P. 1
Ko Je Narucio Ubistvo Zorana Djindjica

Ko Je Narucio Ubistvo Zorana Djindjica

|Views: 203|Likes:
Published by Lily Tatic
Zoran Djindjic, ubistvo, nalogodavci, izvrsioci
Zoran Djindjic, ubistvo, nalogodavci, izvrsioci

More info:

Categories:Types, Research
Published by: Lily Tatic on Oct 01, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/18/2014

pdf

text

original

Napisao necenzurirano.

com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Autor: Istraživački tim Necenzurirano.com

Političke promjene u Beogradu, dolaskom na vlast Vlade premijera Zorana Đinđića, ozbiljno su ugrozile tranzicijski poredak moći na Balkanu, dogovoren prije svega tajnim sporazumima elita u Zagrebu i Beogradu tijekom 1990.-ih godina. Ubojstvo srbijanskog premijera bilo je dogovor pripadnika hrvatske i srbijanske političke i financijske elite, uz logističku i organizacijsku podršku političkog, obavještajnog i kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Međutim, sama likvidacija srbijanskog premijera naručena je i organizirana iz Hrvatske. Iako nije znao, svojim je postupcima Đinđić ozbiljno ugrozio financijsko poslovne operacije tranzicijske elite u Hrvatskoj i doveo u pitanje njihove pozicije ekonomske moći, zbog čega su donijeli odluku: „Riješiti se Zorana! .

Nedavno „otkriće kako su se odbjegli pripadnici tzv. „Zemunskog klana koji su sudjelovali u ubojstvu srbijanskog premijera Zorana Đinđića skrivali u Hrvatskoj, ponovno je otvorilo raspravu o okolnostima, ali i naručiteljima i organizatorima Đinđićevog ubojstva. Međutim, još važnija je činjenica kako je uhićenje Sretka Kalinića u Hrvatskoj otkrilo godinama skrivane činjenice o atentatu na srbijanskog premijera. Iako se godinama na ubojstvo Zorana Đinđića gledalo kao na unutarnji problem Srbije, odnosno isključivo kao na atentat s kojim je povezano srbijansko kriminalno podzemlje, uhićenje sudionika atentata na Đinđića otvorilo je „Pandorinu kutiju slučaja Đinđić i otkrilo mučnu činjenicu: ubojstvo srbijanskog premijera stvar je regionalnog kriminalnog dogovora balkanskog političkog, obavještajnog i kriminalnog podzemlja, te političkih elita čije je interese Đinđić ugrozio preuzimanjem vlasti u Srbiji.

Pozadina Đinđićevog ubojstva i dokumenti u posjedu Necenzurirano.com ukazuju na mrežu naručitelja, organizatora i izvršitelja ovog atentata iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, te sa Kosova. Točnije, do sada nepoznati detalji o stvarnom motivu ubojstva premijera Đinđića otkrivaju kako je Đinđićevo ubojstvo naručeno i organizirano iz Hrvatske, a izvedeno je u Srbiji, između ostalih,

1 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

uz pomoć pripadnika dijela srbijanskog kriminalnog podzemlja, i to onog dijela koje je najuže organizacijski, poslovno i financijski povezano kako s kriminalnim podzemljem u Hrvatskoj, tako i s hrvatskim obavještajno sigurnosnim službama, ali i vrlo dobro organiziranim obavještajnim podzemljem u Hrvatskoj, koje u cijelosti kontrolira vrh ratnih kriminalnih struktura hrvatske političke i financijske elite.

Iako je srbijanska istraga i kasniji sudski proces, možda, identificirala dio izvršitelja ubojstva premijera Zorana Đinđića, stvarni motivi ubojstva, kao i naručitelji i organizatori ubojstva, te fondovi iz kojih je financiran atentat na srbijanskog premijera, nikada nisu u cijelosti razotkriveni. Pogotovo motiv i naručitelji ubojstva, koji su do danas ostali u cijelosti nepoznati. To je prije svega zbog izuzetno dobro izvedene kriminalne operacije, u kojoj su naručitelji, organizatori, financijeri ubojstva Zorana Đinđića bili potpuno razdvojeni od izvršitelja ubojstva, pa ih se tijekom istrage nakon provedene Operacije „Sablja nije moglo niti identificirati ni dovesti u vezu s ubojstvom srbijanskog premijera.

Osim toga, zbog trenutka u kojem je Đinđić ubijen i okolnostima pod kojim je ubijen, kao glavni motivi njegovog ubojstva razmatrani su otvaranje Srbije punoj suradnji s Haaškim tribunalom, te sukob srbijanskog premijera s duhanskom mafijom, što je u biti bio potpuno pogrešan trag, koji je srbijanskim istražiteljima onemogućio dolazak do stvarnih naručitelja ubojstva Zorana Đinđića. Obzirom na kriminalno, policijsko, obavještajne, paraobavještajne strukture u Srbiji koje su očito bile umiješane u samo izvršenje ubojstva, logičan prvi zaključak o motivu atentata bio je suradnja Đinđićeve Vlade s Haaškim tribunalom, što se s vremenom pokazalo kao ključna zabluda srbijanske istrage, s kojom su stvarni naručitelji i organizatori Đinđićevog ubojstva i računali, kako trag istrage ne bi doveo do njih.

Međutim, da se malo detaljnije istražilo organizacijske veze tih struktura sa strukturama obavještajnog podzemlja na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini, bilo bi potpuno jasno kako ubojstvo srbijanskog premijera krije puno širu priču, od internog obračuna srbijanskog podzemlja sa Zoranom Đinđićem. Naime, upravo je u Bosni i Hercegovini bio oficir za vezu između izvršitelja atentata na Zorana Đinđića i stvarnih naručitelja i organizatora ubojstva u Hrvatskoj.

2 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

O toj vezi Đinđićevih ubojica i naručitelja i organizatora ubojstva čuo sam neposredno nakon Đinđićevog ubojstva, kada me skupina iskusnih, dugogodišnjih operativaca tadašnje Protuobavještajne agencije kontaktirala vezano za sve okolnosti beogradskog atentata. Tijekom operativne obrade nevezane za atentat na Đinđića, operativci tadašnje POA-e presreli su komunikaciju izvjesnog Milana Damjanovića, koji danas živi u Slatini pokraj Banja Luke, s nekada visokopozicioniranim državnim dužnosnicima Hrvatske, predsjednikom Uprave jedne poslovne banke u Hrvatskoj i predsjednikom Uprave jednog hrvatskog koncerna, u kojoj komunikaciji se spominjalo „rješavanje Zorana . Istovremeno uhvaćena je Damjanovićeva komunikacija s pojedinim fizičkim osobama u Srbiji, koje su bile povezane sa sada već osuđenim izvršiteljima Đinđićevog ubojstva, kao i drugim pripadnicima tzv. „Zemunskog klana , odnosno onoga što je do toga klana ostalo.

Pritom je dodatno važna i činjenica kako je Milan Damjanović održavao operativne veze s pripadnicima obavještajnog podzemlja u Hrvatskoj, kao i visokopozicioniranim djelatnicima Hrvatskih sigurnosno obavještajnih službi, posebno s visokopozicioniranim dužnosnicima tadašnje POA-e i Lončarićeve OA-e. Ukratko, izbor Damjanovića, anonimnog umirovljenika sa srbijanskim i BiH državljanstvom, nekada visokopozicioniranog obavještajnog oficira saveznih, jugoslavenskih obavještajno sigurnosnih služba, koji je i u vrijeme rata bio oficir za vezu srbijanskih i hrvatskih obavještajnih službi, bio je idealan izbor za koordinatora i oficira za vezu za izvođenje ovakve paraobavještajne, kriminalne operacije.

Iste operativne linije komunikacije između srbijanskih i hrvatskih obavještajnih službi, te kriminalnih organizacija u Srbiji i Hrvatskoj, korištene su i tijekom 1990.-ih godina, kada su ih uspostavili internim dogovorima Franjo Gregurić, kao ratni premijer hrvatske Vlade u dogovoru s tadašnjim HDZ-ovim državnim vrhom i Slobodan Milošević, tadašnji srbijanski šef države. Upravo su tim kanalima dogovarani multimilijunski poslovi međunarodnog krijumčarenja oružja, narkotika, cigareta i nuklearnih materijala preko Hrvatske i Srbije, a crni prihodi takvih poslova završavali su u zajedničkim financijskim operacijama hrvatske i srbijanske političke, financijske i kriminalne elite, preko tajnih računa na Cipru, u Njemačkoj, Austriji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, ali i samoj Hrvatskoj.

Istovremeno milijarde američkih dolara koje su pripadnici hrvatske i srbijanske tranzicijske elite iznosili iz Hrvatske i Srbije, završavali su također u zajedničkim financijskim operacijama u bankama u zajedničkom tajnom suvlasništvu u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Austriji.

3 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Te financijske operacije ujedno kriju i tajnu financijske moći tranzicijskih elita na Balkanu, s kojima je Zoran Đinđić, po dolasku na vlast u Srbiji odbio sklopiti nove dogovore i aranžmane o podjeli interesnih sfera i podjeli moći i utjecaja.

Štoviše, ubijeni srbijanski premijer je odmah po dolasku na vlast pokrenuo inicijativu za istragu o tragu novca kojeg je Milošević sa svojim suradnicima iznosio iz zemlje na tajne račune pod njegovom kontrolom, te je pokušao pokrenuti proces za povrat tih sredstava u srbijanski državni proračun. Taj proces kojeg je pokrenula Đinđićeva Vlada u Beogradu, dakako, imao je znatno dalekosežnije posljedice nego što je sam Đinđić u tom trenutku mogao predvidjeti, a zadiranje u same temelje strukture moći balkanskih tranzicijskih elita srbijanskog je premijera na kraju stajalo života.

I ne znajući kamo će odvesti istraga o tajnim računima, Đinđić je pokretanjem beogradske istrage manje ugrozio interese tranzicijske elite u Srbiji, dok je značajnije ugrozio interese hrvatske tranzicijske elite na čelu s trojicom ključnih ljudi koji su kontrolirali zajedničke financijske operacije srbijanske i hrvatske elite: Franjom Gregurićem, ratnim premijerom, Franjom Lukovićem dugogodišnjim predsjednikom Uprave Zagrebačke banke, koji je kao Gregurićev čovjek od povjerenja s hrvatske strane rukovodio zajedničkim financijskim operacijama u bankama na Cipru, u Velikoj Britaniji, Austriji i Francuskoj, te Antom Vlahovićem, predsjednikom Uprave Adris Grupe, koji je kontrolirao glavninu balkanskog krijumčarenja cigareta, ali je istovremeno bio zajednički predstavnik tajnih srbijanskih i hrvatskih suvlasnika u TDR-u i Adris Grupi.

S druge strane, upavo je iz Đinđićevog kruga bliskih suradnika Greguriću i njegovim suradnicima „procurila informacija o istrazi o tajnim računima koju je pokrenula Đinđićeva Vlada. Današnji ministar financija u Vladi Srbije Mlađan Dinkić, bio je tada jedan od Đinđićevih ljudi u komisiji koja je trebala istražiti tzv. Miloševićeve tajne račune, međutim, kako je vrijeme pokazalo upravo je Dinkić bio „slaba točka ove komisije i istrage u cjelini. U vrijeme pokretanja istrage Đinđićeve Vlade o tajnim inozemnim računima, Mlađan Dinkić obnašao je dužnost guvernera Narodne banke Jugoslavije, te šefa tima eksperata pri Komisiji za ispitivanje zlouporaba u području privrede i financijskog poslovanja Vlade Republike Srbije, te je po funkciji bio jedan od najvažnijih ljudi koji su po nalogu Đinđićeve Vlade trebalo provesti

4 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

sve istražne radnje o tajnim inozemnim računima.

Dinkić je, naime, rodbinski blisko povezan sa srbijanskim tajkunom Miroslavom Miškovićem, koji je, pak, u bliskim odnosima upravo s Franjom Gregurićem i njegovim klanom u Hrvatskoj, pa se smatra kako je upravo Mišković iskoristio Dinkića kako bi preko njega dolazio do podataka o tijeku srbijanske istrage o tajnim računima, nakon čega je podatke proslijeđivao svojim hrvatskim partnerima, točnije Franji Greguriću i njegovim bliskim suradnicima, prije svega Franji Lukoviću i Anti Vlahoviću. Mišković je, naime, i životno bio zainteresiran da se istraga o tajnim računima ne proširi na Hrvatsku, prije svega jer je i sam bio povezan s pranjem novca sumnjivog porijekla preko Zagrebačke banke, kojim je operacijama koordinirao upravo Franjo Luković.

Osim toga, prema insajderskim informacijama iz same Zagrebačke banke, smatra se kako je Miroslav Mišković jedan od tajnih opunomoćenika tajnih srbijanskih suvlasnika na koje su prebačene kako dio dionica same Zagrebačke banke, tako i tajni dio suvlasništva srbijanskih suvlasnika nad dionicama Tvornice duhana Rovinj, a koje je poslove u cijelosti godinama nadzirala i operativno koordinirala pokojna Borka Vučić, osoba koja se i sama našla na udaru istrage Đinđićeve Vlade, zbog tajnih računa koje je kontrolirala kao Miloševićeva osoba od povjerenja.

Stoga je upravo Miroslav Mišković predstavljao osobu od povjerenja Gregurićevog klana i vrha hrvatske tranzicijske elite, kako bi u svakom trenutku kontrolirali tijek istrage Đinđićeve Vlade o tajnim Miloševićevim računima, te kako bi na taj način mogli kontrolirati štetu zbog pokretanja te istrage. Kada je u veljači 2002. godine postalo jasno kako se šteta više ne može kontrolirati i kako bi cijela stvar mogla izmaknuti kontroli, postalo je jasno kako se Zorana Đinđića mora zaustaviti u njegovom naumu da Miloševićeve financijske poslove preko tajnih računa u inozemstvu u potpunosti istraži. Da je istraga provedena do kraja, rezultat takve istrage do temelja bi uzdrmao tranzicijske strukture moći na Balkanu i ugrozio balkanski tranzicijski poredak moći, uspostavljen tajnim dogovorima Zagreba i Beograda 1990.-ih godina.

Međutim, početkom 2002. godine i u veljači 2003. godine, dakle u mjesecima neposredno prije ubojstva premijera Đinđića, dvije su situacije bile presudne, a za elitu u Hrvatskoj i njihove

5 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

partnere u Srbiji i ostatku Balkana, predstavljale su zvono na uzbunu. Naime, u veljači 2002. godine u Hrvatskoj su se intenzivirale aktivnosti privatnih, fizičkih osoba, malih dioničara Zagrebačke banke koji su tražili istragu o pretvorbi i privatizaciji Zagrebačke banke, te su tražili i istragu o inozemnim financijskim operacijama Zagrebačke banke tijekom 1990.-ih godina, a otkriveni su i prvi dokumenti koji su ukazivali kako je tijekom pretvorbe i privatizacije Zagrebačke banke utajeno vlasništvo nad dionicama koje je trebalo pripasti Republici Srbiji. Istovremeno je o temi Zagrebačke banke započela i prva neformalna korespondencija i razmjena informacija sa predstavnicima vlasti u Srbiji, koja je trajala od veljače 2002. godine, pa sve do ožujka 2003. godine. Samo godinu dana kasnije, u veljači 2003. godine, dakle nešto manje od mjesec dana prije Đinđićevog ubojstva, u Beogradu su, najbliži suradnici pokojnog premijera Zorana Đinđića, premijera informirali o sumnjivim aktivnostima Mlađana Dinkića i ostalih, zbog prikrivanja saznanja u istrazi o tajnim srbijanskim računima u inozemstvu. Kasnije, u veljači 2006. godine zbog sumnji na počinjenje kaznenih djela protiv Dinkića i ostalih podnesena je opširna kaznena prijava u Beogradu, označena kao "strogo povjerljivo".

Ta dva događaja, u Zagrebu i Beogradu, bili su „kap koja je prelila čašu , pa je aktiviran plan likvidacije srbijanskog premijera kako bi se zaustavile istrage o tokovima novca iz balkanskih država tijekom 1990.-ih godina. Kada su podnesene prve kaznene prijave u slučaju Zagrebačke banke, početkom 2002. godine, bio je to jasan znak da bi Đinđićeve istrage mogle otići predaleko, te ih se u tom slučaju neće više moći kontrolirati. Osim toga, da su nastavljene istražne aktivnosti Đinđićeve Vlade, oligarhijski financijsko ekonomski, društveni i politički poredak Hrvatske urušio bi se kao kula od karata, a dobar dio pripadnika tranzicijske političke elite, sam vrh financijsko ekonomske elite i najviši državni dužnosnici našli bi se na optuženičkoj klupi, ili bi u najmanju ruku njihovi prljavi, tranzicijski, ratnoprofiterski poslovi postali javna stvar. Zato je u veljači 2002. godine grupa hrvatskih oligarha, financijskih moćnika iz sjene, te političko obavještajnih moćnika odlučila dati zeleno svjetlo za operaciju likvidacije srbijanskog premijera. Za njih bila je to stvar izbora između jedine dvije preostale opcije: ili on ili oni.

Jul 11, 2010 at 12:22 PM

6 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Zagrebačka banka bila je za hrvatsku političku i ekonomsku elitu ključna financijska institucija, jer je preko nje odrađena pretvorba i privatizacija glavnina vodećih poduzeća u Hrvatskoj, te je bila ključna institucija za kontrolu monopolizacije duhanske proizvodnje i uspostave logističke mreže onoga što danas nazivamo duhanskom mafijom. S druge strane za Miloševićevu političku i financijsku elitu Zagrebačka banka bila je jedan od glavnih punktova za pranje novca koji je izvlačen iz srbije na tajne račune u inozemstvo, te su Miloševićevi povjerenici preko Zagrebačke banke kontrolirali udjele u inozemnim bankama preko kojih je Milošević organizirao pranje novca izvlačenog iz srbije, dok su s druge strane upravo preko Zagrebačke banmke prebacivani u inozemstvo i financijski prihodi od šverca oružja, narkotika, nuklearnih materijala, ali i krijumčarenja cigareta. Istraga Đinđićeve Vlade o Miloševićevim računima vodila je neminovno prema političkom Zagrebu, a tijek srbijanske istrage mogao je dovesti do Zagrebačke banke, što bi u konačnici urušilo tranzicijsku ekonomsku elitu Hrvatske. Upravo je slučaj Zagrebačke banke ključ odgovora na pitanje tko je naručio ubojstvo Zorana Đinđića.

Da je srbijanski premijer Zoran Đinđić ostao živ, te nastavio istragu o tajnim računima Miloševićeve Vlade u inozemstvu, otkrila bi se najstrože čuvana tranzicijska tajna Balkana; tajni financijsko poslovni aranžmani i dogovori HDZ-ove vlasti u Zagrebu, točnije Franje Gregurića i Franje Tuđmana, s Miloševićevom vlasti u Beogradu. Konačno, istraga bi dovela do rušenja uspostavljenog poretka moći ne samo u Srbiji, nego prije svega puno drastičnije u samoj Hrvatskoj, jer bi se razotkrili detalji nastanka tranzicijskih financijskih, ekonomskih i političkih struktura koje i danas vladaju Hrvatskom.

Drugim riječima, istraga Đinđićeve Vlade o Miloševićevim računima vodila je neminovno prema političkom Zagrebu, a tijek srbijanske istrage mogao je dovesti do Zagrebačke banke, što bi u konačnici urušilo tranzicijsku ekonomsku elitu Hrvatske. Upravo je Zagrebačka banka ključ odgovora na pitanje tko je naručio ubojstvo Zorana Đinđića.

7 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

S jedne strane Zagrebačka banka bila je za hrvatsku političku i ekonomsku elitu ključna financijska institucija, jer je preko nje odrađena pretvorba i privatizacija glavnina vodećih poduzeća u Hrvatskoj, te je bila ključna institucija za kontrolu monopolizacije duhanske proizvodnje i uspostave logističke mreže onoga što danas nazivamo duhanskom mafijom.

S druge strane za Miloševićevu političku i financijsku elitu Zagrebačka banka bila je jedan od glavnih punktova za pranje novca koji je izvlačen iz srbije na tajne račune u inozemstvo, te su Miloševićevi povjerenici preko Zagrebačke banke kontrolirali udjele u inozemnim bankama preko kojih je Milošević organizirao pranje novca izvlačenog iz Srbije, dok su s druge strane upravo preko Zagrebačke banmke prebacivani u inozemstvo i financijski prihodi od šverca oružja, narkotika, nuklearnih materijala, ali i krijumčarenja cigareta. Dakle, dok je u Hrvatskoj Zagrebačka banka bila financijska institucija preko kojeg su povlašteni pripadnici financijske i ekonomske elite u tranzicijskom procesu pretvorbe i privatizacije nekadašnjih društvenih poduzeća stjecali multimilijunska bogatstva i tako postajali financijski oligarsi ratom opustošene i osiromašene Hrvatske, Milošević je preko Zagrebačke banke kontrolirao svoje financijske operacije na tajnim računima u inozemstvu, kao i srbijanski udio u poslovima međunarodnog krijumčarenja cigareta preko balkanskih država.

Taj savez ratnog, tranzicijskog Zagreba i Beograda nije nastao slučajno, preko noći, već je uspostavljen dugotrajnim dogovorima o podjeli kontrole nad financijskim tržištem u bivšoj Jugoslaviji, kojeg su predstavnici iz Hrvatske dogovorili s Miloševićem krajem 1989. godine, nakon čega je Milošević prešutno dao suglasnost da se Zagrebačka banka registrira prema novim zakonskim propisima kao dioničarsko društvo, sa novom vlasničkom strukturom, u kojoj su bili prikriveni tzv. tajni suvlasnici banke, kako iz Hrvatske, tako i iz Srbije. Naime, kako su 1989. godine prilikom stupanja na snagu tadašnjeg saveznog Zakona o bankama i drugim financijskim institucijama suvlasnici Zagrebačke banke u značajnom udjelu bile pravne osobe iz Republike Srbije, tako je kod preoblikovanja Zagrebačke banke društvenopravne osobe u dioničarsko društvo po novom zakonu, trebalo regulirati i odnose sa srbijanskim suosnivačima, odnosno sa srbijanskim ulagačima u društveni kapital tadašnje Zagrebačke banke.

Bez tog dogovora Narodna banka Jugoslavije u Beogradu, kao tada nadležna institucija za izdavanje odobrenja za osnivanje banaka u tadašnjoj SR Hrvatskoj, nikada ne bi dopustila osnivanje Zagrebačke banke dioničarskog društva, odnosno njezino preoblikovanje iz društveno pravne osobe u dioničarsko društvo prema Zakonu o bankama i drugim financijskim institucijama.

8 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Bila je to, zapravo, prva privatizacija jedne banke u Hrvatskoj, točnije prva privatizacija uopće provedena u tadašnjoj Hrvatskoj, potkraj 1989. godine.

Radilo se ujedno o strateški važnoj operaciji za odnose unutar balkanskih elita, jer je Zagrebačka banka s jedne strane kontrolirala veći dio tadašnje hrvatske privrede, te najveći dio hrvatske proizvodnje cigareta, što je kasnije postao jedan od najvećih crnih prihoda tranzicijskih političkih elita kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji, dok je istovremeno nadzirala i inozemne bankarske, financijske operacije srbijanske i hrvatske elite, koje su započele još krajem 1980.-ih godina, osnivanjem nekoliko inozemnih banaka pod kontrolom banaka iz bivše SFRJ, a preko kojih su obavljanje operacije izvlačenja novca na privatne i tajne inozemne račune, te operacije pranja novca izvučenog iz nekadašnjih republika bivše SFRJ. Zato je kontrola nad operacijama Zagrebačke banke bila gotovo podjednako važna Miloševićevom režimu, obzirom da je ZABA i formalno bila suvlasnik banaka preko kojih je Milošević izvlačio novac iz Srbije, a potom ga prao u financijskim operacijama

Uz posredovanje bliskih suradnika Slobodana Miloševića, Savjet guvernera Narodne banke Jugoslavije, izdao je 9. stuenog 1989. godine Rješenje broj 116, kojim je dao dozvolu za osnivanje Zagrebačke banke dioničarskog društva, koje je potpisao tadašnji predsjednik Savjeta guvernera i guverner Narodne banke Jugoslavije Dušan Vlatković. „Osnivački odbor Zagrebačke banke dioničarskog društva, Zagreb podnio je Narodnoj banci Jugoslavije zahtjev za izdavanje dozvole za osnivanje, sa propisanim dokazima i dokumentacijom. Razmatrajući ovaj zahtjev, Savjet guvernera je na svojoj 367. sjednici, održanoj 9.11.1989. godine, ocijenio da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za osnivanje banke, kao i da je zahtjev opravdan, pa je riješio kao u dispozitivu , stoji u rješenju Narodne banke Jugoslavije od 9. studenog 1989. godine. Samo četiri dana kasnije, 13. studenog 1989. godine održana je praktički u tajnosti Osnivačka skupština Zagrebačke banke d.d., sa osnivačkim fondom u iznosu od tadašnjih 8,630 milijarda dinara, kako to potvrđuje i potvrda o uplati osnivačkog fonda, koju je 13. studenog 1989. godine potpisao predsjednik Skupštine Zagrebačke banke Vjekoslav Srb. Međutim, u tom je postupku suglasnost srbijanskog partijskog čelnika Slobodana Miloševića bila od presudnog značenja. Jer, Milošević je mogao spriječiti ovakvu tajnu pretvorbu Zagrebačke banke u dioničarsko društvo, da je kojim slučajem otvorio pitanje srbijanskog suvlasništva nad dionicama Zagrebačke banke, odnosno da je pokrenuo pitanje vlasništva pravnih osoba iz Srbije nad

9 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

društvenim kapitalom banke, te da je inzistirao da ili Srbija, ili pravne osobe s područja Srbije budu upisani kao osnivači usklađene Zagrebačke banke, kao dioničarskog društva. Da je Milošević otvorio to pitanje, Zagrebačka banka ne bi dobila suglasnost savezne Narodne banke Jugoslavije za postupak osnivanja Zagrebačke banke kao dioničarskog društva.

Prema dogovoru s Miloševićem u prvoj emisiji dionica Zagrebačke banke 1990. godine, utajene su dionice Zagrebačke banke koje su trebale pripasti pravnim osobama u Republici Srbiji, po osnovu njihovog ulaganja u društveni kapital banke, dok su prava na vlasništvo nad tim tajnim udjelima u vlasništvu banke, pripala Miloševićevim povjerenicima koje je kasnije i u Zagrebačkoj banci i u Adris grupi, odnosno Tvornici duhana Rovinj, predstavljala sada već pokojna Borka Vučić., Dakle, puštanjem u prodaju prve emisije dionica Zagrebačke banke stvoreni su preduvjeti da operativnu kontrolu nad Zagrebačkom bankom zadrže s jedne strane menadžeri povezani s kasnijim premijerom Franjom Gregurićem u Hrvatskoj, te Slobodan Milošević preko tajnih povjerenika koji su kontrolirali tajno suvlasništvo u Zagrebačkoj banci. Da je to doista tako, govori sam proces pretvorbe Zagrebačke banke u dioničarsko društvo, tijekom kojeg su utajene dionice koje su trebale pripasti pravnim osobama u Srbiji, te tajna izvješća Zagrebačke banke iz 2008. godine, gdje se vidi kako je većinsko vlasništvo nad dionicama Zagrebačke banke, suprotno javnim izvješćima te financijske kuće, skriveno iza tajnih skrbničkih računa kod same banke, a kojima operativno upravlja Uprava banke na čelu s Franjom Lukovićem.

Prema dostupnoj dokumentaciji, koju je Zagrebačka banka označila i skrivala pod oznakom poslovne tajne, razvidno je kako je prilikom osnivanja Zagrebačke banke kao dioničarskog društva 1989. godine, te prilikom izdavanja prve emisije dionica početkom 1990. godine došlo do utaje čak 888 tisuća 298 dionica, točnije za više od 50% osnivačkog kapitala koji je bio upisan u bilanci za 1989. godinu, Skupština Zagrebačke banke, prema dogovoru s Miloševićem nije izdala dionice, koje su trebale pripasti Gradu Zagrebu, Republici Hrvatskoj, zaposlenicima banke, te Republici Srbiji, odnosno pravnim osobama na području tadašnje SR Srbije. Bio je to tek početak jedne od najvećih financijsko bankarskih prijevara na Balkanu 1990.-ih godina, dogovorene na relaciji Zagreb ‒ Beograd. Na temeljima te prijevare, Slobodan Milošević je preko Zagrebačke banke organizirao mrežu financijskih organizacija i tajnih računa preko kojih je izvlačio novac iz Republike Srbije, na tajne račune u inozemstvu, koje je kasnije reinvestirao djelomično upravo na Balkanu preko parainvesticijskih fondova koji su raspolagali novcem opljačkanim iz tranzicijskih balkanskih

10 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

država. Osim toga, upravo preko te financijske mreže, razvijene u početku preko kontrole nad Zagrebačkom bankom i s njom povezanim pravnim osobama u inozemstvu, srbijanska i hrvatska elita organizirala je sustav pranja novca od međunarodnog krijumčarenja oružja, narkotika, nuklearnih materijala, cigareta, nafte, i drugih za krijumčarenje profitabilnih roba, kao primjerice kave, šećera i slično. Najveći dio novca iz srbijanskog proračuna, kojeg je Slobodan Milošević tranferirao na tajne račune u inozemstvu, završio je upravo u inozemnim bankama čiji je suvlasnik bila Zagrebačka banka d.d., koja je i kontrolirala te financijske operacije. Slijedeći trag Miloševićevih tajnih računa, Zoran Đinđić, koji je u Srbiji pokrenuo tu istragu, opasno se približio tragu balkanske tranzicijske mafije u Hrvatskoj, koja je na kraju još 2002. godine naručila njegovo ubojstvo, koje je tada trebalo biti izvršeno u Banja Luci, uz logističku pomoć pripadnika albanskih kriminalnih organizacija.

Jul 13, 2010 at 02:34 PM

Đinđić je ubijen kako bi se onemogućila istraga o tzv. tajnim Miloševićevim inozemnim računima, odnosno kako se ne bi otkrilo da je tranzicijski politički Zagreb pružao logističke, financijske usluge u Miloševićevom pranju novca, koji je sa tajnih inozemnih računa reinvestiran preko povjereničkih računa u kreditne operacije na Balkanu i tako opran se vraćao ponovno na račune triju poslovnih banaka koje je Milošević kontrolirao preko tajnih udjela u Zagrebačkoj banci. Ubojstvom premijera Zorana Đinđića korumpirane političke elite u Zagrebu i Beogradu pokušale su spriječiti da se otkrije jedna od najbolje čuvanih tajna tranzicijskog Balkana. Ubojstvom Đinđića pripadnici političkih elita u Zagrebu i Beogradu pokušali su prikriti jednu od najbolje čuvanih tranzicijskih tajna Balkana Tajna dokumentacija Zagrebačke banke d.d., koju posjedujemo dokazuje kako je Slobodan Milošević 1990.-ih godina novac iz Srbije iznosio na tajne račune upravo preko pravnih osoba povezanih sa Zagrebačkom bankom. Strogo povjerljivi dokumenti Uprave Zagrebačke banke otkrivaju i tehnologiju skrivanja tzv. Miloševićevih dionica u Zagrebačkoj banci, odnosno dionica Zagrebačke banke koje su nakon pretvorbe ZABE u dioničarsko društvo trebale pripasti Republici Srbiji, ali su u dogovoru s Miloševićem utajene, a Miloševićevi punomoćnici kasnije su upravo preko tih tajnih udjela kontrolirali tajne srbijanske financijske operacije pranja novca preko Zagrebačke banke.

11 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Đinđić je ubijen kako bi se onemogućila istraga o tzv. tajnim Miloševićevim inozemnim računima, odnosno kako se ne bi otkrilo da je tranzicijski politički Zagreb pružao logističke, financijske usluge u Miloševićevom pranju novca, koji je sa tajnih inozemnih računa reinvestiran preko povjereničkih računa u kreditne operacije na Balkanu i tako opran se vraćao ponovno na račune triju poslovnih banaka koje je Milošević kontrolirao preko tajnih udjela u Zagrebačkoj banci. Ubojstvom premijera Zorana Đinđića korumpirane političke elite u Zagrebu i Beogradu pokušale su spriječiti da se otkrije jedna od najbolje čuvanih tajna tranzicijskog Balkana.

Istraga koju je započela Vlada premijera Zorana Đinđića, neposredno nakon preuzimanja vlasti u Srbiji, bila je usmjerena prije svega na zlouporabe u financijskom poslovanju srbijanske Vlade u vrijeme režima Slobodana Miloševića, odnosno pokušavalo se utvrditi trag tzv. Miloševićevim tajnim računima, ili točnije financijskim operacijama pranja novca koji je iz Srbije izvlačen 1990.-ih godina. Potpuno neočekivano, Zagrebačka banka se našla u središtu istrage, a tragovi su vodili do početka 1990.-ih godina, odnosno do sumnjive pretvorbe i privatizacije Zagrebačke banke, kada je prilikom njezinog pretvaranja iz društveno pravne osobe u dioničarsko društvo utajeno suvlasništvo Republike Srbije nad dionicama Zagrebačke banke. Iako se u početku smatralo kako je utaja izvršena s hrvatske strane bez znanja dužnosnika Republike Srbije, dokumenti su u međuvremenu jasno pokazali kako je prikrivanje suvlasništva Srbije nad Zagrebačkom bankom bio dogovor sa Slobodanom Miloševićem, postignut potkraj 1989. godine.

Bila je to prijelomna točka u izgradnji mreže financijskih institucija, koje su balkanskim političkim elitama 1990.-ih godina služile za organizirane operacije međunarodnog pranja novca opljačkanih iz država nastalih raspadom bivše SFRJ, prije svega iz Hrvatske i Srbije, a koji je kasnije, preko povezanih bankarskih kuća u inozemstvu, reinvestiran u tranzicijski Balkan u obliku inozemnih bankarskih kredita. Hrvatska je bila ključna točka tog transbalkanskog organiziranog bankarskog, financijskog kriminala, a u tom smislu od presudnog je značenja bila upravo vlasnička kontrola nad Zagrebačkom bankom d.d., koja je svojim suvlaničkim udjelima, pak, kontrolirala inozemne banke preko kojih su vlasti u Zagrebu i Beogradu izvlačile novac iz matičnih država na tajne inozemne račune. Zato je bilo bitno uspostaviti takvu vlasničku, dioničarsku strukturu Zagrebačke banke d.d. Zagreb, koja će Tuđmanovim i Gregurićevim povjerenicima u Zagrebu, s jedne strane, i Miloševićevim povjerenicima u Beogradu s druge strane, omogućiti potpunu kontrolu nad

12 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

operacijama pranja novca opljačkanog iz Hrvatske i Srbije tijekom 1990.-ih godina.

Način na koji su, prema prethodnom dogovoru s Miloševićem i njegovim ljudima, prilikom pretvaranja Zagrebačke banke iz društvenopravne osobe u dioničarsko društvo, utajene dionice Zagrebačke banke, koje su trebale pripasti Republici Srbiji, najbolje opisuje dokumentacija o pretvorbi Zagrebačke banke, odnosno dokumenti o osnivanju nove banke, imovinom i ulozima ranijih osnivača banke, ali koji su prilikom osnivanja nove Zagrebačke banke d.d., jednostavno izostavljeni iz popisa osnivača i dioničara banke. Transformacija banke u dioničarsko društvo izvršena je temeljem Rješenja Narodne banke Jugoslavije od 9. studenog 1989. godine, kojim je odobreno to osnivanje, na temelju kojega su osnivači, tada još uvijek društvenopravne osobe, u osnivački fond uplatili ukupan iznos od 8 milijarda 630 milijuna „inflatornih dinara, što potvrđuje Potvrda o uplati u Osnivački fond, te Izvod iz zapisnika Osnivačke skupštine banke od 13. studenog 1989. godine. Iznos osnivačkog fonda denominiran je dana 1. siječnja 1990. godine u iznos od 863 milijuna tzv. „Markovićevih dinara, za što je Zagrebačka banka u tom trenutku izdala 863 tisuće dionica. Tom prilikom Zagrebačka banka prijavila je samo 1287 osnivača, koji su upisani u početno stanje dioničarske knjige banke, a koja je pohranjena u Registru tadašnjeg Privrednog suda u Zagrebu (danas: Trgovački sud u Zagrebu). Temeljem odluke o izdavanju dionica I emisije razvidno je da je na dan 27. prosinca 1989. godine, kao dan donošenja odluke, jedna dionica I emisije iznosila 10 milijuna inflatornih dinara, što je sa danom 1. siječnja 1990. godine iznosilo tisuću tzv. „Markovićevih dinara. Identičan podatak o nominalnoj vrijednosti jedne dionice dala je i Odluka o izdavanju dionica II emisije.

Međutim, ti podaci su u neskladu sa podacima iz Odluke o utvrđivanju Bilance stanja i Bilance uspjeha Zagrebačke banke za 1989. godinu, koja je donesena na temelju Odluke o usklađivanju, točnije osnivanju Zagrebačke banke d.d. Treba pri tomu naglasiti da iskazani kapital prema ovoj odluci nije sukladan dobivenom rješenju o osnivanju banke od strane Narodne banke Jugoslavije, te nije sukladan niti navedenom nalogu o uplati osnivačkog kapitala banke. Iz spomenute Odluke o utvrđivanju Bilance stanja i Bilance uspjeha Zagrebačke banke za 1989. godinu, razvidno je da je Osnivački fond iznosio 17 bilijarda 512 milijarda 892 milijuna 293 tisuće i 300 inflatornih jugo dinara, što je pak na dan 1. siječnja 1990. godine iznosilo milijardu 751 milijun 289 tisuća 293 jugo dinara, poznatijih kao tzv. „Markovićevi dinari. Prema tim podacima iz bilance za 1989. godinu, banka je morala izdati čak milijun 751 tisuću 298 dionica nominalne vrijednosti tisuću „Markovićevih dinara, dok je banka izdala tek 863

13 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

tisuće dionica.

Podaci iz ovih dokumenata, u posjedu Necenzurirano.com, jasno ukazuju na to kako su prilikom pretvorbe Zagrebačke banke u dioničarsko društvo jednostavno utajene dionice banke, koje su trebale pripasti vlasnicima, koji prilikom prijave u Registar kod Privrednog suda u Zagrebu, nisu navedeni kao izvorni dioničari i osnivači banke, iako je to trebalo biti učinjeno. Ukratko, to znači da je nedostajalo 888 tisuća 298 dionica Zagrebačke banke d.d., odnosno za preko 50% osnivačkog kapitala koji se nalazio u bilanci banke za 1989. godinu nisu izdane dionice. Za tih, preko 50% osnivačkog kapitala, uvidom u strogo povjerljivu dokumentaciju banke, kao i izvorne društvene ugovore o osnivanju Zagrebačke banke, koje u cijelosti posjedujemo, trebalo je izdati dionice izvornim osnivačima Zagrebačke banke, odnosno Gradu Zagrebu, Republici Hrvatskoj, radnicima banke koji su radili u banci od 1945. do 1989. godine, te „Jugobanci , odnosno Republici Srbiji, po osnovu ulaganja Jugobanke u osnivanje Zagrebačke banke.

Ovo potvrđuje i Odluka o utvrđivanju Bilance stanja i Bilance uspjeha Zagrebačke banke d.d. za 1990. godinu, koju je donijela Skupština banke na četvrtoj sjednici dana 27. ožujka 1991. godine. Prema toj odluci, osnivački fond je u tom trenutku narastao na iznos od 2 milijarde 458 milijuna 433 tisuće dinara, što znači da je banka na taj dan morala imati dva milijuna 458 tisuća 433 dionice, odnosno da je u odnosu na godinu ranije, nastao novi kapital za kojeg je banka trebala izdati novih 707 tisuća 144 dionice. Ovo povećanje Osnivačkog fonda, odnosno broja dionica koje je banka morala prikazati (od milijun 751 tisuću 289 dionica na dan 31.12.1989. na dva milijuna 458 tisuća 433 dionice na dan 31.12.1990. godine) djelomično objašnjava i sama Odluka o utvrđivanju bilance za 1990. godinu, gdje se navodi da je iznos od 546 milijuna 318 tisuća dinara raspoređen u Osnivački fond. Ovaj kapital je nastao po osnovi dividende, za koju je banka svojim odlukama odredila da se raspoređuje u osnivački fond, i za taj je kapital banka trebala izdati dionice. To znači da je banka u tom trenutku trebala prijaviti povećanje temeljnog kapitala, te za isti kapital prijaviti emisiju novih dionica, i iste dionice rasporediti osnivačima, razmjerno njihovom dodatašnjem suvlasničkom udjelu.

14 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Osnivački kapital Zagrebačke banke povećavao se i u 1991. godini, što dokazuje Odluka o utvrđivanju Bilance stanja i Bilance uspjeha Zagrebačke banke d.d. za 1991. godinu, prema kojoj je stanje osnivačkog fonda na dan 31. prosinca 1991. godine iznosilo 8 milijarda 615 milijuna 877 tisuća 984,40 dinara, što znači da je banka u tom trenutku morala imati 8 milijuna 615 tisuća 878 dionica. Istovremeno, revalorizacijske rezerve banke, povećale su osnivački fond banke u iznosu od 6 milijarda 157 milijuna 444 tisuće 984,80 dinara, što dokazuje točka VI. Odluke o utvrđivanju Bilance stanja i Bilance uspjeha Zagrebačke banke d.d. za 1991. godinu u kojoj se navodi kako se: revalorizacijske rezerve banke raspoređuju u Osnivački fond, i to u iznosu od 6 milijarda 157 milijuna 444 tisuće 984,80 dinara, što zajedno sa iznosom osnivačkog fonda od 2 milijarde 458 milijuna 433 tisuće dinara prema Odluci o utvrđivanju Bilance stanja i Bilance uspjeha Zagrebačke banke d.d. za 1990. godinu iznosi ukupan iznos osnivačkog fonda za 1991. godinu u visini od 8 milijarda 615 milijuna 877 tisuća 984,40 dinara. Manipulacije vlasništvom nad osnivačkim fondom Zagrebačke banke bile u funkciji Gregurićeve i Miloševićeve kontrole nad uspostavljenim transbalkanskim sustavom za međunarodno pranje novca Iako je Zagrebačka banka, formalno utajila dionice koje su trebale biti u vlasništvu Republike Hrvatske i Republike Srbije, bio je to samo način da pripadnici političkih elita u Zagrebu i Beogradu, i to Gregurićev klan i Miloševićev režim, u tajnosti ugovore međusobne odnose kontrole nad vlasništvom Zagrebačke banke, kako bi preko Zagrebačke banke u cijelosti mogli kontrolirati međunarodne financijske operacije u kojima su iz tranzicijskih balkanskih država izneseni deseci milijardi američkih dolara na tajne račune u inozemstvu, koje su Miloševićevi i Gregurićevi ljudi kontrolirali upravo preko inozemnih banaka, čiji je suvlasnik i suosnivač bila Zagrebačka banka d.d. Za provedbu toga plana bila je ključna navedena manipulacija osnivačkim fondom i dionicama Zagrebačke banke, kako bi Gregurić i Milošević mogli zadržati operativnu kontrolu nad financijskim sustavom za operacije pranja novca u inozemstvu. Opisane manipulacije osnivačkim fondom Zagrebačke banke i dionicama banke, bile su zapravo u funkciji Gregurićeve i Miloševićeve kontrole nad tim transbalkanskim sustavom za međunarodne operacije pranja novca, iz kojih se tajnih fondova kasnije uglavnom financirala politička, financijska i ekonomska elita Hrvatske, danas ugledni hrvatski tajkuni i oligarsi, financijski i ekonomski moćnici, koji danas praktički predstavljaju izdvojene centre moći u još uvijek tranzicijskoj Hrvatskoj. Srbijanski premijer Zoran Đinđić ubijen je kako ova tranzicijska tajna Balkana ne bi bila otkrivena.

15 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Kaznena prijava protiv potpredsjednika srbijanske Vlade i ministra ekonomije Mlađana Dinkića, od 17. veljače 2006. godine otkriva političku pozadinu ubojstva premijera Zorana Đinđića i otvara pitanje Dinkićeve odgovornosti za prikrivanje tragova Miloševićevih financijskih operacija pranja novca preko tajnih računa na Cipru, ali i tajnih računa u inozemnim bankama, koje je Milošević kontrolirao upravo preko tajnih udjela u Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb. Sadržaj kaznene prijave u cijelosti potvrđuje informacije kako su u tim tajnim financijskim operacijama Miloševićevog režima sudjelovale i pravne osobe čiji je osnivač i vlasnik bila Zagrebačka banka d.d. Zagreb. Dinkića se, ovom strogo povjerljivom kaznenom prijavom, izričito tereti da „je propustio obavijestiti Vladu Republike Srbije i druge nadležne institucije o saznanjima do kojih je došao, kao i da osigura dokaze o tome na kojim računima u inozemstvu je završio dio novca koji je prebacivan iz Republike Srbije na opisani način, i propustio je poduzeti pravne korake radi vraćanja novca koji je bez pravnog osnova prenijet na račune drugih osoba . Činjenica da je Dinkić sakrio dokaze o tzv. Miloševićevim tajnim računima od tadašnjeg premijera Zorana Đinđića dovoljno govori o političkim igrama u Đinđićevoj Vladi, koje su na kraju dovele do ubojstva srbijanskog premijera.

Strogo povjerljiva kaznena prijava koju je beogradski odvjetnik Aleksandar Lojpur, podnio dana 17. veljače 2006. godine protiv Mlađana Dinkića, tada ministra financija u Vladi Srbije; Miroljuba Labusa, u trenutku podnošenja prijave potpredsjednika Vlade Srbije; Vesne Džinić, tada pomoćnice srbijanskog ministra financija; Dušana Lalića, tada direktora Direkcije za pravne i zakonodavne poslove Narodne banke Srbije; Nikole Živanovića, ranije vršitelja dužnosti predsjednika Beogradske banke a.d. u Beogradu; Mladena Spasića, u trenutku podnošenja prijave šefa Uprave za borbu protiv organiziranog kriminala MUP-a Srbije; te Mire Erić Jović, ranije šefice Sektora kontrole Narodne banke Jugoslavije; otkriva političku pozadinu ubojstva Zorana Đinđića, kao i povezanost političke, ekonomske i financijske elite u Hrvatskoj s ubojstvom srbijanskog premijera. Današnji potpredsjednik Vlade Srbije i ministar ekonomije, prema navodima iz kaznene prijave nije podnio Vladi Zorana Đinđića izvješće o svojim nalazima o tzv. Miloševićevim tajnim računima, te je prikrio detalje o tijeku novca koji je iz Srbije 1990.-ih godina izvlačen na tajne inozemne račune. Sadržaj kaznene prijave u cijelosti potvrđuje informacije kako su u tim tajnim financijskim operacijama Miloševićevog režima sudjelovale i pravne osobe čiji je osnivač i vlasnik bila Zagrebačka banka d.d. Zagreb.

Kaznenom prijavom protiv Dinkića i ostalih, današnjeg potpredsjednika Vlade Srbije i ministra ekonomije Mlađana Dinkića, podnositelji prijave terete da je u „svojstvu guvernera Narodne

16 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

banke Jugoslavije i kao šef tima eksperata obrazovanog pri Komisiji za ispitivanje zloupotreba u oblasti privrede i financijskog poslovanja Vlade Republike Srbije, u vremenu od siječnja 2001. godine do daljnjeg ispitivao poslovanje Beogradske banke d.d. COBU (Cyprus Offshore Banking Unit), iz Nikozije u Republici Cipar, pa je došao do saznanja: da je preko navedene banke vršen odljev  novčanih sredstava iz Republike Srbije u inozemstvo; da je sredstvima te banke na ime Ljiljane Radenković, Radmnile Budišin, i drugih osoba, a bez znanja tih osoba, otvoren lanac off shore poduzeća na Cipru, i to: Antexol Trade Ltd., Browncourt Enterprises Ltd., Cabcom Marketing Ltd., Hillsay Marketing Ltd., Lamoral Trading Ltd., Southmed Holdings Ltd., Vericon Management Ltd., Vantervest Overseas Ltd. I dr.; da su preko računa tih poduzeća u vremenu od 1992. do 2003. godine vršena plaćanja po nalozima Beogradske banke d.d. COBU bez zakonskog osnova u iznosima vrijednosti milijarde dolara; i da je značajan dio tih novčanih sredstava potjecao iz vršenja kaznenih djela (trgovina drogama, nezakonita trgovina ‒ šverc naftnim derivatima, cigaretama, alkoholnim pićima i drugim proizvodima, itd.); te je na opisani način došao do saznanja o tijekovima novca i odljevima novca iz Republike Srbije u Republiku Cipar i preko Republike Cipar u druge zemlje . Osim navedenog Dinkića se, ovom strogo povjerljivom kaznenom prijavom, izričito tereti da „je propustio obavijestiti Vladu Republike Srbije i druge nadležne institucije o saznanjima do kojih je došao, kao i da osigura dokaze o tome na kojim računima u inozemstvu je završio dio novca koji je prebacivan iz Republike Srbije na opisani način, i propustio je poduzeti pravne korake radi vraćanja novca koji je bez pravnog osnova prenijet na račune drugih osoba . Podnositelj kaznene prijave smatra, a u vrlo opširnom obrazloženju, te uz nekoliko stotina stranica dokumentacije dokazuje, kako je Dinkić „nevršenjem svoje službene dužnosti omogućio pribavljanje protupravne imovinske koristi drugim osobama, kao i da je prouzrokovao štetu imovini Republike Srbije u iznosu od više milijarda dolara, odnosno kako je prikrio nezakonito porijeklo, odnosno lažno prikazao činjenice o imovini saznanjem da ta imovina potječe od kaznenih djela . Na temelju citiranih navoda iz kaznene prijave od 17. veljače 2006. godine, Dinkića se tereti kako je „počinio kazneno djelo zloupotrebe službenog položaja iz Članka 359, stavak 4., u svezi sa stavkom 3. i 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, u stjecaju sa kaznenim djelom pranja novca iz Članka 231. stavak 2. Krivičnog zakonika Republike Srbije .

U nastavku kaznene prijave Miroljuba Labusa, Mlađana Dinkića i Vesnu Džinić tereti se za organizirano prikrivanje tragova novca opljačkanog iz Srbije 1990.-ih godina, te kako su likvidacijom čak četiri banke, zapravo, pokušali prikriti činjenicu da su otkrili tajne račune Miloševićevog režima na kojima su bile deponirane milijarde američkih dolara, koje je prema odlukama Đinđićeve Vlade nakon istrage trebalo vratiti u Državni proračun Republike Srbije. „Miroljub Labus u funkciji predsjednika Savjeta Agencije za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka i Mlađan Dinkić u svojstvu člana navedenog Savjeta i Vesna Džinić u svojstvu direktorice navedene Agencije imali su saznanje o tome da su na računima poduzeća

17 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

iz točke 1. ove kaznene prijave, a koje su poslovale pod kontrolom Beogradske banke d.d. COBU iz Nikozije, na raspolaganju sredstva od više milijarda dolara, a koja sredstva su zapravo pripadala kao plasmani u velikom dijelu Beogradskoj banci a.d. iz Beograda, Jugobanci a.d. iz Beograda, Beobanci a.d. iz Beograda i Invest banci a.d. iz Beograda , navodi se u kaznenoj prijavi protiv Dinkića, Labusa i ostalih, od 17. veljače 2006. godine.

Labusa, Dinkića i Džinić, u nastavku prijave tereti se da „su 3.1.2002. godine donijeli Odluku o likvidaciji navedene četiri banke, a da nisu prethodno poduzeli sve radnje, koje su po zakonu bili dužni poduzeti, radi osiguravanja potraživanja i vraćanja novca koji se bez pravnog osnova nalazio u inozemstvu, na računu Beogradske banke na Cipru, kao posebne pravne osobe i offshore poduzeća otvorenih od strane te banke, te su na taj način omogućili protupravnu imovinsku korist npoznatim poduzećima i fizičkim osobama, na čije su račune novčana sredstva prebačena sa računa navedenih offshore poduzeća . Ovo je posebno zanimljivo u svjetlu odluke ovog trojca o likvidaciji Jugobanke u Beogradu, koja je bila pravni sljednik izvornog osnivača i dioničara Zagrebačke banke d.d. Zagreb, čime se očito dodatno pokušala prikriti povezanost Zagreba i Beograda u tajnim financijskim operacijama 1990.-ih godina, te spriječiti ne samo povlačenje pitanja tajnih računa i povezanosti Miloševićevih tajnih računa s pranjem novca preko Zagrebačke banke i drugih pravnih i fizičkih osoba povezanih s Hrvatskom, nego se likvidacijom Jugobanke u Beogradu pokušalo i prikriti trag o vlasničkim pravima Republike Srbije nad dionicama Zagrebačke banke d.d. Zagreb. Drugim riječima, likvidacijom Jugobanke Beograd Dinkić i Labus su očito pokušali spriječiti pokretanje pitanja dionica Zagrebačke banke, koje su trebale pripasti Jugobanci, odnosno Republici Srbiji, te je očito kako su bili uvjereni da je likvidacijom banke to pitanje ujedno i zatvoreno.

Nije zanemariva niti činjenica da vrijeme donošenja odluke o likvidaciji Jugobanke, koincidira s vremenom kada je u Hrvatskoj po malim dioničarima banke pokrenuto pitanje vlasništva nad dionicama banke, odnosno kada su podnesene prve ozbiljnije prijave za preispitivanje postupka pretvorbe i privatizacije Zagrebačke banke d.d. Zagreb. Dakle, u svojim službenim izvješćima Đinđićevoj Vladi i osobno premijeru Zoranu Đinđiću, Miroljub Labus i Mlađan Dinkić nisu izvjestili srbijanskog premijera o novcu na tajnim računima u inozemstvu, zatim o financijskim operacijama pranja novca opljačkanog iz Srbije 1990.-ih godina, a koji je proces planiran i proveden značajnim dijelom preko Zagrebačke banke d.d. Zagreb, također nisu izvijestili Đinđića niti o konačnim odredištima novca i gdje se novac u tom trenutku nalazio, te konačno nisu izvijestili premijera niti o vlasničkim pravima Srbije nad dionicama Zagrebačke banke, te o povezanosti operacija pranja novca preko tzv. Miloševićevih računa u dogovoru s političkim Zagrebom i Zagrebačkom bankom.

18 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Upravo zbog toga, kod provedbe istrage, Labus i Dinkić nisu niti u jednom trenutku izradili bilancu i inzistirali na sređivanju knjigovodstvene i računovodstvene dokumentacije Beogradske banke COBU na Cipru, kako bi i na taj način prikrili trag zajedničkim operacijama sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb i inozemnim bankama čiji je osnivač i suvlasnik Zagrebačka banka. „Miroljub Labus u svojstvu predsjednika Savjeta Agencije za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka i Mlađan Dinkić u svojstvu člana tog Savjeta i Vesna Džinić u svojstvu direktorice navedene Agencije, i Nikola Živanović u svojstvu vršitelja dužnosti predsjednika Beogradske banke a.d. Beograd, propustili su izraditi bilancu Beogradske banke d.d. COBU iz Nikozije, a koju su bili dužni inkorporirati u bilancu Beogradske banke a.d. Beograd, nakon otvaranja postupka likvidacije Beogradske banke a.d. Beograd, što je dovelo do otvaranja postupka stečaja Beogradske banke a.d. Beograd, čime su oštetili u znatnoj mjeri štediše Beogradske banke a.d. Beograd, kao i dioničare te banke, kao i omogućili stjecanje protupravne imovinske koristi nepoznatim pravnim i fizičkim osobama na čije su račune prenesena financijska sredstva sa računa offshore poduzeća opisanih u točki 1. ove kaznene prijave, vođenih kod Beogradske banke d.d. COBU, Nikozija , opisuje se u kaznenoj prijavi protiv Dinkića i ostalih.

Podnositelj kaznene prijave stoga smatra kako su Labus, Dinkić, Džinić i Živanović, „kao odgovorne osobe u organizaciji koja vrši privrednu djelatnost prikrili poslovne knjige u namjeri da organizacija izbjegne plaćanje svojih obveza i prouzrokovali stečaj organizacije prividnim umanjenjem njezine imovine, uslijed čega su nastupile teške posljedice za korisnike, kao i omogućili stjecanje protupravne imovinske koristi, odnosno prouzrokovali štetu većeg obujma . Dokumenti iz kaznene prijave protiv Dinkića, stoga, u cijelosti potvrđuju ranije objavljene informacije, o tomu kako je upravo današnji potpredsjednik srbijanske Vlade, kao tadašnji guverner Narodne banke Srbije u vrijeme Đinđićeve Vlade, igrao ključnu ulogu u prikrivanju Miloševićevih financijskih operacija preko tajnih inozemnioh računa, čiji je trag u konačnici vodio prema Zagrebu.

Uništavanjem dokaza i dokumentacije, a za što ga podnositelj citirane kaznene prijave izričito optužuje, Dinkić je onemogućavao daljnju istragu Đinđićeve Vlade i prikrivao one tragove koji bi razotkrili Miloševićevu „hrvatsku vezu za pranje novca opljačkanog iz Srbije.

19 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Kaznena prijava odvjetnika Aleksandra Lojpura protiv potpredsjednika srbijanske Vlade, Mlađana Dinkića, od 17. veljače 2006. godine, potvrđuje kako je u pranju novca sa tzv. Miloševićevih tajnih računa, ključnu ulogu odigrala upravo Zagrebačka banka d.d., preko svojih organizacijskih jedinica u inozemstvu, točnije preko inozemnih banaka čiji je Zagrebačka banka bila osnivač i suvlasnik, i koje je kontrolirala Uprava Zagrebačke banke u dogovoru s Miloševićevom povjerenicom za operacije pranja novca preko tajnih računa Borkom Vučić. Upravo detalje o tim dogovorima Zagreba i Beograda, Mlađan Dinkić, kao tadašnji guverner Narodne banke Jugoslavije, prikrio je u svojim izvješćima tadašnjem premijeru Zoranu Đinđiću. Kaznena prijava u tom smislu Dinkića tereti kako je od Đinđićeve Vlade prikrivao trag Miloševićevog pranja novca preko Hrvatske, odnosno preko Zagrebačke banke i s njom povezanih pravnih i fizičkih osoba, točnije preko inozemnih banaka u vlasništvu Zagrebačke banke d.d. Zagreb, koje su na temelju tajnih dogovora s Miloševićem tijekom 1990.-ih godina zajednički kontrolirali Franjo Luković i Borka Vučić. Posredno, preko svojih organizacijskih jedinica  inozemstvu, Zagrebačka banka bila je jamac Miloševićevim offshore kompanijama preko kojih je opran novac opljačkan iz Srbije. Trag tih operacija, kako to jasno proizlazi iz kaznene prijave odvjetnika Lojpura, prikrivao je upravo Mlađan Dinkić, čime je aktivno onemogućavao istragu Đinđićeve Vlade o Miloševićevim tajnim računima u inozemstvu, koja bi prije ili kasnije Đinđićevu Vladu odvela prema političkom Zagrebu i hrvatskim bankama.

Kaznena prijava koju je protiv današnjeg potpredsjednika Vlade Srbije i ministra ekonomije Mlađana Dinkića, 17. veljače 2006. godine podnio beogradski odvjetnik Aleksandar Lojpur, vrlo detaljno opisuje koje je podatke Mlađan Dinkić, kao tadašnji guverner Narodne banke Jugoslavije, prikrio od ubijenog premijera Zorana Đinđića, u svezi istrage o tzv. Miloševićevim tajnim računima u inozemstvu. Iz sadržaja obrazloženja kaznene prijave protiv Dinkića, Labusa i ostalih, razvidno je kako je unutar Đinđićeve Vlade početkom 2000.-ih godina postojala grupacija visokih srbijanskih državnih dužnosnika, koja je prikrivala trag Miloševićevog pranja novca preko Hrvatske. Drugim riječima, grupa na čelu koje je bio današnji potpredsjednik srbijanske Vlade Mlađan Dinkić, sakrila je od premijera Zorana Đinđića svoja saznanja o tome kako je Slobodan Milošević u suradnji sa Zagrebačkom bankom i inozemnim bankama čiji je osnivač i suvlasnik bila Zagrebačka banka, izvlačio novac opljačkan iz Srbije na tajne račune u inozemstvu, koji s kasnije kroz kredite vraćao u Hrvatsku i Srbiju, te su tako komercijalne banke u Hrvatskoj sudjelovale u pranju Miloševićevog prljavog ratnog plijena.

20 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Trag tih operacija, kako to jasno proizlazi iz kaznene prijave odvjetnika Lojpura, prikrivao je upravo Mlađan Dinkić, čime je aktivno onemogućavao istragu Đinđićeve Vlade o Miloševićevim tajnim računima u inozemstvu, koja bi prije ili kasnije Đinđićevu Vladu odvela prema političkom Zagrebu i hrvatskim bankama.

„U siječnju 2001. godine, odmah nakon formiranja prve Vlade Republike Srbije, nakon izvanrednih izbora u prosincu 2000. godine i društvenih promjena započetih nakon saveznih izbora u bivšoj SRJ od rujna 2000. godine i velike narodne pobune u Srbiji od 5. listopada 2000. godine, formirana je pri Vladi Republike Srbije Komisija za ispitivanje zloupotreba u području privrede i financijskog poslovanja. Radom Komisije rukovodio je kao predsjednik Vuk Obradović, tada potpredsjednik Vlade Republike Srbije. Njen član je, pokraj ostalih, bio i prijavljeni Mlađan Dinkić, tada guverner Narodne banke Jugoslavije, sada ministar financija u Vladi Republike Srbije (u vrijeme pisanja kaznene prijave, op.a.). Kao pomoćno tijelo Komisije bio je formiran posebni tim u čijem sastavu su bili prijavljeni Mlađan Dinkić, kao šef tima, i prijavljeni Dušan Lalić, Nikola Živanović i Mladen Spasić. Tim je imao zadatak pronaći novac koji je bez zakonskih osnova, za vrijeme dok je na vlasti bio Slobodan Milošević, kao predsjednik Republike Srbije, odnosno SRJ, bio iznesen iz zemlje i preko Beogradske banke d.d. COBU prenesen na Cipar i preko Cipra u druge države. Navedeni tim je imao zadatak i osigurati dokaze radi vraćanja iznijetog novca u Srbiju , stoji u kaznenoj prijavi protiv Dinkića.

„Prijavljeni Mlađan Dinkić, i ostali članovi tima u više navrata su počevši od siječnja 2001. godine do daljnjeg posjećivali Republiku Cipar i utvrdili sljedeće činjenice oko novca iznesenog devedesetih godina prošlog stoljeća iz Srbije. Tri dana poslije uvođenja međunarodnih sankcija protiv Savezne Republike Jugoslavije, rezolucijom broj 757 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (30. svibnja 1992. godine), Borka Vučić, direktor Beogradske banke d.d. COBU iz Nikozije, organizirala je sastanak sa ciparskim odvjetnikom gospodinom Tassosom Papadopoluosom, guvernerom Aksentis Aksenitjuom i Kikisom Lazaridesom, predsjednikom Popular Banke, druge po veličini na otoku, a čiji je najveći vlasnik sa 22 posto dionica britanska banka HSBC. Tako je odlučeno da se odmah osnuje nekoliko kompanija koje će, fiktivno, biti privatne offshore kompanije, a praktički preuzeti ulogu Beogradske banke na Cipru.

21 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Po zakonu na Cipru, koji je inače osnova cijelog offshore sistema zemlje, tajnost vlasništva takvih firmi je zajamčena i samo Centralna banka Cipra zna tko je pravi vlasnik kompanije. Najčešće se u ime vlasnika uspostavljaju tako zvani nominalni vlasnici koji figuriraju umjesto pravih vlasnika. To su, po pravilu, firme u vlasništvu odvjetničkih i računovodstvenih tvrtki, koje ih koriste za potrebe svojih klijenata. Ti nominalni vlasnici se pojavljuju pred cijelim svijetom, a identitet pravog korisničkog vlasnika, zna jedino Centralna banka Cipra. Po tom dogovoru Papadopoluosov odvjetnički ured trebao je službeno podnijeti zahtjev Centralnoj banci Cipra za registraciju nekoliko takvih „privatnih kompanija. Centralna banka Cipra, odnosno njezin guverner i njegovi najbliži suradnici, koji su znali da je turiječ o srpskim kompanijama koje rade u korist tadašnjeg Predsjednika Republike Srbije i kasnije predsjednika SRJ, Slobodana Miloševića, imali su ulogu prikrivanja pravih vlasnika prema vanjskom svijetu, a prije svega prema zahtjevima UN, SAD i Europske unije, koji su odmah po uspostavljanju sankcija, tražili od ciparskih vlasti da zamrznu poslovanje srpskih firmi na Cipru. Time se zamagljivalo pravo stanje, te proizvodio dojam da su mogući vlasnici Rusi, Englezi, ili netko treći, jer se informacija o vlasniku može dobiti samo od Centralne banke Cipra, i to samo na zahtjev Suda. Uloga Popular banke i njenog predsjednika i njenog predsjednika Lazaridesa je bila omogućiti hitno i nesmetano otvaranje svih potrebnih bankovnih računa budućih novoosnovanih kompanija u Popular banci na Cipru, kao i u svojoj filijali u Grčkoj ‒ European Popular Banci i da naravno, promet tih kompanija, preko tako otvorenih računa, drži u najvećoj tajnosti. Pored toga Kikis Lazarides i njegova Popular banka su prihvatili uspostaviti mrežu tajnih računa, onih koji nigdje nisu zavedeni niti registrirani i kojih nema u kompjuterskim izvješćima dostupnim klijentima, što je omogućilo manipulaciju ogromnom gotovinom. Taj „kod ili šifra tajnog računa je bila poznata samo uskom krugu sudionika dogovora, koji su znali što treba raditi sa novcem koji je na tom tajnom računu i pod određenim, tajnim „kodom pristigao u banku. Već 2. lipnja 1992. godine, dakle samo tri dana poslije uvođenja UN sankcija protiv SRJ, odvjetnička kancelarija Tassos Papadopoluos šalje Centralnoj banci Cipra zahtjev za registraciju prve i najvažnije od svih kompanija osnovanih u korist Beogradske banke i režima bivšeg predsjednika SRJ, firme Antexol Trade Ltd. Treba posebno istaknuti da poslovanje ove firme, kao i detaljna analiza velikog broja njenih dokumenata, događaja i radnji vezanih upravo za nju, predstavljaju srž, glavni izvor i dokazni materijal o tvrdnjama o nestanku ogromne količine novca.

22 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Pokraj ove firme, analizirani su i dokumenti firme „Browncourt Enterprises Ltd . Analiza poslovanja ove dvije kompanije je manje ili više, istovjetna kao i u ostalim kompanijama. Obje kompanije su međusobno povezane i osobama čija su imena zloupotrebljena kao njihovi vlasnici i osobama koje su sudjelovale u kriminalnim radnjama i aktivnostima ove dvije kompanije , navodi se u kaznenoj prijavi odvjetnika Lojpura od 17. veljače 2006. godine. „Bankarsku referencu za osnivanje Miloševićevih offshore kompanija na Cipru dala Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona čiji je osnivač i suvlasnik u tom trenutku bila Zagrebačka banka d.d. Zagreb „Iz pisma odvjetničke kancelarije „Tassos Papadopoluos od 2.6.1992. godine, vidi se da je ta advokatska kancelarija uputila Centralnoj banci Cipra zahtjev za odobravanje registracije firme „Antexol na osnovu naloga „svojeg klijenta po imenu gospođa Ljiljana Radenković, sa prebivališem u Londonu. Dalje, u tom pismu navedena kancelarija tvrdi da će se kompanija baviti „generalnom trgovinom , da se „neće baviti bilo kakvim investicijskim poslovima za treće osobe i da će koristiti isključivo svoja sredstva . Također, u istom pismu, ova kancelarija izvješćuje Centralnu banku da je uz zahtjev „priložena odgovarajuća bankarska referenca budućeg vlasnika . U istom zahtjevu odvjetnici iz navedene kancelarije tvrde da njihove dvije kompanije „Taslaw Nominees Ltd i „Taslaw Services Ltd , koje ih opslužuju, preuzimaju na sebe da drže dionice vlasnika Ljiljane Radenković, kao njezini nominalni vlasnici , navodi se u kaznenoj prijavi. Drugim riječima, iz sadržaja kaznene prijave protiv Mlađana Dinkića i ostalih, razvidno je kako je jedan od ključnih dokumenata prilikom osnivanja mreže Miloševićevih offshore kompanija za pranje novca opljačkanog iz Srbije 1990.-ih godina bila neka vrsta bankarske garancije, nazvana „Bankarskom referencom , koju je izdala s vlasnikom povezana inozemna banka, u ovom slučaju kako se to vidi iz nastavka prijave, Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona, čiji je osnivač i suvlasnik u tom trenutku bila Zagrebačka banka d.d. Zagreb. Iz navedenog jasno proizlaze dokazi o dogovoru političkog Zagreba s Miloševićevim režimom u Beogradu o pružanju logističke potpore Slobodanu Miloševiću u izvlačenju novca iz Srbije na privatne račune u inozemstvu, kao i u opracijama pranja novca opljačkanog iz Srbije preko tih tajnih računa. Ukratko, vlasti u Zagrebu su, preko Zagrebačke banke d.d. Zagreb, pomagale Miloševiću kako u pljački novca iz srbijanskog državnog proračuna, tako i u pranju tako nezakonito stečenog novca. Osim toga, što i nije baš manje bitno, Franjo Luković i Zagrebačka banka d.d. Zagreb, ali i politička elita u Zagebu na taj je način bila izravno umiješana u pružanje pomoći režimu Slobodana Miloševića za kršenje međunarodnih sankcija, određenih od strane Vijeća sigurnosti

23 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

UN-a. Tako je politički Zagreb, preko Zagrebačke banke, ne samo pomagao Miloševiću u njegovim kriminalnim financijskim operacijama, nego je ZABA bila jedna od strateških financijskih institucija za pomaganje Miloševićevog kršenja međunarodnih sankcija UN-a.

„Analiza ovog dokumenta dala je prijavljenima precizne odgovore o namjerama sudionika dogovora opisanog ranije u točki 2. ovog obrazloženja, Borke Vučić, Tassosa Papadopoluosa i Aksentisa Aksentijua. Gospođa Ljiljana Radenković iz Londona nikada nije bila klijent odvjetničke kancelarije Tassosa Papadopoluosa i nije joj dala nikakav nalog za registraciju navedene kompanije u lipnju 1992. godine. Ukoliko je odvjetnička kancelarija smatrala za svojeg klijenta Beogradsku banku na Cipru u čije ime i za čiju korist je i registrirala firmu „Antexol , onda ona nije mogla niti smjela registrirati je na privatnu osobu, Ljiljanu Radenković, već na onoga tko im je takav nalog dao. Firma „Antexol se od svojeg osnivanja nije bavila nikakvom trgovinom, već isključivo prijemom ogromnih količina novca, ilegalno iznesenog iz Srbije, i distribucijom prema potrebama Miloševićevog režima, a po nalozima rukovodstva Beogradske banke d.d. COBU i njezinog šefa Borke Vučić. Prema tome, „Antexol je jednostavno preuzeo, tajno, one funkcije Beogradske banke d.d. COBU, koje su joj bile zabranjene UN sankcijama ‒ platnim prometom sa Jugoslavijom. Tvrdnja iz navedenog pisma, da će novac biti korišten za poslovanje firme, biti isključivo privatni novac vlasnika, dakle Ljiljane Radenković, značila je da taj novac postaje privatno vlasništvo Ljiljane Radenković. Novac srpskih banaka, privrednih poduzeća, Fonda za razvoj, Narodne banke i građana Srbije postaje privatno vlasništvo Ljiljane Radenković. Dalje upravljanje tim novcem je nelegalno bez odobrenja vlasnika i sve daljnje radnje tim novcem postaju pravno ništavne i nelegalne, ukoliko nemaju njezino odobrenje. A nisu ga imali! , navodi odvjetnik Lojpur u kaznenoj prijavi protiv potpredsjednika Vlade Srbije Mlađana Dinkića. Međutim, iz sve dokumentacije o poslovanju Anglo Yugoslav Bank Limited, koja je odigrala ključnu ulogu u Miloševićevim financijskim operacijama, jasno proizlazi kako su vlasništvo nad Anglo Yugoslav Bank u Londonu kontrolirale dvije financijske institucije: Zagrebačka banka i Beogradska banka, odnosno Franjko Luković i Borka Vučić.

24 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

„Podizanje novca sa računa kompanije „Antexol , sva plaćanja i doznake, su nelegalne financijske transakcije i predstavljaju pljačku novca koji pripada Republici Srbiji. „Bankarska referenca priložena uz navedeno pismo kancelarije Tassos Papadopoluos, koja je glasila na ime Ljiljane Radenković, a izdana od strane Anglo Yugoslav Bank iz Londona, je običan falsifikat. Ljiljana Radenković nije bila klijent Anglo Yugoslav Bank, već njezin službenik, pa je takva referenca nevažeća. Pored toga, očigledno je da je Borka Vučić mogla narediti nekom od drugih njoj podređenih službenika u Anglo Yugoslav Banci, kao mješovitoj banci pod kontrolom Begradske banke a.d. Beograd da napiše takvu referencu, bez znanja i naloga Ljiljane Radenković , stoji u kaznenoj prijavi od 17. veljače 2006. godine. Ono što podnositelju kaznene prijave u tom trenutku očito nije bilo poznato jest činjenica da je upravo Zagrebačka banka d.d. Zagreb osnivač i suvlasnik Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, zajedno sa Beogradskom bankom a.d. Beograd, te je u tom smislu i kontrola nad operacijama te inozemne banke bila dvostruka, u ime Srbije za kontrolu tih operacija bila je opunomoćena Borka Vučić, dok je u ime Hrvatske kontrolu nad Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu držao dugogodišnji predsjednik Uprave Zagrebačke banke d.d. Zagreb Franjo Luković. To je, međutim, bilo dobro poznato bivšem guverneru Narodne banke Jugoslavije, danas potpredsjedniku srbijanske Vlade Mlađanu Dinkiću, kojeg se navedenom kaznenom prijavom najvećim dijelom i tereti za prikrivanje ključnih činjenica o tzv. Miloševićevim tajnim računima, od Đinđićeve Vlade, odnosno od samog ubijenog premijera Zorana Đinđića.

Jul 22, 2010 at 02:08 PM

Iako je većinu dokumenata vezanih uz poslovanje Zagrebačke banke d.d. Zagreb preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, Uprava banke na čelu s Franjom Lukovićem s vremenom

25 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

proglasila najstrože čuvanom poslovnom tajnom, dokumenti Zagrebačke banke, njezinog Upravnog i Nadzornog odbora, te Skupštine banke iz 1991. i 1992. godine dokazuju kako je Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona poslovala kao pridružena financijska institucija Zagrebačke banke u inozemstvu, odnosno kako je upravo Zagrebačka banka, točnije Uprava te hrvatske banke, kontrolirala Anglo Yugoslav Bank Limited, preko koje je Slobodan Milošević organizirao i provodio svoje financijske operacije pranja novca iznesenog iz Srbije na tajne inozemne račune. Upravo zbog toga, istraga Đinđićeve Vlade o tzv. Miloševićevim tajnim računima u trenutku kada je pokrenuta, bila je opasnija za politički Zagreb i hrvatsku tranzicijsku elitu, nego za politički Beograd. Zoran Đinđić bio je u tom trenutku opasniji eliti u Zagrebu, nego onoj u Beogradu. Zato je ubijen.

Tajni dokumenti u posjedu Necenzurirano.com dokazuju vezu Zagrebačke banke d.d. Zagreb s Miloševićevim izvlačenjem proračunskog novca iz Srbije na tajne inozemne račune, te s Miloševićevim operacijama pranja novca sa ciparskih tajnih računa preko Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona, ali i drugih banaka vlasnički, poslovno i financijski povezanih sa Zagrebačkom bankom. Tako dokumentacija kojom raspolažemo dokazuje kako je Slobodan Milošević novac opljačkan iz Srbije prao financijskim operacijama preko Hrvatske, u što je bila umiješana ne samo Zagrebačka banka i njezina Uprava, nego i vrh ratne političke elite u Hrvatskoj, kao i poslovno financijska elita, koja je kroz kreditno investicijske operacije koristila Miloševićev prljavi novac i pomagala Miloševićevom režimu u pranju i legalizaciji novca opljačkanog iz srbijanskog državnog proračuna. Upravo zbog toga, istraga Đinđićeve Vlade o tzv. Miloševićevim tajnim računima u trenutku kada je pokrenuta, bila je opasnija za politički Zagreb i hrvatsku tranzicijsku elitu, nego za politički Beograd.

Otkrivanjem detalja povezanosti financijskih institucija u Hrvatskoj s Miloševićevim pranjem novca otkrilo bi se prljavo profitersko naličje rata između Hrvatske i Srbije, te velika pljačka u Hrvatskoj i Srbiji, koja je, kako to dokazuju dokumenti, bila dogovor dviju nacionalnih političkih i ekonomskih elita. Zoran Đinđić bio je u tom trenutku opasniji eliti u Zagrebu, nego onoj u Beogradu. Zato je ubijen. Iako je većinu dokumenata vezanih uz poslovanje Zagrebačke banke d.d. Zagreb preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, Uprava banke na čelu s Franjom Lukovićem s vremenom proglasila najstrože čuvanom poslovnom tajnom, dokumenti Zagrebačke banke, njezinog Upravnog i Nadzornog odbora, te Skupštine banke iz 1991. i 1992. godine dokazuju kako je Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona poslovala kao pridružena financijska institucija Zagrebačke banke u inozemstvu, odnosno kako je upravo Zagrebačka banka, točnije Uprava te

26 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

hrvatske banke, kontrolirala Anglo Yugoslav Bank Limited, preko koje je Slobodan Milošević organizirao i provodio svoje financijske operacije pranja novca iznesenog iz Srbije na tajne inozemne račune.

Na svojoj šestoj sjednici, održanoj 2. travnja 1992. godine, Skupština Zagrebačke banke, kojom je u tom trenutku predsjedavao Vjekoslav Srb, donijela je Odluku o prihvaćanju Izvješća o poslovanju Zagrebačke banke d.d. u 1991. godini, u kojem je Anglo Yuoglsav Bank Limited u Londonu, navedena kao organizacijska jedinica Zagrebačke banke u inozemstvu, preko koje ta banka iz Hrvatske obavlja dio svojih poslova sa inozemstvom. To jasno upućuje kako je upravo Zagrebačka banka, odnosno njezina Uprava, a preko članova Uprave pripadnici tada vladajuće političke elite u Zagrebu, kontrolirala inozemne operacije preko Anglo Yugoslav Banke u Londonu, ali i drugih banaka u inozemstvu, čiji je Zagrebačka banka bila osnivač i suvlasnik. „Organizacijska jedinica u inozemstvu obavlja bankarske poslove u inozemstvu. Zagrebačka banka d.d. osnivač je i pet mješovitih banaka u čijem kapitalu sudjeluje sa više od 9 milijuna USD. To su sljedeće banke: LHB Internationale Handelsbank AG, Frankfurt; Banque Franco Yugoslave, Paris; Adria Bank AG, Wien; Anglo Yugoslav Ltd, London; The Development Bank of Zambia, Lusaka , stoji u Izvješću o poslovanju Zagrebačke banke u 1991. godini, kojega je Skupština banke usvojila na sjednici od 2. travnja 1992. godine.

Ovime je zapravo potvrđeno nekoliko bitnih činjenica. Prva je ta da je na temelju ovog tajnog dokumenta neupitno kako je Zagrebačka banka bila osnivač i suvlasnik Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, i to upravo u trenutku kada je Slobodan Milošević, uz operativno i organizacijsko rukovođenje od strane Borke Vučić, kao njegove povjerenice za inozemne financijske operacije, preko te iste inozemne banke u vlasništvu Zagrebačke banke d.d. Zagreb, organizirao i provodio operacije pranja novca kojega su njegovi povjerenici ilegalno iznosili iz Srbije na tajne račune u inozemstvu koje je operativno kontrolirala Borka Vučić. Drugo, na temelju ovog dokumenta, u kojem sama Uprava Zagrebačke banke, odnosno Skupština banke, po predsjedniku Skupštine Vjekoslavu Srbu, navodi kako je Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu organizacijska jedinica Zagrebačke banke d.d. Zagreb u inozemstvu, preko koje ZABA obavlja svoje inozemne bankarske poslove, potpuno je jasno kako je Uprava Zagrebačke banke operativno kontrolirala rad i funkcioniranje, kao i poslovanje Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, te kako je Uprava Zagrebačke banke bila nadređena Upravi Anglo

27 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Yugoslav Bank Limited u Londonu.

I treće, praktički je nemoguće da je 1992. godine, u vrijeme kada je Milošević preko Borke Vučić organizirao operacije pranja opljačkanog srbijanskog, proračunskog novca preko Anglo Yugoslav Bank u Londonu, Zagrebačka banka bila osnivač, suvlasnik, te da je operativno kontrolirala Anglo Yugoslav Bank, a da nije znala i odobrila te pružila logističku potporu Miloševićevim operacijama pranja novca preko te inozemne banke. Tim više, što je organizacijski, Anglo Yugoslav Bank u Londonu, kako to stoji i u dokumentima same Zagrebačke banke, bila dio organizacijske infrastrukture Zagrebačke banke za poslovanje s inozemstvom, iz čega jasno proizlazi da bez suglasnosti Uprave Zagrebačke banke, Slobodan Milošević i Borka Vučić nikada ne bi mogli organizirati pranje novca sa tajnih ciparskih računa preko Anglo Yugoslav Bank Limited. Izvješća revizora i Franje Lukovića za 1992. godinu potvrđuju vezu Zagrebačke banke i Anglo Yugoslav Bank Limited London To potvrđuju i Bilješke uz financijska izvješća Zagrebačke banke za 1992. godinu, kao i Godišnje izvješće glavnog direktora Zagrebačke banke d.d. Zagreb Franje Lukovića za 1992. godinu, od 23. travnja 1993. godine, te Godišnje izvješće za 1992. godinu revizora KPMG Peat Marwick, koje su ovlašteni revizori zaključili u Londonu 23. travnja 1993. godine. Tako se u Bilješkama uz financijska izvješća ponovno identificiraju banke u inozemstvu koje kontrolira i preko kojih posluje Zagrebačka banka d.d. Zagreb. Ovim dokumentima iz travnja 1993. godine Uprava i ovlašteni revizori Zagrebačke banke kao „pridružene institucije Zagrebačke banke d.d. Zagreb u inozemstvu navode iste banke, kao i u izvješćima za prethodnu 1991. godinu, iz travnja 1992. godine, među kojima i Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona: LHB Internationale Handelsbank AG, Frankfurt; Banque Franco Yugoslave, Paris; Adria Bank AG, Wien; Anglo Yugoslav Ltd, London. Jedina banka izostavljena s ovog popisa u usporedbi s izvješćima za 1991. godinu je The Development Bank of Zambia, Lusaka.

Međutim, navedeni tajni dokumenti iz 1991., 1992. i 1993. godine, otkrivaju dodatno i trag Miloševićevih operacija pranja novca preko same Zagrebačke banke, odnosno otkrivaju tijekove novca nakon što su Miloševićevi povjerenici novac transferirali iz Srbije na Cipar i druge tajne račune u inozemstvu. Prema dostupnim shemama, Slobodan Milošević novac je preko svojih povjerenika, koje je

28 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

uglavnom kontrolirala Borka Vučić, slao na Cipar, na tajne račune offshore tvrtki pod kontrolom Beogradske banke d.d. COBU, koju je vodila osobno Vučić. Potom je novac prebacivan na tajne račune pod kontrolom Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu i Banque Franco Yugoslav u Parizu, da bi s tih tajnih računa otvorenih kod banaka pod suvlasničkom i osnivačkom kontrolom Zagrebačke banke d.d. Zagreb, novac bio transferiran na treće banke, i to uglavnom: Berliner Handels und Frankfurter Bank; Bayerische Vereinsbank AG Munchen; DG Bank; Kreditanstalt Fuer Wiederaufbau; Union Bank of Switzerland u Zurichu; Swiss Bank Corporation; Credit Suisse i Nordbanken iz Stockholma. Kada bi jednom sredstva bila prebačena na tajne račune kod ovih osam inozemnih banaka, novac bi se prao na način da bi s tajnih računa, povjerenici odobrili tim bankama odobravanje depozitarnih kredita komitentima, odnosno bankama na samom Balkanu, najvećim dijelom upravo Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb. Nakon što bi tih osam banaka odobrilo kredite Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, novac sa tzv. Miloševićevih tajnih računa plasirao bi se kroz te kredite Zagrebačkoj banci, koja bi ih reinvestirala bilo u investicijske projekte u samoj Hrvatskoj, ili bi ta sredstva s Miloševićevih tajnih računa plasirala dalje u kredite fizičkim i pravnim osobama u Hrvatskoj. Nerijetko je Zagrebačka banka, upravo takvim financijskim plasmanima, odnosno novcem s tajnih Moliševićevih računa, odobravala kredite atraktivnim poduzećima u privatizaciji, te ih je kasnije preuzimala u zamjenu za financijska, kreditna dugovanja. Dostupna dokumentacija ukazuje kako je upravo na sličan način, Milošević, preko Borke Vučić i Franje Lukovića, te Ante Vlahovića u tajnosti kontrolirao čak 35 posto dionica Tvornice duhana Rovinj i same Adris Grupe.

Sastav osoba koje su u vrijeme ovih operacija Zagrebačke banke s Miloševićevim režimom u Srbiji, obnašali najviše dužnosti u banci, točnije u Upravnom odboru, Nadzornom odboru i Poslovodstvu banke, sasvim sigurno govori u prilog i tomu kako je i tada vladajući HDZ, na čelu s Franjom Tuđmanom, te ratnom Vladom Franje Gregurića, sudjelovao u pružanju organizacijske logistike za pranje novca Miloševićevom režimu. Cijelo vrijeme ovih financijskih operacija preko Zagrebačke banke dužnost člana Nadzornog odbora banke obnašao je visokopozicionirani HDZ-ovac, od osobnog povjerenja Franje Tuđmana, Antun Vrdoljak, koji je prethodno obnašao dužnost potpredsjednika Republike Hrvatske, neposredno nakon HDZ-ovog preuzimanja vlasti 1990. godine. Članovi Upravnog odbora banke u isto vrijeme bili su: Milan Artuković, Jakša Barbić, Željko Čović, Filip Filipec, Dalibor Kovačević, Đuro Miladin, Zvonko Pajić, Mato Perak, Josip Petrović, Ivan Sorić, Antun Šporer, Zdravko Tomičić i Marko Župan. Dužnosti članova Nadzornog odbora obnašali su Dinko Benolić, Marijan Hanžeković, Ivo

29 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Pavliček, Većeslav Rački i Antun Vrdoljak, dok su dužnosnici poslovodstva Zagrebačke banke bili: Franjo Luković, Franjo Filipović, Duilio Belić, Milivoj Goldštajn, Davor Holjevac, Nikola Kalinić, Mladen Mauher, Željko Orsag, Sanja Rendulić, Višnja Subašić, Neda Šarić i Gordana Zrinšćak.

Iako se do danas o tome javno ne govori, istraga Đinđićeve Vlade o Miloševićevim financijskim i ekonomskim operacijama tijekom 1990.-ih godina, te posebno istraga o tzv. Miloševićevim tajnim računima, mogla je razotkriti jednu od najbolje čuvanih tranzicijskih tajna HDZ-ove političke elite i tehnomenadžerske elite koja danas kontrolira hrvatsku ekonomiju. Đinđićeva istraga prije ili kasnije razotkrila bi tajne dogovore Zagreba i Beograda o pljački tzv. „stare devizne štednje građana, odnosno sredstava devizne štednje građana Hrvatske, koja su početkom 1990.-ih godina, prema tadašnjim zakonskim propisima, bila deponirana u Narodnoj banci Jugoslavije u Beogradu. Prema dogovoru s Miloševićem, novac je iz Beograda prebačen na tajne račune kod inozemnih banaka pod kontrolom Zagrebačke banke d.d. Zagreb. Drugim riječima, novac „stare devizne štednje građana Hrvatske nije opljačkao režim Slobodana Miloševića, nego HDZ-ova ekonomska elita početkom 1990.-ih godina, uz pomoć i prema dogovoru sa Slobodanom Miloševićem, a koristeći financijsku, bankarsku infrastrukturu Zagrebačke banke. Đinđić je tom istragom ugrozio same temelje tranzicijskog Balkana, a pitanje Đinđićeve eliminacije, postalo je zapravo pitanje opstanka i zadržavanja strateških pozicija moći u tranzicijskoj Hrvatskoj.

Početkom 1990.-ih godina, nakon što je u tajnosti proveden postupak pretvorbe i privatizacije Zagrebačke banke d.d. Zagreb, odnosno nakon što je registrirana nova Zagrebačka banka kao dioničarsko društvo, preoblikovanjem društvenopravne osobe Zagrebačke banke, dio paketa dogovora sa Slobodanom Miloševićem oko pretvorbe i podjele dionica nove Zagrebačke banke d.d. Zagreb, bilo je i pitanje devizne štednje građana, deponirane kod Narodne banke Jugoslavije. Iako je politička elita u Hrvatskoj skoro dva desetljeća tvrdila kako je tzv. „stara devizna štednja završila u Beogradu, i kako je u konačnici završila u srbijanskom proračunu, istina je bitno drugačija.

Uprava Zagrebačke banke d.d. Zagreb još je 1991. godine dogovorila s Miloševićem model

30 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

pljačke tzv. „stare devizne štednje , koju je preko Zagrebačke banke politička elita u Zagrebu, pod kontrolom ratnog premijera Franje Gregurića, prema dogovoru s Miloševićem transferirala iz Beograda prvo na tajne račune u Londonu kod Anglo Yugoslav Bank Limited, da bi potom ta sredstva bila prebačena na tajne račune kod Adria Bank u Beču, od kuda je novac tzv. „stare devizne štednje prebacivan u financijske operacije pod kontrolom Zagrebačke banke i opunomoćenika na tajnim računima. U trenutku političkih promjena u Hrvatskoj, bila su to prva velika, gotovinska financijska sredstva, kojima je hrvatska politička elita raspolagala. Tajnim dogovorima sa Miloševićem novac „stare devizne štednje prebačen ta tajne račune kod inozemnih banaka pod kontrolom Zagrebačke banke d.d. Zagreb Po preuzimanju vlasti u Srbiji i pokretanjem istrage o tzv. Miloševićevim tajnim računima, Đinđićeva Vlada prije ili kasnije došla bi do dokaza o dogovoru Zagreba i Beograda početkom 1990.-ih godina, o pljački tzv. „stare devizne štednje građana , koji su novci iz Beograda transferirani na privatne tajne račune političkih, financijskih i bankarskih moćnika iz same Hrvatske. S jedne strane tajnim dogovorima s Miloševićem i vrhom tadašnje Narodne banke Jugoslavije, političkoj eliti u Zagrebu, omogućeno je da preko Zagrebačke banke d.d. Zagreb, izvuče sredstva „stare devizne štednje i da ih iz Beograda transferira na tajne račune kod inozemnih banaka pod kontrolom Zagrebačke banke i njezine Uprave, koju je u tom trenutku kontrolirao ratni HDZ-ov premijer Franjo Gregurić.

S druge strane, javnosti u Hrvatskoj „nestanak tzv. „stare devizne štednje prikazan je kao jednostrani potez beogradskih vlasti na čelu sa Slobodanom Miloševićem, te je HDZ-ova Vlada u Zagrebu tvrdila kako je deviznu štednju građana deponiranu kod Narodne banke Jugoslavije, prema tadašnjim zakonskim propisima, otuđio Miloševićev režim u Beogradu. Pričom o srbijanskoj pljački deponirane devizne štednje građana Hrvatske, politička elita u Zagrebu zapravo je udvostručila dobitak ovom velikom, do sada neotkrivenom tranzicijskom pljačkom.

S jedne strane, politički Zagreb formalno je imao krivca za nestanak devizne štednje građana, pa je prigodno krivcem proglašen Miloševićev beogradski režim, on osobno i Republika Srbija. Međutim, kako je građane trebalo na neki način obeštetiti, barem djelomično, zbog gubitka njihove devizne štednje, hrvatska Vlada odlučila je ta sredstva pretvoriti u javni dug, odnosno zadužiti se kod poslovnih banaka u samoj Hrvatskoj, za sredstva kojima je građanima

31 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

djelomično isplaćivana obveza po tzv. „staroj deviznoj štednji . Time je hrvatski Državni proračun dodatno oštećen, jer su sada poslovne banke, među kojima je glavnu ulogu odigrala upravo Zagrebačka banka d.d. Zagreb, dodatno zadužile državu za opljačkana sredstva devizne štednje građana. Opljačkanom „starom deviznom štednjom preko Zagrebačke banke financirana tehnomenadžerska elita i njezino preuzimanje pozicija ekonomske moći u državi 1990.-ih godina S druge strane novac od devizne štednje rađana, kojeg je politička elita preko Zagrebačke banke u tom trenutku prebacila na tajne račune u inozemstvu, financirani su fiktivni krediti inozemnih banaka pod kontrolom Zagrebačke banke, samoj Zagrebačkoj banci, koja je potom ta ista financijska sredstva, kroz fiktivne kredite plasirala u operacije preuzimanja vrijednih poduzeća i nekretnina u procesu pretvorbe i privatizacije početkom 1990.-ih godina u Hrvatskoj, čime je zapravo financirano ustoličenje tzv. tehnomenadžerske elite na pozicije njihove ekonomske moći u tranzicijskim procesima u Hrvatskoj. Drugim riječima, pljačkom sredstava devizne štednje građana, također je djelomično financiranatehnomenadžerska elita u Hrvatskoj, koja je tijekom 1990.-ih godina u potpunosti preuzela kontrolu nad pozicijama ekonomske moći u državi.

Bio je to projekt Gregurićevog klana, za čiju provedbu su zajedničke srbijansko hrvatske financijske operacije preko Zagrebačke banke bile od strateškog značenja. Glavni partner političkog Zagreba u provedbi tog plana preko Zagrebačke banke, bio je upravo režim Slobodana Miloševića u Beogradu. Zbog toga je inzistiranje Đinđićeve Vlade na rasvjetljavanju Miloševićevih financijsko ekonomskih operacija tijekom 1990.-ih godina, bilo posebno opasno za tranzicijsku elitu u Hrvatskoj, jer bi se otkrivanjem detalja ovih dogovora u takvoj službenoj istrazi, jednostavno urušio tranzicijski kriminalni poredak moći i uzdrmali bi se vodeći centri moći u Hrvatskoj, koji danas kontroliraju posebno ekonomske procese i financijske tokove u ovoj državi.

Đinđić je time ugrozio same temelje tranzicijskog Balkana, a pitanje Đinđićeve eliminacije, postalo je zapravo pitanje opstanka i zadržavanja strateških pozicija moći u tranzicijskoj Hrvatskoj. Za ekonomsku elitu u Hrvatskoj, koja je izrasla na takvim prljavim dilovima s Miloševićevim

32 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

režimom u Beogradu, početkom 1990.-ih godina, likvidacija Zorana Đinđića postala je strateški interes. Istraga Đinđićeve Vlade u tom ih je trenutku ugrožavala daleko više, nego što je Đinđićeva Vlada ugrozila ičije interese u Srbiji. Osim, naravno, interese osoba povezanih s elitom u Hrvatskoj, čijisu se interesi u slučaju ubojstva srbijanskog premijera, jednostavno, poklopili. Apsurdno, Zoran Đinđić u tom trenutku nije imao nikakvih detaljnih saznanja o tome gdje bi njegovu Vladu istraga o tajnim Miloševićevim računima mogla stvarno odvesti, nije mogao niti sanjati da je tom istragom uznemirio tranzicijsku ekonomsku oligarhiju u Hrvatskoj, koja ga je na krau odlučila ubiti.

Jul 28, 2010 at 06:41 PM

Plan za organiziranu pljačku tzv. „stare devizne štednje građana, deponirane kod Narodne banke Jugoslavije u Beogradu razrađen je krajem 1990. godine, a potvrđen na tajnim sastancima Uprave Zagrebačke banke sa čelnim ljudima tadašnje HDZ-ove Vlade, početkom 1991. godine, točnije u travnju, lipnju i konačno studenom 1991. godine, kada su donesene i konačne odluke o obustavi isplata deponiranih deviznih sredstava građana. Konačni plan za pljačku tzv. „stare devizne štednje građana, Zagrebačka banka razradila je u travnju 1991. godine, kada je postalo jasno da bi preveliki odljevi deponiranih sredstava građana sa računa kod Zagrebačke banke mogli ugroziti financijske pozicije banke, kao i dogovorene domaće i međunarodne financijsko poslovne operacije, koje je politička elita u Hrvatskoj, imala u planu provesti upravo preko Zagrebačke banke. Opljačkana stara devizna štednja građana završavala je na tajnim „fondovima posebnih namjena pod kontrolom Uparve ZABE. Iako su detalji ovih operacija ostali najstrože čuvanom državnom tajnom u Hrvatskoj zadnjih dvadeset godina, svojevremeno je upravo istraga Đinđićeve Vlade o Miloševićevim tajnim računima zaprijetila otkrivanjem ove dobro čuvane, mračne tranzicijske tajne političkog Zagreba. Đinđićeva istraga bila je zvono na uzbunu ekonomskoj oligarhiji u Hrvatskoj, izrasloj na ratnoprofiterskoj pljački 1990.-ih godina, koju su proveli u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem i uz njegovu pomoć kod tadašnje Narodne banke Jugoslavije. Đinđić je ubijen kako bi tajna porijekla novca ekonomske elite u Hrvatskoj ostala sačuvana.

33 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Naime, zbog odljeva deponiranih sredstava građana sa računa kod Zagrebačke banke došli su u pitanje strateški ciljevi Uprave ZABE i vrha HDZ-ove političke elite, koja je neposredno prije toga, u svibnju 1990. godine preuzela vlast u državi. Radilo se prije svega o planovima financijskih operacija dodatnog kreditnog zaduživanja države, sredstvima poslovnih banaka u Hrvatskoj, preko tajnih računa otvorenih kod inozemnih banaka, odnosno stavljanjem na raspolaganje tih sredstava stranim bankama kao agentima hrvatskih banaka, koje se potom odobravale kredite bilo hrvatskoj Vladi ili pravnim osobama u vlasništvu ili povezanima s Vladom Republike Hrvatske. Financiranjem privtaizacije preko Zagrebačke banke sredstvima opljačkane stare devizne štednje građana HDZ-ova ratna Vlada ostvarila svoj strateški plan formiranja tehnomenadžerske, ekonomske elite Drugi strateški cilj, koji je došao u pitanje bilo je financiranje privatizacije najvrijednijih poduzeća u državnom vlasništvu u Hrvatskoj, u kojem projektu je Zagrebačka banka bila jedan od glavnih strateških partnera HDZ-ovoj Vladi nakon 1990. godine, te je upravo preko Zagrebačke banke u tajnosti financirano preuzimanje strateški najbitnijih hrvatskih poduzeća, u procesu privatizacije, od strane odabranih pripadnika ekonomsko političke elite. Drugim riječima, financiranjem privatizacije preko Zagrebačke banke, HDZ-ova ratnoprofiterska politička elita ostvarila je svoj strateški plan o formiranju tehnomenadžerske, ekonomske elite, pod okriljem tadašnjeg političkog vrha HDZ-a, a koje je najbolje u jednoj osobi kasnije predstavljao ratni premijer Hrvatske Franjo Gregurić, predsjednik tzv. „Vlade nacionalnog jedinstva .

Bez provedbe plana pljačke tzv. „stare devizne štednje Zagrebačka banka ne bi mogla provesti plan HDZ-ove ratne Vlade o financiranju tzv. „menadžerskih kredita za preuzimanje državnih poduzeća u privatizaciji, pa bi cijeli projekt ratne privatizacije najvrijednijih poduzeća u državnom vlasništvu bio neprovediv. Upravo zbog toga, sredstva stare devizne štednje građana, i njihovo prebacivanje iz Beograda na tajne račune pod kontrolom Zagrebačke banke kod banaka u inozemstvu, prije svega u Velikoj Britaniji i Austriji, ali i Njemačkoj i Švicarskoj, bio je od prioritetnog strateškog značenja u 1991. godini.

Upravo su o tome raspravljali i sudionici u tajnosti sazvane Skupštine Zagrebačke banke 7. lipnja 1991. godine, na kojoj je jedna od glavnih tema bila izrada plana rješavanja krize likvidnosti banke, odnosno spriječavanja odljeva deponiranih sredstava građana, čime je ozbiljno bila ugrožena kako likvidnost banke, tako i strateški planovi ZABE dogovoreni s

34 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

HDZ-ovom ratnom Vladom. Podsjetimo, već 1990. godine, Franjo Gregurić je imenovan u drugu hrvatsku Vladu kao zamjenik premijera, dok je 17. srpnja 1991. godine preuzeo tzv. „Vladu nacionalnog jedinstva , kao predsjednik Vlade, na kojoj je dužnosti ostao do rujna 1992. godine. Upravo je Franjo Gregurić, prvo kao zamjenik premijera u HDZ-ovoj Vladi, a kasnije kao premijer u „Vladi nacionalnog jedinstva , bio ključna osoba za koordiniranje financijskih operacija preko tajnih inozemnih računa, u dogovoru sa Zagrebačkom bankom, a posebno za operaciju prebacivanja tzv. „stare devizne štednje građana sa računa Narodne banke Jugoslavije u Beogradu na tajne račune inozemnih banaka pod kontrolom Zagrebačke banke. Na njegov poticaj, Skupština Zagrebačke banke morala je na 5. sjednici u lipnju 1991. godine, riješiti problem nekontroliranog odljeva depozita građana i izraditi plan preuzimanja tih depozita kako bi se taj novac reinvestirao u planirane strateške financijske operacije; financiranje procesa pretvorbe strateških poduzeća i financiranje kontroliranih inozemnih kredita samoj hrvatskoj Vladi, preko inozemnih banaka pod kontrolom i u dogovoru sa Zagrebačkom bankom i drugim hrvatskim bankama, poput Privredne banke Zagreb.

Stoga su se najvažnije odluke koje je Skupština Zagrebačke banke donijela na 5. sjednici, 7. lipnja 1991. godine odnosile upravo na te strateške ciljeve Uprave banke i Gregurićeve Vlade. „Iako je priljev i odljev konvertibilnih deviza bio najveći od postanka banke, za razliku od ranijih godina odljev je mnogo veći od priljeva što u uvjetima prestanka rada deviznog tržišta narušava deviznu likvidnost banke , upozorili su tada iz banke na moguće posljedice nekontroliranog odljeva deviznih depozita građana, poznatih kao „stara devizna štednja . „Narušava se struktura izvora. Pada učešće primarnih izvora, jer se zbog poljuljanog povjerenja građana u bankovni sustav nastavlja odljev depozita te devizne i dinarske štednje, a jača učešće sekundarnih izvora, čime se održava isti nivo plasmana, koji se zbog velikog stupnja nenaplativosti ne mogu u kraćem roku smanjiti. Nedovoljan devizni priljev u uvjetima kad devizno tržište ne funkcionira otežava realizaciju deviznih obaveza banke prema građanima i ostalim komitentima, a nestabilna politička situacija destimulira dotok svježeg novca u banku, odnosno povrat u bankovni sustav prije podignutih visokih iznosa konvertibilnih valuta , upozorili su iz Banke HDZ-ovu Vladu, u izmijenjenim zaključcima Poslovne politike banke za 1991. godinu, koje su po hitnom postupku donosili na Skupštini 7. lipnja 1991. godine. „Kao pojavni oblici svih ovih poremećaja javlja se dinarska i devizna nelikvidnost, a u poslovanju gubitak i potreba da se sve višom maržom pokrivaju rastući rashodi. Ove tendencije u najvećoj mjeri predodređuju zacrtavanje poslovne politike i prioritetne pravce

35 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

djelovanja u nastavku 1991. godine. Na njeno definiranje i provedbu znatno će utjecati i mjere kreditno monetarne politike , stoji uzaključcima, iz kojih je razvidno kako su iz Zagrebačke banke upozorili tadašnju HDZ-ovu ratnu Vladu kako strateški planovi dogovoreni između Uprave banke i Vlade dolaze u pitanje ukoliko se nastavi odljev deviznih sredstava sa računa građana kod same banke, a koja su sredstva u tom trenutku bila deponirana kod Narodne banke Jugoslavije u Beogradu.

Međutim, da bi to bilo moguće, Zagrebačka banka morala je početkom 1991. godine s Vladom u kojoj je Franjo Gregurić prvo sjedio kao zamjenik premijera, a potom i kao premijer, dogovoriti model zaustavljanja odljeva deviznih depozita građana sa računa u samoj banci. Kako je to praktički bilo nemoguće, odlučili su se na model pljačke stare devizne štednje i reinvestiranje tih sredstava depozita u privtaizacijske financijske operacije. „Zaustavljanje daljnjih negativnih tendencija kretanja u potencijalu banke i očuvanje veličine i strukture izvora sredstava, što znači da primarni depozitni izvori sredstava poduzeća i građana ostanu uz učešće fondova od deset posto i dalje dominantan izvor sredstava s približno sedamdeset posto. ... Tijekom 1991. godine banka će provoditi aktivnu politiku, kojom će najprije zaustaviti odljev pojedinih depozita, te postupno stvarati uvjete za njihovu stabilizaciju i rast kao preduvjete za dugoročniji i postojaniji razvoj. ... Prestrukturiranje privrede u kojoj je banka aktivni činilac, pretvorba vlasništva i općenito svi zahvati koji produbljuju i proširuju tržišni način privređivanja mijenjati će dosadašnji status depozita kao štednog uloga u depozit u funkciji privređivanja, obrta i bržeg oplemenjivanja sredstava , stoji u zaključcima Poslovne politike banke za 1991. godinu.

„Međutim, upravo težina situacije nalaže utvrđivanje dugoročnih ciljeva, kako bi se u kontekstu postavljene strategije definirali ciljevi i poslovna politika 1991. godine, godine u kojoj se maksimalno iskazuje realitet imovinskog i financijskog stanja banke, poduzeća i građana kao njezinih osnivača i deponenata. Sve aktivnosti imati će prvenstveno cilj da se, uz procese promjena u pretvorbi vlasništva, restrukturiranja i oživljavanja privrede i sanacije, izgradnje novog emisijskog mehanizma i financijskog instrumentarija, vrati povjerenje u bankovni i štedni sistem i tako izbjegne

36 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

kataklizma privrednog i financijskog sistema , stoji u zaključcima poslovne politike ZABE, sa 5. sjednice Skupštine banke. Bio je to samo uvod u pljačku sredstava stare devizne štednje građana, koja je uslijedila već u drugoj polovici 1991. godine, a iz kojih je sredstava Zagrebačka banka u dogovoru s Vladom HDZ-ovog premijera Franje Gregurića financirala kapitalne privatizacije operacije preuzimanja vlasništva nad strateškim hrvatskim poduzećima.

„Koncipirati projekciju privatizacije banke i optimalnog modela privatizacije poduzeća, pri čemu će se koristiti i oblici sudjelovanja banke u poslovnim pothvatima svojih komitenata, te osnivanju vlastitih i mješovitih poduzeća u zemlji i inozemstvu. Aktivno surađivati s organima vlasti sa svih razina u provjeri koncepiranih modela privatizacije i razvoja ... kao i osnivati i upravljati fondove posebnih namjena ... a naročito u ostvarivanju ideje Zagreb ‒ kao financijska i trgovačka metropola Hrvatske i ovog dijela Južne Europe , naglašeno je u zakljkučcima poslovne politike Zagrebačke banke za 1991. godinu. Ovo je, zapravo, jedan od rijetkih tajnih dokumenata Zagrebačke banke, u kojem se priznaje postojanje „fondova posebnih namjena , iz kojih su financirani strateški ciljevi dogovoreni tajnim aranžmanima Uprave Zagrebačke banke i vrha Gregurićeve ratne Vlade. Točnije, radi se o „fondovima na koje su Zagrebačka banka i Gregurićeva Vlada preusmjeravali, između ostalih, i sredstva opljačkane devizne štednje građana, a koja su kroz te „fondove posebnih namjena preusmjeravana, odnosno reinvestirana u privatizaciju strateških poduzeća u državnom vlasništvu.

Nije se, naravno, radilo o standardnom obliku investicijskih fondova, kakve poznaje bankarska praksa na zapadu, već se radilo o parainvesticijskim fondovima, točnije o mreži tajnih računa, koje je preko mreže povjerenika i suvlasništva u stranim bankama kontrolirala Uprava Zagrebačke banke. Pojednostavljeno, ti su transferi išli otprilike ovako. U dogovoru s Narodnom bankom Jugoslavije, Zagrebačka banka je sredstva stare devizne štednje građana transferirala na tajne račune kod Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, od kuda su sredstva transferirana na tajne račune kod Adria Bank AG u Beču. S tajnih računa Adria Bank AG u Beču, sredstva su transferirana na tajne račune kod trećih banaka u inozemstvu, na kojima su kao opunomoćenici bili ovlašteni posebni povjerenici koje je kontrolirala Zagrebačka banka, odnosno njezina Uprava u dogovoru s tadašnjom HDZ-ovom

37 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Vladom. Potom bi ti povjerenici dali punomoći bankama kod kojih su bili otvoreni tajni računi sa navedenim sredstvima, da se taj novac plasira u kreditne i druge investicije, bilo po izboru same banke kod koje su otvoreni tajni računi, bilo po izboru povjerenika u dogovoru s Upravom Zagrebačke banke. Tako bi i sama Zagrebačka banka, da prikrije trag ovog opljačkanog novca, preko svojih povjerenika dogovarala s poslovnim bankama u inozemstvu kod kojih je imala otvorene tajne račune, da se iz sredstava s tajnih računa odobre pojedini investicijski krediti samoj Zagrebačkoj banci, koja bi potom ta sredstva, tih u biti fiktivnih kredita, plasirala u kredite za kupnju dionica strateški važnih poduzeća, u procesu privatizacije u Hrvatskoj.

Iako je ovaj proces ostao najbolje čuvanom državnom tajnom skoro dvadeset godina, istraga Đinđićeve Vlade o Miloševićevim tajnim računima, koja je srbijanske istražitelje dovela do financijskih operacija preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu i Zagrebačke banke d.d. Zagreb, prvi puta je ozbiljno zaprijetila ekonomskoj eliti u Hrvatskoj razotkrivanjem njihove prljave tranzicijske tajne, i njezinog ratnoprofiterskog, kriminlnog karaktera. Đinđićeva istraga bila je zvono na uzbunu ekonomskoj oligarhiji u Hrvatskoj, izrasloj na ratnoprofiterskoj pljački 1990.-ih godina, koju su proveli u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem i uz njegovu pomoć kod tadašnje Narodne banke Jugoslavije. Đinđić je ubijen kako bi ova mračna tranzicijska tajna političkog Zagreba; tajna porijekla novca ekonomske elite u Hrvatskoj ostala sačuvana.

Jul 29, 2010 at 07:36 PM

Sadržaj kaznene prijave koju je beogradski odvjetnik Aleksandar Lojpur podnio protiv Mlađana Dinkića i ostalih u veljači 2006. godine, otkriva spregu Mlađana Dinkića s britanskim vlastima u prikrivanju traga Miloševićevog novca, čemu je očito glavni razlog bila činjenica da su Britanci znali i prešutno odobravali operacije pranja novca za Miloševića preko Zagrebačke banke i Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, koja je djelovala kao inozemna ekspozitura Zagrebačke banke. Kako bi u tom kontekstu istragom o Miloševićevim računima bilo otvoreno i pitanje odgovornosti britanskih vlasti za pranje novca opljačkanog iz Srbije i Hrvatske, preko

38 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

tajnih računa kod jedne banke registrirane u Velikoj Britaniji, očito je kako je Londonu bio prioritet zaustaviti istragu koja bi krenula u tom smjeru. Dinkić se u takvom preusmjeravanju istrage, a kako to dokazuje i sadržaj kaznene prijave, pokazao iznimno kooperativnim, te je upravo s kompanijom koju su mu preporučili iz Londona ugovorio tobožnju istragu o Miloševićevim tajnim računima. Rezultat je, zapravo, bilo prikrivanje traga milijarda američkih dolara, opranih preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu i Zagrebačke banke d.d. Zagreb.

Nakon što je Vlada Zorana Đinđića u Srbiji pokrenula istragu o tzv. Miloševićevim tajnim računima, kako bi se novac kojeg je Miloševićev režim iznosio na tajne račune u inozemstvu vratio u srbijanski državni proračun, današnji potpredsjednik Vlade Srbije Mlađan Dinkić, kako tvrdi odvjetnik Aleksandar Lojpur u kaznenoj prijavi od 17. veljače 2006. godine, u svojim izvješćima Đinđiću, utajio podatke o tragu novca koje je otkrila istraga u kojoj je Dinkić sudjelovao kao tadašnji guverner tadašnje Narodne banke Jugoslavije.

I komu je najviše pogodovala obustava daljnjih istraga o Miloševićevim milijardama skrivenim na tajne račune preko povezanih osoba Zagrebačke banke d.d. Zagreb, a opljačkanih iz Državnog proračuna Republike Srbije? Da je Dinkić podnio cjelovito izvješće premijeru Đinđiću, nastavak istrage krenuo bi sasvim sigurno u smjeru vrha ratne političke elite u Zagrebu i prema financijskom sustavu Zagrebačke banke d.d. Zagreb. Podnošenjem lažnih podataka u svojim izvješćima Zoranu Đinđiću, Mlađan Dinkić onemogućio je Đinđićevoj Vladi praćenje traga opljačkanog srbijanskog proračunskog novca, opranog tajnim financijskim operacijama preko Zagrebačke banke.

Sadržaj kaznene prijave koju je beogradski odvjetnik Aleksandar Lojpur podnio protiv Mlađana Dinkića i ostalih u veljači 2006. godine, otkriva spregu Mlađana Dinkića s britanskim vlastima u prikrivanju traga Miloševićevog novca, čemu je očito glavni razlog bila činjenica da su Britanci znali i prešutno odobravali operacije pranja novca za Miloševića preko Zagrebačke banke i Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, koja je djelovala kao inozemna ekspozitura Zagrebačke banke. Kako bi u tom kontekstu istragom o Miloševićevim računima bilo otvoreno i pitanje odgovornosti britanskih vlasti za pranje novca opljačkanog iz Srbije i Hrvatske, preko tajnih računa kod jedne banke registrirane u Velikoj Britaniji, očito je kako je Londonu bio prioritet zaustaviti istragu koja bi krenula u tom smjeru.

39 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Dinkić se u takvom preusmjeravanju istrage, a kako to dokazuje i sadržaj kaznene prijave, pokazao iznimno kooperativnim, te je upravo s kompanijom koju su mu preporučili iz Londona ugovorio tobožnju istragu o Miloševićevim tajnim računima. Rezultat je, zapravo, bilo prikrivanje traga milijarda američkih dolara, opranih preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu i Zagrebačke banke d.d. Zagreb. „Narodna banka Jugoslavije i njezin guverner, prijavljeni Mlađan Dinkić zaključili su 2. veljače 2001. godine ugovor s londonskom tvrtkom FIA. Predmet tog ugovora bila je pomoć NBJ i Dinkićevom timu u pronalaženju novca koje su Slobodan Milošević i njegovo okruženje iznijeli iz zemlje, i pronalaženje bankarskih računa na Cipru i u ostalim zemljama gdje se ta novčana sredstva nalaze. NBJ je platila po ovom ugovoru spomenutoj tvrtki 330 tisuća DEM i zna se da je za drugu fazu ili produžetak ugovora, FIA tražila između znatno veći iznos. Izvješće o radu i svoj nalaz FIA j podnijela u srpnju 2001. godine, dakle nakon pet mjeseci istraživanja. U njemu se zaključuje da je pronađeno pet privatnih računa sa manje od 500 tisuća američkih dolara, među kojima su i računi Borke Vučić i njenog pomoćnika Slobodana Aćimovića. O nalaženju milijarda dolara za koje je FIA bila plaćena nema ni govora. Naprotiv, oni kao da za tim novcem nisu niti tragali, već su se bavili nekim drugim poslom , stoji u kaznenoj prijavi koju je Lojpur podnio protiv Dinkića 17. veljače 2006. godine.

„Kada je godinu dana kasnije objelodanjena suradnja NBJ s agencijom FIA u potrazi za Miloševićevim novcem, prijavljeni Mlađan Dinkić je izjavljivao da oni nisu produžili ugovor s tom tvrtkom jer, navodno, nisu bili zadovoljni rezultatima istrage. Također, prijavljeni Mlađan Dinkić tada je prvi put priznao da je dotična agencija angažirana na preporuku britanske vlade i njezinog ambasadora Čarlsa Kroforda u Beogradu. U isto vrijeme kada je angažirana londonska agencija za pomoć srpskom timu, ljudi iz MUP-a, DB-a, Narodne banke i prijavljeni Mlađan Dinkić već su znali i tko je otvarao kompanije na Cipru i koje su to tvrtke i gdje treba tražiti novac. Postavlja se pitanje: kakva je uopće pomoć navedenom timu bila potrebna? Do danas, 2006. godine na njega nema odgovora, ali je vrlo čudno da FIA u svom izvješću uopće ne spominje ključnu tvrtku Antexol.

40 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Postoji sumnja da je sa ljudima iz tvrtke FIA dogovoreno da istražuju nešto sasvim drugo što nije imalo nikakve veze s nalaženjem srpskog novca na Cipru? , stoji u kaznenoj prijavi. Ovim navodima iz kaznene prijave odvjetnika Lojpura, zapravo, se izravno tereti Dinkića da je u dogovoru s britanskom vladom angažirao tvrtku FIA, kako bi se sabotirala istraga Đinđićeve Vlade o Miloševićevim tajnim računima, odnosno kako bi se trag te istrage preusmjerio što dalje od traga operacija pranja novca preko Zagrebačke banke, koje je Milošević organizirao prema tajnim dogovorima s ratnim političkim Zagrebom i tadašnjim političkim vrhom HDZ-a, te ratnim premijerom Franjom Gregurićem.

U ožujku 2001. godine Dinkić je, kako to potvrđuje sadržaj navedene kaznene prijave, u cijelosti preuzeo kontrolu nad istragom srbijanske Vlade o tzv. Miloševićevim tajnim računima, pa je tako i osobno odlazio na Cipar gdje je, kako to tvrdi Lojpur u kaznenoj prijavi, otkrio trag nestalih srbijanskih milijarda, kao i trag operacija pranja novca s Miloševićevih tajnih računa. Izvješće i dokumenti o Dinkićevim otkrićima na Cipru, kao i kasnijim nalazima srbijanskih dužnosnika koji su vodili istragu, kako je to svojevremeno i javno svjedočio bivši ministar, danas zastupnik u Skupštini Srbije Velimir Ilić, Mlađan Dinkić nikada nije podnio tadašnjem srbijanskom premijeru Zoranu Đinđiću. Dinkić je tako, očito, bio produžena ruka, puno šire i ozbiljnije, međunarodne operacije prikrivanja traga pranja Miloševićevog novca, kojoj je glavni cilj, osim zaštite traga prema Zagrebačkoj banci i političkom Zagrebu jedan od glavnih ciljeva bilo prikrivanje traga koji je mogao razotkriri umiješanost britanske vlade i službenog Londona u balkanske operacije pranja novca. Istragom o Miloševićevim računima, Đinđić je, čini se, bio na tragu ozbiljnog međunarodnog skandala, kojeg su svi godinama prikrivali i tajili, a njegovo inzistiranje na toj istrazi na kraju je dovelo do njegovog ubojstva. „U ožujku 2001. godine, prijavljeni Mlađan Dinkić angažirao je čovjeka od njegovog povjerenja da vodi Beogradsku banku d.d. kao sanacijski upravitelj, odnosno v.d. predsjednika banke prijavljenog Nikolu Živanovića. Njegovo postavljenje, kao čovjeka vro bliskog G17 plus i potpuno podređenog Dinkiću, pokazuje da su se i sa te srane Dinkić, Labusi i ostali iz ove prijave temeljito osigurali. Odnosno, da su u svim segmentima, institucijama i na svim mjestima gdje se odlučuje, istražuje ili sprovodi bilo koji dio najavljene istrage o milijardama, postavljeni ljudi od povjerenja i na taj način uspostavljena kontrola nad  cijelim „procesom rada . Taj zaključak potkrijepljuje i činjenica da predsjednik Upravnog odbora Agencije za sanaciju banaka i osiguranje depozita postaje gospodin Miroljub Labus, čelnik G17 plus, potpredsjednik

41 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

savezne vlade. Pritom treba uzeti u obzir da i novi ministar financija srbijanske vlade postaje Božidar Đelić, na preporuku ljudi iz G17 plus. U Dinkićev tim uključen je tada i Oliver Bogavac iz Službe državne bezbednosti, kao i nekoliko stručnjaka iz Narodne banke Jugoslavije čija je uloga bila čisto stručne, bankarske prirode , opisuje u kaznenoj prijavi Lojpur mehanizme kojima je Dinkić početkom ožujka 2001. godine preuzeo kontrolu nad istragom Đinđićeve Vlade o tzv. Miloševićevim tajnim računima u inozemstvu.

Prema navodima iz Lojpurove kaznene pijave, Dinkić se već tog ožujka 2001. godine sa timom svojih pouzdanih ljudi uputio na Cipar, gdje je otkrio trag čak 12 milijarda američkih dolara opranih preko Miloševićevih tajnih računa, točnije opranih preko financijskog sustava Zagrebačke banke d.d. Zagreb, iako to tada nije naveo niti službeno, niti neslužbeno, niti igdje u svojim izvješćima. U tom trenutku, kako se to potvrđuje i u prijavi, na tajnim računima se još uvijek nalazilo čak četiri milijarde američkih dolara. Novac, međutim, kako doznajemo, u tom trenutku nije više bio na Cipru, nego na tajnim računima pod kontrolom Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, odnosno pod kontrolom tajnih opunomoćenika kod Zagrebačke banke, koji su tim novcem, zapravo, kontrolirali značajnije financijske i poslovne operacije preko te hrvatske banke. Upravo iz tog razloga, Dinkić je prikrio trag i dokumentaciju koju je otkrio prilikom posjeta Cipru u ožujku 2001. godine. „U ožujku 2001. godine prijavljeni Mlađan Dinkić i njegov tim odlaze na Cipar, sa Slobodanom Aćimovićem najbližim suradnikom borke Vučić u Beogradskoj banci d.d. COBU na Cipru. Je li je on dobrovoljno prihvatio nije poznato, ali se njegova uloga svela samo na jedno, a to je da otkrije sve tajne kanale i arhive Beogradske banke d.d. COBU. Aćimović je otkrio prijavljenima mnogotoga što su na Cipru trebali pronaći. Također, Dinkićev tim je proveo intenzivnu istragu i u prostorijama Ambasade SR Jugoslavije koja je također posjedovala dokumentaciju Beogradske banke d.d. COBU. Tu su, također, bili podaci o dolascima svih aviona, putnicima, posadama i podacima letova kojima se prenosio novac u vrećama, koferima i torbama na Cipar, kao i korespondencija sa ciparskim vlastima. Najveće zanimanje ljudi iz tog tima bilo je za sadržaje nađene u prostorijama Beogradske banke

42 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

u Nikoziji, u Kenedi aveniji, koja je uveliko bila u likvidacijskom postupku. Mladen Spasić je u Hotelu „Holliday Inn u Nikoziji, u kojem su odsjeli članovi Dinkićevog tima izjavio predstavniku oštećenog, svjedoku Predragu Đorđeviću, da je Anteksol bila daleko najvažnija, najznačajnija i najveća tvrtka od svih osnovanih na Cipru, i da je praktički i sama bila banka, i da je ta tvrtka preuzela funkciju Beogradske banke u platnom prometu koji ova nije smjela obavljati zbog sankcija. Kako je Mladen Spasić objasnio, samo u jednoj kalendarskoj godini, Anteksol je imao promet od oko 11 milijarda maraka, a da su kutije sa dokumentacijom koja se odnosi na transakcije ove kompanije bile naslagane u nizu dužem od 20 metara! Sve ovo nedvosmisleno ukazuje da je Dinkićev istražni tim pronašao najvažnije što su trebali pronaći ‒ dokumentaciju Anteksola, Browncourta i ostalih tvrtki. Gotovo cjelokupan priljev tih kompanija donošen je iz Srbije na Cipar avionskim putem, a u filijalu ciparske banke u Grčku i kopnenim putem. Iz preuzete dokumentacije Dinkićev tim je jasno sagledao za koje svrhe su vršene isplate i koliki je saldo ostao na kojem podračunu , tvrdi beogradski odvjetnik Aleksandar Lojpur u svojoj kaznenoj prijavi protiv Mlađana Dinkića od 17. veljače 2006. godine.

Sve te podatke i dokumente, Mlađan Dinkić nije predao tadašnjem premijeru Zoranu Đinđiću, već je započeo s paralelnom operacijom prikrivanja tragova pranja novca preko Miloševićevih tajnih računa, što je Đinđićevu Vladu i istragu o Miloševićevim tajnim računima dovelo „pred zid . Međutim, nakon što je vještak Morten Torkildsen Haaškom sudu podnio „Izmijenjeno izvješće o tragovima Miloševićevog novca i njegovim tajnim financijskim operacijama, 7. lipnja 2002. godine, i u Beogradu je ponovno dodatno aktualizirano pitanje tzv. Miloševićevih tajnih računa. Dodatna opasnost iz Torkildsenovog izvješća bilo je i to što je ovaj vještak Haaškog suda, iako vrlo površno, identificirao i detektirao financijske operacije Miloševićevog režima preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Lodnonu. Tada je postalo jasno kako je Dinkić prikrivao taj trag Miloševićevog novca, koji vodi prema Zagrebu. Đinđić je ubijen nekoliko mjeseci kasnije.

Aug 02, 2010 at 06:38 PM

43 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Upravo sredstva od tzv. stare devizne štednje, pohranjena na tajnim inozemnim računima, kod inozemnih banaka u vlasništvu same Zagrebačke banke, bila od strateškog značaja, jer je tim novcem, opljačkanim od građana, pod izlikom kako ih je opljačkao Miloševićev režim u Beogradu, Uprava Zagrebačke banke financirala odabranim članovima svoje Uprave, kao i odabranim pripadnicima tehnomenadžerske elite kupnju dionica Zagrebačke banke. Iz tog istog „crnog fonda financiran je i otkup tzv. Miloševićevih dionica Zagrebačke banke, odnosno otkup paketa dionica Zagrebačke banke, koje je preko tajnih povjerenika i punomoćnika, a kasnije preko tajnih skrbničkih računa kontrolirao Slobodan Milošević, najčešće upravo preko Borke Vučić, koja je ionako koordinirala Miloševićeve financijske operacije preko Zagrebačke banke. U okviru usvojene Poslovne politike za 1991. godinu, Uprava banke i Skupština tada su posebno razradili plan aktivnosti banke i njezinih komitenata u ekonomsko financijskoj konsolidaciji. Bio je to, zapravo, jedan od strateški najvažnijih dokumenata kojima je otvorena mogućnost operacionalizacije plana dogovorenog ranije s Miloševićem, nakon čega su već 1992. godine započele Miloševićeve financijske operacije pranja novca preko financijskog sustava Zagrebačke banke.

Devizni depoziti građana, poznati kao stara devizna štednja, bili su Zagrebačkoj banci neophodni kako bi se s jedne strane pokrili financijski gubici banke zbog ulaganja u strateški važna poduzeća, koja je kasnije Zagrebačka banka preuzimala upravo na temelju sumnjivih financijskih potraživanja, dok je s druge strane upravo taj opljačkani novac kasnije reinvestiran u tzv. Menadžerske kredite, kojima su menadžeri državnih poduzeća u privatizaciji kupovali većinske pakete dionica svojih tvrtki. Taj se proces vodio pod kontrolom Zagrerbačke banke.

Međutim, treća, manje poznata operacija financirana iz sredstava stare devizne štednje građana bilo je zaduživanje države, nakon što je Vlada na prijedlog Franje Gregurića i njegove političke struje u HDZ-u, a u dogovoru s Upravom Zagrebačke banke obvezu isplate stare devizne štednje navodno oštećenim bankama pretvorila u javni dug Republike Hrvatske. Tako su Uprava Zagrebačke banke i vrh političke elite HDZ-a dodatno, osim građana kojima su

44 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

opljačkani devizni depoziti kod poslovnih banaka u Hrvatskoj, oštetila i državu za iznos stare devizne štednje koja je pretvorena u javni dug Republike Hrvatske, kojeg je država prema dogovoru Lukovića i Gregurića, ali i ostalih tada vodećih bankara, vraćala i za koji se iznos država zadužila kod same Zagrebačke banke i ostalih poslovnih banaka.

I konačno, značajan dio gotovinskih sredstava od opljačkane stare devizne štednje građana reinvestiran je u samu Zagrebačku banku, odnosno u sumnjivo preuzimanje njezinih dionica, kako bi se osiguralo da kontrolu nad Zagrebačkom bankom i sumnjivim poslovima države, odnosno HDZ-ove Vlade preko Zagrebačke banke, zadrži izabrana grupa ljudi iz Uprave Zagrebačke banke, koju je za tu zadaću izabrao i davao im političku zaštitu upravo ratni HDZ-ov premijer Franjo Gregurić. Ovaj je dio reinvestiranja stare devizne štednje, koja je u dogovoru s Miloševićevim režimom u Beogradu opljačkana preko Zagrebačke banke i pohranjena na tajne inozemne račune, zapravo, u bliskoj vezi s ostalim operacijama u koje je uložen novac opljačkan od deviznih depozita građana.

Naime, prilikom registracije Zagrebačke banke d.d. Zagreb, kao dioničarskog društva, prema tada novom tzv. Markovićevom Zakonu o bankama i drugim financijskim institucijama, ključni dio dogovora sa Slobodanom Miloševićem bio je u tome da i Milošević, ali i sama Uprava Zagrebačke banke i nakon njezine privatizacije, odnosno nakon njezine pretvorbe u dioničarsko društvo zadrži vlasničku kontrolu nad bankom. Milošević je tada izričito tražio da mu se osigura kontrola nad paketom utajenih dionica Zagrebačke banke, koje su ionako trebale biti iskazane kao vlasništvo Republike Srbije, odnosno kao vlasništvo na temelju pravnog slijeda ulaganja nekadašnje Jugobanke u Zagrebačku banku i tadašnjih suosnivačkih prava Jugobanke u Zagrebačkoj banci, na temelju Samoupravnog sporazuma o udruživanju u Zagrebačku banku od 1. prosinca 1977. godine, te kasniji dokument koji je potvrdio pravni slijed nad ranijim sporazumom; Samoupravni sporazum o osnivanju Zagrebačke banke od 13. studenog 1986. godine.

Prema tadašnjem dogovoru, Milošević je omogućio Upravi Zagrbačke banke da se prešutno utaje dionice koje su trebale biti upisane u vlasništvo Jugobanci, odnosno kasnije Republici Srbiji, ali je osmišljen takav model vlasništva nad dionicama Zagrebačke banke prilikom osnivanja, koji je vrlo brzo omogućio grupi tajnih vlasnika banke preuzimanje kontrole nad većinskim paketom dionica. Već tada, Uprava Zagrebačke banke projektirala je takvu početnu dioničarsku strukturu

45 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

osnivača i vlasnika banke, kojom je kasnije, u tajnosti mogla manipulirati kako je htjela, jer se radilo većinom o poduzećima, prvo društvenopravnim osobama, kasnije trgovačkim društvima u vlasništvu države, koja su bila u dužničkom odnosu prema Zagrebačkoj banci, i koja je ZABA „održavala na životu stalnim reprogramiranjem dugova, čime je ujedno i kontrolirala poduzeća koja su u tom trenutku bila njezini suvlasnici.

Nakon što bi od poduzeća u državnom vlasništvu, koja su bila osnivači i dioničari Zagrebačke banke, Uprava banke pod sumnjivim okolnostima, u zamjenu za otpis sumnjivih kreditnih potraživanja, preuzela vlastite dionice, odnosno dionice banke, Zagrebačka banka je u jednom trenutku došla u poziciju da je, praktički, banka bila sam svoj dioničar. Međutim, tako oduzete dionice od izvornih osnivača i dioničara, Uprava banke bi prodavala trećim osobama, na potpuno netransparentan način, mimo ikakve javne procedure, pod izlikom ekonomsko financijske konsolidacije banke. Iz sredstava tzv. Stare devizne štednje financiran otkup dionica Zagrebačke banke, kao i tzv. Miloševićev paket dionica banke koje je kontrolirala Borka Vučić U tom procesu su upravo sredstva od tzv. stare devizne štednje, pohranjena na tajnim inozemnim računima, kod inozemnih banaka u vlasništvu same Zagrebačke banke, bila od strateškog značaja, jer je tim novcem, opljačkanim od građana, pod izlikom kako ih je opljačkao Miloševićev režim u Beogradu, Uprava Zagrebačke banke financirala odabranim članovima svoje Uprave, kao i odabranim pripadnicima tehnomenadžerske elite kupnju dionica Zagrebačke banke. Iz tog istog „crnog fonda financiran je i otkup tzv. Miloševićevih dionica Zagrebačke banke, odnosno otkup paketa dionica Zagrebačke banke, koje je preko tajnih povjerenika i punomoćnika, a kasnije preko tajnih skrbničkih računa kontrolirao Slobodan Milošević, najčešće upravo preko Borke Vučić, koja je ionako koordinirala Miloševićeve financijske operacije preko Zagrebačke banke.

Takve financijsko dioničarske operacije Upravi Zagrebačke banke omogućila je u tajnosti donesena Poslovna politika banke za 1991. godinu, koju je 7. lipnja 1991. godine potvrdila i Skupština dioničara. U okviru navedene usvojene Poslovne politike za 1991. godinu, Uprava banke i Skupština tada su posebno razradili plan aktivnosti banke i njezinih komitenata u ekonomsko financijskoj konsolidaciji. Bio je to, zapravo, jedan od strateški najvažnijih dokumenata kojima je otvorena mogućnost

46 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

operacionalizacije plana dogovorenog ranije s Miloševićem, nakon čega su već 1992. godine započele Miloševićeve financijske operacije pranja novca preko financijskog sustava Zagrebačke banke.

„Zagrebačka banka unatrag nekoliko godina provodi poslovnu politiku vlastite konsolidacije i sanacije pojedinih svojih komitenata. U tu svrhu reprogramirala je obveze, odobravala sanacijske kredite, pripisivala dospjelu kamatu dugu, a i otpisivala potraživanja koja je ocijenila nenaplativim. Istodobno, radi sanacije, dakle realističnijeg iskazivanja vlastite bilance, ispravljala je vrijednost nekih potraživanja i za tako povećane rashode angažirala prihode, jer je ocijenila da je dubioznost naplate takvih potraživanja velika, te da iskazivanje znatnije dobiti ne bi pružilo stvarnu sliku rezultata poslovanja banke. Međutim, svim poduzetim radnjama nisu otklonjena tzv. kontaminirana potraživanja, već su ona u teškim ekonomskim prilikama posebno pogoršana u drugoj polovici 1990. godine i početkom 1991. znatno povećana. To se očituje u broju i visini stečajeva pojedinih poduzeća, rastu sumnjivih i spornih potraživanja, manjem koeficijentu naplate obračunate kamate i sve višim ispravkama vrijednosti tih potraživanja , stoji u planovima aktivnosti banke i njezinih komitenata u ekonomsko financijskoj konsolidaciji, u Poslovnoj politici Zagrebačke banke za 1991. godinu. Iz ovoga,zapravo, jasno proizlazi kako je Uprava Zagrebačke banke, već u drugoj polovici 1990. godine planiranim prezaduživanjem komitenata banke držala pod kontrolom vlastite osnivače i izvorne dioničare banke, kojima je ujedno plasirala i najveći dio sumnjivih i rizičnih kredita, koje je kasnije naplaćivala preuzimanjem vlastitih dionica, kao i preuzimanjem vlasničkih udjela i vlasništva nad dionicama u samim tim poduzećima, pa bi se u takvim slučajevima vlastite dionice banke jednostavno „izgubile .

Postojanje ovakvog plana najbolje potvrđuje kako su te operacije manipulacija dionicama banke od strane Uprave Zagrebačke banke, bile samo dio širih, ranije dogovorenih operacija o preuzimanju kontrole nad bankom, što je dogovoreno s Miloševićem potkraj 1989. godine. Ovo još izričitije potvrđuju razrađene aktivnosti iz navedenog plana aktivnosti banke i njezinih komitenata u ekonomsko financijskoj konsolidaciji, kojim je Uprava Zagrebačke banke već u planu za 1991. godinu razradila plan „vlasničke preobrazbe i postupnog uklanjanja rizičnih subjekata u upravljanju bankom , koji je u konačnici osigurao punu kontrolu nad vlasničkom

47 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

strukturom banke, čime je već 1992. godine omogućen početak Miloševićevih i Gregurićevih tajnih financijskih operacija i pranja novca preko Zagrebačke banke. „Ocjenjuje se da će u procesu sanacije u godini 1991. znatan dio kontaminiranih potraživanja prestrukturirati u kamatonosnu aktivu, te da će ostatak procijenjenih rizičnih potraživanja biti reguliran ovim djelatnostima: ... omogućiti internu prodaju dionica banke, otkupljivati vlastite dionice od poduzeća i njihovom prodajom novim vlasnicima naplaćivati svoja potraživanja i ujedno disperzirati vlasništvo na što veći broj sposobnih dioničara. Istodobno, banka će u toj akciji eventualno upotrijebiti i mogućnost zamjene dionica na ime u dionice na donosioca i tako pridonijeti vlasničkoj preobrazbi i postupnom uklanjanju rizičnih subjekata u upravljanju bankom , stoji u navedenom planu iz lipnja 1991. godine. Taj je plan u cijelosti izveden, a dobrim dijelom je preuzimanje vlasništva nad takvim dionicama financirano upravo iz sredstava opljačkane stare devizne štednje, čime je dugoročno osigurana vlasnička kontrola nad Zagrebačkom bankom, što je omogućilo kasnije Gregurićeve i Miloševićeve aktivnosti preko banke. Istraga Vlade srbijanskog premijera Zorana Đinđića o tzv. Miloševićevim tajnim računima na Cipru, naišla je upravo na trag ovim operacijama, te je mogla dovesti do razotkrivanja jedne od najvećih financijsko političkih prijevara u tranzicijskoj Hrvatskoj i Miloševićevoj Srbiji 1990.-ih godina, a što je spriječeno Đinđićevim ubojstvom. Vrijeme nakon Đinđića to je i pokazalo: ubojstvom Zorana Đinđića obustavljene su sve istrage o Miloševićevim tajnim financijskim operacijama u inozemstvu 1990.-ih godina.

Aug 03, 2010 at 07:44 PM

Kaznenom prijavom koju je beogradski odvjetnik Aleksandar Lojpur podnio protiv današnjeg potpredsjednika Vlade Srbije Mlađana Dinkića, okružnom javnom tužitelju u Beogradu, dana 17. veljače 2006. godine, navodi se, između ostalog, kako je Mlađan Dinkić pokrenuo proces likvidacije nad četiri velike banke u Srbiji, među kojima i nad Beogradskom bankom, prije svega kako bi se prikrio trag Miloševićevih tajnih računa, odnosno kako bi se likvidacijom banke uništila i dokumentacija koja je predstavljala glavni trag u istrazi Đinđićeve Vlade o tzv. Miloševićevim tajnim računima u inozemstvu. Sporna dokumentacija koju, kako to dokazuju i dokumenti iz kaznene prijave, Dinkić nikada nije predao premijeru Đinđiću, predstavljala je ključni trag Miloševićevih financijskih operacija preko Hrvatske, odnosno preko Zagrebačke

48 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

banke u dogovoru s tadašnjim političkim Zagrebom, odnosno s ratnom HDZ-ovom Vladom. Drugim riječima, likvidacijom Beogradske banke, Mlađan Dinkić prikrivao je trag Miloševićevih operacija pranja novca, koji je istragu Đinđićeve Vlade vodio prema Zagrebu. Prema navodima iz kaznene prijave upravo je Mlađan Dinkić naredio krivotvorenje izvješća o poslovima tvrtke Anteksol na Cipru, preko čijih je tajnih računa Slobodan Milošević transferirao novac na tajne račune kod Anglo Yugoslav Bank Limited, te kod Banque Franco Yugoslav i kod same Zagrebačke banke. Krivotvorenjem podataka o poslovanju Anteksola, Dinkić je zapravo uništavao ključni trag koji je povezivao Miloševićeve financijske operacije s političkim Zagrebom i Zagrebačkom bankom, a premijeru Đinđiću je podnosio lažirana izvješća u kojima je tvrdio kako tvrtka Anteksol više ne posluje, te kako njezini tajni računi više ne postoje.

Sadržaj Lojpurove kaznene prijave u cijelosti potvrđuje ovakve informacije. Prema prijavi, Mlađan Dinkić i ostali prijavljeni krivotvorili su izvješća i dokumentaciju vezanu uz poslovanje ciparske tvrtke „Anteksol kako bi prikrili trag Miloševićevog novca, a upravo je ta tvrtka povezana s Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, odnosno s financijskim sustavom Zagrebačke banke. Glavni cilj postupka likvidacije Beogradske banke bilo je upravo prikrivanje traga tijeka Miloševićevog novca preko Zagrebačke banke, te je zbog toga bilo potrebno prethodno uništiti svu dokumentaciju koja bi ukazivala na taj put novca preko Zagrebačke banke, putem tajnih ciparskih računa tvrtke Anteksol. „Beogradska banka d.d. COBU iz Nikozije na Cipru je već bila u procesu likvidacije, pa sve pravne posljedice sada padaju na Beogradsku banku ad u Beogradu koja je bila jedini osnivač i vlasnik sa 100 % dionica Beogradske banke d.d. COBU sa Cipra. Dokle god je Beogradska banka ad aktivna, to je predstavljalo mogućnost da se dokumenti mogu otkriti. Pošto je ciparska Beogradska banka COBU (u likvidaciji) vlasništvo Beogradske banke u Beogradu, sve aktivnosti Anteksola trebale su prijeći u nadležnost Beogradske banke ad Beograd, a nakon uvođenja likvidacije ove banke u nadležnost Agencije za sanaciju banaka, pa oni snose svu odgovornost za sudbinu tvrtke Anteksol i ostalih kompanija, koje su de facto bili računi Beogradske banke d.d. na Cipru. Nema sumnje da su prijavljeni Mlađan Dinkić i njegovi ljudi u Narodnoj banci Jugoslavije ‒ Dušan Lalić, zatim Nikola Živanović u Beogradskoj banci, a Miroljub Labus i Vesna Džinić u Agenciji za sanaciju banaka, morali poduzeti sve korake kako bi zavarali tragove novca koji je vlasništvo Beogradske banke, a time i države. Da bi to proveli, pojedinci su bili prinuđeni na raznorazne radnje, između ostalog i krivotvorenje

49 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

dokumenata , tvrdi odvjetnik Lojpur u kaznenoj prijavi protiv Dinkića, Labusa i ostalih.

Kako se u nastavku kaznene prijave opisuje, glavni cilj navedenog postupanja današnjeg potpredsjednika Vlade Srbije Mlađana Dinkića, bio je prikriti financijske i poslovne aktivnosti, kao i dokumentaciju o poslovanju tvrtke Anteksol, koja se smatra ključnim poduzećem na Cipru preko kojeg je Milošević transferirao novac opljačkan iz srbijanskog državnog proračuna u financijske operacije preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, te preko poslovnog sustava Zagrebačke banke. Dinkićevi su ljudi s tim ciljem pripremili za Đinđićevu Vladu lažno izvješće u kojem se tvrdilo kako tvrtka Anteksol više ne postoji, te kako Beogradska banka, odnosno srbijanska država prema toj tvrtki nema nikakvih potraživanja, pa niti onih po osnovi proračunskih sredstava koja je Milošević transferirao na tajne račune u inozemstvo upravo preko ove kompanije. Lažno izvješće Dinkićevih ljudi od povjerenja služilo je kako bi Mlađan Dinkić u svojim izvješćima Đinđićevoj Vladi na što uvjerljiviji način mogao prikriti trag Miloševićevih tajnih računa koji je neminovno preko Anteksola vodio prema Zagrebu. „Nikola Živanović je, prije svega, u suradnji sa Slobodanom Aćimovićem, ali i drugim osobama, koji su bili u Beogradskoj banci COBU na Cipru, u vrijeme dok je banka radila, krenuo u izradu netočnih izvješća, da bi preduhitrio bilo kakvo potraživanje države kroz firme koje de facto pripadaju njoj, a posebno Anteksol i Browncourt. U 2001. godini Slobodan Aćimović izradio je analizu i spisak firmi osnovanih na Cipru, podk ontrolom Beogradske banke. Ovaj dokument je i poslužio Dinkićevim istražiteljima na Cipru. U tom izvješću navedena je tvrdnja kako je firma Anteksol zatvorena u srpnju 1999. godine, što nije bilo istina. Ta neistina je napisana da Beogradska banka ad ne bi imala bilo kakva potraživanja prema tvrtki Anteksol. Jer, ako te firme nema, onda nema niti potraživanja. To je smišljeno napravljeno sa već jasnom idejom da se Beogradska banka ad Beograd likvidira, iako je Nikola Živanović doveden kao sanacijski upravitelj ‒ direktor. Dokaz da se radi o netočnom podatku vidi se iz priloženog dokumenta, podneska kojeg  odvjetnička kancelarija Tasosa Papadopulosa, upućuje ciparskom Okružnom sudu 7. srpnja 2003. godine, u kojem oni tvrde da su upravo oni legalni direktori i pravni zastupnici firme Anteksol. Dakle, i u srpnju 2003. godine firma postoji i njome i dalje slobodno upravljaju odvjetnici kancelarije Tasosa Papadopulosa, Marios Eliades i Kiriakos Teodorides , stoji u kaznenoj

50 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

prijavi.

Jesu li odvjetnici kancelarije Tasosa Papadopulosa nastavili upravljati tvrtkom Anteksol i njenim tajnim računima upravo po nalogu i u dogovoru s Mlađanom Dinkićem, pitanje je koje otvara kaznena prijava odvjetnika Lojpura, a na koje istražna tijela u Republici Srbiji do danas nisu dala nikakav odgovor. Također, iz samog sadržaja kaznene prijave, ključnim se nameće i pitanje; je li novcem sa preostalih tajnih računa pod kontrolom tvrtke Anteksol upravljao upravo Dinkić, te gdje je prebacio novac s tajnih računa tvrtke Anteksol, nakon što je u krivotvorenim službenim izvješćima Đinđićevoj Vladi tvrdio kako ta tvrtka i njezini tajni računi više ne postoje i to od srpnja 1999. godine. „Dakle, prijavljeni Živanović i Aćimović prijavili su krivotvorena izvješća Beogradske banke, iako su dobro znali da firma Anteksol postoji i da nije zatvorena. Dakle, od trenutka kada je Dinkić službeno potvrdio, u travnju 2001. godine, da su ta kao i druge kompanije vlasništvo države, on i njegovi suradnici kao da su se tog vlasništva odrekli u korist stranaca koji su sklanjali novac. Dokle god je to sklanjanje novca trajalo, tvrtka Anteksol je morala biti živa, jer se preostali novac prebacivao na druge kompanije u drugim zemljama, uključujući Kajmanska, Maršalska, Bahamska i druga otočja. Tek kada je novac sklonjen na te račune, čije raspolaganje nije iziskivalo postojanje Anteksola, firma je zatvorena, a to je obavljeno tek 29. kolovoza 2003. godine i o tome postoji trag u sudskom sporu 6012/00 pred ciparskim okružnim sudom. Tvrtku je zatvorilo protivno svim ciparskim zakonskim propisima, Ministarstvo industrije i turizma, kojim upravlja gospodin Jorgos Lilikas, Papadopulosov suradnik , navodi se u kaznenoj prijavi od 17. veljače 2006. godine.

Prema navodima iz kaznene prijave razvidno je kako je upravo Mlađan Dinkić naredio krivotvorenje izvješća o poslovima tvrtke Anteksol na Cipru, preko čijih je tajnih računa Slobodan Milošević transferirao novac na tajne račune kod Anglo Yugoslav Bank Limited, te kod Banque Franco Yugoslav i kod same Zagrebačke banke. Krivotvorenjem podataka o poslovanju Anteksola, Dinkić je zapravo uništavao ključni trag koji je povezivao Miloševićeve financijske operacije s političkim Zagrebom i Zagrebačkom bankom, a premijeru Đinđiću je podnosio lažirana izvješća u kojima je tvrdio kako tvrtka Anteksol više ne posluje, te kako njezini tajni računi više ne postoje.

51 / 52

Napisao necenzurirano.com četvrtak, 12 avgust 2010 17:52

Uništavanjem dokumentacije o Anteksolu, Dinkić je s jedne strane uništavao tragove koji su vodili istragu Đinđićeve Vlade prema Zagrebu, dok je s druge strane očito i sam preuzeo upravljanje tajnim računima Anteksola, preko iste odvjetničke kancelarije, preko koje je novac transferirao i prao i sam Slobodan Milošević. Da je Đinđić otkrio ove Dinkićeve operacije, bio bi to sigurno politički kraj Mlađana Dinkića, danas potpredsjednika srbijanske Vlade. S druge strane Đinđićevo inzistiranje na istrazi o Miloševićevim tajnim računima Dinkićevu poziciju, ali i onih koje je Dinkić štitio uništavanjem i prikrivanjem dokaza, učinlo je neodrživom, zbog čega je i donesena odluka kako se Đinđić kao smetnja mora ukloniti. Nastavlja se ... Istraživački tim Necenzurirano.com

52 / 52

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->