavde
o ,2 Pp
(4.48.)
predstavlja zapreminu usutog pijeska, odnosno zapreminu rupe.
U OVOID izrazu je:
M - masa iskopanog materijaJa prirodno vlaznog iii suhog, aka se trazi;
Mo - masa cilindricne posude sa lijevkorn napunjene pijeskom prije ispitivanja;
MJ - masa ciIindricne posude sa lijevkom i pijeskorn preostalim nakan
ispitivanja;
M2 - masa pijeska koji je ostao na lijevku. Ova veliCina je konstantna za istu
posudu i pijesak, uz iste uslove ispitivanja;
Pp - gustoea kalibriranog pijeska.
Kad brana ad kamenog nabacaja, gdje pojedini komadi mogu imati vece
dimenzije, koristi se kalibrirani tucanik.
c) Metoda pomoeu vode iii ulja u plasticnom omotu
Kad ove terenske metode iskopa se rupa i izn1ieri masa iskopanog
materijaia, dok se zapremina rupe odreduje sipanjem vode iIi ulja, uz prethodno
razastiranje plasticne folije (sl. 4.5.-b,c).
d) Metoda potapanja uzorka u vodu
Izmjeri se uzorak tla, rna kakvog oblika (W), a zatim glatko obraden oblozi
parafinom i ponovno mjeri (WI). Parafisani uzorak potopi se u vodu i izmjeri
njegova tezina (W2). Ovo se postize na taj nacin da se uzorak objesi na krak vage
ispod kojeg se nalazi posuda sa vodam u koju se uzorak potpuno potopi.
Zapremina (Vp) parafina (Yp=8,9 kN/m
3
) adbije se ad ukupne zapremine
parafisanog uzarka (V"=WrW,) koja se dobije na osnovU gubitka tdine
potopljenog uzorka.
Zapreminska tezina vlainog tla je:
96 Mehallikn tIa
®
y = V -V Vp
" p
W
KAU8R1RA.tfi

1'01lEIA"i
. _ ..
4. Fizicke osobine fla i klasifjkacioni sis(emi
W,-W
- zapremina parafina (4.49.)
C:
b
,
I .
.
KON1ROlNI
..YJ!!lli.........
VODA
BA.LON :;Tl$NUT :;
.......
Sf. 4.5. Metode mjerenjajedinicnih fetina na terenu pomoc.u kalibiranog pijeska (a), vode
(b), ulja (c) i potapanjem uzorka u iivu (d).
e) Metoda potapanja uzorka u zivu
U posudu sa brusenim ivicama naspe se ziva, stavi uzorak i pntlsne na
vrhu piocicom sa siljcima, kako bi se ziva izravnala sa gornjom ivicom posude. (sL
4.5.-d). Mjerenjem tezine uzorka prije potapanja (W) i tezine zive (WI) koja se
preJila u posebnu posudicu (V,=W,:y,) dobije se jedinicna tezina uzorka (y,=135,46
kN/m
3
). Jedinicna tezina dobije se stavljanjem u odnos tezine uzorka i zapremine
five, tj:
W
y=y,-.
W,
g) Nacelno 0 metodi pornocll izotopa
Meltallika fla
(4.50.)
97
JJ Geomehanicke osobine. klasiflkacije i me/ode ispitivanja Ila
Nuklearni nacin mjerenja zasniva se na nekim karakteristikama procesa
interakcije nuklearnog zracenja sa atomirna materijaia t1a. Za mjerenje vlaZne
mase tla koristi se gama zraeenje (Stojadinovic, 1983).
*
.Tedinicne tezine za uobicajene materijaie tla krecu se u granicama 17,0-
22,0 kN/m
3
• Manje tezine su kod veoma rastresitih materijala i materijala sa
organskim primjesama. Vece tezine posjeduju materijali sa sadrfajem teskjh
minerala.
. 4.7. GRANULOMETRIJSKI SASTAV
Tlo Zemljine povrsine sastoji se od mineralnih iii organskih cvrstih cestica
razlicite krupnoce i oblika. Velieina Cestica, koje mogu da se krecu od velikih
oblutaka i blokova pa do blizu velieine molekula, ima veliki uticaj na fizieke
osobine tla. zrna razlicitih velicina u odredenoj kolicini tla iskazan u
postotku od ukupne mase naziva se granulometrijskim sastavom. Dijagr.mi
granulometrijskog sastava (s1. 4.6.) slule za ocjenu pojedinih karakteristika tia, a i
kao jed.n od pokazatelja kod ldasifikacije tla.
Nacin razvrstavanja u grupe je razlicit u raznhn zemljama za razne svrhe i
u raznim sistemima klasifikacije. Kod nas je u mehanici tla usvojena podjela
prema Institutu za tehnologiju iz Masacuseta, MIT (Massachusetts Institute of
Technology. SAD) sa intervalima datim na slici 4.6. sa slijedom brojeva 6-2.
Sljunak jc izmedu granice 60 i 2 mm, pijesak izmedu 2 i 0,06 mm, a
prasina izmedu 0,06 i 0,002 mm. Iznad 60 mm su kameni blokovi, a ispod 0,002
gline. Gline su ovdje prihvacene sa zrnotn ispod 0,002 mm, bez obzira na njihov
mineraloski sastav, koji ima veliki uticaj na osobine tla. Ovi sastojci daju tIu
vezivna svojstva i ukoliko su oni sitniji i vise zastupljeni, utoliko je opcenito vise
izraiena njihova vezivnost. Sitnije cestice ispod 0,002 mm irnaju osobine gline, a
one mogu biti kaolin, iIit i montmorilonit. U ovu posUednju grupu spada bentonit,
koji upija vodu od 300 do 700% suhe mase i ima veliku primjenu kod injektiranja.
Granulometrijski sastav odreduje se:
> rnetodom sijanja, u suhom iii mokrom stanju za zrna veca od 0,06 mm;
}> rnetodorn sedimentiranja, iIi areometrisanja, za zrna velicine ispod 0,06 mm j
>- kombiniranom metodom, ako materijal sadrfi pijesak, praSinu i glinu, i to
sijanjem krupnih i sedimentiranjem sitnih frakcija.
Pored prikazivanja rezultata blTanulometrijskog sastava u obliku tabela, oni
se obieno daju grafieki u vidu krive granulacije (sl. 4.6.). U jednom takvom
grafickom prikazu nanose se na apscisu u logaritamskoj razmjeri promjeri zrna D,
98
4. Fizicke osobine fla i klasifikacioni sisfemi
a na ordinati u lineamoj razmjeri surnamo procentualno ucesce pojedinih zrna p
koja su prosla kroz. odredene velicine sita, odnosno ostala na situ.
N. slici 4.6. dato je viSe krivih granulometrijskog sastava koje
karakteriziraju odredenu vrstu rnaterijala, sto ce se naknadno objasniti.
,
4.7.1. METODA PROSIJA VANJA
Sijanje se vrsi kroz gal1lituru sita, kojih ima viSe sistema za razne
potrebe .
N
o
.!<
N
o
o
a.
U geomehanici se obieno primjenjuju sita sa:
okruglim otvorima od perforiranog lima, preenika ¢=IOO, 50, 30, 15,2
i 1 mmi
mrezastim kvadratnim otvorima S =0,5; 0.2; 0.1 i 0,06 mm.
z
SUUNAK w PIJESAK
:::E
'"
krupni . sitni krupni Srednji! sit ni
'"
'1\
I
I\.
"
I'
pU
"
i"" \ I"
I\. lSi
F
113
1
r-. Iool..
'"
.s\I
.....
..... '\
I 1 1-0..
1
PRAH
krupni srednji I sitni
'" I I I
[\,
1 "kH
, \,MLlMH \ [\,'
1 1\
1 \
I
"-
\
"'i--
""
....
'"
:;0

'"
I
""
I-..
I
%
00
90
SO
70
60
50
40
30
20
10
o
100 50 1;0 20 10 6 I; 2 0,6 0.2 Ul 0.06 004 002 QJ1 QOOS Q002 0.00 I
promjer una. 0 mm
Sf. 4.6. Granulometrijski dijagram sastava Ila sa karakteristicnim krivim linijama
oznacenim simbolima, AC-klasifikacije (GP-CH) sa tipicnim krivama dohre
(OW), slabe (OP) ijednalicne (SU) granulacije.
Odabrana kolicina materijala, a obicno je to 200 grama za prasinast j sitan
pijesak, 500 grama za krupnozrnati pijesak i sitan sljunak, osusi se u susnici na
100°C (378,15K), da bi isparila sva vlaga sadrzana u njemu. Osuseni materijal
tacno se izvaga - masa Wm i sipa u najgrubIje, gomje sito. Sito sa najvecim
otvorom je gore, a sa najmanjim dolje, dok je ispod njega posljednja posoda za
Mehallilm fla 99
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispifivanja ila
hvatanje materijala. Posljednje sito je velieine 0,06 mm. Sva se sita stave na
tresaljku i tresu toliko dugo dok sav rnaterijaille prode kroz njih (sl. 4.7.). Zatirn se
vaZu ostaci na svakom situ Wb .. , Wi, kao i prolaz kroz posljednje sito Wn i
izrazavaju u procentima ukupne tezine uzorka, kojt se dobije po obrascu:
W
P
· =-' ·100(%), (4.51.)
, W
m
a postotak materijala koji je prosao kroz sito promjera D:
DP; =100- tp; (4.52.)
1
Kontrola postupka sijanja provodi se zbrajanjem svih frakeija, pri cernu:
:! Wi = Wm ' smije da odstupa najvise 1 %.
(4.53.)
i",1
Dimenzije cestica obicno su ovim prosijavanjem date kao "ekvivalentni
precnici cestica", jer zma mogu biti plocasta i izduZena, pa im je u tom slucaju
dimenzija veta od promjera okana na situ.
Sf. 4.7. Treskalica za prosljavanje materijala sa sitima piknometrom, menzurom i drugim
priborom.
100 Mehanilw. tla
4, Fiz;tke osobine fla i klasifikacioni sislemi
4.7.2. METODA SEDIMENTACl]E
Metoda sedimentacije (areometrisanja iii hidrometrisanja) bazira se na
Stockesovom (Stoksovom) zakonu da zrna razlicite velicine imaju razlicitu brzinu
taiozenja, iz cega proizlazi da se mogu proracunati dimenzije cestica ako
ustanovimo brzinu talorenja, Ukoliko su zrna ve6a, utoliko ce njihovo talozenje
biti brze, a sitnijih sporije, taka da ce se na dnu naei pravilna istalozene cestice
razlicite velicine. Ova pojava se koristi za odredivanje velicine i kolicine pojedinih
cestica tla manjih od 0,06 mm. Negdje se ova gornja granica uzima i 0,2 mm, a
uslovljenaje lahkim j mirnim, a ne brzim i vrtloznim tonjenjern.
Stoekesov (Stoksov) zakon pada vaii za lijela loptastog oblika u rnirnoj
vodi i definisan je slijedecirn izrazom:
V = p, - pw : D2 (emfs), (4.54.)
181]
gdje je:
H
v = - brzina tonjenja tezista areometra (cm/s);
T
Ii - reclukovana dubina talozenja (em);
T - vrijeme citanja na areometru (s);
p,- gustoca evrstih cestica (glem'>;
P. - gustoca vode (glem');
1] - koeficijent viskoziteta vode pri temperaturi t °C;
t - temperatura suspenzije °C;
D - d\jametar loptaste cestiee (em).
Dijametar D cvrstih cestica koje se istaloze za vrijeme T od povrsine tecne
mase do dubine H dobije se iz izraza:


gdjeje: C = [18·1]: (P,-Pw)]Yo.
Stoksov zakon rnoze se napisati i u obliku (Braja, 1995):
D=
181] {if
(G,. -1)y w
M,./rmlika fla
(4.55.)
(4.56.)
101
II Geomehonitke osobine, klasifikacije i melode i,lpifivanja tio
gdje je:
G
s
- specificna tezina cvrstih cestica t1a;
Yw - jedinicna tezina vode (10 kN/m
3
).
Stoksov (Stockesov) zakon predvida loplasta zrna i homogenu smjesu kroz
koju tijelo tone u neogranicenom prostoru, sto je tesko ostvarljivo, ali se, ipak,
uzima da su odstupanja manja i zanemarljiva za tehnicku praksu.
Ispltivanje talozenjem moZe se provesti na vise nacina, ali je u
geomehanici uobicajen postupak areometrom, koji se jos zove i hidrornetar. (sl.
4.8.) On se sastoji od tijeIa areometra u kojem se nalazi ziva l1a dnu i vrata
areornetra
1.000
NI.
1.005)
: m
uno
-
VRAT
-
1.015
-
-
'"
'D20 -
-
-
V =1000 cm
3
TEZISTE -

IJ
y TlJElO
SliSPEN71JA
.!
ZIVA

--

SI. 4.8. Areometar za odreiltvanje granulometrijskog sastava 110 u menzuri sa suspenzijom.
Neposredno nakon iTItenzivnog potresanja suspenzije u menzuri ona ima
ravTIomjernu gustinu, jer su sve cestice jednolicno rasporedene u vodi. Sa
pocetkom taloZenja mijenja se gustina suspenzije i ona vrernenom biva sve manja.
Dubina tezista areometra H od nivoa tecnosti mijenja se sa gustinorn slispenzije i
najmanjaje kadaje najveca gustina, tj. u trenutku pocetka talozenja (to=O),
Jspitivanje se vrsi na taj nacin da se za glinovite materijaJe uzme uzorak
mase Mo ad 50 grama, a za pjeskovite 100 grama i dobro natopi 1 dispergira u vodi.
Masa se sipa u rnenzuru sadrz.ine 1 litar i dosipa se destilirana voda, pa se
ponovnim mljesanjem suspenzija sasvirn ravnomjerno izmijesa. Radi sprecavanja
koagulacije ceslka dodaje se vodeno slaklo i nasipa destilovana voda do Iinije koja
na menzun oznacava 1.000 em
3
• Suspenzija se zatim u rnenzuri naizmjenicnim
102 MeJrallifw ria
4. Fizicke osobine tla i kiosifikacioni sistemi
prevrtanjem i tresnjom u ruci dobro izmijesa i kada postane jednoobrazna masa,
stavlja se na sto i pocinje rnjeriti vrijeme i gustoca smjese. Gustoca smjese mjeri se
areometrom baidarenim u glem
3
, prj cemu treba paziti da se areometar pazljivo
spusti na dubinu a da pri tome ne nastupi klacenje. Citanje se obavlja u intervalima
15 i 30 sekundi, 1,2,5 i 30 minuta iIi 24 sata. Poslije 2 minute areometar se
stavlja u menzuru destilovane vode, opere, potom osusi i nastavlja sa
PoslUe 24 sata ne vrsi se daljnje citanje, jer se cestice koje jos lebde nalaze pod
uticajem Brownovog kretanja i manje su ad oko 2 x 10.
4
mm.
Prije pocetka talozenja, tj. odmah nakon postavljanja lllenzure na sto
uzorak mase Mo bio je jednolicno rasporeoen u suspenziji zapremine Vi u vremenu
t=O, pri cemuje u jedinici zapremine saddano (Nonveiller, 1981):
M
.>- masa cestica uzorka tla __ 0 (g/em3);
V
M
" '"'1 k °(3/
3
). ,. zapremma eestlca tau uzor u -- cm em I
p,V
1
Mo 3 3
?> zapremina vode - -- (em 1 em').
P,V
(4.57.)
Iz jednadzbi 4.57. mOZelTIo izracunati masu jedinice zapremina suspenzije
(gustocu) u momentu pocetka taloZenja:
p = 1-- .p +-=p.+ .
(.
Wo J Wo Wo (p, - pJ
o py w V w P., V
(4.58.)
Po isteku vremena talozenja T na dubini H smanjila se masa suspenzije sa
Po na PI jer nema cvrstih sastojaka precnika vecih od D
I
, posto takvi sastojci imaju
brzinu tonjenja vetu od HIT i istalozili su se na dubini vecoj od H. U isto vrijeme
cestice precnika manjeg od DI lebde u vodi iznad dubine H jer im je brzina
talozenja manja od v = %. Masa cvrstih cestica u jediniei zapremina paJa je od
Mif\! na p%. prj cemu je p%= M,l Mo odnos izmedu mase cestica
promjera D/ manjeg od ovih koji su do vremena T istaloz.ene .ukupnoJ
uzorka Mo. Analogno prethodnoj jednadzbi, dobivamo masu jedlfllce zapremma
suspenzije u vremenu T:
Mo
P, = Pw + p V
p, -Pw
P.,
(4.59.)
iz cega proizlazi postotak mase zma preostalih u suspenziji promjera Dr<D prema
ukupnoj masi uzorka:
If Geomehanicke osobine, klasifikociJe i metode ispitivonJa If a
p V
P 100(p, - Pw)' (%)
p, - Pw Wo
gdje je: gustoca smjese u vremenu T;
PI<.' i Po - gustoca yodel odnosno gustoca cvrstih cestica;
Mo - masa uzorka u suspenziji i
V - zaprernina uzorka suspenzije.
(4.60.)
Na osnovu vremena T od pocetka ispltlvanja do mjerertia gustoce
dobivarno iz jednadzbe 4.55. promjer zrna D/, a sa gustocom Pt postotak rnase, na
osnovu cega se sacini dijagram prosijavanja (jedn.4.60).
...
::+
"-1'
"I
" .
..
"
u
Ps ..... iht ... ,.j_ .. .... ...ll
.. "'" .. ,·t, ..,. , ... 1.1
O ......... .. • '_il' <t •• " u." 'n, ,
11
"
':i

i-
II l.M1.l
, .. ,
"
tU'fII.
®,. tOtS
u".

'''''
:,11;1
to ..
,
1.035
;;
.
! ,
I
' '

, .
!

,
i

"
S1. 4. 9. Nomogram za proracun dijametra cestice tia pomocu areometrisanja po mctodi
Casagralldea (1940).
Navedeni obrasci moraju se korigovati zbog meniska, sredstava za
koagulaciju, temperatura, izdizaqja nivoa tecne mase u menzuri j dr. (Najdanovic j
ObradoviC, 1979). Medutim, izracunavanje dijametra i kolicine cesticll, ukljucuju6i
i sve korekcije, dugotrajno je, zbog cega se vrsi proracul1 pomocu nomograma.
104 Me/!allika rfa
4. Fizicke osobine tfa i klasifikacioni sistemi
Casagrande 1940. je razradio graficku metodu POOlOCll nomograma koristeci
Stockesov (Stoksov) zakon (s1. 4.9.).
Postupak za odredivanje dijametra D je slijedeci:
Na skali za gustocu cvrstih cestica tla nade se njena vrijednost koja se
dobije laboratorijskirn ispitivanjern (I). Na skali za temperature t nade se
vrijednost za temperaturu smjese pri citanju na areometru (2). Spajanjem ovih
tacaka i produzenjem prave do skale C.lO' dobije se nOva tacka koja se spaja sa
presjecnom tackom na skali za brzine v (6), dobivenom produzenjem prave od
taoaka na skali areometra R, iii H, (4) i trajanja taloZenja T (5). Sjecistem prave
C.lO'·v sa skalom dijametra dobije se dijametar zrna D (7).
Ovim opitima dobijemo "ekvivalentni" dijametar zma (Nonveiller, 1981),
jer ona nisu loptasta, tako da je stvarni promjer tanke plocaste cestice znatno veci
od onoga koji se dobije ispitivanjem.
4.7.3. KOMBINOVANA METODA
Kod materijala sastavljenih od cestica raznih krupnoca odvajanje krupnih
vrsi se sijanjem kroz sita, a sitnijih areometrisanjem. Prvo se mokrim postupkom
izdvoje cestice preko 0,06 mm (neko uzima 0,1 mm) sijanjem, a zatim
areometriranjem cestice kaje su prosle kroz ovo sito i to ako je ovoga materijala
vise od 10%.
4.7.4. STEPEN RA VNOMJERNOSTI I KONTINUALNOSTI TIA
Ovisno 0 karakteru tipskih granulometrijskih kriva materijal tia gradiramo
kao dobro granlllirana, slabo i malo granulirana tIa (s1. 4.6.).
Dva parametra mogu se determinisati na bazi granulometrijske krive: (i)
stepen ravnomjernosti (C,) i (ii) stepen kontinualnosti - zaobljenosti (C,).
Allen Hazen je iz granulometrijske krive definisao stepen ravnomjernosti
tla odnosom:
C Doo
11 Dw
gdje je: D6fl - dijamelar zrna koji odgovara prolazll kroz sito od 60%;
D30 • dijametar zrna koji odgovara prolazu kroz sito od 30%;
DJO - dijametar zma koji odgovara prolazu kroz sito od 10%.
Ako je:C
u
<5 tlo se smatra ravnomjemim;
C
u
:=5-15 tIo je umjereno neravnomjernog sastava i
Melwltika IIa
(4.61.)
105
J/ Geomehanicke osobine, klasifikaci/e i metode ispiliva,yo flo
C
u
> 15 tID se smatra neravomjerno granulirano.
Najrnanja vrijednost koeficijenta iznosi 1 j odgovara materijalu su
sva zma istog dijametra.
Stepen kontinualnosti definiSe se izrazom:
Dio
(4.62.)
Iz granulometrijskog sastava mogu se ocijeniti i druge osobine tla kao sto
su propusnost, cvrstoca na smicanje, stisljivost i tako dalje. Granulometrijski
sastav tla, takoder, se koristi za analizu granulacije filtra koji sluzi za smanjenje
hidraulickog gradijenta izmedu tla i kamene naslage iii iza zidova i tla i kod
drenaZa, te kod kiasifikacije tla.
4.8.STANJA I GRANICE KONZISTENCIJE
Fizicke osobine koherentnog tla kao sto su gline, ilovace- i -slieno mijenjaju
se ovisno 0 sadrZaju vode. Sa porastorn vode rnijenja se stanje gline, pocev od
potpuno cvrstog i suhog preko piasticnog i mehkog do zitkog. odnosno tekuceg
stanja. Plasticnost je glavna karakteristika glina, a to je osobina koja omogucuje
materijalu da izdrzi nee!asticne deformacije bez pucanja ili mrvljenja.
Svedski istrazivac Atterberg (1911) je na osnovu dugogodisnjih ispitivanja
definirao stanja plasticnosti glinovitih rnaterijaia i granice izmedu njih, kao i
vode u granicnirn stanjima.
Stanja plasticnosti i karakteristicne granke definirane su na bazi
empirijskih opaZanja i iskustava, a odreduju se laboratorijskim ispitivanjirna.
Cvrsto Polucvrsto Plastieno Teeno, zitko
I 2 3 4
Zilavo
Zilavo tetno
.g
Dlasticno I

Ljepljivo
c
STANJA
E
/
piasticno
Gusto tecno

a.

N
1 12\ 3
4
c4

H,\- IVp L"IV Rijetko tecno
-'"

It, stezanja
I
h' piasticnosti I rVL 1eccnja
I
GRANICE
(skupljanja)
lplndeks
Dlasticnosti
106 Mehalliko lIa
4. Fizicke o.wbine fla i kloslfikacioni sis/emi
Cvrsto stanje nastupa kada se daljnjim susenjem uzorak vise ne skuplja.
iako se njegova masa smanjuje usljed isparavanja vode. Tlo je u ovom stanju
stalne zapremine i sa susenjem povecava se njegova cvrstoca (1).
Polucvrsto stanje karakterizira smanjenje zapremine sve dok se voda u
porarna pocne povlaciti u unutrasnjost uzorka, kada je postignuta granica stezanja
Wp Uz daljnji gubitak vlage uzorak je cvrsci i prelazi u cvrsto stanje, pri cemu
dobiva svjetliju boju. PoveCanjem vlage uzorak je rnanje cvrst i podlijeze vecoj
promjeni zapremine i prelazi u piasticno stanje (2).
Plasticno stanje nastaje daljnjim povecanjem vlage kada ne dolazi vise do
narusavanja kontinuiteta mase i pojave pukotina. Ta granica promjene zove se
granica plasticnosti a stanje koje nastupa je plasticno. U tom stanju valjanjem
uzorka na staklenoj podlozi mogu se dobiti vaUciCi debljine 3 mm (3).
Tecno stanje karakterise visok sadrZaj vode. Povecanjem vode smjesa
prvo prelazi u zilavo tecno stanje. Tadajos irna malu cvrstocu na smicanje, i to pri
granici koju nazivamo granicom tecenja WL. Daljnjim povecanjem vode glinena
smjesa postaje gusto a zatim rijetko tecna. Ona uopste ne posjeduje cvrstocu na
smicanje (4).
Pri prelazu iz jednog stanja u drugo usvojene su odredene gran ice pri cemu
svakoj od njih odgovara odredeni sadrZaj vode. U mehanici tla najvaZnije su:
granica tecenja WL;
);- granica plasticnosi Wp;
y granica skupljanja iii stezanja WI' Ove granice se jos nazivaju i
Atterbergove granice.
4.8.1. GRANICA TECENJA
Granica tecenja tla razdvaja plasticno od tecnog stanja a odredena je
sadrzajem vlage u uzorku tla koja pri potresanju omogucuje pocetak tecenja.
Ispitivanje se provodi na jednostavnom aparatu za odredivanje granice
tecenja (sl. 4.] 0.), koji se jos naziva i Casagrandeova treskalica. Aparat se sastoji
od mesingane posebno oblikovane posudice koja je vezana uz aparat sa elasticnim
postoljem preko ekscentra u gornjem dijelu. Okretanjem rucice preko ekscentra
podi.ze se posuda na visinu od 1,0 em j pusti da slobodno padne i udari 0 postolje.
Ponavljani opit sa uzorkom u posudici sa razlicitim procentom vlaz.nosti
omogucuje utvrdivanje granice tecenja.
Za ovo ispitivanje uzima se oko 200 g tla u prirodno vlaznolll stanju bez
zma vecih od 0,5 mm i da bi se provlaiilo stavlja se u posudu sa destiliranom
vodoITI. Smjesa se dobro izmijesa i homogenizirana stavlja na mesinganu posudicu
11 kolicini koja treba da pokrije nesto vise od prednje polovine zdjelice, s tim cia
Mc/wnika fla 107
11 Geomehanicke osobine, klasijikacije i metode ispitiva'!ja t1a
njena visina iznad najnire tacke pasudice bude eka 12 mm. Profilisanim noiem
prosijece se brazda u sredini uzorka tako da njena duzina bude oke 40 mm. Tada
se okrece rucka brzinom od aka 2 ebrtaja u sekundi, sve dok se zlijeb na dnu
posudice ne sastavi u duzini od eko 1 ern.
ZAVRTANJ ZA POOESAVANJE
VISINE PAOA POSUDtCE
EKSCONTAR KOJ! OKRETANJEM
PROUZROKUJE OIIA-
<;;;;f'[:i!,1;J.!!rI..::;: t SPUSTANJE C!NIJICE ZA
r- tem
MESlNGAHA .."
CtNtJICA
__
UZORAI\ TlA

UZ(Jf!AK flA PROf OF'lTA

UzoRAK TlA POSlUS: OPITA
SI. 4.10. Casagrandeov aparat za odreaivanje granice teeenja
s.
,.
,',
"
c
'-- --30 .
,;' ,8
i/izo __
"
r
-.-
Z
'N
I A
;!. 10 ,.
"'L I Iv
r
-MEStNGANA POS\#JiCA U DONJEM
I GCRNJEM POlOZAJU
I • ,
, '
-,----L-_, __ + _____ l __ __
!O 15 20 25 )0 40 50
BROl UOARACA 11 ! log 1
Sf. 4.11. Dijagram za odreaivanje granice lecenja flh
108 Mehallika ILa
4. Fizicke osohine fla j klasifikacioni sislemi
Kada se ovo postigne, prestaje se sa daljnjim okretanjem, zapiSe broj
udaraca i uzrne dio materijala uz zlijeb za mjerenje vlaZnosti. Ovaj epit ponavlja se
3-4 puta, ali svaki put sa drugirn procentom vlainosti. Uzorak se obicno najprije
zamijesa sa rnanjom a poslije sa vecom i vecom vlaznoscu, uz dodavanje potrebne
koliCine vode. Smatra se da je tacnost opita najve6a izmedu 10 i 40 udaraea, tj.
kasa De smije hiti gusta niti rijetka.
Rezultati ispitivanja unose se u dijagram u koji se oa apscisi nanosi broj
udaraca n u logaritamskoj razmjeri a fla ordinati vlaznost w u procentima suhe
mase uzorka (sl. 4.11.). Dobivene tacke A, B, C, D, spoje se praveem za koji se
trazi tacka P za 25 udaraea. Vlahost koja odgovara ovoj tacki usvaja se kao
granica tecenja (l)L-
ta.cnost
0.1 mm
st. 4.12. Konicni penetrometar.
Danas se urnjeslo aparata sa rucnim okretanjem i brojenjem udaraca,
koriste aparati sa motorom i autornatskom registracijom broja podizanja
(fotografija na slici 4.10.).
Cestaje upotreba konicnog penetrometra (sl. 4.12.) za odredivanje granice
tecenja. Uzorak pripremljen slicno kao i kod metode Casagrandea ugraduje se u
limeni prsten, fla koji se centricno spusta konus, cije se prodiranje mjeri svakih 5
sekundi. Ovo se ponavlja jos jednom s tim da se popuni formirana fupa i uzima
srednja veliCina. Ispitivanje se ponavlja na uzorcima razlicite vlainosti na kojima
se mjeri dubina prodiranja. Iz vise opita iz dijagrama vlaZnost-prodiranje uzima se
ona vlaznost pri dubini prodiranja od 20 mOl, koja predstavlja granieu tetenja.

IT Geomehanicke osobine, kJasijikacije i metode ;spitivonja tfa
4.8.2. GRANICA PLASTICNOSTI
Granica plasticnosti mehko plasticne gline odreduje se valjanjem dlanom
na podlozi obicnog iii upijajuceg papira u valjcice debljine 3 mm. Valjanje se
obavlja sve dotle dok se valjcici ne pocnu kidati, odnosno dok se na valjku ne
pojave pukotine. Ako se u prvom pokusaju ovo ne ostvari, uzorak se ponovno
skupi u loptu i valja na isti naeln do kidanja. Tada se izlomljeni komadi skupe i
odredi sadrZaj vlage u uzorku. Kolicina vlage izraiena u postocima suhe mase
uzorka odgovara granici plasticnosti Wp. Obicno se zbog tacnosti ispituju nezavisno
izradena tfi uzorka. Interesantno je istaci da se u Rusiji i Kini granica plasticnosti
odreduje konicnirn penetrometrorn. Penetracija od 2 mm uzima se za granicu
plasticnosti.
4.8.3. GRANICA SKUP£.JANJA
Granica skupljanja iii stezanja definisana je sadrZajem vlage pri kojoj se
zaprenllna uzarka ne smanjuje daljnjim susenjem. Ova granica dobije se
postepenirn sllsenjem patpuno zasicenog uzorka poznate zapremine VJ i mase MI.
Uzorak se mjeri prije postepenog susenja na zraku u susnici eM]) i odredi
zapremina (V}) obicno uranjanjem u zivu, a zatim se dalje sllsi, povremeno uzirna
uzorak. hiadi i mjere tezine. Ovakvim nacinom dobit cerna rnase: Mj , M
2
, Mj , M4 i
zapremine Vj, V2, V
3
, V
4
itd, iz cega cerna utvrditi da pri jednom sadr.zaju viage
zapremina uzorka ostaje nepromijenjena iako njegova masa i dalje opada usljed
snsenja. Gubitak vode susenjem do granice skupljanja priblizno odgovara
smanjenju zapremine uzorka. Susenje se i dalje nastavlja dok se uzorak potpuno ne
oSllsi, tj. do staine mase i mjeri se sarno tezina. Kolicina vode za pojedina mjerenja
zapremine i mase odredi se II procentima suhe mase i izradi dijagram ovisnosti
zapremine (V) i kolicine vode (w).
Granicu skupljanja mo7.emo odrediti na ovaj nacin graficki i analiticki.
Graficki se na dijagrarn nanesu zapremine svih uzoraka VI! sa odgovarajutim
procentima vlainosti WI!' U prelomnoj tacki P dobije se vlai,nost Ws koja odgovara
granici skupljanja (s1. 4. 13.-a).
Na slid 4.13.-b prikazan je sematski uzorak potpuno zasioen vodom (I),
zatiffi uzorak kod kojeg je zapremina smanjena susenjem toliko da su sve pore jos
ispunjene vodom do gran ice skupljanja (2) i, najz.ad. gdje je ostranjena vlaga u
uzorku a zapremina V2 ostala je jednaka onoj po definiciji za granicu skupljanja
(3). Iz skice slijedi:
Mehollika lin
--f
~ ~
~
'" M
0'"
%
.N
"" ~ ~
>;
Sf. 4.13.
gdje su:
4, Fizicke osobine tla i klasffikacioni sistemi
®
A/
B/
c/
~ _ ~ ..... K""'''''''''
- E
V
4
V3 v2 v
1
ZAPREMINA 'kJ)
Dijagram za odreiiivanje graniee skupljanja (a) i sematski prikaz promjene
zapremine od pOlpuno zasicenog uzorka do graniee stezanja pri postepenom
su§enju (b).
w, (4.63.)
Ps i Pw - gustoca cvrstih cestica tla bez pora supljina gustoca vode
(g/cm3);
M.I - masa cvrstih cestica (g);
M - ukupna masa uzorka prije susenja (g).
Granice konzistencije karakteriziraju osnovne osobine
materijaia, te je njihova primjena veoma dragocjena za uporedbu
ocjenjivanje njihovih osobina.
glinovitih
i priblizno
4.8.4. INDEKSNI POKAZATEL.Jl
Indeks plasticnosti Ip je razlika izrnedu granice tecenja fJh graniee
plasticnosti Wp, tj:
(4.64.)
Me/ulIIika tin
II Geomeoonicke osobine, klasi/ikacije i metode ispitivanja tla
lndeks plasticnosti pokazuje kolicinu vode potrebnu da neko koherentno
tlo prede iz plasticnog u tecno stanje. Za pojedine vrste tla indeks plasticnosti
krece se u slijedecim granicama:
>25 za glinu;
10-25 za ilovacasta tla;
2-10 za prasinaste materijale i
o za pjeskovita tla.
Indeks teeenja predstavlja odnos viska vode u tlu iznad granice
plasticnosti prema indeksu plasticnosti:
OJ
o
-OJ
p
OJ
o
-OJ
p
=
OJ
L
-OJ
p
Ip
(4.65.)
gdje je Q.\) prirodna vlainost uzorka !la. Za tvrda glinovita tla h<O. plasticna
O<h<l, a tecna Iv 1.
lndeks tecenja odreduje se i iz nagiba pmve u dijagramu tecenja (sl. 4.11):
h=(OJs,,-OJso,,)%. (4.66.)
Indeks iilavosti /y predstavlja omjer izmedu indeksa pJasticnosti Ip i
indeksa tecenja h:
I
I =....L
T I
L
(4.67.)
Indeks zilavosti je mjera cvrstoce materijala i yeti je 5tO je veca cvrstoca.
Indeks konzistencije Ie je odnos razlike granice tecenja WL i prirodne
vlaznosti Wo prema razlici gran ice tecenja i granice plasticnosti:
OJ
L
-W, W
L
-W
o
I, (4.68.)
W, -(llp Ip
te on karakterizira odnos izmedu prirodne vlaZnosti one u granicama
konzistencije.
Mnogi autod su razlicito
konzistencije (Ie), kao npr.:
prema Terzaghiju (1951):
tvrdo plasticni materijali
mehko plasticni
vrlo mehki plasticni
tecno plasticni
zitko plasticni materijali
0,75<1,<1.0
0,50< 1,<0,75
0,25<1, <0.50
o < I, <0.25

stepenovali plasticnost prema indeksu
prema Angnostiiu (1982);
tvrdi materijal Ie> 1,25
polutvrdi I, =1.0-1.25
kruto plasticni I, =0,75-1.0
srednje plasticni
mehki
vrlo mehki
I, =0.50-0,75
I, =0.25-0.50
I, =0.0-0.25

4. FiziCke osobine t1a i klasifikacioni sislemi
4.8.5. DIJAGRAM PLASTICNOSTI
Casagrande je predlozio prikazivanje karakteristika plasticnosti raznih
koherentnih materijaia dijagrarnom plasticnosti, II kojem se na apscisu nanosi
granica tecenja WL, a na ordinatu indeks plasticnosti Ip (s1. 4.14.). Visegodi5njim
proucavanjem ustanovio je da kosa Jinija, nazvana A-linija, cijaje jednadzba:
Ip =0,73(OJ
L
-20%). (4.69.)
razdvaja podrucje dijagrama u dvije zone. Iznad A-Iinije su tla sa glinenim
cesticama, a ispod nje tIa sa prasinastim cesticama i organskim materijama. lz
ovoga se moZe zakljuciti da su tla iznad A-Iinije sa ve60m, a ispod sa manjom
kohezijom.

_ PlASTICNO T 1 SUHA eVR _ !
STOCA RAstU A PR;OPUSNOST, 1-_....).._-'- .. _ ..J_
I PROMJEN APREMINE SEr .. _,-
SMANJUJE :' )
, ",iC, ,
CNO, T I SUHA CVR- .. ! - j • . ,I:;iS'
SrOCA OPAQAJU A PROPU5N - 1,..\i)b,' \:
OST ( SlIS NOST RASTE t« j
, t \>- 'I
.... \>: >1', m ••

"
§PI
@
0
0
"
20 30
"
SO
"
70 80 90 100
GRAN!CA TEf::ENJA wL {OM
Sl. 4.14. Dijagram plasticnosti sa vrstama tla.
Ordinata na granici tecnosti od wL=50% dijeli dijagram na podrucja
srednje i male plasticnosti na lijevoj strani (CI, CL, ML, OL), te podrucje visoke
plasticnosti na desnoj strani dijagrama (CH, OH, MH). Sest osnovnih polja
sacinjavaju vrste tla oznacene simbolima u dijagramu, a nazivi i stepeni
plasticnosti dati su u tabeli 4.4.
Materijali sa raznih lokaliteta, koji se u dijagramu nadu na istoj tacki.
imaju slicne osobine kao sto su stisljivost, cvrstoca na smicanje sa istim stepenom
vlai:nosti, propusnosti i dr., pa je prikladan za uporedivanje uzoraka i svrstavanje u
grupe slicnih osobina. Ovaj dijagram prihvacen je kao osnov za klasifikaciju
koherentnih materijala, prema AC klasifikaciji. koja ce se objasniti u tacki 4.9.
Mehallika ILa 113
II Geomehanicke osobine, klasifikacije j melode ispifivanja fla
Granice plasticnosti jednostavno je odrediti. One su veoma dobar
okazatelj za klasifikaciju tla njihovo grupisanje po slicnim osnovnim
tisoka graniea tecenja je znak finozrnijeg tJa, jer je za njegovo.
potrebno znatno vise vode, cimje sadrZaj
ima gotovo identicnu vlaZnost na granici tecenja I na
plasticnosti Wp, s druge strane, raste sa ... tvan, all ne
utjece na granicu tecenja Wf.., zbog cega se smanJuJe mdeks /P', .
Na slid 4.15. prikazan je primjer primjene dijagrarna plast,cnost. na ghnu
iz Bijelog polja, koja se upotrebljavala za na I.IE
Salakovac. Iz dijagrama se vidi da se radi pretezno 0 gimama srednJe plasticnostl.
;f. 80
D.
_ 70

on
o
z
GO

'" ..
-'
Il. 50
'"

o
40
30
20
10
o 10
.
!
I
@
.
, .
'-;
(SF

(SC /'-"::;;
'---'
20 30
.' "
k1



/-q+
/
to.
V
I
/
I
:Q
V
p:Y(OH
.: ...
OH ..
.. ,
. . ,
.'

IY
lot;)'

LO 50 60 70 80 90 100
GRANICA TECENJA w
L
0/0
SI. 4.15. Dijagram plasticnosti za glinu iz B. po(ia kod Mostara,
4.8.6. SADRZAJ ORGANSKIH MATERlJA U TLU
Opcenito se maze reci da su organska tla nepodes?a za ali sma
povremeno prisiljeni da rjesavarno geotehnicke probleme , u ovakv,m t!,ma. Kod
ovoga postoje tla koja gotovo u cijelosti sadrZe organske rnaten]e, kao sto su npr.
114 Meilanika tIa
4. Fizicke osoMne tla i klasifikacioni sistemi
lignit, treset i 51., kao j ona koja pretezno sadde mineralna zrna Sa primjesama
razlicitih koliCina organskih materija.
Osobine ovakvog tia znatno ovise od kolicine sadr.zanih organskih
materija, Za organska tla moZe se opcenito reci da imaju velik sadrfaj vode, da su
veoma stisljiva i da imaju veoma male cvr5toee. Pojavljuju se kao vlaknasta,
poluvlaknasta i amorfna organska !la.
Treseti se npr. sastoje od stare vegetacije raspadnute da razlicitog stepena,
na bazi cega se vrsi i njihova klasifikacija. Kod njih preovladavaju organske
materije i sadr.ze 80% do 90% vade od ukupne tezine. Ova tla sadr.ze velike
kolicine nezbijenih zivotinjskih i vegetacionih materija.
Cesta je istovremena sedimentacija organskih materija i mineralnih zrna iIi
se naknadno mijesaju, taka da nastaju tla sa visokim sadrZajem organskih materjja.
Takvi su npr. organski muljevi i organske gline.
Standardirna se predvida metoda odredivanja koliCine organskih rnaterija u
tlu. NajCesCe se oni zasnivaju na Zarenju uzorka tla na visokoj ternperaturi (7000C
- 800 0c) i na bazi gubitka tdine odreduje se kolicina organskih rnaterija. Kod
ovoga smatra se da gubitak na tezini predstavlja tezinu organskih materija, a da
rnineralni sastojci ne gube Zarenjem na tezini.
Uzorak tla ad mase 10- 20g osusen do konstantne mase na temperaturi ad
50°C (323,15 K) stavi se u posudu i izvaga (Mo). Osuseni uzorak se usitni i stavi u
vee zagrijanu pee za .zarenje iii 5e nad plarnenikom uz.ari na temperaturi od 700°C
800 °C (973,15K-1073,15K). Zarenje traje obicno 20 do 30 rninuta poslije eega
se ohladi u eksikatoru i izvaga (M). SadrZaj organskih materija odredi se kao
procenat izgOIjelih sastojaka, prema masi suhog uzorka da, tj.:
gdjeje:
0= Mo -M 100(%). (4.70.)
Mo
Mo-masa uzorka sa loncicem prije 7..arenja (g);
M -masa uzorka sa loncieem nakon z.arenja (g).
Prema nekim autorirna organskim tlom smatra se ono koje .zarenjem gubi
na tezini vise od 10%.
Ovu metodu ne rnozemo primijeniti za tlo koje pokazuje reakcije na
sadrz.aj sulfata i hidratizirane alumosiJikate, jer Zarenjem gube dio svoje tezine.
Drugi naein odredivanja sadrzine organskih materija u tlu je pomocu
razrijedenog vodikova superoksida, u koji se potapa uzorak tla. Uzorak mase 100 g
osusi se kao i u prethodnom slucaju i potapa u razrijedeni vodikov superoksid (1 :3)
i pusti da se zavrsi reakcija, poslije cega se vrsi ispitivanje. OSllsen uzorak na

/J Geomehanicke osobine. klasifikaciie i metode ispitivanja tla
temperaturi ad 105 °C se vaga i izracuna sadrZaj organskih tvari po obrascu 4.70. s
tim da se umjesto mase poslije zarenja uzima masa nakon susenja.
Organske materije imaju znacajan uticaj na fizicko-mehanicke osobine tla.
Graniea tecenja (WL) i granica plasticnosti (wp) rastu sa povecanjem organskih
rnaterija, a opada indeks plasticnosti (lp).
Nekada se saobracajnice moraju jzgraditi na ovakvom organskom tlu, pa se
prirnjenjuju posebno prllagodena rjesenja. Objekti visokogradnje temeljeni na
ovakvom tlu zahtijevaju takoder sira izucavanja, jer nekada ni duboka temeljenja
nisu opravdana.
4.9. ,KLASIFIKACIJA TLA
4.9.1. :)VRHA KLASIFlKACl]E
Klasifikacija ili razvrstavanje tla je proces kojim neko tlo klasiramo,
odnosno razvrstavarno u odredenu klasu u koju one spada po svojim bitnim
karakteristikama, uporedenjem stanovitih osobina ispitanog tla sa osobinama neke
klase koje su date u sistemu klasifikacije koji primjenjujemo.
U prirodi postoje razne vrste tIa koje se medusobno razlikuju po mnog{m
osobinarna zbog cega se ukazala potreba njihovog klasificiranja, pom06u cega bi
se mogle opisati njihove osnovne osobine i svrstati u odredenu klasu. Odabrani
sistem, koji bi se primjenjivao u mnogim zemijama, omogucio bi lakse
proucavanje i razumijevanje dobivenih rezultata 0 ispitivanju tla, te medusobno
sporazumijevanje i uporedbu rezultata dobivenih u rrmogim institutima, zavodima i
laboratorijama, koje se u okviru geotehnicke nauke bave izucavanjem tIa.
Razvrstavanjem tla u odgovarajucu grupu iii klasu datog sistema
kJasifikacije dobijemo padlogu za orijentacionu prognozu njegovih bitnih osobina,
koriste6i pri tome i sva ranija iskustva. Klasifikacioni sisterni, rna koliko siroko i
detaljno bili obradeni, ne mogu uvijek zamijeniti iaboratorijsko ispitivanje
odredenih osobina sa obradom podataka.
Klasifikacioni sistemi omogucuju da bar u grubim crtama, ocijenimo 0
kakvom se tIu radi i u kojem rasponu mozemo ocekivati da se krecu njegove
osobine.
4.9.2. KLASIFlKAClONl SISTEMI
Uporedo sa napretkom nauke 0 mehanici tla razvijali su se i usavrsavali
mnogi sistemi za razvrstavanje tla od kojih se sarno neki danas primjenjuju. Mnoge
laboratorije i druge institucije u svijetu koje proucavaju tlo i projektuju iii grade
116 Mehanika tla
4. Fizic'ke osobine If a i klasi}ikacioni sistemi
objekte razradile su klasifikacione sisteme za posebne namjene iii sire potrebe po
kojima se tlo razvrstava u grupe slicnih osobina. Te se grupe formiraju na bazi
razlicitih osobina tla dobivenih opitima na terenu iii u iaboratorij i, a tu se
ug)avnom ubrajaju: granulometrijski sastav, zastupljenost pojedinih frakcija
odre(J'ene. velicin.e, ¥ust?ca tIa, granice konzistencije, geolosko porijeklo,
struktuml odnosl, kapilarno dlzanJe vode, viaznost, oblici, stanje zrna i tako dalje.
Neki prvobitni klasifikacioni sistemi bazirali su klasifikaciju iskljucivo na
granulometrijskom sastavu tla (US Bureau of Soils) koji, opcenito uzevsi, nisu
potpuno prakticni za inzenjersku praksu.
Za potrebe mehanike da u gradevinarstvu najpodesnija do sada pokazala se
jedinstvena k1asilikacija, poznata kao AC-klasilikacija, koja ce biti obradena.
Danas postoji vise verzija ovoga sistema, a one su slicne.
Ova je klasifikacija tokom vremena dozivjeJa nekoliko dopuna i kao takva
postigla primjenu ne sarno u Americi vee i u zapadnoj Evropi, odakle je putem
medunarodnih kongresa i simpozijuma prenesena i u nasu zemlju.
Izmedu mnosi"a klasifikacionih sistema navode se slijedeci:
Klasilikacija tl8 po granulometrijskom sastavu, prema Birou za tla
SAD (US Bureau of Soils).
Osnovna AC-klasitikacija Hi Casagrandeov sistem klasifikacije.
Modilikovana osnovna AC-klasilikacija, koju je dao Ured za
poboljsanje t1a SAD (United States Bureau of Reclamation). Ova
modifikacija skraceno je nazvana AC-klasifikacija po USBR-u iii
jedinstvena k1asifIkacija,
Modilikacija po RRL-u, koju je kao drugu dopunu dao istrazivacki
laboratorij za ceste (Road Research Laboratory, England).
Unilicirana klasilikacija tla iii skraceno USC-klasifikacija, koju su
dale dvije znacajne institucije iz SAD, i to Ured za poboljsanje tla
(USBR) i Korpus inienjerije (CElISA). Ova varijanta prihvacena je ad
mnogih geomehanickih krugova U svijetu.
);:. Dopuna jedinstvene klasifikacije za puteve i aerodrome, koja ce se
zbog vainosti skraceno prikazati.
Ostali klasifikacioni sistemi imaju posebne namjene i manje se
primjenjuju. Od ovih su poznati:
Klasilikacija Uprave javnih puteva SAD (US Public Roads
Administration Classification), iii krace PRA-klasifikacija.
>- Klasilikacija Uprave civilnog vazduhoplovstva SAD (Civil
Aeronautic Administration), prvobitna i izmijenjena, iii kraee CAA-
klasifikacija.
>- Klasitikacija na osnovu sabijenosti, koju je kao uproseenu metodu
dao K.B. Woods za bazen Misisipi.
Mf'hauika tla 117
If Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja Ila
};> Burminsterov opisni metod ldasifikacije tla, koji se zasniva na
izvjesnom broju definicija kornponenata tla.
4.,/.3. KLASlFIKACl]A TLA PO GRANULOMETRl]SKOM
! SASTAVU
Klasifikacije po granulometrijskom sastavu zasnovane su iskljucivo na
granulometrijskom sastavu sitnozrnog tla, koje saddi cvrste cestice ispod 2 mill.
Uobicajeni nacin je da se tlo klasificira pomocu trokutastog dijagrama. Njih
postoji vise vrsta, a bice naveden najnoviji dijagram Arnerickog biroa za tlo (US
Bnrean of Soils).
100
o 10 20
o 100
30 .0 50 60 70 80
PRASINA U -'0 -
o
90 100
Sf. 4.16. Trokutasti d!iagram za k1asifikaciju Ila prema Americkom birou za tia.
Dijagram se sastoji iz tri koordinatne osovine sastavljene u istostranican
trokut u kome svaka stranica predstavlja po jednu frakciju. ito: pijesak, prasinu i
glinu u postotku tezine cijele mase tla. Dijagrarn je podijeljen na deset sektora i
svakom je od njih dato opste ime koje ugrubo opisuje odredenu vrstu tla. Svaka se
tacka u dijagramu dobije povlacenjern linija paralelno sa stranicama trougla za
pojedine frakcije, do njihovog presjecista. Kod upotrebe klasifikacija po

4. Fizicke osobine tla i klasifikacioni sistemi
granulornetrijskom sastavu mora se voditi racuna 0 razmjerarna granulacije glavnih
frakcija na kojima je ona zasnovana.
"
" 4.9.4. OPiS I SIMBOLI AC KLASIFIKACl]E
/
Ovaj sistern pokazao se najprihvatljivijim,jer obuhvaca mnoge slucajeve u
gradevinskoj praksi. Vrlo je jednostavan, razumljiv 1 prilagodljiv na sve jezike
svijeta zbog cega je maksimalno praktican za primjenu. U ranijim stadijima
razvoja mehanike tla kao nauke i njene prakticne prirnjene nije postojao praktican
sistem razvrstavanja i opisa tla, pa je dolazilo do razlicitog opisa i tumacenja ne
samo medu strucnjacima raznih zemalja vee i unutar jedne zernlje i jedne te iste
institucije, kao i izmedu pojedinih strucnjaka.
U izradi jedinstvenog i univerzalnog sistema klasificiranja tla najve6i
doprinos dao je Arthur Casagrande, koji je jos 1942. dao terensku klasifikaciju tla
pod nazivom "Airfield Classification", poznatu kao AC-klasifikacija. InZenjerske
jedinice vazduhoplovne armije SAD prihvatile su ovu klasifikaciju kod izgradnje
aerodroma, koja je objavljena 1947. pod nazivom: KlasifIkacija i identifIkacija
tIa (ClassifIcation and Identification of Soils) u publikaciji Proceedings A.S.C.E.
Sve vrste tla po ovoj kJasifikaciji podijeljene su na:
};> krupnozma iIi nekoherentna tla i
};> sitnozma iIi koherentna tIa.
Pored ove podjele razliknjemo i pet osnovnih grupa. datih u tabeli 42., sa
velicinama zrna i simbolima. Posebnu grupu predstavljaju vlaknasta organska tIa.
(a) Krupnozma On
MSilt
pfaSina O.06-0W2 Uzeto iz drugog
(b) Sitnozma tla
Sljunak i pijesak (0 S). tj. krupnozrno tlo dijeli se dalje na sest podgrupa,
Ovisno 0 karakteristikama granulometrijskog sastava, 0110 mow biti dobro, sJabo
iii jednolicno granulirano, te sa vecorn kolicinom prasinastih iii g1inovitih
sastojaka sto oZllacavamo dodajuci drugo slovo osnovnorn simbolu, i to za:
Mehallika tia 119
11 Geomelwnicke osobine, klasifikacije i melode ispitivallja If a
}> dobro granuliran sa sirokim
granulometrijskim podrucjem W (Well Grained);
);:. dobro granuliran sa vecom
kolicinom glinovitih cestica.
koje djeluju kohezivno C (Clayey);
;.. slabo granuliran, uskog
granuIometrijskog podrucja,
jer mu nedostaje neka grupa zrna,
malo sitnih frakcija P (Poor Grainded);
;.. slabo granuliran sa vecom
primjesom cestica praha F, (Fine-Silty)
;.. slabo granuliran sa mnago
cestica gline Fc (Fine Clayey),
;.. jednolicno granuliran, sasvim
uskog granulometrijskog podrucja,
jednozmato i sa malo sitnih cestica U (Uniformly).
Sitnozrna cista anorganska tla (M, C), kao i ova tIa sa manjim
procentom organskih primjesa (0), plasticna su u vlaznorn stanju. Plasticne
osobine iskazuju se indeksom plasticnosti Ip, granicom tecenja WL i prikazuju se
pomocu dijagrama plasticnosti. S obzirom na izrazene piasticne osobine tla,
koherentno tlo se pomoeu dijagrama dalje dijeli u tri podgrupe i dobiva slijedeee
simbole:
> niskoplasticna tJa, sa wL,,3S%, dobiva oznaku L (Low);
> srednjeplasticno tlo, sa wL=3S-S0% dobivaju oznaku 1 (Intermediate)
i
> visokoplasticna tla, sa WI.>SO% dobivaju dodatni simbol H (High).
Treset nema podgrupa u AC-klasifikaciji.
Prema tome, razlikujemo kod krupnozrnog tla ove grupe i podgrupe:
· dobro granuliran- i nevezan
slaho granuiiran i Cist
· pomijesan sa glinom do 50%
· jednoliko zmat
· sa previse prasioe
· sa
120 MelWl/ika tia
GP
GC
GU
GF.1·
GF.
SU
SFs
SFc
4. Fi::ic.'ke osobine Ila i kfasijikacioni sistemi
(b) Sitnozrna t1a diiele se na devet podQru! a:
Stepen pJastitnosti Prasina Glina Prasina i glina sa org.
primiesllma
· niskoplastitna ML CL OL
· srednjeplasticna MI CI OI
· viso\i:oplasticna MH CH OH
Osnovni sistem AC-klasifikacije sadr,-i 22 karakteristicne grupe i podgrupe
t1a, od cega dvanaest otpada na krupnozma, devet na sitnozrna, a jedan na
organska tJa.
U prirodi se materijali cesto nalaze na granicama dviju podgrupa. Tada se
oni oznacavaju sa dva simbola blizih podgrupa kao naprimjer: eLISC je mrsava
pjeskovita glina, iIi CHiSC je masna pjeskovita glina.
4.9.5. JEDlNSTVENA KLASIFlKAC[JA
Ova iedinstvena klasifikacija iii modifikovana AC-klasifikacija po USER
data je za da u tabeli 4.3., a za sitnozrna u tabeli 4.4. sa terenskim
opa.zanjirna, simbolima u pisanorn i grafickom obliku sa nazivom i opisom grupa
da i ostalim podacima koji se daju kod opisivanja nekog da.
Ova klasifikacija ima ukupno 22 grupe opisa da i one su identicne
osnovnom sastavu AC-klasifikacije, kako po sadriaju pojedinih grupa, tako
podgrupa. . .
Tabela krupnozrnatih tala sadrii po sest podgrupa za sljunkovlta I
pjeskovita tla, dok tabela sitnozrnatih tala sadrzi po tri grupe 5 obzirom na stepen
plasticnosti, sto daje ukupno devet podgrupa. Posebno je iskazana grupa. organskog
tla (treset) koja nema podgrupa.
4.9.6. PROSIRENA JEDlNSTVENA KLASIFlKACIJA TLA
ZA PUTEVE I AERODROME
Casagrande je prosirio svoju klasifikaciju primjenljivu i za saobracajnice,
koja je prihvacena za gradnju puteva i u V. Britaniji. Ona je i
prilike, te je izradena prosirena tabela 4.5. sa podacima 0 upotreblJlvostt pO]edmlh
vrsta tla.
Mdwllika tla 121
11 GeomehaniCke osobine, klasif/kacije i metode ispiiivanja lla
Jedillstvena klasifikacija za krupnozrna tla
Tabela 4 3
2 3 4 5 I 6
Giavna podjeIa - TERENSKA OrAZANJA

CijeJi malerija! iskJjucujuci cestice
promiera vetee: ad mm(S")
Dobro
graduirane
krupne i
sitnc ccsticc
Siabo
graduirao
Dobru
graduirane
krupne i
sitne cestice
Posloje watne
kolicine svih
krupnih frakcija (do
una
uzorka)
Prevladavajedna iii
viSe frakcija sljunka
Prljav materijaJ,
krupnc eestice s
previse sitnih
cestica, tj. matan se
diD cestica ne moze
raspoznati prostim
okom
Postoje znatne
kolicine svih
velitina cestica do
najveeeg zrna
uwrka

Siabo
graduirana
Prevladavajedna
frakcija pijeska iii
vise njih.
Prljav rnatcrijal,
krupne cestice sa
prcviSe silnih
cestica. tj. znata» se
diD cestica oe moZe
raspoznaii prostim
okom
Mehallika fia
Sarno ccstice marue od -3mm (l/8")
Dovoljno glioastih testica da vrlo
dobro vde materijal. Mjd-avioa mora
biti dovoljno glinovita da medusobno
povczuje sve krupne ccsticc
ukljucujuCi i najvecc
Prilicno cist do cist matcrijal. Sarno
malcn diD Cestica se ne moze
raspoznati okom, Nema dovoljno
glinovitih &stica da medusobno
povezuju 2lllC3 pijeska. Kada je
mokar, materijal nema kohezije iii
plasticiteta
Veliki dio testica se nc moZe
raspoznati prostim okom, a materijal
kadaje mokar irna malo iii niSta
plasticiteta iii kohczije
Veliki dio eestica se ne maZe
raspoznati prostim okom i malerijal
kadaje makar, imajasni plasticitet i
koheziiu.
Dovo!jno glinovitih cestica koje vrlo
dobro povezuju materijaL Mjesavina
mora, takoder, biti glioovita da
povezuje medusobno sve krupne
eestice do maksimalne velicioe
PriJicno Cis! do cist materijal. Sarno
malen dio cestica ne moze se
raspoznati pros tim okom. Nema
dovoljno glinovitih cestica da
medusobno povcfu zrnca pijeska.
KaJaje mokar, rnaterijal nema
kohezije iii plasticitela
Veliki clio cestica ne m07£ sc
raspoznati pros tim okom, ali materijal
kadaje mokar, irna malo iii (golovo)
Di§ta nlasticiteta iii kohezi·e
Vcliki se diD cestica ne moze
raspoznati prostirn okorn, a materijal
kadaje mokar, ima izrazit plasticitet j
koheziju
GR-lIPNI SlMRQU "
GC
:,.;.,--,
GW

GP
GU
GF
s
GFc
SC
SW
SP
SU
SFs
SFc
NAZIV I OPIS GRlIPA TV, ','
Sljulluk S pjeslmvitp·glioov;lIIn vczivom.
Grntlu;ronll '!jullkovu""nie,;k"v;t"
i1.vrsllirn vez,;vom
Slj"nuk. pijc",,): ,k.bn, I:l<,I)r<>
grooulrun .'!immk i
mjd.vone_ Malo iii ni'Ia flllih
_ w,w gmduirfon_ Slam grad";",,,
i IUjt.*>viI",
Malo ili nili:lIVrdih teslica
5lju,1ld; - jedno!iCan_ S!junai: sa SIlmo
"""">vit,,"i,akcijama thk"
granulomcuijskog p.oorucja, Bez finih
CeSlica
Sljunak 5 prekorrJiemo VrlP
1'ra.{illa.<I; slabc.> ),'mduir"''''
pnIWll!Sle povrJ:ine
pl"CkOIl"§t:IllO !!li:lle. G1inovil.;
slabe
pjeokovil.o glinene p',vffiule
Pijesnk , vez;V<>1)\ Dobro
gr",luirM; pijef;8\;:, 'nnnim
Pijc,nl; dobm r.raduinm, Dohm grodufralu
pije.'\Ci i s]junkov;.; Plyesak. Malo ili ruru.
finih ee.tica
",)",.k >1.", 51.to" 8''''''';'''''; P'P". ,
11)""",,,'11; I",it'sal<- Mnl<> iii .,!;tn lin,h Omi""
P,-,,,,"k·j<:d,,,,III;a\l P;ioI:ok"'''''''''l;\,''",,;''m
,rokdJ"'''" U'KOj! f'''' .. '''''''n.lllllS """not). Be,_
r,,,iI>Om>Ca
f'lP2"p>""001.!<l'n""""me
,"",,'" ,!"t"tm"lln,,,,,e PJO"'<lVH',"P'''''''','i'
'"jclaVln<

,!.!" #' .... miclavm<,
Me"allika
4. Fi;;icke osobine fia i klasifikacioni sis/emi
Nastavak Tabele 4 3
w
OSTAU PODACI KOJ! SEDODNIJ STANDARDNIM
NAZJVIMA PRJ TERENSKOl KLAS!FlKACIll
Sljunak' pribli""i pOSlP1ak. n.jveeo zmo. ohlik; Slanje p<>v.-';ne.
ili Mdo(;a, Primjer: iJjunak pje..kovilo glinovitim
vezivom 40";', JIll)veee zmo iO em. =a vrlo uglasla gmba
<.Imb)j;v
Sljunak,pribJiwi po.lolak. najveee Zl"OO. oblik i .!anje poveSi".,
dmbljivos! i tvrdoc.. Primjer_ Iljunak·pijessk d""", gmdui,all, ok"
SO"!. '!,iunh. najvete uno 7,Scrn
S\l"""k: pribtiini 1>'>"""", Olljl-"'" """_ 1",,",'1.11;0;0"" '-diu"". ""hI<; """!'
po,....I" .. , dmh!j'''''' ;11 "ttl"", I'm"JO" ,lJIIMk >1.00 gr..lni",,, Ok" 'Jr."/.
Jljunlta. "'J''* mID 5 <;ttl __ lR""l.dIn:.j",," ,""htl ... U·2.5 em,
OIDli.:3f"'\'<'lma..-ID'.ru"
Sljunak: prihliZni posto!ak. najveee <.rOO. prevladavajuca velitina.
oblik i sHmje povliine, drobljiV(Jst; lvruoea, Primjer' Sljunak
jedllOlitan, Sljunak ) 00"1.. najvete uno 6 em. u"," u podrul'j\l :1·6
!vnIa i IlflIp.va, zma ugl,,!u
Siju""k- !>ribl;l", 1""'''''. "'-I''<6e ml<>_ ""'''_ m.,crl1"1 """,;0 od lUI om J."",
vrl"rrnbn .. " , ....lnl"JnM ... ,I> mal"I"""'""" Primp' 'IJ,,""k,
p"okomj<n", Ok" 50"" ;11'1111,,0_ noj\'<6e """ III OI"_ """"'ilal ""mi'
<>10,.)0"",_,.,;.
pn'bi1ilm posIQI.k "'IJ''''''' ,.mo_ "I'i"'"; "'"I<Ii;'! """'.i; od (' l! em
... , '<lin 11'M"", orron", ih !llnl" 1""""''- 1";on,""": shun,k ,
pt<:i<'''''pn<> gii..: Ok" 4/)"", fiJl,... _ ""-I''''''' "'''' <m. M21.lijal man;; ",I
0 •.)0"",_ ..,.101<'
Oblik i drob!jivost Zfnaca. prihliini pOSlolak '!junk., boja lin
Pri>nJer; pije.Hk, veziVt>ll1 Ok" !5<)1 'Iiunka. I'
ugl;w i vii<> 'vrd. vuivo vrlo ja""o .vijed';'mede -
Obli\;; drobljivost pjcslmvitih zmllCII, pribliz.,; '-ljunka. I
Cis! ili malo zamaun. boja tla Primjer: pijesak dobro gWUlnlJl
0100 20% Sljunka. pijesak wlo zaobljen ; vrlo twd, vrln I
svijctk>siv
p'J"""" ''''1'''', I<<<l"-" ,II 1",,- 001... ,1I..,.lo=>!liJCII- <,"- malo priJ"- iii
",,",in ... _ptlblo>.", """",.k lI,;""Ka_ boj' P"',gor p1j... k .I.bo g",h"r<F,
Vri" flO', vrto.l!Ot>l)M ,,,, .. h-.;ov, .,,,.""I"",, .... III"ok, "em"
P'JCl"'k krul'''', «.,00); il> ,il ....rtllp'
Pr,mJ'''_ p;J"""I<J."h",lie:,n <redn!" ..... '- "ijoI.,., ..ed,. _'I.i>nlk;o i p""io,
""""'. r.n.. u pOOn;l:jnO.'-LS """
Pi!""''' 11m. <>WIll! do hoi ,IIU"I'''' oolin, Pr"'mo- veli,i "-,,.t,!, Ii =1>
GIi... , ''''!M'' ,\0 "''''!a1Mknl;tiM, P,ib/il"i flDSlOI"k II';""";> P""'icr
I"J"""<' 1'ffi<''''Y''·''''I'''''mo_ p,)"'''' vrl<>r,ni, '-.Ii" di"I"''''mo. """,,"nc,
gti"".",,"CIlk •.t<mJJ!Ct\obc->:.!lju"i.:3
P,.""ok· ''''m;' 'f<>ln" &olin; ili fim_ Glm,- """') ill mol'
odio Th> j< ,,}o ""\""'00 ill ",,,k> pia"Kno, BoJ" PO''''''o, 'li<mka
Pnmp' (l'jC$OI; • V""""".IOrtlO gj,,,,,_ ,n,li 11m finog p>josl.-a_ pl.i."it<lV
IOmn""i",_Il,un"oncmo
123
II GeomehaniCke osobine, i melode ispilivanja aa
4, Fizicke osobine tia i klasifilwcioni sistemi
Nastavak tabele 4.4
JedillsrvenG klasifikacija za sitllozrna tla
to Il 12 13
Tabela 4.4 b Grupni simboli Nu;!;iv i opis grupillb
Ostllli podnci koji !Ie dodaju sf;mdardnim pn
lerensko' klasifikacri -
2
., b
IOENTlFIKACOSKI arm S Ci::STICAMA MANJ!M 00 -Jmm (Ill!"

Prah
Open anorganski prnh i vrlo fini pijesak,
Prisutnost tragova gline, ocganske tvmi ili pijeska.
E
SulJ:l sj<lj PI",a;';;,.. , Iv",,,
RCllkdja / I/, 0- Boju treba navest!. Primjer: pnlh s tr'''govima gline i
1
ri,!jkn· "aljCia)
,. Min' Boja
ML

kameno brasno, brasnllsti iii glineni
Ulatna ko!iCina finog pijeska_ Svijetlorota smeda boja
"n"'"
fI<'("'!imIl<'
, ;'-:'-/2;;
pijeSltk 5 malim plastidtetom.

Nikakw.

Prakti<!ki
Nikukav
("ije bi!na) obieoo 1"/'
...
Maten plasticiteL Izgleda malo ill vrlo prasinasto.
:1
j ,Y,lu s10bi vdjCit
Nijc hil<m
piavk"'''(J
Glina

,,,,kolle-
Sm-vijeoo <1<.> wIn
- \..Ilhknl<C,,--,,-vi "0'
(orncno ga
lUlo,meda,
d
'/ '
Anorg;UlSke gJine malog pJasticiteta,
Sadrfi 7JJalno iii pijeska. Soja, Primjer: glina
,10 IUlHal' lJema)
CL '-, ,
., '
mal-o plastiena. Vrlo pra§inasta. lnatna kolicina
E
zivllo iii hila
"./ I,:' I
pjeskovite gline, pra!inaste gtine.

pijeska. Crvenkastosmeda boja .
. £,

'u
"
E
-Mulau"
. .--./,".../ .... ",
,,,,,hlia

"'-YO:
OrganslJ ostaci vidlji"j iii nevidljivL Miris gnjile
Ul1jj<:",nn - Sh,hi sreUnje ,VnJ obic""
Pmh organski,

.g
pl;witno,
- Smrvijcrn> Sl8hd<1 Niknkwi!i NtmlllllllJ '.(,.,A. ocganske Ivan slab do jak.. Buja. Primjer: prah
. •In =o.I'\ii
- Materijni ... tllmnosmeda,

OrgnnslJ prah i oTgllnske pmsinaste gline
I
1
primuzurukc
,rJ", 'VIm,
zm"sonei.la.,
OL
organski. Nema vid!jivih OTllanskih ostataka ali miris
pje.<;kuvi!{)
malog p!asticitela.
,dlUhi!l1ll
LTvellkn.<ta. 1"'\1n"
7'7/Y"t
organskih tvari mo .iak, T amnosmeda hoja.
'if • Mala

'i'j - Smrvljeu",
-Mehak
vrio
Mill" Nik"kv"ili


piRMitooi ,'"
Nikakav
valj&: p" olll""-
lam,.. smeda,
.V" iJ'Il·,
Pmh glinovit.
0.
,
·Materijal foe pri"''' vrlo ,'pur. skoj (fuldi
vdo
Giinovit pmh, pjeskovit, glinov;t prnh,
PrisutnOSt gline i pijeskll. Boja. Primjer: prab gJinoviL
0 kohezio"" za pr;1C "!I
J;U,U
Q
Finog pijeska im3 1.1 maliln koliCinamll_ Sive boje.

mh,nw srednje stisljiv.
• 0
, S",dnje
(Nijehitllu) /,U , . A,
,....ri
Niknkuy
E
t
pla$litnoi Nikokvado
l'olag""" Obicoo
.iV8,
/ .'
koheljvn,-,
""'"
do vrk' Slahi mehki valjciCi
Uo"",oj,lj. niknkgV
plumsiv!!.
"U 0 )'nU"'" fulo.mei.la.,

8ei:i
Glina nrlava Navesti primjese ho prah i pijesak, miris, boja.
,
iii tall'
/1'>//
AnoJ"g!IrlSke gline srednjeg plasticiteta, Primjer: glina mr5ava, srednjeg plasticiteta. Vrlo male
Z E
-5';;; (Nil" hima)
g
CI
.?//'////

. § S",dnjc
- Srwnie Ivnl
Qbi<!:n<> uum>o- . .
srednje stiSljive. ko!iCine pijeska i prnha_ Baja crvenkastosmeda .
Srednjao.l<l Sred'\i; do


iOi&' piM!iCno;
valjejC
NikaJ.;"" Zem!j"" !I01eda, iu(o
0
velika ".iaju" - malerijai "" lljt:pi
0
KulleziVlK' SIlteda, crveal;asla '<-"''',
w",,'
iii ,,,,,,,,,,.iva
/ I' - I ' ,

J
Malouo
"f"'""'7-""'''' GUlla organsim srednjeg plasticiteta .
Vidljivost i jacina mirisa organskih stvari, Boja.
sllldnje Mnlado Malcudo
• Mehak valj& TamIlll, h ........;.." ...
Primjer: glina organska, osjeea s<: mins po orgal15koj
- ll11\\erijul w prima Nik"kvu
POOfg:all'
uomnosmeda iii
01 . '.',
Organske gline srednje
3
pl(l$(itoo ; sred'1ia srronji skoj trule:!:i
",,-.;--;,,/,:.
tru!eZi. Soja tamnosmeda,
k"h.:zi"""
zuprSIe vrlo l"UlA"siVll
'f.i
Mnlad"
_ Vrk> mehuk
Ohicno svijetle

].

Nikakav do Polagnna
NijebltlU' flI"wh", nij,m!!e Tinjeasta i dijalomejska tla
pla!tibu.> i Smr\ltj,,,,n
d"InUt<!1l valjcic olij-d.'ll'"
{ooicoo {Jd plnve, n:le"". Tiqjfasti iii dijatomejski fini pijesak iii
PrisuU!Ost u""gova gline. Malen do srednji plaslicitet i
-;]
,
k"bezi""" do so osjeea
''''It''')
hlte, ru;:ieaslc iii
boje. Primjer: pnm elastican. Malo g1inovit i srednjeg
i
ka<' mil"vka
- MH
d
prasinasti. Pijcsak elasticni prah vrlo
'2
hijelc
plasticiteta. Gotovo bijelo.
"
. Vdik"do
stisljiv .
E
, vrlo vciika
(Ngcm'Il<>,l
:iyOjV"
Vrlo · Yrlo twd "..ljCic obieno
, .g
plastic"" i
. ""tnU""'"
Vrln
- "" wk, Nih"".
Jal.;o
I
dmbi,1 SJuj:m
lamnosnleda.
·F koll""i."" lijepiwP'"'le crvenk"-,,a, {'lava
Glina masna AIm iITllI pijesku i organskih tvari. Boja, Primjer: glina

""li5k"",
oj
rstii"
iii '-uta
CII
Anorganskc gline visokog plasliciteta vrlo masna. Nema pijeska ni orgnllskih Ivari. Tmnnopl.\\'a
l'
'"
._- ,\ ". 1;i) boja_
, UOljercnn
,.
jl
do

-Mdltlkd"
V .
"'"
Srtl<hYI<l<., Ivnl valj"i,;
'"
Obiell" vrlo

.. -
"
_ K<>lkruJ
Nik"""" org,,<l;.oj kIlO en""

phmitno i
malo
_juja"
koho";v",,, vi""!",,,
Imleii """,d. iii siva
vla)ouw"
v:ViJ,r,r
Glina organska visokog plasticiteta
Slab do jnk orgallski miris. Vidljivost v!akn<ls1.og
Vlul",,,-,w i -Mak,dll
k
Oil Orgallsl::e gline vrlo stiilljive.
materij31a. Boja. Primjer: glina Orglln5ki
"'"
,redlY" · Vrlo mdwk slahi ObiCno wI" . '. j'
miris sh'b. Vidljiv vlaknasti materijal. COla boj'l.
Orgunska 1",

"" "'gUll-
- vlaknasli vatiCic Niknkva kao com.
vrlo lie uhl"
<It'"lUla" skoJ lruldi

- sl"zuv<>pip smed. iii siva
la!titoo v\"kHafilo
SITNOZRNASTO TLO
.. / .. Treselasm tla Vrlo srednji do malo vll.lknast. Truhli organski BUns
Suh. evl'SWca, ,uhlhgrudvic:" velika. "",<.Iui"- mala. "eUUl P,
,'",,'- . ":'-:' T reset i ostala jako organska mocvarna slnb do wlo jak, Boja. Primjer: tresetasto tio_ Vrlo
SiilJ, zarct'VlInje ""hog iii vlabmg grUut""•. ve(},M .. e<l"je gjajllO, "'ut",-" ""ma
'"

tla. vlaknas\o organski mins vrlo jak. vrlo tarrma baja,
Tvrd""o oc'e"',,ie '" "" valiCicu 3 mill" '''<Hiei krou>sti - "ednja, ",ob
Reakciia na potres;mje: potresanje !,'fUmena vlainog mllicrijllia na dlanl,l i stislrnn.ie pokamje brzinl,l 1 vdiCinl,l pojave vade-
m bn.:l, spor:l, nikakva.
Miris i boia: na zarezanoi Elohi; tanUia buia i miris indikacila or 'anskih primjesa
Mehanika ria
Mehallika Ita
Prosirena jedinstvena klasifikacUa za puteve i aerodrome
'"
f

fr
OI""""ltnJpn
o,,*"""
SIP","ki

,'"
Ori;i ...... ":'kO
kl ..
n" ,,,,,,,,'1.1<"0
""drolll""'''''.""!!I",,,
I ....
$ Hi valu!;';. i,mod" lUI I
ldeul,nk"dJ"
""'"

.Ujutlk" j pij ...
k"""oIoHl!-o:1;J'n<>m,
Sirn-

GW
K!".-.r.koc;unL
oplllln4 :
porc",Ct."",
uwrb,)
G,:llII':""""rij.""
"""!f",,
GrM"I'''''''lr1i;h
",,,,r,M
DuT-r" G,;;;\,j'''''''t,ij,ka
nll , ,llunb , GC ,"",j;,", gf"""'"
[,ilkci;o m""d" 7.'i <Ill j "",rom I<6:nJo plaSlifuoSl
!,S""" •. Opo!el'li,o.e "Ud" me , ._veri",
I"M(1t<ient,fkl'apr"",,' JerlnoH/an!lj1maks au Q,,",uhr .. lrU,k,
Olgledu. S"""jIt ,k,..ilk" malo 'li ,,1o,,!,", ",,;dlz.

GP
Q'"nuj"""'tnj>kn
"nOEl;", No!:""'n., '"h" prje<lca, molQ 'Ii m
'" do
i
E p'J<,b < """'1'0 GF
[
Dt+ro l'I",..rui':>n; .. ",Jdi...,
Pij"""kl
pj<:<""..,""la
TI. "ot,", "'driajem

mm $, Veei .. 7.,.,.. ",.u
piP"t, >ii"nk'''''i
piJ",ak M"I,,;Jif-ez
"tn,,,,"
D'*'''l'I"><Iu",,"1

SW
SC
o,,,.utnm.,dj,k,,
... oJ,,,,,
Or"""it,n;;,iiij;i;"
l1llall"'JI'""k.

.. j ".
,." ... lIl«wolil'ft"Um "",\1j
ok"," >n' .... i <r<;jo6j k.,d pij<"'k,' SU Qra"""''''''l!ii-<ko
.. !Ott ",,,duprol!m.., u";o 1II!-o:1 .. ,!I ...
l>a Sf J
" •• <b lie .... gIi"" O","ul'''''clrij;k'l
p,]<>'Ok
<ilm'1'''
SF
"""I! ..
""""10'
na
"".II'U,",<>j.
ozl'edl",
J.a

jz""I"";ni>
llOpOrOn\eeonim

-Z"p,""'I",b!o;!;"a.uhn
• k''''fioiJtml 1'<".
-"""""n,,,.ij,,1
[1<!m"i""""tmo

<I"'"i",oJo
• (\dn",1!,m.ljo.\',xj<
- p'obno oplerotonjo
·eBR "pit. sml"nnje !
drug<! i'pll",',"j"
Tlu S trnK>go frnkciju. ;,;pod Gr?nulotl>el,rij:ka ui:"lim
O,075mm¢. i E!llIllL'Otn ,..... k ML grnmee loXeRja' .
]5,-Nije ;;rnast luhk" im<livo
me.d" pr5t,ma Ne se ,.. . . . -
i';";'lj rul.
.Ito".. ..
Dolm! do odl;.:no
Odlie""

''''''
Oob", <lo odl>fno
Oob," do
do dobm
OdIU"" do dob,"
llim
Dobro dt>
Dobra ""
,
!uha !e}.ina i
relm;vnu
zbijeno,!
tmhwdo
slabo
tm/wdu
I'¥oi,;,djlllni
<nIbiJ
N, •• law""


Nibi,;v<J,;
-
""''"
Sndoj;

Nlkof<.vdo
-
IIml'"
Maiido
sr<dnji
NlkCLkaYdo
-".
Srodnj'
N,ko",;;d;,
"""'"'IIlmoU

......... om'li
M,\lI,1<.>
"'''
b.ot-;".
;, .... prJ(
,-"

niknk,,"

"11:.,,,""
,-
"."
",,"
n!k:>kvto
'""" nik"kvu

nlk"'""do
"="'00
Skcm
nilmirnJ
,-

''''.

Skmo
nikl,.""

",koJo:""lD
,,.,,,
'"
o..,bine
dr<llirnnp'

Odr",,,,,
Skr""
""'.
",,""
0''_
Odlitno

,'=
n"l""f'U"!"
OdliCno
Sk«1)


OdJitne
t><......
,I",ro
n"l''''l'''''n<>
Tabela 4.5.
u
Mobliiii .. ".I4I',
le1i"'p!"1


0>20
...


>17.6
0<0.'0
"IS.4
"",0,45
"13,2
«OAO
;>12.0
«0.40

...
."
",,(1.10
."



Nastavak tabele 4,5,
10 1l

''''''1Im velik
Malo ,10
smlnje
Dobre <10
,labe
,,,
e<O,70
Si!nm:[ll"'!U
tlnm"jog
pin,!icit"la
lahko uvaljat' u vaij6,," karl GlmO>"ItJ p,:,h CL Gram"". i
je vlahto, DilMira Odreduje (anof Ult,kl!
"" "pilOIll !re""uja O"gm),k, OL Gram"", i
i
potU Slnr..,
i
§'
s

w
"
"l
I
.1
'"
g

i
J

lin Sfed,lio2

Silnomlll.<!a
tla visokog

. ,.,."".,,,.
Ilu vdike
Tla s granicom !ocenja
izmoou i 50 Mole se
IuIlk<> u"aljati u valje;"" U
"lal.nom ilanju.Ne diia1ira
maJo 'e stele pri su.enju

f'rnSllJasm glirm I I Gnmulllmetrij.IKIl al1ulizn
i MI grartice i plasticnooti
laWm lZVe<!jvQ
Gliml
src<lnjeg r1:!Sfici!ela
Organsku giina
sreJnjeg
Cl
0>
O,anice leeenja i

i
plnstitllOMi 11 prirodnom
.t"nin i Hakon na
!05"C
Jako stiSljiva tinjtasta .
. ili MH srnOlce t
Tla g=com !eoenJa inhko "'."",,!ovo
50. se CH ("11"anice leeenja i
v;WkDg plosdciteta
]"ko 3l.""llje pri Gran;ce
Sve jUKO stisljiva da Orgilnsku glitln 0 piaslienosti u prirodoom
"iwh)g H st"llju i nnkoll no
1000C
u,I"jell'$t
pUkNine ltd.

o<l110"',po<.l-
zern"" vode
upit

probno
opteretenje
CBR oril
za
i drugn
ispiti.vUlljD
tV!"!ltoee
Obicno iIi erne boje.
Trese! i dn.gnjQko
!llocvama ti.
Vlafnos! i 9!i!ijiv<J51
Veoma Lailkll
idenrmcim "lrneino
p •
Dohrndo

Dol>ro<lo

Slaho
Smoo
do
womn
slaoo
V<X>!lla
""ro
Namcito
sbbo
Sre<h!)i
NezHutan
NeZlmtan
Sre<injido
jnk
SlISv;m
nCXl1nuU\
Susvim
nt:.tnn!un
N"znntall

dojak<l
Juko
Juku
luko
'"'"
10ko
Dobrodo
,,,",
Dom, do
sk"f<)
neOllll'USnn
Doh,..,<lo
.kof<)

Stabo
SkOfO
nel'rnpusilo
Skoto
l1ep"'p"Stio
Veomn tmbro do
juko sloho
,,,
e"O,70
0>15,2
e<D,8D
>15,2
e<O,gO
>16
rxO,70
>14,4
e<O,90
>16
e<O,70
(Nollveiller, 1979)
"
[

,

t

"
!
,


{l

..
"
fr
'" ."
N'

l

"

'S
r
"

11 Geomehanicke osobine, klasijikacffe j metode ispitivanja tla
Krupnozrna tla kIasificiraju se uglavnom na osnovu granulacije, a
sitnozrna na osnovu karakteristika plasticnosti i pomocu dijagrama plasticnosti.
Vlaknasta organska tla identifikuju se vizuelnim, ispitivanjem na terenu
(Nonveiller, 1979).
4.9.7. KLASIFIKACIJA TLA PREMA PRA VILNIKU
Prema Pravilniku 0 tehnicldm normativima za temeljenje
gradevinskih objekata ("sl. list SFRJ" br, 15/90) klasifikacija tla vrsi se prerna
slijedecim grupama i podgrupama:
1) Stijena - monolitna (sa pukotinama zdrohljena) iii trosna (jaee
zdrobljena, zahvacena procesom raspadanja,
2) Nevezana tla, sa precnikom zma u mm:
drobna iIi obluci
sljunak (G)
krupan
srednji
sitan
pijesak (S)
krupan
srednji
sitan
3) Vezana tIa
20-60
6-20
2-6
0,6-2
0,2-D6
0,06-02
prasina (M)
krupna
srednja
sitna
0,02-0,06
0,006-0,02
0,002-0,006
glina (C)
koloidna glina
(neorganska i organska)
iznad 60
2-60
0,06-2
0,002-0,06
ispod 0,002
4) Organska tIa, muljevi i treset 0 i P,

4. Fizicke osobine tfa i klasifikacioni sistemi
Podgrupe nevezanih materijala i njihovih smjesa
Siabo gra'lUli,·.n
lednoliCan
Sa pjeskovito glinovitim vezivom
_wan,uljran sa __ -gline-
Podgrupe vezanih materijala:
? Prasina male plastienosti (ML);
? PraSinasta glina male plastienosti (CL);
? Organski prah i glina male plastienosti (OL);
? PraSina srednje plastienosti (MI);
? Olina srednje plasticnosti (CI);
? Organska glina srednje plastienosti (OI);
? Prasina visoke plastienosti (MH);
? Olina visoke plastienosti (CH);
? Organska glina visoke plasticnosti (OH);
TresetP
t
;
OW
OP
OU
GC
OP
Nevezani materijali prema vlamosti se u:
suhe, malo vlazne i zasi6ene vodom;
a prema porozitetu u:
vrlo zbijene, zbijene, srednje zbijene i rastresite.
Vezani materijali prema vlaZnosti i konzistenciji razvrstavaju se u:
tvrde, polutvrde, te,ko gnjeCive, lahko gnjeCive i zitke,
a prerna koeficijentu pora (e) n:
SW
SP
SU
SC
4.6.
vrlo malo porozne, malo porozne, srednje porozne, porozne, jace
porozne i vrlo porozne.
MeiJallika tfa 129
5. Voda u rlu
S.VODA UTLU
5.1. OBLICI POJA VE VODE U TLU
Glavni izvor snabdijevanja podzemlja vodom su padavine koje se
infiltriraju kroz pore i kanale do priblizne dubine od 12.000m. Ispod ove dubine
voda nije slobodna, ali je voda hemijski vezana u kristalirna minerala. Ova voda se
moze podijeliti u dvije zone: aeraciona i zasicena zona. Opcenito se voda 1.1 tlu
pojavljuje u obliku slobodne (terneljne), vezane (adhezione), i kapilame
(zatvorene i otvorene) vode (sl. 5.1).
Nivo vode, pri vjekovnom talo.zenju cestica u mirnoj vodi, nalazio se lznad
povrsine t1a (a-a), da bi se postepeno spustio ispad, na nivo 1-1 (sl. 5.1.). Ispod
ovog nivoa vode u porama nalaze se pod uticajem gravitacionih sila i vode u tom
podrucju nazivamo slobodne iii temeljne vode. Zbog kapilarnog dizanja vade,
koja se krece pod dejstvom kapilamih sila i povrsinskog napona, ispunjene su pore
i vodom do nivoa 3-3, takozvanom kapilarnom vodom. Pritom su pore do nivoa 2-
2 potpuno ispunjene vodom i do toga nivoa podrucje nazivamo zatvorenom, a
iznad nivoa 2-2 do 3-3, gdje su pore djelimicno ispunjene vodom, otvorenom
kapilarnom vodom.
Iznad zone sa kapilamom vodom do nivoa 4-4 nalazi se jos uvijek nesto
vode u porama koja obavija cvrste cestice. Ova voda zadr.zana je molekularnim
silama koje vladaju izmedu vode i tla. U ovom podrucju sadriana je vezana iIi
adheziona, iIi adsorbovana voda. Voda je U ovoj zoni adsorbovana na
povrsinama zrna i usljed povrsinske tenzije drzi se na zrnima u vidu veoma finih i
tankih filmova. Uticaj ove vode kod krupnijih cestica je neznatan dok je kod
sitnijih cestica utoliko veei ukoliko su cestice sitnije, jer se povecava povrsina
zrna, a time i odnos vezane vode prema cesticama u jedinici zapremine.Vezana
voda se sarno djelomicno moze ukloniti susenjem na 110°C (383,15 K) za razliku
ad slobodne j kapilarne, koja se u cijelosti sllsenjem moze ukloniti.
Razlike izmedu pojedinih nivoa kapilarne vode ovise 0 velicini najuzih
pora u tiu i njihovoj poveznosti.
Vodu u tlu moguce je podijeiiti i kao: porna, adsorbovana i
konstituciona (hemijski vezana) voda. Pod pomom vodom smatra se slobodna i
gravitaciona voda, te kapilarne vode i vode povrsinskog napona. To je, znaci, sva
voda u porama i u raznim oblicima. Adsorbovana voda odgovarala bi adhezionoj,
dakje konstituciona voda hemijski sjedinjena 1.1 kristalima mineral a cVfstih cestica
tla. Te vade ima vrlo malo i ne moze se ukloniti susenjem tla na ternperaturi od
110 OC (383,15K).
Mehanika rla 131
1I Geomelianicke osobine, klasifikacife ; metode ispitivanja tla
T L A
Sf. 5.1. Serna/ski prikaz vade u tlu: Jaza taloienja u vodi (a-a), nivo podzemne vode (1-1),
zatvorene kapilame (2-2), otvorene kapilarne (3-3), vezana (4-4) voda.
5.2. KAPILARNOST I KAPILARNE SILE
Veoma znacajna osobina filma vode, u granicnoj zoni sa zrakorn, jeste da
se nalazi u stanju tenzije. Ova pojava poznata je kao povrsinska tenzija (napetost).
koja ima osobinu da povrsinske molekule vode drzi u napetom stanju. Zbog ovoga
se povrsina tecnosti moze predstaviti kao zategnuta elasticna membrana.
5.2.1. PO]A VA KAPILARNOSTl
Ako usku staklenu cijev uronimo u posudu sa mirnom vodom (sL 5,2,-a),
primijeticemo uzdizanje vode na visinu he iznad nioa NV, pri cemu ce povrsina
vode u cijevi zauzeti ne horizontal an, vee ovalan oblik, takozvani menisk. Ova
pojava nazvana je kapilarno penjanje vode, i ona se pripisuje sili meniska nastaloj
intermolekularnim privlacnim silama izmeou rnolekula vode i stakla i povrsinskim
naponima izmeau zidova uske cijevi i vode. Vis ina penjanja ovisi 0 promjeru i
materijalu kapilara, kao i 0 temperaturi vode. Ukoliko je cijev uta, utoliko je
penjaqje vode vece i obratno. Zbog vece viskoznosti toplija voda penje se vise od
hladne,
PromatrajuCi nivoe vode u lackama A, NV i B (sL52-b), dolazimo do
zakljucka da je pritisna visina u tacki A hl'b na nivou NY bez pritiska .(na povr.sinu
vode djeluje atmosferski pritisak - Pm), a u tacki B pritisna visina je h
d
. Iznad NV
je, dakIe, hidrostatski pritisak negativan, a ispod pozitivan, te nastaje razlika
pritiska u vodi i na njenoj povrsini. Zakrivljeni oblik vode u cijevi preuzima ovu
razliku pritiska. koji djeluje kao membrana sa naponom od T=75,1O,6 kN/m
(7,5,10
4
N/cm), Na kraju kapilare prenos; se tdina slupa vode h" preko sile
povrsinskog naprezanja T liZ stijenke cijevi na same zidove kapilare. Ako
132 Mehallika fla
5. Voda II tIll
kapilarnu silu T, koja djeluje pod uglom a i u pravcu tangente na menisk,
rastavimo u pravcu stijenke (Tv) i upravno na stijenke meniska (Tn). dobijemo
izdizucu sHu meniska:
Pat
HH
T,
T
NV
1-

E
---+'+
T" =Tcosa,
®
@
T I he, _j
h
SL 5.2. Kapilarno penjanje vade u kapilarima: kapiJarne sile na menisk (a) i hidrostatski
pritisak u kapiLari (b).
Ako je Cista voda u kapilari i ako su ojeni zidovi potpuno cisti, onda je
a=O. Povrsina meniska je polukruma i uzdizuca sila T\.=T je maksimalna.
Iz uslova ravnoteze ukupne izdizuce sile T" na cijelom obimu cijevi
poluprecnika r i visine vodenog stupa u cijevi hI' dobijemo:
Tcosa,2nr=r'rc,h, 'Y
w
'
gdje je roo -jedinicna tezina vode (10'2 N/cm\
Iz ove jednadzbe dobijemo visinu kapilarnog penjanja:
2T cosa
he =--cosa =0,95--.. (em),
r·y w r
(5,3,)
Uocljivo je da visina kapilarnog dizanja ovisi od vrste tecnosti (T, Yw. a),
materijala eijevi (a) i precnika kapilare (r),
Prema eksperimentalnirn istraZivanjima dobivena je izdizuca sila za toplu
vodu. a uz ostale iste uslove kao i za hladnu kako slijedi (tabela 5,1.):
Mehallika tfa 133
JJ GeomehaniCke osobine, klas(fikacHe i mefode ispitivanja fia
lzdiiuca sila za toplu vodu
Tabe/a 5.1.
o 10 20 40
0,0756 0,0742 0,0727 0,0695
Voda u djevi, kako je prikazano (sl. 5.2.-b), napregnuta je na zatezanje, jeT
izdizuca sila izdize vodu navise dok sila gravitacije vuce nanize. Zidovi kapiIarne
cijevi napregnute su na pritisak pod djelovanjem membranske sile T.
5,2,2. KAPILARNOST U TLU
Tlo je sacinjeno od pora koje su medusobno nepravilno povezane na
raznim mjestima i razlicitim promjerima, tako da one cine mrefu kapilamih
ejeveica, koje dovode do pojave kapilarnosti u tlu. Odnosi u tIu su, dakle, mnogo
sloreniji, jer su pore povezane u svirn pravcima, raznih oblika i velicina. Ukoliko
je tlo sitnozrnije, utoliko je dizanje vode vece. Podizanje vode ovisi i 0 rasporedu
uskih i sirokih para u tIu, kao i 0 smjeru kretanja vode. Kada vodostaj raste i
kapiiama voda stigne na prosirena mjesto, tj. do veee pare nego sto odgovara
izdizucoj sili za precnik uie pore na toj visini, onda ce voda dosegnuti visinu
aktivne kapilarne visine (h
m
) do prvog prosirenja. S druge strane, pri spustanju
nivoa" nakon prethodnog potapanja do vece visine (h
cp
), voda ce se iduci prema
dolje zaustaviti na u.zem mjestll, iznad prosirenja. U ovorn slucaju postoji pasivna
kapilarna vislna (hcp), koja zavisi od velicine najmanjih pora.
Obodna sila meniska (2r7r'T) prenosi tezinu podignutog stupea vode na
stijenke kapilara. Zbog ovoga i 1I tiu pojava kapilamosti izaziva napone pritiska,
koji djeluju na skelet tla. U sitnozrnom tiu pore su u svim smjerovima meollsobno
spojene, tako da tvore razgranatu mrezu povezanih kapilarnih prostora razlicitog
presjeka.
Ako zasiceni uzorak tla izlozimo susenju na primijeticemo prvo na
povrsini svih kapilara meniske koji nastaju usljed isparavanja vode iz uzorka.
Povrsinski naponi prenosit ce se na kostur cestica kao naponi pritiska koji ce
ovisiti 0 promjeru rneniska, dakle 0 granuJaciji, zbijenosti tla, obliku zma, kolicini
apsorbovane vode i sL Prosjecni kapilarni pritisak, iz jednadzbe 5.3. na jedinicu
povrsine iznosi:
2T
a, = --cos Ct. (kN/m
2
).
r·yw
(5.4.)
Mjerenjem Sll llstanovljeni efekti napona na pritisak koje izazivaju
kapilarne sile, kao i visine penjanja vode u pojedinim vrstama tla koje su date u
tabeli 5.2.
134 Melumika ria
5. Voda u tlu
Kapilarni pritisak i vis ina penjanja vade
Tabela "2 ."
Vrsta da Promjer zrna (mm)
Kapilarni. pritisak Visina penjim.ia he
(kN/m') (01)
Sitan pijesak 2·0,06 0,15·6 0,05·0,5
Prasina 0,06·0,006
1
6·60 0,5·5,0
Glinovita prasina 0,006·0,001 60·300 5,0·15,0
Glina-koloidna <0,001 >300 15,0·50,0 i vise
Kapilama sila T u t1u djeluje na cvrste cestice tako da izmedu njih stvara
takozvanu prividnu koheziju koja u izvjesnol11 smislu stvara vezivnost izmedll
cvrstih cestica. Medutim, ovo postoji samo za vrijeme kapilamog penjanja vode u
porama tla. Njegovim potapanjem u vodu pore se zasicuju i nestaje prividne
kohezije.
Prividnoj koheziji pripisuje se i pojava medllsobne povezanosti sitnog
vlaznog pijeska koji se moze oblikovati, dokje, naprotiv, U suhom stanju rastresit i
nemoguce ga je oblikovati.
Zbag povrsinske napetosti vode i zakrivljenosti njezine povrsine u uskim
kapilarirna, odnosno u porama sitnozrnog tla, voda se izdize iznad nivoa slobodne
vode. Padaei 0 kapilarnom dizanju vode znacajni su kod rjesavanja problernatike
djelovanja mraza na temelje objekata, kolovoznih konstrukcija, nasipa i s1.
5.2.3. ODREDIVANJE VISINE KAPILARNOG
PODIZANJA VODE
Visina kapilarnog penjanja vode odreduje se u Iaboratoriji: direktnim
mjerenjem, metodom mjerenja brzine horizontalnog kretanja vode pod
uticajem kapilamog napona i pomocu kapilarimetara.
(a) Odredivanje vi sine kapilarnog podizanja vode direktnim mjeren,jem vIsi se
pomocu staklene cijevi promjera 2,0-3,0 em i duzine 1,5-2,0 m, koja je na oba
kraja otvorella. Poremeceni uzorak (oko 300g) osusi se na zrakll, izmrvi u sitan
prah, bez drobljenja zrnaea i sipa u slojevima od po 10 em u cijev sa potresanjem
kako bi se materijal sabio do stalne zapremine. Donji kraj eijevi se prethodno
zatvori staklenom vatom i uroni u stakleni sud sa destilovanom vodom, s tim da
donji kraj cijevi ne smije lezatt oa dnu posude (sl. 5.3-a). Stakleoa cijev je
graduirana od po 1,0 ern iIi se pricvsti za skalu i promatra visina penjanja vode.
Odstojanje izmedu nivoa vode u sudu i gornje ivice vlaznog uzorka predstavlja
visinu kapilarnog penjanja h,.

f! Geomehanitke osobine, klasifikacije i me/ode ispitivanJa fla
Rezultati ocitavanja u odredenim vrernenskim intervalima nanose se na
dijagram (s1. 53-b), gdje se na apscisi prikazuje vrijeme, a na ordinati visina
penjanja vode. Ovaj !lacin ispitivanja traje veoma dugo, posebno kod glinovitih
materijala. Taka npr. kod pjeskavitag tla traje 16 sati, a kad glinavitag aka 64 sata.
_
STA
CIJ
£{' 5 mm 1:
-
r
i he



'-
--
-
E 1000
E
J!
'00
"
600
2
<

r- SKAL A
W
400
<
z
200
"
l
I
ii!
I
1
/
: V--I"" . I I .
II'
'/1
I ,
\
I
i
/'
I K
/
I
,-
P"AS
"'
V
,- GUN
,
8 16 32 6l. 118
VRUEME U CASOVIMA t [log hJ
Sf. 5.3. Odreilivanje visine penjanja vode he direkmim mjerenjem (a), sa dijagramam
kapi/arnog penjanja vode u tlu (b), i to za pijesak (1), prasinu (2), i glillovito tlo
(3).
(b) Mjeren.je brzine horizontalnog kretanja vode pod uticajem kapilarnag
pritiska vrsi se uranjanjem pripremljenog uzorka u vodu u horizontalnom polofaju
(sl. 5.4.-a). Suhi prah usitnjenag materijala nabije se u staklenu cijev, kaja ima na
jednoj strani mrezlcu, a na drugoj filter i cep. Radi oslobadanja zraka kroz cep je
provucena cjevcica, a iz uzorka poseblla cjevcica za mjerenje kapilarnog podizanja
vade he. Uranjanjem uzorka sa cijevima u posudu sa vodom, na dubinu h
o
, ona ce
kroz mrezicu prodrijeti u uzorak na dubinu x. Promatranjem promjene boje
materijala u uzorku mozerno odrediti granicu vlazenja i brzinu kapilarno zasicenog
podrucja pod uticajem ukupnog pritiska h= ho+h; ..
Prema Darcyjevu (Darsijevu) zakonu brzina kretanja vode Vs u porama
iznasi (Nanveiller, 1981):
Ie·; dx.
Vs :::::::--=
n dt
(5.5.)
a uvrstavanjem gradijenta:
136 Mehmrika /la
5. Voda u tlu
. ho + h
1= c
h
(5.6.)
X x
@
SI.5.4. Serna ureilaja za mjerenje visine kapilarnog penjanja he i koeficijenta propusnosti k
(a), sa dijagramom za proracun visine penjanja i koeflcijenta propusnosti (b), po
metodi mjerenja brzine horizontalnog krelanja vade.
dabijema, nakan sredivanja, diferencijalnu jednadzbu:
k·h

n
iz kaje se integrisanjem dobije:
£=2kh=2k
Ch
+h)
o c·
t n n
(5.7.)
(5.8.)
U ovoj jednadzbi dvije su nepoznate velicine, ito: k i he. Ove velicine
odrede se uranjanjem cijevi najprije na malu dubinu hOI i odredi odnos
zatim se spusti na vec.u dubinu h02 i odredi drugi odnos Iz ovog se
dobiju dvije Hnije u dijagramu x
2
:t (s1. 5.4.-b) na osnovu cega se mogu pisati
slijedece jednadzbe:
(Xl)' = 2k (h ., h ).
I..,. 01' l" '
tl n
(5.9.)
(x,Y=2k(h h)
\., 02 + l' •
t2 n
(5.10.)
iz kojih mozemo dobiti vrijednosti k i hr za ispitani materijaL
Meba/lika fla 137
!J Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla
(c) Mjerenje kapilarne visine pomoco kapilarimetara vrsi se ovisno 0
njihovoj konstrukciji na vise nacina, a kao najpoznatiji su: Beskowa, Jtirgensona i
Engelhardta. Najvise se primjenjuje kapilarirnetar Beskowa, koji se sastoji od dvije
posude medusobno spojene u donjim dijelovima gumenim crijevom (sI.5.5.).
Uzorak materijala u tecnol11 stanju stavlja se u lijevu posudu, na filtarsko dno,
ispod kojeg se nalazi destilirana voda i ziva. Zrak se prethodna mora ispustiti kroz
poseban venti! taka da u vodi ne ostanu rnjehurici zraka. Zatim se desna posuda
spusta naniu, cime se stvara potpritisak u vodi, koja je u vezi s uzorkom. Kada
ovaj potpritisak postane veci od kapilarnih sila u uzorku, zrak pocinje prodirati
kroz uzorak u vidu zracnih mjehurica. Visinska razlika hf{ izmedu nivoa zive u aba
suda u trenutku izjednacenja potpritiska i kapilarnih sila, preracunata na visil1u
vadenog stupa j uvecana za visinu vodenog stupa hw ispod llzorka, daje vislnu
kapilarnog podizanja hr·
SI. 5.5. Beskowljev kapilarimetar za mjerenje visine kapilarnog penjanja.
Posto je ziva 13,6 puta teZa od vode, to ce prema slici 5.5. visina
kapilarnog uzdizanja vode biti:
h,=13,6 hg+h
w
(em). (5.11.)
Beskow (Beskov) kapilarimetar moze se upotrijebiti do h,,,lO,O m.
Nasim standardom predviden je Beskov kapilarimetar drugacijeg oblika, te
se visina kapilarnog upijanja izracunava iz izraza:
h,.=k·h1=26.4·h1• (5.12.)
gdje je:
);- 26,4 - konstanta kapilarimetra;
138 Mehallika Ila
5. Voda u tIu
);- hi - visina zivinog stupa u em.
Kod Jtirgensonovog kapilarimetra mjeri se pritisak zraka, koji je potreban
da zrak prodre kroz uzorak. odnosno da savlada kapiJarne sileo Ovaj pritisak
preracunat u visinu vodenog stupa odgovara visini kapilarnog podizanja vade.
Labaratorijski dobiveni podaei raziikuju se od stvarnih velicina dobivenih
"in situ", jer su poroziteti tla i pripemljenog uzorka raziiciti. U prvom i trecem
slucaju poroznost uzorka razlicita je od poroznosti rnaterljala u prirodi, a u drugom
slucaju materijal se ugradttie u tecnom stanju i naknadno se konsoliduje, sto je
opet izvan realnih terenskih uslova. Laboratorijske velicine mogu sarno posJuziti
kao indikativne i uporedne vrijednosti. Teorijskim razmatranjem dokazana je
ovisnost izmedu kapilarnog dizanja hr (em) i koeficijenta propusnosti k (em/s)
(Nonveiller, 1981), koja se krece izmeou:
0,7 h 2,4
.Jk < ,<.Jk' (5.13.)
Mjerenje visine kapilarnog penjanja vode u_Iaboratoriji vrSl se sarno na
poremecenim uzoreima, te navedene velicine irnaju samo kvalitativnu vrijednost.
5.3. PROPUSNOST TLA
Cestice tia razlicitih velicina i oblika formiraju nepravilnu mrezu kanala,
kod kojih se poprecni presjeei, tecenje i trenje na zidovirna pora mijenjaju od tacke
do tacke. Kod analize protieanja vade kroz ovakvu mrezu kanala pararnetre
propusnosti treba shvatiti kao statisticke prosjeke.
Pretpostavlja se da je tIo zasiceno vodom i da ne dolazi do pomjeranja
cestica, pod uticajem vade koja protice, nego cine cvrst skelet. U tIu su pore
najcesce taliko male da se moze usvojiti pretpostavka 0 laminarnom
(bezvrtloznom) kretanju vode.
5.3.1. PROTlCAN]E VODE KROZ VODOPROPUSNO TLO
Hidrostatski pritisak se prema osnovnoj jednadzbi hidrostatike moze
napisati u obliku:
(5.14.)
iii hidrostatski pritisak u nekoj tacki tecnosti jednak je pritisku na povrsini po
uvecan za umno.zak visine pritiska hI' i jedinicne tezine vode y. Pritisak na povrsini
je atmosferski pritisak, te se hidrostatski pritisak dobije mnozenjem vi sine pritiska
sajedinicnom tezinom vode, tj:
/J GeomehaniCke osobine, klasifikacije i metode ispilivanja fla
(5.15.)
Prema tome, velicina hidrostatskog pritiska u nekoj tacki vode ne zavisi od
povrsine na koju djeluje, vee samo od poloZaja date tacke, tj. vezana je za
potencijalnu energiju. U hidraulici, pored ove energije, poznata je i kineticka
energija, kao posljedica kretanja vode. U mehnici tla brzina kretanja vode je mala
pa se kineticka energija zanemaruje, te je sva energija uslovljena poloZajem, dakle
potencijalnom energijom.
Potencijalna energija vode moze se ustanoviti mjerenjem visine do koje bi
se voda u mjemim cijevima digla, ovisoo 0 visini tacke koju ispitujemo i 0 pritisku
pod kojim se voda u toj tacki nalazi (sI.5.6.). Potencijalna energija je funkcija
visine stupa potrebna da se odrzi ravnoteZa sa pritiskam vode. Cijevi kajima se
mjeri visina vade nazivamo piezometri, a nivo do kojeg se izdigla voda nazivamo
piezometarski nivo.
Piezometarski nivo mjeri se od zajednicke ravoi (A-A) tako da ukupnu
visinu h (s1.5.6.) sacinjava geodetska visina z i visina pritiska iii piezometarska
visina, odnosno piezometarski pritisak h
p
, tj:
odnosno prerna slid 5.6.-b:
}
(5.16.)
Kada u dvije tacke zasicenog terena vodom piezometri ne pokazuju isti
nivo, voda ce teCi od viseg ka nizem nivou, jer se javlja razlika u piezometarskim
nivoima (s1. 5.6.-b), teje hidraulicka visina:
i1h=hrh2' (5.17.)
Na slici 5.6.-a dat je presjek kroz zagatnu stijenu, koja usporava vodu na
nivou n, a na visini usporne vade h
p
(piezometarska visina) iznad povrsine
poroznag tla. Linije kojima protice voda sa veceg na nizi niva nazivaju se linije
proticanja. Linije jednakih patencijala nazivaju se ekvipotencijalne linije. Radi
ilustracije visine pritiska prikazan je presjek kroz uzorak tla (51. 5.6.-b) kroz koji je
proticanje laminarno ijednodimenzionalno. Pomocu piezometarskih cijevl maze se
odrediti piezometarski pritisak, odnosno piezometarska visina. U tacki B J to je hpj,
au tacki B2 to je hp2, tako da razlika u ukupnim visinama iznosi:
(5.18.)
140 Mehanika Ila
PIEZOMETARSK! NIVO n
c c

flj


eEl
A,
N,
piezometarski
nivo

v;slna '(w
ukupna
visina ---h,
B,
z,
A
zajednicka ravan
5. Voda u flu
hn.. ll-piezometarska
FZ X'w visina
z,
-h'Z-u,kl.,lpna
v!s!na
geodetska
visina
Sl. 5.6. Proticanje vode ispod zagatne stijene (a) i proticanje vade kroz uzarak tla (b).
Hidrostatski pritisak (J.h·yw) na jedinicu duzine linije proticaja nazi va se
gradijentom pritiska:
Ii =!lh. Y w I
PI'
(5.19.)
dok je hidraulicki gradijent, iIi hidraulicki pad dat bezdimenzionalnim odnosom:
Ii =;: = I· (5.20.)
Prema tome, hidraulicki gradijent je gubitak hidraulicke visine h po
jediniei duzine protieanja vode l, iii odnos izgubljenog poteneijala vode na
protlcaju prema predenom putu.
Opeenito se pad piezometarske linije u hidraulici racuna prema izrazu:

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i melode ispilivanja Ila
(5.21.)
Brzina proticanja tecnosti kroz tio moze se izraziti slijedecom
empirij skorn formulorn:
K.
V:'::::-l
p
'
I]
(5,22.)
odnosno ako uvrstimo vrijednost za ip Gedn.5.19.), dobijemo:
gdje je:
Yw
K
.
V=--l,
I]
(5.23.)
K- empirijska konstanta ovisna 0 vrsti da, poroznosti, veliCini i obHku pora
i sl., ali nezavisnaje od fizickih osobina tecnosti;
T7 - viskozitet tecnosti·(vode).
Obicno se problemi proticanja u mehanici tla rjesavaju prj konstantnoj
temperaturi, zbog cega se fizicke konstante (17 i Yw) mogu smatrati konstantnim
velicinama, te se moZe uvesti slijedeca zamjena:
iii
Y wI] = k,
K
Izraz za brzinu bite "e",: __ -,
Iv=k·ib
DhJ
L::L]-z-' k (emls).
(5.24.)
(5.25.)
Ovaj izraz (5.25.) je na bazi eksperimenta prvi ustanovio francuski naucnik
Darcy (1856, godine) i postavio hipotezu da je fiktivna brzina (v) tecenja kroz
propusno tlo direktno proporcionalna hidraulickom gradijentu pritiska (i ).
Ovaj, u Jiteraturi pozna! kao Dareyjev (Darsijev) zakon predstavlja
osnovni zakon linearnog, jednodimenzijalnog protieanja vode kroz tlo usljed
gravitaeije.
Koeficijent k naziva se koeficijent propusnosti i fizicki se interpretira kao
brzina proticanja kod jedinicnog hidraulickog gradijenta.
Razlika u nivoima NJ i N, (sl. 5.6-b) &z (jedn. 5.17.) predstavlja izgubljeni
hidraulicki pritisak utrosen na savladavanje otpora nastalih tecenjem kroz
homogeni propusni materijal na dutini I.
142
5. Voda 1111/1
Ukupna kolieina vode q, koja u
povrsineA dobije se izjednadzbe (5.25.):
odredenom vremeou t prode kroz tJo
!i=t·k·i
A '
q=k·A·!·i, (5.26)
odahle je koefieijent = '. I, (5,27.)
gdje je:
q
v:- brzina protieanja vode kroz tlo (emls);
A
q: protieaj vode ujediniei vremena (em'!s);
A : povrsina presjeka t1a kroz koji teee voda (em');
6..h
i:- hidraulicki gradijent (bezdimenzionalan);
I
&= razIika u nivoirna vode oa ulazu i izlazu promatrane duzine 1 (em);
1 = duzina toka vode kroz tlo (em);
k: koefieijent propusnosti (emls).
Koeficijent propusnosti k predstavlja znacajnu osobinu tla koji varira II
veoma sirokim granicama od oka 10
2
cm/s za krupni i cisti sljunak do 10.
12
za
koloidnu glinu. Orijentacione vrijednosti koeficijenta propusnosti (filtracije) za
materijale razlicite granulacije date su u tabeli 5.3.
Pribliine vrijednosti koejicijenta propusnosti (filtracije)
koeficijent
propusnosti k
(emfs)
vrsta
materijala
propusnost
materi· aJa
I
I
krupni i
cisti
sljunak
10" 10'2
I
krupni
pijesak
propustan
10"3
10
4
](i' 10"
I I
fini pijesak
prah i smjese
!
slabo propustan
Tabela 5.3.
... io"
10"
10"
I
homogene gline
Opcenito se smatra da su sva koherentna i nekoherentna tla propustljiva za
vodu, sarno su razlicitog stepena propusnosti.
Brzina proticanja vade kroz tIo v je imaginarna velie ina, jer se
pretpostavlja da voda tece kroz tl0 cijelorn povrsinom. Medutim, ana tece sarno

II Geomehanicke osobine, klasifilw.ci.fe i metode ispitivanja rfa
kroz pore tla, i to veeom brzinom. Efektivna brzina je ovisna 0 poroznosti tla n, jer
se za proticanje ne moze uzeti povrsina A, vee sarno dio presjeka n-A, pa je:
q v
v =--=-
e A'n n'
(5.28.)
Ni ova efektivna brzina vode ne moze odraiavati prave i realne uslove
tecenja. Pretpostavlja se, nairne, da voda teee od najviseg do najnizeg visinskog
potencijala najkracim putevima i kroz slobodan dio presjeka. Medutim, stvarni
putevi tecenja su slozeniji. Voda teee kroz labirint pora zaobilazeci cestice u
raznirn srnjerovirna, te je stvarna brzina toka u raznirn tackama drugaeija od
efektivne i po veIicini i po pravcu.
Darcyjev zakon vaii sarno za larninarno kretanje vode u tlu, tj. mimo
kretanje bez vrtloga i za male brzine. Ovaj uslov moie biti ispunjen kod sitnozrnih
materijala kod kojih nema turbulentnog tecenja kao kroz krupnozrna sljunkovita
tla.
Koeficijent propusnosti k moZe se odrediti iaboratorijskim, terenskim i
racunskim putem.
Laboratorijsko ispitivanje najvise je rasprostranjeno i vrsi se na
neporemecenim uzorcima. Tacnost rezultata ovisi 0 reprezentativnosti uzorka,
stepenu neporemecenosti uzorka i od nacina ispitivanja.
Terensko ispitivanje daje tacnije rezuitate, jer u cijelosti odgovara
terenskim uslovima tla, ali se zbog dugotrajnosti ispitivanja i velikih traskova rjede
primjeniuju u nasoi praksi.
Racunsko odredivanje koeficijenta propusnosti daje najmanje tacne
rezultate, jer se pri proracunu ne rnogu obuhvatiti svi faktori koji utjecu na
vodopropusnost tla.
5.3.2. MJERENJE KOEFlCl]ENTA PROPUSNOSTI
U LABORATORl]I
Ispitivanje propusnosti u laboratoriji vrsi se na bazi mjerenja protoke vode
kroz uzorak tla odredene velicine i pod stanovitim pritiskom i to pornocll aparata
takozvanih penneametara.
Za jace propusne materijale koriste se permeametri sa konstantnim
pritiskom vode, a za manje propusna tla permeametri sa promjenJjivim
pritiskom vode. U oba slucaja ispitivanja se provode sa neporernecenirn uzarcima
tla. Ispitivanja se mogu vrsiti i na poremecenim uzorcima ukoliko nije moguce
dobiti neporemecene, kao sto je slucaj sa nekirn nekoherentnirn materijalirna. U
tom slueaju zbijenost uzorka treba da odgovara zbijenosti materijala u prirodi.
144
5.3.2.1. lspitivanje propusnosti penneametrom sa
konstantnim padom
5, Voda u flu
Pomocu metalnog cilindra sa zaostrenom donjorn ivicom izvadi se
neporerneceni uzorak tia dijarnetra D i duzine L. Nakon izravnanja donje i gornje
ivice uzorak se stavlja u aparat izmedu donjeg i gornjeg filtera (st. S.7-a). Donii
filter sastoji se od gustog sita i filtarskog kamena da bi se sprijeeilo ispiranje finih
dok gomji filter sacinjava sarno filtarski kamen, jer postoji manja
moguenost od ispiranja cestica. Voda se dovodi u uzorak sa donje strane i pomocu
preljeva odrZava stalan nivo. Kad voda prode kroz uzorak pod stalnim pritiskom h.
prelijeva se na izlazu u graduiranu menzuru, gdje se mjeri protok u odredenim
vremenskim razmacima.
®
FILTER
h UZORAK
MENZURA
.sz
h,
h
SI.5. 7. Serna permeametra za rnjerenje propusnosti uz konstantan pritisak (aj i promjenjljivi
pritisak (bj.
Najprije se voda upusta u uzorak, kako bi se sve pore prethodno ispunile
vodom. Kada pocne isticanje vode u rnenzuru, u stanovitim vremenskim
intervalima mjeri se pratok vode i pritom odrz.ava stalan nivo u gonjem bazenu.
Prema tome, ovo laboratorijsko ispitivanje koeficijenta propusnosti svodi se na
mjerenje kolieine. vode (Q), koja pod odredenim gradijentom (i ) teee kroz uzorak
poznate duzine (L) i popreenog presjeka (A), u odredenom vremenu (t). ti·:
Q = A- k . i . t , (5.29.)
gdje je:
Mehalliwtla 145
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode i$pitivanJa tia
D'n
A=-4-' v=k·i,
h
i=-,
L
Q
V = -, (5.30.)
A·t
te nakon uvrstavanja iZmjerr:: r:::
o
: (5.31.)
A·h·t
Kolicina vode koja prode kroz uzorak duzine L (em) ocitava se u
pojedinim vremenskim intervalima t (s), taka da se dobije pojedinacna i ukupna
. kolicina vode Q (lis).
5.3.2.2. Ispitivanje propusnosti sa opadajuCim pritiskom vode
Penneametar sa opadajucim, odnosna promjenljivim padom sastoji se ad
metalnog eilindra i vertikalne cijevi sa centimetarskom podjelom odozgo prema
dolje (sl. 5.7.-b).
Neporemeceni uzorak dijametra D stavi se sa cilindrom u d?IJji dio aparata
koji se potopi u posudu sa vodom, ciji se nivo odrZliva stalnim pomocu preljeva u
ravni donje iviee poroznog kamena.
Prije pocetka ispitivanja dosipa se voda u staklenu eijev sve dotle dok ne
zasiti uzorak i prode kroz njega, nakon eega se u razlicitim vrernenskirn
intervalima ocitava nivo u cijevi.
Ako je A povrsina presjeka uzorka (em'). L visina uzorka (em), a presjek
vertikalne cijevi (cm2), hI visina vode u cijevi plije i h2 poslije ispitivanja (em),
onda ce se u diferencijalnom vremenskom intervalu dt sniziti nivo vade u cijevi za
dh, te ce uzorak propustiti kolicinu vode dQ:
dQ = a . dh iii dQ = A- v . dt . (5.32.)
Prema Darcyjevom zakonu kolicina vode koja prode kroz uzorak u
vremenskom intervalu dt je:
146
h k .
dQ=A-k·dt,jerje V= '1,
h
a i=-.
L
Izjednakosti ovihjednadzbi proizlazi:
h
a·dh=A-k ·dt iii
L
a·dh·L
dt=---
k·A·h
Integrisanjem lijeve i desne strane dobije se:
jdt=a.Ll
dh
, odnosno
o k·A
h
, h
Mehallika ria
L
(5.33.)
(5.34.)
a·L h
t=--·ln-
'
k·A h2
5. Voda u flu
(5.35.)
Zamjenom Neperovog logaritma dekadnim In=2,3Iog dobije se koefieijent
propusnosti:
£.a h
k=--·2,31og-' (emls).
A'Llt h,
(5.36.)
pri cemu je vremenski interval od pocetka do kraja ispitivanja uzet kao ..1t, u kojem
mjerimo visinu vode u cijevi hI j h
2

Permeametar sa promjenjivim pritiskom koristi se za slabije propusne
materijale.
Opcenito na vodopropusnosttla u1jecu:
a) Dijametar zrna kod krupnozrnog tla, koja se moZe iskazati odnosom
k=j(D').
b) Temperatura. Koeficijent vodopropusnosti ovisl 0 viskozitetu, tecnosti,
koja protice kroz pore tla. Buduci da viskozitet ovisi 0 temperaturi, to rezultati
ispitivanja ovise 0 temperaturi pri kojoj se izvodi opit. Zbog toga se nastoji
ispitivanje provesti pri nonnalnoj temperaturi od 20 °e.
Ukoliko se ispitivanje provodi pri nekoj drugoj temperaturi, onda rezultat
treba korigovati prema izrazu:
k", = k, (5.37.)
1),0
gdje je:
1]1 - viskozitet vode na radnoj ternperaturi;
'120 - viskozitet vode pri temperaturi od 20°C;
k{ - vrijednost koeficijenta propnsnosti na radnoj temperaturi.
Relativni viskozitet vade (1'lt) za razne temperature prikazan je u tabeli 5.4.
Viskozitet vode pri razlicitim temperaturama
a ea T,b154
'fcmperalllra-vode
0 I. 10 . 14 .18
' .
30.'. 1 ... 40
.100 .....
iOc) .
20
Relativrii
1.78 1,31 1.17 1.06 1,00 0,80 0.66 0.28
n. -.-
Odnos-fJip'iJi 0.56 0.76 0.85 0.95 1.0 1.25 1.52 3.60

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla
c) Koeficijent pora. Koefieijent vodopropusnosti prema nekim autorima
(Nonveiller, 1981) za pjeskovite materijale moze se odrediti na osnovi poroznosti:
n'
k=a' , iIi
(1- n) 2
e
3
k=a·----,
l+e
(5.38.)
gdje je a pravac regresije, koji se moze odrediti mjerenjem vodopropusnosti u
laboratoriji, na materijaiima ugradenim sa razliCitim koeficijentom poroznosti n
(sl. 5.8.-a).
Za glinu i praSinastu gIinu ova ovisnost izraZava se putem izraza:
n
logk =b ·--+logk
o
,
I-n
(5.39.)
gdje se b i k" odreduju za svaki materijailaboratorijskim ispitivanjem (sl. 5.8.-b).
@
o
o
.5
.J!
.4
!t-
.3
./.
I_ 0
-.
..
.
.111
,0
0
e ,
:::00
o
200 400 600
10' k(cm/s)
0
0,9
l
cD,
e,:.
II O .
-
0,
0,
a
7
.
6t----+ +
. '
5
0.001
/'
Y
I{'

V
'v,
!'1log k::b.e-+logko!
. .
0.01 0.1 1.0 10.0
log10' k{cm/s)
Sf. 5.8. Primjer ovisnosti koeficijentQ vodopropusnosti (k) i apsolutne poroznosti (n) za
pijesak (a) i glinu (b) (Taylor, 1948).
148
d) Raspodjela, povezanost i obHk pora, sto ovisi 0 strukturi tla;
e) Kolicina gasova u porama,jer sprecava tok vode (stepen zasicenja).
f) Slojevitost tla, zbog cega je potrebno za svaki sloj odredene debljine
(H,) ispitati vodopropusnost (k
n
), pronaci aritmeticku vrijednost za tok
vade upravno (krninJ i u pravcu slojeva (kmaxJ iii kombinovano (k)
tecenje po izrazu (Smith, 1993, Craig, 1995.):
Melwnika If a
5. Voda II rill
H
k min = odnosno,
H J / kJ + H, / k, + .. R" / k"
gdjeje:
lh I-J" H3, .. ' H"
H
k[, k" k3, ... k"
kmin
k
_ k,H, +k2Hz +, .. k"H"
H
- debIjina slojeva;
odnosno,
- uknpna debIjina svih slojeva;
- koeficijenti vodopropusnosti za svaki sloj;
(5.40.)
- srednji koeficijent vodopn?pusnosti svih slojeva za tok
vode upravno na slojeve;
- srednji koeficijent vodopropusnosti svih slojeva za tok
vode u pravcu slojeva;
- prosjecna vodopropusnost uslojenog tla.
5.3.3. MJERENJE PROPUSNOSTl TLA NA TERENU
Ovisno 0 vrsti tla, polofaju nivoa podzemne vode prema nepropusnim
slojevima, padu nivoa podzemne vode, udaljenosti od rijeke, itd., postoji vise
nacina ispitivanja i raznih oblika formula za proracun koeficijenta propusnosti na
terenu (Aljtovski. 1973) .
Terenske metode ispitivanja koeficijenta propusnosti mogu se svrstati u
slijedece osnovne grupe:
y Neposredno mjerenje brzine tecenja vode, uz primjenu Darcyevog zakona
(bojenje. zaslanjivanje, geoelektrika i sl.).
>- Mjerenje koeficijenta propusnosti vode pumpanjem iz bunara;
>- Mjerenje koeficijenta propusnosti nalijevanjem vode u busotine, bunate iii
raskope kod propusnosti samo uz dno iIi kroz bokove, iIi kroz dno i bokove.
Ovdje spada najvise primjenjivana u nekoherentnim materijalima metoda
Lefrane (Lefrank),
>- Ptjmjena analogije sa granulometrijskim sastavom tla, odnosno koeficijentom
jednolikosti.
Mjerenje vodopropusnosti u stijenskim masivima vrsi se metodom Lugeona
(Lizona).
Melwllika Ila 149
fJ Geomehanicke osobine, klasifikaci}e i metode ispitivanja ila
5.3.3.1. Neposredno mjerenje propusnosti tla
Kod nagnutog nivoa podzemnog toka vode u homogenoj sredini
koeficijent propusnosti se moZe odrediti na bazi Darcyjeve jednadzbe. Na
izvjesnoj udaJjenosti izbuse se dvije busotine u vodonosni sloj, te se u uzvodnu
busotinu ubaci boja iIi neka so koja se prati na nizvodnoj busotini uzimanjem i
kontrolom uzoraka. Iz proteldog vremena od momenta ubacivanja boje u jednu do
njene pojave u drugoj busotini izracuna se brzina (v), a iz razlike nivoa podzemne
vode pad i gradijent pritiska (i ). Na bazi ovih podataka izracuna se koeficijent
propusnosti (k) po Darcyjevoj jednadzbi (5.25.). Pouzdani rezultati mogu se dobiti
sarno aka je vodonosni sloj homogen i ako je jednolican pad nivoa podzemne
vade.
5.3.3.2. Mjerenje propusnasti tla ispumpavanjem vade
iz bunara
VODONOSNI SLOJ·
NEPROPUSNO no'
SI.5.9. NaCin mjerenja propusnosti tla ispumpavanjem vade jz bunara (I) i osmatranjem
nivoa vade na piezometrima (2), Cime se formira depresiona linija (3).
Ispumpavanjem vode iz izbusenog bunara formim se depresiona linija (3)
u njenoj okolini, na osnovu cega se ustanovi koeficijent propusnosti.
Hidraulicki gradijentjednakje nagibu krive:
OZ
z-,> 1=-
az'
a 2lrcH je povrsina fonniranog bunara radijusa I i visine H.
Protoka vode bit ce:
150 MelialJika tla
iii
iii
q
= A . k . i = 2lnHk aZ
ai'
al
q-=2nHkaz.
I
Integrisanjem u granicama ispitivanja dobije se:
"1 f
qIrl=k2nH zaz.
l! <:2
12
qln-=2knH(z, -z,}.
II
Koeficijent ro usnosti bit ce:
l
In-'-
k = q I,
2n H(z, -Z2)
5. Voda u tlu
(5.4!.)
(5.42.)
(5.43.)
Radi dobivanja potrebnih podataka za proracun izbuse se na odredenom
odstojanju (/J i i
2
) dva piezometra za ustanovljenje pada podzernne vode pri
pumpanju (s1. 5.9.). Iz podataka 0 snizenju nivoa vode u piezometrima (z) i na
osnovu mjerenja protoka (q) u bunaru izracuna se koeficijent propusnosti
Gedn.5.43.). lzraz i oznake date su za slucaj otvorenog vodonosnog sloja
konstantne dubine. kao i za arteske podzemne vode, ako se bunar nalazi daleko od
rijeke iIi vodnog bazena.
Zavisno od duzine bunarskog filtera U odnosu na debljinu vodonosnog
slaja razlikujemo savrSene bunare, sa duzinom 'filtera jednakoj debljini
vodonosnog sloja i nesavrSene bunare, gdje je duzina filtera manja od mocnosti
vodonosnog sloja.
Kada je bunar daleko od recipijenta, a voda je pod pritiskom (s1. 5.1O.-a),
koeficijent propusnosti nalazimo po formuli Dopuit (Dipija):
k
R
O,366Qlog-
ro
H· Zo
a ako je voda bez pritiska (s1. 5.1O.-b):
(5.44.)

II Geomehanicke osobine, klasifikacfje i metode ispitivanja tla
@ Q
..,,--
--
. .' .
R
O,73Qiog-
k = To .
(2H - Zo)Zo
Q

- -::.. =.ooj t
_-
. .....
:. H . ___ .
. ....

(5.45.)
fO
"t-
R ,
j
@
SL 5.10. Sema savrSenog bunara sa vodom pod pritiskom (a) i bez pritiska (b) gdje se R i z..,
dobije mjerenjem nivoa vode u piezometrima, odnosno u bunaru.
5.3.3.3. Mjerenje propusnosti tla metodom Lefranc
Metoda Lefranca (Lefrank) spada u red terenskih ispitivanja
vodopropusl1osti sitnozrnih nekoherentnih materijala, kod cega treba biti
zadovoljen uslov laminamog tecenja. Radna organizacija "Geotehnika" ucinila je
izvjesne modifikacije eve rnetode. taka da se danas koristi kao modifikovana
metoda Lefranca.
Ovu metodu prvi put je primijenio Lefranc u Tunisu za ispitivanje
sitnozrnog pijeska. lnace se ispitivanje vodopropusnosti ovom metodom obavlja u
pjeskovitim, sljunkovitim i gIinovitim terenima. Prineip se sastoji u upumpavanju
vode u busotinu pri cernu se vrsi osmatranje infiltracije vade u tIo. Ispitivanje se
vrsi po etaZama i taka se dobije prosjecna vrijednost vodopropusnosti tla. Visina
etue avisi 0 hidrogeoloskim karakteristikarna tla, a kre6e se do 100 em.
Metodu Lefranc primjenjujemo u dvije asnovne verzije:
(1) busotina je zacijevljena do dna, tako da se infiltracija vode vrsi sarno
kroz dna busotine u vertikalnom smjeru I,
(2) sa dna izbusene i zacijevljene busotine izbusi se slijedeca etaia
duiine 30 do 100 em. Infiltracija vode obavlja se kroz neoblozeni dio
152
5, Voda u till
busotine. U ovom slucaju infiltracija ima i horizontalni i vertikalni
smijer.
Prva verzija se rjede prirnjenjuje, jer postoj i mogucnost stvaranja cepa na
dnu busotine, cime hi se dobili nerealni rezultati.
Ispitivanje se provodi u dvije iIi tri faze, ovisna a nivou podzemne vade u
adnosu na ispitivanu etazu. Kod pojedinih faza ispitivanja potrebno je imati u vidu
s/jedece kriterije (sl. 5.11.):
a) Potrebno je sniziti niva vode u kaloni za 2-3 m ispod ustaljenag nivoa
podzemne vode, te pratiti parast nivoa podzemnih voda u ovisnosti 0
vremenu (dhJdt), po moguenosti sve do ponovnog uspostavljanja
ravnoteze, za koju se maze pastaviti kriterij ±1 em u vremenu ad 30 min .
iz svakog citanja. Snizenje se moZe posti6i ispumpavanjem iii
kasikovanjem.
b) Nakon prve faze voda se nalijeva u kolonu do vrha kolone i tada se pocinje
registrovati kolicina vode (Q) u ovisnosti 0 vremenu (t), s tim da se
odrZava konstantan nivo vade u koloni (dQldt). Mjerenje se provodi tri
puta u trajanju po 30 min .
e) Treea faza zapocinje od casa kada prekidamo dolijevanje vode u kolonu
(Q::;;O). Mjerimo pad vade u kaloni u ovisnosti a protekJom vremenu sve do
uspostavljanja ravnoteze (-dhJdt).
Registraeija pada iii porasta nivoa (h) iii koliCine dolivene vode (Q) ovisno
o vrernenu (t) provodi se prema dnevniku ispitivanja (Selimovie, 1985).
DIZANjE VODOSTAJA
u kotoni
QoO
®
KONS TANTAN NIVO
Q"O (
,-", ,::§)
1
M
:
NPV
Sl. 5.11. Faze ispitivanja vodopropusnosti ispod nivoa podzemnih voda: dizanje vodostaja
nakon sniienja NPV (a), odrzavanje konstantnog nivoa (b), spustanje vodostaja
(e).
Mehallika ria 153
f1 Geomehanicke osobine, klasifikacfie i metode ispifivanja Ila
U slucaju kada se etaZe nalaze iznad nivoa podzemne vode otpada faza "a"
i ispitivanje se provodi sarno na posljednje dvije faze.
Busenje se izvodi na suho iii sa mal om kolie-inom vodene ispJake sa
minimalnim precnikom od 86 mm. Busotina se izbusi do predvidene dubine gdje
Zelimo ispitati vodopropusnost, a nakon toga se oblozi zastitnim cijevima (oblozne
kolone) do dna. Prilikem spustanja obloznih kolona treba voditi rac.una da se
postigne sto tjesnji kontakt kolone i stijenke busotine. Etazu treba tako brtviti da
podzemna voda i voda u busotini imaju kontakt sarno preko ispitivane etaie, tj.
preko dna busotine iii neoblo:zene etaZe. Brtvljenje etaie provodimo take da na
dnu zacijevljene busotine (uz prethodno dizanje oblorene kolone za 20-50em)
izvedeno glineni cep visine 80-100 em.
Ukoliko je nivo podzemne vode blizu etare ispitivanja, cep izradujemo
nabijanjem plasticne gline u 3-5 slojeva. Ako je nivo podzemne vode visoko iznad
ispitivane etare, onda cep izradujemo ubaeivanjem bentonitnih kugli. Sarno
nabijanje izvodi se klipom koji je pricvrscen na sipke, a moze se koristiti i
hidraulicki pritisak busaceg pribora. 0 izradi cepa i postignutom brtvljenju ovisi
kvalitet ispitivanja. Kada je cep izveden, kolonu !reba utisnuti oko 20 em u cep.
Nakon toga pristupamo izradi elaZe tako da cep probusimo do kraja. Ukoliko smo
se odlucili za verziju vertikalne filtracije (zacijevljenje do dna busotine), etaia je
gotova nakon ciScenja dna busotine. Ako, pak, zelimo primijeniti horizontalnu
infiltraciju, onda nakon probijanja cepa nastavljamo s busenjem iduce elaZe od 80-
100 ellL
Kada je ew...a pripremljena za ispitivanje, treba sacekati da se uspostavi
ravnoteza nivoa podzemne vode u busotini, sto treba provjeriti mjerenjem nivoa
podzemne vode.
Proracun koeficijenta vodopropusnosti (k) provodi se ovisno 0 tome da
11 imamo horizontalnu iii vertikalnu infiltraciju.
Teoretske postavke za proracun koeficijenta propusnosti bazirane su na
izrazima dobivenim metodom elektricne analogije (MUller. 1968).
Proracun koeficijenta vodopropusnosti u slucaju kad imarno horizontalnu
infiltraciju, tj. kad etaZa nije zaeijevljena (sl. 5.12.), vrsimo po slijedecim
formulama za slucajeve:
>- konstantnog nivoa (a):
O,37q L L
k =--·log- (emlsee), za -;:>: 10; (5.46.)
LxH r r
>- promjenljivog nivoa (b):
c Ho
k = - . log - (emlsec);
t H,
(5.47.)
154 Mehallika tla
5. Voda u tlu
NIVO
.'
r
PAD III PORAS! NIVOA
b' '. .. ,:.;'
S1.5.12. Proracun koejicijenta fwd vertikalne i horizontalne i'?filtracije sa konstantnim (a) i
promjenljivim nivoom vode (b).
gdjeje:
2,64xr
2
L
c ·log- (em);
L r
(5.48.)
q = Q (em
3
!s).
t
Proracun koeficijenta vodopropusnosti u slucaju kad imamo sarno
vertikalnu infiltraciju, g. kada je etaZa zacijevljena do dna, provodimo pomocu
slijedecih formula (sl. 5.13.):
>- u slueaju konstantnog nivoa (a):
k =-q- (emlsee),
5,5rH
:> u slucaju promjenljivog nivoa (b):
Q=5,5·k·r·tH, (5.49.)
k
J,31xr Ho
=---xlog-- (emlsec). £11=t,,-to
/';.t H,
(5.50.)
Proracun se provodi obicno tabelarno, kako je prikazano tl tabeli 5.6. za
konstantan i promjenljiv nivo vade u busotini.
Mehallika tla 155
[J Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla
I(ONS T "'NTAN NIVO
Ft.
®
"I
I
,
,
I I
,

H
L
PAD III NIVOA
,-,-.-- t,@
--
Sf. 5.13. Proracun koeficijenta vodopropusnosti kod vertikalne infiltracije: konstantan nivo
(aJ, pad i porast nivoa (b).
Ovim terenskim ispitivanjima koeficijenta vodopropusnosti (filtracije) na
terenu dobivene su za neke materijale priblime velicine u slijedecirn granicama
(tabela 5.5.):
Koejicijenti vodopropusnosti
VRSTA
MATERIJALA
krupan sljunak
pijesak,
prasina
les
k (emfs)
10,1.10"
0,5,3.10'3
1,0,2.10"
10"_10.
8
VRSTA
MATERIJALA
ilovaca
glimi
mulj
Tabela 5.5.
k (emfs)
10",10"

10",5.10,11
Pored laboratorijskog i terenskog iSpltiVanja propusnosti tla postoje
istraiivanja priblizne ovisnosti koeficijenta propusnosti (iIi vodopropusnosti, ako
se radi sarno 0 vodi) 0 dijametru zrna. Poznato je! da procjedivanje kroz tlo ovisi
o velicini pora, a ove opet 0 velicini i rasporedu zrna. Obrazac Hazena Allena
(Stojadinovic, 1984) zasniva se na opitima izvrsenirn na pijesku precnika izmedu
0,1 i 3,0 mm sa c,,<5 koji glasi:
k = C . (emfs). (5.51.)
gdje je:
DlD - precnik pri prolazu 10% materijala na situ;
156
C - konstanta izmedu 41 i [46 i obiono se usvaja I 00.
Proracun koefictjenta vodopropusnosti po metodi Le/ranc
,-r 1--1 0'''1_1=1
II l==l
1=1 11--
III =1 0'''1=1:--1
I I
I i--
1Il 2.64
PADNlVOA
U VREM.ENU at
Tabela 5.6.
li ... Conrl
HI

{§2

-4f.-
"
H.
,
5. Voda u tlu
NJ';V
H.
"
=rAJ
DIZANlE NIVOA
U VREMENUA,
''''
, .
, , .

cJ
Mehanika
fl Geomehanicke osobine, klasi/ikacife i metode ispilivanfa fla
Medutim, kod svih vliZnijih slueajeva temeljenja koeficijent propusnosti
(k) odreduje se terenskim ispitivanjima, posebno kod jaee propusnog tla. lz
prikazanih metoda vidljivo je da one ovise 0 uslovima podzemne vode pod kojima
se ona nalazi, polozaju i dubini nepropusnog sloja, vrste tla, nagibu nivoa
podzemne vode itd. U nekim slueajevima umjesto fluida vode koristi se zrak za
ispitivanje koeficijenta propusnosti, kao 5to je biD slucaj na Hidroelektrani Mostar.
Rezultati laboratorijskih ispitivanja propusnosti ceslo odstupaju od
terenskih ispitivanja i stvarnih vrijednosti vodopropusnosti tla. Postoji vise razloga
za ova a medu najvaznije spada heterogenost tla tako da se koeficijent
vodopropusnosti mijenja u veoma sirokim granicama. Vodopropusnost tla veoma
je osjetljiva na razne promjene u tlu, kao sto je promjena poroznosti, ispiranja
dijela finih eestica, pukotinske strukture koje mogu nastati u glini, a u tom slueaju
voda se filtrira mrezom kanala, ild. Radi ovoga Ireba naslojati da se izvade
"neporemeceni" uzorci tla, sto je veoma tesko u sitnim materijalima, zbog cega se
pristupa terenskim ispitivanjima.
5.3.4. ISPITIVANJE VODOPROPUSNOSTI STl]ENSKOG
MASIVA "IN SITU"
Najcesce koristena metoda ispitivanja VDP-i u stijenskom (karnenom)
masivu je Lugeonov opit, zasnovan na principu utiskivanja vode u nezacijevljenu
busotinu na odredenoj izolovanoj duzini (etliZi) pod pritiskom od 0-10 bara.
Pritisak se stupnjevito povecava do 10 bara i rasterecuje na 0 i na svakom stupnju
se mjeri protok Q nakon stabilizacije pritiska i protoka i uz ostale poznate podatke
izracuna vodopropusnost u jedinicama lImln, m, pri 10 bara (1 MPa). Danas se ova
jedinica vodopropusnosti (VDP) skraceno oznacava sa Lu, po imenu autora
Lugeona (Lizona). U engleskoj literaturi metoda je poznata kao "Water Pressure
Tests" (WTP).
Tako se vodopropusnost (VDP) u Lu-jedinicama dobije iz izraza:
VDP(Lu} = Q (lImin, m, 10 bara),
t,[·p"
(5,52.)
ili ako pritisak nije striktno 10 bara, sto je najcesce, onda se obieno linearnom
interpolacijom dolazi do Lu-jedinice preko izraza;
JOQ
VDP(Lu} = (lImin, m, 10 bara), (5.53.)
t ·Z· p,
odnosno:
158 -------------M:-:'C"w-'-c,i.,-ka-'c-
,a
-------------
5. Voda u rlu
VDP(Lu) = Q (l/min, m, I MPa).
t ·Z· p,
(5.54.)
Ovisno 0 polo:1:aju nivoa podzemne vode i lokaciji manometra (sl. 5,14,)
efektivni pritisak (Pe) racuna se prema izrazu:
h +H -H
P
= P + m , W A" (bar), (5.55.)
,m 10 '-'t'
za slucaj da se nivo podzemne vode nalazi iznad sredine ispitivane etaze, a
h +H,
P
- P + m /lp (bar), (5.56.)
, m 10
ako je nivo podzemne vade ispad ispitivane etaie.
U ovim izrazirna simbali imaju slijedece znacenje:
Q - ukupni protok vode (I);
t - vrijeme protoka (min);
I - dliZina ispitivane etaZe (m);
pe - efektivni-stvarni pritisak u sredini etaZe (bar,MPa);
pm - visina od terena do manometra (m):
H
1
- dubina od terena do sredine ispitivane etaZe (m);
Hw - dubina podzemne vade do sredine etaze (m);
ilp - gubici vode u cijevima i cijelom sistemu (bar);
p 10 - pritisak pri 10 bara;
Savremeni nacm ispltlvanja vodopropusnosti obavlja se
samoregistrirajucirn instrumentima za mjerenje pritiska, protoke i vremena, te
kompjuterskom obradom dobivenih podataka. Mjerae pritiska nalazi se u sklopu
pakera, tako da registruje pritisak na gornjem dijelu pakera, eime se iskljucuje
kalibracija opreme i proracun gubitka u cijevima do pakera.
Uobicajeno je da se etaZa uzirna duzine 5,0 m, koja se izoluje ad ostalog
dUela busotine pomocu jednostrukog iii dvostrukog gumenog pakera (sl. 5.14,-d).
kojih ima vise vrsta.
Uspostavljanje odnosa izmedu vodopropusnosti dobivene po Lugeonu (Lu)
i koeficijenta vodopropusnosti (k) je veoma cesto, ali ovi odnosi nisu jednostavni.
U izrazito heterogenoj sredini kakav je ispucali kameni masiv pokazatelji
vodopropusnosti mogu pos!uziti sarno ako se raspolaic sa veCim brojem mjerenja i
ako se statistickim vrednovanjem dobije vjerovatna vodopropusnost. Pretvaranje
Lugeonovog parametra VDP u Darcyjev koeficijent propusnosti ima smisla ako je
priblizno homogena vodopropusna sredina.

II Geomehanicke osobine, klasifikaciJe i metode ispitivanJa tla
SI.5.14. Sema ispitivanja vodopropusnosli stijenskog masiva po Lugeonu, sa obicnim (a) i
(b) i cirkulacionim (c) pakerom, za slucaj nivoa podzemne vode iznad (a) i ispod
(b) sredine ispitivane etGie, sa detaljem dvostrukog brtvijenja kriinim pakerom (d),
pri cemu je: P-pumpa, V-vodomjer, B-brtvilo-paker, M-manometar, C-vanjska
cijev, G-gumeno crijevo, PC-peljorirani dio cijevi za izlaz vade pod pritiskom, Q-
koliCina utisnute vade no duiini etaie I, Va-ventil, P-pakerska cijev, C-pakerska
ca.sa, T-gumeno tijelo pakera, M-muf
Za prakticne potrebe koriste se odnosi izmedu koeficijenta filtraeije (k) i
Lugeonove jedinice (LuJ. za slucaj jednoliko rasporedenih pukotina u obliku
(Nonveiller. 1983):
k(cmh)=1,50·lO·
5
VDP (Lu), za busotine <1>46 mm;
}
(5.57.)
kr",,},)=1,30·/O·
5
VDP (Lu), za busotine <jl76 mm.
Ako je masiv hornogeno ispucao, dokazano je da vaZi (Rissler, 1980,
Nonveiller 1989) izraz:
k,mv,,=3,10·/O,5 VDP (Lu). za busotine <1>46 mm;
}
(5.58.)
k',mh)=2,60.fU
5
VDP (Lu). za busotine <jl76 mm.
160
5. Voda u tlu.
5.3.5. DJEWVANJE MRAZA NA TW
5.3.5.1. Faktori koji utjecu no osjetljivost tla na mraz
Veoma cesto u prirodi susrecemo kod plitko temeljenih objekata i
kolovoznih konstrukcija djelomicno izdizanje dijelova tIa zimi, a potpuno
prokvasavanje u proljece, sto dovodi do stvaranja leca od kaljuZastog materijala.
Ova pojava bitna je kod temeljenja objekata i izrade saobracajnica, jer ostecenja
na plitko temeljenim objektima, saobracajnicama i aerodromima mogn izazvati
veoma nepouljne posljedice za stabilnost objekta.
Smrzavanjem se povecava zapremina vode za cca 10%. Ako u porama tla
ima vode oko 30% po zapremini, nakon smrzavanja povrsina bi se mogla podici za
oko 3% debljine, sto bi iznosilo sarno nekoliko centimetara. Medutim, osim
povecanja zapremine usljed smrzavanja vode, djeluju i drugi faktori koji izazivaju
izdiianje tIa i do 50 em.
Voda se u porarna da nalazi pod uticajem molekularnih sila, te je
temperatura smrzavanja u takvim uslovima niu. od 0 QC. Usljed ovoga jedan dio
vode ostaje u tekucem stanju, dok se jedan dio vode smrzava. Kod smrzavanja
nastaju kristalizaeione sile koje izazivaju vlacne napone oko smrznutih ktistaia
leda i kretanje jos tekuce vode u podrucju vee formiranih vecih leea leda. Usljed
neprestanog povecanja zapremina leca leda nastaje izdizanje da, a elementi koji to
doprinose su (Nonveiller,1981):
» potpuno zasiceno tlo, jer u nezasi6enom tlu nastaju sarno pojedini
kristali leda;
>- zona smrzavanja nalazi se u podrucju visine kapilarnog dizanja iIi zone
slobodne (temeljne) vode;
» sitnozrnato tlo, koje je dovoljno propusno da omoguci kretanje jos
nezamrznute vode u porama;
maleni temperaturni gradijent. jer je tada zona usisavanja i smrzavanja
mocna, te je kolicina leda znama.
5.3.5.2. Kriteriji za ocjenu postojanosti tla na mraz
Prerna Casagrandeu kriteriji za oejenu koje je tlo podlozno djelovanja mraza su:
» jednolicno granulirano tIo (u) podloZllo je smrzavanju ako sadrzi vise
od 10% cestiea manjih od 0,02 mm.;
Meliallika tla 161
1I Geomehanicke osobine, kl03ijikacije i meiode lap/livonja tia
dobro granulirano tlo (W) podloino je smrzavanju ako sadrzi vise od
3% cestica m.njih od 0,02 mm.
Kriterij ponaSanja tla na mrazu prema Casagrandeu datje na slici 5.15.
i g
o o.
-
SI.5.15. Granicne granulacije ponasanja tla na mraz.
Sljunak i pijesak nisu opasni za smrzavanje, a ni dobro zbijena malo
propusna glina, jer je u njoj brzina kretanja vode previSe mala da bi u relativno
kratkom vremenu nastalo gomilanje leda.
Djelovanje mraza na tio ovisi prema tome 0 vrsti tla, kolicini finih cestica
ispod 0,02 mm, propusnosti, dubini podzemne vode, visini kapilarnog penjanja,
zasicenosti pora tla vodom i 0 klimatskim uslovima.
Prerna nasem standardu, osjetIjivost prema mrazu cijeni se po proizvodu
koeficijenta kapilarne vodopropusnosti k i najveceg kapilamog penjanja vode u tlu
he. i to ako je:
k·hc> I cm'tsat, tlo je vrlo osjetljivo na mraz,
k·hc<O,1 cm'tsat, tlo uopste nije osjetljivo prema mrazu.
Odredivanje proizvoda koeficijenta kapilame vodopropusnosti k i
najveceg kapilarnog penjanja he vode vrsi se laboratorijskim ispitivanjem. Uzorak
materijala, u koliCini oko 6,0 kg, ako sadrzi zrna manja od 5 mm, odnosno oko
12,0 kg, ako saddi cestice do 20 mm, osusi se u susnici. Materijal se zatim navlaZi
d. dobije optimalan sadriaj po Proctoru i stavlja u cilindar precnika 10 iii 15 cm,
162 Melumikn. 110
5. Voda II rlu
ovisDO 0 velicini sadrfanih najveCih cestica. Poslije nabijanja materijala u cil1ndar
uzorak se sa filterskom plocom izvaga i susi na temperaturi od 105°C (378,15 K),
te ponova vaga. Uzorak se patapa u posudu s vodom i u odredenim vrernenskim
intervalima mjeri njegova tezina. Ovo se ponavlja sve dok voda ne prodre na
gornju povrsinu uzorka. Na kraju ispitivanja odredi se vlaZnost i jedinicna tezina
uzorka.
Razlike izmedu vrijednosti dobivene vaganjem u vremenskim intervalima i
vrijednosti dobivene prije natapanja predstavljaju zapreminu kapilame vode V u
odredenirn vremenskim intervalima. Na osnovu ovih vrijednosti nacrta se dijagram
zapremina V - vrijeme t (sl. 5.16.) u polulogaritamskom mjerilu. Ako je linija V - t
prava. proizvod k·h, tj. koeficijenl kapilame propusnosti k i maksimalne visine
kapilarnog penjanja he, izracunava se oa osnovu zapremine upijene vode 11, U
vremenu t, oa osnovu jednadzbe:
V = A . n· k . h, . t , iz koje slijedi:
k.h =(V)'-:-l_
, A 2·n·t'
w
z
w

ii:
"
,
i
I
I
v/
/'
V,
IL"::
V
Vo
/
Iv'
Q
12. .4 7
"
I
. '
/1
l7
,
V-
V
./
V
I I 1
,
49 12 100 124 144 172
VRIJEME t
SI. 5.16, Dijagram ovisnosti zapremine upijene vode Vo vremenu t.
gdje je:
v - zapremina upijene vode, em
3
;
A - povrsina poprecnog presjeka uzorka, em';
(5.59.)
n - poroznost;

"IJ Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla
k - koeficijent vodopropusnosti, cmlh;
he - maksimalna visina penjanja vode u uzorku, em;
t - vrijeme, sati.
Vrijednosti Vi t uzimaju se za proizvoljnu taeku prave iz dijagrama V - t.
Ako linija u dijagramu ima zakrivljen pocetak (Iinija 2), ona se produzi do
Vo, a proizvod k·h, izracuna se iz izraza:
(
V)2 1
k . he = A 2(n _ no)t ' (5.60.)
gdje je no apsolutna poroznos! vlaZilog materijala.
Ruklijev kriterij osjetljivosti na mraz dijeli tlo u dvije frakcije, ito: u
krupnozrnu frakciju za zrna precnika preko 2 rnm, i sitnozrnu frakciju za zrna
precnika ispod 2 mm. Kod ocjenjivanja postojanosti tla na mraz postavlja se
odredena zavisnost izmedu sitnozrne i krupnozrne frakcije, a ova ovisnost data je
gomjom i donjom granicom (sL 5.17.).
E-:
E"
&0
l:E
cE
so


..

"'u
:<"

" g{E

z<; 20
",.N
NW

[5
10
0
I

.
:
I
--r---
I
o JETLJ
/vA
/
NA i MR.
P
,

V,
V
f--


I
ONA BEZOrASNA NA MRAZ
--j
I
2. 30 4Q so tiO '0 80 90 100
ZRNA DIJAMETRA d:>2 mm PO
TeZlNl 00 CfJELE KQlIC1NE (-/01
Sf. 5.17. Dijagram osjetljivosti na mraz po Ruklijevom kriteriju: donja (1) i gornja (2)
granica za procjenu osjetljivosti.
Da bi se izbjegli problemi sa smrzavanjern tla obicno se radi:
» temeljenje objekta na vecoj dubini od zone srnrzavanja;
::- prekid kapilamog penjanja podzemne vode ugradnjom tamponskog sloja
vece vodopropusnosti;
» ugradnja toplinskog materijala, kojim se sprecava zamrzavanje u
kapilamoj zoni.
164
6. Cvrsioca ffa
6. CVRSTOCA TLA
/". v
POSTAVKE
Cvrstocu u mehanici tla nije jednostavno tacno definisati zbog pojave
sloma tla u vise razlieitih oblika pri eemu treba definisati sam obIik sloma i
naponsko stanje pri slomu. Deformaeije u tIu prvenstveno su dokaz medusobnog
smicanja zma tla. Iz ovoga proizlazi da je cvrstoca na smicanje osnova cvrstoce
tla. Sve defonnacije smicanja usredotocene Stl na odredenu povrsinu, koju
nazivamo povrSinom smicanja.
Pored teorije elasticnosti, ciji su naponi ispod granicnog stanja. koriste se i
teorije sloma za rjesavanje problema u mehanici tla, kao sto su npr: nosivost
temelja. pritisak na potpome konstrukcije, stabilnost kosina i dr. Da bi se za ova
stanja mogle napraviti analize,. potrebno je poznavanje unutrasnjih_ otpora koji
ornogucavaju tlu da se do odredene suprotstavi silama smicanja, kao i
zakoni kojima se definise kriterij sloma tla. Posebne Sll poteskoce vezane za
pojavu vise nacina sloma u tlu, kao sto su npr: (sL6. I.-a): (i) krhak slom (Al, kod
kojeg je slom jasno definisan; (ii) neuocljiva vrijednost sloma (B), kad se kod
velikih deformacija napon sloma asimptotski priblizava odredenoj vrijednosti,
kojom se definiSe opterecenje sloma i (iii) slom sa vrsnom i rezidualnom
cvrstocom kod vecih deformacija (C).
Realno tlo se bitno razlikuje od modela idealno elastienog i idealno
plastienog materijala. Idealno elastiean materijal deformira se po pravcu (1), a
idealno plastiean se ne deform ira do kritienog napona (D), a poslije deformacije
slijedi pravac D-F (sL 6.L-b). Deformaciona Iinija realnog tla moZe se
aproksimirati pravcem (I) do taeke B za projektovane napone, a model
elastoplastiCnog materijala pravcem O-E-F za stanje sloma materijala (sL 6.L-b).
U svakodnevnoj geomehanickoj praksi jos se pretezno sluzimo
pojednostavljenirn modelom linearno elasticnog tla, kada su u pitanju defonnacije
tla u domenu projektovanih napona, uz odredeni fakor sigurnosti.
Kod tretiranja cvrstoce sloma tla zamjenjujerno tIo modelom idealno
piasticnog tijela. Tada izucavamo odnose izmedu napona nastalih zbog
projektovanog (radnog) opterecenja i onih koji izazivaju slom u materijalu.
Maksimalni se napon obicno uzima kao napon sloma, cvrstoca tla iii
granicno stanje ravnoteze. Kada se ovaj napon prekoraCi, deformacije rastu
nesrazmjerno brze od napona i pocinje plasticno tecenje. NajvaZniji zadatak u
teoriji sloma je definisanje ovih napona kod kojih je prevazidena unutrasnja
otpornost tla pri cemu se javlja "slom" tla, odnosno nastaju velike deformacije, bez
Mehallika tla 165
11 Geomehanicke osobine, klasifikacy"c i metodc ispitivanja ria
daljnjeg poveeanja napona. IzraZen odnos napona kod kojih se javlja slom
nazivamo "kriterij sloma" iii "uslov sloma".
'" z
o

..
z
o
S1.6.J.
@ @
o
I
c
I : (B)
I
1--+-
- B
€ o €s' spec. deformocijo €.
___ F._
c
2
krajnji
napon
(reliduolnil
Generalni odnos napona i deformacija: ablici sloma u Ilu (a), razliCiti madeli
deformacija tla kod promjena napana (b), gdjeje: krhak slam (A). slam izraien pri
velikim deformacijama (B,B!), slom sa vrsnom i rezidualnom cvrstocom (C),
idealno elasticno tlo (1), realno tlo so izraienim vrsnim i i rezidualnim naponom
(2), staina deformacija (£'J, idealno plasticno tlo (O-D-E), elastopiasticno tIo (D-
E-F).
Obicno se uslov sloma tla odreduje na osnovu zavisnosti cvrstoce na
smicanje i normalnog napona, Ij. T=f(a}.
Tennin "cvrstoca smicanja" predstavlja maksimalni otpor tla
naponima smicanja. Ako vanjske sile prekorace unutrasnji olpor. javlja se slom
!la.

6,2)OSNOVE eVRSTOCE NA SMICANJE
.. /
Uslov sloma moze se izraziti U opstem obliku kao funkcionalni odnos tri
(aJ, IT2, a,), a po Mohrovoj (Morovoj) leoriji dva glavna napona (aJ, a,), tj:
j(a}, aJ)=O. (6.1.)
Izmedu mnogobrojih teorija sloma, u mehanici tla najvise se primjenjuje
teorija sloma po Mohru, po kojem sJom u materijalu nastupa zbog prekoracenja
cvrstoce na smicanje. Uslov slolTIa vezan je sarno za maksimalni vertikalni (0"1) i
minimalni horizonlalni (a,) glavni napon (jedn.6.1.), a ne i za srednji (a,) glavni
napon.
166 Melianika tlo
6. Cvrstoca tla
Prema ovoj definiciji slom malerijala naslupa kada Mohrova kruznica
napona tangira granicnu liniju olpomosli (sl. 6.2.-0, b). Ova krufuica, nazvana
granicna Mohrova kruznica, karaklerise kombinaciju normalnog a i
tangencijalnog T (smicueeg) napona, koja je prouzrokovala slom malerijala.
Mohrovi krugovi ispod granicne linije predslavljaju slanja napona kod kojih slom
tla nije jos naslupio.
@
@
o
3 •
Groniena
kruinica
sloma
S1.6.2. Naponi i Mohrovi krugovi napona: naponi u malom elementu tla (a), Mohrovi
krugovi za konstantan bocni napon a3, a promjenljiv vertikalni napon (aI), (b),
Mohrov kriterij sloma, sa Mohrovim krugovima sloma (KrKs) i Mohrova anvelopa
(e).
Za bilo koju kombinaciju glavnih napona 0"1 i 0"3 naponsko stanje
maze se prikazati Mohrovirn krugom. Usvajajuci bocni napon konstantan (0"3) P:l
razlicitim vertikalnim naponima (crl(l) 0'1(2) 01(3»), dobit cemo naponsko stanJe
predslavljeno serijom krugova (sl. 6.2.-b). Pri nekoj granicnoj vrijednosli napona

II Geomehanicke asahine, klosi/ikacije i metode ispitiwmja tla
crl doci Ce do sloma tla, a tome naponskom stanju ce odgovarati graniena Mohrova
krumica, koja ce tangirati granicni pravac cvrstoce na slom.
Grafieki prikaz Mohrovog kriterija sloma sa krugovima koji odgovaraju
stornu predocen je na slici 6.2.-c. Iednacina Mohrove anvelope, ciji ce oblik ovisiti
o vrsti materijala, moze se, na osnovu jednadzbe 6.1., napisati u opstem obliku:
-r=f( cr). (6.2.)
Graniena linija otpomosti iii anvelopa granicnih Mohrovih krumica je u
opstem slucaju za realno tlo zakrivljena linija. U praksi se obieno uzima pravac,
koji je prema eoulombu definisan linearnom ovisnoscu izmedu tangencijalnog
(smieuceg) i normalnog napona u obliku:
1:.1 = C + (j . tgrp, (6.3.)
a predstavlja pravac cvrstoce, odnosno izraiava cvrstocu tla na smicanje ovisno 0
parametrima: c, koji nazivamo kohezija i cp kao ugao unntrasnjeg trenja iIi ugao
cvrstoce na smicanje iii ugao otpornosti na smicanje.
Napon 'l'f nazivamo smicuci napon pri slomu iii cvrstoca Da smicanje, a
rY normalni napon. Prema Coulombu ovaj slom se javlja kada napon smicanja na
smieucoj (kliznoj) povrsini premasi unutarnji otpor trenja i kohezije, koji se
aktiviraju izmedu cestica tla. Prema ovoj Coulumbovoj teoriji cvrstoca smicanja
sastoji se od:
~ kohezije e, koja je prema jednadzbi 6.3. neovisna 0 normalnom naponu. Ona
se moze definisati i kao cvrstoca smicanja pri nonnalnorn naponu jednakom
n uli (cr=O);
~ unutarnjeg trenja atgtp, koje je proporcionalno normalnom naponu cr. Ono je
odredeno koeficijentom trenjaf=tgq>.
Kohezija (c) i ugao otpomosti na smicanje (cp) nazivaju se osnovni
parametri cvrstoce oa smicanje. Kod koherentnog tla kohezija ima odredenu
vrijednost (dO), dokje za nekoherentno tlo jednaka nuli (c=O).
Na slid 6.3. dat je odnos srnicucih 'l't i nonnalnih napona 0', pri cemu je c
odsjecak na OSt smicuceg napona, a cp ugao koji zatvara pravac CVfstoce sa osom
koja predstavlja normalni napon. U opstem slucaju (a) i ugao smicanja cp i kohezija
c su razHciti od nule. Kada je c=O (b), cvrstoca na smicanje je u potpunosti ovisna
o trenju, sto je slueaj kod nekoherentnih materijala. U sluc.ju <FO (c) cvrstoca na
smicanje je konstantna velicina (al-a3=2c) i nezavisnaje od nonnalnog napona.
S obzirom da je ravan sloma (npr:<1," -C) odredena taekom (e) u kojoj
krug tangira eoulombov pravac cvrstoee (sl. 6.3.-a), jer je sarno za tu tacku
zadovoljen uslov sloma, proizlazi iz geometrijskih odnosa sa slike 6.3.-a, da je:
2a=900+ q>, a=450+ qY2, (6.4.)
168 Mehalliko tla
6. Cvrstoca tlo
a to je nagib ravni sloma iii smicanja koja sa ravni na koju djeluje veei glavni
napon (0'\) zakIapa ugao a, odnosno sa pravcem veceg glavnog napona (0'1) ugao:
=45°_qY2. (6.5.)
~
®
~
~
6;
.i-:' Z-""'6
b'
0
0
~
0
2 'f
c
0
't,
!\.t:;c+
6t9
B
0" Gj" oj' ,'" 0'"
normclni napon 6 ( k N / ~ )
6
1--------'6,----1
SI.6.3. Coulombov uslov sloma sa pravcem evrstoce na smicanje 'Cj: U opstem slucaju (a),
bez kohezije (b) i sa uglom smicanja cp=O (c).
Odnos izmedu glavnih napona 0'1 i 0'3 za granicno stanje ravnoteze dobije
se iz trougla slike 6.3.-a:
koja se po sredivanju moze izraziti u obJiku:
1 + sin <)1 2
0',=0'3 . +C
1- Slllrp
iii
Mehallika fla
2
l+sinrp
l-sinrp ,
(6.6.)
(6.7.)
(6.8.)
169
II Geomehanitke osobine. klasifikacije i metode ispitivarya tfa
Ova jednadzba iskazuje vezu glavnih napona (J, i (J, pri kojima nastupa
slom sa parametrima cvrstoce c j !p.
Do ovib odnosa, ali u drugom obliku, moZe se doci ako se jednadZba
cvrstoce na srnicanje:
(6,9,)
uvrsti u vee poznate izraze za smiCuei napon i normalni napon O"n. Ovaj nacin
iznalaienja napona moze se naci u literaturi (Selimovic, 1985.).
/-,:'"\
( 6.3. PARAMETRI CVRSTOCE NA SMICANJE
. /
Fizicki uzroci trenja i kohezije u tlu su veoma slozeni, radi eega ce se
razmatrati sarno osnovne postavke.
6.3.1YRENJE
Unutrasnje trenje izmedu zrna 1Ia podJijeze istim zakonitostima kao i trenje
izmedu krutih tijeia. Ako tUela apterecena vertikalnom sHorn W ulimo pamjeriti
po horizonta1noj povrsini A, moramo upotrijebiti silu H paralelnu sa povrsinom,
potrebnu da savladamo otpor izmedu tijela i povrsine. Silu koja pruZa otpor
kretanju tijela nazivamo silom trenja F, Usljed djelovanja sile H i vertikalne sile
W formira se rezultirajuca 5ila R, koja odstupa od vertikale za ugao q>. koji 5e
naziva ugao trenja (sL 6.4,),
11· ,F
F = W tg'f
F =f,W
Odnos izmedu sHe normalnog opterecenja W (W:;;::N) i sHe trenja F moZe
se napisati U obliku:
F=Wtg<p; F=Wf, (6,10,)
gdje se f naziva koelicijent trenja, a ovisi 0 vrsti materijala i stepenu glatkoce
povrsine.
Mehallika flo.
6. Cvrs/oca rla
Otpor trenju nastaje i na najbolje izglacanoj i poliranoj podlozi, I takve
povrsine posjeduju neravnine, koje se s tijelom dodiruju na mjestirna vecih
izbocina i stvaraju otpor pomjeranju. Kada se povrsina pritisne sHorn W, povecat
ce se dodirna povrsina, najprije zbog elasticne defonnacije dodirnih mjesta, a uz
povecani napon ce na nekim. iii svim mjestima. doci ,do granice plasticnog
popustanja, Na ovu pojavu utice dakle i: napon plasticnog popustanja,
mobilizirana tangencijaina komponenta molekulamih privlacnih sila, j otpor
klizanja na dodirnim );X)vrsinama.
Zanimljivo je analizirati uticaj vode na koeficijent trenja kOO raznih
mineraJa. Ispitivanjima je ustanovljeno da minerali koji upijaju iii privlace vodu
(hidrofilni minerali) imaju veei koeficijent lrenja u mokrom, nego u vlaznom
stanju, dok minerali koji ne primaju vodu (hidrofobni minerali) imaju manji
koeficijent trenja u mokrom nego u suhom stanju (tabela 6,1.), U prvom slueaju
voda se na povrsini mineral a nalazi pod molekularnim pritiskom i ima svojstvo
cvrste cestice dok u drugom sl ucaju voda djeluje kao rnazivo. Prema tome, voda u
tlu ne djeluje uvijek kao podmazivac,jer ovisi 0 mineraloskom sastavu tla,
film necistoce na kontaktnim povrsinama moze bitno utjecati na
koeficijent trenja If ), jer mijenja djelovanje molekulamih sila na dodimim
mikropovrsinama. Takvi fi1movi mogu smanjiti koeficijenl trenja i to su maziva iIi
ga mogu povecati, tada se zovu antimaziva.
U tlu je slika trenja izmedu zrna znatno siozenija. Koeficijent trenja je
razIicit od zrna do zma, jer su razlicite velicine i nepravilno su rasporedena. Zbog
ovoga je potrebno cvrstocu na smicanje ispitati za svaki konkretni materija1.
Koeficyenti trenja rawill minerala i materijala (Nonveiller,1979. i J.e. Jaeger i drugi,
1976),
Tabela 61
I'MATERDAL· <r
,
MINERAL .•......
f .. ·f
suho mokro
Staklo I kvarc, gladak (hidrof. mineI.) 0,11 0,42
Podmazano staklo 0,1..(),6
Grafit 0.5-0,8 kalci!, gladak 0,10 0,27
Grafit bez plinova cist ili na kvarc. hrapav 0,37 0,48
""ku
0,1 muskovit 0,43 0,23
Led ispod _50°C 0.5
Led izmedu O°C i 2(f'C 0,05-0.1 serpentin 0.62
I
0,29
Drvo na drvo. suho 0,25-0,5 pagodit, gladak 0,20 0,16
Drvo na drvo, vlaino 0.2 pirofilit, g!adak 0,17 0,13
,
Drvo na opeku, suho 0,3-0,4 kvare na podJozi pirofilita glalkog
Stijena dolomit
0,4 0.15 0,18
PjeScar, grubo, vlarnn 0,61 talk
Gmnit 0,60-0,64 kalcit 0,36 0.16
Gabro 0,58-0.66 0,14 0,68

II Geomehanicke osobine, kJasijilw.cije i metode ispitivonjo tla
6.3.2.1<OHEZIJA TIA
/)
Kohezija je osobina sitnozrnih materijala nastala usljed toga sto
medusobni poloz.j cestic. m.terijala fiksir'\iu sile koje djeluju na njihovim
dodirnim povrsinama, a nisu uslovljene val1jskim opterecenjern. Kohezija je,
dakie, dio evrstoce l1a smicanje koja je nezavisna 0 naponima na pritisak na plohi
smicanja. Kod sitnozrnatih materijala sa sltmm cesticama na malim
meduodstojanj ima, m.s. daje otpor promjeni poloZaja eestic. dok se ne savladaju
sHe medu njiroa, zbog eega se ovi materijali l1azivaju koherentni materijali. Dok se
kod koherentnih materijala treba savladati i kohezija, dotle se kod nekoherentnog
krupnozrn.tog tl. treb. s.vl.dati sarno trenje, koje je proporcionalno nonnalnom
naponu.
intenzitet djelovanja ovih privlacnih sila kod sitnozmih materijala je tim
veti sto je manji razmak izmedu cestica, a ukupni im je uticaj u jedinici zapremine
utoliko veci sto u njemu ima vise cestiea, vise medusobno dodimih tacaka,
odnosno 5to je materijal sitniji. Kohezija je avisna i od osobina vode u porama
kao i ad osobina vade adsorbovane na povrsinama eestica.
Kad pjeskovitih vlainih materijala maze se pajaviti odredena cvrstoca na
smicanje, kaja nije pasljedica normalnog napona na pritisak. Djelovanjem
kapilamih sil. na siobodnoj povrsini tla nastaju efektivni naponi medu zmima.
Potapanjem uzorka iIi njegavim sU5enjem prestaje ova pojava, te se kohezija u
pjeskovitom tlu cesto naziva i prividna kobezija. Iednadzba cvrstoce na smicanje
pjeskovitog tla u opcem obliku, d.kle, glasi:
1: = cr'·tgcp; 1: = (cr + cr,)· tgcp, (6.11.)
gdje je cr, kapilarni pritisak.
Kohezija koja vezuje medusobno cvrste cestice jako sitnozmatog tla
(glinovite i prsSin.ste cestice) zavisi 0 velikom broju cinilaca, od kojih neki ni do
danas nisu objasnjeni. Glavni cinioci koji definisu koheziju su:
};> historijat i trajanje opterecenja koje je izazvalo prethodnu konsolidaciju od
koje zavisi poroznost i prirodna vlainost;
};> velicina cestica, njihov medusobni razmak i povezanost, mineraloski sastav,
granulometrijski odnosi, plasticne osobine;
};> elektrohemijski sastav pome vode, 0 cemu ovisi velicina molekularnih sila na
dodirnim povrSinama cestiea tla.
lz n.vedenih i drugih uticaja vidljivo je d. kohezija nije konstantna
velie ina, nego da zavisi od niza razlicitih uticaja. Zbog toga je izucavanje cvrstoce
na smicanje koherentnih materijaia u razlicitim uslovima vrlo slozeno i zahtijeva
rjesenje za svaki konkretni slueaj.
172 Mehallika tla
6. Cvrsloca tlo
Potapanjem tla u vodu dolazi do bujanja koje mijenja poroznost i vlaznost
tla. Velie ina bubrenja ovisi 0 vrsti tla i velicini normalnog napona. Tlo moze da
bubri u prisustvu vode, da se potpuno raskvasi ida mijenja velieinu kohezije sarno
ako je malo iIi nimalo optereceno. Misljenje da vod. razmeksava tlo sarno je.
dakIe, tacna u nekim slucajevirna.
U slucaju izlueivanja soli iz tla dolazi do elektrohemijskih process i
mijenjanja elektrohemijskih sila izmedu cestica i plasticnih osobina tia, sto izaziva
promjene u velicini sila kohezije.
6.4. ISPlTIV ANJE CVRSTOCE TLA SMICANJEM
U osnovi se otpomost na smicanje provodi aparatima, kod kojih se
proizvode kontrolirana naponska staDja. pri cemu se postepeno povecavaju naponi
koji dovode do sloma uzorka. Na osnovu registrovanih napona u trenutku sloma
erta se Coulombov p r a , , : a ~ , cvrstoce na smieanje, koji daje koheziju (c) i ugao
smicanja (cpl.
Odnos izmedu napona i cvrstoce l1a smieanje veoma su kompleksni i
predrnet su dugogodisnjih izucavanja. Cvrstoca na smicanje ispituje se u
laboratoriji na vise vrsta aparata raznim metodama koje se tokom vremena staIno
usavrsavaju.
Postoji vise naeina odredivanja cvrstoce na smieanje tia, odnosno kohezije
i ugla unutamjeg trenja, ali se u osnovi razlikuju aparati za:
~ direktno smicanje, u kojem je uzorak izmedu dva okvira, sa dirigovanom
ravninom sloma;
);- triaksijaino smicanje cilindricnih uzoraka koji se izlaZu aksijalno simetrienom
naponskom stanju;
};> monoaksijalno smicanje kod kojeg se aksijalnom silom prizmaticni uzorak
dovodi do sloma, a pri tome bocne deformacije nisu sprijecene. Ovim
ispitivanjem nije moguce dobiti Coulombov pravac cvrstoce nego sarno
monoaksijalnu cvrstocu uzorka.
Kod odredivanja evrstoce na smicanje u aparatirna za direktno i
triaksijalno smicanje onaj dio cvrstoce Da smieanje koji ovisi 0 normalnom pritisku
(cr Ig<p) moze biti ostvaren sarno pomocu efektivnog napona (cr' ), koji ce se sire
obrazloziti u n.rednim poglavljima. Zbog ovog. Coulombov zakon poprima
modifikovani oblik:
gdje je:
1: = c'+cr'tgcp',
(J'=(J-U - efektivni napon;
u - porni pritisak;
Mehallika ria
(6.12.)
173
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla
(J - ukupni napon;
c' i tp' - su parametri c.vrstoce za efektivne napone.
6.4.1. OPlT DlREKTNOG SMICANJA
Najstarije i najjednostavnije ispitivanje cvrstoce na smicanje vriii se u
kutijastom aparatu na prizmaticnom uzorku, koji je prvi put upotrijebio Coulomb
(1777) proueavajuci trenje i koheziju, a razvio ga Terzaghi oko 1916. godine.
Pored ovoga aparata koristi se i aparat prstenastog presjeka tipa Hvorsleva. U aba
slucaja ispitivanja se vrse na neporemecenim iii na poremecenim uzorcima.
Prema nacinu smieanja uzorka postoje dvije vrste aparata za direktno
smicanje pravougaonog presjeka, ito:
):> aparati sa kontrolisanim prirastom sUe i
-" aparati sa kontrolisanim deformacijama.
6.4.1.1. Aparat za direktno smicanje sa kontrolisanim
prirastom siZe
Ovaj aparat sastoji se od gomjeg pokretnog i donjeg stabilnog metalnog
rama (sl. 6.5.) Donji dio ramaje stabilan dok se gornji moze pomjerati po donjem
djelovanjem horizontalne sHe H, koja djeluje u ravoi dodira ova dva rama.
Uzorak tla stavlja se u prostor izmedu poroznih nazubljenih ploea.
Nazubljenja Sll petrebna da bi se sprijeCila klizanja izmedu filterskih ploea i
uzorka.
SI.6.5. Aparat za direkmo smicanje sa kontrolisanim prirastom site, gdje je: uzorak (1),
filterske place (2), donji fiksni ram (3), gornji pokretni ram (4), zavrtnji za izdizanje
(5), kanali za vodu (6), komparater za horizontalne (7) i vertikalne (8) pomake.
174 Mehatlika tw
6. Cvrstoca fla
Filterske propusne ploee omogucavaju cirkulaeiju vode pri vertikalnom
opterecenju uzorka sHorn P preko posebne ploce. KanaB na donjem ramu
omogucuju ispitivanje smicanja uz prisustvo vode. Rarnovi se mogu odvojiti
pomocu posebuog zavrtnja radi izbjegavanja trenja na dodirnim povrsinama rama.
U tom cilju se jos dodirne povrsine ramova premazuju vazelinom.
Za vrijeme ispitivanja prvo se nanese vertikalno opterecenje P na uzorak
preko gornjeg krutog dijela, a zatim se preko gornjeg pokretnog dijela rama izaziva
postepeno povecanje horizontalne sile smicanja H sve dok ne dade do sloma
uzorka. Registrovanje vertikalnih defonnacija i horizontalnih pomjeranja vIsi se
pomocu dva ugradena mikrometra (sl. 6.5.).
Ovaj tip aparata za direktno smicanje obicno se koristi u geornehanickim
laboratorijama, pri eemuje velieina uzorka 6,06 x 6,06 x 2,0 em.
Pored klasienih kutijastih aparatura za smicanje, danas se koriste njihove
savremene izvedbe digitalne i kompjuterizovane (sl. 6.6.). Speeijalnim softverima
u cijelosti je automatizovano ispitiva!1je i registracija dobivenih podataka.
Sf. 6.6. Kutijasti aparat za smicanje sa kompjuterizovanom kontrolom, registracijom i
analizom podataka, sa dijelovima kutijskog aparata.
't (kN/rif)
6
'n",
-
....... -j __ -'-_.LJt--"'-'-_J.-t ___ -'J..'5"lk""'NI m'l b
6, i, 6, I 0, I I 0,
1------,6,
St. 6.7. Graficki prikaz naponskih stanja za sluca) direktnog smicanja.

1I Geomehanicke osobirte, klasijikacije i metode ispitivanja tia
Rezultati naponskih stanja nanose se, kod klasicnog nacina ispitivanja, na
dijagram ovisnasti T=j{ a). Da bi se magaa nacrtati Coulombov pravac cvrstoce
potrebno je ispitati bar dva, a obicno tri uzorka sa razlicitim vertikalnim naponima.
Iz dijagrama sa dvije iii vise tacaka dobije se nagib Coulombova praYeR, tj. ugao
smieanja (cp) i velicina kohezije (e), koju ovaj pravae odsijeea na ordinati (sl. 6.7.).
6.1.].2. Aparat za direktno smicanje sa kontrolisanim
prirastom defonnacija
Ispitivanje u ovom aparatu provodi se na analogan naCin kao i u aparatu za
direktno smicanje sa kontrolisanim prirastom sile i nema bitnih razlika u njihovim
konstrukcijama. U ovom slueaju okvir sa uzorkom, filtarskim kamenom i uredajem
za prenos vertikalnog opterecenja postavljeni su u otvorenu kutiju sa vodom koja
je na kuglicnim leZajevima, te ona moZe da se kroee u smjeru djelovanja
horizontalne sile. Vanjska kutija potiskuje se konstantnom brzinom pomocu
posebnog mehanizma sa elektromotorom dok se gornji ram upire 0 nepokretnu
potporu preko mjernog prstena dinamometra, kojim se mjeri sila otpora smieanja
uzorka (sl. 6.8.). Kod ove vrste aparata diktirano je, znaci, horizontalno
pomjeranje, pri cemu se mjeri promjena vrijednosti horizontalne sileo
U novije vrijerne postoje aparati kojirna se brzina srnicanja po volji maZe
regulisati u dosta sirokom dijapazonu, a isto tako i izvrsiti smicanje u suprotnom
praveu, tako da se dobije otpor smieanja nakon obavljenih velikih deformaeija.
Prednosti ispitivanja smicanja sa kontrolisanim prirastom defonnacija u
odnosu na ispitivanja srnicanja sa kontrolisanim prirastom sila acituje se u tome da
je omoguceno izvodenje smicanja sa razlicitim brzinama deformacija i olaksano
ispitivanje radi odredivanja rezidualne cvrstoce srnicanja. Izvjesni rezultati
ispitivanja na ova dva nacina ukazuju da su razlike u uglovirna srnicanja <p
beznaeajne dok su odstupanja u vrijednostirna kohezije c veca.
Pored opisanih malih kutijastih aparata za smicanje koriste se i veti aparati
za direktno smicanje, za posebne namjene. Specijalnom konstrukijorn obezbjeduju
se vece dimenzije, koje ovise 0 velieini rnaksirnalnog zrna u materijalu koji se
smice. Najcesce se primjenjuju za ispitivanje sljunka iIi eak i lomljenog karnena
koji se koristi za izradu nasutih brana. Na sHean nacin konstruisu se i veci uredaji
za direktno smieanje uzoraka stijene dimenzija 15x30x20 ern iii 40x40x20 em, dUl;
ravni monolitne stijene iIi po diskontinuitetu.
Ovaj opit smicanja u kutijastim aparatima ima izvjesnih nedostataka kao
sto su: slom nastaje po unaprijed odredenoj ravni smieanja; staloo se smanjuje
povrsina smicanja usljed pomjeranja gornjeg rama; defonnacije uzoraka mogu se
pratiti sarno na maloj duzini, posebno kod rnehkog tla; povrsina srnicanja obieno je
valovita, te se dobiju prosjeene velieine smicucih i normalnih napona itd.

6. Cvrstoca (fa
p
v= const.
Sf. 6.8. za direktno smicanje sa kontrolisanom brzinom horizontalnih defonnacija,
gc!Je Je: uzorak (1), filtarske ploce (2), gornji ram (3), donji ram aparata (4), kutija
vodom (5), leiajevi (6), uporiste za dinamometar (7), prsten za mjerenje
slie (8), kanail za vodu (9), zavrlnjevi za uevrscenje ramovo (10), uredaj za
vertikalno opterecenje (11).
. ovih nedostataka mogu se izbjeci u prstenastom aparatu za
dlfektno srmclIIlJe (sl. 6.9.). Kod ovog aparata uzorak ima prstenast oblik koji se
smice izmedu gomjeg i donjeg prstena, okretanjem jednog u odnosu na drugi,
torzlOmm momentoffi. Ovakvi prstenasti aparati pogodni su za ispitivanje uticaja
velikih deforrnacija na tok cvrstoce, jer se ne smanjuje ni oblik niti velie ina
povrsine klizanja. Medutim, svi ostali nedostaci navedeni kod kutijskih aparata
ostaju i daije i kod ovoga tipa aparata. Kod ovoga aparata izrada uzorka je oteZana,
a napan smicanja je manji na unutrasnjem nego na vanjskom radijusu uzorka, pa
slom ne nastaje istovremeno na cijeloj sirini uzorka. Zbog toga su kutijasti aparati,
ipak, viSe u upotrebi.
Rezultati ispitivaoja u kutijastim aparatima za direktno srnicanje ovisit ce,
ne sarno, 0 vrsti materijala koji se ispituje vee i ad brzine nanosenja opterecenja ad
koje zavisi pojava i rasipanje pornih pritisaka. Brzina izvodenja opita u odredenim
granicama nema znacajnijeg utieaja kod krupnozrnatih materijal., jer se zbog
brzog dreniranja ne pojavljuju pomi pritisci. Velicina pornog pritiska ne moZe se
dobiti u kutijastirn aparatima za direktno smicanje, zbog cega se u interpretaciji
rezultata ispitivanja ne mogu uzeti U obzir.
Mehallika fla 177
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla

2r:Jtb
@
SI. 6.9. Sema prstenastog aparata za direktno smieanje u Iloertu (a) i presjeku (b).
p
Zavisno 0 tome da Ii se vrsi konsoHdacija pod vertikalnim opterecenjern i
kojom se brzinorn vrsi smieanje razlikujemo:
(a) konsolidovani drenirani opit - "spori opit" (CD);
(b) konsolidovani nedrenirani opit (CU);
(e) nekonsolidovani nedrenirani opit - "brzi opit" (U).
(a) Kod konsolidovanog i dreniranog opita uzorak se najprije
konsoliduje pod vertikalnirn opterecenjem (u normalnim slucajevima 40 min.), a
zatim vrsi smicanje uzorka veoma malom brzinom (prema nasim standardima 5
mikrona/rnin.). Na taj naciD pomi pritisci koji se javljaju usljed smiCllcih
deformacija nestaju brle od prirasta napona, te se mogu uzeti da su za vrijerne
opita jednaki nuli (u=O). Dobiveni ukupni naponi (0'=0"+ u) su ujedno i efektivni
(0" ), pa se dobiju i efektivne vrijednosti parametara cvrstoce na smieanje Cd i <jld,
pa Coulombovajednadzba za CD opit glasi:
T = Cd + 0' ·tgrpd iIi T = c'+O"·tgrp', (6.13.)
gdje su 1: i (}"=O"' naponi koji se dobiju rnjerenjern prilikom provodenja ispitivanja.
(a) Konsolidovani a nedrenirni opit provodi se na taj nacin da se
vertikalnim opterecenjem konsoliduje uzorak, a poslije toga se smice relativno
velikom brzinom (1 rnm/min.), te u zoni srrllcanJa nastaje porni pritisak. Dobiveni
ugao otpornosti na smicanje <P('u je manji od <Pd, jer je efektivni napon umanjen za
velicinu pornog pritiska. Kako ovim ispitivanjem nije moguce dobiti porne
pritiske, to se parametri cvrstoee mogu iskazati jedino u odnosu na ukupne napone.
(c) Nekonsolidovani i nedrenirani opit provodi se bez konsolidacije, tj.
nanosenjem vertikalnog opterecenja odmah se vrsi smicanje relativno velikom
brzinom. Zbog toga dolazi do formiranja pornog pritiska i us\jed nanosenja
vertikalnog opterecenja i usljed smicanja. Parametri dobiveni l1a ovaj nacin C
u
i <Pu
178 Mehal/ikn fla
6. Cvrsfoca tlo
odraZavaju cvrstocu U odnosu na ukupne napone, pri cemu je CPu manji od (fld a u
zasicenim materijalima najcesce je CPu=O.
Za odredivanje cvrstoCe na smicanje uobicajeno je da se koristi najrnaqje
jedna serija ad tri uzorka istog rnaterijala koji se ispituju sa tri razlicita normalna
napona. Rezultati ispitivanja interpretiraju se na taj nacin da se za svaki
pojedinacan uzorak prvo izrazi ovisnost srednjeg napona srnicanja T od
horizontalnog smicuceg pomjeranja 15, (sl. 6.1O.-a), a kod pijeska se prati jos i
prornjena poroznosti od srnicuceg pomjeranja. Za seriju od tri uzorka efta se
ovisnost izmedu vrsne (Tp), odnosno rezidualne smicuce cvrstoce ('fr) i
odgovarajuceg srednjeg napona (0" ) na presjeku smicanja (sl. 6.IO-b). Na ovaj
naein dobije se Coulombov pravac sloma materijala 'r-c'+O"tg<p', koji na ordinati
odsijeca velicinu kohezije c', a nagib pravea predstavlja ugaa smicanja cp'. Posta
dobivene tri tacke nikada ne lew idea)no na jednom pravcu, to se njihova spajanje
obavlja tako da suma kvadrata odstupanja od pravca bude minimalna.
OviSllost izmedu smieucih napona i horizontalnih deformacija l ('r-llli)) J
pokazuje znaeajne razlike izmedu rezultata smieanja gustbg i rastresitog pijeska,
odnosno izmedu nonnaino konsolidovanih i prekonsolidovanih glina.
Na slici 6.10.-b prikazani su Coulombovi pravci sloma za slucaj gustog
pijeska iii prekonsolidovane gline kojima se definise vrsna (rp) rezidualna (rr)
cvrstoca. Svaki od pravaca definiSe parametre cvrstoce smicanja, tj. vrsne (c'p i
qJ'p) i rezidualne (c'r i rp',). U slucaju rastresitog pijeska iIi norrnalno
konsoIidovane gline dobili bismo sarno jedan Coulombov pravac. Na slid 6.24.
data je ovisnost smicueeg napona 0 deforrnacijama T:::='"C(€) za rastresit pijesak i
normalno konsolidovanu glinu (I). Vidljivo je da u ovom slueaju ne postoji vrsna
(Tp) i rezidualna ('t'r) cvrstoca, vee sarno jedna vrijednost cvrstoce.
Nasi standardi predvidaju vise nacina ugradnje uzoraka u kutijaste aparate
za smicanje. Kod koherentnih materijala navode se slijedece mogucnosti:
);> Odsijecanje uzorka od veeeg neporemeeenog uzorka tla uzetog na terenu koji
se pazljivo rucnom obradom dovede na dimnzije koje odgovaraju kutiji za
smicanje.
);> Uzorak od vjestacki zbijenog materijala obraduje se na isti nacin kao i
prethodni uzorak. Vjestacki zbijeni veci uzorak tIa uzirna se iz zemljanog
objekta na terenu iii se dobije zbijanjem u laboratoriji po Proctorovom iii
drugom postupku.
);> Poremecen uzorak ugraduje se u kutiju priblizno na granici tecenja. Poslije
konsolidacije pod odredenim vertikalnim opterecenjem pristupa se smieanju.

1I Geomehanicke osobine. klasifikacife i metode ispitivanfa da
C'
z
o

z

n;
6';
6;
o 810'205)
SMJCUCE DEFORM'-CUE g (mmj
I
" I
,
I
I
'C"
'V,
'!rl
I
S1. 6.10. Dijagram direktnog smicanja za gusti pijesak iii prekonsolidovanu glinu za
ovisnost: smieuCih napona i horizonalnih deformacija (a). te smi6uCih i
norma/nih napona (b).
Kod nekoherentnih materijala (pijesci) ugraduje se poremecen uzorak u
kutijasti aparat i nabija do zbijenosti koja odgovara prirodno neporernecenom
materijalu iii zbijenosti materijala u zemljanom objektu.
6.4.2. OPIT TRlAKSIJALNOG SMICANJA
Aparata za triaksijalno smicanje postoji VIse vrsta, ali se zasnivaju na
istom principu. Valjkasti uzorak postavi se vertikalno u celiju aparata koja se
hermeticki zatvori, pa se uzorak optereti konstantnim bocnim pritiskom, a zatim
vertikalnom silom koj. se postepeno povecava sve do sloma. U toku provodenja
ispitivanja registruju se pod raznim uslovima: celijski pritisak «(J3), aksijalni
vertikalni devijator napona (crl'cr,), pomi pritisci u uzorku (u), .ksijalne
deformacije (0) i promjene zapremine (6. V), te se na osnovu dobivenih rezult.ta
odrede parametri cvrstoce n. smicanje (sl. 6.11.).
Celij. u koju se ugraduje cilindricni uzor.k (I) s.stoji se u donjem dijelu
od metalne ploce sa postoljem za uzorak (2), • u gomjem dijelu od gomje ploce (3)
koja zatv.ra celiju od pleksistakla (4) i kroz koju prolazi osovina klip. za prenos
vertikalnog opterecenja (5). Ove dvije ploce medusobno su spojene zavrtnjima (6),
a zaptivanje se ostvaruje stezanjem brtvi izmedu ploea i cilindra. Uzorak se stavlja
izmedu filtarskih (poroznih) ploeica (7) i navuce gumena membrana, te se krajevi
membrane navuku preko postolja i klipa i pricvrste gumenim prstenovima.

6. Cvrsroca fla
Bocni pritisak u celiji izaziva se u posebnom cilindru (19), ciji se klip
moZe regulisati na kontrolnom cilindru (20). Regulacija pritiska vrni se preko
ventHa (21), a mjerenje pritiska manomelrom (22).
Sf. 6.11. Serna triaksijalnog aparata za smicanje, sa opremom celije sa uzorkom (I),
uredajima za mjerenje pritiska u parama i kaliCinu istekle vade (II), Ie opremom
za poslizanje i mjerenje pritiska u celiji (1II).
Vertik.lno opterecenje P n. uzorak ostvaruje se preko klip. pomocu
tegova, hidraulicke prese iii podizanjem postolja konstantnom brzinom. Ispitivanje
se provodi iIi sa kontrolisanim opterecenjem iii deformacijama, a automatski se
registruju brzine vertikalnih deformacija koje se mogu podesiti premo zelji. Sil. p
mjeri se na baZdarenom prstenu (8), a vertik.lna deformacij. na mikrometru (9).
Drenirana voda iz uzorka odvodi se ispod donje porozne ploce (ima
aparata sa dreniranjem vode i iznad gornje porozne ploce) preko kanala u donjoj
ploei (10) i otvaranjem ventila (II) mjeri se promjena volumen. biretom (12).
Z.tvaranjem ventila prema bireti (II) moguce je otvar.njem posebnog ventila (13)
spojiti donji dio uzorka sa uredajem za mjerenje pornog pritiska u uzorku. On se
sastoji od indikatora (14) manometra (15) za mjerenje velikih pritisaka, kontrolnog
cHindra (16) izivinog manometra (17) za mjerenjemalihpritisaka.Usljed
opterecenja uzorka dolazi do pritiska u vodi u porama uzorka koji stup five u
prvom kraku cijevi spusta, a u drugom izdife. Otvaranjem ventila na kontrolnorn
cilindru (18) stvaramo protupritisak u drugom dijelu cijevi, te se izjednacavanjem
nivoa zive dostize pomi pritisak vode u uzorku koj i se ocitava na manometru (15).

II Geomehanicke v.whine. klasifikac!fe i metode ispitivanja Iia
Ovo isto se moZe ostvariti preko indiktora (14) okretanjem rucke na kontrolnom
eilindru (16).
Za ispitivanje sitnozrnatog da (glina, prasina, pijesak) najces':e se koriste
aparati za uzorke promjera d=35 rom (38), a visine h=2d, odnosno 70 mm (76). Za
krupnozrnate materijale uzorei su presjeka d=70-100 mm, a visine h=2d. Za
sitnozmi rnaterijal precnik cilindraje d=13,5 cm, a visina h=17,5 cm.
c
o AKS'J.t.LN.t. ;}EFORt<!ACjAC
S/.6.12. Krti i plasticni .'110m uzorka t/o (a), ovi:most devijatorskog napona (Jr(Y3 0
re1ativlloj aksijalnoj de!ormaciji £=1111Ih za rastresit pljesak i normalno
konsolidovanu glinu (/). Cvrsle norma/no konsolidovane gUne (2) i
prekonsolidovane gUne (3), (b) i rezultati CD opita za materijal bez vr.rne
cvrstocerastresit p!iesak ili normalno konsolidovanu glina (c).
Kada je uzorak ugraden u aparat, cilindar se napuni vodom i izaziva bocni
pritisak na uzorak u ':eliji. Nakan toga se uzorak opterecuje dodatnom vertikalnom

6. evrsfoca Ila
silom koja se povecava iii sa jednakim dijelom sile ,1P u jednakim vremenskim
razmacima.M iIi podizanjem postolja odredenom brzinom sve do sloma uzorka.
Ovisno 0 vrsti tla i njegovoj konzistenciji slom moze biti krt, sa manjim
bocnim deformacijama, plastican, sa vecim bocnim deformacijama a ponekad j bez
karakteristicnog sloma (sl. 6.12-a).
Ispitivanje se provodi na najmanje tri uzorka tia od istog materijala, sa
razlicitim bocnim celijskilTl pritiscima 0"3, vertikainirn devijatorskim naponom O"r
0"3, pri kojima nastupaju vertikalne defonnacije -1h i slom uzorka.
81.6.13. Digitalizirana triaksija/na I:elija za ispitivarlje naponskih stan.ia (ELE kalalog).
Rezultati opita pri konstantnom bocnom pritisku U3,
izraZavaju se kao funkcionalna ovisnost devijatorskog napona Cfj-(J3 od aksijalne
relativne defonnaeije uzorka E/=Ahlh (sl. 6. 12-b). Kod gustog pijeska i
prekonsolidovane gline moguce je uociti pojavu vrslle i rezidualne CVfstoce, 5to
Mehaniko fla ]83
lJ Geomehanicke osobine, klasffikacije i me/ode ispitivanja fla
nije slucaj kod rastresitog pijeska iIi normalno konsolidovane gline. U prvorn
slucaju dobiju se dvije anvelope sloma(Tp i'Tr)'
Za svaki opit u dijagramu ovisnosti srnicuCih (T) i nonnaJnih (0') napona
moguceje nacrtati M_ohrov krug napona, kojije odreden vrijednostima a3 i (ar0'3),
gdje je L1O=O'r0'3 kao sto je to prikazano u slici 6.12-c, za rastresit pijesak ili
nonnalno konsolidovanu glinu.
Triaksijalni opit ima izvjesne prednosti u odnosu na direktno smicanje, jer
su:
}> uslovi dreniranja odredeni i pod kontrolom;
moguca mjerenja pornog pritiska vode u uzorku;
>- mjerenje zapreminskih promjena uzorka;
:> moguca prHagodavanja i promjene vertikalnog i hoenog napona, kao i pornog
pritiska.
Danas se najcesce koriste savremena digitalizirana i kompjuterizirana
oprema za triaksijalno ispitivanje otpomosti na srnicanje (sl. 6.13.). Koristenjem
odgovarajucih softvera autornatizirano je ispitivanje i registracija svth potrebmh
podataka.
6.4.3. VRSTE [SPITIVANiA [[NTERPRETAClJA
REZULTATA
Kao i kod aparata sa direktnim smicanjem, talco i kod trialcsijalnih aparata
razlikujemo nekoliko nacina ispitivanja. Kako je u triaksijalnom aparatu rnoguee
rnjeriti pomi pritisak, postoje daleko vece mogucnosti za uspjesnu interpretaciju
razlicitih vrsta ispitivanja.
Rezultati ispitivanja cvrsto6e na smicanje zavise ne sarno 0 vrsti rnaterijala
vee i 0 uslovima i mogucnosti dreniranja, odnosno 0 konsolidaciji uzorka pod
celijskim pritiskom i 0 brzini ispitivanja.
Prerna nacinu konsolidacije uzorka i brzini smicanja razlikujemo:
}> Konsolidovani drenirani opit (CD),
}> Konsolidovani nedrenirani opit (CU),
}> N edrenirani nekonsoIidovani opit (U),
}> Anizotropno konsolidovani drenirani i nedrenirani opit (CAD i CAU).
6.4.3.1. Konsolidovani drenirani opit (CD)
Kod ovog opita najprije se uzoralc drenira do konsolidacije (kaja je
omogucena, jer je otvoren ventil 11) pod djelovanjem ravnomjernog pritiska u
184 Mehanika tla
6. evrstoca tla
celiji 0). Poslije obavljene konsolidacije pristupa se smicanju uzorka na taj nacin
sto se postepeno podize postolje sa celijom, ali tako da je prirast devijatorskog
napona Ur0'3 veorna spor, eime ce pritisak vode u porarna biti neznatan posebno u
trenutku sloma. Pritisak vode u porama srnatra se da je zanemarljiv aka iznosi do
5% vertikalnog napona. Kako je porni pritisak u:::O, svi su naponi ujedno i
efektivni naponi, te su i parametri cvrstoce Cd i CPd ekvivalentni on-im za efektivne
napone, te se Coulombova jednadlOba pise u obliku:
T
f
=c
d
+a . tg({Jd , (6.14.)
gdje su, kao kod aparata za direktno smicanje:
Cd i (jJd - parametri cvrstoce za konsolidovano i drenirano smicanje
uzorka;
(J =- (J' - u momentu sloma, jer je pomi pritisak iii pritisak vode u
porama u=O.
Ovaj opit traje dugo, zbog cega se jos zove spori opit i rjede se
primjenjuje.
Crtez 6.12-c prikazuje Mohrove krugove f anvelopu smicanja za ovaj tip
ispitivanja u triaksijainom aparatu, kod rastresitog pijeska, iii nonnalno
konsolidovane gline. Kod materijala koji ispunjavaju vrSnu i rezidualnu cvrstocu
(npr. prekonsolidovana glina) dobit cerno dvije anvelope sloma i to jednu za vrsnu
ijednu za rezidualnu evrstoeu.
6.4.3.2. Konsolidovani nedrenirani opit (CU)
Uzorak se ugradi u aparat i optereti bocnirn hidrostatskirn pritiskom i
ostavi da se voda iz para izdrenira do potpune konsolidacije (otvoren venti! 11).
Tek kada je izvrsena konsolidacija za napone 0), zatvori se drenaZni sistem (ventil
11) j vrsi opterecenje silorn smicanja relativno velikom brzinom bez dreniranja,
sve do sloma tako da u zoni smicanja nastaje porni pritisak u. Ovaj opit do sloma
traje najrnanje asam sati i brzina ne treba da je veea od aka O,02%/h1min. U toku
ove faze smicanja mjeri se pomi pritisak na manometru (15 iii 17).
Rezultati opita prikazuju se u funkciji ukupnih (0') i efektivnih (0") napona
(s1. 6.14.). OSiID ovoga iskazuje se pritisak pome vode U ovisno od linearne
relativne defonnacije E, te dijagram efektivnih maksimalnih razlika napona (a' r
0"3) u funkciji E, ana osnovu ukupnih napona pri slomu a i pornom pritisku U (st.
.
Crtanjem Mohrovih krugova napona i povlaeenjem obvojnice ukupmh
napona (1) i efektivnih napona (2) dobije se ugao trenja <Pm i <p', kohezija C,'a i c' u
funkciji ukupnih normalnih napona 0', odnosno u funkciji cr',
koji se dabiju oduzimanjem pritiska pome vade u od ukupmh nonnalmh napona.

If Geomehanitke osobine, kJasif/kaclje i melode ispitivanja tla
Za ova ispitivanja potrebna su najrnanje tri uzorka istog tla koja se opterecuju
razlicitirn hidrostatskirn naponima (la3, 2a3, i 3a3)'
IZA EFEKT:VNE
\ NAPONE
ZA UKUPN[-1
NAPONE
,,' <{!'
'1\" c' ... tJ t9;
/
,----KRUG ZA (b1-U)i
I (o)-u)
\ iKRUGZAb,i63
I ,," .
G,s'

u,
SI. 6.14. Mohrovi krugovi ukupnih (1) i efektivnih (2) napona za CU opif, na uzorcima
nonnalno konsolidovane gline.
@ @
A B
'" "'" <t
z_
(G';-6j) max 363 ON
"'-
a..e
-N
!::e
<t_
""-
3
6
3
Zz
O-z <l:","
26..

2
6
3
....
z-

,6..
"'''
,6
3
N,
0 <l:--
0-
",,,,
0 rei. deformacije e('!.) 0 rei. deformacije E.('!.)
Sf. 6.15. Dijagram ovisnosti pornog pritiska u od rdativne deformacije £: (a) i ejektivnoj
razlici napona a'ra'3 (b), dobivene triaksijalnim CU opitom.
Ova ispitivanje naziva se jos i konsoIidaciono brzo ispitivanje, a rezultat
smicanja pise se u obHku:
T f = c,u + atglp,u'
(6.15.)
gdje su C,II i CP'II parametri cvrstoce na smicanje konsolidovano nedreniranog opita
(CU), iIi u funkeiji efektivnih napona.
Mehanika tia
6, Cvrstoca flo
r f = c'+a'·tgcp',
a'=(J-u.
}
(6.16.) gdje je:
S obzirom da se mjeri pomi pritisak: u, moguCe .Ie iz totalnih napona
odrediti efektivne napone, kao npr:
(6.17.)
6.4.3.3. Nedrenirani nekonsolidovani opit (U)
Kod nedreniranog ispitivanja uzorak se ugraduje u triaksijalni aparat i
optereti bez dreniranja najprije hidrostatskim (a3), a zatim vertikalnim (Lla])
pritiskom do sloma, tj. zatvori se drenaini sistem zbog cega ne postoje rnogucnosti
dreniranja vode pri povecanju opterecenja na uzorak niti se prakticki moze
mijenjati njegova zaprernina. Svako pove6anje opterecenja preuzima voda u
te se povecava pritisak pome vode - pomi pritisak u. Brzina nanosenja
opterecenja .Ie tolika da oe dopusta oi konsolidaciju niti redistribuciju pornog
pritiska u zoni srnicanja, zbog cega se ovaj opit jos zove i brzo srnicanje. Rezultati
ispitivanja daju parametre smicanja C
u
i CPu, koji ovise 0 osobinama rnaterijala i 0
njegovoj zasicenosti.
Nedrenirani nekonsolidovani opit potpuno zasicenog koherentnog
uzorka tla izaziva porni pritisak u jednak naponu 0), dok je prividni ugao
unlltarnjeg trenja tla u trenutku sloma <Pl/=O.
Rezultati se mogu izntziti preko ukupnih i efektivnih napona. U
triaksijalnom aparatu mjerenjem pritiska vode u porama u i oduzimanjem istih od
ukupnih napona a3 i a] dobijemo efektivne napone a'pO i a'}, (sl. 6.16.). Na ovaj
natin moguce je naertati Mohrove krugove ukupnih (totalnih) napona. Svi ovi
krugovi poslije oduzimanja pomih pritisaka svode se na sarno jedan krug
efektivnih napona. Zbog ovoga se ovim opitom ne mogu dobiti efektivni parametri
cvrstoce na srnicanje c' i <po
Posta su uzard potpuno zasiceni, devijator napona koji
prouzrokuje slom je neovisan od hidrostatskog napona ()3. Opiti sa razlicitim
pritiscima 0'3 daju, sa llkllpnim naponima, krugove istog precnika (O)-(J3) sa
razlicitim polozajern na a osovini. Anvelopa ovih krugova je horizontalna iinija, sa
<Pu, koja definise nedreniranu cvrstocu.
U toku ispitivanja mjeri se porni pritisak (u) i mogu se izracunati efektivni
naponi (cr' ). Medutim, kako su pokazala ispitivanja oa zasicenim glinenim
uzorcima, efektivni naponi «(J'j=O'ru;0"3=aTu) su nezavisni od napona 0'3. U

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispi/ivanja fla
stvari porni pritisak se mijenja (L\u) za isti iznos kojim se mijenja i bocni napon
(-"",).
4'
./
tt'u;:o ./
eu
Ii'
0 0',
6'36', 6) •• "3
6'3
u_
63+ ",,6
3
SI.6./6. Mohrovi krugovi za nedrenirani nekonsolidovani opi! (u) za potpuno zasicen
uzorak koherentnog tla, za ukupne napone (J'j i ai 1) i o)+ilaj i (J'3+L1al2), Ie
efektivni napon za oba opita (3).
Povecanjem pritiska u uzorku poveeava se sarno pomi pritisak te se
krugovi ukupnih napona sarno pomjeraju, ali se efektivni naponi ne povecavaju. 1z
ovoga proizlazi da su efektivni naponi neovisni 0 promjeni pritisaka i da se uvijek
dobiva sarno jedan takav krug. Iz ovoga je vidljivo da proizlazi sarno jedan
efektivni krug sloma, koj i je nezavisan od vrijednosti pritiska iz 6elije.
Coulombovajednadzba u funkciji ukupnih napona glasi:
T = C, + a· tgq\. (6.18.)
gdje su: Cu - jedinicna kohezija tia, respektujuCi ukupni napon;
<tJu - ugao unutrasenjeg srnicanja u trenutku sloma.
Kako je u ovome slucaju obvojnica krugova horizontalna, to je <1'11=0, zbog
cega je napon smicanja u trenutku sloma:
T f = Co = O,S(a, - a,). (6.19.)
Nedrenirana cvrstoca srnicanja odgovara pocetnom stanju opterecenja
koherentnog tla, tj. u trenutku nanosenja opterecenja na zasiceno tlo.
Nedrenirani nekonsolidovani opit djelomicno zasicenog koherentnog
tla vrsl se na poremeeenim i neporemecenim uzorcima tla. Povecanjem napona u
uzorku dolazi do sabijanja zraka u porama, a time i do smanjenja koeticijenta
poroZIlosti, usljed cega se povecava efektivni napon a time u izvjesnoj mjeri i
188
Mehallika fla
6. Cvrstaca tla
kohezija c, i ugao unutarnjeg Irenja 'P,. Kod manjih napona porni pritisak bit ce
malen i rezultati ce biti blizu rezultata za konsolidovanu glinu (51. 6.17.). Kod
vecih bocnih napona stepen zasi6enosti raste i pribIizava se jedinici, cime raste i
porni pritisak pa se time smanjuje i ugao unutarnjeg trenja. Anvelopa krugova
ukupnih napona pritiska u ovom slucaju nije pravae vee kriva linija konveksna
prema gore (51. 6.17-1) .
't {kNlrr?)
"-
__ __ __
C r" ,b, ,1" ,b, blkNlrn'l
ltl3 i03 ,0,
SI.6.17. Mohrove anvelope napona za nedreniran nekonsolidovan qjelomicno zasicen
uzorak koherentnog tla. (1), konsolidovani uzorak (2) i zasiceni uzorak (3).
6.4.3.4. Anizotropno konsolidovani drenirani i nedrenirani
opit (CAD i CAUj
Uzorak se konsolidira za anizotropno naponsko stanje 0) i o)=ko'O'J, koje
odgovara prirodnim uslovima u tlu odakle je uzorak uzet. Koeficijent k, odgovara
pritisku mirovanja kojern je uzorak bio izloren. Zatim se uzorak srnice sa
dreniranjem iii bez njega, analogno prethodnim slucajevima.
6.4.4. OPIT KOMPRESIJE SA SLOBODNIM
BOCNIM SIRENJEM
Ispitivanje se provodi na cilindricnim uzoreirna koherentnog tla
obicno: d=4 ern i h=6 ern, odnosno sa odnosom precnika i visine 1:1,5. ValJak oVlh
dimenzija dobije se utiskivanjem cilindra u veci neporemec.eni iIi
uzorak koji se zatim istiskuje klipom. Postoji vise tipova oVlh aparata, all sV.lma Je
princip da se primjenjuje i mjeri vertikalni pritisak do sloma uzorka na
registruje i defonnaeija. Ovaj opit sliean je triaksijainom opitu bez dremranJa I
konsolidacije s tim da je bocni napon 0'3=0. Ovim opitom dobije se cvrstoea uzorka

II Geomehanicke osobine, klasifikac(je i me/ode ispitivanja tla
kod slobodnog bocnog sirenja, ali se ne mogu dobiti porni pritisci, niti parametri
cvrstoce za efektivne napone.
, Pretpostavljajuci da je zbog velike brzine nanosenja opterecenja uzorak
nedreniran i nekonsolidovan, to je tangenta na Mohrov krug napona horizontalna
(<p=0), a kobezijajednaka (sl. 6.1S.-b):
p
/ Klip ::0

cilindcr
qo
SI. 6.18. Odreaivanje kohezije i ugla najmanjeg otpdra smicanja (a) pomocu Mohrova
kruga napona (b), sa semom aparata :ta jednoaksijalno smicanje sa nesprecenim
bocnim sirenjem (e), te dijagramom za razlicite konzistencije glina (dj.
1
7:( =C=-·(J"
. 2 1
(6.20.)
gdjeje:

6. Cvrstoca tla
(J", = /A, ' stirn da je P n'\iveea sila pri kojoj nastaje slom uzorka, a Al
povrsina uzarka poveeana usljed bocnog sirenja (sl. 6.18.-a).
Konstruisu se obicno jednostavni i lagani terenski aparati (51. 6.18.-c),
kojima se odreduje sarno monoaksijalna koja se cesto primjenjuje za
klasifikaciju konzistetnog stanja glinovitog materijala, cije su karakteristike date u
tabeli 6.2. (Sarae, 1983).
Uzorak se opterecuje postepeno U odredenim vremenskim intervalima i
poslije svakog opterecenja cita se na kornparateru defonnacija uzorka. Rezultati se
nanose na dijagram ovisnosti q/ Ah u koji se nanosi i rasteretni dio krive AB, kao i
dio krive nakon ponovnog opterecenja BC. Oblik dijagrama opterecenje-
deformacija zavisi od vrste materijala, odnosno konzistencije (sl. 6.1S.-d).
Monoaksijalna evrstoca i konzistencija gline
T.b162 a ea
Mon'oaJcsijaina cvrstoca
"",'
' .' .....' ...
k . "..... r ..
. ... ' ..........
. a,,(kN/m') ' .... ,
_ g me
<25 veomamehka
25-50 mehka
50-100 srednje tvrda
100-200 tvrda
200-400 veoma tvrda
>400 izuzetno tvrda
6.5. KARAKTERISTIKE CVRSTOCE NA SMICANJE TLA
Karakteristike cvrstoce na smicanje zavise od veceg broja veoma razlicitih
faktora, pa 6e to U osnovnim crtama biti razmotreno posebno za nekoherentne i
koherentne materijale U oarednim poglavljima.
6.5.1. eVRSTOCA NA SMICANJE NEKOHERENTNOG TiA
Cvrstoca na smicanje nekoherentnog tIa zavisi od trenja izmedu cvrstih
cestica i otpora kqji nastaju njihovim ukljestenjem. Prvi nastaju na kontaktnim
povrsinarna, a drugi usljed medusobnog zaklinjavanja i ukljestenja cvrstih cestica
tla.
Otpor ukljestenju ovisi 0 obliku zrna, gustoci i rasporedu cestica, dakJe
zbijenosti tia kao i visini Ilapona koji lomi zma pri vecem intenzitetu te stvara vecu
pokretljivost medu zrnima tla. Coulombovajednadzba za nekoherentno tlo moze se
napisati u poznatom obliku:
Mehallika till 191
Il Geomehanicke osobine, klasiftkacije i metode ispitivanja tfa
(6.21.)
koji vrijedi za relativno mali raspon napona, sto je najces6i slucaj.
Kada Sil normalni naponi reIativno mali, mourno se zadovoljiti navedenim
izrazom sa linearnom interpoIacijom rezultata. Medutim, kod nekih objekata kao
npr. brana, u kojima su naponi visoki i kod sloma dubokih sipova, smicanje se vrsi
sa visokim naponima, te u tim slucajevima Mohrova anvelopa moze biti
zaicrivljena, a otpomost oa smicanje moze se aproksimirati vecim brojem pravih
odsjecaka definisanih potrebnim parametrima c i rp ) koji vrijede za odredeno
podrucje napona (st. 6.19) tj:
't{kN/m
2
j @
'["{kH/m
1
J
@
t

2000
'I:::H")

"
6, SlkHI )
SI.6.19. Otpomost na smicanje pri sirokom rasponu pritisaka: prasinast pijesak
(Nonveiller, 1981) (a) i opsta nelinearna zavisnost r I (j (b).
Kad nmogih problema u rnehanici tla rasponi napona su obicno relativno
mali, pa se zadovoljavamo lineamom ovisnoscu r / (J Uedn.6.21.). Medutim,
postoje i metode pomocu kojih se nelinearna ovisnost r / (5 moze uvesti u
proracun stabilnosti kosina iii nosivosti temelja i to se cini u slucajevima gdje to
ima znacajnijeg uticaja. Pri projektovanju visokih nasutih brana sa krupnim
materijalom i velikim nonnalnim naponima potrebno je posebno odrediti
karakteristike otpornosti na smicanje materijala, gdje su najcesce odnosi izmedu
napona 7: i a krivolinijski.
192
Cvrstoca na smicanje nekoherentnog tla ovis! 0:
)> obliku zma, jer je ugao trenja <p ovisan 0 pOkretljivosti cestica pri istoj
zbijenosti, te je ugao trenja ve6i za ostrobridna, a manji za zaobljena
zrna (tabela 6.3.);
Mehallikn. tla
Uticaj oblika zrna i granulacije na ugao smicanja cp (Nonveiller, 1981).
. ·zaobljen,jednoUcna (U)
C?ska.St,jednoIicna .(V)
.. zaobljena.<lobra.(W)
coskast dobTa W)
30
35
34
39
6. Cl'rstoca I/a
Tabela 6.3.
zQi'eno
37
43
40
45
);;0 obliku granulometrijske krive, pri cemu je ugao trenja «> veci l.a dobra
granuliran materijal, a manji za jednolican sastav, jer ce povecanjem
koeficijenta jednolicnosti C. koeficijent pora postajati manji, a time ce
rasti ukljestenje cestica, pa je ugao «> veci;
>- poroznosti materijala (zbijenost). jer za isti materijal ugao trenja <p je
Yeti, ako je poroznost manja zbog veceg ukIjestenja cestica;
>- krupnoci zrna, jer se uocava da materijal sa vecim promjerom zrna ima
veei ugao trenja cp.
Postoji viSe empirijskih izraza za proracun ugla smicanja (cp) u kojima se
obuhvacaju pojedini navedeni faktori, koji uticu na smicanje sljunka i pijeska. Kao
primjer navodi se izrlll Lundgrena (Sarac, 1989):
(6.23.)
Konstantni clan 36° predstavlja ugao trenja za "srednji" pijesak, a «>'-«>4
predstavljaju korekcione clanove, koji obuhvacaju:
);;0 Korekciju za oblik zrna (<(>,): uglasta zma (+ 1 0), djelomicno uglasta (0°),
zaobIjena zrna (_3°), dobro zaobljena zma (-60);
);;0 Korekciju za krupnocu zrna (<(>,): pijesak (0°), sitni sljunak (+1"), sredl,ji i
krupni sljunak (+2°);
" Korekciju za jednolicnost granulometrijskog sastava (<(>3): slabo granulirano Uo
(_3°), srednje jednolicno tlo (0°), dobro granulirano do (+3°):
);;0 Korekciju za gustocu (<(>4): najrastresitija tla (-6°), srednje zbijeno tlo (0°),
najzbijenija tfa (+6°).
Ovakvi obrasci mogu se koristiti sarno za orijentacione proracune, inace je
potrebno izvrsiti ispitivanje cvrstoce smicanjem.
Mehatrika tla 193
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i me/ode ispitivanja tla
A
B
c
b
<lv,
-__ .... '(4
_ IJ
AI _
'[max
AI
AV= t{A I) -
SL 6.20. Prontjena napona smicanja (r) kod direktnog smicanja ovisno 0 deformaciJi (&)
za zbijen (a) i rastresit nekohereman materijal (b), te ovisnost promjene
zapreminaa (AV) za dreniran zbijen (e) i rastesit (d) materijal (Smith, 1993.
_ Craig, 1995).
Pri ispitivanju direktnim smicanjem nevezanog, (nekoherentnog tla) u
zbijenom i rastresitom stanju, utvrdeno je da zbijeno tlo neposredno prije sloma
povecava zapreminu, a rastresito se, naprotiv, zbija (51. 6.20. - a,b). Zapremina
rahlog uzorka u pocetku ispitivanja se smanjuje, pa se opet neSto povecava, dok se
zapremina zbijenog uzorka stalno povecava. Ove promjene zapremina u1jecu na
promjenu kolicine vode u porama, ali na malim laboratorijskim uzorcima vece
propusnosti i krace duljine dreniranja ne izazivaju porni pritisak. Postoje u
literaturi i drugi ohliei ovisno 0 materijalu i nacinu ispitivanja.
Slika 6.20. pokazuje poeetno poveeanje napona smicanja uz manje
deformacije zbijenog uzorka sve do njegove najve':e vrijednosti (A), iza koje
nastaje naglo poveeanje deformacija i opadanje smieueeg napona (B). U ovom
slucaju karakteristicne su dvije vrijednosti ugla unutarnjeg trenja: maksimalna
(vrsDa) pri relativno malim deformacijama i krajnja (reziduaIDa), kojaje manja od
prve i nastaje pri velikim deformacijama i znatnijem povecanju zapremine. Ova
krajnja vrijednost daje priblizno isti ugao trenja <p i za zbijeno i rahlo stanje
materijala. Zbijeni se rnaterijal razrahljuje na krjticni porozitet, a rahli se zbija na
ovaj stepen tokom smicanja i deformacija uzorka.
Ispitivanja su pokazala da postoji jedan kriticni koeficijent pora pri
kojem se zaprernina u toku sloma ne mijenja. Kriticna poroznost ovisi 0 mnogim
faktorirna, a najvise 0 granulometrijskom sastavu i velicini nonnalnog napona pod
kojim se nekoherentni materijal smice. Sto je veci normalni napon, to je manja
kriticna poroznost i obratno. Kadaje koeficijent pora manji ad kriticne poroznosti,
zapremina pora se povecava, sto izaziva negativni porni pritisak, a time i porast
efektivnog napana. Pri vecem koeficijentu pora od kriticnog, zapremina para se
194 Mell(lIIika Ila
6. Cvrstoca fla
smanjuje, raste porni pritisak, a time opada efektivni napon. Kriticni koeficijent
pora ec odreduje se po metodi Casagrandea ispitivanjem uzorka u triaksijalnom
aparatu (Nonveiller, 1981).
lnformativne vrijednosti ugla trenja za nekoherentne materijale (Nollveiller, 1979).
a e a ). T.b164
Ii"
yrsta materijala:
U.aounutamieo trenia (J)" ' .. tJgao-prif,
•... ' .. ... ".
Rahlo Srediiie Zhijeno Ipokos.Bn
,','- yelicine
.··oileiak{Sm iorasinasl airesak iSF,) .
25-30 28-33 30-35 25-35
Dobr".ranuliranDiiesak (SW) '.' 29-34 34-40 39-45 29-34
. Sliunkovifpijes.k (OW) ..•.. '-c- 32-35 35-42 42-48 32-35
Prirodni nagib kosine (13) nekoherentnog materijala bez uticaja vode
odgovara priblimo uglu unutarnjeg !renja 'I' za najrahliji materijal, jer je normalni
napon cr=O. Nakon sto se nasip slegne iIi nesto u veeoj dubini gdje je materijal vee
jaee zbijen ugao prirodnog nagiba kosine biti ee manji od ugla trenja ('1') (tabela
6.4.).
'r =f(6,.)
6,
Ii,
+/
-,
I
../
@
+.A·
,
,
,.
,
,
' .......
,
/f<

emin esr ernax
KOEFICIJENT POROZNOSTI 0('1,)
@
'C = 6'lg'l'n
, 2 ,
NORMALNI NAPON 6(kN/m
2
)
S1. 6.21. Cvrstoca na smicanje ovisna 0 koefiei}entu poroznosti (a) i norma/nog napO}1a sa
iznalaienjem ugla unutarnjeg trenja, na osnovu prethodnog dijagrama (b).
U tabeli 6.4. date su infannativne velicine uglova trenja za neke
nekoherentne materijale.
Melianika tla 195
11 Geomeilanicke osohine, kiasifikacije i metode ispitivanja Ita
Kod ugradivanja uzorka tesko se postize ravnomjerna gustina, od cega
zavisi tacnost rezuitata, zbog cega se za odredeni normalni napon (a) izvrse tri
standardna opita smicanjem ad istog materijala, sa razlicitom poroznoscu (e) pri
ugradivanju. Rezultati se nanose na dijagram Tie, koji pokazuje razIicite
vrijednosti cvrstoce smicanja (Tt) u odnosu na koeficijent poroznosti (e) (sl. 6.21.-
a). Na osnovu ovih rezultata nanese se dijagram cvrstoce smicanja 'Xj ovisno 0
normalnim naponirna 0', na kojima se odreduju uglovi unutamjeg trenja za najvecu
srednju (e,,) i najrnanju (em;,,), zbijenost (sl. 6.21.-b). Ovo nije uobicajeno
ispitivanje vee predstavlja izuzetan slucaj.
6.5.2. CVRSTOCA NA SMICANJE KOHERENTNOG TLA
Koherentan materijal karakteristican je i po tome sto prema Mohr-
Coulombovoj jednadzbi ima izvjesnu otpornost na smicanje kada nema normalnog
napona a", koju nazivamo kohezijom (c).
Eksperimentalnim istrazivanjima ustanovljeno je da je kohezija
promjenljiva velicina i u velikoj mjeri ovisi 0 prethodnom opterecenju i
opterecenjima i rasterecenjima tokom dugog historijskog perioda.
Nakon svakog ponovnog opterecenja veceg od prethodnog smanjuje se
porozitet, razmaci su meau cesticama manji i svi uslovi vezani za koheziju postaju
macajniji i veti i bit ce sve izraZajniji sto je neki materijal bio prethodno jace
opterecen, odnosno prekonsolidiran.
st. 6.22.
196
®
.,
6,
Uticaj opterecenja i rasterecenja na otpomost koherentnog tLa sa dijagramima
odnosa: e/a(a). Tjle (b) i 1jla(c).
Mel!anika tla
6. Cvrstoca fla
Prekonsolidovanim glinama nazivamo takve gline koje su u toku svoje
geoloske historije bile izlorene vecem geoloskom naponu, ad pritisaka gornjih
slojeva kojirna je taj materijal bio izlozen. Ovaj prethodni veCi napon naz.ivamo
napon prekonsolidacije ((}p) i ima veoma znacajan uticaj na rnehanicko ponasallje
koherentnog tIa, posebno na poroznost i cvrstocll.
lz dijagrama na slici 6.22. vidljivo je da pri nekom naponu O"l u prvom
opterecenju uzorak ima koeficijent para el, a pri rasterecenju kada se dostigne
prethodni napon Cfj, ima manji koeficijent pora e4, koji ce biti manji sto je veci
prethodno postignuti napon up. Pri ponovnom opterecenju za ist) napon koeficijent
pora e6 nalazi se izmedu ef i e4. Otprije je paznato da otpornost na smicanje raste
sa smanjenjem koeficijenta pora (sI.6.22.-b). Islo tako. vidljivo je da otpor na
smicanje raste ad 0 do CJ
p
sa uglom fIJI (1), a da se pri rasterecenju smanjuje sa
uglom ({J; na c; pri CFO (2) za iste napone rasterecenja (sl. 6.22.-c).
Kada se u laboratoriji ispituju lIzorci, za kaje smatramo da su
"'neporeme6eni", oni su ustvari rastereceni nakon vadenja. Ponovnim optere6enjem
fla napon (II dobije se veci koeficijent pora e6 nego onaj koji pri
rasterecenju e4 za isti napon (fl. Kada opteretimo uzorak na napon prethodnog
opterecenja ap (prekonsolidovano tlo), njegov je koeficijent pora e'p manji od e
p
koji hi odgovarao stvarno materijalu u tIu. Zbog ovoga ce se anvelopa sloma koja
se dobije standardnim ispitivanjem "'neporemecenog" uzorka (3) razlikovati od
stvarne otpornosti na smicanje rnaterijala u tlu (sl. 6.22.-b.c). Vidljivo jc da
"neporemecen" uzorak daje koheziju c; manju od c; i ugao rp' f veci od ({JjH (s1.
6.22.-0).
U aparatu za direktno smicanje moze se ustanoviti dio kohezije koja
nastaje zbog predopterecenja (prekonsolidacije) tla ispitivanjem dviju serija (po tri
uzorka) poremecenih uzoraka tla. Prvu serlju opterecujerno normalnim naponima
a;, 0'2 i 0'3 i nakon konsolidacije sporo srnicemo. Na ovaj nacin otpornost na
smicanje predstavljat ce pravac (a) pod uglom trenja f{Jo i kohezijom co=O (s1.
6.23,). Drugu seriju opteretirno na napoli CI4=fTp i nakon konsolidacije uzorka
vrsimo rasterecenje na 0"3, O"z i (II, pa se nakon ponovne konsolidacije spore smiCli.
Rezultat smicanja daje ponovno pravac (b) u dijagramu ria. pod uglom Ipp. koji
prolazi sjeciStem anvelope pod uglom 'Po sa ordinatorn 0"4, a na ordinati odsijeca
velicinu kohezije cpo Ponovimo Ii opit sa drugim naponom prethodne konsolidacije,
dobit cemo paralelne anvelope sloma sa razlicitim vrijedllostirna cpo
Ove dvije linije daju otpornost na smicanje prethodno neopterecenih I
opterecenih uzoraka tla, kod cega neoptereceni uzorci imaju ved prividni ugao
trenja od opterecenih uzoraka, tj. qJo>flJJ!' Odsjecak C
p
moze se izraziti preko napona
prethodne konsolidacije sa uglom Ip, (e). koji se jos naziva i ugao kobezije, te se
na osnovu ovoga Mohar zakon moze izraziti kao:
MelulIlika tLa 197
JJ GeomehaniCke osobine, kJosijikacije j mefode ispilivanja (/a
(6.24.)
'"
ZQ
z p

0
b
3'
"-
..
l'
2'
6,.lgf. 't'
%
,
®
t ®'G=5,;"g +6'·'9f.
3'
--

,/"
NORMALNI NAPON S
0
6'2 6,
64 .6.
SI. 6.23. Cvrstoca na smicanje uzorka normalno konsolidovane (a)
gline (b) po Tiedemannu (Nonveiller, 1981).
i prekonsolidovane
)
Sl. 6.24. Dijagrami smicanja razlicitog glinovitog materijala i pravci evrstoca na smicanje
za maksimalni ("9') i minimalni (t
r
) smicuCi napon za: mehke normalno
konsolidovane (1), evrste normalno konsolidovane (2) i evrsto prekonsolidovane
(3) gUne.
gdje su priblizne konstante materijala:
qJ(' - ugao kohezije;
198 Mehallika tla
6. Cvrstaca tla
qJp - ugao otpornosti na smicanje,
Ovaj izraz predlozili su Krey i Tiedemann (Nonveiller, 1981) i po njima
su dobili naziv. Ako je glina normalno konsolidovana (O"=O"p), tadaje otpornost
na smicanje:
(6.25.)
Razvoj otpornosti na smicanje ovisno 0 deformacijama i l1aponima dat je
za razlicito konsolidovane gline na slici 6.24. (Nonveiller, 1981).
Otpornost mekane normal no konsolidirane gline (1) raste sa
deformacijama i nema izrazitog maksimalnog otpora i otpora posUje vecih
deformacija. Povecavanjem sadrZaja koloida karakter defonnacija je takav da
ispocetka brzo raste (2), dostigne maksimalnu (rf), a zatim smanjuje do donje
granice (Tr). Ovaj karakter narocito je izraien kod jako prekonsolidovanih glina
(3). Krajnja rrrinimaina vrijednost otpora smicanja - naziva se rezidualni otpor
(Haefeli, 1938). U posljednja dva slueaja uglovi trenja su razlieiti za maksimalnu i
rezidualnu cvrstocu na srnicanje (/rprJ, 2{fJ" j 2{fJj. 3({Jr i 3({J/na slici 6.24).
Kod' mehkih glina razlike izmedu maksimalnog (rf) i minimalnog (r,)
otpora su veorna male i proracunom se mogu zanemariti. U prekosolidovanim
cvrstim glinama ove razlike mogu biti velike i kod nekih materijala za ocjenu
konacnog stanja ravnoteZe moZe biti mjerodavna rezidualna cvrstoca na smicanje.
Bishop (1966) je predlozio krivulju smicanja na bazi krtosti:
7: -7:
I - _ f r
b -
7:
f
(6.26.)
6.6. OSJETLJIVOST I KOLOlDNA AKTIVNOST TLA
6.6.1. OSJETUIVOST TIA
Na neporemecenom uzorku oblika cilindra izvadenom iz t1a ispita se
cvrstoca 11a pritisak uzorka za neporemeceno stanje. Takav slomljen uzorak
ponovno izmijesamo i fonniramo valjak istih dimenzija sa istom vlaznoscu i
ispitamo CVfstOC.U na pritisak u poremeceno111 stanju. Ova cvrstoca na pritisak
jednaka je iii manja, a rijetko veca od one dobivene na neporemecenom uzorku.
Osjetljivost tla (sensitivity) SI predstavlja odnos cvrstoce na pritisak
neporemecenog prema poremecenom uzorku tla, tj.;
S, S,21. (6.27.)
CJ
p
Osjetljivost se ocjenjuje i klasificira 11a lla6111 dat u tabeli 6.5.

II Geomehal1icke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja fla
Osjetljivost se moze adrediti i preka cvrstoce na smicanje 'Cj U
lriaksialnom aparatu na nedreniranom zasieenom i neporemeeenom uzorku i
poremecenom istom uzorku oakon pregnjecivanja, te je:
"=
"f. Tf poremecen
(6.28.)
RazIike u cvrstocama neporemecenih i poremecenih uzoraka gline nastaju
usljed djelovanja elektrohemijskih veza medu cestieama gline. Prilikom sloma
uzorka ove veze su bile djelimicno prekinute, ali su naknadnim mijesanjem
ponovno uspostavljene. Ponovno postizanje prvobitnih cvrstoca moze da traje, kod
malo osjetljivih glina. nekoliko mjeseei do nekoliko godina. a kod osjetljivih
znatno vise.
Klasifikacija osjetljivosti gline (Smith, 1993.)
Tabela 6.5.
Gline iste vrste na cijim su kristalima apsorbovani razliciti joni imaju
razii"ite osobine kod istog sadrfuja vlage. Ako se nakon sedimentaeije i
konsolidacije izmjene joni, onda se mijenja cvrstoca na pritisak nakon
poremecivanja.
U skandinavskim zemljama morska voda je ispod diluvija i isprala je
adsorbovane natrijeve jone, taka da je glina u prirodnom stanju cvrsta, a nakon
poremecaja postaje teena, y. postaje jako osjedjiva.
U nasoj zemlji nema jako osjetljivih giina, 5to ima velikog prakticnog
znacaja. U osjetljivim glinama nastaju velika klizanja na blagim kosinama
prilikom vjestacki izazvanih deformacija, djejstava iii potresa.
Osobina gline da usljed ovih djejstava izgubi svoju cvrstocu i ponovno je primi u
toku mirovanja nazvana je tiksotropija. Mnoge gline imaju tiksotropna svojstva.
6.62. KOWlDNA AKTlVNOST TLA
Koloidna aktivnost odred-ena je po Skemptonu kao odnos indeksa
plasticnosti If! i kolicine cestica manjih od 0,002 rnm, u % tezioe cijele rnase, tj.:
200 Mehanika tla
pri cemuje aktivnost deftnisana (sI.6.25.):
Kp<O.75 neaktivna glina (3);
O.75<Kp<1.25 normalna glina (2);
Kp>1.25 aktivna glina (1).
_100
-
"-
BO

CD 0
c
'V
60

"
"iL
_0


" u
c 20
o 20 40 60 BO 100
Sf. 6.25. Dijagram koloidne aktivllosri.
6. Cvrswca fla
(j) AKTIVNA GLiNA
CD NORMALNA GLiNA
cD NEAKTIVNA GLiNA
(6.29.)
Povecanjem koeficljenta koloidne aktivnosti Kp raste uticaj kohezije u
odnosu na ugao unutarnjeg trenja. Aka tIo sadrzi vise cestica ispod 2J1, onda se
krupnije cestice ne dodiruju i nemaju uticaja na osobine, jer preovladavaju
karakteristike glinene supstance.

7. SliSljivost tla
7. STISLJIVOST TLA
7.1. STISLJIVOST, SLIJEGANJE I KONSOLIDACUA TLA
Svako se tIo pod uticajem opterecenja deformiSe, a velicina i oblik
defonnacija ovisi 0 opterecenju i 0 vrsti tla. Kao posljedica defonnacija javlja se
slijeganje povrsine izlozene opterecenju. Za vrijeme slijeganja potiskuje se voda iz
tIa i brzina sIijeganja ovisna je 0 brzini oslobadanja vode iz tla. Zbog toga je
sIijeganje jako propusnih materijala kratkotrajno, za razliku oct slijeganja malo
propusnog tla koje traje veoma dugo. U prvom slucaju tio se relativno brzo
prilagodi promjeni napona dok se u malo propusnom tlu ravnoteZa uspostavIja kroz
veoma dug vremenski period.
Mehanizam slijeganja zasicenog tia i vaznost istiskivanja vode prvi je
uoeio i razradio Terzaghi jos 1925.godine. Promjenom opterecenja mijenja se i
unutarnja slika napona i sam volumen, pa se javJja i slijeganje povrsine tIa ispod
opterecene zone. Promijenjeno naponsko stanje prvo mijenja pome pritiske u tlu
koji su razliciti u razlicitim tackama, zbog eega dolazi do filtracije vode u tlu. Ova
migracija vode pracena je promjenama u volumenu tla, koje se reflektuje
slijeganjem njegove povrsine. Ovaj proces se odvija sve dok pomi pritisci, nastali
usljed opterecenja tla, POtPUDO ne isceznu a za odgovarajuce velicine porastu
efektivni pritisci u tIu. Ovaj tok slijeganja vremenom i promjene koje se pri tome
desavaju nazivamo konsolidacijom. Postepeno smanjenje pornih pritisaka i porast
slijeganja tla s vremenom do konacnog iznosa naziva se tok konsoJidacije.
Osobina, t1a da se pod uticajem opterecenja deformise, smanjuje zapreminu
i slije.ze naziva se stisljivost tla i ona je funkcija osobina da.
Vee smo vidjeli da je najmanja stislj ivost tla zmaste strukture, a najveca
kod palmljaste strukture, dok se za sacastu strukturu stisljivost nalazi izmedu ove
dvije strukture.
Deformacijom tIa cestice promijene prvobitni polozaj i rnedusobni
raspored dok se volumen pora smanji, zbog cega se nakon rastereeenja ne mogu
vratiti u prvobitan polotaj. Zbog toga su povratne deformaclje nakon rasterecenja
male, odnosno tlo se ne ponasa kao elasticni medij.
Kako je dodatni napoD i poviseni porni pritisak razlicit u pojedinim
tackama da, javlja se razlika potencijala, sto izaziva migraciju vode. Kretanje vode
iz zone veceg prema zoni manjeg pomog pritiska omogucuje srnanjenje pomog
pritiska i volumen pora, pa u toku toga rasterecenja raste efektivni napon , a time i
slijeganje. Znaci, u prvoj fazi opterecenja, posto voda ne moze da otice, ona postaje
napregnuta i prima opterecenje na sebe. lza toga pocinje da se istiskuje i dolazi do
smanjenja para i slijeganja. Ovo traje sve dok dodatni pomi pritisci ne isceznu.
Mehallika tla 203
II Geolllelwnicke osobine, klasifikacije i me/ode ispWvanja lia
7.2. EDOMETARSKI OPIT STISLJIVOSTI
Stislj ivost tla se odreduje opitom u edometru sa sprijecenim boenim
defonnacijama (£-:3 = 0), koji se zove jos i edomctarski opit iIi opit
cije. Ispitivanje stisljivosti i sposobnosti bubrenja, odnosno deformacionih osobina
materijaIa vrsi se na neporemecenim, a nekada i na poremecenim uzorcima tIa, U
cilindrienim metalnim prstenovima raznth velicina. Neporemeceni uzorak se uzima
utiskivanjem metalnog prstena u veci neporemeceni uzorak. Na tako dobijenom
uzorku sasijeku se viSkovi materijala i izravna povrsina sa ivicom cilindra a zatim
unosi u aparat za lspitivanje. Poremeceni uzorak unosi se u prsten u stanju
konzistencije na granici teeenja ili zbijen po Proktoru (Proctoru) i kao takav
ispituje se u aparatu.
Aparat u kojem 5e vrsi opit stisljivosti zove se edomctar (oedometar) i prvi
gaje konstruisao Terzaghi. Danas postoji vise razliCitih konstrukcija i velicina ovih
aparata, ali svi oni rade na istom principu ispitivanja stisljivosti uzorka pod
djelovanjem opterecenja. U edometrima manjeg dijametra ispituju se sitnozrni
materijali (pijesak, prah i glina), a sa edometrima vecih dirnenzija ispituju se uzorci
krupnozrnatih materijala (stjunak, drobina, terasni i aluvijalni materijali, lornljeni
kamen i s1.), tako da danas ima edometara dimenzija oko 1,0 m.
7.2.1. OplS EDOMETRA
Sl. 7. 1. Presjek edometra za ispitivanje stisljivosti tla sa: uzorkom (1), poroznim plocama
(2), dor1Jim postoijem (3), tankostijenim prstenom (4), plocom za prenos
apterecenja (5), rarnam za optere!:enje (6), kapilarnom cijevi (7) i mikrometrom
(8), {:eIUom edometra (9), vodom (10).
204 Mehallika lla
7. Sti-fljiVOSl tla.
U edometru se mjeri slijeganje, odnosno promjena VlSme h niskog
cilindricnog uzorka tla dijametra D, pod opterecenjem P. Edometar se sastoji od
metalnog prstena u kome se nalazi uzorak tia, koji je smjesten izmedu gornje i
donje porozne ploce. Uzorak sa prstenom i poroznim plocama stavlja se u aparat
gdje se izaziva opterecenje P koje se sistemom poluga prenosi na uzorak preko
metalne ploce (sI.7.2.). Voda koja protice kroz donji filtarski kamen odvodi se
poseboom cijevi u prozirnu staklenu kapilarnu cijev, koja jos moZe da sluzi i za
mjerenje propusnosti tla. Ispitivanje se provodi sa uzorkom pod vodom, koja je u
nivon gomje povrsine uzorka u aparatu. Ispitivanje stisljivosti sa vodom provodi se
zbog odr.zavanja vlamosti, jer ovaj opit dugo traje, te bi se uzorak vremenom
isusio, pa se ne bi dobila stvama stisljivost tla. Opterecenje P prenosi se na gomju
metalnu plocu centricno preko celicne kugle i uredaja za prenos sile. Aksijalna
stisljivost uzorka mjeri se pornoeu preciznog mikrometra (sI.7.1.).
Sl 7.2, Set elektronik edometara sa racunarom i automatskim testiranjem stisijivosti
lIzoraka, sa edometarskim cilindrom, poroznim plocama, kruinim :,jeCivom i
gornjom pritisnom plocam.

II Geomefumicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tEa
OptercCenjem i defbrmacijorn uzorka zbog trenja na cilindru aparata
izazivaju se tangecijalni n.poni uz dodirne poyrsine uzorka i cilindra. Usljed toga
naponi u uzorku nisu homogeni, 8to ima uticaja na rezultate opita. Nonnalni
vertikalni naponi na horizontalne ravni vjerovatno su veei liZ rubove a manji
u sredini. Horizontalni naponi Acr h na omotaeu cilindra takoder nisu ravnomjerno
rasporedeni nego ovise 0 bocnorn pritisku i trenju u uzorku.
Zbog Dve pqjave obieTIo se bira odnos dijametra i visine uzorka takav da
ove neravnomjernosti u naponima budu svedene na minumum. Sve se to
zanemaruje, a bira se odnos D/h > 4, eirne se uticaj tangecijaJnih napona zanema-
ruje. Sto je ovaj odnos veci, to je uticaj trenja po ornotaeu uzorka manji. Ipak se ne
mogu koristiti uzorci sa previse malim visinama, jet je tada velik uticaj loseg
kontakta poroznih ploe. i uzorka. Preenik klasicnog edometra obicno iznosi 7 do
!Oem.
7.2.2. PROVOlJENJE ISPITIVANJA
Uzorci tia U opisanom, edometru opterecuju se postupno. Obieno se
opterecenja nanose tako da se svako slijedece podvostruci, kao npr. 50, 100, 200,
400 kN / m
2
i dalje do najveceg opterecenja tis koje se ocekuje ispod objekta. Kada
se opterecenje poveea, sacekamo da se defonnacija smiri, odnosno obavi 90%
konsolidacije, ili se njena brzina smanji. U izvjesnim vremenskim intervalima
mjere se deformacije na mikrometru i zapisnicki registruju.
Kod nekih glinovitih materijala vece je slijeganje kada se opterecenje
poveea odjednom, nego kada se ukupna sila nanosi postepeno u rnanjim
velicinama. Zbog toga opterecenje treba prilagoditi vrsti materijala i problemu koji
treba da rjesavamo. Uobicajeno postepeno udvostrueeno opterecenje moZe dati
vece slijeganje time smo na strani sigurnosti.
Ispitivanje se provodi sa rasterecenjem kako hi se dobile velicine elasticnih
deformacija t13. Rasterecenje se vrsi stepenovano kao i opterecenje.
Rezultati ispitivanja prikazuju se obicno na dijagramu slijeganja (relativne
kompresije) Ah/h -(1 (sI.7.3.-a), dijagramu pronliene koeficijema poroznosti
e- cr (sl. 7.3.-b) i na dijagramu vremenskog razvoja konsolidacije uzorka Ah-/
(sl. 7.5.).
7.3. PARAMETRI STISLJIVOSTI, DEFORMACUA I
KONSOLIDACUE
Parametre stisljivosti dobit eerno na osnovu promjene Vlsme uzorka u
intervalu slijeganja Mj[h; -(h
i
+
1
)] za porast napona za -(0'1+1)]' sto je
vidljivo na edometarskom dijagramu (sl. 7.3.·a).
206 Mehallika tla
7. StiIljfvost fla
@ @
!\4 .,1,1.<
15.
. ,

"
i+l
0
N

ELASTIC.
=>
"'
DEFORM,
;!
t§ ..
(ii
---
'---
!i!
:::;
6'+1

0
""
.
'"

0
z
N
0
..



!:I
z
"' ..
" z
u
"

;; I!I



,
. .h.
.,
r""
"'"
'1
5
;
---
'---
,;
';j'
"
n'IKR1VA STlSlJlVQSll
o 1 2 3 t. 5
NAPREZANJE 6!KN/m2I
o 1 2 3 4 S b')KRIVA BUBRENJA
NAPREZANJE 6!KN/nfl
Sl. 7.3. Edometarski dijagrami: dijagram slijeganja Dh!h(a) i dijagram poroznosti e (b)
ovisno 0 nnprezanju a .
Otprije znamo da je koeficijent para e jednak volumenu pora Vp u jodinici
volumena cestica, V
s
, tj.:
e
- V, - V· P., -1 . . V V V V M /
- - , Jer Je -" a ., p"
Vs Ms
te je analogno tome koeficijent pora u zasicenorn uzorku:
ei=jhV : hs' e
i
+l =i+l
h
v: hs '
Iz ovih velicina moze se dobiti razlika koeficijenata poroznosti D.e
1
:
. ,h-h
'e_e_e_i+VIV
Ll. 1 - 1+1 1 - h
M
a 7.2.: =: = A· hv visina evrstih cestica:
. Ps '
Ih M, I
sA· Ps .
U ovom izrazu vee su poznate velicil1e:
A - povrsina uzorka u edometru;
Vs - volumen cvrstih cestica tla;
M,I - masa suhog uzorka tia i,
P 5 - gustoca cestica tIa.
,
lz dobivenih izraza motemo izracunati (sl. 7.3.):
(a) Koeficijent stisljivosti:
Meilwlika ria
(7.1.)
(7.2.)
(7.3.)
207
l/ GeomehaniCke osobine, klasifikaclje i metode ispitivanja Ita
(7.4.)
(b) Modnl stisljivosti:
iM, = = I!.a
i
(kN/m
2
).
_",_, °i
(7.5.)
hi
Ove dvije velicine su medusobno povezane. Kako je 'i = tJI,!h
i
' a ad prije
iz skiee 4.3. ijednadzbe 4.20., dobije se za he = h,. i h = hi:
h,=-( hi ); hi=h,(I+e,),
I+e
j
(7.6.)
te je prema jedn. 7.2. specificna vertikalna deforrnacija:
I!.h, .Il.e
j
Ei h,(t+e,) l+e
i
(7.7.)
Uvrstavajuci u jednadfbu 7.5. dobijemo modul stisljivosti povezan sa
koeficijentom stisljivosti U ob"l"'ik"'u,,:______ --,
iii:
(7.8.)
(7.9.)
Reeiprocna vrijednost modul. stisljivosti daje:
(c) koeficijent 7.apreminske stisljivosti jm\, sa negativnim znakom, jer
se povecanjem napona smanjuje poroznost tJa, 1j.:
(7.10.)
Pomoeu jednadzbe 7.5. slijeganje se rnoie izraziti putem koeficijenta
zaprerninske stisljivosti nlv:
208 tla
7. SlisljivoSI tla
6.h, I!.a
_= __ i. tJI, =h ·I!.a.·m .
hi ;Mv' I I V
(7.11.)
Rasterecenjern uzorka jedan dio defonnacija se vraca, uzorak ponovo upija
vodu i visina se povecava. Odnos izmedu napona i koeficijenata pora moze se
prikazati priblizno pravcima u semilogaritamskoj razmjeri. U tom dijagramu se na
apscisu nanosi napon logO" , ana ordinatu koeficijent pora e.
Iz prikazanog dijagrama za glinu vidljivo je da se uzorak deformisao do
opterecenja a p po jednom, a posJije po drugom zakonu. Eksperimentalno je
dokazano da je linija povecanja koefieijenta pora, pri rasterecenju od a p do nule
priblimo paralelna sa linijom opterecenja od a p (linija 2). Iz iskustva sa vecim
brojem ispitanih uzoraka zakljucuje se da je takav materijal bio prethodno
opterecen do napona ap' Prelom krive u tacki (3) odgovara naponu, koji je
prethodno djelovao (a
p
). Ovaj napon naziva se napon predoptereeenja iii pre-
konsolidacije, a Casagrande (1932) je dao empirijski nacin njegovog odredivanja,
iz karakteristicnog oblika edometarske krive (sl. 7.4.-b). U tacki A u kojoj je
zakrivljenost najveca pavuce se tangenta (tg) i vodoravna linija (If). Raspolovniea
ugla sijece produzenu stnniju edometarsku liniju, u tacki B, koja odreduje
logaritam napona predopterecenja O'p. Karla je ovaj napon jednak geostatickom,
odnosno naponu od vlastite tezine, Wemo da je materijai normalno
konsolidovan, a ako je dobiveni napon ve6i, nazivamo ga prekonsolidovan.
Nonnalni napon a na dubini t moze biti veei od geostatickog a > y . t , ako je tlo
prije bilo optereeeno slojevima koje je erozija tokom vremena odnijela, usljed
tezine ledenjaka iii kapilamih sila nastalih susenjem pavrsine glinovitog tla.
Iz odnosa na sliei 7.4. za glinovito tlo i pravolinijski odnos dobije
se koeficijent pora za napone do (J:$ (J' p :
C 1
O'i+l C I crt +Aai
e
i
+
1
::::ej - s og--=e
i
- S og
0'; CJ'j
(7.12.)
a za napone (J > (J p :
(7.13.)
U ovim izrazima je:
(d) indeks bujanja:

If Geomeimnitke osobine, klasifikaclje i metode ispilivanja tla
C,
(e) indeks stisljivosti:
0\ 02
e
i
- ei+l
log 0";+1
0",
e
j
-e
j
+
1
(J j+l
log·-
O"j
@
04 06 \
I (i)'
"-
(2)
i
I I ;<1'-
i-+l (3
j

2 4 B \0 \5
I
, I
Aei-+l
'--

-j .... j.I-
I
j+1

logl.l!i! I
I I 6iI
"
I T
Ii. Ii 6
1 ..1 P OJ 6
J
+ 1
NAPON log 6lkN/m')
C0
5 I 2 4 C'p t\ 1.0
NAPON log G' t KN 1m21
(7.14.)
(7.15.)
Sl. 7.4. Edometarski dijagram promjene koeficijema poroznosti e Ii zavisnosti ad nonnalnog
napona cr u po!ulogaritamskoj razmjeri za prekonsolidovani (neoplf!receni)
rnaterijal (I) i prethodno neoptereceni malerija! (2) (a), sa odretltvanjem napona
prekonsolidacye (predopterecenja) (j p po Casagrandeu (b), (Nonveiller, 1981).

7. StiJljivosl ria
Ove indeksne karakteristike materijala su priblizne i ne ovise 0 nivou
intervalu promjene napona.
Prema ovim izrazima i jednadzbi 7.7. specificne deformacije iznose (s1.
7.4.):
.. _ Cs I (Ji+l' C, I (J,+!
og-- 1 E
j
,j+l =-- og---, (7.16.)
+e
j
(Jj l+e
j
(Jj
gdje se prvi izraz odnosi na krak ponovljenog, a drugi na krak prvog opterecenja,
dok je za interval napona koji premasuje napon prethodnog opterecenja specificna
defonnacija:
£- -, ;-- C log-+C log-- . 1 ( O"p O"j+'J
j,j+ 1 + s c
ej O"i O"p
(7.17.)
Sto je modul stisljivosti manji, utoliko je stisljivost tla veea i obralno. Nasi
standardi predvidaju kriterije za ocjenu modula stisljivosti t1a prema stepenu
stisljivosti (tabela 7.1.). U tabeli 7.2. dati su koeficijenti zapreminske stiSljivosti
(m,) za neke materijale (Smith, 1993.).
lnformativni modul stiiljivosti
Koeficijenti zapreminske stisljivosti (mv)
Tabela 7.2.
2,0- 0,25
(f) Trenutna, primarna i sekundarna konsolidacija rno7..e se izdvojiti iz
vremenskog taka slijeganja. a za jednodimenzionalnu konsolidaciju tla.
Rezultati edometarskog ispitivanja neporemecenih uzoraka nanose se u
dijagram vremenske k011solidacije j to 11a apscisu vrijeme slijeganja u
Mehallika ILa 211
II Geomehallicke osobine, klasifikacije i me/ode ispitivanja Ila
logaritamskoj razmjeri (log I), a na ordinatu slijeganja (h) iii relativno slijeganje
(fl.h
t
: .6.h
ma
J. iIi koeficijent re1ativne poroznosti (e) u aritmetickoj razmjeri. U
ovome slucaju je M, slijeganje U odredenorn vremenskom intervalu, a .6.hruax
ukupno slijeganje do konsolidacije za dodatno opterecenje !J.p.
ho
t, 4t, ho-hl
TRENUTNA KONSOLIDACIJA
h, -j

I b I
<l a{L_
50'(,
w lt
b
__
x
h,
PRIMARNA
<
KON50llDAC[)A

_J
TACKA !NFlEKSIJE
w
h
A
: ....., ",;/.".
50"1.

,
konSOI
0
h,
--- --tsEKUNDARNA

KONSOUOACIJA
100
OJ
tso 10 100 1000
VRIJEME 1_09 t(sec)
Sf. 7.5. vremenskog toka konsolidacije
U praksi su uobicajene dvije metode razgranicenja pojedinih faza
konsolidacije iz dijagrama razvoja deforrnacija sa vremenom za pripadajuci
interval povecanja napona dobiven pomocll opita u edometru ito:
I) iz odnosa h -log (t) - metoda logaritrna vremena (Casagrande);
2) iz odnosa h - Ji -metoda drugog korijena iz vremena (Taylor).
I) Po metodi logarilma vremena (sl. 7.5.) usvaja se da pocetni dio
dijagrama konsolidacije ima parabolican oblik (Casagrande i Fadum, 1940). Zbog
toga, ako se na tome parabolicnom dijelu dijagrama u tackama tj nanesu razlike "a"
i "b" ordinata tacaka t, i 41, imad krive, dobit ce se tacke na jednoj horizontali koje
predstavljaju pocetak primame konsolidacije, a n.laze se na odstojanju hu - '" od
pocetka edometarskog opita. Kraj primame faze dobije se kao presjecna tacka (E)
tangente sekundarne konsolidacije i tangente u tacki infleksije (A) primarne
konsolidacije.
Trenutnu konsolidaciju predstavlja slijeganje uzorka usljed istiskivanja
zraka iz pora, utiskivanja uzorka u pore filtarskog kamena i poremecenosti uzorka
prilikom njegove obrade. avo slijeganje je vrlo malo i obavlja se odmah nakon
nanosenja opterecenja. Ovo slijeganje kad zasicenog da nije odraz istiskivanja
vode iz pora, znacl nije vezano za povecanje efektivnog napona, te ga treba u
proracunima odbiti.
Primarna konsolidacija nastupa pri istiskivanju vode iz pora tla. Znaci,
smanjenje volumena praceno postepenim padom pornog pritiska nazivamo
212 MelulIIika tla
7. StiSljivost tla
prirnamom konsolidacijom. Donji dio krive iz dijagrama na sI.7.5. odgovara
trenutku prenosenja dodatnog opterecenja na cvrsti skelet cestica, tj. kadaje iscezlo
naprezanje vode u porama.
Sekundarna konsolidacija predstavlja veoma sporu promjenu volumena u
toku dUZeg vremenskog perioda bez poveeanja efektivnih napona u tlu. Ovaj efekt
pripisuje se plasticnom tecenju materijala i viskoznosti njihovih medusobnih veza.
Kod glinovitih materijala poznato je iz prakse da na prirnamu konsolidaciju otpada
70 - 85% ukupne konsolidacije.
(g) Koeficijent konsolidacije (C,) je veoma znacajna karakteristika
materijala za Terzaghijevu jednosmjernu konsolidaciju, koja ce se
obrazloziti u poglavlju 16. Ovaj konstanlui koeficijent, koji irna
oblik:
e, =_k _ (em
2
/s)
nlv'Yw
(7.18.)
moze se odrediti iz dijagrama razvoja stisljivosti sa vremenom. Isto tako, rnoguce
je odrediti vrijeme (t), koje odgovara odredenom stepenu primarne konsolidacije
(U,), kojije funkcija sarno faktora vremena (T,), tj.:
U, = f(T,},
a:
odnosno:
T ·D
2
,
c
v
=---'
t
U ovim izrazima su:
k - koeficijent filtracije, dobiven na uzorku visine 2D;
m
l
, 1 _ koeficijent zapreminske stisljivosti;
Mv l+ej Au
y IV - jedinicna (zaprcminska) tezina vode;
D - duzina filtracionog puta u uzorku visine 2D;
T, - faktor vremena (jedn.7.20.).
(7.19.)
(7.20.)
(7.21.)
Ako l1a krivulji konsolidacije odredimo tacku (A) koja odgovara 50%
stepenu konsolidacije (U=50%) i ocitamo vrijeme (Iso), dobije se, uz T50 = 0,197
(tabela 7.3.), izraz za koeficijent konsolidacije:
e,
T so' D2 0,197· D2
(7.22.)
Mehallika tla 213
lJ GeomeiulIIicke osobine, klasifikacije i melode ispitivanja fla
Prosjecni stepen konsolidacije (U) sloja ogranicene
debljine (2D) obostrano drenirani za lineamu
raspodjelu (Nonveiller, 1981).
Tabela 73
Stepen ..• . ... Faktor.
".
Stepen .... Faklor ......
konsolidacije, ' vremena
:,"::
Yremena
• U
I· T, .··tv
0,1 0,008 0,6 0,287
0,2 0,031 0,7 0,403
0,3 0,071 0,8 0,567
0,4 0,126 0,9 0,848
0,5 0,197
Na bazi ovako dobivene velicine moZe se indirektno proracunati
koeficijent filtraeije iz izr.z. 7.18.
Tipicne vrijednosii koejicijenata
konsolidacije C
v
(Lambe, 1969).
Tabela 74
Gnlnica Koeliciient konsolidaCiie .W
3
c,. (em-/s) .
"=
tete.rija gornja :granica prvoopterecenje < donja
WL(%) , poremecen.o neporemeceno oonovncigODteretenia
30 1.2 5 35
60 0,3 I 3.5
100 0,1 0,2 0,4
2) Metodu drugog korijena iz vrcmena (.Jt) predlozio je Taylor
(1948), a zasnovana je na cinjenici da je odnos izmedu deformacija i vremena za
neizmjerno debeo sloj linearan u koordinatnom sistemu s - Ji. Ovaj linearan
odnos vail i za tanje slajeve prasjecnog stepena konsolidacije U:?: 0,7. Taylor je
ustanovio da je apsdsa krivulje U /.fi za 90% konsolidaeije (A) jednaka apseisi
produZenog pocetnog pravca (B) pomnoZena sa J, 15 (sl. 7.6.-a).
Konsolidaciona kriva uzorka u edometru na gornjem dijelu je vecim
dijeiDm prav. linija, osim pri samom kraju, koja je malo zakrivljena (sl. 7.6.-b).
Zbog ovoga se sjeciste pravca sa osi ordinate ne poklapa sa pocetnom visinom
uzorka 110, nego sa nesta manjom visinom h
s
• Ako u tome dijagramu povuc.erno
pravac, pod uglom f3 , odnosno za 1,15 povecanom apscisom, tama gdje ana sijece
krivu (B') bit ce apseisa vremena od tw, koja odgovara konsolidaciji od 90%.
Mehallika tla
7. StiIljivostlla
Vremenski f.ktor (T,,) z. U = 0,9 proizl.zi Tw= 0,848, pa se izjedn.7.21. dobije
koeficijent konsolidacije:


tOt-
Sf. 7.6. NaCin odreilivanja t9(l iz dijagrama ovisnosti ujJT i M/Jt: teorijski odnos
izmeilu prosjecnog stepena konsolidacije U prema Jt (a), linija konsolidacije u
edometru U ovisnosti b.h/ -Ii (b), gdje je kOllsolidacija: trenutna (T), primama (P)
i sekundama (S) (Taylor, 1948).
T . D2 0,848· D2
C =: 90 (7.23.)
v t90 t90
gdje se iz konsal1dacione krive procita t9O, a za visinu uzima 2D, te je D pola visine
uzorka, kroz koji se filtrira vod •.
Koeficijent konsolidacije ovisi 0 naponu i 0 njegovom prirastu, a razlicit je
za ponovljeno i prvobitno opterecenje, kao i za stanje rasterecenja. Koeficijent se
razlikuje i kad istog materijala za razlicite uzorke. Tipicne vrijednosti nekih
koefieijenata konsolidaeije dati su u tabeli 7.4. (Nonveiller, 1981). Iz ovoga
proizlazi da treba puna inzenjerskog iskustva j prosudivanja za izbor vrijednosti
koeficijenata c". Ovo je jedan od razloga da se proracunato slijeganje ne slaze
uvijek sa stvarnim sJijeganjem.
Obadvije opisane metode daju rezultate koj i se rnedusobno razlikuju ne
viSe od 13% (Nonveiller, 1981). Kada konsolidaciona kriva u sistemu drugog
korijena 1z vremena (Jt) nije izrazit pravac, onda bolje rezultate daje metoda
logaritma. Kod izrazene sekundarne konsolidacije metoda drugog korijcna daje
bolje rezultate.
Mehallika tfa 215
8. Geomehanicka ispitivanja objekata ad zemyanih materijala
8. GEOMEHANICKA ISPITIV ANJA OBJEKA TA OD
ZEMLJANIH MA TERIJALA
/,-\ .
'·8.1. PPCENITO 0 ZEMLJANIM OBJEKTIMA
OVdje su pod pojrnom rnaterijala iii zemljanih materijala obuhvacene sve
vrste kamenih blokova, kamena drobJjenca, kamene sitnezi, sljunka, pijeska, gline,
praha i njihovih mjesavina. Danas se pored ovih prirodnih materijala koriste za
izradu vjestaekih objekata i industrijski otpadi, kao sto su topionieka zgura, pepeo i
razni flotacioni materijali. Ovi rnaterijali mogu biti prirodni i vjestacki,
pripremljeni za odredenu vrstu gradevina, a pretezno se koriste kod:
(aJ regulacije rijeenih tokova i bujica, radi odbrane od poplava,
osposobljavanja za plovidbu, uredenja zemljista za vodoprivredne,
-poljoprivredne i industrijske svrhe, iskoristenje voda u viSenamjenske
svrhe itd.;
(b) izrade saobracajnica, aerodroma, urbanih prostora i dr.;
(c) akumuliranja voda izgradnjom velikih brana u svrhu regulisanja priro-
dnog rezima tecenja, proizvodnje elektricne energije, akumuliranja
vode za industriju, poljoprivredu, snabdijevanje naselja vodom i
rekreacije.
Medutim, pod objektom od zemljanih (iii stjenovitih) materijala u sirem
smislu treba smatrati i pozajmista, usjeke, zasjeke i kamenolome. Mnogi ovi
objekti datiraju iz proslih civilizacija, jer su najstarije organizovane zajednice
nastale upravo uz rijeke, koje su koristene za egzistenciju. Ostatke ovakvih
objekata nalazimo u Mezopotamiji, Egiptu, Indiji, Spaniji i na mnogim drugim
mjestima. Dosta starih nasipa, a i vecih brana u nekim zemljama. sluZe i danas
svojoj svrsi.
Danasnji stepeo nauke i tehnike izvodenja objekata od zemljanih materijala
omogucio je izvodenje velikih nasipa i brana u relativno kratkom vremenu
gradenja, uz sve povoljnosti koje pruiaju lokalni materijali i terenski uslovi.
U poprecnom presjeku nasipi Sll trapezastog oblika. a visina nasipa, smna
u kruni i u terneljima nasipa ovisi 0 namjeni, vrsti materijaia, nacinu gradenja,
podlozi i 0 potrebnoj sigurnosti od sloma kosina i eroziji. Ispitivanja se provode
kako za sam objekat, tako i za tlo na kojem ce objekat biti temeljen.
U osnovi pod nasipima podrazumijevamo vrlo dugaeke nasute objekte
relativno male visine, a sluZe pri regulaciji vodnih tokova i izgradnji saobracajnica.
Nasute brane su obicno kraci visoki nasipi, kojima se pregraduju vodni tokovi i
doline u cilju akumuliranja voda.

If Geomehanicke osobille, klasifiknrije i mctode ispitivrulja ria
SHe koje djeluju na nasip su razlicite po vrsti, obimu i intenzitetu, a ovise 0
namjeni, naeinu gradenja i opterecenjima. U tom smislu bitno se razlikuju nasipi za
saobracajnice, aerodrome i urbana uredenja, od nasipa za odbranu od plavljenja iii
nasipa - brana za usporavanje voda. Brane za akumuHranje voda od raznih
zemljanih iIi kamenih materijala dostizu danas visinu i preko 300 m u svijetu, a
preko 100 m u nasoj zemlji.
Na nasipe saobracajnica djeluje staino i pokretno opterecenje. a ponekad i
hidrostatski pritisak sa hidrodinamickirn silama, ako se nasip nalazi s jedne iii obje
stmne pod usporom vode iii ako je za vrijeme veJikih voda potopljen vodom.
Tijelo nasutih brana optereceno je vlastitom tezinom, hidrostatskim j
hidrodinamickim pritiskom vode, te seizmickim silama od potresa. Nagib kosine
ovisi 0 visini nasipa, vrsti materijala u nasipu i podlozi, koje treba provjeriti na
sigumost sloma i eroziju.
..' 8.2.1SPITIVANJE, IZBOR I KARAKTERISTIKE MA TERIJALA
. 'ZA ZEMLJANE OBJEKTE
Ispitivanje materijala za nasipe pocmJe rekognosciranjem mogucih
pozajmista u blizini gradevine i preliminamim ispitivanjem tla. Sondaine busotine,
raskopi iii druge ispitne jarne rasporede se na takav nacin da se iz njih mogu dobiti
reprezentativni neporemeceni i poremeceni uzorci i izvrsiti klasifikacija tla. U
laboratoriji se odreduju osnovne klasifikacione osobine, kao i druge osobine koje
su od znacaja za dati objekat, kao sto su cvrstoca, stisljivost, vodopropusnost i s1.
Ovi podaci sluze za zoniranje podrucja sa pribliznim osobinama i kolicina
materijala za izgradnju zemJjanih objekata.
Na osnovu preliminamih istrazivanja izaberu se najprikladnija pozajmista i
abrade idejna rjesenja nasipa. Iz odabranih pazajrnista uzimaju se potrebni lizorci
za detaljnija ispitivanja, koja u osnovi obuhvacaju:
(a) Atterbergove gran ice plasticnosti;
(b) granuJometrijski sastav;
( c) prirodni porozitet i sadrZaj vlage na neporemecenim uzorcima;
(d) sadrZaj organskih materija, ukoHko se sumnja u njihovo prisustvo;
(e) karakteristike zbijanja materijala - Proctorov opit;
(f) cvrstoce smicanja vjestacki zbijenog materijala;
(g) stisljivost i propusnost vjestacki zbijenog materijala;
(h) opit C'ER.
Sva ova ispltlvanja su objasnjena u prethodnim tackama osirn
karakteristika zhijanja matcrijala u laboratoriji i na terenu, koje su znacajne za
zemljane objekte, kao i opit CBR.
218 Mehanika tla
8, Geomehallicka ispitivanja objeknta od zemljanih materijala
\
... 8;Y KARAKTERISTlKE ZBIJANJA MA TERIJALA
Zbijanje materijala je proces pri kojem se raznim mehanickim sredstvima
prisiljavaju cestice tIa da se bolje sloZe, na racun smanjenja para ispunjenih zrakolTI
iIi vodom. Posljednjih godina, razvojern geotehnike i izumom mocnih strojeva i
alata za iskop, transport i nabijanje tla, postignut je znaeajan napredak u
poznavanju i rjesavanju ovih problema, take da se masovni zemJjani radovi mogu
obavljati kvalitetnije, br.ze i ekonomicnije. Kontrolisanim sabijanjem pore se mogu
svesti na minimum, cime se ujedno svode na minimum i promjene sadr.zaja vode.
Kada su materijali dobro zbijeni mocnim sredstvima, odstupa se od starog pravila
da se oni ostave izvjesno vrijeme da se slegnu pod vremenskim uticajem, jer su
naknadna slijeganja savremeno izvedenih zemljanih objekata relativno mala.
Karakteristike ugradenog materijaJa ispituju se na uzorcima zbijenog
materijala u laboratoriji, vadenjem uzoraka iz izvedenog nasipa iIi ispitivanjem "in
situ
lt
, kao i prethodnirn ispitivanjima na probnim poljima, prije pocetka gradnje.
Kod vecih objekata odreduje se na tzv. probnim poljima, pored opstih
karakteristika materijala i visine nasipanja slojeva, sa brojem prelaza sredstava za
nabijanje. uz uslove potrebne zbijenosti i nacina rada na ugradnji materijala za
nasipe.
Zbijanjem se povecava gustoca ugradenog rnaterijala u nasip, a ona ovisi 0
sadrz-aju vode (vlafuosti) i veliCine energije upotrebljene za zbijanje, odnosno
mocnosti sredstava za zbijanje odredene vrste materijala i pod odgovarajucim
uslovima ugradnje. Materijali sa odredenom vlainoscu povecanjern energije
zbijanja imaju za posljedicu gusce sJaganje cestica i povecanje gustoce sve dok
sadrZaj zraka u porama, koji je ostao u tlu, ne bude smanjen na toliku mjeru da
daljnje zbijanje ne izaziva bitnije promjene u zapremini. Kornbinacijama vlainosti
i utrosene energije zbijanja dobije se razlicita poroznost, odnosno gustoca koja
dalje utice na sve ostale fizicko - mehanicke osobine tla kao sto su stiSljivQst,
propusnost, otpornost na smicanje i dr.
Opiti, kojima se uspostavljaju odnosi izmedu vlaZnosti (sadrzaj vode),
jedinicne (zapreminske) tezine i utrosene energije, poznati su pod imenom
Proctorovi opiti, po imenu R.R.Proctora, koji ih je prvi predlozio, obradio i
primijenio u praksL
8.3,1. OPTlMALNI SADRZAJ VODE PREMA PROCTORU
Optimalni sadrtaj vode u tlu (wo) je ona kolicina vode pri kojqj se u
laboratoriji i po postupku Proctora, a liZ primjenu odredene energije zbijanja,
postize najveca zbijenost (najveca suha zapreminska tezina). Kada je sadriaj vade
maIen, tlo je cvrsto i tesko se sabija zbog cega se dobije mala jedinicna tezina, a
Meliallika fla 219
f! Geomehanicke Q,robille. klasifikacije j metode iJpitivollja ria
veliki sadrZaj vazdusnih pora. Za ovo zbijanje potrebnaje odredena kolicina rada,
odnosno energije za zbijanje koja je ovisna 0 vlainosti, odnosno sadrZaju vade u
rnaterijalu. Sto je veca vlai.nost materijala, time se srnanjuje otpor medusobnom
kretanju cestica, odnosno koheziji cvrstih cestica i smanjuje se potrebna koJicina
energije i obratno. Radi toga lakse postizemo vecujedinicnu (zaprcminsku) tezinu i
manju poroznast, uz pavecanu vlainost. avo vrijedi sarno do neke odredene
granice sadrZaja vode koja se naziva optimalna granica sadriaja vode iii
optimalna vlaznost (wo), za odredeni utrosak rada i ana predstavlja karakteristiku
materijaia, Aka se poveca koliCina vade preko ave granice raste zasicenost pora
vodom, te se ne maZe postiCi, jedinicna (zapreminska) tezina, kao u slucaju
optimalne saddine vode jer bi zbijanjem trebalo istisnuti suvisnu vodu za
postizanje manje poroznosti materijala.
Odredivanje optimalnog sadrfaja vode (wo) vrsi se u laboratoriji po strogo
standardizovanoj metodi Proctora, u rnetalnorn cilindru dijametra 10,5 em, sa
odvojenim dnom i gomjim nastavkom, koji se mogu demontirati (Sl. 8.1.).
1000c""
E
E

,ri
H
50mm
E
E
o
o
M
MALJ
25N
Sf. 8.1. Cilindar i nabijac za standardni Proctorov opit stis}jivosti (Smith, 1993).
Odreaena kolicina materijala potrebna za najrnanje pet uzoraka osusi se na
zraku, izmrvi, prosije kTOZ sito 6 mm (4,67 mm).Jednom uzorku (oko 20 N) doda
se odredena kolicina vode i ostavlja 24 sata u zatvorenoj posudi da bi se viaga u
njemu jednolicnije raspodijelila, Uzorak se nakon toga ugraduje u slojevima u
metalni kalup, skupa s nastavkom visine 5 em i nabija rucnim maljem dijametra 5
em i tezine 25 N (iIi 45 N). Malj se nalazi uz vodicu i pada sa odredene visine
(30,0 em iii 45,0 em) i nabija svaki sloj (3 iii 5) sa 25 udaraca. Umjesto rucnog
nabijaca danas se koristi specijalni mehanicki nabijac za nabijanje, sa istim
karakteristikama zbijanja, Sa nabijenog uzorka skine se nastavak i poravna se
8. Geomehanicka ispit/vanja objekata od zemljanih materijala
povrsina sa gomjim dijelom cilindra. Uzorak se skupa sa cilindrom izmjeri i uzme
dio materijala za ispitivanje vlamosti. Ovaj postupak ponavlja se 5 - 6 puta i
uvijek sa drugirn sadrZajem vode povecavajuci ga 2 - 3%.
Poznata su dva standarda za zbijanje uzoraka koja su data u tabeli 8.1., s
tim da nasi standardi usvajaju standardni Proctor, dokje modifikovani AASHO opit
uveden u nekirn zernljarna za vece energije zbijanja, sto se zahtijeva kod izgradnje
aerodroma.
Podaci za standardni i modifikovani
Proctorov opit (Nonveiller, 1981)
Zapreminska tezina svedena na suho stanje dobije se iz izraza (prerna JUS-
u U.B 1.038):
gdje je:
m, - tezina praznog cilindra (N);
ml - tdina vlaZno sabijenog uzorka sa cilindrom (N);
V - zaprernina cilindra 1000 cm
3
;
w - sadrZaj vode (%).
(8.1.)
Rezultati se nanose na dijagram, gdje se na apscisu nanosi sadrz.aj vode w
(%), a na ordinatu zapreminska tezina r d (kN / m
3
) i poroznost e (%). Saddaj vode
koji odgovara maksimalnoj zapreminskoj tezinije optimalni sadrZaj vode (sl. 8.2.).
Povecana energija zbijanja iii utroseni veci rad za sve nacine zbijanja ima
za posljedicu poveeanje zapreminske tezine i smanjenje optirnalne sadrZine vode.
Na slici 8.3.-a prikazan je efekat poveeanja rada utrosenog na zbijanje
jednog te istog materijala (pjeskovito - glinovito tlo), a n. slici 8.3.-b krivulje
zbijanja razlicitih materijala (masna glina, pjeskovita praSina i prasinast pijesak) uz
jednak utrosak rada. Uz ve6i utrosak rada za zbijanje postize se veea tezina Y d
manji koeficijent poraznosti e kod vlaZnosti manje od optimalne (sI.8.3.-a) i

II Geomehanicke o.wbine, i metode ispitivullja tla
obratno. Na dijagramu je nacrtana i hiperbola (A), koja pokazuje odnas izmeau
koeficijenta pora e i vlamosti w za potpuno zasicen materijal. [z uporedbe se vidi
da stepen zasieenja zbijenog tla raste sa vlagom i energijorn utrosenom na zbijanje,
a ujedno se srnanjuje zapreminska tezina i raste koeficijent pora. Sto je veei
koeficijent vise raste stisljivost nasipa, a sto je ve6i stepen zasicenja, to ce
viSe da raste pomi pritisak "u" koji nastaje za vrijeme gradenja.

- I I I . I
S_1.0 I
S - UNIJA lASICENJA

{NEMA PORA ISPU-
NJENIH VAlOUHOM)
max
6d
'\

m IAPRE
ax MINSKA TE liMA

V
1,\
.w
o
- OPTlM"AlNI
SAORZAJ VaDE
V "",,' "

'-...
..
.
SAORZAJ VODE I\A.I (O,.)
SI.8.2. Dijagram ovisnostijedinicne (zapreminske) suhe tdine (y d) i sadriine vode (w) za
odretleni utroseni rad
Iz krivih na slici 8.3.-b vidi se da se za prasinast pijesak dobije relativno
visoka zapreminska tezina uz relativno nisku vlamost (I), a Proctorova krivulja je
ostrije zakrivljena. Za masnu glinu, kao drugi ekstrem (3), dobije se relativno mala
tezina zbijenog materijala uz relativno veliku vlaznost, a Proctorova kriva nema
tako izra.zen maksimuffi. Iz ovoga je sagledivo da materijali vece plasticnosti nisu
taliko osjetljivi na promjenu vlliZnosti pri ugradivanju. U drugom slueaju materijal
je potrebno ugradivati u uskim granicama vlaZnosti.
Ovako dobiveni rezultati sluze za izradu tehnickih uslova za ugradnju
rnaterijala, kojima treba definisati vrstu materijala, granice vlaZnosti, najmanju
zapreminsku tezinu i podrucje granulometrijskog sastava. Uslovima se odreduje jos
visina slojeva, nacini i uslovi nabijanja i minimalni broj prolaza preko svakog sloja.
Ovo posljednje se prije gradenja provjeri i na probnim poljima, sa sredstvima i
naCinom rada koji ce stvamo hiti upotrebljeni.
Proctor je jos na svakom uzorku mjerio silu prodiranja P pri utiskivanju
tankog cilindrienog klipa do odredene dubine. Na osnovu toga uspostavljena je
karelacija izmedu otpornosti materijala i vlliZllosti (Nonveiller, 1981).
222




N

SAORiAJ
VODE<Ul
8. Geomehanicka ispitivanja oi!/ekala ad zemljanih materijala
15, , !

,
bill I ,j
,
"
16 20
a) b)
Sf. 8.3. Odnosi izmeau jedinicne (zapreminske) teiine (y d) i vlainosti (w) za isti materijal
a razliCito utrosen rad (a) i raz!ici,ti materijal i za isti utroseni rad (6): za
prasinasti pijesak (1), pjeskovitu prasinu (2) i masnu glinu (3).
8.3.2. KALIFORNUSKI INDEKS NOSIVOSTI - eRR onT
KaIifornijski indeks nosivosti iii eRR vrijednost predstavlja odnos izmeau
napona (1, potrebnog da se klip standardne velieine utisne do dubine 0,254 iIi
0,508 em u uzorak tla i standardnog napona (j n' koji je potreban da se isti klip i sa
istom brzinom (1,27 mmlmin) i do iste dubine utisne u standardni materijal,
odnosno mehanicki zbijen tucanik.
Odredivanje eRR vrijednosti vrsi se u laboratoriji na neporemecenim ili na
poremecenim uzorcima tia iii na terenu radi kontrole vrijednosti odredenih u
laboratoriji. eRR vrijednost sluii za dimenzioniranje kolovozne konstrukcije
puteva, aerodroma i drugih konstrukcija koje su oslonjene direktno na do.
Materijal (oko 5,5 kg) poremecenog, uzorka se osusi na zraku, usitni i
prosije na sito od 20 mm i ugraduje u rnetalni kalup dijametra 15,2 em, a vi sine
17,8 em, sa optimalnim sadrZajem vode (sl. 8.4.).
Za ovaj rnaterijai se prethodno ustanovi vlainost i optimalni sadrfuj vode.
Materijal se nablja u tri iii pet slojeva odredenom energijom zbijanja, slicno kao
kod Proctorovog opita. Poslije nabijanja i vaganja uzorka zamijeni se donja ploca
kalupa perforiranom plocorn, a na gornju povrsinu postave ploce cija tezina
odgovara tezini kolovozne konstrukcije. Cilindar sa uzorkom potopi se potpuno u
vodu i ostavi sve dok bubri, ali najmanje cetiri dana. Za to vrijeme mjeri se visina
bubrenja uzorka. NakoD ove pripreme cilindar sa uzorkorn stavi se centricno na
kruZnu ploeu uredaja za utiskivanje klipa, konstantnam brzinom od 1,27 mm/min.

I1 Geomehanicke osobine, klasijikacije i metode ispitillallja tla
Prva dva min uta ceitava se prilisak i dubina uliskivanja svakih pola minute, a
poslije nakon jedne minute. Utiskivanje se naslavlja sve do dubine 2,54 mm,
odnosno 5,08 mm, uz citanje pritiska svakog min uta.
@

.;:.. ,496mm
/."'" -
4
5
S/. 8.4. Presjek kroz uredaj za provotienje eRR opita gdje je: klip za prenos opterecenja P
(1), mikrametar za mjererlje slijeganja (2), place kaje zamjenjuju apterecenje
kolovow (3), nastavak (4), uzorak (5), (a) I Izgled aparata za CBR oplt(b).
Rezultati ispitivanja nanose se na dijagram u kojem apscisa predstavlja
dubinu utiskivanja klipa w (mm), a ordinata napon 0'= P: A (SI. 8.5.). Kriva moze
biti potpuno konkavna iIi konkavna i konveksna, te se u posljednjem slucaju izvrsi
korekcija ishodista. U isti dijagram se cesto unosi i kriva za standardni materijal.
Vrijednost CBR dobije se kada napon a pri dubini utiskivanja 2,54 i 5,08
mm izrazimo odnosom sa naponom cr n pri kojem se klip utisne u standardni
materijal za iste velicine, tj.:
iIi:
a
CBR=-·100,
a,
(8.2.)
(8.3.)
224
iii:
8. GeQl1lehanicka ispitivanja objekata od zemljanih materiia1a
CBR
2
(N/mm');
3,2
(8.4.)
gdje je:
NE
E
-%
'"
z
0

«
z
a, i a, napon, kod dubine utiskivanja klipa 2,54, odnosno 5,08 mm
(Nlmm2), u uzorak Ila;
a, = 2,1, odnosno 3,2 Nlmm' je napon kod dubine utiskivanja klipa 2,54,
odnosno 5,08 mm, u standardni tucanik.
@
Ii
V
./
/ 112'\
.. 2.!
f-f,;'
II
V
y
/
V


r(i)
I
'"
/; 1/
®
v
l--
i--"
r::::-
l/
V
iSTAHDARONA KRIVA
ZA TUCANIK
RlVA ZA KOJU HE
[.;REBA KOREKCIJA
®
6'nl :2.1 N/mm2
Gn2::3.2 N Imm
2
__ 2,Q -c-;;o-.... '"'7l
f 6"")
/1 lA
®
lKRIVU TREBA
KORIGQVATI
25 315 4.50 515
OUBINA UTiSKIVANJA KLiPA wlmm)
N
'-"
2.5,[ 5.oX",lmm)
o o 125
Sl.8.5. Dijagram ovisnasti opterecenja i dubine utiskivanja klipa (a) i ovisnosti napana a
dubini prodiranja klipa (b) po CBR opitu.
Ako je vrijednost CBR jednaka iii veca za dubinu od 5,08 mm od
vrijednosti za dubinu 2,54 mm, mjerodavna je vrijednost za dubinu 2,54 mm. Sarno
ako je vrijednost za 5,08 mm manja od vrijednost za 2,54 mm dubine utiskivanja i
poslije ponovljenog ispitivanja, uzima se vrijednost koja odgovara dubini
prodiranja klipa od 5,08 mm.
Neporemeceni uzorak uzima se utiskivanjem cilindra, u kome ce se vrsiti
ispitivanje u tlo iii materijal koji je nabijen sredstvima za nabijanje. Postupak oko
utiskivanja klipa u uzorak i prikazivanje rezuitata Sll anaiogni poremecenom
uzorku.
Terenski opiti provode se na prirodnom iii zbijenom tiu ukoliko ne sadr.zi
zrna precnika veceg od 15 mm. Na poravnatom tlu utiskuje se klip presom u tlo,
MelU1.IIika tla 225
If Geomehanicke OSObilll', Idasifikacije i metode ispitivalfja Ila
oslonjenom na natovareni kamion i komparaterom D11eri dubina prodiranja. Broj
opita ovisi 0 prirodi ispitivanja tIa, ali je na svakom odabranorn potrebno
izvrsiti najmanje tri opita, na odstojanjima oko 0.5 m i uzeti prosjecnu velieinu.
8.3.3, ISPlTIVANJE STlSL.TlVOSTl TLA KRUZNOM PLOCOM
Ovo ispitivanjc primjenjuje se svugdje gdje 7.elimo provjeriti stisljivost tia
iii efektc zbijanja zcmljanih materijala, u kome slucaju se propise modul st'isljivosti
dobivcn pomocu kruzne ploee. Stisljivost tla iIi zbijenost rnaterijala cesto se na lieu
mjesta ispituje kruznom plocom standardizovanih dimenzija. Najcesca primjena
ovog ispitivanja je u cestogradnji, zatim kod izgradnje aerodroma, nasipa za razne
namjene i sl., gdje se odreduje nosivost podtla i pojedinih dijelova konstrukcije, pri
6emu se propisuju odredeni kriteriji i velicine koji se moraju zadovoljiti.
Ovo ispitivanje obradeno je u standardima (JUS U.B,,046 - 1968), koji
predvidaju koristenje krute celiene ploee povrsine 200 em' (d = 15,96 em) iii od
700 em' (d = 29,86 em), Standardom je propisan nacin pripreme povrsine i tok
ispitivanja, kao j proracun modula stisljivosti (deformacija). Ploca se postavi
ho:ri7-Ontalno na prethodno oClscenu i zaravnatu podlagu, a zatim se vrsi sukcesivna
opterecenje, pomocu hidraulicke prese. Kao balast najcesce se koristi neko tesko
VQzil0, iIi modernija oprcma koja ima u svome sk10pu paseban sistem izazivanja
optereeenja. Slijeganje a time j tla, mjeri se putcm rnikrometara, oslonjenih
na poscbne nosace po obodu ploee, Kod krupnozmih materijala postavlja se sloj
sitnog pijeska debJjine najvlse 6 mm kako bi kontakt bio potpun na cijeloj povrsini.
U odreoenim vremenskirn intervalima i I.a svald stepen nanosenja
opterecenja vrsi se ocitavanje slijeganja ploce i prati njegov razvqj s vremenom.
Nanosenje svakog narednog stupnja opterecenja vrsi se tek onda kada .Ie brzina
slijeganja na prethodnom stupnju bila dovoJjno mala, a zasto postoje raI.radeni
kriteriji.
RezllItati ispitivanja nanose se na dijagram koji daje ovisnost izmedu
napona (5 (kNlm2) i slijeganja (s) ploee (dijagram slican na slici 8,5,). Dobiveni
odnos Zll sire podrucje napona daje zakrivljenu liniju, pa zbog toga ni modul
stisljivosti nije koostantna velicina nego zavisi 0 intervalu razmatranih napona. II.
ovjh odnosa dobije se modul stisljivosti, koji izraZava slijeganje JXld djelovanjem
opterecenja za odredeni interval, 1j.:
6.(5
M =-,d
, ils
(8.5.)
iii putem jcdnadzbe za kruznu plocu na elasticnom sloju neogranicene dubine uz
V = 0,5 (Nonveiller, 1979):
226 Melulllika tla
gdje je:
8. Geomehanicka ispilivanja objekata od zemy'anih malerijnfo
6.(5
M,
6.(5 - razmatrani interval napona (kNlm');
(8,6,)
ils - odgovaraju6a razlika slijeganja kruwe ploee u tome intervalu (em);
d - precnik ploee (em);
s - izmjereno slijeganje (em).
'"
%
o
"-
«
%
o 2.5
S.O 7,S 10 12.5 1S 17.5
SREDHJE SlIJEGANJE s{10
2
cm)
SI.8.6. Dijagram ovisnosti izmetiu napona (a) i sJijeganja (s) dobiven po Westergaa-
rdovom opitu..
Standardima su predvidena i podrucja prema kojima se cijeni da Ii
dobivena linija ovisnosti (J - s odgovara predvidenoj namjeni. Izracunati modul
mora biti jednak iii ve6i od propisane vrijednosti u standardima iii tehnickim
uslovima projekta,
Za Winklerov prostor vrijedi lzraz;
(5=k,s, k=(5 (N/em
3
), (8,7,)
s
o-dje je k koeficijent proporcionalnosti nazvan modul reakcije tla. Ovaj modul
;eakcije tla, po Westergaardu, dobije se ispitivanjem tla pomocu celicne kruzne
ploce ojacane rebrima, precnika 75 em j debljine 15,5 mm. Priprema, tok ispitivanja
i prikazivanje rezultata analogan je prethodnom nacinu (s1.8.6.). Uobicajeno je da
se ovaj modul reakcije tla k proracuna iz napona pri slijeganju od 1;2 mm,
. Sisternaticnim ispitivanjirna sa kruznom plocorn uspostavljeni su odrea-eni
odnosi izmedu modula stisljivosti M, i stepena zbijenosti dobijenog pornocu
Proctorovog opita, a za razoe materijale (Stojactinovic, 1984),

11 Geomehanicke osobille, klasifikacije j metode ispitivOI!ja tla
S.4. KONTROLA KVALITETA MATERUALA U NASIPIMA
U fazi projektovanja ispituju se odredene osobine materijala iz pozajmista,
iii opcenito iz iskopa za ugradnju u nasipe, a u fazi izgradnje nadzire se i
njihov kvalitet i velicine propisane tehnickim uslovima. Projektom se predvldaJu:
Ii) koje i u kojem obimu treba kontrolisati osobine ugradenih materijala, (ii)
dopustene graniee odstupanja koje zadovoljavaju prosjecnu propisanu vrijednost,
(iii) metode ispitivanja i mjerenja postignutih osobina u laboratoriji i "in situ", (iv)
sistematiziranja i analize dobivenih rezultata.
Kontrola kvaliteta materijala ugradenog u nasip putem terenske
laboratorije obuhvaca sve osobine koje su propisane tehnickim uslovima projekta.
Osobine koje ce se provjeravati ovise 0 projektnim rjesenjima izrade nasipa, vrsti i
namjeni objekta, vrsti i nacinu ugradnje materijaia u nasip i dr. Kod nasip. za
saobracajnice najbitnije su cvrstoca i stisljivost, dok je za odbrambene nasipe i
nasute brane, pored osobina navedenih za nasipe, va.zna i vodopro-
pusnost.
Iz uvaljanih nasipa vade se poremeceni iii neporerneceni uzorci za
ispitivanje odredenih osobina u laboratoriji. Vrste, obim i velicina uzorka ovise 0
vrsti materijala i granulometrijskom sastavu. U koherentnim materijalima vade se
neporemeceni uzorci cilindrirna raznih velie ina, ovisno 0 promjeru najveceg zma.
KontroHse se u toku izvodenja prirodna vlaZnost prije valjanja i uporeduje se sa
optimalnom vlainoscu po Proetoru. U slucaju vecih odstupanja vrsi se susenje iIi
vlazenje materijala prije ugradnje. Zbijenost, cvrstoca na srnieanje i
vodopropusnost su znacajne osobine ugradenih koherentnih materijala, koje opet
ovise od poroznosti, zbog cega se ispituje saddina vode i zapreminska tezina "in
situ" na prije opisani nacin. Obicno se zahtijeva da suha zapreminska tezina ne
bude manja od (0,95 - 0,98) =, Y d ' koja se dobije po postupku Proctora.
Kod nekoherentnih materijaia kao sto su pjeskovito Sljunkoviti materijali
indeks relativne gustoce ld Uedn.4.22. i 4.23.) predstavlja znacajnu karakteristiku
zbijenosti ovih materijala. Za njegovo odredivanje potrebno je ustanoviti na
ugradenom materijalu zapreminsku tezinu i saddinu vade. Obicno se kao
minimalna vrijednost propisuje ld (Sarae, 1989). Vodopropusnost i
zbijenost pijeska i sljunka ovisi 0 granulometrijskom sastavu koji se obavezno
ispituje. Ovo je posebno znacajno kod filterskih slojeva kod kojih se koristi
korelativnost navedenih osobina. Provjerom gustoce i granulometTijskog sastava
posredno se kontrolira postignuta vodopropusnost ugradenog materijala.
U nekoherentnim nasipima zapreminska tezina, vlaZnost i granulome-
trijski sastav odreduje se na osnovu pravilno iskopanih ispitnih jarna volurnena 1 -
3 dm
3
(sI.4.5.). lskopani materijal se pakuje i ispituje u laboratoriji, a pomocu
kalibriranog pijeska, sipanjem u rupu, odreduje se zapreminska tezina (tacka 4.6,).
228 Me/um/ka tla
8. Geomehanicka ;spitivof!ja objekata ad zemljanih malerijaia
U karnenim nasipima kopaju se vece rupe od 0,5 do 2 m
3
, ovisno 0 velicini
najkrupnijeg kamena i vi sine slojeva. Obicno se kopa rupa dubine jednakoj visini
slojeva. Zapremina se izmjeri na ranije navedeni nacin, a tezina rnaterijala
vaganjern, dok se granulometrijski sastav ustanovljuje prvo odvajanjern vecih
biokova kamena, a zatim frakeija preko 30 em i frakcija izmedu 6 i 30 em. Od
preostalog materijala uzima se reprezentativni uzorak i prosijava na standardnim
shima iii se cjelokupan materijal prosijava na sitima i na samome terenu.
Za ispitivanje zbijenosti tla na terenu koristi se za prethodna ispitivanja
Proktorova (Proctorova) igIa, koja se najprije bamari na uzorcima pripremljenim
za ispitivanje po metodi Proktora.
U posljednje vrijeme uspjesno se kolicina vode i jedinicna tezina moZe
dobiti pomocu gama - sondi.
Kontrola nosivosti krufuim plocama provode se na terenu na naelll i u
obimu datom u tehnickim uslovima iii standardima za odgovarajuci tip i namjenu
nasipa.
Analiza rezultata dobivenih kontrolnim mjerenjem vrsi se na osnovu svih
prikupljenih laboratorijskih i terenskih podataka. Obicno za jedan nasip ili branu
postoji vise pojedinacnih mjerenja raznih osobina materijala, te je
prikladno obaviti statistickom analizom, na bazi normale Gaussove I
vrednovati ih statistickim parametrima (srednja vrijednost, standardna devlJaclJa.
koefieijent varijacije, asimetricnost krive i dr.). Tako je npr. na brani od k3.!llenog
nabacaja za Hidroelektranu Rama provedeno prethodno odredivanje jedinicne
tezine na Ilprobnorn polju
lt
ovisno 0 broju prolaza vibrovaljka, visini sloja, kolicini
dodate vode i velieini difereneijalnih i ukupnih sIijeganja svake unaprijed
definisane tacke. Kontrola ugradenog nasipa izvrsena je u preko 24 probne jame i
dobivena prosjecnajedinicna tezina od 21,23 kNlm', s tim daje procenat preko ove
velicine iznosio 45 - 70% (Pavlovic, 1972).

9. ISPITIVANJE OSOBINA TLA NA TERENU
Ispitivanjem osobina tla na terenu, na lieu mjesta, odnosno III situ",
odredenirn metodama dobivamo dovotino tacne rczultate koji su odraz rcaIne
sredine. Rezultati terenskih ispitivanja upotpunjuju Jaboratorijske analize, cimc sc
dobije yeti fond podataka za odredivanje geomchanickih karakteristika tlu.
Karakteristike slojeva daju se pribliZno oa terenu ustanoviti mjerenjcm otpnra
prodiranja iii otpora okretanju utisnutog uredaja. Ova ispitivanja su jcdnostavna i
brza i l1e javlja se problem porernecenosti uzorka, kao sto je to slucaj kod
laboratorijskih ispitiva11.ja. Poznato je da Itneporemeceni" uzorci lia prilikom
vadenja i ispitivanja dozive odredene promjene posebno oslobadanje napcnskog
stanja; kojemje uzorak bio izloZen. Ova kod ispitivanja "in situ" nije slucaj. Danas
5e najcesce primjenjuju slijedeca "in situ" ispitivanja:
);> sondiranje penetracijom;
);> mjerenje cvrstoce na smicanje krilnom sondom;
);> probno opterecenje;
~ ispitivanje i osrnatranje podzemnih voda.
Opit kru.znom plocom j eBR opit na terenu opisani su u lacki 8.
9.1. SONDIRANJE PENETRACIJOM
Sondiranje penetracUom tla vrsl se u cilju dobivanja njegovog relativnog
otpara. Ova ispitivanja.su povoljna kad nekoherentnih slojeva tla kao sto su mehke
muljevite naslage, pijesci i sljunkovi isp<Xl nivoa podzemne vade, tj. kada 5e ne
mogu besprijekorno ili nikako izvaditi neporemeceni uzorci tla za !aboratorijska
ispitivanja. Ova ispitivanja provode 5e U kombinaciji sa sondainim busenjem, a ne
samostalno.
Plincip sondiranja penetracijom, koji su uveli Holandani, sastoji se u tome
sto se rnetalni siljak iIi cilindar standardnih dimellzija j oblika utiskuje u t10 i na
osnovu jacine pritiska iii udaraca i dubine utiskivanja odreduje se otpor tia, a
postoje empirijske korclacije izmedu otpora prodiranja i drugih osobina tla.
Rezultati su narocito korisni pri uporedivanju nosivosti pojedinih slojeva, odnosna
temeUnog tla na raznim dubinama.
Penetrometar se moze utiskivati u tlo pomocu dinamickih udara, po cemu
su dobili i nazi\' dinamicki penetrometri iii pomocu staticke sjie, te se nazivaju
statickim pe-netrometrima. Postoji veei braj razlicitih penctracionih apita, ali su
kod nas uobicajeni:
y standardni dinamicki pelletracioni opit (SP7);
/I1e/)anika tla 231
II Geomehanicke osohine, klasifikacija i metode ispilivanja tla
opit lahkim dinamickim penetrometrom (Haefeli penetrometar);
staticki penetracioni opit (Holandski penetrometar).
9.1.1. STANDARDNI DINAMICKI PENETRACIONI OPIT (SPT)
Primjenjuje se vise nego ijedan drugi dinamicki opit, posebno u Arnerici, a
manje u Evropi. ObavJja se u prethodno izbusenoj, oblozenoj i ociscenoj busotini.
Na dno busotine spusti se penetracioni cilindar (s1. 9.1.-a) normalne dimenzije
(duzine 30,5 em), sa nozern iii siljkom na vrhu i utisne se u tIo za 15 em udarcem
malja tezine 635 N, sa vi sine od 76.3 em, pri cemu se broj udaraca ne racuna zbog
iskljucenja zaostalog iii rahlog materijala. Poslije toga penetracioni cilindar se
pobija u dubinu od 30,4 em udarcima istog malja iste teline i registmje se broj
udaracaN.
Konzistentna stanja koherentnog tla i relativna
zbijenost pijeska kod standardnog opita
Tabela 91
llro) I K6herentno do' Broj udaraca "Pijesak ,'.
'.", ,.", N' , Stallie ,koozjstencije , RelatiYnllzbijenOSt
0-2 tecno (vrlo mehko)
0-4
vrlo rastresit
0-15
2-4 mehko
4 - 10
rastresit
15 -35
4-8 srednje tvrdo
10 - 30
srednje zbijen
35 - 65
8 - 15 kruto
30 - 50
zbijen
65-85
15 - 30 vrlo kruta
> 50
vrio zbijen
85 - 100
>30 cvrsto
ll<>mJe <.-ifre: l"erzagl!i i Pock. 1948.
donje cirrI': Gibhs i HoltZ. 1957.
Na slid 3.6. prikazanje rucni uredaj za pobijanje cilindra u tic, ali postoje i
savrseniji strojevi na masinski pogon.
Iz broja udaraca na penetracioni cilindar nozern rnoze se orijentaciono
odrediti stanje konzistencije tla i re1ativna zbijenost. Na osnovu velikog broja
ispitivanja dati su ovi elementi za koherentno tIo i pijesak u tabeli 9.1.
Ovakvi pokusi mogu se izvesti i u sljunkovitom tIu ali sarno urnjesto
cilindra treba koristiti siljak, jer u cilindru rnogu zaglaviti veci komadi sljunka.
Kada se ispituje siljkom, treba redukovati broj udaraca po izrazu (Nonveiller,
1981):
N noza = (0,70 - 0,7S)N Jiljka, (9.1.)
232 Mehallika tia
9. /spitivanje osobina tfa 1la terCIIU
a ako se sondiranje vrsi u vrlo sitnom pijesku (SFs), ispod nivoa podzemne vode i
ako je broj udaraca malja N > 15, treba ga reducirati na broj udaraca N po obrascu
Terzaghija i Pecka (1948):
@
;33 1
../C--
N = 15+0,S(N'-IS).
(1) glova
(l)dvodjetn; t!!mdor "lQ uzorak
(3) noi so ;en!i!om
(4) .!:one. pIOS\1Cr.Og loma
(9.2.)
"
"-

'"
,

0
'"'

,
,

,b
N:20
,

.,5
,
o
SIRINA TEMELJA 8im)
S/.9.1. Cilindar za standardni penetracioni opit (aj, (Nonveiller, 1981) i empiricko
odreilivanje dopustenog opterecenja (qd) na osnovu standardnog penetracionog
opita (b), (Terzaghi i Peck, 1948).
Terzaghi i Peck (1948) su no osnovU dopustenog slijeganja dali dijagram
(sl. 9.I.-b) za empiricko odredivanje dopustenog opterecenja qd na osnovu broja
udaraca N, pri utiskivanju penetracionog cilindra duZine 30,5 em. Pritom je
relativna zbijenost za: N >50 vrlo zbijeno, N =30-50 zbijeno, N = 10-30 srednje
zbijeno i N <10 rastresito tlo, pri sirini temelja B =6,0 m i nivou vode ispod
temeljne stope min. IB (Najdanovic, 1979; Smith, 1993). Za slucaj potopljenosti
tia vrsi se linearna interpolacija.
Sf. 9.2.

z
«
0

:0


0
0
"
0

®
o 1. i
z
..
,
• 2
..
,
6
o
;1.
0
0
,
,
f-H701"---i--i-----j2()"
o /
,I- ;:;12
fa 0
,
20 40 60
N_ MJEREH! OTPOR
@
OONQS OTPORA Np/N
lS 20 2S 3.0 3.
- ,/
/'
"
Dijagrami za korigovanje broja udaraca N u Np' kod manjih dubil1a i to za;
(J < 230 kN 1m
2
(a). (Nonveiller, 1981) i za (J < 138kN 1m' (b), (Smith, 1993).
JI GeomeiJl.lntcke osobine, klas!/ikaqia i metode ispWvanja fia
Broj udaraca N izvedenih na dubini gdje je vertikalni napon a manji oct
230 kNlm
2
korigira se na broj udraca Np prema dijagramu (sl. 9.2.-a), jer se do
ovoga doSio laboratorijskim komparativnim mjerenjima (Gibbs, 1957). Mnogi
autori ispitiYaji su OYU problematiku i dolaziIi do razlieitih rezultata. Neki standardi
prihvatiH su rezultat Thorburna (1963), koji je llstanoyio granicu za redukciju broja
udaraca Nna Np 138 kNlm' (sl. 9.2.-b).
Uporedivanjem odnosa zapreminske tezine (y) j ugla smicanja (ifJ), dobtje
se korelacija izmedu broja udaraca i ugJa smicanja. Na ovaj nacin se iz broja
udaraca (N) iIi korigovanih udaraca (N
p
) more dobiti pribliZaI1 parametar smicanja
'P za nekoherentan materijaJ (sl. 9.3.).
Dijagrami na slikama 9.2. i 9.3. mogu posluziti i za Sljunkovita tla, ali su
rezultati manje pouzdani od onth dobivenih za pijesak. Za koherentnc matcrijaie
ovaj postupak more dati sarno inforrnativne podatke.
®
I
/
I /
V
./
V
o
V
2B 32 36 '0 4l.
UwAO SMICANJA f(·l-
6.
~ 50
~ '0
..
~ ,

o
'" 2
~

:i 10
..
o
/
~
V
@
I
(0
V
l7
/'
bz-
/.
/ / t'SZ
/ V
3')1
V
I
28 30 32 3' 36 38 40 42 'I. 46
UGAO SMICANJA 'ft-)
SI. 9.3. Dijagram korelacije izmeau broja udaraca ili korigovanih udaraca (N i N
p
) i u.gia
smicanja (1/:+ opceniti slucaj (Nonveiller, 1981) (a) i za pOjedtne vrste
nekoherentnog tla (b), gdje je: pjdcana prasina (I), ravnomjerni fint pijesak (2),
dobra f?ranuliral1 pijesak i sljunak (3), (Smith, 1993).
9.1.2. OPIT LAHlUM DINAMJCKIM PENEl'ROMETROM
Ova se metoda koristi samostalno za odredivanje otpora tla dubine 10 - 12
m. Pribor za dinamicko ispitivanje se sastoji od metalnog siljka razlieitog dijametra
i oblika sa produzenom metalnolll sipkom manjeg dijametra, prste.na na koji pada
maij, malja, vodka i granicnika.
234 MehO/lika Ila
9. hpilivollje owbina tla IW terclIU
Postoje razliciti modeli dinamickog penetrometra kao sto su lahki i teski
penetrometri sa papucom iii siUkoffi, sa iii bez oblozne cijevi itd.
Na slid 9.4. 2 ~ r i ~ ~ a n je. lahki ),enetrometar sa siljkom promjera
d = 2,5 em (A = 5 em I, 111 d = 3.56 em \A = 10 em') sa ,ipkama 15 - 20 mm
debUine i I,D m duzine. Tezina malja je 100 N, a on pada sa visine od 50 em.
Na slici 9.5. dataje skica lahkog penetrometra tipa Hiifeli koji se sastoji od
sipki dijametra 33 mm, sa siljkom od 3,6 em (A::::: 10 cm
2
), za nekoherentno i ),0
em (A:::; 19,6 cm
2
) za koherentno tio. Tezina malja iznosi 285 N i pada sa visine
od 30 em.
Postoje penetrometri i drugih dimenzija, ali su svi na slieHorn principu.
allOJ UOARA Ii" 10cm UTI5Ki\·/l.NJA
KONUSA
SI. 9.4. Dinamicki lahki penetrometar (a), sa siijkom (I), metalnom sipkom (2), maljem
(3), postofjem malja (4), granicnikom (5) i vodicom (6), te dijagramom otpornOSfi
tla (b), (Najdanovic, Obradovic, 1981).
Kod ovog naeina sondiranja siljak se nabija ma.1jcm odredene tezine W ~ sa
odredene visine h u tlo i biljezi broj udara n potreban da se sonda zabije u dubinu l.
Podizanje maijaje rueno, a rezultati sondiranja unose se u dijagram (sl. 9.S.-c).
Usvajajuci oznake prema crtezima:
W - teZina malja 285 N;
h - visina pada 30 em;
A - povrsina siljka 10 em' za pijesak i 19,6 em' za glinu;
Ml'ha/lika Ita 235
JJ Geomehanicke osobine, klasifikacija i metode IJpitivanja tla
n - broj udaraca;
1- dubin. prodiranja (em),
moZe se izracunati
n·W·h ( / 2)
\kN m .
A-I
(9.3.)
Na osnovu dinamickog otpora prodiranja
slijedeci kriteriji za ocjenu stepena zbijenosti tIa:
inforrnativno se mogu dati
1- 5iljUk za pije-i'ak
:+I@ (b) t:.
SHjck za gli IlU
'U
Woo
10) 0 10
Wr(MNfm
2
,

20 30
]-3 o -
-- .-
F
,
• ow
.: Utl.S
E
lOmax ",'eomm
t=.
c..,
120
3
:'.. GW

:z{m
,
ti
ll-
SI. 9.5. Dinarnicka penetraciona sonda tipa Hiifeli sa dispozicijorn (a), siijlwm za pijesak i
glinu (b) i sondainim profilom sa dijagramom rezultata ispitivarya (c),
(NOllvdller, 1981).
Wr < 5000 kN / m
2
, vrlo rastresito do rastresito do;
5000 < w, < 10.000 kN / m
2
• srednje zbijeno tlo;
w, > 10.000 kN / m
2
• zbijeno do vrlo zbijeno tlo.
Prema velicinama u izrazu 9.3. dobiva se za:
8380n ( / 'J
pijesak w, = -,- t,kN m' ;
. 4275n ( / 2)
glmu w, =-1- \kN m ;
(9.4.)
(9.5.)
Ovim jeftinim i brzirn postupkom dinarnickog sondiranja tJa izmedu
osnovnih busotina moze se ocijeniti slojevitost i sastav tla kao i otkrivanje slojeva
236 Meflallika tla
9. L\pitivallje osobina rIa no. terenu
mehke konzistencije iii male zbijenosti u tlu. Interpolacijom podataka izmedu
rijetke mreze repernih busotina dobit cerno dosta pribliznih podataka, koji mogu
otkriti eventualne anomalije i upotpuniti sliku 0 geomehanickim osobinama tIa na
razmatranom podrucju. Tacnost opita nije velika, jeT se energija zabijaoja trosi i oa
savladavanje drugih elasto - piasticnih otpora u tIu, zbog cega i ne postoje sigurne
korelacije sa parametrima tia koji se dobiju drugim metodama.
9.1.3. STAT/CKI PENETRACIONI OPIT
Statickim peoetracionim opitom mjeri se bez busotine otpor tia pri
prodiranju siljka standardnih dimenzija i cijevi koji se utiskuju u tlo statickom
sHorn oa posebnom uredaju. Glavni dijelovi aparature za ovo ispitivanje su:
Sf. 9.6.
E

sw
3
N

"
c
" ..
:;;
5
,
,
SF,
..

.,
o 10 1.0
o 10 20
( ...
----..\
...
!Ckd
1:
1
Tdf<N)
- C!'\oI. MN/m1)
T,
r
plohll loma
Staticko penetraciono sondiranje: serna ureilaja (a), pomocno villo (1), okvir
usidren u tlo (2), dizalica od 150 kN (3), hidraulii5ka komora za mjerenje sile (4),
vanjska eijev <P 36 mm (5), unutrasnje sipke <P 15 mm (6), detalj siljka (b),
sondaini profil i rezultati mjerenja otpora po dubini eM - otpor na siljku, Tr -
ukupan atpor uz pluS! (e), (Nonveiller, 1981), zona plastii5nog sloma ispod siljka
(d).
>- postolje sa opremom za aktiviranje sile, odnosno utiskivanje
izvlacenje sonde;
uredaj za mjereoje sHe;
suplja debela oblozna djev promjera 35 mm;
pune metalne sipke promjera 15 mm, sa metalnim konicnim siljkom.

Il GeomehaniL'ke osobine, klasijikacNa i metode ispit/vanja Iia
Klip dizalice opire se u gornji poprecni Ilosac rarna i proizvedenu silu
prenosi prcko metalnih sipki na siljak u tlu u se on utiskuje. Brzina utiskivanja
siljka treba daje kontinualna i iznosi od 0,2 do 0,4 mimin. Proizvedena sila mjeri se
pamoeu hidraulicke komore sa manometrom. Njoj se na klip oslanjaju sipke i
prenose otpore prodiranja koji se registruje na manometru (sL 9.6.-a i b).
Ispitivanja se pTovode po fazama. i to:
(a) utiskivanje siUka u tIc za 10 em prenosom sHe preka punih metalnih
sipki; .
Ib) utiskivanje oblozne cijevi za 10 em, tj. dok ne dodime siljak i
Ie) utiskivanje cijevi i siljka zajedno za daljnjih 10 em.
Prilikom utiskivanja siljka savlada se otpor njegovom prodiranju T
J
• zatim
utiskivanjem cijevi otpor tla 0 ornotac cijevi T" a sa siljkom i sipkorn zajednicki
otpor i prve i druge faze uliskivanja T. Otpori TiT" dobiju se citanjem na
rnanometru, te je iz ukupnog otpora (1);
T=T, +T" (9,6,)
otpor na omotacll cijevi:
(9.7,)
Staticki otpor siljka oznacava se po De Beeru sa eM, a predstavljen je
odnosom:
(9,8,)
gdje je A povrsina presjeka siljka i radi lakseg racunanja uzima se D = 3,56 em, za
koji je povrsina A:;:: 10,0 cm
2
• Svi ovi podaci nanose se na dijagram ovisnosti C
kd
i
T, sa dubinom (St 9,6.-c),
Olpor prod;ranju konus. (C
M
), kao rezultat statickog opit. ima veti znacaj
od otpora tla po ornotaeu cijev; (T,). jer C'd daje vrijednost u svakoj tacki po
dubini, dok T, daje ukupnll vrijednost dokle je prodro penetromerar. Zbog toga Sll u
posljednje vrUerne u upotrebi staticki penetrometri koji iznad konusa imaju
frikcioni rukavac ogranicene duzine (- 13 em), pomocll kojeg se mjeri specificno
trenje u slojevima kroz koje penetrometar pro)azi. No i pored ovoga u upotrebi je
najviSe koeficijent ekd, kojim se definiSe otpor prodiranju siljka.
Staticki penetrometar najvise se primjenjuje u nekoherentnorn materijalu,
iz kojeg se inace ne mogu uzeti neporemeceni uzorci za laboratorijska ispitivanja.
Utiskivanjem siljka u tlo nastaje oko njega plasticni slorn (st 9.6,-d) pa se
za staticki otpor maze pisati:
(9,9.)
- q
238 Mehallika tla
9, /spitiwlllje osobino tla na/crenu
gdje je N, j(rp) funkcija ugla unutarnjeg trenja matenjala, dok je qlL y , LI.z)
vertikalni napon na mjestu mjerenja otpora. Ugao trcnja tp 7..J nekoherentne
rnaterijale moze se dobiti iz otpora prodiranja siljka kad statickog penctracionog
opita iz ovisnosti N
q
= f{<p), a ova ovisnost proizlazi iz rjcienja za slam tia ispod
konusa i data je na slid 9.7. Zbog uticaja pornog pritiska, koji nastajc kod
utiskivanja sonde u koherentna till, ne moZe se primijeniti ovaj penetracioni metod
za odredivanje cvrstoce na smicanje koherentnih slojeva. Rezultati penetracionih
apita magu dati sarna komparativlle podatke 0 promjeni cvrstoce materUala po
dubini, jer nisu poznati pomi pritisci kod sloma tia oko siljka.
40r--------------,-------------,r--,

i
;...
Nq=I('f)'
Ckd=Nq-q
q = 'i.YAZ
__

q- '1YAZ
10 -:------,'------------1-----
8 10 20 40 60110100 200 400 60080010002000
Nq ----..
31. 9.l Dijagram za odreaivanje ugla qJ iz otpora pri prodiranju siljka (Nonveiller, 1981).
Prema Buismanu (1935) postoji odredeni odnos izmedu otpora prodiranja
siljka C
kd
i modula stisljivosti Ml' nckoherentnog rnaterijaia:
M, = l,SC'd' (9.10,)

II Geomehanii/re osohine, klasifikllcifa i metode ispitivanfa tla
Otpor trenja na omotacu cijevi moZe se koristiti za proracun trenja na
omotacu sipa.
De Beer (1948)je, proucavajuci izracunato i stvaroo sIijeganje mostova na
pijesku, predlozio izraz:
M"=3Ckd" (9.11.)
Vesic (1970) je ustanovio da modul stisljivosti ovisi 0 relativnoj gustoci Id
pa je ustanovio odnos:
(9.12.)
prema kojem za potpuno rahli pijesak pro;zlazi M, = 2C lui' a za zbijeni
M
v
:;;;4C
kd
·
Za sitan nekoherentan materijal (sitan sljunak i pijesak) jedino ova metoda
ispitivanja daje zadovoljavajuce podatke 0 tlu. Na osnovu njih se moZe odrediti
moe nosenja i slijeganja tla.
Paralelnim ispitivanjem statickog i standardnog penetracionog opita
uspostavljenaje u Belgiji slijedeca korelacija za pjeskovite materijale:
C
kd
= 400 N (kN 1m') u nekoherenlnom tlu; )
C
kd
= 200 N (kNlm')u koherentnom tlu;
C
kd
= (SOO-1000) N (kN 1m
2
) u sljunkovitom tlu.
(9.13.)
Ova korelacija moze se uzeti za pribliznu procjenu modula stisIjivosti iz
broja udaraca N. ali treba napomenuti da ona ovisi 0 vise cinilaca kao sto su oblik
zrna, mineraIoski i granulometrijski sastav i dr., te se ne maze bez provjere
primijeniti na druga podrucja.
Na bazi podataka u literaturi Sukljeje predlozio izraz(Nonveiller, 1981):
M" =C[ +C,N (kNlm
2
), (9.14.)
gdjeje 20 < C[ < 40 i 4 < C, < 8.
U tabeli 9.2. dat je raspon koeficijenata C[ i C, prerna Schultzeu
Menzenbachu (1961), za proracun modula stisljivosti (Nonveiller, 1981).
Koejicijenti C, i C2 ujednadibi (9.14.)
materijala
Mnogi autori uspostavljali su odnose izmedu koeficijenta C
kd
i nedrenirane
kohezije (e,), koji variraju u veoma sirokom dijapazonu, kao npr.:

9. /spitivOJlje osobina tla 110 lerellu
Zhijenost nekoherentnog tla
ovisno 0 vrijednosti C
kd
10c, < C
kd
< 30c,.
Tabela 9.3.
< 1500 vrlo rastresit 0 - 20
1500 4000 rastresit 20 - 40
4000 - 12000 sredn;e zbi;en 40 - 60
12000 - 20000 zbi;en 60 - 80
> 20000 vrlo zbijen SO - 100
(9.15.)
Pomocu vrijednosti C'" moZe se klasificirati zbijenost nekoherentnog tla,
odnosno konzistencija gline, kako je to dato u tabelama 9.3. i 9.4. (Sarae, 1989).
Ovisnost vrijednosti C
M
0
konzistenciji i evrstoCi gline
••••••••••••
Tabela 9.4.
',;,i/ib , •. ..· ••• 'llksii.
1na
.•..•.·· •..•· •.· .
be';
<500 vrlo mehka <25
500 1000 mehka 25 -50
1000-1500 srednie tvrda 50- 100
1500-3000 kruta 100- ZOO
3000-6000 vrlo kruta 200-400
>6000 cvrsta >400
9.2. MJERENJE C:VRSTOCE NA SMICANJE KRILNOM SONDOM
Iz mehkih koherentnih materijala tesko se mogu dobiti stvarno
neporerneceni uzorci tla zbog cega su laboratorijski rezultati nedovoljno pouzdani.
Isto tako rezultati penetracionih opita ne mogu se interpretirati sa potrebnom
tacnosell, vee se dobije sarno priblifui uvid u osobine tla. Zbog toga je razradena u
Svedskoj metoda ispitivanja cvrstoce oa smicanje materijala pornoeu krilne sonde u
dou busotine iii u sondainimjamama. Ovaj opit poznatje i pod imenorn Vane Test
i primjenjuje se za slojeve mehkih slabo konsolidiranih glina.
Uredaj se sastoji od dvije unakrsno i medusobno pod uglom 90'
postavljene celicne ploce visine h i sirine d koje su zavarene za metalnu sipku (sL
9.S.-a).
Opit se vrsi na taj nacin sto se na sondaini aparat umjesto svrdla montira
krilna sonda sa metalnom sipkorn i spusti kroz obloznu cijev do dna oCiscene

II Geomehanicke osobine, klasifikacija i metode ispitivanja tla
busotine ili iskopa sondaine jame, te utisne u tlo, tako da krila cijelom visinom, pa
i vise, budu u neporemecenorn tlu. Zatim se na gomjem kraju preko ruCice polahko
okrece aparat sve dok se ne postigne slom tla. Posebnim uredajem mjeri se
momenat M, koji je potreban da savlada cvrstocu na smicanje tla. Kada se krilna
sonda utisne u tlo, ana se lomi po omotacu cilindra, kojem je dijametar jednak
sirini krila d i po njegovoj jednoj iii obje baze (sl. 9.B.-b).
Iz jednakosti momenata okrelanja M i olpora tla smicanja po omolaeu To i
bazama cilindra koje obrazuju krila Th, dobije se evrSloca na smicanje 1:"f ' dakle:
d 2 d '1'
M=To' + l'b·--·11
2 32
( d d
2
n d}
M ;r
fl
dnh'
Z
+2
4
'"3
(9.16.)
odakle je:
(9.17.)
Ako se cvrstoca ispituje bez ucesca gomje baze, tj. ako je izvan terena,
onda se dobije izraz:
(9.1B.)
Po zavrsenom opilu i postizanju sloma tla okrene se sonda za 360' iii se
brzo okrene jos deset puta, Tako se dobije pored maksimalne cvrstoce r max pri
maloj i minirnalna CVfstoca na smicanje pri velikoj deformaciji tla r min '
Iz odnosa ove dvije cvrstoce smicanja moze se dobiti osjetljivost tla S/:
(9.19.)
Ova metoda daje zadovoljavaju6e rezultate u nekim tlima osjedjivim na
poremecaje.
Uzastopnim mjerenjem u raznim dubinarna dobije se promjena cvrstoce oa
smicanje po dubini, koja se predstavlja dijagramom "Cf / Z (s1. 9.8.-c).
Za materijale vece cvrstoce krila su manja, a 7.a mekse tlo veceg promjera i
visine.
MeiJaJlika tIa
9, Ispilivallje osobilla tla IIG terenu
Dobiveni podaci penetracionog opita, i opita pomocu krilne sonde, nadopu-
nJuJu podatke dobivene sondaZnim jarnama, bunarima, potkopima, busenjem i
ispitivanjem poremeeeoih i neporemecenih uzoraka u laboratoriji. Ponekad su avo
jedini podaci jer se oslalim melodama ne mogu dobili drugi.
@
.......... ,.,
I
1


-
ML
o
"
w
o
Cl
Sf. 9.B. Serna krilne sonde: detalj krila (aJ, serna urei/aja (b), dijagram rezullata ispiti-
vanja (c).
9.3. PROBNO OPTERECENJE
Probnim oplerecenjem odreduju se deformacione karakteristike Ila, krilicno
opterecenje, odnosno napon sloma i dopusteno opterecenje tla. Medutim, probno
opterecenje tla daje rezultale koji ovise od mnogo faktora kao sto suo slojevitost,
oblik i velicina opterecene povrsine, sastav tla, trajanje probnog opterecenja i de
Preduslov za ovu vrstu ispitivanja je da tlo u podrucju objekta bude homogeno
harem do dubine D:2: 3,5E. U ovom slucaju su osobine materijala u podrucju
sloma i deformacija t1a ispod probne ploce jednake onim na sirem podrucju ispod
lemelja objekta (sl. 9.9.-c). Ako ovaj preduslov nije ispunjen, vee se 110 sasloji od
vise slojeva razlicite nosivosti, probno opterecenje ne maze dati upotrebljive
podatke, jer je uticaj male opterecene povrsine na eventualne nife slojeve nosivosti
neznatan iii uopste ne dopire. Opterecenje, sJijeganje i napon sloma od objekta, pri
istom specificnom opterecenju, bit ce sasvim drugaciji, jer ce objekat usljed vel ike
sirine temelja djelovati na niu slojeve. Uslov homogenosti rijetko je ispunjen, te
ga busenjem i ispitivanjcm uzoraka tla treba dokazati i na osnovu toga odJuciti se
za probno opterecenje.
Probno oplerecenje se vrsi u relalivno kralkom vremenskom inlervalu (10 -
20 dana), dok vrijeme stvarne konsolidacije moze biti i znalno duZe posebno u

II Geomehanicke osobine, klasifikaci/a i metode ispitivanja Ita
glinovitim materijalima. Prema ovome dobijemo rezultate probnog opterecenja za
nepotpunu konsolidaciju, sto daje nerealne rezultate 0 nosivosti tla.
Zbog toga se odredivanje dopustenog opterecenja tIa na bazi probnog
opterecenja rijetko koristi, a obicno se upotrebljava za nekoherentna da, kada se ne
mogu uzeti neporemeceni a mogu se ocekivati pouzdani rezultati. Probno
opterecenje u koherentnim materijalima moze dati povoljne rezultate sarno aka se
vrsi do konsolidacije u svakoj fazi opterecenja.
Postoje dva naeina provodenja probnog opterecenja, i to: (i) direktno
prenosenje tereta na plocu kvadratnog iii kruZnog oblika, i (iiJ optere6enje ploce
hidraulickom presom, koja se odupire 0 balast (sl. 9.9.-a, b). U oba slueaj.
opterecenje se nanosi po fazama od 25 do 100 kNlm', po mogucnosti do sloma tla.
Probno optere6enje se provodi taka da se na iskopano dno jame, presjeka
oko 10 m
2
, direktno postavlja na tlo kruta ploea povrsine A = 1.000- 10.000 em 2, a
pozeljno je da se na istom mjestu koristi vise ploea raznih velieina. Na plocu se
stavlja betonski iii celieni stubie, na koji se postavlja postolje sanduka za teret,
odnosno balast. Kod opterecenja presom ona se stavlja izmedu stubi6a i balasta.
Postupak rada je slijedeei:
):.> izracuna se pocetno opterecenje opreme za ispitivanje i dodaje teret,
koji obezbjeduje prvu fazu optereeenja;
:> u da1jnjim vremenskim intervalima nanose se slijedece faze
opterecenja po mogucnosti do sloma iIi najmanje da 50% prelazi
predvideno najvece naprezanje na do;
):;- u svakoj fazi mjeri se u tri tacke slijeganje pomocu komparatera iii
nivelmanom.
Prije nego se nanese slijedeci stupanj opterecenja priceka se dok se ne
obavi konsolidacija tIa u propusnim materijalima. U slabo propusnim materijalima,
po mogucnosti, eekati dok se ne obavi primarna konsolidacija.
Na osnovu dobivenih rezultata opterecenja erta se cctveroosovinski
dijagram optereeenja (sl. 9.9.-d), na kojem se nanosi opterecenje q (kNlm2), vrijeme
t (sati) i slijeganje w (mm).
Vrernenski dijagram se koristi za odredivanje trajanja svake faze
opterecenja. Osmatranje slijeganja treba da traje sve dotle dok vremenski dijagram
ne dobije priblifuo stalan pravae prema svojoj asimptoti. Tako dobivena tacka u
vremenskom dijagramu projektuje se na dijagram slijeganja.
Kriva u dijagramu slijeganja u pocetku je pribliZno prava linija (0 - A), a
zatim postupno prelazi u krivu da bi u jednoj fazi pocela naglo da pada. Poeetak
naglog padanja (B) usvaja se kao poeetak sloma i odgovarajuee optereeenje qr daje
granicnu nosivost tla.
Radi utvrdivanja elasticnih osobina vrsi se i rasterecenje, pri cemu se
uvijek javlja jedan dio nepovratnih deformacija tla.
Dopusteno opterecenje qd moze biti samo dio napona sloma 0", tj.:

9. lspitivanje osobillQ tla na tere/III
(9.20.)
pri cemu je Fs faktor sigumosti.
SI.9.9.
@
teret\bet.elementi,
cigltt, 5ijUflllk)
scnduk -+.Jl-t-----[j
l.illlllllllo#--- pro bn e pi oce --\iiliifliiiJ
Bp
-->j-j<-
@

/
VREIoIENS\(IDIJAGRAM

w
D::3.5Bt
ij".,qm l!ijoc,,,nj<l
I pod <lpt... honj.m
,
I
,
Dispozicijo i dijogrom probnog optereeenja: za direktni prenos tereta no plocu (a),
apterecenje place pamocu prese, koja se opire a balast (bj, sa podrucjem sloma i
deformacija ispod probnog opterecenja i temelja (c) i dijagramom probnog
oplerecenja (d), (Nonveiller. 1981).

/I Geomehallitke osobille, klasifikacya i metode i$pitivaTifa tla
Faktor sigurnosti ovisi u svakom posebnom slucaju od opseznosti, tacnosti
i pouzdanosti ispitivanja tla. Kod probnog opterecenja faktor sigumosti zavisi od
oblika i velieine opterecene povrsine. Ukoliko je odnos izmedu obima i povrsine
temelja veei, utoliko slam tia nastaje brie.
Ako je B sirina kvadratne, D dijametar ispitne ploce, a u najrnanjoj dubini
od I,SB, odnosno 1,SD isti sastav da, modul deformacije E za pojedine stepene
opterecenja /',.p i odgovarajuce slijeganje !1p odreduje se po obraseu iz naSeg
standarda:
B D
E = 0,82!1p - , odnosno E = 0,71· !1p- .
!1p !1p
(9.21.)
Danas se probno opterecenje tia rjede primjenjuje, ali se mnogo
prirnjenjuje probno opterecenje sipova.
9.4. ISPITIVANJE I OSMA TRANJE PODZEMNIH VODA
Stanje podzernnih voda i njihove oscilacije znacajni su pri interpretaciji
rezultata istraZnih radova. Posebno su bitni minimalni i maksimalni nivoi voda, a
za njihovo ustanovljenje potreban je duzi period osmatranja. Ukoliko postoje na
tom podrucju bunari, moguce je doci do podataka 0 oscilaciji vodostaja, ali se
podaci trebaju uzimati sarno kada iz bunara nije duZe vremena crpljena voda.
Tokom busenja registriraju se nivoi podzenmih voda u busotinama, ali
takvi podaci nisu dovoljno sigumi, jer se busenjem i ispitivanjern poremeti
prirodna ravnoteZa koja se ne uspostavlja tako brzo, posebno u malo propusnom
tIu. Nivoi voda mijenjaju se tokom vremena, jer su ovisni 0 padavinama, te je
podatak uzet u toku busenja sarno jedna slucajna velieina. Radi toga je potrebno
osmatrati nivoe vode u svim godiSnjim dobima, zasto je posebno potrebno opremiti
busotine i omoguCiti kontinua)nije registrovanje podataka 0 nivoima vode.
Busotine opremIjene za mjerenje nivoa podzemnih voda zovu se
piezometri, Ovisno 0 propusnosti tia j podacirna koje Zelirno dobiti, postoji vise
vrsta piezornetara, a najjednostavniji se sastoji od ugradene oblozene cijevi koja je
l1a dnu u duzini od 3,0 do 5,0 m, perforirana sa·svih strana (s1. 9.1O.-a). Ovaj tip
upotrebljava se u jako propusnom tlu, kao sto su slojevi pijeska i sljunka. U malo
propusnom materijalu ovaj piezometar ne bi odgovarao, jer prornjena vodostaja
zahtijeva dotok iii oticanje relativno velike kolicine vade, zasto je pri maloj
propusnosti tla potrebno mnogo vremena, te piezometar reagira retardirajuce. Za
ove svrhe koristi se izolovana propusna dionica duzine 1,0 - 3,0 m, koja je sa
gomje strane izolirana cepom gline. ObilTI propusne dionice mora biti kako
bi pri malim promjenama vodostaja, uz male filtracije, primila dovoljnu kolicinu

9. ispitivanje o.whillu tla lIa lerl'/!u
vode i time brzo uspostavila ravnotetu (sL 9.10.-b). Kroz cep propusne dionice
prolazi tanka cijev na kojoj se uspostavlja nivo vode, koji odgovara piezame-
tarskom pritisku u propusnoj dionici. U jednoj busotini mogu se smjestiti i dvije
propusne dionice (sl. 9.1D.-c).
@
NPY
E
'"
,
E
U)
1\
Sl. 9. JO. Bu.fotine za mjerenje nivoa podzemne vode: u propusnom tlu (a), piezometar za
mjerenje pritiska iii nivoa vode u malo propusnom tlu (b), piezometar sa dva
mjerna mjesta (c), gdjeje: slojevi tZa (1 i 2), stijenka buSotine (3), ispunapijeskom
(4), filtar (5), ispuna (6), nabijena plasticna g/ina iii bentonit (7), piezometarska
eijev (8), Dblazna cijev (9), (,Vorrveiller. 1981).
Ima i drugih vrsta piezometara kao sto su hidraulicki piezometri, aka je
nivo pritiska visi od povrsine lerena.
Mjerenje nivoa podzemne vode vrsi se na klasican nacin, iIi putem uredaja,
koji posrednim putem prenose na povrsinu lerena podatke 0 nivoima vode,
odnosno 0 pritisku, kako se to danas savremeno obavlja. Podaci se 0 kontinualnim
oscilacijama nivoa vode snime na kasetu i putem racunara iscrtaju piezometarske
linije. Danas postoji vise vrsta ovih uredaja, ali su najvise u primjeni elektro -
akusticki instrumenti, u kojima promjena nivoa vode iii pritiska na membranu
uzrokuje promjenu napetosti, a time i vibracije na cvrsto napregnutoj zici. Ove se
vibracije elektricnim putern prenose na vrh busotine, odnosno mjesto mjerenja.

10. Prikazivanje remltata terellskih i laboratorijskih ispitivQlIja
10. PRIKAZIVANJEREZULTATA TERENSKIHI
LABORA TORIJSKIH ISPITIV ANJA
10.1. PRIKAZ REZULTATA ISTRAZNIH RADOVA I
LABORA TORUSKIH ISPITIVANJA
Na osnovu rezultata sondainih i drugih istrainih radova na terenu i
rezultata laboratorijskih ispitivanja osobina tla radi se za svaku busotinu sondazni
profiJ u pogodnoj razmjeri (sl. 10.1.). ProfiJ U osnovi sadrzi: broi busotine, datum i
vremenske prilike pri busenju, vrste tla, promjene slojeva sa detaljnim opisom
svake vrste i stanja pojedinih slojeva. Pogodno je da se u sondazni profit unesu
podaci 0 ispitivanjima u busotini kao sto su standardni penetracioni opiti i
ispitivanja krilnom sondom, nivo podzemne vode, kao i ispitivanja u laboratoriji, i
to: granice konzistencije, prirodna vlainost, jedinicne tezine, aksjjalna cvrstoca i
dr. Ovako izlo.zeni rezultati na jednom mjestu daju dobar pregled 0 karakte-
risticnim osobinama pojedinih slojeva tla u raznim dubinama.
Raspored bU50tina, istrainih raskopa i druga istraiivanja razmatranog
podrucja nanose se na situaciju sa potrebnim podacima i obrazloZenjima.
Registrovani podaci iz vise sondi koriste se za izradu poduznih i poprecnih
profila terena na kojirna se daje raspored busotina i drugih istraZuih radova. Njirna
se odreduje potpuni redoslijed, sastav i pad pojedinih slojeva, dubina podzemne
vode sa pravcirna njenog kretanja, kao i druge osobine tla. Ovaj profil naziva se
geomehanicki iii geotehnicki iIi in:i:enjersko - geoloski profil (s1. 1O.2.-a, b i cJ.
Zbog heterogenosti tla pojedini rezultati dobiveni "in situ" i u laboratoriji
nece se siagati, te je kod veceg broja podataka korisno izvrsiti njihovu statisticku
obradu sa uporedbom i usvajanjem karakteristicnih statistickih parametara za
daljnji proracun. Opravdano je iznalaziti i odredene korelativne veze izmedu
pojedinih vrsta ispitivanja za iste terenske uslove.
10.2. GEOMEHANICKI ELABORAT OISPITIV ANJIMA TLA
Elaborat 0 ispitivanjima na terenu i u laboratoriji obicno nazvan
geomehanicki elaborat treba da sadrzi sve odredene priloge kao: situacioni plan,
sondaine profile, zapisnike 0 izvodenju sondiranja, podatke 0 identifikaciji i
kJasifikaciji tla, kao i sve ostale podatke 0 terenskom i laboratorijskom ispitivanju
tla sa interpretacijom svih podataka i ocjenom tla za traiene namjene. U osnovi
telmicki opis elaborata treba da saddi: (i) uvodni dio, (ii) opis gradilista, (iii) opis
Mehallika tia 249
II Geo/llehanicke osobine, klas!fikacija i melode ispilivanja tia
vrste tJa i uslova istrazivanja, (iv) rezultate terenskih ispitivanja. (V) laboratorijska
ispitivanja tla, (vi) zakljucak.
"S1'1
+ Ys
, '(
-} KONZiSfLN(iJ(
e"'...:'_l Y>."wp'w;
q ':
r; 'lr'f,;!,,,([l"1in
\ sonco'T1
dK5ija.In.a. {"[SIDe ...
Sf. fO. I. Sondaini profil sa rezuitatima ispitivanja uzoraka (Nonveiller, 1981).
250
Mehallika tlo
.019.00
10. PrikazivQlIje rezultata terellskih i labofatonjskih ispitivallja
STAC10NAiA_m
!:'222',;:2 \lEna",i,; InQlc,ijQli
por,,·j .. -"_
i!;ljllnkovlti _ II.
PROFIL PO OSOVINI PUTA
"'Pr)I;YQ\ni drer.
$ITUACIJA U OSOVINI 5AVR5TAMA TLA VAN NA51PA I POLO}A; DRENO'fA
A ; It.",.
11 -
C 'j".: SljllnQk
D '.._ PijesQk
E GUnQ
f
NQ:oip
-Pa(jdtena
SI.IO.2. Geomehanicki profil lerena. prema Nonveilleru (/981) (a). Najdanovitu (1981)
(b), te dio uzduinog pro fila i situacije za put (ef

11 GeomehaniCke osobine, klasifikacija i metode ispitivanja fla
U uvodnorn dijelu daje se kratak rezime lokacije, vrijerne i uslovi
ispitivanja, vrsta istrazivacke opreme. te osnovni podaci 0 investitoru i programu
istrai.nih radova, koji je obrazloZen u prvom dijelu.
Iz generalnog opisa gradilista treba da se vidi njegova vrsta. namjena i
generalna geologija sireg prostora, sa opisom susjednih objekata i postojecih
pojava znacajnih za geomehanicka ispitivanja. Na situaciji trebaju biti prikazane
Iokacije i pozicije svih istrainih radova.
Na bazi istramih busenja i/ili drugih istramih radova treba dati opis tla,
njegovu klasifikaciju i znacajke proistekle iz"in situ" ispitivanja.
Istrawe busotine (sl. 10.1.) treba da budu prikazane sa svim podacima
dobivenim na bazi dnevnika busenja i obavljene interpretacije kao i rezultati drugih
terenskih istraiivanja. Geotehnickirn profilima (sl. 10.2.) definisu se sve promjenc
osobina tla i podzernne vade po dubini.
Opisom laboratorijskih ispitivanja treba obuhvatiti sva provedena
ispitivanja i dati komentar dobivenih rezultata, prikazanih opisom, crtezima j
dijagramirna.
ZakIjuckom treba preporuciti moguci tip temeljenja iIi altemativna
rjesenja, u odnosu na dobivene rezultate istrazivanja. Nekada su istraiivanja
ogranicena finansijskim sredstvima, te je potrebno predloziti i dopunski program
istraiivanja radi sigurnijeg zakIjucivanja 0 geotehnickim osobinama !la.

POGLAVLJE ill
RASPODJELA NAPONA,
SLIJEGANJE I SLOM TLA ISPOD TEMELJA
Ako traiis vodu iivota,
traii je u nauci i spoznaji.
Svaki onaj koji popije sarno jednu kap,
postiCi ce vjeeni iivot.
Spasil ce se tajne neznanja i dospjet ce
u ruke dobrih vodiea ...
Fevzi Blagajac
"Bulbulistan"
253
N
ajveci broj zadataka iz Mehanike tla obnhvaca
proracnn napona i defonnaeija, koje nastajn .
zbog opterecenja tla gradevinom i ntjecn na njenn
signmost i fnnkcionalnost. Da bi se mogli rjesavati ovakvi
zadaei, potrebno je poznavati parametre koji definisn veze
izmedn opterecenja, promjene i raspodjele napona n tln i
time izazvanih malih iii velikih defonnaeija, nkljncnjnci i
slom tla. Ova dva odvojena stanja raspoznaje danasnji
klasicni koneept mehanike tla, kojim se stanje malih
(radnih) defonnaeija rjesava prema teoriji eiasticnosti, a
stanje sloma prema teoriji plasticnosti, odnosno granicne
ravnoteze.
Poznato je vise primjera nenspjelih gradevina za
koje nije bilo pravilno proracnnato ponasanje tla pod
opterecenjem, te je nsljed velikih iii neravnomjemih
slijeganja i defonnaeija doslo do ostecenja gradevine i
ngrozavanja njene fnnkeionalnosti. Postoje slucajevi
nrusenja iii naginjanja gradevina zbog velikih defonnaeija
i sloma tla. Zadatak je Mehanike tla da se, nz poznavanje
fizicko - mehanickih osobina tla obradenih u prethodnom
poglavlju, omoguci predvidanje slijeganja, defonnaeija i
velicine granicnog opterecenja pri kojem nastaje slom tla.
255
256
Radi upoznavanja sa metodama ovih proraeuna u
potpoglavlju 11. date su osnove i definicije napona i
deformacija, kao i njihovi medusobni odnosi.
Raspodjela napona u poluprostoru nastalih
vanjskim opterccenjem na povriini (potpoglavlje 12) u
osnovi se rjesava na bazi Boussinesqove (Busineskove)
postavke za opterecen elastiean, homogen i izotropan
poluprostor. Usvaja se linearno deformabilan materijal, tj.
onaj kod kojeg je odnos izmedu napona i deformacija
linearan. Ovo znaci da se primjenjuje Hookeov (Hukov)
zakon, odnosno klasicna teorija elastienosti. Dato je vise
metoda za razlicita vanjska opterecenja pri proracunu
raspodjele napona i slijeganja u tIu.
Proracun slijeganja temelja (potpoglavlje 13)
razmatran je za slucaj zavrsene konsolidacije !la, uz
koristenje prethodnih rjesenja raspodjele napona u
poluprostoru. SIijeganje temelja odredeno je prema
dijagramu promjene napona u tlu po dubini, kao i na
osnovu prije obradenog edometarskog opita na uzorcima
tla ispod temelja.
Siom t1a ispod temelja obraden je prema vise
metoda u potpoglavlju 14. Opcenito se temelji
dimenzioniraju na sIijeganje koje je obradeno u potpo-
gIaviju 13, kao i na kriticno opterecenje koje izaziva
siom tIa (granicno opterecenje, opterecenje sloma, {jj).
Slijeganje temelja treba bili toliko da ne izazove stetne
posljedice na objektu, a opterecenje mora biti znamo
manje od kriticnog. OdnOS izmedu kriticnog i dopustenog
opterecenja definise se koeflcijentom sigumosti (fakrorom
sigurnosti F
s
), cija velicina ovisl 0 mnogim elementima.
Da bi se ispitala sigumost temelja u odnosu na
pojavu sloma !la, potrebno je prema teoriji plasticnosti
odrediti kritieno o p t e r e c e ~ e pri kojem dolazi do sloma tla
ispod temelja objekta. Dimenzioniranje treba izvrsiti tako
da u odnosu na stanje sloma tla postoji odredena sigumost.
J J. Definicije i proracun napona i deformacija
11. DEFINICIJE I PRORACUN NAPONA I
DEFORMACIJA
Poseban zadatak Mehanike tla je iznalaienje napona i deformacija koje se
javljaju na kontaktu temelja i tla, kao i u samome tlu pod djelovanjem vanjskog
opterecenja iii unutarnjih sila. Sadasnja klasicna izucavanja Mehanike tla razlikuju
dva odvojena stanja ponasanja tla pod opterecenjem (Sarac, 1983), ito:
» stanje malih (radnih) deformacija koje ne izazivaju slom tla i
analiziraju se pomocu metoda elasticnosti i
>- stanje velikih deformacija koje izazivaju slom tJa pri cemu sU naponi u
tlu takvi da malo njihovo povecanje izaziva razvoj veoma velikih
defonnacija, a ovo stanje analizira se metodama teorije plasticnosti,
odnosno metodama granicne ravnoteu.
Kod ovih razmatranja veoma je znaeajno odabrati adekvatne metode za
proracun deform,acija tla La slucaj radnog opterecenja i proeijeniti utieaj na
stabilnost i funkcionalnost objekta. Takoder je potrebno ispitati mogucnost sloma
tla ispod objekta i dimenzionirati temeJje sa potrebnim koeficijentom sigurnosti.
U OVOID potpoglavlju razmatraju se osnove odredivanja napona
defOlmaeija u tiu primjenom teorije elasticnosti koja se detaljnije izuCava u
Otpornosti materijala sa teorijom elasticnosti.
11.1. SILE, NAPONI I DEFORMAClJE
Dosadasnja izlaganja odnosila su se na izucavanje fizickih i mehanickih
osobina tla, njihovu sistematizaeiju i opis metoda kojima se odreduju i brojcano
izrazavaju ove osobine. Medutim, nije dovoljno poznavati sarno fizicke i
mehanicke osobine tla da bi se uspjesno mogli rijesiti svi parametri koji uticu na
stabilnost objekta i tla ispod njega. Proracun deformacija u tlu, koje nastaju pod
uticajem vanjskog optereeenja, iii pod djelovanjem unutamjih sila, predstavlja
znacajan zadatak koji treba rijesiti u Mehanici tla, jer sigumost objekta ovisi od
deformacije tla i objekta koje se javljaju u toku izgradnje i u eksploataciji. Zbog
ovoga je potrebno poznavati mjerodavne parametre tla na osnovu kojih je moguce
proracunali i predvidjeti ponasanje objekta koji se gradi.
Opterecenje tla moze biti koncentrisano, linijsko iIi povrsinsko. Osim
ovoga. tlo moZe biti izJozeno opterecenju izazvanom vlastitom tezinom, korisnim i
saobracajnim opterecenjem. Korisno opterecenje moze biti stalno iii povremeno,
kao i staticko, dinamicko iii vibraciono. Opterecenje konstrukcije prenosi se preko
temelja objekta na tlo u njegovu unutrasnjost izazivajuci unutamje napone.
Mehallika tia 257
III Rmpodjela napona, l'iijega:nje i slom tia ispod temelja
Ako kruto tijelo, na koje djeluje sistem vanjskih sila koje su u ravnoteZi,
podijelimo ravnim presjekom na dva dijela i zamislimo da jedan dio skupa sa
silama odstranimo, onda na preastali dio treba dodati odgovarajuce sile da bi se
tijelo zadrfalo u ravnotezi i sacuvalo prethodno stanje deformacija. Ove sile su
rasporedene preko cijelog presjeka, tako da se moze uzeti da na svaku elementamu
povrsinu M djeluje odgovarajuca sila /J.P. Odnos elementarne sHe i elernentame
povrsine (M'IMJ pribliZava se granicnoj velicini, kada elementarna povrsina tezi
nuli j tu granicnu vrijednost nazivamo napon, tj.:
p=limM' (kN/m
2
), (l I. I.)
M

Ovako dobijeni rezultantni napon koji djeluje na elementamu povrsinu M
moze se u opstem slucaju rastaviti na dvije komponente: normalni napon (Y
okomit na povrsinu i tangecijalni iii smicu':;i napon "!" , koji djeluje u ravni povdine
(sl. ILL-a).
Na elementarnu kocku tla naponi djeluju na svih sest stranica. Na svakoj
strani rezultantni napon se moZe rastaviti u pravcu osovina x, y, z na tri
komponente od kojib je jedna normalna (a) a druge dvije tangencijalne (T). Naponi
koji djeluju na suprotnim stranama razlikuju se sarno za infinitezimalno
zanemarljive male iznose, kao sto je data na slici Il.1.-b, za ravno stanje napona.
U koordinatnom sistemu x, y, z normalne napone u pravcu x, y, z oznacavamo sa
a.
n
O"y, o"z, a tangencijalne obiljeZavamo sa dva znaka, od kojih prvi oznacava os
okomitu na ravan na koju djeluje napon, a drugi os u kome praveu on djeluje.
Normalni naponi su pozitivni ako djeluju na pritisak, a negativni ako djeluju na
zatezanje (sto je suprotno od oznaka u mehanici). Tangencijalni naponi su pozitivni
ako skreeu rezultantu napona u smjeru kazaljke na satu i obratno (s1. 11.1.- b i c).
II\,{ ,+,.7" ./
., y
"\. '.
Sf. 11.1. Normalni i tangencijalni naponi: na ravan A - A sa osam glavnih napona (a),
kompollente napona na elemenat ·d
z
. 1,0 (b), konvencija oznacavarlja
tangencijalnih napona ( c).
258 Mellanika tla
11. Dejinicije i proraeun napona i deformacija
RavnoteZa napona u ravni izvest ce se iz infinitezimalnog e1ementa tla
prikazanog na slici 11.l.-b, sa dimenzijama d " d, i jedillicnom debljinom okomito
na ravan slike. Kod ravnog stanja napona (ravninski sistem) svi naponi u ravnima
paralelnim sa ravninom slike identicni su i rnijenjaju se sarno u razmatranoj ravni.
Naponsko stanje u tacci ovoga ravninskog sistema definisano je sa tri komponente
napona i to: ax. az i jednim tangencijalnim r = r Pomocu ovih napona uz
p" ,
koriStenje uslova ravnoteie, moguee je odrediti napone a i 7' U proizvoljnoj ravni
nagnutoj pod uglom 0 u odnosu na ravan na koju djeluje veei glavni napon (sl.
11.2.).
Ako izdvojimo prizmatican elemenat tla na cije plohe djeluju poznati
naponi (J'x,c;z i i odaberemo treeu ravan, kao hipotenuzu trougla pod uglom
0, na kojoj Zelimo odrediti napone, onda iz ravnoteze svih sila slijedi za normalni
napon (s1. 11.2.-a):
C; n :;;: (J' x sin 2 t) + U z cos
2
t} + 27' sin Ocos 0,
iii:
Un =- (J' x sin
2
iJ+ O'z cos
2
iJ+T xz sin 20,
a za tangencijalni napon:
a, -ax . 2iJ .0
<. sm -Tx;;cos2v.
2
(11.2.)
Tangencijalni naponi jednaki su na medusobno okomitim ravnima, tj.:
Tv< Postoje uvijek dvije medusobno okomite ravni, (s1. ILL-a) na kojima
nema tangencijalnih napona (r = 0). Te ravni nazivamo ravni glavnih napona, a
naponi se oznacavaju sa 0"1 za ve6i napon i 0"3 za manji napon. Smjer ravni
glavnih napona prema osi x dobijemo iz izraza 11.2. stavljajuci T" = 0 , tj.:
tg2iJ (11.3.)
{jz -ax
a uvrstavanjem ovoga izraza, uz transfonnaciju trigonornetrijskih funkcija i
sredivanjem, dobijemo intenzitet glavnih napona na ravni tJ i 90° + tJ :
:} a, ;a
q
;a, J H; . (11.4.)
Ovaj izraz moze se dobiti iz geometrijskih odnosa na slici 11.6.
UkoHko su nam poznate ravni glavnih napona i intenzitet napona, mogu se
prema oznakama na crtezu ) l.2.-b izracunati komponente napona na ravni pod
uglom a, ako se ujednadzbu 11.2. stavi smicu6i napon T.\'Z =0. CT
x
:::0"3'CT
z
:::::0'\
po slijedecem izrazu:

III Raspodjela napon(l, siijegallje i slom ria ispod temelja
odnosno:
an =U
3
sm a+atcos
2
a; • 2 2 }
O"n =0'3 +(0"1 -0'3)COS a.
(11.5.)
(11.6.)
Ovi izrazi mogu se dobiti iz uslova ravnoteZe (sl. I 1.2.·b) u drugom obliku:
LX =0 (J'3' sina· ds - (j' n' sina ·ds +Tn' cosa ·ds;;:;: O. (11.7.)
2> =0 a
l
·cosa·ds-a. ·cosa·ds-T. ·sina·ds =0. (11.8.)
Ako ove dvije jednadzbe rijesimo po a. iT. ' dobijemo:
a. =.!:.(a
l
+(
3
)+.!:.h -(
3
)cos2a.
2 2
"W'O"C1.r
@
@
os",


Gn
.{
.fu...,.

d,
.,
"
T""
A
0
/.,
,6>
,
,I<
"

(11.9.)
(11.10.)

A
Sf. 11.2. Naponi na elementu tla: u opstem obliku (a), na ravnirna glavnih napona (b).
11.2. GRAFICKO PRIKAZIV ANJE NAPONA
Stanje napona u bilo kojoj tacki rnoze se graficki prikazati pornoeu
Mohrove (Morove) krumice napona, u koordinatnom sistemu a -T (sl.11.3.).
Napone iz jednadzbi 11.5. do 11.10. mozemo prikazati kao tacke kruznice sa
260 MellO.llika tLa
11, Definicije i proracUl1 napona i deformacija
poluprecnikom r= X(U
1
-(
3
) sredistem kruznice u tacki sa koordinatarna
a
o
= X(a
l
+(
3
), O.
+T
(61. \;'3 )<05
2
,.,
l' J'

6 = 1)1+°3
z
OD= _(61. 63) C os2.;" = 6n
-T ABdt:l. (3)cosJ..
Be =(0,.63) sin,"
AD:(bl _ b3Jcos2J,
BD=(61- 63)cos'/'. sin.L=rn
SI. 11.3. Graficki prikaz komponenata napona 0" Ii i T" u ravni a pomo!:u Mohrove
kruinice napona preko izraza 11.5. i 11.6.
Pravac povucen iz tacke A(a
3
.O) pod uglom a sijece kruznicu u tacki B
(a., T,), kojoj koordinate odgovaraju izrazirna u jednadZbi liS do II.l O.
(Sl. 1 1.3.). Prema ovome. za bilo koji ugao a mogu biti odredeni naponi an i Tn
na osnovu ovakvog grafickog predstavljanja napona, preko poznatog Mohrovog
kruga napona. Na primjer, tacka B predstavlja komponente napona an i "Tn na
ravni orijentisanoj pod uglom a, U odnosu na ravan veceg glavnog napona (0"1).
Rezultantni napon (p) koji djeluje pod uglom 8, bit ce predstavljen odstojanjem
OB ,jer je:
2 2 2
P =a
n
+T
1I
• (lULl
MehaJlika tLa 261
III Raspodjela napmla, ,dijegallje i .rlom tla ispod temelJa
Ako iz jednadzbi 11.9. i 11.10. eliminisemo sin2a i cos2a, dobit ce se
jednadzba, koja predstavlja krug u koordinatnom sistemu (Y , u obliku:
pri cemuje: (U.l2.)
a
@
Z
"
6,
)'

C
"" /

.6
.. y;X h
0
1
'1
Y In
0
X
a
Sl. J J.4. Naponi u proizvoljnoj ravni a - a koja sa glavnom ravni II! - III zatvara ugao f3,
odreaeni pornotu Mohrove kruinice napona: serna smjerova glavnih napona i
proizvo!jne ravni (a), Mohrov krug napona (b).
Mohrovu kruZnlcu napona mozemo upotrijebiti za odredivanje
komponenata napona na proizvoljno odabranoj ravni, uz poznate smjerove i
velieine glavnih napona "I i ", (sI.11.4.). Ako zelimo odrediti velieinu i smjer
napona u ravni a - a koja sa smjerom ravni manjeg glavnog napona ill - III
zakJapa ugao fl, onda treba iz tacaka prethodno nacrtanog Mohrovog kruga, <1
1
,
odnosllo 0"3' povuci paralelu sa smjerovima ravni glavnih napona. Sjeciste ovih
pravaca na kruznici u tacki P nazivamo pol ravni. Iz ove tacke povucemo paralelu
sa ravninom a - a, za koju traZimo komponente napona i dobit cemo tacku C na
sjccistu sa kruinicom cije koordinate daju intenzitet napona (T ciTe'
Na slici 11.5. prikazano je graficko iznalal:enje napona u ravni koja
zaklapa ugao a sa glavnom ravni I - I. Posto su poznati naponi 0'1 i O:'h moguce je
konstruisati Mohrov krug napona. Ako kroz tacku B povueemo liniju paralelno sa I
- I, ona Ce krug u polu P, kroz koji povlacirno liniju paralelno sa b - h.
Ona tini ugao a sa I - I, a odgovarajuci centralni ugao je 2a. Stoga koordinate
262 Mehanika tLa
II, De/inicije i proratun napona j dejormacU'Q
tacke D predstavljaju napone ai T. Spajanjem tacke D sa ishodistem dobije se ugao
15, koji odgovara nagibu rezultante napona na ravan b - b.
o
-'1:
I
\
1<--!L
6
--I J
>--____ Ji'J. ____ ..
B G
\
\
Sf. 11.5. Graficko odreaivanje napona u ravni b - b: koja sa glavnom rav!li I - I zatvara
ugao a (a) pomocu Mohrova kruga napona (b).
1
i'l:max
\
,I
/'
/1--\),-6'.1
I . 2
{
Sf. 11.6. Mohrov krug napona za odredivanje veliCine i pravca glavnih napona ako su
poznate veliCine ax' T u' a:, 't u'

Jl1 Raspadjela napOlla, slijegallje i ,daln tla ispod temelja
Ako su kod ravninskog stanja poznate komponente napona (O"x'O"z,'rx;:'),
moguce je odrediti veJiCinu i orijentaciju glavnih napona pomocu Mohrova kruga
napona.
Prvo se u koordinatnom sistemu 0; 1" nacrtaju tacke ax> 't'x;: i O"z, 't'ro S tim da
se 't'xz erta ispod, a 1'zr iznad O'osovine (sl.l1.6.). Presjek Iinije c - c' sa O'osovinom
predstavlja centar Mohrova kruga 10') sa radijusom O'C'. Tacke u kojima krug
presijeca aosovinu IA i B) predstavljaju gIavne napone (al i (3)'
Centralni ugao izrnedu linije O'C' i pozitivnog smjera cr osovine
predstavIja dvostruku vrijednost ugla (20), koji veci napon zatvara sa pravcem
vertikalnog normalnog napona. Iz geometrijskih odnosa na slici 11.6. mogu se
izracunati glavni naponi (0" z,cr J i obratno, a njihovi konacni izrazi prije su
navedeni.
11.3. UKUPNI, EFEKTlVNI I NEUTRALNI NAPONI U TLU
Tlo u sustini nije kontinum jer se sastoji od razlicito rasporedenih
diskretnih cestica koje se medusobno dodiruju. OptereceJ1je se prenosi preko
pritisaka izmedu ovih zrna u tackama dodira, tako da stvama raspodjela u
jednom horizontalnom presjeku, nikada nece biti kontinualna. Aka npr.
razrnatramo suhi pijesak iIi sljunak, opterecenje ce izazvati visoke napone na
mjestima kontakata zrna dok ce naponi u porama biti jednaki nuli, Medutim, u
mehanici tla racunama sa prividnim prosjecnim napanima bez obzira na ovu
diskontinualnost i nejednolicnost, koju iskazuje realno tlo.
®
CD
w
a
-._._.- •• 1<:
Sl. 11.7. Skica za efekiivne (a) i neutralne (b) napone, gcije je: pijesak (I), sacma (2), voda
(3).
264 Meha/lika tla
II, Definidje i proracun napona i deformacija
Ako zasiceno opteretimo vanjskim opterecenjem, njegov uticaj na tlo
bit ce razlicit u zavisnosti da Ii to opterecenje preuzima voda u porama iii cvrste
cestice. Napone koje preuzimaju Cestice tla nazivamo efektivnim naponima (cr'),
za razliku od napona koje prima voda, koje nazivamo nentralnim (a w u)
naponima, a njihov zbir ukupnim (totalnim) naponima (0'). Neutralni naponi
nemaju uticaja na cvrstocu i deformacije tla niti mijenjaju njegovu poroznost, te ih
treba ustanoviti i odbiti od ukupnog prosjecnog napona, tj.:
a - u (11.13.)
Ova pojava moze se objasniti na vise nacina od kojih se navodi
najjednostavnije Terzaghijevo objasnjenje.
Ako je opterecen uzorak npr. sacmom tezine W, onda se cjelokupno
opterecenje prenosi preko cestica tla (sl. 11.7.-a). Specificno opterecenje p ,
izazvat ce slijeganje uzorka (M,) us!jed cega dolazi do smanjenja poroznosti,
povecanja cvrstoce na smicanje, pove6anja modula stisljivosti i dr. Napon kaji
vlada izrnedu cestica zove se efektivni iii intergranulami napon 0". Kada je
postignuta konsolidacija, y. kada je uzorak prestao da se sHjefe pod opterecenjem
p, efektivni napon u ravni a - a uzorka jednak je:
, W h
0' =A+ z·y,
(11.l4.)
gdje je:
A - povrsina uzorka;
r -zapreminska tezina
Medutim, ako umjesto sacme opteretimo uzorak vodom do visine h (sl.
Ij,7.-b), s tim da je voda ispunila sve pore uzorka, onda pritisak vodenog stuba
iznad uzorka iznosi:
(IUS.)
gdjeje:
r w - zaprerninska tezina vade.
Ovaj pritisak nece prouzrokovati slijeganje ill smanjenje poroznosti niti ce
povecati cvrstocu na smicanje ni modul stisljivosti. Zbog ovoga se hidrostatski
pritisak h· r w zove neutralni pritisak i oznacava se sa u.
Ako je zapreminska tezina uzorka zasicenog vodorn Y sal' tada je ukupan
napon u ravni a-a (SI. 11.7.-b):
0' =a'+u;
cr=h·Yw+hsal·Y.mt;
te je efektivni napon:
cr'=a-u.
u (h+ h"ul·yw'
(lU6.)

III Raspodjela naponlJ. slijegallje isLam tia ispod tellle/ja
(J";::;: h· Y w + hSal . - (h + h
saJ
)' y w ;::;: hsaf (y sat -Y w)'
(ll.l7.)
gdje je y' zapreminska tezina potopljenog uzarka iii efektivna jedinicna tdina.
Vidljivo je da efektivni napon (0") ne ovisi 0 visini vade iznad uzorka (h).
Kao primjer navode se efektivni naponi za slucaj da je nivo podzemne
vode na manjoj dubini od visine kapilamog penjanja (sl. 11.8.), kada su pore
ispunjene vodom.
VISINA KAPILARNO& OIZANJA
---
6
\1 -u hk
"0
. In:
h
.. -.[
SI. 11.S. Sematski prikaz neutralnih (u) i eJektivnih ((1') napona za nivo vode ispod terena.
Efektivni napon (lY'= (J -u) je:
a) na povrsini tl., gdje je ukupni napon 0" 0 :
-u; ·h)= +Yw ·k; 0"'= Y w ·h;
b) zah,<h:
0"" '=y, ·h,-u, =y,·h ,-l-yw(h-h1)]=y, ·h,
c) na dubini h:
O'h'=a-u =Yn ·h-y w ·O=yn·h =0',
tj. efektivni napon jednak je ukupnom naponu;
d) na dubini h
2
:
0"", ·h+Y,m(h, -h,)]-y w(h, -h)
=Y
n
·h+YslIi·hz -Y.mr ·h-,}, w ·h
z
+y w· h
-y w)-h(Y,m -Yw -y,)
.h+y'(h, -hf
y'=Ysal-Y w'
(11.18.)
Ako je nivo vode na povrsini terena (sl. 11.8.-b). ukupni normalni napon na
dubini zje a := Yn' Z, a neutralni napon vode u = y w' Z .
266 Mehallika tla
J 1_ Definicije i proraclln l1apona i deformacija
Ukupni i efektivni naponi mogu se objasniti preko djelovanja sila na
nehomogeno tijeJo sastavljeno od cvrstih cestica povrsine A(, vode A., i zraka
(Nonveiller, 1981). Za nezasiceno tijelo u jednom poprecnom presjeku iz uslova
ravnotere nonnalnih napona dobijemo:
0" 0"' A 0",' A, +o"w· A" + 0",' A/A (11.19.)
odnosno:
(11.20.)
Ispitivanjima je dokazano da koeficijent kontakta a( je vrlo malen pli
velikim opterecenjima. Za potpuno zasicen materijal:
}
iz cega proizlazi: (11.21.)
U
c
• (J' c = (J' - U
w
• a w ;::;: a' - efektivm napon
Kada je: a
c
+ a'w :::;; 1,0, a
f
-----70, a U
w
-----70, tada je (J w = u, neutralni
napon, te se efektivni napon maze napisati u poznatom obliku:
(1l.22.)
Ovaj izraz dominira kod razmatranja i definiranja cvrstoce na smicanje
zasicenih poroznih materijaJa kao i kod odnosa napona i deforrnacija.
11.4. ODNOSI IZMEDU NAPONA I DEFORMACIJA
Svako opterecenje koje djeluje na povrsinu iii unutar povrsine tla izaziva
deformacije, pomjeranja i slijeganja. Do danas nema univerzalne teorije kojom bi
se mogle obuhvatiti deformacije realnog tla koje je heterogeno i anizotropno i kod
kojeg odnos napona i deformacija nije Iinearan. Zbog ovoga se koristimo
metodama teorije elasticnosti za slucaj opterecenja koje je znatno manje od
kriticnog opterecenja.
Promatrajmo linearno (aksijalno) i prostorno napregnutu prizmu od
elasticnog materijala sa elasticnirn karakteristikama izraZenim preko modu la
elasticnosti E i Poissonovog broja In, odnosno Poissonova koeficijenta paprecne
(bocne) deformacije (dilatacije) 11 (sl. 11.19.). Akoje prizma opterecena naponolTi
(0'1) u pravcu duZe strane, nastaju poduzne poprecne deformacije, koje Sil
definisane poznatim izrazima:
AlaI 0"] 0'1
(11.23.)
IE' m·E E
Za slucaj naprezanja prizme na svim plohama razlicitim glavnim napon-ima
a
1
> a 2 > (J 3 dobit cemo deformacije u sva tri smjera, prema izrazima:

lJl Raspodjela /lapOlla, s/ijegallje j ,flom tla ispod temelja
bl
a
12 ,,'
t
®
I
I
I
1/2
"I
r;:- --:;-]
I I I
"
_-fL
I i I
l': __ . __ JJ
fi "b/2
Ib
Li"b/2
I
I
/
o
I'
E1o"T'-
/
/
° ":
}---
a
rk-,;:;Y-POissonov
koeficijent
m=Poissonov broj
Sf. 11. 9. Prizmatican elemenat opterecen: aksijalno (a) i prostorno - triaksijalno (b).
-a a
81,1 =-j, £2,1 =83,1 =V
-a a
E
2
, = __ 2, E" =E32 =v-"
.- E . . E'
(11.24.)
-a a
E33 = __ 3, E'3 =E'3 =v_
3
.
.. E . . E'
iz cega superpozicijom dobijemo izraze koji su poznati u teoriji elasticnosti:
268
El -v(a, +(
3
)]
E
£2 -v(a, +(
3
)]
E
E3 = [a
3
-v(a, +(
2
)]
Mehanika tia
(11.25.)
11. Dejinicije i proraeun napona i deformoc(ja
Kada su glavni naponi u sva tri pravea jednaki, a to nastupa u slueaju
hidrostatskog stanja napona" onda su i deformacije u sva tri pravca iste, te se iz
jednadzbi 11.25. dobiva:
(11.26.)
gdjeje:
Kod elemenata napregnutih razJicitim glavnim naponima u sva tri pravca
javljaju se pored aksijalnih deformaeija i ugaona smicanja (y) izazvana
tangencijalnim naponima (1'). za koje se mogu primijeniti izrazi iz teorije
elasticnosti. Ugao smieanja je predstavljen odnosom (sl. 11.10.-a):
dz dz
tgy =-, tgy -y; r =
dx dx
(11.27.)
z
\
'I
J
-f
i
rr
@
"
X
'[
dx
.J.dZ
Sl. 11.10. Deformacije prizme izazvane klizanjem: u opstem prikazu (a), serna ravninskog
napona (b) i deformacija isjecenog dijela prizme (c).
Odnos izmedu specificnih deformacija u smjerovima glavnih napona
(8
1
, £3) i u ravni nagnutoj pod uglom a prema ravni veceg glavnog napona za
elemena! dx· dz, a za ravno stanje deforrnacija kada je E2 = 0 (sl. 11. lO.-b i c),
mozemo izvesti analogno onom izmedu napona u izrazu ] 1.5. i 11.6.,
(Timoshenko, Goodijer, 1951; Nonveiller, 1981), prerna kojem dobijemo:
£ =£3 +(cl-£3)cOS
2
a,}

(11.28.)

111 Raspodjela IUlpO/Ul, slijegallje i j'lom da ispod temelja
Iz jednadZbe 11.28. vidi se da je deformaeije moguce prikazati Mohrovim
krugom deformaeija, pri cemuje radijus kruga r=.!.(£1 +£,).
2
Za slueaj povrsinskog stanja napona (E
2
= 0) srednja jednadzba 11.25.
dobiva izraz:
(11.29.)
te uvrstenjem u ostale dvije jednadzbe dobit Ce se deformacije izrafene preko
glavnih napona, tj.:
EI
E,= I [u,(I-v
2
)-vu,(l+v)1
(11.30.)
Uvrstavanjem ovih izraza u jednadZbe za deformaciju smieanjem (11.28.)
dobija se nakon sredivanja J?ovezanost sa glavnirn naponima:
y ( ) . l+v
-:;;;;\0"1-(j3 sma·cosa--;
2 E
iii (11.31.)
L[.!.(u
1
-u,)sin2a]l+V,
2 2 E
a s obzirom da je prvi dio izraza jednak naponu smieanja ." Gedn. 11.6. i 11.10.),
toje:
(1+ v)
y=2." E ,r =-
E G
2(1 +v)
(11.32.)
Izraz -( E ) = G • nazivamo modul smicanja, modul distorzije. iIi modul
21+0
k1izanja.
Na ovaj nacin definisane su elasticne konstante materijala: modn)
elasticnosti E, Poissonov koeficijent V i modnl smicanja G, a koristi se jos i
modul volumenske defonnacije (sfemi modul) u obliku:
K 3(1:' 2v r (11.33.)
Realno tlo se bitno razlikuje i od idealno elastienog, idealno plastienog i
elastoplasticnog modela. Sarno jedan prvi dio krive odnosa napona i deformacija za
realno tlo moZe se aproksimirati pravcem. U geomehanickoj praksi jos se pretezno
270 MellOllika tIa
11. Dejinicije i proraclln napona i defonnacija
sluzimo ovom aproksimacijom elasticnog modela u domenu radnih uz
odredeni faktor sigurnosti.
11.5. PORNI PRITISCI U TLU
Kako je prije objasnjeno, masa tla sastoji se od evrste (s), teene (w) i
plinovite (g) faze koje imaju razlicite elastiene karakteristike (K, G i D - modul
dilatacija). Svaka od njih preuzima razlicit dio opterecenja i to U obmutom odnosu
sa njihovom promjenom volumena. U zasicenom tlu OVO opterecenje preuzimaju
CVfste Cestice i voda. a pri njegovoj konstantnoj velicini, u nedreniranim llsiovima,
stanje napona se ne mijenja sa vremenom.
Medutim, ako neko tl0 dodatno opteretimo, pomi pritisci ce se razlicito
javiti u razlicitirn tackama. AVO ce izazvati filtraciju vode sa veceg ka nizem
pomom pritisku pri Cemu nastaju volumenske promjene, koje se reflektuju na
slijeganje povrsine tla. Ovaj proees traje sve dok dodatni porni pritisei ne iseeznu i
za odgovarajucu velicinu povecaju se efektivni naponi .. Ova pojava nazvana je
konsolidacija (vidjeti potpoglavlje 16.), koja kod sitnozmog tla male
vodopropusnosti dugo traje. pa se mogu formirati pomi pritisci.
@p
I- -id
r
r AS c:-D AS
V
m
1>::+ A.'
rs
t:
,,;,
k P+
P,r-:' L.7+-· .•• 1"-
+
f':
U
f/!'-
h : .-
/'.
'; <'.
p .L
"'-
r:
...:.:
r--
""
P
""P'EREt. P A G',
I
A6 - 6.6,
I
P+A.'t
ORNI
Au.
,
Au
RtllSAI{
0 AU. +
.....
dre-nirano nedrenirano 1 SUMARNO
.
Sl. 11.11. Serna promjene pomog pritiska (.£\u) ovisno 0 promjenama naponskih stanja
(tl.cr, itl.cr,). (Sarae, 1989).
Skempton (1954) je u uslovima triaksijalnog naponskog stanja postavio
izraz za promjenu pomog pritiska preko koeficijenata pornog pritiska (A, B).
Povecanje ukupnog pornog pritiska vode proizvedeno u toku triaksijalnog
ispitivanja sastavljeno je od dva odgovarajuca dijela proistekla iz povecanog
ravnomjernog hidrostatskog pritiska (.£\0'3) i povecanog monoaksijalnog
devijatorskog opterecenja (tl.u
1
-Ll.u,). te iznosi (sl. 11.11.):

l1/ Raspodjela rlap0rla, slijegallje j siom tla ispad temelja
(11.34.)
gdje je u konacnom obliku:
Au
a
=B· Acr3;
!:lu
d
=A(!:lO",-!:lO",).
(11.35.)
(11.36.)
Ukupno povecanje pomog pritiska uslijed porasta glavnih napona
!:lO", i !:lO", iznosi (Skempton, 1954; Smith, 1993.):
l!:lu = B[!:lO", + A(!:lO", -!:lO",)lr (11.37.)
A i B u jednadzbi 11.37. nazivaju se koeficijenti pornog pritiska. Kada se
na zasicen uzorak sa sprijecenim dreniranjem, primijeni pritisak sa svih strana,
osobine primijenjenih napona koje preuzimaju voda u porama i skelet od cvrstih
cestica ovisit ce 0 njihovoj relativnoj stisljivosti (Smith, 1993.), 1j.:
'"" "1" I C -!:lV
r Stl1) JIvost t a: c = ---;
V.!:lO",
(11.38.)
);> stiSljivost vade u parama: (11.39.)
Smanjenje volumena skeleta tia (C
c
' V' Acr
3
) i volumena pora sa vodom
(C
w
' V . n· Au
a
) mora biti jednako za slucaj nedreniranja. Iz ove jednakosti dobije
se:
gdje je:
n - poroznost
1
K =-'
c Cc'
1
---'--;:K'- .!:l 0"3 = B .!:l 0"3 '

(11.40.)
Kw
Kw = _1 __ modul volumenske deformadje (sferni modul)
C
w
skeleta tla i vode.
Tipicni rezultati ispitivanja koeficijenta pornog pritiska B, zasicenog tia,
dati su u tabeli 11.1., iz koje se vidi da je on prakticki jednakjedinici. Ovo znaci da
kod zasicenog uzorka porast ravnomjemog vanjskog (hidrostatskog) napona
izaziva identican porast pornog pritiska (Au
a
;:: Aa J.
Parametar A odreduje se eksperimentalno i za dato tlo varira 0 velicini
napona i defonnacija, a najvise 0 velicini devijatorskog napona (A0'1 - A0'3)'
Vrijednost !:lu
d
, pod pojedinacnim naponskim sistemima, ovisi od toga da lije tlo
272 Mehallika tla
II. Dejfnicije i proracun napona j deformacija
normalno konsolidovano iii je bilo prekonsolidovano. Naprimjer, pri maksimalnom
devijatorskom naponu varim od 1,5 (za veoma osjetljive gline), do 0,5 (za visoko
prekonsolidovane gline).
Koejicijent pornogpritiska B zasicenog tla (Smith, ]993.)
a ea .. T.bl111
TIP TLA MEHKA !<RUTA KOMPAKTNA RASTRESIT ZBUEN
OLINA OLINA PRASINA PIlESAK PIlESAK
11(%)
...
60 37 35 46 43
<;:;(W! 1.!fkIYJ 0,479 3,35 9,58 2,87 1,44
B
.
0,9998 0,9982 0,9994 0,9973 0,9951
Promjena oba glavna napona (!:lO", i !:lO",) odgovara opitu u triaksijalnom
aparatu koji se obavlja u dvije etape (sl. 1l.l1.). Nakon potpune konsolidacije
uzorka pod hidrostatskim pritiskom (a), izvodi se prva faza ravnomjernim
povecanjem hidrostatskog pritiska (!:lO",) i mjeri pomi pritisak (!:lu.), (b). Zatim
se izvodi druga faza dodavanjem devijatorskog monoaksijalnog pritiska
(!:lO", -!:lO",) i mjeri pnrni pritisak (!:lu
d
), (c). Zbrajanjem ova dva porna pritiska
dobijemo ukupni porni pritisak (!:lu) u uzorku (d), (jedn. 11.34.).
11.6. PRIRODNI NAPONI U TLU
Prirodni (primarni, geostaticki, geoloski) naponi u tlu odraz su
gravitacionih i rektonskih sUa kao i drugih uticaja koji su djelovali na tlo od
njegovog postanka do danas.
Oravitacione sile djeluju na svaid dio prostora vertikalno prema dolje, pa
prema tome i na poluprostor djeluju okomito na njegovu povrsiuu. Poluprostor
cesto smatramo homogenim u horizontalnim pravcima. U ovome slucaju naponi
od sila gravitacije prouzrokuju sarno vertikalne deformacije n. horizontalnim
ravnima, u dubini z svugdje jednake. Prema ovome, povrSine koje hi bile rayne bez
gravitacije ostaju raYne i nakon njenog djelovanja. Zbog ovoga ce na vertikalnim
medusobno paralelnim ravnima defonnacije na jednakim dubinama u
horizontalnim ravnima hiti jednake i na njih nece hiti djelovanja tangencijainih
napona. U ovakvim uslovima vertikalne i horizontalne ravni su istodobno ravni
glavnih napona.
Vertikalni napon G'v proporcionalan je dubini z, te ce u svakoj tacki
iznositi:
(11.41.)
gdjeje:
r - zapreminska tezina (kN / m' );

III Raspodjela lIapOlla, slijegallje i slom tin. ispod remelja
z - dubina u kojoj se traii napon (m).
Horizontalni napon (j h proporcionaian je vertikalnom naponu i opcenito se
izraZava odnosom:
pri cernu je:
(l1.42.)
kG - koeficijenl pritiska mirovanja, koji ovisi od vrste Ila, geoloskih
uslova postanka Ila i prolaznih oplerecenja, koja su djelovala na
povrsinu Iia (vidjeti poglavlje V).
Sl. 11.12. Vertikalni naponi (uJ u tlu za: uslojeno tlo sa razlicitimfizickim osobinama (a),
tio sa nivoom podzemne vode (b).
U slucaju djelovanja sarno gravilacionih sila na poluproslor tIa odredivanje
vertikalnih napona nije slozeno. Medulirn, i ovdje moZe bili odredenih specificnosli
o kojirna treba vodili racuna, jer na intenzilel vertikalnog napona utjecu: (i)
uslojenost tIa, (ii) pojava podzernne vode, koja ispunjava djelimicno ili potpuno tlo,
(iii) razlicite jediniene tezine, poroznost i st_ Pri ovorne treba razlikovati totalne,
efektivne i neutralne napone, odnosno uspostaviti njihove ovisnosti.
Vertikalni napoD za usJojeno tID sa razlicitirn jedinicnirn tezinama (y).
poroznosti (n) i stepenom zasicenosti (Sr)' a sa istom zapreminskom tezinom
cvrstih cestica tla (rs) bit ce (51. 11.12.-a):
(11.43.)
odnosno prema jedn.4.37.:
(11.44.)
a na dubini z:
(!l.4S.)
274 Mehallika tLa
J I. Definicije i proratun rwpona i deformacija
odnosno:
0", = (1-Ilt)p, . ZI + S" ·Ilt . Pw· 21 +(I-n2)p, . Z, + S" . n, . Pw· Z'}
0", = p,[(I-Ilt).z1 +(1- n,). Z21+ Pw(1lt . S" . ZI + n, . S" . z,) , (l1.46.)
Posta voda u tlu ispunjava sarno djelomicno pore, jer ne postoji formirani
nivo podzenme vode. ne mogu se obrazovati pomi pritisci. te su neutralni naponi
jednaki nuli (u == 0), a ukupni naponi su ujedno i efektivni naponi (0" == oj.
Za siucaj suhog tla mogu se koristiti navedeni izrazi za vertikalne napone,
sarno treba izostaviti izraze koji sadde stepen zasicenja (Sr == 0).
Ako je u tlu formiran nivo podzemne vode, onda se vertikalni naponi
znatno mijenjaju. Ovo je prikazano na jednostavnom neuslojenom tlu sa istom
specificnom tezinom evrstih cestiea (p s ), zapreminskom tezinom (y) j poroznosti
(n), za razmatrani poluprostor (s1. 11.12.-b). U ovorne slucaju su neutralni (u) i
vertikalni (O"J naponi:
»- .neutralni naponi:
u=O. zadubinu Zl; }
u =Yw -Z2' zadubinu
(11.47.)
»- efektivni naponi:
a'zj=Yl'ZI ==(l-n)-ps'Zt+Sr\ ·n-pM/,zl' za Z=Zl' (11.48.)
0"'" =YI·ZI +Y2'·Z" (11.49.)
odnosno za potopljeno tlo, Gedn. 4.37. i 4.46.):
0"'" = (l-n). p, . ZI + S" ·n· P
w
• z, + (p, - pwXl-n). Z2 (11.50.)
Izjednadzbe 11.50. vidljivo je da se efeklivni naponi smanjuju ispod nivoa
podzemne vode, ali u isto vrijeme javljaju se neutralni naponi. Na sliean nacin
mogu se pronaci vertikalni naponi i za sluc.aj uslojenog tla sa podzemnom vodorn.

12. RaspQ({jela napona u po!uprostoru usl}ed vanjskih opterecenja
12. RASPODJELA NAPONA U POLUPROSTORU
USLJED V ANJSKIH OPTERECENJA
Prilikom izgradnje objekata tlo u poluprostoru opterecujemo dodatnim
opterecenjem, i to silama na sarnoj povrsini, iii u izvjesnoj dubini preko temelja
raznih oblika i velicina.
Realno tio, kaje je najcesce uslajeno i heterogeno, a cesto i anizotropno, ne
mozemo obuhvatiti egzaktnim proracunom radi cega se vrse odredena
pojednostavljenja. U mehanici tla se cesto razrnatra tlo kao neizrnjeran poluprostor
koji je elastican, linearno deformabilan, homogen i izotropan. Pojarn
elasticnosti ne koristi se u smislu povratnih deformacija, vee u smislu linearne
deformabilnosti, tj. pretpostavlja se da je odnos izrnedu napona i deformacija
linearan (Hookov materijal).
Poluprostor je volumen tia ogranicen horizontalnom ravninom koja se
prostire neizmjemo u svim pravcima. Proracull napona u du zasniva se na
principima teorije elasticnosti, tj. elasticnog linearno deformabilnog, homogenog i
izotropnog poluprostora. Elastican materijal je takav kod kojeg deforrnacije
nestaju kada se ukloni sila koja ih je izazvala. Linearno deformabilan materijal je
onaj kad kojegje odnos izmedu napona i defonnacija linearan. Izotropan materijal
je takav kod kojeg su osobine u svim pravcima identicne, dok homogen materijal
ima iste osobine u svim tackama.
Deformaciano ponasanje ovakvog poluprostora definisano je modulom
elastienosti (E) i Poissonovim koeficijentom (v). Iako ovakav model ne odgovara
POtpUDO rea]norn tlu, cesto se uzima kao model, jer to pojednostavljuje proracun. U
ovome poglavlju razmotrit ce se stanje napona i deformacija u tlu, koje se javlja
prije sloma tIa. Optereeenje u ovome slucaju djeluje Da povrsini po[uprostora iii oa
plitkoj dubini u tlu.
Prije nanosenja opterecenja od gradevine tlo je ispod temelja u stanju
elasticne ravnoteze, sa glavnim horizontaloim (O"h) i vertikaloim (aJ naponirna.
Opterecenjem temelja koje uslijedi izgradnjom gradevine, oapont se u poluprostoru
ispod temelja postepeno mijenjaju i ako bisma i dalje povecavali optereeenje,
naponi bi prekoracili kriticne vrijednosti cvrstoce na smicanje i tlo ce preci u
stanje plasticne ravnoteze. Ovaj prelaz iz elasticnog u plasticno staoje ravnoteze
odvija se postepeno ispod temelja sireei se dalje u vecu dubinu ispod gradevine.
Ako postepeno dalje povecavamo optereeenje, temelj ce se sve viSe slijegati i u
momentu kada svako povecanje napona izaziva veliko slijeganje, postignuto je
opterecenje sloma.
Mehallika tla 277
III Raspodjela Ilap(ma, slijegaJlje i slam Ita i.lpod temelja
Prije razmatranja rasprostiranja napona u poluprostoru dat ce se opsti osvrt
na napone ispod temeUne plohe, odnosno kontaktne napone koji ovise 0 vise
faktora j predmet su sireg izuCavanja.
• 12.1.)RASPODJELA KONTAKTNIH NAPONA NA TEMELJNOJ
'. /PLOHI
Gradevinski objekti opterecuju temeljno tlo u dodimoj povrsini i prenose
ga u dubinu ispod opterecene zone. Raspodjela napona na temeljnoj plohi nije
ravnomjema, trokutasta, trapezasta iii parabolicna, kako se obicno uzima, vee
zavisi oct mnogih faktora kao sto su:
I a) krutost temelja i konstrukcije gradevine;
Ib) fizicko - mehanieke osobine tia;
(c) velicina i vrsta opterecene temeljne povrsine;
(d) dubina fundiranja i
Ie) velieina i raspored opterecenja temelja.
la) Krutost temeljne konstrukcije znatno utjeee na raspodjelu napona na
temeljnoj plohi i razlieita je za krute i savitljive (f1eksibilne) temelje. Vproscena
raspodjela napona teoretski je opravdana sarno u slucaju ako je temelj savitljiv i
nema dovoljnu krutost. Temelji objekata su u vecini sluc.ajeva vise iIi manje kruti.
Kod sasvim krutih . gradevina i ternelja kontaktni naponi na rubovima se
povecavaju, au sredini temelja smanjuju kod glinovitog tla (sl. 12.1.- all, c i d).
dok se kod pijeska i sljunka povecavaju oct rubova prema sredini i ima priblii:no
parabolican oblik (sl. 12.1.- al3). Za model tla izmedu gline, pijeska i sljunka
raspodjela kontaktnog napona ima sedlast oblik (Tomlinson i Boorman, 1995;
Smith, 1993; Najdanovic i Obradovic, 1981).
Prema slici 12.1.-c dobijen je za krutu, lcruZnu ploeu radijusa r i za
centricno opterecenje (P) izraz za kontaktne napone:
q(x)
2.JI-c
2
'
(12.1.)
gdje je:
p X
qsr=-2-; C=-;
r ·n r
(12.2.)
tejeza: x=O i c=O
Za krutu temeljnu traku sirine 2b centrieno opterecenu (sl. 12.1.-<1) dobije
se raspodjela kontaktnih napona iz izraza:
q(x) 0,637· q" )
.Jl-c2 ' (12.3.
278 Mehallika tia
12. Raspotijeia napona u poiuprostoru usljed vanjskih opterecenja
gdjeje:
p X
qsr:= 2b; c::;::/;;
i za x = 0 c = 0, dobije se izraz za raspodjelu napona u sredini u obliku:
q(x)=0,637'q" = 2.q".
7t
®
(12.4.)
(12.5.)
Sl.12.1. Seme kontaktnih napona: za krutf temelj na razliCitom tlu (a), za glinovito tlo (1),
pijesak i sljunak (3), tlo izmetlu ove dvije vrste (2), te kontaktni pritisci za savitljiv
(b) i krut kruini temeij (c), kao i za krutu temeljnu traku (d) centricno opterecenu.
I M4 I
D,,63
lI!I!I!!! II!!!!!!! II! 1m!!! III i !I!!III IIIItt-q
I 0.100 8±
.llii :.::;zl :;;::::;=:'
/6mo.x=t6'sr"'" JrIJ l.
24 34 45 53
1.6
-t
100 DIem)
SI. 12.2. Raspodjela kontaktnih napona ovisno 0 veliCin; opierecene
Krutirn temeljima srnatraju se temelji masivnih potpornih konstrukcija i
armirano - belOnski temelji objekala ukrucenih zidovima. Fleksibilnim temeljima
smatraju se kameni nabacaji ispod obalnih zidova i stupova, kao i svi temelji

III Ra.rpodjela f1aptma, .dijegallje i slom tla ispod temelja
objekata od nasutog materijala (nasipi, brane, tamponski slojevi i dr.). Betonski i
armirano - betonski temelji mogu se ponasati i kao nepotpuno, odnosno
djelomicno kruti iii potpuno kruti temelji, ovisno 0 velieini opterecenja.
(b) Fizicko - mehanicke osobine tla su veoma razIicite, te je i njihov
uticaj na raspodjelu napona na temeljnoj plohi veoma raznolik.
(e) Velicina optere':eue temeljue plohe u\ieee na raspodjelu napona na
kontaktnoj povrsini. Ispitivanjem temelja kru.znog presjeka razlicitim dimenzijama
opterecenih ravnomjernim opterecenjem istog intenziteta na pijesku dobiveni su
rezu)tati koji ukazuju da je raspodjela kontaktnih napona utoliko ravnomjernija
ukoliko je temelj vece povrSine (sl. 12.2.). U ovom slueaju razlika izmedu
maksimalnog napona u sredini (0-max) i srednjeg napona (O'.rT) opada sa
povecanjem opteree-ene povrsine. Do ovoga dolazi usljed jaceg istiskivanja pijeska
na krajevima marlje opterecene povrsine, te se visa koncentracija opterecellja
prenosi ka sredini temelja (Najdanovic, Obradovic, 1981).
(d) Dubina temeljenja generalno smanjuje razliku izmedu maksimalnog
napona u sredini i srednjeg napona (O'rnax -au) usIjed cegaje raspodjeJa napona
na temeljnoj plohi ravnomjernija. Sa povecanjem dubine temeIjenja smanjuje $e
mogucnost boenog istiskivanja nekoherentnog tl3, jer mu se suprotstavlja dio
tezine tIa u bokovima temelja.
Ukoliko prilikom iskopa temelja ostaje neporemeceno samoniklo tlo u
bokovima, onda ce se dio opterecenja prenijeti i na okolno tIo, te ce se dijagram
napona prosiriti i izvan sirine temelja objekta.
Kod odredivanja rasprostiranja napona na kontaktnoj plohi temelja
potrebno je promatrati cio objekat, jer moze doci do uticaja i preldapanja napona
odjednog na drugi temelj.
12.2. APROKSIMATIVNI PRORACUN NAPONA U TLU
Djelovanjem opterecenih temelja konstrukcije pojavljuju se naponi i ispod
temeljne pIche koji su razliCiti u raznim tackama i dubinarna poluprostora.
Problemi rjesavanja svode se na ravne i prostorne slucajeve sa razlicitim nacinom
opterecenja.
Postoje razne teorije i metode za proraeun-rasprostiranja llapona u tlu ispod
opterecene povrsine i u oSllovi se svode na aproksimativni proracun,
matematska rjesenja i opitne metode raznih autora i za razne slucajeve
opterecenja.
Kao dosta gruba aproksimacija pretpostavlja se ravnomjerna raspodjela
napona O'z. Pretpostavlja se da se rasprostiranje ovoga napona vrsi pod konstantnim
uglom a. U svakoj horizontalnoj ravni na dubini Zo, z" Z2, . ... paralelnoj
opterecenoj povrsini A - 8, djeluju naponi koji su medusobno jednaki (sl. 12.3.).

J 2. Raspo4iela napona u poluprostoru usljed vanjskih opterel:enja
b l
---I '2
!i II III I ill III III
I ..J>.L I "- "-
'iii li! 1l!!O!!iiJi!iI!!!!I!!!I!!i!!i!i!! Ill!!!!! IIi Ii! ji iii i II i i!!! Il!iib
Sf. 12.3. Ravnonljerno rasprostiranje venikalnih napona na € ravni u dubini z.
Za duzinu trakastog temelja 1,0 ffi, po aproksimativnom proracunu
proizlazi:
odakle je:
(12.6.)
p p P
0'0 = b; JO'z = hi; 2(j'z;;::: b
z
Za duzinu temelja I 1,0 m opcenito je napon pritiska u dubini z:
ao·b I
a, = a
o
(12.7.)
b+2ztga l+tga2Z
Za temelj pravougaonog oblika:
O'o·a·b
a, (a+2ztgaXb+2ztga)
a za temelj kvadratnog oblika:
b
a ·b+ 2ztga(a +h+ 2ztga)'
O'o·a
2
I
a
0
( 2z )' .
I+tga-
a
(12.S.)
(12.9.)
Ugao rasprostiranja uzima se obieno a = 45° za pijesak. a za malo vlaz.nu
glinu a 60' .

III Raspodjela napona, slijegallje i slom ria ispod temelja
Primjenom ovoga principa sirenja opterecenja na sve vece povrsme
proporcionalno sa dubinorn na dijelove povrsine temelja a· b more se jednostavno
dokazati da se naponi na parcijall1e povrSine u dubini z ispod optereeene povrsine
ne mogu ravnomjerno raspodijeIiti. Oni su najveci u sredini, a najrnanji na
rubovima temelja. Aproksimativni proracun ne slaze se, dakle, sa tacnijim
proracunima pritiska u homogenoj sredini, po kojima su naponi u pravcu osovine
opterecenja veci nego izvan toga pravea. Ovakav proracun daje, dakle, sarno
mljgrublju aproksimaciju raspodjele napona u tlu, ali je cest u upotrebi,
12.3. NAPONI I DEFORMACIJE U POLUPROSTORU IZAZVANI
KONCENTRISANOM SILOM
Taean proracun raspodjele napona u tlu polazi od uslova ravnoteze napona
i kontinuiteta defonniranog prostora. Ovo rjesenje dao je Boussinesq (Businesk) za
homogen i izotropan poluprostor, a za poluprostor u kojem se stisljivost mijenja sa
dubinom proracunje izveo Frohlich (Frelih) 1934, dokje za horizontalno izotropan
poluprostor rijesio Westergaard (Vestergrad) 1938, koriste6i se Boussinesqovim
izrazima za napone.
12.3.1. BOUSSINESQOVO RJESENJE
Rjesenje napona i njihovo rasprostiranje u tiu ispod koncentrisane sile P
koja djeluje na povrsini i u jednoj tacki predstavlja osnovu primjene teorije
elasticnosti za odredivanje raspodjele napona u tlu, Prvo matematsko - teoretsko
rjesenje dao je franeuski matematiear Boussinesq 1885. za koneentrisanu silu na
povrsml homogenog, elasticnog (linearno deformabilnog) i izotropnog
poluprostora, Za ovakav model da, koji je definisan modulom elasticnosti (E) i
Poissonovim koeficijentom (v), koriste se Cesto u proracunjrna i druge dvije
konstante koje se mogu dovesti u ovisnost sa prethodnim, i to su:
» modul volumenske deforrnacije (sferni modul) K i
» distorzioni modul (modul smicanja) G (iedn,IU2. i IL33,).
Za analizu napona i defonnacija u poluprostoru Boussinesq je posao od
opstih jednadzbi koje se primjenjuju za rotaciona tijeJa u teoriji elasticnosti. Na
slici 12.4. prikazana je ravnoteia u poluprostoru neizmjemo malog elementa na
koji djeluju normalni naponi (Tz,(jr,er, iT koji se iznalaze uz slijedece rubne
uslove:
282
(a) u beskonacnosti (r --+ (0) su svi naponi i deformacije jednake nuli;
(b) na povrsini poluprostora (z = 0) tangencijalni naponi jednaki su nuli;
Mehallika Ila
12. Raspo<fjela napona u poluprostoru usijed vanjskih opterecen.fa
(c) norrnalni naponi su na povrsini poluprostora (z =- 0) jednaki nuli
(0- = 0), osim ispod koncentrisane sile (P);
(d) rezultanta napona na proizvoljnom isjecku oko hvatista sile P,
usmjerena je po osi z i jednaka je sili P, sarno je suprotnog znaka.
Na osnovu teorije elasticnosti, a polaze6i od uslova ravnoteze napona j
kontinuiteta prostora uz navedene rubne uslove, dobiju se velicine: horizontalnih
napona u radijalnom praveu upravDih na osovinu z (a
r
). horizontalnih napona u
tangeneijalnom praveu, upravnih na osovinu x (a
l
), vertikalnih nonnalnih napona
u praveu osovine Z (o-z) i tangencijalnih napoDa (1') i to u slijede6em obliku za
napone:
(a)
(b)
(e)
(d)
iii za:
iii:
-P ( 2
IT =-- 3eosa-sin a
r 2nR2
z
R=--,
cosa
1-2v )
l+cosa
err:::;;; -Pz(3eos
3
a-sinZa
2m ,
1-2v 2)
-cos a ,
l+cosa
0-, = -P 2 (1-2v{cosa
2·n,R \
0-,= -P ,(1-2v{cos
3
a
2·n·z
cos
2
a 1
l+cosa '
3P 3 3P 5
cos u. odnosno er :::;;; 2 cos a,
2,n,R· < 2·n·z
3P 2 •
Tn 2 COS
2·n·R
odnosno:
3P 4 •
Tn = Zcas a·sma.
2,n,z
Za deformacije Boussinesq je dobio slijede';a rjesenja:
(12.10.)
(12.IL)
(12.12,)
(12.13.)

III Raspodjela /lapOlla, siijegallje i slom tla ispod temelja
(a) specificna prostorna deformacija (specificna promjena volumena):
P 1-2v
e :;:;; -------cosa, (12.14.)
2·1(·R G
(b) pomak u smjeru z ose:
(12.15.)
4·1(·RG
( c) pomak u radijalnom smjem r:
p sina +sina.cosa].(l2.16.)
4·1(·R G l+cosa
Iz navedenih opstih izraza za napone vidi se da Stl naponi proporcionalni
sili P i da ne ovise 0 modulu elasticnosti E, a sarno naponi IT r i at ovise 0
Poissonovom koeficijentu v .
Normalni naponi su u taeki djelovanja sile P (z = 0) neizmjemo veliki,
dok su naponi za slucaj poluprostora sa stalnom specificnom deformacijom
(e = 0), odnosno v = 0,5 (nestisljiv materijal): -
T
-3P . 2
2 cosa· sm 0, iii (J
2·1(·R '
-3P 3 • 2
---02 cos a· sm a,
2·1(· z
3P 3. . 3P ,
cos a, llt IT = ---0
2
cos a,
2·1(·R ' 21(·z
3P
--"--"2 cos
Z
a . sin a, ili l'
2·1(·R
3P 4 •
z cos a·sma,
2·1(· Z
dok su deformacije:
e=O,
P 1+cos
2
a
w=
4·1(·R G
P sina·cosa
(12.17.)
(12.18.)
(12.19.)
(12.20.)
(12.21.)
(12.22.)
P = (12.23.)
4·1(·R G
Smjer glavnih napona prema horizontali u tacki (z,a) moze se odrediti
premajednadzbi 1l.3.:
284
12. Raspodjeia napona u poluprostoru usljed vanjskih opterecenja
tg 2'1f
21"
G
z
-err
(12.24.)
p
X
C
,. ,
"'-
I
'f
-\......-

I
"
'/
/
r
"'t
zr
/
y
1
li __
0
E
Z
ft,
st. 12.4. Ravnoteia etementa tia u radijalno simetricnom polju sa naponirna odjedinicne
sUe na povrsini poluprostora.
Ako u ovaj izraz uvrstimo jednadzbe za 0", i 0", (jedn. 12.17. i 12.18.)
dobit cemo da je:
tg2'1f = tg2a, tj. V' = a. (12.25.)
Ovo znaci da su trajektorije ve6ih napona identicne sa zrakama koje
prolaze iz napadne tacke sile P kadaje v = 0,5, te ako napQne izjednadzbi 12.17.
- 12.20. uvrstimo u jedn. 1 1.4., dobit cerno ve6i glavni napon a R U obliku:
3P .. 0
(TI =a
R
::;; zcosa,aman)l er
z
= .
2·1( ·R
(12.26.)
Naponi (J'r i a
l
ne koriste se kod pojednostavljenih proracuna stijeganja
poluprostora. Najvai.niji je vertikalni norrnalni napon u pravcu osovine z (0' z)' koji
prouzrokuje slijeganje tla. Najveca vrijednost ovoga napona dobije se za a = 0, sto
je slucaj kada se tatka na1azi ispod pravca sile P, te je prema tome:
3P .z. 3P
maxaz Z,llmaxaz 2'
2·1(·z 2·1(·R
(12.27.)
Mehallikn tla 285
III Raspodjela lIapO/Ul., slijegollje i SWill fla ispod lemeljo
Izjednadzbe za vertikalni napon zamjenom:
cosa = 3... i R2::;; Z2 + r2 •
R
(12.28.)
dobije se BoussinesQov izraz za vertikalni napon U obliku:
3P 3 3P . z' __ __ l
CJ_= 2cosa= -
< 2·fC·R 2·fC·R' 2·fC·Z2
(12.29.)
(12.30.)
gdje je koeficijent:
(12.31.)
Ovisnost izmedu koeficijenata
dijagrama (s1.l2.5.) iii tabela.
N 8 i odnosa r! Z prikazuje se u ob1iku
0.5
(148
I
p
O.
{r'N f.------l
I
%
-
0
'"
"
... Iz

M I

.,
0.2
0

3 I 1
NB=2Y1H+ ] 2
!tL (t)2]i"
2
0.1
r/z
o 3.0
Sl. 12.5. Dijagram vrijednosti koeficijenata raspodjele N BiN w u tlu, za koncentrisanu
situ P na povrsini. ( N B - Boussinesqov, a N
w
- Westergaardov koeficijent),
286
12. Rasp(x!jela napona u po/uprostoru usljed vanjskih oplerei:enja
Numericki podaci dobiveni za Cf
z
i at u pojedinim tackama prikazuju se
obicno i graficki (sl. 12.6.), oime se dobije preg1edno i njihov raspored. Spajanjem
tacaka jednakih napona dobiju se 1inije jednakih napona, tzv. izobare. Oblono se
vertika1ni napon (0',) izrazi u procentima (P) sile (P) (0', = p.p), pronade
koeficijent raspodjele (N B = p' Z2) za razne dubine z, a iz dijagrarna za svako z
pronade se r i nacrtaju izobare.
p
a
@
[,0-
f
T

!!Ji1J
T
\
J
.1
SI.12.6. Raspodjela vertikalnih napona i'spod koncentri'sane sile P: no tetiri horizontalne
ravni (a), vertikalni naponi ispod sile P (b) i izobare za isti primjer (c).
Veoma heterogeno tl0 bitno se razlikuje od izotropnog elasticnog
materijaia, pa Boussinsqovo rjesenje daje sarno aproksimativan rezultat. I pored
ovoga, rjesenje se moZe koristiti u podrucju gdje su dodatni naponi zbog
opterecenja znatno Oi2;i od granice sloma. Boussinesqovo fjesenje iskoristeno je za
druge razlicite vidove opterecenja, gdje se dato opterecenje podijeli u
diferencijalno male povrsine i zamijeni koncentrisanirn silama, koje se na kraju
integrisu.
12.3.2. FROHLlCHOV OBRAZAC
Frohlich (Frelih, 1934) je, posavsi od Boussinesqova izraza za glavne
napone i na osnovu Cinjenice da su za V = 0,5 trajektorije veceg glavnog napana
(Cf R) pravci koji prolaze kroz tacku djelovanja sile, trazio staticki moguca rjesenja
za funkciju glavnog napona U obliku:
gdje je:
(12.32.)
n - braj koji je uveo Frohlich i avisi 0 osobinama materijala, a nazvao ga je
faktor koncentracije napona;
f - funkcija po1oZaja tacke i iz us10va ravnoteze proizlazi da je n!2rc;

111 Raspodjeia lIapOfla, slijega/lje i slom tIa ispod temelja
R=_Z_.
cas a
Iz uslova ravnotere napona na plohi polukugle radijusa R dobije se:
nP 2
cr R = --2 cos'- a (12.33.)
210 R
i za n == 3, dobije se Boussinesqov izraz za radijalni napon. Iz ovoga izraza
proizlaze komponente napona (z,a):
,--'-'--'-:----,
0'_
<. 2nz2
nP n • 2
O'r =--cos a·sm a
210 z'
(12.34.)
(12.35.)
(12.36.)
Faktor koncentracije krece se od n = 3 - 6. Za n = 3 dobije se
Boussinesqov obrazac i primjenjuje se za glinu sa manjom kolicinom vode, kadaje
modul elasticnosti E ::::: constantno, dok za n == 4 modul elasticnosti raste lineamo
sa dubinom. Sa povecanjem vrijednosti n > 3 povecavaju se naponi u dubini. koji
se sve viSe koncentrisu u pravcu sile p, dok se za n < 3 udaljuju ad osovine sile,
zbog cega je nazvan faktor koncentracije.
12.3.3. WESTERGAARDOV OBRAZAC
Westergaard (Vestergard, 1938) je izracunao raspodjelu napona ispod
koncentrisane sile P u anizotropnam poluprostoru, koji je u vertikalnom srnjeru
elastican, ali su deformacije sprijecene u horizontalnom smjeru nizom krutih
proslojaka beznacajne debljine. Ov.y moze se naci u nekim meksim
sedimentima od koherentnog materijala sa tankim proslojcima pijeska. Uz ovu
pretpostavku dobije se jednadzba za vertikalni napon (a z) oblika:
[ ]
1/2
1-2v
_ P 2(1-0
cr, - 210 Z2 [ 1- 2v ( r)2]3
/
2 .
2(I-v) \;
(12.37.)
Za V = 0 dohije se najmanja koncentracija napona enin a z)' prema izrazu:
288 MelulIIika tla
12. Raspodjela napona u po/uPl'ostoru usljed vanjskih opteretenja
P 1
cr,=?Nw,N
w
= 10[1+ {nT2
(12.38.)
Koeficijent N w prikazan je slicno koeficijentu N B u dijagramu 125. Za
z = 0 vertikalni napon cr, -> =, dokje za slucaj da z -> =, cr, -> 0 (sI. 12.6.-b).
12.4. RA VNI PROBLEMI ZA NEKE SLUC:AJEVE OPTERECENJA
Za slucaj ravnog problema potrebno je odrediti napone sarno u ravni xOz
koja je okomita na osovinu opterecenja na poluprostoru. Izvedeni izrazi zasnavani
Stl na teoriji lineame deformabilnosti homogenog i izotropnog poluprostora.
12.4.1. LlNJJSKO OPTERECENJE
Ovaj slueaj rijesio je Boussinesq preka bihannonicne naponske funkcije
(sI.12.7.):
napon:
jer je:
<I>=-c·r·a·sina. (12.39.)
Iznala.zenjem parcijalnih izvoda po air, dobija se izraz za radijalni
(12.40)
gdjeje:
k = 2q _ konstanta koja se dobije iz uslova da je zbroj vertikalnih
10
komponenti radijalnih napona po obodu polukruznice, sa
sredistem u hvatistu linijskog opterecenja i proizvoljnim
radijusom r, jednak ukupnom ravnomjernom opterecenju na
jedinicu duzine ( q k l
Radijalni napon je prema tome:
2·q·cosa
(J'r ==
2·q z
--"
10 r n· r
z
cosa=-
r
. x
sma=- .
r
(12.41.)
(12.42.)

III Ra.\podjela !lapOlla, slijegallje i slom tla ispod temelja
y
q (kNjm')
6=I,OM
________ __ -L __ __ __ __ -4_X
z
Sl. 12.7. Odnosi izmedu radijalnih (0-,)' vertikalnih (0-,) i horizontalnih (a J napona, U
homogenoj i izotropnoj sredini pod djelovanjem ravnomjemog Linijskog
vertikalnog opterecenja.
Normalni naponi u smjeru glavnih osi dobiju se iz Mohrova kruga napona
prema izrazima:
( )
2
2· . z z
Cf =u ·cos
2
a=--q- -
" 2 7[. r r
3
2·q·z
4
n'r
.2 2.q.z(x)2 2·q·x'·z
ax =CJ"r . SIn a=--- - = 4
n>r2 r '/l'r
'f"xz = 1"zx ::::: r = a r ·sina -cosa
2·q·x·z
4
n'r
2
Za: r2 = x
2
+ z2 , dobijemo izraz za vertikalni napon U obliku:
2' Q [ Z2 ]2 2.q 1
a'=zn x
2
+z'
290 Meilallika tla
(12.43.)
(12.44.)
12. Raspod}ela napona u po/uprOS(oru usljed vanjskih optereeenja
V rijednost koejicijenta kl za ravnomjerno vertikalno
linijsko opterecenje
0.64 0,3203 1.44 0,0673
0.66 0,3888 1,46 0,0648
0,72 0,2760 1,52 0,0580 2,32 0,0155
0,74 0,2657 1,54 0,0559 2,34 0,0151
0,76 0,2557 1,56 0.0539 2,36 0,0147

0,0050
0,0040
0,0032
5,00
6.00
7,00

III napaI/o, slijegaJlje i slom tLa ispod temelja
iii:
(12.45.)
Vrijednosti koeficijenta kl za razne odnose xl z prema Terzaghi-Myslivec
dobiju se iz tabele 12.1. (Percel, 1975), iii pomocu dijagrama (Najdanovic i
Obradovic, 1981).
12.4.2. RA VNOMJERNO OPTERECENJE U OBLIKU BESKONACNE
TRAKE
Ov.j slucaj opterecenja rjesava se kao ravni problem kod kojegje potrebno
odrediti napone sarno u ravni xoz, kojaje okomita na osovinu beskonacne trake (s1.
12.8.). Uzimajuci da je poluprostor s.stavljen od m.terijal. kod kojeg su
zapreminske promjene jednake nuli (v = 0,5). dobijemo. za Iinearno deform.bilan
poluprostor, izraze za napone u ravni:
iz
Sf. 12.8. Ravnonljerno opterecenje U obliku beskonacne trake.
a, = -.i(sin 20: ·cos21J1 + 20:)
n
ax =-.i(-sin20:.cos2.lJ!+20:).
n
(12.46.)
(12.47.)
292
J 2. Raspo4feia napona u poluprostoru us/jed vanjskih optereeenja
-r = ±.isin 20:· sin 2lff
11:
(12.48.)
pri cemu a i lfI definisu poloZaj tacke C u poluprostoru u kojoj trazimo napone (s1.
12.8.).
Glavni naponi imaju smjer u pravcu zrake pod uglom 1Jf i okomito na taj
smjer i oni Sli definisani izrazom:
a
12
= .i(2a ± sin 20:).
. n
(12.49.)
Posto glavni naponi ne ovise 0 uglu If! , to su izohrome, odnosno krivulje
jednakih glavnih napona, krugovi koji prolaze kroz krajnje tacke opterecel\ia Ai B
(s1. 12.8.).
Rjesenja za ovaj slucaj najcesceg opterecenj. dali su Carathers (Karters),
Michell (Misel) i Timosenko i u skr.cenom obliku n.poni se mogu pisali:
vertikalni a, = L· q }
horizontalni ax = M . q
tangencij.lni T = T u = N . q
(12.50.)
Koeficijenti L, MiN za sirinu trake od 2b predoeeni su obieno tabelarno
(tabel. 12.2.) ovisno 0 odnosima x/b i zlb (Menel, 1966). Tabela je data za
savrseno savitljiv temelj, a ukoliko to nije slucaj, primjenjuju se drugi koeficijenti u
navedenim izrazima.
b
x
Sf. 12.9. Ravnomjerno opterecenje U obliku temeljne trake iskazano "uglom vidljivosti".

[/} Raspodjela fWpOlla, sJijeganje i slmn lla temelja
Jedno5tavniji oblik za proracun napona dao je BaZant, uvodeci "ugao
vidljivosti" (51. 12.9.):
a
2
- (± a
1
):::: 2a, te ce izrazi za napone glasiti:
O"z =---..L(4+sin2a
2
-sinal):::: L'q,
2'71:
ax =....'l....(4-sin2a
2
+sin2a
I
)=M .q,
2'71:
(12.51.)
Rezultati dobiveni na ova dva nacina neznatno se medusobno razJikuju
tako da zadovoljavaju tehnicku praksu.
Koeficijenti L, MiN za ravnomjerno opterecenje U obliku
trake sirine 2b po Menclu (Percel, 1975)
'X ..
b
z
b
0 I,OII 1.00 0 0,50 0,50 0,32
-.0;5; 0,90 0,39 0,18 0,50 0,35 0,30
1,0. 0,74 0,10 0.16 0,48 0,23 0,26
1.5 0,6/ 0,10 0,13 0,45 0.]4 0.20
2;0 O,5l 0,05 0,10 OAf 0,09 0,16
2.5 0,44 0,03 0,07 0,37 0.06 0,/2
3,0 0.38 0,02 0.06 0,33 0.04 0,10
-3,5 0 0,34 O,O} 0.04 0,30 0,03 0.08
<.0 0 0,3] 0,03 0,28 0,02 0.06
6,0 0 0,21 0.02 0,20 0.01 0,03
8.0 0 0,]6 0,01 0,15 0,02
10.0 0 0,13 0.12
12.0 0 0,10 0,10
0 0 0
0,02 0,17 0,05
0,08 0,21 0.13
0,16 0,22 0,16
0,/9 0,15 0,/6
0,20 O,JI 0,14
0.21 0.08 0,13
0,21 0.06 0,11
0,20 0,05 0,/0
0,]7 0,02 0.06
0.14 0,01 0,03
.12
0,10
12.4.3. TROKUTASTO OPTERECENA TEMELJNA TRAKA
0 0
0 0,07 0,01
0,02 0,12 0,04
0.04 0,11 0,07
0,07 D,H ' 0,10
0,10 0,12 0,10
0,11 r-1).lO 0.10
0,13 0.09 0.10
0,13 0,07 0,10
0,13 0,03 0.1ll
0,12 0,02 0,05
0,11
0.10
Za ovaj ravni problem pretpostavlja' se, takoder, da je poluprostor
homogen, elastican i izotropan, te je za proracun napona primijenjena teorija
elasticnosti.
Opci izrazi za napone u t1u i5pod trokutastog opterecenja (51. 12.10.) su za
tacku M slijedeci:
(a) vertikalni napon:
294 Mehaliika tIa
12. Raspodjelo napona u poluprostoru usljed vanjskih oplereeenia
®
x
@
st. 12.10. Trokutasto opterecena temeljna traka (a), sa semom trokutastog simetricnog i
nesimetricnog opterecenja (b), za iznalaierife napona u tackama M, odnosno 111
1

a, = -'L!:.- [(2sin' a, - sin 2 a
l
)(2fJ + sin 2a, - sin 2a, ) tga
l
J
2·b·71:
(b) horizontalni napon:
(Jx =..!i!:..[41n cOillj
2·b·TC cOs:l'z
(c) tangencijalni napon:
r Xi; = -'L!:.- [2j3 - sin 2a
2
+ sin 2a
j
- 2(sin 2 a
2
- sin 2 a
1
) tga
l
]
2·b·71:
(12.52.)
Naponi ispod maksimainog opterecenja u bilo kojoj tacki tla (tacka MI )
mogu se dobiti iz izraza:
q
a
z
::::-a::::L
z
'q,
71:
ax ::::.!'L(a + 2ctga· In· cosa)::::M2 'q,
71:
.,. = 5L(I-a. ctga) = N, . q.
71:
(12.53.)
Za ovaj vid opterecenja p05toje tabHee za iznalaienje koefieijenta L,. M, i
N
2
• ovisno 0 odnosima: xlb i zlb (percel, 1975).
Za simetricna i nesimetricna trokutasta opterecenja naponi se dobiju
superponiranjem dobivenih pojedinacnih rezultata svaku trokutastu traku (sl.
12.1O.-b).

III Raspodjeia llapona, slijegwtje i ,dotn tia ispod temelja
12.4.4. TRAPEZNO OPTERECENA TEMELJNA TRAKA
Kod saobracajnica i brana opterecenje tla izazvano je nasipom koji ima
trapezni oblik. Kornbinaeijom trapezastog i pravougaonog opterecenja (s1. 12.11.)
dobije se prema teoriji elasticnog poluprostora izraz za napone:
2
q
( a)
Cf, =-;; [3 +/;y ,
2
q
( a 2z eosa}
Cf
x
=- [3 +-y --In--
1/: b b cos [3
(12.54.)
Tn; =0.
kod slucaja 12.11·-
r
a=i ________________ _
Cf, =-'L[b(a, +a
2
)+(a+b)(y, +Y2)+X(y, -y,)l (12.55.)
1/: ·b
za slucaj 12.11 .-b prema Kezdyu.
®
@
I-
b
a la I b
I
I
b , a
a !
b
Ii
\
:
h
. ' : ~
i""
X
X
z
h
i
,.
x
Sl. 12.11. Trapezno opterecenje temeljne trake za simetriCnu (a) i krajnju tatku (b) napona
u tlu.
Za ovo dvodimenzionalno opterecenje vertikalni napon moze se takoder
napisati U obliku (Rraja, 1995):
qo [( B, + B2)( ) B, ]
(J'z =- (Xl +cx
z
--a, '
7C B2 B,
(12.56.)
gdje je:
qo =y·h;
296
MelUlnika tla
/2. RaspodjeJa napona u poluprostoru us/jed vanjskih opterecenja
y - zapreminska tezina nasipa;
h - visina nasipa;
aJradijana)=tg-'( B, :B2 )-t
g
-'(; }
_,(B, )
a2 =tg -;.
Pojednostavljen izraz za napon ima oblik:
(J';c = qo . l' .
(12.57.)
Promjena koefieijenta uticaja J' ovisno 0 odnosima B,/z i B21z data je na
sliei 12.12. Proracun se moZe provesti za bilo koju tacku ispod nasipa. kornbinujuCi
pravougaonike i trouglove.
0.1
B
2
1z
Sl. 12.12. Koeficijent IIticaja (I') II ovisnosti BJz ~ Bz/z, za opterecel1je nasipom
(Osterberg. 1957).
MeJUlllika tLa
297
III Raspodjela /lapOlla, sUjegallje i slolll tla ispod temelja
12.5. NAPONI OD RA VNOMJERNOG OPTERECENJA
PRA VOUGAONOG OBLIKA
12.5.l.PRINCIP PRORACUNA
IznalaZenje napona u tIu ispod ravnomjernog opterecenja na povrsllll
poluprostora zasniva se na Boussinesqovom' matematskom tjesenju. Temeljna
ploha podijeli se na manje povrsine l3.F i u teziStu tih povrsina ravnomjerno
opterecenje zarnijeni se koncentrisanom silom IJJ'j = Pi . AFi • U bilo kojoj tacki
poluprostora dobiju se naponi /l.a zj za svaku pojedinu sHu 6P; iz izraza
Boussinesqa, Westergaarda iii Frohlicha, a zbrajanjemparcijalnih napoml dobije se
ukupan napon cr,. Proracun se obicno provodi na racunaru (Stoll, 1960;
Nonveiller, Polio, 1969), zbog znatnog obima tacaka ispod i izvan temeljne plohe.
Ovim problemom bavili su se mnogi au tori i izradili su dijagrame i tablice
za proracun napona ispod pravougaone plohe, duzine a i sirine b (Steinbrenner,
1934; Newmark, 1935; Tschebotarioff, 1936; Ohde, 1939; i drugi). Integracija
ravnomjernog opterecenja na pravougaonu plohu i princip proracuna prikazan je na
slici 12.13.
Postoji vise obrazaca tabela i dijagrama raznih autora kojima se odreduje
vertikalni napon ispod neke tacke pravougaone opterecene plohe kontinualnim
opterecenjem, dobiven integracijom sUa na diferencijalnim pJohama
dp, = p·r·dr·d<p.
x
7
, l@m:!l;il1Yo
.C
b
Sf. 12.13. Odretlivanje vertikalnih napona u dubini z ispod ugla A usljed djelovanja
kontinualnog opterecenja: princip proracuna (a), opterecena pravougaona
povrSina (b).
Prirast napona u dubini z:
298
M eiulIIiiw tIa
12. Raspodjela napona u poluprostoru usljed vanjskih optereeery"o
d(dcr,) 3p 2 N·r·d<p·dr
2·,,·z
Prirast napona na segment AEF:
dcr, = J r(dcr,)
o
ana cijeloj plohi:
3·p·r·d<p·dr
2 N.
2·,,·z
3 •
--'-P-cc, f N· r· d<p ·dr,
2·,,· Z 0
Ql 1.0
10
1m = .0
, , 5
1m: ,5
1m =
im=
JIt=
l.rTc=
@
W'/
V./
/'
.n
20
/'
:;:
'"
.15
w
V 1';-
u. T,
.10 t--t-t-tttttlt--l---f,I./IAOOl,l-!.-l-l.Ji-U:hi:a.1.l.U .10

«
S!
5
n
WHbIfl----iH+++Hf.l .05
.00
0.1 1.0
.00 Em
.01
KOEFICIJENT n
(12.58.)
(12.59.)
(12.60.)
SI. 12,14. Uticajni koeficijent (Ia) za vertikalni napon (crJ ispod ugla pravougaonog
temelja (Fadum, 1948).
Za razne odnose a/b i z/b prikazuju se rezultati u vidu raznih dijagrama
iz kojih se dobije uticajni koeficijent (J"), iii se ovaj koeficijent iskazuje u
M e1w.lliiw tla
299
III Raspodjela lIaponQ, slijegal/je i slom tia ispod temelja.
ovisnosti m(b/z) i n(a/z), kao sto je npr. na dijagramu na slici 12.14.
Iednostavnim umnoskom uticajnog koeficijenta Iff i ravnomjemog opterecenja (P)
dobije se napon na dubini z ispod ugla pravougaonog opterecenja Gedn.12.60.).
--::""
12.5.2.: STEINBRENNEROVA METODA
Metoda Steinbrennera (Stainbrenera) zasniva se takoder na Boussine-
sqovom rjesenju, uz primjenu opterecene povrsine kvadrata, pravougaonika iIi
trake. Da bi se odredio napon u dubini z, ispod ugla A, pravougaonika ABeD,
duzine a i smne b, prvo se proracuna uticaj elementarnog trougla AEF, a zatim
integrise cijela povrsina trouglaABD (st 12.13.).
b =ti: rcc(l strano wfiranog lika
SI. 12.15. Steinbrennerov dijagram za odreilivanje napona (crJ u dubini ispod ugaonih
tacaka pravougaonika i nacin odredivanja napona u drugim tackama
pravougaone povrSine (A, E, C, S).
Vertikalni napon u dubini z usljed djelovanja sile P po Boussinesqu je
(jedn.12.29.):
3P Z3
=--"
, 2n R
(12.61.)
300 Me/ulIIika rla
12. Raspodjela nap01Ja u poluprostoru usljed vanjskih opterecenja
te aka se kod elementame povrsine r' drp· dr zamijeni ravnomjemo opterecenje p
koncentrisanom silom P =- p . r· dqJ . dr, dobije se, za granicne vrijednosti duzine
tmugla r = 0 i r = a/cosrp, diferencijal napona:
3
3 (l/costp d
p'z f r· r
da =--drp --
z 21l: R
5
o
(12.62.)
Daljom zamjenom vrijednosti i odredivanjem granica dobije se diferencijal
napona:
(
a2 ,)3/2 drp,
---+z
cos
2
qJ
z'
(12.63.)
a integr.cijom i preklapanjem uticaja oba trougla dobije se vrijednost za normalni
napon a,z' u dubini z, ispod tacke A i pod djelovanjem ravnomjernog opterec'enja u
obliku:
a =- arct - +--, (12.64.)
P { {b aa
2
+b' -2az(R-Z)] b·z a(R
2
+z'}
z 'hr Z a
2
+b
2
(R-z)-z(R-zY b
2
+Z
2
{?+Z2
iIi u obliku:
gdje je:
a
a, =:n arctg i)2 +( J +
'[(:J' :(iJ" H{tJ I hi J 'w
:::s:t[:::i::+ l:n' +n2 }
a. Z
m:::;;- I n=-.
b b
MeJumika cla
(12.65.)
(12.66.)
301
/ll Raspodjela 1U1fJOIUl, slijegollje i slom tla ispod temelja
6
7
8
9
10
31--+71
0
0,2
Gz'P •
05
\ \5 0.0 0:
il."1
=
lit
Q-
D
j=4
on
or,
o
Abz=(.lJI·P
crJp
O,557a
0.20
025
2a
! Pc
,
- _._._._.-!-._ .. _.
O,557a
Sf. /2.16. Ohdeov dijagram za odreiJivallje napona u tlu (a) i Sleinbrennerov za
karakteristicne loCke krulog temelja (b).
302 Melumika ria
12. Raspodjela napona u poluprostom usljed vanjskih opterei:enja
Na osnovu prethodnih obrazaca Steinbrenner je izradio dijagrame za V = 3
i Ohde za v=4 (s1.l2.1S. i 12.16.). Za odnos stranice m(a/b) i n(z/b) odredi se
velicina 0' J p , tako da ce napon ispod tacke A biti:
lAO', =[ pl·
(12.67.)
Dati dijagrami mogu se koristiti i za iznalazenje vertikalnog napona (0"-<),
na dubini (z), u drugim karakteristicnim tackama pravougaonika (osim ugla A)
BCS, prema semi datoj na slici 12.15.,5 tim da je b uvijek kraca strana. Isto tako,
rjesenje i dijagrami za napone ispod uglovne tacke pravougaone povrsine mogu se
lahko iskoristiti i za iznalaienje napona ispod proizvoljne taeke pravouglo
opterecene povrsine (s1.l2.17.-a) iii ispod taeke koja le>.i izvan nje (s1.l2.17.-b), s
tim da se primijeni princip superpozicije pravougaonih povrsina.
Tako npr. za bilo koju tacku (A) ispod opterecene povrsine napon se
odreduje tako da se ploha razdijeli na eetiri manja pravougaonika, te je traZeni
ukupni napon jednak zbiru napona od svakog manjeg pravougaonika (s1. 12.17.-a).
g.:
Tabela uticajne vrijednosti (J"z/ p po Sleinbrenneru
,. -"';'.,1' . ;.:' ;i':.. i.·.·
12
b
·21··. 1,01:; .. l;5 ""
1.11 0:000 ,000 O.
0.2480 249 O.
1.31 0.2440 24; O.
0.238C 243
2325 1.238
2200 O.
O.
0,
22"-

0,
D. 0 'O!
1,
096
2,1 l4
2,10 , 78 1,100
2,20 0, 72 1.094
,:«J
0.067 0,1
0,
0,
O,ts6
0.148
0,
0, 34
0, 27
0, 20
0,115
0.108 , '20
, l3
Melw./IIka tla
0
.1""-
81'-
),1'
I,"
1,1'
I, J:
0,1:
(12.68.)
• 20
.189
.18:
I, "
0,148
1.)43
I,m
1.130
u; , 26
303
III Raspodjeia napona, slijeganje i slom ria ilpod teme/ja
..... ..•.. « ........... '
b II :,5 .,13,1
'. alb' ·i.'" .
I ".1:-,10,01
00
•••••
0,118 0, 0, 0,
0,354
O,OS:
0,04'
J75
05
)495
0,0'
O,OS ,,104
,100
1,098
196
0,
0,
0,'
0,'
0,
0, 14.
0,11
0,
0,
0,
0,0
0,0
4,10 0,036 0,068 0,076
4.20 ,024 0,035 0,066 ,(J)Jc i
430 ,023 0, 335 ,064 ,D7"-
. __
;'-
,019 27: 35 ),046 ',056
,018 '27 ,034 ),04: ',055
,033 ),0535
',032 0, 52
,016 ,024 03( 0,050' 0,
55 ,023 ,02S ,0395 0,0495 71
),015 ,02: ,02' 1,038 0,048 0,056
5.50 '145 '15 0,0: I,m' ),047 0,055 ,0575
__ -,,,0205 O. 27 1,036 ),046 0,054 ',056
0,0135 ,020 0,D35 ,0445 1,053 ',0555
,0)9 w ),034 .0435 0,052 ,0545

0,05
0, 0,05
0,0 0, 0,05
0,1 __
),0) I 0,1 l5 1,038 0,", 0,04\
12 0,02 ),0456
m 1I6 0, 0,04 0"'
),40 ,01: O,1I6' 0, 110 0,D3 ,04
',50 ',01 0,0159 0, J2 0,039 [J4;
304 Meliaflika tla
/2. Raspodje/a napona u po[uprostonl usljed vanjskih opterecenja
.......". .. j . ........ .
. b I . 1.51 3,
. alb
0,1
0,' )78 0,0 12 m
O,OJ75 0,([1 .01'
f---¥.''":c----" 0,02"
),0070 0,0098 0182 3,026
),0068 0,009, 179 0,(
.1 10,01
1383
, 379
0,' 73
0,. )70
·00 .'.'.'
OJ
0,1
0,
0,
),0066 0,0095 176 ),0
0,0064 ),0092 17: ,"36 75
0,0062 01' 1}31
8, 12( 0,0166 0,( 368
8,8( )()6{ c_-:iOSIS-18_--,;;,
( )59 lIS 0,016 0, !29 Q31 ).036
.0059 , 386 ',01 0,0158 0 !26 0,03
0,0 O,()( 0.00\
0,1){ 0,00\
,1J{J49 O,DOC
0,0048 0,007 3,00\
@
I
I
I
I b
I
I
I
I
1308
94
2
3
0,
,03
@
133
328
, 320
, 316
(61
'l'
:
i
I
!
Sf. /2.17. Pocfjela na pravougaone povrsine radi iznalaienja napona {oJ: ispod tar}ke (A)
unutar opterecene povrSine (a), lacke (A) l"zvan opterecene povr§ine (b) i i.<,pod
tacaka (J, 2, 3) kod trakastih temeija (c).
Ako tratimo napon azCA) u dubini z ispod tacke A izvan opterecene
povrsine 1, 2, 3 i 4 (sl. l2,l7,-b), postupamo tako da nacrtamo pravougaonik 2, 5,
A, 8, koji ima vrh u tacki A, a stranice su mu paralelne opterecenoj povrsini i za
njega odredimo napon (Y, (I), Kako na cijelu plohu ne djeluje ravnomjemo
opterecenje p, moramo odbiti napone a z (11) za pravougaonik 3, 5, 7, A i a z (III)
Meliallika tla 305
III Raspodje/a napOlla, s/ijegaJlje i slom tla ispod temelja
za pravougaonik I, 6, 8, A, a kako smo dva puta odbili plohu IV, pravougaonika 4,
6,7, A, moramo taj dio napona cr, (IV) dodati, tako da dobijemo:
cr, (A) = cr, (I)- cr, (1I)- cr, (Ill) + cr, (IV), (12,69,)
Ovakav proracun vertikalnih napona moze se upotrijebiti za trakaste
temclje (s1.l2,17,-c), tako da ce naponi u pojedinirn tackarna bili:
cr,(I) = cr,(2)= { :' }p,)
(12.70.)
cr,(3) = 1 !!i I. p.
1 p )
Ova metoda koristi se kod savitljivih temeljnih stopa u idealno gipkom
poluprostoru.
Za odredivanje vertikalnih napona ispod krutih ternelja koriste se drugi
dijagrarui koji su obicno konstruisani za karakteristicne tacke koje se nalaze na
udaljenostirna 0,577a, odnosno 0,577b (sl. 12.16.-b).
12.6. NAPONI OD RA VNOMJERNOG OPTERECENJA KRUZNOG
OBLIKA
Boussinesqov izraz (jedn.12.18.) moZe se koristiti, takoder, za iznal.zenje
vertikalnih napona ispod centra fleksibilne krumo opterecene povrsine za
poluprostor konstantne zapremine (v = 0,5). Ako se na elementarnoj povrsini
'i . d'fJ' dr
j
(s1. 12.18.) ravnornjerno optcrecenje 8p zamijeni koncentrisanom
silom 81' , dobijemo za:
81'= p·r, ·d'fJ·dr"
izraz za diferencija] vertikalnog napona.
/1(5 z 3 - p . 'I . df{J . dli. cos3 a
2'11:' R2
Zamjenom vrijednosti premo sl. 12.18.:
dobije se:
306
da z
TI =z·tga, dr
l
=z---,R=--,
cos
2
a cosa
dcr, =3p .cos
2
a.sina.d'fJ.da.
2n:
Mehallika tLa
(12.71.)
(12.72.)
(12.73.)
(12.74.)
12. Raspodjela 'napona u poluprostoru usljed vanjskih opterecenja
d'l'
z
Sf. 12.18. Proracun vertikalnog napona (J z u dubini z ispod kruine ploce radijusa r,
opterecene ravnomjernim opterece1'!iem p.
Integracijom se dobije:
3 <f",,2.,.
(J" =.-..E. f fcos
2
a -sina· da ·dcp,
, 211:
Uvrstavanjem izraza za:
cosO
dobije se:
ql"'O <1",0
z 1
(12.75.)
(12.76.)
(12.77.)

lJl RaJpo !Je a "apO! ,
,
"
d'/ Ja s/ijegallje i slom da jjp)d t nelja
I
=P·NN
(j, = p

a
c
"
'.'
'.'
,
"

" ,

'++
!l4 os
1.0 '
f++1-1>", t+t
"
"
"
sp
,-f--;- +

: FI
t;:;!
,
'.0
.'
Jp
'p
.'
,
'.'
'.'
'.0
p
.'
"
,
,
"
..
"
f-!-'
,
f4-L.<
, I
ell
6,
,
'"

I
,
,
,
,
I
1'!'?'.1-
C
..-"
,
,
,.
Ih}; :
'" '
(J2.78.)
(12.79.)
b
d
Sf. J 2.19, Dijagram za odredivanje napona a u dubini z ispod (a, h, c) i izvan (d)
opterecene savitljive kruine ploce (Najdanovic, Obradovic, 1981).
Vertikalno pomjeranje tacaka poluprostora u vertikalnoj osovini kruzne
povrsine dato je izrazom:
308 MelulIIika Ila
12. RaspodjeJa napona u poluprostoru usljed vanjskih opterecenja
p·r.
w = 1,5--smti.
E
(12.80.)
P05toje dijagrami (51. 12.19.) i razne tabele za proracunavanje napona u
dubini Z, za razne odnose !.. (tabela 12.4.).
z
Vrijedllosti koeficijenta NN za razne odnose rlz
12.7. NEWMARKOVA METODA
Newmarkova metoda primjenjuje se za. razne oblike opterecenih povrsina,
a zasniva se na primjeni metode odredivanja napona (J' z' dobivenih za kruznu
ploeu.
1zjednadzbe 12.79. mozemo izracunati odnos r/z ovisan 0 koeficijentu NN
putem izraza:
(12.81.)
gdje je:
r radijus kruga sa opterecenjem p,
z - dubina taeke u kojoj je napon (j, = N N . P .
Uvedemo Ii ujednadzbu 12.8 L vrijednost za (j ,/" = N N = 0,1; 0,2; 0,3, ild.
do 1,0, mozemo izracunati odnos r/z (tabela 12.4.) i poJuprecnike r za odredenu

Mehanika tla
III Raspadjela lU1pona, slijeganje i slom lla ispod temelja
dubinu z, koji obrazuju sistem koncentricnih kruznih prstenova (sl. 12.20.).
Krugove ertamo u istoj razmjeri za duzine.
St. 12.20. Newmarkova uiicajna mreia za proracun raspodjete napona.
Ako su povrsine svih prstenova izmedu dva koncentrisana kruga
opterecene povrsinskim opterecenjem p, one daju napou u dubini z velieine
(J, = N N • P , za svaki pIsten. Ako krugove podijelimo na m jednakih isjecaka i 10
tako da povucemo radijalne linije na jednakom odslojanju, dobit cemo ulicajnu
Newmarkovu mrefu od koncentricnih krugova i radijalnih pravaca.
Prirast napona oa isjeeak izrnedu dva koncentrisana kruga bit ce:
(282)
(J, ·p=n·p, 1 ..
m
gdje je n = 0,1: 20 = 0,005 , jer je interval izmedu dva kruga 0,1, a m = 20 je broj
isjecaka izmedu dva susjedna kruga.
310 Meha/iika tia
J 2. Raspo4jela napona u poluprostoru usljed vanjskih opterei:ery'a
Napon. u dubini z koji izaziva po volji opterecena povrsina, ispod neke
tacke A dobije se tako da se opterecena ploha nacrta u mjerilu za duzine 1 :L. na
prozirnom papiru. Crtez postavimo lako d. se lacka A, ispod koje Ireba da
odredimo vertikalni napon (j z' u dubini z, pod djelovanjem ravnomjemog
opterecenja p temelja, poklapa sa sredistem koncentrisanih krugova. Konce-
ntrisanih devet krugova radijusa r povucemo u istoj razrnjeri na osnovu podataka iz
tabele 12.4., a radijalnih 20 pravaca povuce se pod uglom 18". Zbrojimo sve
isjecke koje pokriva opterecena povrsina, pa ce napon biti:
(12.83.)
i",1
gdje je i broj isjecaka pokrivenih oplerecenom plohom inlenziteta p.
Djelomicno pokrivene elemente povrsine procijenimo prema velicini
pOkrivene povrsine i unosimo ih kao cijele bfojeve iIi desetine nepotpune jed in ice.
Ako se tfaii napon u rna kojoj dubini Zl' Z2' ... , potrebno je nacrtati ili
dijagram" ili opterecenu plohu u drugom mjerilu i na isti naein odrediti napone.
Moze se upotrijebiti sarno prvobitan crtez, s tim da se usvoji ZI = 1: L
j
,
Z2 = 1: 1-'2" ••• i U ovim novim razrnjerama odrede se novi polupreenici r. U
jzvjesnim slucajevirna jednostavnije je da se mijenja rnjcrilo opterecene plohe, a
zaddi ista razmjera za krugove.
Koncentrisane krugove nazivamo uticajni krugovi, a povrsine ogranicene
radijalnim pravcima i krugovima uticajne elementarne povrsinc (n). Cijela mrez.a
naziva se uticajna mre.za.
*
Nurnerieki podaci za vertikalne napone ispod opterecene povrsine (a J
predstavljaju se obicno graficki pomocu lzobara. Kao primjer date Sil oa slici
12.21. izobare za ravnomjerno opterecenje U obliku beskonacne trake (a) i u obliku
kvadratne povrsine (b). Vidljivo je da se pritisci ispod trake rasprostiru do vecc
dubine, nego kod povrsine kvadratnog oblika.
Rjesenja po Boussinesqu, Westergaardu i Frohlichu mozemo prilagoditi
specificnim uslovima tla. Za relativno male temelje na homogenom i koherentnom
tlu korislimo Boussinesqovo rjesenje. Frohlichovo rjesenje sa n < 3 vlijedi za 110 u
kojem se stisljivost smanjuje sa dubinom, a sa n > 3 za tio u kojem stisljivost raste
sa dubinom i za male opterecene povrsine na rastresitom pijesku i sljunku. Kod
uslojenog glinovitog tla sa naizrnjenicnim pjescanim proslojcirna i kod
opterecenih povrsina sa sprijecenom boenom defonnacijom u vecem diJelu
volumena tla koristi se Westergaardovo rjesenje.

III RaJPodjela lIapona, slijegal/je i slom tla ispod temelja
@
2b b b 2b
rl

" /
,r:1
1\.1
b
, I
d
/ ,I, \
2b
\
0
1
,-:
VTr
..-
3b
4b
\
/
5b
"
Y
0.1
6b
-r-
SI. 12.21. Linije jednakih pritisaka (J" t (izobare) za ravnomjerno opterecenje U obliku
beskonacne trake (a) i kvadratnog oblika (b), (Sarae, /989).
12.8. NAPON! on TROUGLASTOG OPTERECENJA NA
PRA VOUGAONOJ POVRSINI
Za slucaj trouglaste raspodjcle opterecenja na temeljnu plohu
pravougaonog oblika napone u dubini z dao je Jelinek (1949),
>- ispod neopterecenog ugla:
_P abz a·zR-a-+z_,
r
(
' ')lf2j
,0"-211: I?(z2+b
2
tb'R (a 2+zZ )1' -l,·d,·p,
(12.84.)
);> ispod opterecenog ugla:
'le 12 2W2] P ab a·z R-\Q +Z }
ZO',=- arctg--+ 2 2 =i,·d,·p, (12.85.)
211: z·R a +z b
gdje je:
a i b - duzina i sirina opterecenih temelja;
312 Mehanika I/a
12, Raspodjela napona u pollipros(ont IIsljed vanjskih oplerecenja
.. k k' .. f 2 2 2)1/
2
P - pntlsa na raJu visme trouglastog opterecenja; R;:::; \0 + b + z ,
Jelinekje izradio dijagrame Qvisnosti:
i .d ;:::; fat
J 1 P
ObradoviC, 1981).
(1' ·d
z
:;;:: 2
a
z prerna odnosima db i alb (Najdanovi6,
p
LaV 11.2 'I!
ODOr- I L..- ii" I I '
0'S \11 1- \ I, i!
0,08
0.06 1,1910 Q.
,
0''',_&1

'" J..'::Y.
--
n Fnl" '" , 0
00.1 0,2 0,3 0,4 0' ] 0 2 J 'J. 5 (:, B 10
Sf. 12.22. Uticaj veliane vertikalnog napona ispod uglova trokutastog lin[jskog opterecenja
(U.S.Navay, 1971 - HoLtz, R., Kovacs, Wo, 198/).
III Raspodjela tlapOlla, slijegullje i slom ria ispod temelju
Proracun vertikalnih napona ispod uglova trouglastog opterecenja (0" z)
moze se jednostavno izracunati prema op6em izrazu:
(j, =N·qo· (12.86.)
gdje je qo maksimalno ugaono opterecenje. Uticajni koeficijent N dobije se za
odredene odnose: m = L/ z i n = B/ z iz slike 12.22.
U ovome pogJavlju razmatran je najces6e izotropan, homogen i
polubeskonacan poluprostor. U novije vrijeme postoje rjesenja i za druge slozenije
slucajeve, kao sto su: stisljiv sloj ogranicene debljine na cvrstoj podlozi, uslojen
poluprostor, te razliciti slucajevi heterogenosti, anizotropije i vrsta opterecenih
povrsina. Postoje, takoder, rjesenja i za krute terneljne, a ne sarno fleksibilne
konstrukcije. Rjesenja iz podrucja raspodjele napona u poluprostoru jos i danas se
nalaze u stalnom razvoju.
314 Melwllika tla
J 3. Proracun slijegaflja temelja
13. iPRORACUN SLIJEGANJA TEMELJA
.,
13.1. )TIPOVI I ELEMENTI ZA ODREDIV ANJE SLIJEGANJA
U poglavUu 7. obrazlozena je stisljivost, slijeganje i konsolidacija tla na
primjeru edometarskog ispitivanja slijeganja. Vidjeli smo da slijeganje temelja
usljed opterecenja mozemo podijeliti prakticki u dvije (odnosno tri) faze: pocetno
(elasticno) Pp i konsolidaciollo Pr slijeganje, s tim da se konsolidaciono slijeganje
sastoji od primarne i sekundarne konsolidacije. U dijelu temeljenja dat je
proracun trenutnog slijeganja kod koherentnog tla. koje se obavi odmah nakon
izgradnje objekta. U ovom poglaviju bit ce obraden proraeun konaenih slijeganja
temeija po zavrsenoj konsolidaciji tla, uz koristenje teorije elasticnosti za proraeun
raspodjele napona u poluprostoru. Sarno kracim osvrtom bit ce obrazlozen
proracun trenutnog (elasticnog) slijeganja.
Opterecenjem tla bilo kakvim teretorn u tlu nastaju nova naprezanja, a
usljed toga i deformacije tla i temelja. Slijeganje tla iIi temelja jednako je nastaloj
deformaciji zbog porasta tereta u vertikalnorn pravcu. Slijeganje maze biti
ravnomjerno iii neravnomjerno. Kod staticki odredenih konstrukcija slijeganja su
manje opasna, ako ne pre laze odredene velicine, nego kod staticki neodredenih
konstrukcija. Svako tlo se praktieno slijeze, te je potrebno da ta slijeganja ne
prekorace odredene granice koje su za odnosni objekat dopustene. U io.zenjerskoj
praksi velie ina slijeganja je veorna bitna i jedan je od parametara 0 kojem ovisi
izbor nacina temeIjenja, te velicine i dubine temelja.
Da bi se odredila slijeganje neke tacke ispod iii izvan opterecenih temelja,
potrebno je poznavati:
(a) sastav tla;
(b) stisljivosttla i
(c) raspodjelu napona u tlu.
Sastav tla dobije se sondiranjem i izradom geotehnickih profila podrucja
za izgradnju objekta. Na ovaj nacin se dobije raspored i dubina slqjeva i njihovih
osobina na raznim mjestima, koje daju indikaciju 0 vrsti slijeganja, tj. da Ii treba
ocekivati ravnomjerno iii neravnomjerno slijeganje tla ispod objekta.
Prema karakteru materijala, koji je od uticaja na veliCinu i tok slijeganja,
razlikujemo opcenito dva tipiena sluc'\ia (Nonveiller, 1981), ito:
)- jako propusni materijali, koji imaju vel ike pore, te im je propusnost
velika i voda se pod opterecenjem brzo evakuiSe i,
)- slabo propusni materijali u tlu, kod kojih istiskivanje vode iz malih
pora, pod djelovanjem opterecenja, traje vrlo dugo.
Mehanika tfa 315
HI Ra,\podjda narona, ,ylijqfaflje i .flam [fa iA1wd temeLja
Proracun slijeganjaje isti zajako propusni i malo propusni sarno
su razlicite metode za odredivanje modula stisljivosti (M,,) iii indeksa stisljivosti
(CJ koje je potrebno poznavati.
Kod nekoherentnog tla slijeganje temelja, pod opterecenjem, obavlja se
vrlo brz-o, a najveCim dijelom jos u toku gradenja. Kod koherentnog tla ukupna
paroznost je znatno vee-a nego kod nekoherentnog, zbog cega je slijeganje
koherentnog tIa mnogo vece i predmet je mnogih izucavanja, sto je rezultiralo i
razlieitim metodama proracuna slijeganja.
Stisljivost materijala moramo poznavati da bismo odredili slijeganje
temelja, a odreduje se, bilo ispitivanjem 5tisIjivosti u laboratoriji, bilo ispitivanjem
na terenu. Prilikom sondiranja terena uzima se iz svakog sloja po nekoliko uzoraka
tla po dubini, na kojima se u laboratoriji pomocu edometarskog opita ispita
stiSljivost. Za svaki uzorak erta se kriva stisIjivosti na bazi koje se dobiva modu!
stisljivosti tla (sl. 13.2.). Pored ovih laboratorijskih ispitivanja provode se
ispitivanja stisljivosti na terellu, posebno kod onih materijala gdje nije moguce
uzeti neporemecen uzorak tla.
Napone u du, kao i njihovu raspodjelu) proracunamo na jedan od vee
poznatih i opisanih nacina u poglavlju 12, Za proracun sJijeganja potrebno je
posebno razmatrati:
napone cd tezine tla (prirodni, geostaticki naponi), uzgolla i strujnog
pritiska, prije opterecenja tla gradevinom (tai'. 11.6., s1. ll.l2.);
):> dodatne napone izazvane optereeertiern temelja konstrukcije.
·13,2, i NAPONI OD VLASTITE TEZINE I DODATNI NAPONI
Promatrajrno tlo ispod temelja objekta za koje je busenjem ustanovljeno da
se sastoji iz vise razlicitih slojeva po dubini. Za proracun slijeganja potrebno je
proracunati i nacrtati dijagram napona usljed djelovanja vlastite tezine, a taj napon
se dobije iz debljine svakog pojedinacnog sloja h
n
i njegove jedinicne tezine y 11
(s1. 13.1.-a).
Ukupni napon na dnu svakog sloja iznosit ce prema jedn.l1.41. (sl. 13.1.-
bll) na dubini z:
"
oO"z = L,h
n
'Y
n
,
I
(13.1.)
Kod jedinicne tezine Y n treba voditi racuna da se, ovisno 0 nivau
podzemne vode, uzirna viaina, z.asicena iii uronjena jedinicna tezina. Aka u tlu
postoji voda pod pritiskom, iii u nekorn sloju postoji zaostali porni pritisak od
nekog prethodnog optereeenja, onda njih treba odbiti od ukupnog napona.

13. Proracun sfijeganja lemeija
Raspodjela dodatnih napona ad opterecenja objektom dobije se, za bilo
koju tacku, proracunom po nekoj ad prije opisanih metoda (Steinbrenner,
Newmark i dr.).
Ako sa P oznacimo optereeenje na temeljnoj plohi, a sa A njegovu
povrsinu, na kojoj nalijeze (8, L), onda ad specificnog opterecenja Po = pi A treba
odbiti sopstvenu tezinu tla do dubine ukopavanja, te je dodatno opterecenje (sl.
13.1.-b):
(13.2.)
gdje je YI jedinicna tezina tla na dubiou ukopavanja D.
Za ovo dodatno opterecenje p proracunamo raspodjelu napona u dubini na
prije opisan nacin i nacrtamo dijagram raspodjele napona (sl. 13.I.-bl2).
U dubini z ispad temeljne stope postoji napon pritiska oeJ, ad sopstvene
tezine tla i napon od dodatnog pritiska p (J z usljed opterecenja temelja objekta,
tako daje ukupan napon pritiska (s1. 13.I.-b):
eJ,=oeJ,+peJ,. (13.3.)
@
,
.. <! _ :. I. ,).. ,;'","-,or ",'
.• ,>
Q e> ---.!i,
Z{m}
Sl, 13./. Promjene napona u flu: skica opferecenja (a), naponi u tlu (b), i to od v/astile
feline (I) i dodatnog opterecenja (2), gdje je: o(J! =Yl' D; O(J2 =Yl
OCT} = YI ' + Yl 00'4 =y)' + y! '+Y2 '·H2 ,
Do ovoga dijagrama promjene napona po dubini u tIu (51. 13.l.-b) moze se
doci faznim promatranjem izgradnje objekta prije iskopa i poslije iskopa temelja i
nakon opterecenja (Sarae, 1989). Za prirodni napon prije izgradnje CcrJnacrta se
njegova promjena po dubini, kao i za napon do dubine ukopavanja Co-J,
smatrajuci tezinu materijala u temeljnoj jami kao negativno opterecenje. Na ovaj
nacin dobije se raspodjela napona po zavrsenom iskopu temeljne jame CcrJ,
Mehallikatla
317
III Raspodjela lIapOlla, s/ijegallje i slom Ila teme{ja
(30'Z="JO'Z-ZO'J. Za dodatno opterecenje proracuna se napon 40'z i ako njegove
linije napona dodamo linijama napona ,(Y" dobije se raspodjela napona u tlu po
zavrsenoj izgradnji 50';:, tj.:
j(J':=3CTz+40'z==JO'z+40'z-ZO'z, (13.4,)
I na ovaj nacin se dobije ukupna raspodjela prirodnih i dodatnih napona
kao na slici 13.1.-b.
13.3. OSNOVNI PRINCIPI PRORACUNA SLIJEGANJA TEMEUA
Pod djelovanjem dodatnog opterecenja tlo se slije;:e i boone defonnise. S
obzirom da su bacne deformacije male, £2 := £3 == 0 , maZe se usvojiti za proracun
slijeganja opit stisljivosti u edometru na neporernecenom uzorku, izvadenom iz
posmatrane tacke u tlu. Iz ovog opita odreduju se prije obradeni parametri tla
modul stisljivosti (M"), koeficijent zapreminske stisljivosti (m,,), specificna
deformacija (£), indeks stisljivosti (C) i indeks bubrenja (C,), a ti se parametri
cesto koriste kod proracuna slijeganja.
Edometarske krive stisljivosti omogucavaju da se odrede specificne
deformacije (E,J, na rna kojoj dubini (z) ispod temelja. Ako na edometarskom
dijagramu nanesemo promjene napona o(jz i o"z, moZe se odrediti specificna
defonnacija iz izraza:
gdje je:
!>.h,
E =--
z
(13.5.)
Ah
n
- skracenje uzoraka pri povecanju napona sa oO'z na O'z (51. 13.2.);
hi - visina edometarskog uzorka kod napona oO'z·
Kada sracunamo specificne deformacije za razne dubine Z, na bazi
ispitivanja uzoraka sa raznih duhina, moze se nacrtati dijagram ovisnosti E - z, kako
je to dato na shei 13.3.-a, desno, za E izraien preko koeficijenta pora (e).
Kako je E
z
specificna deforrnacija na dubini z, to ce se na toj dubini sloj
elementame debljine tla dz shatiti za ds :::: E
z
. dz.
Ukupno slijeganje jednog sloja debljine h, bit ce:
"h,. . "'. !>.
p, = f Edz = f (13.6.)
z=1} 1 + eo
Najcesce se za proracun slijeganja koristi srednji modul stisljivosti (M
v
), po
izrazu koji se dobije iz jednadzba 13.6. mnoreci i dijeleci taj izraz sa razlikom
napona oo"z, tj.:

13. Proracun slijeganja teme(ia
.;;""hlt
p, = f (13.7.)
:"'0 v
Obicno je tlo uslojeno, pa se raoun provodi za svaki sloj, te je ukupno
slijeganje jednako zbiru pojedinacnih sloieva:
gdje je:
, (Y
p = L . (13.8.)
o zMv
n - broj slojeva;
(Y.
z M v = - modul stisljivosti, koji odgovara prirastu napana p (J' z;
£,
paz :::;; (j: -0 (J: - prirast napona,
Proracun sIijeganja provodi se na bazi promjene koeficijenta pora (e) iii
relativnog slijeganja (M/h) uzorka (sl. 13.2.).
@
0 06•
6. naponb(kN/m
2
)
00.
41.c
pll.

-
v
·2
Ah,
0
0
c
=
N
.!!.
h
.. hn
0
h
0

0
c
c
.. h2
.!'o.
.,
>
11"
-0
h,
]\
-.;
Sl. 13.2. Odreilivanje modula slisJjivosti na osnovu edomelarskog dijagrama: sa relativnim
s/ijeganjem (a) ina bazi promjene koeficijenta poroznosti (b),
Koeficijent pora neporemecenog uzorka eo':;:;:: e
l
, izvadenog iz sredine
svakog sloja tla i koefieijenta pora e
j
istog uzorka nakon konsolidacije u edometru
odredi se za napone 00' z i 00" z + pO"z lZ edometarskog dijagrama (s1. 13.2.-b).
Slijeganje sloja debljine h, bit ce iz izraza 13.6.:
",,,,,Iz,, z",h"
p, = f f eO-eJ ·dz,
o l+e
o
0 l+eo
(13.9.)
Me/uwika ria 319
III Ra.\]Jodjela napOlla, slijegallje i slom fla temelja
a slijeganje svih slojeva:
(13.lO.)
I I
Integral za slijeganje jednog sloja (jednadzba 13.9.) predstavlja, ustvari,
povrSinu dijagrama £-z (sl. 13.3.-a-desno) i to do dubine zn na kojoj su dodatni
naponi pUr; toliko mali da bitno ne utjecu na slijeganje terneIja.
Pojedinacne povrsine AJ ..•. -A
n
jednake su slijeganju svakog pojedinacnog
sloja PI··· .. Pn' a cijela povrsina predstavlja ukupno slijeganje p do dubine zn'
Manje tacan proraeun moze se provesti sa srednjim modulom stisljivosti za
svaki sloj, kojem odgovara i srednja promjena napona p(J,. Iz jednadzbe 13.7., a
za svaku debljinu sloja na duhinu hz, mozemo napisati:
gdje je:
_ pCY,dz _ F,
p- .::..---- .::..--,
J zM" I zMv
(13.11.)
Fz - povrsina dijagrarna napona od dodatnog opterecenja tla u h
z
-tom
sloju, F, ; p(J, ·dz (sI.!3.3.-b);
zMv - srednji modul stisljivosti slqja;
n - brqj slojeva.
@
@
Sf. 13.3. Ukupni naponi od vlastite teiine i optere!:enja temelja: sa grafickom integracijom
sltjeganja (aJ, te semom proracuna slijeganja sa srednjim modulom stiSljivosti u
sloju (b).

13. Proraeun sl{jeganja temelja
Za normalno konsolidovano tlo modul stisljivosti mozemo odrediti iz
dijagrama relativnog slijeganja, kod cegaje ukupni napon (J'z=ooz + paz, a dodatni
ha=p (J'z = CT
z
-00" Z' dok su odgovarajuce vrijednosti relativnog slijeganja AhJh i
M,./h, te je modul stisljivosti (sI.13.2.-a):
(13.12.)
h h
Ako je vis ina uzorka h, a Mn skracenje uzorka za porast opterecenja sa
00' z na 00" z + p (J' z ' onda je specificna deformacija za porast opterecenja od p (j z :
-Ilh
£ ;--'
, h'
a slijeganje jednoga sloja bit 6e:
fj,P
n
= en ·h
n

Ukupno slijeganje temeljnog tla je:
,
p; ft"h"
o
sto predslavlja povrsinu dijagrama £-h, (s1.l3.3.-a-desno, srafrrano).
(13.13.)
(13.14.)
(13.15.)
Prednost je ovog naeina racunanja preko relativnog sIijeganja u
mogucnosti brze primjene rezuItata edometarskog ispitivanja, bez cekanja da se
ispitivanje zavrsi i osusi uzorak. kako bi se dobio koeficijent pora e.
13.4. NEKI IZRAZI ZA SLUEGANJE TEMELJA U
PROPUSNOM TLU
Slijeganje propusnih materijala ovisi 0 deformabilnosti skeleta i nastaje
istodobno sa nanosenjem opterecenja. Zbog toga se parametri stisljivosti u
laboratoriji provode na uzorcima sa slobodnim dreniranjem. Propusni materijali su
uglavnom nekoherentni zbog cega ne postoji uvijek mogucnost vadenja
neporemecenih uzoraka tla. Za ove materijale dolaze u obzir neke od vee
spornenutih mogucnosti za odredivanje defonnacionih karakteristika:
(a) ispitivat\iem pomo6u slatioke penelracione sonde;
(b) ispitivanje standardnom penetracionom sondom;
(e) mjerenjem gusto6e tIa i
(d) probnim opterecenjern "in situ".

ll! Raspodjela flarona, slijega/lje i slom tla ispnd tcmelja
Statickom penetracijom (tacka 9.1.3.) utvrduje se empirijska veza izmedu
otpora prodiranja siljka C
kd
i modula deformacija Mv, odnosno indeksa stisljivosti
Ce, kako su to ustanovili Buisman i De Beer (Craig, 1995):
Cc = l,5C'd / q = 1,5· Nq }
N
q
= f(fJI) (13.16.)
Slijeganje tla po Terzaghijevoj metodi dobije se putem indeksa stiSljivosti
(C,) iz izraza (Craig, 1995):

Ip = :t oO',+pO', ).tlh (13.17.)
1 Cc l oO"z
gdje je o(f;; stvami vcrtikalni napon od vlastite tezine u dubini u kojoj se mjeri
olpor, a peY, napon od dodatnog opterecenja.
Standardni penetracioni opit daje broj udaraca N za odredenu dubinu
prodiranja sonde, iz cega se moZe ocijeniti modul stisljivosti Mv i slijeganje
debljine Az, te za prirast napona od optereccqja p{iz slijeganje je:
paz
i:1p = ---/:1z .
M,
Meyerhof (1965) je predlozio slijedece izraze za slijeganje:
20q
p=--,zaB<I,22m
N
30q( B 12
p =-l--- , za B>l,22m.
N 0,3+B
,
(13.18.)
(13.19.)
gdje je q opterecenje u kg / em
2
, B sirina ternelja u m, N broj udaraca u
standardnom penetracionom opitu, a p slijeganje u em.
Meyerhof (1956) je za slijeganje od 25,4 mm procijenio neto opterecenje
(qo - q' D):
q"" = 11,98N (kN I m
2
za B 0; 1,22 m,
2
(
3,28B+l)
q"" = 7,99N , za B > 1,22 m.
3,28B
(13.20.)
(13.21.)
Na sliei 9.1.-b dataje empirijska korelacija izmedl! SPT (N), sirine temelja
(B) i optere6enja temelja na pijesku (q), koje izaziva slijeganje od 2,5 em.
Postoje i mnoge druge empirijske ovisnosti izmedu pararnetara penetracije
eN ekd), kohezije (e) i modula elasticnosti (E), kao i izraza za inicijalno slijeganje
nekoherentnog tla.

322 Melul1lim tta
13. Proracull slijeganja temelja
Za brzi priblifui proracun slijeganja (p p) temelja na pijesku moze se
koristiti Meyerhofov (1974) izraz:
gdje je:
r----,
I:1p·B
Pp =y::-
kd
B - najrnanja dimenzija temelja;
(13.22.)
Ckd - srednja vrijednost otpora prodiranju siljka kod statiCke penetracijc
(e'd) ispod lemelja;
l:1p(p) = Po - r . D - neto pove6at\ie pritiska temelja, koje se dobije aka se
od apterecenja temelja odbije tezina tla do linije temeljenja.
Mnogi autori istraiiJi su meduovisnost izmedu parametara C
kd
] N
Qedn.9.l3.) a najces';e se za ovaj izraz koristi Meyerhofov (1956) olpor prodiranju
Siljka eM = 400 N (kN 1m
2
), iake prema nekim autorima varira izmedu 430 N i
1930 N (Smith, 1993).
Pocetno slijeganje granularnog tla moZe se vrednovati koristenjem
poluempirijskog uticajnog faktora naprezanja (I,) formulisanog od
Schmertmanna i dr. (1978).
Metodaje bazirana na dvije glavne pretpostavke (Smith, 1993):
1) Najveci vertikalni napon u tlu ispod centra optereeenog temelja sirine B desit
ce se na dubini B/2 ispod kvadratnog i okruglog temelja, a na dubini B ispod
trakastih temelja.
2) Karakteristicni naponi usljed opterecenja temelja, kao beznacajni, hit ce na
dubini veeoj oct z = 2,OB kod kvadratnog ; kruinog temelja i 4,0 B kod
trakastog temelja (s1. 13.4.).
Slijeganje po ovoj metod; bit ce (Braja, 1995):
" I
Pp = ej ·C
2
i:1p 2. (13.23.)
2",,1
iii (Smith, 1993):
gdjeje:
" l.
P
= C ·C . An "'-'-'/:1z
p 1 '
z_IX,Ckd
(13.24.)
Iz - uticajni faktor proracunat za svaki sloj u njegovom Cenlru,
dobiven iz dijagrama slicnog onom na slid 13.4.;
e
j
= 1,0 - 0,5(p / 1:1p) - korekcioni faklor dubine lemelja
(e
j
=1,0 za z =0);
e
2
=1+0,21og
w
·lOt- korekcioni faklor puzanja, gdje je vrijeme u
godinama za koje se tfa1;i slijegauje;
-------------M;;:;''':::m:::'';::Iw:::'7:./a-------------323
III Raspodjela napOlla, slijegallje i ",10m tla ispod temelja
x = 2,5 - za kvadratni i 3,5 za trakasti temelj;
E - promjena modula elasticnosti sa dubinom (sl. 13.4.-b), koja se moze
dobiti i preko ernpirickih izraza koristenjem broja udaraca (N) iz
SPT, iii otpor. prodiranju siljka (C
M
);
IJ..p :::: p(J - y . D - neto opterecenje u nivou temelja.
Za koristenje ovih jednadzbi polrebno je poznavati promjenu modula
elasticnosti tla (E) po dubini (2), odnosno promjenu broja udaraea (N) iz SPT iii
promjenu otpora prodiranja siljka iz staticke penetracije (C
kd
). Obieno se za ove
elemente koriste razni korelacioni odnosi. Tlo ispod temelja podijeli se u nekoliko
slojeva do dubina 2B, odnosno 4B i pronade slijeganje za svaki sloj (&). Zbir
slijeganja svih slojeva daje ukupno pocetno slijeganje (p p).
®
0.5 0.6
0.5 B +-----'-""'".,"Arl

/1
/
o
A',
""
''''
"'.
,,'S
"',
,
@
E, •
II
.:
I
t
I
I
.,
t
"
t
.,
.- -'-
Sf. 13.4. Elasticno slijeganje proracunato koristenjem uticajnogfaktora napona (IJ: serna
temelja sa dijagramom promjene sa dubinom (aJ, te promjena modula
elasticnosti (£) i broja udaraca (N) u dubini (b).
Vise istrazivaca iznalazili su korelaciju izrnedu standardnog penetracionog
broja udaraea (N) i otpora prodiranja Siljka (Cd, ovisno 0 modulu elasticnosti (E).
Izmedu mnogih navode se oni po istrazivanju Schmertmanna i dr. (1978):
E = 2,5 C'd' za kvadratni i kruZni temelj; }
E = 3,5 C'd' za trakastJ temel]; (13.25.)
E = 766 N (kN/m
2
).
324 MelulIIika tla
J 3. Proracun sJijeganja teme(ia
Mjerenjem gustoce pornOCll neutronske sonde i preko specificne tezine
moze se izracunati koeficijent pora e u raznim tackama ispod temelja. Sa ovom
poroznoscu u laboratoriji se ugradi u edometar ili triaksijalni aparat poremeceni
uzorak i optereti dijelovima napona koji odgovaraju prirastu napona u raznim
dubinama nastalih opterecenjem gradevine. Iz ovoga se izracuna modul stisljivosti
M v iIi indeks stisljivosti Cf"' a zatim slijeganje tla p.
Probnim opterecenjem moZe se u nekim slucajevima odrediti slijeganje
tla. Obicno je to moguce sarno ako je tIo hornogeno do vecih dubina, 5to je
detaljnije objasnjeno u tacki 9.3.
13.5. UTICAJI NA OBJEKA T I KRITERIJI SLIJEGANJA
U stisljivom tiu slijeganja su neizbjezna. ana mogu biti mala i velika,
ravnomjerna iii neravnomjerna, bezopasna iii stetna. Nepozeljna su neravnomjerna
slijeganja ispod objekta koja u konstrukeiji izazivaju nove dodatne staticke
velicine. Ove nejednakosti bolje podnose staticki odredene nego staticki
neodredene konstrukcije.
Bezopasna slijeganja ne izazivaju stetne defonnacije na konstrukciji i to
su uglavnom manja ravnomjema slijeganja nastala smanjenjem poroznosti tla.
Stetna slijeganja su neravnomjerna i velika slijeganja koja dovode do
stetnih deformacija na objektu, vecih pukotina, naginjanja, pa i rusenja objekta.
l.Jzroci ovih pojava su razliciti kao sto su: razlicite stisljivosti na pojedinim
dijelovima objekta, nejednaka dubina temeljenja pojedinih dijelova objekta,
nedilatiranje objekta, superpozicija pritiska, nejednaka stisljivost tla i dr.
Velicinu bezopasnog slijeganja ne mozemo odrediti U opstem siucaju, jer
ono ovisi od osjetljivosti objekta na slijeganje, statickog sistema konstrukcije, vrste
tla i dr. U literaturi postoje mnogi podaci 0 dopustenom slijeganju ovisno 0 vrsti
tla, tipu objekta, odnosu progiba prema duzini itd. (Braja, 1995).
Stetnost progiba konstrukcije moze se odrediti iz radijusa progibne linije R
jedne slrane konstrukcije i polovice duzine progibne linije L.
Tako ce se kod ohjekata od opeke sitne pukotine javiti kadaje R = 250L,
a otvorene kod R :::: 200L , a kod celicnih konstrukcija ispunjenih opekorn treba biti
R > 250L
Neka ruska ispitivanja upucuju na to da se kod razliCitog slijeganja ternelja,
pukotine javljaju u objektima sa opekom kod progiba Ii/I = 1/2000, a kod celicnih
skeleta, kod progiba Ii/I =1/4000-1/5000. U tabeli 13.1. i 13.2. dati su kriteriji
dopustenih slijeganja proisteklih iz rezultata visegodisnjih osmatranja vise objekata
(Wahls,1981).

JIl Raspodjela "apona, siijegu"je i siom tia ispod temelju
Kritaiji tolerantnog odnosa sJijegallja (8)
prema duzini linije slijeganja (I)
........... ..... . ...• ..•.....
.....•. ..... .••
811
ObJeJ.,,'tl sa Zi OVlma od ...... Pijesak-i -tvrda-
. ... ....... .. .
.Iina •....
t-'-Visestambeni objekti i druge
infunjerskc gradevine pri
II" ';'3
0,0003
Ilh >3 0,0005
Jednospratni j drugi industrijski
0,0010
objekti
Tabela 13 I
.....
. ...

0,0004
0,0007
0,0010
Ukupno slijeganje p racuna se, kako je vee obrazlozeno, prema metodi
klasicne teorije elasticnosti, pomocu obrazaca i dijagrama zasnovanih na integraciji
deformacija iii napona za koncentrisanu silu. U slucaju integracije deformacija
nnosi se deformacijski modul (E), koji odgovara intergranularnim naponima, a
odreduje se na osnovu triaksijalnih konsolidacionih ispitivanja ili iz rezultata
probnog opterecenja. U siucaju primjene raspodjele napona za koncentrisanu silu u
proia-CUll se unose, za odgovaraju6e intervale specificne deformacije koje
pokazuju edometarski opiti, iIi moduli stisljivosti (M), koji se iz njih izvode.
Srednja tolerantna slijeganja za rame tipove objekata
Ilh?: 2,5
Ilh ';'1,5
Zgrade sa zidovima od opeke,
I
armiranog betona i armiranih
blokova
Ramovske zgrade
Masivni armirano - betonski temelji
dimnjaka, silosa, tornjeva i s1.
80
100
150
100
300
Kod proracuna dopustenih racunskih ravnomjernih slijeganja treba uzeti u
obzir: (i) ravnomjemost sastava tla, (ii) raspodjelu opterecenja na (iii) staticki
karakter objekta i njcgovu funkcionalnost, (iv) vremenski razvoj konsolidacije, te
(v) krutost temelja. Za odredivanje razlike u sJijeganju temelja na raznim mjestima
Mehal1ilm fla
__ .....;13. Prorqclll1 slfjeganja lemelja
treba uzeti U obzir neravnomjernost u sastavu tla 1 opterecenju, te krutost objekta i
temelj •.
Kod fleksibilnih tcmeijnih traka iii temelja samaca staticki odrea-enill
konstrukcija mogu se dopustiti velicinc difcrencijalnih slijeganja oko 50%
apsolutnih, racunskih u nekoherentnom tlu i oko 25% apsolutnih racunskih
s/ijeganja u koherentnom tlu. U ovorn slucaju tIo treba da je priblizno homogeno, a
medusobna "daljenost temelja veea od 7,0 m.
Ukoliko se slijeganje ne dokazuje posebnom analizom, dozvoljavalu &C
racunska slijeganja od najviSe 2,5 em u nekoherent.nom tlu, a 5,0 'em u
koherentnorn tIu. Nekim standardima definisu se dopustene velicine sJijeganja sa
aspekta odredenosti konstrukcije, vaZnosti objekta, osjetijivosti i stalnosti objekta.
U cilju provjere proracunatog sJijeganja, kao i radi kontroie defonnacija na
vee izvedenirn objektima, vrsi se osmatranje slijeganja i deformacija. Kontrola
se sastoji u provjcri vertikalnih i horizontalnih pomjcranja i deforrnacija, te
nagilljallja objekta. Kod velikih i znacajnih obiek.t. ovo se provodi po posebllom
programu redovne provjere stanja, ne sarno objekta nego i tla oko objekta i to u fazi
izgradnje i kasnije u toku koristenja.
M('Mllika tla 327
/,
(14.1 NOSIVOST TLA ISPOD TEMELJA
\j
14. Nosiv(Jst tla ispod temelja
Temelji treba da siguma prenesu optere6enje konstrukcije na tIo i da
ornoguce ojena normalno funkcionisanje u toku eksploatacije gradevine. Da bi se
OVO osiguraio, proracun nosivosti tla ispod temelja odreduje se na osnovu dva
kriterija: (i) sloma tla i (U) dopustenih slijeganja.
(a) Opterecenje koje djeluje na temelj treba bili znatno manje ad
opterecenja koje izaziva slam tla ispod temelja. Kod dimenzioniranja temelja
7.ahtijevamo da temelj ima odredeni koeficijent sigumosti U odnosu na pojavu
sloma. a to predstavlja odnos izrnedu pritiska ispod temelja koji izaziva slam i
dopustenog pritiska. Da bisrna ispitali sigumost temelja u odnosu na opterecenje
koje izaziva slam tla. potrebno je odrediti kriticno opterecenje (opterecenje sloma
iii granicno opterecenje - qJ). pri kojem dolazi do sloma t1a ispod temelja. Prema
tome, problem sloma tla svodi se na iznaiaienje kriticnog opterecenja (qj), na
osnovu kojeg se proracuna dopusteno opterecenje tta (qdop).
(b) Slijeganje tla ispod ternelja za s!varno opterecenje mora biti dovoIjno
malo. kako ne bi izazvalo stetne posljedice na konstrukciji objekta. U prethodnom
poglavlju dat je nacin odredivanja slijeganja temelja koje je veoma valono za
ispravno funkcionisanje objekta.
Osnovnu teoriju granicne ravnoteze u tiu dao je Coulomb (1773), a kasnije
je Rankine (I857) razradio teoriju granicne ravnot.ze u poluprostoru (Percel,
1975). Prve korektne jednadzbe za nosivost temeljnog tla dao je Prandtl (1921), da
bi kasnije ovaj problem nastavili obradivati mnogi autori analitickim, iii putem
poluempirijskih rjesenja. Najpoznatiji su Felenius, Terzaghi, Caquot (Kako),
Meyerhof, Hansen, Ball i dr., dok je Sokolovski rjesavao ovaj problem i teoretskim
putem.
14.1. 'KRITICNO I DOPUSTENO OPTERECENJE
/
Kriticno opterecenje tta je ono opterecenje koje se dobije u trenutku
sloma tia ispod temeljne konstrukcije. Kod ovog opterecenja svako povecanje
napona izaziva veliki prirast slijeganja, a time i slom tla. Pod napollom sloma
podrazuntijevamo napon dobiven kod kriticnog opterecenja tla pod kojim dolazi do
posrniCnog sloma u till, jer je dostignuta kriticna vrijednost cvrstoce na srnicaoje.
Slom tia nastaje, dakle, kada naponi smicanja na nekim kliznim povrsinama
prekorace cvrstocu na smicanje tIa. Kriticno opterecenje De ovis} sarno 0
geomehanickim karakteristikama sarnoga tla, nego i 0 dubini temelja, njihovom
obliku, velicini i polonyu sila opterecenja i opterecene povrsine.
Melwlliko. rIa 329
/JI Raspodjela /lapOlla, slljeganje i slmn fiG temdja
Teorijska razmatranja i laboratorijska lspitivanja pokazuju da se u podrucju
sloma uspostavlj'\iu Iri karakterislicne zone (sI.14.1.-a) Terzaghi (J 943.).
@)
@
Opt.reeeoj. q(kN/nh
0' 1'III:::'-=:;:;;i'ltt:' :--: __ -::::;:--'r--
®
Sf. J 4. J. Sema zona pLasticnog sloma tIa ispod opterecenog lemelja: u du.bini D (a), gcije je:
trouglasta zona a, b, c (J), radijalne smicuce zone a, c, d' i b, c, d (2) i dva troug/a
Runkineovih pasivnih zona h, d, e i a, d', e' (3); ()visnost izmeilu oplerecenja q i
slijeganja temeUa s (b), slom na povdini probijanjem (c), op§ti (d) i lukalni (e)
slom ispod temelja (Bra/a, 1995; Smith, 1993: Craig, 1995.).
SugeriSe se da povrsine sloma u tiu ispod trakastih temelja za kriticno
opterecenje priblizno izgledaju kao na slid 14.1.
lspod lemelja obrazuje se klin (I), koji se nalazi u slanju elasticne
ravnoteze i koj i skupa sa temeljom potiskuje boeno. i prema gore, tlo sio obrazuje
zone radijalnog smicanja (2), a one mogu bili spiralnog oblika. i dva trougla
Rankineove pasivnc zone (3) (Braja, 1995.). Oblik i poloiaj kliznih ravni,
odnosno pojedinih zona, ovisi 0 uglu srnicallja qJ , uglu trenja 0 na dodirnoj plohi
temelja i tla, tc 0 karakteru opterecenja.
Mehanika rIa
14. Nosh'ost rLa ispod /t'II!t'fja
Na sliei 14.1.-b prikazan je tok slijeganja lemelja ovisno 0 oplerecenju
proracunat pO teoriji elasticnosti (1) i teoriji plasticl10sti (2). Slijeganja kod ma]ih
optereeenja posljediea su slisljivosti 11a, odnosno smanjenja poroznosli usljed
opterecenja. Poraslom oplereeenja poveeava se slijeganje tomelja zbog deformacije
tla u plasticnim zonama i povecanog bocnog istiskivanja (distorziono
deformisanje) sve dok ne dode do sloma tla (sl. 14.1.-c, d, e).
Slom tla moze da nastupi kao sarno probijanje na povrsini (sl.14.1.-c),
zatim kao opSti slom (sI.14.1.-d) ili lokalni slom (sI.l4.1.-e). U zbijcnom nu
nastaje uz male deformacije opsti slom na cijeloj plohi sloma dok su u rahlom
prisutna sarno lokalna smicanja oka rubova temelja i pri dosta velikim
deformacijama. Terzaghi razlikuje ova posljednja dva tipa sloma pri izboru
pararnetara cvrst06e na smicanje (c, ({1 ).
Primjenorn teorije elasticnosti dobije se lineama ovisnost izmedu
opterecenja i slijeganja tlu., ali ne pru7'..a nikakve podatke 0 kriticnom opterecenju qr,
jer se linija ovisnosti produiava i preko ovog kriticnog opterecenja. Medutim, u
podrucju malih optereeenja ispod qd (s1.l4.I.-b) razlike izmedu linije realnog
ponasanja tla i linije kq,ju daje teorija elasticnosti SIl rninimalne, te je opravdano
provesti proracun slijeganja tla ispod temelja prema teoriji elasticnosti. Kriticno
opterecenje {jj iznalazi se prema teoriji pJasticnosti i na osnovu njega se odredi
dopusteni napon q d.
Kada bi za zadano tlo i temelj, u svakom slucaju, magIi nacrtati
deformacionu liniju ovisnu 0 opterecenju, tada bismo jednostavno odredili
dopusteno opterecenje. Primjenom teorije elasticnosti i teorije plasticnosti ne moze
se dobiti realno ponasanje tla. Najnoviji razvoj mehanike tia i prirnjena numerlckih
metoda, uz koristenje racunara, omogucit ce da se u nekim slucajevima odredi
neIinearan odnos deformacija u funkciji opterecenja. Za znacajnije objekte sa
slozenijim geotehnickirn osobinama to se i cini zasto je potreban slozeniji, ohimniji
i veti eksperirnentaini rad,
Dopustenim opterecenjem tla nazivamo 000 opterecenje kojem djeiuje na
tlo, a da ne izazove velike deformacije i slom t.la pod najnepovoljnijim usiovima.
Dopusteno opterecenje odreduje se na bazi graniene 110sivosti (ia, uz
odgovarajuceg faktora sigurnosti (FJ koji se usvaja ovisno 0 mnogim uticajnim
faktorima. Izbor faktora sigurnosti ovisi 0 svakom posebnom slucaju i 0 opscZnosti
i taenosti dobivenih rezuitata ispitivanja tla na terenu i u laboratoriji. Na osnovu
kriticnog opterecenja qfodredi se dopu5teno opterecenje iz poznatog izraza:
qr
qdop =F' (14,1.)
koji se nalazi u podrucju slijeganja dobivenih po teoriji elasticnosti (s1. 14.1.-b)
Mehallika tla 331
III Raspodjela napona, slijegaflje j siom 110 i.spod lemelja
14.2. PRANDTL I PRANDTL - CAQUOTOVO RJESENJE
KRITICNOG OPTERECENJA
Prandtl je pomocu Airyjeve funkcije nasao rjesenje za kriticno opterecenje
q! koristeci Rankineovu teoriju. On je dao korektno analiticko rjesenje za
opterecenje U obliku trake pretpostavljajuci da ispod temelja nema tezine
(besteZinski prostor - y = 0). Pored ove pretpostavke, za odredivanje granicnog
opterecenja ucinjena Sli jos i sHjede6a pojednostavljenja:
trakasli temelj je gladak, te se trenje izmedu stope i tla
zanemaruje;
>- cvrstoca na smicanje duz ef i e' f' se zanemaruje;
klizna ploha izmedu krajnjih klinova ima oblik logaritamske spirale;
>- opterecenje temelja je simetricno.
Prandtlovo rjesenje moze se objasniti na semi sloma tla k?ja se fonnira
ispod Hnije temelja ah na dubini D ispod terena uzimajuci tezinu tla iznad temelja
kao optereCenje q (y. D) (sI.14.2.). Serna sloma potpuno je simetricna i na desnoj i
na lijevoj strani temelja. Pretpostavlja se postepen rast opterecenja temelja, sve do
njegove kriticne vrijednosti (lJ. lspod temelja u podrucju klina a, h, c, a u trenutku
prekoracenja granicne nosivosti, formira se Rankineovo stanje aktivne plasticne
ravnoteze sa ravnirn kliznirn povrsinama kaje sa temeljima zaklapaju ugao
a +0//2. Usljed djelovanja aktivne zemljane prizme formiraju se boeno
pasivni klinavi ade i bd'e', sa ravnim povrsinama klizanja kaje sa harizantalom
zaklapaju ugao f3 = 45" -0//2. Prostor izmedu ove dvije prizme nalazit ce se,
takoder, u granicnam stanju ravnoteze, pa ce se pri kriticnom opterecenju smaknuti
po krivoj kliznoj povrsini smicanja. Najniza povrsina u ovoj zoni predstavlja
granicnu liniju klizanja i uzima se u obliku logaritamske spirale sa polom u tacki a
odnosno b i jednadzbom:
(14.2.)
i duzinom:
n
- -IRq!
ad = roe 2 (14.3.)
Spirala (c,d) naziva se "geotehnicka" logaritamska spirala, kad koje
rezultantni napon Q, (bez kohezije) prolazi kroz pol spirale (a). Na slici 14.2. sile
Qi predstavljaju rezultantu narmalnih napona j onoga dijela otpornosti na smicanje
(1'f) koji odgovara trenju (0- tgffJ) , dok iT, predstavlja rezultantu kohezije.
332 Mehanika tia
14. Nosivost tlo ispod remelja
,
Sf. 14.2. KLizne povrsine centricno opterecenog temelja po Prandtlovu rjesenju.
Promatranjem uslova ravnoteZe u horizontalnom i vertikalnom
smjeru svake pojedinaene zone i njihovim sumiranjem dobije se Prandtl -
Caquotov obrazac za kriticno opterecenje (Sarac, 1989) u obliku:
za koherentno tlo, gdje je e > D, 0/ > 0 :
qj =y .D.tg
2
(45" + 0//2). e"" +0//2).e""· -d,
tgo/
iii u opcem obiiku:
odn08no:
gdje je:
iii:
N, = ergo/(N
q
-1),
za nekoherentno tlo, kao sto su pije8ci, sa e = 0, 'P > 0 :
qj =Y·D.tg
2
(45" +'P/2).e",g·,
(14.4.)
(14.5.)
(14.6,)
(14.7.)
(14.8.)
(14.9.)
Za slucaj brzog nanosenja opterecenja na zasicene gline gdje je
c > 0, 'P = 0 , dobijemo:
odnosno:
qj =y·D+5,l4·e. (14.10.)

{{j Raspodjela nopona, .rlijegm!if! i .doll! fla ispou lemelja
Za slucaj 1auZne posmicl1e povrsil1e dobijemo prema Feleniusu:
qr = y . D + 5,5 . c , (14.1 I.}
14.3. CAQUOT - BUISMANOV OBRAZAC
U slucaju daje: cp > 0; C > 0 i r > 0 i ako postoji na smicucoj plohi trenje,
kohezija i vlastita tezina tla ispod Caquot i Buisman dali su sJijedeci izraz
za kriticno opterecenje u opcem obliku:
B
qf=q·Nq+c.N'+Y'2Ny, (14.12.)
gdje su: N q' N r: iN r fak10ri nosivosti koji odrafavaju uticaj opterecenja u ravni
temeljenja, kohezije i sopstvene tezine tJa ispod temeUne stope.
. Uvrstavanjem potpunih izraza za ove faktore dobije se jednadzba u obliku:
ql =y. D· tg
2
(45" + 'fJ/2). e"·,g· + +'fJ/2)' e",g· -1]+
tg'fJ (14.13.)
+0,5·r· B· /g(45" +'fJ/2). +'fJ/2)' err". -I].
Prvi clan uzima U obzir opterecenje u ravni temelja (q;::;: r· D), drugi clan
koheziju tla (c) na kliznirn povrsinarna, a treCi sopstvenu tefinu tla (y) ispod
lemelja objekta.
14.4. TERZAGHIJEVO RJESENJE
Terzaghi je, polazeci od Prandtlova dao poluempirijski obrazae za
proracun granicne nosivosti tla pod djelovanjem vertikalnog opterecenja na ternelje
u vidu beskonacne trake, kvadratne i krufne temelje. Rjesenje je dao za temelj
fundiran u dubini D ispod povrsine terena za tlo sa tezinom y. Usvojio je da
postoji trenje izmedu temeljne stope i tla, zbog cega se ispod temelja ne ohrazuje
piasticna zona, vee elasticni klin (ABC).
lOin ABC ispod temeija ostaje u stanju elasticne ravnoteZe i pokreee se
21\iedno sa temeljem. Pri prekoracenju granicnog stanja ravnoteZe otpof'lla (Q)
djeluje pod uglom q; na normalu klizne povrsine, tj. vertikalno (51.14.3.). Problem
ravnoteze u tlu svodi se, dakle, na odredivanje pasivnog zemljanog pritiska.
Tacan proracun prema ovoj metodi je komplikovaniji, ali tacniji od
prethodnih, te je Terzaghi daD prakticne obrasce za proracun granicne nosivosti tla
(qr) i prema uproscenoj metodi koja se koriste viSe u svakodnevnoj praksi, i to za:
334 Mt'/Janikn fla
14. Nosivast tia ispod temelja
F
F
Sl.l4. 3. Serna granicne nosivosti ffa po Terzaghiju.
};> kontinuiran ternelj neizmjerne duzine:
qj =c·N,. +q·N
q
+O,5·y·B·Ny : (14.14.)
>- pravougaoni temelj:
ql +q·N
q
+O,5·y·B·Ny ; (/4.15.)
» kvadratni temelj:
qj =1,3·c·N, +q·N
q
+O,4·y·B·N
r
; (14.16.)
» krumi temeJj:
ql =1,3·c·N,+q·N
q

, 0 I Nq [,{ [/,\1 I i l-r .-, . v,-;;l
P'JI=+=G I 11.tJ.,[ I I
, Ti-' O,_AM ptA51" stoMAl""
1 r : N \ \1 j I, I t
11j i I : I ""
; 1-li, .. -.-+ -+--+--l-- " " . ·-t II \:':%'""
" olli i \ 111 i I '1 i I
70 60 50 '/'0 30 0 \0 5 \.00 10 --40 6U
VR1JEONOSTI MciNq (Ne Hq) I VR1JEDMOSTI Nrl
lt
,)
Sl.14.4. Faktori za opCi (N", N", N
r
) i lokalni (N'c' N'q' N'y) slom tla, ol'isili 0
uglu smicanja (({J), prema Terzaghiju (jedn. 14. J8. -14.20.).
gdje je:
L - duzina, a r radijus temelja;

Ml'IlOlIika tin 335
III Raspodjeln flapOlla, slijegallje i slom tfa ispod temelja
c - kohezija, a y jedinicna tezina;
q = y . D - opterecenje pored temelja na dubini D;
Nt ,Nt:} i Ny - faktori nosivosti. ovisni od ugla unutarnjeg trenja q; (s1.14.4.
i tabela 14.1. i 14.2.)
Terzaghijevi modifikOvalli faktori nosivosti (N c' N q' N r ). Ie
koeficijemi pasivnog otpora tla CK p) (jedn. 14.22.)
'"
N, ,'Nt; N
,x
(a)
0 5,70 1.00 0.00 27.09 14,21 9,84
I 6.00 1,1 0,01 29,24 15.90 11.60
2 6,30 1,22 0.04 31,61 17,81 13,70
3 6,62 1,35 0.06 34,24 19,98 16,18
4 6,97 1,49 0,10 37,16 22,46 19,13
5 7,34 1,64 0,14 40,41 25,28 22,65
6 7,73 1,81 0,20 32 44,04 28,52 26,87
7 8,15 2,00 0,27 33 48,09 32,23 31,94
8 8,60 2,21 0,35 34 52,64 36,50 38,04
9 9,09 2,44 0.44 35 57,75 41,44 45,41 82,0
LO 9,61 2,69 14,7 36 63,53 47,16 54,36
11 10,16 2,98 0,69 37 70,01 53.80 65,27
12 10,76 3,29 0,85
3'
77,50 61,55 78,61
13 11,41 3,63 1,04 39 85,97 70,61 95,03
14 12,11 4,02 1,26 40 95,66 81,27 115,31 141,0
15 12,86 4,45 1.52 18,6 41 106,81 93.85 140,51
16 13,68 4,92 1,82 42 119,67 108,75 171,99
17 14,60 5,45 2,18 43 134,58 126,50 211,56
18 15,12 6,04 2,59 44 151,% 147,74 261.60
19 16,56 6,70 3,07 45 172,28 173,28 325,34 298,0
20 17,69 7,44 3,64 25,0 46 196,22 204,19 407,1I
21 18,92 8,26 4,31 47 224,55 241,80 512,84
22 20,27 9,19 5,09 48 258,28 287,85 650,67
23 21,75 10,23 6.00 49 298,71 344,63 831,99
24 23,36 11,40 7,08 50 347,50 415,}4 lon,8 800,0
25 25,13 12,72 8,34 35,0
(a) Kumbho'kar (1993) (b) Nonveiller (1981)
U jednadzbama 14.14. - 14.17. faktori nosivosti N mogu se dobiti po
pojednostavljenim izrazima za:
}> faktor opterecenja po Prandtlu:
N
q
= Ig2 (45" + <p/2)' e"·'" = K p , e"·,g·; (14.18.)
}> faktor kohezije po Prandtlu:
N, = (N
q
-1). ctg<p ; (14.19.)
>- faktor sopstvene tezine tla ispod temelja priblizno po Brinch Hansenu:
Ny ;1,8(N
q
-1)'lg<p; (14.20.)

14. Nosivost tla ispod temelja
Terzaghijevi modifikovanifaktori nosivosti (N' N' N') i
( , q' r
koejicijentipasivnog otpora tla (yKp)
']; b I 142 a ea
4{ .
li,' .. '-:: ::


cP J,I'>N'
N' yKD ,
""_", _l' ' .'11
.(6) (a!
0 5,70 1,00 0,00 6,0 26 15,53 6,05 2,59
I 5,90 1,07 0,005 27 16,30 6,54 2,88
2 6,10 1,14 0,02 28 17,13 7,07 3,29
3 6,30 1,22 0,04 29 18,03 7,66 3,76
4 6,51 1,30 0,055 30 18,99 8,31 4,39 26,5
5 6,74 1.39 0,074 7,0 31 20,03 9,03 4,83
6 6,97 1,49 0,10 32 21,16 9.82 5,51
7 7,22 1,59 0,128 33 22.39 10,69 6,32
,
7,47 1,70 0,16 34 23.72 11.67 7,22
9 7,74 1,82 0.20 35 25,18 12,75 8,35 36,5
10 8,02 1,94 0,24 8,8 36 26,77 13,97 9.41
II 8,32 2,08 0,30 37 28,51 15,32 10,90
12 8,63 2,22 0,35 38 30,43 16,85 12,75
13 8.96 2,38 0,42 39 32,53 18,56 14,71
14 9,31 0.48 40 34,87 20,50 17,22 52,0
15 9,67 2,73 0,57 11,0 41 37,45 22,70 19,75
16 10,06 2,92 0,67 42 40,33 25,21 22,50
17 10,47 3,13 0,76 43 43,54 28,06 26,25
!8 10,90 3,36 0,88 44 47,13 31,34 30,40
19 11,36 3,61 1,03 45 51,17 35,11 36,00 79,0
20 11,85 3,88 U2 14,5 46 55,73 39,48 41,70
21 12,37 4,17 1,35 47 60,91 44,54 49,30
22 12,92 4,48 1,55 48 66,80 50,46 59,25
23 13,51 4,82 1,74 49 73,55 57,41 71,45
24 14,14 5,20 1,97 50 81,31 65,60 85,75 135,0
25 14.80 5,60 2,25 19,5
(a) Kumbhoikar (1993)
(b) Nonveiller (1981)
Prema ovim faktorima nosivosti sacinjen je dijagram na slici 14.4. dok su
prema tacnijim izrazima (jedn.14.22.) sacinjene tabele 14.1. i 14.2. Postoji vise
izraza za ove faktore nosivosti posebno za faktor sopstvene tezine (Smith, 1993),
kao 8to su:
Ny =(N
q
-1)tg1,4qJ;
N, =l,s(N
q
-1)lg<P;
Ny = 2,0(N
q
+ 1) tg<p;
kfeYerhOf (1963)j
Hansen(1970)
VesiC (1973).
(14.21.)
Ovi faktori tacnije se dobiju preko koeficijenta pasivnog otpora tla Kp za
zonu 2. i 3. Uz odgovarajuce uglove 8 (nagib rezultante optt!recenja temelja), a
(nagib ravni elasticnog klina 1, prema ravni temelja AB) i {)- (nagib klizne ravni u
zoni 3, prema liniji temeljenja), dobijemo iz izraza (Terzaghi, 1943):

III Raspodjela lI.apOlla, sLUegallje i .I'lom tia ispod temelja
N, = ctg<p[ a
2
1];
2cos
2
(45' + <P/2)
(14.22.)
gdje je:
a::::: e(3n/4-f[!/2Y.gf[!
y K p - koeficijent pasi vnog pritiska.
Koeficijent r K p dobije se iz uslova pasivnog stanja sloma. za sto postoje i
gotove tabele i dijagrami (tabele 14.1. i 14.2.), a obuhvaca i trenje izmedu temelja i
tIa. Terzaghi je usvojio dva tipicna slucaja sloma koja utjeeu na izbor parametara
cvrstoce c i lp. Kada je tlo kruto i zbijeno, deformacije pod opterecenjern tia su
male i naSlaje krbak - opci slom na cijeloj plohi sloma, i to pri manjim
defonnacijarna, pa se napon sloma racuna sa punirn vrijednostima parametara
cvrstoce c i <p. Za rahla i jace stisljiva tla prisutna su sarno lokalna smicanja oko
mbova temelja i pri dosta velikim deformacijama (sI.l4.1.-d, e), te se faktori
nosivosti N
n
N
q
i Ny redukuju prema Terzaghiju smanjenjem parametara cvrstoce
na smicanje i to za:
2 . )
C
1
=-c l
tg<p, : %tg<p .
(14.23.)
Oblik krutog i plasticnog sloma, kao i redukovani faklori nosivosti dati su
na slici 14.4. i u Tabelama 14.1. i 14.2.
Napon sloma qr za nekoherentno tlo raste lineamo sa slrinom temelja B i
dubinom temelja D, te se izborom ovih elemenata maze u'tiecati na napone sloma
ispod temelja. Faktori N
q
i Nysu pribliznojednaki prijednakom uglu <pu intervalu
20° i 40°, pa se qj vise povecava sa porastorn dubine nego uz jednako povecanje
sirine B. Povecanje dubina temelja povoljnije je pri istom specificnom opterecenju
q i sirini temelja B, jer smanjuje slijeganje lIa. Napon sloma kod zasicenog
koherentnog tIa (q> = 0) ne zavisi od sirine temelja (8), te se za ovaj slucaj koriste i
drugi izrazi.
Skempton (1951) je za glinovila tla, kod kojih se moZe uzeti ugao
unutarnjeg trenja <p = ° , predlozio izraz za napon sloma U obliku:
338 Meluwika tla
14. Nnsivost Ila ispod temeija
(14.24.)
gdje je:
N" - faktor nosivosti ovisan a odnosu dubine (D) i sirine lemelja (B) koji
je prema Skemptonu dat u tabeli 14.3. i vrijedi i za temelje dubine do
D!Bs,4;
UB - duzina / sirina temelja;
qo - opterecenje temelja.
Skemptonov (1951) lahor nosivosti Ncr
: .. '" ..... ' ,.... . . ........ .. ..... .,.
':;. .' ... ' o.o,>! \!.500.75
Kvadrafi kruci': 6,2 6,7 7,1 7,4
TrakastitemeU 5,1 5.6 5.9 6.2
14.5, BRINCH HANSENOVA METODA
Terzaghijevi izrazi vrijede sarno za trakaste, kvadratne i kruzne temelje sa
centricnirn vertikalnim opterecenjem. Polazeci od Terzaghijevog izraza, Brinch
Hansen (1957) i Meyerhof (1963) su dali prosirenu i kompleksniju metodu za
proracun pravougaonih ternelja uzirnajuci u obzir ekscentricnost i zakosenost
rezultante opterecenja. Hansen preporucuje za pretezno koherentan materijal
primjenu njegovog izraza za kriticno opterecenje koji Ima opsti oblik:
q! =c·N,. 's, ·d, 'i, +D·Y·N
q
·s, ·d. ·i
q
+O,5·y·B·N, 'Sy ·d, 'iy, }
a [aktor sigurnosti (F) bit ce:
q! -y·D
F
q-y·D
(14.25.)
U ovome izrazu su N faktori nosivosti, s faktor oblika, d faktor
a i faktor nagiba rezultante koji prema Hansenu u tacnijem obliku glase:
a) faktori nosivosti:
b) faktori oblika:
Nq =lg
2
(45° = Kp ·eo.,g. 'I
N, -l)'ctg<p,
Ny = 1,80(N q -1). tg<p. .
(14.26.)

Mdu1IIikn tla 339
III Raspodjela lIapOlla, slijeganje i slom tla temelja
cj faktor dubine:
s,. 1 + (0,2 + (g6", )B',
L'
s \
y 2 r"
-1
d
y
1,0,
Akoje ",>25",ondaje d
q
",=0 d,
dj faktor nagiba rezultante R:
1-i
•• q
1 =1 ----
c q N -1\
q
H
H ./. . 1
, l11
q
=
V + c· B'L'·ctg", A'·c+V ·tg",'
(14.27.)
(14.28.)
(14.29.)
Za priblizne proracune Hansen je dao jednostavnije izraze z.a faktore
oblika, dubine i nagiba, koji zadovoljavaju prakticne potrebe, ito:
Sc ::::;: Sq ::::;: Sy ::;:: 1,0 - za temeljnu traku, )
1
. /.
s,::;:: Sq = +7 - za pravougaonl teme,},
Sc = 1,3; Sq = 1,2 - za kvadrat i krug .
(14.30.)
MelJallikn tLa
14. NosivQst ria ispod temelja
Vrijednosti JakJora nosivosti (N ('. Nt;' Ny) dubine (d)
i oblika (5) po Brinch Hansenu
Tabela 14.4.
Faktori nosivosti N., N , i N. (a)
N
19 l, 0,05 24 19.32
2, 1,4' 26 22 25
1,75 28 2580
30 30
35 46.
4C 75,31 ',45
45 133,90_ ,00
50 266.89 I 3 6, 84 I
Faktor dubine de (b) Faktor dubine d Ie)
1.00 1.00 1.00 Uk) 1.00 1,00 !,(k)
. , 1,31 U2 1.3<> 1.41 1.46 [.52 1,0\0
1.)7 lAO 1,44 1.51 1.72 1.85
. ,
1.41 l..'lO 1,60 l.74 1.90 2,09
1.43 1.49 D3 L.65 !,S2 2.02 2.21!
1.45 1.7() 1,91 1,15 2.47
1.49 1.53 1.77 2.01 2.:lI.i 2.18
2.oS 2.42 2.90
"
I U
1.5S 1.b9 2,17 2,67 3,30
U2 lil9 1,69 1,87 2.19 ),40
,16 1.52 1,10 1.119 2,2" 2.79 J.Se
11 UJ 1.0\0 1,10 2,1..i 2,8l M,
IS 1.60 1.70 1.90 2.SS .1,70
"
U1 ,.W 1.70 ,.00 3.13
1.57 1.&1 uo ,.00 2.29 2.9] 3.80
1.70 2,S\) 3.59
t ¥> 1.34 1.40 \4 1,31 1,>0 1,(>.1
1,1(, 1,41 J.4Ii 16 U! 1,6:3
1.!7 IA2 I.sJ l7 1,31 I,S1 ],63
I.W 1,44 1,:14 IE 1.32 UI lM
"
N, = (N
q
-Irtg""
N
q
=tg
2
(45" +f{J!2).e
m
,.,
Ny = 1,80(N
q
-1).

Mehallikn tla )
11l Raspodjeia /lapOlla, slijegal/je i slom fla i.rpod temelja
Sf
nastavak tabele 14.4.
Faktor oblika Sc (d) Faktor oblika S (e)
r

0,0
0,1
0,2
0,3
0.'
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
1.0
342
0-25" 30"
1,00 1.00
1,02 1,03
1,04 1.04
1,06 1,07
1.08 1,09
1,10 1,12
1,12 1,14
1,14 1,17
1,16 1,20
1.18 1,22
1,20 1,24
35"
1,00
1,03
1.06
1,10
1,12
1,16
1,19
1,22
1,26
1,29
1,32
40" 45"
':\)
0-25') 30"
1.00 1,00 0,0 1,00 1.00
1.05 1.12 0,1 0,99 0,99
1,11 1,24 0,2 0.98 0,98
1,]7 1,36 0,3 0,97 0,97
1,22 1,48 0,4 0,96 0.95
1,28 1,60 0,5 0,95 0,94
1,33 1,72 0,6 0,94 0,93
1,39 (,84 0,7 0,93 0,91
1,45 1,96 0,8 0,92 0,90
1,50 2,08 0,9 0.91 0,88
1,55 2,20 1,0 0,90 0,87
04B'
Sr = 1--' - za temelj so L'2 B,
L'
Sy 0,8 - za kvadratni temelj,
Sy = 0,6 - za kruini lemelj.
35
0
4if
1.00 1.00
0.98 0.97
0,97 0,94
0,95 0,92
0,93 0,89
0,91 0,86
0,90 0,82
0,88 0,80
0.86 0.78
0,84 0,75
0,83 0,72
}
0,35D .. ,
de = 1 +-s - za male dubzne temeljenJa D < B,
45"
1,00
0,94
0,88
0,82
0,76
0.70
0,64
0,58
0,52
0,46
0,40
(14.31.)
d
r
= 1,0. (14.32,)
do =d, -zmp>25°,ad
o
1,0-za<p=0.
H
I, =)------ za slucai dO)'e H < V . tg8 + c, B'L'
'2c,B'.£'" ,
i = 1- 0,5H
o V'
. .2
Iy =L
q

U ovim izrazima (14.26, do 14.33.) suo
H i V - horizontalna i vertikalna komponenta rezultante R,
(14.33.)
A'= D·E' - povrsina temeljne stope reducirana na centricno opterecenu
povrsinu u oba pravea, pri cemu je: L'= L-2e
y
• a B': B-2e
x
(sl. 14.5.-a),
ex i e
y
- ekscentricitet u pravcu kl'ace, odnosno duze stranice pravougaonog
temelja,
Mehallika tLa
J 4. N(Mivos/ tla ispod temelja
c i qJ - kohezija, odnosno ugao smicanja.
U tabeli 14.4. dati su faktori: nosivosti (a). dubine (b) i (e) i oblika (tf) i (e),
izracunati prema tacnim izrazima, za pravougaoni temelj ekscentricno i koso
opterecen.
Ekscentricitet u poduZnom i poprecnom smjeru:
qo B'=B-2ex,}
B'.£'
L'= L-2e
y
.
®
@
Q
Il111
D
1,0
S· B12 ,

y/:,r / ex
G,:l 1//
BI2+812--/
rit/
"xIS' 0,6
(/ / ey//

r
-i!
1-' -t:9. 5 /"-;
L
-!i 0.4
( , / / /
"'-P......{-
0,2
2.x liB'
:

'"
, 0
B
'\
0.1 0.2 0.3 0.4
ex IS 'y/L
(14.34.)
0.5
Sf. 14.5. Redukcija ekscentricno opterei:ene povr,fine (a) safaktorima redukcije (b) premo
Meyerho/u.
Redukciju napona sloma dobivenog prema izrazima 14.14. - 14.17. i
14.24. za ekscentricno opterecenje u jednom pravcu dao je Meyerhof (1953) preko
faktora a , tako da ce reducirani napon sloma iZllositi:
q'f = a, q!, (14.35.)
Ovaj redukcioni faktor dat je na dijagramu (sl.14.5.-b), za koherentan j
nekoherentan materijal, 5 tim da se za c > 0, qJ > 0, vrijednost jzracunava
shodnom interpolacijom. Ako je ekscentricnost temelja U oba pravca, uzimaju se
dva redukciona faktora, te ce redukovani napon sloma iznositi:

Melwnika da
[Jl Raspodjela napOlla, slijegallje i slom tla ispod temelja
(14.36.)
Ovi faktori oblika i redukcioni faktori mogu se primijeniti i na
Terzaghijeve obrasee (14.14. - 14.17.), kada sila opterecenja djeluje koso,
ekscentricno, temelj je pravougaon i ukopan u teren.
14.6. MEYERHOFOVO RJESENJE NAPONA SLOMA TLA
Na bazi ve1ikog broja 1aboratorijskih i terenskih ispitivanja Meyerhof
(1951 - 1957) je dao metodu za odredivanje nosivosti tla plitkih i dubokih temelja,
kao i za temelje na kosini. Napon sloma proracunat je za hrapave duboke temelje,
uzimajuci u obzir otpor smieanja na pomocnoj plohi pod uglom fJ (ab) kao i trenje
na vertikalnoj plohi temelja ac (sI.l4.6.-a).
Mehanizam sloma za duboke temelje prema Meyerhofu sastoji se od tri
zone, s tim da granicna ploha sloma izlazi na povrsinu terena i ovisna je od odnosa
DIS i ugla cvrstoce na smicanje f{J •
Elaslicna zona (1) potiskuje bocno i prema gore prelazne radijalne zone
(2) koje su opterecene preko pomocne granicne plohe (ab) klinastom zonom tla
(3), prosjecnim opterecenjem:
gdje je:
q=X·Y·D (za c=O). (14.37.)
Napon sloma tla izraZava se izrazom:
qj =c·N, +q·N
q
+O,5·qo ·N
y
, (14.38.)
N
r
, N
q
i N
r
- funkcije odnosa DIE i ugla smicanja qJ, a oni se dobiju iz
dijagrama 14.6. -c - e;
qo = y·B;
q=X·y·D.
Velicine za Meyerhofov izraz dobiju se iz dijagrama sa slike 14.6. ito na
taj nacin da se za odredeni ugao qJ i odnos DIB odredi ugao pomocne ravni f3
(s1.l4.6.-b) i faktor X (ertkane linije). Faktori nosivosti N" N
q
i Ny odrede se iz
dijagrama (sI.14.6.-c - e ), ovisno 0 uglu smicanja i pomo6ne ravni f3. Na ovim
dijagramima moZe se odrediti i negativni ugao za slucaj temelja sa obostranim
nagibom pod uglom f3 .
Razlike izmedu Terzaghijevog i Meyerhofovog rjesenja za 'fJ oko 25' su
neznatne, taka da se za koherentno tio i temelje dubine D::::: B mogu koristiti
Terzaghijevi izrazi (Nonveiller, 1981).

14. Nosiwm tia ispod temelja
U literaturi se moze naci rjesenje Balla (1962), koji je izracunao radijus
zakrivljenosti dijela plohe sloma ispod povrsine terena, iz uslova ravnoteze i uslova
plasticnog sloma.
Nosivost tla u stijenskom masivu prikazana je u drugom dijelu knjige -
temeljenje.
St. 14.6.
®
10 20 30 40 so
".
,.
@


.90'
d\ll>ol
"' ko.ini
1_
60
'
00
"
Mehanizam sloma fla kod dubljih temelja D>B: serna sloma (a), fakton nosivosti
prema Meyerhofu za: pomocni ugao f3 (b) ifaktore nosivosti Ny (e), N(I (d) i
N, (e). gdjeje: Mp - plitki, MD - duboki (Meyerhof 1961); T - Terzaghi (1943),
prema Nonveilleru (1981).
Mehallika tla 345
III RaspodjeLa "apona, i slom flo ispod temelja
14.7. POSEBNI UTICAJI NA VELlCINV KRITICNOG
OPTERECENJA TLA
Postoji viSe raznih nacina temeljenja objekata koji imaju uticaj na velicinu
kriticnog opterecenja 1Ia od kojih se navode sarno neki specificni j cesti slucajevi.
14.7.1. UTICA] PODZEMNE VODE
U svim jednadibama za proracuo kriticnog opterecenja (14.14. do 14.17 .•
te 14.25. i 14.38.) postoje clanovi koji sadrie zapreminsku tezinu (jedinicna tdina)
sa porama i supljinama (y ) pa se njihovom promjenorn mijenja i velicina kriticnog
opterecenja qJ.
Prisustvo podzemne vode smanjuje efektivnu tezinu tla, pa time utjece i na
smanjenje kriticnog opterecenja u tlu_ Pritom mogu nastugiti slijedeci slucajevi:
I) Ako je nivo podzemne vode oa dubini vecoj od sirine temelja (B)
ispod kote temeijenja, voda nece bitno fla kriticno opterecenje,
te se u oba clana u izrazima za opterecenje sloma uzima puna
vrijednost za zapreminske tezine y .
2) Ako je nivo podzemne vode u ravni temeljne plohe, djeluje uzgon i
smanjena zapreminska tezina na cijeli volumen tJa, u sve tri zone
sloma (1, 2 i 3), pa umjesto sa y treba clan uz Ny rnnoziti sa
y'=(I-n).(Ym -Yw),odnosno y'=y-y,..
3) Kada se nivo vode nalazi izmedu ova dva ekstremna slucaja, moguce
je izvrsiti linearnu interpolaciju. U ovom slucaju clan uz Ny mozerno
mnoziti korekcionim faktororn C1y koji ima granicne veliCine:
a
y
= 1,0 za D2 = B, odllosno a
y
= 0,5 za D2 = O. (14.39.)
4) Ukoliko se nivo podzemne vode nalazi u nivou terena, uzima se
uronjena zapreminska tezina y' uz oba clana za kriticno opterecenje
(Ny, N q ). Smanjenje tezlne tla uz clan Nq> za slucaj nivoa vode
izmedu D
1
:;::::; D i D
1
::::: 0, moze se, takoder, izvrsiti korekcionim
faktorom a
q
koji ima granicne velicine:
a
q
= 1,0 za D\ = 0, odnosno a
q
= 0,5 za D\ = D. (14.40.)
Radi lakse primjene ti su korekcioni faktori za razne odnose nivoa
podzemnih voda dati u obliku dijagrama (sI.l4.7.), te bi se jedall od izraza za
kriticllo opterecenje mogao pisati U obliku (Nonveiller, 1981):
346 Mel/anlka tlo
(4)
(21--
(3)
14. Nosivo,\'f fla Lspod temelja
1.0r;::------"7I
0.9 O,LQ
0.8 --,--
..i doIq
---
-;, J,.
0.6
0 5
0,/0

0.2 0.4 06 0.8 \.0 0, {8
Sf. 14.9'. Utica) podzemne vade na slam tla: skica vade u temeljnam tlu (a), sa dijagramom
koejicijenata za redukciju napona sloma a
q
i a
y
(b).
(14.41.)
gdje su a
q
i U y korekcioni faktori koji se dobiju za razne nivoe podzemnih voda
izmedu povrsine terena i dubine D2 (sI.14.7.). Ova korektura vrijedi i za ostale date
jednadzbe (14.12.,14.25., ... ). kadaje nivo podzemne vode izrnedu povrsine terena
i dubine D2 ispod nivoa temelja.
14.7,2. UTICA] SLO]EVITOSTI TLA
Granicna nosivost tla llJ po dosadasnjim obrascima odnosi se na tIo koje je
ispod temelja homogeno. Medutim, 1.1 praksi se cesto susrecemo i sa dvoslojnim i
vises10jnim dom razlicitih osobina i mocnosti. Proracun granicne nosivosti za opsti
slucaj uslojenog tla sa karakteristikama ovisnim 0 dubini nije jos obraden. Postoji
vise razradenih pojedinacnih slucajeva mnogih autora (Meyerhof i dr., 1969;
Myslivec, Suklje, 1954; Reddy i Srinivasan, 1967; Tcheng, 1957; i dr.) dobivenih
na bazi ispitivanja i teorijskih studija.
Meyerhof (1953) je za temelje oslonjene na povrsini koherentnog sloja
(cp = 0), ogranicene debljine sloja (T), dobio izraz za granicnu nosivost U obliku:
qj =c-N; +y-D, (14.42.)
gdje faktor nosivosti N;" ovisi 0 odnosu izmedu sirine temelja (B) i debljine sloja
(T), ogranicene dubine (tabela 14.5.).
Mehaniko. rIa 347
III Raspodjda /lapOlla, slijeg(1JIje i slam rIa ispod temelja
Faktor nosivosti N; po Meyerhofu
Tabela 14.5.
BIT
o 10 20 30 40 50
Jaktor
5,1 9,1 14.0 21.0 24.0 28,9
Tcheng (1957) je dokazao da za temelj sirine B temeljen na povfSlm
nekoherentnog sIoja debljine D/ ispod kojeg se nalazi koherentni materijal male
cvrstoce, a vel ike dubine D2, nastupa slom tla u gomjem sloju po vertikalnim
plohama u praveu temelja (sI.14.8.-a).
Sl. 14.8. Temelji na uslojenom tlu: temeljenje na sloju nekoherentnog tla ispod kojega je
koherentno tio (a) prema Tchengu (Nonveiller, 1981), te granicna nosivost
dvoslojnog tZa prema Myslivecu (b).
Granicna debljina gornjeg slqja D/ za ovakav mehanizam sloma je
Dl / B ,;, 1,5. Ako je D, / B > 3,5, nastaje slom sarno u gornjem sloju, pa se
proracun provodi kao za homogeno tlo. Istraiivanjem je ustanovio slijedece izraze,
ito za:
q! (14.43.)
gdje je a koeficijent ovisan 0 debljini sloja D/, uglu smicanja qJ i 5irini temelja B.
Taj koeficijent se mozenaci u literaturi (npr.: Nonveiller, 1981).
b) 1,5<D
1
/B<3,5:
348 Meilallika rIa
14. NosiwlJI Iia ispod temelja
q! 9· C{U5 -0,5 )+ 0,69y· B· Nr[( r -12,3]-
(14.44.)
c) D,/B>3,5:
q! .(I-b),
b 13500e(-3.35D'/8).
(14.45.)
Prema ispitivanjima Mysliveca, ako je prvi sloj vece nosivosti nego drugi
(s1.l4.8.-b), moguca su tri slueaja:
T/ B';' 0,2, nosivost prvog sloja nema uticaja na povecanje kriticnog
optereeenja tla;
0,2::;; T I B < 1, kriticno opterecenje racuna se prema obrascu:
,q!-lIqJ (T ).
+ --0,2 ,
0,8 B
(J4.46.)
T I B > 1, usvaja se kriticno opterecenje sarno gomjeg, a ne i donjeg
sloja.
U slucaju da je nosivost gornjeg sloja manja od donjeg, a da je pri tome
T I B ::;; 0,7, opterecenje sloma tla racuna se prema obrascu:
IIql-,ql T
(14.47.)
0,7 B
Ako je T / B > 0,7 , usvaja se manja nosivost gornjeg sloja kao kritieno
opterecenjetla, tj.
Ako se temeljenje vrsi na dvoslojnom glinovitom tIu razlicitih fizickih
karakteristika (sI.14.9.), onda za proracun granicne nosivosti postoje dva slucaja
(Meyerhof i Hanna, 1978):
1. ako je C
u
(J)/C
u
(2) > 1, temeljenje se obavlja u cvrscem glinenom
gornjem sloju, koji se nalazi iznad glinenog slabijeg sloja.
2. ako je C
U
(I}/C
u
(2) < 1, temeljenje ce se obaviti na gornjem slabijem
glinenom sloju ispod kojeg se nalazi evrsci glineni sloj.
ledinicne (zapreminske) tczine su razlicite, ali te razlike izmedu Yl i Y2 ne
bi trebale biti velike.
U prvom slucaju (C
U
(I}/C
U
(2) >1) moze biti daje odnos HIS relativno
mali, a tada 6e slom tla ispod temelja nastupiti probijanjem u gomjem sloju
nastavljajuci generalni opei slom i u donjem sloju, kako je to prikazano na slici

III Raspodjeio. Impolla. slijegatye i siom Iia ispod temelja
14.9.-a. U ovome prvom slucaju (Meyerhofi Hanna, 1978) kriticno opterecenje bit
ce:
0)
@
MEHKA GLINA
"iI2:: 0 ;CU{21
. 0
o
••

1L
o .

o o.
V
0 .•
CD
/
V
r-
.. -
o 0.2 0.4 0.6 0.8 1.0
cu(2) I c
u
!1I
@
H
DE8LJI GORNJI
0)
5LQJ
HEHKA GliNA
@

S1. 14.9. Slom tla ispod slojeva gline: serna sa evrstim gornjim (a) i slabijim donjim (b)
slojem, Ie ovisnost CU(I)/ c
u
{2) (e), prema Meyerhofu i Hannau (1978).
gdje je;
II
1- opsti slom u donjem sloju;
II - probijanje u gomjem sloju;
IIl- opsti slom u gomjem sloju;
B i L - sirina i duzioa temelja;
Cn - adhezija uzduz linije a - a' (sI.14.9.-a, e);
III
N,. = 5,14 - faktor nosivosti za f/J = 0; tabela 14.4.-a

14. Nosivo,rl fla ispod temelja
U drugom slucaju (C
U
(I)/C
U
(2) < 1) kriticno opterecenje slijedi iz izraza:
ql =Q,+(Qb-q,{I- ::r J 2q"
(14.49.)
(14.50.)
(14.51.)
HI N, =5,14 (f/J=O).
Ako je odnos H / 8 relativno velik, slom tla uslijed kriticnog opterecenja
nastat ce u cijelosti u gornjem sloju, kako je prikazano na sliei 14.9.-b .
14.7.3. TEMEUI UZ KOSINU I NA KOSINI
Aka je ternelj objekta na nagnutom terenu, Hi je blizu ivice kosine
(sI.14.10-a i 14.11.) pod nagibom fJ , zona sloma razvit ce se sarno na jednu stranu,
i to prema kosini. Pasivan otpor tla prerna kosini je rnanji nego kada je teren
horizontalan zbog cega je nosivost 1Ia manja uz jednake ostale uslove sloma.
Nosivost temelja na kosini ovisna je 0 dubini temeIjenja D, nagibu kosine /3, i
uglu unutarnjeg trenja f/J. Za vece dubine temeljenja i manje nagibe kosine,
obrazuju se veci pasivni otpori tla i time se srnanjuje opasnost od sloma.
Mehanizam sloma na kosini izucavao je Meyerhof (1957) i definisao kriticno
opterecenje za granicno stanje ravnoteze temeljnih traka U obliku:
ql =c·N,.q 'S, +0,5·y·B·N,q ·Sy. (14.52.)
U ovom izrazu su N "I i N ry faktori nosivosti koji se dobiju iz
Meyerhofovih dijagrama (sI.14.1O) a ovisn; su od odnosa D18, ugla unutamjeg
trenja qJ, kohezije c i nagiba kosine f3. Ncq ovise jos i 0 faktoru Faktori
oblika s, i s, dobiju se iz Brineh - Hansenovog obrasea (14.27. i 14.30.).
Vrijednost faktora nosivosti N rq opada sa povecanjern ugla nagiba kosine j3 i sa
smanjenjem odnosa DIB. Gornja granicna velicinaje odnos D/8 = 1 (sI.l4.1D.-b).
U nekoherentnom tIu, gdje je c;;;:: 0, granicna nosivost 11a se rapidno
smanjuje sa povecanjem ugla kosine fJ, ito mnogo vise ukoliko je ve6i unutarnji

JJJ Ra\podjeia IU1P(JIW, slijegallje i slom tla i.rpod temdja
ugao smicanja cp (sL 14.10.-c). Kriticno opterecenje za materijal sa <p -;::; 0 moze se
naci u izrazu:
(14.53.)
sto daje gornju granicu kriticnog opterecenja. Donja granica definisana je
polofujem temeija, U odnosu na gornji rub kosine, i faktorom nosivosti iz
dijagrama na slici 14.10. Ako se kosina na kome je izveden temelj nalazi pod
uticajem mime vode, racuna se sa potopljenom tezinom y' , a kada je spoljna voda
na maloj dubini ispod temelja, pa prilikom njenog spustal\ia dolazi do pojave
strujnog pritiska, koji djeluje pribJifuo paralelno sa kosinom, aproksimativno se
maze racunati sa smanjenirn uglom smicanja prema obrascu (Nonveiller, 1981):
'fJI = (14.54.)
Ako se temeljenje vrsi u bJizini ivice kosine (sI.14.11.), granicna nosivost
tla odnosno faktori nosivosti N
fq
i N
yq
' ovisit ce 0: udaljenosti b kraja temelja od
[vice kosine, parametrima cvrstoce c i ffJ. nagibu kosine f3 i dubini stope temelja
D. Meyerhof je i za ovaj slucaj dao dijagrame iz kojih se mogu dobiti faktori
nosivosti za kriticno opterecenje prema jednad'zbi 14.52., a za razne odnose bIB,
blH i DIB (detaljnije vidi Meyerhof, 1957; Nonveiller, 1981).
@
'f'=0
7
"
@
i-Lt


Ns=JtL
6 +--+,+-=+.:;;0-1-/ 60 0
c-o
-
5t-c-+-+'<':
I 4t=<:A+- ,---f'<----+--j

300
200
/
100
50

Z 10
5
r--+_I!)N
so5
2
-,
-

::--
-
l-:
--
\OIB<1 ___
;;.rS-D/B"o


,
I'o.."-l()


'\. '\.
00 20 40 60 80 10 10 20 30 40 50
f3_ {3-
Nagib kosine Ncgib kosine
Sf. 14.10. Meyerhofovi faktori nosivosti za temije no kosini: skiea granicne nosivosti (0),
dijagrami za koherentno tiD qJ = 0 (b) i nekoherentno (e), (Meyerhof 1957;
Nonveiller, 1981 - crlei).

352 MelJallika tia
14. ,Nosivost lia ispod temelja
b 8
st. 14.11. Serna granicne nostvosti 110 za temelj uz kosinu.
Medutim, kako svaka opterecenje u bJizini ivice kosine iii padine ugroZava
stabilnost padine, potrebno je provjeriti stabilnost kosine i odrediti najmanje
odstojanje b kojim se osigurava stabilnost, a time i obezbjeduje granicna nosivost
tla. Faktori nosivosti velo brzo rastu sa povecanjem odstojanja b koje se U ovisriosti
ugla f3, odnosa DIE i parametara cvrstoce c i f{J moze odrediti tako da granicna
nosivost tla bude ista kao daje temeljenje obavljeno oa ravnom terenu.
14.7.4. MEDUSOBNI UTICAJ TEMELJA NA SLOM TLA
Kad se temelji nalaze na malam medurazmaku S, nastaje drugaciji
mehanizam sloma tla i slican je kao za temelj ukupne sirine 2B + S (s1.14.12.-a).
Trenje na susjednim vertikalnim povrSinama prenosi na okoloo tlo medu temeljima
dio ukupnog opterecenja, te je kriticno opterecenje tla q 1 za ovaj slucaj veee nego
za temelj sirine B. Prema ispitivanjima Mysliveca i Kysela (1969) ustanovljeno je
na rnodelu da se pri odstojanju S < 1,5B i dubini temelja D < 2B moze racunati da
se opterecenje temeija prenosi na ukupnu sirinu 2B + f; , kao na jedinstven temelj.
Oni su kriticno opterecenje susjednih temelja sa razlicitim razmakom i na razlicitoj
dubini izrazili sa:
gdjeje:
(14.55.)
ql- napon sloma temelja sirine B u dubini D, izracunat po jednom od prije
navedenih izraza;
/(1 - koeficijent ovisan 0 odnosu SIB i DIB, a koji se dobije iz dijagrama
(sI.l4.12.-c).
Melumika tla 353
III Raspodjela /lapo/la, slijeganje i .\·I01/11Ia ispnd temelja
Ako je razmak izmedu lemelja veei (sI.14.12.-b), onda unutamje zone
sloma zajednicki istiskuju materijal izmeou t e m e I j ~ pa slom tla nastaje prj manjem
opterecenju sloma nego za slucaj pojedinacnog temelja. Kriticno optereeenje za
grupu lemelja sa razmakom S < 4B veee je nego za pojedinacan lemelj, dokje pri
udaljenosti 6B < S < lIB, oplerecenje sloma za grupu temelja manje nego za svaki
pojedinacni temelj. Opee rjesenje na bazi integracije K6tterove jednadzbe dao je
Dolarevi6 (1971), kao i tacnije rjesenje za nesimetricno ukopanu traku (Dolarevic,
1974).
.------
46810121416
SIB _
Sl. 14.12. Utica) bliskosti temelja na slom Ila: pri malo) (a) i vetoj udaljenosfi (b), te
dUagram koreklumog faktora llapOlla sloma 19 za susjedlle temelje (c),
(Myslivec i Kisela, 1969; Non.veiller, 1981).
14.7.5. UTICA} DURINE TEMELJA NA SWM TLA
Za temelje fundirane lla vecoj dubini od 2B (D > 2B) dato je viSe rjesenja
od strane mnogih autora. Kada su temelji oa vecoj dubini ispod povrsine tla, zone
plasticnog sloma zavrsavaju se oko temelja i ispod povrsine terena (sl.14.13.-a), te
su tada faktori nosivosti veci nego za plitke temelje.
Meyerhof (1951. i 1961) je za plaslican slom Iia oko temelja (sI.l4.13.-a)
izracunao koeficijenle nosivosti za kvadratni, kruini i trakasti lemelj u dubini
354 Mehallika rIa
14. NosivOJt fla i.\pod 11'1111'(;0
D > 4B , ukljucujuci i trenje izmedu temelja i tia sa 0 """ f{J i za kritiCno optereeenje
dao izraz u obliku:
@
p
@
I'
B
I
o
,
,
"'1
II"
l
A=B·L
't
I _ ~
.. ,
" Is
I
.. ,
.'
r·o I
I
D' o
KUZNE POVRSlNE
q,
S1. 14.13. Ulicaj dubine lemelja na slam Ila: stvame zone sloma prema Meyerhofu (1951 i
1961) (a), mehallizam sloma Ila premo Terzaghiju (1943) (b).
gdje je:
2(B+L)
qj =c·N +05'y· B·N + K .y ·D·N +D e"
r' r 0 fJ B.L '
(14.56.)
Ko - koeficijenl bocnog pritiska mirovanja pri dnu temelja (Ko = 0,5 za
pijesak i sljunak. a Ko = 1,0 za glinu - prema Meyerhofu);
c" - adhezija izmedu lemelja ida, c"= Q ·c+0,5·y· D· K, ,tgo ;
K, - 0,7· Ko (prema Meyerhofu) - prosjecni koeficijent bocnog pritiska na
dubini D;
o -ugao Irenja izmedu temelja ilia;
N c' N r i N q - faktori nosivosti (sI.l4.14.);
a - koeficijent dilatacije pri iskopu iIi zbijanja pri pobljanju, koji se krcce u
granicama 0,45 < a < 0,60, alije a·c < lON/cm
2
(Skempton,
1959).
Terzaghi (1943) preporucuje da se kriticno opterecenje racuna preko
faktora nosivosli za plitke lemelje (Iabela 14,1. i 14.4,) dodajuei otpor Irenja uz
plaSt temelja. Mehanizam sloma slican je plitkim temeljima s tim da se na
krajevima zone pasivnog klina pretpostavlja vertikalan slom tla (51. 14.13.-b).
Kriticno opterecenje racuna se prema izrazu:
OD
qj =c·N
c
+O.5·y·B·N
y
+y·D·N
q
+;;:f,. (14.57.)
Me!wII;ka fla 355
111 Raspodje/a /lapOlla, siijl!salljl! i slom da ispod tl!melja
(
9-
3
..
...,
:z
0
0
;32
:i:
III
0
1
..
."
0
::> 0
(Nt)


'"
/.
/' =-

l//
--

/':?'

0
1 2 4 5810 2 4 6 8100 2
FAKTORI NOSIVOSTI
4 6 81000 2 3
N-
Sl. 14,14. Faktori nosivosti za duboke cetverougaone, pravougaone i okrugle temelje prema
Meyerhoju, 1961. i Nonveilleru, 1981.
gdje je:
L - duzina temelja;
o = 2(S + L) - opseg temelja;
A = S· L - povrsina temelja;
Is - trenje, odnosno adhezija izmedu temelja i tla, koje se ne mo7.e
pouzdano odrediti pa Terzaghi i Peck (1967) daju posebne vrijednosti
(tabela 14.6.).
Trenje izmeau temelja i tla
Tabela 146 ..
...• ···Vrsta tla
.
J,{kN/m'J .
Glina i prah lahko gnjecivi 7-30
GUna vrlo cvrste konzistencije 45-80
Rastresiti pijesak 11-32
Zbijeni pijesak 32-64
Zbijeni sljunak 45-90
(!4.S:')KOEFICIJENT SIGURNOSTI I DOPUSTENO
··OPTERECENJE
Dopusteno opterecenje (qd) mora biti odredeno sa dovoljno velikom
sigurnoscu kako bi se sprijecile posljedice od:
356 Ml!llallika tia
14. Nosivost tia ispod lemeija
(a) sloma tla ispod temelja;
(b) velikih slijeganja pod stvarnim opterecenjem temelja koja trebaju biti
u prihvatJjivim granicama sa stanovista stabilnosti konstrukcije i
funkcionalnosti objekta;
(c) neravnomjernog i stemog slijeganja.
Za temelje koji leZe na nekoherentnom tlu (pijesak i sljunak) obicno je
mjerodavan slom tla ispnd temelja. Nekada i za pijesak mogu biti mjerodavna
slijeganja. U koherentnom materijalu za dopusteno opterecenje moze biti
mjerodavno slijeganje pod datim opterecenjem radi cega ga treba kontrolisati i
temeljenje prilagoditi dopustenom slijeganju.
lzbor velicine faktora sigurnosti ovisi 0 opseznosti i pouzdallosti rezultata
ispitivanja, posebno parametara cvrstoce sa kojima se odreduje kriticno
cenje. Velicina faktora sigurnosti ovisit ce i 0 slijeganju temelja pri odredenorn
dopustenom opterecenju, te za dopusteno opterecenje maze biti mjerodavno
proracunato slijeganje, a ne optereeenje sloma,
1sto tako, veliCilla koeficijenta sigumosti, umnogome, zavisi i od znacaja i
velicine objekta. Za znacajnije objelcte, posebno za one gdje komunicira veci broj
ljudi, usvaja se obicno veca vrijednost ovog koeficijenta dok za male i privremene
objelcte on moZe imati i nim vrijednost. S obzirom na sve ove okolnosti, veliCina
faktora sigurnosti krece se u sirokim granicama izrnedu 1,5 do 6,0.
Opravdano je da se za materijal sa krtim siomom odabere manji, a sa
plasticnim veci faktor sigurnosti. Ako se u materijalu racuna sa smanjenim
trima cvrstoce (jedn.14.23.), nema opravdanja usvajati veci faktor sigumosti.
Dopusteno opterecenje moZe se odrediti i na drugi nacin i to preko
parametara cvrstoce na smicanje dijeleCi ih sa faktorom sigurnosti, tj,
? dopusteni rnobilizirani ugao otpomosti na smicanje:
tg<Pm = , (14.58.)
0/
>- dopustena mobilizirana kohezija je:
C
c
m
=-, odnosno
Fe
(14.59.)
1: f c rr'·tg<p
1:=-=-+---
F Fe F.
(14.60.)
U ovim izrazima Je: cp stvarni ugao otpomosti na smicanje, a Frp
koeficijent sigumosti po trenju, dokje c kohezija, a Fe faktor sigurnosti po koheziji.
Faktari sigumosti kod ovog kriterija krecu se: za F. = 1.2-1.8 (prosjecno
1,5), a za Fe = 2,0-3,0 (prosjecno 2,5). Pravilnik 0 tehnickim normativima za
temeljenje gradevinskih objekata (1990) prihvatio je ovaj nacin dobivanja
dopustenog opterecenja.
Mehallika tLa 357
III Raspodjela IlapOlla. sLijegallje i slom ria i.rpod temelja
Prema ovome Pravilniku (1990) dopuSteno opterecenje pravougaonog
temelja racuna se prema obrascu koji je proistekao iz Brinch - Hansenove metode:
qd = ;, = B'·N
y
• Sy ·i
y
+ (em + q. tg<pm)' N, . s, ·d, . i, + q, (14.61.)
gdje je:
Q - ukupno vertikalno dopusteno opterecenje temelja;
A'= B'·L' - korisna povrsina temelja (sI.14.5.-a);
y' - efektivnajedinicna tezina tla ispod nivoa temelja, tj. tezina smanjena
za uzgon ako postoji;
q = y'·D - najmanje efektivno opterecenje pokraj temelja i u nivou
temelja;
rpm i C
m
- dopusteni mobilisani ugao smicanja i mobilisana kohezija
izracunata po obrascima 14.58. i 14.59.;
Ny, N
e
, Sy, Se. dc, i
y
, ie - faktori nosivosti za centricno i vertikalno
opterecen beskrajni ternelj; faktori oblika ovisni 0 odnosu B'/ (s);
faktor dubine ovisan 0 odnosu DIB' (d) i faktori nagiba rezultante
(i) koji su dati u Brinch - Hansenovoj metodi (jedn.14.30. do
14.33.).
Faktori nosivosti N c i N r dati su i dijagramski u funkciji mobiliziranog
ugla otpornosti na smicanje CPm' prema Pravilniku (sI.14.15.-a), kao i fakton
l1agiba rezultante ie i iy u funkciji ugla lP
m
i koeficijenta (sl.14.15.-b i c):
k = H
m A"c
m
+ V .tg<{Jm
(14.62.)
gdje su Ii i V horizontalna, odnosno vertikalna komponenta rezultante sile koja
djeluje na dnu temelja.
Vrijednosti dopustenih opterecenja tla (qd) prema Pravilniku (jedn.14.61.)
vaze sarno aka su uzeta u obzir glavna i dopunska apterecenja. Aka se uzmu u
obzir samo glavna opterecenja, dobivene vrijednosti smanjuju se za 20%. Aka se
pored glavnih j dopunskih opterecenja uzmu u obzir i pasebna optereeenja,
dobivene vrijednosti mogu se poveeati za 20%, s tim da koeficijentj budu veei od:
F. ;0: 1,5 i F, ;0: 2,5 .
Pri1ikom direktnog temeljenja ekscentricitet ne smije, po pravilu, premasiti
3110 sirine temelja mjerene u pravcu ekscentriciteta. Ako se uzmu u obzir sarno
glavna opterecenja, rezultanta pritiska ne smije izlaziti iz jezgra presjeka temelja.
Kod visokih objekata (dimnjaci, rezervoari, tornjevi, ... ) rezultanta sila ne smije
biti izvanjezgra niti ako se pored glavnih uzrnu i dopunska optereeenja.
Mehullikn tla
0 50
300
200
100
50
30
20
:z.'; 10
\
®
H
I'!i
I
O' 10' 20' 30· 40'
fm
@
"
0.'
.2
I
,.
'"
10
o

o 6
" 0 •
o 2
14. Nosivo.I'( tia ispod lemelja
\:'"
I
,.'"
't-
00 0 0
0.0 0.2 0.4 0.6 0.8 to 0.0 0.2 0.4 0.6 0.8 to
k",= k
m
= A,.c,.,H"V.tg·fm
St. 14.15. Dijagrami za odreiiivanjefaklora Nyi Ne (a), ie (b) i ir (c).
SUjeganje tla ispod temelja racuna se prema klasicnirn metodama datim u
poglavlju 13. Neki aspekti dopustenog slijeganja dati su u tacki 13.6., a u
temeljenju i dopustena slijeganja koja su prijasnjirn pravilnicima bila definisana u
koherentnom i nekoherentnom tlu.
Slijeganje tia odreduje se prema nacinu prenosenja opterecenja u tiu,
sastavu slojeva i geotehnickim karakteristikama kao i prema statickom i
funkcionalnom karakteru gradevinskog objekta.
Kad adredivanja razlika u slijeganju temeija na raznim mjestima treba
uzeti u obzir: (i) neravnomjemost sastava tia, (ii) neravnomjernost opterecenja i
(iii) krutost objekta i temelja.
Meiwllika fla 359
A
POOLA VUE IV
PROTICANJE VODE KROZ TLO
I KONSOLIDACIJA TLA
"-
-r
10
j .....
- ~ -
SIOJ2 .... iti titt2f
Homogtlno )10 I / \ \
I I \ \
I, I I I I \ " \ \
"},;;})/J);;),;;»); ') \ , ~ J.
//1////1'/// In/hI/III) 1/1/111 II
Ncpropu5t(Jiva osnova
Prirodna sadriina vade u tlu, iii uslovi proticanja
vade kroz t/o, cesta su odlucujuCi laktori kod
rjesavanja razliCitih problema u mehanici tla .. "
Di. Sarae, 1989.
Vodaje izvor iivota za covjeka, naprotiv, izvor je
nevolJa za geotehnicara.
Cl.Lous
361
l
ako voda predstavlja izvor zivota na zemlji, ona
u tlu moze da izazove razliCite posljedice i velike
probleme kod izgradnje objekata. Uticaj vode na osobine
tla je veoma raznovrstan, visestruk i cesto te,ko
procjenjiv. Podzemna voda itekako utjece na poroznost,
jedinicne tezine, konsolidaciju, stanje napona i deforma-
cija u tlu pod opterecenjem, tehnologiju izvodenja radova
itd. i to kako pod statickim, tako i proticajnim uslovima
vode kroz tlo razlicitog sastava.
Rjesavanje mnogih problema iz mehanikc tla
vezano je za proticanje vode kroz tlo, kao sto su: (i)
filtracija vode kroz brane, i ispod brana, (ii) ispumpavanja
iz gradevinskih jama, (iii) dreniranje iza potpomih
konstrukcija i otvorenih iskopa, (iv) konsolidacija tla, (v)
filtracija iza zagata, bunara i s1., (vi) stabilnos! kosina,
(vii) ispumpavanja vode iz bunara itd. (sUV - L).
Kretanje vode u tlu nastaje zbog razlike u
potencijalima izmedu ma koje dvije tacke u prostoru. Ovaj
potencijal nastaje usljed gravitacionog i kapilarnog
kretanja vode, ali moze bili iniciran termalnim efektima,
elektricnom strujom (osmozom), a nekada i hemijsldm
procesima. U mehanici tla gravitaciono podzemno
proticanje vode najvise se analizira, bilo da je uslovljeno
363
364
prirodnim ili vjestackim faktorima, kod rjesavanja
praktiGkih problema.
U cilju rjesavanja ove problematike poglavljem 15.
obuhvaceno je proticanje vode kroz tlo bazirano na sta-
cionarnom tecenju. Funkcija potencijala, koja je znacajna
za rjesavanje filtracije vode, rjesava se eksperimentalno,
grafickom iii numerickom aproksimacijom.
®
@
' j m ~ .. o
'.0
Sf. IV - 1. Protica'!ie vade kod raz!icitih objekata: kroz t!jelo brone
(a), ispod tljela brane (b), zastite grailevinske jame (c),
dreniranja fzo potpornih konstrukcija (d), konsolidacije
tla (e), bunarskog iskopa (j), zagatnih konstrukcija (8),
kosina (h) i kod pumpanja vade iz bunara i grailevinskih
jama (i).
Konsolidacija tla pod optere6enjem obradena je u
poglavlju 16. Procesi konsolidacije i faktori koji na to
utjecu su veoma slozeni i siroki. Dat je sarno specijalni
sluGaj Terzaghijevog rjesenja jednodimenzionalne konsoIi-
dacije tla. Za vise razlicitih uslova dreniranja sloja, putem
stepena konsolidacije (U) i vremenskog faktora (T,) dat je
praktican nacin tjesavanja procesa konsolidacije tla.
Osnove za izucavanje kretanja vode u podzemlju i
konsolidacija tla dati su u poglavlju 5. i 7. Filtracija je
razmatrana kao jednodimenzionalna i lineama sa konsta-
ntnim presjekom i brzinom, sto je u praksi rijedak sluGaj.
Najcesce je proticaj trodimenzionalan, ali radi lakseg
rjesavanja sluiimo se dvodimenzionalnim proticanjem
vode kroz tlo. Analiza se bazira na homo genom, izotro-
pnom i nestisljivom tlu, za koje vazi DarcY-iev (Darsijev)
zakon filtracije.
365
15. Proticallje vade krn::.tlo
15. PROTICANJE VODE KROZ TLO
U homogenoj poroznoj sredini, kako je prikazano na skicama 5.6., voda
teee od mjesta veceg potencijalnog nivoa prema ni7..em potencijainom nivou
brzinom kojaje proporcionalna hidrauliekom gradijentu (i). Proueavanjem kretanja
tecnostl u hidrokinematici dosla se do saznanja da postoje razne vrste tecenja, za
kaje je data odredena terminoiogija. Za ova izucavanja znacajna su stacionarna i
nestacionarna tecenja.
Stacionarno tecenje iii ustaljeno tecenje uvedeno u hidromehanici je
takvo tecenje kod kojeg je u svakoj tacki datog poprecnog presjeka brzina po
velicini i smjeru konstantna, a pritisak ostaje nepromijenjen. Prema tome, aka je
v=constanta i p=constanta, onda je maternatski izraz za stacl0narno tecenje:
aV=Oiap=O.
at at
(15.1.)
Kod stacionarnog tecenja su, znaci, brzina tecenja i pritisak su funkcije
sarno polofaja, a ne j vremena.
Kada je poprecni presjek porozne sredine svugdje konstantan, tada ce
hidraulieki gradijent (i) biti konstantna velieina, a time i brzina tecenja (v), (,1.5.6.).
Tecenje vode je nezavisno od vremena (I), jer je ulazni i izlazni nivo vade sta1no na
istoj visini. U ovom sJucaju govorimo 0 stacionarnom tecenju vode kroz homogenu
sredinu.
Nestacionarno tecenje iIi nestalno tecenje nastaje kada su u svakoj tacki
datog popreenog presjeka brzina (v) i pJitisak (P) promjenjive velicine sa
vremenom (t). Matematski izraz za nestacionamo kretanje je:
av . dp
-;,,0,-;,,0.
at dt
(15.2.)
Brzina i pritisak su, dakJe, funkcije u prostoru i vremenu,
U geomehanici ovo je slucaj kod usporene vode ciji nivo nije konstantan,
vee se mijenja navise i nanize, tako da se s vremenom i protok rnijenja. Hidraulicki
gradijent i brzina tecenja U ovim ee slozenijim granicnim uslovima porozne sredine
u raznim tackama biti razliciti i mijenjaju se s vremenom, Radi proracuna protoke i
pritiska u raznim tackama bit ce potrebno poznavati vise sloZenijih funkcija
potencijala. Isto tako, kada se mijenja volumen pora zbog promjene napona, nastaje
tecenje sa mjesta vece oa mjesta manje promjene napona, do postizanja ravooteze.

IV Proticallje vode krot. tiv i kOllsvlidacija tla
15.1. STACIONARNO TECENJE VODE U TLU
Stacionarno tecenje vode u tJ u ovisno je 0 visini potencijala h = /(x, y z),
te je kod djelovanja hidrokinematickih sila potrebno poznavati avu funkciju za
svaku taeku u prostoru promatranog podrucja.
1981):
Za teoretska razmatranja uzimaju se slijedeee pretpostavke (NonveilJer,
(a) voda stacionarno teee, -g. protok Q i brzina v konstantne su u svakoj
tacki promatranog podrucja i u svako vrijeme tecenja t;
(b) voda je nestisljiva, te se promjene zapremine zbog izmijenjenih
napona zanemaruju;
(e) sile mase uzrokovane ubrzanjem ne uzimaju se u obzir, tj. dvldt = 0;
(d) volumen i struktura da ostaju nepromijenjene tecenjem vode, sto znaoi
da teeenjem vode ne nastaje pomjeranje niti ispiranje iIi unosenje
eestica tla;
(e) promjene zapremine usljed pro111iene napona u tlu se izostavljaju.
Ako pod ovim pretpostavkama razmatramo elemenat volumena tla u
prostoru dx,dy i dz kroz koji teee voda poznatih brzina v
x
' Vy i v
z
• tada ce protok
vode (masa ujedinici vremena) u smjerux, za vrijeme t. biti na ulazu (s1.15.1.-a):
Q
x
=dy·dz·vx·yw, (15.3.)
,
ana izlazu:
Q =(v + dv
x
.dx).dY.dZ'
Y
x ~ x ax w'
(15.4.)
pa je razlika protoka Qx u jedinici vremena t:
dQ, =Q _Q =dV,y .dx.dy.dz.
at X2 Xl dX
W
(15.5.)
Analogno dobijemo izraze i za teenost koja protiee u smjeru y i z:
dQy dv y ilQ. dvo
Tt= iJy yw·dx·dy·dz; at' = iJz' yw·dx·dy·dz,
(15.6.)
te je diferencijal protoka kroz volumen dx· dy . dz u jedinici vremena:
-= _x +_+_' .dx.dy.dz.
aQ (av dvy av}
dt ilxdydZ
W
(15.7.)
Medutim, diferencijal protoka vode u jedinici volumena mora biti jednak
nuli, jer koliko vode dotece toliko i otece, te je izraz 15.7. jednak:
368 Me/umika tla
15 Proticallje vade kroz tl0
(15.8.)
Ova jednadzba naziva se jednadzbom kontinnalnosti, i kada ana ne bi bila
zadovoljena, to bi znacilo da u masi ima prostora neispunjenih vodom.
@
;)V
Z
@
Vz+Tz dz
PN
z SL
OVx d
hp
V
x
+- X
~ " "
h
Ox r-1.
'/
d
z
1..::£' dy
z
dx
A
A
st. 15.1. Proticaj vode kroz dio volumena tia (aJ, te piezometarskom (hpj i geodetskom (z)
visinom (b).
Primjenjujuci Darcyjev zakon na pojedine komponente brzine v
x
' Vy i v;:,
a za parcijalni gradijent pritiska po komponentama, dobijemo:
dh dh dh
v, = kx ax ;Vy = ky iJy ; v, = k, ilz' (15.9.)
. k h'd r"k d" . dh. dh. dh
Jer su omponente 1 rau IC og gra lJenta: lx = ax ;1)' = ay ; lz = az .
Oznacavajuci visinski potencijal centra elernenta u prostoru sa h (s1.15.1.-
b) iznad po volji odabranog repemog nivoa (z), dobijemo daje:
h=z+hp, (15.10.)
gdje je:
z - geodetska visina, a
hp - piezometarska visina u centro elementa A.
Diferencirajuci i uvrstavajuci izraz 15.9, i 15.10.
dobijemo definitivno izraz zapoIje potencijala:
k il
2
h +k d'h +k a
2
h =0
x ax' y d/ ' dZ'
Mehallika tla
u jednadzbu 15.8.,
(15.11.)
369
TV Proticollje vode kroz flo i komolidaclja tla
Ova jednadzba naziva se Laplaceova (Laplasova) jednadzba pote-
ncijalnog kretallja vode za prostorno proticanje i izotropnu sredinu.
Za hornogeno propusno tIo koeficijenti propusnosti u svim pravcima Sil
isti, tj. kx = ky = k, = k, pa Laplaceovajednadzba poprima oblik:
a
2
h a'h a'h
-+-+-=0 (IS.12.)
ax
2
ay' az'
Ako se kretanje vode analizira u ravni jednadzbe IS.II. IS.12., za
dvodimenzionalno (xy) proticanje ce glasiti:
a
2
h a'h
kx ax2 +ky ay' = 0,
(1S.13.)
15.1.1. STRUJNE I EKVIPOTENCIJALNE LlNIJE
Rjesenje jednadzbe IS.11. daju dva skupa krivulja, ito: strujnice sa
funkeijom q>(x,y,z) i ekvipotencijale sa funkeijom If/(x,y,z), na kojima je
visina potencijaia konstantna. Krivulje ova dva skupa u homogenoj i izotropnoj
sredini medusobno su ortogonaine i u pravcu strujnica gradijent potencijala je
maksimalan. Graficki prikaz ovih krivih naziva se filtraciona iii strujna mreza.
Trajektorije su linije koje obiljeZavaju put cestica vode u prostoru.
Pretpostavirno da se cestica tecnosti A(x,y,z) pomakne u prostoru i time dobije
prirast svojih koordinata za dx, dy i dz u vremenu dt, i ako oznacimo komponente
brzine v sa v
x
' Vy i v
z
, onda ce biti:
dx dy dz
v =- v =-, v_ =-. (15.14.)
• dt' y dt . dt
Ove jednadzbe nazivamo jednadzbe trajektorija.
Strujnice (strujne linije) su linije za koje je u svakoj tacki vektor brzine
tangenta na tu Jiniju (sl.lS.2.-a). Kod stacionamog kretanja vode strujniea se
poklapa sa trajektorijom dok to kod nestacionarnog tecenja nije sIucaj.
Prornatrajmo kretanje vode u dvodirnenzionalnom prostoru i strujnicu sa
tackom A sa vektorom brzine v i komponentama Vx ivy. Strujnica i vektor brzine
na beskonacno rnaloj duzini ds se poklapaju, a njene projekcije na koordinatni
sistem su dx i dy .Iz slicnosti trouglova (sl.lS.2.-b) dobijemo:
.. dx dy
v.:vy=dx:dy,Lil-=-, (15.15.)
Vx Vy
iii il prostoru:
370 MelWflika fla
15. Proticollje vode kroz rio
Vx Vy V
z
dx dy dz
-=-=
(IS.16.)
Ovo je diferencijalna jednadzba strujnica, gdje su projekcije strujnice ds
na koordinate dx, dy i dz, a v
X
' Vy i V
z
komponente brzine vektora v.
Diferencijalnu jednadzbu strujnica mozerno napisati u obliku:
0)
STRUJNICA
A
vx·dy-vy·dx=O.
bl
dy
+---4-\f'-;-;y-x
Vx ;:; dx
Vy dy
(1S.I7.)
Sf. 15.2. Vektori brzine i strujnice (a), sa eiemenlima slrujnice (d.
r
), njenim projekcijama
i dy), vektorom brzine (v), i komponentama IIx i lIy (b).
Laplaceova jednadzba moze se izraziti preko dvije konjugovane funkcijc
rpivr.
Ako odaberemo takvu funkciju cp(x, y) u dvodimenzionalnom prostoru
taka daje:
i v,=_aq>
uy . ax
onda 6e jednadzba strujniee u ravni biti (jedn.1 S.l7 .),:
arp dy + arp dx = 0
a), ax '
odnosno u prostoru:
arp arp drp
-dx+-dy+-dz=O
ax ay az .
Odavde je totalni diferencijal drp = 0 , iz cega proizlazi:
zp(x, y, z)= c (konstanta).
(15.18.)
(15.19.)

(1S.20.)
(15.21.)
Iz ovoga proizlazi da strujnica na cijeloj svojoj duzini, u ravni iii prostoru
irna konstantnu velicinu lp . Ovu funkciju uvea je Stokes, pa se po njcmu zove
Stokesova funkeija iii funkcija strujanja q> .

IV Prolicallje vade hoz tlo i kO/l.l'OJidacija tfa
Ova funkcija IfJ mora zadovoljiti Laplaceovu jednadzbu, sto se moZe
dokazati da njoj pripada, kada se dobiie da ie:
021fJ 021fJ 021fJ
-+-+-=0
ox
2
oy' OZ'
(15.22.)
iIi u vektorskom obliku:
V2<I> = 0 iii t:.<I> = 0, (15.23.)
gdje se znak V2 iIi Ll zove Laplaceov operator iii drugi diferencijalni parametar.
Funkcije koje zadovoljavaju Laplaceovu jednadzbu zovu se harmonicne
funkcije. Prema tome je funkcija potencijala brzine harmonicna funkcija i svaka
funkcija o (x, y, z) stacionarnog tecenja mora zadovoljavati LapJaceovu jedna-
dzbu. Laplaceova jednadiba sa osnovnim konturnim uslovima rijesena je sarno za
osnovne slucajeve potencijalnog tecenja. Ona vrijedi, kako za visinski potencijal
vode h, tako i za elektricni potencijal E, i toplinski potencijal e .
Za zadovoljenje konturnih uslova uvodi se i funkcija If/(X, y,z), ciji je
totalni diferencijal:
(15.24.)
odnosno:
OlJf =v' 0l[=v' olJf =v
ox x'iJy Y' OZ "
(15.25.)
Ako u vodi zamislimo povrsine, cije sve tacke imaju jednak potencijal
brzine (Iff = konst.nta), onda je dlJf = 0 , te prethodna jednadzba poprima oblik:
dlJf = v,d, + vyd
y
+v,d, = 0,
o Iff dx+ olf! dy + olJf dz = O.
ox oy oz
(15.26.)
Ovo je diferencijalna jednadzba ekvipotencijala iii jednacina povrsine
jednakog potencijala brzine. U bilo kojoj tacki povrsine ovaj potencijal brzine je
konstantan i ne zavisi od koordinata tacaka. Integracijom dobijemo da je:
lJf(x, y,z) = c (konstanta). (15.27.)
Moze se dokazati da funkcija If/ zadovoljava jednadzbu kontinuiteta toka,
tj.:
OZlJf 021ff 021ff
--+--+--=0
OX2 oy' OZ'
(15.28.)
372 Mehallika tla
15. PrO/ieanje vode rIo
@
C;::--d =:::r--' Ah
1
:::
C::-:::::-7F:::
@
h
c
D
A k =0
SI. 15.3. Filtraciona mreia za homogen nasip na nepropusnoj podlozi (a) sa stru,jnc
mreic za proraeun protoka q (b).
Izjednadzbi 15.18. i 15.25. za dvodimenzionalan prostor dobiju se slijedeci
odnosi:
OIfJ 0Vf _ olfJ OlJf
iJy ax' dX iJy
(15.29.)
Laplaceova jednadZba (15.1 L) za anizotropan materijal, moze se prevesti u
oblik jednadzbe (15.12.) prikiadnom transformacijom koordinata (Nonveilier,
1981; Smith, 1993).
Za anizotropno tlo prikladnije je ako se Laplaceovajednadzba transformise
(konformno preslika) i izvrsi integracija, sto su ucinili Schwarz i Christoffel
(Nonveiller, 1979).
Ovi elementi potencijalnog kretanja vode obrazlozeni su na slici 15.3., gdje
je data filtraciona mreza kroz homogen presjek nasipa na nepropusnoj podlozi sa
semom strujnih i ekvipotencijalnih linija za proracun protoka, uz slijedece
uslove:
(a) Linija uzvodnog nasipa A - B ima konstantan visinski potencijal, tj.
h = z + hp, iz cega proizlazi da je na ovoj konturi svugdje
piezometarski pritisak: hp = h - Z. OVA je linija konstantnog
potencijala, odnosno to je ekvipotencijalna linija.
(b) Podloga nasipa AD je nepropusna granica, te brzina uz tu liniju ima
smjer paraielan s njom, pa je to donja granicna strujnica.
(c) Strujna linija Be je slohodno lice vode, koja filtrira kroz nasip, te voda
teee paralelno s njom, a ukupni visinski potencijal na toj granicnoj
Iinijijednakje geodetskoj visini svake njene tacke, tj. h = z.
Me/ianika tfa
373
IV Pmticallje vode kroz. tlo i kollsolidacija tla
Integracija Laplaceovih jednadzbi izvodi se pornocu Cauchy -
Riemannovih jednadzbi i Schwarz-Christoffelove transfonnacije koordinatnog
sistema. Kod jednostavnih slucajeva ovo je moguce izvesti i kao karakteristicni
prirnjer .trujnica, ekvipotencijala i strujnih rnrefa, kao .to je to prikazano n.
crtezirna 15.4.-a- g (Nonveiller, 1981).
@
©
®
®
, ,
I
NepropucUjivi sloj

I
HI
i
,

" \2
I 4 I I
=;:: i;::! !) !!! '", 0¢ (", *"- i
K
Sf. 15.4. Primjeri sfrujnih mreia za protok vode: ispod brane za homogeno tlo beskonacne
374
dubine prostiranja (a), iz pravougaonog kanala kroz homogeno tlo beskonacno
duboko (b), oko zagata u homogenom tlu beskonacno duboko (c), oko zagata
grailevinske jame i kroz homogeno tLa ogran/cene dubine (d), ispod ukopanih
temelja (e), ispod temelja sa kratkim pribajem kroz hamogeno tlo ogranicene
dubine (j), (Nonveiller, 19B]), ispod betonske brane sa nepropusnim tepi/wln (g),
(SaraI'. 1989).
Mehallika tla
15. Proticatlje vode kroz tlo
Brana usporava vodu na visini H (sI.l5.4.-a) u hornogenom propusnom
poluprostoru, gdje rjesenje daje ekvipotencijaie konstante h(x,z), i to kao
konfokalne hiperboJe, a strujnice, kao konfokalne elipse su medusobno
konjugirane. Srnjer toka vode 1I polju u svakoj je tacki okomit na ekvipotencijalnu
liniju.
Na slid lS.4.-b strujna mreZa je po obJiku sliena prethodnoj, ali su
strujnice ovdje U obliku konjugirane hiperboJe, a ekvipotencijali su oblika elipse. Iz
analitickog se rjesenja moZe za svaku tacku podrucja izracunati visinski potencijal j
hidrostatski pritisak.
SHcno je rjesenje i za zagatnu konstrukciju na slici lS.4.-c. Ovdje su
ekvipotencijali konfokalne hiperbole, a strujnice su konjugirane konfokalne elipse.
Na slid 15.4.- d, e, fig prikazane su strujne mreze za tipicne primjere u
hornogenoj propusnoj sredini i ogranicenoj dubini.
Potencijalno strujanje vode kroz tlo, odnosno filtracione mreze. mozemo
rijeSiti:
1) eksperimentalno;
2) grafickorn aproksirnacijom funkcije potencijala i
3) numerickom aproksimacijom.
15.1.2. EKSPERIMENTALNO RJESENJE FUNKCljE POTENCljALA
Tacna analiticka rjesenja nije moguce postici za komplikovanije kontume
uslove i oni imaju svrhu sarno ako su ispunjene pretpostavke na kojimaje proracun
zasnovan. Medutim, veoma cesto je neispunjen uslov 0 hornogenosti t1a, te se
propusnost k mijenja od tacke do tacke. Zbog ovoga se u odredenim slucajevima za
odredivanje polja potencijala strujanja vode koriste modeli. Uobicajeni SlJ
hidraulicki modeli i modeJi elektricne analogije.
SI.
m
Tipican hidraulicki model u tanku, gdjeje: posuda za baju (I), polietilenske cijcvi
01.5 mm (2), dovod vode (3), mjesta za injektiranje boje (4), zidovi od
pleksiglasa. odnos1io prozinwg materijala (5), preljev (6), odvod - poddaval1je
donje vade (7). n;zvodnifilter (8). (Smith. 1993).

IV proticallje vade kroz rio i kollsolidacija tLa
Hidraulicki model sacinjen od pijeska !reba da reprodukuje geornetrijske
oblike, granicne uslove i karakteristike propusnosti materijala. Na modelu se
formira razlika hidrostatskih poteneijala i uspostavi staeionarno tecenje (s1.l5.5.).
Pijesak mora biti cist, jer ako irna previse finih cestica, u modelu ce se pojaviti
efekat kapilarnosti, tako da ce doci do mijesanja strujnih linija.
Jednim od prikladnih nacina mjeri se u raznirn tackarna (piezometarske
cijevi) visinski potencijal. Strujnice se mogu veoma ilustrativno dobiti ako se na
uIazu i u odredenirn tackama pusti obojena teenost (fluorescein, prah) u vodu, koja
ce oznaciti put (strujnicu) kroz postojecu vodopropusnu sredinu. Ovaj tip rnodelaje
prikladan jer zorno prikazuje obiljetja polja poteneijala, ali rnu je nedostatak .to pri
bilo kojem rnjerenju potencijala nastaje poremecenje tla, zbog cega dobijerno
netaene rezultate. Osim toga, tesko je u svakoj tacki reprodukovati i odrZati tmene
odnose izrnedu koeficijenta propusnosti u raznim tackama nehomogenog 1Ia. Danas
se najvise primjenjuje za demonstrativne namjene i za slucajeve koji se dobra
mogu reprodukovati modelom.
sz __ 11'1'
---
®
+E
R=CD -E
+ + +
-
+
+,+
+
/'
+0+
/'
/
+ + + + D + +
I
+ +/ + +
+ +
+
R=CD
Sl. 15.6. Sema mjerenja ekvipotencijala na modelu elektricne analogije za zagat (z), pri
cemu je: ploea od provodljivog materijala (AJ, baterija (B) Wheatsloneov most
(C) laCke mjerenja potencijala (D).
Model elektricne analogije zasniva se na mjerenju elektricnog potencijala
u raznim podrucjima koji analogno tome odgovaraju i odnosu visinskog potencijala
u hidrauliekom polju. Od elektricno provodljivog materijala izradi se geometrijski
model koji je sliean hidraulickom. Modell se obicno prave od tankih rnetalnih
folija, tankih slojeva elektrolitskih otopina iIi cd posebno prepariranog papira.
Koristenjem materijala raziicite elektricne provodljivosti i otpornosti R
reprodukllju se zone razne propusnosti, tako da odnosi izmedu propllsnosti tla k j
provodljivosti h odgovaraju datim propusnostima. Na granicarna modela
uspostavi se elektricni poteneijal (E) preko izvora energije (B), odnosno razlika
potencijala kao za prototip, a elektricna provodljivost h modela u raznim
376
J 5. Prolicaflje vade kroz. 110
podruejima odabere se da bude reproducirana U odnosima izmedu odgovarajucih
vrijednosti propusnosti k proucavanog prototipa (sL 15.6.).
Zatim se u svakoj tacki mjeri elektricni potencijal, koji je analogan
visinskom potencijalu. Spajanjem i interpolacijom taeaka sa istirn potencijalom
moguce je na modelu prikazati linije jednakog potencijala, cime dobijemo
ekvipoteneijalne linije.
Kao primjer rjesenja sa karakteristienim ekvipotencijainim linijama
dobivenim elektrienom analogijom za vrlo heterogeno tlo, navodi se brana u
Mahabadu, u Iranu (sI.15.7., Martinovic, 1967; Nonveiller, 1981.).
Sf. 15.7. Ekvipotencijaille linije u heterogenom tlu brane Mahabad, sa nepropusnim
kontinuiranim slojem (Martinovic, 1967).
15.1.3. GRAFICKA APROKSIMACIJA FUNKCIJE POTENCIJALA
Na slici 15.3.-a dat je nasip od zemljanog materijala koji usporava vodu na
konstantnom nivou H sa granienim uslovirna (a, b, c). Voda ce se II presjeku nasipa
i ispod nasipa, ako je tIo propusno, kretati sa mjesta sa visim potencijalom ka
rnjestu sa nizim potencijaiom, eime nastaje strujanje vode kroz nasip, sto dovodi do
formiranja filtracione rnreze unutar nasipa. Brzina filtracije u svakoj tacki ovisit ce
o funkciji potencijala (LapJaceovajednadzba). Slieni zakljucci mogu se dobiti i iz
strujanja vode kod zagatne konstrukc;je (sI.5.6.-a). Za vee; broj jednostavnijih
slucajeva moguce je pornocu graficke aproksimacije, crtanjern ekvipotencijainih
linija, pronaci kolicinu procjedne vode.
Kolicina vode koja protece krozjedno polje abed (sI.l5.3.-a) sa razmakom
od koje je ogranieeno dvjerna ekvipotencijainim linijarna, razlikom potencijala
od !l.h, i dvjema strujniearna na razrnaku !l.b
1
bit ce:
ql = V • !l.b
1
• (15.30.)
Prerna Darcyjevom zakonu znarno da je (jedn. 5.25.) brzina:
v = k . i , a sa ozn.kama u ertel:u: v = k !l.h, ,
!J.s,
(15.31.)

IV PrOficmlje vode krot tto i kOll..l'olidacija (fa
te se dobi va izraz za protok:
A l ~
qj =k·-·Ab
j

ASj
Ukupna kolicina protoka vode kroz presjek brane iZllosila bi:
n 1I!l.h
Q= Lq"= 2)'-" ·Ab".
1 I /:'l.s1l
(lS.32.)
(15.33.)
Zbog uslova kontinuiteta filtracije vode kroz homogeni materijal protok
vode izmedu dvije susjedne strujnice mora na bilo kojern dijelu poija biti jednak,
paje:
(15.34.)
Ako crtamo ekvipotencijale za jednaku razliku potencijala
Ah, = Ah" = Ah" = ... = Ah" = Ah = konstantno, onda iz jednadzbi ] 5.32. - 15.34.
irnamo:
Mz Ah Mz
k-·Ah, =k-·Ab, = ... k-·Ab",
As, AS
2
- As"
(IS.3S.)
iii:
Ab, Ab
2
Ab
-- = --:::::: ... __ 11 ;;:::: konstanta,
Ll.S 1 I:1s 2 .6..s n
(lS.36.)
Ovo znaci da pn Ispravnom crtanju strujnica ekvipotencijalnih linija
odnos Ab svih priblizno pravokutnih likova mora biti konstantan. Otprije je vee
As
poznato da se ove linije medusobno sijeku pod uglom od 90".
Ako ertamo filtracionu mrezu sa kvadratnim odnosom, tj.: Ab: As = 1,
ondaje za Ah" = Ah =!2.. i ako u mrezi ima "fkanala, protok ee biti (sl.J 5.3.-b):
na
IQ = k h nfl· (lS.37.)
n"
Iz ovoga proizlazi da se moze crtanjem rijesiti filtraciona mreZa od strujnih
1 ekvipotencijalnih linija taka da one ispunjavaju graniene uslove i da udavolje
uslovimajednadzbe 1S.36., kao i us love medusobne okomitosti.
Na slici IS.3.-a pad liea vode u nasipu (B - C) mol'", se dobi!i postepenim
opitima iii konstrukcijom pomocu aproksimativne metode, objaslljene u temeljenju.
Za graficko rjesavanje filtracione mreze potrebna .ie rutina, osjecaj i
odredeno predznanje, sa vec rijesenim primjerima dobivenih raeunski iii
elektricnom analogijom. Vjezbanjem i proucavanjem karakteristicnih primjera
378 MeilO1!ika lla
15. Protimnje vade krot 11(/
postize se rutina, koja je potrebna, a ne nasumice crtanjem, koje moZe dovesti do
pogresnih rezultata i duzeg rada. Primjeri na slici 15.4. mogu posluziti kao
i1ustracije dobrih rjesenja, a skiee na sliei IS.8. kao put za sistematsko probanje i
ertanje prema prijedlogu Casagrandea.
Otprije je poznato da su Iinije AB i CD (s1.lS.8.) najvise prema, odnosno
najnize ekvipotencijalne linije, a ograniceno propusno tlo na liniji EF donja
granicna, a linija Be, ispod brane, gornja granicna strujnica.
Filtraciona mrcZa bit ce simetricna 5 obzirom na liniju G - H, te ce ona
ujedno bili ekvipotencijalna linija od O,SH. Pocinje se ertati prva strujniea BI - CI i
podijeli na dijelove ekvipotencijaInih linija na oaein da se dobiju priblizno
kvadratiena polja i da se Iinije sijeku pod pravim uglom. Tako se nastavlja S
ertanjem mreze do Ilajdonje strujnice pazeoi na slicnost kvadrata i ortogonalnost.
Kako se vidi na slid 15.8.-b, rjesenje nije taeno)jer posljednja strujnica n - n sijece
granienu strujnicu. Postupak se ponavlja s tim da se prva strujnica manje ispupci i
kako je prikazano na slici 15.8.-c granicna strujnica se opet ne poklapa. Sistematski
korigujuci gresku, dobit cerna najzad strujnicu koja zadovoljava granicni uslov
(15.8.-d). Medutim, ovdje odnos Ab/ As nije u eijelosti konstantan, sto je, takod.r
uslov pri crtanju strujne rnreze. Najlakse .Ie kontrolisati mreze kod kojih polja cine
kvadrate, pa se takve najcesoe i ertaju. Ukoliko je odnos sirine Ab i duzine Al
svih polja konstantan i aka se strujnice i ekvipotencijali sijeku pod 90°, dobivena
filtraciona mrcz-a je ispravna.
SI. 15.8. Sistemsko crtanje jiltracione mreie po Jazama (Nonveiller, J 979).
uputa:
Pri poeetnom crtanju filtracionih mreZa korisno se pridr.zavati slijedeCih
> uzeti za vjezbu jednostavnija rjesenja;
:r zapoceti s malim brojem strujnih i ekvipoteneijalnih kanala, tj.
primjenjivati reJativno veca kvadraticna polja;
IV Pmljeanje vade kroz 110 i kOllsolidacija tla
>- grubo prilagoditi oblik filtracione mreze granicnim uslovirna,
ortogonalnosti i konstantnom omjeru stranica, a zatim dotjerivati
detaljnije oblike i druge finese;
>- postepeno praviti prelaz iz rnanje zakrivljenosti u vecu i obratno, jer
nagla promjena ne dovodi do rjesenja;
)0> u radu koristiti gotova rnodelska iIi analiticka rjesenja.
Kod nekih rjesenja u posebnirn tackama Be mogu biti do kraja ispunjeni
uslovi kompatibilnosti. U takvim slucajevima radi se 0 partikularnim tackama gdje
je gradijent pritiska malen i protok neznatan.
Za homogeno tlo, koje je dosada razmatrano, potrebno je dosta spretnosti
za crtanje filtracione mreze. Kod uslojenih materijaia problematika crtanja je jos
kompieksnija i slozenija. Ako je tlo anizotropno, sa stanovista vodopropusnosti,
graficko rjesenje se dobiva crtanjem filtracione mreze u transfonniranom
koordinatnom sistemu. Svi uslovi pri crtanju trebaju biti ispunjeni u
transfonniranom sistemu, tako da prenesene ponovo u normalni koordinatni sistem
ekvipotencijalne i strujne linije nece bit! ortogonalne, nego pod izvjesnim uglom.
za koji je potrebna minimalna energija za tok od veceg ka nizem potencijalu. Na
granici dva sloja propusnosti mijenja se smjer strujnica i ekvipotencijalnih
linija (Nonveiller, 1981).
15.1.4. NUMER1CKO RJESENJE FUNKClJE POTENClJALA
Filtraciona mreZa moze se odrediti nurnerickim rjesavanjem Laplaceove
jednadzbe (15.1 L), uVaZavajuci konturne uslove. Numericki se dobije potpuno
tacan rezultat koji u praksi u toj rnjeri nije potreban, jer obicno ulazni podaci ne
mogu biti potpuno tacno reprodukovani. Medutim, velika prednost nurnerickog
rjesavanja je u tome sto se rezultati mogu dobiti brzo na kompjuteru, pa se mnogi
mogu komparirati, proucavati i varijantisati sa raznim ulazllim podacima zbog cega
se, ipak, sve viSe primjenjuje u praksi.
Za nurnericko racunanje dat ce se sarno osnovne postavke, a za detaljnije
razmatranje treba koristiti postojecu literaturu i programe (Nonveiller, 1981;
Tomlin, 1966; NonveilJer i Polio, 1970; Smith, 1993).
Pretpostavimo proticanje vode u ravni koja je podijeljena u jednake
intervale Ax u pravcu x i u pravcu Z ose i da u svakoj tacki poznarno visinu
potencijala ho - h, (sLlS.9.). Visina potencijala h, u tacki II dobije se iz funkcije
potencijala kada se njegovoj vrijednosti dod a odgovarajuci pozitivni iii negativni
prirast funkcije susjednih tacaka na udaljenosti Ax iii Ako se promjena
potencijala izrazi TayJorovim redom, dobit ce se slijedeci izrazi za visinu
potencijala hi i h3 u tackama 1 i 3 odredeni preko visine potencijala hOll tacki 0:
380 Mehanika fia
15. ProticOllje vod(' kroz tlo
"1
:rCJ:
1 hI, x
• h
3 0 1
hzt
- - 12:--1- 2
I I
"1
hzt
f f-
0
I 4 I
oZ
-I---f--j 4
oX ox
z
f
Sf. 15.9. Serna konvencionall1og oznacavanja tacaka (od 0 do 4) u polju i visine potencijala
ho - h
4
, za numericki proracun dvodimenzionalne jiltracione vode u tIu.
_ h (&)2 (a2h) (&y(a
3
h) (&i(a
4
h) (IS 38)
-''0+ + 2 + 3 + 4 + ... , ..
axo 2! axo 3! axo 4! axo
h, =110 -Afahl + + (&1' -... + ... , (1S.39.)
2. ax 3. ax 4. ax 0
te ako ove dvije jednadzbe zbrojimo, dobit cerno izraz u obliku:
_ (&)' (a
2
hJ (&)' (a'h)
11, +h, -2110+2-- --2 +2-- --, + ...
2!ax
o
4!ax
o
(15.40.)
Iz ove jednacine moZe se izracunati drugi diferencijal visine (h) potencijala
u tacki 0, pa se dobije:

= +h,
ax 1\ (&)
+ ... _ ....
4. ax 0
(I S.4 I.)
Uzima se u obzir prvi clan izraza 15.41., tako da ce preostali dio jednadzbe
predstavJjati gresku od !'J.(a
2
hjax21. Greska je manja sto je interval & manji i
smanjuje se sa kvadratom opadanja intervala.
Na slican nacin moze se dobiti i drugi diferencijal visine potencijala u tacki
0, u pravcu z:
2(tJ.z)' (a'h)
4! az
4
0
(IS.42.)

IV PI'O(ica/lje vode kro" flo i kOllsolidadja tlo
Ako ove izraze uvrstimo u LapJaceovu diferencijalnu jednadzbu
potencijala (IS. 1 I.) za dvodimenzionalan tok, dobivamo diferencijalnu jednadzbu
za opsti slucaj anizotropnog i nehornogenog tla u sJijedeeem obliku:
a
2
h a'h k k
kx ax' +k, az' = (11, +h, -2hu)+ (iz, +h, -2hu)=O. (15.43.)
Kada je tlo homogeno i izotropno, tada je k x = k" a za LU = ilz
jednadzba poprima oblik: , __________
11, +; +11., +h, -4hu =0, iii}
lin =-(11, +iz,+11.,+h,J
4
(15.44.)
Za anizotropno propusno tlo moZe se koristiti jednadzba 15.44. stirn da se
uzme odnos koeficijenta k i intervala, tako da je:
kx k,. -' S S
(LU)' = (ilz) (1.4.)
Na taj nacin dobije se pravokutna mrez.a tacaka u kojima vis ina odgovara
izrazu 15.44.
Za nehomogeno i anizotropno potrebno je svaki potencijai pomnoziti
sa:
(15.46.)
(lS.47.)
lednadzbe 15.44. i 15.47., ako se napisu za svaki evor, cine sistern
lineamih jednadzbi, cije rjesenje daje potencijal u svakoj tacki mreZe. Rjesenje se
trazi iterativnim postupkom uz zadovoljenje granicnih uslova, j za veei sistem
koristi se kompjuterska tehnika.
Za proracun prema ovoj numerickoj metodi definisu se konturni uslovi i
vrijednosti potencijala (h) u pojedinim granicnim tackama. Za ostaJe tacke
pretpostavljaju se vrijednosti h, ali tako da budu blizu konacnih velieina. Zbog
ovoga dobro je poeetne vrijednosti odrediti na osnovu grube filtracione mreze
dobivene pomocu graficke aproksimacije iJi na neki drugi nacin. Pretpostavljene
pocetne vrijednosti nece zadovoljiti jednadzbu 15.44., vee ce se u svakom cvoru
dobiti greska Ro:
(15.48.)
382 -------------;M7,7,,,-"'-C,
ka
---c"-a------------
15. Proticallje !lode kro,; t[o
Iterativnim postupkom se postepeno podesavaju dobivene vrijednosti
potencijala (h) sve dotle dok greska (Ro) u svim tackama bude u prihvatljivirn
granicama.
Ako je na rubovima filtracionog polja zadat konstantan potencijal, on se
mora uzeti U obzir pri proracunu visinskog potencijala. Za slucaj rubnog
konstantnog potencijala (H) prema slici 15.10.-a, jednadzba IS.44. ce glasiti:
2H+h2+11.,-4hu=0. (15.49.)
® @
h,
h,
"" z=- L!.x
h,
h. h,
AX
1 b.Z=-A7.
I
I
Jh
4
=h
z -'-
Ax
i
AX
Sf. /5./0. Potencijali lUi granicamafiltracionih po/ja: granica koltstantnog potencijala (a),
nepropusna granica polja (b).
Za slucaj nepropusne granice (sI.l5.1O.-b) hidraulicki gradijent okomit na
rub mora biti jednak nuli (i = 0). Da bi se udovoljilo ovome uslovu, dodajemo II
mrezi (prema dolje) fiktivnu potencijainu tacku 1.,., = h" te jednadzba za rubnu
tacku glasi:
11, + 2h, +11., -4hu =0. (15.50.)
Ovakve simetricne fiktivne tacke postavljaju se uzduz cijele nepropusne
granice. Za neke probleme zgodnije je uzeti heksagonaini koordinatni sistem, koji
5e lakse prilagodava granicnim uslovima podrucja. Tomlin, 1966; Nonveiller j
Polio, 1970. obradili su program za heksagonalnu mrezu na 300 (aeaka u mreii i 20
zona razlicite vodopropusnosti.
15.2. NESTACIONARNO TECENJE VODE U TLU
Kada se mijenja nivo usporene vode, mijenja se i dotok vode u podrucje sa
vremenom, cime se mijenja potencijalno polje. Znaci da to ne ovisi sarno 0
geometriji mjesta nego i 0 vremenu i promjeni protoka, zbog cega se sa vremenom
mijenjaju i granicni uslovi. I u ovom slucaju zanemaruju se promjene strukture,
poroznosti i vodopropusnosti tla radi promjene efektivnog napona u tlu, pod
uticajem promjene visine potencijala sa vremenOffi. Bit ce objasnjena sarno pojava
Melwllika tla 383
IV Pro/ieall}e vade kroz tfa i kOllsoiidacija ria
i posljedice nestacionamog teeenja na primjeru homogenog nasipa, kod kojeg se
nivo vode mijenja opadanjem doticaja sa nivoa NVj na NV, (sl. 15.11.).
c,
,z,
k
filtar k",oo
nepropusno
SI. 15.11. Pramjene pracjednih linija u nasipu u toku snizenja vodostaja vade na uzvodnom
pokasu brane.
Snizenjem vodostaja form ira se slobodna povrsma db na uzvodnoj
ekvipotencijalnoj liniji abo Strujne Iinije nakon snirenja vodostaja mijenjaju svoj
oblik i tok taka da voda u meduvrernenu teee i prema uzvodnoj strani
(b
l
-d
p
b
2
-d), a prema nizvodno mijenja se od (b
l
-c,b
2
-c), preko e' do
konaene strujnice d -c
1
(sl. 15.11.).
Ova zaostajanje vode u nasipu vezano je za brzinu pada nivoa vade Vs i te
brzine prema porozitetu 11 i koeficijentu propustljivosti k. Ustanovljeno je slijedece:
sto je veca brzina opadanja vode Vs :::::!:1'}{ i SlO je manji koeficijent propusnosti,
to je potrebno vise vremena za isticanje vode iz prostom d, h, b2 prema uzvodnoj i
iz d, b
2
, C, c, prema nizvodnoj strani nasipa. Sto je veea brzina opadanja vodostaja
prema odnosu k/ n, vodostaj u nasipu ce vise zaostajati za onim vanjskim.
@
Tv·::
-rjV,:::li
tn
H
Sf. 15.12. Filtraciona mreia na u.,,"Vodnoj slrani nehomogene brane pri sniienju vodastaja
razliCitim brzinama: naglo sniienje (aJ, spari pad vodostaja (b).
384
Mehaflika Ita
15. Prolicallje vade kro:. 110
Ovu problematiku eksperimentalno je izueavao Reinius (1948) na modelu
eJektricne analogije za uzvodni pokos brane sa vertikalnim nepropusnim jezgrom,
u slueaju brzog i sparog spustanja nivoa vode (sl. 15./2.).
Pri trenutnom spustanju vodostaja od najvise kote do dna temelja voda ce
poteci prema uzvodnoj kosini brane (51. 15.12.-a). Za isticanje ukupno zadrzane
koliCine vade Q (Q = n . A, gdje je n poroznost, a A povrsina poprecnog presjeka
uzvodne kosine do jezgra) iz pora uzvodnog dijela brane bit ce potrebno odredeno
vrijeme koje je ovisna a viSe faktora.
Za 5lucaj sporijeg snizenja vodostaja u vremenu t/lf brzinom V.n za cijelu
visinu brane H, prikazane su strujne linije i isticanje prema llzvodnoj kosini
(sI.lS.12.-b). Velicina sniii.enja nivoa vode za H - h, uz jezgro ovisit ce 0 brzini
snizenja vodostaja v
s
, apsolutnoj poroznosti n, nagibu kosine m, koeficijentu
propusnosti k i hidraulickom gradijentu i. Reinius (1948) je za razne nagibe kosina
izradio dijagrame ovisnosti h,:H i odnosa k, n, v, (Nonveiller, 1981).
Pri spustanju nivoa vade u akurnulaciji za P.H moguce je odrediti visinu
denivelacije vade uz jezgro brane iz dijagrama na slici 15.13. (Newlin, Rossier,
1967). Dijagram je sacinjen za uzv<>dni nagib izmedu 1:2 do 1:3 sa uzvodnom
zonom cija je propu5nost k i ima reIativnu poroznost n. Visina vode uz jezgro (h)
iznad sniunog vodostaja (P.H) moze se dobiti iz izraza:
h=s·(P·H), (15.51.)
gdje se s maze dobiti iz dijagrama na slici 15.13. pomoeu vremenskog faktora:
T=(k.H.t):(c,".L'), (15.52.)
gdjeje:
c - faklor koji varira izmedu 0,3 i 0,7 (u dijagramu c = 0,5);
t - vrijeme potrebno da se snizi za P.H.
..
Sf. 15./3. Dijagram za odredivanje parametara za proraifun visine procjedne linije pri
snizenju vodostaja ispred brane (Newlin Rossier, 1967; Nonveiller, 1981).
Melml1ik(1 tfa 385
IV ProticcUlje vode kroz tlo i (wl1.w1idacija tla
15.3. UZGON I FILTRACIONI PRITISAK
Voda u porama tla i njeno kretanje kroz pore s viseg ka nizem mjestu
potencija1a izaziva dvostruke posljedice:
(a) ispod nivoa vode. pored sila gravltacije. djeJuje u tIu na uronjene
cestice potisak po Arhimedovu zakonu i
(b) tecenje vode sa veceg na nizi potencUai izaziva hidrodinamicke sileo
Ako su cestice tIa uronjene u mirnu vodu, smanjuje se intenzitet sHe
gravitacije, koja djeluje na dolje, a kada voda Ieee kroz 110, pojavljuje se i kosa
komponenta, koja skreee sHu mase svakog dijela volumena tIa, a time i rezultante
od vertikalnog poloiaja u neki kosi smjer iii povecava vertikalnu komponenlu ako
je strujanje vertikalno. Ova pojava je znacajna kod izucavanja napona i ravnoteze
sila u tlu.
15.3.1. UZGON U POLJU SA KONSTANTNIM VISINSKIM
POTENC/JAWM
pielovanje uzgona prikazano je sematski na dijelu volumena V::=: 1,0 pri
cemu je volumen pora predstav1jen sa n a volumen eestica tla sa 1- n (tabela
15.1.).
Sumiranjem tezine jedinice volumena tla sa uzgonom bit ce rezultantna
tezina srnanjena sa suhe tezine:
Yd =(I-n).y,. }
na Idinu potopljenog tla:
Y:=(l-Il).(Y, -Yw)'
Y=Ysm-Yw'
(15.53.)
kako je prikazano u tabeli 15.1. i obrazlozeno u tacki 4.6.
Rezultantna tezina potop(jenog tla
Tabela 15 1
V .•.. TeUnd ...... ..
. .... UzgOIl

Re;Jiltama . ' .
1<
11 W ... =n·y" V'" =/J·Yw ... =O
I>
.. ' U,' =(I-n)
}-II W,
:00 U w.!.=!:

. ' n
-711ir.; (l-n)·y,+n.y., l·y".
386 Meha/lika fla
15. Pmticanje vade kroz rio
15.3.2. UZGON U POLJU PROMJENLJIVOG VISINSKOG POTENC/JALA
Ako voda tl tlu teee usljed razlike visinskog potencijaia U odredenom
onda na svom t:0z pore da savlada otpore nastale trenjem sa
,tla. Pn oV?lTI k:etanJu Jedan se dlO potencijaine energije, koja je jednaka
razhcl vIsma potencljala Izmedu razmatrane dvije tacke (dh), pretvara urad trenja
(s1.15.14.-a). Dodatna sila Irenja koja djeluje na volumen vode i na cestice tla
od vertikalnog u kosi polozaj. Uzgol1 ne djeluje vertikalno, vee u
SlTIJeru tecellJa.
®
dh=h1-hZ
'l...f--" .......
ClJAlE
/dv=1.01
WD=
=(I-n) Es
@
Sf. 15.14. Filtroc!ja vade kroz potopljeno tlo: jedinicni volumen (aJ, sa poligonom silo no
cestice vade (b) j cestice tlo (c). te sumarni poligon sila za vodu i tlo (d).
Prije smo vidjeli da filtraciona mrez.a prikazuje raspodjelu potencijala
pritiska vode i srnjer filtracije kroz tlo za odredene granicne uslove. Sve tacke kaje
imaju jednak potencijal pritiska iIi geome1rijsko mjesto tacaka s jednakom visinom
potencijala, leze na ekvipotencijainoj liniji, a strujnice su linije najveeeg gradijenta
izmedu susjednih ekvipotencijala .
Na slid 15.14.-a prika7.an je elementarni volumen dV = 1,0, izrnedu dvije
strujnice vode i dvije ekvipotencijalne linije. Volumen vade u tlu jednak je
porozitetu n, a gubitak potencijalne energije na putu ds je 11· Y IV • dh. Rad S10 ga
Mehanika Ila
387
IV Proticallje vode kroz tlo i Iwllsolidacija tla
obavlja trenje izmedu vode i cestica da Tna putu ds jednakje gubitku potencijalne
energije vode, tj.:
T·ds=n·yw ·dh, (IS.54.)
iz cega je sila trenja:
T
dh -
=n·yw-=n·Yw· l .
ds
(IS.5S.)
Ova sila trenja (7) skrece uzgon (U>II) koji djeluje na volumen vade sa
vertikalnog na kosi smjer (sI.lS.14.-b). Na cestice da djeluje uzgon u istam smjero
kao i na volumen vade, a velicina mu je srazmjerna adnosu volumena cestica tla
prema volumenu vade (U D). 1z ravnoteZe izmedu tezine cestica tla (W
d
) i uzgona
(u D) dobiya se nova rezultanta site mase y" prema poligonu sila na slici lS.14.-c.
Vidimo daje rezultirajuca sila y" na jedinicu mase skrenuta ad vertikalnog smjera
zbag tecenja vade u tlu.
Spajanjem poligona sila za vodu i tlo dobijemo skupni poligon sila
prikazan na slid lS.14.-d. Iz odnosa stranica trouglova b, c, d, ie, e, f, mozemo
dobiti yelicine oznacene sa x i y:
VII' U
w
·x· fil' .. , k(S) (IS S6)
x=i·y. - I traclOmpntlsa-; "
n·yw·i n
U
y:n'Yw=--"-:n-yw; Y=Yw (15.57.)
n
Iz ovog proizlazi da je velicina aj, jednaka uronjenoj tezini materijala
y'=(I-n).{r,-rJ, koja se dobije iz velicina u poligonu sila, a duz ef=x
predstavlja mtracioni pritisak (strujni pritisak - gradijent pritiska, jedn. S.19.).
Prema ovome se moze rezultirajuca skrenuta sila mase W" uronjenog tla
odrediti na dva naeina:
'r iz vektorskog zbira ukupne tezine vla.znog tla (ac) i skrenutog uzgona za vodu
u porama i na tIo (ce),
'r iz vektorskog zbira tezine uronjenog tIa y' (aj) i filtracionog pritiska i· Y II'
(e!J-
Ova graficka konstrukcija daje skrenutu efektivnu si1u mase W", kada je
data geometrija ispitivanog tijela i 5trujna mreza (51.15.15.), prema izrazu:
W"= tY"·dV •. (15_S8.)
1
Ako primijenimo ove spoznaje za dva ekstremna slucaja: kada voda teee
vertikalno prema dolje (npr. horizontalni dren) i vertikalno prema gore (npr.: ispod
dna bunara, kada crpimo vodu) i uz gradijem i = 1 , dobit cerno rezultate:
(a) u prvom slucaju (tabela IS.2.)
y"= (1- n)(y. - y J+ l·y w = (1- n)y w + n'y w = y; (IS.59.)
388 Mehaliika fla
15. Proticollje vode kroz flo
(b) u drugom slucaju uzgon i strujanje djeluju u istom smjeru i srnanjuju
tezinu tla. Na analogan nacin dobili bismo iz tabele 15 2 sarno ako
oduzmemo i filtracioni pritisak od tezine, rezultiraju(:u
y"=(I-nXy. -yw)-i-yw' (1S.60.)
Rezultantna fetina potopijenog tla sa
uzgonom i filtracionim pritiskom
Tabe/a 15.2.
V 1,0 Tetina' .
Uzgon .
;+, Filtracioni - ReiultirajuCi
i········. "= n·yw n·y",
t
n·yw· i
+n·yw ·i
,
1 ,n·'
(I-nly, (I-n)y.

(I-n)y.·;
(I n) (y, -yo +

.......

+y. -i)

, . Zbir: ....
(I-n)y, +n-y. I·y.
n-yw·i+(l-n) (I-n)(y, -y.)
yw· i
+Yw ·i
Rezultirajuca tezina tim je rnanja sto je yeci gradijent i. te ako ie on
dovoljno velik, maze se smanjiti na nulu iii postati negativna, okrenuta
Gradijent, kada je y":::: 0 , nazivamo kriticni gradijent, ciji je izraz:
o
R
H
A
"
Uj =l1hj ·I1Sj ·r ...
_ f1h.
1=--
nSn
u,
w
51. 15.15. NaCin proracuna jiltracionog pritiska: strujna mreia (a), poligon sila za
proracun uzgona (b), poligon sila za proracun rezultante na kliznu plohu (c).
Mehanika Ila 389
IV Proficollje vode kroz Ilo i k01l.mlidacija fla
(l-nXr, -y,)
(15.61.)
Yw Yw
Kada je gradijent veei od kriticnog sile mase djeiuju
vertikalno prema gore.
Ako voda teee vertikalno prema gore, pri kriticnom gradijentu cestice tla
ostaju u labilnoj ravnotezi i voda ih maZe istrgnuti iz sastava tla. Ovaka nastupa
hidraulicki 810m tla kod temelja objekata u vodi iii u gradevinskim jamama iz
koj ih se ispumpava voda. Ova pojava se u praksi obicno naziva "tekucirn
pijeskom".
Tz ovih razmatranja vidljivo je da se kod kosina u kojima dolazi do teeenja
vode (naglo spustanje nivoa vade, podzemno tecenje i sl.) trebaju uzeti u obzir
uzgon i filtracioni pritisci, koji skre6u rezultantu gravitacije i uzgona prema smjeru
tecenja vade. Promjena smjera rezultirajuce sile mase maZe biti veama nepovoljna
za ravnotezu i cest je uzrok klizanja zbog eega se ave filtracione sile ne smiju
zane mariti kod proracuna stabilnosti kosina.
Za ovaj slucaj potrebno je nacrtati strujnu mrezu i na pretpostavIjenu
kliznu ravan pronaci silu uzgona U, koja djeluje u praveu sredista kruga.
Pojedinacne sile uzgona uzete na mjestima gdje ekvipotencijalne linije sijeku
kliznu ravan dobiju se kao proizvod velicina Yw' All· Lls. Diferencijal visine /).h
dobije se kao razlika nivoa tacaka (5,5'), u kojoj ekvipotencijalna linija sijece
kliznu ravan, odnosno liniju nagiba kosine. Iz vektorskog zbira ukupne tezine
vlaznog tla (W) i skrenutog uzgona dobije se skrenuta efektivna si1a mase (W") i
sila filtraeionog pritiska (S), preko potopljene tezine (W') (sl. 15.15.).
Sa uzgonom i filtracijom ima vise nerazjasnjenih dilema. Na sHei 15.i5.
date su sHe W, S i U i sve su uzete u obzir. Medutim, kada se uzimaju sHe Wi U,
prema nekim autorima ne bi trebalo u principu uzimati silu S.
Kada je kosina zasicena po cijeloj visini, rnoguce je i pojednostavljenim
proracunom iznaci filtracioni pritisak (Nonveiller, 1981). Isto tako, moguce je
djelovanje filtracionog pritiska u polju hidraulickog poteneijala pronaCi i prikazati i
na drugi nacin, koji se moze naci u literaturi (Nonveiller, 1981).
390 MehaJlika tla
16. KOII.l'olidanja tIa
16. KONSOLIDACIJA TLA
16.1, UZROCI I POJA VE KOD KONSOLIDACIJE
U 7. .Ie pojava konsolidacije i njene faze, a U odjeljku
11.5. protumacena Je pOJava pornog pritiska pri promjeni opterecenja. Pri ovim
razmatranjima odredivano je konacno sJijeganje t1a koje odgovara nekom
odredenom opterecenju. Kako je vee navedeno, ovo slijeganje tla ne odigrava se
.nakon objekta" neg? njegov traje duz] vremenski period
kOJ I OVISI 0 propusnostl tla, mogucnostlma filtraclJe pome vode i drugim konturnim
uslovima. Razvoj sJijeganja sa vremenom, te pojave i promjene koje se pri tome
desavaju u du nazivamo konsolidacijom.
z
4
""
d
w
1, t2

z
w
I
'U
w
1, ,IZ VRIJEME t(god)
'" w
,2 3 4 5 <-
I a,
,
'"
,
1IZ
I
Z
I I
I
1/2 I
_0'
2 3 4 5
E
VRIJEME t(god)
E
-;;;
w

z
«
50
'"
w

:::;
2'
m
100
2
Sl.J6.1. Dijagram ovisnosti slijeganja (s) od porasta optereeenja (Q), u toku (4) i nakon
izgradnje, gdje je: sljuflak (1). slabo kOflSolidovana glina sa trenutllom (2 ') i
korigovanom (2) linijom slijeganja, period iskopa (3) j period grailenja (4).
Radi ilustracije dat je na slici 16.1. oblik dijagrama slijeganja (s) ovisan 0
opterecenju (Ol u toku i nakon izgradnje objekta za veoma propusne (1) i slabo
propusne (2.2') materijale. Vidljivo je da se slijeganja kod veoma propusnog tla
Mehanika lla 391
IV Pro/iran)!' vude kroz ILo i kO/l.wlidad)a tLa
odigraju pretdno u fazi izgradnje objekta, dok za slabo propusne !raju veoma
dugo, a cesto i vijekovima. Nekada je kod velikih objekata sa dugim petiodom
graaenja korisno da se zna realno slijeganje giinovitog tla nakon izgradnje objekta,
5to se moze rijesiti grafickom aproksimacijom po Tayloru (1948). Prilikom iskopa
moze da nastupi bubrenje, a poslije tek pod opterecenjem konsolidacija. Obieno se
ne uzirnaju u razmatranje promjene koje nastaju u periodu dok tezina konstrukcije
ne bude jednaka tezini iskopanog materijala (1/). Kriva trenutnog slijeganja (2')
koriguje se tako da slijeganje na kraju vremena I] ima istu vrijednost trenutne hive
za lil, (horizontalna linija A - B). Ostale tacke mogu se dobiti biranjem vremena I
i deterrninisanjem slijeganja na trenutnoj krivi za hI (C), a povlacenjem
horizontale do 12 dobije se tacka (D), iz koje se povlac; pravae (OD). Gdje ovaj
pravae sijece ordinatu na I (E), dobije se tacka korigovane krive slijeganja (sI.l6.1.-
2).
U odjeljku 11.5. objasnjenaje pojava neutralnih napona (u) u pomoj vodi,
pri porastu vanjskog opterecenja, kod zasicenog da. Porast pornog pritiska
proporcionalan je porastu napona u tacki ako se zanernari viskozitet t1a (Suklje,
1957). Razlike u pornim pritiscima proistekle opterecenjem, odnosno razlike u
naponima u samome tlu, kao i na obodu opterecenog podrucja, iii na granicama
propusnih sIojeva, stvaraju hidraulicke gradijente (i) u tlu. Na ovaj nacin inicira se
tecenje pome vode, sa veceg na nizi potencijal, odnosno prema vise propusnim
podrucj ima. Ovaj proces traje toliko dugo dok se ne izjednace porni pritisci u svim
ta(skama, kada je obavljena potpuna konsolidaeija. Defonnaeija skeleta, koji je
sacinjen od cvrstih cestica tla, odvija se paraJeIno sa migracijom vode u vanjska
manje opterecena podrucja i prema propusnim granicama. Deformacije skeleta
izazivaju slijeganja na povrsini terena, a sam proces isticanja pome vade i sve
pojave koje se pri tome desavaju nazivamo konsolidacijom. Obicno se uzima
jednostavan slucaj, kada se voda drenira sarno u vertikalnom pravcu. Ovaj slucaj u
literaturi je poznat kao jednodimenzionalna (jednasmjema) konsolidacija.
Primarna konsolidacija nastupa pri opterecenju kojim se istiskuje voda iz
pora tla, Cime se smanjuje volumen tia, uz postepen pad pornog pritiska
(neutralnog napona - u). Smanjenjem neutralnih napona (u) nastaje povecanje
efektivnih napona (cr'), koji iniciraju slijeganje i u momentu karla neutralni naponi
postanu jerlnaki nuli (u = 0), primarna faza konsolidacije je zavrsena (a'::::: a - u , i
za u ~ O , ( J ' ~ ( J -konstantno).
Primijeceno je da se konsolidacija i dalje nastavlja i nakon iscezavanja
pornih pritisaka koji su prouzrokovani dodatnim opterecenjem. Volumen se i dalje
mijenja u glinovitim materijalima veoma sporo i bez promjene efektivnih napona.
Ovaj dio konsoIidacije nazivamo sekundarnom konsolidacijom, koja je znatno
manja od primarne. Ona nastaje usljed savladavanja struktumih otpora,
392 Mehallika fla
16. K(msolidacija fla
premjestanjem cestica tla u novu poziciju, te zbog plasticnih deforrnacija samih
cestica i vi5koznih efekata njihovih medusobnih veza.
Primarna i sekundarna faza konsoJidacije na primjeru edometarskog
ispitivanja obrazlorena je u potpoglavJju 7. U narednim izlaganjima bit ce
obrazlo.zeno Terzaghijevo teoretsko rjesenje jednodimenzionalne primarne
konsolidacije. Druga rjesenja za razne slucajeve mogu se naci u literaturi
(Nonveiller,1981).
16.2. ANALOGNI MODEL KONSOLIDACUE
Konsolidacija gline opterecene ravnomjernim opterecenjern intenziteta p je
funkeija vremena i zavisi 0 vodopropusnosti gline. Ako sloj gline debljine D, koji
lez! na nepropusnoj podlozi, opteretimo preko sloja pijeska ravnomjernirn
opterecenjem p (51.16.5.), nastupit ce smanjenje volumena pora i pocece slijeganje
tla. U pijesku to ce se obaviti brzo dok ce u glini taj proees trajati duze. U sloju
gline zbog male vodopropusnosti u pocetku ce cjelokupno opterecenje preuzeti
voda, jer je manje stisljiva od skeleta cvrstih cestica da. Ubrzo ce se na kontaktu sa
pijeskom pojaviti voda i nastupit ce postepeno opadanje neutralnog napona (u) u
sloju gline koje ce se prosiriti i u dubinu sloja (sI.l6.5.). Neutraini napon ce poceti
opadati od u ~ p , u pocetku, do u = 0, na kraju konsolidacije.
Uticaj vremena i vodopropusnosti gline na tok konsoiidacije, kako je
opisano, moze se ilustrirati na Terzaghijevom analognom hidromehanickom
modelu (sI.16.2.).
l-p
Ihw fw
Tt::H
-L
H
,
Sf. 16.2. Hidromehanicki model procesa konsolidacije gcije su: klipovi sa perforacijama
(1), opruge (2) i piezometarske cijevi (3) (Nonveiller, 1969).
Melwllika fla 393
IV Pro/iranje vode km: tlo i kOlf.l'tlfidocija tin
Model se sastoji od cilindriene posude sa serijolTI perforiranih klipova
razdvojenih eprugama izmedu kojih se nalazi voda. Svaki meduprostor spojenje sa
piezometarskim cijevima na kojima se registruje opadanje nivoa vode pod
opterecenjem p na gornjoj povrsini klipa. U momentu nanosenja opterecenja
preuzet ce ga odmah voda izmedu klipova, sto ce se oeitovati na piezometarskim
cijevima odredenim nivoom vode. Postepenim istiskivanjem vode kroz perforirane
dijelove opterecenje p prenosit ce se, U daljnjim vremenskim intervalima, l1a
opruge, koje ce se skupljati i time rasterecivati pritiske na vodu izmedu klipova,
sve dok opruge u cijeiosti ne preuzmu naneseno optereccnje. Pritisak vode izmedu
klipova uocljiv je na piezometrima i najvecije u momentu nanosenja opterecenja p,
pri to :::: 0 i visina vodnog stupa bit ce: h",:::: P: Y
w
' a najrnanji pri t :::: t,." kada Sll
opruge u cijelosti prirnile nancseno opterecenje p. U pojedinim vremenskim
intervaiima od to, t j, t2 .. , visine vodnih stupova bit ce razlicite u pojedinim
piezometarskim eijevima. Najmanja ce biti u prvoj, a najveca u posljednjoj komori,
te ce se spajanjern pojedinih visina dobiti linije tzv. izohrone. Na koneu, poslije
dugo vrernena, hidrostatski pritisak postaje veoma mali, jer je istekla kolicina vode
koja je nosila i fla kraju prenijela opterecenje na opruge. U ovome trenutku pritisak
u vodi ne postoji (u = 0), a ukupna kompresija iznosi IJ.H .
gdje je:
Kao stepen konsolidacije definise se:
l>h
U
v
=-' ·100(%). (16.1.)
l>H
I!.h/ - kompresija poslije nekog vremena t;
IJ./i - ukupna kompresija (51.16.2,), koja ce teoretski biti dostignuta pri t,."
Analogan proces odvija se i u tlu. Struktura tla predstavljena je na modelu
sa klipovima i oprugama, a propusnost tla peIioracijama. Naponi vode u pojedinim
komorama na modelu odgovaraju naponima pome vode u tIu. Kod ovoga modela
sistem opruga predstavlja skelet cvrstih eestica zasicenog tla, a voda izmedu
klipova predstavlja vodu u porama tla. Vel ieine otvora perforacija analogne su
porozitetu, odnosno vodopropusnosli tIa, a stiSljivost opruga predstavlja stiSljivost
tla.
16.3. JEONOSMjERNA KONSOLIOACIJA PREMA TERZAGHIJU
16.3.1. JEDNADZBA PRIMARNE KONSOLIDAGlJE
Terzaghi (1923) je rijesio racunskim putem raspodjelu pritiska vode u
porama na raznirn dubinama u gl inovitom tlu u odredenom vremenu i proracunao
394 Mdwllika tla
16. KOllsolidal"ija Ila
na bazi toga vremenski tok slijeganja tb. Ova teorija, kod koje je isticanje vade
same u jednom pravcu, zasnavana je na nizu pretpostavki, ito:
1) tlo je homogeno i izotropno i njegove supljine su patpuno zasicenc
vodom;
2) vremenski tok konsolidacije posljedica je niske propusnosti tla radi
eega se razmatra ta primarna faza konsolidacije;
3) voda i cvrste eestice tla su nestisljivi;
4) za filtraciju vade vaii Darcyev zakon;
5) koeficijent vodopropusnosti je konstantna velie ina;
6) tl0 se ne moze boena siriti i u svakom stepenu konsolidacije i neutralni
i efektivni naponi su isti u svakoj tacki horizontalnog sloja tla. Zbog
ovoga se proticanje vodajavlja sarno u vertikalnom pravcu;
7) opadanje koeficijenta poroznosti linearno je proporcionalno
efektivnom normalnom naponu;
8) postoji linearan odnos izmeou napona i deformacija. Porast pocctnog
efektivnog napona Go' na vrijednost cr'= 0'0 '+Llcr' prouzrokuje
konsolidaciju, odnosno kompresiju na modelu od I1H na visini sJoja
H, te je specificna deformacija Gedn.7.5 .):
MI 6<T'
E = - ~ = --, ( 1 6 ~ 2 ~ )
H Mv
gdje je Mv konstantni modul stiSljivosti za ovaj interval napana,
to_5'
',---II ... ll
',--lIV.ll
, ..
,. @
p
Sf. 16.3, Neutrallii flaponi u sloju glil1e koji se konsoliduje: sematski prikaz slOjCl'll so.
d{jagramom promjene pritisaka (a) i hidrodinamicki odnosi u elementu tla (b).
U mor:nentu nanosenja opterecenja (p) na sloj zasicenog pijeska iznad sloja
gline (s1.16.3.-a) nastupit ce sarno porast pornog pritiska (u) u pornaj vodi.
Vrijednost ovoga pritiska u rna kojoj tacki sloja koji se konsoliduje, II datorn
vremenu. jednak je (s1.16.3.-a):
u=h·yw' (16.3.)
Mehnnika Ila 395
IV Prmicallje vade kroz do i kO/lsoiidacija tla
Ukoliko je naneseno opterecenje (P) konstanlnO, i totalni napon
(6.0- = D.o-'+u) takoder je konstantan u rna kojoj tacki konsolidovanog sloja. Posto
je prirast totalnog napona kOl1stantna velicina, dovoljno je da se za konsolidaciju
promatra promjena neutralnog napona (u) sa vremenom.
U opterecenom sloju gline izmedu dva sloja pijeska (sI.16.3.-a) nastaje u
vodi u porama u momentu t = 0, dodatni pomi pritisak u = p. Ovaj neutralni
napon u mijenjat 6e se vrernenom i poprirniti vrijednosti u obliku paraboie. Voda
ce se pod opterecenjem filtrirati i prerna gornjem i prema donjern pjescanom sloju.
Na koneu, poslije duzeg vremena, visak neutralnog napona (u) ce potpuno
isceznuti i za t = 00 izohrona ce biti horizontalna (1 - 1 "). Izohrone obicno crtamo
u presjeku kako je prikazano na slici 16.3.-a desno. Da bi se odredila ovisnost
napona pome vode u u funkciji vremena t i dubine z, izdvojimo eJernenat tla
povrSine A jednak jedinici i visine dz (sI.16.3.-b). Primjenom Darcyevog zakona za
gradijent pritiska i, brzinu tecenja v i protoku q u pravcu z osovine za jedinicu
povrsine A i vremena t dobijemo:
. q = v = k· i , (16.4.)
gdje je hidraulicki gradijent na visinu tanke lamele dz:
te je brzina:
. ah au
I = - = ---, (16.5.)
az az·yw
au
v=----k.
az·yw
(16.6.)
Znak minus oznacava da se tecenje obavlja prema gore, tj. suprotno
pozitivnom smjeru z osovine.
Diferenciranjem se dobije promjena brzine sa visinom:
dv k il'u
- = ----2 . (16.7.)
ilz Yw ilz
Iz volumena tla (lxlxdz) jedinicne povrsine A istekne kolicina vode dq i
onaje jednaka umanjenoj veliCini volumena pora (dn), tj.:
dq = dn . (16.8.)
Otprije je poznato da se slijeganje tla maze izraziti preko koeficijenta
zapreminske stisljivosti (mv), prirasta efektivnih napona (0") i visine (h) sloja
(jedn.7.12.):
flh = h . fla'·m,. (16.9.)
Visinu pora (hp) u jedinicnom uzorku mozemo izraziti preko koeficijenta
apsoiutne poroznosti (n), tj.:
hpJ = n
I
• h; hI;' = n
2
• h; te je
flh=h -h
p! •
(16.10.)
396 Meltallika tia
odnosno promjena apsolutne poroznosti prema jedn.16.9. je:
till . h ::;: h . Aa"m
v
; &! = Aa"m
v
'
iii:
16. KOfl.wlidacija fla
dn da'·m,. (16.11.)
gdje je 0"'= p - u , tj. efektivni napon izmedu zrna skeleta.
Diferenciranjem efektivnog napona cr' dobijemo za konstantno
opterecenje (P):
da'= -au,
te je diferencijal volumena para:
dn=-mv·au. (16.12.)
Pove6anje brzine dv na visini elementa tla dz u vremenu dt mora biti
jednako razlici protoka dq na ulazu j izlazu iz elementa tla, tj.:
dV
-dt = dq. (16.13.)
az
Izjednadzbi 16.8. i 16.12. proizlazi daje:
dq = -m, ·au,
a premajedn.16.13. diferencijal protokaje:
av dv au
-dt=-m 'du' -=--·m. (16.14.)
oz v'az at
V
Uvrstavanjem ovog izraza u jednadzbu 16.7. dobije se difereneijalna
jednadzba u obliku:
dU k d
2
u
-=-----2·
dl m,'Yw dZ
(16.15.)
Ovaj izraz predstavlja klasicnu linearnu diferencijalnu jednadzbu toka
jednosmjerne konsolidacije, koju je objavio Terzaghi (1923) i rijesio za vise
granicnih uslova, pri cemu se velicina:
k '1' k ·M,
C
V
=---,11 C
y
=--,
mv 'Yw Yw
naziva koeficijent konsolidacije, te jednadzba 16.15. poprima oblik:
du a
2
u
-=e-
at Yaz
l
'
Kako je (jedn.7.8.):
M, = l+e, G, = :e, (m
2
/kN) ,
Q, a
koeficijent konsolidacije se moze pisati i U obliku:
e, = k(l+e) (em
2
.s-
I
).
Yw'
a
"
Mehallika tta
(16.16.)
(16.17.)
(16.18.)
(16.19.)
397
TV Proticallje "ode kro: tlo i kml.wlidm:Ua fla
MJ'> mv i a
v
odraZavaju deformacione karakteristike tla i dobiju se kao
rezultat edometarskog ispitivanja (vidjeti poglavlje 7.). Ovaj koeficijent moze se
izraziti i u obliku (jedn.7.1L):
c,
k
/:,.e
----y
-¥(l+ e,,) "
(16.20.)
Odredivanje koeficijel1ta konsolidacije l1a terenu (c
v
) nije jednostavno. Na
slici 16.4. data je ovisnost c" 0 granici tecenja (WL) koja se moze koristiti u prvom
pristupu (U.S. Department of the Navy, 1971).
Za rjesenje diferencijalne jednadzbe toka konsolidacije (16.15.) treba biti
zadovoljen granicni uslov:
z=O,i z=2D, 11=0, (16.21.)
kao i da u trenutku nanosenja dodatnog opterecenja cjelokupno opterecenje p
preuzima voda, tj. za:
SL 16.4.
398
3
2
10"
8
6
5
4
3
,
6
5
4
3
2
"
f-
t=O
/\
! - I
1\
I
'\
I"
\ ./

K
V
rD
I
I
'\ '\
-
I
,
"
1"'-
./ l'-.
'--
I
r
1"--1'--' I"--
1'--1
i I
40 60 80 100 120
GRANICA TECENJA W
l
(16.22.)
II C,._k_
! I my·T'w
I
i-
I
,
I
I
i
----
140 160
Opseg koeficijcllta kOllsolidacije (c,) ovisan 0 granici tecenja (wJJ, gdje je:
neporemecen uzorak - c,' It opsegll netaknute kompresije (1), c\. u podruCju
rekompresije lei; iznad ove granicne linije (2), potpun poremecen uzarak - c,.
leii ispod ave granicne Untie (3).
Ml'hallika r/.a
16. KOllsolidacija tla
Dobivena diferencijalnajednadzba slicnaje onoj u termodinamici, 5 tim sto
5U U ovom slucaju: neutralni napon u, koeficijent propusnosti k, modul stiSljivosti
Mv i koeficijent konsoIidacije en analogni temperaturi, koeficijentu provodenja
toplote, specificnoj toploti i konstanti (opiate.
Ako se jednadzba jednosmjerne konsolidacije razvije u Fourrierov red,
dobije se rjesenje za pritisak pome vode u za bilo koje vrijeme t i bilo koju dubinu
z u opstem obliku:
iii u obliku:
gdje je:
U(o.,) = A·rp(t)·lJf(z), iii
2
k'= n ,cv
4D2 .
(16.23.)
(16.24.)
(16.25.)
Ovo opste rjesenje zadovoljava uslov da je za z =0 U(,.,) = O.
Faktor Am treba odrediti iz uslova oblika nulte izohrone jer jednadiba
16.15. vrijedi i za slucaj da nulta izohrona nije konstanta, nego se rnijellja ovisno 0
dubini z, te je:
12D m.Jr.z
Am =- f f(z)sin---dz,
Do 2D
(16.26.)
i odredi se na bazi granicnih uslova, s tim da je m bilo koji cijeH broj.
Funkcija f(z) je funkcija dubine koja proizlazi iz pocetnog uslova za napon
usljed pome vode u posmatranom sioju gline dubine 2D. Za slucaj pocetnog
napona a == p == constantno po dubini sloja 2D dobijemo:
iii:
2D
(J f . m·fC·z
Am =- S]fl---,
Do 2D
m·7[,
}
adakle se dobije v elicina pomog pritiska vode:
4"f 1 . (2m+1);r·z -(2m+1)'.,·.,
U
z
=;CY
m
0(2m+1)·Sl11 2D e
Ovaj izraz obicno se Dise u kracem obliku (Smith, 1993; Braj
'f2uo ( . M· Z ) -MT.
:= -_. 510--- e "
+ M D
m_O
gdje .ie:
Mdulllika ITa
(16.27.)
(16.28.)
a, 1995):
(16.29.)
399
JV proticaJlje vmie krm, tio j kom'oiidacija tfa
U
o
= p - pocetni porni pritisak ravnomjeran na cijeloj dubini;
M = hn(2m + I) , gdje je m pozitivan broj od ° do =;
c ·t
T = -"--2 - vremenski faktor. (16.30.)
, D
Navode se i izrazi koji se odnose na klasican primjer konsolidacije kojem
odgovara nacin ispitivanja stisljivosti u edometru. U ovom slucaju debljina
stisIjivog sloja je ogranicena, nalazi se na nepropusnoj podlozi i pokrivena je
slojem propusnog pijeska, na osnovu eega su definirani i granieni uslovi (sI.l6.S.).
U literaturi se za ovaj slueaj navodi prikladniji oblik diferencijalne
jednadzbe konsolidacije koji uvodi bezdimenzionalne promjenjive (Nonveiller,
1979. i 1981):
zapomi pritisak: W = -"--, (16.31.)
u,
u kojemje Uj proizvoljna vrijednost pornog pritiska;
za ordinatu: 2 = zf D, (16.32.)
u kojoj je D karakteristicna debljina, a z je tacka u sloju mjerena od povrsine
stisljivog sloja;
za vrijeme: T, = tfT, (16.33.)
gdje je T proizvoljna vrernenska konstanta,
IJ2 od T = Cv • t
T = -, nosno:., D2
c,
(16.34.)
Uvodenjem ovih promjenljivih dobiva se diferencijalna jednadzba
konsolidacije u obliku:
@
,
(16.35.)
T
I
01
--L
Sf. 16.5. Dispozicija pornog priliska i stupanj konsolidacije: stirijiv sIa} (8) debljine D na
nepropuslloj podlozi, prekriven slojem pijeska (A) (a) i stupanj konsolidacije
ovisan a dubini i vremenu (b).
400 Mehanika tla
16. KQmolidacija ffa
Za ovaj slucaj stisljivog sloja neizmjemog prostiranja i ogranicene debljine
D, na nepropusnoj nodlozi (51.16.5.) jednadzba poruog pritiska W ima oblik:
1 . 7[( ) -trj{{2m+lf.T
\\'(ZT)=- £..J--·sm- 2nz+I·2·e 4 ".
• 11: m"Oo2m+l 2
(16.36.)
U ovom slucaju granicni uslovi su:
W=I, W=O,
T,<O } T,?:O}
O:SZ:SI 2=0
-=0.
T, ?:o}aw
2 = I aT, .
(16.37.)
pri cemu je m cijeli broj. a vrijednosti W(z, T") prikazuju se, za razne vrijednosti Tv,
u dijagramima u obliku izohrona (sl.!6.5. - b).
Na analogan nacin i sa ovirn bezdimenzionalnim elementirna moze se
dobiti parni pritisak za obostrano dreniran sloj, sarno se uzima debljina sloja 2D.
16.3.2. STEPEN KONSOUDAC1JE
Ukoliko su nam poznati parni pritisci (uJ u nekom vremenu t CUI), rnoguce
je odrediti slijeganje u tome vremenu (sr)' MoZe se dokazati da je ovo slijeganje
jednako:
gdje je:
gdjeje:

M,
(16.38.)
At - povrsina izmedu nulte izohrone, koja ne mora biti konstantna veiicina,
vee promjenjiva po dubini, i izohrone za vrijeme t;
M, - modnl stisljivosti.
Konacno slijeganje (s_) koje bi sejavilo poslije t_ bilo bi:
s = (16.39.)
.,., M.,'
A"" - povrsina dijagrama izmedu nulte izohrone (t:::::: 0) beskonacne
(t==).
Medutim, za odredivanje vremenskog razvoja slijeganja obicno ne
koristimo razvoj pomog pritiska, jer bi taj proracun bio suvise komplikovan. Radi
ovoga se koristimo stepenom konsolidacije (u) i vremenskim faktorom (TIl)'
Stcpen konsolidacije U predstavlja odnos izmedu slijeganja s, u vremenu
t, prema ukupnom (maksimalnom) slijeganju s_ za beskonacno vrijeme, pod
djelovanjem dodatnog opterecenja, tj.:

IV Protic:allje yolk kmz tlo i Iamsolidncija tla
S,
U1'=-'
s_
(16.40.)
Slijeganje glinovitog sloj. debljine 2D (sLl6.3.) pod djelov.njem vanjskog
ravnomjernog opterecenja p, za debljinu elementamog sloja dz u vremenu t iznosi
(premajednadl:bi 7.12.):
gdje je:
(16.41.)
0-' - efektivan napon u tlu po zavrsenoj konsolidaciji kadaje 0"'= a'{t);
Mv - modul stisljivosti glinovitog tla dobiven edometarskim ispitivanjem
(premajednadl:bi 7.8.):
l+e. l+e
iMy = ~ . 6 . { j ' i = --' ,
tie
i
ja
v
(16.42.)
my = ~ y - koeficijent zapreminske stisljivosti.
Usvajajuci da su M v i 0- konstantne velicine, dobit cerno iz jednadzbe
16.41. slijeganje u vremenu t:
iIi
2D.0' 1 2D
Sf =----- f u·dz,
My Mv 0
2DO'
s =--
t Mv
2D
f
u
.
dz
1 __ ° __
2DO'
(16.43.)
Ukupno slijeganje (maksimalno) bit ce za t ==, kadaje u = 0, te iz ove
jednadzbe dobijemo:
2DO'
(16.44.)
s"'" =
M,
te ce stepen konsolidacije biti, prema jednadzbi
16.43. i 16.44.:
16.40., uvrstavanjem jednadzhe
1 2D
U,=1 --fu'dZ.
2DO' 0
(16.45.)
Ako znamo zakon promjene pritiska pome vade (u) u funkciji vremena 1 i
dubine z (16.28.), mozemo izracunati prosjecni stepen konsolidacije U
Gedn.16,45.), te se nakon sredivanja dobije:
402 Mehanika tla
16, KOlISolidacija fla
(16.46.)
odnosno:
(16.47.)
gdje su: k', M, T" i m, k.o ujednadzbama 16.24. i 16.29.
lzjednadzbi 16.46. i 16.47. vidljivo je da promjena stepena konsolidacije
ovisi 0 vremenskom faktaru (T,,), tj. Gedn.7.IB. -7.21.): .
c'/ k·M
T.._v - Y
t
v - D2 - D2 "Yw . ,
iz eega proizlazi:
r ·D'.y
t = I' w
k·M,
odnosno opcenito stepen konsolidacije bit-ce:
U, =J(T,).
(16.48.)
(16.49.)
Tv je vremenski bezdimenzionalan faktor. Kako su koeficijenti konso-
lid.cije c, i debljina slaja 2D konst,nte tla, to je funkcija U, = J(TJ direktno
zavisna od vremenskog faktora Tv j moZe se izraziti u procentima ukupnog
vremenskog trajanja konsolidacije. Prerna tome, Tv zavisi sarno od poznatih
konstanti i vremena t, koji se po formuli 16.48. moZe izracunati za razlicita
vremena (/).
Ova se ovisnost iskazuje pomocu tablica iii dijagrama, kako je to
predoceno n, slikama 16.7. i 16.8., za razlicite sluc.jeve filtracije (sI.l6.6.).
Prema tome, aka nam je poznat stepen konsolidacije U
v
, mozemo pronaci
slijeganje U svakom trenutku iz izraza:
(16.50.)
16,4, RASPODJELA I OBLIK POCETNOG PORNOG PRITISKA
Osnovni slucajevi oblika nulte izohrone (uo) sa razlicitim uslovima
filtracije vode, iz sloja odredene debljine, dati su na slici 16.6. U slucaju d. sloj
granici sa obje strane s materijalom velike propusnosti (sI.l6.6.-a, b, c i d) voda 6c
filtrirati i prema gore i prema dolje iz ovog sloja zbog cega se naziva otvorcni sloj.
Aka se filtracija vade vrsi sarno u jednam pravcu, ~ j . prerna jednoj vodopropusnoj
sredini, jer se na drugoj granicnoj povrsini nalazi nepropustan sloj (sl.I 6.6.-e, fig),
onda je to sluc.j poluzatvorenog sloja.
Mehanika tla 403
IV Proticallje vode kroz tlo i kOllsolidacija tla
U praksi su moguCi razliciti slucajevi i ablici dijagrama dodatnog totalnog
pritiska u razmatranom sloju (nulta izohrona), zavisno od obhka I ra.zmJere
opterecenja, debljine i polOZaja razmatranog sloja u potuprostoru. U osnovi
se pojaviti tri osnovna oblika raspodjele ita: (i) ravnomjerna (sI.16.6.-a, e), (II)
trokutasta (sI.16.6.-c, d, fig) i (iii) trapezasta (sI.16.6.-b). Ako Je razmatram sloJ
tanak u odnosu na razmjeru nanesenog opterecenja na povrsinu, primjenjiv je
sluca] dat na slikama 16.6.-a i 16.6.-e. U slucaju vece debljine konsolidirajuceg
sloja, U odnosu na dimenzije opterecene povrsine, pritisci sloju
ravnomjerni, vee trapezasti, kako je dato na slici 16.6.-b. Ako Je konsohdlraJucl
sloj beskonacno debeo, pritisci u vecaj dubini bit ce priblizna jednaki nuli, pa
nastupaju slucajevi dati na slici 16.6.-c i f. Slueajevi dati na slici 16.6.-d i g, kod
kojih pritisci rastu sa dubinom, nastaju kod izrade hidraulicki izvedenih naSlpa.
®
,
'"'F'''A
P!JESAK
PIJESA.K

PIJESAK
:,:,,!_.-:;
a c
Sf. 16. 6. Razliciti slucajevi opterecenja slojeva i tecenja sa oblikom pocetne nU/le izohrone
(uo), primjenjivi za koristenje dijagrama ovisnosli Tv od Uv (sI.16. 7.)
404
Mehanika tfa
16. KOllsolidacija tla
Kod otvorenog sloja debljine 2D ovisnost U y = U(T...} ne mijenja se u
ovisnosti od oblika nulte izohrone. Prema tome, ova je zavisnost ista za slucajeve
na slici 16.6.-a, b, c i d, koja je predacena krivam C] (sU6.?). Ova kriva
reprezentuje i proces konsolidacije i za poluzatvoren sloj debljine D, ukoliko je
nulta izohrona konstantna, odnosno ako je dodatni pritisak u konsolidirajucem
slqju ravnomjeran (s1.l6.6.-e). Za slucaj gdje nulta izohrona ima oblik trougla sa
maksimalnom vrijednasti na propusnoj granici poluzatvorenog sloja (sU6.6.-f),
mjerodavna je kriva C" a za slucaj na slici 16.6.-g kriva C3 (sU6.?). Za
meduslucajeve koji mogu da se jave u praksi mogucaje interpolacija izrnedu datih
krivih Iinija u dijagramu.
U slueaju debljine sloja D sa jednasmjernom filtracijorn vrijednost D u
prethodnim jednadzbama odgovara cijeloj debljilli sloja, jer tada filtracija duze
traje.
Vremenski faktor (T,) za stepen konsolidacije 0 < U, :; 52,6% (Braja,
1995. U y < 60%) maZe se pribli7.nO izracunati prema Terzaghijevom izrazu:
a odatle:
-:-
;? 0
!!i
20

z
c,'
c,
®
80 C
w


o G.2 0.4 0.6 0.8 1D 12 1,4
VREMENSKI FARlOR Tv
-:-
:;:
60
z
80
w
Vi 100
0.0'
VREHEHSK\ FAKTOR Tv U lOG.
(16.51.)
(16.52.)
Sf. 16.7. Dijagram odnosa stepena konsolidacije Uy , u zavisnosti od vremenskog faktora
T", u normalnoj (a) i semilogaritamskoj razmjeri (b), za razlicite slucajeve
opterecenja i uslove tecenja (Najdanovic, Obradovic, 1981).
Za U > 52,6% stepen konsolidacije Tv raste krivolinijski, to priblizno
prema izrazu:
U%)I. (16.53.)
Ovisnost TIl ad Uy dataje na slici 16.9. pri konstantnom pornom pritisku.
Me/lallika tla 405
IV Praticallje vade kroz tlo i kml.w/idacija fLa
t
0
=>
w

o

V1
is 0.6
"'" z
:r: 0.1\
w
:n 1.0
--j-
0.004 0.01
-
--
--
:1;-
'-.... Tr
1;-
'",


,.e:.
""

'"

0.1
VREMENSKI FAKTOR Tv (log)
I
1.0
St. 16.8. Ovisilost stepella konsolidacije U" 0 vremenskom faktoru T" , za dva slucaja
proticanja vode (Nollveiller, 1969) .
.
o \0 20 30 40 50 50 70 80 90
STEPEN KONSOLIDACIJE U
v
('/.)
Sf. 16.9. Dijagram ovisnosti vremenskog Jaktora T" 0 srednjem stepenu konsolidacije (U,,)
(8raja, 1995),
Sivaram i Swamee (1977) razvili su empirijski izraz za odnos izmedu T" i
(1). za 0 < V, < 100% , U o,bl_ikn_: ____ --:::-,


406 Meliallika tla
(16.54.)
16. KOllsolidacija fIa
16.5. KONSOLIDACUA ZA RADIJALNO DRENIRANJE
U praksi se cesto pomocu vertikalnih cijevnih drenova vrsi dreniranje cime
se izaziva slijeganje iii konsolidacija stiSljivog sloja tIa. Pretpostavlja se da sc oko
drena radijusa r vrsi prema njemu radijalno dreniranje kada su drenovi izvedeni u
heksagonalnom poretku (sI.16.10.).
@
Sf. 16.10. Radijaino dreniranje i kOflsoiidacija: heksagonalni raspored drenova (a),
deformacija povrSine ako drenainog bunara(b).
Barron (1948) je za ovaj slucaj uzeo opcenito rjcscnje za uslov slobodne
deformacije i konstantnog povrsinskog opterecenja (sI.l6.10.-b), jer je za praksu
jednostavnije, a razlike su zanemarljive. Uz pretpostavku zasicenog tla i
konstantllog opterecenja sa vremenom moze se dobiti diferencijalna jednadzba
radijalne konsolidacije u obliku:
gdje je:
C
r
;;;;; __ k _ _ koeficijent konsolidacije za radijalno dreniranje.
mv 'Yw
(16.55,)
Barron je dao rjesenje ove jednadzbe za slobodnu deformaciju pn
konstantnom opterecenju povrsine tla, kao i ovisnosti izmedu stepena konsolidacije
pri radijalnom tecenju (V,) i odgovarajuceg vremenskog faktora (T,), koji ima oblik
(Smith. 1993),
(16.56.)
MeJumika ria 407
IV Proticallje vode kroz tlo i krmsolidacija tla
Ovi odnosi prikazani su na slici 16.11., a iz njih se vidi da treba poznavati
jednostavan faktor odnosa radijusa, tj.:
koji se krece izmedu 5 i ] 00.
a
10
20
z "
...J:::t 30
<iw
40
DU
50
z:::3 60
wO
10
80
90
100
--
0.004 0.01
R
n=-, (16.57.)
r
r---
.....
-0..
""

'\....'" .. '
1,\.,J0
'\!'\
f'"
Q04 0.10 0.40 1.0
VREMENSKI FAKTOR T,
Sl. 16.11. Dijagram ovisllosti radijaine konsolidacije (U
r
) 0 vremenskom faktoru (T
r
) i
odnosima radijusa (n), (Barron, 1948).
Za slueaj radijalnog i vertikalnog dreniranja potrebno je superponirati
njihove stepene konsoIidacije (Uv i Ur), te ce prosjecni stepen konsolidacije biti:
U = 100- (lOO-U,XlOO-U,) (16.58.)
Prosjecni stepen konsolidacije za vertikalno dreniranje dobije se iz slike
16.7. iii 16.8.; a za radijalno iz slike 16.11.

POGLAVUE V
PRITISAK NA POTPORNE I PODZEMNE
KONSTRUKCIJE
Rankineova teorija (1857) aktivl10g i
pasivllog pritiska tia izostavlja trenje uz
potporni zid, dok Coulomb (1776)
racuna sa ovim trenjem, te mu daje veclI
prakticnu prim)enu.
Mehanika tla
409
M
edu znacajne i slozene problerne u rnehanicl tla i
stijena spada odredivanje pritisaka koji djeJuju na
inzenjerske konstrukcije. sto su u interakciji sa
tlom iii stijenskirn masivom. Pritisci i olpon tIa javljaju se u
unutraSnjosti mase tIa iii na kontaktnoj povrsini sa konstru-
kcijom, koji ovise 0 osobinama t1a, vrsti konstrukcije, te 0
velieini i karakteru apsolutnih i relativnih pomjeranja i
deformacija. Ovi pritisci, odnosno otpori tIa, javljaju se kod
rnnogih inzenjerskih konstrukcija kao sto su: potporni zidovi,
oporci mostova, temelji, zagat!, razuprte konstrukcije, bunari iIi
kesoni, tuneli i sL (sLV - 1),
Razliciti pokreti tla i konstrukcije dovode do razlicitih
ravni klizanja i razlicite raspodjele pritisaka, kao sto je to npr.
prikazano na slid V-I i IS.1. Pritom raspodjela napona bitno
zavisi od karaktera pokreta. Kod jednostrukih zagata (priboja)
pritisci ovise 0 savitljivosti konstrukcije i etapnosti izgradnje
(sl.V - If). Kod izgradnje podzemnih objckata veliCina zone
rastresanja i ojacane zone ovisi, izmedu ostalog, i od na6i11a
izgradnje,
Opcenito se problemi pritisaka na konstrukcije, koji se
obraduju u ovome poglav1ju, l110gu podijeliti u tri osnovne
grupe:
(a) Tlo iIi masiv se nalazi u stanju mirovanja, te se
ne javljajll pomjeranja nili defonnacije (tacka 17.2.4.).
Vertikalni napon proizlazi jz sopstvene tezine tla (O"J, dok je
horizontalni pritisak definisan "koeficijentom pritiska mirova-
nja" i vertikalnim naponom (0" h = k
o
' 0",).
411
©
-f
"'1
s
®
412
horizontalni pritisak definisan "koefieijentom pritiska mirova-
llja" i vertikalnim naponom (a
h
= k
o
' (j v)·
®
P.,
PLASTK:NA
RAVAN
6.
@
\i(kN)
W,
ELASTICNA
RAVAN
C
D
..
®
,8
A

,
C
D
9tr_ •
E
'"
@
CD
...,---
"
'-r
Sf. V-I Pritisci i a/pori tla kod razliCitih inie,?jerskih konstrukcija:
potporni gravitacioni zid (a), konzolna potporna
konstrukcija (b), sanduk kod obaloutvrda (e), slam tla ispod
temelja (d), bunar (e), priboj (j), razuprta gradevinskajama
(g), tUllel sa radijalnim i tangencijainim naponima (h),
pritisci na tunel (f).
(b) Primarni pritisci su horizontalni i oni se javljaju
pri izvjesnom pomjeranju ilili deformaciji konstrukcije. Ovo se
desava kod potpomih konstrukcija, oporaea mostova, priboja,
zagata, razupora kod temeljenja, bunara, silosa itd, Ove
konstrukcije uvijek Stl izlozene pomjeranjima i defonnacijama,
zbog cega dolazi do promjene volumena tla. Ako je u pitanju
,irenje tIa, govorimo 0 aktivnom pritisku tla (poglavlje IS.), a
kada je u pitanju zbijanje tIa, 0 pasivnorn otporu tla iii otporu
tla (poglavlje 19). Postoje slucajevi kada je jedan dio mase u
aktivnom pritisku, a drugi u pasivnom otporu tia.
Kao najjednostavnije rjesenje aktivnog pritiska i otpora
tIa dato je prema teoriji Rankinea, odnosno Rankineovog stanja
plasticne ravnoteie (poglavlje 17). Rjesavanje aktivnog pritiska
na potpome konstrukeije kao najrasirenije konstrukcije, prema
vise metoda dato je u poglavlju 18., a pasivnog otpora u 19.
Vrste, dimenzioniranje i kOllstrukciona rjesenja vise tipova
potpomih zidova obradeni su u poglavlju 20. Aktivni pritisak i
pasivni otpor tla predstavljaju granicna stanja ravnoteze.
(e) Dominantnog znacaja su vertikalni ; horizontaln;
pritisci kod tunela i drugih podzemnih konstrukcija. Neke
klasicne metode proracuna podzemnih pritisaka date su u
poglavlju 21. gdje je dat sarno kratak osvrt na moderne metode
prema teoriji elasticnosti i teoriji plasticnosti. Savrernen pristup
proracuna podzemnih pritisaka izucava se u Mehanici stijena.
413
17. Grallicna stanja plasticne ravnoteie II poiupros/on<
17. GRANICNA STANJA PLASTICNE RAVNOTEZE U
POLUPROSTORU
Realno tlo priblizno odgovara modelu idealno elasticnih materijala samo za
ogranieeno podrucje promjene glavnih napona. Kada odnos glavnih napona
prekoraci odreden raspon, deformacije poCinju rasti znatno brie od prirasta napona
ina kraju postaju vrlo velike. To je granicno stanje plasticne ravnoteze pri kojem
pocinje plasticno tecenje sa znatnijim deformacijama. Granicna stanja plasticne
ravnotcZe koriste sc kod proracuna sloma tIa ispod temelja graoevine, pritiska na
potporne konslrukcije, obalnih stupova mosta, razuprtih temeljnih jama, tunela,
stabilnosti prirodnih padina, kosina, zasjeka, usjeka, nasipa i 51.
17.1. KRUTO PLASTICAN MODEL SA GRANICNIM STANJIMA
Brojni probJcrni u teoriji elasti6nosti rjesavaju se po karakteristikama
idealno elasticnog materijala (sLl7. L-a), dok se za rjesavanje mnogih zadataka jz
klasicne mehanike tla materijal uzima kao da je kruto idealno plastican (s1.17.1.-b).
Model elastoplasticnog materijala daje realnije izuCavanje deformacija nastalih
prije konacnog plasticnog sloma (s1.17.1.-c).
b @
bor-----
0$ fL; 00 Eoo
\00 bol'.>O
SI.17.1. Idealizirane deformacije: ideaino elasticnog (a), krulo idealno plasticnog (b),
idealno eiastoplasticnog (C), materijala, sa odgovarajuCim reoloskim modelima
materijala.
Tlo predstavljeno kruto plasticnim modelom ponasa se kao kruto i
nedeformabilno sve dok naponi u nekim tackama ne dostignu velicinu otpornosti
Mehanika Ila 415
V Pritisak IIU potpome i podzemJle kofWrukcije
na srnicanje (0'0)' DaJjnji porast napona na tim mjestima nije mogue, ali se
pove6avaju defonnacije, te se uz istovremeno pove6anje optere6enja pove6avaju
naponi sarno na mjestima gdje jos oije postignut napon sloma. Potpun plastican
slom nastaje kada u svim tackarna nekog podrucja naponi dosHgnu velicinu sloma.
Prema toj koncepciji granicne ravnoteze slom se definise kao stanje U kojern sve
site u svim dijelovima tia ili konstrukcije postignu granicu pJasticnosti, jer tek tada
nastupaju velike deformacije.
U Mehanici tIa prostorni sistemi mnogostruko su staticki neodredeni zbog
cega se primjenjuje metoda granicne ravnoteze kada se plasticno stanje postize u
svim konstruktivnim elementima, ali je ovom metodom zbog slozenosti tesko doci
do rezultata. Problem se rjesava donjom i gornjom granicom plasticnc
ravnotcie, cime se dobije interval u kojern se nalazi taeno rjesenje (Gvozdev,
1938; Nonveiller, 1981).
Donju granicn pIasticne ravnoteze karakterizira ona raspodjeJa napona
koja uravnotezuje vanjske siie tako da napon bude svugdje jednak i na granici
popustanja. Do sloma neee doCi, ali se gradevina nalazi oa granici rusenja i ovo
stanje trajat ce sve dok postoj i mogucnost preuzimanja dodatnih sila unutrasnjom
preraspodjelom napona u cijeloj konstrukciji, odnosno podrucju.
Gornju granicll plasticne ravnoteZe karakterisu takve defonnacije
konstrukcije koje i pri oajrnanjem prirastu sila izazivaju ojenc rusenje.
Rjesenja teorije plastienosti za potpome konstrukcije, stabilnost kosina i
napone sloma tIa ispod temelja zasnovana su na modelu kruto piastienog
materijala.
Prema hipotezama plastiene ravnoteze rjesenja pomocu ravnoteze statickog
polja napona daju donju granicu velicine sile sloma. Faktor sigumosti predstavljen
odnosom izmedu evrstoce na srnicanje i tangencijalnih napona potrebnih za
uravnotezenje sila daje donju granicu faktora sigurnosti.
17.2. RANKINEOVO STANJE PLASTICNE RAVNOTEZE
17.2.1. OPSTE POSTA VKE
Kao najjednostavniji slucaj razmotdt cemo poluprostor od nekoherentnog
materijaia sa horizontalnim terenorn kod kojeg djeluje sarno vlastita tezina tIa.
Analizirat cemo stanje napona na jednom malom elementu tIa koji se nalazi u
homogenom i horizontalnorn poluprostoru sa beskonacnim protezanjem u svim
pravcima. Ukoliko materijal ima konstantnu zapreminsku masu r i elemenat se
nalazi u dubini z, onda ce na horizontalnu ravan 1 - I djelovati vertikalni napan
(51.17.2.-a):
416 MelulIIika tla
17. Gran/cna stal'!fa pfasticne ravnoteie u pofuprostoru
0', =0', =y·z, (17.1.)
koji djeluje i na razmatranu prizmu tla sa gomje. a pribHzno isti napon, za prizrnu
male visine, i sa donje strane. Usljed vertikalnog napona prizma ima tendencija i
bocnog sirenja, ali joj masa tla sa strane to onemogucuje. Na to boeno sirenje kao
reakcija javlja se i horizontalna komponenta napona O"h koja je u osnovi
proporcionalna vertikalnom naponu i iznosi:
O'h=O',=ko'Y'z, (17.2.)
gdje ko predstavlj. koeficijent mirovanja iii koeficijent pritiska mirovanja koji
zavisi od naeina taJoZenja. vrste i zbijenosti tla, kao i od drugih osobina koje se
mogu odrediti eksperimentalno. Ovo naponsko stanje prikazano .Ie u koordinatnom
sistemu T-O" Mohrovim krugom (O"V'O'"h) koji ne dodiruje Coulombov pravac
sloma, pa prema ovorne takvo stanje napona odgovara elasticnoj ravnotezi
(sl.17.2.-b). Linija c.vrstoce sloma na smicanje odredena je Coulombovim izrazom i
za koherentno tio glasi:
(17.3.)
gdje su cicp parametri cvrstoce na smicanje, a an pripadajuci napon na istu ravan.
_.
.. b3 :-·lV.",.--tl_
(iF
SI.17.2. Naponi od gravitac!Je na elemenat u poluprostoru (aJ, sa Mohrovom kruznicom
gravitacionih napona ispod granicne evrstoce na smicarlje (b).
Ako takav homogen poluprostor tIa u sipkom materijalu izlozimo
homogenoj horizontaInoj dilataciji, odnosno razvlaeenju, srnanjit ce se
horizontalno naprezanje (j h na vertikalnim ravnirna, dok ce vertikalni napon
a
v
=y·z na horizontalnim ravnima ostati konstantan (sl.17.3.-d). Sto je vece
razvlaeenje, tim ce se vise smanjivati horizontalni napon O"h' ali to je smanjenje
moguce sarno dok Mohrov krug napona postepeno se pomicuci Itulijevo" od U\d
preko 0' h' ne dodime granicnu liniju cvrstoce (sI.l7.3.-a). Tad. nastaje granican
slucaj plasticne ravnoteZe. Vrijednost napona (0' A iT A)' u Mohrovom krugu, koji

V Pritisak lIa potpornc j podzcmllc kOlfSfrukcije
prolazi kroz tacke (j" i P
A
, odgovara slornu napona usljed smicanja, a pravac P
A
-
AA paralelan je smjeru ravni na kojima djeluju ovi naponi (OA)' Takvo stanje pri
kojem su naponi smicanja 't A na ravninama P
A
- AA, nastali zbog horizontalnog
razvlacenja i time !zazvanog smanjenja napona (Jh,jednakih cvrstoci na smicanje,
te na ravnini smicanja nastaje slom, nazivamo aktivno stanje sloma iii aktivno
stanje plasticne ravnote:re.
Na ravnini PA - AA u tome aktivnom stanju nastaje slom usljed smicanja,
odnosno klizanje usljed horizontalne dilatacije. Mohrov krug koji odgovara stanju
aktivnog pritiska - aktivne plasticne ravnoteie dat je na sliei 17.3.-a
(O'v=A (jj i (j h= A (j3)' Kako je poznat Coulombov pravac cvrstoce, a poznat namje
i napon cr v' moguce je odrediti horizontalan napon (j h (A a 3)' kao i pravac na
kojemdolazi slom (OA)'
Odnos izmedu horizontalnog aktivnog i vertikalnog gravitacionog napona
na dubini z naziva se koeficijent aktivnog pritiska i za nekoherentan materijal
predstavlja se izrazom:
K

A-
£Tv r· z
(17.4.)
Ako, medutim, poiuprostor zbijamo postepeno u horizontalnom smjeru
(sI.17.3.-e), povecava se horizontalan napon (jh iznad velicine vertikanog napona
(jv (Mohrovi krugovi (J v - p(J', v - plY"}, na slici 17.3.-a), sve dok krug napona
ne dodirne liniju cvrstoce na smicanje 'r
f
, u tacki Ap (sI.17.3.-a). Tada nastaje
drugo granicno stanje plasticne ravnoteZe i nastaje slom na ravnima smjera
Pp -Ap.
Tada je u poluprostoru postignuto pasivno stanje plasticne ravnoteze iii
pasivan slom. Odnos izmedu horizontalnog pasivnog i vertikalnog gravitacionog
naprezanja nekoherentnog tla nazivamo koeficijent pasivnog otpora i izrazava se
formulom:
K ;;:;:: P
p
;;:;:: PI'
p a
v
y·z·
(17.5.)
D aktivnom stanju horizontalni oapon a h postize minimalnu. a u pasivnom
maksimalnu vrijednost.
Rankine (1857) je analiticki proucavao uslove aktivnog i pasivnog stanja
sloma u homogeoom prostoru. pa se ova stanja u literaturi nazivaju Rankineova
stanja plasticne ravnoteze. Na slici 17.3. prikazane su povrsine klizanja za slucaj
aktivnog (d) i pasivnog (e) naponskog stanja u poluprostoru. U oba slucaja familije
kliznih povrsina zatvaraju se praveem veceg glavnog napona ugao 45° -'P/2.
418 Mehanika ria
17. Granicna stanja plaslicne ravnoleie u poluprostoru

-----',.-,-
L 71J;·r'l

rr "-. B/ 2J,o 90' .f
@
1
H

'C
krug pGsivnog
sloma®
®
SI.17.3. Rankineovo stanja plasticne ravnoteie u nekoherentnom tlu sa horizontall1on1
povrsinoni. Mohrove kruinice napona: za aktivno (A) i pasivllo (P) stanje sloma
(a), odllOS uglova aktivnog (19,\) i pasivnog (t9
p
) pritiska u trouglu (b), gravilacioni
naponi no elementu tla (c), rezullirajuce povrsine sloma aktivnog (d) j pasivnog
( e) stanja.

V Pritisak IW potpome i podzemlle kmM'trukcije
Uslovi koje postavlja Rankineova teorija su do te mjere idealizirani da ce u
prakticnim slucajevima biti tesko ostvarljivi. Medutim, ova teoriJa moze
odredenim uslovima primijeniti za aproksimativan proracun aktlvnog pntlska I
pasivnog otpora tla koja ce se u narednim izlaganjima obrazloziti.
Veoma cesto teren je pod nagibom (f3), za sto je dato Rankineovo rjesenje
u nekoherentnom poluprostoru (51.17.4.). Uslov za stabilnost je d. ugao nagiba
terena bude manji od ugla smicanja (13 < f{J). Na bazu jedinicnog prizmaticnog
elementa (l/eos fJ), koja je paralelna sa lerenom, djeluje sila koja je jednaka leZini
elementa (y. z), sarno suprotnog smjera. Naponi na vertikalnim ravnima su jednaki
i suprotnog su srnjera. Ako se oapon na bazi elementa rastavi na normalni (cr) i
tangeneijalni (r), dobit ce se (sI.l7.4.-b):
(J =y. z·cos
2
f3 =o-v ·cos
2
f3,
T =y. z . sin fJ ·cosfJ =IJ'. ·sin fJ ·cosfJ .
@
f
,/
1
6"
.,
/
®
"I,
@

veel GlAYNl NAPON 6
1
(1
-VEc! GlAVNI NAPON 'lp
(17.6.)
(17.7.)
Sl.I7.4. Rankineava stanja plastiene ravnoteie za nekoherentno tlo sa nagnutom linijom
terena: dijagram napona (a), jediniean prizmatklan elemenat (b), mreie povrsina
klizanja za aktivno (c) i pasivno (d) stanje napona (Sarae, 1989).
420 Mebullika tia
17. Graniina slary'a piasticne ravnoteie u po/uprosloru
U dijagramu napona (51.17 A.-a) ovi naponi prikazani su tackom Z koja lezi
na pravoj nagnutoj u odnosu na horizontalu pod uglom f3 .
Krug koji prolazi kroz tacku Z i dOdiruje Coulumbov pravac cvrstoee u
tackama a i aJ predstavlja Mohrov krug aktivnog stanja plasticne ravnoteze. U
presjeeislu prave pod uglom f3 i kruga nalazi se pol PA. Familije povrsina klizanja
paraleIne su sa pravcima aP
A
' odnosno ajP
A
• Pravac veceg glavnog napona
paralelan je sa pravcem AP
A
• Velicine glavnih napona vidljive su u crtezu
(s1.l7.4.-a).
Krug pasiynog otpora Ila prolazi takoder kroz lacku Z i tangira Coulombov
prayac cvrsto6e u tacki b. U presjecistu prave pod uglom f3 sa pasivnim krugom
nalazi se pol Pp. Familije ravni klizanja paralelne su sa pravcima Pp - b , odnosno
- --
Pp - b
l
• Pravac veceg glavnog napona je cPp , a manjeg PpD. Povrsine ravni
klizanja zaklapaju sa pravcem veceg gJavnog napona ugao 45° -j{. Velicine
glavnih napona definisane su u crtezu {sl.I 7.4.-a).
Na slikama 17.4.-c i d date su mre:re povrsina klizanja sa pravcima vecih
glavnih napona za aktivno (c) i pasivno (d) stanje napona.
Kao sto je dato Rankineovo plasticno stanje ravnoteze, za ravan i nagnut
teren, za nekoherentno tlo, ova stanja se rnogu sIicno prikazati i za koherentno tlo.
Ovi odnosi bit ce prikazani preko aktivnog i pasivnog Rankineovog pritiska tla
(Sarac, 1989).
17.2.2. AKT1VNI PRITISAK TIA PREMA RANKINEOVOJ TEORl]I
Aka na horizontalnam terenu izvedemo kruti potpomi zid iza kojeg
naspemo i u slojevima nabijerno pijesak, ali tako da sprijecimo svaku deformaciju
zida i volumena tia iza njega, izazvat cemo sarno pritiske tia u stanju mirovanja,
a i zid ce se nalaziti u stanju mirovanja. U tom slucaju se ne javljaju pomjeranja
nhi deformacije, tako da ce na zid djelovati napon mirovanja a h ::;: ko . Y . z . Ovaj
rijetko izvodljivi slucaj ne pojavljuje se u praksi, vee obicno dolazi do pomjeranja i
deformacija zida i tla u klinu ABC iza zida (sl.17.5.-a). Ovaj slucaj moze se
objasniti na primjeru krutog potpornog zida koji rotira oko syoje donje tacke A, sto
ce dovesti do ekspanzije u masi tla iza zida. Usljed deformacija i pomjeranja doci
ce do formiranja kliznih povrsina pod uglom 45° +'1'/2, sa horizontalorn, odnosno
45(! - ((J /2 sa vecirn glavnim naponom, a u izvjesnom momentu i do sloma tla, te
ce se uspostaviti donje aktivno stanje plasticne ravnoteze. U masi tla iza zida
obrazuje se aktivno naponsko stanje, a silu koja djeluje na zid nazivamo sHorn
aktivnog pritiska.

V Pritisak IUl po/pome i pmizel1U1e kOllstrukcije
H
h
@
;:,L
A
L
, .,
B
--;-
7\ 7C7-: Ay
r
S'I
I
I
'. )\/\
I
y\ ;X
I I
! \

I
I
. ' 6v t
;:,I
A
\
C
If
-- 'A
f I
l..- __ .....J
@

AH
z
=Konstanta
81.17.5. Aktivni pritisak nekoherentnog tla na zid koji rolira oko donje tacke A (a) sa
dijagramom aktivnog pritiska na zid (b).
Na zid ce prema ovome djelovati horizontalni pritisak koji ce linearno rasti
sa dubinom zida, cija ce rezuitanta djelovati u treeini visine od donjeg ruba zida.
Ova sila P
A
naziva se aktivni pritisak. Klin ABC naziva se aktivni kIin.
Unutar prizme ABC u fazi deformacije dolazi do razrahljenja nekohe-
rentnog tla, tako da ce volumen L· Ml biti manji od volumena 0,5· ALA' H . Ovo
razrahljenje ima odraz na horizontalne deformacije tJa unutar aktivnog klina, zbog
cega dolazi do smanjenja horizontalnog pocetnog napona u mirovanju (Jh =ko . (Tv
na neku manju velicinu, odnosno dolazi do aktivnog stanja sloma.
Horizontalni pomaci zida prj rotaciji oko tacke A rastu linearno sa
udaljenoscu promatrane tacke po visini, ali deformacije E A ostaju konstante po
cijeloj visini zida (s1.l7.5.).
17.2.2.1. Nekoherentno tlo
U trenutku sloma horizontalne aktivne siJe U svakoj tacki pale su do
granicne velicine tj.: PA:::': KA ·O"v' kada Mohrov krug napona dodiruje pravac
cvrstoce na smicanje.
422 Melumika tla
17. Granicna stanja plasticne ravnoteie u polupros/oru
Analiticki izraz za velicinu aktivnog pritiska P
A
dobit cerna iz odnosa na
slici 17.3.-a. i to kako slijedi:
odakle je:
odnosno:
jer je: sin Ji =
2
A 0'3 ( . ) V'Z( )
-2- l+smcp ="'2 I-sincp ,
l-sintp
z-:--:-'-
I +sincp
2sin2 f3
y.z 2 ;
2cos2 f3
2
lAC;,
!:.(l-cosf3) i
22, 2
(17.8.)
(17.9,)
B d
" d' (3 45" cp d b' k"' kt"" k
U UCl a Je: 2" = - 2"' 0 Ivarna onacno Izraz za a lVlll pnttsa " na
dubini z:
(17.10.)
lzraz Ig 2( 45" - je konstantna velieina i oznaeava se sa K A' a ovisi
samo 0 uglu trenja, te se aktivni pritisak maZe skraceno pisati U obliku:
(17,11.)
Mehaliika tla 423
V Prilisak na po/pome i podzt!lIl11e kOflstrukcije
pri cemu se koeficijent K A nazi va koeficijent aktivnog pritiska za Rankineovo
stanje plasticne ravnoteze. U literaturi se aktivni pritisak oznacava i u obliku
(Sarae, 1989):
(17.12.)
gdjeje: N. =t
g2
[45" + l
(17.13.)
Na osnovu izvedenih izraza moze se odrediti ukupna sila aktivnog pritiska
(P
A
) na zid visine H (sI.l7.5.-b).
iii:
(17.14.)
iii:
L. ___
Iz Mohrova kruga napona za aktivno stanje sloma vidimo da prekoracenje
cvrstoce na smicanje dolazi u ravnima koje sa pravcem ve6eg napona zaklapaju
ugao fl = 45" -'1'/2, odnosno fl = 45" +'1'/2 sa horizontalnom ravninom (51.17.3.).
17.2.2.2. Koherentno tlo
Kada je materijal iza zida koherelltan, cvrstoca na smicanje toga materijaia
definisana je parametrima cvrstoce c (kohezijom) i uglom qJ (ugao unutarnjeg
trenja), teje cvrstoca na smicanje 7:
J
-::::::c+fJ·tgrp. Velicinu aktivnog pritiska P
A
mozemo odrediti iz odnosa na slici 17.6., lla slijedeci nacin:
[C. clgq> + z+ A (J3)} sinq> = z-A (J,), (17.15.)
iz cega proizlazi:
424 Mehallika tla
17. Granicna stanja plas/line ravnoteie u po/uproSlOru
A!Y' (1 +sintp)+ y. Z (sintp -I)+c'ctgtp'sintp = 0
2 2 ,
te se nakon sredivanja dobije aktivni pritisak na dubini z:
I-sinip
A0"3=PA=Y'Z .
1 +smip
1'1:
1
2c costp .
l+sinq>
(17.16.)
krug dctivnog
sioma
____ ____
o P;. bv=t'Z=Ab,
,=Sholl-
SI.17.6. Mohrov krug napOfla za aktivno stanje sloma za koherentan materijal.
Prvi izraz na desnoj strani jednadzbe jednak je aktivnom za
nekoherentno tio i premajednadzbi 17.10. glasi:
Y z.t
g2
( 45" l
Drugi dio jednadzbe transformacijom trigonometrijskih izraza:
(
90" -'I' J
21g -2-
- -
l+tg2( 90"2-'1' )
Mehallika (ia 425
V Prithak Ita potpome i podzemne komtrukdje
dobije se da je:
cos 'I' _=lg(90
0
-rp)
l+smrp 2
(17.l7.)
Konacan izraz za aktivni pritisak koherentnog tla na dubini z iznosi:
A", = PA =y·z.tg
2
{45° -rp/2)-2c.tg(45" -rp/Z),
iIi:
A a 3:::;;: PA =y·z·K
A
-2C·.JKA
odnosnoudrugom obliku:
1 1
A"3=PA =y·z· N. -2C·F.JI
gdje je kao i prije:
KA =lg
2
{45°,-rp/2)1.
N. =tg
2
(W +rp/2)f
(17.18.)
(17.19.)
(17.20.)
Prema izvedenorn izrazu vidi se da je prvi clan jednak aktivnom ptitisku za
nekoherentni materijal dok je drugi clan konstanta, koja ovisi 0 posmicnoj cvrstoci
i smanjuje velicinu aktivnog pritiska po cijeloj visini zida, za iznos:
Pc = 2c· Ig(45" -'1'/2)= 2c . .[K;, (17.21.)
stoje vidljivo sa slike 17.7.
@)
8
Ho-::. 2ho
ho'
1
H'ho
"'-3-
)c 2.c'v'K5,
+-' ,HK, ),
S1.17.7. Aktivni pritisak koherentllog fla na zid: potporni zid (a) i dijagram pritiska (b).
426 Me/umik/l tla
17. Granicna stanja piasticlIe ravnoteie u poluprostoru
Naponi na donjem kraju zida u tacki A iztlose:
PA =y·H ·K
A
-2c . .[K;. (17.22.)
Iz uslova da je aktivni pritisak na dubini h" P A = 0 dobivamo iz jednadibe
17.22. izraz:
2c
(l7.23.)
Ovo prakticno znaci da na dubini ho od povrsme tla djeluju vlacni
(zatezuci) naponi izmedu tla i zida, a ovaj usloy stvarno nije nikada ispunjen. Ovo
se moze zarriisliti sarno u idealno plasticnom materijalu, koji se inace ovdje i
razmatra. Ova jednadzba ujedno pokazuje da se u koherentnom tlu moze izvesti
vertikalni iskop na ovoj dubin! bez razupiranja.
Ukupna sila aktivnog pritiska u koherentnom tIu na dubini H dobije se iz
dijagrama 17.7. iz odnosa:
P
A
=i(H -110 ) &. H· KA -2c.[K;), (17.24.)
te uvodeci vrijednost za ""'r' "d"ob",i"I·'e"""se"':__________ ---.
1 2 rv- 2c
2
PA=-y'H ·KA-Z.H·c·vK
A
+-·
2 . .. Y
(17.25.)
Ista vrijednost moze se dobiti integrisanjem napona po visini, tj.:
H-ha 0
PA = f A",·dz+ f2c.[K;dz, (17.26.)
o H-ho
U praksi se cesto posljednji clan u formuli 17.Z5.[2;2) zanemaruje, ali
on moze biti velik kadaje kohezija velika, a visina zida mala. Rezultirajuei pritisak
djeluje na h = (H - h" )/3.
Ako u zont aktivnog klina nastaju pukotine u glini do dubine z p' onda
aktivni pritisak Gedn.17 .25.) treba racunati na visini H - zp' s tim da se doda
opterecenje materijala do ove dubine u velicini:
(17.27.)
17.2.3. PASIVNI OTPOR TLA PREMA RANKINEOVOJ TEORIJI
Kada se na zid djeluje pritiskom sa spoljnje strane vodoravno prema
unutrasnjosti po)uprostor iza zida se sabija i uspostavlja se plasticno stanje
pasivl10g sloma. Pri pomjeranju zida za tll odvojit ce se zemljani klin ABC od tla i

V Pritisak lIa potpOme j podzemllc kollstrukcijc
istiskivati prema vani (sI.17.8.-a). Otpor koji tlo pruZa vanjskom opterecenju u
trenutku formiranja klina nazivamo pasivni otpor P
p

Klizne povrsine su rayne u pasivnom stanju sloma kada je povrsina
horizontalna i specificna deformacija konstantna po cijeloj visini zida. U svim
drugim uslovima klizne povrsine su zakrivljene (Ii ;, 0).
[strazivanja su pokazaJa da stvama velie ina pasivnog otpora tIa moZe biti
matno manja od one racunate na klasican nacin sa ravnim kliznim povrsinama.
Razlike mogu biti toliko velike da se klasicne rnetode mogu koristiti sarno imimno
i za priblizne rezul!a!e (Caquot i Kerissel, 1948; Sokolovski, 1960; Nonveiller,
1969).
17.2.3.1. Nekoherentno tlo
Analiticki izraz za velicinu pasivnog otpora tla p p na dubini z dobit cemo
iz geometrijskih odnosa (s1.l7.3.-a), gdje je:
(17.28.)
odakleje:
Slicnim geometrijskim transforrnacijama, kao i za aktivni pritisak, dobije
se cesee upotrebljavan izraz:
Pp =y·z·tg
2
(45° + 'P/Z) , (17.29.)
ili:
(17.30.)
gdjeje:
Hi:
Pp =y·z·N •.
Velicina Kp nazi va se koeficijent pasivnog otpora tla za Rankineovo
stanje granicne ravnoteze.
Ukupna sila pasivnog otpora Pp na dubini H dobije se kao povrsina
dijagrama pasivnog otpora (sI.l7.8.-b):
\pp (17.31.)
428 MeJu1IIika tla
/7, Granicna staflja plas!icne ravnoteie u polupro$(oru
®
------ C
H
'7E-3>"'--- pasivni
kUn
A
S1.17.8. Pasivni otpor nekoherentnog materijala, sa povrsinom smicanja (a) i dijagramom
pasivnog otpora (b), prema Rankineovoj teoriji iza idea/no glatkog zida.
Povrsine nagnute su pod ug)om tJ
p
= 45° -((1/2 prema horizontali.
Ovaj izraz vrijedi kada otpor tla djeluje okomito na vertikalne povrsine (8 = 0). .
17.2.3.2. Koherentno tlo
AnaIognirn postupkom kao i za aktivni pritisak u koherentnom materijalu
dobi! cemo iz slike 17.9.-a:
[c ·ctgq>+ + y. Z)}in 'P = - y. z), (17.32.)
iii:
(l+sin 'P) Z cos<p
O',=p=y'z( )+c ,
p p l-sin'P I-sin<p
(17.33.)
odakle se sredivanjem na analogan naCin prethodnirn slucajevirna dobije velicina
za pasivan otpor tla na dubini z U obliku:
P p = y. z· tg
2
(45° + <P/2)+ 2c .tg(45° + <p/Z), (17.34.)
iIi pisano u kracem obliku:
Ipp =y·z· Kp +2c.jii',:-f (17.35.)
Ukupna sila pasivnog otpora iznosi prema slici 17.9.-b:
Pp = H2 .tg
2
(45° + <p/2)+ 2c· H . tg(45° + <P/2), (17.36.)
iIi kraee:

V Pritisak na potponle i podz.e'Wle konstrukcije
Ipp
gdje je koeficijent pasivnog otpora da:
Kp(N.)= tg
2
(45" +ffJ/2).
(17.37.)
@
krug pasivnog
sloma
(17.38.)
@i>p[
. I
.c.ctgY,\ (.1
• ' .c.ctgY.-}{pb,.r·
Z
)
S1.17.9. Pasivni otpor tla u koherentnom materijalu: Mohrov krug napona (a), dijagram
pasivnog otpora tla (b), za Rankineovo starlje plasticne ravnoteze.
U izrazu za pasivni otpor tia prvi clan je istovjetan otporu tIa u
nekoherentnim materijalima dok drugi Clan odrai.ava uticaj kohezije koja povecava
ukupni pasivni otpor da.
Izvedeni izrazi za odredivanje sHe aktivnog pritiska P A i sile pasivnog
otpora tla Pp vrijede sarno ako su ispunjeoe sJijedece osnovne Rankineove
pretpostavke:
);> Teren iza zida je horizontalan i proteze se u beskonacnost, jer sarno
tada vertikalni napon u dubini z moze biti konstanlan, tj. a, = y. z.
Zid je vertikalan, a aktivni i pasivni pritisak djeluju okomito na
vertikalne plohe.
Zadnja strana zida mora biti glatka, jer se pretpostavlja vertikalno i
horizontalno djelovanje napona na ravoi paraJelno sa pOVTsinom terena
i okomito na nju, sto je ispunjeno sarno aka nema trenja izmedu tia i
zida (8 =0).
Zid rotira oko donje tacke A u stopi zida, sto omogucuje konstantnu
horizontalnu specificnu deformaciju duz cijele visine zida.
Sve navedene jednadzbe osnova su za proracun pritiska na potporne
konstrukcije i pasivni otpor, sto ce biti predmet izucavanja u narednim poglavljima.
Rankineova teorija aktivnog pritiska i pasivnog otpora tla moze se
primijeniti i za slucaj opterecenja tia iza zida i uslojeno tlo sa podzemnorn vodorn,
te za proracun celicllih priboja kod kojih je trenje izmedu povrsine tla i priboja
reladvno malo (8 = 0) (Sarae, 1989).
430 Melumiiut lla
17. Granicna stanja pfastierle ravnoleie u poluprostorn
Za slueaj ravnomjemog opterecenja (q) iza zida, aktivnom pritisku ad tla
treba dodati po cijeloj visini pritisak od opterecenja q. K A ' a kod pasivnog otpora
q·K
p

17.2.4. PRITlSAK MIROVANJA
U homogenorn poluprostoru ad sipkog materijala djeluju glavni naponi 0'"
na horizontalne, a (J h na vertikalne ravnL Odnos izmedu ovih glavnih napona
definisan je opcenito izrazom:
(Yh G'h
-=--=k
o
, odnosno (J'h =ko'Y'z,
O'v y·z
gdje ko predstavlja koeticijent pritiska mirovanja .
(17.39.)
Vrijednost ko ovisi 0 osobinama tia, nacinu talozenja pod djelovanjem
vlastite tezine i od prolaznih opterecenja, koja su djelovala na povrsini t1a. Sarno u
idealno homogenim 'uslovima tla vrijednost ko bit ce ista za sve tacke poJupro-
stora. Ovo naponsko stanje predoceno je Mohrovirn krugovima koji ne dodiruju
Coulombov pravac sloma, pa ono odgovara elasticnoj ravnote'li (sL 17.3 .J.
Velicinu horizontalnog napona G'h mozemo dobiti prema teoriji linearne
elasticnosti za izotropan materijal, tj. da vrijedi Hookeov zakon. 1z opsteg izraza za
deformacije nastale pojedinacnim naponorn:
Ex = [ax -v(a, +0-,)], (17.40.)
dobije se za: (j x == CYy = (Y h; (f z = G'v i f x = 0, jer su sprijecene horizontalne
(boene J deformacije, velieina horizontalnog napona u obliku:
v
ah=--'a,; ah=ko·a" (17.41.)
I-v
gdje je ko koeficijent pritiska mirovanja. v Poissonov koeficijent.
Vidjeli smo da je velicina aktivnog pritiska i pasivnog otpora tIa funkcija
pomjeranja konstrukcije. Kada nema pomjeranja (0 =0), na konstrukciju ce
djelovati pritisak mirovanja (sl.17.1 O.-a). Odmicanjem zida od mase tia smanjuje se
sila pritiska, jer se u masi tIa mobilise otpornost na smicanje koje djeJuje suprotno
od kretanja mase tla. Pri odredenom pomjeranju zida u tlu ce se javiti slom i
formirat ce se klizna povrsina duz koje ce biti iskoristena ukupna cvrstoca
smicanja. Sila koja u ovom trenutku djeluje na zid poprirna minimalnu vrijednost
r;, koju n.zivamo aktivnim pritiskom (sI.17. lO-a).
Medutim, ako guramo zid prema tlu, mobilizirarno CVfstocU smicanja koja
se suprotstavlja pokretu tIa iza zida. Ako sila kojom pritiskujemo na zid dostigne

V Prili.mk lla potporne i podzemlle kml.ftrukcije
toliku vrijednost da se masa tla ne moze da odupre. nastupa slom tla. Na formiranoj
kIiznoj povrsini bit ce mobilizirana ukupna cvrstoca na smicanje, a sila izmedu
zida i tla dobivena u tom trenutku dostignut ce svoju maksimalnu velicinu Pp koju
nazivamo pasivnim otporom tla (sI.l7.1O.-a).
Eksperimentalno ko se moze odrediti triaksijalnim CU (konsolidirani
nedrenirani opit) opitom, i to na slijedeCi nacin:
> izvaden neporemeceni uzorak tla sa odredene dubine stavi se u aparat
gdje se podesavanjem vertikalnog napona tJ
v
i horizontalnog (5h
sprecava pojava bocnih deformacija (£h = 0).
> vrijednosti efektivnih napona nanose se u dijagram fYv'/tJh' i iz
tangente na pocetni dio dijagrama odreduje se koeficijent pritiska
mirovanja ko (s1.l7.1O.-b).
Prema nekim autorima koeficijenti pritiska mirovanja kre6u se u granicarna
datim u tabeli 17.l.
Jaky (1944.godine) je dao izraz za koeficijent mirovanja koji ne daje
pouzdane rezultare:
ko =1-sintp,
iii prema drugim autorima za pijesak i sljunak:
I-sintp
ko
costp
Kezdi (1974) daje izraz u obliku:
ko =(I+%sintp }g2( 45' -%'}
Brooker i Ireland (1965) u obliku:
ko =0,95-sintp,
gdje je cp ugao smlcanja.
Koejicijenti pritiska mirovanja
v ism materijala . :-:< -
Autor
v - Poissonov
...... . ..
koeficijent
GUna Nonveiller 0,40- 0,45
Nonveiller 0,30 - 0,35
Pijesak Terzaghi
Glina (pregnjecena)
Zhileni pijesak Petermann 0,29 -0,31
Rastresit pijesak Petermann 0,31 - 0,33
01ina Petermann 0,38 - 0,43
Tabela 171
Koeficijent
mirovanja ko
0,67 - 0,69
0,43 -0,54
0,42
0,70 -0,75
0,40 - 0,45
OA5 - 0,50
0,60-0,75
(17.42.)
(17.43.)
(17.44.)
(17.45.)

________________ -'i'--'.'-"G"'"."n"ic"'na"',,·'a,,n,,-ifa:..;p,,iac,sticne u polupros(oru
aktivno
stanje
-0 P,.
p
Po
a
Pp deformacija +6
mirovan!e
o
-'
\j .;
SI.17.10. Odnos izmedu sile i pomaka za Irt stanja (a) i dijagram odredivanja ko /I
triaksijainom aparatu (b).
Pritisak mirovanja u praksi nema posebnog znacenja, jer su sve potpornc
konstrukcije deformabilne. Podaci su potrebni u Iaboratoriji za odredivanje napona
koji su djelovali u prirodi.
Iz navedenog proizlazi da se sila pritiska na konstrul:<.ciju mo:7.e mijenjati
izmedu vrijednosti aktivnog pritiska (minimum) i pasivnog atpora tla (maksimum)
zavisno od izvrSene deformacije. Prema tome, i aktivni pritisak i pasivni olpor tla
predstavljaju granicna stanja kod kojih se razmatra slom tla, odnosno granicna
stanja ravnoteZe. UkoIiko nema pomjeranja, na konstrukciju ce djelovati pritisak
mirovanja. Sarno idealno glatka unutamja strana konstrukcije zadovoljit ce us!ove
Rankineove teorije kod koje se u vertikaloim ravnima ne javljaju smicllci naponi,
pa se prema tome ne moze javiti oi trenje izmedu konstrukcije i tla.
Meitallika fla 433
/8. Aklil'lIi pri/i.mk lia IIG potPOfl/(' kOllsfruk{lije
-\
. 18. AKTIVNI PRITISAK TLA NA POTPORNE
. --./ KONSTRUKCIJE
Potporne konstrukcije su najcesce od betona iii armiranog betona, kno i od
drugih materijaia koji imaju hrapavu povrsinu, te se na kontaktu sa tlom ostvaruje
odredeno trenje (O::F 0). Stoga aktivni pritisak ne djeluje nonnalno oa povrsinu
zida, vee pod nekim uglom {) u odnosu na nonnalu na zid i predstavlja odnos
izmedu napona trenja i normalnih napona na zid. 2a ovakve slucajeve sila aktivJlog
pritiska je znatno manja cd one koja se dobije po Rankineovim obrascima. Zbog
ovoga se kod postojanja trenja izmedu zida i tla (8"* 0) ne prirnjenjuje
Rankineovo rjesenje.
Potporne konstrukcije kojima se osigurava stabilnost zemljane rnase, kod
pojave aklivnog priliska, mogu bili udaljene od II. okrelanjem oko n ~ i n i z e tacke A,
translatomo pomjerene naprijed, pomaknute u stopi, Hi savinute u sredinama
(51.18.1. i 18.2.).
@ '"
A
Sf. IS. f. Klizne plohe i specijicne horizontalne deformacije aklivnog klina w: okretanje ::;ida
ow donje lacke A (a) i trans/alOmo pomjeranje zida (h).
Intenzitet aktivnog pritiska PA ovisi 0 vise faktora, u koje se kao najvaznijc
ubrajaju: fizicko - mehanicke osobine tla, visine zida, stanje podzemne vode i
vlaznost tla, uslovi dreniranja, intenzitet i vrsta vanjskog optereeenja, vrsta
konstrukcije zida. hrapavost unutrasnjih povrsina zida itd.
Oblik klizne povrsine moze biti i zakrivljen sto ovisi 0 nacinu pomjcranja
zida, homogenosti deformacione zone i dr. (sl.18.1. i 18.2.), ali su analize pokazalc
da nije velika greska ako se linija klizanja kod aktivnog pritiska aproksjmira
pravom.
Melwllika rIa 435
V Pritisak lIa potporne i POdZ€III11€ kOllslrukcije
@)
SI.1B.2. Klizne plohe i specijicne horizontalne deformacije aktivnog klina za: pomjeranje
zida oka gornje tacke B (c) i savijanje zida u sredini (d).
18.1.METODE ODREBIV ~ J A AKTIVNOG PRITISKA
Postoj i vise analitickih i grafickih metoda za odredivanje aktivnog pritiska
t1a sa kohezijom i bez nje i za razne slucajeve potpornih konstrukcija.
geomehanickih uslova tla i opterecenja. Razmotrit ee se one metode koje imaju
najvise prakticnog znacaja i primjenjive su za viSe raznih slucajeva koji se javljaju
u inzenjerskoj praksi, Kod svih ovih metoda rezultirajuea sila normalnih i
tangencijalnih napona na poledini zida (P
A
) nije nonnalna na zid nego sa normalom
cini ugao 8 , jer se pri tome ne zanemaruje trenje zida i tla.
1S.1.1. COULOMBOVA TEORIJA
18.1.1.1. Nekoherentno tlo
Francuski inzenjer Coulomb je vee 1776. godine objavio teoriju aktivnog
pritiska na potporne konstrukcije i dao rjesenje 7..3 proracun pritiska i otpora tla pri
aktivnom i pasivnom stanju sloma. Prvo je posmatrao nevezano tIo koje je
poduprto zidom i u jednom momentu ga uklonio, pri cemu je materijal skliznuo po
nekoj ravni AC nagnutoj pod uglom {) (s\.l8.3.-a). Tefina W skliznute zemljane
prizme ABC djeluje istovremeno i na potpornu konstrukciju AB i na ravan klizanja
AC. Velicinu aktivnog pritiska P
A
Coulomb je odredio pod slijedecim prelposta-
vkama:
436
}> da je potporna konstrukcija (zid) kruta;
>- daje povrsina klizanja ravna povrsina;
Me/wnikn I/a
.,
18. Aktivlti pritisak tla na potpome iwnslrukcije
).;> da se sve tri djelujuce sHe: tezina zemljane prizme ABC W. aktivni
otpor potpome konstrukcije P
A
i otpor lrenja duf klizne povrsine ADC
Q, sijeku u jednoj tacki D, sto znaci da je plan sila zatvoren (sl. 18.3.-
b), odnosno da Stl sve tri sile u ravnotezi;
>- da je na kliznim povrsinama aktivirana puna vrijednost CVfstoce na
smicanje;
}> da se klin tla ABC iza zida ponasa kao kruto tijelo;
}> da je izmedu niza kliznih povrsina mjerodavna ona koja daje
maksimalnu vrijednost aktivnog pritiska (princip ekstrema - s1. 18.7.).
S1.18-3. Odreilivanje akti'mag pritiska prema Coulombavoj metodi: zid sa aktivnirn klinom
nekoherentnog tla iza njega (a), poligon sila (b),
Da1jnje pretpostavke Coulombovog rjesenja ukljucuju poznavanje pravca i
hvatista djelovanja aktivnog pritiska P
A
izmedu klina i zida i smjer reakcije tla Q.
KIin tla ABeA iza zida omeden je kliznom ravnom povrsinom AC koja prolazi kroz
donju tacku zida. Tacka presjeka svih sila ne mora lezati na kliznoj ravni (D), kako
je prikazano na slid 18.3 ..
Za izracunavanje aktivnog pritiska P
A
Coulomb pretpostavlja da se
aktivira puna vrijednost posmicne sHe na kliznoj povrsini AC Usljed toga
rezultanta otpora trenja Q zatvara ugao cp sa normal om na kliznu ravan AC, dok
komponenta 1'., djeluje pod uglom ij od normale na unutamju povrsinu potporne
konstrukcijeAB, kojaje posljedica lrenja izmedu zida i !la.
Za datu kliznu ravan pod uglom f), poznatu tezinu aktivnog klina W, te
poznate smjerove sila P
A
i Q moze se saciniti poligon sila i graficki odrediti
Mehanika rla 437
V Pl'ifisoi:.. 110. prJ/pome i podzemlle kOfl.5trukcije
vel icine P
A
i Q. Velicinu aktivne sHe mozemo dobiti i na osnovu poznatih uglova
{}, 5 i cp iz poiigona sila pomocu sinusne teoreme:
W: P
A
= sin[J80- ('" + 0 -'I' )]:sin(O -'1'),
j uz cinjcnicu daje:
sin[lSO- (vr + 0 -'I' )l= sin(", + 0-'1'),
dobivamo analiticki izraz za aktivni pritisak:
P = W sin(O-'I')
A sin(vr+ O-'I') ,
gdje jc:
W=FABC'Y'
(18.1.)
Coulomb je izracunao kriticnu kliznu povrSinu, odnosno njen nagib B"
kao mjcrodavnu povrsinu koja daje maksirnalnu silu aktivnog pritiska max P
A
, pa je
ugao H( odreden iz us!ova:
(JPA =0.
iM·
(1S.2.)
1z ove jednadzbe moZe se edrediti ugae {J,., kojim se definise kriticna
klizna ravan. Ako se taka dobivena vrijednost unese u jedn.l8.1., dobije se izraz za
aktivni pritisak:
1 2
P ·K
A 2' A'
gdje je KA koeficijent aktivnog pritiska, koji se u literaturi moZe naci u
oblicima kao nrr. Coulombov izraz (s1.l8.3. i 18.5.; tabela IS.3.):
t
sin2(a +'1')
A r' ]2
• 2 . ( 1 sin 'I' + 0 . sin 'I' - 13
SIn a·sm a-o 1+
sin (a -0)' sin(a + 13)
Za slucaj 13 = 0 i a = 90" dobije se:
a pri {; :;:;:;: () dohije se Rankineov siucaj, pa je koeficijent aktivnog pritiska:
(18.3.)
razmm
(18.4.)
(18.5.)
KA =[ =tg2(45" _p..). (18.6.)
1+ Sill 'I' 2
Specijalni, takozvani Rallkineov slucaj, koji je vee objasnjen, dobijerno
kada je:
-_._------;-;-;--:;--:;----------
438 Melwnika (fa
S1.l8.4.
J 8. Aktivlli pritisak 110. lIa po/pome kOllsfrukcije
}- teren horizontal an, 13 = 0 ;
}- unutarnja strana konstrukcije vertikalna, Y = 0;
}- pravac sile PA horizontalan, 0 = 0, tj. kada je zid potpuno gladak.
Za ovaj poseban sluc'\i je za '" = 90" (sl.IS.4.):
P =W sin(O-'I') W sio(o-'I')
A cos(O-'I') ,
Ip
A
=W .tg(O-'I'll. (18.7)
@
@
b
\01'
H
A
Aktivni pritisak sa horiwntalnim terenom i vertikalnom unutamjom sfrallOI11 zida,
aktivnim klinom i proizvo{!nom ravni, sa sila u jednoj tack; D (a), te
poligonom sila (b).
U ovom slucaju tezina zemljanog klina W iznosi:
I H2

2 IgO' ,
te je aktivnj pritisak:
1 H
2
.y (,0 ) H2 tg(O-'I')
P
A
v-'I' =-y ,
2 tgO 2 Ig1?
a primjenom pravila 0 tangensu razlika:
dobivamo:
tgO-tg'l'
l+tgO·tgqJ ,
(18.8.)
(18.9.)

V Pri1i.wk IW pOlpOme i pOdZ1'1Il1l1' k(Hlstrukclje
H
2
.y tgO-tglp
2 (1 + tg'? . tglp ltgO
1- tglp
.Ic
Y
'
H
' tgO
2 l+tgO·tglp'
iii: (18.10.)
Ova jednadzba odnosi se na aktivni pritisak tia na proizvoljnu kosu ravninu
AC.
Potrebno je naci kriticnu kliznu povrsinu po kojoj ce najvjerovatnije doci
do kliz..:1.rUa i koja ce dati najvecu vrijednost aktivnog pritiska max P
A
. Ova
maksimalna vrijednost dobit ce se ako se diferencira PA, po promjenljivom uglu {}
i rezultat se izjednaci sa nutom, tj.:
aP
A
=0'
ao .
_1_, [Vb"9+tglptg"0)-(tgtJ-tglp)] ++'11g1p.tgtJ I, J
. cosO =0,(18.11.)
2 v."o+tglp.tg'O)-
(Diferencijal razlomka izracunal kao: ( ;)' (u'O;;,uo').
Vrijednost razlomka jednaka je nuli ako je vrijednost brojnika jednaka nuli,
Ako pomnozimo brojnik sa cos
2
tJ, dobijemo izraz:
440
tgO + tglp . tg '0 - (tgO - tg", )(1 + 2tglp' tgO) = O.
tgO + tg!p . tg '0 - tgO - 2tglp . tg '0 + tglp + 2tg 'Ip' tgO = O.
- tg
2
(p. tg '0 + tglp + 2tg 'Ip ·tgO =0.
tglp(l- tg 20 + 2tglp· tgO )= o.
1- tg 20 + 2tglp' tgO = 0,
2tg!p
tg20-1
tgO
tgcp
Kakoie: fg2t? = 2tgO
- 1 '_0 '
-tg u
tg',?-l
2tgO
Me/Jallika tla
(18.12.)
18. Aktivlli prili.fak tLa 11(1 po/pome kollstrukclje
Koeficijenti aktivllog i pasiwwg pritiska na zid sa
y = 0, fJ = 0 po Coulombu (Tiirke, 1990).
Tabela 18.1.
I§;
J
i
Pay: Pa.h ,tanb
a
_ h2
_id.pph
:::P""t
l
1
Pah- Y;. T ·K
ah
-lip Pp.
[ I
l'
cosrp cosrp
I
K,t/,"'" ; Ko=(l-sinrp} K,,=
1 j
1+ I.sin(tp+Sa)·sintp
T cosS
a V coso
p
.'
."
(fu;')
pritisak
l'asivni6tpor II. (P,,) '.'
'
....
Glad'" ,'Malo
-.. '
Hrapav.
8
0
-0 Gladak Malo Srednje Hrapav
. tid Jirapa"

. tid . zid bnlpav 'biilpav
.:. tid . .,

I I
J.=;iII Ii '.'
. 61'.=0
I I
......
'Ii. '"'391




K."" . K"'···· K.,
.
K, K'
"
K"". K"

0" I I I I I I I I I
2.5" 0,92 0,91 0,90 0,89 0,% 1,09 1.11 I,ll 1,12
5" 0,84 0,82 0,81 0,80 0,91 1,19 1,23 1,24 1,26
7,5" 0,77 0,74 0,73 0,72 0,87 },30 1,36 1,39 1,42
10" 0,70 0,67 0.66 0,65 0,83 1,42 1.52 1,56 1,61
12.5" 0,64 0,61 0,60 0,58 0,78 1,55 1,69 1,76 1,83
15" 0,59 0,55 0,54 0,52 0,74 1,70 1,89 2,00 2,10
17,5" 054 050 0,49 0,47 0,70 1,86 2,13 2,27 2,42
20" 0,49 0,46 0,44 0,43 0.66 2,04 2,40 2,60 2,81
22,5" 0,45 OAI 0,40 0,38 0,62 2,24 2,72 2,99 3,30
25" 0,41 0,37 0,36 0,35 0,58 2,46 3,09 3,47 3,91
27,5" 0,37 0,34 0,32 0,31 0.54 2,72 3,54 4,06 4,70
30" 0,33 0,30 0,29 0,28 0,50 3,00 4,08 4,81 5,74
32,5" 0,30 0,27 0,26 0,25 0,46 3,32 4,74 5,76 7,15
35° 0,27 0.25 0,23 0,22 0,43 3,69 5.56 7,02 9,15
37,5" 0,24 0,22 0,21 0.20 0,39 4,11
40" 0,22 0,20 0,[9 0.18 0,36 4,60
42S 0,19 0,18 0,17 0,16 0,32 5,16 - -
45" (),17 0,16 0.15 0,14 029 5,83
Kill, , K 11, - Kocfici' enti horizontalne _ nonnalne kom onente ririska na zid

l' Pritisak ua potpome i podzemlle IWIIstrukcije
koeficijenata aktivllog pritiska KA
(jedfl.l8.4.) za 15 2/3", (8raja, 1995).
13
30 0,2973 0,3349
32 0,2750 0,3125
34 0,2543 0.2916
36 0,2349 0,2719
38 0,2168 0,2535
40 0,1999 0,2361
30 0,3400 0,3857
32 0.3123 0,3575
34 0,2868 0,3314
36 0,2633 0,3072
38 0,2415 0.2846
40 0,2214 0.2637
30 0,3707 0.4219
32 0,3384 0,3387
34 0,3091 0,3584
36 0,2823 0,3306
38 0,2578 0,3050
40 0,2353 0.2813
30 0,4142 0,4728
32 0.3742 0,431 I
34 0,3388 0,3941
36 0,3071 0.3609
38 0,2787 0.3308
40 0,2529 0,3035
Tabela 18.2.
I 0,5026 0,5662
0,3769 0,4245 0,4794 0,5435
0.3545 0,4023 0,4574 0,5220
0.3335 0,3813 0,4367 0,5017
0,3137 0,3615 0,4170 0,4825
0,2950 0,3428 0,3984 0,4642
0,2774 0,3250 0,3806 0,4468
0,4376 0.4974 0,5676 0,6516
0,4089 0,4683 0,5382 0,6220
0,3822 0,4412 0,5107 0,5942
0,3574 0,4158 0,4849 0,5682
0,3342 0,3921 0.4607 0,5438
0,3125 0,3697 0.4379 0,5208
0,4804 0,5484 0,6291 0,7266
0.4462 0,5134 0,5930 0,6895
0,4150 0,481 I 0,5599 0,6554
0,3862 0,4514 0,5295 0,6239
0,3596 0,4238 0,5006 0,5949
0,3349 0,3981 0.4740 0,5672
0,5403 0.6196 0,7144 0,8303
0,4968 0,5741 0,6667 0,7800
0,4581 0,5336 0,6241 0.7352
0,4233 0,4970 0,5857 0,6948
0,3916 0,4637 0,5587 0,6580
0,3627 0,4331 0,5185 0,6243

J 8. Aktil'lli prili.l'nk tla lIa polpome kOl!J"lmkcije
Koejicfjenti aktivnog pritiska (Muller - Breslau (1906).
ToblI83 a e a


-J, "-, N
_ .. Poh - .. 2
lia -·-N
Pah ='l. Kah
['
,
K C05(",+") .
,
""
c05(8, -ex )'C05(" + Il)
8,
... ,
......... ..........•.......
....
p .. ' ".
0, 15,= f
a=O fj =0
u"'·+30 a "''''2C I "'+10" 0=0 It., -10
°",-.!(
·x", 3rr . '.'
20" 0" 0,49 0,25 0,32 0,37 0,43 0,47 0,51 0,55 0,49
10" 0,57 0,30 0,37 0,44 0,51 0,57 0,63 0.69 0,52
IS' 0,64 0,34 0.43 0,51 0,59 0.66 0,74 0,81 0,58
25' 0' 0,41 0,17 0.24 0,28 0,35 0,39 0,43 0,47 0,41
10" 0,46 0,20 0,27 0,34 0,40 0,46 0,52 0,58 0,42
20' 0,57 0.26 0,35 0,44 0,52 0.61 0.70 0,79 0,51
27,5" (f'
0,37 0,14 0,20 0,26 0,31 0,36 0,40 0,43 0.37
10' 0,42 0,17 0,23 0,30 0.36 0,42 0,48 0.54 0,38
20' 0,50 0.20 0,28 0,37 0,45 0,53 0,61 0,70 0,44
25' 0.60 0,25 0,37 0,45 0,56 0,66 0,78 0.90 0.54
3O' 0' 0,33 0.12 0.18 0,23 0,28 0,33 0,37 0,40 0,33
10' 0,37 0.13 0,20 0.26 0,32 0,38 0,43 0,50 0,34
20' 0,44 0,16 0,24 0,31 0.39 0,47 0,55 0.63 0,39
25° 0,50 0.18 0.27 0,36 0,46 0,55 0,65 0.76 0,45
32.5
0
0' 0,30 0,09 0,15 0,20 0.25 0.30 0.34 0.37 0,30
10' 0,34 0,10 0,16 0,22 0,28 0,34 0,40 0,44 0,31
20' 0,39 0,11 0,19 0,26 0,34 0,41 0,49 0,57 0,34
25' 0,44 0,14 0,22 0,30 0,39 0,48 0,58 0,67 0,38
30" 0.53 0.20 0,29 0.40 0.50 0,62 0,74 0,87 0,47
35" 0" 0,27 0,07 0.13 0,18 0.22 0,27 0,31 0.34 0.27
10' 0,30 0,08 0,14 0,19 0,25 0,31 0,36 0,39 0.28
20" 0.34 0,D9 0,16 0.23 0,30 0,37 0,44 0,51 0.30
30" 0.44 0,12 0.21 0,30 0,40 0,50 0,60 0,72 0,38
37,5° 0" 0,24 0,05 0,10 0,15 0,20 0,24 0.28 0,31 0,24
10" 0,27 0,06 0,11 0.17 0,22 0,27 0,32 0,34 0,25
20" 0,30 0,07 0.13 0,20 0,26 0,34 0,39 0,45 0,27
30° 0.38 0,09 0.17 0,24 0,33 0,42 0,52 0,63 0.32
35' 0,45 0.11 0,21 0.31 0,44 0,54 0,68 0,83 0,40
4O' 0" 0.22 0,04 0,09 0,13 0,18 0,22 0,26 0,29 0,22
10" 0,24 0,05 0,09 0,15 0,20 0,25 0,30 0,33 0,23
20' 0,27 0,06 0,10 0.16 0.23 0.29 0.36 0,41 0.24
30" 0.32 0,06 0,13 0.20 0,27 0,36 0,45 0,54 0,27
35' 0.37 0,07 0,15 0,24 0,33 0.44 0,55 0,68 0.32
tln 443
V Pritisak IJa potpome i podzemlle Iumstrukcije
. 1 -2 tgtJ .<> 1.
0
}
to Je: - ctgqJ = -tg2ue, i i tg2ue = -ctgqJ ,
tgqJ 1-tg'tJ'
stodaje: 20=90" +qJ ,jerje: tg20=tg(90-'I'), (18.13.)
odakle je: 10 = 45" +'1'/21
Uvrstavanjem ovog izraza za kritieni ugao klizanja u jednadzbu 18.8.
dobijemo maksimalnu vrijednost za aktivnu silu:
P -!..H' tg 45" +'1'/2-'1' _ 1 H' tg 45' -'1'/2
A - Y -- Y (1S.14.)
2 tg 45' +'1'/2 2 tg 45" +'1'/2
Mnozenjem i dijeljenjem dobijenog izraza sa tg(45'-'I'I2) on se moze svesti
na vee poznati izrazr:-: _-,-____________ --,
P
A
=!..H'y .tg'{45" -'I'/2)=!..H'y, KA . (IS. 15.)
2 2
Izrazi za kriticnu kliznu povrsinu pod uglom tJ pri kojoj nastupa smicanje.
ada pritom klizna povrsina daje i najveci aktivni pritisak zemlje P
A
dobiveni su isti
i prilikom razmatranja Rankineovog stanja plasticne ravnoteZe.
18.1.1.2. Koherentno tlo
Kod koherentnog tla kohezija poveeava unutrasnji otpor tla, sto smanjuje
aktivni pritisak a povecava pasivni otpor tla. Medutim, kohezija je jako
promjenjiva i zavisi 0 stepenu vlainosti te u nekim slucajevima moze potpuno da
iseezne, kao kod nasutih slabo zbijenih i raskvasenih materijala. Zbog toga !reba
biti obazriv pri uzimanju sila kohezije koje moraju biti detaljno proucene, u vezi sa
terenskim i drugim uslovima. Kod koherentnog materijala aktivni klin tla ABC u
trenutku kIizanja po pretpostavljenoj kliznoj povrsini stoji u ravnotezi sa silama:
vlastite tezine zemljane prizme W, aktivnog pritiska na potpomi zid PA, reakcije tla
Q i kohezije T = c· L (sl.lS.5.). Sila Q je rezultanta normalnih napon. na kJiznoj
povrsini i onog dijela cvrstoce na smicanje kojije rezultat trenja.
Pretpostavljamo da je na kliznoj povrsini AC aktivirana puna vrijednost
cvrstoce na smicanje sa parametrima c i <po U tom slucaju poznajemo smjer,
velicinu i hvatiste tezine klina W, smjer i hvatiSte aktivnog pritiska P
A
• smjer i
velicinu sile T i smjer reakcije tia Q. Sa ovim podacima moze se saciniti poligon
sila (sUS.S.-b), za ravnotezno stanje klina ABC, iz kojeg se moZe dobiti velieina
aktivnog pritiska izmedu zida i klina P
A
• za odabranu kliznu ravan AC. kao i
velicinu reakcije tla Q.
lz uslova ravnoteze sila moguce je opcenito izraziti velicinu aktivnog
pritiska PA kao funkciju pomatih velieina i ugla 0 kao nagiba klizne ravni AC, tj.:
P
A
=f[(a,tl,y,o,'I',c,H\O]. (1S.16.)

18. Aktivni pritisak fla l1a potporne kOllstrllkcije
Nagib kriticne plohe tJ,.,
derivacijorn jednadzbe za aktivni
za koju se dobije Pmax, Coulomb je izracunao
pritisak (P
A
) po uglu nagiba (J klizne ravni
Gedn.1S.2.).
® ..
,c>t',r
H
N:;Qcos'f
To.cL
W:;T H.v-
r
3
2
SI.18.5. Ravnoteia sila na aktivnom klinu u koherentnom tlu sa zidom: sile /dina (a), poligon
sila (b) i konvencije oznacavanja ugla za aktivni pritisak (c).
Na ovaj nacin dobije se analiticki nagib kriticne ravni (tJ{'), ali se ne moze
odrediti raspodjela napona uzduz mjerodavne klizne ravni i zida niti hvatiste
rezultante aktivnog pritiska.
Izjednadzbi 18.2. i 18.16., koje daju opee rjesenje aktivnog pritiska, dobije
se koeficijent aktivnog pritiska U obliku datom ujednadzbi 18.4. (tabela 18.3.) iii u
obliku (Smith, 199r3!.:.): _____________
K _ sin(Iff-'I').coseclff I'
A - v'sin(lff+o)+ 13)
f SIl1\1ff - 13
(18.17.)
sa oznakama i predznacima uglova datih na slici IS.5.-c. Za razne i najcesce uglove
sacinjene su tablice (Kreyove, 1936) koje daju koeficijent KA (Nonveiller, 1981).
U tabelama IS. 1., IS.2. i IS.3. dati su koeficijenti aktivnog (i pasivnog)
pritiska tla prema vise autora za razne slucajeve.
Ako pretpostavimo da klizne povrsine na bilo kojoj dubini z iza zida imaju
isti nagib (0), kao i najniu ravan AC, i da su one raYne, onda se dobije linearna
raspodjela pritiska sa hvatistem sile aktivnog pritiska u donjoj treeini trougla. Ovaj
uslov je ispunjen sarno u slucaju Rankineova stanja plasticne ravnote.ze, tj. kada je
zid vertikalan i gladak j kada je povrsina tla horizontalna. a defonnacije tla u
podrueju klina su konstantne. Za ovaj slueaj, a za koherentno tIo, dat je graficki
prikaz sita u ravnotezi sa zidom i klinom, te poligonom sUa za aktivni pritisak sa
kohezijom, na slici 18.6.-a i b. Prema ovome, ako se usvoji ugao klizne ravni po
MelulIIika tla 445
V Pritisak lIa pOlpome i podzemne I«mstrukdje
Coulombu () = 45°+ <p/2 i unesu u plan sila poznale vrijednosti po praveu, smjeru
i velicini sile WiT kao i siJe Q i P
A
poznate sarno po pravcu i smjeru, dobit cerna
trazene velicine sila Q i PA'
b II
r
"'"
I
w
\
i
\
IH
\
\
\
Ji-\4S
Q
.112)
\
SI. J 8.6. Odreilivanje aktivnog pritiska u tlu sa kohezijom: sile koje djeluju na kiin (a), plan
sila (b) i dijagram pritiska (c).
Ako se iskljuei djelovanje kohezije dobil cemo u planu sila lrougao I, 2, 5
sa velicinom aktivnog pritiska IPA' koji je veci od FA u slucaju sa kohezijorn za
velicjnu OPA (sl.lS.6.-b). Na ovaj naein rnoguce je sracunati razIiku aktivnog
priliska usljed djelovanja kohezije, Ij.:
OPA=,P
A
- P
A
· (18.IS.)
Kao i kod Rankineovog stanja plasticne ravnote7£, dobije se iz odnosa na
slici IS.6.-b velieina aktivnogpriliska, kao u fOnDuli 17.25., Ii.:
I 2 r;;- 2e'
PA="2Y'H .K
A
-2H.c·
v
K
A
+
y
' (18.19.)
zanemarujuci treci clan jednadzbe.
Na dubini Ho rezultirajuci ukupni pritisak bit ce P
A
::; 0, a to je visina pri
kojoj ce povrsina dijagrama napona na zatezanje biti jednaka povrsini napona na
pritisak, a u torn slucaju dobivamo: '
4c 4c
(lS.20.)
y.JK:
Posto se zatezanje izmedu tla i zida ne moZe ostvariti, usvaja se dubina ho
gdjeje PA =0, tj.:
(18.21.)
iii:

I
"" =-Ho
2
2c
J 8. Aktivni pritisak fla na po/pome kOllstrukcije
2c ( )
-·tg 45" +<p/2 .
Y
(18.22.)
Aktivni prilisak kod koherentnog tla moze se i grafieki rijesiti, sto je kod
slorenih konstrukcija lakse nego pomocu Coulornbove analiticke metode. Nfl
slikama 18.7. i 18.8. dala su dva nacina grafickog rjesavanja.
Zbog pojave pukotina na dubini 110 kIizna prizrna bit ce ogranicena
pOVTsinom zida AB, kliznom ravni AC1 i vertikalnom pukotinom C
J
- D
J

Da bi se dobila najveca velicina aktivnog pritiska tla sa kohezijom, povllce
se vise (najrnanje tri) k1iznih ravni ACJ, AC
2
, AC
3
i za svaku od njih proracuna
tezina W" W
2
, ukljucujuci j zatezucu ZOIlU.
Poznavanjem tezine Wn i sHe kohezije (H -ho)·c!sin{)n po pravcu, smjeru
i velicini, uz poznate pravce sila Q i P, dobijemo za pojedine klizne ravoi velicinu
aktivnog pritiska J P
A
, zP
A
, 3PA ••• Nanosenjem ovih velicina u pogodnoj razmjeri
na vertikalama pukotina dobit cerno krivu dijagrama pritiska nPA, na kojoj se
graficki pronade IIDxPA, povlaceci tangentu oa krivu paralelno sa terenom. U tacki
langente nalazi se i klizna povrsina po kojoj hi nastupio smicuci slom (sI.18.7.). .

sm'l1i
4
3
2
SI. J 8.7. Ora/ieki naCin odreaivanja aktivnog priliska za sluGaj koherentnog tIa: §ema sila u
pojedinim klinovima i kliznim ravnima (a) i plan silo (bJ
Na sliei 18.8. dat je drugi naein grafiekog iznal.zenja rnaksimalne sile
aktivnog pritiska kod koherentnog tla. Dubina zatezlIce zone ho odredi se pomocu
jednadzbe 18.22. Zatim se izvrsi podjela na prizme, pri cemu su granice izmeau
prizmi na dubini ho vertikalnc. U kontaktu sa zidom javlja se adhezija
(Co = c" . AB), a na dije10vima kliznih povrsina trenje (7, = Ai· c), ate se sile mogu
odrediti. Na kliznirn povrsinama djeluju, lakoder, sile otpora Iia (Q;), koje su
Me!/Qlliko tfa 447
V Priti.fak 'Ill potpome i podzelmle kOllstrukcije
rezultanta nonnalnih napona i dijela otpornosti na smicanje. sto odgovara trenju. te,
prema tome, sHe zatvaraju ugao smicanja (cp) sa normaloID na kliznu prizmu.
Moze se nacrtati po ligon sila, pri cemu su poznate velicine i pravci sila: W, e
a
i T
i

dok su za sHe FA i Qi poznati pravci. Spajanjem presjecnih tacaka sila P
A
i Qi
dobijemo krivu cija vertikalna tangenta odreduje maksimalnu silu aktivnog pritiska
maxPA • Slieno se moze rijesiti i za nekoherentno tio (C(li T; =0) i pronaci razlika
aktivnog pritiska usljed djelovanja kohezije (!J.p.).
®
®
I,.
s' SPA
0,
,P,
'"
,P,
,P,
0,
F,
e,

h

,Po
SI.18.8. Graficko odredivanje aktivnog pritiska za slucaj koherentnog tla: klizne plohe sa
silama (a), poligon sila(b)
Ugao odstupanja sHe aktivnog pritiska od nonnale na zid ,5 ovisi od
konstrukcije i deforrnacije potpornog objekta, slijeganja i ponasanja tIa iza zida, te
od hrapavosti unutrasnje strane zida. Ugao ,5 je pozitivan ako je slijeganje tla vece
od slijeganja potporne konstrukcije, sto je obieTIo slucaj i obratno.
Ako je povrsina zida glatka, ugao 0 0, a ako je potpuno hrapav, ugao
otklona od normale iznosi do 0 qJ. Obicno se usvaja 0 2/3qJ, kada je tIo
zaStieeno od raskvasavanja, a 0 0 ako je tIo raskvaseno. Ked potpomih
konstrllkcija izlozenih potresima usvaja se 0 qJ /2 .
Za razne slucajeve optereeenja, viseslojno tlo, nagnutu iIi izlomljenu plohu
zida iii terena, te za slucaj postojanja trenja izmedu tla i zida, koriste se graficke
metode proraenna aktivnih pritisaka, koje se baziraju na ravnotezi svih
djelujueih sila. Od niza postojeeih metoda i vee navedenih (sl.l8.? i 18.8.), najvise
se koristi Culmannova (Kulmanova) metoda koja se moZe primijeniti za razne

___________________ 1,,8::. . .:.A:::kl",hc;''',,;p",'";t"im,,,k ria Ita pOlpome kOlfstruknj(!
siucajeve, a jednostavna je i prakticna. Od ostalih razmotrit ce se metode
Rebhanna Poneeleta (Rebhan Ponseleta) i Engessera (Engesera).
METODA
/
Umjesto analitickog proracuna koji je proveo Coulomb za iznalazcnjc
najveeeg aktivnog pritiska (P
A
) i kriticne klizne ravni (0,.) prema slikama 18.4. i
18.5. moZe se po istim osnovama primijeniti i graficki postupak. Uzastopnom
primjenom vec izlorene metode za klinove pod raznim nagibima (e) Illozemo nac!
kriticnu kliznu ravaTI (OJ koja ce dati najvecu sHu aktivnog pritiska ('W!X PjJ.
C
3
P
n
0, ®
an
CD
31.18.9. Princip odreilivanja aktivnog pritiska prema Culmannu: p%teri silo 7([
pretpostavljenu kliznu povr§inu sa Ilglovima (a), poligonom sila norma/Hilll i ::Il
(90" -tp) rotiranim (b) i pomocnom konstrukc{iom uglova (c).
Prema metodi Culmanna graficki se odreduje velicina aktivnog, pritiska
n P
A
i kriticna klizna ravan tJ
c
na slijedeci nacin:
Iz tacke A (sI.l8.9.-a) povuce se proizvoljna ravan pod uglom 11 i prava
pod uglom unutamjeg trenja qJ. Ako poligon sila (18.9.- b) sacinjen za odrec1ivanjt
velicina aktivnog pritiska n P
A
zarotiramo za ugao (90
0
-cp), dobit cemo da tGzina
klina Wn lezi na pomocnorn pravcu 2' nagnutirn pod uglorn cp prema horizonta!i,

V Pritisak lia polpome i podullme lumstrukcije
aktivni pri(isak bit ce paralelan sa polozajnom linijom I' - 3', koja je nagnuta pod
ug10m (rp+8) prema p10hi zida (18.9.-a i c), a time ce sila otpora tla Q, biti
para1elna sa pravcem 3', nagnutim pod uglom f}. Prema tome, velicina aktivnog
pritiska ,P
A
k1ina omedenog zidom i ravni AC dobi! ce se graficki tako da tetinu
klina U odredenoj razmjeri nanesemo na pomocnu pravu 2', pod uglom cp prema
horizon tali (AD) i na kraju tacke D povucemo pravac paralelan sa polotajnom
linijom l' - 3" cirne cerno dobiti i presjecnu tacku E na pravcu 3'.
Prava DE predstavlja velicinu sile aktivnog pritiska ,P
A
u mjerilu sila
tezina Ww Duz AE predstavlja na praveu 3' velicinu otpora tIa Q/lo
c,
Culmannova
linija
S1.18.10. Cuimannova graficka metoda za odredivanje aktivnog pritiska tla.
Nastavljanjem opisanog postupka za vise prelpostavljenih kliznih ravni A -
C
j
, C, ... C, (sI.18.10.), iznalaienjem tezine pojedinih klinova Wj, W" ... W, i
njihovim pojedinacnim nanosenjem na pravac ACip dobit cerno, paralelnim
povlacenjern pravaca sa poloZajnom linijom iz krajeva sHe 1, II ... N, presjecne
tacke 1, 2, ... n na pojedinim kliznim ravnima, a time i velicine sila pritiska 1 P
A
'
,P
A
, ... ,P
A
• Spajanjem ovih taoaka dobit cemo parabolicnu krivulju koja se
nazi va Culmannova linija. Tangenta na tu krivu liniju sa pravcem A - Crp i paralela
sa poloZajnom Iinijom odreduju velicinu E - D, koja predstavlja velicinu najveceg
aktivnog pritiska max P
A
, kao j polo.zaj kriticne granicne ravni {), povlaceci liniju
A -Co kroz tacku tangente E,

18. Aklivlli pritisak tfa na pO/pome kOIl.\·,ruh:ije
Provodenjem postupka za klin ogranicen kliznom ravni pod uglom rp dobit
cerno velicinu aktivnog pritiska If' P
A
; 0 _ Parabola, znaci, prolazi kroz ovu tacku V
i kroz tacku A, gdje ta ravan pod uglom rp sijece ravan zida jer je lezina Wo O. pa
je i 0 P
A
= 0 _ Ova metoda moze se koristiti i ako iza zida djeJuje linijsko jjj
ravnomjemo opterecenje, sto ce se obrazloziti u llarednirn izlaganjima.
'.'-"'>
18,1,3, REBHANN - PONCELETOVA METODA
!
Rebhann je interpretirao uslove izraza 18.2., kojim se definise poJoz.aj
kriticne povrsine Or' Ako se ovaj izraz primijeni na aklivni pritisak deflnisan
jednadzbom 18.1., dobijemo (Sarae, 1989; Najdanovic, Obradovic, 1981):
dPA aW sin(iI-rp) +W sinlf/ o.
ail ail sm(lf/+iI-rp) sin
2
(lf/+iI-rp)
(18.23.)
Iz poligona sila (sI.18.3.-b) preko sinusne teoreme dobije se:
W ·sinlf/
Q sin(lf/ + f} - rp)'
(18.24.)
a iz slike 18.11.-a proizlazi diferencijal tezine:
12 )
dw
dw dw 12y

af} df} 2
(18.25.)
Sa porastom ugla f} smanjuje se tezina W, zbog cega se uzima negativan
predznak. Unosenjem izraza 18.24. i 1825. u 18.23. dobijemo reakciju tla U obliku:
12
(18.26.)
Pretpostavimo daje poznat pravac kriticne ravni (0), koja presijeca tcrcn u
tacki C, iz koje povucemo okomicu na pravae povucen pod uglom q; iz tacke Ii
(sI.l8. 1 I.-b). Vidljivo ie, da je trougao ACD slii,an poligonu sila W, Q, P
A
, te se
moZe napisati:

1 g P
[zjednadzbe 18.26. i 18.27. moze se dobiti:
Q W .
I 2 g
Mf'lumika tla
(18.27.)
(18.28.)
451
V Pritisak no porpoTlle i podzemne kOllstrukcije
Sl.lS.11. Serna za RebhamlOVU metodu: sile na elementamoj prizmi sa poligonom sila (a),
princip proracuna sa kliznom ravni (D) i ravnj pod uglom (qJ), sa poligonom silo
(b).
E
Sl.18.12. Rebhann - Ponceletova grajicka metoda za odredivanje aktivnog pritiska tIo.
452
Iz slike IS.ll.-b vidljivo je da je:
!·sin(t9-cp)=q,
Me/Janika fla
(18.29.)
18. Aktivlli pritisak Iia IIQ potporne /wnsrrllh.'ije
te je:
W q.y 'I'W q.g
-=--,11 =--1'.
g 2 2
(18.30.)
Izraz q. g /2 predstavlja povrsinu trougla ACD, a povrsin. trougl. ABC,
pomnozena sa y predstavlja tezinu kUna. Zbog ovoga je povrsina trougl. ABC
jednaka povrsini trougla ACD.
Po Rebhannovoj teoriji kriticna klima povrsma ima takav poloZaj da
cetverougao ABCD dijeli na dva trouglajednake povrsine. Iz slicnosti trougla ACD
i poligona sila proizlazi sila aktivno ritiska:
1
PA=2 P· q ·
y
(1S.31.)
Na Rebhanoovoj teoremi zasnovana je Pooceletova graficka konstrukcija
(s1.18.12,), pomocu koje se moze dobiti velicina aktivnog pritiska i polozaj klizne
povrsine.
Graficki postupak za odredivanje velicine aktivnog pritiska tta PA, ciji je
tok predocen na slici IS.12.,je slijedeci:
);- iz noiice zida A povucemo pravac pod uglom unutarnjeg trenja qJ, koji
se u tacki C sijece sa linijom terena, nagnutim pod uglom {3 prema
horizontali;
1'- iz vrha zida B povucemo polozajoi pravac pod uglom (cp+8), prema
liniji zida AB, koji sijece pravac unutarnjeg trenja AC u tacki D;
);- duzina AC se raspolovi i opise polukrug iznad ove duzine, sa centrom u
tacki 0;
1'- iz tacke D podigoe se normal a oa dult AC, cime se dobije u sjecistu te
normale i polukruga tacka E;
>- tacka E prenese se otvorom sestara lz tacke A na pravac unutarnjeg
ugla AC i u sjecistu se dobije tacka F;
);- povlacenjem paralele iz tacke F sa poloZajnom linijom, dobijemo
presjecnu tacku na liniji terena G, koju otvorom sestara iz tacke F
prenesemo na pravac AC i time dobijemo tacku H;
);- norrnala u dobijenom troug)u FGH na pravac AC predstavlja njegovu
visinu.
Na ovaj nacm dobijemo trougao pritiska iz kojeg proracunamo aktivni
pritisak kao povrsinu trour
a
tj.: I
P
A
=2
P
· q · y , (18.32.)
gdje je:
p - izmjerena osnovica trougla FH = FG;
q - izmjerena visina trougla GI;

V Priti.mk IJa potpomc i podUlnlle
r -jedinicna tezina tla.
Spajanjem tacke A sa tackorn G dobijemo kriticnu kliznu ravan nagnutu
pod uglom Or'
Do iSlog rezultata moze se doci manje tacnirn grafickim postupkom
prikazanim ertkano na slici 18.12. lz tacke B povuce se normala na ravan pod
uglom cp, cime se dobije tacka D'. Nanosenjem pravea pod uglom r od ove
normale iz tacke B dobije se tacka D. kroz koju pro)azi polukrug opisan iznad duzi
DC, iz centra 0'. Povlacenjem tangente na ovaj polukrug iz tacke A nozice zida
dobije se tacka E' koja se prenese na liniju smicanja i dobije tacka F. Daljnji
postupak analogan je prethodno opisanom.
Dijagram pritiska koji je proporcionalan sa dubinom dobijemo pretvarajuci
dobivenu povrsinu trougla FGH u pravougaoni trougao visine H, a osnovice:
2PA
X=-. (18.33.)
H
J8.1.3.1. Linija terena paralelna sa liilijom ugla otpomosti na smicanje
E
Pol..'(pq
A 2
511.18.13. Odreaivanje aklivnog priLiska tla kadaje linija terena nagnuta pod uglom f/J.
Kada se presjeciste linije terena i linije povucene pod uglom otpomosti na
smicanje cp sijeku u beskonacnosti (sI.18.13.), postupak odredivanja aktivnog
pritiska grafickom Rebhann - POllceletovorn metodomje slijedeci:
Povuce se uobicajeno poloZajna linija iz vrha zida B pod uglom (q> + 8) sa
unutrasnjom stranom zida. Odabere se bilo koja tacka C na liniji terena i povuce
454 Mehallika tla
18. Aktivlli pritisak Ila lIa potpome kmrstrukcije
prava paralelno polotajnoj liniji, cime dobijemo tacku D na liniji nagiba ugla
unutrasnjeg trenja. Prenosenjem duzine DC sestarom iz tacke D na liniju trenja
dobijemo tacku E, a time i trougao CD£. Aktivni pritisak jednak je povrsini
dobivenog trougla.
18.1.3.2. Presjecna linija terena sa linijom ugla olpornosli na smicarife se ne
sijeku
Cesto se Iinija terena i Hnija ugla otpornosti na smicanje ne mogu da sijeku
na papiru. U tom slucaju se za odredivanje aktivnog pritiska primjenjuje sJijede6i
postupak (sLl8.14.):
Sf. J 8.14. Rebhann - Poncelelova graficka metoda odreilivarqa aktivnog pritiska (P A) kada se
Unije lerefla i [inija nagiba unutraslljeg trenja sijeku daleko.
Iz presjeeista C polotajne linije. i linije pod uglom cp, povue'; se paraleia sa
linijom terena do sjecista sa unutrasnjom 1inijom zida, cime se dobije tacka D.
Podizanjem okomice iz ove tacke D do sjecista polukruga povucenog iznad duzi
- - --
AB dobije se tatka E. Duz AE prenese se na vanjski zid tako da je AE = AF .
Linija poyucena iz tacke F paralelno sa Iinijom terella daje tacku G oa praveu ugla
unutrasnjeg trenja, koja predstavlja jedan ugao od trougla pritiska GHI. Ostale se
strane trougla dobiju na prijasnji nacin, a povrsina trougla predstavlja velicinu
aktivnog pritiska, tj.:
1
FA =-y. p.q
2
(18.34.)
Spajanjern tacke A sa H dobijemo kliznu ravan pod uglom Or' Dijagram
pritisak na zid dobije se na prije opisan l1acin.
Melianika ria 455
Ii (lriti.l(lk 1/£/ potponte i potizelnlle kOll.l'trukcije
IS.1A. ENGESSEROVA METODA
Kod iznalazenja aktivnog pritiska tla na potporne konstrukcije univerzalnu
primjt!llu ima graficka metoda Engessera. Kao i kod Culmannove metode,
izracunaju se tezine klinova tla iza zida sa pretpostavljenim kliznim povrsinama AC}
... AC". Pojedinc tezine W, ... WIl nanose se U odrea-enom mjerilu na pravac nagnut
pod uglom <p U odnosu na horizontalu, ali s Jijeve strane, pocev od tacke A
(51.18.15.). Iz tako dobivenih laoaka AJ ... A" povlace se paralele sa odgovarajucim
linijama klinova AC,(l) .. ACnCn), na osnovu kojih ce biti omogllceno povlacenje
obvojnicc svih pravaca.
C5
c,
SI.I8.15. Odredivanje aktivnog pritiska tla na potporni zid prema metodi Engessera.
Ako se iz Lacke A povuce pravac paraleian sa polozajnim pravcem
povucenirn pod uglom lj) + 8 iz tacke B, do obvojnice ce se dobiti tacka D. Duzina
AD Jajc vc!icinu aktivnog pritiska tla u istam mjerilu u kojem su nanesene tezine
456 Mehallika tta
lB. Akrivlli pritisak. tla na potpome lumstrukc(;e
prizmi. Ovom metodom moguce je izracunati velicinu aktivnog pritiska tia u
nekoherentnom materijalu (c:;;: 0).
Kada zid rotira oko svoje osnove, sto je najcesci slucaj, pritisci na zid rastu
linearno sa dubinom. U tom slucaju sila aktivnog pritiska rastavlja se na trougao
pritiska sa bazom p (s1.l8.16.). Ukupna sila P
A
djeluje u tezistu dijagrama pritiska
odnosno u donjoj treCini visine trougla .
Kada treba da se ispita velila broj vertikalnih presjeka prema metodi
Engessera, onda se aktivni pritisak Pi odreduje analitickim putem prema izrazu:
H
P; O,5y· h
2
A" . (18.35.)
Y,Hr----\
A
p= .1JL
H
SI.18.16. Dijagram aktivnog pritiska u nekoherentnom tlu.
Prema Ohdeu, vrijednost koeficijenta aktivnog pritiska Aa daje horizontalno
ucesce aktivnog pritiska llzimajuci U obzir ugao unutrasnjeg trenja (cp), ugao nagiba
terena (f3) iza zida i ugao trenja uza zid (8), a dobije se pomocu izraza:
A
"
l+n·a
(18.36.)
..JU;i +
1+ 1
(n+mXn-b)( /
1 + ab 1 mal
gdjeje:

V Pritisak "a potpome j podzemllt ktllmrukcije
n = tgqJ,.fjJ - ugao unutrasnjeg trellja;
m = tgo , 0 - ugao trenja izmedu zida i materijala iii ugao nagiba aktivnog
pritiska;
a = tga , a - ugao nagiba zida;
b = tg/3 , /3 -nagib terena iza zida.
Ugao klizne ravni Oe kod najveeeg pritiska dobije se kod vertikalnog
presjeka, a prema slijedecem izrazu:
(
,)n-b
tgf), =n+ l + n ~ --, za a =O,b:;t: O,m::;t 0;
n+m
tgO,. = n +,)1 + n' , za b = a,m = a;}
odnOS110: Be :::: 45(} + q;/2.
(1S.37.)
(1S.38.)
. - 18.2. POSEBNI SLUCAJEVI PRORACUNA AKTIVNOG PRITISKA
Postoj i vise razliCitih slucajeva koje u izvjesnom smislu treba modifikovati
da bi se proracunao aktivni pritisak tla. Kao posebni slucajevi javljaju se razlicita
opterecenja na tlo iza zida, 5to ima uticaj na pravac, smjer i velicinu aktivnog
pritiska. Osim toga, konfiguracija terena iza zida, oblik zadnje Iinije zida,
heterogenost tla i stanje podzemne vode utjecu na postupak grafickog rjesavanja
aktivnog pritiska. Od mnogih slucajeva neki ce biti obradeni na jedan od nacina
grafickog rjesavanja.
18.2.1. OPTERECENJE TLA KONCENTRISANOM SILOM
Ako na povrsini tla iza zida djeluje opterecenje u vidu koncentrisane sile Q
(kNlm), velicina aktivnog pritiska moze se najpogodnije naci Culmannovom
grafickom metod om. Velicina aktivnog pritiska dobije se vee opisanim postupkom
(51.18.10.), s tom razlikom da se kroz tacku djelovanja sile mora provuei jedna
granicna klizna povrsina. Na pravcu A - en nanesu se tezine do te linije WI - Wz
(sUS. 17.), zatim sila Q i dalje tezine ostalih prizmi. Na taj nacin dobije se
Culmannova linija (C) koja je diskontinualna, jer na mjestu djelovanja sile (C,) ona
ima skok koji odgovara sili Q.
Na slici 18.17. prikazanaje isprekidanom Iinijom i Culmannova kriva (C)
koja bi se dobila bez djelovanja sile Q. Maksimalni aktivni pritisak P
A
, za slucaj da
nema sile Q javlja se pri slomu po kliznoj povrsini A -- C" dok se pri djelovanju
sile Q najveei aktivni pritisak P
A
javlja za kliznu povrsinu A - C,. Razlika izmedu
458 Mehanika tla
18. Aktivlli pritisak fla lIa pofpol'/le kOll.l'trukcije
ove dvije Culmannove krive daje poveeanje pritiska usljed djelovanja sile Q
(AP
A
).
pOlo1ajna linija
C,
T
H
Cn
Culmannova
Linija (C) i (C)
W l : : : ~ : ABC
I
,r'l,O
"«2::: 11: AC
1
C
z
'¥"1,O
Wn:::.F: At.)C
n
·(·l,O
Sl. 18. 17. Odreaivanje aktivnog pritiska na zid u slucaju djelovanja koncentrisane sUe na
povrsini terena.
A
C' - bez sil. Q
e" - sa silom G.
o - porast aktivnog
prilisl<a ad sil. ().
SI. ] 8. J 8. Djelovanje Iwncentrisane sile Q /ijevo od mjerodavne klizne ravni, sa silon1
porastG aktivnog pritiska od sile Q (M
A
) lUI razflim udaljenoslima od zida (D).
Ukoliko se sila Q pomjera prema desHo, od tacke C2, dodatna sila aktivnog
pritiska AP
A
smanjivat ee se dqk u nekoj tacki C" (C
3
) ne postane jednaka nuli.
M(>/lOlIika rIa 459
V Prilisak /la potpome i podzemJle ktmstrukclje
Sila Q koja bi djelovala desno od te tacke C.l ne bi imala utieaja na velicinu
aktivnog pritiska PAl a kriticna ravan bila bi ponovno A - C/o Po!ozaj tacke C3
zavisi, kake od karakteristika materijala iza zida, tako i od velicine sHe Q. Graficki
se dobije u presjecistu tangente Culmannove krive C' sa C (C.l).
Prirast aktivnog pritiska moze bili odreden na isti nacin ako sila Q djeluje
Iijevo od mjerodavne klizne povrsine neopterecenog tla A - C,. Najveci prirast
pritiska dat ce sila Q u tacki C/, a mjerodavna klizna povrsina prolazi kroz tacku
C/', gdje prava povucena paralelno sa AC tangira Culmannovu liniju C". Kada sila
djeluje lijevo od tacke C/, onda se maksimalna velicina pritiska ne mijenja i ravan
A - C/ ostaje mjerodavna klizna ravan (sI.l8.18.). Kad je sila usmjerena lijevo ad
C2 , aktivni pritisak je P A, a klizna povrsina opterecene i neopterecene povrsine je
A-C,.
HvatiSte dodatne sile 6.P
A
odreduje se pribliznim metodama, ovisno 0
poloiaju sile (Nonveiller. 1981).
18.2.2. DJELOVANJE RA VNOMJERNOG OPTERECENJA NA TLO IZA
ZlDA
U slucaju da je tlo iza potrorne konstrukcije optereceno ravnomjerno
podijeljenim opterecenjem q (kN/m
2
), ooda se ovo dodatno opterecenje pretvara u
dodatni sIoj tla iznad povrsme terena iste jedinicne tezine kao i ostalo tIo
(sI.18.19.), visine h, kada se povlaci nova pomocna Iinija terena B' - C, paralelno
Iiniji terena B - C.
U ovorn slucaju proracun se provodi za ukupnu visinu H + h, pri cemuje:
h =!L kN//m
2
(m). (18.39.)
y kN m
3
PodjeJa se vrsl na prizme s tim da su granice izmedu prizmi u
zamjenjujucoj visini (h) vertikalne, sto odgovara sustini djelovanja ovoga
opterecenja.
Postupak odredivanja sile aktivnog pritiska (P
A
,!!) je isti kao u normalnom
slucaju, sarno se jedinicne tezine odrede prema obrascu:
Wi = (,F'+iF,)-y.l.O. (18.40.)
Dijagram pritiska je trapez sa visinom fl. kod kojeg pravougaoni dio
predstavlja pritisak od opterecenja (q. K
A
), a trouglasti od pritiska tla. Srednji
intenzitet pritiska odredi se iz izraza:
P
A
Psr =H'
(18.41.)

18. Aklivlli pritisak tla 1111 potpome kOllSIrukcije
Pritisci P J i P2 lahko se odrede racunski iz slicnosti trouglova iii se dobiju
grafickom konstrukcijom. Povrsina trapeza daje velicinu site aktivnog pritiska,
koja djeluje u tezlstu trapeza.
®
@
h 1\
, \ K
--1-1 P, =q. A
H
h= (m)
A
8{ J 8.19. Ravnomjerno opterecenje pretvoreno usia) Ila iznad linije terena visine h (a), sa
dijagramom aktivnog pritiska (b).
SI.18.20. Odretlivarye veliane (a) i dijagrama (b) aktivnog pritiska na potpornu
konsrrukciju u slucaju ravnomjernog opterecenja na tlo iza konstrukcije, prema
Rebhann - Ponceletovoj metodi.
Velicine i hvatiste ukupne sHe aktivnog pritiska P Aq = P
A
+ P
q
moze se
odrediti numericki iii graficki prema rnetodi Rebhann - Poncelete iIi Culmanno-
Mehanika rIa
V Pritisak Ila potpome i podzeJlVle kOflstrukdje
voj (Kulmanovoj) metodi. Odredivanje aktivne sile pritiska na potpornu konstru-
kciju u slucaju ravnornjernog opterecenja 1Ia iza zida prikazano je prema metodi
Rebhann - Poncelete, sa pribliznom grafickom konstrukcijom datom na slici 18.20.
Ravnomjerno opterecenje q redukuje se na visinu:
h
Y
(18.42.)
Visina h B - B' nanosi se vertikalno iznad terena i povlaci duz B' C'
pamieino sa linijom terena BC. Aktivni pritisak prerna metodi Rebhann
Poncelete, a za pomjerenu liniju terena B'C' odreduje se prema izrazu:
P
' 1
A='2Y ' P'
Q
,
(18.43.)
a aka se uzme da pritisci na zid rastu linearno sa dubinom, na ukupnoj visini
H + h dobijemo:
odnosno pritisak u tacki A:
P'
A
(H +h)
2 . P.
2·P'
__ A_.
H+h
(18.44.)
U izlozenom postupku U obzir nije uzeto trenje u materijalu, zbog cega je
ovaj nacin proracuna pribliZan.
Povrsina trougla abc predstavlja aktivni pritisak na zamisljenu ravan A -
B " dok je na postojeci zid AB aktivni pritisak predstavljen trapezom aede. Trapez
aktivnog pritiska sasloji se od trougla edf koji odgovara pritisku tla iza zida i od
pravougaonika H· pz. odnosno H· Po, koji odgovara pritisku usljed dejstva
apterecenja q (Po::;; q. K A)' HvatiSte sile je u tezistu trapeza, sto znaci da
ravnomjerno opterecenje pomjera sHu prema gore. 1z dijagrama 18.20.-b proizlazi
aktivni pritisak:
P P+PO.
H
A 2
iIi srednja ordinal8. trapeza:
::;; PA
PSI"
H
(18.45.)
(18.46.)
Kada je poznato rnoguce je i preko ove velicine konstruisati trapez
pritlska.
Pomocu Culrnannove graficke metode maze se isto tako lahko odrediti
velie ina aktivnog pritiska P A za slucaj opterecenja tJa iza zida ravnornjemirn
opterecenjem (sI.18.23.).
18. Aktil'lli pritisak fla IUl po/pome kollslrukcije
18.2.3. IZLOMUENA LlNlJA TERENA
S1.]8.21. Aktivni pritisak tla za izlomljenu liniju terella iza zida: .sema zida i tacna (a),
aktivni pritisak za teren pod ugiom (b) i (e), kao i sa dijagramoll1 pritiska (d).
Aktivni pritisak tla P A moze se odrediti i za izlomljenu Iiniju terena iza zida
prema grafickoj metodi Culmanna, Hi Rebhann - Ponceleta. Ako je teren izlomljcn
prema skici 18.21.-a, onda se izmjenom linija terena (IS.21.-b i c) moze izracunati
aktivni pritisak po Culmannovoj metodi na slijedeci nacin:
Najprije se izracuna aktivni pritisak tla na zid produzavajuci prvu
izlornljenu liniju terena u beskonacnost iz 1jemena zida, pod uglom {31 (51.18.21.-
b). U drugom postupku izracuna se aktivni pritisak uz pretpostavku produzenja
druge linije lama pod uglom {h. do sjecista sa unutarnjom slranom produzene linije
zida u tacki C (sl.lS.2L-c), pri cemu se dobije prividna visina zida H
J

Graficki pornocu Culmannove metode iii pomocu tablica izracuna se
aktivni pritisak lP,1 i smjer linije sloma t'1
1
na zid vi sine H, zajednolicno nagllut
teren pod uglom {31. Na isti nacin izraculla se pritisak 2 PA na zid visine HJ i za
teren pod uglom {h..
Mehallikn tla 463
V Pdtisak fla_ potpome i podzemllt' kOllstrukcije
Raspodjela pritiska U oba slucaja je linearna, s tim da ova linearnost za
teren nagout pod uglom {J" koji polazi iz tacke B, vliZi sarnO do dubine hI, na kojoj
kriticna klizna ravan za nagib terena pod uglom {3" iz tacke D sijece unutamju
stranu zida u tacki E. Od ove tacke raspodjela pritiska priblifuva se liniji raspodjele
pritiska za tlo pod nagibom f3,. iz tacke C koja bi se asimptotski sijekla u
beskonacnosti. Ovim se dobije pribHfan intenzitet pritiska na donjem rubu zida PA.
a povrsina a, b, d daje ukupnu silu pritiska P
A
koja djeluje u njegovom teziStu i
nesto iznad HI3 (sI.18.21.-a i d).
b
A
!--J'--/---:yL_- KRITICNA
Kl\ZNA
POYRSINA
/...-"'9'--- CUlMANNOVA
KRiVA
SI.18.22. OdreiJivanje aktivnog pritiska tla kod izlomijene linije terena.
lh'
k
H
A
G,
5
w(w,.rtd:\n<lc Irougiovo Uo
fl =q,-OE _silo od OPI .., ..c .. n;o q,
1 = <12 N -silo (ld opl .. , .. ': .. njo (12
Sf. 18.23. Odreaivanje akLivnog pritiska tla na zid za slucaj opterecenja izlomljenag terena
iza zida ravnornjerno podijeljenim q I i Q2'
464 Mehallika tlo
18. Aktiv"i pritisak da na polpome konstrukcije
Navedeni nacin proraeuna aktivnog pritiska tla na zid, iza kojegje povrsina
terena izlomljena, dosta je slozen. Vidljivo je da aktivni pritisak na zid ne raste
lineamo sa dubinom, aJi odstupanja od Hnearne raspodjele obicno nisu velika.
Ovakav slucaj najbrze se moze rijesiti pomocu Culmannove metode
(sI.18.22.). Nanesemo liniju pod nagibom qJ u odnosu na horizontalnu ravan i
poloZajnu liniju iz tacke B pod uglom (qJ +,,). Izdijeli se leren iza zida prvo
kliznom povrsinom ACt, a zatim i preostalim povrsinama i izracunaju tezine
prizmi. U pogodnoj razmjeri nanesu se tezine na povrSinu pod uglom qJ i na vet
poznali nacin odredi se Culmannova linija, velieina aktivnog pritiska P
A
, ktilicna
k1izna poveSina AD' i raspodjela pritiska po dubini.
F
5
6
6 W7
Ws
7
W
7
01}. =CE
I}.(T.p-c)=EF

To=C·A[j
x
'\----__ C-LINIJA
«-(90'-f) ---
Sf. 18.24. OdreiJivanje aktivnog pritiska tla i pritiska ad kohezije Culmannovom metodom, za
slucaj izlomljenog i opterecenog terena, linearnim i kontinualnim opterecenjem
(Turke, 1990).
Teren iza zida, pored toga sto moze biti izlomljen, cesto je opterecen
linearnim iIi kontinualnim opterecenjem iii njihovim kombinacijama (sl.l8.23. i
1824.). Vet poznatim nacinom dobije se Culmannova linija, velicina aktivnog
pritiska (P
A
) i ktitiena klizna ravan (oel. Vawo je da se usvoje granice kliznih
MeiulIIika tla 465
V 110. potpome i potizelwle kOllstrukcije
rizmi ispod sile i u lomnim lackama lerena. Pored lezine prizmi (W) dodaju se
od sila (P,), odnosno ravnomjemog opterecenja (q, .I,) (sI.l8.23.) ...
Na sliei 18.24. prikazan je naein iznalaienja aktivnog pnllska za kohezlJu
t P
A
) kod koherentnog tla. Na c liniji, koja se povuee pod uglom t'J, - - q:> ),
nanese se sila trenja (7; = c· AD) i povuee paralela sa kriticnom linijom sloma tla.
Na sili aktivnog pritiska dobije se velieina sile aktivnog pritiska od kohezije
CPA = CE) i od opterecenja i tezine [PA (y + q) = EF].
18.2.4. POL1GONALNO 1ZWMLJENA UNUTARNJA POVRSINA ZIDA
Velicina i hvatiste aktivnog pritiska P
A
na izlomljenu unutamju stranu zida
mogu se odrediti bilo kojom od metoda, s tim da se odredivanje aktivnog pritiska
vrsi zasebno za svaki dio zida.
h
c
D
H
'f.U
-----
a
;
,P,
d
c

b
'"
b,
5,
I,
SI.18.25. Iznalaienje aktivnog pritiska i dijagram pritiska na zid sa izlomljenom unutarnjom
stranom odreaen Culmannovom metodom.
Za dio zida iznad preloma B (s1.l8.25.) odredi se aktivni pritisak , P
A
za
koji se dobije prilisak u prelomu:
I = 2',PA
, h
(18.47.)
te se nanese dijagram pritiska b, c, b2• Da bi se odredio pritisak 2 P
A
na dio zida
AB, potrebno je produziti pravac zida AB do presjeka sa linijom terena u taeki D. te
466 M eilO.llika da
/8. Aktiwfi pritisak tia"o potpome /ron,ftrukcije
se odredi ukupni aktivni pritisak na Iiniju AD i proracuna pritisak (I,) na dubini
H+h':
I _ 2' 2 P'A
2 - H +h"
(18.48.)
i nacrta dijagram a, aJ, d. Od ovoga trougla odbija se dio trougla b
l
• b" d. Ie je
aktivni pritisak na donji dio zida 'P
A
predstavljen trapezom a, aI, h b,. Napadne
tacke sila I P
A
i 2 P
A
naIaze se u tezistu trougb\, odnosno trapeza.
Ukupni aktivni pritisak PA odredi se iz poligona sila, a hvatiste pomocu
verifuog poIigona.
Slieno prethodnom slucaju, pritiska na poligonalno izlomljen zid
(sI.l8.26.) moZe se odrediti graficki i analiticki. Da bi se dobio ukupni pritisak,
moraju se odrediti parcijalni pIitisci na plohe: CD, BE i AF iz cega se izracunaJu
raspodjele aktivnih pritisaka. Srafirani djelovi trougla predstavljaju parcijalne
velicine sila aktivnih pritisaka 'P
A
i 'P
A
i njihove komponente djeluju u tdiStu
dijagrama pritiska. Rezultanta aktivnog pritiska dobije se pomoou poligona sila, a
hvatiste verifuim poligonom (sI.l8.26.).
F
E
D

H
P.(J§' ,
l '
2 f\."
31i 2'A
A
SI.J8.26. Aktivni pritisak na zid sa poligonalnom unutarnjom stranom zida,

V Pritisak lIa potpor/le i podumne konstrukcije
18.2.5. USWlENO TW lZA ZIDA
Na slici 18.27. dat je slueaj dvoslojnog lIa iza zida a prikazana su dva
nacina iznalaZenja aktivnog pritiska:
» redukcijomjediniene te'line gomjeg (y,) no donji (y,) sloj;
» gomji sloj smatramo optereeenjem donjeg sloja i podjelu sloja 1.
vriimo vertikalno.
Aktivni pritisak prvog sloja (, P
A
) odredi se na nobieajen naein za
homogen materijal jednom od opisanih metoda. Iz poznatog ukupnog aktivnog
pritiska na dio zida visine hi, izracuna se pritisak na dubini hJ, iz poznatog izraza:
I, = 2·, PA (1S.49.)
h, ,
i Dacrta dijagram pritiska koji irna tronglast oblik b;,b;,d'.
G
H
A

-1,-
I;

---',
a;
SI.18.27. Aktivni pritisak uslojenog tla na zid sa dijagramompritiska.
Aktivni pritisak (2 P
A
) na donji dio zida AB odredi se jednom od poznatih
metoda redukujuci zapreminske tezine gomjeg sloja tIa Yl na zapreminsku tezinu
donjeg sloja r 2' tj.:
Ako je YI > Y 2' onda je "" > h, i obratno.

18. Aktivni pritisak lla na potpome konstrukcije
Na ovaj naein za visinn se dobije It, + "" zajednieka zapreminska
Gediniena) tezina y" za koju se odredi fiktivni aktivni pritisak ,P'A i izracuna
velieina pritiska:
I - 2',P'A
'-It,+h,,'
(18.51.)
i Dacrta dijagram pritiska od kojeg se odbije gomji dio trougla VeHeina
aktivnog pritiska na dio zida AB dobije se iz povrsine trapeza a;,a;,b;,b;. koja
iznosi:
p=I;+I, .•
2 A 2''2 '
(18.52.)
sa napadnom taCkom u teziStu trapeza.
Na ovaj nacin dobiju se u tacki B razliciti pritisci sa gornje i donje strane,
kao i dvije ravnine slorna A. F. G, razlieitog nagiba, sto je posljedica razlicitih
karakteristika rnaterijala u slojevirna.
Pritisak na dio zida AB moze se dobiti zamjenom gomjeg sloja
optereeenjem q = y, . h, na granienoj Iiniji slojeva. U tom slueaju podjela na
prizme u gornjem sloju vrni se vertikalnim ravnima u kojima se (kao i izmedu
slojeva) zanemaruje trenje. Prema ovome, tezina prizrne Wi bila bi:
·r
1
+
j
F2 ·rz· Sila 2 PA odredi se iz karakteristika sloja 2, a zatim razlozi u
trapez visine h2, eija se srednja ordinata odredi iz izraza p" = ,PA/It, (8I.1S.27.-a).
Aktivni pritisak na dio zida BD sa tronglastim optereeenjem odredi se na jedan od
vee poznatih metoda.
18.2.6. UTICAl PODZEMNE VODE NA AKTIVNI PRlTISAK
U slueaju postojanja podzemne vode iza zida aktivni pritisak se poveeava.
Ovisno 0 vrsti rnaterijala i stanju podzemne vode ovo pove6anje moze biti veoma
uticajno.
Proracun aktivnog pritiska provodi se odvojeno za pritisak iznad nivoa
podzemne vode (NPV) 'P
A
i za pritisak ispod NPV, ,P
A
. Pored aktivnog pritiska lIa
PA na zid djeluje i hidrostatski pritisak P w. koji treba uzeti u obzir i sa unutarnje i sa
vanjske strane, ukoliko on postoji.
Aktivni pritisak na dio zida BC visine h, (s1.18.28.) odredi se na jedan od
vee poznatih nacina (Culmannovom iii Rebhann - Ponceletovom metodom) i
izracuna velieina pritiska na dubini hJ (sl.lS.2S.-b) prema pozn.tom obr.scu:
I
-_ 2',PA (1853)
, h,' . .
Mehanika tla 469
V Pritisak 110 potpome j podze'l1lle kollslrukcije
gdje ie:
H
1
'P
A
= -y, . p . q po Rebhann - Ponceletu iii se po Culmannovoj metodi
2
h,
graficki oteita velicina. U tom slueaju uzima se zapreminska
Gediniena) tezina dielomieno zasicenogtla vodom iznad NPV y" tj.:
h
y, =(I-n).y, +n'S, 'Yw' (IS.54.)
___ @L ______ -=d,_®"'b'-__
C
A
Q
; "
81.18.28. Odretlivanje aktivnog pritiska u flu sa podzemnom vodom iza zida: opterecenja na
zid (a), dijagram pritiska od tla (b) i vode (e).
Aktivni pritisak 2PA na dio zida AB odredi se na analogan nacin za usJojeni
slucaj tla iza zida, s tim sto se ovaj pritisak racuna sa jedinicnom tezinom tla
potpuno potopljenog u vodi y;, tj.:
y',=(I-n).(y, -yJ. (1S55.)
lspitivanjemje ustanovlieno daje ugao unutarnjeg trenja iznad i ispod NPV
isti, tj. 'P, = 'P, = 'P, a aktivni pritisak na dio ovoga zida djeluje pod uglom 8,.
Redukovanjem visine:
h=h,4, (18.56.)
Y2
iznade se velicina zemljanog pritiska 2PA i proracuna raspodjela pritiska, kojaje u
obliku trapeza abef(s1.l8.2S.-b).
Hidrostatski pritisak izracuna se iz izraza:
1 ,1 ( )'
Pw=zYw'hJ-zywh,-h, '
(IS.57.)
koji raste linearno sa dubinom (sI.18.28.-c). RezuJtirajuca sila P
w
dobije se iz
razlike pritisaka ,P w - zP. u te:liStu trapeza visine h, i djeluje okornito na zid.
470 MehfJllika tla
J 8. Aktivni pritisak ria /fa potpome konstrukcije
Prethodni zadatak, za slueaj postojanja nivoa podzemne vode u tiu iza zida,
maze se rijesiti i na drugi naein (sl.J8.29.). Prvo se odredi aktivni pritisak 'P
A
za
nepotopljeni dio zida BC, stirn da se tetine izdijeljenih prizmi racunaju sa
prirodnom jedinicnom tezinom (zasiceno tlo) y, (sLl8.29.-b). Velieina aktivnog
pritiska razlozi se na trougao pritiska na visini h, sa ordinatom u taeki C:
_ 2',P
A
P'-T'
(18.58.)
Dobiveni pritisak PI zadrzi se kao konstantan uticaj i za diD zida AC, s tim
da se jos doda uticaj potopljenog materijala (sLl8.29.-a). U tom slueaju prizme se
dijele oa nacin da 5e nivo podzemne vode smatra povrsinom terena, a tezina prizmi
racuna se sa efektivnom jedinicnom tezinom materijala (patpuno potopljeno tlo):
y, =Yw", -Yw' (18.59.)
gdje je y zas. i Y w jedinicna tezina zasicenog odnosno vode. Na taj oacin
dobivenu parcijalnu silu aktivnog pritiska razlozimo u trougao pritisaka na visini h2
sa ordinatom u tacki A:
B
h,
c
H
A
®
_ 2',P'A
P,----
It,
b
(18.60.)
@
SI.18.29. IznaZaienje akiivnog pritiska za slucaj podzemne vade u tlu iza zida: opterecenja
na zid sa dijagramima pritiska (a) i tezine tla (b).
Dobijeni trougao dodarno konstantnorn dijelu dijagrama na visini AG, time
se dobio trapez pritiska aed/, u cijero tezistu se pronade aktivni pritisak 2PA, koji
djeluje na dio zida AC pod uglorn 8,. Za dio zida pod uticajern podzemne vode
odredi se pritisak od vade na zid koji Taste linearno sa dubinom cija je maksimalna
vrijednost:
(18.6L)

V Pritisak IIll potporne i podzemJlt korl$trukcije
Rezultirajuea sila P w nanese se u tezistu trougla pritiska j djeluje okomito
na zid.
lake su pritisci na dijelu zida AC smanjeni zbog smanjenja efektivne
tezine, ipak je ukupna sila pritiska sa pritiskom vode znatno veea nego u
norrnalnim slucajevima.
18.2.7. AKTlVNI PRITISAK NA ARMIRANO - BETONSKI POTPORNI ZID
Kod pomjeranja zida pomjera se i dio tla (BeG) zajedno sa zidom pod
uglom 45" + rp /2 i djeluje kao njegov dio.
c'
SI.18.30. Sematski prikaz iznalaienja aktivnog pritiska na armirano· betonski zid.
Prvo se odredi IPA na dio zida AB. zatim na Be 2P'A, ali na taj naein sto se
BC produl.i do sjecista sa terenom u tacki E. Dijagram opterecenja je trapez b, b',
c, c', koji odgovara dul.ini Be. Zatim se produii dul. CD do F i odredi pritisak u
obliku trougla na dul.i FD koji se redukuju na trapez c, c", d, d' (s1.18.30.) i dobije
se sila 3PA'
Nagibi aktivnih pritisaka I) su za kontakt izmedu betona i tla 8 = 2/3rp,
dok na kontaktu tlo - zemJjani klin 15 = rp .
Dimenzioniranje zida vrsi se na osnovu potiska na ravan zida A-G.
472 Mehanika tLa
19. PasivlIi otpar tlo
19. PASIVNI OTPOR TLA
'19.11 UVOD
,
Vidjeli smo iz prethodnih izlaganja da pasivni otpor tla u najsirem smislu
predstavlja otpor protiv sila koje nastoje da ga porn jere. Zbijanjem poluprostora u
horizontalnom smjeru uspostavlja se plasticno stanje pasivnog otpora, odnosno
plasticno stanje pasivnog sloma tla (sI.19.1.-a). Kada je povrsina t1a iza zida
horizontalna, i kada su specificne deformacije (e) konst.mne po cijeloj visini zida,
onda su povrsine klizanja rayne. U svim drugim slucajevima klizne povrsine su
zakrivljene i razlike u velicini kIlna i obliku kliznih povrsina za Rankineovo stanje
ravnoteze i za b ::j: 0 znatno su vece kod pasivnog otpora tla nego kod aktivnog
pritiska t1a (sI.19.1.).
@
;;.;;,,-rf},. . ". -.. -,' -" -
,,"- : 2/3H
:.=. ,- .-,</,
.' IH
. :% .... .
J.
8
a
SI.19.1. Promjene povrsina sloma pasivnog (a) i aktivnog (b) klina lza zida za 0 ;::0.
Zbog ovako znatnih razlika ne preporucuje se proracun otpora tla prema
Coulombu, sa ravnim povrsinama, jer se rezultati razlikuju u odnosu na tacnije
dobivene vrijednosti. Koeficijenti pasivnog otpora tla su prema nekim autorima
(Caquotu i Kerisselu, 1949) i do pet puta yeti od prema Coulombu dobivenih
velicina. Sokolovski (1960) je za razne vrijednosti ugla 8 dobio razlicite vrijednosti
i oblike kliznih ravni (sI.19.1.-a).
Coulombova teorija moZe se, dakle, koristiti sarno ako su pribliZno
zadovoljeni uslovi Rankineove teorije pri 8 = O. Kada je 8 ,,0 onda su povrsine
klizanja zakrivljene, te se ne moze primijeniti Rankineova teroija sloma. Kod
Rankineovog rjeSenja ravan zida mora biti ravan glavnih napona, sto podrazu-
mijeva da je trenje izmedu zida i tla jednako nuli, tj. 8 = 0 . Ovaj uslov najcesce
Mehanika tLa 473
V Pritisak"a potpome i potizemlle kotlstrukdje
nije ispunjen zbog cega se Rankineov metod proracuna pasivnog otpora tla ne
primjenjuje cesto za rjesavanje konkretnih problema.
19.2. METODE ODREBIV ANJA PASIVNOG OTPORA TLA
Postoji vise metoda za odredivanje pasivnog otpora tla medu kojima su
graficke metode: Coulombova, Culmannova, Rebhan - Ponceletova, te metode sa
ciIindricnom kliznom povrSinom i logaritamskom spiralom kao kliznom povrsi-
nom, kao i izvjesne analiticke metode.
19.2.1. COUWMBOVA METODA
Klasican metod proracuna velieine pasivnog otpora tla za slucaj 0 '" 0
moZe se rjesavati prema teoriji Coulomba pretpostavljajuci rayne klizne povrsine, a
postupei proraeuna analogni su onima prikazanim za aktivni pritisak. Sila otpora tla
Q i sila pasivnog pritiska Pp djeluje pod uglom -'I', odnosno -0 od normale na
4jelujuce povrsine.
Za usvojenu proizvoljnu kliznu povdinu, pod uglom 0
1
, pronademo tefinu
kJina ABC WI koju rastavimo na silu otpora trenja Q/ i pasivni otpor JPp, ciji su
nam pravci i smjerovi poznati (sI.l9.2.). lz plana sila dobijemo njihove velieine.
Da bi se dobio najrnanji pasivni otpor tla minPp koji odgovara kriticnoj
kliznoj povrsini tJ
r
(A - Cd po kojoj ce nastupiti najvjerovatnije istiskivanje
materijala na vise pod djelovanjem vanjskih siIa, potrebno je povuci minimum tri
klizne povrsine i provesti analogan proracun kao za prvu povrsinu (sI.19.2.).
Primjenjivanjem teorije ekstrema nanesu se dobivene velicine pasivnog pritiska u
pogodnoj razmjeri iznad terena. Tangenta na ovaj dijagram povucena paralelno sa
terenom daje najmanju vrijednost miDFp i kriticnu ravan 0c'
Metoda ekstrema primjenjuje se i kod kombinovanih oblika kliznih
povrsin., kao <to je prikazano na slici 19.3. Racun se ponavlja za vise kliznih
povrsina sve dok se ne dobije ona koja daje najnifu vrijednost pasivnog otpora.
Interpolacijom se iz dijagrama P p sila nade najmanji pasivni otpor min? p.
Matematski izraz za ukupni pasivni otpor nekoherentnog tla je:
1 2
-y·B ·K
2 p'
(19.1.)
gdje je Kp koeficijent pasivnog otpora tla, koji je za ravan teren i vertikalni zid dat
u tabeli 18.1., za razIicite nagibe sHe pasivnog otpora tla (0) i uglove smicanja
474 Mehallika tla
19. Pasivlli otpor fi.a
('1'), za horizontalnu komponentu sileo Coulomb je dao vrijednost koeficijenta Kp u
analitickom obliku:
Kp
®
B
H
sin
2
(a-tp)
·2 . ( oJ[ Sin\tp+o)sin(tp+fll]
sm a·sm a+ 1
\ sin(a +o)sin(a + fl)
90-.0
W,
(19.2.)
Sl.I9.2. Gra/icko odreiJivanje najmanjeg pastvnog otpora tla (a) i poligon sila (b) prema
Coulombovoj metodi.
Melumika tLa 475
V pritisak fla potpome i podzenme kOllsrrukcije
-dijagram 1ft silo
. 45'-TI2
H
ovaj dio se uzima u obliku:

---;- '. -kruga iii
. A '.' -togaritamskl! spirall!
SI.19.3. lnterpalacija plahe sloma i najmanje site pasivnog otpora minP p"
Coulombova teorija pasivnog otpora tla rijetko se primjenjuje i to sarno
kada je 8 vrlo malo. Terzaghi preporucuje ove metode samo kada je 8 ,; 'fJ /3. Za
Ii = 0 Coulombova metoda daje tacne vrijednosti, koje su identicne vrijednostima
dobivenim po Rankineovom rjesenju.
19.2.2. CULMANNOV GRAFlCKI METOD
BuduCi da pasivni otpor smicanja djeluje suprotno od aktivnog pritiska,
moraju se uzeti negativne vrijednosti Za uglove -lp i -0, tj. pomacni pravci i
pomocne ravnine moraju se nanijeti obratno ad postupka za aktivni pritisak, inace
je U ostalom postupak identican.
Prema ovoj metodi iznalaienja pasivnog otpora tla P
p
• koji djeluje pod
uglom -0 sa normalom na zid, reakcija tla zaklapa ugao -qJ sa normalom na
kliznu povrsinu, pravac tezine tla sa horizontalom - ffJ , a poloZajna linija zatvara
ugao -('1'+8) sa poledinom zida. Tri djelujuee sile W, Pp i Q sijeku se u stanju
granicne ravnotcze u jednoj tacki od kojih je tezina tla W poznata po praveu,
smjeru i velicini, dok su sile Pp i Q poznate sarno po pravcu i smjeru, te se maze
naertati plan sila (sI.19.4.-a, b). Ako ovaj plan sila zarotiramo za 90
0
-'I' u smjeru
suprotnom od kazaljke na satu, sila W poklopi! ce se sa smjerom pravea iz tacke A
nagnutim pod uglom -'I') sa vertikalom u jednom. odnosno (90
0
+'fJ) na
drugoj strani sa pravcem A - L.

8
®
c
CD
19. Pasivni otpor tta
Q w
90
w
t
,'r-
- - -f _:J:lt="f 2
I Y""i'
I /
I /
I //
I /
.//
,
Pp linij<l
Cs
SI.19.4. Odreaivanje pasivnog pritiska prema Culmannu: za jednu kliznu ravan (a), sa
poligonom sUa (b) i sistemom kliznih ravni (c).
Postupak iznalaZenja pasivnog atpora tla Pp za jednu proizvoljnu kliznu
povrsinu prikazan je na ertew 19.4.a i b. Za iznalaZenje minimalne sile otpora
potrebno je povuei vise kliznih povrSina AC, ... AGo (s1.l9.4.-e). Tezine zemljanih
prizmi koje omeduju ove klizne povrsine WI ... W, nanose se na pravae AL pod
uglom -fP U odnosu na horizontalu, cime se dobiju tacke I, II, ... V.
Povlacenjem pravaea iz krajeva ovih tacaka paralelnih sa polozajnom
Iinijom dobiju se presjecne tacke na odgovaraju6im kliznim povrsinama 1', II' ...
V', kaje medusobno spojene obrazuju Culmannovu liniju pasivnog otpora tla.
Tangenta na ovu Pp Iiniju. koja je paralelna sa pravom povucenom pod uglom - ({J •
MeluUlika tla 477
V Pritisak Jill potpome i potizemlle koltStrukcije
daje najmanji pasivni otpor minPp. Pravac povucen kroz tangentnu tacku C' iz
nozice zida A obrazuje kliznu povrsinu najrnanjeg olpora tla AC,. Culrnannova
kriva za pasivni otpor tlaje hiperbolicna.
{19.2.3.\REBHANN - PONCELETOVA METODA
/
Postupak odredivaoja pasivnog otpora Iia prema ovoj metodi analogan je
odredivanju aktivnog s tim da se svi pomocni pravci nanose suprotno
aktivnom pritisku.
Pravu povucenu pod uglom !renja -lfJ prema horizontali iz tacke A
prodliZimo do presjeciSta sa produZelkom linije lerena u tacki H. Imad duzine AH
opiSe se polukrug koji sijece normalu na pravu AH u lacki I. Tacka G dobivena je u
sjecistu poloZajne prave povucene iz tacke B pod uglom - (lfJ + 8) i prave AH.
Prenosenjem duzi AI =,{;;d na pravu pod uglom - lfJ sa horizontalom
se tacka C iz koje se povlaci pravac paralelan poloZajnoj liniji koji sijeee
liniju lerena u tacki D. Spajanjem ove tacke sa nozicom zida A dobije se klizna
povrsina pod uglom fJ, . Iz formiranog lrougla izracuna se velicina pasivnog olpora
Iia sa napadnom tackom u lezistu trougla abc. Sila pa5ivuog olpora lIa Pp djeluje
pod uglom -8 na normalu zida (51.19.5.).
E
I-....!L
- h
SI.19.S. Graficko odreaivanje pasivnog otpora tla premo Rebhann - POllceletovoj metodi:
poslupak iznalaierya (a), dijagram pritiska (b).

19, Pasivni o/por tia
19.2.4. ENGESSEROVA METODA
Odredivanje pasivnog olpora Iia prema Engesserovoj melodi vrsi se kao i kod
aklivnog priliska. Tok graficke konslrukcije prikazan je na slici 19.6.
Kod ave metode pretpostavljaju se ravne klizne povrsine koje ne daju realne
rezultate zbog cega se ona rjede koristi.
w,
0,
W,
0,
w,
a,
w,
a,
w
as
5
Sl. 19. 6. Odreifivenje pasivnog otpora tla prema.Engesserovoj me/odt
19.2.5. KRUiNO.CILINDRICNA KLIZNA POVItS1NA
Prema ovoj melodi prelposlavljaju se klizne povrsine u obliku kruga, sto je
kod pasivnog otpora blize realnasti nego da se uzimaju rayne povrsine. Obieno se
kombinuju krume i pravolinijske povrsine klizanja. Poslupak rjesenja prikazan je
na slici 19.7. za nekoherentni materijal, a na njoj je dat i naein odredlvanja
centra kruga OJ. On Jezi na presjecistu simetrale pravca AE i pravca OlE koji je
okomit na DE i zaklapa sa pravcem BE ugao cpo Kruini luk AE preiazi bez preloma
u pravacED.
Za rjesenje ove kombinovane povrsine sloma koristi se Rankineov usloy
ravnoteze. tj. da klizna ravan ED zatvara ugao 4so-<p/2 sa horizontalom. Za dio
klina CDE iznalazi se pasivni otpor tla jP'p koji djeluje na vertikalni dio CE preko
poznatog izraza:
Mehanika tLa 479
V Pritisak IIa potpome i pomem1le kmlstrukcije
H
Q
Sf. 19.7. lznalaZenje pasivnog otpora tia pomocu kruine i ravne plohe.
I
I
R/
/
I
(19.3.)
Elementarni otpor tla ql kao i rezultirajuci otpor da Q, zaklapa pravcem
radijusa ugao qJ, te prema tome tangira "krug trenja" sa radijusom rl=Rl'sinqJ, gdje
je RI radijus kruznog luka AE. Krug trenja opisuje se oko centra 0, i treba da
tangira pravac BE. lz geometrijskih velie ina odredi se tezina W! segmenta tla
te se uz poznavanje pravea djelovanja velicine pasivnog otpora JP
p
i
poloZaja reakcije tla Q, moze nacrtati poligon sila (sl. 19.7.-b). Tezina segmenta
Wi i pasivni otpor lP'p daju rezultantu R koja prolazi kroz presjecnu tacku 1 ovih
sila. Otpor trenja, odnosno reakcije tla Q, djeluje u tacki 2 koja se nalazi u
presjecistu rezultante R i pasivnog otpora }PI' Tangenta iz taeke 2. na krug trenja r
odreduje smjer sila Qi u poligonu sila, eime je odredena i velicina sile pasivnog
otpora IFp za tu povrsinu. Visekratnim ponavljanjem postupka za viSe razlicitih
kliznih povrsina dobit ce se minimalna velicina pasivnog otpora mirP
p
grafickom
interpolacijom iz dobivene krive.
Iz uslova ravnoteze svih sila oko centra 0, moze se dobiti velie ina
pasivnog otpora tla iz izraza:
Q, ·R,sinrp+W, '[2+'P; '[,
,P
p
(19.4.)
[,
480
19. Pasivni otpor tla
Pomocu "kruga trenja" moZe se iznaci velicina pasivnog otpora tla i za
koherentni materijal. Serna sloma sastoji se od Rankineove zone BCE sa ravnom
povrsinom klizanja i ad zone ABC sa zakrivljenom povrsinom klizanja (s1.19.8.).
Krajnja klizna povrsina koja ogranicava istiskivani klin sastoji se ad pravog dijela
CE i dijela AC, koji se aproksimira krufuim lukom.
Metoda se zasniva na ispitivanjima uslova ravnoteu mase tla ABCE, pri
cemu se dio DCE zamjenjuje adgovarajucim silama pasivnog otpora tla za
koheziju (JF'p) i te'linu tla (2P'p), prema Rankineu. Sila pasivnog otpora Iia koja
djeluje na zid Fp sastojat ce se od dva dijela JFp i 2Fp pri cemu je za svaki dio
posebno poznata napadna tacka (H/2 i Hl3) i nagibni ugao (8).
U prvom slucaju odredi se pasivni otpor da (IF'p) koji se javlja zbog
kohezije (c;«), y=O), uz poznate velicine:
C
A
=c
a
·AB;
,P; = 2· c· h.. . 19(45° + rp 12), koja djeluje na h,!2;
T=c.[;
AC
RT=R=.
AC
(19.5.)
Sila kohezije T odredi se na bazi proizvoda kohezije c i duzine tetive L, a
djeluje paralelno sa njom na udaljenosti RT koja se dobije iz ravnoteze momenata
tangencijalnih sila (jed.19.5.). Adheziona sila izmedu zida i tla C
A
uzima se kao
dio kohezije tla c i za betonske zidove cesto se usvaja da iznosi c
a
=(213 )c.
Poznate sile koje djeluju na masu da ABCD sloZe se u poligon sila i
dobivena rezultanta R2 mora biti u ravnotezi sa silama Q, i JFp (sl. 19.8.-b). Sila
JFp, koja djeluje u Hl2 poznata je po pravcu, te kroz presjek ove sile i rezultante R2
(tacka 3), mora pro"i sila Q, i tangirali krug trenja. Sila Ql predstavlja rezultanlu
napona na povrsini sloma AC.
U drugom slucaju odredi se sila 2P
p
• kada se uzima U obzir tezina
nekoherentnog tla (y:FO, c=O), pri <serou se koristi ista serna sloma kao j u prvom
slucaju (sl. 19.8.-a). Masa tla ABeD odredi se kao rezultanta tezina pojedinih
lamela, a sila 2P'p. koja zamjenjuje Rankineovu zonu CDE, odredi se prema vee
poznatorn izrazu:
2P'p ='!'Y·h,2 ·tg
2
(45°HpI2) =.!.Yr 'hi ·K
p
' (19.6.)
2 2
koja djeluje na h/3.

V Pritisak Ita potporne i podzemne kollstrukcije
Poznate sile W i ,P'
p
sloze se u rezultanlu R3 (sl. 19.8.-b), a zatim iz
poligona sila odrede sile Q, i ,P
p
, poStujuci uslov da sila Q, mora proci kroz
presjek sila R3 i ,P
p
(tacka 4' ) i tangirati krug Irenja.
Na ovaj nacin odrede se sile IP
p
i ,P
p
, a njihova rezultanta Pp predstavlja
ukupan pasivan otpor tla od sopstvene tezine tla i kohezije. Ukoliko postoji i
opterecenje iza zida q, ana se uzima U obzir kOO prvog slucaja iznalazenja
pasivnog otpora tla IP
p
(c¢O, q¢O, y;O) i oblik dijagrama je isti kao za koheziju
(q-Kp).
1) 1'=0. 'Pie I 0
,Pp,,2c:: .h
1
·t9f4S-.fJ21
2J t ~ O ; 'fin 0
, , ,
21j)"Tf'hi·t9 fW.'f121
E
r",O,,,,c::iq 110
,P,
lPp c(2· c{k;.q. Kpq)I'I,
,P,
Sf. 19.8. Graficko odredivanje pasivnog otpora tia pomocu kruine klizne povrsine: sile u
ravni sloma (a) i poligon sila (b).
Opsti izraz za pasivni otpor tla na dubini z mogao hi se napisati U obliku:
p = C • K + q. K + Y . Z'y K . (19.7.)
pcp q p p
482 Mehalljka tla
19. PasiVili otpor fla
ispitivanjem vise kliznih povrsma dobiju se razlicite velicine pasivnog
otpora tla, na osnovu cega se maZe nacrtati kriva ovisnosti, a mjerodavnom se
smalTa ona klizna povr.ina koja daje minimalnu vrijednost sile pasivnog otpor. tIa
(sl. 19.7.).
19.2.6. KLlZNA POVRSINA U OBLIKU WGARITAMSKE
SPlRALE
Klizna por.ina moZe se uzeti u obliku logaritamske spirale (sl. 19.9.).
Obicno je to kombinovana klizna povrsina od )ogaritamske spirale i prave, iIi same
logaritamske spirale koja prelazi u krug pri '1'=0. Ov.j oblik linije sloma nastaje z.
slucaj rotacionog mehanizma klizanja tla. Jednadzba log.ritamske spirale, premo
erteZu 19.9. je:
\0,
\
\
B
A
f
r = To • e!X·/glp
19
~
q,
@
C, C,
I
I
I
(19.8.)
c,
E,
w,
Sl. 19.9. Grajicko odreiltvanje pasivnog otpora I/a pomof:u logaritamske spira/e: sUe u
ravni sloma (a), poligon sila (b).
gdje su ria promjenljive velieine, a ro i 'I' su parametri spirale. Da bi spirala
kontinualno prelazila u pravac DE, pol spirale 0 mora lefati n. praveu BD (sl.
19.9.). Ovo proizlazi iz Cinjenice da pravei BD i DE zaklapaju ugao 90°-'1' koji
zaklapa i tangenta na spiralu sa pravcem radijusa vektora. Za razlicite parametre ro
dobijemo razlicite spiraJe pri cemu se tacka D pornjera po pravcu BD. Poloz.aj poia
spirale 0 na praveu BD odredi se iz uslova da spirala prolazi kroz tacke AiD.
Mehanilm fla 483
V Pritisak lIa potpome i podzemne kollstrukcije
Obicno se spirala nacrta na papiru za odredeni ugao cp i proizvoljna
vrijednost ro, izreze se kaO' sablon i centar 0 se pomjera dO' BD1, pri cemu se
roijenja ro, kao i poloZaj taCke D, te se tako mogu ertati razne spirale.
Iz cinjenice da je za ovu tzv. "geomehanicku" spiraJu ugao izmedu
normale i pravea radijusa vektora jednak uglu cp, proizlazi da ce u svakoj tacki
spirale rezultirajuca sila otpora tla Q imati pravac radijusa vektora. Ova jednadzba
spirale omogucuje iznalaZenje rezultante napona bez poznavanja raspodjele
napona uzduf linije sloma, zbog cega je prikladna za racunanje otpora tla. U stanju
sloma sve komponente napona na svakom dijelu spirale tis usmjerene su prema
polu spirale O. Pri ovome koheziju c treba posebno uzeti u obzir.
Iz uslova ravnotere sila i mO'rnenata na kJinu ABE, mO'ze se prikazati
poligon sila (sl. 19.9.-b) sa rezultantom sila otpora na kliznoj ravni AD\. koja
prolazi kroz pol spirale Ol i sjeciste sila /p
p
i RJ u tacki 2. Povrsina segmenta
spirale AOJD; pomocu koje se moZe izracunati ukupna tezina WI segmenta
ABC1D
I
iznosi (Nonveiller, 1981):
a duzina luka:
A= [e(,a·,g.l -1],
4tgrp
L=. [e(a.,g.l -1].
smrp
(19.9.)
N. venikali C1D
1
kliznog klina C1DIE
I
uzima se da djeluje pasivni otpor
tla jP'p prema Rankineu eime se uspostavlja ravnoteZa na dijelu kliznog segmenta
ABC,D
I
.
adavde:
Analitickirn putem dobije se lP
p
iz uslova ravnoteze L M 01 =0, tj.:
IP
PeP
I
}
(19.10.)
Na sliei 19.9. prikazan je nacin iznalaZenja pasivnog otpora tla (IPp) z.
nekoherentno tlo pomoeu logaritamske spirale i prave klizne povrsine. Poznate
velieine sila lP'p (pronadena na prije opisani nacin) j tezina Wj kliznog tijela
ABC1Dj sastave se u rezultantu R
l
. koja se rastavi na silu otpora tla Ql i sHu
pasivnog otpor. tla IP
p
Sila QI prolazi sjeeistem rezultante RI i sile IPp (tacka 2) i
spaja se sa polom spirale 0
1

484
19. Pasivtli otpor tla
Za iznaJaz.enje minimaJnog pasivnog otpora tla minPp potrebno je
ispitivanje provesti bar za tri klizne povrsine (sl. 19.9.). Za konstrukeiju spirale
koriste se razne tabele u kojima se poJuprecnik spirale r iznalazi ovisno 0 uglovima
a i cp (tabela 19.1.).
®
E
2!3h,
,
H
w.
2PP'
h,
h'l:J
0
F;' @
2 P
0 W,
za stucaj Q
2
, W,
A=ol i '10
,
0'_ 1 'I" 2 2 co )
,'. - 2" "tit tg (45 .fl2
RI/
w,
,
/
2PP'
w,
SI. 19.10. Grajicko odredivanje site at para fla 2Pp za slucaj nekoherentnog tla: sile u ravni
sloma (a), paligan sila (b).
Odredivanje pasivnog otpora tla sa kohezijorn provodi se na analogan
nacm kao i kod kruzne srnicuce povrsine. Na slici 19.10. prikazan je nacin
iznalazenja pasivnog otpora da ,P
p
bez kohezije (c=O, '¥"'O), s tim d. je sarno
naznacena sila kohezije (T) i njeno odstojanje od pola spirale (R
r
). Postupak
iznalazenja sHe IP
p
istovjetanje kao i kod kruzne srnicuce povrsine.
Mehallika tla 485
V Pritimk lUl potpome i podzellUU! kOlutrukcije
Podaci za logaritamsku spiralu
TabeLa 19.1
logaritamska spirala I T
d n; 0
=arca=--·a
To
180'
!ja

if ,5" 2ft 25· TIS' 3if 32,5" 35' J7S ... ,5"
(f , , , ,
I
, , , , ,
I
5"
,
1.02 1,0) 1.04 1,0$ 1,05 1.0.
''''
'»7
"'S
1.09
,(f
I 1,0$ 1.07
'."
1.10 1.11 1,12 1.13 I,J4 1.16 1,19
,S'
,
1,07 1.10 1,13 1.15 U6 us 1;0 J,12 1,25 100
2ft I 1,)0 l.I4 1,18 I.lO 1.22 1,25 ,,28 1.J4 I,U
25' I 1,12 1.17 1.23 1,25 129 132 IJ. 1.40 1.44 l,55
3(f I 1,15 1,11 1,18 1,31 1.J5 1.40 1,44 1.49 1.55 1.69
)5"
,
U8 1,25 1.3) DS 1.42
'''8
1,53 1.60 1.67 1.84
... I 121 119 us 1.44 1,513 1.56 1,6) I,il 1,80
",' I I,2J 1.33 1.44 1.50 1,57 1.65 1.73 W 1.93 2,J9
SO' I 1,26 1,37 I.SO t.57 1.65 1.74 1,84 1.95 208 2,39

I 1;9 1.42 1.S6 1,65 1.74 1.84 1,96 2.09 2,14 1.61
or I l.32 , .. 6 1.63 1,72 1.8) 1.95 2.08 213
2" 2,"
65' I 1,36 lSI 1.70 I,BO 1,92 2,06 2,21 2,39 2.59 3.11
7if I U9 1.56 1,77 1.89 2.02 218 2,35 2,79 3J9
75< I 1,42 1.61 1.84 l.9ll 2.JJ DO 2.50 2,73 3,00 3,70
80'
I
I 1,45 , ..
""
207 1,14 2.43 2,66 292 32J ',04
85'
,
J,49 I.n 2.00 2.16 2.JS W 2..83 3,12 3.47
H'
9rI'
I
,
1.52 !,7i 2,08
21'
248 2,12 3PO 3.J4 3,14 4.81
'''''
I 1,60 1.89 216 24' 274 3,04 3J9 3)' 432 5,7)
1I(f I 1.67

2.4S .3.03 3,40 ),83 4,36
'm
..,
110"
,
1,7S 2,65
3J5 3.80 4JJ ',99 5)13 8.12
DO" I 1.84 218 )2' 171 4.90 5,70 6,71 9,66
140-
,
1.92 ),12 3,57 4,10 4,14 ,,5' 6,52 7,71 ll.s
'SO'
,
2,59 lJ9 3.9'
4,53 5J1J 6.25 1,45
'.99
1),7
160-
,
2,11 ),68 4,28 5.01 5.92 ',06 8,52 10,4 103
,,.. ,
21'
294
'.99
4,68
'''''
6.62 '.9, 9,74 12.1 19,4
18".
,
::.32 ),14 4,32 5.13 6,,, 7,40 9.02 ILl 14,0 23,1
211t
,
1.55 3,80 5,52 6," 8.]0 10,3 1],0 16,7 21.7 39,1
140" ,
3,OJ 4.59 7,OS 8,8S 11,2 14,4 18,8 24,9 33.6 66,0
27ft ,
3.53 5.56 9,00 lL6 15.2 20.1 27.1 52,1 III
300' I 4,j(.l 6,79 11,6 15,S 213,9 28,6 J9,9 56.7 S2.ll 193
330"
,
, ...
<"
14.7 20.1 27,8 .39,2 56.4 83,0 126 JI7
360- I S,)8 9,85 18,7 26,3 31,6 81.4 124
'"
lJ5
Elementarne sile kohezije (dc;=c,ds
i
) koja djeluje u beskonacno malom
elementu (ds,) formiraju oblik spiralnog dijela smicuce povrsine (BC). Prema
486
MeluIJli/w tla
19. PasivlIi otpor fla
ovome rezultantna sila kohezije na liniji sloma bit ce kao sto je i prije navedeno
(s1. 19.11.-b)
T =c·BC=c·Ly, (19.11.)
i biti ce paralelna sa tetivom Be,
Polofuj sile T (RT) odredi se iz uslova sume momenata oko pola O.
Elementamu silu kohezije (c·dsi) mozemo rastaviti u pravcu radijusa spirale
(c·dsrsinrp) i okomito na radijus (c·dsi,cosc:p). Prva prolazi kroz pol spirale j ne
izaziva momenat dok je momenat druge komponente:
dM, =c·ds, 'cosqJ'r, (19,12,)
S obzirom d. je:
dobijemo:
A
B
rda.
dS
i
:;;::---' ,
COSqJ
@
C·dSi,sin'P
(19,13.)
D
S1. J9,ll. Sila koheZije (Ti) na liniji sloma U obliku spirale: elementarna sUa trenja (a) i
rezuitirajuca silo trenja (b),
Ukupni momenat kohezije na liniji sloma Be bit ce nakon sredivanja
(Sarae, 1989):
a,
Me: fdMe=-C_(r,2-
ro
2),
o 2tg'fJ
(19.14,)
Udaljenost sile T od pola 0 nade se na osnovu usJova da je:
odnosno:
487
V Pritisak lIa potpome i podzelIVle kOllstrukcije
RT =--: -- r, -ro :T Me [ c (2
T 2tgf{!
Ova udaljenosl moZe se dobiti i iz izraza (Nonveiller, 1981):
19.2.7. PRORACUN PASIVNOG OTPORA TLA
ANALITICKOM METODOM
Analogno Coulombovoj teoriji, za aktivni pritisak moze
izracunati pasivni olpor nekoherentnog IIa Pp iz izraza (sl. 19.12.):
. Pp : sin(tJ + f{!)= W: [sin 90° - (tJ + f{!)],
odnosno:
Uvrstavajuci vrijednosti:
1 H2
W=-y-i
2 tgtJ
dobivamo:
W sin(tJ + f{!) .
cas( tJ + f{!)
(
..0 ) tgtJ +tgf{!
tg u + f{! = ,
1- tg{} +tgf{!
.
1 + tgf{!
(19.15.)
(19.16.)
se anal itieki
(19.17.)
(19.18.)
1 tg{}
Pp = -yH' ---"--
2 1- tgtJtgf{!
.!yH' tgtJ+;gf{! . (19.19.)
2 tgtJ - tg tJtgf{!
Minimalna vrijednost pasivnog otpora tla minP
p
i kriticna ravan klizanja
{} c dobije se diferenciranjem pasivnog olpora po promjenljivom ugIu {} i
izjednaci sa nuIom, Ij:
(19.20.)
488 Meliallika tia

H
_H_
tg ."..
19. Pasivlli otpor Ita
'I
c
Po
Q W
1T.'f
Sf. 19.12. Sema za analiti6ko odreaivanje pasivnog ofpora fla.
odnosno:
1( 2 \( 1 1
--tgtJ-tg tJtgf{!)- tgtJ+tgf{!

tgtJ-tg'tJ. tgf{!
O. (19.21.)
Sredivanjem ovoga izraza, u kome je vrijednost brojnika jednaka nuIi,
dobije se:
1- tg 'tJ 1 2tg{}
tgf{! iii = tg 2{};
= 2tg{}' tgf{! 1- tg '{}
ctgf{! = tg2{}; (19.22.)
- f{!)= tg2{},
odakleje:
(90
0
- f{!)= 2{}, {} 45° - f{! 12, (19.23.)
izraz koji je za najvjerovatniju kliznu povrsini poznat otprije.
Unosenjem ovog izraza za kriticni ugao u jednadzbi 19.18. dobije se
velie ina pasivnog otpora tla:
iii:
'!Y·H
2
tg
2
(45° +cpl2), (19.24.)
2
(19.25.)
Mehallika tla 489
V Priti.l'ak fla potponle i podzemlle koflstrnkdje
19.3. PRIMJENA PASIVNOG OTPORA TLA
U ciIju odredivanja najrnanjeg otpora lIa mi'P
p
potrebno je na vIse
pretpostavJjenih povrsina sloma odrediti pasivni otpor tla. Da bi se ogranicili na
ispitivanje podrucja vjerovatnog sloma dobro je postaviti klizne ravni sa
pribliZnim smjerom mjerodavne povrsine sloma. Ti smjerovi mogu se naci pomocu
Mohrove kruzllice sloma iznalazenjern uglova U" Uz i u, (sl. 19.13.).
Ukoliko je teren iza zida nagnut (sl. 19.13.), moguce je prirnijeniti sliean
postupak iznalaienja pasivnog otpora tIa. Medutim, oblik Rankineove zone BDE i
nagibi povrsina klizanja BD i DE u odnosu na teren (al i 0.2) trebaju se odrediti po
principima Rankineovog pasivnog otpora II. za nagnut teren (sl. 17.4.). U tom
slueaju potrebno je prethodno odrediti prav.c gl.vnih napona (sl. 19. 13.-b). Ravan
glavnih napona predstavlja povrsina DF, koja polovi ugao izmedu povrsina BD i
DE (sl. 19.13.). Velieinu sile P'p moterno odrediti na osnovu poznatog glavnog
napona (p(5J) za nagnutu povrsinu terena prema konstrukciji na slici 17.4. Ako se
razmalra slucaj koherentnog Iia sa nagnulom povrsinorn terena, povrsine klizanja
za Rankineovu zonu nisu prave, ali se aproksimiraju pravom, posebno ako je
kohezija c mala.
H
prevae ravni
r--glavnih
napona
1/
Sf. 19.13. Zone sloma iza zida za nagnuf ferell: Rankineova [ i radijalna zona II (a),
Mohrove kruinice sloma na povrsini terena (b) i u stapi temelja (c).
Koeficijent Rankineovog pasivnog otpora tla (Kp) za teren nagnut pod
uglom 13 moze se dobiti iz izraza (Braja, 1995):
490 MeJumika tIa
8
0,
t·r
tP,'=h!2C V'k;"" "p,kp)
rI,
19. Pasivlli otpor (la
/.- Ii'
R1/'· /
/" R,/
.. /./ / . ...--Rv· T ..
Sl. 19.14. Pasivni atpor tla is pod temelja za slucaj: c=O, p=O, y¥(J, 8=cp(a) i 1'=0, c¢{), p¥O
(b), sa rezldtantom na povrsinu kUna AB (c), te ukupnim pasivllim otpormn lia
(d).
Mehallika ria 491
V Pdtisak /la potpome i podzemlle korlStrukcije
f3
COS f3 + f3 - COS' cp
K = COS . (19.26.)
p cos f3 - f3 - cos' cp
U ovorne slueaju Rankineov pasivni otpor tla:
P
p 2 p'
(19.27.)
nagnutje pod uglom nagiba terena (II), a djeluje na Hl3 od dna zida.
Koeficijent aktivnog pritiska (KA) za teren pod nagibom analogan je izrazu
19.26., sarno su ispred korijena suprotni predznaci.
Prema metodi pasivnog otpora tla moZe se odrediti nosivost temelja, ij.
operecenje kod sloma (sl. 19.14.). U tome slucaju tIo iznad dna temelja u ravni AE
uzima se kao opterecenje q;y·H.
Ispod temelja form ira se pod opterecel\iem elasticni klin koji se slijeZe
skupa sa temeljom. Da bi se odredile minimalne sile pasivnog otpora koje djeluju
na ovaj klin i njihove velieine, posebno se promatraju dva slueaja opterecenja i
onda se njihovi uticaji sumiraju, tj. za:
a) c=O, p=O, y*O;
b) y=O, c,;O, p,;O.
}
(19.28.)
U prvom slueaju za sile IP'p i 'iW iznade se sila pasivnog otpora tIa IP"p i
sila otpora tla QJ i to za tri klizne povrsine sa velicinama JP"P' 2P"p. 3P "p,
odnosno QI, Q, i Q" te pronade minimalni otpor tIa m"P"p (sl. 19.14.-0).
U drugom slucaju, za dio tla ABC1Dj, kao i za silu I P; , provodi se Isti
postupak proraeuna kao i kad iznalaienja pasivnog otpora tla na potpornu
konstrukciju. Na povrsinama AB i BD djeluju sile kohezije: T, = c·