Sveučilište u Zadru

Studij Kulture i turizma

kolegij Održivi turizam

Implementacija načela održivosti na nautičkom

turizmu

Seminarski rad

Mentor:

mr. sc. Božena Krce Miočić

Zadar, rujan 2010.

Sadržaj:
1. Uvod
2. Definiranje nautičkog turizma
3. Sadašnje stanje Jadranskog mora i priobalja
3.1. Zaštita Jadrana
3.2. Utjecaj nautičkog turizma na morski okoliš
4. Implementacija načela održivosti
4.1. Sociokulturološka sastavnica
4.2. Prostorno-ekološka sastavnica
4.2.1. Prostorno-planske osnove
4.2.2. Pravci razvoja nautičkog turizma u prostoru
4.2.3. Utvrđivanje i odabir razvojnog scenarija
4.3. Ekonomska sastavnica
4.3.1. Gospodarski učinci
5. Strateški menadžment i održivi razvoj charter i cruising turizma u Hrvatskoj
 1. Uvod

Hrvatska je sredozemna zemlja s razvedenom obalom i otocima po čemu je prepoznata u

svijetu. Čini ju značajan otočni arhipelag s više od tisuću otoka, kao tržišni znak hrvatskog
turizma i komparativna prednost u razvoju. Upravo ti prirodni potencijali čine posebno
vrijedan i uspješan dio hrvatskog turizma – nautičkog turizma. iako kvalitetom još uvijek nije
dostigao razinu na kojoj je već trebao biti, elementi prirodnog i povijesnog nasljeđa, kao ni
prostorne mogućnosti razvoju, nisu iskorištene. Razvojne mogućnosti, posebice nautičkog
turizma još su uvijek potencijalno nove i relativno neiskorištene.

Osnovno načelo održivog razvoja koje podrazumijeva nužnost pronalaženja kompromisa

između potrebe za očuvanjem prirodnog prostora i potrebe za gospodarskim razvojem,
provode se isključivo uvtvrđivanjem nosivosti kapaciteta prostora i određivanjem granica
rasta novih prihvatnih kapaciteta za određeno razdoblje. Najveća prijetnja daljnjem razvoju
nautičkog turizma jest nekontrolirana ekspanzija, narušavanje prostornih ograničenja, ne
vodeći računa o budućnosti, posebno pod utjecajem sve veće potražnje.

Koristeće se isključivo Strategijom razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj za

razdoblje 2009.-2019., te Nacrtom prijedloga strategije održivog razvitka Republike Hrvatske,
u ovom radu iznijela sam relevantne smjernice vezane za daljnji održivi razvoj nautičkog
turizma u Republici Hrvatskoj, te poboljšanje konkurentnosti na sada već globalnom tržištu.
Uspješnim i racionalnim korištenjem znanja koje imamo, lako bismo mogli dostići poziciju
jedne od vodećih zemalja u pružanju nautičkih usluga.

Ovakav razvoj može se postići osmišljenim upravljanjem zaštite prirode i okoliša,

racionalnim gospodarenjem prirodnim prostorom, definiranjem nosivog kapaciteta hrvatskog
dijela Jadrana, prilagođavanjem vezanih gospodarskih djelatnosti potrebama nautičkog
turizma, prepoznavanjem važnosti nautičkog turizma za razvoj i napredak nacionalnog
gospodarstva, uvažavanjem postojećeg kulturnog naslijeđa te unaprijeđenjem odnosa
sudionika u nautičkom turizmu prema nautičaru.
 2. Definiranje nautičkog turizma

Prema najjednostavnijoj definiciji nautičkog turizma kaže se:' Nautički turizam je

multifunkcionalna turistička djelatnost s izraženom pomorskom komponentom. Iz defínicije
nautičkog turizma vidljivo je da se radi o turizmu u okvirima pomorstva.1

Prema Zakonu o turističkoj djelatnosti, nautički turizam definiran je kao; plovidba i boravak
turista-nautičara na plovim objektima i u lukama nautičkog turizma radi odmora i rekracije.2

Stoga legislativni sustav nautičkog turizma ima dva osnovna lex specialis zakona: Zakon o
pružanju usluga u turizmu (NN, br. 68.107.) i Pomorski zakonik (NN, br. 181.104.). Radi
izvrsnog i operativnog zakonskog efekta, legislativni se sustav nautičkog turizma sastoji od
više desetaka podzakonskih akata (uredbi, naredbi, odluka i pravilnika). Tri su osnovna
pravilnika koja reguliraju dva osnovna, uvjetna činitelja nautičkog turizma: objekte i subjekte
nautičkog turizma.3

- Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma – definira objekte

nautičkog turizma, luke nautičkog turizma.
- Pravilnik o vrstama i kategorijama plovnih objekata nautičkog turizma - definira objekte
nautičkog turizma, plovila nautičkog turizma.
- Pravilnik o brodicama i jahtama – definia subjekte nautičkog turizma.

Nautički turizam posebna je vrsta turizma koja pored plovidbe u vlastitoj organizaciji –
krstarenje vlastitim ili unajmljenim plovim objektima s boravkom i/ili noćenjem turista na
njima, obuhvaća i kružna putovanja u organizaciji vlasnika plovnih objekata i putničkih
agencija s boravkom i/ili noćenjem turista na plovnim objektima, te plovidbu turista na
plovnim objektima radi drugih oblika odmora i rekreacije. Plovni objekti nautičkog turizma su
plovni objekti za krstarenja, plovni objekti za kružna putovanja i drugi plovni objekti
opremljeni za višednevni boravak i/ili noćenje na moru. Bitna razlika između nautičkog
turizma i ostalih oblika turizma je plovidba odnosno velika pokretljivost turista-nautičara,
koja podrazumijeva čestu, a nerijetko i svakodnevnu promjenu mjesta boravka. Za određenje
stupnja razvoja potrebno je sagledati položaj, razvoj i opremljenost luka nautičkog turizma s

1
LUKOVIĆ, T., SERIĆ, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo,
god. 23, br. 2 (2009), str. 357-374
2
Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, 2008.,
Zagreb
3
LUKOVIĆ, T., SERIĆ, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo,
god. 23, br. 2 (2009), str. 357-374
pripadajućim objektima infrastrukture i suprastrukture. Luka nautičkog turizma je luka
posebne namjene koja služi za prihvat i smještaj plovnih objekata, te je opremljena za
pružanje usluga korisnicima i plovnim objektima. U poslovnom, građevinskom i
funkcionalnom pogledu čini jednostavnu cjelinu. Vrste luka nautičkog turizma prema vrsti
objekata i usluga određenu posebnim propisima kojima se uređuje kategorizacija luka
nautičkog turizma. u obzir treba uzeti i nautičke vezove unutar luka otvorenih za javni
promet. Kod takve vrste vezova u pravilu se radi o sezonskim vezovima koji su smješteni u
najatraktivnijim dijelovima luka.4

Prvi počeci nautičkog turizma povezuju se s dinamičnom izgradnjom luka nautičkog turizma
davnih 70-ih godina, u čemu je ACY imao prestižnu ulogu. Razvoj luka nautičkog turizma, u
smislu razvoja privatnog gospodarskog sektora Hrvatske, započeo je prije Domovinskog rata,
da bi tijekom i nakon rata, doživio izuzetno dinamičan rast. U tom su razdoblju, nerijetko,
investicije u izgradnju luka nautičkog turizma bile najveće gospodarske investicije u
Hrvatskoj.5

3. Značenje održivog razvoja

Najraširenija definicija održivog razvoja je ona prema kojoj je čovjekov razvoj održiv ako se
prirodni ekosustavi koriste kao resursi rasta proizvodnje i potrošnje, ali se sljedećim
generacijama ostavljaju neumanjene kakvoće i iskoristivosti. Od 1974. godine, kada je u
Cocoyocu (Meksiko) objavljena Deklaracija o razvoju čovječanstva i zaštiti čovjekova
okoliša (Cocoyoco Declaration), u kojoj je sadržan i koncept nazvan sustainable development
(održivi razvoj), taj se koncept razvio do prave strategije za rješavanje nesklada između
čovjeka i prirode.6

Održivi razvitak je razvitak koji zadovoljava potrebe današnjice, a pritom ne ugrožava potrebe
budućih generacija. Održivi razvitak ostvaruje ravnotežu između zahtjeva za unapređivanjem
kakvoće života (ekonomska sastavnica), za ostvarivanjem socijalne dobrobiti i mira za sve
(socijalna sastavnica), te zahtjeva za očuvanjem prirodnih dobara i ekosustava (sastavnica
zaštite okoliša) o kojima ovise i sadašnja i buduće generacije.7
4
Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, 2008.,
Zagreb
5
Luković, T., Serić, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo, god.
23, br. 2 (2009), str. 357-374
6
Kušen, E. (2002) Turistička atrakcijska osnova, Zagreb: Institut za turizam.
7
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Nacrt prijedloga strategije održivog razvitka
Republike Hrvatske, 2008.
U novom Zakonu o zaštiti okoliša koji je stupio na snagu u listopadu 2007., Strategija
održivog razvitka Republike Hrvatske zauzima ključno mjesto dugoročno usmjeravajući
gospodarski i socijalni razvitak te zaštitu okoliša prema održivom razvitku Države.
Strategijom se utvrđuju smjernice dugoročnog djelovanja definiranjem ciljeva i utvrđivanjem
mjera za njihovo ostvarivanje, uvažavajući postojeće stanje te preuzete međunarodne obveze.
Strategija objedinjuje različite razvojne politike nastojeći pronaći prikladna rješenja za sve tri
sastavnice održivog razvitka: gospodarski rast, socijalnu ravnotežu i okoliš.

Strategija sadrži temeljna načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta u promišljanju

dugoročne preobrazbe prema održivom razvitku Hrvatske.

3.1. Sadašnje stanje Jadranskog mora i priobalja i pitanja zaštite

U prostoru Jadranskog mora, obale i otoka nalaze se najvredniji, ali i najosjetljiviji prirodni
sustavi Hrvatske. To je područje na kojem se odvijaju procesi koji ovise o uzajamnom
djelovanju mora i kopna, a razvojni su pritisci i negativni utjecaji na prirodne sustave
najizraženiji. Jadransko je more karakteristično zbog bogatstva života, čistoće, prozirnosti i
krajolika kojima treba posvetiti posebnu pozornost u smislu njihova korištenja i očuvanja.

Obalna područja jednako su tako značajna zbog visoko razvijenoga gospodarstva, kulturnog i
društvenog života. Obalna područja imaju raznoliku floru i faunu, uključujući mnoge
endemske vrste. Opterećenja eko-sustava mora pojedinim su onečišćivačima (ukupni fosfor i
dušik, teški metali, organska i fekalna onečišćenja) izraženija u blizini velikih lučkih gradova
dok su na ostalom dijelu Jadrana relativno niska pa je za Jadransko more u cjelini stanje
zadovoljavajuće. Zagađena područja su zagađena i zahtijevaju odgovarajuće akcije.
Zdravstvena kakvoća mora na plažama je visoka (98,5%).8

Najvažniji problemi održivog razvitka Jadrana su: nedostatak uređaja za pročišćavanje

urbanih i industrijskih otpadnih voda, akcidenti pri transportu i pretovaru nafte i naftnih
prerađevina, problem balastnih voda, izlov i prelov ribljeg fonda, nadasve pretjerana gradnja
na obalnom području. Ukupno 123 riblje vrste nalazi se na Crvenom popisu ugroženih riba

8
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva; Nacrt prijedloga strategije održivog razvitka
Rebulike Hrvatske, 2008.
Jadranskog mora, od kojih je njih pet kritično ugroženo. Proizvodnja u marikulturi raste, a ne
postoji sustavno praćenje njezina utjecaja na okolne sustave.9

Svaki od navedenih problema nosi ozbiljne rizike za okoliš s ireverzibilnim posljedicama

vezanima uz značajne ekonomske i socijalne posljedice. Hrvatska je još 1976. prihvatila
Konvenciju o zaštiti Sredozemnog mora, tzv. Barcelonsku konvenciju, a 1995. i njezinu
izmijenjenu i dopunjenu verziju, Konvenciju o sprečavanju onečišćenja morskog okoliša i
obalnih područja u Sredozemlju, te je potpisala i potvrdila prateće protokole, njih devet.

3.2. Zaštita Jadrana

Zaštita Jadrana od onečišćenja balastnim vodama regulira se prema Pravilniku o upravljanju i

nadzoru vodenog balasta iz 2007. Hrvatska je aktivno sudjelovala u donošenju Međunarodne
konvencije o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i sedimentima iz 2004. jer se
želi omogućiti razvoj pomorskog prometa uz visok stupanj zaštite Jadrana. Prema
Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (International Maritime Organization) Hrvatska je
inicijator proglašenja Jadrana posebno osjetljivim morskim područjem gdje predlaže mjere
upravljanja balastnim vodama i sustav obveznog javljanja o balastnim vodama. Gotovo su svi
otoci zadnjih nekoliko desetljeća gospodarski i demografski nazadovali jer se smanjuje
radnoaktivno i fertilno stanovništvo.10

3.3. Utjecaj nautičkog turizma na morski okoliš

U turističkoj je sezoni velika koncentracija pritiska na obalnom području i otocima, a turizam

je glavni pokretač gospodarskih aktivnosti na tom području, sa stalnim rastom od približno
3% turista godišnje. Razvoj nautičkog turizma za određene obalne i otočne zajednice ima
cijeli niz pozitivnih gospodarskih učinaka: ostvarivanje dodatnih prihoda za lokalno
stanovništvo, veća mogućnost zapošljavanja, opći porast standarda, smanjivanje iseljavanja,
revitalizacija različitih djelatnosti specifičnih za pojedini kraj, itd. No, uz pozitivne
gospodarske učinke, nautički turizam nosi i veliko opterećenje za morski okoliš. Za gradnju
marina često su birane lokacije na najljepšim i najosjetljivijim dijelovima obale, a ne
zaobilaze se ni nacionalni parkovi. Osnovni nedostaci i posljedice su narušavanje kvalitete
okoliša (gradnja marina i sidrišta na neadekvatnim mjestima) te onečišćivanje mora i obale
(otpad, kaljužne i fekalne vode). Stoga je prigodom određivanja lokacije i planiranja gradnje
novih objekata poželjno razmotriti lokacije u područjima narušenih (poremećenih) nižih
9
isto
10
isto
prirodnih vrijednosti zbog nekadašnje (intenzivne) ljudske aktivnosti, područjima s
postojećim napuštenim objektima devastiranim zaljevima i prirodno manje vrijednim
područjima te utvrditi optimalni kapacitet postojećih luka. Ne provodi
se sustavno praćenje utjecaja onečišćenja u lukama nautičkog turizma. Uplovljavanje u
nautičarske luke nautičkog turizma u stalnom je porastu, a infrastruktura ne prati povećavanje
broja vezova (mokrih i suhih) u lukama otvorenim za javni promet i lukama nautičkog
turizma, te je još uvijek nedovoljno razvijena. Hrvatska se razvojem nautičkog turizma sve
više promovira kao snažno i važno turističko odredište. Pritom zaštita okoliša mora imati
prioritet, jer je očuvani prirodni okoliš preduvjet za budući razvoj turizma. Naveden je glavni
cilj11;
- Promicati održivo gospodarenje Jadranskim morem, obalom i otocima i očuvanje
morskih eko-sustava potporom lokalnim zajednicama, osobito otočnima, ali s
ograničenjem utjecaja gospodarskih djelatnosti, osobito turizma, na okoliš.

4. Implementacija načela održivosti

4.1. Sociokulturološka sastavnica

Kako je riječ o kvalitetnom i višeznačnom turizmu, o autentičnosti socijalnog i kulturnog

miljea, o izvornosti sredine, polistrukturalnim i atomiziranim nositeljima turističke ponude, o
mobilnom i najčešće individualnom (a zahtjevnom) gostu, to kroz selektivne aktivnosti treba
stalno promicati kvalitetu ponude, održavati neprestani kontakt ne samo s gostom već i
domicilnim stanovništvom te turističkim pravnim subjektima, jer interakcija trinom gost –
domaćin – turističko poduzeće daje osmišljeni i svrsishodni rezultat. Turist postaje subjektom
promicanja međusobnih razmjena tekovina kulture, poticaja u odgojnom i obrazovnom
procesu te faktorom stimuliranja zaštite povijesne baštine, lišen agresije socio-kulturne
unifikacije. Čovjek postaje subjekt i središnje ishodište turističkog događanja.12

Osnovne su značajke: populacija stari, povećava se broj jednočlanih domaćinstava, bračnih

parova bez djece, mijenjaju se životni stil i uloge spolova, veće su stope razvoda, migracije iz
ruralnih krajeva u urbana područja, novi izazovi u zaštiti ljudske sigurnosti od nasilja i
kriminala. Održivi razvitak društva temelji se na društvenoj jednakosti i slozi. Održivo je ono

11
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Nacrt prijedloga strategije održivog razvitka
Republike Hrvatske, 2008.
12
Jadrešić, V. (2001): Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjen, Zbornik istraživanja, Zagreb: Školska
knjiga.
društvo koje poštuje različitosti u okviru demokratskih vrijednosti, u kojem svaki pojedinac,
bez obzira na spol i porijeklo, ima jednaka prava i mogućnosti aktivno i odgovorno
sudjelovati u okolnostima koje unapređuju i osiguravaju socijalnu sigurnost, ljudsko zdravlje i
pravnu zaštitu.13
Zbog nepovoljne dobne strukture i smanjenoga radnog kontingenta povećava se broj
uzdržavanih, a smanjuje broj radno sposobnih stanovnika. Kao glavni cilj u Nacrtu prijedloga
strategija OD RH navodi se:

- Ostvariti socijalno uključivo društvo koje odlikuje solidarnost unutar generacije i među
generacijama te u kojem se poštuju različitosti u okviru demokratskih vrijednosti, u
kojem svaki pojedinac, bez obzira na spol i porijeklo, ima jednaka prava i mogućnosti
aktivno i odgovorno sudjelovati u okolnostima koje unapređuju i osiguravaju socijalnu
sigurnost, ljudsko zdravlje i pravnu zaštitu.

4.2. Prostorno-ekološka sastavnica

Agresija na prostor, geografski ambijent, tj. prirodu jedno je od najvećih i najbolnijih

negativnih obilježja (masovnog) turizma. Selektivne i posebno u tom dijelu, ekološke vrste
turizma imaju još i ove koncepcijske i razvojne prednosti: to su vrste turizma izvornih ili
autohtonih karakteristika kod kojih su prostor i ekologija u funkciji razvoja; razvoj se temelji
na načelima aktivne zaštite prirodne i povijesne baštine; razvoj je znatno manje posložan
vremenskoj i prostornoj limitaciji i satruaciji; u planiranju prostora i kapaciteta vodi se briga o
načelu u kojemu broj turista ne smije narušiti ekološku ravnotežu, razvoj uvijek ide pod ruku
s aktivnom zaštitom; znatno se manje okupiraju i aglomeriraju prostor i čovjekova sredina; s
jedne strane oplemenjuju prostor smanjivajući neplansku urbanizaciju; te pojačavaju i
osmišljavaju projekte konzervacije, sanacije, restauracije i revitalizacije urbane, sakralne i
ruralne baštine.14

4.2.1. Prostorno-planske osnove i njihova implementacija

Prostornim planovima županija predviđeno je proširenje postojećih i izgradnja novih

prihvatnih kapaciteta na oko 300 potencijalnih lokacija, što je više nego jedan i po puta od
postojećih. Za potrebe proširenja i izgradnje navedenih lokacija nužno je provesti analizi istih
13
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Nacrt prijedloga strategije održivog razvitka
Republike Hrvatske, 2008.
14
Jadrešić, V. (2001): Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjen, Zbornik istraživanja, Zagreb: Školska
knjiga
i temeljem nje utvrditi u postupku izmjene i kroz ili dopune ili izrade novih prostornih
planova županija najprihvatljivije potencijalne lokacije za desetogodišnje razdoblje.15

Tablica 1.: Kapacitet vezova luka nautičkog turizma i mjesta na kopnu prema prostornim
planovima županija (izvor: Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog
turizma u Republici Hrvatskoj)

Novim prostornim planovima (u planskom razdoblju do 2015. godine) planirana je izgradnja

novog ukupnog kapaciteta od 33.655 mjesta i to u moru 27.755 vezova i na kopnu 7.900
mjesta. U budućnosti, prema prostornim planovima županija, izgradnjom novoplaniranih
kapaciteta i uz pribrojene postojeće, ukupan kapacitet za nautički turizam bio bi 54.675 mjesta
i to u moru 41.589 i na kopnu 13.086.

Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, 2008.,
15

Zagreb
 Tablica 2.: udio županija u ukupnom kapacitetu vezova luka nautičkog turizma prema
prostornim planovima (izvor: Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog
turizma u Republici Hrvatskoj)

Tablica 3.: budući kapaciteti vezova i mjesta na kopnu po županijama (izvor: Ministarstvo mora,
prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj)
Najveći planirani rast ukupnih kapaciteta (2015./2007.) imaju županije ovim redoslijedom:
Istarska , Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska, Šibensko-kninska i Zadarska. Iznimo od
navedenog, izrazito veći rast imala bi Ličko-senjska županija jer prije nije imala kapaciteta i
Dubrovačko-neretvanska županija, jer je prije imala samo 820 mjesta. S obzirom na postojeći
trend potražnje za vezovima, prostorni planovi županija imaju scenarij intenzivne izgradnje.
Ne želeći zaustaviti razvoj nautičkog turizma u Hrvatskoj, prilikom planiranja izgradnje novih
prihvatnih kapaciteta svakako je neophodno kao polaznu osnovu uvažavati utvrđivanje
nosivog kapaciteta prostora.

Prihvatni kapaciteti za nautičke plovne objekte smješteni su u lukama nautičkog turizma i na

nautičkim vezovima u lukama otvorenim za javni promet. Nautički vezovi mogu biti
cjelogodišnji, sezonski i tranzitni. Prihvatni kapaciteti su cjelogodišnji i sezonski. Usluge
prihvata plovila su iznajmljivanje stalnog i tranzitnog veza. Luke nautičkog turizma nude
osim usluge veza i ostale usluge koje čine sadržaje nautičke ponude (ugostiteljske, sportske,
servisne i dr.).

Ponuda nautičkih prihvatnih kapaciteta raščlanjuje se na: broj vezova u moru, mjesta na
kopnu i broj plutača na sidrištima.

Tablica 4.: broj luka nautičkog turizma, lokacija na kopnu i sidrišta u 2007. (izvor: Ministarstvo
mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj)
Tablica 5.: kapacitet vezova luka nautičkog turizma i sidrišta u 2007. (izvor: Ministarstvo mora,
prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj)

Ukupni kapacitet vezova u moru i mjesta za smještaj plovnim objektima na kopnu, prema
podacima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Državnog zavoda za statistiku je
21.020 mjesta i to u moru 15.834 i na kopnu 5.186. Površina prihvatnog kapaciteta je u moru
3.309.958 metara kvadratnih (u dužini obale od 117.127 m) i na kopnu 1.113.529 metara
kvadratnih.

4.2.2. Pravci razvoja nautičkog turizma u prostoru

Nautički turizam, u smislu korištenja prostora, razvijat će se u dva osnovna pravca. Prioritet je
zaštita iznimno vrijednih područja (nenaseljenih, neurabaniziranih obala, otoka, otočića,
zaljeva i uvala), koja su motiv dolaska domaćih i stranih nautičara, te planiranje izgradnje
novih luka nautičkog turizma najviših standarda zaštite okoliša na manje vrijednim
područjima.

Prilikom planiranja izgradnje luka nautičkog turizma potrebno je valorizirati i primjeniti više
kriterija, a svakako jedan od najvažnijih je kriterij odabira lokacije. Prvenstveno, podrručja
planiranja izgradnje lika nautičkog turizma trebaju biti devastirana područja i to posebno ona
koja imaju program sanacije (kamenolomi, napuštene vojne luke i industrijska postrojenja...)

Kriteriji palniranja izgradnje luka nautičkog turizma su:

- Geografske i demografske karakteristike lokacije

- Povezanost na prometnu mrežu (blizu cestovnih čvorišta i zračnih luka)
- Gustoća pomorskog prometa
- Dostupnost infrastrukture
 - Izbjegavanje gradnje u prirodnim zaštićenim uvalama
- Dimenzioniranje luka u odnosu na neposredno zaleđe

Ograničavajući kriterij za planiranje izgradnje su zaštićena područja i područja ekološke

mreže na obali, otocima i moru kojih sveukupno ima 623.

Provedbenim propisima luke nautičkog turizma obvezuju se na implementaciju sustava

prihvatnih uređaja radi sakupljanja otpadnih tvari s plovnih objekata (fekalija, ulja, komunalni
otpad...), a čime se, uz poštivanje svjetskih ekoloških standarda, učinkovito doprinosi
očuvanju okoliša.

4.2.3. Utvrđivanje i odabir razvojnog scenarija

Sukladno provedenim istraživanjima i analizama, te zaključcima Studije razvoja nautičkog

turizma Republike Hrvatske, za Republiku Hrvatsku prikladan je umjereni razvojni scenarij
(scenarij B), od tri ponuđena, razvoja nautičkog turizma utemeljen na utvrđenom nosivom
kapacitetu prostora, umjerenoj godišnjoj stopi rasta i načelu uravnoteženog regionalnog
razvoja (s mogućnošću odstupanja zbog uvažavanja obilježja pojedinih županija), koje je
uklađeno s razvojem prateće komunalne i druge infrastrukture i potrebama osiguranja pune
zaposlenosti stanovništva. U svrhu njegove realizacije potrebno je smanjiti planirane
kapacitete prihvata plovnih objekata predviđenih županijskim prostornim planovima, te izrade
strateške procjene utjecaja na okoliš.

Drugi umjereni razvojni scenarij (scenarij B) temelji se na istraživanjima provedenim za

potrebe Studije razvoja prijedlogu da se u slijedećem razdoblju od 10 godina poveća prihvatni
kapacitet vezova za smještaj dodatnih 15.000 plovnih objekata na način da 1/3 vezova bude u
lukama nautičkog turizma, a 1/3 u postojećim lukama otvorenim za javni promet, te 1/3 na
površinama na kopnu. Dakle, 2/3 vezova u moru i 1/3 na kopnu. Studija je do navedenog
broja od 15.000 vezova došla temeljem hidrografskih istraživanja planiranih lokacija za luke,
uvažavanjem preporuka iz ocenografskih istraživanja bio-raznolikosti Jadranskog mora i
analize ugroženosti pojedinih lokacija s naslova sigurnosti plovidbe. Predlaže se, također,
poželjan raspored novih kapaciteta po županijama, s namjerom da se izgradnjom novih
kapaciteta ublaže postojeće razlike u prihvatnim mogućnostima pojedinih županija,
uvažavajući njihova obilježja, te uzimajući u obzir i maksimalne kapacitete predviđene
prostornim planovima pojedinih županija.

4.3. Ekonomska sastavnica

U ekonomskom smislu selektivne (održive) vrste turizma ostvaruju ove prednosti: u prosjeku
ostvaruju relativno veće ekonomske efekte po uloženoj jedinici rada i kapitala; zbog manjih
vremenskih i prostornih ograničenja te faktora uloženih u investiciju i turistički proizvod
ostvaruje veći stupanj iskorištenosti kapaciteta i bolje ekonomske učinke; oslanja se na male
objekte i smještajne kapacitete, koji ostvaruju izrazito veću efikasnost rada; ne zahtjeva veliku
i skupu infrastrukturu. Po svojoj je strukturi elastičan i adaptilan, tako da može lakše i
kvalitetnije pratiti poterebe i tendencije raznolike i demonstrativne turističke potražnje; razvoj
se zasniva na usklađenom i kombiniranom razvoju turizma, ekologije i infrastrukture.16

4.3.1. Gospodarski učinci

Gospodarski učinci nautičkog turizma definiraju se na osnovu procijenjenog prihoda od

ukupnog turizma, koji je, u 2007. godini iznosio 7 milijardi eura. Nautički turizam u ukupnom
prihodu od turizma, prema procjenama, sudjeluje sa 10% što znači da je u 2007. Godini
ostvareno ukupno 811.000 dolazaka nautičara od nautičkog turizma uprihođeno oko 700
milijuna eura. Svakako treba uzeti u obzir i gospodarske učinke koje nautički turizam ima na
ugostiteljstvo i ostale uslužne djelatnosti. 17

Procjenu prihoda nautičkog turizma čine:

- Prihodi od plovnih objekata na stalnom godišnjem vezu u lukama nautičkog turizma

- Prihodi od tranzitnih vezova
- Prihodi od sezonskih vezova
- Prihodi od vezova u dijelu luka otvorenih za javni promet
- Prihodi od održavanja i popravaka brodica i motora u lukama nautičkog turizma i
drugim servisima
- Prihodi ostvareni iznajmljivanjem plovnih objekata
- Prihodi brodova za kružna putovanja
- Prihodi od raznih naknada (registracija plovnih objekata/naknada za upis, izdavanje
vinjeta za strane jahte i brodice, boravišna pristojba...)
- Prihodi od koncesija na pomorskom dobru
- Prihodi od prodaje pogonskog goriva

16
Jadrešić, V. (2001): Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjen, Zbornik istraživanja, Zagreb: Školska
knjiga
17
Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, 2008.,
Zagreb
Turizam u cjelini, kao i njegov nautički dio, ima velik značaj u razvoju nacionalnog
gospodarstva, ne samo zbog izravnih gospodarskih učinaka, nego i činjenice da turistička
potrošnja značajno doprinosi povećanju razmjerno malog nacionalnog tržišta omogućavanjem
tzv. „nevidljivog izvoza“. Uza sve pozitivne gospodarske učinke turizma ima i one negativne.
Negativan utjecaj turizma ogleda se, prije svega, u korištenju prirodnog prostora za izgradnju
kapaciteta te kratkoj sezonskoj koncentraciji velikog broja turista na određenom prostoru.

5. Strateški menadžment i održivi razvoj chartera i cruisinga u Hrvatskoj

Shvaćajući potrebu sprječavanja sivog i crnog chartera na hrvatskom dijelu Jadrana, osnovna
primjedba novom "Pravilniku o vrstama i kategorijama plovnih objekata nautickog turizma"
(NN, br. 69.108.) je izostanak sveobuhvatnosti. Izostavljena je velika grupacija plovila
nautičkog turizma, a time i subjekata što može bitno utjecati na gospodarske efekte. Ostaje
nejasno, kako će statistika registrirati plovila nautičkog turizma i razvrstati 105.000 hrvatskih
plovila kojima treba pridružiti i inozemna plovila koja nisu namijenjena nekoj od djelatnosti
nautičkog turizma, a plove hrvatskim Jadranom u svrhu razonode i odmora, dakle nautičkog
turizma.18

Strateški menadžment chartera ovim Pravilnikom nije posebno pogođen, ali je cruising ostao
nedorečen. Cruising sačinjavaju plovila cruisinga, cruiseri (veliki i mali old timeri) i luke za
prihvat cruisera. Luke za prihvat cruisera su specijalizirane luke koje se bitno razlikuju od
putničkih luka, a rezultati njihovog poslovanja, razvoj i ulaganja u razvoj izuzetno su
dinamični. U postojećim lukama za prihvat cruisera (Dubrovnik, Zadar, Korčula), cruising
istiskuje i zamjenjuje klasičan pomorski prijevoz, a isto se dešava i s novima cruise lukama
(Šibenik, Split). Luke za prihvat cruisera ne obrađuju se u zakonu kao posebne luke, odnosno
luke nautičkog turizma. Na taj način cruising se, jos uvijek, razvija izvan logističke potpore
nacionalne legislative.19

Razvoj cruisinga, kao važne podvrste nautičkog turizma, izbjegao je neophodno strateško
upravljanje na makrorazini čime je došao u fokus istraživanja održivog razvoja koja na nekim
prostorima ukazuju na negativne efekte cruisinga.

18
Luković, T., Serić, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo, god.
23, br. 2 (2009), str. 357-374
19
isto
Razlog je tomu relativno mali broj istraživačkih radova usmjerenih na oblikovanje strateškog
menadžmenta makrorazine koji bi pomogli u rješavanju ovoga problema, kao i još uvijek
nedovoljno razvijene znanstvene misli cruisinga koja bi utjecala na promjene u praksi.20

6. Zaključak
Svi segmenti nautičkog turizma trebali bi se razvijati u smjeru održivosti. Implementirajući
svako od načela (ekonomske i gospodarke učinke, prostorno-ekološke i socijalne) u pravom
omjeru, kako bi rezultat bio vodeća pozicija na Sredozemlj. Prirodnu i prostornu
komparativnu prednost Republika Hrvatska trebala bi iskoristiti čuvajući sve prirodne datosti
ovoga prostora, jer to je ono što njenu ponudu i čini ponešto drugačijom.

Predloženo je provođenje umjerenog scenarija (scenarija B) izgradnje prihvatnih kapaciteta

plovnih objekata. Što znači da se u sljedećih 10 godina treba povećati broj vezova za 5.000 u
postojećim lukama, 5.000 na novim lokacijama duž obale, otoka i mora (prema kriterijima
navedenim u tekstu) i 5.000 za smještaj plovnih objekata na kopnu. Prilikom planiranja
izgradnje vezova u lukama potrebno je uvažiti trend dolaska velikih jahti koje postojeća
infrastruktura nije u mogućnosti prihvatiti.

Hrvatski nautički turizam treba razvijati tako da bude prepoznat i cijenjen na kao vodeći –
prvi među najboljima na Sredozemlju.

7. Literatura:

20
Luković, T., Serić, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma Hrvatske 372, Pomorstvo, god.
23, br. 2 (2009), str. 357-374
1. Jadrešić, V. (2001): Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjeni, Zbornik
istraživanja, Zagreb: Školska knjiga.
2. Luković, T., Serić, N.: Stratški razvoj i promjene legislative nautičkog turizma
Hrvatske 372, Pomorstvo, god. 23, br. 2 (2009), str. 357-374
3. Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura; Strategija razvoja nautičkog turizma u
Republici Hrvatskoj, 2008., Zagreb.
4. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva; Nacrt prijedloga
strategije održivog razvitka Rebulike Hrvatske, 2008., Zagreb.
5. Kušen, E. (2002) Turistička atrakcijska osnova, Zagreb: Institut za turizam.