P. 1
implementacija

implementacija

|Views: 424|Likes:
Published by firestarter001
implementacija načela održivosti
implementacija načela održivosti

More info:

Published by: firestarter001 on Sep 21, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/12/2012

pdf

text

original

Sveučilište u Zadru Studij Kulture i turizma kolegij Održivi turizam

Implementacija načela održivosti na nautičkom turizmu
Seminarski rad

Mentor: mr. sc. Božena Krce Miočić

Zadar, rujan 2010. Sadržaj:

1. Uvod 2. Definiranje nautičkog turizma 3. Sadašnje stanje Jadranskog mora i priobalja 3.1. Zaštita Jadrana 3.2. Utjecaj nautičkog turizma na morski okoliš 4. Implementacija načela održivosti 4.1. Sociokulturološka sastavnica 4.2. Prostorno-ekološka sastavnica 4.2.1. Prostorno-planske osnove 4.2.2. Pravci razvoja nautičkog turizma u prostoru 4.2.3. Utvrđivanje i odabir razvojnog scenarija 4.3. Ekonomska sastavnica 4.3.1. Gospodarski učinci 5. Strateški menadžment i održivi razvoj charter i cruising turizma u Hrvatskoj

1. Uvod Hrvatska je sredozemna zemlja s razvedenom obalom i otocima po čemu je prepoznata u svijetu. Čini ju značajan otočni arhipelag s više od tisuću otoka, kao tržišni znak hrvatskog turizma i komparativna prednost u razvoju. Upravo ti prirodni potencijali čine posebno vrijedan i uspješan dio hrvatskog turizma – nautičkog turizma. iako kvalitetom još uvijek nije dostigao razinu na kojoj je već trebao biti, elementi prirodnog i povijesnog nasljeđa, kao ni prostorne mogućnosti razvoju, nisu iskorištene. Razvojne mogućnosti, posebice nautičkog turizma još su uvijek potencijalno nove i relativno neiskorištene. Osnovno načelo održivog razvoja koje podrazumijeva nužnost pronalaženja kompromisa između potrebe za očuvanjem prirodnog prostora i potrebe za gospodarskim razvojem, provode se isključivo uvtvrđivanjem nosivosti kapaciteta prostora i određivanjem granica rasta novih prihvatnih kapaciteta za određeno razdoblje. Najveća prijetnja daljnjem razvoju nautičkog turizma jest nekontrolirana ekspanzija, narušavanje prostornih ograničenja, ne vodeći računa o budućnosti, posebno pod utjecajem sve veće potražnje. Koristeće se isključivo Strategijom razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2009.-2019., te Nacrtom prijedloga strategije održivog razvitka Republike Hrvatske, u ovom radu iznijela sam relevantne smjernice vezane za daljnji održivi razvoj nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, te poboljšanje konkurentnosti na sada već globalnom tržištu. Uspješnim i racionalnim korištenjem znanja koje imamo, lako bismo mogli dostići poziciju jedne od vodećih zemalja u pružanju nautičkih usluga. Ovakav razvoj može se postići osmišljenim upravljanjem zaštite prirode i okoliša, racionalnim gospodarenjem prirodnim prostorom, definiranjem nosivog kapaciteta hrvatskog dijela Jadrana, prilagođavanjem vezanih gospodarskih djelatnosti potrebama nautičkog turizma, prepoznavanjem važnosti nautičkog turizma za razvoj i napredak nacionalnog gospodarstva, uvažavanjem postojećeg kulturnog naslijeđa te unaprijeđenjem odnosa sudionika u nautičkom turizmu prema nautičaru.

2. Definiranje nautičkog turizma Prema najjednostavnijoj definiciji nautičkog turizma kaže se:' Nautički turizam je multifunkcionalna turistička djelatnost s izraženom pomorskom komponentom. Iz defínicije nautičkog turizma vidljivo je da se radi o turizmu u okvirima pomorstva.1 Prema Zakonu o turističkoj djelatnosti, nautički turizam definiran je kao; plovidba i boravak turista-nautičara na plovim objektima i u lukama nautičkog turizma radi odmora i rekracije.2 Stoga legislativni sustav nautičkog turizma ima dva osnovna lex specialis zakona: Zakon o pružanju usluga u turizmu (NN, br. 68.107.) i Pomorski zakonik (NN, br. 181.104.). Radi izvrsnog i operativnog zakonskog efekta, legislativni se sustav nautičkog turizma sastoji od više desetaka podzakonskih akata (uredbi, naredbi, odluka i pravilnika). Tri su osnovna pravilnika koja reguliraju dva osnovna, uvjetna činitelja nautičkog turizma: objekte i subjekte nautičkog turizma.3 - Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma – definira objekte nautičkog turizma, luke nautičkog turizma. - Pravilnik o vrstama i kategorijama plovnih objekata nautičkog turizma - definira objekte nautičkog turizma, plovila nautičkog turizma. - Pravilnik o brodicama i jahtama – definia subjekte nautičkog turizma. Nautički turizam posebna je vrsta turizma koja pored plovidbe u vlastitoj organizaciji – krstarenje vlastitim ili unajmljenim plovim objektima s boravkom i/ili noćenjem turista na njima, obuhvaća i kružna putovanja u organizaciji vlasnika plovnih objekata i putničkih agencija s boravkom i/ili noćenjem turista na plovnim objektima, te plovidbu turista na plovnim objektima radi drugih oblika odmora i rekreacije. Plovni objekti nautičkog turizma su plovni objekti za krstarenja, plovni objekti za kružna putovanja i drugi plovni objekti opremljeni za višednevni boravak i/ili noćenje na moru. Bitna razlika između nautičkog turizma i ostalih oblika turizma je plovidba odnosno velika pokretljivost turista-nautičara, koja podrazumijeva čestu, a nerijetko i svakodnevnu promjenu mjesta boravka. Za određenje stupnja razvoja potrebno je sagledati položaj, razvoj i opremljenost luka nautičkog turizma s
1

LUKOVIĆ, T., SERIĆ, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo, god. 23, br. 2 (2009), str. 357-374 2 Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, 2008., Zagreb 3 LUKOVIĆ, T., SERIĆ, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo, god. 23, br. 2 (2009), str. 357-374

pripadajućim objektima infrastrukture i suprastrukture. Luka nautičkog turizma je luka posebne namjene koja služi za prihvat i smještaj plovnih objekata, te je opremljena za pružanje usluga korisnicima i plovnim objektima. U poslovnom, građevinskom i funkcionalnom pogledu čini jednostavnu cjelinu. Vrste luka nautičkog turizma prema vrsti objekata i usluga određenu posebnim propisima kojima se uređuje kategorizacija luka nautičkog turizma. u obzir treba uzeti i nautičke vezove unutar luka otvorenih za javni promet. Kod takve vrste vezova u pravilu se radi o sezonskim vezovima koji su smješteni u najatraktivnijim dijelovima luka.4 Prvi počeci nautičkog turizma povezuju se s dinamičnom izgradnjom luka nautičkog turizma davnih 70-ih godina, u čemu je ACY imao prestižnu ulogu. Razvoj luka nautičkog turizma, u smislu razvoja privatnog gospodarskog sektora Hrvatske, započeo je prije Domovinskog rata, da bi tijekom i nakon rata, doživio izuzetno dinamičan rast. U tom su razdoblju, nerijetko, investicije u izgradnju luka nautičkog turizma bile najveće gospodarske investicije u Hrvatskoj.5 3. Značenje održivog razvoja Najraširenija definicija održivog razvoja je ona prema kojoj je čovjekov razvoj održiv ako se prirodni ekosustavi koriste kao resursi rasta proizvodnje i potrošnje, ali se sljedećim generacijama ostavljaju neumanjene kakvoće i iskoristivosti. Od 1974. godine, kada je u Cocoyocu (Meksiko) objavljena Deklaracija o razvoju čovječanstva i zaštiti čovjekova okoliša (Cocoyoco Declaration), u kojoj je sadržan i koncept nazvan sustainable development (održivi razvoj), taj se koncept razvio do prave strategije za rješavanje nesklada između čovjeka i prirode.6 Održivi razvitak je razvitak koji zadovoljava potrebe današnjice, a pritom ne ugrožava potrebe budućih generacija. Održivi razvitak ostvaruje ravnotežu između zahtjeva za unapređivanjem kakvoće života (ekonomska sastavnica), za ostvarivanjem socijalne dobrobiti i mira za sve (socijalna sastavnica), te zahtjeva za očuvanjem prirodnih dobara i ekosustava (sastavnica zaštite okoliša) o kojima ovise i sadašnja i buduće generacije.7
4

Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, 2008., Zagreb 5 Luković, T., Serić, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo, god. 23, br. 2 (2009), str. 357-374 6 Kušen, E. (2002) Turistička atrakcijska osnova, Zagreb: Institut za turizam. 7 Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Nacrt prijedloga strategije održivog razvitka Republike Hrvatske, 2008.

U novom Zakonu o zaštiti okoliša koji je stupio na snagu u listopadu 2007., Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske zauzima ključno mjesto dugoročno usmjeravajući gospodarski i socijalni razvitak te zaštitu okoliša prema održivom razvitku Države. Strategijom se utvrđuju smjernice dugoročnog djelovanja definiranjem ciljeva i utvrđivanjem mjera za njihovo ostvarivanje, uvažavajući postojeće stanje te preuzete međunarodne obveze. Strategija objedinjuje različite razvojne politike nastojeći pronaći prikladna rješenja za sve tri sastavnice održivog razvitka: gospodarski rast, socijalnu ravnotežu i okoliš. Strategija sadrži temeljna načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta u promišljanju dugoročne preobrazbe prema održivom razvitku Hrvatske.
3.1.

Sadašnje stanje Jadranskog mora i priobalja i pitanja zaštite

U prostoru Jadranskog mora, obale i otoka nalaze se najvredniji, ali i najosjetljiviji prirodni sustavi Hrvatske. To je područje na kojem se odvijaju procesi koji ovise o uzajamnom djelovanju mora i kopna, a razvojni su pritisci i negativni utjecaji na prirodne sustave najizraženiji. Jadransko je more karakteristično zbog bogatstva života, čistoće, prozirnosti i krajolika kojima treba posvetiti posebnu pozornost u smislu njihova korištenja i očuvanja. Obalna područja jednako su tako značajna zbog visoko razvijenoga gospodarstva, kulturnog i društvenog života. Obalna područja imaju raznoliku floru i faunu, uključujući mnoge endemske vrste. Opterećenja eko-sustava mora pojedinim su onečišćivačima (ukupni fosfor i dušik, teški metali, organska i fekalna onečišćenja) izraženija u blizini velikih lučkih gradova dok su na ostalom dijelu Jadrana relativno niska pa je za Jadransko more u cjelini stanje zadovoljavajuće. Zagađena područja su zagađena i zahtijevaju odgovarajuće akcije. Zdravstvena kakvoća mora na plažama je visoka (98,5%).8 Najvažniji problemi održivog razvitka Jadrana su: nedostatak uređaja za pročišćavanje urbanih i industrijskih otpadnih voda, akcidenti pri transportu i pretovaru nafte i naftnih prerađevina, problem balastnih voda, izlov i prelov ribljeg fonda, nadasve pretjerana gradnja na obalnom području. Ukupno 123 riblje vrste nalazi se na Crvenom popisu ugroženih riba

8

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva; Nacrt prijedloga strategije održivog razvitka Rebulike Hrvatske, 2008.

Jadranskog mora, od kojih je njih pet kritično ugroženo. Proizvodnja u marikulturi raste, a ne postoji sustavno praćenje njezina utjecaja na okolne sustave.9 Svaki od navedenih problema nosi ozbiljne rizike za okoliš s ireverzibilnim posljedicama vezanima uz značajne ekonomske i socijalne posljedice. Hrvatska je još 1976. prihvatila Konvenciju o zaštiti Sredozemnog mora, tzv. Barcelonsku konvenciju, a 1995. i njezinu izmijenjenu i dopunjenu verziju, Konvenciju o sprečavanju onečišćenja morskog okoliša i obalnih područja u Sredozemlju, te je potpisala i potvrdila prateće protokole, njih devet. 3.2. Zaštita Jadrana

Zaštita Jadrana od onečišćenja balastnim vodama regulira se prema Pravilniku o upravljanju i nadzoru vodenog balasta iz 2007. Hrvatska je aktivno sudjelovala u donošenju Međunarodne konvencije o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i sedimentima iz 2004. jer se želi omogućiti razvoj pomorskog prometa uz visok stupanj zaštite Jadrana. Prema Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (International Maritime Organization) Hrvatska je inicijator proglašenja Jadrana posebno osjetljivim morskim područjem gdje predlaže mjere upravljanja balastnim vodama i sustav obveznog javljanja o balastnim vodama. Gotovo su svi otoci zadnjih nekoliko desetljeća gospodarski i demografski nazadovali jer se smanjuje radnoaktivno i fertilno stanovništvo.10 3.3. Utjecaj nautičkog turizma na morski okoliš

U turističkoj je sezoni velika koncentracija pritiska na obalnom području i otocima, a turizam je glavni pokretač gospodarskih aktivnosti na tom području, sa stalnim rastom od približno 3% turista godišnje. Razvoj nautičkog turizma za određene obalne i otočne zajednice ima cijeli niz pozitivnih gospodarskih učinaka: ostvarivanje dodatnih prihoda za lokalno stanovništvo, veća mogućnost zapošljavanja, opći porast standarda, smanjivanje iseljavanja, revitalizacija različitih djelatnosti specifičnih za pojedini kraj, itd. No, uz pozitivne gospodarske učinke, nautički turizam nosi i veliko opterećenje za morski okoliš. Za gradnju marina često su birane lokacije na najljepšim i najosjetljivijim dijelovima obale, a ne zaobilaze se ni nacionalni parkovi. Osnovni nedostaci i posljedice su narušavanje kvalitete okoliša (gradnja marina i sidrišta na neadekvatnim mjestima) te onečišćivanje mora i obale (otpad, kaljužne i fekalne vode). Stoga je prigodom određivanja lokacije i planiranja gradnje novih objekata poželjno razmotriti lokacije u područjima narušenih (poremećenih) nižih
9 10

isto isto

prirodnih vrijednosti zbog nekadašnje (intenzivne) ljudske aktivnosti, područjima s postojećim napuštenim objektima devastiranim zaljevima i prirodno manje vrijednim područjima te utvrditi optimalni kapacitet postojećih luka. Ne provodi se sustavno praćenje utjecaja onečišćenja u lukama nautičkog turizma. Uplovljavanje u nautičarske luke nautičkog turizma u stalnom je porastu, a infrastruktura ne prati povećavanje broja vezova (mokrih i suhih) u lukama otvorenim za javni promet i lukama nautičkog turizma, te je još uvijek nedovoljno razvijena. Hrvatska se razvojem nautičkog turizma sve više promovira kao snažno i važno turističko odredište. Pritom zaštita okoliša mora imati prioritet, jer je očuvani prirodni okoliš preduvjet za budući razvoj turizma. Naveden je glavni cilj11;
-

Promicati održivo gospodarenje Jadranskim morem, obalom i otocima i očuvanje morskih eko-sustava potporom lokalnim zajednicama, osobito otočnima, ali s ograničenjem utjecaja gospodarskih djelatnosti, osobito turizma, na okoliš. 4. Implementacija načela održivosti 4.1. Sociokulturološka sastavnica

Kako je riječ o kvalitetnom i višeznačnom turizmu, o autentičnosti socijalnog i kulturnog miljea, o izvornosti sredine, polistrukturalnim i atomiziranim nositeljima turističke ponude, o mobilnom i najčešće individualnom (a zahtjevnom) gostu, to kroz selektivne aktivnosti treba stalno promicati kvalitetu ponude, održavati neprestani kontakt ne samo s gostom već i domicilnim stanovništvom te turističkim pravnim subjektima, jer interakcija trinom gost – domaćin – turističko poduzeće daje osmišljeni i svrsishodni rezultat. Turist postaje subjektom promicanja međusobnih razmjena tekovina kulture, poticaja u odgojnom i obrazovnom procesu te faktorom stimuliranja zaštite povijesne baštine, lišen agresije socio-kulturne unifikacije. Čovjek postaje subjekt i središnje ishodište turističkog događanja.12 Osnovne su značajke: populacija stari, povećava se broj jednočlanih domaćinstava, bračnih parova bez djece, mijenjaju se životni stil i uloge spolova, veće su stope razvoda, migracije iz ruralnih krajeva u urbana područja, novi izazovi u zaštiti ljudske sigurnosti od nasilja i kriminala. Održivi razvitak društva temelji se na društvenoj jednakosti i slozi. Održivo je ono
11

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Nacrt prijedloga strategije održivog razvitka Republike Hrvatske, 2008. 12 Jadrešić, V. (2001): Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjen, Zbornik istraživanja, Zagreb: Školska knjiga.

društvo koje poštuje različitosti u okviru demokratskih vrijednosti, u kojem svaki pojedinac, bez obzira na spol i porijeklo, ima jednaka prava i mogućnosti aktivno i odgovorno sudjelovati u okolnostima koje unapređuju i osiguravaju socijalnu sigurnost, ljudsko zdravlje i pravnu zaštitu.13 Zbog nepovoljne dobne strukture i smanjenoga radnog kontingenta povećava se broj uzdržavanih, a smanjuje broj radno sposobnih stanovnika. Kao glavni cilj u Nacrtu prijedloga strategija OD RH navodi se: Ostvariti socijalno uključivo društvo koje odlikuje solidarnost unutar generacije i među generacijama te u kojem se poštuju različitosti u okviru demokratskih vrijednosti, u kojem svaki pojedinac, bez obzira na spol i porijeklo, ima jednaka prava i mogućnosti aktivno i odgovorno sudjelovati u okolnostima koje unapređuju i osiguravaju socijalnu sigurnost, ljudsko zdravlje i pravnu zaštitu.

4.2.

Prostorno-ekološka sastavnica

Agresija na prostor, geografski ambijent, tj. prirodu jedno je od najvećih i najbolnijih negativnih obilježja (masovnog) turizma. Selektivne i posebno u tom dijelu, ekološke vrste turizma imaju još i ove koncepcijske i razvojne prednosti: to su vrste turizma izvornih ili autohtonih karakteristika kod kojih su prostor i ekologija u funkciji razvoja; razvoj se temelji na načelima aktivne zaštite prirodne i povijesne baštine; razvoj je znatno manje posložan vremenskoj i prostornoj limitaciji i satruaciji; u planiranju prostora i kapaciteta vodi se briga o načelu u kojemu broj turista ne smije narušiti ekološku ravnotežu, razvoj uvijek ide pod ruku s aktivnom zaštitom; znatno se manje okupiraju i aglomeriraju prostor i čovjekova sredina; s jedne strane oplemenjuju prostor smanjivajući neplansku urbanizaciju; te pojačavaju i osmišljavaju projekte konzervacije, sanacije, restauracije i revitalizacije urbane, sakralne i ruralne baštine.14 4.2.1. Prostorno-planske osnove i njihova implementacija Prostornim planovima županija predviđeno je proširenje postojećih i izgradnja novih prihvatnih kapaciteta na oko 300 potencijalnih lokacija, što je više nego jedan i po puta od postojećih. Za potrebe proširenja i izgradnje navedenih lokacija nužno je provesti analizi istih
13

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Nacrt prijedloga strategije održivog razvitka Republike Hrvatske, 2008. 14 Jadrešić, V. (2001): Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjen, Zbornik istraživanja, Zagreb: Školska knjiga

i temeljem nje utvrditi u postupku izmjene i kroz ili dopune ili izrade novih prostornih planova županija najprihvatljivije potencijalne lokacije za desetogodišnje razdoblje.15

Tablica 1.: Kapacitet vezova luka nautičkog turizma i mjesta na kopnu prema prostornim planovima županija (izvor: Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog
turizma u Republici Hrvatskoj)

Novim prostornim planovima (u planskom razdoblju do 2015. godine) planirana je izgradnja novog ukupnog kapaciteta od 33.655 mjesta i to u moru 27.755 vezova i na kopnu 7.900 mjesta. U budućnosti, prema prostornim planovima županija, izgradnjom novoplaniranih kapaciteta i uz pribrojene postojeće, ukupan kapacitet za nautički turizam bio bi 54.675 mjesta i to u moru 41.589 i na kopnu 13.086.

15

Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, 2008., Zagreb

Tablica 2.: udio županija u ukupnom kapacitetu vezova luka nautičkog turizma prema prostornim planovima (izvor: Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog
turizma u Republici Hrvatskoj)

Tablica 3.: budući kapaciteti vezova i mjesta na kopnu po županijama (izvor: Ministarstvo mora,
prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj)

Najveći planirani rast ukupnih kapaciteta (2015./2007.) imaju županije ovim redoslijedom: Istarska , Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska, Šibensko-kninska i Zadarska. Iznimo od navedenog, izrazito veći rast imala bi Ličko-senjska županija jer prije nije imala kapaciteta i Dubrovačko-neretvanska županija, jer je prije imala samo 820 mjesta. S obzirom na postojeći trend potražnje za vezovima, prostorni planovi županija imaju scenarij intenzivne izgradnje. Ne želeći zaustaviti razvoj nautičkog turizma u Hrvatskoj, prilikom planiranja izgradnje novih prihvatnih kapaciteta svakako je neophodno kao polaznu osnovu uvažavati utvrđivanje nosivog kapaciteta prostora. Prihvatni kapaciteti za nautičke plovne objekte smješteni su u lukama nautičkog turizma i na nautičkim vezovima u lukama otvorenim za javni promet. Nautički vezovi mogu biti cjelogodišnji, sezonski i tranzitni. Prihvatni kapaciteti su cjelogodišnji i sezonski. Usluge prihvata plovila su iznajmljivanje stalnog i tranzitnog veza. Luke nautičkog turizma nude osim usluge veza i ostale usluge koje čine sadržaje nautičke ponude (ugostiteljske, sportske, servisne i dr.). Ponuda nautičkih prihvatnih kapaciteta raščlanjuje se na: broj vezova u moru, mjesta na kopnu i broj plutača na sidrištima.

Tablica 4.: broj luka nautičkog turizma, lokacija na kopnu i sidrišta u 2007. (izvor: Ministarstvo
mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj)

Tablica 5.: kapacitet vezova luka nautičkog turizma i sidrišta u 2007. (izvor: Ministarstvo mora,
prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj)

Ukupni kapacitet vezova u moru i mjesta za smještaj plovnim objektima na kopnu, prema podacima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Državnog zavoda za statistiku je 21.020 mjesta i to u moru 15.834 i na kopnu 5.186. Površina prihvatnog kapaciteta je u moru 3.309.958 metara kvadratnih (u dužini obale od 117.127 m) i na kopnu 1.113.529 metara kvadratnih. 4.2.2. Pravci razvoja nautičkog turizma u prostoru Nautički turizam, u smislu korištenja prostora, razvijat će se u dva osnovna pravca. Prioritet je zaštita iznimno vrijednih područja (nenaseljenih, neurabaniziranih obala, otoka, otočića, zaljeva i uvala), koja su motiv dolaska domaćih i stranih nautičara, te planiranje izgradnje novih luka nautičkog turizma najviših standarda zaštite okoliša na manje vrijednim područjima. Prilikom planiranja izgradnje luka nautičkog turizma potrebno je valorizirati i primjeniti više kriterija, a svakako jedan od najvažnijih je kriterij odabira lokacije. Prvenstveno, podrručja planiranja izgradnje lika nautičkog turizma trebaju biti devastirana područja i to posebno ona koja imaju program sanacije (kamenolomi, napuštene vojne luke i industrijska postrojenja...) Kriteriji palniranja izgradnje luka nautičkog turizma su: Geografske i demografske karakteristike lokacije Povezanost na prometnu mrežu (blizu cestovnih čvorišta i zračnih luka) Gustoća pomorskog prometa

-

Dostupnost infrastrukture Izbjegavanje gradnje u prirodnim zaštićenim uvalama Dimenzioniranje luka u odnosu na neposredno zaleđe

Ograničavajući kriterij za planiranje izgradnje su zaštićena područja i područja ekološke mreže na obali, otocima i moru kojih sveukupno ima 623. Provedbenim propisima luke nautičkog turizma obvezuju se na implementaciju sustava prihvatnih uređaja radi sakupljanja otpadnih tvari s plovnih objekata (fekalija, ulja, komunalni otpad...), a čime se, uz poštivanje svjetskih ekoloških standarda, učinkovito doprinosi očuvanju okoliša. 4.2.3. Utvrđivanje i odabir razvojnog scenarija Sukladno provedenim istraživanjima i analizama, te zaključcima Studije razvoja nautičkog turizma Republike Hrvatske, za Republiku Hrvatsku prikladan je umjereni razvojni scenarij (scenarij B), od tri ponuđena, razvoja nautičkog turizma utemeljen na utvrđenom nosivom kapacitetu prostora, umjerenoj godišnjoj stopi rasta i načelu uravnoteženog regionalnog razvoja (s mogućnošću odstupanja zbog uvažavanja obilježja pojedinih županija), koje je uklađeno s razvojem prateće komunalne i druge infrastrukture i potrebama osiguranja pune zaposlenosti stanovništva. U svrhu njegove realizacije potrebno je smanjiti planirane kapacitete prihvata plovnih objekata predviđenih županijskim prostornim planovima, te izrade strateške procjene utjecaja na okoliš. Drugi umjereni razvojni scenarij (scenarij B) temelji se na istraživanjima provedenim za potrebe Studije razvoja prijedlogu da se u slijedećem razdoblju od 10 godina poveća prihvatni kapacitet vezova za smještaj dodatnih 15.000 plovnih objekata na način da 1/3 vezova bude u lukama nautičkog turizma, a 1/3 u postojećim lukama otvorenim za javni promet, te 1/3 na površinama na kopnu. Dakle, 2/3 vezova u moru i 1/3 na kopnu. Studija je do navedenog broja od 15.000 vezova došla temeljem hidrografskih istraživanja planiranih lokacija za luke, uvažavanjem preporuka iz ocenografskih istraživanja bio-raznolikosti Jadranskog mora i analize ugroženosti pojedinih lokacija s naslova sigurnosti plovidbe. Predlaže se, također, poželjan raspored novih kapaciteta po županijama, s namjerom da se izgradnjom novih kapaciteta ublaže postojeće razlike u prihvatnim mogućnostima pojedinih županija,

uvažavajući njihova obilježja, te uzimajući u obzir i maksimalne kapacitete predviđene prostornim planovima pojedinih županija. 4.3. Ekonomska sastavnica

U ekonomskom smislu selektivne (održive) vrste turizma ostvaruju ove prednosti: u prosjeku ostvaruju relativno veće ekonomske efekte po uloženoj jedinici rada i kapitala; zbog manjih vremenskih i prostornih ograničenja te faktora uloženih u investiciju i turistički proizvod ostvaruje veći stupanj iskorištenosti kapaciteta i bolje ekonomske učinke; oslanja se na male objekte i smještajne kapacitete, koji ostvaruju izrazito veću efikasnost rada; ne zahtjeva veliku i skupu infrastrukturu. Po svojoj je strukturi elastičan i adaptilan, tako da može lakše i kvalitetnije pratiti poterebe i tendencije raznolike i demonstrativne turističke potražnje; razvoj se zasniva na usklađenom i kombiniranom razvoju turizma, ekologije i infrastrukture.16 4.3.1. Gospodarski učinci Gospodarski učinci nautičkog turizma definiraju se na osnovu procijenjenog prihoda od ukupnog turizma, koji je, u 2007. godini iznosio 7 milijardi eura. Nautički turizam u ukupnom prihodu od turizma, prema procjenama, sudjeluje sa 10% što znači da je u 2007. Godini ostvareno ukupno 811.000 dolazaka nautičara od nautičkog turizma uprihođeno oko 700 milijuna eura. Svakako treba uzeti u obzir i gospodarske učinke koje nautički turizam ima na ugostiteljstvo i ostale uslužne djelatnosti. 17 Procjenu prihoda nautičkog turizma čine: Prihodi od plovnih objekata na stalnom godišnjem vezu u lukama nautičkog turizma Prihodi od tranzitnih vezova Prihodi od sezonskih vezova Prihodi od vezova u dijelu luka otvorenih za javni promet Prihodi od održavanja i popravaka brodica i motora u lukama nautičkog turizma i drugim servisima 16

Prihodi ostvareni iznajmljivanjem plovnih objekata

Jadrešić, V. (2001): Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjen, Zbornik istraživanja, Zagreb: Školska knjiga 17 Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, 2008., Zagreb

-

Prihodi brodova za kružna putovanja Prihodi od raznih naknada (registracija plovnih objekata/naknada za upis, izdavanje vinjeta za strane jahte i brodice, boravišna pristojba...)

-

Prihodi od koncesija na pomorskom dobru Prihodi od prodaje pogonskog goriva

Turizam u cjelini, kao i njegov nautički dio, ima velik značaj u razvoju nacionalnog gospodarstva, ne samo zbog izravnih gospodarskih učinaka, nego i činjenice da turistička potrošnja značajno doprinosi povećanju razmjerno malog nacionalnog tržišta omogućavanjem tzv. „nevidljivog izvoza“. Uza sve pozitivne gospodarske učinke turizma ima i one negativne. Negativan utjecaj turizma ogleda se, prije svega, u korištenju prirodnog prostora za izgradnju kapaciteta te kratkoj sezonskoj koncentraciji velikog broja turista na određenom prostoru. 5. Strateški menadžment i održivi razvoj chartera i cruisinga u Hrvatskoj Shvaćajući potrebu sprječavanja sivog i crnog chartera na hrvatskom dijelu Jadrana, osnovna primjedba novom "Pravilniku o vrstama i kategorijama plovnih objekata nautickog turizma" (NN, br. 69.108.) je izostanak sveobuhvatnosti. Izostavljena je velika grupacija plovila nautičkog turizma, a time i subjekata što može bitno utjecati na gospodarske efekte. Ostaje nejasno, kako će statistika registrirati plovila nautičkog turizma i razvrstati 105.000 hrvatskih plovila kojima treba pridružiti i inozemna plovila koja nisu namijenjena nekoj od djelatnosti nautičkog turizma, a plove hrvatskim Jadranom u svrhu razonode i odmora, dakle nautičkog turizma.18 Strateški menadžment chartera ovim Pravilnikom nije posebno pogođen, ali je cruising ostao nedorečen. Cruising sačinjavaju plovila cruisinga, cruiseri (veliki i mali old timeri) i luke za prihvat cruisera. Luke za prihvat cruisera su specijalizirane luke koje se bitno razlikuju od putničkih luka, a rezultati njihovog poslovanja, razvoj i ulaganja u razvoj izuzetno su dinamični. U postojećim lukama za prihvat cruisera (Dubrovnik, Zadar, Korčula), cruising istiskuje i zamjenjuje klasičan pomorski prijevoz, a isto se dešava i s novima cruise lukama (Šibenik, Split). Luke za prihvat cruisera ne obrađuju se u zakonu kao posebne luke, odnosno

18

Luković, T., Serić, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo, god. 23, br. 2 (2009), str. 357-374

luke nautičkog turizma. Na taj način cruising se, jos uvijek, razvija izvan logističke potpore nacionalne legislative.19 Razvoj cruisinga, kao važne podvrste nautičkog turizma, izbjegao je neophodno strateško upravljanje na makrorazini čime je došao u fokus istraživanja održivog razvoja koja na nekim prostorima ukazuju na negativne efekte cruisinga. Razlog je tomu relativno mali broj istraživačkih radova usmjerenih na oblikovanje strateškog menadžmenta makrorazine koji bi pomogli u rješavanju ovoga problema, kao i još uvijek nedovoljno razvijene znanstvene misli cruisinga koja bi utjecala na promjene u praksi.20 6. Zaključak Svi segmenti nautičkog turizma trebali bi se razvijati u smjeru održivosti. Implementirajući svako od načela (ekonomske i gospodarke učinke, prostorno-ekološke i socijalne) u pravom omjeru, kako bi rezultat bio vodeća pozicija na Sredozemlj. Prirodnu i prostornu komparativnu prednost Republika Hrvatska trebala bi iskoristiti čuvajući sve prirodne datosti ovoga prostora, jer to je ono što njenu ponudu i čini ponešto drugačijom. Predloženo je provođenje umjerenog scenarija (scenarija B) izgradnje prihvatnih kapaciteta plovnih objekata. Što znači da se u sljedećih 10 godina treba povećati broj vezova za 5.000 u postojećim lukama, 5.000 na novim lokacijama duž obale, otoka i mora (prema kriterijima navedenim u tekstu) i 5.000 za smještaj plovnih objekata na kopnu. Prilikom planiranja izgradnje vezova u lukama potrebno je uvažiti trend dolaska velikih jahti koje postojeća infrastruktura nije u mogućnosti prihvatiti. Hrvatski nautički turizam treba razvijati tako da bude prepoznat i cijenjen na kao vodeći – prvi među najboljima na Sredozemlju.

19 20

isto Luković, T., Serić, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo, god. 23, br. 2 (2009), str. 357-374

7. Literatura:

1. Jadrešić, V. (2001): Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjeni, Zbornik

istraživanja, Zagreb: Školska knjiga. 2. Luković, T., Serić, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo, god. 23, br. 2 (2009), str. 357-374
3. Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u

Republici Hrvatskoj, 2008., Zagreb.
4. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva; Nacrt prijedloga

strategije održivog razvitka Rebulike Hrvatske, 2008., Zagreb.
5. Kušen, E. (2002) Turistička atrakcijska osnova, Zagreb: Institut za turizam.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->