SOCIJALNO PRAVO

Prof. Dr. Sejad Dedić

OPCA PITANJA I OSNOVNI POJMOVI PROUCAVANJA

Pojam i predmet socijalnog prava

U pravnoj teoriji definira se u objektivnom i subjektivnom smislu.
U objektivnom smislu socijalno pravo se oznacava kao "skup pravnih normi i pravnih principa koji
reguliraju odnose socijalne zastite kao jednu posebnu vrstu drustvenih odnosa", odnosno kao "skup
pravnih pravila i normi kojima se regulira socijalno obezbjedenje ljudi".
U subjektivnom smislu socijalno pravo se razmatra kroz ovlascenje fizickog lica - titulara prava da
od nadleznog organa, odnosno drugog subjekta zahtijeva da mu pruzi odredene socijalne prestacije,
odnosno davanja ili cinjenja kako bi otklonio ili ublazio socijalni slucaj, odnosno zadovoljio stanje
socijalne potrebe.
Teoreticari koji razmatraju socijalno pravo u subjektivnom smislu isticu da je to pravo sui generis i da
kao takvo ima slijedeca obiljezja:
 da je vezano za licnost i da je neprenosivo;
 da nema definitivan karakter i da traje dok postoje stanje socijalne potrebe koje ga je izazvalo;
 da ima zadatak da stvori i odrzi uslove zivota i napredovanja u zivotu onim licima koja se nalaze
u stanju socijalne potrebe
 da za svoj objekt ima i mjesovite prestacije socijalne naravi.
Kao najprihvatljivije misljenje cini se ono koje razvrstava socijalno pravo na opca i posebna socijalna
prava. Prema ovom misljenju opce socijalno pravo, karakterizira njegov predmet, a to su socijalne
potrebe koje radnici, gradani i clanovi njihovih porodica zadovoljavaju i jedino rnogu zadovoijiti putem
sticanja i ostvarivanja odredenih socijalnih prava. Karakteristike opceg socijalnog prava su:
 normativni socijalno-politicki ciljevi drustva i njihova razrada u nacelima opceg socijalnog prava
 izvori prava - medunarodni i unutrasnji
 socijalno-pravni odnosi
 organizacija i izvori finansiranja socijalnih prava
 organizacija i postupak sticanja, ostvarivanja i zastita prava
 specificna obiljezja pojedinih oblasti posebnih socijalnih prava
Posebna prava predstavljaju razradu i konkretizaciju zajednickih obiljezja opceg socijalnog prava, pa se
kao takva medusobno diferenciraju po svom predmetu.
Evidentno je postojanje mnogobrojnih pravnih odnosa iz kojih nastaju socijalna prava, odnosno prava
na raznovrsne socijalne prestacije, a to je i predmet reguliranja posebne oblasti prava - socijalnog
prava. U pitanju su raznovrsni socijalnopravni odnosi.
Opcenito, socijalnopravne odnose mozemo shvatiti kao pravni odnos izmedu odredenog fizickog lica,
kao subjekta pravnog odnosa, odnosno titulara prava, s jedne, i odredenog organa, fonda ili druge
institucije, s druge strane. Pretpostavka za postojanje, odnosno samo nastajanje ovog odnosa je da se
titular prava nalazi u stanju socijalne potrebe i da ima pravo na osnovu zakona ili ugovora da zahtijeva
od odredenog subjekta odredenu socijalnu prestaciju, odnosno davanje ili cinjenje.

PORIJEKLO I RAZVOJ SOCIJALNOG OSIGURANJA

Socijalno osiguranje kao svjetska pojava ima dosta dugu historiju.
Bez obzira na osnovanu opasku da se u izvjesnim starim civilizacijama ne mogu naci tragovi srodni
onome sto se danas oznacava kao socijalno osiguranje s obzirom na razlike koje postoje izmedu
privrednog i drustvenog stepena razvoja tih civilizacija i industrijskog drustva, ipak se moramo
podsjetiti na razvoj odredenih oblika licne i porodicne sigurnosti koji postoje jos od prvih dana ljudske
historije.
Naime, sa odredenim oblicima zastite covjeka, odnosno obezbjedenja licne i porodicne sigurnosti
susrecemo se jos kod rodovskih zajednica i kod starih kultura.
U jednom broju rodovskih zajednica, jos na pocetku civilizacije, nalazimo tragove o staranju o
bolesnom clanu zajednice. Smatra se da se vec u ovoj uzajamnoj pomoci nalazi izvor prve ideje o
osiguranju.

2
I u zakonodavstvima starih kultura (indijske, budisticke, starohebrejske, grcke i rimske) postojale su
odredene odredbe o oblicima zastite covjeka, odnosno o socijalnim slucajevima.
U feudalizmu, bogatiji slojevi drustva pruzaju pomoc starim, bolesnim ili iznemoglim koji nemaju
sredstava za zivot. To se cini neposredno ili uplatom doprinosa za odrzavanje tzv. karitativnih
udruzenja, odnosno raznih ustanova koje se brinu o socijalno ugrozenim licima.
Svakako, odredenu ulogu u pruzanju pomoci ugrozenim licima imaju vjerske zajednice, koje, u pravilu,
imaju svoja razna dobrotvorna udruzenja, kao i razne ustanove za lijecenje, smjestaj i brigu o starim,
iznemoglim licima i sirocadi.
Lokalna zajednica ima posebno ulogu i znacaj u osiguranju socijalno ugrozenih lica. To se prvenstveno
odnosi na najrasprostranjeniji i najtezi socijalni rizik - bolest. Zabiljezeno je da su opcine kao najnize
lokalne zajednice u nekim zemljama imale pravo da u tu svrhu raspisuju i naplacuju i posebne
doprinose.
S pojavom udruzenja zanatlija, odnosno esnafa pojavili su se i novi oblici socijalnih slucajeva. Po
pravilima esnafa, majstor se brinuo o svojim radnicima za slucaj bolesti, a esnaf, odnosno udruzenje za
slucaj iznemoglosti. Krajem XVII i pocetkom XVIII stoljeca ova humanitarna obaveza postepeno
nestaje, jer cjelokupna aktivnost udruzenja zanatlija biva usmjerena ka jacanju ekonomske moci
majstora.
U razdoblju ekonomskog liberalizma u kojem je drzava bila nezainteresirana za reguliranje uslova rada i
socijalne zastite, radnici pocinju osnivati drustva za medusobnu uzajamnu pomoc i tako samo sebe
osiguravaju u slucaju nastupa nekog od socijalnih rizika.
Obuhvaceni su:
 rizici za slucaj bolesti, svoje ili clanova porodice;
 rizici za slucajeve nesreca na poslu, pa do
 iznemoglosti i smrti.
Ova drustva su prva uvela zastitu od socijalnih rizika za svoje clanove kao garantirana prava.
Izvori sredstava bili su:
1) doprinos clanova i
2) doprinos ili pomoc poslodavca i drzave.
Socijalisticke ideje, solidarizam Leona Bruzoa (Leon Bouglois) i uticaj krscanskih socijalista doprinijeli su
da se pojavi tzv. sistem prenosenja drustvenih dohodaka, i to kao:
 socijalna osiguranja, nastala u Njemackoj od 1883. do 1889. godine;
 osiguranje protiv nesrece na poslu, ostvareno u Engleskoj (1897), Francuskoj (1889) i Danskoj
(1898);
 osiguranje protiv nezaposlenosti, ustanovljeno u Velikoj Britaniji 1911,
 porodicna davanja, koja su se pojavila u Francuskoj pocetkom druge polovine XIX stoljeca i bila
predvidena belgijskim zakonodavstvom (1930), a zatim i francuskim (1932).
Ruzvelt i Cercil (Churchill) u Atlantskoj povelji od 1941. godine proklamiraju kao jedan od svojih ciljeva
potrebu "najpotpunije saradnje izmedu svih naroda u oblasti privrede, kako bi se svima njima
obezbijedili bolji uslovi rada, povoljniji privredni polozaj, i socijalno osiguranje".
Tako socijalno osiguranje u svom novom obliku postaje jedno od znacajnih sredstava sveobuhvatne
ekonomske politike naprednih zemalja. Pomocu ovakve politike vlade nastoje da privredna ekspanzija
obezbijedi svojevrsni pravolinijski ritam istovremeno odstupajuci ili znatno ublazujuci pojavu privredne
krize.
U Njemackoj za vrijeme vladavine "zeljeznog" kancelara Bizmarka (Bismarck) donesen je prvi Zakon o
obaveznom osiguranju za slucaj bolesti 1883. godine, nakon kojeg slijedi donosenje Zakona o
obaveznom osiguranju za slucaj nesrece na poslu (1884. godine) i Zakon o obaveznom osiguranju za
slucaj iznemoglosti, starosti i smrti (1883. godine). Primjer Njemacke slijedi Austrija, Italija i druge
zemlje.

SOCIJALNO OSIGURANJE U ZEMLJAMA KOJE SU USLE U SASTAV STARE JUGOSLAVIJE

3
 1) Podrucje Slovenije i Dalmacije bilo je u sastavu Austrije, zbog cega je na tim podrucjima vrijedilo
austrijsko zakonodavstvo. Prve oblike osiguranja socijalnih rizika provode radnicka drustva, a potom i
pojedini poslodavci i preduzeca osnivanjem fondova.
Do uvodenja obaveznog osiguranja za slucaj nesrece na poslu (1887) i slucaj bolesti (1889) u Austriji,
postojale su rudarske bratovstine radi osiguranja od rizika bolesti, iznemoglosti, starosti i smrti.
Ovo osiguranje provode glavne i okruzne bratinske blagajne. Sudska zastita osigurana je putem
posebnih sudova rudarskog osiguranja.
Zeljeznicari su predstavljali drugu grupaciju osiguranika koja je bila osigurana za odredene socijalne
rizike prije uvodenja obaveznog socijalnog osiguranja.
Bolesnicke i okruzne blagajne, koje su bile organizirane na samoupravnom principu (2/3 predstavnika
radnika i 1/3 predstavnika poslodavaca u upravnim organima) provode obavezno osiguranje za slucaj
bolesti za ostale grupacije radnika. U omjeru u kojem ucestvuju radnici i poslodavci u organima
blagajni placaju i doprinose u fondove ovog osiguranja.
Zavodi organizirani na teritorijalnom principu provode obavezno osiguranje za slucaj nesrece na poslu.
U upravnim organima zavoda sudjeluju sa 1/3 predstavnici radnika, poslodavaca i vlade. Troskove ovog
organiziranja snose poslodavci, jer se polazi od pretpostavljene krivnje poslodavca koju radnik pretrpi
na radu.
2) na podrucju Hrvatske, Slovenije i Vojvodine pratece osiguranje nalazimo u rudarskim bratovstinama.
Zabiljezeni su i slucajevi osiguranja nekih socijalnih rizika, koje provode drustvo tipografa, metalaca i
gradevinskih radnika.
Opcim rudarskim zakonom iz 1854. i u ovom podrucju provodi se obavezno osiguranje.
Za radnike zaposlene u preduzecima obavezno osiguranje za slucaj bolesti uvodi se 1891. godine.
Vec 1907. godine prosireno je osiguranje za slucaj bolesti na siri krug zaposlenih radnika, a uvedeno je
i osiguranje i za slucaj nesrece na poslu.
Na podrucju Vojvodine uvedeno je prvo osiguranje poljoprivrednika za odredene rizike.
3) Na podrucju Bosne i Hercegovine takoder uvedeni su prvi oblici obaveznog socijalnog osiguranja za
slucaj bolesti, nesrece na poslu, starosti i smrti na osnovu Rudarskog zakona (1881).
Osiguranje provodi Zemaljska bratinska blagajna sa sjedistem u Sarajevu kao drzavna institucija.
Vec godinu dana kasnije obavezno penzijsko osiguranje uvodi se za zaposlena lica na zeljeznici.
Zavodom za ovo osiguranje upravlja Direkcija bosansko-hercegovackih zeljeznica protiv cijih rjesenja se
moglo uloziti pravno sredsrvo Ministarstvu finansija Bosne i Hercegovine.
Obavezno bolesnicko osiguranje uvedeno je 1909. godine. I clanovi porodica osiguranika mogli su
ostvariti pravo po osnovu ovog osiguranja pod uslovom da ispunjavaju imovinski cenzus.
U troskovima osiguranja ucestvuju radnici sa 2/3, a poslodavci sa 1/3, a u ovom dijelu ucestvuju i u
upravljanju osiguranjem.
Uvodenju obaveznog osiguranja za slucaj bolesti prethodi osnivanje bolesnickih fondova za odredene
kategorije radnika (npr. za sumarske, gradevinske, duhanske radnike).
4) Na podrucju Srbije uvedeno je osiguranje za rudare i osoblje drzavnih zeljeznica, kao i za vojna lica i
drzavne cinovnike. Ostale kategorije zaposlenih osiguravale su se na bazi uzajamne pomoci sto se
ogleda u osnivanju drustava i fondova iz kojih se njihovim clanovima, u pravilu, isplacuje pomoc u
slucaju
nastupa rizika bolesti.
Zakonom o radnjama iz 1910. godine bilo je uvedeno obavezno osiguranje za slucaj bolesti i nesrece
na poslu, ali nije provedeno zbog ratova koji su neposredno uslijedili poslije donosenja ovog zakona.
5) U Crnoj Gori tragove o osiguranju raznih socijalnih slucajeva nalazimo u Opcem imovinskom zakonu
iz 1888. godine i u Zakonu o koncesijama iz 1911. godine.

SOCIJALNO OSIGURANJE STARE JUGOSLAVIJE

Nakon perioda u kojem se preduzimaju mjere za odrzavanje dostignutog nivoa osiguranja i njegovog
prilagodavanja novim prilikama, kao i prosirivanja na krajeve u kojima to nije ni postojalo, uslijedilo je
donosenje Zakona o socijalnom osiguranju radnika 1922. godine.

4
Smatra se da je Zakon o socijalnom osiguranju koncipiran na principima modernog socijalnog
osiguranja, sto proistice iz njegovih glavnih karakteristika:
 predvideno je obavezno osiguranje za sva lica cim stupe u radni odnos;
 zakon pociva na nacelu obaveznosti, a u nekim slucajevima i na nacelu dobrovoljnosti;
 regulirani su svi rizici socijalnog osiguranja, osim rizika nezaposlenosti;
 nosilac osiguranja bio je tadasnji ured za osiguranje radnika, koji je imao svoje ispostave -
mjesne organe (okruzne urede za osiguranje radnika i privatno-drustvene bolesnicke blagajne);
 sporove iz oblasti socijalnog osiguranja rjesavali su posebni sudovi radnickog osiguranja;
 osnovica za doprinose za sve grane socijalnog osiguranja bila je ista;
 u upravljanju samoupravnim organizacijama socijalnog osiguranja sudjeluju radnici i poslodavci
na principu pariteta.
lako je Zakon iz 1922. godine bio utemeljen na progresivnim principima tadasnjeg socijalnog
osiguranja, ipak je imao i nedostatke, koji se svode na:
 na izostavljanje rizika nezaposlenosti i
 na predvidanje dosta strogih uslova za sticanje pojedinih prava, kao i
 na odgodu primjene propisa za dugorocna osiguranja do 1. jula 1925. godine.
Medutim, provodenje Zakona, kao i zakona iz oblasti radnih odnosa, predstavljalo je poseban problem.
Zapravo, jedan dobar dio osiguranih slucajeva (za slucaj iznemoglosti, starosti i smrti) poceo se
provoditi tek 1937. godine, iako je bio predviden kao krajnji rok 1.jula 1925. godine.
Osim toga, iz opceg sistema socijalnog osiguranja izdvojile su se odredene kategorije radnika (napr.
rudari, radnici zaposleni u preduzecima javnih ustanova, neke grupacije drzavnih sluzbenika).
Ovakvom rascjepkanoscu i sarolikoscu u organiziranju i funkcioniranju socijalnog osiguranja izigran je
jedan od vaznih osnovnih principa Zakona - jedinstvenost.
Takoder, i princip samoupravljanja nije proveden na odgovarajuci nacin, jer je nacin upravljanja u
stvarnosti bitno odudarao od njega. Stvarni uticaj radnika i radnickih organizacija postepeno se i
svjesno suzbijao, sto je krunisano uvodenjem monarho-fasisticke diktature.
Drzava je izbjegavala svoje finansijske obaveze, tako sto je svoje subvencije, kao zakonsku obavezu,
smanjivala iz godine u godinu, a ona je potpuno izostala 1933/34. godine. Isto tako drzava je odustala
od placanja naknade bolnickih troskova za razne bolesti vec nakon nekoliko godina.
Poslodavci izigravaju odredbe Zakona na vrlo popularne nacine za to doba, a narocito se to ogleda u
neprijavljivanju radnika na angaziranju, prikrivanju stvarnih zarada osiguranika, te u odbijanju placanja
doprinosa za osiguranike.

RAZVOJ SOCIJALNOG OSIGURANJA NA PODRUCJU JUGOSLAVIJE POSLIJE 2 SVJETSKOG

RATA
Zapoceti proces raspadanja organizacije socijalnog osiguranja na brojne vece i manje nosioce, koji je
zapocet u staroj Jugoslaviji nastavile su i okupatorske vlasti za vrijeme Drugog svjetskog rata.
U takvoj situaciji nova Jugoslavia nastojala je da sanira zateceno stanje, pa je vec pocetkom 1945.
godine posebnom odlukom uvela jedinstveni drzavni nadzor nad ustanovama socijalnog osiguranja, a u
maju iste godine donesen je prvi zakon iz ove oblasti - Zakon o sprovodenju socijalnog osiguranja,
kojim je osnovan jedinstven nosilac socijalnog osiguranja - Sredisnji zavod za socijalno osiguranje.
Potom je uslijedilo donosenje vise podzakonskih akata u cilju i funkcionalnog ujedinjavanja, a ne samo
organizacionog, sto je bio prvi zadatak navedenog zakona.
Socijalno osiguranje nove Jugoslavije mozemo razmatrati kroz tri perioda, odnosno faze, koje su
omedene znacajnim dogadajima. Te faze su:
 do 30. juna 1952. godine (drzavno socijalno osiguranje),
 od 1952. do 1974. godine i
 od 1974. godine do disolucije SFRJ.

Prva razvojna faza

5
Prvoj razvojnoj fazi prethodi unifikacija organizacije i pokusaj unifikacije materijalno-pravnih propisa iz
oblasti socijalnog osiguranja. Nastavljajuci tu aktivnost, a u skladu sa izmjenama u drustveno-
politickom sistemu i Ustavom od 31. januara 1946. godine, prislo se donosenju Zakona o socijalnom
osiguranju radnika, namjestenika i sluzbenika (26. jula 1946. godine je donesen, a sprovodenje je
otpocelo 1. januara 1947. god). Ovim zakonom socijalno osiguranje postaje drzavno i drzava
obezbjeduje osiguranicima prava iz socijalnog osiguranja. Zapravo, socijalno osiguranje postaje sluzba
opcedrzavnog znacaja, koje kao takvo postaje jedinstveno kako u pogledu provodenja, tako i u pogledu
prava osiguranika, obuhvatajuci sve tadasnje grane osiguranja. Za provodenje osiguranja osnovan je
Drzavni zavod za socijalno osiguranje, sto on obezbjeduje preko svojih filijala, ekspozitura i
povjerenistava. Funkcionalno rukovodenje, ukljucujuci i nadzor, u nadleznosti je ministra rada FNRJ.
U pogledu finansiranja socijalnog osiguranja, naveden je prvi put princip jedinstva od strane drzave, a
doprinose i dalje placaju osiguranici i poslodavci.
Kao pozitivne karakteristike zakona iz 1946. godine navodi se:
 prosirivanje ranga osiguranika na neka lica koja nisu u radnom odnosu (npr. clanovi ribarsko-
proizvodackih i zanatskih zadruga), i
 ovisnost prava i davanja iz socijalnog osiguranja o osiguranom vremenu i stvarnoj zaradi, a na
osnovu nacela: za vise rada i za tezi posao - vise prava iz socijalnog osiguranja.
U nedostatke ovog Zakona uvrstava se:
 zahtjev za izvjesno vrijeme osiguranje predstavlja uslov za ostvarivanje prava i
 izdvojeni su drzavni sluzbenici iz ovog sistema.
U meduvremenu, stvoreni su uslovi za dalji razvoj sistema socijalnog osiguranja. Kao rezultat tog
procesa javlja se novi zakon, koji je donijet 16. februara 1950. godine - Zakon o socijalnom osiguranju
radnika i sluzbenika i njihovih porodica.
Novi zakon znatno prosiruje zastitu kako u pogledu broja osiguranika, tako i u pogledu obima prava iz
socijalnog osiguranja. Sada su osiguranjem obuhvacena ne samo lica u radnom odnosu, nego je
osiguranje prosireno i na lica van radnog odnosa (npr. na lica birana u predstavnicke organe i odredene
drustvene organizacije, ako primaju placu za svoj rad, clanove proizvoctackih zadruga, studente i
ucenike strucnih skola). Bila je predvidena mogucnost i osiguranja lica koja obavljaju samostalnu
poljoprivrednu djelatnost.
Staz se javlja kao osnovni uslov za ostvarivanje prava, umjesto ranijeg vremena osiguranja. Staz
osiguranja se svodi na vrijeme provedeno u tzv. faktickom radnom odnosu, sto znaci da je bilo
dovoljno da se lice nalazi u nekom radnom odnosu ili odnosu koji je s njim izjednacen bez obzira da li
je uplacen doprinos za socijalno osiguranje. Sa ovim stazom izjednaceno je vrijeme provedeno izvan
radnog odnosa (npr. vrijeme provedeno u ratovima, zarobljenistvu, internaciji, na revolucionarnom
radu).
Znatno su prosirena prava u obimu prava iz kratkorocnog (zdravstvenog) osiguranja, kao i iz
dugorocnog (penzijskog i invalidskog) osiguranja.
Jos vise je istaknut drzavni karakter socijalnog osiguranja, sto se ogleda u napustanju sistema zasebnih
ustanova socijalnog osiguranja. Osiguranje provode drzavni organi uprave, odnosno resor socijalnog
stanja, a za priznavanje raznih prava ovlascena su bila i preduzeca i ustanove.
Zastita prava osiguranika sada se obezbjeduje u upravnom postupku, a protiv rjesenja drugostepenog
organa dopustena je tuzba redovnom sudu. Ovaj sistem zastite cini izvjesnu cjelinu sa administrativno-
kaznenim i krivicnim odredbama.
Sindikalne organizacije prvi put dobijaju pravo kontroliranja ostvarivanja prava iz socijalnog osiguranja.
Najvisi organ ima pravo sudjelovanja u obavljanju opceg nadzora nad provodenjem socijalnog
osiguranja.
U pogledu finansiranja bilo je predvideno da se svi rashodi socijalnog osiguranja namiruju iz budzeta,
sto znaci da je ukinuto opterecenje placa osiguranika doprinosom za socijalno osiguranje.
Osnovni nedostatak Zakona iz 1950. je bio sto se pri njegovom donosenju i sprovodenju nije vodilo
racuna o stupnju ekonomskog razvoja.

6
Druga razvojna faza
Ova, samoupravna faza u socijalnom osiguranju zapocinje 1952. godine i to donosenjem Uredbe o
osnivanju Zavoda za socijalno osiguranje i o promjenama u upravljanju sredstvima socijalnog
osiguranja. Republickim i sreskim zavodima socijalnog osiguranja povjerava se provodenje socijalnog
osiguranja u cjelini, odnosno svi zavodi odlucuju po svim pravima iz zdravstvenog, penzijsko-
invalidskog osiguranja i djecijeg doplatka.
Zavodima kao samostalnim drustvenim ustanovama, zapravo, povjereno je da obezbijede preko
skupstina zavoda i upravaljanje samih osiguranika.
U dugorocnom osiguranju znacajne izmjene odnose se na novi nacin utvrdivanja penzijske osnovice,
obustavljanje penzije u slucaju novog zaposlenja, uvodenje zastitnog dodatka i instituta revizije, kao i
na sirenje socijalnog osiguranja na veci broj lica koja obavljaju samostalnu djelatnost.
U zdravstvenom, odnosno kratkorocnom osiguranju posebnim zakonom 1954. godine na federalnom
nivou uvode se i preventivne mjere zdravstvene zastite. Sama zdravstvena zastita dijeli se na osnovnu,
koja obuhvata pravo na lijecenje, pravo na lijekove i si. i prosirenu, koja obuhvata pravo na zubnu
protetiku, ortopedska pomagala i si.
Bile su predvidene razne naknade (npr. naknada za opremu novorodenog djeteta, naknade u slucaju
smrti osiguranika, naknade za privremenu sprijecenost za rad).
Slijedi proces razdvajanja ranije objedinjenih oblika socijalnog osiguranja (zdravstvenog, penzijsko-
invalidskog i djecijeg dodatka), koji se zavrsava 1957. godine.
Organizacija i finansiranje socijalnog osiguranja prilagodava se 1962. godine novim uslovima. Osnivaju
se zajednice socijalnog osiguranja kao samoupravne organizacije, pored zavoda za socijalno osiguranje.
Ovaj izvjesni paralelizam je uocen i zavodi su se preobrazili u strucne sluzbe zajednica, koje su postale
subjekti usmjeravanja i odlucivanja na svorn podrucju.
U penzijsko-invalidskom osiguranju ugraduju se nacela uzajamnosti, samoupravljanja, nezastarivosti i
neotudivosti prava, nacelo jedinstvenosti, itd.
Prosiren je krug osiguranih lica, ali su ona podijeljena na
 osiguranike,
 clanove njihovih porodica i
 lica osigurana za odredene slucajeve pod odredenim okolnostima.
Znacajno je istaci da se razdoblje od 6. aprila 1941. do 15. maja 1945. godine ne racuna u staz
osiguranicima koji su bili aktivni clanovi kvislinskih organizacija ili su sudjelovali u borbi na strani
okupatora. Osiguranicima koji su pravomocno osudeni na kaznu zatvora vise od 5 godina za krivicna
djela protiv naroda i drzave, izvrsena u razdoblju II svjetskog rata, to razdoblje ne priznaje se u
penzijski staz.
Za borce NOR-a od prije 9. septembra 1943. godine uvode se posebni uslovi za priznavanje prava na
starosnu penziju, ukoliko su bili borci do kraja rata, kao i za sudionike spanjolskog gradanskog rata.
Savezno izvrsno vijece dobija pravo da iznimno odlucuje o tzv. izuzetnim, odnosno nacionalnim
penzijama i to licima koja su posebno zasluzna na podrucju revolucionarnog, naucnog, kulturnog rada i
si.
Posebnim odredbama regulira se dugorocno osiguranje vojnih osiguranika i radnika organa unutrasnjih
poslova.
U invalidskom osiguranju osnovi za sticanja prava postaju invalidnost, (uvode se kategorije invalidnosti:
I, II, i III), tjelesno ostecenje i neposredna opasnost od invalidnosti.
U ostvarivanju prava primjenjuju se pravila opceg upravnog postupka, sto znaci da se od njih moze
odstupiti u zakonima o socijalnom osiguranju. Odredbe o ovim specificnim procesnim situacijama
predstavljaju pravila posebnog upravnog postupka u ovoj oblasti. Tako npr. pravomocno rjesenje po
Zakonu o penzijskorn osiguranju moglo se izmijeniti bez obzira jesu li ispunjeni uslovi za obnovu
upravnog postupka po Zakonu o opcem upravnom postupku i bez obzira na rokove, ako je njime bio
povrijeden zakon na stetu stranke ili je kasnije izmijenjeno pravno stanoviste koje je za stranku bilo
povoljnije.
Postojala su i dva fonda pri zajednicama i to:

7
  fond za kratkorocno osiguranje (posebno za radnike i posebno za poljoprivrednike), i
 fond za dugorocna osiguranja pri republickim zajednicama.
Doprinose su placale i organizacije, odnosno privatni poslodavci i radnici.
Donosenjem Ustava 1963. godine, kao i usavrsavanje sistema raspodjele dohotka i licnih dohodaka
prouzrokovali su potrebu uskladivanja postojecih zakona i drugih propisa kojim je bio ureden sistem
socijalnog osiguranja.
Za dvije godine (1963-1965) donose se novi zakoni o penzijskorn, invalidskom, zdravstvenom
osiguranju, kao i o organizaciji i funkcioniranju socijalnog osiguranja. U pitanju su osnovni zakoni, jer
po novom Ustavu u nadleznost Federacije spada samo osnovno zakonodavstvo iz socijalnog osiguranja.
U sistemu dugorocnog osiguranja ugradeno je i razradeno novo nacelo da pravo na penziju i visina
penzije ovisi od duzine i visine ulaganja u penzijske fondove, odnosno od doprinosa osiguranika. To je
prakticno znacilo utvrdivanje osnovice na bazi ostvarenog licnog dohotka u odredenom vremenskom
periodu. Uvodi se institut maksimalne penzijske osnovice, a visina penzije moze iznositi najvise 85% od
osnovice.
Penzijski staz dijeli se na staz osiguranja i na poseban staz. Staz osiguranja razvrstava se na staz
osiguranja koji se racuna u efektivnom trajanju i na staz osiguranja koji se racuna s povecanim
trajanjem. Poseban staz dijeli se na staz koji se racuna u jednostrukom trajanju i na staz u dvostrukom
trajanju.
Poostravaju se uslovi za ostvarivanje prava na penziju - povecanjem za pet godina (pravo na tzv. punu
penziju osiguranik - muskarac moze ostvariti sa 40, a zena sa 35 godina penzijskog staza, bez obzira
na godine zivota).
U invalidskom osiguranju izmijenjeni su uslovi za ostvarivanje prava na invalidsku penziju. Prvi put
utvrdena je obaveza radnih organizacija prema radnicima koji su profesionalnom rehabilitacijom
osposobljeni ponovo za rad, ako je rizik invalidnosti bio nastupio kao posljedica nesrece na poslu ili
profesionalne bolesti.
U skladu sa osnovnim odredbama Ustava, u zdravstvenom osiguranju uvedeni su novi principi, koji se
mogu svesti na:
 nacelo slobodnog izbora zdravstvene ustanove i ljekara;
 participaciju od strane osiguranog lica u troskovima pri ostvarivanju odredenih prava.
Jos vise je istaknuto da prava iz socijalnog osiguranja pocivaju na nacelima obaveznosti i solidarnosti i
samoupravljanju osiguranika.

Treca razvojna faza

Ustavni amandmani iz 1971. godine bili su neobicno znacajni za dalji razvoj drustveno-ekonomskog
sistema, pa time i za razvoj pravnog sistema. Znacajno je da iz postavki ustavnih amandmana, koje su
kasnije ugradene i prosirene u Ustav SFRJ iz 1974. godine proizlazi:
 Prosirenje prava i duznosti republika i pokrajina, sto je u skladu sa njihovom samostalnoscu i
odgovornoscu za vlastiti razvitak. Na nivou Federacije reguliraju se samo osnovna prava radnih
Ijudi radi osiguranja njihove socijalne sigurnosti i solidarnosti, te ureduju i osiguravaju osnovna
prava boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca;
 Radnici i radni Ijudi udruzeni u samoupravne interesne zajednice penzijsko-invalidskog
osiguranja na osnovu nacela uzajamnosti i solidarnosti na samoupravnim osnovama ureduju
svoje zajednicke i pojedinacne obaveze prema tim zajednicama i prava koja u njima ostvaruju u
skladu sa zakonom;
 Jaca uloga samoupravnog sporazumijevanja i drustvenog dogovaranja kao oblika uredivanja
polozaja radnih Ijudi, njihovih prava i obaveza;
 Materijalni polozaj radnih ljudi stavljen je u ovisnost kako njihovog tekuceg rada, tako i od
njihovog minulog rada;
 Potvrduje se da materija kraktorocnih osiguranja spada u materiju republickog i pokrajinskog
zakonodavstva.

8
S obzirom da je penzijsko-invalidsko osiguranje jedan od znacajnih elemenata socijalne sigurnosti, ova
materija se ureduje posebnim zakonom o osnovnim pravima iz penzijsko-invalidskog osiguranja, kao i
republickim i pokrajinskim zakonima, samoupravnim sporazumima i drustvenim dogovorima, statutima
zajednica penzijsko-invalidskog osiguranja i drugim opcim aktima.
Federalnim zakonom o osnovnim pravima iz penzijsko-invalidskog osiguranja regulirana su bila sljedeca
pitanja:
 uslovi za ostvarivanje prava;
 nacin na koji mogu nastati neki od utvrdenih rizika;
 osnovna nacela osiguranja;
 krug osiguranih lica;
 osnovni nacin finansiranja;
 osnovne odredbe o penzijskom stazu;
 odnosi izmedu zajednica;
 prava boraca NOR-a i spanjolskog oslobodilackog rata, kao i druga pitanja koja je federalni
zakonodavac uvrstio u krug "osnovnih prava, odnosno pitanja".
Republike i pokrajine mogle su siriti krug osiguranih lica, kao i rizike, prava i detaljnije regulirati niz
pitanja iz oblasti dugorocnog osiguranja. Ovo se odnosi prvenstveno na pitanje organizacije,
finansiranja i postupke u dugorocnom osiguranju.
Bez obzira na izlozeni domen republicke i pokrajinske regulative, ipak se moze zapaziti da su njihovi
zakoni dopunskog, i kao takvi ogranicenog karaktera. To se odnosi na penzijsko-invalidsko osiguranje.
Za razliku od dugorocnog osiguranja, kratkorocna osiguranja su bila, u pravilu, materija republicke i
pokrajinske regulative.

Socijalna politika
Socijalna politika je u svakom drustvu u procesu stalne izgradnje. Ona se sadrzajno odreduje kao onaj
dio svjesne i slobodne djelatnosti ljudi u drustvu koji obuhvata skup drustveno-politickih i drustveno-
ekonomskih mjera, normi i institucija predvidenih za obezbjedenje i pruzanje drustvene zastite svim
gradanima koji su "pogodeni" socijalnom nezgodom, odnosno socijalnim rizikom, ili se nalaze u stanju
socijalnog slucaja.
Socijalna politika se oznacava kao svjesna i organizirana djelatnost drzave, drugih subjekata politicke
moci i drustvenih institucija u odredivanju ciljeva, nacela, prioriteta, sredstava i nosilaca socijalne
sigurnosti.
Kao zacetak savremene socijalne politike smatra se uvodenje opceg socijalnog osiguranja, koje je
danas u uskoj vezi sa sve vecom afirmacijom sigurnosti i blagostanja kao posebnih drustvenih i
politicikih vrijednosti. Sigurnost narocito podrazumijeva zastitu ljudskog zivota i poretka politicke
zajednice od nasilnog ugrozavanja, dok se blagostanje odnosi na dostupnost materijalnih sredstava za
zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba.
U savremenim zemljama doslo je do supstitucije pojma socijalna zastita u sirem smislu pojmom
sigurnost i blagostanje. To ima za posljedicu da se u drugoj polovini 20. stoljeca u razvijenim zemljama
nastoji uspostaviti drzava blagostanja, odnosno socijalna drzava.

Faktori socijalne politike

U faktore socijalne politike uvrstavaju se:
 ekonomski faktor socijalne politike,
 demografski faktor socijalne politike,
 socijalpoliticka doktrina.
1) Politika socijalnih davanja mora biti odraz dostignutog nivoa drustveno-ekonomskog razvoja.
Povratno, ispravna socijalna politika povratno utice na opci trend ukupnog razvoja. U svakoj drzavi,
koja proklamira da bude i drzava blagostanja, odnosno socijalna drzava nastoji se uspostaviti
adekvatan odnos tom cilju makroekonomske i razvojne politike i socijalne politike radi stvaranja uslova
za rjesavanje osnovnih socijalnih pitanja drustva.
9
2) Stanovnistvo jedne drzave sve vise se posmatra, ne samo u pogledu broja stanovnika, velicine i
smrtnosti, nego i u pogledu raspodjele stanovnistva prema razlicitim kriterijima (npr. prema starosti,
spolu, vrsti i stepenu obrazovanja, bracnom stanju), sto ima za posljedicu proucavanje strukture
stanovnistva sa raznih aspekata: socijalnog, ekonomskog, socioloskog, politoloskog, itd.). Za socijalnu
politiku posebno je znacajna struktura stanovnistva po starosti. Savremena politika socijalnog
osiguranja, odnosno politika socijalnog obezbjedenja i socijalnog staranja ogranicene su i ovisne
prvenstveno odnosom izmedu aktivnog i izdrzavanog dijela stanovnistva. Logicno se uocava da sto je
broj aktivnog stanovnistva veci, vece su i mogucnosti za izdavanje sredstava za socijalno obezbjedenje
i socijalno staranje.
3) Pod pojmom socijalpoliticke doktrine podrazumijevaju principi i ucenje o ciljevima i sredstvima
socijalne zastite u sirem smislu rijeci. Socijalpoliticka doktrina, koja ne obuhvata samo cista naucna
shvatanja, sadrzi u sebi:
 filozofsko ucenje kao svoju bazu;
 ciljeve koji se zele postici;
 sredstva kojima se ovi ciljevi postizu

Modeli socijalne politike

Klasicni modeli socijalne politike

Iz razlicitih koncepcija i prakse socijalne izdvajaju se dva modela koji se najcesce obraduju:
 Rezidualni model zasniva se na ideji da jedinac treba sam brinuti o zadovoljavanju vlastitih
potreba. Drzava samo jamci ravnopravnost svim subjektima u socijalnim odnosima, u okviru
datog politickog i ekonomskog sistema, kao i u okviru djelovanja trzisnih zakonitosti. Zato se
drzava u socijalnoj sferi javlja tek kad zataje prethodni mehanizmi: ekonomski mehanizam i
porodicna solidarnost.
 Redistributivni model socijalne politike svojstven je savremenoj "drzavi blagostanja", u kojoj
pojedinac-gradanin, kada se nade u nevolji, moze da racuna na javnu pomoc. Drzava je duzna,
pod uslovom ocuvanja sustine ekonomskih i politickih odnosa, da preraspodjelom nacionalnog
dohotka svim gradanima jamci osnovnu socijalnu sigurnost, jednaku mogucnost zadovoljenja
licnih i zajednickih egzistencijalnih potreba, zastiti od nevolje dijelove stanovnistva ili cijeli
narod.

Savremeni modeli socijalne politike

U teroiji socijalnog prava obraduju se tri savemena modela socijalne politike:
 Moderni liberalni model (SAD) . Ovaj model ne poznaje sistem pomoci u slucaju bolesti,
nema programa pomoci za djecu. Takoder nema nacionalnog plana zdravstvene zastite
cjelokupnog stanovnistva. U pitanju je jedan vrlo ograniceni sistem socijalne sigurnosti, bez
programa zdravstvene zastite i programa u slucaju bolesti, bez porodicnih programa i sa
podrzavanjem beneficija koje se mogu dobiti na osnovu ispitivanja imovinskih prilika. "Socijalno
osiguranje u SAD malo pruza, ali rnalo i kosta. Posljedica ovakvog sistema je ogroman broj
beskucnika.
 Socijalno-demokratski model (Svedska) pociva na savremenoj ideji o iskorjenjivanju
siromastva i obezbjectivanju socijalne sigurnosti za sve gradane, koja je osnovna ideja i u
teorijama o savremenoj drzavi blagostanja. Radi se o prakticnoj primjeni doktrine i razvojne
strategije UN u oblasti zastite porodice i djece, zastite starih, drustvenog polozaja zene,
likvidacije siromastva i tretmana ulaganja u ljudski faktor kao najvaznijeg ulaganja za ukupan
ekonomski i socijalni napredak zemlje.
 Moderni konzervativni model (SR Njemacka) nalazi se i prema izdvajanjima i GDP i prema
obimu zastite negdje na sredini izmedu prethodna dva modela. Ozivotvoren je princip osnovnog
minimuma, koji se ostavruje putem socijalne pomoci. Ovaj model obezbjeduje zastitu place, ali
to nije slucaj sa onima koji su van zaposlenja.

10
Sredstva socijalne politike
Kao glavna sredstva ostvarivanja socijalne politike se navode:
 ustanove i druge organizacije socijalne zastite;
 kadrovi socijalne zastite;
 administrativno organiziranje i funkcioniranje socijalne zastite;
 finansiranje socijalne zastite
 zakonodavstvo socijalne zastite - socijalno pravo.

Vidovi socijalne politike

Vidovi socijalne politike, u koje, u sirem smislu, ulazi i oblast radnih odnosa, su:
 Socijalno osiguranje, - sigurnost koja treba da predstavlja opci sistem drustva za obezbjedenje
gradana;
 Socijalna zastita, - obuhvata: socijalno staranje, razne socijalne organizacije, socijalne
pomoci ;

SOCIJALNA POLITIKA U BOSNI I HERCEGOVINI

U razmatranju polozaja i uloge socijalne politike i socijalnog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini treba
poci od ustavno-pravne cinjenice da je BiH slozena drzavna zajednica koja se sastoji od dva entiteta.
U skladu s tom cinjenicom, utvrdivanje socijalne politike i donosenje zakona iz ove oblasti nuzno je
sagledavati u okviru izvrsene podjele nadleznosti izmedu Bosne i Hercegovine i njenih entiteta. Kada se
pode od iskljucive nadleznosti institucija BiH, moglo bi se zakljuciti da su entiteti iskljucivo nadlezni za
oblast socijalne politike, osim pitanja imigracije i izbjeglica.
Medutim, ovakvom restriktivnom prilazu moze se osnovano prigovoriti s aspekta medunarodnog prava,
jer Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje po medunarodnom pravu kao pravni sljednik
Republike Bosne i Hercegovine, sa unutrasnjom strukturom koja je utvrdena Ustavom BiH. Kao takva,
ona ostaje clanica Ujedinjenih naroda i moze kao BiH zadrzati ili se prijaviti za clanstvo u
organizacijama UN sistema i drugih medunarodnih organizacija. Na ovaj nacin obezbijeden je
medunarodnopravni kontinuitet BiH.
Ovome treba dodati da je Bosna i Hercegovina postala, ili ce postati potpisnica 15 medunarodnih
sporazuma, koji su sastavni dio ustavno-pravnog sistema BiH. Slijedi da ovi medunarodni sporazumi
postaju pravni izvori za odgovarajuce grane prava, pa time i za grane prava koje su u neposrednoj vezi
sa socijalnom politikom, sto se posebno odnosi na radno i socijalno pravo. Isto djejstvo imaju i oni
sporazumi koje su ratificirali nadlezni organi RBiH, kao i oni kojima je RBiH vezana nakon izvrsene
notifikacije o sukcesiji, prihvatanju ili pristupanju, kojih ima 232.
Znaci, Bosna i Hercegovina bi iz oblasti socijalne politike bila duzna da se stara o sprovodenju
medunarodnih obaveza, a to ne moze bez jasno definiranih prava i obaveza u odnosu na svoje entitete.
U tom pogledu, neophodno je i u oblasti socijalne politike prije donosenja entitetskih zakona za
pojedine grane socijalnog prava, kao i za radno pravo, koje je u odredenoj korelaciji sa socijalnim
pravom, donijeti odgovarajuce akte i na nivou BiH, koji ce kao takvi korespondirati sa zakonima i
drugim aktima entiteta.
Istina, svaki entitet moze zakljucivati sporazume sa drzavama i medunarodnim organizacijama, ali
samo uz pristanak Parlamentarne skupstine Bosne i Hercegovine. Ova skupstina omogucava zakonom
da odredeni tipovi, odnosno vrste sporazuma, ne zahtijevaju takav pristanak.
Ovo je nacin da se i entitetima omoguci da i u oblasti socijalne politike preuzimaju obaveze i prava na
osnovu zakljucenih sporazuma sa drzavama i medunarodnim organizacijama.
Izlozenom razmatranju ustavnih odredbi o nadleznosti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta u oblasti
socijalne politike treba dodati i mogucnost tzv. dodatne nadleznosti. Naime, BiH ce "preuzeti"
nadleznosti za takva pitanja o kojima se entiteti sloze, sto se prvenstveno odnosi na arbitrazu, ljudska
prava, izbjeglice i raseljena lica i nacionalne spomenike, kao i na one nadleznosti koje su potrebne za
ocuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike neovisnosti i medunarodnog subjektiviteta BiH.

11
Sve navedeno o nadleznostima Bosne i Hercegovine i njenih entiteta u razmatranoj oblasti predstavlja
osnovu za uspostavljanje adekvatnih odnosa izmedu BiH i entiteta, kao i za odnose izmedu entiteta.
Izvjesno je da u svakoj slozenoj drzavnoj zajednici, pored postojanja vertikalnih odnosa, postoji i jedan
horizontalni odnos. U ovom slucaju radi se o meduentitetskom ili inter entitetskom odnosu. I ovaj
odnos treba da bude stavljen u funkciju stvarne zastite ljudskih prava i sloboda gradana u najsirem
smislu, sto bi predstavljalo znacajan faktor za stvaranje opce klime za ocuvanje ideje BiH kao
jedinstvene i slozene drzavne zajednice. Zapravo, blize oznaceno, i vertikalni odnos - odnos izmedu BiH
i entiteta, i horizontalni odnos - odnos izmedu samih entiteta, treba da budu u funkciji jacanja BiH, sto
se ne treba shvatiti kao posljedica jacanja centripetalnih sila, vec kao u svim savremenim slozenim
drzavama, rezultat evidentnih drustvenih potreba s jedne, i pojave funkcija koje se nisu mogle
sagledati dovoljno ili u cjelini u vrijeme donosenja Ustava BiH s druge strane. U ovom smislu mogu
posluziti iskustva savremenih slozenih drzava.
U Republici Srpskoj situacija je "jednostavnija", jer se radi o unutrasnjem organiziranju vlasti na
unitarnom principu, pa u skladu s tim i oblast socijalne politike se moze razmatrati samo u odnosu na
tri nivoa organizacije vlasti, i to:
 nivo BiH,
 nivo Republike Srpske i
 nivo opcine, odnosno lokalne samouprave.
Kada je u pitanju teritorij Bosne i Hercegovine na kojem je organizirana Federacija Bosne i
Hercegovine, na torn dijelu drzavne teritorije BiH postoj cetiri nivoa organiziranja vlasti, i to:
 nivo BiH,
 nivo FBiH,
 nivo kantona i
 nivo lokalne samouprave, odnosno opcine;

Socijalna politika u Federaciji Bosne i Hercegovine

Ukoliko se pode od ustavnih odredbi o nadleznostima Federacije Bosne i Hercegovine, moze se uociti
da u iskljucivu nadleznost FBiH ne spada socijalna politika i socijalno zakonodavstvo, kao ni
sprovodenje socijalne politike i uspostava sluzbi socijalne zastite.
Socijalna politika izricito se navodi u ustavnoj odredbi u kojoj je predvidena zajednicka nadleznost
federalne vlasti i kantona. To upucuje na zakljucak da se socijalna politika, i socijalno zakonodavstvo
kao njen sastavni dio, mogu ostvariti, odnosno uredivati zajednicki ili odvojeno, ili od strane kantona
koordinirano od federalne vlasti. U skladu s ovakvim ustavnim nacelom, kantoni i federalna vlast
dogovaraju se na trajnoj osnovi.
Ipak, posebnom ustavnom odredbom apostrofirana je Federacija Bosne i Hercegovine, jer je
ustanovljeno izricito da federalna vlast ima, pravo utvrdivati politiku i donositi zakone koji se ticu
svakog pitanja koja su uvrstena u zajednicku nadleznost, sto se odnosi i na socijalnu politiku, jer spada
u ovu nadleznost.
Istina, nije decidirano navedeno da to ne mogu ciniti i kantoni. Federalna vlast je obavezna da u
procesu donosenja svih zakona iz zajednicke nadleznosti uzima u obzir kantonalne nadleznosti, kao i
razlicite situacije u pojedinim kantonima, kao i potrebu za fleksibilnoscu u provodenju zakona i drugih
propisa na podrucju cijele FBiH.
Kantoni, dakle, kao treci nivo organiziranja vlasti, u oblasti socijalne politike i socijalnog zakonodavstva
imaju:
 pravo utvrdivati politiku, kao i Federacija Bosne i Hercegovine i
 provoditi zakone iz ove oblasti, sto nije u nadleznosti FBiH.
To neposredno proizlazi iz vec navedenih ustavnih odredbi u provodenju politike i uspostavi socijalnih
sluzbi.
U cjelini posmatrano, u ovoj oblasti u okviru Federacije Bosne i Hercegovine imamo dvije socijalne
politike - jednu federalnu i jednu kantonalnu, kao i izvrsavanje zakona i sprovodenje politike, sto je u
nadleznosti kantona. U pitanju je utvrdivanje jedne sire socijalne politike i donosenje zakona iz ove

12
oblasti od strane federalne vlasti, sto se konkretizira u kantonima kroz kantonalnu socijalnu politiku,
kao i kroz podzakonsku regulativu i samo provodenje zakona.
Opcenito, moze se reci da su u ovoj oblasti u smislu ustavnih odredbi kantoni u poziciji izvrsnih organa
Federacije Bosne i Hercegovine, sto se odnosi i na druge oblasti koje su uvrstene u zajednicku
nadleznost FBiH i kantona, ali se ne moze odnositi na oblasti koje spadaju u iskljucivu nadleznost FBiH,
iako takvih tendencija ima prilikom donosenja federalnih zakona, sto je posljedica ranijih ustavnih
rjesenja.
Cetvrti nivo, odnosno opcinski nivo organiziranja i funkcioniranja vlasti, nuzno je sagledati u okviru
federalnog i kantonalnog zakonodavstva o lokalnoj samoupravi.
Potrebno je podsjetiti da i danas lokalne zajednice imaju posebnu ulogu i znacaj u osiguranju socijalno
ugrozenih lica. To se posebno odnosi na opcine kao najnize lokalne zajednice, koje su kao takve u
nekim zemljama imale u oblasti socijalne zastite i pravo raspisivanja i naplacivanja posebnih doprinosa.
Situacija se, u pravilu, izmijenila, jer lokalne zajednice ne mogu garantirati samostalno ostvarivanje
socijalne pomoci za lica pogodena socijalnim rizikom, jer su sredstva sa kojima raspolazu nedostatna.
Ukoliko zakonom nije drukcije odredeno, opcina, u okviru svog samoupravnog djelokruga, prvenstvno
osigurava lokalne potrebe stanovnistva.

Pojam socijalnog osiguranja

Socijalno osiguranje se definira kao opci sistem, koji je zakonom ustanovljen u vidu obavezne
materijalne zastite i obezbjedenja radnika i drugih osiguranih lica i clanova njihovih porodica u
slucajevima utvrdenim propisima. Iz pojma socijalnog osiguranja "izvlaci" se vise karakteristika
socijalnog osiguranja:
1) Socijalno osiguranje je obavezno osiguranje. O tim pravima ne mogu se praviti nikakve
nagodbe izmedu osiguranih lica i sluzbi socijalnog osiguranja. Ona pripadaju osiguranim licima
po zakonu za razliku od osiguranja kod osiguravajucih organizacija kod kojih se osiguranje
sprovodi na osnovu polise - ugovora.
2) Socijalno osiguranje karakterizira usmjerenost zastite i obezbjedenja prvenstveno prema
radnicima i clanovima njihovih porodica. Zapravo, licni rad javlja se kao temelj i uslov za
sticanje i za uzivanje prava iz socijalnog osiguranja. Iz tog rada, posredno, porodica osiguranika
stice, odnosno izvodi prava iz socijalnog osiguranja.

Socijalna sigurnost
Socijalna sigurnost podrazumijeva sistem organiziranih pravno-ekonomskih, normativnih i
institucionaliziranih socijalnih mjera i aktivnosti u svim podrucjima uspostavljanja i ostvarivanja
socijalnih potreba covjeka i njegove porodice, u kojem se obezbjeduju:
 Stabilni i povoljni uslovi zivota i rada pojedinaca, porodica i drugih drustvenih grupa (djeca,
invalidi, stari i hronicni bolesnici, zene, radno aktivno stanovnistvo);
 Mogucnost napredovanja u zivotu i radu saglasno ispoljenim sposobnostima i dinamici
drustvenog razvoja;
 Preventivno otklanjanje ili ublazavanje razlicitih uzroka i odnosa covjecijih otudenosti,
ugnjetavanja i ugrozenosti

Osigurani rizici

13
Za svaka prava, pa tako i za prava iz socijalnog osiguranja bitno je utvrditi na temelju cega se
ostvaruje.
Socijalni rizici, odnosno slucaj nije samo "buduci neizvjestan dogadaj", cije zastupanje ne zavisi u
potpunosti od volje korisnika, vec je to i vec realizirani dogadaj koji umanjuje sredstva za egzistenciju i
standard zivota lica, odnosno tom licu namece nesrazmjerne terete u odnosu i u poredenju sa ostalim
gradanima.
Izvjesno je da je tesko odrediti sve te dogadaje. U literaturi se ove situacije oznacavaju kao:
socijalne nezgode, socijalni rizici, socijalni slucaj, osigurani slucaj, socijalne potrebe.

Socijalni slucaj i socijalni rizik

Socijalni slucaj je uvijek individualni slucaj pojedinca koji ga dovodi u situaciju u kojoj je doslo do
pogorsanja njegovih zivotnih i radnih uslova ili pak postoji opasnost da ce doci do takvih uslova.
U literaturi socijalnog prava socijalni slucajevi se razvrstavaju na:
 Socijalne slucajeve materijalne prirode (bolest, invalidnost, starost, nezaposlenost)
 Socijalne slucajeve koji nisu obuhvaceni socijalnim zakonodavstvom, vec se rjesavaju davanjem
tradicionalnih oblika socijalne pomoci (finansijska i materijalna pomoc, besplatno lijecenje,
zbrinjavanje u socijalnim ustanovama, starateljstvo - maloljetnih, starih, ugrozenih i nemocnih);
 Socijalni slucajevi nematerijalnog znacaja, koji se ne mogu podvesti slucajeve su navedeni pod
1.i 2.
 Kombinirani socijalni slucajevi u kojima se sticu elementi i materijalnog i nematerijalnog
znacaja.
Ukoliko su pravni slucajevi pravno "pokriveni", tada su u pitanju osigurani rizici. Rizici su buduca ili
sadasnja stanja, koja su vise ili manje negativna u smislu zadovoljavanja zivotnih potreba.
Od klasicnih rizika socijalni rizici se razlikuju u pogledu buducnosti i eventualnosti. Naime, socijalno
pravo osigurava i postojeci rizik, a ne samo buduci. Uz klasicni rizik "vezana" je renta, a uz socijalni
rizik "vezan" je doprinos. Kod klasicnih rizika vrijedi pravilo do ut des (isplati odstetu, premiju
osiguranja).
Socijalni rizik u socijalnom pravu se oznacava i kao nepovoljni i kao zeljeni dogadaj (invalidnost,
rodenje djeteta, materinstvo), ali uvijek i jedni i drugi dogadaji doprinose gubitku ili smanjivanju
zarade, povecanju izdataka i sl.
Tendencija je da socijalno osiguranje obuhvati sto vise rizika i da ono bude sto vise podudarno sa
socijalnom sigurnosdu ljudi kako bi se na taj nacin sto vise realiziralo nacelo sveobuhvatnosti.

Vrste socijalnih rizika

U teoriji socijalnog prava i socijalne politike, rizici koji su zasticeni u sistemu socijalnog obezbjedenja
razvrstavaju se po raznim obavezama:
1) Fizioloski rizici, odnosno slucajevi koji su nastali zbog: bolesti, materinstva, invalidnosti, starosti,
smrti;
2) Profesionalni rizici, odnosno slucajevi koji su nastali zbog vrsenjao dredenih profesija, a javljaju
se u vidu: zaposlenosti, invaliditeta u vezi sa radorn na odredenom radnom mjestu;
3) Socijalni slucajevi, odnosno rizici koji nastaju zbog porodicnih uslova i okolnosti;
4) Socijalni rizici, odnosno slucajevi nastali i zbog drustvene sredine (npr. kao sto je rat, promjena
politickog rezima i si.);
5) Socijalni rizici nastali zbog fizicke sredine (npr. socijalni slucajevi izazvani geofizickim i
meteoroloskim pojavama, kao sto su: zemljotresi, vece erozije i klizanje terena, poplave, jaki
mrazevi, grad).
Slijedi da su socijalni rizici one situacije, odnosno socijalni slucajevi - potrebe u kojima osigurana lica
mogu ostvariti u odredenim slucajevima utvrdena prava iz socijalnog osiguranja.

14
Postoji i podjela koja treba da posluzi kao uporedni i pregledni prikaz socijalnih rizika. Prema
navedenom prikazu, socijalni rizici mogu se razvrstati na:
1) Bio-psihofizioloske (zacece, trudnoca, porodaj, ometenost u psihofizickom razvoju djeteta,
bolest - tjelesna i dusevna, tjelesno ostecenje - trajni gubitak ili smanjenje opce sposobnosti,
starost, smrt);
2) Porodicne (promjene u porodici - zenidba - udaja, radanje djeteta, preuzimanje izdrzavanja,
smrt hranitelja, sprijecenost za druge njege u porodici);
3) Razni rizici (nezaposlenost i materijalna neobezbjedenost nezaposlenih, neadekvatna
zaposlenost s obzirom na psihofizicku i zdravstvenu sposobnost za rad, sprijecenost za rad iz
licnih, odnosno drustvenih razloga);
4) Ucesce u znacajnim drustvenim dogadajima (ratovi, revolucionarna djelatnost, organizirana
obavezna i dobrovoljna drustveno-korisna djelatnost - samo za rizike bolesti, tjelesnog
ostecenja, invalidnosti smrti);
5) Socijalno-ekonomski (nedovoljno sredstvo za izdrzavanje, nepostojanje odgovarajuceg stana,
nemogucnost oporavka iz vlastitih sredstava);
6) Elementarne nepogode s posljedicama bolesti, tjelesnog ostecenja i smrti;
7) Asocijativne pojave (alkoholizam, narkomanija, delinkvencija, prostitucija, skitnicenje s
posljedicama bolesti).

Osigurana lica
Osigurana lica mogu se podijeliti na:
1) Osiguranike, to su lica koja su osigurana po osnovu svog licnog svojstva, odnosno statusa po
nacelu obaveznosti ili po nacelu dobrovoljnosti. To su sva lica u radnom odnosu, kao i lica koja
su u pogledu prava iz socijalnog osiguranja izjednacena sa licima u radnom odnosu.
2) Clanove porodica osiguranika, su lica koja su osigurana po osnovu rodbinskog svojstva s
osiguranikom od kojeg "izvode" odredena prava iz socijalnog osiguranja
3) Lica osigurana za odredene slucajeve pod odredenim okolnostima su lica koja su
osigurana za neke rizike, a samo ostvarivanje prava, u pravilu, je uslovljeno posebnim
okornostima.

Prava iz socijalnog osiguranja

Da bi doslo do socijalnog davanja (prestacije) ili cinjenja osiguranim licima kada to zatraze prethodno
treba utvrditi vrstu prava iz socijalnog osiguranja. Prava iz socijalnog osiguranja razvrstavaju se na:
1) Osnovna prava su ona koja u kao takva utvrdena temeljnim zakonom a koja se priznaju na
osnoyu nekog osiguranog slucaja, odnosno rizika osiguranom licu ukoliko ispunjava i propisane
uslove (npr. prava za zdravstvenu zastitu i druga prava za slucaj bolesti, prava za slucaj
porodaja). U penzijsko-invalidskom osiguranju osnovna prava predvidena su:
 profesionalna rehabilitacija, zaposlenje na osnovu rizika invalidnosti ili neposredne opasnosti
od invalidnosti, invalidska penzija na osnovu rizika invalidnosti;
 novcana naknada za tjelesno ostecenje na osnovu rizika tjelesnog ostecenja;
 starosna penzija na osnovu rizika starosti;
 porodicna penzija na osnovu rizika smrti osiguranika.
2) Provizorna prava su sva prava koja se priznaju kao alternativa - zamjena za neko pravo i to
sve dok se to osnovno pravo ne ostvari. To su, u pravilu, jednokratna socijalna davanja (npr.
otpremnina udovice, novcane naknade razne vrste).
3) Supsidijarna prava su ona prava koja se samostalno nikada ne mogu priznati (npr. u
zdravstvenom osiguranju pravo osiguranika na naknadu troskova prevoza u vezi je sa
ostvarivanjem nekog osnovnog prava; u penzijsko-invalidskom osiguranju to je pravo na zastitni
dodatak koji se uvijek isplacuje uz penziju).

15
 4) Ostala prava mogu se zakonima, kao i opcim aktima organizacija socijalnog osiguranja
predvidjeti, pa se ona u odnosu na navedena prava mogu posmatrati kao dodatna, odnosno
prosirena prava socijalnog osiguranja.

Grane opceg sistema socijalnog osiguranja

Socijalnim osiguranjem obezbjedena je:
1) Zdravstvena zastita i to kako preventivne prirode, tako i kurativne do koje dolazi ukoliko se
zdravlje osteti (npr. to su slucajevi bolesti i povrede);
2) Naknada umjesto place u slucaju bolesti, trudnoce i porodaja;
3) Invalidnina - u slucaju djelimicnog gubitka radne sposobnosti;
4) Invalidska penzija - u slucaju potpunog gubitka radne sposobnosti;
5) Upucivanje na drugi posao i prekvalifikaciju;
6) Licna penzija - u slucaju ispunjavanja odredenog vremena provedenog na radu, a za neke
vrste penzija trazi se i dodatni uslov - odredeni broj godina zivota;
7) Porodicna penzija - u slucaju smrti osiguranika.
Navedeni osigurani slucajevi, po svojoj prirodi, spajaju se u odredene grane socijalnog osiguranja, a
kao najvaznije navode se sljedece grane socijalnog osiguranja:
1) Zdravstveno osiguranje je vremenom prosireno i ono u sebi sadrzi i preventivno, pored
kurativnog djelovanja drustva. Ono se sve vise proucava kao ona grana socijalnog osiguranja
koja omogucuje podmirenje socijalnih potreba za zastitu zdravlja ljudi (preventivno
djelovanje), a ukoliko se zdravlje osteti, dolazi do kurativne zastite pod odredenim uslovima.Ova
grana osiguranja oznacava se i kao kratkotrajno osiguranje.
2) Penzijsko osiguranje koje zajedno sa invalidskim osiguranjem, spada u grupu dugorocnih
osiguranja. U pitanju je grana socijalnog osiguranja kojom se odreduje materijalni polozaj
radnika kad pri prestanu aktivno raditi, a u slucaju njihove smrti, polozaj njihovih porodica.
3) Invalidsko osiguranje je takva grana prava socijalnog osiguranja, kojom se pod odredenim
uslovima, radnicima priznaju socijama davanja (prestacije) u slucaju nastupa rizika invalidnosti,
tjelesnog ostecenja i neposredne opasnosti od invalidnosti.
Osim toga, prema obuhvatnosti rizika osiguranja, osiguranje se moze posmatrati kao:
1) Potpunim osiguranjem obuhvaceni su osiguranici rizicne zajednice, jer su osigurana lica za
sve rizike, osim rizika smrti.
2) Nepotpuno osiguranje odnosi se na clanove porodice osiguranog lica i lica koja su osigurana
za odredene slucajeve pod utvrdenim okolnostima
3) Prosireno osiguranje bazira se na nacelu dobrovoljnosti.
Lica koja nisu obuhvacena obaveznim socijalnim osiguranjem mogu osigurati sebe i clanove svoje
porodicu.

Izvori socijalnog osiguranja

U teoriji socijalnog prava razvrstavanje pravnih izvora vrsi se na vise nacina i prema nacinu
razvrstavanja autori ih tako obraduju.
Izvori socijalnog prava razvrstavaju se na normativne akte koje donosi drzava, normativne akte
organizacija i drugih poslodavackih subjekata i medunarodne sporazume iz oblasti socijalnog prava.
Drugi nacin razvrstavanja je odvojeno posmatranje drzavnih opcih pravnih akata od opcih akata
medunarodnog porijekla.
Treci nacin klasifikacije i obrade izvora socijalnih prava vrsi se prema donosiocu akta (npr. parlamenta,
predsjednika, vlade i si.).
Interesantna je dioba na (1) heteronomne i (2) autonomne izvore socijalnog prava.
U heteronomne spadaju heteronomni izvori drzavnog porijekla i heteronomni izvori medunarodnog
porijekla.
Izvori socijalnog prava mogu se najprikladnije podijeliti u sljedece grupe:

16
  drzavni propisi,
 opci akti fondova i drugih subjekata socijalnog osiguranja, odnosno izvori autonomnog prava,
 mectunarodni izvori i
 sudska praksa.
Hijerarhija izvora prava pretpostavlja i ukljucuje:
 meduzavisnost pravila u konkurenciji, sto zahtijeva podvrgavanje osnovnim ustavnim nacelima i
pravilima, a to je temelj u svakoj zemlji za uspostavljanje i opstojanje pravnog sistema i
 da svako pravno pravilo dobija svoju vaznost od "viseg" pravnog pravila, pa iz toga razloga
mora biti s njim u skladu, jer dolazi, ako to nije ostvareno, do derogiranja pravnog pravila
"nizega" ranga od pravnog pravila "viseg" ranga.
Medutim, u odredenim situacijama dopustena je izmjena na "dolje", sto znaci da je zabranjena izmjena
na "gore". To su situacije kada pravna pravila "nizeg" ranga sadrze odredbe koje su povoljnije za
subjekte na koje se odnose od odredbi sadrzanih u pravnom pravilu "visega" ranga. U ovakvim
slucajevima primjenjuju se povoljnije odredbe.
U pogledu egzistiranja paralelnih izvora prava socijalnog osiguranja mogu nastati problemi:
 u pogledu subjektivnih ucinaka tih izvora,
 u pogledu vremenskih ucinaka i
 u pogledu prostornih granica ucinaka.
1) U pogledu subjektivnih granica ucinaka problemi se javljaju zbog toga sto se odredena pravila
primjenjuju na sva osigurana lica (opca pravna pravila), a neka samo za odredejie grupe osiguranika
(posebna pravna pravila). Polazi se od principa da posebno pravno pravilo derogira, odnosno eliminira
opce pravno pravilo. Ovo tim prije sto je posebno pravilo, u pravilu, povoljnije za odredena osigurana
lica, (npr. nacin utvrdivanja penzija za borce, pripadnike resora unutrasnjih poslova). Opcenito se moze
reci da u primjeni pravne norme na konkretan odnos, odnosno situaciju uvijek treba poci od
istrazivanja da li postoji specijalna, posebna norma, pa kada se sa sigurnoscu utvrdi da takve norme
nema, tek tada se moze prici primjeni opce norme.
2) Problemi u vezi sa vremenskim ucincima izvora prava ogledaju se u:
 obavezi njihovog objavljivanja prije nego sto stupe na snagu;
 obaveznom proteku odredenog minimalnog razdoblja od dana objavljivanja do dana stupanja
na snagu, kako bi svi zainteresirani mogli biti upoznati s izvorom (rok vocatio legis, koji u
pravilu, iznosi osam dana);
 postepenosti sprovodenja odredenih zakonskih odredbi;
 utvrdivanja tzv. prijelaznog razdoblja, odnosno prijelaznog rezima. To je razdoblje u kojem, u
pravilu, osiguranici mogu birati da li ce odredena prava ostvariti po propisima koji su stupili na
snagu ili po ranije vazecim propisima;
 kojem roku se prava mogu ostvariti od dana dospjelosti, odnosno u kojem roku zastarjevaju.
3) Problemi koji se javljaju u vezi s prostorima - granicama ucinaka prava socijalnog osiguranja mogu
biti aktuelni iz vise razloga.
 To moze biti situacija u kojoj dolazi do primjene prava na temelju bilateralnih (dvostranih)
medunarodnih ugovora, kao i
 u slucaju kad se pojavi problem utvrdivanja stvarne i mjesne nadleznosti fondova iz oblasti
socijalnog osiguranja o rjesavanju o pojedinim pravima. Radi se, zapravo, o kolizionim normama
koje treba rjesavati na adekvatan nacin problem primjene mjerodavnog prava.

Drzavni propisi kao izvori socijalnog prava

Normativni drzavni akti, odnosno drzavni propisi su jedini pravni akti koji su snabdjeveni klasicnom
sankcijom. Iz ustavnog sistema vecine drzava, pa tako i nase proizlazi da se drzavni propisi mogu
razvrstavati u tri glavne grupe:
 ustav,
 zakoni i
 podzakonski propisi
17
Ustav
Ustavom se i u nasoj zemlji ureduju osnove njenog drustvenog, pravnog i drzavnog uredenja, pa zbog
toga se ovaj temeljni ustavno-pravni dokument javlja kao izvor svih grana naseg pravnog sistema.
U pravilu, za sve grane prava, ustav je posredni izvor, jer to proistice iz njegovog polozaja u pravnom
sistemu. S obzirom na pravnu prirodu, ustavne norme su i za socijalno pravo najcesce izvor posrednog
karaktera, jer se mogu primijeniti tek kroz zakonodavnu razradu, a ne neposredno.
Ustavne odredbe, kao izvor socijalnog prava imaju:
 teorijska vrijednost sastoji se u pruzanju "putokaza" za reguliranje prava iz ove oblasti putem
drugih izvora.
 prakticna vrijednost sastoji se u zakonskoj i izuzetnoj podzakonskoj razradi osnovnih pravila
koje vec sadrze ustavne odredbe.

Zakoni
Zakon je pravni akt koji sadrzi opce pravna pravila najvece pravne snage poslije ustava. To je
materijalno shvatanje zakona bez obzira ko ga je i kako donio. Za razliku od sireg shvatanja zakona, u
uzem smislu, to su samo ona pravila pravnog karaktera, koja su donesena od strane zakonodavnog
organa po zakonodavnom postupku, odnosno proceduri. U odnosu na nas pravni sistem zakon je izvor
socijalnog prava samo ako je donesen od strane zakonodavne vlasti po postupku predvidenom za takve
akte i ako sadrzi opce norme. To znaci da su to zakonodavni akti i po materijalnim i po formalnim
obiljezjima.
S politickog aspekta, zakon je najvazniji i primarni izvor socijalnog prava.

Podzakonski propisi
Podzakonski propisi su opci pravni akti koje, po pravilu, donose izvrsni, odnosno politicko-izvrsni i
upravni organi. Podzakonskim propisima kao opcim imperativnim aktima "priblizavaju" se i
prilagodavaju apstraktna i opcenitija pravila sadrzana u zakonima radi njihove pravilnije primjene. Kao
takvi, podzakonski propisi su sekundarne i derivatne naravi u odnosu na zakonodavne akte, koji su
inicijalni i originerni. Najvaznije svojstvo ovih normativnih akata je sto se njima ne mogu zasnivati
ovlascenja i obaveze subjekata mimo onih odredenih zakonima.
Kao podzakonski akti izvrsnih drzavnih organa najcesce se javljaju: uredbe, odluke, uputstva i zakljucci
odnosno smjernice. Izvrsni organi lokalnih zajednica mogu donositi: pravilnike, naredbe, uputstva i
smjernice.
U cilju izvrsavanja zakona, drugih propisa i opcih akata predstavnickih tijela, kao i opcih akata izvrsno-
politickog organa, organi uprave mogu donositi sljedece podzakonske akte: pravilnike, naredbe i
uputstva.

Izvori autonomnog prava

Pored drzavnog prava, odnosno pravnih izvora drzavnog porijekla, koje namecu i stvaraju drzavni
organi, postoji i autonomno pravo. Ovo pravo cini jedno ili vise sistema ili predsistema normi, koje ne
stvaraju i ne namecu, barem ne iskljucivo, drzavni organi, vec drugi drustveni subjekti. U torn smislu i
autonomni opci akti nosilaca socijalne sigurnosti i socijalnog prava javljaju se kao poseban sistem
prava, odnosno kao posebni pravni izvori socijalnog prava.
Mogucnost da pojedini subjekti, odnosno fizicko lice, pravna lica i gradansko-pravna lica, slobodno
ureduju svoje medusobne odnose raznovrsne naravi, pa time i odnose u oblasti socijalne sigurnosti i
socijalnog osiguranja prema nacelima autonomije volje i u okvirima dispozitivnih normi. U teoriji prava
se naglasava da je i to jedno od oblika (istina - vecim ili manjim dijelom zavisan od drzave)
autonomnog prava.

18
Osnovni opci akt dionickog drustva je statut. Statutom dionickog drustva utvrduje se konkretno koji se
drugi opci akti donose. Javna preduzeca takocter imaju statut, s tim sto ga donosi upravni odbor uz
saglasnost nadleznog organa teritorijame zajednice koja je osnivac javnog preduzeca.
Za ustanove, koje spadaju ujavne sluzbe predvideno je da je osnovni opci akt ustanove pravila
ustanove.
U okviru normativne djelatnosti nedrzavnih subjekata potrebno je navesti da je za socijalno pravo
posebno znacajna djelatnost onih subjekata koji sprovode socijalno osiguranje. Radi se o raznim
kasama, zavodima, fondovima i slicnim institucijama.

Medunarodni izvori socijalnog prava

Medunarodni ugovori kao izvori socijalnog prava javljaju se u slucajevima kada nasa zemlja zakljucuje
ugovore sa drugim zemljama ili medunarodnim organizacijama. Da bi medunarodni ugovori
predstavljali izvor prava pa time i izvor socijalnog prava, treba da budu donijeti u formi zakona i da ih
ratificira nadlezni organ.

Medunarodni ugovori
Medunarodni ugovori mogu biti visestrani (multilateralni) i dvostrani (bilateralni).
S obzirom da predmet ugovaranja moze biti razlicit, razumljivo je sto oni obuhvataju i radnopravno i
socijalnopravna pitanja pocev od zaposlenja, socijalnog osiguranja, pa do migracije radne snage.
Ratifikacijom ovi ugovori postaju izvori radnopravnog, odnosno socijalnopravnog karaktera.
Ratifikaciju medunarodnih ugovora vrsi Predsjednistvo Bosne i Hercegovine pod uslovom da na to
pristane Parlamentarna skupstma Bosne i Hercegovine. Nadlezni organ entiteta BiH, odnosno
Federacije BiH i Republike Srpske vrse ratifikaciju samo onih medunarodnih ugovora na koje je
prethodno dala svoj pristanak individualnim aktom ili zakonom Parlamentarna skupstina BiH.
Kao medunarodni izvori socijalnog prava javljaju se dvostrani medunarodni ugovori ili dvostrane
konvencije koje zakljucuju dvije drzave u cilju reguliranja pojedinih pitanja iz oblasti socijalne sigurnosti
i socijalnog osiguranja i medunarodni ugovori multilateralnog karaktera koje donose Ujedinjene nacije,
medunarodne organizacije rada i druge medunarodne organizacije.

Multilateralni medunarodni ugovori

U skladu sa zakonima koji se odnose na ratifikaciju medunarodnih ugovora, Bosna i Hercegovina je
vezana, nakon izvrsene notifikacije o sukcesiji, na prihvatanje ili pristupanje, kao clanica brojnih
medunarodnih organizacija odnosno poveljama, konvencijama, protokolima...
Samo po osnovu sukcesije, BiH je prihvatila da je na snazi 66 konvencija Medunarodne organizacije
rada medu koima se nalaze se i sljedece:
 Konvencija br. 88 o sluzbi zaposljavanja, 1948;
 Konvencija br. 102 o minimalnoj normi socijalnog obezbjedenja, 1952;
 Konvencija br. 103 o zastiti materinstva, 1952. (revidirana 1962);
 Konvencija br. 121 o davanjima za slucaj nesrece na poslu i profesionalnih oboljenja, 1964.
(dopunjena 1980);
 Konvencija br. 122 o politici zaposljavanja, 1964;
 Konvencija br. 142 o profesionalnoj orijentaciji i strucnom osposobljavanju u razvoju ljudskih
resursa, 1975;
 Konvencija br. 155 o zastiti na radu, zdravstvenoj zastiti i radnoj sredini 1981;
 Konvencija br. 156 o jednakim mogucnostima i tretmanu na radnike i radnice (radnici sa
porodicnim obavezama), 1981;
 Konvencija br. 159 o profesionalnoj rehabilitaciji i zaposljavanju invalida, 1963;
 Konvencija br. 161 o sluzbama medicine rada, 1965.
Bosna i Hercegovina se obavezala Dejtonskim ustavom da ce ostati ili postati potpisnica medunarodnih
sporazuma navedenih u Aneksu I ovog Ustava u kojem je navedeno 15 sporazuma o ljudskim pravima i
dva koji ce se primjenjivati u Bosni i Hercegovini.

19
Dejtonskim ustavom BIH se posebno obavezala da ce odredbe o pravima i slobodama iz Europske
Konvencije za zastitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao meduanrodne standarde promjenjivati
direktno u BIH i da ce imati prioritet nad svakim drugim zakonom.

Konvencija broj 102. o minimalnoj normi socijalnog obezbjedenja

Usvojena je od strane Opce konferencije MOR-a na tridesetpetom zasjedanju, koje je odrzano juna
1952. u Zenevi. Ova konvencija je preuzeta i primjenjuje se kao zakon Bosne i Hercegovine.
Konvencija predstavlja nov pristup na podrucju medunarodnih normi o socijalnoj sigurnosti, sto se
ocituje u nastojanju ostvarivanja ideje o opcem nivou socijalne sigurnosti, ali s uvazavanjem
ekonomskog i drustvenog razvoja pojedinih drzava-clanica MOR-a.
Da bi se ilustrirala sveobuhvatnost i obimnost sadrzaja Konvencije, koja ima 87 clanova, dovoljno je
navesti samo nazive dijelova, koji su uslijedili poslije opcih odredbi:
 zdravstvena zastita,
 naknada za slucaj bolesti,
 davanja za slucaj nezaposlenosti,
 davanja za starost,
 davanja za slucaj nesrece na poslu i profesionalnog oboljenja,
 porodiche potpore,
 davanja za slucaj materinstva,
 davanja za slucaj invalidnosti,
 davanja clanovima porodice za slucaj smrti hranitelja porodice

Evropska socijalna povelja

Evropska socijalna povelja iz 1965 godine zamisljena je kao pandan Evropskoj konvenciji o ljudskim
pravima i osnovnim slobodama za podrucja socijalne sigurnosti. Osnovni cilj Povelje je da progresivno
unaprijedi standarde zivota u Evropi i da podstice socijalno blagostanje ljudi.
U prvom dijelu Evropske socijalne povelje navedena su prava i principi, koje stranke ugovornice
prihvataju kao svoje tekovine i koje ce posmatrati kao ciljeve svoje politike. Medu tih 19 prava i
principa nalaze se i prava sa podrucja socijalnog prava, kao sto su: pravo na socijalno osiguranje,
pravo na socijalnu i zdravstvenu zastitu, pravo na koriscenje socijalnim sluzbama, pravo na
odgovarajucu pravnu, socijalnu i ekonomsku zastitu porodica, pravo nejake djece na odgovarajucu
socijalnu i ekonomsku zastitu.
Razrada taksativno navedenih prava iz prvog dijela razraduje se u drugom dijelu Povelje s akcentom na
duznosti i obaveze drzava ugovornica. Bliza razrada obuhvata 19 raznovrsnih prava, pocev od prava na
rad, prava na pravilne uslove rada, pa do prava na zdravstvenu zastitu, prava na socijalno osiguranje,
prava na socijalnu i zdravstvenu pomoc, prava na naknadu iz sluzbi socijalnog staranja.

Obicajno pravo
Obicajno pravo cine drustvene norme - obicaji koji su nedrzavnog karaktera i koji nastaju spontano.
Da bi jedan obicaj bio drustvena norma smatra se da treba ispuniti tri uslova:
 dugotrajna primjena obicaja,
 ponavljanje vise puta i
 postojanje opce saglasnosti da je pravilo ispravno i da odgovara shvatanjima vecine u drustvu,
koja mu se zbog toga dobrovoljno podvrgava.
Obicajno pravo nastaje kada drzava pocne da primjenjuje sankcije za neizvrsavanje obicajnog pravila
ponasanja. Kada se drzava u svom propisu obaveze na primjenu za rjesavanje pojednih pitanja u
konkretnim slucajevima, tada obicaj postaje obicajno pravo.
U tom smislu obicajno pravo moze biti i izvor socijalnog prava. U pravilu, nasi teoreticari priznaju
obicajnom pravu supsidijarni, dopunski karakter izvora prava. To znaci da njegova primjena dolazi u
obzir kada ne postoje propisi koje su donijeli drzavni organi, odnosno kada je evidentno da postoji
pravna praznina u propisinia.
20
I u tom slucaju do primjene obicajnog prava dolazi samo ako drzavni pravni propisi izricito ne
zabranjuju takvu primjenu i ako obicajna pravila nisu protivna i nacelima od drzave propisanih pravnih
pravila.

Sudska praksa
Posebnu paznju sudska praksa zavreduje kao "rezervni" izvor socijalnog prava.
Sudska presuda moze postati izvor prava ako se pojedinacna norma kojom se rjesava slucaj smatra
obaveznom za buduce slucajeve istog karaktera. U ovakvim slucajevima presuda postaje precedentom,
odnosno na osnovu precedenta stvara se precedentno pravo, sto je karakteristicno za anglosaksonski
pravni sistem.
U kontinentalnoj Evropi preovladuje sistem kodificiranog zakonskog prava i pravilo da sudske presude
nemaju karakter izvora prava, jer sudovi sude na osnovu zakona, a ne na osnovu sudskih presuda. Ali i
u ovim sistemima dolazi do stvaranja opcih pravila koja se nazivaju sudska praksa. Ovu praksu
karakterzira postojanje citavog niza sudskih presuda za istovjetne slucajeve, a ne jedna, kao u
precedentnom pravu.
Formalno posmatrano, sudska praksa nije izvor prava, jer nema formalno obaveznu pravnu snagu, ali
je fakticki veoma slicna izvoru prava, s obzirom da se sudovi u pravilu, nje drze "kao da je ona zaista
izvor prava“.

Djelatnost UN i njenih organa na podrucju socijalnog zakonodavstva

Ujedinjene nacije imaju znacajnu ulogu u razvijanju socijalnog i radnog prava na medunarodnom
planu. To proistice iz same Povelje Ujedinjenih nacija (Glava IX i X) prema kojoj UN rade na podizanju
zivotnog standarda i ostvarenju pune zaposlenosti, kao i na rjesavanju krupnih medunarodnih
problema u oblasti ekonomskog i socijalnog zivota u svijetu, postivanju i zastiti ljudskih prava i osnovnih
sloboda za sve, bez razlike na rasu, spol, jezik i religiju.
To je razradeno u Univerzalnoj deklaraciji o pravima covjeka, koju je proglasila Skupstina Ujedinjenih
nacija 1948. godine. A u njoj se istice da su osnovna prava covjeka i ona koja su od neposrednog
znacaja za radnike, kao sto su:
 pravo na jednakost pred zakonom,
 pravo na upotrebu pravnih sredstava,
 pravo na nepristrasno sudenje,
 pravo na ucestvovanje u javnim poslovima i na vrsenju javnih funkcija,
 pravo na socijalno obezbjedenje,
 pravo na zadovoljavajuce uslove rada i na zastitu od nezaposlenosti,
 pravo na pravicnu naknadu na odmor i razonodu,
 pravo na zivotni nivo dovoljan da obezbijedi blagostanje covjeka i njegove porodice,
 pravo na obrazovanje,
 pravo na slobodu ucestvovanja u kulturnom zivotu.

Nacela socijalnog prava

Sistem socijalnog osiguranja zasniva se na odredenim principima odnosno nacelima koji
proisticu iz naseg ustavno-pravnog sistema.
U osnovna nacela socijalnog prava mogu uvrstiti sljedeca:
 nacelo obaveznosti i dobrovoljnosti,
 nacelo uzajamnosti i solidarnosti,
 nacelo jedinstvenosti,
 nacelo demokraticnosti i participacija osiguranika u uprav-Ijanju,
 nacelo zakonitosti
 nacelo neotudivosti i nezastarjelosti prava.

21
Opca nacela socijalnog prava

Nacelo obaveznosti i dobrovoljnosti

Socijalno osiguranje je vremenom sve vise ustanovljavano zakonskim aktima i kao takvo postojalo sve
obaveznije za sva lica obuhvacena tim osiguranjem.
Prema tome socijalno osiguranje postaje obavezno za sva lica koja su zakonom ili drugim propisima
donesenim u skladu s njim, oznacena kao osiguranici. Tako osiguranik postaje, u pravilu, i obveznik
uplate doprinosa za odredeno osiguranje i to neovisno od njegove volje. Osnovano se istice tendencija
da obavezno socijalno osiguranje postane sveobuhvatno.
Nacelo dobrovoljnosti nije u suprotnosti sa nacelom obaveznosti, vec u uskoj korelaciji sa njim. Ono se
javlja u dva vida:
 Lica koja su vec obuhvacena obaveznim socijalnim osiguranjem, mogu na osnovu nacela
dobrovoljnosti, sama odluciti da placanjem posebnih doprinosa osiguraju sebi i clanovima svoje
porodice veca prava ili veci obim tih prava od onih koja su im vec garantirana po nacelu
obaveznosti.
 Lica koja nisu obuhvacena obaveznim osiguranjem u odredenim granama osiguranja mogu se,
na osnovu nacela dobrovoljnosti, osigurati za sve ili odredene rizike na osnovu placanja
posebnih doprinosa.

Nacelo uzajamnosti i solidarnosti

Nacelo uzajamnosti i solidarnosti svodi se na mogucnost utvrdivanja visine potrebnih sredstava za
ostvarivanje pojedinih prava, s tim sto unaprijed svi osiguranici, na osnovu zakona ill na samoupravnoj
osnovi "pristaju" da pod odredenim uslovima ta prava mogu koristiti bez obzira na svoje ulaganje (npr.
koriscenja prava iz osiguranja neposredno po zasnivanju radnog odnosa), odnosno po proteku duzeg ili
kraceg vremena (npr. ostvarivanja prava na starosnu penziju).

Nacelo jedinstvenosti
Prava iz socijalnog osiguranja jedinstvena su za sve osiguranike iste kategorije.
Prema nacelu jedinstvenosti osnovna prava iz socijalnog osiguranja regulirana su zakonima, koja se
dalje razraduju opcim aktima u okviru rizicnih zajednica, koja su, u pravilu, obavezna za cijelo podrucje
drzave ili za pojedina podrucja.

Nacelo demokraticnosti i participacije osiguranika u upravljanju

Prema ranijem pravu, socijalno osiguranje se sprovodilo po nacelu samoupravljanja. U principu
samoupravljanje socijalnim osiguranjem osiguranici su ostvarivali u okviru odgovarajucih fondova,
zajednica i drugih oblika organiziranja obrazovanih po teritorijalnom principu.
Medutim, ovaj princip i dalje treba zadrzati, ali sa odredenim modifikacijama. Ukupno organiziranje i
funkcioniranje socijalnog osiguranja sa svim uvazavanjem pozitivnih elemenata u sprovodenju nacela
samoupravnosti odnosno demokrancnosti i participacije kod nas i u svijetu, neophodno je vise nego do
sada podvrci starateljstvu i nadzoru javne vlasti. Osnovni subjekt sistema starateljstva i nadzora treba
da bude nadlezno ministarstvo, koje se, u skladu s ovim zadatkom treba drukcije organizaciono i
funkcionalno postaviti, uzimajuci u obzir i potrebu obrazovanja posebnog inspektorata za ovu oblast,
kao i detasiranih jedinica na raznim podrucjima drzave.

Nacelo zakonitosti
Nacelo zakonitosti ne treba svoditi na zakonitost i pravnu sigurnost radnika i gradana, kao i na nadzor
nad zakonitoscu i zastiti ustavnosti i zakonitosti zasto se brine drzava, odnosno poseban organ
institucije, vec ga je nuzno i sire shvatiti.
Ovo iz razloga sto postoje
 objektivna i pravna zakonitost na koju utjece nauka,

22
  zakonitost u radu subjekata, koji treba da primjenjuju pravna pravila i da postuju hijerarhiju
pravnih izvora.
Sto se tice nauke osnovano se ukazuje na nuznost veceg njenog angaziranja zasto je pretpostavka
ostvarivanje sirih istrazivackih projekata iz socijalnog prava.
Zakonitost u radu subjekata koji treba da primjenjuju pravna pravila iz ove oblasti nuzno je postizati
istim mjerilima, odnosno sredstvima kao i u drzavnoj upravi - trazenjem nivoa strucnosti lica koja rade
u provodenju i izvrsavanju pravnih pravila, polaganjem strucnih ispita, permanentnim strucnim
uzdizanjem i si., jer je u pitanju u pravilu, ostvarivanje znacajnih javnih ovlascenja.

Nacelo neotudivosti i nezastarjelosti

Prava iz socijalnog osiguranja karakterizira
 nemogucnost otudivanja, jer su to strogo licna prava (sto se ne odnosi na dospjele, a ne
isplacene iznose)
 nezastarjelosti koja je odredena pravnim propisima
Osigurano lice moze jedino svojom voljom odluciti da ne koristi steceno pravo, jer se ona ostvaruju po
privatnoj maksimi tj. na osnovu zahtjeva osiguranog lica, a ne po socijalnoj maksimi, tj. po sluzbenoj
duznosti.

Posebna nacela socijalnog prava

Osnovna nacela socijalnog prava povezuju sve grane socijalnog osiguranja u jedan cjelovit i uskladen
sistem socijalne zastite i obezbjedenja radnika i clanova njihovih porodica.
Svaka grana socijalnog osiguranja ima neke posebne i specificne principe, koje zajedno sa osnovnim
nacelima, izrazavaju sve one osobenosti koje odgovaraju prirodi, sustini i sadrzini pojedinih grana
osiguranja.
Posebna nacela socijalnog osiguranja su:
 nacelo meduovisnosti prava o radnom doprinosu osiguranika, koje najvise dolazi do izrazaja u
penzijskom osiguranju
 nacelo prevencije koje je karakteristicno za zdravstveno i invalidsko oslguranje.

Nacelo meduzavisnosti prava o radnom doprinosu osiguranika

Primjenom ovog nacela, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju se, ako je ispunjen uslov
propisanog penzijskog staza. Visina primanja po osnovu ostvarenog prava odreduje se u procentu od
osnovice koja se, u pravilu, utvrduje na osnovu place ostvarene u odredenom razdoblju. Sam procent
ovisi, izmedu ostalog, i o duzini penzijskog staza.
Primjena ovog nacela dolazi do izrazaja i po periodicnom usaglasavanju penzije.
Cijeni se da je ovo nacelo u skladu sa drustvenim principima o odredivanju placa. Naime, duzina
penzijskog staza, s jedne i visina ostvarene place, s druge strane, ukazuje na stvarni doprinos jednog
radnika.

Nacelo prevencije
Nacelo prevencije pociva na opcem principu da radnik ima pravo na uslove rada, koji osiguravaju
njegov fizicki i moralni integritet i sigurnost, kao i pravo na zdravstvenu zastitu, i drugu zastitu i licnu
sigurnost na radu.
Ovo nacelo treba da dode do izrazaja kako u zdravstvenom, tako i u invalidskom osiguranju.
U zdravstvenom osiguranju, ovo nacelo se provodi mjerama zdravstvenog prosvjecivanja i raznim
snimanjima, cjepljenjima stanovnistva, sistematskim lijecnickim pregledima i sl.
Posebno su odredene mjere prevencije invalidskom osiguranju.
Nacelo prevencije posebno se ogleda u pravu lijecnika da utvrdi potrebu premjestanja radnika na drugo
radno mjesto poslije duzeg zaposlenja na teskim i po zdravlje stetnim poslovima kao i u institutu
povecanog staza osiguranja.

23
Organiziranje i financiranje socijalnog osiguranja

Organiziranje socijalnog osiguranja

Postoje dva osnovna oblika organiziranja socijalnog osiguranja, i to:
 Upravljanje i sprovodenje socijalnog prava vrsi se preko organa drzavne uprave, odnosno
posebnog organa - najcesce je to ministarstvo za poslove socijalnog osiguranja ili socijalnog
staranje.
 Upravljanje i sprovodenje socijalnog osigurnja vrsi se preko posebno organiziranih
institucija na bazi vece ili manje autonomije, koje se nalaze pod kontrolom drzave.
Poslove i zadatke fondova i Zavoda za zaposljavanje BiH od 1. januara 1994. godine obavljaju
odgovarajuca ministarstva i nadlezni opcinski organi uprave, i to:
 Ministarstvo za izbjeglice i socijalnu politiku, - Republickog fonda za socijalnu i djeciju zastitu,
Drustvenog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja BiH i Zavoda za zaposljavanje BiH;
 Ministarstvo zdravlja - Republickog fonda za zdravstvenu zastitu;
 Opcinski organ nadlezan za poslove socijalne i djecije zastite - opcinskog fonda za socijalnu i
djeciju zastitu.

Finansiranje socijalnog osiguranja

Finansiranje socijalnog osiguranja rnoze vrsiti pomocu tri osnovna oblika:
 budzetnim nacinom,
 sistemom kapitalnog pokrica i
 samofinansiranjem.
1) Budzet je u svakoj drzavi najvazniji instrument javnih rashoda, a instrumenti ostvarivanja
javnih prihoda su porezi, carine, takse, doprinosi, javni zajmovi i dr. Pored poreza kao
najznacajnijih javno-pravnih prihoda (smatra se da u savremenim drzavama ucestvuju s vise od
90%) takse se javljaju kao naknade za nematerijalne, intelektualne usluge koje drzava preko
svojih organa cini obvezniku, u pravilu, na njegov zahtjev. Za socijalno osiguranje najznacajniji
je treci instrument javnih prihoda - doprinosa koji se placa drzavi, drugom javno-pravnom tijelu,
nedrzavnim organima i organizacijama.
2) U slucaju kada se sredstva potrebna za socijalno osiguranje osiguravaju iz uplacenih doprinosa i
ostvarenih kamata u iznosu koji je dovoljan za uspostavljanje ravnoteze izmedu tako
akomuliranih sredstava i preuzetih obaveza po osnovi uspostavljenih prava osiguranih lica
ovakvo finansiranje socijalnog osiguranja oznacava se kao sistem kapitalnog pokrica. Ovaj
sistem po svojoj prirodi, ostvaruje se preko vanbudzetskih institucija, odnosno preko neovisnih,
odnosno samostalnih fondova, kasa, udruzenja i sl.
3) Samofinansiranje socijalnog osiguranja javlja se u slucaju kada se prava osiguranih lica
iskljucivo ostvaruju na osnovu uplate doprinosa iz place osiguranika i iz dohotka, odnosno
sredstava iz preduzeca, ustanova i drugih. Ovaj sistem ostvaruje se preko institucija kao sistem
kapitalnog pokrica, s tom razlikom sto u ostvarenju sistema samofinansiranjem vise dolazi do
izrazaja nacelo samoupravnosti iz kojeg proizlazi pravo na samoorganiziranje.
U savremenim drzavama, bez obzira kako su organizirane i kako se finansiraju pojedine grane
socijalnog osiguranja, nadlezna resorna ministarstva, kao i Ministarstvo finansija ostvaruje stanoviti
nadzor nad funkcioniranjem i organiziranjem socijalnog osiguranja. Zapravo, u praksi, cistih modela
nema, jer je priroda socijalnog osiguranja takva da zahtijeva stalnu brigu najvisih institucija drzave.

24
ZDRAVSTVENO OSIGURANJE I ZDRAVSTVENA ZASTITA
Zdravstveno osiguranje, kao dio prava socijalnog osiguranja gradana, cini jedinstven sistem u okviru
koga gradani ulaganjem sredstava, na nacelima uzajamnosti i solidarnosti, obavezno osiguravaju
ostvarivanje prava na zdravstvenu zastitu i druge oblike osiguranja na nacin koji je utvrden zakonom i
drugim propisima donesenim na osnovu zakona.
Pravo zdravstvenog osiguranja uredeno je brojnim heteronomnim (drzavnim i univerzalnim) i
autonomnim pravnim pravilima.
I ovo pravo se razvrstava na materijalno i procesno.
Materijalno zdravstveno osiguranje je skup pravnih pravila kojima se utvrduju prava, obaveze I
odgovornqsti (rizici-slucajevi, uslovi, socijalne prestacije, odnosno davanja i dr.) u zdravstvenom
osiguranju kao posebnoj grani socijalnog osiguranja.
Procesno zdravstveno osiguranje je dio prava zdravstvenog osiguranja kojim se ureduje postupak,
rokovi i organi za reguliranje, realizaciju i zastitu prava, obaveza i odgovornosti subjekata koji
uspostavljaju pravne odnose u ovoj grani socijalnog osiguranja.)
Kao grana socijalnog osiguranja, zdravstveno osiguranje obuhvata preventivno i kurativno djelovanje
raznovrsnih socijalnopravnih subjekata jer omogucava zadovoljavanje socijalnih potreba za zastitu
zdravlja gradana sa ciljem da ne dode do narusavanja zdravlja pojedinaca, grupa..., s jedne strane i
da, u slucaju nastupanja socijalno-zdravstvenog rizika koji je posljedica vec narusenog zdravlja, djeluje
kurativno pod propisanim uslovima.
Zdravstveno osiguranje u preventivnoj zastiti je trajnog karaktera, jer je kao takvo, kontinuiranog i
dugorocnog karaktera, dok je u kurativnoj zastiti, u pravilu, kratkotrajnog karaktera. Osim socijalnog
osiguranja za slucaj bolesti, zdravstvenim socijalnim osiguranjem "pokriveni" su i slucajevi:
povrede, trudnoca i poradanja, sprijecenosti za rad, preventvne zdravstvene zastite i smrti.
Takoder je socijalno osiguranje regulirano i drugim pravnim aktima socijamog osiguranja.

Principi zdravstvenog socijalnog osiguranja

Osnovni principi zdravstvenog socijalnog osiguranja jesu:
 nacelo obaveznosti
 nacelo solidarnosti
 nacelo uzajamnosti
1) Nacelo obaveznosti dolazi do izrazaja u obaveznom zdravstvenom osiguranju za razliku od
dobrovoljnog, dopunskog i privatnog osiguranja koji funkcioniraju prema nacelima trzista,
odnosno prema nacelu ugovorne slobode i nacelu imovinskog cenzusa, a izuzetno prema nacelu
obaveznosti. Nacelo obaveznosti odnosi se kako na osiguranika, tako i na clanove njegove
perodice, ali I na druga lica osigurana u odredenim okolnostima.
2) Nacelo solidarnosti manifestira se, na osnovu ulaganja u odgovarajuci fond .zdravstvenog
osiguranja, u pristajanju svih ulagaca (osiguranika) na obezbjedenje potrebne zdravstvene
zastite koja je predvidena osiguranjem pod jednakim uslovima (zdravstvena zastita, razne vrste
pomoci, naknade...).
3) Nacelo uzajamnosti ocituje se u pravima na naknade i pomoc (naknade place osiguranicima i
dr.).

Vrste zdravstvenog osiguranja

Osiguranje vuce svoje korijene jos od antickog doba. Od tog vremena, osiguranje je kao institucija
proslo kroz vise faza svog razvoja: od esnafskog, karitativnog, klasnog, pa do socijalnog i poslovnog
odnosa.
Odredene grupacije ljudi udruzuju se obavezno ili dobrovoljno u svrhu i na osnovu sukcesivnog i
kontinuiranog uplacivanja odredene sume novca u zajednicku kasu, obezbijede kako sebi, tako i
clanovima svoje porodice pokrice placanja zdravstvenih troskova za zdravstvene rizike.

25
Najcesce se zdravstveno osiguranje razvrstava na:
 Obavezno zdravstveno osiguranje (gransko, klasno ill gradansko uz vece ill inanje'asistiranje
drzave);
 Dobrovoljno zdravstveno osiguranje (gransko, klasno ill gradansko);
 Privatno zdravstveno osiguranje.

Obavezno zdravstveno osiguranje

Drzava moze zakonom predvidjeti obavezno zdravstveno osiguranje, propisujuci osiguravajuce iznose,
doprinose, vrste zdravstvenih rizika i osnove zdravstvene organizacije i finasijskih institucija koje
"pokrivaju" ovo osiguranje. Kao kriteriji od kojih se polazi pri uspostavljanju ovog osiguranja najcesce:
 Zdravstveni rizici vezani za cjelokupnu populaciju (zarazne bolesti, endemske bolesti i si);
 Uslovi rada vezani za pojedine djelatnosti, grane privrede (sumarstvo,rudarstvo, pojedine vrste
saobracaja);
 Uslovi zivotne sredine (visoka zagadenost tla, voda, rudarski bazeni, prljava industrija I sl.)
 Materijalne sposobnosti pojedinaca da sami zastite svoje zdravlje (utvrdivanje donje granice
zarada, ispod koje je odredena vrsta obaveznog osiguranja).
U obaveznom osiguranju zakonom se utvrduje ucesce poslodavca, radnika, kao i pojedinca-korisnika
usluga zdravstvene zastite. Takoder se propisuju vrste rizika, obim "pokrica". U pravilu, drzava nadzire i
subvencionira rad zdravstvenih institucija.

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje

Zakonom se omogucuje osnivanje osiguravajucih drustava (kase uzajamne pomoci, agencije i si.), koja
se na nacelu dobrovoljnosti uspostavljaju na nekom od principa zajednistva (npr. teritorijalne zajednice,
vjerske zajednice, strukovna udruzenja, studenti, administrativni radnici). U pravilu, kod ovog
osiguranja vrijede ona nacela koja prate dopunsko, odnosno privatno osiguranje.
Za organiziranje i funkcioniranje institucija ovog osiguranja vrijedi nacelo sloboonog uredivanja, ali ne i
protivno ustavnu i zakonu. Nadlezno ministarstvo, kao organ uprave vrsi upravni nadzor nad
njihovim radom. Sto se tice samih osiguranika, za njih vrijedi nacelo ravnopravnosti prilikom
uspostavljanja specificnih socijalnopravnih odnosa u ovom osiguranju.

Privatno zdravstveno osiguranje

I u domenu zdravstvenog osiguranja kao i u drugim oblastima drustvenog zivota moguce je na istim
nacelima na kojima pociva osiguranje, uspostavljati odgovarajuce privatne institucije. Naime,
pojedinci, grupa lica, polazeci od nacela ugovorne slobode i nacela obligacionog prava, ulazu vlastiti
kapital u osnivanje institucija osiguranja (zavod, biro, agencija i sl.).
Nadlezni organi privatnih osiguravajucih institucija utvrduju programe osiguranja, posebno vrstu i obim
zdravstvenog rizika koji se osigurava, pravila osiguranja i unutrasnje organiziranje institucija, u skladu sa
zakonom.

Oblici zdravstvenog osiguranja u BIH

Zakonima o zdravstvenom osiguranju u oba entiteta Bosne i Hercegovine predvideno je vise oblika ovog
osiguranja.
1) Gradani u Federaciji Bosne i Hercegovine, pod uslovima utvrdenim Zakonom o zdravstvenom
osiguranju i drugim zakonima, kao i propisima donesenim na osnovu zakona, imaju pravo na
zdravstveno osiguranje, koje obuhvata:

26
  obavezno zdravstveno osiguranje;
 prosireno zdravstveno osiguranje;
 dobrovoljno zdravstveno osiguranje.
Pravo na obavezno zdravstveno osiguranje imaju lica u radnom odnosu i druga lica koja vrse
odredene djelatnosti ili imaju odredena svojstva, a obuhvacene su Zakonom o zdravstvenom
osiguranju. Ovo pravo imaju i clanovi porodice osiguranika pod uslovima utvrdenim Zakonom o
zdravstvenom osiguranju.
Sva ova lica tretiraju se kao osigurana lica i imaju pravo, u okviru obaveznog zdravstvenog
osiguranja, na:
 koriscenje zdravstvene zastite;
 novcane naknade i;
 razne pomoci.
Izricito je predvideno da sva prava koja pripadaju osiguranim licima ne mogu biti predmet ugovora,
niti se mogu prenositi, kao ni nasljedivati. Jedino novcana primanja iz obaveznog zdravstvenog
osiguranja koja su dospjela, a osta-la su neisplacena zbog smrti osiguranog lica, mogu biti predmet
nasljedivanja.
Prosireno zdravstveno osiguranje je fakultativne prirode, koje moze uvesti zakonodavno tijelo
kantona radi osiguranja prava iz zdravstvenog osiguranja, odnosno obima prava koja nisu
obuhvacena obaveznim zdravstvenim osiguranjern.
Dobrovoljno zdravstveno osiguranje je takoder fakultativno, koje se kao takvo moze uvrditi od strane
gradana za one vidove zdravstvene zastite i ona prava koja se ne osiguravaju obaveznim i
prosirenim zdravstvenim osiguranjem.

2) U Republici Srpskoj predvidena su takoder tri oblika zdravstvenog osiguranja, i to:

 obavezno zdravstveno osiguranje;
 prosireno zdravstveno osiguranje;
 privatno zdravstveno osiguranje.
Znaci, na nivou ovog entiteta Fond zdravstvenog osiguranja obezbjeduje uslove za ostvarivanje
obaveznog zdravstvenog osiguranja, a Zakonom je ovlasten da uvodi I prosireno osiguranje.
Gradani RS i druga lica imaju zakonsku mogucnost da se osiguraju kod privatnih agencija za
zdravstveno osiguranje za prava iz zdravstvenog osiguranja i prava koja nisu obuhvacena obaveznim
i prosirenim zdravstvenim osiguranjem.

Pravni odnosi zdravstvenog socijalnog osiguranja

Za predmet prava zdravstvenog socijalnog osiguranja smatraju se oni drustveni odnosi koji ta prava
reguliraju. Ti drustveni odnosi koje prava zdravstvenog osiguranja reguliraju jesu odnosi socijalne
sigurnosti. Samom regulacijom ovihadnosa u okviru prava zdravstvenog osiguranja oni postaju i pravni
odnosi, odnosno pravni odnosi socijalnog osiguranja.
Da bi nastao socijalnopravni odnos, pa time i pravni odnos socijalnog zdravstvenog osiguranja, kao
jedne najopseznije i najvaznije grupe socijalno-pravnih odnosa, treba da budu ispunjeni sljedeci uslovi:
 postojanje pravnog osnova socijalnog zdravstvenog prava i
 postojanje stanja socijalne potrebe, odnosno nastupanje socijalnog slucaj a (rizika) pokrivenog
pravnim osnovom zdravstvenog socijalnog prava;
 izjava lica, odnosno njegov zahtjev kojim se trazi odredena socijalna prestacija od odredenog,
nadleznog drustvenog subjekta.
Pored ovih opcih uslova za nastanak pravnih odnosa, koji su kumulativne prirode, postoje i posebni
uslovi koje takoder treba da ispuni jedno lice - licno da bi se ono moglo uvrstiti u krug osiguranih lica,
odnosno da bi moglo steci svojstvo osiguranog lica (ispunjenje odredenog imovinskog cenzusa,
navrsetak odredenog broja godina zivota ili radnog staza).

Postojanje pravnog osnova zdravstvenog socijalnog osiguranja kao uslova za sticanje prava
27
Zakonom je izricito predvideno da|prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja mogu ostvariti samo ona
lica za koja se utvrdi da imaju svojstvo osiguranih lica.
Svojstvo osiguranog lica utvrduju kantonalni zavod osiguranja, odnosno nadlezna sluzba Fonda
zdravstvenog osiguranja, a zainteresirano lice to dokazuje posjedovanjem posebne isprave, odnosno
zdravstvene legitimacije.

Nastupanje osiguranog slucaja kao uslova postanka prava iz zdravstvenog socijalnog

prava
Drugi uslov opceg karaktera - nastupanje socijalnog slucaja (rizika) koji je pokriven pravnim osnovom
zdravstvenog socijalnog prava, tj. da postoji stanje socijalne potrebe.
Zakonom o zdravstvenom osiguranju odredeni su slucajevi, koji su pokriveni obaveznim zdravstvenim
osiguranjem zbog kojih se smatra da nastaje stanje socijalne potrebe, odnosno koji su pokriveni
pravnim osnovom. Ti slucajevi su za osiguranike i clanove njihove porodice :
 zdravstvene zastite i
 naknade putnih troskova u vezi sa koriscenjem zdravstvene zastite. Osiguranici jos imaju i
 pravo na naknadu place

Zahtjev pogodenog lica osiguranim slucajem

Ispunjenje prethodna dva uslova - postojanje pravnog uslova i zastupanje osiguranog slucaja predstavlja
pravnu situaciju koja se moze oznaciti kao dospjelost prava. Tek podnosenjem zahtjeva, odnosno
izjave upotpunjuje se ispunjavanje uslova za sticanje nekog subjektivnog socijalnog prava iz
zdravstvenog socijalnog osiguranja, odnosno prava na odredenu socijalnu prestaciju.
Pravilo je da prava iz zdravstvenog osiguranja, sto je slucaj i sa drugim pravima iz socijalnopravnih
odnosa, nastaju sa momentom podnosenja izjave, odnosno zahtjeva - od prvog dana sljedeceg mjeseca.

Elementi pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja

Elementi socijalnopravnih odnosa, pa time i pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja su:
 subjekti pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja;
 prava i obaveze iz pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja;
 objekt, odnosno socijalne prestacije iz pravnog odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja.

Subjekti pravnog odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja

Subjekti pravnog odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja su:
 osigurana lica (osiguranici, clanovi njihovih porodica i druga lica osigurana u odrectenim
okolnostima);
 zavodi, odnosno sluzbe fonda zdravstvenog osiguranja, kao i drugi subjekti.

1) Osiguranici kao prva grupa osiguranih lica, su lica koja su osigurana po osnovu svoga
licnog svojstva i to, u pravilu, obaveznim zdravstvenim osiguranjem, a iznimno prosirenim i
dobrovoljnim osiguranjem. Osiguranici su:
 lica koja su u radnom odnosu u preduzecima,
 lica u radnom odnosu kod pravnog ili fizickog lica;
 lica koja su izabrana ili imenovana na stalne duznosti u institucijama vlasti BiH
 lica koja na teritoriji entiteta obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost licnim radom,
2) Prema zakonskim odredbama clanovima porodice osiguranika smatraju se:
 supruznik, odnosno supruga i suprug (bracni i vanbracni saglasno propisima o braku i
porodici),
 djeca (rodena u braku, van braka, usvojena) i djeca bez roditelja ako ih je osiguranik
izdrzavao;
 3., roditelji, otac, ocuh, maceha, usvojitelji osiguranika), ako ih je osiguranik izdrzavao;

28
  4. unuci, braca, djed i baka, ako su nesposobni za samostalni zivot i rad iako nernaju
sredstava za izdrzavanje, pa ih osiguranik izdrzava.
Bracni drug koji nije stekao pravo na porodicnu penziju zato sto nije navrsio odredene
godine zivota, ako je u,casu smrti svoga bracnog druga bio starijji od 40 godina (zena),
odnosno 55 godina (muskarac) ispunjava uslove za obavezno zdravstveno osiguranje.
Ukoliko se radi o bracnom drugu mladem od 40, odnosno 55 godina, tada je osiguran dok
je prijavljen zavodu za zaposljavanje i da je ta prijava uslijedila u roku od 90 dana nakon
smrti bracnog druga.
Pod zakonom odredenim uslovima i razvedeni bracni drugovi imaju pravo na obavezno
zdravstveno osiguranje.
Djeca osiguranika su zdravstveno osigurana do navrsene 15 godine, a ako su na redovnom
skolovanju, do njegovog kraja, a najduze do navrsene 26 godine zivota.
U slucaju da djeca osiguranika zbog bolesti ili povrede prekinu redovno skolovanje, imaju
pravo na zdravstveno osiguranje i za vrijeme trajanja bolesti odnosno povrede.
Djeca koja postanu nesposobna potpuno i trajno za rad prije navrsene 15 godine zivota,
odnosno za vrijeme trajanja redovnog skolovanja, imaju pravo na zdravstveno osiguranje
tokom trajanja te nesposobnosti.
3) Druga lica osigurana u odredenim okolnostima razvrstana su u vise grupa.
Prva grupa ovih lica koja imaju pravo na zdravstvenu zastitu cine:
 lica koja ucestvuju u organiziranim javnim radovima na teritoriji FBIH
 lica koja ispunjavaju obaveze ucestvovanja u civilnoj zastiti ili obavezu ucestvovanja u
sluzbi osmatranja i obavjestavanja;
 lica koja kao clanovi operativnih sastava dobrovoljnih vatrogasnih jedinica vrse duznosti
po propisima o zastiti od pozara.
Drugu grupu cine ucenici srednjih skola i redovni studenti koji su drzavljani FbiH i imaju boraviste
na njenoj teritoriji.
Posebnu grupu cine lica koja imajupravo na zdravstvenu zastitu zbog povrede na radu i oboljenja
od profesionalne bolesti.
Zavodi zdravstvenog osiguranja (kantonalni zavod osiguranja, zavodi dobrovoljnog zdravstvenog
osiguranja ill drugi oblici organiziranja u skladu sa zakonom) su drugi subjekti pravnih odnosa
zdravstvenog socijalnog osiguranja.
Zavodi zdravstvenog osiguranja su iskljucivi, zakonom odredeni subjekti ostvarivanja i osiguravanja
sredstava iz navedenog zdravstvenog osiguranja, koji se osnivaju na nivou kantona. Za dobrovoljno
zdravstveno osiguranje moze se od strane gradana organizirati jedan ill vise zavoda dobrovoljnog
osiguranja ili drugih oblika organiziranja u skladu sa zakonom.
Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine osnovan je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH
u ciji djelokrug spada obavljanje poslova i ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja
koja su od interesa za sve kantone, kao i za provodenje odredenih prava po osnovu konvencija, drugih
medunarodnih ugovora ili zakona i obavljanje poslova obaveznog zdravstvenog osiguranja gradana.
Kantonalni zavod osiguranja, pored toga sto provodi politiku razvoja i unapredenja zdravstvene zastite,
koja se osigurava obaveznim zdravstvenim osiguranjem, planira i prikuplja novcana sredstva ovog
osiguranja, obavlja i poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih lica, brine se o zakonitom i
blagovremenom ostvarivanju ovih prava te im pruza strucnu pomoc u ostvarivanju prava o zastiti
njihovih interesa.

Prava i obaveze iz pravnog odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja

Prema zakonskim odredbama, pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja imaju:
1. osiguranici, i to:
a) pravo na zdravstvenu zastitu,
b) pravo na naknadu place,
c) pravo na naknadu putnih troskova u vezi sa koriscenjem zdravstvene zastite.

29
 2. clanovi porodica osiguranika, i to:
a) pravo na zdravstvenu zastitu,
b) pravo na naknadu putnih troskova u vezi sa koriscenjem zdravstvene zastite.

Pravo na zdravstvenu zastitu

Prava iz zdravstvenog osiguranja svode se na odredena socijalna davanja, odnosno prestacije.
Zdravstvena zastita koja se obezbjectuje entitetskim zakonima o zdravstvenom osiguranju obuhvata
hitnu medicinsku pomoc;
 lijecenje zaraznih bolesti, akutnih, hronicnih bolesti u slucajevima I stanjima kada ugrozavaju
zivot;
 zdravstvena zastita djece do navrsene 15 godine zivota i redovnih ucenika i studenata;
 otkrivanje i lijecenje endemske nefropatije;
 lijecenje malignih oboljenja i inzulnog ovisnog dijabetisa;
 zdravstvena zastita u trudnoci i materinstvu;
 lijecenje povreda na radu i profesionalnih oboljenja;
 zdravstvena zastita gradana iznad 65 godina zivota, pod uslovom da po clanu domacinstva
nemaju prihode vece od prosjecne place na podru cju entiteta Bosne i Hercegovine, ostvarene u
prethodnom mjesecu;
 lijecenj e narkomanije;
 sluzba prikupljanja krvi.
Zdravstvena zastita provodi se kao:
 primarna,
 specijalisticko-konsultativna i
 bolnicka, a provodi se po standardima i normativima zdravstvene zastite i prema pravilniku o
nacinu ostvarivanja prava iz obavez-nog zdravstvenog osiguranja, koje donosi ministar nadlezan
za oblast zdravstva.
Obim navedenih prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja utvrduje Parlament Federacije Bosne i
Hercegovine za svaku kalendarsku godinu.

Pravo na naknadu place

Osiguranici u radnom odnosu, lica po nekom osnovu izjednacena sa njima imaju pravo na naknadu
place za vrijeme privremene sprijecenosti, ako su:
 Privremeno sprijeceni da rade zbog bolesti ili povrede
 Privremeno sprijeceni da rade zbog odredenog lijecenja ili medicinskog ispitivanja koje se ne
moze obaviti izvan radnog vremena osiguranika;
 Izolirani kao kliconose ili zbog pojave zaraza u njihovoj okolini;
 Odredeni za pratioca bolesnika upucenog na lijecenje ili Ijekarski pregled u najblize mjesto;
 Odredeni da njeguju oboljelog supruznika ili dijete pod uslovima propisanim zakonom o
zdravstvenom osiguranju.
Pravo na naknadu place pripada osiguraniku od prvog dana privremene sprijecenosti za rad i dok ta
sprijecenost traje.
Sprijecenost za rad zbog privremene nesposobnosti za rad traje dok izabrani doktor medicine primarne
zdravstvene zastite ili Ijekarska komisija, ne utvrdi da je uspostavljanje radna sposobnost, ili dok se
pravosnaznim rjesenjem nadleznog organa ne utvrdi da postoji invalidnost.
Osiguraniku ne pripada, odnosno obustavlja se isplata naknade na placu za vrijeme privremene
nesposobnosti za rad:
 ako svjesno prouzrokuje privremenu nesposobnost za rad;
 ako namjerno sprijecava ozdravljenje, odnosno osposobljavanje;
 ako prima placu ili obavlja drugu djelatnost;
 ako se bez opravdanog razloga ne odaziva na poziv na Ijekarski pregled izabranog doktora
medicine primarne zdravstvene zastite;
30
  ako izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zastite, odnosno kontrolor zdravstvenog
osiguranja utvrdi da se ne pridrzava uputa za lijecenje, odnosno bez dozvole izabranog doktora
medicine otputuje iz mjesta prebivalista;
 ako se u roku od tri dana od pocetka bolesti ne javi izabranom doktoru medicine primarne
zdravstvene zastite da je obolio;
Osiguraniku ne pripada pravo na naknadu place od momenta kada je nastupila jedna od navedenih
okolnosti, pa sve dok ona traje.

Pravo na naknadu putnih troskova u vezi sa koriscenjem zdravstvene zastite

Pravo na naknadu putnih troskova u vezi sa koriscenjem zdravstvene zastite obuhvata:
 naknadu za troskove prevoza;
 naknadu za troskove ishrane i smjestaja sa vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu
Naknada putnih troskova pripada ovim osiguranim licima:
 ako su upucena doktoru medicine ili u zdravstvenu ustanovu u najblize mjesto, ako u mjestu u
kojem rade ili u kojem imaju prebivaliste nema doktora medicine odgovarajuce specijalnosti,
odnosno zdravstvene ustanove;
 ako ih izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zastite uputi ili pozove u mjesto izvan
mjesta rada ili prebivalista, odnosno boravista.
Posebno je predvicteno da osiguranici imaju pravo na naknadu za pogrebne troskove.

Objekti pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja

Objekt pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja su socijalne prestacije iz zdravstvenog
socijalnog osiguranja. Kao posebna karakteristika zdravstvenog socijalnog osiguranja jeste (predvidanje
visokog stepena socijalnih prestacija u uslugama.
Prestacije u davanjima sastoje se u isplatama naknade na placu i naknade putnih troskova u vezi sa
koriscenjem zdravstvene zastite. U nekim slucajevima objekt pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog
osiguranja je i davanje i cinjenje. U ovim slucajevima umjesto ovih socijalnih prestacija ne rnoze se
traziti, odnosno ostvarivati pravo na neki ekvivalent (npr. u novcu, drugoj stvari ili usluzi).

Financiranje zdravstvenog osiguranja

U svijetu postoje tri nacina odnosno tri izvora sredstava za finansiranje zastite stanovnistva:
 Sredstva koja izdvaja drzava za zastitu zdravlja stanovnistva (putem obvezivanja gradana,
pravnih lica i drugih subjekata za namjensko izdvajanje sredstava, putem izdvajanja svojih
sredstva ostvarenih ubiranjem raznih poreza...)
 Sredstva koja sami gradani namjenski izdvajaju za zastitu zdravlja "putem udruzivanja u sistem
zdravstvenog osiguranjaj u svrhu zastite svog zdravlja i zdravlja clanova porodice od
raznovrsnih rizika (npr. bolesti, invalidnosti, smrti...);
 Gotovinska sredstva koja pojedinac neposredno, u vrijeme nastanka zdravstvenog rizika, pa
time i zdravstvenog troska, licno uplacuje za svoje lijecenje i lijecenje clanova svoje porodice.

Financiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja u BIH

U Bosni i Hercegovini je entitetskim zakonima, odnosno zakonima FBiH, RS i Brcko Distrikt BiH
predviden specifican sistem finansiranja obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Izvori i nacini osiguranja sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja

Sredstva za finansiranje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja su iz:
 doprinosa iz placa radnika koji su u radnom odnosu kod pravnog ili fizickog lica;
 doprinosa na prihod lica koja obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost licnim radom;
 doprinosa iz penzija i invalidnina i drugih naknada iz penzijskog I invalidskog osiguranja;
 doprinosa za nezaposlene gradane;
31
  doprinosa koji se placa na stalnu novcanu pomoc i za lica smjestena u ustanovama socijalne
zastite;
 doprinosa iz prihoda samostalne estradne djelatnosti, izdavanja ploca, audio i video kaseta, i na
ulaznice za organizaciju sportskih, estradnih i drugih kulturnih javnih priredaba;
 doprinosa za prihod od autorskih prava, patenata i tehnickih unaprjedenja;
 dodatnog doprinosa za koriscenje zdravstvene zastite u inozemstvu;
 doprinosa iz dohotka od poljoprivredne djelatnosti, odnosno drugih prihoda ostvarenih
obavljanjem poljoprivredne djelatnosti, kao I zakupnine od poljoprivrednog zemljista;
 doprinosa lica koja sama placaju doprinos;
 naknade za zdravstvenu zastitu clanova porodica radnika zaposlenih u inozemstvu inozemnih
penzionera i clanova njihovih porodica;
 sredstva budzeta politicko-teritorijalnih zajednica;
 sredstva licnog ucesca osiguranih lica u pokricu troskova zdravstvenezastite,
 prihoda od donacija, pomoci, taksi, kamata, dividend! i drugih prihoda.
Finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja vrsi se iz pet grupa - vrsta izvora, i to:
 doprinosa,
 naknade za zdravstvenu zastitu radnika zaposlenih u inozemstvu, inozemnih penzionera i
clanova njihovih porodica
 sredstava budzeta,
 sredstava licnog ucesca osiguranih lica u pokricu troskova drustvene zastite
 prihoda od donacija, pomoci, taksi, kamata, dividendi i drugih prihoda.
Sredstva koja se ostvare iz navedenih izvora moraju se voditi i evidentirati odvojeno.
Pravna ili fizicka lica obavezna su da se reosiguravaju radi rizika za povredu na radu i oboljenja od
profesionalne bolesti.

Osnovica i nacin obracunavanja doprinosa

Pravilo je da se kod utvrdivanja osnovice, nacina obracunavanja i uplate doprinosa za obavezno
zdravstveno osiguranje iz placa radnika, odnosno zaposlenika i sa njima izjednaceni osiguranici
primjenjuju propisi o porezima gradana.
Osnovicu, nacin obracunavanja i uplate doprinosa, naknada i sredstava utvrduju svojim propisima
nadlezni organ, odnosno fondovi i zavodi osiguranja osim za doprinose iz placa radnika koji su u
radnom odnosu kod pravnog ili fizickog lica i doprinosa na prihod lica koje obavlja privrednu ili
neprivrednu djelatnost licnim radom.
Stopu za utvrdivanje visine doprinosa utvrduje odlukom nadlezno zakonodavno tijelo na prijedlog
fondova, odnosno zavoda za osiguranje.

Obveznici uplate doprinosa

Obveznici obracunavanja i uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje su:
1. Preduzeca, druga pravna i fizicka lica koja obavljaju privrednu i neprivre-dnu djelatnost - za radnike
u radnom odnosu i s njima izjednacene osiguranike, za lica birana ili imenovana na funkcije u
odredenim organima vlasri. Lica koja obavljaju rad po ugovoru prerna propisima o radnim odnosima, za
lica upucena na skolovanje, strucno usavrsava-nje, postdiplomski i doktorski studij ili na praktican rad,
za lica na profesionalnim funkcijama, vjerskim i drugim registriranim udruze-njima, za volontere, za
dodatni doprinos za koriscenje zdravstvene zastite u inozemstvu;
2. Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje - za korisnike penzija i
korisnike drugih prava po osnovu penzijskog invalidskog osiguranja;
3. Zavod za zaposljavanje - za lica koja su privremeno nezaposlena i kod kojih su ta lica prijavljena;
1. Institucija za socijalnu zastitu - za lica koja primaju stalnu novcanu pomoc i za lica smjestena u
ustanovama socijalne zastite;
2. Preduzeca i druga pravna lica odnosno nosioci investicija u okviru kojih se izvode radovi - za lica na
javnim i drugim radovima;
32
3. Lica zaposlena u inozemstvu - za clanove svojih porodica cije je prebivaliste na teritoriji BiH ako nisu
osigurana po drugom osnovu;
4. Nadlezni organ uprave - za pripadnike vojske, pripadnike MUP-a I pripadnike kantonalne policije;
8. Nadlezni organ uprave kantona - za ucenike, odnosno studente koji nisu osigurani po drugom
osnovu, kao i ucenike odnosno studente koji vrse praktican rad u vezi sa nastavom;
9. Nadlezni organ uprave - za socijalno ugrozena lica koja nisu osigurana po drugom osnovu, i uz
ratne, mirnodopske i civilne invalide rata, odnosno korisnike porodicne invalidnine, ako nisu osigurani
po dru-gom osnovu, pripadnike vojske, pripadnike ministarstva unutrasnjih poslova i druga lica
osigurana u odredenim okolnostima (ucesnici u javnim radovima, civilnoj zastiti, clanovi operativnih
sastava dobro-voljnih vatrogasnih organizacija;
1. Za strane drzavljane i lica bez drzavljanstva koja se skoluju ill strucno usavrsavaju - davalac
stipendije ako ugovorom o stipendiji nije predvi-
deno da sami placaju doprinos;
2. Osiguranik - zemljoradnik koji je starjesina poljoprivrednog domacinstva, obveznik je uplate
doprinosa za sebe i clanove svog porodicnog domacinstva,
3. Autorske agencije, udruzenja gradana, druga profesionalna udruzenja i sportski savez odnosno
organizatori sportskih i drugih priredaba – za ucesnike u tim priredbama odnosno za clanove svojih
udruzenja koji se bave profesionalnom i drugom djelatnoscu odnosno preko kojih ostvaruju prihod, kao
i za vrhunske sportiste koji su kao takvi rangirani od Olimpijskog komiteta ili udruzenja sportista na
nivou entiteta,
odnosno BiH;

Ostala lica sama uplacuju doprinos na osnovu obracuna nadlezne institucije osiguranja.
Nadlezne institucije osiguranja su ovlasteni da obavljaju preglede poslovnih knjiga i evidenciju
obveznika uplate doprinosa.
Zakonodavac izricito predvida da se obvezniku doprinosa obustavlja dalje koristenje zdravstvene
zastite, izuzev hitne medicinske pomoci u slucaju kada se utvrdi da nije uplatio doprinos. Do
uspostavljanja prava koriscenja dolazi tek onda kada se utvrdi da je obveznik doprinosa dospjele
obaveze izvrsio.
Prava i obaveze koje nastaju po osnovu neuplacenih sredstava izmedu institucija osiguranja i obveznika
doprinosa ostvarivat ce se prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima.

Sredstva budzeta
Sredstva budzeta odgovarajuce politicko-teritorijalne zajednice, za finansiranje prava iz obaveznog
zdravstvenog osiguranja odobrava zakonodavno tijelo tih zajednica i to na osnovu zahtjeva koji
utvrduje i podnosi nadlezna institucija osiguranja.
Budzetskim sredstvima obezbjeduju se sredstva za:
 pokrice povecanih troskova zdravstvene zastite, izazvanih vecim odstupanjem u odnosu na
planirana sredstva zdravstvenog osiguranja zbog vanrednih prilika ili drugih vanrednih uslova
sprovodenja zdravstvene zastite;
 pokrice troskova zdravstvene zastite lica starijih od 65 godina izvan nivoa obaveznog
zdravstvenog osiguranja zbog odredenih vanrednih ili drugih izvanrednih sprovodenja
zdravstvene zastite;
 pokrice troskova naknade placa licima koja su izolirana kao kliconose ili zbog pojave zaraze u
njihovoj okolini, odnosno koji su odredeni za pratioce ili za njegu oboljelog supruznika ili
djeteta;
 pokrice troskova zdravstvene zastite lica cije je prebivaliste nepoznato;
 razvoj naucno istrazivacke djelatnosti, statisticka istrazivanja u oblasti zdravstva koja su od sireg
interesa.

33
Licno ucesce osiguranih lica u pokricu troskova zdravstvene zastite
Sredstva licnog ucesca osiguranih lica u pokricu troskova zdravstvene zastite mogu se utvrditi za
odredene vidove koriscenja zdravstvene zastite i to na osnovu propisa koje donosi zakonodavno tijelo
kantona na prijedlog kantonalnog zavoda osiguranja.
Zakonodavno tijelo kantona je obavezno da pri utvrdivanju visine iznosa ucesca, kriterija i nacina
placanja tog ucesca polazi od socijalnih prilika osiguranih lica i obima raspolozivih sredstava za
finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Nacelo solidarnosti i reosiguranja u sistemu finansiranja zdravstvenog osiguranja

Izostalo je obezbjedenje sredstava solidarnosti. Ranija svrha ovih sredstava na nivou Bosne i
Hercegovine bilo je stvaranje uslova za priblizno izjednacavanje uslova za ostvarivanje zdravstvene
zastite stanovnistva, kao i za zdravstvenu zastitu pojedinih kategorija stanovnistva.
Svi zavodi socijalnog osiguranja na ekonomskoj osnovi i na nacelu uzajamnosti, u skladu sa zakonom,
organiziraju i provode za obavezno osigura-nje reosiguranje u okviru Federacije Bosne i Hercegovine.
Parlament Federacije utvrduje rizike koji se obavezno reosiguravaju i uslove pod kojima se priznaju,
kao i iznose premija, naknade koje se osiguravaju u slucaju nastupanja reosiguranog rizika i postupka
za ostvarivanje tih naknada.
Obavezno se reosiguravaju rizici koji nastaju usljed elementarnih nepogoda (poplava, zemljotresa,
pozara) i epidemije sirih razmjera.

Zdravstvena zastita
Uvodno se u teoriji socijalnog prava zdravstvena djelatnost oznacava kao posebna djelatnost koju
karakterizira specifican odnos davaoca i korisnika zdravstvenih usluga.
Precizirano je u osnovnim zakonskim odredbama da je zdravstvena zastita gradana skup mjera,
aktivnosti i postupaka na unapredenju prava na zivot, ocuvanje i poboljsanje zdravlja ljudi, koje
poduzimaju odgovarajuce politicko-teritorijalne zajednice, zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici,
preduzeca, odnosno dionicka drustva, druga pravna lica i gradani.

Nacela zdravstvene zastite

Zdravstvena zastita gradana Bosne i Hercegovine provodi se na vise:
 nacelo sveobuhvatnosti,
 nacelo kontinuiranosti,
 nacelo dostupnosti i
 nacelo cjelovitog pristupa u primarnoj bolnickoj zdravstvenoj zastiti.
1) Nacelo sveobuhvatnosti zdravstvene zastite treba da osigura obuhvat-nost svitrgradana Bosne i
Hercegovine u odgovarajucim mjerama zdravstvene zastite u skladu sa zakonom.
2) Nacelo kontinuiranosti zdravstvene zastite postize se odgovarajucom ukupnom organizacijom
zdravstva, a narocito na nivou primarne zdravstvene zastite, koja treba da pruza neprekidnu
zdravstvenu zastitu gradanima kroz sve zivotne dobi.
3) Nacelo dostupnosti zdravstvene zastite ostvaruje se adekvatnim rasporedom zdravstvenih
ustanova i zdravstvenih radnika na podrucju entiteta Bosne i Hercegovine
4) Nacelo cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zastite osigurava se putem slobodnog izbora
doktora medicine i doktora stomatologije.
5) Nacelo specijaliziranog pristupa osigurava se organiziranjem i razvijanjem posebnih
specijaliziranih klinickih javno-zdravstvenih dostignuca i znanja, kao i njihovom primjenom u
praksi.

34
Tipovi organizacije zdravstva u svijetu
Kao tipovi, odnosno sistemi organizacije zdravstva u svijetu navode se:
 Poduzetnicko-permisivni sistem (SAD)
 Sistem univerzalne zastite (V Britanija, Novi Zeland, Norveska)
 Sistemi koji su orijentirani prema blagostanju (SR Njemacka, Japan, Kanada).
U savremenim zemljama sistem zdravstvene zastite determinira: broj stanovnika, broj zdravstvenih
radnika, trzisna orijentacija, sistem visestranacke demokratije, trzisna ekonomija, privatna praksa,
savezi u domeni zdravstva, stacionarna Ijecilista, bolnice, reizbor lijecnika.
Teznja je da niko u savremenoj drzavi ne ostane bez osnovne zdravstvene. Zbog toga se smatra da
osnovna jamstva nalaze svoju garanciju u obaveznom zdravstvenom osiguranju, a oni koji zele visi
standard u lijecenju osiguravaju se dodatno. To dodatno osiguranje provode osiguravajuce organizacije
na trzisnim nacelima.

Osnivanje zdravstvenih ustanova

Kao osnivaci zdravstvenih ustanova mogu se pojaviti:
 entiteti Bosne i Hercegovine;
 kanton ili vise kantona u FBiH;
 opcina i
 domaca I strana fizicka i pravna lica…
1) Entiteti Bosne i Hercegovine javljaju se kao osnivaci sljedecih zdrav stvenih ustanova, odnosno
zavoda:
 zavoda za javno zdravstvo entiteta Bosne i Hercegovine;
 zavoda za kontrolu lijekova entiteta Bosne i Hercegovine;
 zavoda za transfuzijsku medicinu entiteta Bosne i Hercegovine;
 klinike kao samostalne zdravstvene ustanove, klinicke bolnice, klinicko-bolnickog centra,
kantonalne, odnosno regionalne bolnice, odnosno zavoda.
2) Dva ili vise kantona mogu biti osnivaci:
 klinike kao samostalne zdravstvene ustanove;
 klinicke bolnice;
 klinicko-bolnickog centra;
 klinickog centra;
 kantonalne bolnice, odnosno zavoda.
3) Opcina moze biti osnivac:
 doma zdravlja, odnosno podrucne ambulante;
 ustanove za zdravstvenu njegu u kuci;
 apoteke;
 Ijecilista;
 opce i specijalne bolnice.
(4) Domaca i strana fizicka, odnosno pravna lica mogu biti osnivaci:;
 poliklinike
 specijalne bolnice;
 Ijecilista;
 apoteke;
 ustanove za zdravstvenu njegu u kuci i
 zavoda kao specijaliziranih zdravstvenih ustanova u svim oblicima svojine.
Zdravstvene ustanove bolnicke zdravstvene zastite osnivaju se u skladu s mrezom zdravstvene
djelatnosti na podrucju entiteta Bosne i Hercegovine, koju utvrduje nadlezni organ na prijedlog ministra
zdravlja.
Zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zastite osnivaju se takoder u skladu s mrezom zdravstvene
djelatnosti, koju donosi nadlezno zakonodavno tijelo.

35
Izuzetno, zdravstvene ustanove mogu se osnivati i izvan mreze zdravstvene djelatnosti na nacin i pod
uslovoma koji su utvrdeni zakonom.
Izricito je predvideno da djelatnosti zavoda javnog zdravstva, hitna medicinska pomoc, djelatnost
presadivanja organa, izuzev autotransplatacije, vjestacka oplodnja, ako je u pitanju heretodomacija,
patologija, sudska medicina i mrtvozoracka djelatnost, ne mogu biti predmet privatne prakse.

Vrste zdravstvenih ustanova

Zdravstvene ustanove razvrstane su na:
 zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zastite,
 zdravstvene ustanove specijalisticke-konsultativne i bolnicke zdravstvene zastite,
 apoteke
 zdravstveni zavodi:

1) Zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zastite su:

 dom zdravlja,
 podrucna ambulanta i
 ustanova za zdravstvenu njegu u kuci.
2) Zdravstvene ustanove specijalisticko-konsultativne i bolnicke zastite su:
 poliklinike,
 bolnice,
 ljecilista,
 zavod,
 -zdravstvene ustanove u kojima se izvodi nastava.
3) Apoteke se osnivaju za odredeno podrucje koje odredi nadlezni organ, a u skladu sa mrezom
zdravstvene djelatnosti.

S obzirom na nivoe organiziranja, zdravstvena zastita razvrstava se na primarnu, sekundarnu i

tercijalnu zastitu.
1) Zdravstvena djelatnost na primarnom nivou obuhvata: djelatnost opce medicine, skolsku
medicinu, higijensko-epidemiolosku zastitu, zubozdravstvenu zastitu, hitnu medicinsku pomoc,
primarnu zastitu zena i djece i lijecnicku djelatnost.
2) Zdravstvena djelatnost na sekundarnom nivou obuhvata: specijalisticko-konzilijarnu zastitu i
bolnicku zdravstvenu zastitu. ,
3) Zdravstvena djelatnost na tercijalnom nivou obuhvata: obavljanje najslozenijih oblika
zdravstvene zastite iz specijalistickih djelatnosti, naucno-istrazivacki rad i izvodenje nastave na
visokoskolskim ustano-vama zdravstvenog usmjerenja. Zdravstveno-istrazivacki rad, kao i
dijelovi izvodenja nastave mogu se obavljati i u zdravstvenim ustano-vama primarnog i
sekundarnog nivoa.

Provodenje zdravstvene zastite

Slijedi da se zdravstvena zastita stanovnistva provodi u jedinstvenom sistemu zdravstvene djelatnosti
primjenom mjera primarne, specijalisticko-konzilijarne i bolnicke zdravstvene zastite.
Podjela poslova izmedu primarne, specijalisricko-konzilijarne i bolnicke zdravstvene zastite obavlja se
ovisno od obima poslova i zadataka, same slozenosti medicinskih postupaka, specijaliziranosti samih
medicinskih zaposlenika i opreme,a sve u skladu s planom i programom mjera zdravstvene zastite na
odgovarajucem teritorijalnom nivou.
Zakonskim i podzakonskim propisima blize se odreduje sta obuhvata primarna, sta specijalisticko-
konzilijarna, a sta bolnicka zdravstvena zastita.

Prava i duznosti gradana u ostvarivanju zdravstvene zastite

Prava i duznosti gradana u ostvarivanju zdravstvene zastite su:
36
  pravo na pristupacnu zdravstvenu uslugu standardnog kvaliteta i jednakog sadrzaja utvrdenog
pravilima zdravstvenog osiguranja;
 pravo na naknadu stete koja mu se nanese pruzanjem neodgovarajuce zdravstvene zastite, u
slucaju dokazane strucne greske;
 pravo na slobodan izbor porodicnog lijecnika, doktora medicine i doktora stomatologije u skladu
sa odredbama zakona i pravilima zdravstvenog osiguranja;
 pravo na hitnu i neodloznu medicinsku pomoc u trenutku kad mu je ona potrebna;
 pravo na tacno obavjestavanje i poduku o svim pitanjima koja se ticu njegovog zdravlja;
 pravo odbijanja da bude predmet naucnog istrazivanja ili bilo kojeg drugog pregleda ili
medicinskog tretmana bez svoje saglasnosti;
 pravo izbora izmedu vise mogucih oblika medicinskih intervencija koje mu ponudi doktor
medicine, odnosno doktor stomatologije, osim u slucaju neodlozne intervencije cije bi
nepoduzimanje ugrozilo zivot i zdravlje gradana i izazvalo rrajna ostecenja;
 pravo na povjerljivost svih podataka koji se odnose na stanje njegovog zdravlja;
 pravo odbijanja pregleda i lijecenja od strane doktora medicine, odnosno doktora stomatologije
zbog gubljenja povjerenja;
 pravo na odbijanje hirurske i druge intervencije, ako je pri svijesti i sposoban za rasudivanje,
ukoliko mu je lijecnik ukazao na stetne poslje-dice za njegov zivot i zdravlje u slucaju odbijanja
takve intervencije. Za osobe koje nisu pri svijesti ili nisu sposobne za rasudivanje, ovu
saglasnost daju roditelji, staratelj, supruznik ili drugi blizi rodaci, osim u slucaju da postoji
opasnost po zivot oboljelog ili povrijedenog, a zbog hitnosti nije moguce blagovremeno pribaviti
saglasnost;
 pravo na ishranu u skladu sa svjetonazorom za vrijeme boravka u stacionarnoj zdravstvenoj
ustanovi, koja nije u suprotnosti sa propisanom medicinskom dijetom;
 pravo na obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi u
za to predvidenom prostoru, ukljucujuci i pravo opremanja u mrtvacnici u slucaju smrti, uz
primjenu vjerskih obreda - odvojeno po konfesijama;
 svi gradani su duzni da se brinu o svom zdravlju;
 niko ne smije ugrozavati zdravlje drugih;
 gradani su duzni da svoja prava na zdravstvenu zastitu koriste u skladu sa zakonom i uputama
o lijecenju, koje irn daju porodicni lijecnik, odnosno doktor medicine i doktor stomatologije, a
licno su odgovorni zbog nepridrzavanja ovih uputa;
 svaki gradanin duzan je ukazati prvu pomoc stradaloj ili bolesnoj osobi u skladu sa svojim
znanjem te joj omoguciti pristup do hitne medicinske pomoci;
 gradani su duzni pridrzavati se kucnog reda zdravstvenih ustanova;
 zakonom su utvrdene posebne obaveze oboljelih od dusevnih bolesti.
Zdravstveni radnici duzni su cuvati kao profesionalnu tajnu sve sto znaju o zdravstvenom stanju
pacijenta. I drugi radnici u zdravstvu takoder su obavezni na cuvanje ove tajne za koju su saznali u
obavljanju svojih duznosti, kao i studenti i ucenici srednjih skola zdravstvenog usmjerenja.

Privatna zdravstvena djelatnost

Privatnu praksu moze samostalno obavljati zdravsrveni radnik s visokom strucnom spremom ako ispuni
zakonom utvrdene uslove.
Doktor medicine i doktor stomatologije obavljaju privatnu praksu u privatnim ordinacijama i privatnim
laboratorijama, a diplomirani magistar farmacije u privatnim apotekama.
Nadlezni organ za zdravstvo odobrava privatnu zdravstvenu praksu.

Nadzor nad zdravstvenim ustanovama

Predvideni su posebni oblici nadzora nad radom zdravstvenih ustanova, zdravstvenih radnika i
zdravstvenim ustanovama, privatnih zdravstvenih radnika. Oblici tog nadzora su:
 unutrasnji nadzor
37
  zdravstveno-inspekcijski nadzor

1) Unutrasnji nadzor je zapravo raniji strucni nadzor, jer se obavezno provodi-karr unutrasnji
nadzor nad strucnim radom pojedinih organizacijskih jedinica i zdravstvenih radnika. Za strucni
rad zdravstvenih radnika odgovorni su sefovi organizacijskih jedinica, a za strucni rad
zdravstvene ustanove odgovoran je direktor.
2) Zdravstveno inspekcijski nadzor je zapravo jedan poseban vid upravnog nadzora, jer se svodi
na nadzor nad primjenom i izvrsavanjem zakona, drugih propisa i opcih akata u djelatnosti
zdravstva, kao i na nadzor nad strucnim radom zdravstvenih ustanova zdravstvenih radnika, te
privatne prakse.
Zdravstveno-inspekcijski nadzor obavlja zdravstvena inspekcija odnosno federalni ili kantonalni
zdravstveni inspektor.
Poslove i zadatke zdravstvene inspekcije obavljaju kantonalni inspektori u zdravstvenim ustanovama
koje su se osnovale za potrebe kantona, a federalni zdravstveni inspektori u zdravstvenim ustanovama
koje se osnivaju za potrebe Federacije Bosne i Hercegovine.

Zdravstveno osiguranje I SZO I MOR

1) Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) osnovana je 1946. godine sa ciljem da radi na zastiti
zdravlja i unaprjedenju zdravstvenog stanja svih ljudi u svijetu. SZO ima status ustanova
Ujednjenih nacija. Svjetska zdravstvena organizacija prati i proucava zdravstveno stanje u
zemljama clanicama kako bi doprinijela iznalazenju boljih i savremenijih metoda i organizacije
zdravstva u borbi protiv bolesti i pruzanja materijalne i strucne pomoci u sprovodenju borbe
protiv oboljenja i rjesavanja zdravstvenih problema. Zadaci, rad i organizacija SZO odredeni su i
sadrzani u Ustavu SZO iz 1948. godine.
2) Medunarodna organizacija rada donijela je vise konvencija iz oblasti zdravstvenog osiguranja,
koje predstavljaju znacajne izvore medunarodnog prava iz ove oblasti.
U oblasti opceg drustvenog osiguranja znacajne su sljedece konvencije MOR:
 Konvencija broj 24 - o osiguranju za slucaj bolesti industrijskih i trgovackih radnika i domace
posluge - usvojena je 1927. godine;
 Konvencija broj 102 - o minimalnim normama socijalnog obezbjedenja - usvojena 1952. godine.
 Znacajne su konvencije u oblasti osiguranja za slucaj nesrece na poslu i profesionalnim
bolestima
 Konvencija broj 12 - o obezbjedivanju nesrecnih slucajeva na poslu u poljoprivredi - usvojena
1921. godine; Konvencija broj 17-o obestecenjima nesretnih slucajeva pri radu - usvojena 1925.
godine;
 Konvencija broj 18 - o obestecenju usljed profesionalnih oboljenja – usvojena 1925
 Konvencija broj 102 – o minimalnim normama socijalnog obezbjedenja.

PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE

38
POJAM IPREDMET PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
Penzijsko i invalidsko osiguranje predstavlja jedan od najznacajnijih i, istovremeno, najefikasniji oblik
organizirane zastite radnika i njihovih porodica.
Danasnji sistem penzijskog i invalidskog osiguranja je predmet paznje i posebnog interesa citave
drustvene zajednice, te se kao takav, ovaj sistem ne moze svoditi na samo neke oblike socijalne
sigurnosti ljudi, koja, kao takva, pretezno, ako ne i iskljucivo, interesira osiguranike i odgovarajuce
sluzbe i institucije.
U vecini savremenih zemalja zapazeno je da se broj uzivalaca penzijskog i invalidskog osiguranja stalno
povecava. Iz podataka o demografskim promjenama vidljivo je da se prosjecan ljudski vijek stalno
produzava, sto ima za posljedicu sve veci broj lica koja uzivaju prednosti koje savremeni sistem ovog
osiguranja pruza. Ovome doprinosi i smanjenje trajanja radnog vremena i povecanje slobodnog
vremena.
U objektivnom smislu, penzijsko i invalidsko osiguranje se definira kao skup pravnih pravila kojima se
odreduju prava, obaveze i odnosi osiguranih lica kojim obuhvaceni torn granom socijalnog osiguranja.
Pod predmetom prava penzijskog i invalidskog osiguranja podrazumijevaju se oni drustveni odnosi
koji to pravo normiraju, ureduju, odnosno reguliraju. Drustveni odnosi koje pravo penzijskog i
invalidskog osiguranja reguliraju jesu odnosi socijalne zastite za slucaj starosti, smrti i invalidnosti,
kao i drugi slucajevi koji su pokriveni u smislu vazecih zakona.

Modeli penzijsko-invalidskog osiguranja u svijetu

Osnovna im je karakteristika da je predvideno opce obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje razlicitog
domena. U teoriji socijalnog prava navodi se da u drzavama zapada postoje dva tipa penzijsko-
invalidskog osiguranja, i to:
 Evropski - kontinentalni tip javnog sistema;
 Anglosaksonski tip penzijskog osiguranja.
Evropski - kontinentalni tip penzijskog sistema je tip osiguranja koji je karakteristican kako po
organizaciji koja je, u pravilu, odvojena od drzavne vlasti, tako i po vecem ili manjem stepenu
autonomije u pogledu untrasnjeg organiziranja i upravljanja. Blize karakteristike ovog sistema su:
 Finansira se doprinosom zaposlenih i poslodavaca po nacelu 50 - 50% i zajednicki s njima
upravljaju;
 Kao organi upravljanja javljaju se skupstine, razni odbori i druga tijela po nacelu samouprave;
 Organizacione jedinice za provodenje osiguranja su zavodi ili posebno blagajna na celu sa
direktorom;
 osiguranje se provodi za cijelu drzavnu teritoriju odnosno po uzim teritorijalnim jedinicama
Anglosaksonski tip, kao posebna karakteristika ovog sistema se navodi da njime upravljaju drzavni
sluzbenici. Penzije su niske I jednake ali postoji I mogucnost dopunskih penzija. Organizacijski mogu
biti uspostavljene na centralnom ili lokalnom nivou.

Osnovne karakteristike reformi penzijsko-invalidskog osiguranja

Stepen ovisnosti neaktivnih raznovrsnih penzionera prema am stanovnistvu krajem devedesetih godina
proslog stoljeca je bila 20%, a da se da ce ona u 2020. godini biti vise od 33%.
Zbog toga se sistem drzavnog finansiranja, koji se oznacava kao prvi stepenpenzijskog osiguranja,
posebno analizira i istovremeno afirmira, poticerazvoj finansiranja ovog sistema putem kapitalnog
pokrica.
U literaturi socijanog prava evropske drzave se razvrstavaju u cetiri grupe:
 Skandinavske zemlje (Svedska, Finska, Danska i Norveska), cije penzijske sisteme
karakterizira kasna dob za penzionisanje, ranije penzionisanje "povlaci" za sobom znatno
manje penzije;

39
  Zemlje kontinentalne Evrope (SR Njemacka, Francuska, Austrija, Belgija, Holandija,
Svicarska i Luksemburg) s izrazito visokim doprinosima i visokim nivoom primanja - prisutna je
tendencija reformi;
 Zemlje Juzne Evrope (Italija, Grcka, Spanija, Portugal) u kojima se godine za odlazak u
penziju povisuju, ali istovremeno dolazi i dopoostravanja uslova za sticanje prava na
penziju;
 4Velika Britanija - dalje je karakteriziraju relativno niske i jednake penzije, s tim da se u
penzionom sistemu razvija i dodatni stepen u vidu dopunskih penzija.
U glavna obiljezja reformi u navedenim drzavama uvrstava se: starija dob za penzionisanje, veca
fleksibilnost za godine penzionisanja i proteziranje postupnogpenzionisanja, vece razdoblje placanja
doprinosa i slobodnije kombiniranje penzije s dohotkom od rada, stroziji uslovi za ranije penzionisanje.
U BiH je I dalje obvezno penzijsko-invalidsko osiguranje koje je detaljno uredeno entitetskom
regulativom. U RS postoji mogucnost I dobrovoljnog osiguranja.

Principi penzijskog i invalidskog osiguranja

Medu konvencijama MOR-a iz oblasti socijalnog osiguranja i za penzijsko i invalidsko osiguranje ima
poseban znacaj Konvencija broj 102 koja je oznacila savremene tendencije u ukupnom razdoblju
socijalnog osiguranja. Osnovna njena intencija je postizanje obezbjedenja od svih socijalnih rizika.
Zapravo, svojom sadrzinom ova Konvencija postavlja osnove odredene politike u cilju postizanja
harmonicnog i komplementarnog razvoja svih grana socijalnog osiguranja u skladu sa ekonomskim
mogucnostima zemalja i ekonomskim polozajem zasticenih lica.
Opci principi iz navedenih konvencija, posebno iz Konvencije broj 102 treba da budu ugradeni u osnove
svakog sistema socijalnog osiguranja.

Princip solidarnosti
Princip solidarnosti proizlazi iz vazecih ustavnih dokumenata nase zemlje prema kojima se pravo na
socijalno osiguranje utvrdeno ustavom i zakonom obezbjeduje obaveznim osiguranjem na nacelima
uzajamnosti i solidarnosti.
Iz principa solidarnosti slijedi i obaveza zastite lica sa najnizim primanjima, odnosno platama, ali
sa ogradom da istovremeno treba voditi racuna o ekonomskoj situaciji zemlje i kategoriji zasticenih
lica.
Doprinos za osiguranje koji placaju zasticena lica u radnom odnosu ne moze biti veci od 50%
ukupnog iznosa sredstava namijenjenih za zastitu lica iz radnog odnosa i clanova njihovih porodica.

Opca odgovornost drzave u sprovodenju penzijskog i invalidskog osiguranja

Upravljanje socijalnim osiguranjem treba da se odvija preko drzavnih organa, dok se autonomiji
subjekata osiguranja daje supsidijarni i ograniceni znacaj.
U slucaju kada se poslovi upravljanja ne vrse od strane ustanova, odnosno organizacija ill status
regulira vlast ill organ uprave odgovoran pred parlamentom, u upravljanju treba da ucestvuju
predstavnici zasticenih lica. I u ovom slucaju drzava ima opcu odgovornost za obezbjedenje dobre
administracije, koja ce odlucivati o garantiranim pravima.
Organizacije penzijskog i invalidskog osiguranja cjelovito se utvrduju zakonom, saglasno nacinu
ostvarivanja nadleznosti entiteta, a u Federaciji Bosne i Hercegovine saglasno i nacinu ostvarivanja
nadleznosti federalne i kantonalne vlasti u oblasti socijalne politike.

Obuhvacenost kruga zasticenih lica

Krug zasticenih lica treba da obuhvati propisane kategorije radnika ili clanova njihovih porodica (supruge i
djecu), s tim da ta obuhvatnost cini najmanje 50% ukupnog broja zaposlenih lica ili propisane
kategorije aktivnog stanovnistva koje predstavlja najmanje 20% cjelokupnog stanovnistva.

40
U nasem sistemu socijalnog osiguranja obaveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem obuhvacena su za
vrijeme koje su u radnom odnosu, odnosu koji je izjednacen sa radnim odnosom, nasi gradani zaposleni
kod stranih poslodavaca, lica bez drzavljanstva, kao i lica koja obavljaju privrednu ili usluznu djelatnost.

Odredeni kvalifikacioni period uplate doprinos

Odredena duzina staza osiguranja, odnosno odredeni kvalifikacioni period uplate doprinosa
predstavlja uslov za ostvarivanje prava na starosnu, invalidsku i porodicnu penziju.
Odredena duzina staza osiguranja u nasem sistemu predstavlja uslov ostvarivanja prava penzijskog i
invalidskog osiguranja.
Zavisno od vrste prava koja se ostvarujujpravo na starosnu penziju, pravo na invalidsku penziju,
pravo na porodicnu penziju, pravo osiguranika sa promjenjenom radnom sposobnoscu potrebna duzina
staza osiguranja razlicito se zakonski ureduju za ostvarivanje pojedinih prava.

Obezbjedenje prava zalbe

U nacionalnom zakonodavstvu treba obezbijediti pravo zalbe u slucaju odbijanja ili osporavanja nj egove
vrste i visine.
Zastita prava osiguranih lica i korisnika penzije u postupku ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog
osiguranja obezbjectena su na nacin predviden propisima o upravnom postupku i zakonima o
penzijskom i invalidskom osiguranju, kao lex specialis propisima.

Obustava davanja
Do obustave davanja moze doci u vise slucajeva. Prvo je predvidena potpuna obustava u slucaju kada
uzivalac prava "obavlja izvjesnu djelatnost uz naknadu". Do djelimicne obustave moze doci ako zarada
uzivaoca prava, ili njegova druga imovina, ili obje zajedno prelaze propisani iznos.
Obustava davanja, odnosno ogranicenja stecenih prava u nasem sistemu moze se vrsiti i ta prava
mogu prestati samo u slucajevima i pod uslovom predvidenim zakonom.
Ako su u pitanju penzije stranih drzavljana, koji su se iselili s ciljem stalnog boravka u inozemstvu,
penzije se isplacuju pod uslovom:
 da postoji sa drzavom u koju se iselio strani drzavljanin medunarodni ugovor,
 da postoji sporazum o placanju ovih primanja ili da ta drzava priznaje takvo pravo nasim
drzavljanima

Pravni odnosi penzijskog I invalidskog osiguranja

Nastajanje odnosa iz penzijskog i invalidskog osiguranja pretpostavalja prethodno ispunjavanje
slijedeca tri opca uslova:
 postojanje pravnog osnova penzijskog, odnosno invalidskog osiguranja;
 postojanje stanja socijalne potrebe, odnosno nastupanje socijalnog osiguranog slucaja
(rizika) pokrivenog pravnim osnovom socijalnog osiguranja;
 izjava, odnosno zahtjev lica koje se nalazi u stanju socijalne potrebe, odnosno lica pogodenog
osiguranim socijalnim slucajem.
Pored ovih opcih uslova koji moraju biti ispunjeni za nastavak bilo kojeg pravnog odnosa iz penzijskog
i invalidskog osiguranja istovremeno i kumulativno, i posebni uslovi koje jedno lice treba da ispuni i
to ono licno kako bi steklo svojstvo osiguranika, sto je pretpostavka da se u konkretnom slucaju ispuni
opci uslov - postojanje pravnog osnova.
U pitanju je uvrstavanje jednog lica u odredenu kategoriju osiguranih lica.

Postojanje pravnog osnova penzijskog, odnosno invalidskog osiguranja

Pravo iz penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja ne moze da nastane ako prethodno ne bude
utvrdeno da za to ima pravni osnov socijalnog osiguranja. Zapravo, u pitanju je utvrdivanje postojanja
svojstva - statusa osiguranog lica.

41
Nastupanje osiguranog slucaja (rizika) kao uslova postanka prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja
U pitanju je utvrdivanje postojanja socijalne potrebe koja je kao takva predvidena zakonom. Izricito je
predvideno da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja sticu za slucaj:
 starosti,
 invalidnosti,
 smrti.
Rizici starosti i smrti su rizici penzijskog i invalidskog osiguranja, a rizik invalidnosti je rizik invalidskog
osiguranja.

Starost i smrt
Osiguranici nakon odredenih godina penzijskog staza, odnosno nakon utvrdenih godina zivota i godina
penzijskog staza mogu ostvariti pravo na starosnu penziju.
Ukazuje se na povecanje trajanja zivotnog vijeka covjeka, pa se time produzava i sposobnost covjeka
da sve duze bude radno produktivan. Istovremeno smo u jednom broju zemalja suoceni sa
problemom nezaposlenosti, pa se mora voditi racuna o pravu na rad i u domenu penzijskog i
invalidskog osiguranja. Slijedi da granice starosti kao osigurani rizik ovisi o raznim elementima.
Poslije smrti osiguranika i lica koje je osigurano za odredene slucajeve, odnosno rizike, clanovi
njegove porodice mogu ostvariti pravo na porodicnu penziju, kao osnovno pravo, ako ispune
propisane uslove.

Invalidnost
Invalidnost, postoji kad osiguranik na bilo koji nacin postane potupno nesposoban za obavljanje
poslova radnog mjesta na koje je bio rasporeden i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti, a ista je
posljedica takve promjene u zdravstvenom stanju koja se ne moze otkloniti lijecenjem ili mjerama
rehabilitacije.
Kod osiguranika postoji promjena radne sposobnosti kada moze da radi puno radno vrijeme na drugim
poslovima koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihofizickim sposobnostima sa ili bez prekvalifikacije
odnosno dokvalifikacije. Prema navedenoj definiciji, bitni elementi invalidnosti su:
 da postoji potpuna nesposobnost ili promjena sposobnosti;
 da je do potpune nesposobnosti ili promjene radne sposobnosti doslo usljed trajnih promjena u
zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolescu, povredom
van rada ili bolescu koje se ne mogu otkloniti lijecenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije;
 da zbog takve promjene u zdravstvenom stanju osiguranik ne moze da obavlja poslove svoga
radnog mjesta
Uzrok invalidnosti je znacajan kod utvrdlvanja uslova za sticanje pojedinih prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja, kao i za odredivanje visine novcanih davanja po osnovu tih prava.
Invalid rada jeste onaj osiguranik koji po osnovu invalidnosti ostvaruje prava iz penzijskog i invalidskog
osiguranja.
Invalidi rada razvrstavaju se na dvije kategorije invalidnosti: I i II kategorija. O stepenu kategorije
invalidnosti ovise i prava koja se mogu ostvariti po osnovu invalidnosti|(zaposlenje, profesionalna
rehabilitacija, invalidska penzija) cemu prethodi i ispunjavanje drugih uslova.
Prema zakonskim odredbama, u I kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici kod kojih nastane
gubitak radne sposobnosti, a u drugu kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici sa
promjenjenom radnom sposobnoscu.

42
Izjava lica pogodenog osiguranim slucajem kao uslov postanka pravnih odnosa i prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja
Ovisno od predmeta zahtjeva zahtjevom se inicira pokretanje postupka radi utvrdivanja nastupanja
osiguranog slucaja, a u nekim slucajevima radi se samo o zahtjevu za pokretanje postupka radi
utvrdivanja prava na isplatu konkretne socijalne prestacije iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
Osigurano lice pokrece postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja svojim
zahtjevom kada ocijeni da su ispunjena sva tri opca uslova za zasnivanje socijalnopravnog odnosa.

Elementi pravnih odnosa penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja

Elementi pravnog odnosa penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i u drugim granama socijalnog
osiguranja, su:
 subjekti pravnih odnosa penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja;
 prava i obaveze iz pravnog odnosa penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja;
 objekt, odnosno socijalne prestacije iz pravnog odnosa penzijskog i invalidskog socijalnog
osiguranja.

Subjekti pravnih odnosa penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja

Subjekti pravnog odnosa penzijskog i invalidskog osiguranja su:
 osigurana lica;
 nosioci, odnosno zavodi, i druge organizacije, i preduzeca, odnosno poslodavci predvideni
zakonom

Osigurana lica
Subjekti pravnih odnosa penzijskog i invalidskog osiguranja su ona lica koja imaju status osiguranih
lica, koja su pogodena osiguranim slucajem-odnosno rizikom i koja su u torn svojstvu podnijela zahtjev
za ostvarivanje prava iz penzijskog, odnosno invalidskog osiguranja.
Osigurana lica razvrstana su u dvije velike grupe, i to na:
 osiguranike i
 osigurana lica u uzem smislu.
I prva i druga grupa osiguranih lica ima vise podgrupa.
1) Osiguranici se razvrstavaju na vise podgrupa:
a) Prvu podgrupu osiguranika koji su obuhvaceni obaveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem i
kojima se po torn osnovu osiguravaju prava iz ovog osiguranja, kao i njihovo ostvarivanje, cine:
 zaposlenici na teritoriji entiteta Bosne i Hercegovine;
 profesionalna vojna lica koja imaju svojstvo vojnog lica prema propisima o vojnoj sluzbe;
 zaposlenici organa unutrasnjih poslova;
 zaposlenici u sudskoj policiji i kazneno-popravnim ustanovama;
 izabrani ili imenovani nosioci javne ili druge drustvene funkcije na teritoriji entiteta koji za
taj rad primaju placu, odnosno ostvaruju naknadu place za obavljanje te funkcije;
 zaposlenici koji su u radnom odnosu na teritoriji entiteta koji su upuceni na rad u
inozemstvo, ako nisu obavezno osigurani po propisima drzave u koju su upuceni ill ako
medunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju (u daljem tekstu medunarodni ugovor) nije
drugacije odredeno;
 drzavljani Bosne i Hercegovine, koji su zasnovali radni odnos kod organizacije koja obavlja
djelatnost u inozemstvu;
 izbrani ili imenovani nosioci javne ill druge drustvene funkcije u organima Bosne i
Hercegovine, ako zakonom Bosne i Hercegovine nije drugacije odredeno.

43
 b) Drugu podgrupu osiguranika koji su obuhvaceni obaveznim penzijskim i invalidskim
osiguranjem cine drzavljani entiteta Bosne i Hercegovine koji su:
 na teritoriji entiteta zaposleni kod stranih ili medunarodnih organizacija i ustanova,
konzularnih i diplomatskih predstavnistava ili su u licnoj sluzbi stranih drzavljana ako
medunarodnim ugovorom nije drugacije odredeno;
 zaposleni u inozemstvu, ako su bili neposredno pred odlazak u inozemstvo osigurani na
teritoriji BiH, odnosno ako su imali pred odlazak u inozemstvo prebivaliste na teritoriji BiH i
nisu obavezno osigurani kod inozemnog nosioca socijalnog osiguranja;
 zaposleni kod stranog poslodavca u drzavi u kojoj su obavezno osigurani ali u kojoj prava
iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu da ostvaruju ili ih ne mogu koristiti van te
drzave, pod uslovom da su neposredno pred odlazak u inozemstvo imali prebivaliste na
teritoriji BiH i ako su drzavljani BiH.
c) Trecu podgrupu osiguranika koji su obuhvaceni obaveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem
cine strani drzavljani i lica bez drzavljanstva koji su na teritoriji Bosne i Hercegovine:
 zaposleni kod stranog poslodavca, ako medunarodnim ugovorom nijedrugacije urecteno;
 zaposleni kod medunarodnih organizacija i ustanova, stranih diplomatskih I
konzularnih predstavnistava, ako je takvo osiguranje predvideno medunarodnim ugovorom.
d) Cetvrtu podgrupu osiguranika koji su obavezno osigurani ovom vrstom osiguranja cine lica
koja obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost, odnosno lica na teritoriji Bosne i Hercegovine:
 koja obavljaju privrednu ili usluznu djelatnost, a upisana su u odgo-varajuci registar;
 koja u skladu sa posebnim propisima samostalno u vidu zanimanja obavljaju profesionalnu
djelatnost, te vjerski sluzbenici;
 korisnici prava na odgovarajuce zaposljavanje za vrijeme prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije;
 vrhunski sportisti, ako nfsu osigurani po drugom osnovu.
e) Posebnu podgrupu osiguranika cine zemljoradnici i clanovi njihovog domacinstva i druga lica
koja se bave poljoprivrednom djelatnoscu kao jedinim ili glavnim zanimanjem, koji su navrsili 15 godina
zivota.

2) Osigurana lica u uzem smislu su ona lica koja su bila osiguranici prve, druge i trece podgrupe.
Ona sada ostvaruju pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja kao osigurana lica i to u slucaju starosti i
gubitka radne sposobnosti, po prestanku radnog odnosa:
 dok primaju novcanu naknadu u vezi sa koristenjem prava na odgovarajuce zaposljavanje za
vrijeme cekanja na zaposljavanje i za vrijeme cekanja na prekvalifikaciju odnosno
dokvalifikaciju;
 privremeno nezaposlena lica koja su prijavljena nadleznoj ustanovi za zaposljavanje entiteta BiH
ako je odluka o prestanku njihovog radnog odnosa donesena u slucaju kada je proveden
postupak za prestanak preduzeca i drugog pravnog lica, pod uslovom sa su prije prestanka
radnog odnosa bili osigurani neprekidno najmanje deset mjeseci ili sa prekidima 12 mjeseci u
posljednjih 18 mjeseci. Ovo osiguranje traje najvise jednu godinu u svakom pojedinom slucaju
prestanka radnog odnosa, ali najvise tri godine u toku radnog vijeka zaposlenika.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja osiguravaju se svakom gradaninu u slucaju gubitka radne
sposobnosti, a u slucaju smrti clanovima njegove porodice pravo na porodicnu penziju, ako je gubitak
radne sposobnosti, odnosno smrti, posljedica povrede na radu, odnosno profesionalne bolesti nastale
za vrijeme:
 rada u drugom preduzecu i u drugom pravnom lieu, u smislu propisa o radnim odnosima;
 obavljanju obaveznog prakticnog rada ucenika i studenata u toku sticanja obrazovanja i
odgoja;
 obavljanju poslova bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad);
 prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije koju organizira ustanova za zaposljavanje;

44
  drustveno organiziranog omladinskog radnog angaziranja (oblici zadrugarstva ucenika,
studenata i nezaposlene omladine);
 obavljanju javnih radova;
 ucestvovanja na organiziranim sportskim takmicenjima;
 obavljanju privremenih i povremenih poslova u smislu propisa o radu;
 strucnog osposobljavanja za rad djece sa teskocama u razvoju;
 izdrzavanje kazne zatvora.
Posebnu grupaciju cine drzavljani Bosne i Hercegovine koji nisu obuhvaceni obaveznim penzijskim i
invalidskim osiguranjem. Ova lica mogu sebi i clanovima svoje porodice dobrovoljnim osiguranjem
osigurati prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
Dobrovoljno se moze osigurati ono lice koje je
 navrsilo 15 godina zivota i koje
 ima opcu zdravstvenu sposobnost.

Nosioci penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja

Nakon sto je protekao rok 31. maja 1999. godine do kada je trebalo uiediniti dva penzijsko-
invalidska fonda u FBiH (Sarajevski i Mostarski), Visoki predstavnik u BiH je svojom odlukom
proglasio Zakon o organizovanju penzijsko-invalidskog osiguranja. Tako je nakon visegodisnjeg
zakasnjenja doslo do ujedinjenja dva fonda u FBiH u jedinstveni Fond penzijsko-invalidskog
osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine.
U Republici Srpskoj jedinstveni fond penzijsko-invalidskog osiguranja - funkcionira jos od 1994. godine.

Prava i obaveze iz pravnog odnosa penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja

Osnovna prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su:
 pravo na starosnu penziju - za slucaj starosti,
 pravo na invalidsku penziju - za slucaj invalidnosti,
 pravo na porodicnu penziju - za slucaj smrti osiguranika,
 pravo osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnoscu, odnosno prava invalida i kategorije
invalidnosti, na profesionalnu rehabilita-ciju, odnosno naknadu zbog tjelesnog ostecenja.

Pravo na starosnu penziju

Penzija je dugo vremena tretirana kao pnvilegija koja se tesko sticala i ostvarivala i to, po pravilu, pri kraju
zivotnog vijeka. U savremenim uslovima, penzija postaje pravo osiguranika, koje on ostvaruje po
osnovu svoga rada, odnosno cijele svoje radne karijerejodnosno profesije.
Starosna penzija predstavlja trajnu socijalnu prestaciju u novcu koju osiguranici ostvaruju kao osnovno
pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja po osnovu rizika starosti.
Prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, osiguranik stice pravo na starosnu penziju:
 kad navrsi 65 godina zivota i najmanje 20 godina penzijskog staza (prijevremena starosna
penzija) ili
 kad navrsi 40 godina penzijskog staza, bez obzira na godine zivota (puna starosna penzija)
Medutim, u RS, iako su opci uslovi za sticanje prava na starosnu penziju istovjetni uslovima u FBiH,
predvidena je izuzetna mogucnost za povoljnije sticanje starosne penzije. Zakonom je izricito
predvideno da osiguranik-zena ako to zahtijeva, moze steci pravo na starosnu penziju kad navrsi 60
godina zivota i najmanje 20 godina staza osiguranja ili kad navrsi 35 godina staza osiguranja bez obzira
na godine zivota.

Pravo na invalidsku penziju

Pravo na invalidsku penziju imaju oni osiguranici kod kojih je utvrdena I kategorija invalidnosti pod
uslovima:

45
  da je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolescu, bez obzira na
duzinu penzijskog staza;
 da je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolescu, pod uslovom da je prije
nastanka invalidnosti imao navrsen penzijski staz koji mu pokriva najmanje trecinu razdoblja od
navrsenih 20 godina zivota do dana nastanka invalidnosti, racunajuci taj radni vijek na pune
god.
Osiguranik kod kojeg je utvrdena I kategorija invalidnosti do navrsene 30. godine zivota, stice pravo na
invalidsku penziju, ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili bolescu, pod uslovom da je
prije nastanka invalidnosti imao navrsen penzijski staz koji mu pokriva najmanje jednu trecinu radnog
vijeka, ali najmanje jednu godinu osiguranja.

Pravo na porodicnu penziju

Za priznavanje prava na porodicnu penziju potrebno je da budu ispunjeni: opci i posebni
uslovi.
1) Opci uslovi odnose se na osiguranika, koje on mora ispuniti do svoje smrti, tj. on mora da navrsi
odreden staz osiguranja, odnosno penzijski staz ill da je umrli osiguranik vec bio uzivalac nekog od prava
iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
Zapravo, clanovi porodice sticu pravo na porodicnu penziju, ako je umrli osiguranik ispunjavao jedan od
sljedecih uslova:
 ispunio uslove za starosnu penziju;
 po osnovu ostvarenog staza stekao uslove za invalidsku penziju;
 bio korisnik starosne ili invalidske penzije.
U slucaju kada je smrt osiguranika nastala kao posljedica povrede na radu ili profesionalne bolesti,
clanovi porodice sticu pravo na porodicnu penziju bez obzira na duzinu penzijskog staza osiguranika.
2) Posebni uslovi su oni uslovi koje treba da ispunjava clan porodice pokojnog osiguranika.
Pravo na porodicnu penziju mogu, pod utvrdenim uslovima ostvariti:
 bracni drug;
 djeca osiguranika rodena u braku i van braka;
 usvojena djeca, pastorcad koju je osiguranik izdrzavao;
 druga djeca bez roditelja koju je osiguranik izdrzavao do svoje smrti
Prema novim zakonodavnim rjesenjima vise nemaju pravo na porodicnu penziju roditelji, braca i sestre.
Udova stice pravo na porodicnu penziju ako je:
 do smrti bracnog druga navrsila 45 godina zivota;
 do smrti bracnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti bracnog druga, postala potpuno
nesposobna za privredivanje;
 poslije smrti bracnog druga ostalo jedno ili vise djece koja imaju pravo na porodicnu penziju po
torn bracnom drugu, a udova vrsi roditeljske duznosti prema toj djeci. Udova koja u toku
trajanja prava po torn osnovu postane potpuno nesposobna za privrectivanje, zadrzava pravo
na porodicnu penziju, dok postoji takva nesposobnost
Udova koja u toku trajanja prava na porodicnu penziju navrsi 45 godina zivota, zadrzava po torn
osnovu pravo na porodicnu penziju trajno.
Udovac stice pravo na porodicnu penziju ako je:
 do smrti bracnog druga navrsio 60 godina zivota;
 do smrti bracnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti bracnog druga postao
potpuno nesposoban za privrectivanje;
 poslije smrti bracnog druga ostalo jedno ili vise djece koja imaju pravo na porodicnu penziju po
torn bracnom drugu, a udovac vrsi roditeljske duznosti prema toj djeci. Udovac koji u toku
trajanja prava na poro dicnu penziju po ovom osnovu postane potpuno nesposoban za
privredivanje, zadrzava pravo na porodicnu penziju dok postoji takva nesposobnost.

46
Udovac koji u toku trajanja prava na porodicnu penziju navrsi 60 godina zivota zadrzava trajno to
pravo.
Dijete stice pravo na porodicnu penziju od smrti osiguranika i moze to pravo koristiti do navrsenih 15
godina zivota. Starije dijete zadrzava, odnosno stice pravo na porodicnu penziju, ako je na redovnom
skolovanju, a najkasnije do navrsenih 25 godina zivota.
Dijete koje postane potpuno nesposobno za samostalan zivot i rad do navrsene godine zivota od
kojih se djeci osigurava pravo na porodicnu penziju ima pravo na porodicnu penziju za sve vrijeme dok
traje takva nesposobnost.
Dijete kod koga nastane potpuna i trajna nesposobnost za samostalni zivot i rad poslije navrsenih
godina zivota do kojih se djeci osigurava pravo na porodicnu penziju, a prije smrti osiguranika, stice
pravo na porodicnu penziju, ako ga je osiguranik izdrzavao do svoje smrti.

Pravo invalida II kategorije invalidnosti

Osiguranik kod koga je utvrdena II kategorija invalidnosti ima pravo na:
 raspored na drugo odgovarajuce radno mjesto; (osiguranik kod kojeg je utvrdena II
kategorija invalidnosti)
 odgovarajuce zaposlenje; ; (osiguranik kod kojeg je utvrdena II kategorija invalidnosti)
 prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju, kao i pravo na odgovarajucu novcanu
naknadu u vezi s koristenjem tih prava. (osiguranik kod ;
1) kojeg je utvrdena II kategorija invalidnosti i
2) koji nije navrsio 55 godina zivota.)
Invalid rada II kategorije, odnosno osiguranici kod kojih je utvrdena II kategorija invalidnosti imaju
pravo na naknadu:
 place od dana nastanka invalidnosti do dana rasporedivanja ili zaposljavanja na drugom
radnom odgovarajucem mjestu, odnosno do upucivanja na prekvalifikaciju, odnosno
dokvalifikaciju;
 place od dana zavrsetka prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije do dana rasporedivanja,
odnosno zaposljavanja na drugom odgovarajucem poslu;
 zbog manje place na drugom odgovarajucem poslu.

Pravo na novcanu naknadu za fizicku onesposobljenost

Zakonodavac je predvidio da fizicka onesposobljenost postoji kada je osiguranik pretrpio povredu ili
znacajnu onesposobljenost organa ili dio tijela sto pogorsava prirodnu aktivnost organizma i
zahtijeva i veci napor za zadovoljavanje zivotnih potreba, bez obzira da li je na taj nacin
prouzrokovana invalidnost ili ne.
Ovakva fizicka onesposobljenost kod osiguranika predstavlja osnov za sticanje prava na naknadu za
fizicku onesposobljenost.
Sticanje prava na naknadu za fizicku onesposobljenost uslovljeno je time da fizicka onesposobljenost
treba da bude od najmanje 30% i da je nastala kao rezultat povrede na radu ili bolesti uzrokovane
radom.

Objekti, odnosno socijalne prestacije iz pravnih odnosa penzijskog i invalidskog osiguranja

Objekti pravnih odnosa iz penzijskog i invalidskog osiguranja su pretezno socijalne prestacije u davanju,
odnosno davanje u novcu, a iskljucivo u novcu kada se radi o penzijskom osiguranju za slucaj starosti i za
slucaj smrti.
Socijalne prestacije invalidskog socijalnog osiguranja su raznovrsnije, jer se sastoje u raznovrsnijim i
cjelishodnijim davanjima i uslugama.

Zajamcena i najniza penzija

U novom penzijsko-invalidskom sistemu uveden je sistem zajamcene i najnize penzije.

47
1) Pravo na zajamcenu penziju imaju oni osiguranici koji su ostvarili:
 Penziju u visini od 75% penzijskog osnova;
 Starosnu penziju sa 40 godina penzijskog staza;
 Invalidsku penziju sa 35 godina penzijskog staza;
 Invalidsku penziju po osnovu invalidnosti prouzrokovane povredom na radu ili profesionalnom
bolescu.
Zajamcena penzija odreduje se za svaku godinu, s tim sto ne moze biti manja od 80% prosjecne
penzije isplacene u decembru prethodne godine, uskladene sa porastom procenta porasta penzija u
godini u kojoj se isplacuje zajamcena penzija.
2) Pravo na najnizu penziju imaju ostali osiguranici, kao i korisnici porodicnih penzija ovih
osiguranika.
Najnizi iznos ove penzije ne moze biti manji od 60% od prosjecne penzije isplacene u decembru
prethodne godine, uskladene sa procentom povecanja penzija u godini u kojoj se isplacuje najnizi
iznos penzija;
U RS nije predvictena zajamcena penzija, nego samo najniza penzija, koja ne moze biti niza od 80 KM.

Posebni uslovi za sticanje i ostvarivanje prava iz penzijskog invalidskog osiguranja

Dakle pored opcih uslova za ostvarivanje prava po osnovu rizika starosti, invalidnosti i smrti, potrebno je
da osiguranik ispunjava, u pravilu, i uslov koji se odnosi na duzinu penzijskog staza, odnosno njegovog
dijela.
U slucaju rizika invalidnosti, smrti koji su nastupili kao posljedica nesrece na poslu ili profesionalne
bolesti, utvrduje se samo ta cinjenica, jer nije bitno koliki je penzijski staz osiguranika.

Penzijski staz
Penzijski staz je vrijeme koje se osiguraniku priznaje u postupku ostvarivanja prava iz penzijsko
invalidskog osiguranja. Penzijski staz,obuhvata:
 vrijeme provedeno u osiguranju od dana stupanja na snagu Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju, koje se racuna u staz osiguranja po odredbama ovog Zakona i poseban staz u smislu
ovog zakona;
 vrijeme navrseno do stupanja na snagu Zakona o penzijskom I invalidskom osiguranju
koje se racuna u penzijski staz po propisima koji su vazili do stupanja na snagu ovog Zakona,
ako ovim Zakonom nije drugacije odredeno.
Penzijski staz ostvaren u bivsim republikama Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije i u Zavodu
za penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika do 6. marta 1992. godine biti uzet u obzir
drzavljanima Bosne i Hercegovine na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine za ostvarivanje prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja, a penzija ce se odredivati prema stazu ostvarenom u Federaciji BiH
ako medunarodnim ugovorom nije drugacije urecteno, odnosno na osnovu reciprociteta.
U postupku ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koja pripadaju na osnovu
penzijskog staza, u staz osiguranja uracunava se samo vrijeme za koje je uplacen doprinos.
Slijedi da se penzijski staz dijeli na
 staz osiguranja i na
 poseban staz.
Staz osiguranika dijeli se na staz osiguranja u efektivnom trajanju i na staz osiguranja sa uvecanim
trajanjem.

Staz osiguranja koji se racuna sa efektivnim trajanjem

U staz osiguranja sa efektivnim trajanjem racuna se vrijeme koje je osiguranik proveo poslije navrsene 15-
te godine zivota u radnom odnosu, odnosno rada po osnovu kojeg je bio obavezno osiguran na penzijsko i
invalidsko osiguranje.

48
Razdoblja koja se racunaju u penzijski staz kao staz osiguranja koji se racuna sa efektivnim trajanjem mogu
se podijeliti u nekoliko grupa:
 U staz osiguranja racuna se svo vrijeme koje je osiguranik proveo u radnom odnosu s punim radnim
vremenom. Vrijeme provedeno u radnom odnosu s nepunim radnim vremenom i to u trajanju koje
odgovara ukupnom broju sati takvog rada ostvarenog za pojedinu godinu obracunatog na puno
vrijeme.
 Razdoblja provedena izvan rada u toku trajanja, odnosno postojanja radnog"odnosa, kao sto su:
odsustvo bez naknade place najvise do 30 dana u jednoj kalendarskoj godini, vrijeme udaljenja,
odnosno suspenzije najvise do 30 dana, ako je zbog izrecene disciplinske kazne prestao radni
odnos, vrijeme provedeno u pritvoru najvise do 30 dana, ako je krivicni postupak bio pravo-
snaznom odlukom obustavljen ili ako je osiguranik bio osloboden optuzbe ili je optuzba bila
odbijena, ali ne zbog nenadleznosti suda, izdrzavanje kazne zatvora najvise do 30 dana, takoder se
racuna u staz osiguranja.
 Osiguraniku sa promjenjenom radnom sposobnoscu u staz osiguranja racuna se vrijeme cekanja na
prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju, kao i vrijeme cekanja na odgovarajuce zaposlenje,
dokprima odgovarajucu naknadi
 U staz osiguranja racuna se i vrijeme za koje je osiguranik bio prijavljen na dobrovoljno osiguranje i
za koje je vrijeme uplacen doprinos.

Staz osiguranja sa uvecanim trajanjem

Kao oblik zastite osiguranika koji rade na narocito teskim i za zdravlje stetnim radnim mjestima na kojima
poslije navrsenja odredenih godina zivota ne mogu uspjesno da obavljaju svoju profesionalnu djelatnost,
predvideno je racunanje staza osiguranja sa uvecanim trajanjem.
Stepen uvecanja staza osiguranja zavisi od tezine i stetnosti rada, odnosno od prirode posla, a stepen
uvecanja staza osiguranja moze iznositi najvise 50%.
Zaposlenicima, odnosno radnicima staz osiguranja se moze uvecati po dva kriterija, i to:
 zbog obavljanja poslova koji su posebno teski i stetni po zdravlje i
 zbog toga sto vijek obavljanja profesionalnih djelatnosti je ogranicen navrsavanjem odredenih
godina zivota.
1) Da bi se staz osiguranja racunao sa uvecanim trajanjem po kriteriju obavljanja poslova koji su narocito
teski i po zdravlje stetni, potrebno je, kumulativno, ispuniti slijedece uslove:
 da u vezi s obavljanjem poslova na radnom mjestu postoje znatniji stetni uticaji na zdravstveno
stanje i radnu sposobnost zaposlenika, odnosno radnika, iako su primijenjene sve opce i posebne
mjere zastite) na radu, u skladu sa propisima o zastiti na radu, kao i druge mjere koje mogu uticati
na otklanjanje i smanjivanje stetnih uticaja;
 da se poslovi na radnom mjestu pod teskim i za zdravlje stetnim uslovima obavljaju neposredno
pored izvora stetnih uticaja nepre-kidno u toku procesa rada;
 da poslove obavlja isti radnik u toku punog radnog vremena, uzimajuci u obzir i radno vrijeme krace
od 42 sata sedmicno -koje se izjednacava sa punim radnim vremenom, u skladu sa propisima i
opcim aktima poslodavaca, odnosno preduzeca i drugog pravnog lica. To su poslovi zaposlenika,
odnosno radnika u jamama, livaca, puhaca stakla, pilota i drugi slicni poslovi.
2) Staz osiguranja s povecanim trajanjem po kriteriju nemogucnosti obavljanja odredene profesionalne
djelatnosti nakon odredenih godina zivota racuna se onim osiguranicima za koje je vijek profesionalne
djelatnosti ogranicen navrsenjem odredenih godina zivota. U pitanju su ona radna mjesta na kojima zbog
prirode i tezine posla, fizioloske funkcije organizma opadaju u takvoj mjeri da zaposleniku, odnosno radniku
de facto se onemogucava dalje uspjesno vrsenje iste profesionalne djelatnosti. U red ovakvih poslova
spadaju prvenstveno poslovi u umjetnickoj djelatnosti (poslovi baletanskih igraca, operskih pjevaca i igraca
narodnih igara u profesionalnim ansamblima itd).

49
Radna mjesta na kojima se staz osiguranja racuna s uvecanim trajanjem I stepen uvecanja staza
osiguranja utvrduje Vlada FBiH, na prijedlog: federalnog ministra odbrane za vojne osiguranike, federalnog
ministra unutrasnjih poslova za zaposlene u federalnom ministarstvu unutrasnjih poslova i federalnog
ministra pravde za zaposlene u sudskoj policiji i kazneno-popravnim ustanovama. Ova radna mjesta za
zaposlene u kantonalnim ministarstvima unutrasnjih poslova, utvrduje vlada kantona na prijedlog
kantonalnog ministra unutrasnjih poslova.
Druga radna mjesta na kojima se staz osiguranja racuna sa uvecanim trajanjem, postupak za njihovo
utvrdivanje, stepen uvecanja staza osiguranja na tim radnim mjestima, kao i obim odgovarajuceg
snizavanja starosne granice utvrduje nosilac osiguranja.
Zakonom je predvidena obavezna revizija radnih mjesta na kojima se staz osiguranja racuna sa uvecanim
trajanjem, koje se obavlja najkasnije u roku od pet godina od dana utvrdivanja tih radnih mjesta.

Poseban staz
U poseban staz, pod odredenim uslovima, kao staz u dvostrukom trajanju, racuna se razdoblje koja su
lica provela:
 u vidu ucesca u pripremama za odbranu Bosne i Hercegovine;
 u vidu ucesca u odbrani Bosne i Hercegovine, kao pripadnici Armije BiH, Hrvatskog vijeca
odbrane i organa unutrasnjih poslova, saglasno propisima koji su se na njih odnosili prije
stupanja na snagu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Priznayanje posebnog staza odnosi se na period od 30. aprila 1991. godine do 22. decembra 1995.
godine.Licima koja su pravosnaznom presudom osudena zbog krivicnog djela ratnog zlocina ne moze
se priznati poseban staz.
U Republici Srpskoj u poseban staz u dvostrukom trajanju racuna se:
 pripadniku u oruzanim snagama SFRJ - vrijeme ucesca u oruzanim sukobima na teritoriji
Hrvatske poslije 17. augusta 1990. godine;
 pripadniku Vojske RS i pripadniku Ministarstva unutrasnjih poslova RS- vrijeme neposredne
ratne opasnosti i ratnog stanja na teritoriji bivse BiH poslije 4. augusta 1991.;
 pripadniku Vojske RS i pripadniku Ministarstva unutrasnjih poslova RS bivse Republike Srpske
Krajine - vrijeme ucesca u oruzanim sukobima na teritoriji bivse SFRJ poslije 4. augusta 1991.,
pod uslovom da imaju prebivaliste na teritoriji RS;
 gradaninu RS - vrijeme ucesca u antifasistickoj i oslobodilackoj borbi tokom 20. stoljeca kao
pripadniku srpske, crnogorske, Vojske u otadzbini i Jugoslavenske vojske.
Licima navedenim pod 1. I 2. racuna se u poseban staz u dvostrukom trajanju i vrijeme provedeno u
zarobljenistvu, kao i vrijeme provedeno na lijecenju i medicinskoj rehabilitaciji zbog posljedica bolesti
ill povreda zadobijenih u oruzanim sukobima i zarobljenistvu.

Dokup staza
u penzijsko-invalidskom sistemu RS predviden je institut dokup staza. Dokup staza moze izvrsiti bilo
poslodavac, bilo sam osiguranik pod uslovom da je osiguranik navrsio godine zivota propisane za
sticanje prava na starosnu penziju, ali ne ispunjava uslove penzijskog staza. U takvim slucajevima se
moze dokupiti staza do ispunjenja uslova za sticanje prava na penziju, ali najvise tri godine.

Povreda na radu i profesionalna bolest

Osigurani rizici - invalidnost i smrt mogu nastupiti kao posljedica:
 povreda na radu i
 profesionalne bolesti

Povreda na radu

50
U novim zakonskim odredbama koncizno i taksativno su nabrojani slucajevi koji se tretiraju kao povrede
na radu, odnosno nesrece na poslu i u pitanju je profesionalni rizik.
Po zakonskom definiranju pojma povrede na radu to je svaka povreda osiguranika prouzrokovana
neposrednim i kratkotrajnim mehanickim, fizikalnim ill hemijskim djelovanjem, kao i povrede
prouzrokovane naglim promjenama polozaja tijela, iznenadnim opterecenjem tijela ill drugim
promjenama fizioloskog stanja organizma, pod uslovom da je takva povreda uzrocno povezana sa
vrsenjem poslova svog radnog mjesta.
Povredom na radu smatra se i povreda prouzrokovana na opisani nacin koju osiguranik pretrpi na
redovnom putu od stana do mjesta rada ili obratno, na putu poduzetom radi izvrsavanja poslova i na
putu preduzetom radi stupanja na rad.
Osim toga, povredom na radu smatra se i bolest osiguranika koja je nastala neposredno i kao iskljucivo
posljedica nekog nesretnog slucaja ili vise sile za vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta ili u vezi s
njima.

Profesionalna bolest
Postoje profesionalne bolesti i radna mjesta na kojima se te bolesti pojavljuju, kao i uslovi pod kojima
se te bolesti smatraju profesionalnim bolestima.
Uslove pod kojima se podrazumijevaju profesionalne bolesti i radna mjesta na kojima se te bolesti
pojavljuju utvrduju nosioci osiguranja, po prethodno pribavljenom misljenju odgovarajucih strucnih i
naucnih organizacija i uz saglasnost Federalnog ministarstva za socijalnu politiku, raseljena lica i
izbjeglice.
Profesionalna bolest javlja se kao uzrok, a osigurani slucajevi koje ona prouzrokuje su:
 invalidnost osiguranika,
 smrt osiguranika, kao i prava na profesionalnu rehabilitaciju,
 invalidsku penziju i porodicnu penziju bez obzira na duzinu penzijskog staza osiguranika.

Osnovica za odredivanje penzija I nacin odredivanja penzija

Sada je jedno od osnovnih nacela penzijskog i invalidskog osiguranja da se prava iz ovog osiguranja
ostvaruju od "radnog doprinosa" kojeg je osiguranik dao svojim ukupnim radom kao dijela ukupnog
drustvenog rada. U skladu s tim osnovica za utvrdivanje visine penzije, u pravilu, utvrduje se na osnovu
prosjeka ostvarene place u odredenom razdoblju.
Dva su bitna elementa o kojima ovisi visina starosne penzije:
 penzijska osnovica, odnosno ostvarena placa u odredenom razdoblju i
 postotak od te osnovice kojim se odreduje visina penzija ovisno o duzini navrsenog
penzijskog staza
Dakle, osnovica za odredivanje penzije, uvijek se svodi na novcanu naknadu, koja se moze prema
vrstama penzije razvrstati na:
 osnovicu za odredivanje starosne penzije,
 osnovica za odredivanje visine invalidske penzije i
 osnovica za odredivanje porodicne penzije

Penzijski osnov, odnosno osnovica za odredivanje starosne penzije

Penzijski osnov je mjesecni prosjek placa koja je osiguranik ostvario na osnovu svog ukupnog rada u
bilo kojih uzastopnih 15 godina osiguranja koje su za osiguranika najpovoljnije, pocev od 1.
januara 1966. Ako nema tih podataka, uzimaju se podaci od 1. januara 1970. godine.
Medutim, ovakvo utvrdivanje penzijske osnovice vazi do 2005. godine, jer je ovo rjesenje o penzijskom
osnovu dopunjeno 2001. godine. Prema torn novom zakonskom rjesenju penzijski osnov utvrduje se
na osnovu mjesecnih prosjecnih placa koje je osiguranik ostvario u:

51
  2005. godini za 17 godina osiguranja;
 2006. godini za 19 godina osiguranja;
 2007. godini za 21 godinu osiguranja;
 2008. godini za 23 godine osiguranja;
 2009. godini za 25 godina osiguranja;
 2010. godini za 27 godina osiguranja;
 2011. godini za 29 godina osiguranja;
 2012. godini za 31 godinu osiguranja;
 2013. godini za 32 godina osiguranja;
 2014. godini za 35 godina osiguranja;
 2015. godini za 37 godina osiguranja;
Dakle, postepeno je zakonski vrseno povecanje obracunskog perioda za utvrdivanje penzijskog osnova
(1. sa deset - na petnaest godina i 2. od 2005. do 2015. periodi se postepeno povecavaju pocev od 17.
do 40. godine osiguranja -2015. godine). Na ovaj nacin dolazi do dosljednije primjene nacela
uzajamnosti, jer je vise naglasena meduovisnost visine penzije s duzinom penzijskog staza i s visinom
placa.
Povecavanjem obracunskog perioda postepeno ce se snizavati nivoi penzija buducih generacija
penzionera.
U slucaju ostvarivanja starosne penzije sa stazom kracim od broja godina koje su predvidene za
utvrdivanje osnovice, tada se penzijski osnov utvrduje na osnovu prosjecne place ostvarene za vrijeme
ukupnog staza osiguranja.

Valorizacija placa, odnosno penzijskog osnova

U cilju zadrzavanja realne vrijednosti ranije ostvarenih placa u cijelom razdoblju, place se prema kretanju
placa svih zaposlenih na teritoriji FBiH valoriziraju.
Valorizacija placa se vrsi prema nivou placa iz godine koja prethodi godini osiguranja iz koje su place uracunate
u penzijski osnov sto znaci da se penzijska osnovica utvrctuje na osnovu prosjeka placa osiguranika
ostvarenih u posljednjih petnaest godina osiguranja, prije osiguranog rizika. Ukupan zbir valoriziranih i
nevaloriziranih placa dijeli se sa 15, i tako dobijeni iznos predstavlja penzijsku osnovicu. Od 2005. do
2015. godine postepeno se povecava razdoblje za utvrctivanje penzijske osnovice - sa 17 na 40 godina. Cilj
valorizacije placa je njihovo dovoctenje na realnu vrijednost placa u casu ostvarivanja prava na penziju.U
slucaju da nosilac osiguranja, odnosno osiguranik ne raspolaze podacima o placi za utvdivanje
penzijskog osnova, za godine za koje ne raspolaze podacima i placi osiguranika kao placa uzima se iznos
prosjecne place u FBiH za te godine uvecan, odnosno umanjen za onoliko koliko je placa osiguranika bila
prosjecno veca, odnosno manja od prosjecne place u FBiH u godinama za koje se raspolaze podacima o
placi osiguranika.

Utvrdivanje visine starosne penzije

Visina starosne penzije odreduje se u procentu penzijskog osnova prema duzini penzijskog staza.
Starosna penzija iznosi za 20 godina 45% penzijskog osnova. Za 2005 I svaku daljnju navrsenu godinu
1,50%. Od 2005. godine starosna penzija ne moze iznositi vise od 75% penzijskog osnova.
Starosna penzija u godini u kojoj osiguranik ostvaruje pravo na penziju prethodno se uskladuje od 1.
januara, a prema kretanju placa u decembru prethodne godine u odnosu na cijelu prethodnu godinu.
Maksimalna penzija sa svim dodacima kod utvrdlvanja ne moze biti visa od iznosa dva puta prosjecne
place uskladene sa procentom porasta penzije u godini u kojoj se odreduje starosna penzija.

Osnovica za odredivanje invalidskih penzija i utvrdivanje invalidskih penzija

52
Penzijski osnov, odnosno penzijska osnovica za odredivanje invalidske penzije utvrduje se, u pravilu,
na isti nacin na koji se odrectuje penzijski osnov za odredivanje starosne penzije.
Kada se invalidska penzija stice sa stazom osiguranja kracim od broja godina predvictenih za
starosnu penziju penzijski osnov se utvrduje na osnovu prosjecne place ostvarene za vrijeme
ukupnog trajanja osiguranja.
Izuzetak predstavlja situacija u kojoj se invalidska penzija ostvaruje u godini u kojoj se za utvrdivanje
penzijskog osnova uzima u obzir samo ta godina.
Kada se invalidska penzija ostvaruje sa stazom osiguranja ostvarenim u godini koja prethodi godini
ostvarivanja prava i u godini ostvarivanja prava, za utvrdivanje penzijskog osnova uzima se placa
ostvarena u godini koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje pravo, bez obzira na to da li je osiguranik u
toj godini ostvario placu.jodnosno naknadu place za najmanje sest mjeseci staza osiguranja.
Izuzetno, placa ostvarena u godini u kojoj se ostvaruje pravo na inva-lidsku penziju uzima se za
utvrdivanje penzijskog osnova kada se invalidska penzija stice samo na osnovu staza osiguranja
ostvarenog u toj godini.
Visina invalidske penzije, osim elemenata o kojima ovisi visina starosne penzije, ovisi jos i od:
 nacina na koji je nastupio rizik invalidnosti i
 pokrivenosti radnog vijeka penzijskog staza
Ako je rizik invalidnosti nastupio kao posljedica nesrece na poslu ill profesionalne bolesti, visina
invalidske penzije ne moze biti manja od iznosa starosne penzije za 40 godina penzijskog staza.
Invalidska penzija u slucaju invalidnosti prouzrokovane bolescu ili povredom van rada odreduje se od
penzijskog osnova zavisno od duzine penzijskog staza i pokrivenosti radnog vijeka penzijskim stazom.
Invalidska penzija ne moze biti veca od 75% pd penzijskog osnova.

Odredivanje porodicne penzije

Osnovica za odredivanje porodicne penzije jeste penzija koja je pripadala ili bi pripadala pokojnom
osiguraniku u casu njegove smrti.
Visina porodicne penzije odreduje se u procentu od iznosa starosne, odnosno invalidske penzije,
zavisno od broja clanova porodice koji imaju pravo na tu penziju.
Porodicna penzija odreduje se u sljedecoj visini, i to:
 jednog clana porodice 70% od penzijskog osnova;
 dva clana porodice 80% od penzijskog osnova;
 tri clana porodice 90% od penzijskog osnova;
 cetiri clana porodice 100% od penzijskog osnova
Ako pravo na porodicnu penziju imaju razvedeni bracni drug i bracni drug iz novog braka
osiguranika, odnosno korisnika penzije, odreduje se jedna porodicna penzija u visini koja pripada
jednom clanu porodice. Ta penzija dijeli se na jednake dijelove.
Ukoliko nekom od korisnika porodicne penzije prestane pravo na penziju ili mu bude obustavljena
isplata porodicne penzije, preostalim korisnicima penzije odreduje se nov iznos porodicne penzije.

Osnovica za novcanu naknadu za fizicku onesposobljenost I utvrdivanje njene visine

Osnovica za utvrdivanje visine naknade za fizicku onesposobljenost je najnizi iznos penzije, odnosno
najniza penzija. Najnizi iznos penzije ne moze biti manji od 60% od prosjecne penzije isplacene u
decembru prethodne godine, uskladene sa procentom porasta penzija u godini u kojoj se isplacuje
najnizi iznos penzije.
Novcana naknada za fizicku onesposobljenost se utvrduje prema procentu fizicke
onesposobljenosti i izvrsava se u odgovarajucem procentu od osnova te iznosi:

53
 Za fizicku Stepen Novcana naknada izrazena
onesposobljenost od kao procenat od osnove

100% 1 60%
90% 2 54%
80% 3 48%
70% 4 42%
60% 5 36%
50% 6 30%
40% 7 24%
30% 8 18%

Osiguranik ima pravo na novcanu naknadu od momenta nastupanja fizicke onesposobljenosti

ukoliko je zahtjev za naknadu podnesen u roku od 6 mjeseci od dana nastupanja fizicke
onesposobljenosti. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka predvictenog perioda, osiguranik ima pravo
na novcanu naknadu od prvog dana u mjesecu nakon podnosenja zahtjeva kao i retroaktivno za sest
mjeseci.

Uskladivanje penzija
U svim savremenim zemljama kada se zbog kretanja u drustveno-ekonomskom razvoju, posebno u
kreditno-monetarnom sektoru jave inflacioni procesi, postavlja se kao urgentno pitanje zastita onih
kategorija stanovnistva cija su primanja fiksne naravi. To se narocito odnosi na uzivaoce prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja.
U skladu sa ovakvim savremenim pristupom jedno od osnovnih polazista sistema penzijskog i
invalidskog osiguranja je da place koje radnici ostvare svojim ukupnim radom cine osnovu i za
uspostavljanje odgovarajucih odnosa i prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Iz ovakvog polazista
proistekli su
 pravo na uskladivanje penzija s kretanjem nominalnih placa svih zaposlenih radnika na teritoriji
entiteta BiH
 pravo na konacno uskladivanje penzija koje se vrsi pocetkom kalendarske godine za cijelu
prethodnu godinu.
Ukoliko penzijska sredstva koja posjeduje nosilac osiguranja (u daljem tekstu: raspoloziva sredstva)
nisu jednaka troskovima, sto podrazumijeva administrativne troskove i penzije u iznosu utvrdenom u
skladu sa Zakonom za mjesec za koji se vrsi isplata penzija, vrsi se ponovni obracun penzija tako sto se
iznosi penzija za taj mjesec mnozi sa utvrdenim koeficijentom.
U slucaju da su raspoloziva sredstva manja od troskova, koeficijent se utvrduje tako sto se sredstva
potrebna za administrativne troskove i sredstva potrebna za isplatu svih penzija do minimalnog
iznosa za taj mjesc oduzimaju od raspolozivih sredstava. Iznos potreban za isplatu minimalnog iznosa
penzija svim penzionerima utvrduje se mnozenjem broja korisnika penzijskog osiguranja sa
minimalnom penzijom. Iznos koji se dobije kada se administrativni troskovi i penzije do minimalong
iznosa oduzrnu od raspolozivih sredstava za taj mjesec dijeli se sa iznosom potrebnim da se izvrsi
isplata svim penzionerima u torn mjesecu, na osnovu penzije u iznosu utvrdenom u skladu se
Zakonom, nakon oduzimanja administrativnih troskova i iznosa potrebnog za isplatu minimalnih
penzija svim penzionerima.
Kada su raspoloziva sredstva manja od troskova, sve penzije osim minimalne penzije mnoze se
koeficijentom.
U slucaju da su raspoloziva sredstva veca od troskova, koeficijent se utvrduje oduzimanjem
sredstava potrebnih za administrativne troskove od raspolozivih sredstava. Iznos koji se dobije
oduzimanjem administrativnih troskova od raspolozivih sredstava, dijeli se sa iznosom potrebnim da se
izvrsi isplata svim penzionerima u torn mjesecu, na osnovu penzije u iznosu utvrdenom u skladu sa
Zakonom, nakon oduzimanja administrativnih troskova.

54
Kada su raspoloziva sredstva veca od troskova, koeficijent se odnosi na sve penzije. Svaka pojedina
penzija utvrctena u skladu sa Zakonom mnozi se koeficijentom.

Koristenje I prestanak prava iz penzijskog I invalidskog osiguranja

Osnovna prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja sticu se i dospijevaju danom ispunjavanja i ne
mogu zastarjeti.

Koristenje prava
Penzija se isplacuje uzivaocu od dana ispunjavanja uslova propisanih za sticanje tih prava, ako je
zahtjev podnesen u roku od sest mjeseci od dana ispunjavanja tih uslova. Ukoliko je zahtjev podnijet
po isteku tog roka, isplacuje se pripadajuci iznos od dana podnosenja zahtjeva i za sest mjeseci unazad.
Osiguraniku koji se u casu podnosenja zahtjeva za penziju nalazi u radnom odnosu ili obavlja
drugu djelatnost po osnovi koje je osiguran, starosna penzija se isplacuje od prvog dana po
prestanku radnog odnosa.
Prava po osnovi invalidnosti, odnosno tjelesnog ostecenja, pripadaju od dana nastupa rizika. Dan
nastanka rizika uzima se dan utvrdivanja invalidnosti od strane strucnog organa.
Ukoliko se prava iz invalidskog osiguranja ostvaruju poslije prestanka radnog odnosa, odnosno
djelatnosti po osnovi koje je lice bilo osigurano, a rizik ili rizici nastupili kasnije, prava se mogu priznati
unatrag, ali najvise za sest mjeseci od podnosenja zahtjeva.

Ogranicavanje, obustavljanje i prestanak prava

Osiguranik sa promjenjenom radnom sposobnoscu koji je stekao pravo na odgovarajuce zaposlenje sa ili
bez prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije gubi pravo na odgovarajucu novcanu naknadu, ako bez
opravdanog razloga:
 stupi na prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju ili prekine vec zapocetu dokvalifikaciju, odnosno
prekvalifikaciju;
 odbije da radi na odgovarajucem radnom mjestu.
Korisniku penzije koji je penziju ostvario prije navrsenja 40 godina penzijskog staza, odnosno 65
godina zivota, kao i korisniku invalidske penzije koji zasnuje radni odnos ili zapocne da obavlja
samostalnu profesionalnu djelatnost, odnosno privrednu ili usluznu djelatnost penzija se ne isplacuje za
to vrijeme, a najduze do 40 godine penzijskog staza, odnosno 65 godina.
Korisniku porodicne penzije koji zasnuje radni odnos, odnosno zapocne da obavlja samostalnu
djelatnost, penzija se ne isplacuje za to vrijeme.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju smrcu korisnika. Prije toga mogu prestati samo
ako se, u odgovarajucem postupku, naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uslovi za sticanje tih prava.
Prava stecena po osnovu invalidnosti uslovljena su postojanjem takvog stanja. Zbog toga, ako nastupe
promjene usljed kojih se utvrcteno pravo gubi ili mijenja, odnosno stice neko drugo pravo, pravo se
gubi ili mijenja, odnosno stice, od dana nastale promjene. Ovo se ne odnosi na steceno pravo na
invalidsku penziju, osim kada korisnik penzije sam to trazi.
U slucaju da osiguranik, odnosno korisnik penzije stekne pravo na dvije ili vise penzija, moze koristiti
samo jednu penziju i to po vlastitom izboru, jer je zabranjena kumulacija penzija bez obzira na njihovu
vrstu.

55
SOCIJALNO OBEZBJEDENJE NEZAPOSLENIH

OPCA PITANJA IZ OKVIRA SOCIJALNOG OBEZBJEDENJA NEZAPOSLENIH

Socijalno obezbjedenje nezaposlenih je u stvari obezbjedenje materijalne i socijalne sigurnosti
nezaposlenih lica za vrijeme privremene nezaposlenosti. Kao takvo, ono predstavlja sistem mjera koje
jedna drustvena zajednica uspostavlja i to kako u cilju materijalnog obezbjedenja za vrijeme
privremene nezaposlenosti, tako i sa svrhom pronalazenja mogucnosti uvrstavanja nezaposlenih lica u
proces rada.
U pitanju je socijalni rizik koji spada u grupu radnih rizika, jer se radi o riziku nezaposlenosti i
materijalnih neobezbjedenosti nezaposlenih. U uzem smislu pod osiguranim rizikom podrazumijeva se
gubitak zarade kako se on definira nacionalnim zakonodavstvom - zbog nemogucnosti za zasticenu
osobu, koja je sposobna i raspoloziva za posao, da dobije odgovarajuce zaposlenje.

Pravni izvori socijalnog obezbjedenja nezaposlenih

Nadleznost za uredenje pitanja zaposlenosti i zaposljavanja da ona proisticu iz Okvira sporazuma o
Federaciji Bosne i Hercegovine i Dejtonskog sporazuma. Iz tih odredbi moze se izvesti zakljucak o
nadleznosti FBiH i kantona o obavrjanju nekih od tih poslova koji se dijelom odnose i na zaposljavanje.
Smatra se da se to prvenstveno odnosi na socijalnu sigurnost nezaposlenih lica, odnosno na
materijalno obezbjedenje nezaposlenih, osiguranja za te potrebe, kao organizaciju sluzbi za obavljanje
tih poslova.
Prema tome, u zajednicku nadleznost Federacije Bosne i Hercegovine i kantona spada socijalna politika,
a u okviru te nadleznosti federalna vlast ima pravo utvrdivati politiku i donositi zakone. Kantoni, iz
domena zajednicke nadleznosti, mogu takoder utvrdivati "svoju" politiku i provoditi zakone koji se ticu
bilo koje vrste zajednicke nadleznosti. Osim toga, kantoni su jedino nadlezni za provodenje socijalne
politike i uspostavljanje sluzbi socijalne zastite. Polazeci od navedenih stavova, Federacija Bosne i
Hercegovine uredila je ovu oblast Zakonom o posredovanju u zaposljavanju i socijalnoj sigurnosti
nezaposlenih lica.
Drugu grupu pravnih izvora iz oblasti zaposljavanja cine kantonalni zakoni. Poseban izbor iz ove oblasti
predstavlja i Zakon o radu. U RS ova materija je uredena posebnim Zakonom o zaposljavanju.

Principi socijalnog obezbjedenja nezaposlenih lica

1) U teoriji socijalnog prava smatra se da je pravo na socijalno obezbjedenje za slucaj
nezaposlenosti zapravo jedan od izraza ostvarivanja prava na rad lica koja su nezaposlena. To
je posljedica misljenja da pravo na rad ima dva oblika ostvarivanja:
 ono se moze ostvariti u obliku prava na zaposlenje i
 u obliku prava na socijalno obezbjedenje za slucaj nezaposlenosti.
2) Pravo na socijalno obezbjedenje za slucaj nezaposlenosti ne moze se svoditi samo na
materijalno obezbjedenje (razne novcane nakande, dodaci, naknade nekih troskova i t. si.), jer
ono obuhvata i niz drugih vaznijih prava (npr. pravo na profesionalnu orijentaciju,
prekvalifikaciju, strucno osposoblja-vanje).
3) Sredstva za zadovoljavanje potreba u oblasti zaposljavanja, kao i rad sluzbi za zaposljavanje
osiguravaju se u skladu sa entitetskim, ali i FBiH i kantonalnim zakonom.
4) Entitetski zakon o posredovanju u zaposljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica pociva
na nacelu uzajamnosti i solidarnosti, kao i na nacelima socijalne sigurnosti i ocuvanja stecenih
prava, ravnopravnosti i nacela zakonitosti

Krug lica obuhvacenih socijalnim obezbjedenjem za slucaj nezaposlenosti i njihova prava

56
Entitetski zakonodavci su izricito predvidjeli da se posredovanje u zaposljavanju odnosi na
 nezaposlena lica koja traze posao i na
 zaposlena lica koja traze promjenu zaposljavanja s poslodavcem kojem je potreban zaposlenik
radi zasnivanja radnog odnosa, odnosno zakljucivanja ugovora o radu ili radnog angazmana, u
skladu sa zakonom.
Nezaposlenim licem smatra se lice koje nije u radnom odnosu, a koje:
 je sposobno za rad;
 se moze zaposliti po propisima o radu;
 je evidentirano u sluzbi za zaposljavanje kao trazitelj zaposlenja;
 se redovito javlja;
 nije vlasnik ili vecinski suvlasnik preduzeca ili drugog pravnog lica;
 ne obavlja samostalno profesionalnu i privrednu djelatnost;
 nije redovan ucenik, redovni student ili penzioner.
Novcana naknada, zdravstveno osiguranje i penzijsko i invalidsko osiguranje nezaposlenim licima
osigurava se pod uslovima, na nacin i za vrijeme utvrdeno propisom kantona, a sam obim ovih prava
utvrduje sluzba za zaposljavanje, uz saglasnost kantonalnog organa uprave nadleznog za oblast rada i
zaposljavanja. U RS ova pitanja su regulirana zakonom.
Zdravstveno osiguranje, osim nezaposlenim licima, osigurava se i clanovima njihovih porodica.
Penzijsko i invalidsko osiguranje osigurava se nezaposlenim licima najmanje dok traje njihovo pravo na
novcanu pomoc.

Modeli osiguranja za slucaj nezaposlenosti

U okviru prvog modela osiguranja za slucaj nezaposlenosti ovo osiguranje se javlja kao samostalna
grana socijalnog osiguranja sa posebnim uredenjem i doprinosima (SR Njemacka, Austrija, Poljska)
U drugom modelu ovo osiguranje se posmatra kao nesamostalni dio obuhvatnog nacionalnog sistema
socijalne sigurnosti (npr. u V. Britaniji, Norveskoj)
S aspekta obezbjedenja sredstava za ovu vrstu osiguranja, odnosno njegovog finansiranja, evropske
zemlje se grupiraju:
 na zemlje koje ovu vrstu osiguranja pokrivaju pretezno kroz doprinose i koje daju pomoc u
slucaju nezaposlenosti (Francuska, SR Njemacka, Spanija);
 zemlje u kojima je udio drzave u finansiranju ovog osiguranja veoma veliki i koje daju pomoc
neovisno od dohotka (npr. Velika Britanija);
 zemlje u kojima se primjenjuje "mjesoviti" sistem (Italija, Holandija, Svedska, Danska) u okviru
kojeg se doprinosi za slucaj nezaposlenosti utvrduju jedinstvenim stopama i tako se
obezbjeduju dosta velika sredstva za ovo osiguranje.
Pojedini autori u Evropi akcentiraju neka zajednicka zapazanja kroz izucavanje pojedinih instituta, pa
naglasavaju da postoje slijedeci dopunski sistemi:
 Opci program minimalnog osiguranja u privredi (Belgija, Danska, VBritanija, Italija, Norveska i
Poljska);
 Osiguranje nezaposlenih koji nisu zasticeni osiguranjem u slucaju nezaposlenosti, kao socijalni,
dopunski program za osiguranje nezaposlenih, sa dugim vremenom cekanja - pomoc za
nezaposlene (Svicarska);
 Mjesoviti sistem pomoci nezaposlenim u kome se pomoc daje samo licima koja ispunjavaju opce
uslove za osiguranje u slucaju nezaposle-nosti (SR Njemacka, Austrija, Francuska, a djelomicno
i u: Svedskoj, Grckoj, Portugaliji)

Organizacione forme
I u ovom osiguranju primjenjuju se
 model samoupravljanja, u smislu Bizmarkovih teza da su pravni nosioci socijalnog osiguranja
neovisni od drzave i da njih vode predstavnici osiguranika i njihovih poslodavaca u samoupravi
(Belgija, SR Njemacka, Francuska, Holandija).
57
  U drugim drzavama provodenje organizacije osiguranja je neposredno pod upravom drzave,
odnosno njenih institucija i vlastitih sluzbi (npr. V. Britaniji, Norveskoj).
 Kao treci model javlja se mjesoviti model po kojem se osiguranje za slucaj nezaposlenosti u
drzavnoj upravi organizira u okviru drzavnog aparata, a za ostale oblasti osiguranje se
organizira po prvom modelu - modelu samo¬upravljanja (npr. u Austriji, Poljskoj, Svicarskoj).

Zasticene osobe
U jednom broju drzava (Norveska, Svicarska, V. Britanija i dr.) osiguranjem od nezaposlenosti
obuhvataju se svi radnici iz javnog i privatnog sektora.
Druge drzave ovo osiguranje predvidaju samo za privatni sektor (npr. Italija i Spanija).
Trecu grupu cine zemlje koje se drze samo minimuma iz Konvencije MOR-a broj 168, koji se svodi na
85% radnika. U ovom slucaju iskljuceni su, u pravilu, "pomazuci" clanovi porodice ili lica koja zbog
niskog i neredovnog dohotka nisu tretirana kao "regularni" radnici.

Davanja u slucaju nezaposlenosti i njihove vremenske ogranicenosti

Davanje za slucajeve nezaposlenosti, odnosno nedobrovoljnog gubitka zaposlenja predvidena su u
svim zemljama i ona se ostvaruju u vidu naknade place.
Osiguranik koji zeli da ostvari ovo pravo treba:
 Dokazati svoju pripadnost fondu, zajednici, odnosno drugom subjektu kod kojeg je osiguran,
 dokazati svoju sposobnost za rad i otkloniti sumnje u pokusaj zloupotrebe tog prava
Minimalni rok uplate osiguranja varira od zemlje do zemlje i krece se od 28 sedmica u okviru jedne
godine (Holandija), odnosno 54 sedmice u toku dvije godine (Portugal) do jedne godine u okviru
posljednje dvije godine (V. Britanija). U Svedskoj i Danskoj mora se dokazati jedno kratko vrijeme
zaposlenja i barem godina dana pripadnosti nekoj kasi osiguranja za slucaj nezaposlenosti.
Opce je pravilo da se davanja u slucaju nezaposlenosti vrse samo registriranim, radno sposobnim
licima, voljnim za rad i siromasnim (izuzetak je Svedska), a ispitivanje tih uslova svaka drzava
regulira svojim propisima.
Pravilo je da se naknade i pomoci za slucaj nezaposlenosti daju za ograniceno vrijeme. Vremenski
period davanja varira kako od drzave do drzave, tako i ovisno od drugih kriterija (starost,
profesija, oblast, trajanje osiguranja itd.). Prema Konvenciji MOR-a broj 18 taj period obuhvata
najmanje 28 sedmica.

Sistem socijalnog obezbjedenja nezaposlenih u entitetima BIH

Sistem socijalnog obezbjedenja nezaposlenih u oba entiteta Bosne i Hercegovine je socijalno
obezbjectenje za vrijeme privremene nezaposlenosti i predstavlja skup mjera koje drustvo preduzima u
svrhu materijalnog obezbjedenja za vrijeme privremene nezaposlenosti radnika, sluzbenika,
namjestenika, kao i u svrhu pronalazenja mogucnosti (zaposljavanja, prioritetno i neposredno, odnosno
putem profesionalne orijentacije, profesionalne rehabilitacije, zdravstvene zastite i dr.) da se radnika,
sluzbenika, namjestenika, slo prije ukljuci u proces rada i tako postane zaposlenik u smislu propisa o
radu.

Krug lica obuhvacenih socijalnim obezbjedenjem za slucaj nezaposlenosti

Iz entitetskih zakona o ovoj materiji proizlazi da se u krug lica obuhvacenih socijalnim obezbjedenjem
za vrijeme privremene nezaposlenosti uvrstavaju ona lica koja:
 nisu zaposlena;
 se mogu zaposliti prema propisima o radu, odnosno koja su navrsila petnaest godina zivota i
koja imaju opcu zdravstvenu sposobnost, a nisu zakljucili ugovor o radu;
 aktivno traze zaposlenje;

58
  su prijavljena na evidenciju nezaposlenih kao trazioci zaposlenja kodnadlezne sluzbe
zaposljavanja;
 ne obavljaju samostalnu profesionalnu i ekonomsku djelatnost, odnosno koja nisu radno
angazirana po nekom drugom osnovu osim ugovora u radu;
 nisu redovni ucenici, redovni studenti ili penzioneri

Osiguranje za slucaj nezaposlenosti

U sadasnjem sistemu vlasti predvideno je obavezno osiguranje za slucaj nezaposlenosti. Prema torn
nacelu obavezno su osigurani kod zavoda za zaposljavanje lica u radnom odnosu, kao i lica koja po
drugom osnovu ostvaruju pravo rada.
U Republici Srpskoj izracito je predvideno da se postojanje ovog osiguranja dokazuje podacima o
upisanom stazu osiguranja u radnu knjizicu radnika, odnosno nezaposlenog lica, a podnosenjem prijave
za zdravstevno i penzijsko-invalidsko osiguranje smatra se da je istovremeno izvrseno i osiguranje za
slucaj nezaposlenosti.
Za razliku od FBiH, u RS, osim obaveznog osiguranja za slucaj nezaposlenosti, predvidena je i
mogucnost uvodenja dobrovoljnog osiguranja.

Prava iz socijalnog obezbjedenja za slucaj nezaposlenosti

Osigurani rizik nezaposlenosti obuhvata sljedeca prava:
 Pravo na novcanu naknadu;
 Pravo na zdravstveno osiguranje;
 Pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje;
 Druga prava i mogucnosti.

1) Nezaposleno lice ima pravo na novcanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti ako je
uplacivalo doprinos za slucaj nezaposlenosti najmanje osam mjeseci neprekidno u posljednjih 12
mjeseci, ill najmanje osam mjeseci sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci.
U RS trazi se jos jedan dodatni uslov, a to je da je nezaposlenom lieu, u smislu Zakona o radu, prestao
radni odnos bez njegovog zahtjeva, saglasnosti ili krivice.
U FBiH posebno je predvideno da nezaposleno lice nema pravo na novcanu naknadu
 kad je svjesno doprinijelo prestanku radnog odnosa i
 kad se utvrdi da je dobrovoljno napustilo posao bez opravdanog razloga
Visina novcane naknade za vrijeme privremene nezaposlenosti iznosi:
 za nezaposlena lica koja imaju staz osiguranja od osam mjeseci 30%, i to sest mjeseci;
 za nezaposlena lica koja imaju staz osiguranja od 10 do 25 godina 35%, i to devet mjeseci;
 za nezaposlena lica koja imaju staz osiguranja vise od 25 godina 40%, ito dvanaest mjeseci.
Osnovica za utvrdivanje visine ove naknade u FBiH je prosjecna placa u kantonu ostvarena u
prethodnom tromjesecju, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.
U RS takoder novcana naknada utvrduje se u ovisnosti od duzine staza osiguranja i prosjecne place
osiguranika.
2) Veoma znacajno pravo nezaposlenih lica je i pravo na zdravstvenu zastitu i druga prava iz
zdravstvenog osiguranja, koja se osiguravaju u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju i
zdravstvenoj zastiti
3) I pravo na penzijsko-invalidsko osiguranje osigurava se u skladu sa propisima o penzijsko-
invalidskom osiguranjuj
4) Nezaposlenim licima, osim navedenih prava, predvidena su i druga prava i mogucnosti (npr. pravo
na informiranje o mogucnostima i uslovima zaposlja-vanja, pravo na posredovanje u zaposljavanju,
pravo na savjetovanje u izboru zanimanja, pravo na strucno osposobljavanje i pripremu za
zaposljavanja...).

Prekid, odnosno obustava prava i gubitak, odnosno prestanak prava

59
Isplata novcane naknade nezaposlenim licima FBiH prekida se dok se:
 otpremninom ill drugim vidom naknade koju isplacuje poslodavac nadoknaduje iznos novcane
naknade na koju ima pravo;
 nezaposlena lica nalaze se na izdrzavanju kazne zatvora, na osnovu pravomocne sudske
presude;
 nezaposlena lica nalaze se na odsluzenju vojnog roka;
 zenama porodiljama isplacuje novcana naknada, u skladu sa zakonom
U RS je pod naslovom: "Mirovanja prava" predvidena obustava prava po bilo kojem osnovu u okviru
rizika nezaposlenosti, a ne samo isplate novcane naknade cinom zasnivanja radnog odnosa ili
ostvarivanja prava na naknadu place po bilo kom osnovu.

SOCIJALNA PRAVA BIVSIH BORACA, VOJNIH INVALIDA I DRUGIH ZRTAVA RATA

Pojam zrtava rata

lz Zenevskih konvencija I-IV o zastiti zrtava rata iz 1949. i Zenevskih dopuriskih protokola I-II iz 1977.
mogu se uociti koje se grupacije lica smatraju zrtvama rata.
Na Prvoj haskoj konferenciji o zakonodavstvu bivsih boraca i drugih zrtava rata, koja je odrzana u
novembru 1958. kao i na Drugoj, koja je odrzana 1966. godine istog foruma i iz stavova Svjetske
organizacije bivsih boraca, pod pojmom zrtava rata podrazumijevaju se sljedeca lica:
 bivsi borci;
 ucesnici pokreta otpora;
 ratni zarobljenici;
 ratni i mirnodopski vojni invalid!;
 deportovana lica;
 ratne i mirnodopske vojne udovice i sirocad;
 druga lica odredena nacionalnim zakonodavstvom.
Kao glavne karakteristike zrtava rata javljaju se
 gubitak ili bitno smanjenje funkcionalnih opcih i radnih sposobnosti, kao i normalnih mogucnosti
odgovarajuceg rasta i razvoja kod djece i omladine;
 bitno otezane mogucnosti za normalno zadovoljavanje svakodnevnih zivotnih potreba, posebno
potreba egzistencijalne prirode (stanovanje, ishrana, odjeca, obuca), koje bi omogucile
uklanjanje neposredne opasnosti hronicnog oboljenja i nastupanja invalidnosti, kao posljedice
nepovoljnih uslova zivota.
Tim prije kada se ima u vidu da pod uticajem nepovoljnih uslova zivota invalidnost, kao pojava javlja se
u vidu potencijalne mogucnosti prelaska (i transformacije) iz redova svih zrtava rata u neposredno
pogodene invalide.

Nastanak pravnih odnosa socijalnog prava ratnih vojnih invalida

Nastanak pravnih odnosa socijalnog prava ratnih vojnih invalida pretpostavlja ispunjavanje
sva ova:
 pravni osnov, odnosno utvrdivanje statusa zasticenog lica,
 stupanje zasticenog (socijalnog) slucaja, odnosno rizika i
 zahtjev, odnosno ava lica pogodenog tim slucajem

Postojanje pravnog osnova socijalnog prava ratnih vojnih invalida

U smislu pozitivnih zakonskih odredbi iz oblasti boracko-invalidske zastite,(ratnim vojnim invalidima i
uzivaocima invalidskih prava smatraju se lica:
 koja su kao vojna lica Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno ranije pripadnici Armije

60
 RBiH, i Hrvatskog vijeca obrane, ill pripadnici Ministarstva unutrasnjih poslova sudjelovali u
odbrani domovine od pocetka agresije, pa do 22. aprila 1996. godine zadobili ranu, povredu,
ozljedu, ill bolest, pa zbog toga je nastupilo ostecenje organizma najmanje za 20%,
 koja naknadno steknu uslove za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, ako su
prethodno proglaseni mirnodopskim vojnim invalidima. U ovom slucaju invaliditet se utvrduje
prema ukupnom ostecenju organizma po oba osnova.,
Drugu grupu vojnih invalida cine mirnodopski vojni invalidi, koji nakon 22. aprila 1996. godine, bez svoje
krivice budu ranjeni povrijecteni ili ozlijedeni, pa je uslijed toga doslo do tjelesnog ostecenja za 20% i da
je do toga doslo kada su imali svojstvo:
 vojnog lica u sluzenju obaveznog roka u Vojsci Federacije Bosne I Hercegovine;
 pitomca u vojnoj skoli ili
 ucesnikanavojnojvjezbirezervnogsastava.,
Mirnodopski vojni invalidi su i lica koja pod navedenim uslovima i okolnostima usljed bolesti ili
pogorsanja bolesti zadobiju ostecenje organizma najmanje za 60%.

Nastupanje zasticenog slucaja kao uslova nastanka pravnih odnosa ili socijalnih prava V.I.
To se utvrduje posebnim postupkom. Svojstvo vojnog invalida moze se steci na osnovu ostecenja
orga-nizma koje je nastalo usljed rane, povrede ili ozljede zadobijene pod zakonom utvrdenim
okolnostima, koja je ostavila vidne tragove.
Prema tome procentu invaliditeta, vojni invalidi razvrstavaju se u deset grupa invaliditeta, i to:
 I grupa - invalidi sa 100% invaliditeta kojima je za redovan zivot potrebna njega i pomoc od
strane drugog lica;
 II grupa - invalidi sa 100% invaliditeta;
 III grupa - invalidi sa 90% invaliditeta;
 IV grupa - invalidi sa 80% invaliditeta;
 V grupa - invalidi sa 70% invaliditeta;
 VI grupa - invalidi sa 60% invaliditeta;
 VII grupa - invalidi sa 50% invaliditeta;
 VIII grupa - invalidi sa 40% invaliditeta;
 IX grupa - invalidi sa 30% invaliditeta;
 X grupa - invalidi sa 20% invaliditeta.
Nadlezni federalni organ uprave za pitanja boraca i invalida odbrambeno- oslobodilackog rata donosi
propis o utvrctivanju procenta vojnog invaliditeta prema stepenu ostecenja organizma i drugim
uslovima i kriterijima za utvrdivanje vojnog invaliditeta i ortopedskog dodatka.
Kao procenat vojnog invaliditeta u navedenim slucajevima uzima se odgovarajuci procenat od
cjelokupnog ostecenja, s tim sto po osnovu nastanka ostecenja organizma koje se pogorsalo ne moze
vise iznositi od 80%, s obzirom na prirodu bolesti i njen razvitak, trajanje i tezinu ratnih napora,
odnosno napora pri vrsenju vojne sluzbe, kao i s obzirom na druge okolnosti koje su u pojedinom
slucaju uticale na bolest.
Ovako utvrden procenat vojnog invaliditeta (po osnovu pogorsanja bolesti) ne moze se kasnije
povecavati bez obzira na daljnje pogorsanje ostecenja organizma.
Zakonodavac je predvidio vise slucajeva prestanka prava iz oblasti socijalnih prava bivsih boraca i
clanova njihovih porodica.
 Prava prestaju usljed smrti uzivaoca, kao i u slucajevima kada se i inace ne mogu ostvarivati
a) sluzenje u neprijateljskoj vojsci,
b) samoranjavanje ili samopovredivanje,
c) osuctivanost za odredena krivicna djela;

61
  Pravo na porodicnu invalidninu i ostala prava prestaju bracnom drugu i djeci njihovim
stupanjem u brak, ukoliko se ne radi o djeci, usvojenicima i pastorcadima do navrsenih 15
godina zivota, i ako su na redovnom skolovanju do 25. godine zivota;
 Pravo na porodicnu invalidninu i ostala prava prestaju bracnom drugu koji ne vrsi roditeljsku
duznost prema djeci sa kojom koristi porodicnu invalidninu, a na osnovu odluke nadleznog
organa, odnosno organa starateljsrva.
Lice kojem su na osnovu amnestije ili pomilovanja ukinute pravne posljedice presude po kojoj nije
moglo ostvariti prava ili su mu prava prestala, moze ostvariti prava najranije od prvog dana narednog
mjeseca poslije donosenja akta o amnestiji ili pomilovanju.
Ako se protiv vojnog invalida ili korisnika porodicne invalidnine vodi krivicni postupak zbog krivicnih
djela koja predstavljaju smetnju za ostvarivanje prava za vrijeme dok se nalazi u pritvoru porodici se
isplacuje polovina njegove invalidnine i ortopedskog dodatka. Ukoliko krivicni postupak bude
obustavljen pravosnaznom odlukom ili bude donesena oslobactajuca presuda ili bude optuzba
odbijena, ali ne zbog nenadleznosti, obustavljena polovina ce se isplatiti vojnom invalidu, odnosno
korisniku porodicne invalidnine.

Zahtjev, odnosno izjava pogodenog lica zasticenim slucajem kao uslov nastanka pravnih
odnosa iz oblasti socijalnog prava vojnih invalida

Zahtjev lica pogodenog zasticenim slucajem pokrivenim vazecim zakonom je treci uslov za nastanak pravnih
odnosa iz oblasti socijalnog prava vojnih invalida.
U Zakonu o pravima boraca i clanova njihovih porodica posebno se regulira ostvarivanje prava i postupak za
ostvarivanje prava. Moze doci do prividnog objedinjavanja navedenih postupaka, jer se osnovano
pretpostavlja da lice koje podnosi zahtjev za utvrdivanje vojnog invaliditeta, istovremeno podnosi i zahtjev
za ostvarivanje prava iz ove grane socijalnog osiguranja.
U Zakonu o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca posebno se regulira postupak za
ostvarivanje prava a u Prijedlogu zakona o pravima boraca i clanova njihovih porodica ostvarivanje
prava i postupak za ostvarivanje prava. I u jednom i u drugom slucaju radi se zapravo o dva postupka
i to o postupku za ostvarivanje prava i o postupku za utvrdivanje invaliditeta. Ova dva postupka ne
mogu se poistovjecivati.
Do poistovjecivanja ova dva postupka dolazi u slucaju utvrdivanja invaliditeta, jer se osnovano
pretpostavlja da lice koje je podnijelo zahtjev za pokretanje postupka za utvrdivanje invaliditeta,
istovremeno podnosi i zahtjev za ostvarivanje prava po propisima o vojnim invalidima.

ELEMENTIPRAVNIH ODNOSA IZ SOCIJALNOG PRAVA VOJNIH INVALIDA

Elementi i ovog pravnog odnosa su:
 subjekti pravnih odnosa socijalnog prava vojnih invalida;
 prava i obaveze iz pravnog odnosa socijalnog prava vojnih invalida;
 objekt, odnosno socijalna prestacija iz pravnog odnosa socijalnog prava vojnih invalida.

Subjekti pravnih odnosa socijalnog prava vojnih invalida

Subjekti pravnih odnosa socijalnog prava vojnih invalida su:
 zasticena lica, odnosno subjekti pravnih odnosa socijalnog prava vojnih invalida i
 organ uprave nadlezan za poslove iz oblasti socijalnog prava ratnih vojnih invalida.
1) Predvidena prava imaju sljedeca lica:
 vojni invalid!;
 clanovi porodica poginulih boraca, umrlih boraca ili boraca koji su proglaseni nestalim;
 clanovi porodica poginulih pripadnika Ministarstva unutrasnjih poslova, umrlih pripadnika ili
pripadnika koji su proglaseni nestalim.
62
2) Predvidena prava ne mogu ostvariti:
 lica koja se nalaze u sastavu neprijateljske vojske ili su prebjegla na stranu neprijatelja,
odnosno u neprijateljsku vojsku;
 lica koja su se sama ranila ili povrijedila radi izbjegavanja vojne ili druge sluzbe sa ciljem
odbrane i bezbjednosti Federacije BiH;
 lica osudena pravosnaznom sudskom presudom zbog izvrsenja tezih krivicnih djela protiv
ustavnog poretka BiH, Federacije BiH, krivicnih djela protiv bezbjednosti covjecanstva i
medunarodnog prava i krivicnih djela protiv oruzanih snaga Federacije BiH.
Osnovna prava nemaju ni clanovi porodice lica koja su navedena, kao i oni clanovi porodice koji su
osudivani za krivicna djela pod tackom tri.
Porodica poginulog borca je porodica lica koje je u vrijeme odbrambeno-oslobodilackog rata poginulo,
umrlo ili nestalo vrseci vojne duznosti ili druge duznosti za vojne ciljeve u ratu, odnosno koje je od
rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene u ratu umrlo do okoncanja rata.
Clanovi porodice poginulog borca su i clanovi porodice lica koje je poginulo, umrlo ill nestalo pod
okolnostima predvidenim zakonom. Clanovi poginulog borca su:
 bracni drug, djeca rodena u braku ili van braka i usvojena djeca, kao i pastorcad koje je
poginuli, umrli ili nestali borac izdrzavao najmanje posljednju godinu dana prije smrti (ova
grupa clanova porodice smatra se clanovima uze porodice);
 roditelji kao i ocuh i maceha i usvojilac koji su poginulog, umrlog ili nestalogborca izdrzavali
najmanje posljednjih pet godina prije smrti ili koje je borac izdrzavao posljednjih pet godina
prije svoje smrti;
 dedo i nana - djed i baba po ocu i majci.
U uzu porodicu uvrstava se i vanbracni drug borca sa kojim je prije okoncanja rata borac zivio duze
vrijeme, ili krace vrijeme ako s njim ima djecu, a brak nije zakljucen iz opravdanih razloga.
Clanovi porodice vojnog invalida su:
 bracni drug, djeca rodena u braku ili van braka i usvojena djeca, kao i pastorcad koje je vojni
invalid, izdrzavao najmanje posljednju godinu prije smrti, odnosno prije nastupanja invaliditeta
(uze porodice vojnog invalida);
 roditelji, kao i ocuh, maceha ili usvojilac koji su se o vojnom invalidu starali posljednjih pet
godina prije smrti vojnog invalida, ili koje je vojni invalid izdrzavao posljednjih pet godina;
 dedo i nana - djed i baba po ocu i majci.

Kao drugi subjekt pravnih odnosa socijalog prava u ovoj oblasti javljaju se
 nadlezna opcinska sluzba i kantonalni organ uprave i
 nosilac osiguranja.
1) S obzirom da se radi o zajednickoj nadleznosti, kantoni su nadlezni, da osim federalne politike iz
ove oblasti, utvrduju svoju politiku i da provode zakone iz ove oblasti. Iz takvih ustavnih odredbi
slijedio bi i zakljucak da su kantoni nadlezni da ureduju i pitanje subjekta koji odlucuje u prvom
stepenu.
2) Drugi subjekt koji rjesava u prvom stepenu je nosilac osiguranja, koji rjesava o pravima na
invalidninu i porodicnu penziju.

Prava i obaveze iz pravnih odnosa socijalnog prava vojnih invalida

Osnovna prava vojnog invalida su:
 licna invalidnina;
 dodatak na njegu i pomoc od strane drugog lica;
 ortopedski dodatak;
 zdravstvena zastita i novcana naknada u vezi sa ostvarivanjem zdrvastvene zastite;
 naknada za ishranu i smjestaj za vrijeme putovanja i boravka u drugommjestu.
63
Prema tome, iz kruga osnovnih prava izostavljena su prava na:
 stalni invalidski dodatak,
 banjsko i klimatsko lijecenje,
 besplatnu i povlastenu voznju i
 pravo na putnicko vozilo.
U Prijedlogu zakona o pravima boraca i clanova njihovih porodica, osim nabrojenih osnovnih prava,
predvidena su i slijedeca osnovna prava vojnog invalida:
 pravo na invalidsku penziju,
 pravo na dodatak na penziju,
 pravo po osnovu preostale radne sposobnosti,
 pravo na novcanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

Licna invalidnina
Pravo na licnu invalidninu pripada bez obzira na imovno stanje, na prihod od samostalne djelatnosti,
socijalnog osiguranja ili na prihod ostvaren po bilo kojem drugom osnovu.
Licna invalidnina pripada vojnim invalidima, prema grupi vojnog invaliditeta, a odreduje se u
mjesecnim iznosima.
Osnov za odredivanje mjesecnog iznosa licne invalidnine je prosjecna placa u Federaciji Bosne i
Hercegovine koja je ostvarena u prethodnoj godini. Zapravo, prosjecna mjesecna placa iz prethodne
godine uvecava se za 52% kada je u pitanju mjesecni iznos invalidnine za I grupu invalida koja sluzi
kao osnovica za obracun mjesecnih iznosa licnih invalidnina od II do X grupe.
Mjesecni iznos invalidnina vojnih invalida od II do X grupe odreduje se u procentu od licne invalidnine
vojnog invalida I grupe i iznosi za:
 II grupu 72,47%
 III grupu 54,83%
 IV grupu 40,49%
 V grupu 28,83%
 VI grupu 17,87%
 VII grupu 12,09%
 VIII grupu 5,83%
 IX grupu 4,35%
 X grupu 2,94%
Osnov za odredivanje mjesecnog iznosa licne invalidnine prema odredbama Prijedloga zakona o
pravima boraca i clanova njihovih porodica je prosjecna placa u Federaciji Bosne i Hercegovine i to iz
decembra prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, a visina invalidnine za
grape invaliditeta, odnosno Invalids krece se od 10% osnovice za X grupu do 160% od osnovice za
prvu grupu invalida.
Dodatak za njegu i pomoc drugog lica
Pravo na dodatak za njegu i pomoc drugog lica pripada vojnim invalidima od I do IV grape po
razlicitim zakonskim uslovima. Naime, vojni invalidi od II do IV grupe imaju ovo pravo ako je kod njih
doslo do ostecenja organizma nezavisno od vojnog invaliditeta koje je, zajedno sa vojnim
invaliditetom, jednako ostecenju organizma vojnog invalida I grupe.
Radi ostvarivanja ovog prava vojni invalidi razvrstavaju se u tri stepena, i to:
 u prvi stepen - vojni invalidi I grupe koji su potpuno nesposobni za obavljanje svih osnovnih
zivotnih potreba i kojima je neophodna njega i pomoc drugog lica;
 u drugi stepen - ostali invalidi I grupe, kao i vojni invalidi II, III i IV grupe, cija je nesposobnost
jednaka nesposobnosti vojnih invalida I grupe razvrstanih u prvi stepen dodatka;
 u treci stepen - vojni invalidi od II do VI grupe cija je nesposobnost jednaka nesposobnosti
vojnih invalida I grupe razvrstanih u drugi stepen dodatka.
64
Osnov za odredivanje visine dodatka je mjesecni iznos licne invalidnine vojnog invalida I grupe.
Dodatak mjesecno iznosi za prvi stepen 85,5% od osnova, za drugi 65,95% od osnova, a za treci
stepen 46,17% od osnova.
U slucaju da je korisnik prava dodatka za njegu i pomoc drugog lica smjesten u zdravstvenu ili drugu
organizaciju u kojoj su mu obezbjedeni potrebna njega i pomoc ne pripada mu taj dodatak za vrijeme
preko tri mjeseca.
Korisnik dodatka ima pravo na naknadu iznosa koji je kao obveznik placanja doprinosa na placu platio
za lice koje mu pruza njegu i pomoc sa kojim je zakljucio i ugovor o radnom odnosu.

Ortopedski dodatak
Pravo na ortopedski dodatak imaju vojni invalidi kojima je vojni invaliditet utvrden zbog tezih ostecenja
organizma koja su neposredno posljedica rata, odnosno zadobijene rane, povrede, ozljede ili bolesti
koja je prouzrokovala amputaciju ekstremiteta ili tesko ostecenje funkcije ekstremiteta, kao i zbog
potpunog gubitka vida na oba oka.
Navedena ostecenja organizma razvrstavaju se u cetiri stepena, prema tezini, vrsti i uzroku ostecenja.
Osnov za utvrdivanje visine ortopedskog dodatka je mjesecni iznos licne invalidnine vojnog invalida I
grupe, pa u skladu s tim osnovom visina ortopedskog dodatka iznosi mjesecno:
 za prvi stepen - 28,93% od osnova;
 za drugi stepen - 22,08% od osnova;
 za treci stepen - 14,22% od osnova;
 za cetvrti stepen - 6,88% od osnova.
U slucaju da kod vojnog invalida postoji kombinacija vise ostecenja prvog stepena, ortopedski dodatak
se povecava za 25%.
S obzirom da se u novim zakonskim rjesenjima predlaze da i za odredivanje visine ortopedskog
dodatka sluzi prosjecna placa u Federaciji Bosne i Hercegovine iz decembra prethodne godine, razlicita
je i visina ortopedskog dodatka koji se opet odreduje za cetiri stepena (1. za prvi stepen - 44%, 2. za
drugi 33%, 3. za treci - 22% i za 4. cetvrti -11% od osnova).

Zdravstvena zastita i novcana naknada u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zastite

Vojni invalidi koji ne ispunjavaju uslove za ostvarivanje prava na zdravstvenu zastitu po opcim
propisima iz oblasti zdravstva, imaju pravo na zdravstvenu zastitu i novcanu naknadu u vezi sa
ostvarivanjem prava na zdravstvenu zastitu, u obimu za radnike, odnosno imaju prebivaliste, ako
posebnim zakonskim odredbama nije drukcije odredeno.
Isto pravo imaju i korisnici porodicne invalidnine, djeca vojnih invalida od I do VII grupe, bracni drug
vojnog invalida I i II grupe i bracni drug vojnog invalida III i IV grupe kome je priznato pravo na
dodatak za njegu i pomoc drugog lica.
Vojni invalidi i druga lica ostvaruju pravo na zdravstvenu zastitu i novcane naknade u vezi sa
ostvarivanjem zdravstvene zastite kod nosioca zdravstvenog osiguranja na cijem podrucju imaju
prebivaliste, i to na nacin i po postupku koji se primjenjuje kod tog nosioca osiguranja.
Pravilo je da vojni invalidi i lica koja su navedena imaju pravo na zdravstvenu zastitu i novcane
naknade u vezi sa ostvarivanjem prava na zdravstvenu zastitu kao i drugi osiguranici.
Specijalnim zakonskim odredbama predvideno je da vojni invalidi imaju pravo na naknadu place za
vrijeme privremene sprijecenosti za rad u visini od 100% od osnova u odredenim slucajevima, iako je
propisima kojima se ureduje to pravo predvidena manja naknada.
Osim toga, vojnom invalidu korisniku penzije ili novcane naknade za tjelesno ostecenje ta primanja se
isplacuju u nesmanjenom iznosu sve dok se nalaze u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj organizaciji
u kojoj su mu obezbijedeni smjestaj i ishrana.

65
Posebno je predvideno da vojni invalidi ne ucestvuju u troskovima zdravstvene zastite, osim za
koriscenje lijekova i neobavezne imunizacije. Ovo zakonsko rjesenje odnosi se i na korisnike porodicne
invalidnine koji su to pravo ostvarili kao clanovi porodice poginulog borca.

Naknada za ishranu i smjestaj za vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu

Pravo na naknadu za ishranu i smjestaj za vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu imaju vojni
invalidi i korisnici porodicnih invalidnina kad su od nadleznog organa upuceni ili pozvani u drugo
mjesto radi pregleda pred Ijekarskom komisijom. Ovo pravo ima i lice koje je podnijelo zahtjev za
priznavanje svojstva vojnog invalida ili prava na porodicnu invalidninu, ako mu je konacnim rjesenjem
priznato to svojstvo, odnosno pravo.
Vojni invalid I do IV grupe, kome je priznato pravo na dodatak za njegu i pomoc od strane drugog lica,
kada putuje radi ostvarivanja, odnosno koriscenja svojih prava, ima prava i na naknadu za ishranu i
smjestaj za vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu za lice koje mu za vrijeme putovanja pruza
njegu i pomoc.
Takoder ovo pravo imaju i djeca korisnika porodicnih invalidnina do navrsene 15 godine kada putuju u
drugo mjesto zbog toga sto ih je nadlezni organ uputio, odnosno pozvao radi ostvarivanja zakonom
predvidenih prava.

Osnovna prava clana porodice poginulog borca

Osnovna prava clana porodice poginulog borca su:
 porodicna invalidnina;
 uvecana porodicna invalidnina;
 zdravstvena zastita i novcana naknada u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zastite;
 naknada za ishranu i smjestaj za vrijeme putovanja iboravka u drugoni mjestu.
U prijedlozima novih rjesenja u grupu osnovnih prava clanova porodica poginulog borca i umrlog
vojnog invalida uvrstava se i pravo na porodicnu penziju.
Prilikom preuzimanja predratnih rjesenja iz grupe osnovnih prava clana porodice palog borca
izostavljena su prava na
 stalni invalidski dodatak i
 besplatnu i povlastenu voznju.

Porodicna invalidnina
Pravo na porodicnu invalidninu imaju clanovi uze porodice poginulog borca, clanovi uze porodice
vojnog invalida od I do VII grupe, poslije njegove smrti, i clanovi uze porodice lica koje je poginulo ill
umrlo od posljedica rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene pod okolnostima utvrdenim zakonom,
pod slijedecim uslovima:
 udovica - kad navrsi 54 godine zivota ili udovac - kad navrsi 60 godina zivota, kao i prije
navrsenih 54, odnosno 60 godina zivota, ako su nesposobni za rad, odnosno privredivanje;
 djeca, usvojenici i pastorcad - do navrsene 15-te godine zivota, odnosno do kraja propisanog
trajanja redovnog skolovanja, a najkasnije do navrsene 26-te godine zivota, kao i nesposobna
za privredivanje;
 lica iz prethodne tacke - za vrijeme vanrednog skolovanja na prvoj godini vise skole, odnosno
fakulteta ili druge visoke skole, pod uslovima da je na prvoj godini studija upisano u godini u
kojoj je zavrsilo srednju skolu i da je nezaposleno.
Ako uzu porodicu sacinjavaju bracni drug sa jednim ili vise clanova porodice, bracni drug ima pravo na
porodicnu invalidninu kao sauzivalac sa njima, bez obzira na propisane uslove, i to dok ijedno od te
djece ima pravo na invalidninu.
Poseban izuzetak predstavlja slucaj kada je bracni drug vojnog invalida u vrijeme smrti bio korisnik
dodatka na njegu i pomoc od strane drugog lica, jer ima pravo na porodicnu invalidninu neovisno od
66
zakonom utvrdenih uslova, ako je sa vojnim invalidom zivio u bracnoj zajednici i u zajednickom
domacinstvu posljednjih pet godina prije njegove smrti.
Roditelji, kao i ocuh, maceha i usvojilac, koji su poginulog, umrlog ill nestalog borca izdrzavali ill se
starali o vojnom invalidu pet godina prije smrti, odnosno koje je vojni invalid izdrzavao posljednjih pet
godina, imaju pravo na porodicnu penziju i ako su clanovi uze porodice ostvarili pravo na porodicnu
penziju.
Ocuh, maceha ili usvojilac, koji ispunjava uslove za priznavanje prava na porodicnu penziju ima prece
pravo od roditelja koji nije izvrsavao roditeljsku duznost prema vojnom invalidu.
Osnov za odredivanje visine porodicne penzije je invalidnina vojnog invalida I grupe.
Porodicna invalidnina za jednog korisnika iznosi 6,51% mjesecno od osnova. Ako je u pitanju clan
porodice poginulog borca, tada iznosi 13,2% mjesecno od osnova.
U slucaju da je pravo na porodicnu invalidninu ostvarilo vise clanova porodice, za svakog sauzivaoca
ona iznosi 6,51% s tim sto se povecava za 50%.

Uvecana porodicna invalidnina

Pravo na povecanu porodicnu invalidninu imaju
 roditelji poginulog borca koji vise nemaju djece, kao i
 roditelji palog borca koji imaju vise djece, pa je jedno izgubilo zivot kao gradanska zrtva rata
(fasisticki teror, ratne operacije, bombardiranje i dr.).
Porodicna invalidnina uvecava se za 50%, pod uslovom da nijedno od te djece nije ostavilo porod i da
taj roditelj kasnije nije imao drugo dijete. Ako se porodicnom invalidninom koriste oba roditelja kao
sauzivaoci, iznos porodicne penzije uvecava se za 50%.

Pomoc u slucaju smrti

Clanovi domacinstva vojnog invalida sa kojima je vojni invalid zivio posljednju godinu zivota, odnosno
lice koje se o vojnom invalidu staralo u toku posljednje godine zivota, imaju pravo na jednokratnu
pomoc u visini dvomjesecnog iznosa invalidnine umrlog vojnog invalida.
Iznos pomoci ne moze biti manji od mjesecnog iznosa licne invalidnine koja je pripadala vojnom
invalidu III grupe u vrijeme smrti vojnog invalida.
Ovo pravo moze se ostvariti ukoliko se nije ostvarilo po drugom osnovu.
Posebno je predvicteno i pravo na naknadu troskova prevoza posmrtnih ostataka vojnog invalida, koje
ima lice kada preveze posmrtne ostatke vojnog invalida koji je umro van svog prebivalista.

Druga prava iz oblasti boracko-invalidske zastite

lako u pozitivnom zakonodavstvu nema izricito predviclenih drugih prava iz ove oblasti, to ne znaci da
osnovnim pravima ona nisu "dodavana" na razne nacine. Prije svega, ta druga, odnosno dodatna
prava nalaze se u raznim zakonskim propisima sa podrucja opceg rezima radnih i socijalnih prava, kao
i podzakonskim i autonomnim aktima.
Polazeci od takvih rjesenja, s jedne i od potreba uvodenja novih dodatnih prava, s druge strane, u
Prijedlogu federalnog zakona o pravima boraca i clanova njihovih porodica, osim osnovnih prava vojnih
invalida i clanova njihovih porodica, predvideno je i vise drugih prava, koja se, u odnosu na odnosna
prava, javljaju kao dopunska prava.
Predlozena su slijedeca druga prava iz ove oblasti:
 pravo na zaposljavanje;
 pravo na prednost pri zakupu poslovnih prostorija;
 pravo na skolovanje;
 pravo na prilagodavanje prilaza zgradi;
 pravo na oslobadanje placanja poljoprivrednog zemljista;
 pravo na zdravstvenu zastitu,
67
  pravo na stan i
 pravo na carinske i poreske olaksice.
Naknada stete nastale u toku ostvarivanja prava iz boracko-invalidske zastite
Zakonom je predvideno da lice kome je isplacen neki novcani iznos na koji nije imalo pravo, odnosno
ako je ono preostalo, duzno je da vrati nezakonito primljeni iznos. Prema zakonskim odredbama lice
koje je primilo novcani iznos na koje nije imalo pravo, duzno je da taj iznos vrati u sljedecim
slucajevima:
 ako je na osnovu netacnih podataka za koje je znalo ili je moralo znati da su netacni, ili je na
drugi protivpravan nacin ostvarilo novcana primanja koja mu ne pripadaju ili je ostvarilo
novcana primanja u vecem iznosu nego sto mu pripada;
 ako je ostvarilo novcana primanja zbog toga sto nije prijavilo nastale promjene koje uticu na
gubitak, prestanak ili obim nekog prava, a znalo je ili je moralo znati za te promjene;
 ako je primilo iznos veci od iznosa koji mu je odrecten rjesenjem.
Potrazivanja zastarjevaju protekom roka odredenog zakonom kojim se ureduje zastarjelost
potrazivanja za ovu vrstu potrazivanja. Ovi rokovi pocinju da teku od dana kad je u upravnom
postupku postalo konacno rjesenje kojim je utvrdeno da isplacivano primanje ne pripada ili da pripada
u manjem obimu, odnosno od dana kada je izvrsena posljednja nepravilna isplata.
Lice na koje se odnosi konacno rjesenje duzno je da vrati novcana primanja najvise u iznosu
primljenom za posljednje tri godine, racunajuci od posljednje isplate na koju nije imalo pravo.
Predvideno je da obaveza vracanja nepravilno isplacenih iznosa postoji i u slucaju kada je rjesenje
kojim je priznato pravo ponisteno ili ukinuto.
Ukoliko je nepravilna isplata posljedica greske organa koji je vodio postupak, nepravilno isplacena
sredstva nadoknadit ce taj organ i duzan je odgovarajci iznos doznaciti na racun nadleznog federalnog
organa.

Objekt, odnosno socijalne prestacije iz pravnih odnosa socijalnog prava vojnih invalida
Prava iz oblasti socijalnog prava vojnih invalida, kao i prava iz invalidskog osiguranja iz opceg rezima
socijalnog osiguranja, su vrlo raznovrsna, zbog toga sto se nastojalo kroz zakonsku regulativu u sto
vecoj mjeri izraditi osnovne ideje i cilj ove posebne vrste socijalnog obezbjedenja.
Socijalna prestacija invalidskog osiguranja vojnih invalida karakterizira
 diferenciranost i
 svrsishodnost.
Novi zakonodavni okvir pruza dovoljno osnova za tvrdnju da se radi o relativno razvijenom sistemu
socijalnog obezbjedenja vojnih invalida.
U novom sistemu invalidskih prava vojnih invalida predvidene su socijalne prestacije u novcu, naturi i
uslugama, sto je odraz navedenih karakteristika. Samo tako se mogu i ostvariti svrha i ciljevi ovog
osiguranja, jer ona treba da vojnim invalidima, pored prestacije u novcu i u naturi, jos u vecem
stepenu omoguci osposobljavanje putem rehabilitacije, kako medicinske, tako i profesionalne za rad,
odnosno zaposljavanje.

STICANJE I OSTVARIVANJE PRAVA NA IZUZETNO MATERIJALNO OBEZBJEDENJE

Na pocetku agresije na nasu zemlju bila je donesena Uredba sa zakonskom snagom o pravu na
izuzetnu penziju, koja je stavljena van snage novom Uredbom sa zakonskom snagom.
Institut izuzetne penzije zamijenjen je izuzetnim materijalnim obezbjedenjem - Uredbom, odnosno
Zakonom o izuzetnom materijalnom obezbjedenju ratnih vojnih invalida i porodica poginulog borca.

Lica koja mogu ostvariti pravo na izuzetno materijalno obezbjedenje

Pravo na izuzetno materijalno obezbjedenje mogu ostvariti slijedeca lica:
 vojna lica koja su u sastavu Armije RBiH;
68
  pripadnici policije Ministarstva unutrasnjih poslova RBiH, koji su vrsili vojnu duznost;
 pripadnici postrojbi Hrvatskog vijeca obrane u sastavu Armije Republike Bosne i Hercegovine;
 pripadnici drugih naoruzanih formacija, koje su se samoorganizirale ili organizirale pod raznim
nazivima u snage otpora protiv agresije u vremenu od 30. aprila 1991. godine do 15. aprila
1992. godine koji su poginuli,
 odnosno nestali ili kod kojih je utvrden gubitak radne sposobnosti.
Ovo pravo mogu izuzetno ostvariti i lica, koja su po naredenju ili nalogu nadleznih vojnih organa ili
drzavnog organa uprave nadleznog za poslove odbrane ili unutrasnje poslove vrseci vojnu duznost,
poginula, odnosno nestala ili zadobila ranu, povredu, ozljedu ili bolest usljed cega je nastupio gubitak
radne sposobnosti za privredivanje.
Poslije smrti ili nestanka navedenih lica, pravo na izuzetno materijalno obezbjedenje mogu ostvariti:
 bracni drug;
 djeca rodena u braku ili van braka;
 usvojena djeca, pastorcad i
 unucad bez roditelja.
Braca i sestre koji su izdrzavali lice iz cijeg statusa izvode pravo na izuzetno materijalno obezbjedenje
mogu to pravo ostvariti ako je to izdrzavanje bilo i u momentu smrti ili nestanka. Razvedeni bracni
drug kome je sudskom odlukom utvrdeno pravo na izdrzavanje, moze ostvariti materijalno
obezbjedenje.
I braca i sestre, kao i razvedeni bracni drug mogu ostvariti pravo na izuzetno materijalno
obezbjedenje, ako to pravo nemaju clanovi uze porodice, koji su navedeni od 1-4. To se odnosi i na
roditelje, ocuha, macehu i usvojioca, s kojima je poginulo ili nestalo lice zivjelo u zajednickom
domacinstvu u vrijeme smrti ili nestanka.
Izuzetno je predvideno da roditelji poginulih, umrlih ill nestalih lica mogu ostvariti pravo na izuzetno
materijalno obezbjedenje nezavisno od uslova u iznosu od jedne prosjecne place ukoliko nijedan od
roditelja nije u radnom odnosu, ne obavlja samostalnu djelatnost niti je korisnik penzije.

Ostvarivanje, koristenje i prestanak prava na izuzetno materijalno obezbjedenje

Izuzetno materijalno obezbjedenje odreduje se u mjesecnom iznosu na osnovu prosjecne place
ostvarene u Federaciji Bosne i Hercegovine u mjesecu koji prethodi mjesecu u kome je priznato pravo.
Za pripadnike Armije R BiH i lica koja su sa njima izjednacena u pogledu ostvarivanja prava na
izuzetno materijalno obezbjedenje, ako su vrseci neposrednu vojnu duznost zadobila ranu, povredu,
ozljedu, bolest ili su poginula, mjesecni iznos izuzetnog materijalnog obezbjedenja iznosi dvije
prosjecne place ostvarene u Federaciji Bosne i Hercegovine u mjesecu koji prethodi mjesecu u kome je
priznato pravo.
Ako su u pitanju nosioci ratnih priznanja "Zlatni Ijiljan" i "Srebrni stit", a koji su vrseci neposrednu
duznost zadobili ranu, povredu, ozljedu, bolest ili su poginula, mjesecni iznos izuzetnog materijalnog
obezbjedenja iznosi tri mjesecne place. Za clanove uze i sire porodice mjesecni iznos izuzetnog
materijalnog obezbjedenja utvrduje se takoder na izlozeni nacin.
Izuzetno, materijalno obezbjedenje pripada od prvog dana narednog mjeseca od dana utvrdivanja
gubitka radne sposobnosti za privredivanje ili nesposobnost za vojnu sluzbu, odnosno smrti.
Ako u jednoj porodici ima vise poginulih, umrlih ili nestalih lica, clanovi uze porodice mogu ostvariti
pravo na izuzetno materijalno obezbjedenje samo po osnovu jednog od tih lica.
Za roditelje, kod kojih je vise djece izgubilo zivot pod zakonskim okolnostima, predvideno je da se
iznos materijalnog obezbjedenja povecava za jednu prosjecnu placu za svako poginulo dijete.
Pravo na izuzetno materijalno obezbjedenje prestaje:
u slucaju smrti korisnika prava,
stupanja u brak;

69
  napustanjem teritorije Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine u
vremenu duzem od 90 dana, a najduze godinu dana u slucaju potrebe zadrzavanja zbog
neophodnog lijecenja ranjenog ili oboljelog borca po kom osnovu mu je nadlezni organ odobrio
lijecenje u inozemstvu;
 prelaskom korisnika na stranu neprijatelja;
 ako je korisnik prava osuden pravosnaznom sudskom presudom na kaznu zatvora u trajanju
duze od 6 mjeseci za vrijeme dok se nalazi na izdrzavanju kazne;
 djeci kada navrse 18 godina zivota, a nisu nastavila redovno skolovanje, odnosno do navrsene
26-te godine zivota, ako su nastavila redovno skolovanje u svojoj drzavi.
Ukoliko pripadnici Armije R BiH i lica koja su sa njima izjednacena po osnovu ranjavanja ili bolesti
ispune uslove za priznavanje prava na invalidsku penziju i druga novcana primanja po propisima iz
penzijskog i invalidskog osiguranja i za materijalno obezbjedenje, imaju pravo da u ovakvom slucaju
izvrse izbor koje ce pravo koristiti.

Socijalnog obezbjedenje civilnih zrtava rata

Izvori prava socijalnog obezbjedenja civilnih zrtava rata

U toku odbrambeno-oslobodilackog rata, odnosno agresije na nasu zemlju neminovno se postavlja i

pitanje zastite civilnih zrtava najnovijeg rata. Zbog toga je donesena uredba sa zakonskom snagom,
koja je nakon potvrdivanja od strane nadleznog Parlamenta postala Zakon, tako da sada naslov tog
zakonodavnog akta glasi: Zakon o zastiti civilnih zrtava rata iz oruzanih sukoba poslije 30. maja
1990. godine.
Ovaj zakonski akt stupio je na snagu 2. jula 1992. godine kada je i objavljen, a prestao je da vazi
stupanjem na snagu novih zakona.
Sada je u Federaciji Bosne i Hercegovine jednim federalnim i kantonalnim zakonom uredena kompletna
materija socijalne zastite i zastite porodice sa djecom, odnosno djecija zastita, tako i zastita civilnih
zrtava rata.

Pojam civilne zitve rata

Prema zakonskim odredbama civilnom zrtvom rata smatra se ono lice kod kojeg je nastupilo tjelesno
ostecenje od najmanje 60% zbog rane, povrede koja je zadobijena na jedan od sljedecih nacina:
 zlostavljanjem, odnosno lisavanjem slobode u toku ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti;
 u vezi sa ratnim dogadanjima (bombardovanje, ulicne borbe, eksplozija ratnog materijala, zalutali
metak)
 od eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon zavrsetka rata;
 u vezi sa diverzantskim, odnosno teroristickim akcijama kojima se ugrozava sigurnost i ustavni
poredak FBiH
Osim ovih zrtava rata, odnosno invalidnih lica, za zrtve rata smatraju se i ona lica kod kojih je nastupilo
tjelesno ostecenje od najmanje 60% zbog bolesti zadobivene, odnosno pogorsane ili ispoljene pod
jednom od navedenih okolnosti od 1-4.
Trecu grupaciju zrtava cine lica koja su poginula, umrla ili nestala pod okolnostima od 1-4, koje su vec
navedene.
Radi ostvarivanja predvidenih prava za civilne zrtve rata, invalidi se razvrstavaju u sest grupa, i to:
I grupa-invalidi sa 100% tjelesnog ostecenja kojima je za redovan zivot potrebna njega i pomoc drugog
lica;
II grupa - invalidi sa 100% tjelesnog ostecenja;

70
III grupa - invalidi sa 90% tjelesnog ostecenja;
IV grupa - invalidi sa 80% tjelesnog ostecenja;
V grupa - invalidi sa 70% tjelesnog ostecenja;
VI grupa - invalidi sa 60% tjelesnog ostecenja.
Razvrstavanje se moze i drukcije izvrsiti kantonalnim propisom.

Osnovna prava civilnih zrtava rata

U osnovna prava civilnih zrtava rata uvrstena su sljedeca prava:
 pravo na licnu invalidninu;
 pravo na dodatak i njegu i pomoc od strane drugog lica;
 pravo na ortopedski dodatak;
 pravo na porodicnu invalidninu;
 pravo na dodatak na djecu;
 pravo na pomoc u troskovima lijecenja i nabavci ortopedskih pomagala;
 pravo na osposobljavanje za rad (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija);
 pravo na prioritetno zaposljavanje.

Uslovi, nacin i postupak po kojem se ostvaruju prava od 1-5 regulirani su federalnim zakonom, a prava
od 6-8 ostvaruju se pod uslovima, na nacin i po postupku koji se urvrdi propisom kantona.

SOCIJALNA I DJECIJA ZASTITA

OPCA PITANJA I OSNOVI SOCIJALNE ZASTITE

Svi socijalni slucajevi i sve vrste korisnika nisu obuhvaceni pravnom regulativom na istovjetan nacin.
U svakom drustvu, odnosno drzavi polazi se od tezine socijalnog slucaja, vrste korisnika, kao i drugih
faktora, pa u skladu s tim, iznalaze se adekvatni metodi socijalne zastite, sistemi i sredstva socijalne
zastite.
Pravo na socijalnu zastitu u najvecem broju slucajeva, odnosno za najveci broj pokrivenih socijalnih
slucajeva i za najveci broj korisnika, predstavlja radni odnos, odnosno radni staz.
Prava lica koja se nalaze u radnom odnosu na socijalnu zastitu, odnosno socijalno obezbjedenje, kao i
prava lica koja su zakonom o njima izjednacena ostvaruju se posebnom metodom - socijalnim
osiguranjem. Socijalno osiguranje, javlja se kao podsistem u sistemu socijalnog zastitnog prava,
odnosno socijalnog obezbjedenja ili socijalne zastite.
Socijalno obezbjedenje, odnosno socijalna zastita drugih lica, odnosno lica van radnog odnosa obuhvacena
su metodom socijalne zastite u uzem smislu, odnosno socijalnim staranjem. Llica koja koriste socijalnu
zastitu ne treba prethodno da budu u radnom odnosu, jer je dovoljno da se nalaze u stanju socijalne
potrebe.

Pravni izvori socijalne zastite

Prema Dejtonskom ustavu kompletna oblast socijalnog prava spada u nadleznost entiteta, tj.
Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
U Federaciji Bosne i Hercegovine socijalna politika spada u zajednicku nadleznost federalne vlasti i
kantona, pa u skladu s tim federalna vlast ima pravo utvrdivati ovu politiku i donositi zakone koji
se ticu ove politike. I kantoni imaju pravo utvrdivati ovu politiku, ali i pravo i duznost da je
sprovode, odnosno zakone koji se ticu te politike.
U Republici Srpskoj su na snazi dva zakona. Jedan se odnosi na socijalnu zastitu, a drugi na djeciju
zastitu, a tako je bilo i u ranijem sistemu vlasti.

Principi socijalne zastite

1) Nesporno je da je socijalna zastita djelatnost od posebnog interesa kako za sire drustvene
zajednice, tako i za uze teritorijalne, odnosno lokalne jedinice.
71
 2) Socijalna zastita osigurava i omogucava ostvarivanje pomoci za podmirenje osnovnih zivotnih
potreba socijalne ugrozenosti, nemocnih i drugih lica koju one same ili uz pomoc clanova
porodice ne mogu zadovoljiti zbog nepovoljnih licnih, privrednih, socijalnih i drugih okolnosti.
3) Pomocu porodicne solidarnosti svaka porodica je duzna pruziti pomoc svome clanu, narocito
djeci radi sprjecavanja, ublazavanja i otklanjanja uzroka i stanja socijalne ugrozenosti pod
uslovom da se ne mogu brinuti sami o sebi.
4) Prema principu saradnje, sve skolske i zdravstvene ustanove, i drzavni organi (policija,
pravosudni organi, organi uprave) su duzni, u okviru svoga djelokruga, saradlvati s
ustanovama socijalne zastite.
5) Svako lice je duzno da se brine o zadovoljavanju svojih zivotnih potreba, kao i potreba lica
koja je po zakonu ili po drugoj pravnoj osnovi duzan izdrzavati.
6) Po principu solidarnosti, svako lice je duzno svojim radom, prihodima i imovinom pridonositi
sprjecavanju, otklanjanju ili ublazavanju kako vlastite socijalne ugrozenosti, tako i
 socijalne ugrozenosti clanova svoje porodice, kao i
 djece i drugih clanova porodice koji se ne mogu sami brinuti o sebi.
7) I za prava iz oblasti socijalne zastite vrijedi princip o nemogucnosti prenosa na druga lica.
Takoder ova prava ne mogu se nasljedivati.

Korisnici socijalne zastite

Korisnici socijalne zastite razvrstani su u dvije kategorije:
1) Maloljetnici, odnosno lica do navrsene 18 godine zivota, pod uslovom da su u pitanju lica:
 bez roditeljskog staranja; (koji je ostao bez oba roditelja, nepoznatih roditelja, napusten
od roditelja, roditelja lisenih roditeljskog prava i roditelja sprijecenih da vrse roditeljsku
duznost)
 ometena u fizickom ill psihickom razvoju, (lice sa: ostecenjem cula vida ili sluha,
poremecajem u govoru i glasu, tjelesnim ostecenjem, psihickom zaostaloscu (lakog, umjere-
nog, tezeg i teskog stepena ili sa kombiniranim smetnjama)
 vaspitno zanemarena i zapustena; ( lice koje zbog nedovoIjnog nadzora i brige roditelja,
te negativnog utjecaja sredine narusava opcepri-hvacene drustvene, odnosno moraine norme
ponasanja, a vaspitno zapusteni maloljetnik je ono lice koje svojim ponasanjem u vecoj mjeri
narusava opce-prihvacene drustvene, odnosno moraine norme i vrsi prekrsaje ili krivicna djela)
 ciji je razvoj ometan porodicnim prilikama (lice ciji roditelji zbog nesredenih porodicnih
odnosa, materijalnih ili drugih razloga nisu u mogucnosti da mu obezbijede normalne
uslove za pravilno vaspitanje, fizicki i psihicki razvoj)
2) Punoljetna lica, pod uslovom da su:
 materijalno neobezbijedena i za rad nesposobna lica; (nesposobno je za rad i ne moze
da obezbijedi sredstva za zivot po nekom drugom osnovu)
 stara lica bez porodicnog staranja, (preko 65 godina (muskarac), odnosno 60 godina (zena),
i nema clanova porodice ni srodnika koji su po zakonu obavezni da ga izdrzavaju, ill ako ih ima,
nisu u mogucnosti da izvrsavaju obavezu izdrzavanja)
 invalidna lica; (ostecenjem cula vida ill sluha, poremecajem u govoru i glasu, tjelesnim
ostecenjima, psihickom zaostaloscu (lahkog, umjerenog, tezeg i teskog stepena) ili sa
kombiniranim smetnjama)
 lica sa drustveno negativnim ponasanjem; (punoljetno lice koje se odaje besposlicarenju,
skitnji, prosjacenju, prostituciji, alkoholizmu, uzivanju opojnih droga i drugim oblicima
drustveno-negativnog ponasanja)
 ostala lica u stanju socijalne potrebe kojima je zbog posebnih okolnasti potrebna
socijalna zastita, (punoljetno lice koje se nacte u stanju socijalne potrebe zbog pretrpljene
elementarne nepogode, migracije, repatrijacije, smrti jednog ili vise clanova domacinstva,
povratka sa lijecenja, nemogucnosti zaposljavanja, otpustanja sa izdrzavanja kazne zatvora ili
izvrsavanja vaspitne mjere)
72
Oblici socijalne zastite
Oblici socijalne zastite su:
 materijalna pomoc;
 osposobljavanje za zivot i rad;
 smjestaj u drugu porodici;
 smjestaj u organizacije socijalne zastite;
 kucna njega i pomoc u kuci;
 pomoc u dnevnom zbrinjavanju;
 usluge socijalnog i clrugog strucnog rada.
Ovo su oblici, odnosno prava koja su predvidena federalnim zakonom. Propisom kantona utvrduju se
iznosi novcanih i drugih davanja u vezi sa ostvarivanjem navedenih prava, uslovi i postupak za
sticanje tih prava i njihovo koristenje, ukoliko to vec nije uredeno federalnim zakonom.
U Republici Srpskoj prava iz socijalne zastite su:
 pravo na materijalno obezbjedenje;
 dodatak za pomoc i njegu drugog lica;
 pomoc za osposobljavanje za rad i njegu drugog lica;
 smjestaj u ustanovu socijalne zastite ili smjestaj u drugu porodicu;
 usluge socijalnog rada.
O obezbjedenju ovih prava u RS stara se opcina.
RS obezbjeduje sredstva za osposobljavanje za rad djece i omladine ometene u fizickom i
psihickom razvoju, za izgradnju, adaptaciju, sanaciju i opremanje ustanova socijalne zastite.
Glavna podrucja socijalne zastite cine:
 Zastita socijalno ugrozenih porodica i njihovih clanova, a narocito onih porodica koje imaju
veci broj djece, bolesnih ili retardiranih clanova, i to u svim onim slucajevima kada porodica
nema dovoljno sredstava za izdrzavanje svojih clanova, pa je ovisna od socijalne pomoci
bilo drzavnih institucija, bilo od humanitarnih, nevladinih, vjerskih i drugih organizacija;
 Zastita starih, bolesnih i nezaposlenih pojedinaca i samaca, koji nemaju sredstava za zivot
zbog cega su ovisni od pomoci drzavnih institucija sa ovog podrucja, odnosno drugih
subjekata koji se bave socijalnom zastitom;
 Zastita civilnih zrtava rata i njihovih porodica, koje su pogodene ratnim posljedicama a same ne
mogu zadovoljiti svoje egzistencijalne potrebe;
 Zastita nezaposlenih i siromasnih lica, koji iz bilo kojeg razloga ne rade, a nemaju drugih
izvora prihoda za zivot.

Pravo na socijalnu zastitu

U entitetskim zakonima o socijalnoj zastiti predvictena su sljedeca prava iz socijalne zastite:
 pravo na novcanu i drugu naknadu, odnosno pravo na socijalno obezbjedenje,
 pravo na osposobljavanje za zivot i rad, odnosno pravo na pomoc za osposobljavanje za rad
djece i omladine,
 pravo na smjestaj u drugu porodicu ili u ustanovu socijalne zastite,
 pravo na usluge socijalnog i drugog strucnog rada,
 pravo na pomoc i njegu drugog lica (RS) i
 pravo na kucnu njegu i pomoc u kuci (FBiH)

Pravo na novcanu i drugu pomoc, odnosno na materijalno obezbjedenje

Novcana i druga materijalna pomoc sastoji se od
 stalne novcane pomoci,
 novcane naknade za pomoc i njegu drugih lica i

73
  druge materijalne pomoci.
U RS nivo materijalnog obezbjedenja koje pripada pojedincu, odnosno porodici koja ostvaruje prihode
ispod nivoa socijalne sigurnosti, utvrduje se u procentualnom iznosu od osnovice koju cini prosjecna
placa ostvarena po radniku u privredi opcine u prethodnom mjesecu. Ono iznosi od osnovice za:
 pojedinca-50%,
 porodicu sadva clana-70%,
 porodicu sa tri clana -90%,
 porodicu sa cetiri clana -95%,
 porodicu sa pet i vise clanova -100%.
U FBiH pravo na stalnu novcanu i drugu pomoc imaju lica i porodice koje kumulativno ispunjavaju uslove:
 da su sposobni za rad, odnosno sprijeceni u ostvarivanju prava na rad;
 da nemaju dovoljno prihoda za izdrzavanje;
 da nemaju clanova porodice koji su po zakonu obavezni da ih izdrzavaju.
Izricito je predvideno da se pravo na pomoc ostvaruje kod sluzbe opcine na cijem podrucju lice ili
porodica imaju prebivalista. Propisom kantona utvrduju se iznosi stalne novcane pomoci i novcane
naknade za pomoc i njegu, kao i prihodi koji se uzimaju u obzir prilikom utvrdivanja te pomoci i
naknade.
Druga materijalna pomoc moze biti privremena, jednokratna i druga novcana pomoc, odnosno
naturalno davanje. Ona se daje materijalno neosiguranim licima ili porodicama kada se nadu u stanju
socijalne potrebe usljed teskoca izazvanih sljedecim okolnostima: pretrpljena prisilna migracija,
repatrijacija, elementarna nepogoda, smrt jednog ili vise clanova porodice, povratak sa lijecenja,
otpustanje sa izdrzavanja kazne zatvora ili izvrsavanje odgojne mjere.
Uslovi za ostvarivanje prava na ovu pomoc su:
 da lice pogodeno ovim rizikom nema dovoljno prihoda za izdrzavanje, odnosno
 da nema clanova porodice koji su po zakonu obavezni da ga izdrzavaju ili ako ih ima, da ta lica
nisu u mogucnosti da izvrsavaju obavezu izdrzavanja.

Pravo na osposobljavanje za zivot i rad, odnosno pravo za pomoc za osposobljavanje za

rad djece i omladine
Pravo na osposobljavanje za zivot i rad mogu ostvariti djeca ometena u psihofizickom razvoju i odrasla
lica sa umanjenim psihofizickim sposobnostima, bez obzira na uzrok nastanka invalidnosti, odnosno
radne sposobnosti.
Uslovi su:
 da to pravo ne moze ostvariti po nekom drugom osnovu i
 da se radi o lieu koje se moze osposobiti za rad prema svojim psihofizickim-sposobnostima i god
zivota
U RS ovo pravo imaju djeca i omladina. Precizirano je da se ono ostvaruje u vidu:
 upucivanje na osposobljavanje,
 materijalnog obezbjedenja,
 naknade troskova smjestaja, troskova poreza i
 naknade troskova osposobljavanja.

Pravo na smjestaj u drugu porodicu ili ustanovu socijalne zastite

Pravo na smjestaj u drugu porodicu ill u socijalnu ustanovu mogu ostvariti djeca i odrasla lica kojima je
potrebna stalna briga i pomoc u zadovoljavanju njihovih zivotnih potreba, a ne mogu ih ostvariti u krugu
vlastite porodice ili na drugi nacin. Ako je u pitanju smjestaj u socijalnu ustanovu, podrazumijeva se da je
dodatni uslov da se zadovoljavanje zivotnih potreba nije moglo ostvariti smjestajem u drugu
porodicu.
U federalnom zakonu o socijalnoj zastiti za smjestaj djeteta u drugu porodicu potrebna je pismena
saglasnost roditelja, odnosno usvojitelja ili staratelja, a ako je lice starije od 15 godina, potreban je i
njegov pristanak.

74
Pravo na usluge socijalnog i drugog strucnog rada
Pravo na usluge socijalnog i drugog strucnog rada mogu ostvariti pojedinci, porodice i drustvene grupe
neovisno od materijalnih mogucnosti i koristenja nekog od oblika socijalne zastite radi zastite njihovih
prava i interesa i sprjecavanje pojava i ublazavanje posljedica socijalnih problema.
Usluge socijalnog rada su savjetodavnog karaktera u vezi sa rjesavanjem porodicnih i bracnih
problema, kao i drugih zivotnih teskoca.

Pravo na pomoc i njegu drugog lica

Pravo na pomoc u kuci svodi se na organizirano pruzanje raznih usluga, kao sto su prehrana,
neophodni kucni i drugi potrebni poslovi (odrzavanje cistoce, nabavka hrane i drugih potrebnih
stvari) i odrzavanje licne higijene i slicno.
Ovo pravo mogu ostvariti stara i iznemogla, hronicno oboljela i druga lica koja su potpuno nesposobna
za samostalan rad i privredivanje.

Pravo na kucnu njegu i pomoc u kuci

Ovo pravo u FBiH slicno je prethodnom pravu u RS, jer se i ono sastoji u organiziranom pruzanju raznih
usluga potpuno nesposobnim licima za rad, odnosno za samostalno privredivanje. \Korisnici mogu
biti i lica sa trajnim smetnjama u fizickom i psihickom razvoju.

Organizacija socijalne zastite

U federalnom zakonu o socijalnoj zastiti je predvideno da su ustanove takve organizacije u kojima se,
u cjelini ili djelomicno, zadovoljavaju socijalne i druge potrebe korisnika socijalne zastite.
Federalnim zakonom o socijalnoj zastiti, ako propisom kantona nije drukcije odredeno, predvidene su
sljedece vrste socijalnih ustanova:
 Centar za socijalni rad;
 Ustanove za djecu i to:
o za djecu bez roditeljskog staranja;
o za odgojno zanemarenu i zapustenu djecu;
o za djecu ometenu u fizickom ili psihickom razvoju;
 Ustanova za odrasla I stara lica;
 Ustanova za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje i invalidnih i drugih lica;
 Ustanova za dnevni boravak korisnika socijalne zastite.
Osnivanje i rad ustanova blize se ureduje kantonalnim propisom.
Ustanove socijalne zastite, izuzev centra za socijalni rad, mogu osnovati sljedeci subjekti:
 gradanin kao pojedinac;
 udruzenje gradana;
 pravno lice;
 humnitarna organizacija;
 vjerska zajednica;
 strani drzavljanin;
 strana humanitarna organizacija.
Centar za socijalni rad, kao javnu ustanovu u drzavnoj svojini, osniva opcina za svoje podrucje, a
kanton za podrucje kantona. Dvije i vise opcina mogu osnovati zajednicki centar za socijalni rad.
U djelokrug centra za socijalni rad, pored ostalog, spadaju i sljedeci poslovi:
 primjena i provodenje oblika socijalne zastite;
 neposredno pruzanje usluga socijalnog rada;
 rjesavanje u prvom stepenu zahtjeva za ostvarivanje prava iz njegove nadleznosti;
 obavljanje poslova u oblasti porodicne zastite, zastite odgojno zanemarene djece, zastite civilnih

75
 zrtava rata, te ucestvovanje u izvrsavanju odgojnih mjera i mjere zastitnog nadzora;
 obavlja savjetodavni i savjetovalisni socijalni rad.
Ustanove socijalne zastite i u RS su slicno regulirane kao i u FBiH. Izricito je normirano da centre za
socijalni rad, kao ustanove sa javnim ovlastenjima osniva opcina, odnosno vise opcina, a RS
osniva ostale ustanove socijalne zastite od sireg znacaja koje obezbjectuju realizaciju prava iz
oblasti socijalne zastite.

Zastita porodice sa djecom

Ova zastita podrazumijeva osiguranje porodice kroz materijalna i druga davanja, radi pomaganja
u podizanju, odgoju i zbrinjavanju djece, kao i njihovom osposobljavanju za samostalni zivot i rad.
Zastita porodice sa djecom ima za cilj:
 da se svoj djeci osiguraju priblizno jednaki uslovi za zdrav i pravilan tjelesni, intelektualni i
emocionalni razvoj;
 pomoc porodici u ostvarivanju njene reproduktivne uloge, njezi, podizanju, odgoju i zastiti djece
i poboljsanju kvaliteta zivota porodice sadjecom;
 razvijanje humanih odnosa u skladu sa nacelima gradanskog morala I solidarnosti;
 pruzanje posebne pomoci u predskolskom vaspitanju i obrazovanju djece;
 obezbjedenje posebne zastite treceg i cetvrtog djeteta iz porodice sa vise djece.

Osnovna prava u oblasti djecije zastite

U osnovna prava djecije zastite spada:
 Dodatak na djecu;
 Naknada umjesto place zeni-majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi
trudnoce, porodaja i njege djeteta (U RS ova naknada obezbjeduje se za vrijeme porodiljskog i
produzenog poro-diljskog odsustva sa rada zaposlenog roditelja i usvojioca, radi njege djeteta)
 Novcana pomoc za vrijeme trudnoce i porodaja zene-majke koja nije u radnom odnosu.
Umjesto ove pomoci u RS, predviden je poseban materinski dodatakjj
 Jednokratna pomoc za opremu novorodenog djeteta;
 Pomoc u prehrani djeteta do sest mjeseci i dodatna ishrana za majke- dojilje (ovo pravo nije
predvideno u Zakonu RS);
 Posebni psihosocijalni tretman bracnih drugova koji zele djecu i trudnica (i ovo pravo nije
predvideno u Zakonu RS);
 Smjestaj djece uz osiguranje ishrane u ustanovama predskolskog odgoja. U RS predvideno je
davanje naknada troskova boravka u predskolskim ustanovama za trece i cetvrto dijete);
 Osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u skolama osnovnog obrazovanja (nije predvideno
u RS);
 Skolarine i stipendije djece i studenata (nije predvideno u RS);
 Predskolsko vaspitanje i obrazovanje djece bez roditeljskog staranja, djece sa smetnjama u
razvoju i djece na duzem bolnickom lijecenju (nije predvideno u FBiH);
 Vaspitno-obrazovni program u godini pred polazak u osnovnu skolu, u trajanju od tri sata
dnevno, u skladu sa programom (nije predvideno u FBiH);
 Boravak, predskolsko vaspitanje i obrazovanje i preventivna zdravstvena zastita djece
predskolskog uzrasta i boravak djece osnovnoskolskog uzrasta do 10 godina starosti (nije
predvideno u FBiH);
 Odmor i rekreacija djece do 11 godina starosti u djecijim odmaralistima (nije predvideno u
FBiH);
 Regresiranje troskova boravka djece u predskolskoj ustanovi, odmora i rekreacije (nije
predvideno u FBiH).

76
Osirn ovih osnovnih prava u oblasti djecije zastite, kantoni, odnosno opcine u FBiH, a u RS samo opcine
mogu utvrditi i druga prava, veci obim prava koji je utvrden entitetskim zakonom i povoljnije uslove za
njihovo ostvarivanje.

Finansiranje zastite djece sa porodicom

U FBiH iz kantonalnih budzeta, u pravilu, finansiraju se svi osnovni oblici u oblasti djecije zastite, a iz
opcinskih budzeta finansiraju se druga prava iz svih oblika socijalne zastite koja svojim propisom utvrde
opcine.
Zakonom o djecijoj zastiti u RS od deset predvidenih osnovnih prava u oblasti djecije zastite sedam ih
je proglaseno za prava od opceg interesa i o njihovom obezbjedenju stara se RS.
Opcine u RS obezbjeduju ostvarivanje tri osnovna prava
 boravak, predskolsko vaspitanje i obrazovanje i preventivnu zdravstvenu zastitu djece
predskolskog uzrasta i boravak djece osnovno-skolskog uzrasta do 10 godina zivota,
 odmor i rekreacija djece do 15 godina starosti u djecijim odmaralistima i
 regresiranje troskova boravka djece u predskolskoj ustanovi, odmora i rekreacije), kao i drugih
prava koje opcine utvrde svojim propisom.
U RS Zakonom o djecijoj zastiti opsnovan je Javni fond za djeciju zastitu putem kojeg se obezbjeduju
sredstva za ostvarivanja prava od opceg interesa u oblasti djecije zastite,pri cemu se posebno vode
sredstva za porodiljska prava, a posebno sredstva za dodatak na djecu i druga prava. Ostala prava
finansiraju se iz opcinskih budzeta, kao i izgradnja, dogradnja i opremanje ustanova za djecu.

POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA I ZASTITU PRAVA IZ SOCIJALNOG OSIGURANJA

I SOCIJALNE ZASTITE

OPCA PITANJA U VEZI SA POSTUPANJEM U OBLASTI SOCIJALNOG OSIGURANJA I

SOCIJALNE ZASTITE
Postupci ostvarivanja prava i zastite prava iz socijalnog osiguranja i socijalne zastite spadaju u
posebne upravne postupke.
I u ovoj grani prava,norme formalnog, odnosno procesnog prava imaju pomocni ili instrumentalni
karakter, jer se pomocu njih obezbjeduje sto bolji nacin donosenja i primjene materijalnih pravnih
normi. Zato se one u teoriji prava i oznacavaju kao sekundarne pravne norme. Uobicajeno je da se
one oznacavaju kao norme pravnih postupaka. odnosno norme koje pripadaju odgovarajucem
procesnom pravu.
Pocetno posmatrano, sve ove specijalne procesne norme, zajedno sa zakonskim normama u opcem
upravnom postupku, predstavljaju predmet izucavanja procesnog socijalnog prava.
Procesne odredbej odnosno odredbe formalnog prava u zakonima iz oblasti socijalnog prava i socijalne
zastitelpredstavljaju odredbe lex specialis naravi u odnosu na odredbe Zakona o upravnom postupku.
U postupku drugacijeg reguliranja pojedinih pitanja postupka nuzno je polaziti od nacela da se to cini samo
izuzetno i da se ureduju ona pitanja za koja je to nuzno. Ta ogranicenja u pogledu propisivanja
posebnih upravnih postupaka mogu se svesti na slijedece:
 mogu se urediti izuzetno za odredenu upravnu oblast pojedina pitanja zakonom, a ne sva, pa u
skladu s tim ne treba "preuzimati" odredbe Zakona o upravnom postupku, jer je to
nepotrebno s obzirom na princip supsidijariteta;
 odstupanje od odredbi se vrsi samo ako je to nuzno i to zakonom, a ne drugim opcim pravnim
aktom;
 posebno uredivanje pojedinih pitanja postupka ne moze se vrsiti na nacin koji je suprotan
nacelima Zakona o upravnom postupku.

Postupak za ostvarivanje I zastitu prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja

77
Pretpostavka za ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, je utvrdivanje, odnosno
postojanje svojstva osiguranog lica. To svojstvo se dokazuje posebnom ispravom - zdravstvenom
legitimacijomAkoju izdaje kantonalni zavod osiguranja. U RS svojstvo osiguranog lica utvrduje fond
zdravstvenog osiguranja na osnovu prijave, a dokazuje se zdravstvenom legitimacijom.
Da bi se izdala posebna isprava, odnosno zdravstvena legitimacija, prijavu zdravstvenog osiguranja obavezna
su dostaviti kantonalnom zavodu osiguranja, odnosno nadleznoj sluzbi Fonda zdravstvenog osiguranja
u RS, sva fizicka lica, odnosno poslodavci.
U slucaju da ne prihvati podnesenu prijavu ili utvrdi svojstvo osiguranog lica po nekom drugom osnovu, o
tome se donosi pismeno rjesenje, koje se dostavlja
 podnosiocu prijave i
 zainteresiranom licu.
Protiv ovog rjesenja moze se izjaviti zalba nadleznom organu kanto-nalnog zavoda osiguranja, a protiv
drugostepenog rjesenja moze se pokrenuti upravni spor.
Prestankom okolnosti na osnovu kojih je steceno svojstvo osiguranog lica, sto treba konstatirati posebnim
rjesenjem, gubi se svojstvo osiguranog lica.

Postupak za utvrdivanje privremene sprijecenosti za rad

Pravo na utvrdivanje privremene sprijecenosti za rad ima izabrani doktor medicine primarne zdravstvene
zastite u zdravstvenoj ustanovij odnosno privatnoj praksi.
O ocjeni privremene sprijecenosti za rad, izabrani doktor medicine je duzan da obavijesti
 osiguranika,
 poslodavca, odnosno fizicko ili pravno lice kod kojeg je osiguranik zaposlen i
 nadlezni kantonalni zavod osiguranja, odnosno sluzbi Fonda.
Sva tri navedena subjekta mogu (u roku od 48 sati od dana prijema, obavjestenja o ocjeni privremene
sprijecenosti za rad uloziti prigovor za ocjenu) izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zastite.
O prigovoru rjesava Ijekarska komisija kantonalnog zavoda osiguranja, odnosno Fonda. Rjesenje koje
donese ova komisija povodom podnesenog prigovora je konacno, sto znaci da se protiv njega mogu
ulagati pravna sredstva u okviru sistema zdravstvenog osiguranja, ali se moze pokrenuti upravni spor pred
nadleznim kantonalnim sudom, jer spor nije zakonom iskljucen.
Novinu predstavlja uvodenje nadzoraj cijelog vremena trajanja privremene sprijecenosti za rad
osiguranika, odnosno za vrijeme koriscenja prava na naknadu place.
Subjekti nadzora su
 kantonalni zavod osiguranja, odnosno njegov kontrolor i
 poslodavac, odnosno fizicko ili pravno lice kod kojeg je osiguranik u radnom odnosu.
Ovaj drugi subjekt nadzora to pravo ostvaruje za vrijeme za koje mu isplacuje naknadu place na teret svojih
sredstava.

Isplata naknade place

Osiguraniku obaveznog zdravstvenog osiguranja kojem je utvrdeno pravo na naknadu place,
naknadu place obracunava i isplacuje na teret svojih sredstava:,
 poslodavac, odnosno pravno ill fizicko lice kod kojeg je u radnom odnosu za prvih 42 sata
bolovanja, kao i za vrijeme dok se osiguranik nalazi na radu u inozemstvu na koje ga je uputio
poslodavac;
 preduzece za profesionalnu rehabilitaciju i zaposljavanje invalida, odnosno pravno ill fizicko
lice za rad osiguranika invalida rada za prvih sedam dana bolovanja.
Poslodavac, odnosno nadlezni organ pravnog ili fizickog lica svojim opcim aktom u okviru svog
autonomnog prava,utvrctuje visinu naknade place, s tim sto ona ne moze biti manja od 80% osnovice
naknade.
U svakom slucaju ne moze biti niza od iznosa minimalne place vazece za mjesec za koji se utvrduje
naknada. Zakonom utvrdeni slucajevi kada naknada place iznosi 100% od osnovice

78
  za vrijeme privremene sprijecenosti za rad zbog povrede na radu ili oboljenja od profesionalne
bolesti,
 za vrijeme privremene sprijecenosti za rad zbog bolesti i komplikacija prouzrokovanih
trudnocom i porodajem
 za vrijeme privremene sprijecenosti za rad zbog transplatacije zivog tkiva i organa u korist druge
osobe.
Upravni odbor kantonalnog zavoda nadlezan je za urvrdivanje: (1) visine naknade place i (2) najviseg
iznosa naknade place koja se isplacuje na teret kantonalnog zavoda osiguranja.j
Obveznik isplate naknade place je kantonalni zavod osiguranja, ako je to pravo u slucaju da je
osiguranik:
 izoliran kao kliconosa ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini;
 odreden za pratioca bolesnika upucenog na lijecenje ili Ijekarski pregled;
 odreden da njeguje oboljelog supruznika ili dijete pod uslovima propisanim Zakonom o
zdravstvenom osiguranju.
Zakonom je utvrdena obaveza poslodavca da i u navedenim slucajevima obracunava i isplacuje
naknadu place svome radniku, ali u ime i za racun kantonalnog zavoda osiguranja. Po torn osnovu,
poslodavac stice pravo na refundiranje isplacene naknade. Kantonalni zavod osiguranja obavezan je
vratiti isplacenu naknadu poslodavcu u roku od 45 dana od dana prijema zahtjeva za povrat^odnosno
refundiranje isplacene naknade.
Posebno je predvictena obaveza poslodavca da obracunava i isplacuje iz svojih sredstava naknadu
place svojim radnicima zbog povreda na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti od prvog dana
privremene sprijecenosti za rad, dok osiguranik nije radno sposoban, odnosno do pravosnaznosti odluke
nadleznog organa o utvrdivanju invalidnosti osiguranika.
Pravilo je da o pravu na naknadu place zbog privremene sprijecenosti za rad odlucuje onaj pravni subjekt
na ciji teret se i isplacuje naknada.
Protiv rjesenja prvostepenog organa o priznavanju prava na naknadu place, i drugih prava iz zdravstvene
zastite i zdravstvenog osiguranja, osiguranik ima pravo na zastitu svojih prava kod nadleznih organa.
Ulozeni prigovor nema suspenzivno dejstvoj jer sve do donosenja konacne odluke, isplatu naknade duzan je
da osigura kantonalni zavod osiguranja, s tim sto je poslodavac duzan vratiti isplacenu naknadu u roku od
30 dana od dana prijema naknade za privremenu sprijecenost za rad.
U slucaju duzeg bolovanja, predviden je poseban postupak. Naime, utvrdena je obaveza izabranog
doktora medicine primarne zdravstvene zastite da uputi osiguranika nadleznom organu penzijskog i
invalidskog osiguranja radi ocjene radne sposobnosti i invalidnosti, ako privremena sprijecenost za rad,
odnosno bolovanje traje neprekidno ili u prekidima 12 mjeseci za istu bolest u toku dvije kalendarske
godine. Nadlezni organ kojem je upucen osiguranik duzan je u roku od 60 dana od dana prijema
prijedloga izabranog doktora medicine utvrditi preostalu radnu sposobnost i invalidnost.
U slucajevima kada se utvrdi postojanje cinjenica koje imaju za posljedicu gubitak prava na naknadu place,
kantonalni zavod osiguranja, odnosno poslodavac, obustavlja isplatu naknade.
Cinjenicno stanje utvrduje kontrolor kantonalnog zavoda osiguranja, odnosno poslodavac. Na osnovu
toga, donosi se pismeni akt, odnosno rjesenje o obustavi isplate naknade place. Ovo rjesenje zasniva se i na
misljenju izabranog doktora medicine, koji je urvrdio privremenu sprijecenost za rad.
Rjesenje o obustavi isplate nakande place urucuje se osiguraniku, a jedan primjerak i kantonalnom zavodu
osiguranja, odnosno poslodavcu koji vrsi isplatu naknade place na teret svojih sredstava, uz izvjestaj.
Osiguranik, kojem je obustavljena isplata naknade place jma pravo u roku od tri dana od dana urucenja
rjesenja o obustavi isplate naknade place da podnese prigovor kantonalnom zavodu osiguranja, pdnosno
poslodavcu.
Ako su preostale okolnosti zbog kojih je osiguranik izgubio pravo na naknadu place zbog privremene
sprijecenosti, po zahtjevu osiguranika, kantonalni zavod osiguranja, odnosno poslodavac, nakon provjere
uslova za isplatu, donosi rjesenje o ponovnom uspostavljanju prava na isplatu naknade place.

79
Ostvarivanje prava na izbor doktora medicine i doktora stomatologije
Osigurano lice pri ostvarivanju prava na zdravstvenu zastitu, iz obaveznog zdravstvenog osiguranja
prema odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju, ima pravo na slobodni izbor
 doktora zdravstvenog osiguranja i
 doktora stomatologije primarne zdravstvene zastite.
Slobodno izabrani doktor medicine i doktor stomatologije moraju biti iz one grupe doktora cije su
privatne ordinacije ili institucije u kojima rade zakljucile ugovor sa kantonalnim zavodom osiguranja.

Postupak za naknadu stete

Kantonalni zavod osiguranja je duzan da zahtijeva naknadu prouzrokovane stete od lica koje je
prouzrokovalo bolest, povredu ili smrt osiguranog lica, kao i naknadu stete od poslodavca ako je stetu
pocinio radnik na radu ili u vezi s radom.
Kantonalni zavod osiguranja obavezan je zahtijevati naknadu stete prouzrokovane namjerno. U
slucajevima kada kantonalni zavod osiguranja zahtijeva naknadu stete i od poslodavca i od radnika, oni
odgovaraju za stetu solidarno.
Osigurana lica koja su obavezna sama podnositi prijavu ill davati odredene podatke u vezi sa svojim
pravima i obavezama, obavezna su sama naknaditi stetu u slucajevima utvrctenim Zakonom o
zdravstvenom osiguranju, ako su znala ili morala znati da su dati podaci neistiniti ili netacni, odnosno
ako su znala ili morala znati za promjenu koja utice na gubitak ili obim prava, a te promjene nisu
prijavila.
U slucajevima da je steta prouzrokovana bolescu, povredom ili smrcu osiguranog lica, kantonalni zavod
osiguranja obavezan je zahtijevati naknadu prouzrokovane stete i neposredno od pravnog lica za
osiguranje imovine i lica kod kojeg su ova lica osigurana od odgovornosti za stetu prouzrokovanu
trecim licima, prema propisima o obaveznom osiguranju ovog rizika.
Zakonom je utvrdena obaveza kantonalnog zavoda osiguranja da zahtijeva naknadu stete,
prouzrokovane od lica koje je upotrebom motornog vozila prouzrokovalo bolest, povredu ili smrt
osiguranog lica na zdravstvenu zastitu neposredno od pravnog lica za osiguranje imovine i lica kod
koga je pocinilac stete sklopio ugovor o obaveznom osiguranju od odgovornosti za stetu pricinjenu
trecim licima.Obaveza kantonalnog zavoda osiguranja postoji i za pridinjenu stetu prouzrokovanu
motornim vozilom kojim je upravljalo lice koje za to nije imalo ovlastenje.
Ista obaveza postoji i u slucajevima kada je steta prouzrokovana upotrebom vozila za koje nije
zakljucen ugovor o osiguranju, pa i u slucaju kada je steta
nastala upotrebom nepoznatog vozila. Steta ce se zahtijevati od pravnog lica za osiguranje imovine i
lica koje obavlja poslove osiguranja autoodgovornosti u mjestu nastanka stete.
Osnovano se ukazuje da je ovo rjesenje dosta neprecizno, jer ce biti tesko utvrditi pasivnu legitimaciju
pravnog lica u vecim gradovima gdje ima vise pravnih lica koja se bave osigurarvjem imovine i lica.
Zakonom je utvrdena obaveza kantonalnom zavodu osiguranja da zahtijeva naknadu stete
prouzrokovane upotrebom vozila sa inozemnom registracijom za koje postoji valjana medunarodna
isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od bilo kojeg pravnog lica za osiguranje imovine i lica sa
sjedistem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. U ovakvim slucajevima mora da postoji zeleni
karton bilo da ga je izdalo inozemno osiguravajuce drustvo cije se osiguranje priznaje na teritoriji FBiH
ili pravno lice sa sjedistem na teritoriji FBiH.
Kantonalni zavod osiguranja je duzan zahtijevati naknadu stete u svim slucajevima predvidenim
Zakonom o zdravstvenom osiguranju, bez obzira sto je osigurano lice u meduremenu koristilo
zdravstvenu zastitu i druga prava koja mu pripadaju po Zakonu o zdravstvenom osiguranju i iz
sredstava kantonalnog zavoda osiguranja.
Kada se utvrdi da je nastala steta, kantonalni zavod poziva subjekte koje je duzno da naknadi stetu u
odredenom roku. Ako steta ne bude naknadena u odredenom roku, kantonalni zavod osiguranja
potrazivanje ostvaruje tuzbom kod nadleznog suda.

80
Bez izricitog pristanka osiguranika ili osiguranog lica, kantonalni zavod osiguranja nema pravo
ostvarivati naknadu stete obustavom isplate ili ustezanjem od novcane naknade na koju osigurano lice
ima pravo u vezi s koristenjem prava iz zdravstvenog osiguranja.

Postupak za ostvarivanje, koristenje I prestanak prava iz penzijskog I invalidskog

osiguranja

Pokretanje postupka za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja

I za ovu granu socijalnog osiguranja vrijediipravilo o postojanju pretpostavke za ostvarivanje prava,
koja se svodi na utvrdivanje svojstva osiguranika, odnosno osiguranog lica a kod nekih prava i jednog i
drugog svojstva (npr. u postupku ostvarivanja prava na porodicnu penziju).
Svojstvo osiguranika, odnosno osiguranoglica utvrduje nadlezna sluzba penzijskog i invalidskog
osiguranja, dnosno fond tog osiguranja na osnovu prijave osiguranja, koju podnose obveznici
obracuna i uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Izricito je predvicteno da se postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja
pokrece na zahtjev osiguranika.
Postupak za ostvarivanje prava na porodicnu penziju pokrece se na zahtjev clana porodice umrlog
osiguranika, odnosno korisnika prava.
Posebno je predvideno da postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i
postupak za ostvarivanje prava na porodicnu penziju moze pokrenuti svako lice koje smatra da
ispunjava uslove za ostvarivanje prava.

Specificnosti postupka utvrdivanja invalidnosti

Za utvrdivanje invalidnosti i potpune nesposobnosti za privredivanjejavlja u izvjesnim slucajevima je
potrebno izvesti dokaz vjestacenje.
Vjestacenje je dato u nadleznost strucnom organu za ocjenjivanje radne sposobnosti u penzijskom i
invalidskom osiguranju.
Dakle, kada je za rjesavanje o pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja potrebno prethodno odrediti
postojanje invalidnosti i potpune nesposobnosti za privredivanje, nosilac osiguranja - fond
odnosno njegova nadlezna sluzba, donosi rjesenje na osnovu nalaza, ocjene i miSljenja strucnog
organa za ocjenu radne sposobnosti u penzijskom i invalidskom osiguranju.
Predvideno je da nalaz, ocjena i misljenje strucnog organa obavezno podlijezu kontroli. U
postupku kontrole, nalaz, ocjena i misljenje strucnog organa moze biti potvrdeno, odnosno
preinaceno.
Nosilac osiguranja je ovlasten da uredi postupak za utvrdivanje cinjenica u vezi sa postojanjem
ili nepostojanjem invalidosti, potpune nesposobnosti, kao i da odredi strucni organ za
davanje, odnosno kontrolu nalaza, ocjene i misljenja i njegovu kontrolu.

Donosenje prvostepenih rjesenja

U prvostepenom postupku o pravima osiguranika rjesava nadlezna sluzba nosioca osiguranja.
Kad je prethodno potrebno utvrditi da li je osigurani rizik nastupio kao posljedica
 invalidnosti i
 potpune nesposobnosti za privredivanje,
u postupku sudjeluju odgovarajuci strucni organ u svojstvu organa vjestacenjem to mogu biti
invalidske komisije, zavodi, centri i drugi subjekti koje odredi nosilac osiguranja), koji o navedenim
cinjenicama daje svoje nalaze, ocjene i misljenja.

81
Drugostepeni postupak
Protiv prvostepenih rjesenja nosioca osiguranja osiguranik i korisnik penzije, odnosno clan porodice
osiguranika, odnosno korisnika penzije, moze i podnijeti zalbu drugostepenom organu nosioca
osiguranja.
Iz ovih zakonskih odredbi proizlazi da je obezbijecteno sprovodenje nacela drugostepenosti, a zalba
ima i suspenzivno dejstvo.

Izvrsnost, konacnost i pravosnaznost rjesenja iz penzijskog i invalidskog osiguranja

lzvrsnost se veze sa svojstvom konacnosti rjesenja, jer je izricito predvideno da do ostvarivanja
odgovarajuceg prava moze doci samo na osnovu konacnog rjesenja.Izvrsenje su duzni obezbijediti
 preduzeca i druga pravna lica - poslodavac, odnosno
 nosilac osiguranjaja
Iz zakonskih odredbi proizilazi da se u postupku za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog
osiguranja osigurava ne samo zastita prava osiguranika i korisnika prava u okviru nosioca
osiguranja, vec i sudska zastita. Pod sudskom zastitom prvenstveno misli na mogucnost
pokretanja upravnog spora protiv konacnih rjesenja nosioca osiguranja. Zbog toga se i u ovorn
postupku kao pravosnazno rjesenje moze oznaciti ono rjesenje protiv kojeg se ne moze izjaviti zalba
niti pokrenuti upravni spor, a kojim je stranka, odnosno osiguranik ili korisnik stekao odrectena prava.
Kao takva, pravomocna rjesenja se mogu ponistiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slucajevima koji su
Zakonom o upravnom postupku ili drugim zakonom predvidena. Radi se o primjeni jednog broja
vanrednih pravnih sredstava.
Mogucnost izmjene pravosnaznog rjesenja o ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja
novim rjesenjem predvidena je pod uslovom da je pravosnaznim rjesenjem povrijeden zakon na
stetu korisnika prava.
Pravo po ovom novom rjesenju pripada od dana kada su ispunjeni uslovi za sticanje prava, ali najduze
sest mjeseci unazad od dana donosenja novog rjesenja.
Novo rjesenje, kojim je zamijenjeno ranije pravosnazno rjesenje, kojim je priznato pravo na penziju,
odnosno nenovcanu naknadu, postaje izvrsno danom donosenja.

Ostvarivanje i prestanak prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja

Pravilo je da osiguranik ostvaruje svoje pravo iz penzijskog i invalidskog prava u znacajnom segmentuji
preduzecu i u drugom pravnom licu, odnosno kod poslodavca.
Osiguranik ostvaruje kod poslodavca, kod kojeg je radio u vrijeme nastanka invalidnosti slijedeca prava:
 pravo na prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju;
 pravo na rasporedivanje na druga odgovarajuca radna mjesta i
 pravo na naknadu place, odnosno manje primljene place na drugom odgovarajucem poslu u
slucaju utvrdivanja II kategorije invalidnosti.
Penzija se isplacuje od dana ispunjenja propisanih uslova za sticanje prava na penziju, ako je zahtjev za
ostvarivanje ovog prava podnijet u roku od sest mjeseci od dana ispunjavanja uslova. U slucaju da se
zahtjev podnese po isteku tog roka, penzija se isplacuje od dana podnosenja zahtjeva i za sest mjeseci
unazad.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju smrcu korisnika prava, s tim sto se penzija
isplacuje za cijeli mjesec u kojem je korisnik umro.
Takoder prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju ako se naknadno utvrdi da nisu
ispunjeni uslovi za sticanje tih prava. U ovom slucaju prava prestaju od prvog narednog mjeseca od
dana donosenja rjesenja o prestanku prava.
Osiguranik sa promijenjenom radnom sposobnoscu koji je stekao pravo na odgovarajuce zaposlenje sa
ili bez prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije gubi pravo na novcanu naknadu ako bez opravdanog
razloga:
 ne stupi na prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju ili prekine zapoceru prekvalifikaciju, odnosno
dokvalifikaciju;

82
  odbije da radi na odgovarajucem radnom mjestu koje mu je osigurano.
Trajanje prava stecena po osnovu invalidnosti je uslovljeno trajanjem tog stanja.
Ako nastupe promjene uslijed kojih se utvrdeno pravo gubi ili mijenja, adnosno stice neko drugo
pravo, pravo se gubi ili mijenja od dana nastale promjene, koju utvrduje nadlezni strucni organ.
Na osnovu nalaza, ocjena i misljenja strucnog organa, novo rjesenje donosi nosilac osiguranja.

Postupak za ostvarivanje prava boraca i clanova njihovih porodica

Prvostepena nadleznost
U Prijedlogu zakona o pravima boraca i clanova njihovih porodica izricito je predvideno da o pravima po
osnovu Zakona u prvom stepenu odlucuje, odnosno rjesava nadlezna opcinska sluzba za upravu.
Sluzba za upravu opcinskog nacelnika postupak za ostvarivanje prava boraca i njihovih porodica
pokrece po sluzbenoj duznosti ili povodom zahtjeva stranke. Dakle, vrijede obje maksime (oficijelna i
privatna).

Postupak za utvrdivanje raznih znacajnih okolnosti za ostvarivanje prava boraca i

clanova njihovih porodica
Pravilo je da se utvrdivanje okolnosti pod kojima je doslo do ranjavanja, povrjedivanja ili ozljedivanja
vrsi pismenim dokaznim sredstvima. To pravilo vrijedi i za utvrdivanje cinjenice da je lice od
dana kojeg clanovi porodice izvode prava po ovom zakonu poginulo, umrlo ili nestalo.
Utvrdivanje cinjenice da je bolest nastupila pod okolnostima iz zakona opravima boraca i clanova
njihovih porodica vrsi se samo na osnovu medicinske dokumentacije koja police iz vremena sluzbe u
Vojsci rederacije Bosne I Hercegovine i Ministarstva unutrasnjih poslova ili iz perioda od 30 dana po
otpustanju iz Vojske, odnosno milicije.
Federalno ministarstvo odbrane, odnosno Federalno ministarstvo obrane je nadlezno da izdaje
pismeni dokaz o okolnostima pod kojima je jedno lice ranjeno, povrijecteno, ozlijedeno,
odnosno poginulo, umrlo ill nestalo, i to prema izvornim podacima vojnih jedinica ill njihovih pravnih
sljednika. U slucaju da nema pismenih dokaza odnosno da se ne mogu one izdati, Federalno
ministartstvo odbrane je duzno provesti upravni postupak u cilju utvrdivanja navedenih cinjenica i
donijeti odgovarajucu odluku.

Pravna sredstva
U postupku za ostvarivanje prava boraca i clanova njihovih porodica predvidena su slijedeca pravna
sredstva:
 zalbe;
 revizija i
 obnova postupka.
1) Na prvostepena rjesenja nadlezna sluzba za upravu opcinskog nacelnika moze se izjaviti zalba
nadleznom kantonalno-zupanijskom organu. Dakle, zalba ima
 devolutivno dejstvo, jer o njoj odlucuje drugostepeni organ, a predvideno je i
 suspenzivno dejstvo, jer je izricito propisano da zalba odlaze izvrsenje rjesenja.
Zakonom nije iskljucena mogucnost vodenja upravnog spora. Zalba se podnosi u roku od 15 dana i
predaje neposredno ill salje organu koji je donio prvostepeno rjesenje.
2) Kao posebno pravno sredstvo predvidena je revizija i to protiv svih prvostepenih rjesenja kojima su
utvrdena slijedeca prava: pravo na licnu, porodicnu i uvecanu invalidninu, dodatak na njegu i pomoc
od strane drugog lica i ortopedski dodatak. Revizioni organ je nadlezni kantonalno-zupanijski organ.
Revizija prvostepenih rjesenja, koja se odnose na navedena prava, vrsi se u roku od tri mjeseca od
dana prijema predmeta. Ako je protiv prvostepenog rjesenja izjavljena zalba, o reviziji i zalbi rjesava
se istim rjesenjem, odnosno u jedinstvenom postupku.

83
Revizija ima suspenzivno dejstvo, jer je predvideno da se do okoncanja revizije odlaze izvrsenje
prvostepenih rjesenja, koja podlijezu reviziji.
3) Postupak koji je okoncan rjesenjem protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva u upravnom
postupku, moze se obnoviti u rokovima predvidenim u Zakonu o upravnom postupku.
Obnova postupka ima znacaj vanrednog pravnog lijeka, jer se moze traziti tek po nastupanju
konacnosti rjesenja upravne stvarij Zbog toga se obnova moze traziti u slijedecim slucajevima:
 obnova postupka okoncanog drugostepenim rjesenjem - obnova drugostepenog postupka,
kada je drugostepenim rjesenjem meritorho odluceno o upravnoj stvari;
 obnova prvostepenog postupka okoncanog rjesenjem na koje je zalba bila iskljucena;
 obnova prvostepenog postupka zavrsenog rjesenjem protiv kojeg nije koristena zalba.

Izvrsenje i vrsenje nadzora

Zakonom o pravima boraca i clanova njihovih porodica posebno je predvideno da se rjesenja kojima je
priznato pravo na invalidninu, dodatak na njegu i pomoc od strane drugog lica, ortopedski dodatak, i
druga novcana primanja izvrsavaju po sluzbenoj duznosti.
Izvrsenje provode nadlezne sluzbe opcinskog nacelnika, koje su duzne voditi evidenciju o korisnicima i
izvrsenim isplatama. Nacin vodenja evidencije, rok dostave podataka iz evidencije i obrazac izvjestaja,
propisuju rukovodilac i njegov zamjenik federalnog organa za boracko-invalidsku zastitu.
Federalni organ u ciji djelokrug spada boracko-invalidska zastita nadlezan je da vrsi nadzor nad
provodenjem Zakona o pravima boraca i clanova njihovih porodica i propisa donesenih na osnovu ovog
Zakona. Ovaj organ je, u vrsenju nadzora, posebno ovlasten da
 izdaje obavezne instrukcije,
 vrsi neposredni upravni i finansijski nadzor i kontrolu trosenja sredstava namijenjenih za
ostvarivanje prava po Zakonu o pravima boraca i clanova njihovih porodica, a koja se
obezbjeduju u federalnom budzetu.
To znaci da kontrolu trosenja sredstava namijenjenih za iste svrhe vrsi nadlezni kantonami organ
uprave, ako su sredstva obezbjedena u kantonalnom budzetu.

Postupak ostvarivanja prava po osnovu nezaposlenosti

Pravo za vrijeme nezaposlenosti ostvaruje se u sluzbi za zaposljavanje kod koje je nezaposleno lice
bilo osigurano za slucaj nezaposlenosti.
Nezaposleno lice koje ostvaruje pravo za vrijeme nezaposlenosti obavezno je, u roku od 15 dana od
dana nastanka okolnosti, prijaviti nadleznoj sluzbi za zaposljavanjem svaku promjenu koja utjece na
promjene ili prestanak prava.
U slucaju da nezaposleno lice ostvari neko pravo, odnosno primanje na koje nije imalo pravo, duzno
je primljene iznose vratiti, odnosno naknaditi ucinjene izdatke, pod uslovom da su ta prava
ostvarena:
 na osnovu netacnih podataka za koje je to lice znalo ili je moralo znati da su netacni ili je na
drugi nacin ostvarilo to pravo, ili ga je ostvarilo u vecem iznosu, odnosno obimu nego sto je
imalo pravo;
 zbog toga sto lice nije prijavilo nastale promjene, odnosno okolnosti koje uticu na prestanak
tih prava ili njihovog obima.

Postupak ostvarivanja prava iz socijalne I djecije zastite

84
Postupak za ostvarivanje prava iz socijalne zastite pokrece se na zahtjev lica koje se nalazi u stanju
socijalne potrebe ill clana domacinstva.
Izuzetno, postupak za ostvarivanje prava iz socijalne zastite pokrenut ce opcinski, odnosno kantonalni
centar za socijalni rad po sluzbenoj duznosti, nakon saznanja ili obavjestenja od strane srodnika,
gradana, organa, organizacija ili zajednica da se jedno lice nalazi u stanju socijalne potrebe.
O zahtjevu za ostvarivanje prava iz socijalne zastite, rjesava opcinski, odnosno kantonalni centar za
socijalni rad. Po zalbi na prvostepeno rjesenje rjesava nadlezna sluzba za upravu u opcini, odnosno
nadlezni kantonalni organ uprave. Zalba nema suspenzivno dejstvo, jer ne odlaze izvrsenje rjesenja.
U pogledu ostvarivanja prava na djeciju zastitu predvideno je da se prava ostvaruju podnosenjem
zahtjeva, sto znaci da vrijedi privatna, a ne oficijelna maksima.
U postupku ostvarivanja prava na djeciju zastitu predvidena je obavezna revizija kojoj podlijezu
prvostepena rjesenja kojim su utvrdena prava na dodatak na djecu.
iReviziju vrse po sluzbenoj duznosti nadlezni javni fond, odnosno organ za socijalnu i djeciju zastitu. U
slucaju kada je protiv prvostepenog rjesenja izjavljena zalba. O reviziji i zalbi rjesava se istim
rjesenjem. Revizija i zalba ne odlazu izvrsenje rjesenja.
U postupku revizije prvostepeno rjesenje ce se ponistiti ili ukinuti, ako drugostepeni organ utvrdi:
 da su u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogresno utvrdene cinjenice;
 da se u postupku nije vodilo racuna o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na donosenje
rjesenja;
 da su pogresno ocijenjeni dokazi,
 da je iz utvrdenih cinjenica izveden pogresan zakljucak u pogledu cinjenicnog stanja,
 da je pogresno primijenjen propis na osnovu kog je rjesenje doneseno.
Prvostepeni organ cije je rjesenje ponisteno ili ukinuto, donosi novo rjesenje koje takoder podlijeze
reviziji u kojoj se ispituje samo|da li je novo rjesenje doneseno u skladu sa razlozima zbog kojih je
ranije rjesenje ponisteno ili ukinuto.

85