Professional Documents
Culture Documents
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
N.Okičić
Teorija skupova
- Skripta -
Tuzla, 2008
Sadržaj
3 Kardinalni brojevi 27
3.1 Ekvipotentnost skupova . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3.2 Konačni i beskonačni skupovi . . . . . . . . . . . . . . 31
3.3 Prebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.4 Neprebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.5 Hipoteza continuuma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
3.6 Aritmetika kardinalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . 45
i
Glava 1
Od paradoksa do aksiomatske
teorije
1.1 O paradoksima
Riječ ”paradoks” poznata je većini. Kada u običnom govoru kažemo
da je nešto paradoksalno, podrazumijevamo da je to ”nešto” neost-
varivo ili da je nemoguće (najčešće kao ”skoro nemoguća” stvar).
Najlakše za shvatiti, paradoks ili antinomija predstavlja rasudji-
vanje koje nas obavezno dovodi do protivurječnosti, bez obzira ko-
liko nam polazne pretpostavke izgledale tačne, a pravila rasudji-
vanja ispravna. Krajem XIX vijeka pojavili su se neki paradoksi
koji u početku nisu shvatani previše ozbiljno. Kada je B. Russell 1
1902. godine objavio svoj paradoks, koji se nalazi u osnovi tadašnje
teorije skupova, to je izazvalo pravu krizu u svijetu matematike ali i
filozofije. Naime, sa malim izmjenama u formulaciji tog paradoksa,
može se doći do kontradikcije koja se može formulisati na jeziku
većine logičkih pojmova.
Naravno da Rusellov paradoks nije prvi paradoks u svijetu matem-
atike. Još u doba Stare Grčke poznati su neki od njih ali što je
jako bitno, njihovim razrješavanjem dolazilo je do naglog razvoja
odredjene matematičke discipline. Tako je problem nesamjerljive
dijagonale doveo do razvoja čitave matematičke oblasti, tzv. teorije
proporcija iz koje će se kasnije razviti teorija iracionalnih brojeva.
Takodje, poznati Zenonov 2 paradoks o Ahilu i kornjači (i njemu
srodni) doveli su do razvoja teorije ekshaustije, a koji se zasniva
1
Bertrand Arthur William Russell, britanski filozof (1872-1970)
2
Zenon od Eleje, grčki filozof (oko 490 p.n.e.- oko 430 p.n.e.)
1
1.1. O paradoksima
Kataloški paradoks
Posmatrajmo biblioteku koja pravi bibliografski katalog svih (i samo
njih) kataloga koji ne navode sami sebe. Da li će se u tom katalogu
navoditi i biblioteka koja ga pravi?
Paradoks brice
U jednom selu postoji brico koji brije sve one ljude koji ne briju
sami sebe. Ko brije bricu?
Grellingov6 paradoks
U svakom jeziku postoje riječi koje su ”samoopisne”. Npr. riječ
”bosanski” je bosanska riječ, ”višesložno” je višesložna riječ, ”kratak”
3
Augustin Louis Cauchy, francuski matematičar (1789-1857)
4
Karl Theodor Wilhelm Weierstrass, njemački matematičar (1815-1897)
5
Epimenides, grčki filozof (VI/VII v.p.n.e.)
6
Kurt Grelling, njemački matematičar (1886-1942)
2
1.2. Paradoksi u teoriji skupova
Ne postoji istina!
3
1.2. Paradoksi u teoriji skupova
4
1.3. Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematičarima
S∈S ⇔ S∈
/S.
5
1.3. Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematičarima
6
1.3. Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematičarima
7
1.3. Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematičarima
8
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
9
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
10
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
11
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
12
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
X 6= ∅ ⇒ (∃Y ∈ X)(∀t)¬(t ∈ X ∧ t ∈ Y ) .
13
Glava 2
Operacije sa skupovima,
relacije i funkcije
14
2.1. Operacije sa skupovima
∪A = X ∪ Y .
∩L = {x| (∀Y ∈ L) x ∈ Y } .
15
2.1. Operacije sa skupovima
1. X ⊆ X.
2. ∅ ⊆ X.
Dokaz :
1. (∀X) X ⊆ X.
2. (∀X, Y )(X ⊆ Y ∧ Y ⊆ X ⇒ X = Y ).
16
2.1. Operacije sa skupovima
x ∈ X ⇒ {x} ⊆ X .
X \ Y = {x| x ∈ X ∧ x ∈
/ Y} .
Definicija 2.1.6. Skup {{x} , {x, y}} nazivamo uredjeni par s prvim
elementom x i drugim elementom y i označavamo ga sa (x, y).
Element x u uredjenom paru (x, y) nazivamo prva komponenta, a
element y nazivamo druga komponenta uredjenog para.
Očigledno vrijedi
Lema 2.1.7. Uredjeni par (x, y) jednak je uredjenom paru (a, b) ako
i samo ako vrijedi x = a i y = b.
17
2.1. Operacije sa skupovima
X × Y = {(x, y)| x ∈ X ∧ y ∈ Y } .
1. (x1 ) = x1 , za n = 1.
18
2.2. Aksiom izbora
f (Xi ) = x∗ ∈ Xi ,
19
2.2. Aksiom izbora
20
2.3. Relacije
2.3 Relacije
Definicija 2.3.1. Neka je n ∈ N proizvoljan i neka su X1 , X2 , ..., Xn
skupovi. n-arna relacija na skupovima X1 , X2 , ..., Xn je proizvoljan
podskup skupa X1 × X2 × ... × Xn .
Ako je X1 = X2 = · · · = Xn = X, govorimo o n-arnoj relaciji na skupu
X.
1. Skup
D1 (ρ) = {x ∈ X| (∃y ∈ Y ) (x, y) ∈ ρ} ,
nazivamo domen ili lijevo područje relacije ρ.
21
2.3. Relacije
2. Skup
D2 (ρ) = {y ∈ Y | (∃x ∈ X) (x, y) ∈ ρ} ,
nazivamo kodomen ili desno područje relacije ρ.
1. D1 (ρ2 ◦ ρ1 ) = D1 (ρ1 ).
2. D2 (ρ2 ◦ ρ1 ) = D2 (ρ2 ).
3. D2 (ρ1 ) = D1 (ρ2 ).
2. (ρ3 ◦ ρ2 ) ◦ ρ1 = ρ3 ◦ (ρ2 ◦ ρ1 ).
22
2.4. Funkcije
Relacije kao specijalna vrsta skupova, imaju neke svoje važne os-
obine. Sljedećom definicijom uvodimo najvažnije od tih osobina.
2.4 Funkcije
Definicija 2.4.1. Za relaciju f ⊆ X × Y , koja zadovoljava osobine
2. (x, y1 ) ∈ f ∧ (x, y2 ) ∈ f ⇒ y1 = y2 ,
23
2.4. Funkcije
tj.
g ◦ f = {(x, z)| z = (g ◦ f )(x)} ⊆ X × Z .
Pokažimo još da su za relaciju g ◦ f zadovoljeni uslovi Definicije
2.4.1.
Kako je f funkcija, onda za svako x ∈ X, postoji y ∈ Y , tako da je
y = f (x). To isto važi i za funkciju g, pa specijalno za y = f (x) ∈ Y ,
24
2.4. Funkcije
1. U opštem slučaju, f ◦ g 6= g ◦ f .
2. f ◦ (g ◦ h) = (f ◦ g) ◦ h.
3. id ◦ f = f i f ◦ id = f .
25
2.4. Funkcije
1. f monomorfizam ako
2. f je epimorfizam ako
3. f je izomorfizam ako
26
Glava 3
Kardinalni brojevi
27
3.1. Ekvipotentnost skupova
28
3.1. Ekvipotentnost skupova
29
3.1. Ekvipotentnost skupova
f :X→Y i g:Y →X .
X Y
f
f (K)
K
g
g(Y \ f (K))
30
3.2. Konačni i beskonačni skupovi
31
3.2. Konačni i beskonačni skupovi
f |A : A → A \ {f (α)}
A′ ⊂ A′ ∪ {x0 } ⊆ A .
32
3.2. Konačni i beskonačni skupovi
33
3.2. Konačni i beskonačni skupovi
X = {x1 , x2 , ..., xn } .
card(X) = card(An ) = n , n ∈ N .
34
3.3. Prebrojivi skupovi
∅ ⊂ A1 ⊂ A2 ⊂ · · · ⊂ An ⊂ · · · ⊂ N ,
35
3.3. Prebrojivi skupovi
g(n) = f (in ) , n ∈ N .
36
3.3. Prebrojivi skupovi
card(X) = card(X ∪ Y ) .
37
3.3. Prebrojivi skupovi
38
3.3. Prebrojivi skupovi
Z = N ∪ {0} ∪ (−N) ,
Q = Q− ∪ {0} ∪ Q+ ,
39
3.4. Neprebrojivi skupovi
(m1 , n1 ) = (m2 , n2 ) ,
f (x) = {x} , x ∈ X .
Jasno je da vrijedi
x, y ∈ X , x 6= y ⇒ {x} 6= {y} ,
40
3.4. Neprebrojivi skupovi
φ(A) ∈ A ⇔ φ(A) ∈
/A,
♣
Dakle, kardinalni broj partitivnog skupa je strogo veći od kardi-
nalnog broja samog skupa. Time je potvrdjeno da beskonačnih
kardinala zaista ima, šta više ima ih beskonačno mnogo jer vijedi
41
3.4. Neprebrojivi skupovi
pri čemu nisu skoro sva decimalna mjesta jednaka 0 (npr. umjesto
0, 5 = 0, 500... možemo pisati 0, 5 = 0, 4999...). Dakle, sve elemente
skupa (0, 1) možemo poredati u niz
42
3.4. Neprebrojivi skupovi
A ⊂ X , f (A) = χA .
ab = card(AB ) = (card(A))card(B) .
43
3.4. Neprebrojivi skupovi
44
3.5. Hipoteza continuuma
ℵ0 ≤ card(X) .
Kako je uz to X ⊂ R, onda je
card(X) ≤ c .
ℵ0 ≤ card(X) ≤ c .
ℵ0 < k < c ?
45
3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva
def
1. Neka su X i Y disjunktni skupovi. Tada, a + b = card(X ∪ Y ).
def
2. a · b = card(X × Y ).
def
3. ab = card(X Y ).
Gornja definicija ne zavisi od izbora skupova. Naime, neka su
npr. X, X ′ , Y, Y ′ skupovi takvi da je X ∩ Y = ∅, X ′ ∩ Y ′ = ∅, X ∼ X ′ i
Y ∼ Y ′ . Tada postoje bijekcije f : X → X ′ i g : Y → Y ′ . Posmatramo
li preslikavanje h : X ∪ Y → X ′ ∪ Y ′ , zadato sa
f (x) ; x ∈ X
h(x) =
g(x) ; x ∈ Y
zaključujemo da je X × Y ∼ X ′ × Y ′ .
Teorem 3.6.1. Neka su α, β i γ proizvoljni kardinalni brojevi. Tada
vrijedi:
1. α + β = β + α.
2. α + (β + γ) = (α + β) + γ.
3. α · β = β · α.
4. α · (β · γ) = (α · β) · γ.
5. α · (β + γ) = α · β + α · γ.
Dokaz : Dokaz gornjih tvrdjenja se svodi na korištenje osnovnih
skupovnih relacija i nalaženje prostih bijektivnih preslikavanja, stoga
su ostavljeni čitaocu za vježbu. ♣
2. (α · β)γ = αγ · β γ .
46
3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva
γ
3. αβ = αβ·γ .
1. α + 0 = α.
2. α · 1 = α.
3. 0 · α = 0.
4. α1 = α.
5. 1α = 1.
47
3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva
1. (∀n ∈ N) α + n = α.
2. α + ℵ0 = α.
1. (∀n ∈ N) ℵ0 · n = ℵ0 .
2. ℵ0 · ℵ0 = ℵ0 .
ℵ0 · n = ℵ0 · 1 + ℵ0 · 1 + · · · + ℵ0 · 1 .
| {z }
n−puta
ℵ0 · n = ℵ0 + ℵ0 + · · · + ℵ0 = card(N ∪ N ∪ · · · ∪ N) .
| {z }
n−puta
1. c · c = c.
2. (∀n ∈ N) cn = c.
48
3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva
Dokaz : 1.
49
Literatura
50