P. 1
Teorija Skupova

Teorija Skupova

|Views: 2,284|Likes:

More info:

Published by: nedim_ibrisimovic624 on Sep 07, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/04/2013

pdf

text

original

Sections

UNIVERZITET U TUZLI

PRIRODNO-MATEMATI
ˇ
CKI FAKULTET
N.Okiˇ ci´ c
Teorija skupova
- Skripta -
Tuzla, 2008
Sadrˇ zaj
1 Od paradoksa do aksiomatske teorije 1
1.1 O paradoksima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 Paradoksi u teoriji skupova . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.3 Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematiˇ carima 5
1.4 Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova . . 9
2 Operacije sa skupovima, relacije i funkcije 14
2.1 Operacije sa skupovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
2.2 Aksiom izbora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
2.3 Relacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
2.4 Funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3 Kardinalni brojevi 27
3.1 Ekvipotentnost skupova . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3.2 Konaˇ cni i beskonaˇ cni skupovi . . . . . . . . . . . . . . 31
3.3 Prebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.4 Neprebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.5 Hipoteza continuuma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
3.6 Aritmetika kardinalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . 45
i
Glava 1
Od paradoksa do aksiomatske
teorije
1.1 O paradoksima
Rijeˇ c ”paradoks” poznata je ve´ cini. Kada u obiˇ cnom govoru kaˇ zemo
da je neˇ sto paradoksalno, podrazumijevamo da je to ”neˇ sto” neost-
varivo ili da je nemogu´ ce (najˇ ceˇ s´ ce kao ”skoro nemogu´ ca” stvar).
Najlakˇ se za shvatiti, paradoks ili antinomija predstavlja rasudji-
vanje koje nas obavezno dovodi do protivurjeˇ cnosti, bez obzira ko-
liko nam polazne pretpostavke izgledale taˇ cne, a pravila rasudji-
vanja ispravna. Krajem XIX vijeka pojavili su se neki paradoksi
koji u poˇ cetku nisu shvatani previˇ se ozbiljno. Kada je B. Russell
1
1902. godine objavio svoj paradoks, koji se nalazi u osnovi tadaˇ snje
teorije skupova, to je izazvalo pravu krizu u svijetu matematike ali i
filozofije. Naime, sa malim izmjenama u formulaciji tog paradoksa,
moˇ ze se do´ ci do kontradikcije koja se moˇ ze formulisati na jeziku
ve´ cine logiˇ ckih pojmova.
Naravno da Rusellov paradoks nije prvi paradoks u svijetu matem-
atike. Joˇ s u doba Stare Grˇ cke poznati su neki od njih ali ˇ sto je
jako bitno, njihovim razrjeˇ savanjem dolazilo je do naglog razvoja
odredjene matematiˇ cke discipline. Tako je problem nesamjerljive
dijagonale doveo do razvoja ˇ citave matematiˇ cke oblasti, tzv. teorije
proporcija iz koje ´ ce se kasnije razviti teorija iracionalnih brojeva.
Takodje, poznati Zenonov
2
paradoks o Ahilu i kornjaˇ ci (i njemu
srodni) doveli su do razvoja teorije ekshaustije, a koji se zasniva
1
Bertrand Arthur William Russell, britanski filozof (1872-1970)
2
Zenon od Eleje, grˇ cki filozof (oko 490 p.n.e.- oko 430 p.n.e.)
1
1.1. O paradoksima
na ˇ cinjenici da se jedna konaˇ cna veliˇ cina ne moˇ ze izgraditi od
beskonaˇ cno mnogo, beskonaˇ cno malih veliˇ cina. To ´ ce ustvari neˇ sto
kasnije uzrokovati razvoj integralnog raˇ cuna. Poˇ cetkom XIX vi-
jeka nepaˇ zljivo i bezobzirno koriˇ stenje beskonaˇ cno malih veliˇ cina
´ ce ponovo uzrokovati krizu matematike, a koja ´ ce biti otklonjena
radovima Cauchyja
3
i Weierstrassa
4
, ˇ cime ´ ce matematiˇ cka analiza
biti postavljena na mnogo zdravijoj osnovi.
Otkrivanje paradoksa na kraju XIX vijeka dovodi do naglog razvoja
i zainteresovanosti za matematiˇ cku logiku, ˇ sto ´ ce bitno uticati na
razvoj i kretanja u modernoj matematici, a takodje i na logiku kao
filozofsku disciplinu.
Navedimo neke od paradoksa, srodne Rusellovom paradoksu:
Paradoks laˇ zova
Ovaj paradoks izveden je iz poznate konstrukcije kritskog filozofa
Epimenida
5
;
”Ja sam kri ´ canin, a svi kri ´ cani laˇ zu.”
Oˇ cigledna je kontradiktornost gornje izjave. Naime, ako ja jesam
kri ´ canin onda zbog njihove ”laˇ zljivosti” ja nisam kri ´ canin.
Ovaj se paradoks moˇ ze iskazati i na razne druge naˇ cine, npr.
”Ja laˇ zem sada.” ili ”Ova izjava je laˇ zna.”
Prema nekim istoriˇ carima, ovaj paradoks je prvi formulisao Eubu-
lid iz Mileta (4. v p.n.e), koji ga je dao u obliku

ˇ
Covjek kaˇ ze da laˇ ze. Da li je to ˇ sto govori istinito ili laˇ zno?”
Kataloˇ ski paradoks
Posmatrajmo biblioteku koja pravi bibliografski katalog svih (i samo
njih) kataloga koji ne navode sami sebe. Da li ´ ce se u tom katalogu
navoditi i biblioteka koja ga pravi?
Paradoks brice
U jednom selu postoji brico koji brije sve one ljude koji ne briju
sami sebe. Ko brije bricu?
Grellingov
6
paradoks
U svakom jeziku postoje rijeˇ ci koje su ”samoopisne”. Npr. rijeˇ c
”bosanski” je bosanska rijeˇ c, ”viˇ sesloˇ zno” je viˇ sesloˇ zna rijeˇ c, ”kratak”
3
Augustin Louis Cauchy, francuski matematiˇ car (1789-1857)
4
Karl Theodor Wilhelm Weierstrass, njemaˇ cki matematiˇ car (1815-1897)
5
Epimenides, grˇ cki filozof (VI/VII v.p.n.e.)
6
Kurt Grelling, njemaˇ cki matematiˇ car (1886-1942)
2
1.2. Paradoksi u teoriji skupova
je kratka rijeˇ c, ”ispravno” je ispravna rijeˇ c, ”apstraktno” je apstrak-
tna rijeˇ c itd. Ali rijeˇ c ”dug” oˇ cigledno nije duga rijeˇ c. Rijeˇ ci poput
”udoban”, ”zanosan”, ”uskoro” i sl. jasno, nemaju ovu osobinu
samoopisnosti. Ako rijeˇ ci bez osobine samoopisnosti nazovemo
neinspirativnim, da li je rijeˇ c ”neinspirativno” neinspirativna?
Paradoksi (oni koje poznajemo) se mogu podjeliti po mnogim osno-
vama, npr. sintaksni, semantiˇ cki, geometrijski, fiziˇ cki i sl. Za nas
interesantna podjela je u sljede´ ce dvije grupe, semantiˇ cki paradoksi
i skupovni paradoksi. U semantiˇ cke spadaju: paradoks laˇ zova
(Epimenidov paradoks), paradoks brice, Grelingov paradoks, Beri-
jev, Risharov i svi paradoksi oblika:
Ne postoji istina!
Njihova osnova su pojmovi: istina, laˇ z, izrazivost.
U skupovne paradokse spadaju: Burali-Fortijev, Cantorov, Ras-
sellov . Njihov izvor su pojmovi skup i kljuˇ cne skupovne operacije
i relacije, kardinalni broj i ordinalni broj.
1.2 Paradoksi u teoriji skupova
Jednu od najznaˇ cajnijih matematiˇ ckih teorija, teoriju skupova, njen
tvorac G. Cantor
7
razvijao je neaksiomatski. Odatle i naziv za tu
teoriju, naivna teorija skupova (kako je razvijena i obrazloˇ zena,
tu nema mjesta nikakvoj naivnosti). Naknadnom analizom je za-
kljuˇ ceno da je Cantor sve rezultate izveo oslanjaju´ ci se na tri ak-
sioma, koje nigdje nije jasno fomulisao i precizirao. To su:
• Aksioma jednakosti: Dva skupa su jednaka ako i samo ako
imaju iste elemente.
Formulski izraˇ zeno: (∀z)(z ∈ x ⇔ z ∈ y) ⇔ x = y.
• Aksioma apstrakcije: Za svako svojstvo S (duˇ zine 1), postoji
skup X ˇ ciji su elementi upravo oni koji imaju svojstvo S.
Formulski izraˇ zeno: (∀S)(∃X) X = {x| S(x)}.
• Aksioma izbora: Za svaku familiju A nepraznih disjunktnih
skupova, postoji funkcija f (tzv. izborna funkcija), koja svakom
skupu X iz A dodjeljuje po jedan njegov element.
Formulski izraˇ zeno: (∀A)(∃f)(∀X ∈ A) f(X) ∈ X.
7
Georg Cantor, njemaˇ cki matematiˇ car (1845-1918)
3
1.2. Paradoksi u teoriji skupova
Za aksiom izbora, po formulaciji najsloˇ zeniji, pokuˇ savalo se veoma
dugo ˇ cak i poslije stvaranja aksiomatskih teorija skupova, pokazati
da ona slijedi iz ostalih aksioma. Medjutim, sliˇ cno kao kod V pos-
tulata u Euklidovim Elementima, pokazalo se da je aksiom izbora
nezavisan od ostalih aksioma, pa su u skladu sa tim rezultatom
kasnije razvijane aksiomatske teorije skupova sa aksiomom izbora
kao i one bez nje.
Aksiomapstrakcije izgledao je sasvimprihvatljivo i potpuno prirod-
no, tako da niko nije ni slutio da ´ ce upravo on pokrenuti ˇ citavu
lavinu paradoksa, lavinu koja je zaprijetila da poruˇ si matematiˇ cku
gradjevinu, pa i cijelokupnu klasiˇ cnu nauku.
Redovima mnogih matematiˇ cara s kraja XIX vijeka, kao ˇ sto su
Bolzano
8
, Weierstrass pa i Cantor, postavljane su osnove matematiˇ c-
ke analize. Medjutim, 1895. Cantor uoˇ cava prvi paradoks u svojoj
teoriji. U svojoj prepisci sa Hilbertom
9
on ga iznosi ali ga ne pub-
likuje. Obzirom da se odnosio na priliˇ cno tehniˇ cki dio teorije dobro
uredjenih skupova, on se nadao da bi uz male ispravke u nekim
dokazima mogao izbje´ ci to neugodno pojavljivanje. 1897. to isto
uoˇ cava Burali-Forti
10
i publikuju taj paradoks koga i danas znamo
pod imenom Burali-Fortijev paradoks. On glasi:
Skup svih ordinala W je dobro uredjen skup i on ima ordinal ve´ ci
od bilo kog ordinala iz W. Ali to bi onda znaˇ cilo da je W ve´ ci od
svih ordinala, pa i od samog sebe.
Dvije godine kasnije Cantor uoˇ cava sliˇ can paradoks i u teoriji kar-
dinalnih brojeva.
Cantorov paradoks
Po Cantorovoj teoriji, partitivni skup nekog skupa ima kardinal ve´ ci
od kardinala samog skupa. Ako sa U obiljeˇ zimo skup svih skupova,
tada P(U) ima ve´ ci kardinal od U, a to je nemogu´ ce jer P(U) ⊆ U.
1901. Russell uoˇ cava sliˇ cnu situaciju i konstruiˇ se novi paradoks,
mnogo elementarniji od Cantorovog jer ne zahtijeva ni podskupove
ni partitivne skupove.
Russellov paradoks
Neka je S = {X| X / ∈ X}, tj. S je skup svih onih skupova koji nisu
elementi samog sebe. Da li je S element samog sebe? Odgovor na
8
Bernardus Placidus Johann Nepomuk Bolzano, italijanski filozof (1781-
1848)
9
David Hilbert, njemaˇ cki matematiˇ car (1862-1943)
10
Cesare Burali-Forti, italijanski matematiˇ car (1861-1931)
4
1.3. Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematiˇ carima
ovo pitanje je kontradiktoran, naime on dovodi do situacije
S ∈ S ⇔ S / ∈ S .
Russell obavjeˇ stava Fregea
11
o svomparadoksu i publikuje ga 1903.
godine ali za razliku od Burali-Fortijevog i Cantorovog, ovaj paradoks
nailazi na veliki odjek i bio je prava pometnja u matematiˇ ckim kru-
govima koji su se u to vrijeme bavili fundamentalnim problemima.
Tako ´ ce Dedekind objavljivanje svog rada o prirodi i smislu bro-
jeva prolongirati za izvjesno vrijeme, a Frege koji je privodio kraju
svoj veliki rad o formalnim sistemima ´ ce u predgovoru rada priz-
nati da je Russellov paradoks uzdrmao fundamente njegovog rada.
Poincare
12
, jedan od vode´ cih matematiˇ cara tog doba, inaˇ ce do tada
veliki pristalica Cantorovog rada, od pojave Russellovog paradoksa
postaje totalni protivnik Cantorove teorije skupova.
U suˇ stini, Russellov i paradoks o brici imaju isti korijen. Medju-
tim, paradoks o brici jednostavno rjeˇ savamo tako ˇ sto kaˇ zemo da
je brico ”kontradiktoran” i konstatujemo da takvo selo ne moˇ ze
postojati. Ali tako neˇ sto ne moˇ zemo primjeniti kod Russsellovog
paradoksa jer nije jasno zaˇ sto onako napravljen skup S ne bi pos-
tojao, odnosno zaˇ sto je on ”samokontradiktoran”.
ˇ
Sta viˇ se, ako
to i prihvatimo tako, postavlja se pitanje da li postoji joˇ s takvih
skupova, bolje re´ ci, a koliko joˇ s ima takvih skupova koji su ”samo-
kontradiktorni”?
Iako Cantor nije uspio da rijeˇ si ove probleme oko pojave ovih
paradoksa, on ni u jednom trenutku nije odustao od svoje teorije
skupova. Sama ˇ cinjenica da ˇ cak i mi danas o tim pojavama govo-
rimo u terminima ”paradoks” ili ”antinomija”, a ne ”kontradikcija”,
govori da je Cantor bio u pravu sa svojim stavom. Kako to reˇ ce
Hilbert ipak ve´ cina matematiˇ cara ”ne ˇ zeli biti izgnana iz raja u koji
nas je Cantor uveo ”.
1.3 Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju
matematiˇ carima
Suˇ stinski se u modernoj matematici razlikuju tri matematiˇ cka pravca
(pokreta): formalizam, intuicionizam i logicizam. Njihova gledanja
na matematiku nisu obavezno toliko protivurjeˇ cna kako se to ponekad
11
Gottlob Frege, njemaˇ cki matematiˇ car (1848-1925)
12
Jules Henri Poincare, francuski matematiˇ car (1854-1912)
5
1.3. Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematiˇ carima
ˇ zeli prikazati, ali se razliˇ citim oblastima problema bave na bitno ra-
zlicite naˇ cine.
FORMALIZAM U najkra´ cem, formalizam teˇ zi zasnivanju potpunih
aksiomatskih sistema. Tendencija potiˇ ce jos od Euklida, a osnivaˇ c
modernog pravca je D. Hilbert. Ugao posmatranja matematiˇ ckih
problema je sljede´ ci: postoje sintaksa i semantika, tj. iskazanost
(mogucnost zapisa) i samo znaˇ cenje iskaza matematike. Jedan for-
malista se ne bavi mnogo pitanjem sadrˇ zaja i istinosti u logiˇ ckom i
filozofskom smislu. Hilbert je namjeravao da stvori precizan i detal-
jan matematiˇ cki jezik koji ´ ce omogu´ citi formalizaciju ˇ cak i samog
ˇ cina matematiˇ ckog dokazivanja. On je zakljuˇ cio da mogu posto-
jati dokazi o egzistenciji nekog objekta koji se ne mogu sprovesti u
konaˇ cnom broju koraka. Medjutim, ukoliko bi takav dokaz naruˇ sio
konvencije matematiˇ ckog izvodjenja i dokazivanja, takvu greˇ sku
bismo mogli prona´ ci na sasvim konaˇ can i izvodljiv naˇ cin. Za-
kljuˇ cuje se po principu iskljuˇ cenja tre´ ceg (tj. stav ili jeste taˇ can
ili nije taˇ can, formalno: p ili ne p) da su navedeni dokazi korek-
tni jer nisu nekorektni. Iz ovakvog pristupa onda imamo ([2], str.
61). ”... Moramo ispitivati ne tvrdnje, ve´ c metode dokazivanja.
Klasiˇ cnu matematiku moramo gledati kao kombinatornu igru os-
novnim simbolima i moramo finitnim kombinatornim sredstvima
ustanoviti do kojih nas kombinacija osnovnih simbola dovode metode
konstrukcije ili ”dokazi”.”
Joˇ s jedna vaˇ zna crta formalizma jeste da pravi razliku izmedju po-
jmova istinito i smisleno. Ovo je na neki naˇ cin distinkcija izmedju
logiˇ ckog i formalnog jer npr. i 1 + 1 = 2 i 1 + 1 = 1 jesu (formalno)
smisleni iskazi, gde je prvi taˇ can, a drugi nije, dok 1 + +1 = ili
= +1 + 1 nisu smisleni, pa se ne moˇ ze ni govoriti o istinosti tih
iskaza, odnosno formalnih zapisa.
INTUICIONIZAM Jedan od najve´ cih kritiˇ cara Cantorove teorije bes-
konaˇ cnih skupova bio je Kronecker. Iˇ sao je ˇ cak dotle da tu teoriju
(a na ˇ zalost i samog Cantora) smatra ”ludom” i ”suviˇ se divljom”,
jednom rijeˇ cju, zaista neprimjerenom matematici. Ovim svojim ne-
milosrdnim i oˇ strim stavovima on je bio preteˇ ca pravca koga je
formulisao L.E.J. Brouwer
13
. Intuicionista uzima prirodne brojeve
potpuno konstruktivno. Polazi od prirodne, apriorne ituicije prirod-
nih brojeva, odnosno njihove strukture unutar miˇ sljenja, a ne od
prirodnih brojeva kao zaista postoje´ cih objekata ili pak svojstava
nekih drugih postoje´ cih objekata. Ovo je samo na prvi pogled mist-
13
Luitzen Egbertus Jan Brouwer (1881-1966), holandski matematiˇ car
6
1.3. Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematiˇ carima
ifikacija; baˇ s naprotiv, intuicionista upravo ˇ zeli da izbjegne svaku
vrstu mistifikacije koju implicitno pronalazi u teoriji skupova. O
tome A. Heyting
14
kaˇ ze ([2], str. 49): ”Ni prirodnim brojevima ni
bilo kakvim drugim matematiˇ ckim objektima ne pripisujemo egzis-
tenciju nezavisnu od naˇ seg miˇ sljenja, tj. transcendentnu egzis-
tenciju. Mada bi moglo biti istinito da se svaka misao odnosi na
neki objekat poiman kao da postoji nezavisno od nje, ovo pitanje
moˇ zemo ostaviti otvorenim.” Dakle, to pitanje je za intuicioniste
potpuno irelevantno. Otuda pristalica ovoga pravca smatra da
je mogu´ ce konstruktivno praviti beskonaˇ can skup (tzv. poten-
cijalna beskonaˇ cnost ) ali nikada se ne moˇ ze zaista i napraviti
beskonaˇ can skup (tj. aktuelna beskonaˇ cnost). Postojanje aktuelne
beskonaˇ cnosti trebalo bi da bude bez znaˇ caja za nas, pa se samim
tim logiˇ cki kvantifikator ”postoji” (∃) moˇ ze smisleno upotrebljavati
samo za konaˇ cne skupove. Po tumaˇ cenju intuicionista, mi sma-
tramo da posjedujemo aktuelnu beskonaˇ cnost u maˇ sti, ali je nikak-
vim svojim (vremenski i prostorno) ograniˇ cenim konstruktivnim
postupkom ne moˇ zemo realizovati. Intuicionista iz ovoga dalje
zakljuˇ cuje da klasiˇ cna matematika nije zapisiva jer podrazumeva
koriˇ s´ cenje nekonstruktivnih simbola kao sto su ”...” (u znaˇ cenju:
i tako dalje - u beskonaˇ cnost), a koji jednostavno zavaravaju, ne
opisuju nikakav konstruktivan postupak, pa su zato i neupotre-
bljivi. Postavlja namse razumno pitanje kako simbol beskonaˇ cnosti
moˇ ze oznaˇ citi neˇ sto tako neobuhvatno (govorimo o matematiˇ ckim,
po mogu´ cnosti netranscendentnimobjektima). Ljudi u svomprakti-
ˇ cnom djelovanju ˇ cesto pribjegavaju ovakvim ”preˇ cicama” koje nisu
toliko odraz inteligentnosti i dosjetke, koliko su jedino mogu´ ce.
Ako bi intuicionista u krajnjoj konsekvenci i dozvolio mogu´ cnost
postojanja nekonstruktivnih matematiˇ ckih objekata, opet bi mo-
gao s punim pravom da nas upita: ”na osnovu kojih to pravila
smijemo da svedemo nekonstruktivnost na sasvim konstruktivnu
simboliku?”. Intucionista, kao izvorni konstruktivista, na osnovu
svega ovoga i dalje ´ ce tvrditi da su ljudi prevashodno konstruk-
tivna, algoritamska bi ´ ca, bez obzira na sav njihov afinitet za tran-
scendentnim. Transcendentno i jeste transcendentno zato ˇ sto je
van domaˇ saja naˇ seg konstruktivistiˇ ckog iskustva i istog takvog
promiˇ sljanja stvrnosti. Intuicionizam primje´ cuje, pored nezapi-
sivosti nekonstruktivne matematike, i problem sa logi-ˇ ckim prav-
ilomiskljuˇ cenja tre´ ceg - ono je odbaˇ ceno za potencijalno beskonaˇ cne
14
Arend Heyting (1898-1980), holandski logiˇ car i matematiˇ car
7
1.3. Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematiˇ carima
i prihva´ ceno za aktuelno konaˇ cne skupove. Ovo se opravdava,
izmedju ostalog, i konstatacijom da su matematika i logika doˇ sle
do svojih zakljuˇ caka posmatranjem konaˇ cnih skupova. Heyting ´ ce
dodatno razjasniti ovakve stavove ([2], str.50). ”... Matematiˇ cki ob-
jekti po svojoj prirodi zavise od ljudskog miˇ sljenja (prim. zato ˇ sto
nastaju apstrahovanjem). Njihovo je postojanje zajamˇ ceno u onoj
mjeri u kojoj je ustanovljeno miˇ sljenjem. Oni imaju svojstva u onoj
mjeri u kojoj ih miˇ sljenje moˇ ze izdvajati. Vjeru u transcendentnu
egzistenciju, nepodrˇ zanu pojmovima, valja odbaciti kao sredstvo
matematiˇ ckog dokazivanja.”
LOGICIZAM Kao ˇ sto i sama rijeˇ c kaˇ ze, pristalice ovog pravca pre-
vashodno daju logici na znaˇ caju. U svome djelu ”Principia mathe-
maticae”, B. Russell je, kao osnivaˇ c pravca, izloˇ zio osnovne postavke
koje se mogu saˇ zeti u sljede´ cu formulaciju: ”Matematika se skoro
u potpunosti moˇ ze svesti na logiku”, tj. Matematika je preve-
diva na logiku. Nasuprot Hilbertovom tvrdjenju da je rijeˇ c samo o
bezsadrˇ zinskoj igri simbola, Russell tvrdi da se matematika sastoji
od reˇ cenica oblika, ako A, onda B (tj. A ⇒ B) i intrigantno dodaje
da niko ne zna ˇ sta je A, a ˇ sta B. U fizici npr., A je eksperiment, a B
je rezultat eksperimenta. Imaju´ ci ovo u vidu, R. Carnap
15
navodi
sljede´ ce o logicistiˇ ckom pogledu na matematiku ([2], str. 39-40).
”... Russell je stoga s pravom oklijevao da ih predstavi kao logiˇ cke
aksiome (prim. misli se na dva aksioma o egzistenciji- aksiomu
beskonaˇ cnosti i aksiomu izbora) jer logika ispituje samo mogu´ ce
entitete i ne moˇ ze niˇ sta tvrditi o postojanju. Russell je naˇ sao izlaz iz
ove poteˇ sko´ ce ovakvim rasudjivanjem: Kako je i matematika ˇ cisto
formalna nauka, i ona moˇ ze da o postojanju tvrdi samo uslovno,
a ne kategoriˇ cki- ako neke strukture postoje, onda postoje i neke
druge strukture ˇ cija je egzistencija logiˇ cka posljedica egzistencije
onih prvih. Stoga je on preoblikovao matematiˇ cku reˇ cenicu, rec-
imo R, ˇ ciji dokaz zahtijeva aksiomu beskonaˇ cnosti (B) ili aksiomu
izbora (A) (prim. koje su veoma sporne sa logiˇ cke, a pogotovo
konstruktivistiˇ cke taˇ cke glediˇ sta) u uslovnu reˇ cenicu; ne tvrdimo
R, nego U ⇒ R, odnosno A ⇒ R. Ta je uslovna reˇ cenica onda
izvodljiva iz logiˇ ckih aksioma. Zahvaljuju´ ci logicistiˇ ckom pristupu,
dobili smo mogu´ cnost koriˇ s´ cenja raˇ cunara svodjenjem matematike
na logiku, a logike, na elektriˇ cne impulse, ali je vaˇ zna ˇ cinjenica
da bez intuicionistiˇ cke konstruktivnosti ne bi bilo pojma i primjene
algoritma onakvog kakav je danas.
15
Rudolf Carnap (1891-1970), njemaˇ cki filozof
8
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
Formalistiˇ cki pristup je u krajnjoj konsekvenci takodje doprinio
sistematizaciji i uopˇ stenju algoritmike, pa na osnovu samo ovog
jednog vrlo vaˇ znog primjera, uvidjamo sav znaˇ caj koriˇ s´ cenja svega
onoga ˇ sto predstavlja prednost pojedinog matematickog pravca.
Ovo nas, kao ˇ sto smo ve´ c ranije uoˇ cili, upu´ cuje na ˇ cinjenicu da se
ovi pravci ne razlikuju u tolikoj mjeri da bi onemogu´ cili napredak
matematike, ve´ c da realno, kroz svojevrsnu medjusobnu konkuren-
ciju, omogu´ cuju plodnu matematiˇ cku sintezu, pri ˇ cemu ipak zadrˇ z-
avaju sve svoje osobenosti.
1.4 Zermelo-Frenkelov sistemaksioma teorije
skupova
Kao ˇ sto smo vidjeli, jedan od naˇ cina izbjegavanja paradoksa je i
postavljanje teorije, pa i teorije skupova, na aksiomatsku osnovu.
Prvi aksiomatski sistem teorije skupova dao je E. Zermelo
16
1908.
godine. 1922. A. Fraenkel
17
´ ce dopuniti Zermelov sistem aksioma
te je tako dobijen sistem aksioma koga danas nazivamo ZF-sistem
aksioma za teoriju skupova. U razliˇ citim knjigama mogu se na´ ci ra-
zliˇ citi spiskovi ovih aksioma. To ne treba da zbunjuje jer ZF-sistem
aksioma nije nezavisan sistem, pa redoslijed ili zamjena neke od
aksioma su stvar autora.
Iako ´ cemo mi ovdje postaviti detaljno ZF-sistem, treba napomenuti
da je u upotrebi i NGB-sistem aksioma koga je prvo postavio von
Neumann
18
, a kasnije je dopunjen od strane R. Robinsona
19
, P.
Bernaysa i K. G¨ odela.
U izlaganju ZF-sistema navodit ´ cemo semantiˇ cki zahtjev aksioma
kao i njegov formalni zapis u jeziku matematiˇ cke logike. Pri tome
´ cemo podrazumijevati univerzalnu zatvorenost formula (tj. podrazu-
mijevat ´ cemo univerzalne kvantifikatore za sve slobodne promjenljive).
Simbol ”=” koristiti ´ cemo za oznaˇ cavanje jednakosti objekata. Takodje
´ cemo koristiti i binarni relacijski simbol ”∈”, a po dogovoru, um-
jesto iskaza ¬(x ∈ y), upotrebljava´ cemo oznaku x / ∈ y. Pojam ”skup”
je primitivni pojam teorije skupova, i kao takav ne definiˇ semo ga.
16
Ernst Friedrich Ferdinand Zermelo, njemaˇ cki matematiˇ car (1871- 1953)
17
Adolf Abraham Halevi Fraenkel, njemaˇ cko-izraelski matematiˇ car (1891-
1965)
18
John von Neuman, austro-ugarski matematiˇ car (1903-1957)
19
Abraham Robinson, USA matematiˇ car (1918-1974)
9
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
Axiom 1. Aksiom ekstenzionalnosti
Dva su skupa jednaka ako imaju iste elemente.
(∀z)(z ∈ X ⇔ z ∈ Y ) ⇔ X = Y .
Jednakost dva skupa oznaˇ cavat ´ cemo uobiˇ cajenim logiˇ ckim sim-
bolom ”=”, npr. A = B.
ˇ
Cinjenicu o nejednakosti dva skupa zapi-
sivat ´ cemo simbolom A = B, a ona znaˇ ci da postoji element koji se
ne nalazi u oba skupa. Iz aksioma ekstenzionalnosti kao posebno
vaˇ zno, proizilazi sljede´ ce
{a, d, c, b} = {a, b, c, d} i {a, a, c, a, b, b} = {a, b, c} ,
tj. redosljed navodjenja elemenata skupa i njihovo ponavljanje,
nisu bitni u zapisu skupa.
Axiom 2. Aksiom praznog skupa
Postoji skup koji nema niti jednog elementa.
(∃S)(∀x)x / ∈ S .
Skup ˇ cije postojanje smo uveli gornjom aksiomom, nazivat ´ cemo
prazan skup i za njegovo oznaˇ cavanje koristit ´ cemo oznaku ∅.
Prostim koriˇ stenjem Aksioma 1, lahko se je uvjeriti da je takav
skup jedinstven. Zaista, ako bi postojala dva takva skupa ∅
1
i ∅
2
i pri tome da je ∅
1
= ∅
2
, tada bi prema aksiomu ekstenzionalnosti
postojao element koji nije u oba skupa. Medjutim, to bi se protivilo
ˇ cinjenici da oba ova skupa nemaju elemenata.
Iz egzistencije praznog skupa slijedi da postoji i skup ˇ ciji je ele-
ment prazan skup, {∅}. Jasno je pri tome da ∅ = {∅}.
ˇ
Sta viˇ se, na
osnovu prvog aksioma imamo da je uvijek A = {A} i da je A ∈ {A}.
Axiom 3. Aksiom para
Ako su X i Y skupovi, onda postoji skup Z koji sadrˇ zi taˇ cno X i Y
kao elemente.
(∃Z)(∀z)(z ∈ Z ⇔ (z = X ∨ z = Y )) .
Skup {X, Y } se naziva neuredjen par skupova X i Y i pri tome je
dakle {X, Y } = {Y, X}. Ako je pritome joˇ s i X = Y , onda imamo
{X, Y } = {X, X} = {X}.
Axiom 4. Aksiom unije
Ako je X skup, onda postoji skup U koji sadrˇ zi sve elemente eleme-
nata od X.
(∃U)(∀z)(z ∈ U ⇔ (∃Y )(Y ∈ X ∧ z ∈ Y )) .
10
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
Skup U koga smo uveli gornjom aksiomom je, na osnovu Aksioma
1, jedinstven i za njega ´ cemo koristiti oznaku ∪X. Ako je X =
{A, B}, onda ´ cemo koristiti oznaku A ∪ B.
Neka su A i B proizvoljni skupovi. Tada vrijedi
X = {A, B} = ∪X = A ∪ B .
Ako je X = {A}, tada je ∪X = A i ˇ sta viˇ se, ∪∅ = ∅. Iz aksioma unije
direktno slijedi i osobina ∅∪ A = A, za proizvoljan skup A.
Na osnovu ovih ˇ cetiri aksiome imamo egzistenciju sljede´ cih skupova:
∅, {∅} , {∅, {∅}} , {∅, {∅, {∅}}} ...
Prije naredne aksiome uvedimo novi simbol. Za proizvoljne skupove
A i B piˇ semo A ⊆ B ako vrijedi osobina (∀x)(x ∈ A ⇒ x ∈ B). Tada
kaˇ zemo da je skup A podskup skupa B.
Axiom 5. Aksiom o partitivnom skupu
Ako je X proizvoljan skup, postoji skup P ˇ ciji su elementi svi pod-
skupovi skupa X.
(∃P)(∀z)(z ∈ P ⇔ z ⊆ X) .
Jedinstvenost i ovomaksiomomuvedenog skupa je lahko dokaziva
koriste´ ci Aksiom 1, i za njega ´ cemo koristiti oznaku P(X), a zvat
´ cemo ga partitivni skup skupa X.
Uoˇ cimo da je pomo´ cu Aksioma 5 uveden skup svih podskupova
nekog skupa ali da namnije poznato postojanje niti jednog konkret-
nog podskupa datog skupa. Takav skup oˇ cigledno mora imati
karakteristiku da ”sakuplja” elemente iz datog skupa, a sa za-
jedniˇ ckom im nekom osobinom. Naravno, upravo ovakvo ”saku-
pljanje” objekata na osnovu neke njima zajedniˇ cke osobine, ˇ cini
suˇ stinu pojma skupa, pa svaka formalna teorija koja ima za cilj da
opiˇ se intuitvnu teoriju skupova, mora izraˇ zavati ovaj semantiˇ cki
zahtjev. S druge strane, nekritiˇ cko i previˇ se slobodno primjenji-
vanje ovog zahtjeva je i dovodilo do pojave paradoksa u naivnoj
teoriji skupova. Da bi pokuˇ sali pomiriti ova dva zahtjeva, uvodimo
sljede´ ci aksiom
Axiom 6. Aksiom podskupa (komprehenzije, izdvajanja)
Neka je A zadani skup i P(x) predikat koji za svako x ∈ A ima smisla
(za svako x ∈ A, P(x) je iskaz). Tada postoji skup B ˇ ciji su elementi
oni i samo oni elementi iz skupa A za koje je predikat P taˇ can.
(∃B)(∀x)(x ∈ B ⇔ (x ∈ A ∧ P(x))) ,
11
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
gdje je P(x) proizvoljan predikat koji ne sadrˇ zi slobodnu promjenljivu
B.
Neka je P(x) proizvoljan predikat arnosti 1, npr. 1 < x ≤ 2, x je
paran broj, x je rjeˇ senje jednaˇ cine e
x
+ x = 0, i sl. Kada varijabli x
damo neku vrijednost iz oblasti definisanosti predikata, on postaje
iskaz koji dakle moˇ ze biti ili taˇ can ili netaˇ can. Neka je A oblast
definisanosti predikata P(x). Simbolom
{x| x ∈ A ∧ P(x)} ili {x ∈ A| P(x)} ,
oznaˇ cavat ´ cemo skup svih onih elemenata iz skupa A za koje je
predikat P(x) taˇ can. To znaˇ ci
a ∈ {x ∈ A| P(x)} ⇔ τ(P(a)) = ⊤ .
Pored ovog naˇ cina zapisivanja skupa koristit ´ cemo i naˇ cin zapisi-
vanja pojedinaˇ cnih elemenata skupa, npr.
A = {a
1
, a
2
, .., a
n
} .
Jasno je da za svaki predikat P(x) imamo po jednu aksiomu, pa
se za ovaj aksiom kaˇ ze da predstavlja ”ˇ semu aksioma”. Medju-
tim i pored toga, Aksiomom 6 nije mogu´ ce konstruisati skup svih
skupova, odnosno ”univerzalni skup”, pa su time otklonjeni svi
navedeni paradoksi koji su se pojavljivali u naivnoj teoriji skupova.
Dakle, uloga Aksioma 6 je konstruisati ˇ sto viˇ se skupova ali pri tome
izbje´ ci bar poznate paradokse naivne teorije skupova.
Sa ovih prvih 6 aksioma mogu´ ce je uvesti sve pojmove sa kojima
se sluˇ zimo u ”svakodnevnoj” matematici. Ono ˇ sto se moˇ ze prim-
jetiti, da one daju samo konaˇ cne skupove, tj. beskonaˇ can skup
nije mogu´ ce konstruisati pomo´ cu njih. Zato uvedimo sljede´ ci ak-
siom koji ´ ce obezbjediti postojanje i ovakvih skupova.
Axiom 7. Aksiom beskonaˇ cnosti
Postoje beskonaˇ cni skupovi.
(∃S)(∅ ∈ S ∧ (∀x)(x ∈ S ⇒ x ∪ {x} ∈ S)) .
Sa sljede´ ce dvije aksiome ´ cemo proˇ siriti ali i dodatno ograniˇ citi
mogu´ cnosti pravljenja novih skupova.
Axiom 8. Aksiom zamjene
Funkcija preslikava skup u skup.
(∀A)((∀x ∈ A)(∃!y)P(x, y) ⇒ (∃z)(∀x ∈ A)(∃y ∈ z)P(x, y)) ,
za sve predikate f(x, y) koji nemaju slobodnu promjenljivu y.
12
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
Prostije reˇ ceno, gornji aksiom nam kaˇ ze sljede´ ce: Neka je A zadani
skup i P(x, y) predikat arnosti 2 koji ima osobinu da za proizvoljno
a ∈ A, postoji jedinstven b, takav da je τ(P(a, b)) = ⊤. Tada postoji
jedinstven skup B ˇ ciji su elementi svi skupovi y za koje postoji
x ∈ A, takav da je τ(P(x, y)) = ⊤.
”Naivno” tumaˇ cenje gornjeg aksioma je: Ako je na skupu A defin-
isana funkcija f i za svako a ∈ A je f(a) skup, tada je B = {f(a)| a ∈ A}
takodje skup. Ovaj aksiom je Frenkel dodao na Zermelov sistem
aksioma i on kao i Aksiom 6 predstavlja ˇ semu aksioma.
Sa ovom aksiomom smo proˇ sirili mogu´ cnosti gradnje skupova, a
sada ´ cemo napraviti dodatna ograniˇ cenja.
Axiom 9. Aksioma fundacije ili o zabrani loˇ sih skupova
Ne postoje skupovi sa osobinama:
X ∈ X, X ∈ Y ∧ Y ∈ X, X
1
∋ X
2
∋ X
3
∋ ... ∋ X
n
∋ ...
X = ∅ ⇒ (∃Y ∈ X)(∀t)¬(t ∈ X ∧ t ∈ Y ) .
Aksiom 9 zbilja iskljuˇ cuje mnoge ”patoloˇ ske” skupove ali takodje
je mnoge stvari mogu´ ce dokazati ne koriste´ ci ga. Formalni sistem
koji se koristi aksiomama od 1-8 ˇ cesto se obiljeˇ zava sa ZF

, dok
svih izloˇ zenih devet aksioma predstavlja ZF teoriju skupova.
13
Glava 2
Operacije sa skupovima,
relacije i funkcije
Ve´ cina stvari ove glave je poznata ˇ citaocu. Mnoge od tih stvari na
ovom mjestu ´ cemo uvesti strogo precizno, drˇ ze´ ci se naravno ak-
siomatike koju smo upravo uveli ali ´ ce mnogi detalji takodje biti i
preskoˇ ceni i ostavljeni ˇ citaocu da prodje taj put od ZF teorije do
dokaza da su novouvedeni objekti zaista dobro definisani. Pre-
vashodni cilj ove glave je dakle, da fiksiramo i usvojimo notaciju i
terminologiju koja ´ ce u daljem biti koriˇ stena.
2.1 Operacije sa skupovima
Za obiljeˇ zavanje skupova uglavnom ´ cemo koristiti velika slova abecede
(A, B, C, ..., X, Y, Z, ...).
Aksiompara namje obezbjedjivao postojanje dvoelementnog skupa.
Zato dokaˇ zimo
Teorem2.1.1. Neka je n proizvoljan prirodan broj i neka su X
1
, X
2
, ..., X
n
skupovi. Tada postoji skup ˇ ciji su elementi ti skupovi, tj. postoji skup
{X
1
, X
2
, ..., X
n
}.
Dokaz : Neka je n ∈ N i X
1
, ..., X
n
proizvoljni skupovi. Na osnovu
Aksioma 3, postoji skup {X
1
, X
2
}. Tada na osnovu Aksioma 4,
primjenjenom na skup S = {{X
1
, X
2
} , {X
3
}}, postoji skup
∪S = {X
1
, X
2
} ∪ {X
3
} = {X
1
, X
2
, X
3
} .
Postupak sada ponavljamo primjenjuju´ ci aksiom unije na skup L =
{{X
1
, X
2
, X
3
} , {X
4
}}. U konaˇ cno mnogo koraka, primjenjuju´ ci istu
14
2.1. Operacije sa skupovima
ˇ semu, dolazimo do postojanja skupa
{X
1
, X
2
, ..., X
n−1
} ∪ {X
n
} = {X
1
, X
2
, ..., X
n
} ,
ˇ sto je i trebalo dokazati. ♣
Kao ˇ sto smo vidjeli, aksiom unije nam je garantovao postojanje
unije skupa A, tj.
∪A = {x| (∃X ∈ A)x ∈ X} .
Lema 2.1.2. Unija je jedinstveno odredjen skup.
Ako je A = {X, Y }, tada smo rekli da ´ cemo koristiti oznaku
∪A = X ∪ Y .
Neka je A = {A
i
| i ∈ I}, tada za uniju skupa A koristimo oznaku
¸
i∈I
A
i
,
gdje je I neki skup indeksa. U sluˇ caji konaˇ cnosti tog skupa, npr.
I = {1, 2, ..., n}, koristimo oznaku
n
¸
i=1
A
i
,
a ako je I = N, onda koristimo oznaku

¸
i=1
A
i
.
Definicija 2.1.1. Neka je L ⊆ P(A). Presjek skupa L, u oznaci ∩L, je
skup koji se sastoji od onih i samo onih elemenata koji su elementi
u svakom skupu iz L, tj.
∩L = {x| (∀Y ∈ L) x ∈ Y } .
Za razliku od unije koja je uvedena aksiomatski, ˇ cinjenicu da je
”presjek” dobro definisan skup, ostavljamo ˇ citaocu da dokaˇ ze.
Lema 2.1.3. Presjek je jedinstveno odredjen skup.
15
2.1. Operacije sa skupovima
Ako je L = {X, Y }, tada presjek ∩L zapisujemo sa X ∩ Y . Sliˇ cno
kao i kod unije, ako je L = {A
i
| i ∈ I}, imamo
¸
i∈I
A
i
, odnosno za
konaˇ can i beskonaˇ can presjek koristimo oznake
n
¸
i=1
A
i
,

¸
i=1
A
i
.
Definicija 2.1.2. Za skupove X i Y kaˇ zemo da su disjunktni ako
vrijedi
X ∩ Y = ∅ .
Aksiomom specifikacije nam je omogu´ ceno iz datog skupa izdvojiti
neki njegov dio, koga smo nazvali podskupom. Uvedimo novi pojam
i formalno.
Definicija 2.1.3. Za skup X kaˇ zemo da je podskup skupa Y i piˇ semo
X ⊆ Y , ako vrijedi
(∀x)(x ∈ X ⇒ x ∈ Y ) .
Teorem 2.1.4. Za proizvoljan skup X vrijedi,
1. X ⊆ X.
2. ∅ ⊆ X.
Dokaz :
1. Da je tvrdnja taˇ cna, slijedi iz ˇ cinjenice da je iskaz p ⇒ p tau-
tologija, tj. uvijek vrijedi x ∈ X ⇒ x ∈ X.
2. Ako bi postojao skup X za koga ne vrijedi ∅ ⊆ X, to bi znaˇ cilo
da postoji bar jedan element skupa ∅ koji nije u skupu X. Ali,
prazan skup nema elemenata, pa takvo ˇ sto nije mogu´ ce.

Definicija 2.1.4. Ako vrijedi X ⊆ Y i X = Y , kaˇ zemo da je X pravi
podskup od Y i piˇ semo X ⊂ Y .
Teorem 2.1.5. Za osobinu ”biti podskup” vrijedi:
1. (∀X) X ⊆ X.
2. (∀X, Y )(X ⊆ Y ∧ Y ⊆ X ⇒ X = Y ).
16
2.1. Operacije sa skupovima
3. (∀X, Y, Z)(X ⊆ Y ∧ Y ⊆ Z ⇒ X ⊆ Z).
Iz gornje ˇ cinjenice direktno slijedi osobina
Lema 2.1.6. Za proizvoljan neprazan skup X vrijedi
x ∈ X ⇒ {x} ⊆ X .
Definicija 2.1.5. Neka su X i Y proizvoljni skupovi. Razlika skupova
X i Y , u oznaci X\Y , je skup koji se sastoji od onih elemenata skupa
X koji se ne nalaze u skupu Y , tj.
X \ Y = {x| x ∈ X ∧ x / ∈ Y } .
Ako je Y ⊂ X, umjesto o razlici skupova X \ Y , govorimo o kom-
plementu skupa Y u odnosu na skup X i koristimo oznaku C
X
(Y ).
Ukoliko su svi skupovi koje posmatramo podskupovi nekog skupa
U, koga tada nazivamo univerzalni skup ili univerzum, koristimo
oznaku C(X) (ili X
c
) za C
U
(X) = U \ X.
Ovdje treba napomenuti da ne postoji skup koji bi predstavljao ap-
solutni komplement datog skupa, tj. za zadati skup B, ne postoji
skup A = {x| x / ∈ B}. Naime, ako bi takav skup postojao, onda bi
na osnovu aksioma unije i A∪B bio skup, ˇ sto bi znaˇ cilo da je A∪B
skup svih skupova, a takav na osnovu ZF sistema aksioma nije
mogu´ c.
Aksiom para nam je dozvoljavao napraviti dvoˇ clani skup, koji je
predstavljao neuredjen par skupova. Sada ´ cemo definisati uredjeni
par skupova pomo´ cu koga ´ cemo mo´ ci uvesti joˇ s jednu operaciju sa
skupovima.
Definicija 2.1.6. Skup {{x} , {x, y}} nazivamo uredjeni par s prvim
elementom x i drugim elementom y i oznaˇ cavamo ga sa (x, y).
Element x u uredjenom paru (x, y) nazivamo prva komponenta, a
element y nazivamo druga komponenta uredjenog para.
Oˇ cigledno vrijedi
(x, y) = {{x} , {x, y}} = {{y} , {x, y}} = (y, x) .
Gornju ˇ cinjenicu izraˇ zavamo lemom
Lema 2.1.7. Uredjeni par (x, y) jednak je uredjenom paru (a, b) ako
i samo ako vrijedi x = a i y = b.
17
2.1. Operacije sa skupovima
Definicija 2.1.7. Direktni, Kartezijev ili Descartesov proizvod skupova
X i Y , u oznaci X×Y , je skup svih uredjenih parova kod kojih je prva
komponenta iz skupa X, a druga komponenta iz skupa Y .
X ×Y = {(x, y)| x ∈ X ∧ y ∈ Y } .
Teorem 2.1.8. Kartezijev proizvod skupova je skup.
Dokaz : Nije teˇ sko vidjeti da smo definiciju Kartezijevog produkta
mogli uvesti i sa
X ×Y = {z ∈ P(P(X ∪ Y ))| (∃x ∈ X)(∃y ∈ Y )z = (x, y)} . (1)
Zato pokaˇ zimo da je X × Y iz gornje jednakosti, dobro definisan
skup.
Neka su x ∈ X i y ∈ Y proizvoljni elementi. Tada X ∪ Y je skup
na osnovu aksioma unije i x, y ∈ X ∪ Y . Na osnovu aksioma o
partitivnom skupu, P(X∪Y ) je skup i pri tome je {x} , {x, y} ∈ P(X∪
Y ). Ali tada {{x} , {x, y}} ∈ P(P(X ∪ Y )) i to je opet zbog Aksioma
5, skup. Dakle, (x, y) = {{x} , {x, y}} ∈ P(P(X ∪ Y )), pa na osnovu
Aksioma 6, postoji skup (1). ♣
Uopˇ stavaju´ ci pojam uredjenog para, moˇ zemo definisati i pojam
uredjene n-torke (n ∈ N).
Definicija 2.1.8. Neka je n proizvoljan prirodni broj. Uredjenu n-
torku definiˇ semo kao
1. (x
1
) = x
1
, za n = 1.
2. (x
1
, x
2
, ..., x
n
) = ((x
1
, x
2
, ..., x
n−1
), x
n
), za n > 1.
Sada Kartezijev proizvod skupova X
1
, X
2
, ..., X
n
definiˇ semo kao skup
X
1
×X
2
×· · · ×X
n
= {(x
1
, x
2
, ..., x
n
)| (∀i)(1 ≤ i ≤ n ⇒ x
i
∈ X
i
)} .
Specijalno, ako je X
1
= X
2
= · · · = X
n
= X, govorimo o n-tom
(direktnom) stepenu skupa X, u oznaci X
n
. Direktan produkt
moˇ zemo definisati i za proizvoljnu familiju skupova. Naima, ako
imamo {X
i
| i ∈ I}, gdje je I proizvoljan skup indeksa, onda sa
¸
i∈I
X
i
oznaˇ cavamo direktan produkt familije skupova {X
i
| i ∈ I}.
18
2.2. Aksiom izbora
2.2 Aksiom izbora
Neka je zadata neprazna familija nepraznih skupova F = {X
i
| i ∈ I}.
Da li je skup
¸
i∈I
X
i
takodje neprazan?
Ako je familija konaˇ cna, npr. F = {X
1
, X
2
, ..., X
n
}, onda prostim
biranjem po jednog elementa x
i
iz svakog od nepraznih skupova X
i
(i = 1, 2, ..., n), formiramo n-torku (x
1
, x
2
, ..., x
n
) koja pripada
n
¸
i=1
X
i
, tj.
produkt nije prazan skup.
Ako je familija F beskonaˇ cna, postavlja se pitanje da li i sada
moˇ zemo izabrati po jedan element iz svakog od skupova X
i
(i ∈ I)?
Pitanje moˇ zemo postaviti i ovako: neka je zadata beskonaˇ cna famil-
ija F nepraznih disjunktnih skupova, da li postoji skup S koji
sadrˇ zi po taˇ cno jedan element iz svakog skupa te familije (takav
skup onda bi zvali izborni skup)? Ako je odgovor ”DA”, ˇ sto baˇ s
i nije oˇ cigledno ili nije jednostavno za pokazati, onda naˇ s sistem
aksioma moramo dopuniti sa joˇ s jednom aksiomom.
Axiom 10. Aksiom izbora Za svaki skup X, nepraznih i disjunk-
tnih skupova, postoji skup S koji sadrˇ zi po jedan i samo po jedan
element svakog skupa iz X.
(∀x, y ∈ X)(x = ∅∧(x = y ⇒ x∩y = ∅)) ⇒ (∃S)(∀z ∈ X)(∃!u) u ∈ z∩S .
Definicija 2.2.1. Neka je {X
i
| i ∈ I} neprazna familija nepraznih
skupova i neka je X = ∪
i∈I
X
i
. Funkcija f : {X
i
| i ∈ I} → X, sa
osobinom da je za svako i ∈ I, f(X
i
) ∈ X
i
, naziva se funkcija izbora.
Teorem 2.2.1. (Zermelo)
Za svaku nepraznu familiju skupova, postoji funkcija izbora.
Dokaz : Za svako i ∈ I formirajmo direktni proizvod X
i
× {i} = X

i
,
tj. X

i
= {(x, i)| x ∈ X
i
}. Familija {X

i
| i ∈ I} se sastoji od medjusobno
disjunktnih skupova. Naime, ako je i = j, onda je i X

i
∩ X

j
= ∅
jer su svi (x, i) ∈ X

i
i (x, j) ∈ X

j
medjusobno razliˇ citi po drugoj
komponenti. Prema aksiomu izbora postoji skup S koji sadrˇ zi jedan
i samo jedan element svakog od skupova X

i
(i ∈ I). To znaˇ ci da je
S ∩X

i
= (x

, i) za neko x

∈ X
i
i za svako i ∈ I, pa moˇ zemo definisati
funkciju f : {X
i
| i ∈ I} → ∪
i∈I
X
i
, zadatu sa
f(X
i
) = x

∈ X
i
,
19
2.2. Aksiom izbora
a to znaˇ ci da je f funkcija izbora. ♣
Dakle, ovim teoremom tvrdimo da aksiom izbora povlaˇ ci posto-
janje izborne funkcije. Medjutim, vrijedi i obrat.
Teorem 2.2.2. Ako za nepraznu familiju skupova postoji izborna
funkcija, tada vrijedi aksiom izbora.
Dokaz : Neka je {X
i
| i ∈ I} neprazna familija nepraznih i disjunkt-
nih skupova. Za tu familiju, na osnovu Zermelove teoreme, postoji
funkcija izbora f : {X
i
| i ∈ I} → ∪
i∈I
X
i
, takva da je f(X
i
) ∈ X
i
(i ∈ I).
Dakle, funkcija f pridruˇ zuje svakom X
i
taˇ cno jedan element skupa
X
i
, pa skup
S = {f(X
i
)| i ∈ I} ,
ima traˇ zenu osobinu iz aksioma izbora. ♣
Teorem 2.2.1 i Teorem 2.2.2 nam pokazuju ekvivalentnost ak-
sioma izbora i postojanja funkcije izbora.
ˇ
Sta viˇ se, iz ovoga vidimo
da aksiom izbora vrijedi i kada posmatrana familija skupova sadrˇ zi
proizvoljne skupove, a ne obavezno disjunktne.
Teorija skupova u kojoj uvodimo ZF sistem aksioma plus aksiom
izbora (AC), oubiˇ cajeno se oznaˇ cava sa ZFC. Mnogi matematiˇ cari,
ukljuˇ cuju´ ci i samog Cantora, koristili su neki oblik aksiome izbora
ali je nisu eksplicitno navodili. Prvi put je eksplicitno iskazuje G.
Peano
1
1890. jer je u dokazu jedne teoreme u teoriji obiˇ cnih difer-
encijalnih jednaˇ cina imao potrebu za tvrdnjom koju daje aksiom
izbora. B. Russell je aksiom izbora 1906 iskazao sa,
Ako je X familija nepraznih disjunktnih skupova, tada je
¸
X = ∅.
Zbog ”jednostavnosti” i ”oˇ ciglednosti” aksioma izbora, preovladava
utisak da bi se on mogao izbje´ ci i dokazati pomo´ cu ostalih aksioma
ZF teorije. Mnogi su to i pokuˇ sali ali nikome to do danas nije poˇ slo
za rukom. To je samo produkovalo da danas imamo oko stotin-
jak ekvivalenata aksiomi izbora. Upravo to ´ ce onda baciti sumnju
na ”jednostavnost” i ”oˇ ciglednost” aksioma izbora. Ipak, rjeˇ senje
”sumnje” o AC razrijeˇ sio je K. G¨ odel
2
1939. On je dokazao sljede´ ci
teorem.
Teorem 2.2.3. (O saglasnosti ZF sa AC)
AC je saglasan sa ZF teorijom, tj. ako je ZF teorija neprotivurijeˇ cna,
onda je takva i teorija ZFC.
1
Giuseppe Peano, italijanski matematiˇ car (1858-1932)
2
Kurt G¨ odel, njemaˇ cki matematiˇ car (1906-1978)
20
2.3. Relacije
Teˇ zim se pokazalo da li se ili ne, AC moˇ ze izvesti iz ZF teorije. Taj
problem ´ ce biti rijeˇ sen 1963. od strane Cohena, koji ´ ce pokazati da
je problem sa AC sliˇ can V Euklidovom postulatu u geometriji.
Teorem 2.2.4. (O nezavisnosti AC o ZF)
AC je nezavisna od ZF teorije, tj. ako je ZF teorija neprotivurijeˇ cna,
onda je takva i teorija ZF+¬ AC
Koliko god ove teoreme formalno u potpunosti razrjeˇ savaju status
AC u odnosu na ZF teoriju, dopuˇ stamo da ´ ce neki ˇ citaoci i dalje
ostati u dilemi: ” Da li je AC, u stvari, taˇ cna ili ne?” Nikakav ”u
stvari” ne postoji. ZF teorijom opisujemo samo zamiˇ sljene objekte,
a koje u stvari niti smo konstruisali niti vidjeli. Ako se dogovorimo
da je svijet koga opisuje ZF teorija, svijet skupova, onda je taj opis
nepotpun. Naime, postoje svijetovi u kojima je AC taˇ cna, a postoje i
svijetovi u kojima AC ne vaˇ zi. Ali je vaˇ zno da u svijetu koga opisuje
ZF teorija AC nije istovremeno i taˇ cna i netaˇ cna. Dakle, pitanje
prihvatanja ili odbacivanja AC nosi iskljuˇ civo filozofski karakter.
2.3 Relacije
Definicija 2.3.1. Neka je n ∈ N proizvoljan i neka su X
1
, X
2
, ..., X
n
skupovi. n-arna relacija na skupovima X
1
, X
2
, ..., X
n
je proizvoljan
podskup skupa X
1
×X
2
×... ×X
n
.
Ako je X
1
= X
2
= · · · = X
n
= X, govorimo o n-arnoj relaciji na skupu
X.
Specijalno, kada imamo dva skupa X i Y , govorimo o dvoˇ clanoj ili
binarnoj relaciji iz skupa X u skup Y . Dakle, binarna relacija iz
skupa X u skup Y je proizvoljan podskup ρ ⊆ X×Y . Ako je X = Y ,
i ρ ⊆ X ×X, kaˇ zemo da je ρ binarna relacija na X.
Za binarnu relaciju ρ, umjesto oznake (x, y) ∈ ρ uobiˇ cajeno se ko-
risti neka od sljede´ cih oznaka
ρ(x, y) , xρy , x ≡ y(mod ρ) , x ≡
ρ
y .
Definicija 2.3.2. Neka je ρ ⊆ X ×Y proizvoljna binarna relacija.
1. Skup
D
1
(ρ) = {x ∈ X| (∃y ∈ Y ) (x, y) ∈ ρ} ,
nazivamo domen ili lijevo podruˇ cje relacije ρ.
21
2.3. Relacije
2. Skup
D
2
(ρ) = {y ∈ Y | (∃x ∈ X) (x, y) ∈ ρ} ,
nazivamo kodomen ili desno podruˇ cje relacije ρ.
Definicija 2.3.3. Neka su X, Y i Z proizvoljni skupovi. Neka je ρ
1

X×Y i ρ
2
⊆ Y ×Z. Pod kompozicijomrelacija ρ
1
i ρ
2
, podrazumijevamo
skup
ρ
2
◦ ρ
1
= {(x, z)| (∃y ∈ Y )((x, y) ∈ ρ
1
∧ (y, z) ∈ ρ
2
)} ⊆ X ×Z .
Lema 2.3.1. Za proizvoljne ρ
1
⊂ X ×Y i ρ
2
⊆ Y ×Z vrijedi,
1. D
1

2
◦ ρ
1
) = D
1

1
).
2. D
2

2
◦ ρ
1
) = D
2

2
).
3. D
2

1
) = D
1

2
).
Definicija 2.3.4. Neka je ρ ⊆ X × Y . Inverzna relacija relacije ρ, je
relacija
ρ
−1
= {(y, x)| (x, y) ∈ ρ} ⊆ Y ×X .
Oˇ cigledno iz definicije slijedi idenpotentnost inverznosti relacije,
tj. za proizvoljnu relaciju vrijedi (ρ
−1
)
−1
= ρ. Takodje iz definicije
inverzne relacije direktno imamo (X ×Y )
−1
= Y ×X.
Definicija 2.3.5. Neka je X neprazan skup. Relaciju ∆ ⊂ X × X,
definisanu sa
∆ = {(x, x)| x ∈ X} ,
nazivamo dijagonalna relacija skupa X.
Dokazi za sljede´ ca dva tvrdjenja ostavljena su ˇ citaocu za vjeˇ zbu.
Lema 2.3.2. Neka su zadate relacije ρ
1
⊆ X × Y , ρ
2
⊆ Y × Zi ρ
3

Z ×W. Tada vrijedi
1. (ρ
2
◦ ρ
1
)
−1
= ρ
−1
1
◦ ρ
−1
2
.
2. (ρ
3
◦ ρ
2
) ◦ ρ
1
= ρ
3
◦ (ρ
2
◦ ρ
1
).
Lema 2.3.3. Neka su zadate relacije ρ
1
, ρ
2
⊆ X ×Y . Tada vrijedi
1. (ρ
1
∪ ρ
2
)
−1
= ρ
−1
1
∪ ρ
−1
2
.
2. (ρ
1
∩ ρ
2
)
−1
= ρ
−1
1
∩ ρ
−1
2
.
22
2.4. Funkcije
Relacije kao specijalna vrsta skupova, imaju neke svoje vaˇ zne os-
obine. Sljede´ com definicijom uvodimo najvaˇ znije od tih osobina.
Definicija 2.3.6. Neka je ρ ⊆ X ×X.
1. Za ρ kaˇ zemo da je refleksivna, ako vrijedi ∆ ⊆ ρ.
2. Za ρ kaˇ zemo da je antirefleksivna, ako vrijedi ∆∩ ρ = ∅.
3. Za ρ kaˇ zemo da je simetriˇ cna, ako vrijedi ρ
−1
= ρ.
4. Za ρ kaˇ zemo da je antisimetriˇ cna, ako vrijedi ρ ∩ ρ
−1
= ∆.
5. Za ρ kaˇ zemo da je asimetriˇ cna, ako vrijedi ρ ∩ ρ
−1
= ∅.
6. Za ρ kaˇ zemo da je tranzitivna, ako vrijedi ρ ◦ ρ ⊆ ρ.
7. Za ρ kaˇ zemo da je povezana, ako vrijedi ((X ×X) \ ∆) ∩ ρ = ∅.
Ove se osobine mogu iskazati i na drugaˇ ciji naˇ cin. Tako imamo
(∀x ∈ X) xρx ( refleksivnost ) .
(∀x ∈ X) ¬(xρx) ( antirefleksivnost ) .
(∀x, y ∈ X)(xρy ⇒ yρx) ( simetriˇ cnost ) .
(∀x, y ∈ X)(xρy ∧ yρx ⇒ x = y) ( antisimetriˇ cnost ) .
(∀x, y ∈ X)(xρy ⇒ ¬(yρx)) ( asimetriˇ cnost ) .
(∀x, y, z ∈ X)(xρy ∧ yρz ⇒ xρz) ( tranzitivnost) .
(∀x, y ∈ X)(x = y ⇒ xρy ∨ yρx) ( povezanost ) .
2.4 Funkcije
Definicija 2.4.1. Za relaciju f ⊆ X ×Y , koja zadovoljava osobine
1. (∀x ∈ X)(∃y ∈ Y ) (x, y) ∈ f,
2. (x, y
1
) ∈ f ∧ (x, y
2
) ∈ f ⇒ y
1
= y
2
,
23
2.4. Funkcije
kaˇ zemo da je funkcija ili preslikavanje, definisana na skupu X sa
vrijednostima u skupu Y .
Za funkciju kaˇ zemo da preslikava skup X u skup Y i to zapisujemo
sa f : X → Y . Umjesto (x, y) ∈ f, uobiˇ cajeno piˇ semo y = f(x), y = fx
ili f : x → y. Pri tome, element x ∈ X nazivamo original, a element
y = f(x) ∈ Y nazivamo slika.
Skup X = D
1
(f) nazivamo domen ili podruˇ cje originala, a skup D
2
(f) ⊆
Y nazivamo kodomen ili podruˇ cje slika funkcije.
Kao ˇ sto vidimo, funkcija je specijalan sluˇ caj relacije. Tako je i
dijagonalna relacija ∆ ⊆ X × X, primjer funkcije koju nazivamo
identiteta ili identiˇ cko preslikavanje, id
X
: X → X, definisana sa
id
X
(x) = x, za proizvoljno x ∈ X. Preslikavanje i : X → Y , definisano
sa i(x) = x (x ∈ X), gdje je X ⊆ Y , nazivamo inkluzija ili inkluzivno
preslikavanje.
Ako f : X → Y i ako je A ⊆ X, preslikavanje f|
A
: A → Y , zadato sa
f|
A
(x) = f(x) (x ∈ A), nazivamo restrikcija preslikavanja f na skup
A.
Ako sa Y
X
oznaˇ cimo sva preslikavanja iz X u Y , tada ako je f ⊆
X×Y neko od tih preslikavanja, jasno f ∈ P(X×Y ). Ali tada vrijedi
Y
X
⊆ P(X ×Y ), pa je na osnovu aksioma specifikacije Y
X
skup, tj.
moˇ zemo pisati
Y
X
= {f| f : X → Y } .
Teorem 2.4.1. Ako je f ∈ Y
X
i g ∈ Z
Y
onda je i g◦f ⊆ X×Z funkcija.
Dokaz : Kako je f ∈ Y
X
i g ∈ Z
Y
, to na osnovu kompozicije relacija
imamo
g ◦ f = {(x, z)| (∃y ∈ Y ) ((x, y) ∈ f ∧ (y, z) ∈ g), x ∈ X, z ∈ Z}
= {(x, z)| (∃y ∈ Y ) (y = f(x) ∧ z = g(y)), x ∈ X, z ∈ Z}
= {(x, z)| z = g(f(x)), x ∈ X, z ∈ Z}
= {(x, z)| z = (g ◦ f)(x), x ∈ X, z ∈ Z} ,
tj.
g ◦ f = {(x, z)| z = (g ◦ f)(x)} ⊆ X ×Z .
Pokaˇ zimo joˇ s da su za relaciju g ◦ f zadovoljeni uslovi Definicije
2.4.1.
Kako je f funkcija, onda za svako x ∈ X, postoji y ∈ Y , tako da je
y = f(x). To isto vaˇ zi i za funkciju g, pa specijalno za y = f(x) ∈ Y ,
24
2.4. Funkcije
postoji z ∈ Z, tako da je z = g(y). Dakle, za svako x ∈ X, postoji
z ∈ Z, takav da je
z = g(y) = g(f(x)) = (g ◦ f)(x) ,
a to znaˇ ci da je zadovoljen prvi uslov.
Neka su sada (x, z
1
), (x, z
2
) ∈ g ◦ f. Ovo znaˇ ci da je z
1
= g(f(x)),
odnosno z
2
= g(f(x)). Stavljaju´ ci da je y = f(x), ovo bi znaˇ cilo da je
(y, z
1
), (y, z
2
) ∈ g, a kako je g funkcija, zakljuˇ cujemo da mora vrijediti
z
1
= z
2
. ♣
Funkciju g ◦f, uvedenu gornjom teoremom, nazivamo kompozicija
funkcija f i g. Sljede´ ce tvrdjenje je direktna posljedica osobina
relacija te je ostavljeno ˇ citaocu za vjeˇ zbu da ga dokaˇ ze.
Lema 2.4.2. Kad god su definisane sljede´ ce kompozicije, vrijedi
1. U opˇ stem sluˇ caju, f ◦ g = g ◦ f.
2. f ◦ (g ◦ h) = (f ◦ g) ◦ h.
3. id ◦ f = f i f ◦ id = f.
Definicija 2.4.2. Neka je f : X → Y proizvoljna funkcija.
1. Za f kaˇ zemo da je injektivno preslikavanje ili injekcija, ako vri-
jedi
(∀x
1
∈ X)(∀x
2
∈ X)(∀y ∈ Y )((x
1
, y) ∈ f ∧ (x
2
, y) ∈ f ⇒ x
1
= x
2
) .
2. Za f kaˇ zemo da je surjektivno preslikavanje ili surjekcija, ako
vrijedi
(∀y ∈ Y )(∃x ∈ X) (x, y) ∈ f .
3. Za f kaˇ zemo da je bijektivno preslikavanje ili bijekcija, ako vri-
jedi
(∀y ∈ Y )(∃x ∈ X)(∀x

∈ X)((x, y) = (x

, y) ∈ f ⇒ x = x

) .
Za injektivno preslikavanje kaˇ zemo joˇ s i da je to ”1-1” (jedan-
jedan) preslikavanje, a to u stvari znaˇ ci, pojednostavljeno govore´ ci,
da jednakim slikama odgovaraju jednaki originali. Primjenimo li
kontrapoziciju implikacije, ovo iskazujemo sa ”razliˇ citim original-
ima odgovaraju razliˇ cite slike”.
25
2.4. Funkcije
Surjektivno preslikavanje nazivamo i ”na” preslikavanje jer, pojed-
nostavljeno govore´ ci, ovo znaˇ ci da je svaki element y ∈ Y slika bar
jednog elementa x ∈ X. Ovo znaˇ ci D
2
(f) = Y .
Na kraju, bijektivnost preslikavanja znaˇ ci istovremenost injektivnosti
i surjektivnosti preslikavanja. U kontekstu ovog pojednostavlji-
vanja, bijektivnost znaˇ ci da je svaki element y ∈ Y slika taˇ cno
jednog originala x ∈ X.
Definicija 2.4.3. Neka je f ∈ Y
X
. Kaˇ zemo da je:
1. f monomorfizam ako
(∀g
1
∈ X
Z
)(∀g
2
∈ X
Z
)(f ◦ g
1
= f ◦ g
2
⇒ g
1
= g
2
) .
2. f je epimorfizam ako
(∀g
1
∈ Z
Y
)(∀g
2
∈ Z
Y
)(g
1
◦ f = g
2
◦ f ⇒ g
1
= g
2
) .
3. f je izomorfizam ako
(∃g ∈ X
Y
)(g ◦ f = id
X
∧ f ◦ g = id
Y
) .
Teorem 2.4.3. Neka je f ∈ X
Y
. Tada vrijedi:
1. f je monomorfizam ako i samo ako je f injektivno preslikavanje.
2. f je epimorfizam ako i samo ako je f surjektivno preslikavanje.
3. f je izomorfizam ako i samo ako je f bijektivno preslikavanje.
Teorem 2.4.4. Neka su f ∈ Y
X
i g ∈ Z
Y
. Tada vrijedi:
1. Ako su f i g monomorfizmi, onda je i g ◦ f monomorfizam.
2. Ako su f i g epimorfizmi, onda je i g ◦ f epimorfizam.
3. Ako su f i g izomorfizmi, onda je i g ◦ f izomorfizam.
26
Glava 3
Kardinalni brojevi
Najpoznatiji pristup pojmu kardinalnog broja jeste preko pojma tzv.
ekvipotentnih skupova. Prema tom pristupu, svaka klasa skupova
predstavlja kardinalni broj (koji odgovara tim skupovima). Dakle,
svakom skupu ´ cemo na jednoznaˇ can naˇ cin pridruˇ ziti njegov kar-
dinalni broj i dva skupa ´ ce imati isti kardinalni broj samo ako su
ekvipotentni. Mnogo stroˇ ziji pristup proizilazi iz stava da svi objekti
sa kojima radimo (pa i kardinali) su skupovi, a time bi kardinale
trebalo uvesti kao specijalne ordinale.
3.1 Ekvipotentnost skupova
Definicija 3.1.1. Za skupove A i B kaˇ zemo da su ekvipotentni i
piˇ semo A ∼ B, ako i samo ako postoji bijekcija f : A → B.
Primjer 3.1. Posmatrajmo skupove N = {1, 2, 3, ...} i 2N = {2, 4, 6, ...}.
Neka je f : N → 2N, zadato sa f(n) = 2n (n ∈ N). Lahko se provjerava
da je preslikavanje f injektivno i surjektivno, tj. bijekcija, pa dakle
vrijedi N ∼ 2N. Primjetimo da je 2N ⊂ N. ♦
Primjer 3.2. Neka je X = {a, b, c} i Y = {1, 2, 3, 4, 5}. Jasno je da ne
postoji bijekcija izmedju skupova X i Y , pa dakle vrijedi X ≁ Y . ♦
Teorem 3.1.1. Neka je U univerzum svih posmatranih skupova.
Relacija ”biti ekvipotentan” je relacija ekvivalencije na U.
Dokaz : Da bi dokazali izreˇ cenu tvrdnju, treba dokazati da data
relacija ima osobine refleksivnosti, simetriˇ cnosti i tranzitivnosti.
27
3.1. Ekvipotentnost skupova
Za proizvoljan A ∈ U moˇ zemo posmatrati identiˇ cno preslikavanje
id
A
: A → A, id
A
(x) = x, koje je oˇ cigledna bijekcija, pa dakle vrijedi
A ∼ A, tj. ”∼” je refleksivna.
Neka su A, B ∈ U i neka postoji bijekcija f : A → B. f je izomor-
fizam, pa postoji g : B → A, takvo da je f ◦ g = id
X
. Ali tada je i g
izomorfizam, tj. bijekcija, a to znaˇ ci da vrijedi B ∼ A. Dakle, ”∼” je
simetriˇ cna relacija.
Neka su sada A, B, C ∈ U i neka postoje bijekcije f : A → B i
g : B → C. Tada je i preslikavanje h = g ◦ f : A → C bijektivno
(Teorem 2.4.4), a to znaˇ ci A ∼ C, pa je ”∼” tranzitivna.
Na osnovu svega ovoga zakljuˇ cujemo da je ”∼” relacija ekvivalen-
cije. ♣
Kako svaka relacija ekvivalencije ”razbija” skup na kom je defin-
isana na disjunktne klase ekvivalencija, jasno je onda da jednu
klasu ekvuvalencije ˇ cine skupovi koji su medjusobno ekvipotentni.
Definicija 3.1.2. Svakoj klasi ekvivalencije relacije ”∼” pridruˇ zujemo
broj koga nazivamo kardinalni broj. Svaki skup iz iste klase ima isti
kardinalni broj i u tom sluˇ caju govorimo o kardinalnom broju skupa,
ˇ sto ´ cemo zapisivati sa card(A).
Dakle, za dva skupa A i B kaˇ zemo da imaju isti kardinalni broj,
card(A) = card(B), ako vrijedi A ∼ B.
Definicija 3.1.3. Skup A ima kardinalni broj manji ili jednak od
kardinalnog broja skupa B, card(A) ≤ card(B), ako i samo ako postoji
B

⊆ B, takav da je
card(A) = card(B

) .
Lema 3.1.2. Neka su A i B proizvoljni skupovi. Tada vrijedi, card(A) ≤
card(B) ako i samo ako postoji injektivno preslikavanje f : A → B.
Dokaz : Neka je card(A) ≤ card(B). Na osnovu Definicije 3.1.3, to
znaˇ ci da postoji B

⊆ B takav da je card(A) = card(B

), a to znaˇ ci da
su skupovi A i B

ekvipotentni, pa postoji bijekcija g : A → B

. Neka
je i : B

→ B inkluzivno preslikavanje. Svaka inkluzija je injektivno
preslikavanje, pa je i f = i ◦ g injektivno preslikavanje i pri tome
f : A → B.
Neka je sada f : A → B injekcija. Posmatramo li skup f(A) ⊆ B,
onda je preslikavanje f : A → f(A), koje dobijemo tako da suzimo
kodomen preslikavanja f na skup f(A), i surjekcija, tj. ono je bi-
jektivno preslikavanje. Ovo opet znaˇ ci da su skupovi A i B

= f(A)
ekvipotentni i pri tome je B

⊆ B, pa vrijedi card(A) ≤ card(B). ♣
28
3.1. Ekvipotentnost skupova
Primjetimo da ako vrijedi X ⊆ Y , onda moˇ zemo posmatrati inkluziv-
no preslikavanje i : X → Y , i(x) = x, a kako je inkluzivno preslika-
vanje injektivno, onda vrijedi card(X) ≤ card(Y ).
U dokazima narednih tvrdjenje bit ´ ce nam potrebna dva pojma
koji nisu bitno vezani za teoriju skupova, te ih zbog toga ne´ cemo
ni definisati formalno. Za preslikavanje f : X → X kaˇ zemo da ima
svojstvo fiksne taˇ cke ako postoji x ∈ X, takav da je f(x) = x. Za
preslikavanje f : X → X kaˇ zemo da je uzlazno ako za proizvoljne
A, B ∈ P(X) iz A ⊆ B slijedi f(A) ⊆ f(B).
Lema 3.1.3. Neka je X proizvoljan skup i P(X) njegov partitivni
skup. Ako je f : P(X) → P(X) uzlazno preslikavanje, tada f ima
svojstvo fiksne taˇ cke.
Dokaz : Oznaˇ cimo sa
L = {Y ∈ P(X)| Y ⊆ f(Y )} .
Ovaj skup nije prazan jer bar ∅ ∈ L (prazan skup je podskup bilo
kog skupa). Definiˇ simo dalje skup K na sljede´ ci naˇ cin
K = ∪L = ∪{Y | Y ∈ L} ∈ P(X) .
Kako je L neprazan, na osnovu aksioma unije, skup K postoji.
Za proizvoljno Y ∈ L je Y ⊆ K, a onda zbog uzlaznosti preslika-
vanja f imamo da je f(Y ) ⊆ f(K). Kako je Y ∈ L, onda je Y ⊆ f(Y ),
pa dakle imamo da je za svako Y ∈ L, y ⊆ f(K). Onda i njihova
unija ima istu osobinu, tj.
K = ∪{Y | Y ∈ L} ⊆ f(K) . (1)
S druge strane, kako su K, f(K) ∈ P(X) i zbog K ⊆ f(K), na osnovu
uzlaznosti preslikavanja imamo f(K) ⊆ f(f(K)). Ovo onda znaˇ ci da
je f(K) ∈ L, pa je tim prije zadovoljeno
f(K) ⊂ ∪L = K . (2)
Iz (1) i (2) imamo da vrijedi f(K) = K, tj. f ima svojstvo fiksne
taˇ cke. ♣
Iskaˇ zimo sada jedan od najvaˇ znijih teorema teorije skupova.
Teorem 3.1.4. (Cantor-Bernstein-Schr¨ oder)
Ako za proizvoljne skupove X i Y vrijedi
card(X) ≤ card(Y ) i card(Y ) ≤ card(X) ,
onda vrijedi card(X) = card(Y ).
29
3.1. Ekvipotentnost skupova
Dokaz : Neka vrijedi
card(X) ≤ card(Y ) i card(Y ) ≤ card(X) ,
to znaˇ ci da postoje injektivna preslikavanja
f : X → Y i g : Y → X .
Da bi pokazali ekvipotentnost skupova X i Y , moramo prona´ ci neko
bijektivno preslikavanje sa X na Y .
Posmatrajmo kao prvo preslikavanje h : P(X) → P(X), zadato sa
A ⊆ X , h(A) = X \ g(Y \ f(A)) .
Neka su A, B ⊆ X takvi da je A ⊆ B. Tada imamo
A ⊆ B ⇒ f(A) ⊆ f(B)
⇒ Y \ f(A) ⊇ Y \ f(B)
⇒ g(Y \ f(A)) ⊇ g(Y \ f(B))
⇒ X \ g(Y \ f(A)) ⊆ X \ g(Y \ f(B))
⇒ h(A) ⊆ h(B) .
Dakle, preslikavanje h je uzlazno preslikavanje, pa na osnovu Leme
3.1, h ima fiksnu taˇ cku, tj. postoji K ⊆ X, takav da je h(K) = K,
odnosno
K = X \ g(Y \ f(K)) .
K
X
g(Y \ f(K))
f(K)
Y
f
g
30
3.2. Konaˇ cni i beskonaˇ cni skupovi
Za ovako odredjen skup K, definiˇ simo sada funkciju φ : X → Y ,
zadatu sa
φ(x) =

f(x) ; x ∈ K
g
−1
(x) ; x ∈ X \ K
Zbog izbora skupa K jasno je da je ovo preslikavanje injektivno.
Osim toga je
φ(X) = φ(K) ∪ φ(X \ K) = f(K) ∪ g
−1
(X \ K) = f(K) ∪ (Y \ f(K)) = Y ,
pa zakljuˇ cujemo da je φ i surjektivno preslikavanje.
Dakle, pronaˇ sli smo bijekciju φ : X → Y , pa vrijedi card(X) =
card(Y ). ♣
Teorem 3.1.5. Neka su X, Y i Z proizvoljni skupovi za koje vri-
jedi X ⊆ Y ⊆ Z. Ako je card(X) = card(Z), onda vrijedi card(X) =
card(Y ) = card(Z).
Dokaz : Kao ˇ sto je napomenuto iza Leme 3.1.2, iz X ⊆ Y slijedi da
je
card(X) ≤ card(Y ) . (3)
Isto tako iz Y ⊆ Z imamo card(Y ) ≤ card(Z), a zbog pretpostavke
card(X) = card(Z), onda vrijedi
card(Y ) ≤ card(X) = card(Z) . (4)
Iz (3) i (4), na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme zakljuˇ cujemo
da vrijedi card(X) = card(Y ). ♣
Primjer 3.3. Neka je A = [0, 4] i B = [0, 2] ∪ [3, 4]. Oˇ cigledno je B ⊆ A,
pa vrijedi card(B) ≤ card(A).
Posmatrajmo preslikavanje f : A → B, zadato sa f(x) =
1
2
x. f
je oˇ cigledno injektivno preslikavanje pa na osnovu Leme 3.1.2 je
card(A) ≤ card(B). Sada na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme
zakljuˇ cujemo da vrijedi card(A) = card(B) ♦
3.2 Konaˇ cni i beskonaˇ cni skupovi
Definicija 3.2.1. Za skup X kaˇ zemo da je beskonaˇ can ako i samo
ako postoji element α koji ne pripada skupu X, tako da vrijedi
card(X ∪ {α}) = card(X) .
Ako skup nije beskonaˇ can onda kaˇ zemo da je konaˇ can.
31
3.2. Konaˇ cni i beskonaˇ cni skupovi
Primjer 3.4. Posmatrajmo skup N = {1, 2, 3, ...}. Oznaˇ cimo sa N
0
=
N∪{0}. Neka je f : N
0
→N, zadato sa f(n) = n+1. Zbog linearnosti, f
je bijektivno preslikavanje, a to znaˇ ci card(N) = card(N
0
). Na osnovu
gornje definicije, skup N je dakle beskonaˇ can skup (ovdje je α = 0).

Sljede´ cim teoremom dajemo jednu karakterizaciju beskonaˇ cnih
skupova.
Teorem 3.2.1. Skup je beskonaˇ can ako i samo ako je ekvipotentan
svom pravom podskupu.
Dokaz : Neka je A beskonaˇ can skup. Tada postoji α / ∈ A, takav
da je card(A) = card(A ∪ {α}). To opet znaˇ ci da postoji bijekcija
f : A ∪ {α} → A. Ali tada je i preslikavanje
f|
A
: A → A \ {f(α)}
takodje bijekcija, a to znaˇ ci da je A ekvipotentan skupu A \ {f(α)},
medjutim oˇ cigledno je A \ {f(α)} ⊂ A.
Neka je sada A ekvipotentan svom pravom podskupu A

. Tada
oˇ cigledno postoji x
0
∈ A \ A

i pri tome vrijedi
A

⊂ A

∪ {x
0
} ⊆ A .
Zbog A ∼ A

, na osnovu Leme 3.1.5 imamo
card(A

) = card(A

∪ {x
0
}) = card(A) .
Neka je α / ∈ A proizvoljan. Iz A ∼ A

, onda je A∪{α} ∼ A

∪{α}. Kako
je card(A

∪{x
0
}) = card(A

∪{α}), zakljuˇ cujemo da je card(A∪{α}) =
card(A

∪{x
0
}) = card(A), a ovo upravo znaˇ ci beskonaˇ cnost skupa A.

Teorem 3.2.2. Skup je konaˇ can ako i samo ako je svako injektivno
preslikavanje tog skupa u samog sebe ujedno i surjekcija.
Dokaz : Neka je X konaˇ can skup i neka je f : X → X injektivno
preslikavanje. Pretpostavimo da f nije surjektivno preslikavanje,
tj neka je f(X) ⊂ X. Oznaˇ cimo sa X

= f(X). Tada je f : X → X

bijekcija, pa zakljuˇ cujemo da su X i X

ekvipotentni skupovi, a to
na osnovu Teorema 3.2.1 znaˇ ci da je X beskonaˇ can skup. To je
32
3.2. Konaˇ cni i beskonaˇ cni skupovi
kontradikcija sa konaˇ cnoˇ s´ cu skupa X, pa zakljuˇ cujemo da f mora
biti surjektivno preslikavanje.
Neka je sada svaka injekcija f : X → X ujedno i surjekcija. Pret-
postavimo da je X beskonaˇ can skup. To znaˇ ci da je X ekvipotentan
nekom svom pravom podskupu X

, tj. postoji bijekcija g : X → X

.
Posmatrajmo sada preslikavanje f = i ◦g : X → X, gdje je i : X

→ X
inkluzivno preslikavanje. Kako je svako inkluzivno preslikavanje
injektivno i kako je g takodje injektivno (g je bijekcija), onda je
i njihova kompozicija, tj. preslikavanje f, injektivno. Zbog po-
lazne pretpostavke f je tada i surjektivno preslikavanje, tj. vrijedi
f(X) = X. Ali tada imamo
X = f(X) = (i ◦ g)(X) = i(g(X)) = g(X) = X

,
ˇ sto je kontradikcija sa pretpostavkom da je X

pravi podskup od X.
Dakle, X nemoˇ ze biti beskonaˇ can skup, tj. on je konaˇ can skup. ♣
Teorem 3.2.3. Neka je A beskonaˇ can skup i neka je A ⊆ X. Tada
je i X beskonaˇ can skup.
Dokaz : Neka je A beskonaˇ can skup i A ⊆ X. Zbog beskonaˇ cnosti,
A je ekvipotentan svom pravom podskupu, tj. postoji A

⊂ A, tako
da je A

∼ A, odnosno postoji bijekcija f : A → A

. Oznaˇ cimo sa
X

= X \ A ∪ A

. Zbog A

⊂ A, jasno je X

⊂ X. Posmatrajmo sada
preslikavanje F : X → X

zadato sa
F(X) =

f(x) ; x ∈ A
x ; x ∈ X \ A
Iz same konstrukcije preslikavanja F jasno je da je to bijektivno
preslikavanje, a to znaˇ ci da je X ekvipotentan svom pravom pod-
skupu X

, pa je X beskonaˇ can skup. ♣
Teorem 3.2.4. Ako je A konaˇ can skup i ako je X ⊆ A, onda je i X
konaˇ can skup.
Dokaz : Neka je A konaˇ can i X ⊆ A. Pretpostavimo da X nije
konaˇ can, tj. neka je X beskonaˇ can skup. To bi prema gornjoj
teoremi znaˇ cilo da je i A beskonaˇ can skup ˇ sto bi bila kontradikcija.
Dakle, X mora biti konaˇ can skup. ♣
33
3.2. Konaˇ cni i beskonaˇ cni skupovi
Teorem3.2.5. Za proizvoljan prirodan broj n, skup A
n
= {1, 2, 3, ..., n}
je konaˇ can skup.
Teorem 3.2.6. Za razliˇ cite prirodne brojeve m i n, skupovi A
m
i A
n
nisu ekvipotentni.
Dokaz : Pretpostavimo da postoje m, n ∈ N, m = n takvi da je A
m

A
n
. Ne gube´ ci na opˇ stosti, neka je m < n. Tada je oˇ cigledno A
m
⊂ A
n
i dakle, A
n
je ekvipotentan svom pravom podskupu ˇ sto bi znaˇ cilo
da je A
n
beskonaˇ can skup, a to prema Teoremi 3.2.5 nije mogu´ ce.

Teorem 3.2.7. Neka je X proizvoljan konaˇ can skup. Tada, ili je
X = ∅ ili postoji n ∈ N, tako da je X ∼ A
n
.
Na osnovu gornje teoreme konaˇ cne skupove moˇ zemo preciznije
okarakterisati. Naime, neka je X konaˇ can skup i neka je X = ∅.
Tada je za neko n ∈ N, X ∼ A
n
, tj. postoji bijekcija f : A
n
→ X. Ako
stavimo da je f(1) = x
1
, f(2) = x
2
, ..., f(n) = x
n
, imamo da je skup
X zadat sa svojim elementima
X = {x
1
, x
2
, ..., x
n
} .
Osim toga svaki se konaˇ can skup nalazi u onoj klasi ekvivalen-
cije relacije ” ∼ ” u kojoj se nalazi njemu odgovaraju´ ci A
n
. Tada
za konaˇ can skup X koji je ekvipotentan sa A
n
, kaˇ zemo da mu je
kardinalni broj jednak n, tj.
card(X) = card(A
n
) = n , n ∈ N .
Specijalno, uzimamo da vrijedi card(∅) = 0. Iz gornjeg imamo da su
svi prirodni brojevi ukljuˇ cuju´ ci nulu, kardinalni brojevi. Za njih se
veˇ ze i uobiˇ cajeno shvatanje kardinala kao ”broja elemenata skupa”,
ˇ sto u generalnom shvatanju pojma kardinalnih brojeva nije prih-
vatljivo. Takve kardinalne brojeve nazivamo konaˇ cni kardinali, a
kao ˇ sto ´ cemo vidjeti u daljem, postoje takodje i beskonaˇ cni kardi-
nali, koji su naravno vezani za beskonaˇ cne skupove.
Kao ˇ sto smo to ve´ c imali prilike vidjeti, vrijedi N ∼ 2N, tj. skup
prirodnih brojeva je ekvipotentan svom pravom dijelu, pa je on
kao takav beskonaˇ can skup. Kardinalno broj skupa N oznaˇ cavamo
simbolom ”ℵ
0
”. Znak ℵ je prvo slovo hebrejske azbuke i ˇ cita se
”alef”. Dakle,
card(N) = ℵ
0
,
34
3.3. Prebrojivi skupovi
je kardinalni broj koji pridruˇ zujemo svimskupovima koji su ekvipo-
tentni skupu prirodnih brojeva i on predstavlja naˇ s prvi beskonaˇ cni
kardinalni broj. Sada se name´ ce potreba za joˇ s jednom relacijom
medju kardinalnim brojevima.
Definicija 3.2.2. Neka su X i Y proizvoljni skupovi. Kaˇ zemo
card(X) < card(Y )
def
⇔ card(X) ≤ card(Y ) ∧ card(X) = card(Y ) .
Gornju definiciju smo mogli iskazati i na naˇ cin da postoji injek-
tivno preslikavanje f : X → Y , a da pri tome vrijedi X ≁ Y . Drˇ ze´ ci
se ovoga, iz do sada poznatih nam stvari, imamo
∅ ⊂ A
1
⊂ A
2
⊂ · · · ⊂ A
n
⊂ · · · ⊂ N ,
pa tada za uvedene kardinale vrijedi veza
0 < 1 < 2 · · · < n < · · · < ℵ
0
.
3.3 Prebrojivi skupovi
Prvi beskonaˇ cni kardinalni broj vezali smo za skup prirodnih bro-
jeva pa za njega veˇ zemo i posebnu klasu skupova.
Definicija 3.3.1. Za skup X kaˇ zemo da je prebrojiv ako je X ∼ N,
tj. ako vrijedi
card(X) = card(N) = ℵ
0
.
Za skup X kaˇ zemo da je najviˇ se prebrojiv ako je card(X) ≤ ℵ
0
.
Termin ”prebrojiv” dolazi iz sljede´ ceg rezonovanja. Kako je X ∼ N,
postoji bijekcija f : N → X, tako da je f(n) = x
n
∈ X, pa je dakle
X = {x
1
, x
2
, ..., x
n
, ...} ,
tj. elemente skupa X moˇ zemo prikazati u obliku niza.
Teorem 3.3.1. Svaki podskup prebrojivog skupa je konaˇ can ili pre-
brojiv skup.
Dokaz : Neka je X prebrojiv skup i neka je A ⊆ X.
Ako je A konaˇ can skup, tvrdnja je taˇ cna. Zato pretpostavimo da je
A beskonaˇ can skup i pokaˇ zimo da on mora biti prebrojiv.
35
3.3. Prebrojivi skupovi
Zbog prebrojivosti skupa X, postoji bijekcija f : N → X. Skup A
je podskup od X i beskonaˇ can je, pa moˇ zemo sprovesti sljede´ cu
konstrukciju:
Neka je i
1
∈ N najmanji prirodni broj za koga vrijedi f(i
1
) ∈ A.
Dalje neka je i
2
∈ N prvi prirodni broj za koga je i
2
> i
1
i f(i
2
) ∈
A. Nastavljaju´ ci ovakav postupak, neka je i
n+1
> i
n
i f(i
n+1
) ∈ A,
formiramo niz prirodnih brojeva i
1
< i
2
< · · · < i
n
< · · · , za koje je
f(i
n
) ∈ A, n ∈ N. Oznaˇ cimo sada
g(n) = f(i
n
) , n ∈ N .
Jasno je da g : N → A i na osnovu konstrukcije, g je bijektivno
preslikavanje (jer je f bijekcija), a to znaˇ ci da je card(A) = card(N) =

0
. ♣
Teorem 3.3.2. Svaki beskonaˇ can skup sadrˇ zi prebrojiv podskup.
Dokaz : Neka je X beskonaˇ can skup. Postoji x
1
∈ X jer X nije
prazan skup. Tada zbog beskonaˇ cnosti vrijedi X \ {x
1
} = ∅, pa
postoji x
2
∈ X \ {x
1
}. Neka smo na ovaj naˇ cin ”pronaˇ sli” elemente
x
1
, x
2
, ..., x
n
∈ X. Tada opet zbog beskonaˇ cnosti skupa X, postoji
x
n+1
∈ X \ {x
1
, x
2
, ..., x
n
}.
Na ovaj naˇ cin smo formirali skup A = {x
1
, x
2
, ..., x
n
, ...} ⊆ X. Pos-
matrajmo sada preslikavanje f : N → A, zadato sa f(n) = x
n
. Jasno
je da je to bijektivno preslikavanje, pa je A prebrojiv skup. ♣
Teorem3.3.3. Neka je X beskonaˇ can skup, a Y prebrojiv ili konaˇ can
skup. Tada vrijedi
card(X ∪ Y ) = card(X) .
Dokaz : Ne gube´ ci na opˇ stosti, pretpostavimo da su skupovi X
i Y disjunktni (u suprotnom sljede´ ce razmiˇ sljanje bi sproveli na
skupovima X i Y \X). Kako je X beskonaˇ can, prema Teoremi 3.3.2,
postoji prebrojiv podskup
A = {x
1
, x
2
, ..., x
n
, ...} ⊆ X .
Ako je Y prebrojiv skup, tj. Y = {y
1
, y
2
, ..., y
n
, ...}, definiˇ simo pres-
likavanje f : X → X ∪ Y , sa
f(x) =

x ; x ∈ X \ A
x
n
; x = x
2n
y
n
; x = x
2n−1
, n ∈ N .
36
3.3. Prebrojivi skupovi
Neka je z ∈ X∪Y proizvoljan. Tada ako z ∈ Y , onda je z = y
i
, a tada
za x = x
2i−1
, vrijedi f(x) = z.
Ukoliko je z ∈ X, onda ako je z ∈ X \ A, f(z) = z, a ako z ∈ A, onda
je z = x
i
za neko i ∈ N, pa je za x = x
2i
, f(x) = z.
Iz svega ovoga zakljuˇ cujemo da je f surjektivno preslikavanje.
Neka su sada x

, x
′′
∈ X, x

= x
′′
. Razmatrajmo sljede´ ce sluˇ cajeve:
Ako su x

, x
′′
∈ X \ A, tada je f(x

) = x

= x
′′
= f(x
′′
).
Ako su x

, x
′′
∈ A, tada je x

= x
i
i x
′′
= x
j
, za neke i, j ∈ N (i = j). Ako
su oba indeksa parna, tj. i = 2i

i j = 2j

, tada je
f(x

) = x
i
′ = x
j
′ = f(x
′′
) .
Ako su oba neparni, tj. i = 2i

−1 i j = 2j

−1, tada je
f(x

) = y
i
′ = y
j
′ = f(x
′′
) .
Ako je jedan paran a drugi neparan, npr. i = 2i

i j = 2j

−1, tada je
f(x

) = x
i
′ = y
j
′ = f(x
′′
) .
Dakle, za x

= x
′′
, vrijedi f(x

) = f(x
′′
), tj. preslikavanje f je injek-
tivno. Uz ranije pokazanu surjektivnost, preslikavanje f je bijek-
cija, pa vrijedi
card(X) = card(X ∪ Y ) ,
ˇ sto je i trebalo pokazati.
U sluˇ caju da je Y konaˇ can skup, tj. Y = {y
1
, y
2
, ..., y
n
}, posmatramo
preslikavanje f : X → X ∪ Y , definisano sa
f(x) =

x ; x ∈ X \ A
y
i
; x = x
i
(i = 1, 2, ..., n)
x
k
; x = x
n+k
Sliˇ cnim detaljisanjem kao gore, pokazuje se da je f bijekcija, sa
istim zakljuˇ ckom da vrijedi
card(X) = card(X ∪ Y ) .

Teorem 3.3.4. Konaˇ cna unija prebrojivih skupova je prebrojiv skup.
37
3.3. Prebrojivi skupovi
Dokaz : Neka su X
i
(i ∈ N) prebrojivi skupovi. Posmatramo li uniju
dva prebrojiva skupa X
1
∪ X
2
, na osnovu prethodne teoreme ovo
moˇ zemo shvatiti kao uniju beskonaˇ cnog i prebrojivog skupa, pa
vrijedi
card(X
1
∪ X
2
) = card(X
1
) = ℵ
0
.
Neka je sada za proizvoljno n ∈ N, X
1
∪ X
2
∪ · · · ∪ X
n
prebrojiv skup.
Tada ponovo na osnovu prethodne teoreme vrijedi
card

n
¸
i=1
X
i
∪ X
n+1

= card

n+1
¸
i=1
X
i

= ℵ
0
.

Teorem 3.3.5. Skup N ×N je prebrojiv.
Dokaz : Posmatrajmo funkciju f : N ×N →N, zadatu sa
f(n, m) = 2
n
3
m
.
Neka su (n
1
, m
1
), (n
2
, m
2
) ∈ N × N i neka vrijedi f(n
1
, m
1
) = f(n
2
, m
2
).
To znaˇ ci da je 2
n
1
3
m
1
= 2
n
2
3
m
2
. Bez umanjenja opˇ stosti, neka je
n
1
≥ n
2
. Djele´ ci posljednju jednakost sa 2
n
2
, dobijamo
2
n
1
−n
2
3
m
1
= 3
m
2
.
Desna strana je neparan broj, a da bi to bila i lijeva strana, zbog
umnoˇ ska 2
a
, mora biti n
1
−n
2
= 0, tj. mora biti n
1
= n
2
. Ali to onda
daje
3
m
1
= 3
m
2
,
pa mora biti i m
1
= m
1
. Dakle, mora biti (n
1
, m
1
) = (n
2
, m
2
), pa je
preslikavanje f injektivno, te vrijedi
card(N ×N) ≤ card(N) . (5)
Posmatrajmo sada preslikavanje g : N → N × N, zadato sa g(n) =
(n, 1). Ako je za neke n, m ∈ N, g(n) = g(m), to znaˇ ci jednakost
uredjenih parova (n, 1) = (m, 1), ˇ sto opet daje n = m. Dakle, pres-
likavanje g je injektivno te vrijedi
card(N) ≤ card(N ×N) . (6)
Iz (5) i (6), na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme, zakljuˇ cujemo
card(N ×N) = card(N) = ℵ
0
.

38
3.3. Prebrojivi skupovi
Posljedica 3.3.6. Direktni proizvod dva prebrojiva skupa je prebro-
jiv skup.
Teorem3.3.7. Direktni proizvod konaˇ cno mnogo prebrojivih skupova
je prebrojiv skup.
Dokaz : Dokaz ove ˇ cinjenice se sprovodi potpunom matematiˇ ckom
indukcijom. ♣
Posljedica 3.3.8. Prebrojiva unija prebrojivih skupova je prebrojiv
skup.
Teorem 3.3.9. Skup cijelih brojeva Z je prebrojiv skup.
Dokaz : Skup Z se moˇ ze prikazati u sljede´ cem obliku
Z = N ∪ {0} ∪ (−N) ,
gdje je −N = {−n| n ∈ N}. Preslikavanje f : N → −N, zadato sa
f(n) = −n je oˇ cigledna bijekcija, pa vrijedi card(−N) = card(N) = ℵ
0
.
Kako je N beskonaˇ can skup, vrijedi
card(N ∪ {0}) = card(N) = ℵ
0
.
Skup Z je sada kao unija dva prebrojiva skupa i sam prebrojiv
skup. ♣
Teorem 3.3.10. Skup racionalnih brojeva Q je prebrojiv skup.
Dokaz : Prikaˇ zimo skup Q u obliku
Q = Q

∪ {0} ∪ Q
+
,
gdje su Q

i Q
+
skupovi negativnih i pozitivnih racionalnih brojeva
respektivno. Preslikavanje f : Q
+
→ Q

, zadato sa f(q) = −q je
oˇ cigledna bijekcija, pa vrijedi card(Q

) = card(Q
+
). Kako je N ⊂ Q
+
i
N beskonaˇ can skup, to je i Q
+
beskonaˇ can skup, a onda vrijedi
card(Q
+
∪ {0}) = card(Q
+
) .
Dakle, za dokaz gornje ˇ cinjenice dovoljno je pokazati da vrijedi
card(Q
+
) = ℵ
0
.
Kako se svaki pozitivan racionalan broj moˇ ze na jedinstven naˇ cin
prikazati kao koliˇ cnik dva relativno prosta prirodna broja, tj. za
39
3.4. Neprebrojivi skupovi
q ∈ Q
+
, postoje jedinstveni m, n ∈ N, m i n relativno prosti, tako da
je
q =
m
n
,
definiˇ simo preslikavanje f : Q
+
→N ×N, zadato sa
q =
m
n
∈ Q
+
, f(q) = (m, n) .
Za
m
1
n
1
,
m
2
n
2
∈ Q
+
, ako je f(
m
1
n
1
) = f(
m
2
n
2
), to znaˇ ci da je
(m
1
, n
1
) = (m
2
, n
2
) ,
a iz jednakosti dva uredjena para zakljuˇ cujemo da je m
1
= m
2
i
n
1
= n
2
, tj.
m
1
n
1
=
m
2
n
2
, pa je f injektivno preslikavanje. Na osnovu
Leme 3.1.2 ovo znaˇ ci da je card(Q
+
) ≤ card(N × N) = ℵ
0
. S druge
strane, iz N ⊂ Q
+
imamo da je ℵ
0
= card(N) ≤ card(Q
+
). Sada
na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme imamo card(Q
+
) = ℵ
0
. Iz
svega reˇ cenog vrijedi
card(Q) = ℵ
0
.

3.4 Neprebrojivi skupovi
U dosadaˇ snjem izlaganju upoznali smo sve konaˇ cne kardinale (n ∈
N
0
) i jedan beskonaˇ cni kardinal (ℵ
0
). Naravno da je smisleno zapi-
tati se da li postoje i neki drugi beskonaˇ cni kardinali? Odgovor je
potvrdan, kao ˇ sto to tvrdi sljede´ ci Teorem.
Teorem 3.4.1. (Cantor)
Za proizvoljan skup vrijedi
card(X) < card(P(X)) .
Dokaz : Posmatrajmo preslikavanje f : X → P(X), definisano sa
f(x) = {x} , x ∈ X .
Jasno je da vrijedi
x, y ∈ X , x = y ⇒ {x} = {y} ,
40
3.4. Neprebrojivi skupovi
tj. f(x) = f(y), pa je f injektivno preslikavanje. To znaˇ ci da je onda
card(X) ≤ card(P(X)) . (7)
Pretpostavimo sada da postoji injektivno preslikavanje φ : P(X) →
X. Skup
A = {φ(S)| S ⊆ X , φ(S) / ∈ S}
je prema aksiomi specifikacije dobro definisan. Medjutim, pret-
postavimo li da je φ(A) ∈ A, zbog definicije skupa A imali bi da
φ(A) / ∈ A. Isto tako, ako φ(A) / ∈ A, i kako je A ⊆ X imali bi da
φ(A) ∈ A. Dakle, vrijedilo bi
φ(A) ∈ A ⇔ φ(A) / ∈ A ,
a to je kontradikcija. U nju smo dospjeli pod pretpostavkom da
postoji injektivno preslikavanje φ. Ono dakle ne postoji, pa vrijedi
card(X) = card(P(X)) . (8)
Iz (7) i (8), na osnovu Definicije 3.2.2 imamo
card(X) < card(P(X)) .

Dakle, kardinalni broj partitivnog skupa je strogo ve´ ci od kardi-
nalnog broja samog skupa. Time je potvrdjeno da beskonaˇ cnih
kardinala zaista ima, ˇ sta viˇ se ima ih beskonaˇ cno mnogo jer vijedi

0
= card(N) < card(P(N)) < card(P(P(N)))...
Jedan od tih kardinala za nas je posebno interesantan. Dokaˇ zimo
prvo sljede´ ca tvrdjenja.
Teorem 3.4.2. Skup realnih brojeva R, ekvipotentan je proizvoljnom
intervalu (a, b) (a, b ∈ R, a < b).
Dokaz : Posmatrajmo preslikavanje f : (−1, 1) → R, definisano sa
f(x) = tan
πx
2
. Iz poznavanja elementarnih funkcija znamo da je
funkcija f bijekcija, tj. vrijedi R ∼ (−1, 1).
Neka je sada (a, b) ⊆ R proizvoljan interval. Uvedimo preslikavanje
g : (−1, 1) → (a, b), zadato sa g(x) =
a−b
2
x +
a+b
2
. Funkcija g je linearna
funkcija, dakle bijekcija, pa vrijedi (−1, 1) ∼ (a, b). Iz tranzitivnosti
relacije ∼, zakljuˇ cujemo R ∼ (a, b). ♣
41
3.4. Neprebrojivi skupovi
Kako je N ⊂ R i N beskonaˇ can skup, to je i R beskonaˇ can skup, a
na osnovu gornje teoreme je takav i proizvoljan interval (a, b). Tada
onda vrijedi
card((a, b)) = card([a, b)) = card((a, b]) = card([a, b])
jer je [a, b) = (a, b) ∪ {a} i [a, b] = (a, b) ∪ {a, b}.
Teorem 3.4.3. Skup realnih brojeva nije prebrojiv.
Dokaz : Zbog ekvipotentnosti skupa R sa proizvoljnim intervalom,
dovoljno je pokazati neprebrojivost skupa (0, 1). Pretpostavimo da
je (0, 1) prebrojiv skup. To znaˇ ci da moˇ zemo pisati (0, 1) = {x
1
, x
2
, ..., x
n
, ...}.
Svaki se element x ∈ (0, 1) moˇ ze zapisati u obliku beskonaˇ cnog dec-
imalnog broja
x = 0, a
1
a
2
.... , a
i
∈ {0, 1, 2, ..., 9} ,
pri ˇ cemu nisu skoro sva decimalna mjesta jednaka 0 (npr. umjesto
0, 5 = 0, 500... moˇ zemo pisati 0, 5 = 0, 4999...). Dakle, sve elemente
skupa (0, 1) moˇ zemo poredati u niz
x
1
= 0, x
11
x
12
x
13
...x
1n
...
x
2
= 0, x
21
x
22
x
23
...x
2n
...
x
3
= 0, x
31
x
32
x
33
...x
3n
...
.....................................
x
n
= 0, x
n1
x
n2
x
n3
...x
nn
...
.....................................
Konstruiˇ simo sada broj y = 0, y
1
y
2
....y
n
... na sljede´ ci naˇ cin; neka je
y
i
=

1 ; x
ii
= 1
2 ; x
ii
= 1
Jasno je da se y razlikuje od bilo kog x
i
upravo u i-toj decimali, ali
pri tome je y ∈ (0, 1). Dakle, y / ∈ {x
1
, x
2
, ..., x
n
, ...} pa dakle imamo
kontradikciju.
Pretpostavka da je (0, 1) prebrojiv skup dovela nas je u kontradik-
ciju, te on nije prebrojiv skup, a samim tim ni skup R nije prebrojiv.

42
3.4. Neprebrojivi skupovi
Uvedimo sada oznaku
card(R) = c ,
tj. uveli smo oznaku za novi beskonaˇ cni kardinalni broj koji nazi-
vamo continuum. Zbog N ⊂ R je ℵ
0
≤ c, a na osnovu gornje teoreme
je ℵ
0
= c. Dakle vrijedi
Posljedica 3.4.4. ℵ
0
< c.
Za dokaz sljede´ ce tvrdnje trebat ´ ce nam sljede´ ci stav.
Lema 3.4.5. Za proizvoljan skup X vrijedi, card(P(X)) = card({0, 1}
X
),
gdje je {0, 1}
X
= {f| f : X → {0, 1}}.
Dokaz : Neka je A proizvoljan skup. Funkciju
χ
A
(x) =

1 ; x ∈ A
0 ; x / ∈ A
nazivamo karakteristiˇ cna funkcija skupa A.
Posmatrajmo sada preslikavanje f : P(X) → {0, 1}
X
, definisano sa
A ⊂ X , f(A) = χ
A
.
Kako je proizvoljna funkcija φ iz {0, 1}
X
ustvari neka karakteristiˇ cna
funkcija, tj. φ = χ
B
za neko B ⊆ X, jasno je da je f surjekcija.
Neka su sada A, B ⊆ X i f(A) = f(B). Tada je χ
A
= χ
B
, a to znaˇ ci
sljede´ ce:
Ako je x ∈ A, onda iz χ
A
(x) = 1 = χ
B
(x), zakljuˇ cujemo da x ∈ B,
odnosno A ⊆ B.
Isto tako iz x ∈ B i χ
B
(x) = 1 = χ
A
(x), zakljuˇ cujemo da x ∈ A, tj.
B ⊆ A.
Zajedno, gornje nam daje da vrijedi A = B, a to onda znaˇ ci in-
jektivnost preslikavanja f. Dakle, f je bijektivno preslikavanje pa
vrijedi
P(X) ∼ {0, 1}
X
.

Definicija 3.4.1. Neka je card(A) = a i card(B) = b. Vrijednost a
b
definiˇ semo kao card(A
B
), tj.
a
b
= card(A
B
) = (card(A))
card(B)
.
Teorem 3.4.6. c = 2

0
.
43
3.4. Neprebrojivi skupovi
Dokaz : Posmatrajmo preslikavanje f : R → P(Q), zadato sa
x ∈ R , f(x) = {q ∈ Q| q < x} ∈ P(Q) .
Neka su x

, x
′′
∈ R takvi da je x

= x
′′
. Neka je npr. x

< x
′′
. Oˇ cigledno
vrijedi
{q ∈ Q| q < x

} ⊆ {q ∈ Q| q < x
′′
} ,
a zbog poznatog stava da se izmedju svaka dva realna broja nalazi
racionalan broj, postoji q
0
∈ Q, takav da je x

< q
0
< x
′′
. Ovo znaˇ ci da
je q
0
∈ f(x
′′
) i q
0
/ ∈ f(x

). Dakle, vrijedi f(x

) = f(x
′′
), a ovo onda znaˇ ci
da je f injektivno preslikavanje. Na osnovu Leme 3.1.2 imamo
card(R) = c ≤ card(P(Q)) ,
a kako je
card(P(Q)) = card({0, 1}
Q
) = (card({0, 1}))
card(Q)
= 2

0
,
imamo
c ≤ 2

0
. (9)
Posmatrajmo sada preslikavanje g : {0, 1}
N
→ [0, 1), zadato sa
f ∈ {0, 1}
N
, g(f) = 0, f(1)f(2)f(3)...f(n)...
Neka su sada f
1
, f
2
∈ {0, 1}
N
proizvoljne i neka je g(f
1
) = g(f
2
). Ovo
znaˇ ci jednakost
0, f
1
(1)f
1
(2)...f
1
(n)... = 0, f
2
(1)f
2
(2)...f
2
(n)... ,
a kako je to jednakost decimalnih zapisa, jednake moraju biti odgo-
varaju´ ce cifre tih zapisa, tj.
f
1
(1) = f
2
(1), f
1
(2) = f
2
(2), . . . , f
1
(n) = f
2
(n), . . .
Medjutim, ovo nije niˇ sta drugo do jednakost ovih preslikavanja,
f
1
= f
2
. Dakle, preslikavanje g je injektivno, pa zakljuˇ cujemo
card({0, 1}
N
) ≤ card([0, 1)) = c .
Kako je
card({0, 1}
N
) = (card({0, 1}))
card(N)
= 2

0
,
imamo
2

0
≤ c . (10)
Iz (9) i (10), na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme zakljuˇ cujemo
jednakost
c = 2

0
.

44
3.5. Hipoteza continuuma
3.5 Hipoteza continuuma
Za do sada uvedene kardinale imamo sljede´ ce relacije,
0 < 1 < 2 < · · · < n < · · · ℵ
0
< c < · · ·
Pri tome je ℵ
0
= card(N) i c = card(R). Neka je sada X proizvoljan
beskonaˇ can podskup od R. Zbog njegove beskonaˇ cnosti, sigurno
postoji injekcija f : N → X, pa tada vrijedi

0
≤ card(X) .
Kako je uz to X ⊂ R, onda je
card(X) ≤ c .
Dakle, za ovakav skup X vrijedi

0
≤ card(X) ≤ c .
Postavlja se pitanje, da li se u gornjoj vezi znakovi ”≤” mogu za-
mjeniti sa znakom ”<”? Drugaˇ cije reˇ ceno, da li postoji skup sa
kardinalnim brojem k, takav da vrijedi

0
< k < c ?
Pretpostavka o nepostojanju takvog kardinala (tj. skupa) poznata
je pod nazivom Hipoteza continuuma i to je jedan od Hilbertovih
problema, koji na ˇ zalost do danas joˇ s nije rijeˇ sen. P. Cohen je
1963 ”rjeˇ sio” dati problem, a odgovor je glasio ”takav skup postoji
i ne postoji”. Naime, danas postoje dvije teorije skupova, ona koja
kaˇ ze da takav skup ne postoji i ona koja postojanje tog skupa ne
iskljuˇ cuje. Obje teorije su ispravne jer do danas niti jedna od ove
dvije pretpostavke nije dovela do nesaglasnosti neke od tih dviju
teorija.
3.6 Aritmetika kardinalnih brojeva
Prvo definiˇ simo osnovne operacije sa kardinalnim brojevima, a to
su uobiˇ cajeno sabiranje, mnoˇ zenje i stepenovanje.
Definicija 3.6.1. Neka su X i Y skupovi ˇ ciji su kardinalni brojevi
card(X) = a i card(Y ) = b.
45
3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva
1. Neka su X i Y disjunktni skupovi. Tada, a + b
def
= card(X ∪ Y ).
2. a · b
def
= card(X ×Y ).
3. a
b
def
= card(X
Y
).
Gornja definicija ne zavisi od izbora skupova. Naime, neka su
npr. X, X

, Y, Y

skupovi takvi da je X ∩ Y = ∅, X

∩ Y

= ∅, X ∼ X

i
Y ∼ Y

. Tada postoje bijekcije f : X → X

i g : Y → Y

. Posmatramo
li preslikavanje h : X ∪ Y → X

∪ Y

, zadato sa
h(x) =

f(x) ; x ∈ X
g(x) ; x ∈ Y
jasno je da je h bijekcija jer su takve f i g, a to onda znaˇ ci da je
X ∪ Y ∼ X

∪ Y

.
Takodje, posmatramo li preslikavanje k : X ×Y → X

×Y

,
k(x, y) = (f(x), g(y)) ,
zakljuˇ cujemo da je X ×Y ∼ X

×Y

.
Teorem 3.6.1. Neka su α, β i γ proizvoljni kardinalni brojevi. Tada
vrijedi:
1. α + β = β + α.
2. α + (β + γ) = (α + β) + γ.
3. α · β = β · α.
4. α · (β · γ) = (α · β) · γ.
5. α · (β + γ) = α · β + α · γ.
Dokaz : Dokaz gornjih tvrdjenja se svodi na koriˇ stenje osnovnih
skupovnih relacija i nalaˇ zenje prostih bijektivnih preslikavanja, stoga
su ostavljeni ˇ citaocu za vjeˇ zbu. ♣
Teorem 3.6.2. Neka su α, β i γ proizvoljni kardinalni brojevi. Tada
vrijedi:
1. α
β+γ
= α
β
· α
γ
.
2. (α · β)
γ
= α
γ
· β
γ
.
46
3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva
3.

α
β

γ
= α
β·γ
.
Teorem 3.6.3. Neka je α proizvoljan kardinalni broj. Tada vrijedi:
1. α + 0 = α.
2. α · 1 = α.
3. 0 · α = 0.
4. α
1
= α.
5. 1
α
= 1.
Dokaz : Neka je A skup takav da je card(A) = α. Od ranije imamo
card(∅) = 0 i card({∅}) = 1. Sada imamo:
1. Na osnovu definicije zbira je α + 0 = card(A ∪ ∅). Na osnovu
aksioma unije je A ∪ ∅ = A, to onda vrijedi A ∪ ∅ ∼ A, tj.
card(A ∪ ∅) = card(A).
2. Na osnovu definicije mnoˇ zenja imamo α · 1 = card(A × {∅}).
Posmatrajmo preslikavanje f : A×{∅} → A, zadato sa f(x, ∅) =
x. Ono je oˇ cigledno bijekcija pa je card(A ×{∅}) = card(A).
3. 0 · α = card(∅×A) i card(∅) = 0. Prema aksiomi praznog skupa
vrijedi (∀x) x / ∈ ∅, a to onda znaˇ ci da je ∅ × A = ∅, te vrijedi
card(∅×A) = card(∅).
4. Na osnovu definicije stepenovanja imamo α
1
= card(A
{∅}
). Ra-
zliˇ citih preslikavanja iz jednoˇ clanog skupa ({∅}) u proizvol-
jan skup (A) ima taˇ cno onoliko na koliko naˇ cina moˇ zemo tom
jednom elementu pridruˇ ziti jedan element tog skupa. Dakle,
oˇ cigledno je A
{∅}
∼ A, tj. card(A
{∅}
) = card(A).
5. 1
α
= card

{∅}
A

i 1 = card({∅}). Kako je {∅}
A
= {f| f : A → {∅}} =
{f}, tj. imamo jednoˇ clan skup (preslikavanje koje svaki el-
ement iz A slika u ∅), to vrijedi card

{∅}
A

= card({f}) =
card({∅}).

Teorem 3.6.4. Neka je α proizvoljan beskonaˇ can kardinalni broj.
Tada vrijedi
47
3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva
1. (∀n ∈ N) α + n = α.
2. α +ℵ
0
= α.
Dokaz : 1. Neka je A beskonaˇ can skup, takav da je card(A) = α
i neka je n ∈ N proizvoljan. Tada je card(A
n
) = n, pa na osnovu
definicije sabiranja imamo α+n = card(A∪A
n
). Na osnovu Teoreme
3.3.3, vrijedi
card(A ∪ A
n
) = card(A) ,
a to upravo znaˇ ci α + n = α.
2. Na isti naˇ cin kao i gore imamo α + ℵ
0
= card(A ∪ N), ali zbog
Teoreme 3.3.3 je card(A ∪ N) = card(A), pa tvrdnja vrijedi. ♣
Teorem 3.6.5. Vrijede sljede´ ca tvrdjenja:
1. (∀n ∈ N) ℵ
0
· n = ℵ
0
.
2. ℵ
0
· ℵ
0
= ℵ
0
.
Dokaz : 1. Neka je n ∈ N proizvoljan. ℵ
0
· n = ℵ
0
· (1 + 1 +· · · + 1)
. .. .
n−puta
.
Koriste´ ci osobinu 5. Teoreme 3.6.1, dalje imamo

0
· n = ℵ
0
· 1 +ℵ
0
· 1 +· · · +ℵ
0
· 1
. .. .
n−puta
.
Kako je ℵ
0
· 1 = ℵ
0
(osobina 3. Teorem 3.6.3), dalje imamo

0
· n = ℵ
0
+ℵ
0
+· · · +ℵ
0
. .. .
n−puta
= card(N ∪ N ∪ · · · ∪ N) .
Na osnovu Teoreme 3.3.4 je card(N ∪ N ∪ · · · ∪ N) = ℵ
0
, te konaˇ cno
imamo

0
· n = ℵ
0
.
2. ℵ
0
· ℵ
0
= card(N×N), a na osnovu Teoreme 3.3.5 je card(N×N) =

0
, ˇ cime je tvrdnja dokazana. ♣
Teorem 3.6.6. Vrijede tvrdjenja:
1. c · c = c.
2. (∀n ∈ N) c
n
= c.
48
3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva
Dokaz : 1.
c · c = 2

0
· 2

0
= 2

0
+ℵ
0
= 2
card(N∪N)
= 2

0
= c .
2. Ova tvrdnja se dokazuje matematiˇ ckom indukcijom i ostavljena
je ˇ citaocu za vjeˇ zbu. ♣
Teorem 3.6.7. Neka su α, β i γ proizvoljni kardinalni brojevi i neka
je α ≤ β. Tada vrijedi:
1. α + γ ≤ β + γ.
2. α · γ ≤ β · γ.
3. α
γ
≤ β
γ
.
4. γ
α
≤ γ
β
.
Teorem 3.6.8. Vrijede relacije:
1. n

0
= (ℵ
0
)

0
= c

0
= c, za n ≥ 2.
2. n
c
= (ℵ
0
)
c
= c
c
= 2
c
, za n ≥ 2.
Dokaz : 1. Kako vrijedi 2 ≤ n ≤ ℵ
0
≤ c, koriste´ ci relaciju 3.
prethodne teoreme imamo
2

0
≤ n

0
≤ (ℵ
0
)

0
≤ c

0
,
a kako je 2

0
= c i
c

0
=

2

0


0
= 2

0
·ℵ
0
= 2

0
= c ,
zakljuˇ cujemo da u gornjim nejednakostima svugdje moraju stajati
jednakosti.
2. Ponovo iz 2 ≤ n ≤ ℵ
0
≤ c, koriste´ ci relaciju 4. gornje teoreme
imamo
2
c
≤ n
c
≤ ℵ
c
0
≤ c
c
. (11)
Zbog
c
c
=

2

0

c
= 2

0
·c
= 2
c
,
zakljuˇ cujemo da u (11) svugdje moraju biti jednakosti. ♣
49
Literatura
[1] S. G. Simpson: Mathematical Logic, The Pensilvania State Uni-
versity, 2005.
[2] Z.
ˇ
Sili ´ c: Novija filozofija matematike, Nolit, Beograd 1987.
[3] M. Vukovi ´ c: Matematiˇ cka logika 1, Sveuˇ ciliˇ ste u Zagrebu, Za-
greb 2006.
[4] Dj. Kurepa : Teorija skupova,
ˇ
Skolska knjiga, Zagreb, 1951
[5] K. Kuratowski, A. Mostowski: Set Theory, North-Holland,
1967.
[6] S. Preˇ si ´ c i drugi: Problem postojanja u matematici,
Matematiˇ cki Insti- tut, Beograd, 1979.
[7] Z. Siki ´ c: Kako je stvarana novovjekovna matematika,
ˇ
Skolska
knjiga, Zagreb, 1989.
[8] K. Devlin: The Joy of Sets, Springer-Verlag, 1993.
[9] J. Thomas: Set Theory, Third Millennium Edition, Springer
Monographs in Mathematics, Berlin, New York, Springer-
Verlag 2003.
50

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->