Teorija Skupova

UNIVERZITET U TUZLI
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
N.Okičić
Teorija skupova
- Skripta -
Tuzla, 2008
Sadržaj
1 Od paradoksa do aksiomatske teorije 1

1.1 O paradoksima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 Paradoksi u teoriji skupova . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.3 Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematičarima 5
1.4 Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova . . 9
2 Operacije sa skupovima, relacije i funkcije 14

2.1 Operacije sa skupovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
2.2 Aksiom izbora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
2.3 Relacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
2.4 Funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3 Kardinalni brojevi 27
3.1 Ekvipotentnost skupova . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3.2 Konačni i beskonačni skupovi . . . . . . . . . . . . . . 31
3.3 Prebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.4 Neprebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.5 Hipoteza continuuma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
3.6 Aritmetika kardinalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . 45
i
Glava 1
Od paradoksa do aksiomatske
teorije
1.1 O paradoksima
Riječ ”paradoks” poznata je većini. Kada u običnom govoru kažemo
da je nešto paradoksalno, podrazumijevamo da je to ”nešto” neost-
varivo ili da je nemoguće (najčešće kao ”skoro nemoguća” stvar).
Najlakše za shvatiti, paradoks ili antinomija predstavlja rasudji-
vanje koje nas obavezno dovodi do protivurječnosti, bez obzira ko-
liko nam polazne pretpostavke izgledale tačne, a pravila rasudji-
vanja ispravna. Krajem XIX vijeka pojavili su se neki paradoksi
koji u početku nisu shvatani previše ozbiljno. Kada je B. Russell 1
1902. godine objavio svoj paradoks, koji se nalazi u osnovi tadašnje
teorije skupova, to je izazvalo pravu krizu u svijetu matematike ali i
filozofije. Naime, sa malim izmjenama u formulaciji tog paradoksa,
može se doći do kontradikcije koja se može formulisati na jeziku
većine logičkih pojmova.
Naravno da Rusellov paradoks nije prvi paradoks u svijetu matem-
atike. Još u doba Stare Grčke poznati su neki od njih ali što je
jako bitno, njihovim razrješavanjem dolazilo je do naglog razvoja
odredjene matematičke discipline. Tako je problem nesamjerljive
dijagonale doveo do razvoja čitave matematičke oblasti, tzv. teorije
proporcija iz koje će se kasnije razviti teorija iracionalnih brojeva.
Takodje, poznati Zenonov 2 paradoks o Ahilu i kornjači (i njemu
srodni) doveli su do razvoja teorije ekshaustije, a koji se zasniva
1
Bertrand Arthur William Russell, britanski filozof (1872-1970)
2
Zenon od Eleje, grčki filozof (oko 490 p.n.e.- oko 430 p.n.e.)
1
1.1. O paradoksima
na činjenici da se jedna konačna veličina ne može izgraditi od

beskonačno mnogo, beskonačno malih veličina. To će ustvari nešto
kasnije uzrokovati razvoj integralnog računa. Početkom XIX vi-
jeka nepažljivo i bezobzirno korištenje beskonačno malih veličina
će ponovo uzrokovati krizu matematike, a koja će biti otklonjena
radovima Cauchyja 3 i Weierstrassa4 , čime će matematička analiza
biti postavljena na mnogo zdravijoj osnovi.
Otkrivanje paradoksa na kraju XIX vijeka dovodi do naglog razvoja
i zainteresovanosti za matematičku logiku, što će bitno uticati na
razvoj i kretanja u modernoj matematici, a takodje i na logiku kao
filozofsku disciplinu.
Navedimo neke od paradoksa, srodne Rusellovom paradoksu:
Paradoks lažova
Ovaj paradoks izveden je iz poznate konstrukcije kritskog filozofa
Epimenida5 ;
”Ja sam krićanin, a svi krićani lažu.”
Očigledna je kontradiktornost gornje izjave. Naime, ako ja jesam

krićanin onda zbog njihove ”lažljivosti” ja nisam krićanin.
Ovaj se paradoks može iskazati i na razne druge načine, npr.
”Ja lažem sada.” ili ”Ova izjava je lažna.”
Prema nekim istoričarima, ovaj paradoks je prvi formulisao Eubu-

lid iz Mileta (4. v p.n.e), koji ga je dao u obliku
”Čovjek kaže da laže. Da li je to što govori istinito ili lažno?”
Kataloški paradoks
Posmatrajmo biblioteku koja pravi bibliografski katalog svih (i samo
njih) kataloga koji ne navode sami sebe. Da li će se u tom katalogu
navoditi i biblioteka koja ga pravi?
Paradoks brice
U jednom selu postoji brico koji brije sve one ljude koji ne briju
sami sebe. Ko brije bricu?
Grellingov6 paradoks
U svakom jeziku postoje riječi koje su ”samoopisne”. Npr. riječ
”bosanski” je bosanska riječ, ”višesložno” je višesložna riječ, ”kratak”
3
Augustin Louis Cauchy, francuski matematičar (1789-1857)
4
Karl Theodor Wilhelm Weierstrass, njemački matematičar (1815-1897)
5
Epimenides, grčki filozof (VI/VII v.p.n.e.)
6
Kurt Grelling, njemački matematičar (1886-1942)
2
1.2. Paradoksi u teoriji skupova
je kratka riječ, ”ispravno” je ispravna riječ, ”apstraktno” je apstrak-

tna riječ itd. Ali riječ ”dug” očigledno nije duga riječ. Riječi poput
”udoban”, ”zanosan”, ”uskoro” i sl. jasno, nemaju ovu osobinu
samoopisnosti. Ako riječi bez osobine samoopisnosti nazovemo
neinspirativnim, da li je riječ ”neinspirativno” neinspirativna?
Paradoksi (oni koje poznajemo) se mogu podjeliti po mnogim osno-
vama, npr. sintaksni, semantički, geometrijski, fizički i sl. Za nas
interesantna podjela je u sljedeće dvije grupe, semantički paradoksi
i skupovni paradoksi. U semantičke spadaju: paradoks lažova
(Epimenidov paradoks), paradoks brice, Grelingov paradoks, Beri-
jev, Risharov i svi paradoksi oblika:
Ne postoji istina!
Njihova osnova su pojmovi: istina, laž, izrazivost.

U skupovne paradokse spadaju: Burali-Fortijev, Cantorov, Ras-
sellov . Njihov izvor su pojmovi skup i ključne skupovne operacije
i relacije, kardinalni broj i ordinalni broj.
1.2 Paradoksi u teoriji skupova

Jednu od najznačajnijih matematičkih teorija, teoriju skupova, njen
tvorac G. Cantor7 razvijao je neaksiomatski. Odatle i naziv za tu
teoriju, naivna teorija skupova (kako je razvijena i obrazložena,
tu nema mjesta nikakvoj naivnosti). Naknadnom analizom je za-
ključeno da je Cantor sve rezultate izveo oslanjajući se na tri ak-
sioma, koje nigdje nije jasno fomulisao i precizirao. To su:
• Aksioma jednakosti: Dva skupa su jednaka ako i samo ako

imaju iste elemente.
Formulski izraženo: (∀z)(z ∈ x ⇔ z ∈ y) ⇔ x = y.
• Aksioma apstrakcije: Za svako svojstvo S (dužine 1), postoji

skup X čiji su elementi upravo oni koji imaju svojstvo S.
Formulski izraženo: (∀S)(∃X) X = {x| S(x)}.
• Aksioma izbora: Za svaku familiju A nepraznih disjunktnih

skupova, postoji funkcija f (tzv. izborna funkcija), koja svakom
skupu X iz A dodjeljuje po jedan njegov element.
Formulski izraženo: (∀A)(∃f )(∀X ∈ A) f (X) ∈ X.
7
Georg Cantor, njemački matematičar (1845-1918)
3
1.2. Paradoksi u teoriji skupova
Za aksiom izbora, po formulaciji najsloženiji, pokušavalo se veoma

dugo čak i poslije stvaranja aksiomatskih teorija skupova, pokazati
da ona slijedi iz ostalih aksioma. Medjutim, slično kao kod V pos-
tulata u Euklidovim Elementima, pokazalo se da je aksiom izbora
nezavisan od ostalih aksioma, pa su u skladu sa tim rezultatom
kasnije razvijane aksiomatske teorije skupova sa aksiomom izbora
kao i one bez nje.
Aksiom apstrakcije izgledao je sasvim prihvatljivo i potpuno prirod-
no, tako da niko nije ni slutio da će upravo on pokrenuti čitavu
lavinu paradoksa, lavinu koja je zaprijetila da poruši matematičku
gradjevinu, pa i cijelokupnu klasičnu nauku.
Redovima mnogih matematičara s kraja XIX vijeka, kao što su
Bolzano8 , Weierstrass pa i Cantor, postavljane su osnove matematič-
ke analize. Medjutim, 1895. Cantor uočava prvi paradoks u svojoj
teoriji. U svojoj prepisci sa Hilbertom9 on ga iznosi ali ga ne pub-
likuje. Obzirom da se odnosio na prilično tehnički dio teorije dobro
uredjenih skupova, on se nadao da bi uz male ispravke u nekim
dokazima mogao izbjeći to neugodno pojavljivanje. 1897. to isto
uočava Burali-Forti10 i publikuju taj paradoks koga i danas znamo
pod imenom Burali-Fortijev paradoks. On glasi:
Skup svih ordinala W je dobro uredjen skup i on ima ordinal veći
od bilo kog ordinala iz W . Ali to bi onda značilo da je W veći od
svih ordinala, pa i od samog sebe.
Dvije godine kasnije Cantor uočava sličan paradoks i u teoriji kar-
dinalnih brojeva.
Cantorov paradoks
Po Cantorovoj teoriji, partitivni skup nekog skupa ima kardinal veći
od kardinala samog skupa. Ako sa U obilježimo skup svih skupova,
tada P (U ) ima veći kardinal od U , a to je nemoguće jer P (U ) ⊆ U .
1901. Russell uočava sličnu situaciju i konstruiše novi paradoks,
mnogo elementarniji od Cantorovog jer ne zahtijeva ni podskupove
ni partitivne skupove.
Russellov paradoks
Neka je S = {X| X ∈ / X}, tj. S je skup svih onih skupova koji nisu
elementi samog sebe. Da li je S element samog sebe? Odgovor na
8
Bernardus Placidus Johann Nepomuk Bolzano, italijanski filozof (1781-
1848)
9
David Hilbert, njemački matematičar (1862-1943)
10
Cesare Burali-Forti, italijanski matematičar (1861-1931)
4
1.3. Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju matematičarima
ovo pitanje je kontradiktoran, naime on dovodi do situacije
S∈S ⇔ S∈
/S.
Russell obavještava Fregea11 o svom paradoksu i publikuje ga 1903.

godine ali za razliku od Burali-Fortijevog i Cantorovog, ovaj paradoks
nailazi na veliki odjek i bio je prava pometnja u matematičkim kru-
govima koji su se u to vrijeme bavili fundamentalnim problemima.
Tako će Dedekind objavljivanje svog rada o prirodi i smislu bro-
jeva prolongirati za izvjesno vrijeme, a Frege koji je privodio kraju
svoj veliki rad o formalnim sistemima će u predgovoru rada priz-
nati da je Russellov paradoks uzdrmao fundamente njegovog rada.
Poincare12 , jedan od vodećih matematičara tog doba, inače do tada
veliki pristalica Cantorovog rada, od pojave Russellovog paradoksa
postaje totalni protivnik Cantorove teorije skupova.
U suštini, Russellov i paradoks o brici imaju isti korijen. Medju-
tim, paradoks o brici jednostavno rješavamo tako što kažemo da
je brico ”kontradiktoran” i konstatujemo da takvo selo ne može
postojati. Ali tako nešto ne možemo primjeniti kod Russsellovog
paradoksa jer nije jasno zašto onako napravljen skup S ne bi pos-
tojao, odnosno zašto je on ”samokontradiktoran”. Šta više, ako
to i prihvatimo tako, postavlja se pitanje da li postoji još takvih
skupova, bolje reći, a koliko još ima takvih skupova koji su ”samo-
kontradiktorni”?
Iako Cantor nije uspio da riješi ove probleme oko pojave ovih
paradoksa, on ni u jednom trenutku nije odustao od svoje teorije
skupova. Sama činjenica da čak i mi danas o tim pojavama govo-
rimo u terminima ”paradoks” ili ”antinomija”, a ne ”kontradikcija”,
govori da je Cantor bio u pravu sa svojim stavom. Kako to reče
Hilbert ipak većina matematičara ”ne želi biti izgnana iz raja u koji
nas je Cantor uveo ”.
1.3 Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju

matematičarima
Suštinski se u modernoj matematici razlikuju tri matematička pravca
(pokreta): formalizam, intuicionizam i logicizam. Njihova gledanja
na matematiku nisu obavezno toliko protivurječna kako se to ponekad
11
Gottlob Frege, njemački matematičar (1848-1925)
12
Jules Henri Poincare, francuski matematičar (1854-1912)
5
želi prikazati, ali se različitim oblastima problema bave na bitno ra-

zlicite načine.
FORMALIZAM U najkraćem, formalizam teži zasnivanju potpunih
aksiomatskih sistema. Tendencija potiče jos od Euklida, a osnivač
modernog pravca je D. Hilbert. Ugao posmatranja matematičkih
problema je sljedeći: postoje sintaksa i semantika, tj. iskazanost
(mogucnost zapisa) i samo značenje iskaza matematike. Jedan for-
malista se ne bavi mnogo pitanjem sadržaja i istinosti u logičkom i
filozofskom smislu. Hilbert je namjeravao da stvori precizan i detal-
jan matematički jezik koji će omogućiti formalizaciju čak i samog
čina matematičkog dokazivanja. On je zaključio da mogu posto-
jati dokazi o egzistenciji nekog objekta koji se ne mogu sprovesti u
konačnom broju koraka. Medjutim, ukoliko bi takav dokaz narušio
konvencije matematičkog izvodjenja i dokazivanja, takvu grešku
bismo mogli pronaći na sasvim konačan i izvodljiv način. Za-
ključuje se po principu isključenja trećeg (tj. stav ili jeste tačan
ili nije tačan, formalno: p ili ne p) da su navedeni dokazi korek-
tni jer nisu nekorektni. Iz ovakvog pristupa onda imamo ([2], str.
61). ”... Moramo ispitivati ne tvrdnje, već metode dokazivanja.
Klasičnu matematiku moramo gledati kao kombinatornu igru os-
novnim simbolima i moramo finitnim kombinatornim sredstvima
ustanoviti do kojih nas kombinacija osnovnih simbola dovode metode
konstrukcije ili ”dokazi”.”
Još jedna važna crta formalizma jeste da pravi razliku izmedju po-
jmova istinito i smisleno. Ovo je na neki način distinkcija izmedju
logičkog i formalnog jer npr. i 1 + 1 = 2 i 1 + 1 = 1 jesu (formalno)
smisleni iskazi, gde je prvi tačan, a drugi nije, dok 1 + +1 = ili
= +1 + 1 nisu smisleni, pa se ne može ni govoriti o istinosti tih
iskaza, odnosno formalnih zapisa.
INTUICIONIZAM Jedan od najvećih kritičara Cantorove teorije bes-
konačnih skupova bio je Kronecker. Išao je čak dotle da tu teoriju
(a na žalost i samog Cantora) smatra ”ludom” i ”suviše divljom”,
jednom riječju, zaista neprimjerenom matematici. Ovim svojim ne-
milosrdnim i oštrim stavovima on je bio preteča pravca koga je
formulisao L.E.J. Brouwer13 . Intuicionista uzima prirodne brojeve
potpuno konstruktivno. Polazi od prirodne, apriorne ituicije prirod-
nih brojeva, odnosno njihove strukture unutar mišljenja, a ne od
prirodnih brojeva kao zaista postojećih objekata ili pak svojstava
nekih drugih postojećih objekata. Ovo je samo na prvi pogled mist-
13
Luitzen Egbertus Jan Brouwer (1881-1966), holandski matematičar
6
ifikacija; baš naprotiv, intuicionista upravo želi da izbjegne svaku

vrstu mistifikacije koju implicitno pronalazi u teoriji skupova. O
tome A. Heyting 14 kaže ([2], str. 49): ”Ni prirodnim brojevima ni
bilo kakvim drugim matematičkim objektima ne pripisujemo egzis-
tenciju nezavisnu od našeg mišljenja, tj. transcendentnu egzis-
tenciju. Mada bi moglo biti istinito da se svaka misao odnosi na
neki objekat poiman kao da postoji nezavisno od nje, ovo pitanje
možemo ostaviti otvorenim.” Dakle, to pitanje je za intuicioniste
potpuno irelevantno. Otuda pristalica ovoga pravca smatra da
je moguće konstruktivno praviti beskonačan skup (tzv. poten-
cijalna beskonačnost ) ali nikada se ne može zaista i napraviti
beskonačan skup (tj. aktuelna beskonačnost). Postojanje aktuelne
beskonačnosti trebalo bi da bude bez značaja za nas, pa se samim
tim logički kvantifikator ”postoji” (∃) može smisleno upotrebljavati
samo za konačne skupove. Po tumačenju intuicionista, mi sma-
tramo da posjedujemo aktuelnu beskonačnost u mašti, ali je nikak-
vim svojim (vremenski i prostorno) ograničenim konstruktivnim
postupkom ne možemo realizovati. Intuicionista iz ovoga dalje
zaključuje da klasična matematika nije zapisiva jer podrazumeva
korišćenje nekonstruktivnih simbola kao sto su ”...” (u značenju:
i tako dalje - u beskonačnost), a koji jednostavno zavaravaju, ne
opisuju nikakav konstruktivan postupak, pa su zato i neupotre-
bljivi. Postavlja nam se razumno pitanje kako simbol beskonačnosti
može označiti nešto tako neobuhvatno (govorimo o matematičkim,
po mogućnosti netranscendentnim objektima). Ljudi u svom prakti-
čnom djelovanju često pribjegavaju ovakvim ”prečicama” koje nisu
toliko odraz inteligentnosti i dosjetke, koliko su jedino moguće.
Ako bi intuicionista u krajnjoj konsekvenci i dozvolio mogućnost
postojanja nekonstruktivnih matematičkih objekata, opet bi mo-
gao s punim pravom da nas upita: ”na osnovu kojih to pravila
smijemo da svedemo nekonstruktivnost na sasvim konstruktivnu
simboliku?”. Intucionista, kao izvorni konstruktivista, na osnovu
svega ovoga i dalje će tvrditi da su ljudi prevashodno konstruk-
tivna, algoritamska bića, bez obzira na sav njihov afinitet za tran-
scendentnim. Transcendentno i jeste transcendentno zato što je
van domašaja našeg konstruktivističkog iskustva i istog takvog
promišljanja stvrnosti. Intuicionizam primjećuje, pored nezapi-
sivosti nekonstruktivne matematike, i problem sa logi-čkim prav-
ilom isključenja trećeg - ono je odbačeno za potencijalno beskonačne
14
Arend Heyting (1898-1980), holandski logičar i matematičar
7
i prihvaćeno za aktuelno konačne skupove. Ovo se opravdava,

izmedju ostalog, i konstatacijom da su matematika i logika došle
do svojih zaključaka posmatranjem konačnih skupova. Heyting će
dodatno razjasniti ovakve stavove ([2], str.50). ”... Matematički ob-
jekti po svojoj prirodi zavise od ljudskog mišljenja (prim. zato što
nastaju apstrahovanjem). Njihovo je postojanje zajamčeno u onoj
mjeri u kojoj je ustanovljeno mišljenjem. Oni imaju svojstva u onoj
mjeri u kojoj ih mišljenje može izdvajati. Vjeru u transcendentnu
egzistenciju, nepodržanu pojmovima, valja odbaciti kao sredstvo
matematičkog dokazivanja.”
LOGICIZAM Kao što i sama riječ kaže, pristalice ovog pravca pre-
vashodno daju logici na značaju. U svome djelu ”Principia mathe-
maticae”, B. Russell je, kao osnivač pravca, izložio osnovne postavke
koje se mogu sažeti u sljedeću formulaciju: ”Matematika se skoro
u potpunosti može svesti na logiku”, tj. Matematika je preve-
diva na logiku. Nasuprot Hilbertovom tvrdjenju da je riječ samo o
bezsadržinskoj igri simbola, Russell tvrdi da se matematika sastoji
od rečenica oblika, ako A, onda B (tj. A ⇒ B) i intrigantno dodaje
da niko ne zna šta je A, a šta B. U fizici npr., A je eksperiment, a B
je rezultat eksperimenta. Imajući ovo u vidu, R. Carnap15 navodi
sljedeće o logicističkom pogledu na matematiku ([2], str. 39-40).
”... Russell je stoga s pravom oklijevao da ih predstavi kao logičke
aksiome (prim. misli se na dva aksioma o egzistenciji- aksiomu
beskonačnosti i aksiomu izbora) jer logika ispituje samo moguće
entitete i ne može ništa tvrditi o postojanju. Russell je našao izlaz iz
ove poteškoće ovakvim rasudjivanjem: Kako je i matematika čisto
formalna nauka, i ona može da o postojanju tvrdi samo uslovno,
a ne kategorički- ako neke strukture postoje, onda postoje i neke
druge strukture čija je egzistencija logička posljedica egzistencije
onih prvih. Stoga je on preoblikovao matematičku rečenicu, rec-
imo R, čiji dokaz zahtijeva aksiomu beskonačnosti (B) ili aksiomu
izbora (A) (prim. koje su veoma sporne sa logičke, a pogotovo
konstruktivističke tačke gledišta) u uslovnu rečenicu; ne tvrdimo
R, nego U ⇒ R, odnosno A ⇒ R. Ta je uslovna rečenica onda
izvodljiva iz logičkih aksioma. Zahvaljujući logicističkom pristupu,
dobili smo mogućnost korišćenja računara svodjenjem matematike
na logiku, a logike, na električne impulse, ali je važna činjenica
da bez intuicionističke konstruktivnosti ne bi bilo pojma i primjene
algoritma onakvog kakav je danas.
15
Rudolf Carnap (1891-1970), njemački filozof
8
1.4. Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije skupova
Formalistički pristup je u krajnjoj konsekvenci takodje doprinio

sistematizaciji i uopštenju algoritmike, pa na osnovu samo ovog
jednog vrlo važnog primjera, uvidjamo sav značaj korišćenja svega
onoga što predstavlja prednost pojedinog matematickog pravca.
Ovo nas, kao što smo već ranije uočili, upućuje na činjenicu da se
ovi pravci ne razlikuju u tolikoj mjeri da bi onemogućili napredak
matematike, već da realno, kroz svojevrsnu medjusobnu konkuren-
ciju, omogućuju plodnu matematičku sintezu, pri čemu ipak zadrž-
avaju sve svoje osobenosti.
1.4 Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije

skupova
Kao što smo vidjeli, jedan od načina izbjegavanja paradoksa je i
postavljanje teorije, pa i teorije skupova, na aksiomatsku osnovu.
Prvi aksiomatski sistem teorije skupova dao je E. Zermelo 16 1908.
godine. 1922. A. Fraenkel17 će dopuniti Zermelov sistem aksioma
te je tako dobijen sistem aksioma koga danas nazivamo ZF-sistem
aksioma za teoriju skupova. U različitim knjigama mogu se naći ra-
zličiti spiskovi ovih aksioma. To ne treba da zbunjuje jer ZF-sistem
aksioma nije nezavisan sistem, pa redoslijed ili zamjena neke od
aksioma su stvar autora.
Iako ćemo mi ovdje postaviti detaljno ZF-sistem, treba napomenuti
da je u upotrebi i NGB-sistem aksioma koga je prvo postavio von
Neumann18 , a kasnije je dopunjen od strane R. Robinsona19 , P.
Bernaysa i K. Gödela.
U izlaganju ZF-sistema navodit ćemo semantički zahtjev aksioma
kao i njegov formalni zapis u jeziku matematičke logike. Pri tome
ćemo podrazumijevati univerzalnu zatvorenost formula (tj. podrazu-
mijevat ćemo univerzalne kvantifikatore za sve slobodne promjenljive).
Simbol ”=” koristiti ćemo za označavanje jednakosti objekata. Takodje
ćemo koristiti i binarni relacijski simbol ”∈”, a po dogovoru, um-
jesto iskaza ¬(x ∈ y), upotrebljavaćemo oznaku x ∈ / y. Pojam ”skup”
je primitivni pojam teorije skupova, i kao takav ne definišemo ga.
16
Ernst Friedrich Ferdinand Zermelo, njemački matematičar (1871- 1953)
17
Adolf Abraham Halevi Fraenkel, njemačko-izraelski matematičar (1891-
1965)
18
John von Neuman, austro-ugarski matematičar (1903-1957)
19
Abraham Robinson, USA matematičar (1918-1974)
9
Axiom 1. Aksiom ekstenzionalnosti

Dva su skupa jednaka ako imaju iste elemente.
(∀z)(z ∈ X ⇔ z ∈ Y ) ⇔ X = Y .
Jednakost dva skupa označavat ćemo uobičajenim logičkim sim-
bolom ”=”, npr. A = B. Činjenicu o nejednakosti dva skupa zapi-
sivat ćemo simbolom A 6= B, a ona znači da postoji element koji se
ne nalazi u oba skupa. Iz aksioma ekstenzionalnosti kao posebno
važno, proizilazi sljedeće
{a, d, c, b} = {a, b, c, d} i {a, a, c, a, b, b} = {a, b, c} ,
tj. redosljed navodjenja elemenata skupa i njihovo ponavljanje,
nisu bitni u zapisu skupa.
Axiom 2. Aksiom praznog skupa
Postoji skup koji nema niti jednog elementa.
(∃S)(∀x)x ∈
/S.
Skup čije postojanje smo uveli gornjom aksiomom, nazivat ćemo
prazan skup i za njegovo označavanje koristit ćemo oznaku ∅.
Prostim korištenjem Aksioma 1, lahko se je uvjeriti da je takav
skup jedinstven. Zaista, ako bi postojala dva takva skupa ∅1 i ∅2
i pri tome da je ∅1 6= ∅2 , tada bi prema aksiomu ekstenzionalnosti
postojao element koji nije u oba skupa. Medjutim, to bi se protivilo
činjenici da oba ova skupa nemaju elemenata.
Iz egzistencije praznog skupa slijedi da postoji i skup čiji je ele-
ment prazan skup, {∅}. Jasno je pri tome da ∅ 6= {∅}. Šta više, na
osnovu prvog aksioma imamo da je uvijek A 6= {A} i da je A ∈ {A}.
Axiom 3. Aksiom para
Ako su X i Y skupovi, onda postoji skup Z koji sadrži tačno X i Y
kao elemente.
(∃Z)(∀z)(z ∈ Z ⇔ (z = X ∨ z = Y )) .
Skup {X, Y } se naziva neuredjen par skupova X i Y i pri tome je
dakle {X, Y } = {Y, X}. Ako je pritome još i X = Y , onda imamo
{X, Y } = {X, X} = {X}.
Axiom 4. Aksiom unije
Ako je X skup, onda postoji skup U koji sadrži sve elemente eleme-
nata od X.
(∃U )(∀z)(z ∈ U ⇔ (∃Y )(Y ∈ X ∧ z ∈ Y )) .
10
Skup U koga smo uveli gornjom aksiomom je, na osnovu Aksioma

1, jedinstven i za njega ćemo koristiti oznaku ∪X. Ako je X =
{A, B}, onda ćemo koristiti oznaku A ∪ B.
Neka su A i B proizvoljni skupovi. Tada vrijedi
X = {A, B} 6= ∪X = A ∪ B .
Ako je X = {A}, tada je ∪X = A i šta više, ∪∅ = ∅. Iz aksioma unije
direktno slijedi i osobina ∅ ∪ A = A, za proizvoljan skup A.
Na osnovu ovih četiri aksiome imamo egzistenciju sljedećih skupova:
∅, {∅} , {∅, {∅}} , {∅, {∅, {∅}}} ...
Prije naredne aksiome uvedimo novi simbol. Za proizvoljne skupove
A i B pišemo A ⊆ B ako vrijedi osobina (∀x)(x ∈ A ⇒ x ∈ B). Tada
kažemo da je skup A podskup skupa B.
Axiom 5. Aksiom o partitivnom skupu
Ako je X proizvoljan skup, postoji skup P čiji su elementi svi pod-
skupovi skupa X.
(∃P )(∀z)(z ∈ P ⇔ z ⊆ X) .
Jedinstvenost i ovom aksiomom uvedenog skupa je lahko dokaziva
koristeći Aksiom 1, i za njega ćemo koristiti oznaku P(X), a zvat
ćemo ga partitivni skup skupa X.
Uočimo da je pomoću Aksioma 5 uveden skup svih podskupova
nekog skupa ali da nam nije poznato postojanje niti jednog konkret-
nog podskupa datog skupa. Takav skup očigledno mora imati
karakteristiku da ”sakuplja” elemente iz datog skupa, a sa za-
jedničkom im nekom osobinom. Naravno, upravo ovakvo ”saku-
pljanje” objekata na osnovu neke njima zajedničke osobine, čini
suštinu pojma skupa, pa svaka formalna teorija koja ima za cilj da
opiše intuitvnu teoriju skupova, mora izražavati ovaj semantički
zahtjev. S druge strane, nekritičko i previše slobodno primjenji-
vanje ovog zahtjeva je i dovodilo do pojave paradoksa u naivnoj
teoriji skupova. Da bi pokušali pomiriti ova dva zahtjeva, uvodimo
sljedeći aksiom
Axiom 6. Aksiom podskupa (komprehenzije, izdvajanja)
Neka je A zadani skup i P (x) predikat koji za svako x ∈ A ima smisla
(za svako x ∈ A, P (x) je iskaz). Tada postoji skup B čiji su elementi
oni i samo oni elementi iz skupa A za koje je predikat P tačan.
(∃B)(∀x)(x ∈ B ⇔ (x ∈ A ∧ P (x))) ,
11
gdje je P (x) proizvoljan predikat koji ne sadrži slobodnu promjenljivu

B.
Neka je P (x) proizvoljan predikat arnosti 1, npr. 1 < x ≤ 2, x je
paran broj, x je rješenje jednačine ex + x = 0, i sl. Kada varijabli x
damo neku vrijednost iz oblasti definisanosti predikata, on postaje
iskaz koji dakle može biti ili tačan ili netačan. Neka je A oblast
definisanosti predikata P (x). Simbolom
{x| x ∈ A ∧ P (x)} ili {x ∈ A| P (x)} ,
označavat ćemo skup svih onih elemenata iz skupa A za koje je
predikat P (x) tačan. To znači
a ∈ {x ∈ A| P (x)} ⇔ τ (P (a)) = ⊤ .
Pored ovog načina zapisivanja skupa koristit ćemo i način zapisi-
vanja pojedinačnih elemenata skupa, npr.
A = {a1 , a2 , .., an } .
Jasno je da za svaki predikat P (x) imamo po jednu aksiomu, pa
se za ovaj aksiom kaže da predstavlja ”šemu aksioma”. Medju-
tim i pored toga, Aksiomom 6 nije moguće konstruisati skup svih
skupova, odnosno ”univerzalni skup”, pa su time otklonjeni svi
navedeni paradoksi koji su se pojavljivali u naivnoj teoriji skupova.
Dakle, uloga Aksioma 6 je konstruisati što više skupova ali pri tome
izbjeći bar poznate paradokse naivne teorije skupova.
Sa ovih prvih 6 aksioma moguće je uvesti sve pojmove sa kojima
se služimo u ”svakodnevnoj” matematici. Ono što se može prim-
jetiti, da one daju samo konačne skupove, tj. beskonačan skup
nije moguće konstruisati pomoću njih. Zato uvedimo sljedeći ak-
siom koji će obezbjediti postojanje i ovakvih skupova.
Axiom 7. Aksiom beskonačnosti
Postoje beskonačni skupovi.
(∃S)(∅ ∈ S ∧ (∀x)(x ∈ S ⇒ x ∪ {x} ∈ S)) .
Sa sljedeće dvije aksiome ćemo proširiti ali i dodatno ograničiti
mogućnosti pravljenja novih skupova.
Axiom 8. Aksiom zamjene
Funkcija preslikava skup u skup.
(∀A)((∀x ∈ A)(∃!y)P (x, y) ⇒ (∃z)(∀x ∈ A)(∃y ∈ z)P (x, y)) ,
za sve predikate f (x, y) koji nemaju slobodnu promjenljivu y.
12
Prostije rečeno, gornji aksiom nam kaže sljedeće: Neka je A zadani

skup i P (x, y) predikat arnosti 2 koji ima osobinu da za proizvoljno
a ∈ A, postoji jedinstven b, takav da je τ (P (a, b)) = ⊤. Tada postoji
jedinstven skup B čiji su elementi svi skupovi y za koje postoji
x ∈ A, takav da je τ (P (x, y)) = ⊤.
”Naivno” tumačenje gornjeg aksioma je: Ako je na skupu A defin-
isana funkcija f i za svako a ∈ A je f (a) skup, tada je B = {f (a)| a ∈ A}
takodje skup. Ovaj aksiom je Frenkel dodao na Zermelov sistem
aksioma i on kao i Aksiom 6 predstavlja šemu aksioma.
Sa ovom aksiomom smo proširili mogućnosti gradnje skupova, a
sada ćemo napraviti dodatna ograničenja.
Axiom 9. Aksioma fundacije ili o zabrani loših skupova

Ne postoje skupovi sa osobinama:
X ∈ X, X ∈ Y ∧ Y ∈ X, X1 ∋ X2 ∋ X3 ∋ ... ∋ Xn ∋ ...
X 6= ∅ ⇒ (∃Y ∈ X)(∀t)¬(t ∈ X ∧ t ∈ Y ) .
Aksiom 9 zbilja isključuje mnoge ”patološke” skupove ali takodje

je mnoge stvari moguće dokazati ne koristeći ga. Formalni sistem
koji se koristi aksiomama od 1-8 često se obilježava sa ZF − , dok
svih izloženih devet aksioma predstavlja ZF teoriju skupova.
13
Glava 2
Operacije sa skupovima,
relacije i funkcije
Većina stvari ove glave je poznata čitaocu. Mnoge od tih stvari na

ovom mjestu ćemo uvesti strogo precizno, držeći se naravno ak-
siomatike koju smo upravo uveli ali će mnogi detalji takodje biti i
preskočeni i ostavljeni čitaocu da prodje taj put od ZF teorije do
dokaza da su novouvedeni objekti zaista dobro definisani. Pre-
vashodni cilj ove glave je dakle, da fiksiramo i usvojimo notaciju i
terminologiju koja će u daljem biti korištena.
2.1 Operacije sa skupovima

Za obilježavanje skupova uglavnom ćemo koristiti velika slova abecede
(A, B, C, ..., X, Y, Z, ...).
Aksiom para nam je obezbjedjivao postojanje dvoelementnog skupa.
Zato dokažimo
Teorem 2.1.1. Neka je n proizvoljan prirodan broj i neka su X1 , X2 , ..., Xn
skupovi. Tada postoji skup čiji su elementi ti skupovi, tj. postoji skup
{X1 , X2 , ..., Xn }.
Dokaz : Neka je n ∈ N i X1 , ..., Xn proizvoljni skupovi. Na osnovu
Aksioma 3, postoji skup {X1 , X2 }. Tada na osnovu Aksioma 4,
primjenjenom na skup S = {{X1 , X2 } , {X3 }}, postoji skup
∪S = {X1 , X2 } ∪ {X3 } = {X1 , X2 , X3 } .
Postupak sada ponavljamo primjenjujući aksiom unije na skup L =
{{X1 , X2 , X3 } , {X4 }}. U konačno mnogo koraka, primjenjujući istu
14
2.1. Operacije sa skupovima
šemu, dolazimo do postojanja skupa
{X1 , X2 , ..., Xn−1 } ∪ {Xn } = {X1 , X2 , ..., Xn } ,
što je i trebalo dokazati. ♣

Kao što smo vidjeli, aksiom unije nam je garantovao postojanje
unije skupa A, tj.
∪A = {x| (∃X ∈ A)x ∈ X} .
Lema 2.1.2. Unija je jedinstveno odredjen skup.
Ako je A = {X, Y }, tada smo rekli da ćemo koristiti oznaku
∪A = X ∪ Y .
Neka je A = {Ai | i ∈ I}, tada za uniju skupa A koristimo oznaku

[
Ai ,
i∈I
gdje je I neki skup indeksa. U slučaji konačnosti tog skupa, npr.

I = {1, 2, ..., n}, koristimo oznaku
n
[
Ai ,
i=1
a ako je I = N, onda koristimo oznaku

∞
[
Ai .
i=1
Definicija 2.1.1. Neka je L ⊆ P(A). Presjek skupa L, u oznaci ∩L, je

skup koji se sastoji od onih i samo onih elemenata koji su elementi
u svakom skupu iz L, tj.
∩L = {x| (∀Y ∈ L) x ∈ Y } .
Za razliku od unije koja je uvedena aksiomatski, činjenicu da je

”presjek” dobro definisan skup, ostavljamo čitaocu da dokaže.
Lema 2.1.3. Presjek je jedinstveno odredjen skup.
15
Ako je L = {X, Y }, tada presjek ∩L zapisujemoT sa X ∩ Y . Slično

kao i kod unije, ako je L = {Ai | i ∈ I}, imamo i∈I Ai , odnosno za
konačan i beskonačan presjek koristimo oznake
n
\ ∞
\
Ai , Ai .
i=1 i=1
Definicija 2.1.2. Za skupove X i Y kažemo da su disjunktni ako

vrijedi
X ∩Y =∅ .
Aksiomom specifikacije nam je omogućeno iz datog skupa izdvojiti

neki njegov dio, koga smo nazvali podskupom. Uvedimo novi pojam
i formalno.
Definicija 2.1.3. Za skup X kažemo da je podskup skupa Y i pišemo

X ⊆ Y , ako vrijedi
(∀x)(x ∈ X ⇒ x ∈ Y ) .
Teorem 2.1.4. Za proizvoljan skup X vrijedi,
1. X ⊆ X.
2. ∅ ⊆ X.
Dokaz :
1. Da je tvrdnja tačna, slijedi iz činjenice da je iskaz p ⇒ p tau-

tologija, tj. uvijek vrijedi x ∈ X ⇒ x ∈ X.
2. Ako bi postojao skup X za koga ne vrijedi ∅ ⊆ X, to bi značilo

da postoji bar jedan element skupa ∅ koji nije u skupu X. Ali,
prazan skup nema elemenata, pa takvo što nije moguće.
Definicija 2.1.4. Ako vrijedi X ⊆ Y i X 6= Y , kažemo da je X pravi

podskup od Y i pišemo X ⊂ Y .
Teorem 2.1.5. Za osobinu ”biti podskup” vrijedi:
1. (∀X) X ⊆ X.
2. (∀X, Y )(X ⊆ Y ∧ Y ⊆ X ⇒ X = Y ).
16
3. (∀X, Y, Z)(X ⊆ Y ∧ Y ⊆ Z ⇒ X ⊆ Z).
Iz gornje činjenice direktno slijedi osobina
Lema 2.1.6. Za proizvoljan neprazan skup X vrijedi
x ∈ X ⇒ {x} ⊆ X .
Definicija 2.1.5. Neka su X i Y proizvoljni skupovi. Razlika skupova

X i Y , u oznaci X \Y , je skup koji se sastoji od onih elemenata skupa
X koji se ne nalaze u skupu Y , tj.
X \ Y = {x| x ∈ X ∧ x ∈
/ Y} .
Ako je Y ⊂ X, umjesto o razlici skupova X \ Y , govorimo o kom-

plementu skupa Y u odnosu na skup X i koristimo oznaku CX (Y ).
Ukoliko su svi skupovi koje posmatramo podskupovi nekog skupa
U , koga tada nazivamo univerzalni skup ili univerzum, koristimo
oznaku C(X) (ili X c ) za CU (X) = U \ X.
Ovdje treba napomenuti da ne postoji skup koji bi predstavljao ap-
solutni komplement datog skupa, tj. za zadati skup B, ne postoji
skup A = {x| x ∈/ B}. Naime, ako bi takav skup postojao, onda bi
na osnovu aksioma unije i A ∪ B bio skup, što bi značilo da je A ∪ B
skup svih skupova, a takav na osnovu ZF sistema aksioma nije
moguć.
Aksiom para nam je dozvoljavao napraviti dvočlani skup, koji je
predstavljao neuredjen par skupova. Sada ćemo definisati uredjeni
par skupova pomoću koga ćemo moći uvesti još jednu operaciju sa
skupovima.
Definicija 2.1.6. Skup {{x} , {x, y}} nazivamo uredjeni par s prvim
elementom x i drugim elementom y i označavamo ga sa (x, y).
Element x u uredjenom paru (x, y) nazivamo prva komponenta, a
element y nazivamo druga komponenta uredjenog para.
Očigledno vrijedi
(x, y) = {{x} , {x, y}} 6= {{y} , {x, y}} = (y, x) .
Gornju činjenicu izražavamo lemom
Lema 2.1.7. Uredjeni par (x, y) jednak je uredjenom paru (a, b) ako
i samo ako vrijedi x = a i y = b.
17
Definicija 2.1.7. Direktni, Kartezijev ili Descartesov proizvod skupova

X i Y , u oznaci X ×Y , je skup svih uredjenih parova kod kojih je prva
komponenta iz skupa X, a druga komponenta iz skupa Y .
X × Y = {(x, y)| x ∈ X ∧ y ∈ Y } .
Teorem 2.1.8. Kartezijev proizvod skupova je skup.
Dokaz : Nije teško vidjeti da smo definiciju Kartezijevog produkta

mogli uvesti i sa
X × Y = {z ∈ P(P(X ∪ Y ))| (∃x ∈ X)(∃y ∈ Y )z = (x, y)} . (1)
Zato pokažimo da je X × Y iz gornje jednakosti, dobro definisan

skup.
Neka su x ∈ X i y ∈ Y proizvoljni elementi. Tada X ∪ Y je skup
na osnovu aksioma unije i x, y ∈ X ∪ Y . Na osnovu aksioma o
partitivnom skupu, P(X ∪ Y ) je skup i pri tome je {x} , {x, y} ∈ P(X ∪
Y ). Ali tada {{x} , {x, y}} ∈ P(P(X ∪ Y )) i to je opet zbog Aksioma
5, skup. Dakle, (x, y) = {{x} , {x, y}} ∈ P(P(X ∪ Y )), pa na osnovu
Aksioma 6, postoji skup (1). ♣
Uopštavajući pojam uredjenog para, možemo definisati i pojam
uredjene n-torke (n ∈ N).
Definicija 2.1.8. Neka je n proizvoljan prirodni broj. Uredjenu n-

torku definišemo kao
1. (x1 ) = x1 , za n = 1.
2. (x1 , x2 , ..., xn ) = ((x1 , x2 , ..., xn−1 ), xn ), za n > 1.
Sada Kartezijev proizvod skupova X1 , X2 , ..., Xn definišemo kao skup
X1 × X2 × · · · × Xn = {(x1 , x2 , ..., xn )| (∀i)(1 ≤ i ≤ n ⇒ xi ∈ Xi )} .
Specijalno, ako je X1 = X2 = · · · = Xn = X, govorimo o n-tom

(direktnom) stepenu skupa X, u oznaci X n . Direktan produkt
možemo definisati i za proizvoljnu familiju skupova. Naima,Yako
imamo {Xi | i ∈ I}, gdje je I proizvoljan skup indeksa, onda sa Xi
i∈I
označavamo direktan produkt familije skupova {Xi | i ∈ I}.
18
2.2. Aksiom izbora
2.2 Aksiom izbora

Neka je zadataYneprazna familija nepraznih skupova F = {Xi | i ∈ I}.
Da li je skup Xi takodje neprazan?
i∈I
Ako je familija konačna, npr. F = {X1 , X2 , ..., Xn }, onda prostim
biranjem po jednog elementa xi iz svakog od nepraznih skupova Xi
n
Y
(i = 1, 2, ..., n), formiramo n-torku (x1 , x2 , ..., xn ) koja pripada Xi , tj.
i=1
produkt nije prazan skup.
Ako je familija F beskonačna, postavlja se pitanje da li i sada
možemo izabrati po jedan element iz svakog od skupova Xi (i ∈ I)?
Pitanje možemo postaviti i ovako: neka je zadata beskonačna famil-
ija F nepraznih disjunktnih skupova, da li postoji skup S koji
sadrži po tačno jedan element iz svakog skupa te familije (takav
skup onda bi zvali izborni skup)? Ako je odgovor ”DA”, što baš
i nije očigledno ili nije jednostavno za pokazati, onda naš sistem
aksioma moramo dopuniti sa još jednom aksiomom.
Axiom 10. Aksiom izbora Za svaki skup X, nepraznih i disjunk-

tnih skupova, postoji skup S koji sadrži po jedan i samo po jedan
element svakog skupa iz X.
(∀x, y ∈ X)(x 6= ∅∧(x 6= y ⇒ x∩y = ∅)) ⇒ (∃S)(∀z ∈ X)(∃!u) u ∈ z ∩S .
Definicija 2.2.1. Neka je {Xi | i ∈ I} neprazna familija nepraznih

skupova i neka je X = ∪i∈I Xi . Funkcija f : {Xi | i ∈ I} → X, sa
osobinom da je za svako i ∈ I, f (Xi ) ∈ Xi , naziva se funkcija izbora.
Teorem 2.2.1. (Zermelo)

Za svaku nepraznu familiju skupova, postoji funkcija izbora.
Dokaz : Za svako i ∈ I formirajmo direktni proizvod Xi × {i} = Xi′ ,

tj. Xi′ = {(x, i)| x ∈ Xi }. Familija {Xi′ | i ∈ I} se sastoji od medjusobno
disjunktnih skupova. Naime, ako je i 6= j, onda je i Xi′ ∩ Xj′ = ∅
jer su svi (x, i) ∈ Xi′ i (x, j) ∈ Xj′ medjusobno različiti po drugoj
komponenti. Prema aksiomu izbora postoji skup S koji sadrži jedan
i samo jedan element svakog od skupova Xi′ (i ∈ I). To znači da je
S ∩ Xi′ = (x∗ , i) za neko x∗ ∈ Xi i za svako i ∈ I, pa možemo definisati
funkciju f : {Xi | i ∈ I} → ∪i∈I Xi , zadatu sa
f (Xi ) = x∗ ∈ Xi ,
19
2.2. Aksiom izbora
a to znači da je f funkcija izbora. ♣

Dakle, ovim teoremom tvrdimo da aksiom izbora povlači posto-
janje izborne funkcije. Medjutim, vrijedi i obrat.
Teorem 2.2.2. Ako za nepraznu familiju skupova postoji izborna
funkcija, tada vrijedi aksiom izbora.
Dokaz : Neka je {Xi | i ∈ I} neprazna familija nepraznih i disjunkt-

nih skupova. Za tu familiju, na osnovu Zermelove teoreme, postoji
funkcija izbora f : {Xi | i ∈ I} → ∪i∈I Xi , takva da je f (Xi ) ∈ Xi (i ∈ I).
Dakle, funkcija f pridružuje svakom Xi tačno jedan element skupa
Xi , pa skup
S = {f (Xi )| i ∈ I} ,
ima traženu osobinu iz aksioma izbora. ♣
Teorem 2.2.1 i Teorem 2.2.2 nam pokazuju ekvivalentnost ak-
sioma izbora i postojanja funkcije izbora. Šta više, iz ovoga vidimo
da aksiom izbora vrijedi i kada posmatrana familija skupova sadrži
proizvoljne skupove, a ne obavezno disjunktne.
Teorija skupova u kojoj uvodimo ZF sistem aksioma plus aksiom
izbora (AC), oubičajeno se označava sa ZFC. Mnogi matematičari,
uključujući i samog Cantora, koristili su neki oblik aksiome izbora
ali je nisu eksplicitno navodili. Prvi put je eksplicitno iskazuje G.
Peano1 1890. jer je u dokazu jedne teoreme u teoriji običnih difer-
encijalnih jednačina imao potrebu za tvrdnjom koju daje aksiom
izbora. B. Russell je aksiom izbora 1906 iskazao sa, Q
Ako je X familija nepraznih disjunktnih skupova, tada je X 6= ∅.
Zbog ”jednostavnosti” i ”očiglednosti” aksioma izbora, preovladava
utisak da bi se on mogao izbjeći i dokazati pomoću ostalih aksioma
ZF teorije. Mnogi su to i pokušali ali nikome to do danas nije pošlo
za rukom. To je samo produkovalo da danas imamo oko stotin-
jak ekvivalenata aksiomi izbora. Upravo to će onda baciti sumnju
na ”jednostavnost” i ”očiglednost” aksioma izbora. Ipak, rješenje
”sumnje” o AC razriješio je K. Gödel2 1939. On je dokazao sljedeći
teorem.
Teorem 2.2.3. (O saglasnosti ZF sa AC)
AC je saglasan sa ZF teorijom, tj. ako je ZF teorija neprotivuriječna,
onda je takva i teorija ZFC.
1
Giuseppe Peano, italijanski matematičar (1858-1932)
2
Kurt Gödel, njemački matematičar (1906-1978)
20
2.3. Relacije
Težim se pokazalo da li se ili ne, AC može izvesti iz ZF teorije. Taj

problem će biti riješen 1963. od strane Cohena, koji će pokazati da
je problem sa AC sličan V Euklidovom postulatu u geometriji.
Teorem 2.2.4. (O nezavisnosti AC o ZF)

AC je nezavisna od ZF teorije, tj. ako je ZF teorija neprotivuriječna,
onda je takva i teorija ZF+¬ AC
Koliko god ove teoreme formalno u potpunosti razrješavaju status

AC u odnosu na ZF teoriju, dopuštamo da će neki čitaoci i dalje
ostati u dilemi: ” Da li je AC, u stvari, tačna ili ne?” Nikakav ”u
stvari” ne postoji. ZF teorijom opisujemo samo zamišljene objekte,
a koje u stvari niti smo konstruisali niti vidjeli. Ako se dogovorimo
da je svijet koga opisuje ZF teorija, svijet skupova, onda je taj opis
nepotpun. Naime, postoje svijetovi u kojima je AC tačna, a postoje i
svijetovi u kojima AC ne važi. Ali je važno da u svijetu koga opisuje
ZF teorija AC nije istovremeno i tačna i netačna. Dakle, pitanje
prihvatanja ili odbacivanja AC nosi isključivo filozofski karakter.
2.3 Relacije
Definicija 2.3.1. Neka je n ∈ N proizvoljan i neka su X1 , X2 , ..., Xn
skupovi. n-arna relacija na skupovima X1 , X2 , ..., Xn je proizvoljan
podskup skupa X1 × X2 × ... × Xn .
Ako je X1 = X2 = · · · = Xn = X, govorimo o n-arnoj relaciji na skupu
X.
Specijalno, kada imamo dva skupa X i Y , govorimo o dvočlanoj ili

binarnoj relaciji iz skupa X u skup Y . Dakle, binarna relacija iz
skupa X u skup Y je proizvoljan podskup ρ ⊆ X × Y . Ako je X = Y ,
i ρ ⊆ X × X, kažemo da je ρ binarna relacija na X.
Za binarnu relaciju ρ, umjesto oznake (x, y) ∈ ρ uobičajeno se ko-
risti neka od sljedećih oznaka
ρ(x, y) , xρy , x ≡ y(mod ρ) , x ≡ρ y .
Definicija 2.3.2. Neka je ρ ⊆ X × Y proizvoljna binarna relacija.
1. Skup
D1 (ρ) = {x ∈ X| (∃y ∈ Y ) (x, y) ∈ ρ} ,
nazivamo domen ili lijevo područje relacije ρ.
21
2.3. Relacije
2. Skup
D2 (ρ) = {y ∈ Y | (∃x ∈ X) (x, y) ∈ ρ} ,
nazivamo kodomen ili desno područje relacije ρ.
Definicija 2.3.3. Neka su X, Y i Z proizvoljni skupovi. Neka je ρ1 ⊆

X ×Y i ρ2 ⊆ Y ×Z. Pod kompozicijom relacija ρ1 i ρ2 , podrazumijevamo
skup
ρ2 ◦ ρ1 = {(x, z)| (∃y ∈ Y )((x, y) ∈ ρ1 ∧ (y, z) ∈ ρ2 )} ⊆ X × Z .
Lema 2.3.1. Za proizvoljne ρ1 ⊂ X × Y i ρ2 ⊆ Y × Z vrijedi,
1. D1 (ρ2 ◦ ρ1 ) = D1 (ρ1 ).
2. D2 (ρ2 ◦ ρ1 ) = D2 (ρ2 ).
3. D2 (ρ1 ) = D1 (ρ2 ).
Definicija 2.3.4. Neka je ρ ⊆ X × Y . Inverzna relacija relacije ρ, je

relacija
ρ−1 = {(y, x)| (x, y) ∈ ρ} ⊆ Y × X .
Očigledno iz definicije slijedi idenpotentnost inverznosti relacije,

−1
tj. za proizvoljnu relaciju vrijedi (ρ−1 ) = ρ. Takodje iz definicije
inverzne relacije direktno imamo (X × Y )−1 = Y × X.
Definicija 2.3.5. Neka je X neprazan skup. Relaciju ∆ ⊂ X × X,

definisanu sa
∆ = {(x, x)| x ∈ X} ,
nazivamo dijagonalna relacija skupa X.
Dokazi za sljedeća dva tvrdjenja ostavljena su čitaocu za vježbu.
Lema 2.3.2. Neka su zadate relacije ρ1 ⊆ X × Y , ρ2 ⊆ Y × Zi ρ3 ⊆

Z × W . Tada vrijedi
1. (ρ2 ◦ ρ1 )−1 = ρ−1 −1

1 ◦ ρ2 .
2. (ρ3 ◦ ρ2 ) ◦ ρ1 = ρ3 ◦ (ρ2 ◦ ρ1 ).
Lema 2.3.3. Neka su zadate relacije ρ1 , ρ2 ⊆ X × Y . Tada vrijedi
1. (ρ1 ∪ ρ2 )−1 = ρ−1 −1

1 ∪ ρ2 .
2. (ρ1 ∩ ρ2 )−1 = ρ−1 −1

1 ∩ ρ2 .
22
2.4. Funkcije
Relacije kao specijalna vrsta skupova, imaju neke svoje važne os-
obine. Sljedećom definicijom uvodimo najvažnije od tih osobina.
Definicija 2.3.6. Neka je ρ ⊆ X × X.
1. Za ρ kažemo da je refleksivna, ako vrijedi ∆ ⊆ ρ.
2. Za ρ kažemo da je antirefleksivna, ako vrijedi ∆ ∩ ρ = ∅.
3. Za ρ kažemo da je simetrična, ako vrijedi ρ−1 = ρ.
4. Za ρ kažemo da je antisimetrična, ako vrijedi ρ ∩ ρ−1 = ∆.
5. Za ρ kažemo da je asimetrična, ako vrijedi ρ ∩ ρ−1 = ∅.
6. Za ρ kažemo da je tranzitivna, ako vrijedi ρ ◦ ρ ⊆ ρ.
7. Za ρ kažemo da je povezana, ako vrijedi ((X × X) \ ∆) ∩ ρ 6= ∅.
Ove se osobine mogu iskazati i na drugačiji način. Tako imamo
(∀x ∈ X) xρx ( refleksivnost ) .

(∀x ∈ X) ¬(xρx) ( antirefleksivnost ) .
(∀x, y ∈ X)(xρy ⇒ yρx) ( simetričnost ) .
(∀x, y ∈ X)(xρy ∧ yρx ⇒ x = y) ( antisimetričnost ) .
(∀x, y ∈ X)(xρy ⇒ ¬(yρx)) ( asimetričnost ) .
(∀x, y, z ∈ X)(xρy ∧ yρz ⇒ xρz) ( tranzitivnost) .
(∀x, y ∈ X)(x 6= y ⇒ xρy ∨ yρx) ( povezanost ) .
2.4 Funkcije
Definicija 2.4.1. Za relaciju f ⊆ X × Y , koja zadovoljava osobine
1. (∀x ∈ X)(∃y ∈ Y ) (x, y) ∈ f ,
2. (x, y1 ) ∈ f ∧ (x, y2 ) ∈ f ⇒ y1 = y2 ,
23
2.4. Funkcije
kažemo da je funkcija ili preslikavanje, definisana na skupu X sa

vrijednostima u skupu Y .
Za funkciju kažemo da preslikava skup X u skup Y i to zapisujemo
sa f : X → Y . Umjesto (x, y) ∈ f , uobičajeno pišemo y = f (x), y = f x
ili f : x 7→ y. Pri tome, element x ∈ X nazivamo original, a element
y = f (x) ∈ Y nazivamo slika.
Skup X = D1 (f ) nazivamo domen ili područje originala, a skup D2 (f ) ⊆
Y nazivamo kodomen ili područje slika funkcije.
Kao što vidimo, funkcija je specijalan slučaj relacije. Tako je i

dijagonalna relacija ∆ ⊆ X × X, primjer funkcije koju nazivamo
identiteta ili identičko preslikavanje, idX : X → X, definisana sa
idX (x) = x, za proizvoljno x ∈ X. Preslikavanje i : X → Y , definisano
sa i(x) = x (x ∈ X), gdje je X ⊆ Y , nazivamo inkluzija ili inkluzivno
preslikavanje.
Ako f : X → Y i ako je A ⊆ X, preslikavanje f |A : A → Y , zadato sa
f |A (x) = f (x) (x ∈ A), nazivamo restrikcija preslikavanja f na skup
A.
Ako sa Y X označimo sva preslikavanja iz X u Y , tada ako je f ⊆
X × Y neko od tih preslikavanja, jasno f ∈ P(X × Y ). Ali tada vrijedi
Y X ⊆ P(X × Y ), pa je na osnovu aksioma specifikacije Y X skup, tj.
možemo pisati
Y X = {f | f : X → Y } .
Teorem 2.4.1. Ako je f ∈ Y X i g ∈ Z Y onda je i g ◦f ⊆ X ×Z funkcija.
Dokaz : Kako je f ∈ Y X i g ∈ Z Y , to na osnovu kompozicije relacija

imamo
g◦f = {(x, z)| (∃y ∈ Y ) ((x, y) ∈ f ∧ (y, z) ∈ g), x ∈ X, z ∈ Z}

= {(x, z)| (∃y ∈ Y ) (y = f (x) ∧ z = g(y)), x ∈ X, z ∈ Z}
= {(x, z)| z = g(f (x)), x ∈ X, z ∈ Z}
= {(x, z)| z = (g ◦ f )(x), x ∈ X, z ∈ Z} ,
tj.
g ◦ f = {(x, z)| z = (g ◦ f )(x)} ⊆ X × Z .
Pokažimo još da su za relaciju g ◦ f zadovoljeni uslovi Definicije
2.4.1.
Kako je f funkcija, onda za svako x ∈ X, postoji y ∈ Y , tako da je
y = f (x). To isto važi i za funkciju g, pa specijalno za y = f (x) ∈ Y ,
24
2.4. Funkcije
postoji z ∈ Z, tako da je z = g(y). Dakle, za svako x ∈ X, postoji

z ∈ Z, takav da je
z = g(y) = g(f (x)) = (g ◦ f )(x) ,
a to znači da je zadovoljen prvi uslov.

Neka su sada (x, z1 ), (x, z2 ) ∈ g ◦ f . Ovo znači da je z1 = g(f (x)),
odnosno z2 = g(f (x)). Stavljajući da je y = f (x), ovo bi značilo da je
(y, z1 ), (y, z2 ) ∈ g, a kako je g funkcija, zaključujemo da mora vrijediti
z1 = z2 . ♣
Funkciju g ◦ f , uvedenu gornjom teoremom, nazivamo kompozicija
funkcija f i g. Sljedeće tvrdjenje je direktna posljedica osobina
relacija te je ostavljeno čitaocu za vježbu da ga dokaže.
Lema 2.4.2. Kad god su definisane sljedeće kompozicije, vrijedi
1. U opštem slučaju, f ◦ g 6= g ◦ f .
2. f ◦ (g ◦ h) = (f ◦ g) ◦ h.
3. id ◦ f = f i f ◦ id = f .
Definicija 2.4.2. Neka je f : X → Y proizvoljna funkcija.
1. Za f kažemo da je injektivno preslikavanje ili injekcija, ako vri-

jedi
(∀x1 ∈ X)(∀x2 ∈ X)(∀y ∈ Y )((x1 , y) ∈ f ∧ (x2 , y) ∈ f ⇒ x1 = x2 ) .
2. Za f kažemo da je surjektivno preslikavanje ili surjekcija, ako

vrijedi
(∀y ∈ Y )(∃x ∈ X) (x, y) ∈ f .
3. Za f kažemo da je bijektivno preslikavanje ili bijekcija, ako vri-

jedi
(∀y ∈ Y )(∃x ∈ X)(∀x′ ∈ X)((x, y) = (x′ , y) ∈ f ⇒ x = x′ ) .
Za injektivno preslikavanje kažemo još i da je to ”1-1” (jedan-

jedan) preslikavanje, a to u stvari znači, pojednostavljeno govoreći,
da jednakim slikama odgovaraju jednaki originali. Primjenimo li
kontrapoziciju implikacije, ovo iskazujemo sa ”različitim original-
ima odgovaraju različite slike”.
25
2.4. Funkcije
Surjektivno preslikavanje nazivamo i ”na” preslikavanje jer, pojed-

nostavljeno govoreći, ovo znači da je svaki element y ∈ Y slika bar
jednog elementa x ∈ X. Ovo znači D2 (f ) = Y .
Na kraju, bijektivnost preslikavanja znači istovremenost injektivnosti
i surjektivnosti preslikavanja. U kontekstu ovog pojednostavlji-
vanja, bijektivnost znači da je svaki element y ∈ Y slika tačno
jednog originala x ∈ X.
Definicija 2.4.3. Neka je f ∈ Y X . Kažemo da je:
1. f monomorfizam ako
(∀g1 ∈ X Z )(∀g2 ∈ X Z )(f ◦ g1 = f ◦ g2 ⇒ g1 = g2 ) .
2. f je epimorfizam ako
(∀g1 ∈ Z Y )(∀g2 ∈ Z Y )(g1 ◦ f = g2 ◦ f ⇒ g1 = g2 ) .
3. f je izomorfizam ako
(∃g ∈ X Y )(g ◦ f = idX ∧ f ◦ g = idY ) .
Teorem 2.4.3. Neka je f ∈ X Y . Tada vrijedi:
1. f je monomorfizam ako i samo ako je f injektivno preslikavanje.
2. f je epimorfizam ako i samo ako je f surjektivno preslikavanje.
3. f je izomorfizam ako i samo ako je f bijektivno preslikavanje.
Teorem 2.4.4. Neka su f ∈ Y X i g ∈ Z Y . Tada vrijedi:
1. Ako su f i g monomorfizmi, onda je i g ◦ f monomorfizam.
2. Ako su f i g epimorfizmi, onda je i g ◦ f epimorfizam.
3. Ako su f i g izomorfizmi, onda je i g ◦ f izomorfizam.
26
Glava 3
Kardinalni brojevi
Najpoznatiji pristup pojmu kardinalnog broja jeste preko pojma tzv.

ekvipotentnih skupova. Prema tom pristupu, svaka klasa skupova
predstavlja kardinalni broj (koji odgovara tim skupovima). Dakle,
svakom skupu ćemo na jednoznačan način pridružiti njegov kar-
dinalni broj i dva skupa će imati isti kardinalni broj samo ako su
ekvipotentni. Mnogo strožiji pristup proizilazi iz stava da svi objekti
sa kojima radimo (pa i kardinali) su skupovi, a time bi kardinale
trebalo uvesti kao specijalne ordinale.
3.1 Ekvipotentnost skupova

Definicija 3.1.1. Za skupove A i B kažemo da su ekvipotentni i
pišemo A ∼ B, ako i samo ako postoji bijekcija f : A → B.
Primjer 3.1. Posmatrajmo skupove N = {1, 2, 3, ...} i 2N = {2, 4, 6, ...}.

Neka je f : N → 2N, zadato sa f (n) = 2n (n ∈ N). Lahko se provjerava
da je preslikavanje f injektivno i surjektivno, tj. bijekcija, pa dakle
vrijedi N ∼ 2N. Primjetimo da je 2N ⊂ N. ♦
Primjer 3.2. Neka je X = {a, b, c} i Y = {1, 2, 3, 4, 5}. Jasno je da ne

postoji bijekcija izmedju skupova X i Y , pa dakle vrijedi X ≁ Y . ♦
Teorem 3.1.1. Neka je U univerzum svih posmatranih skupova.

Relacija ”biti ekvipotentan” je relacija ekvivalencije na U .
Dokaz : Da bi dokazali izrečenu tvrdnju, treba dokazati da data

relacija ima osobine refleksivnosti, simetričnosti i tranzitivnosti.
27
3.1. Ekvipotentnost skupova
Za proizvoljan A ∈ U možemo posmatrati identično preslikavanje

idA : A → A, idA (x) = x, koje je očigledna bijekcija, pa dakle vrijedi
A ∼ A, tj. ”∼” je refleksivna.
Neka su A, B ∈ U i neka postoji bijekcija f : A → B. f je izomor-
fizam, pa postoji g : B → A, takvo da je f ◦ g = idX . Ali tada je i g
izomorfizam, tj. bijekcija, a to znači da vrijedi B ∼ A. Dakle, ”∼” je
simetrična relacija.
Neka su sada A, B, C ∈ U i neka postoje bijekcije f : A → B i
g : B → C. Tada je i preslikavanje h = g ◦ f : A → C bijektivno
(Teorem 2.4.4), a to znači A ∼ C, pa je ”∼” tranzitivna.
Na osnovu svega ovoga zaključujemo da je ”∼” relacija ekvivalen-
cije. ♣
Kako svaka relacija ekvivalencije ”razbija” skup na kom je defin-
isana na disjunktne klase ekvivalencija, jasno je onda da jednu
klasu ekvuvalencije čine skupovi koji su medjusobno ekvipotentni.
Definicija 3.1.2. Svakoj klasi ekvivalencije relacije ”∼” pridružujemo
broj koga nazivamo kardinalni broj. Svaki skup iz iste klase ima isti
kardinalni broj i u tom slučaju govorimo o kardinalnom broju skupa,
što ćemo zapisivati sa card(A).
Dakle, za dva skupa A i B kažemo da imaju isti kardinalni broj,
card(A) = card(B), ako vrijedi A ∼ B.
Definicija 3.1.3. Skup A ima kardinalni broj manji ili jednak od
kardinalnog broja skupa B, card(A) ≤ card(B), ako i samo ako postoji
B ′ ⊆ B, takav da je
card(A) = card(B ′ ) .
Lema 3.1.2. Neka su A i B proizvoljni skupovi. Tada vrijedi, card(A) ≤
card(B) ako i samo ako postoji injektivno preslikavanje f : A → B.
Dokaz : Neka je card(A) ≤ card(B). Na osnovu Definicije 3.1.3, to
znači da postoji B ′ ⊆ B takav da je card(A) = card(B ′ ), a to znači da
su skupovi A i B ′ ekvipotentni, pa postoji bijekcija g : A → B ′ . Neka
je i : B ′ → B inkluzivno preslikavanje. Svaka inkluzija je injektivno
preslikavanje, pa je i f = i ◦ g injektivno preslikavanje i pri tome
f : A → B.
Neka je sada f : A → B injekcija. Posmatramo li skup f (A) ⊆ B,
onda je preslikavanje f : A → f (A), koje dobijemo tako da suzimo
kodomen preslikavanja f na skup f (A), i surjekcija, tj. ono je bi-
jektivno preslikavanje. Ovo opet znači da su skupovi A i B ′ = f (A)
ekvipotentni i pri tome je B ′ ⊆ B, pa vrijedi card(A) ≤ card(B). ♣
28
Primjetimo da ako vrijedi X ⊆ Y , onda možemo posmatrati inkluziv-

no preslikavanje i : X → Y , i(x) = x, a kako je inkluzivno preslika-
vanje injektivno, onda vrijedi card(X) ≤ card(Y ).
U dokazima narednih tvrdjenje bit će nam potrebna dva pojma
koji nisu bitno vezani za teoriju skupova, te ih zbog toga nećemo
ni definisati formalno. Za preslikavanje f : X → X kažemo da ima
svojstvo fiksne tačke ako postoji x ∈ X, takav da je f (x) = x. Za
preslikavanje f : X → X kažemo da je uzlazno ako za proizvoljne
A, B ∈ P (X) iz A ⊆ B slijedi f (A) ⊆ f (B).
Lema 3.1.3. Neka je X proizvoljan skup i P(X) njegov partitivni
skup. Ako je f : P(X) → P(X) uzlazno preslikavanje, tada f ima
svojstvo fiksne tačke.
Dokaz : Označimo sa
L = {Y ∈ P(X)| Y ⊆ f (Y )} .
Ovaj skup nije prazan jer bar ∅ ∈ L (prazan skup je podskup bilo
kog skupa). Definišimo dalje skup K na sljedeći način
K = ∪L = ∪ {Y | Y ∈ L} ∈ P(X) .
Kako je L neprazan, na osnovu aksioma unije, skup K postoji.
Za proizvoljno Y ∈ L je Y ⊆ K, a onda zbog uzlaznosti preslika-
vanja f imamo da je f (Y ) ⊆ f (K). Kako je Y ∈ L, onda je Y ⊆ f (Y ),
pa dakle imamo da je za svako Y ∈ L, y ⊆ f (K). Onda i njihova
unija ima istu osobinu, tj.
K = ∪ {Y | Y ∈ L} ⊆ f (K) . (1)
S druge strane, kako su K, f (K) ∈ P(X) i zbog K ⊆ f (K), na osnovu
uzlaznosti preslikavanja imamo f (K) ⊆ f (f (K)). Ovo onda znači da
je f (K) ∈ L, pa je tim prije zadovoljeno
f (K) ⊂ ∪L = K . (2)
Iz (1) i (2) imamo da vrijedi f (K) = K, tj. f ima svojstvo fiksne
tačke. ♣
Iskažimo sada jedan od najvažnijih teorema teorije skupova.
Teorem 3.1.4. (Cantor-Bernstein-Schröder)
Ako za proizvoljne skupove X i Y vrijedi
card(X) ≤ card(Y ) i card(Y ) ≤ card(X) ,
onda vrijedi card(X) = card(Y ).
29
Dokaz : Neka vrijedi
card(X) ≤ card(Y ) i card(Y ) ≤ card(X) ,
to znači da postoje injektivna preslikavanja
f :X→Y i g:Y →X .
Da bi pokazali ekvipotentnost skupova X i Y , moramo pronaći neko

bijektivno preslikavanje sa X na Y .
Posmatrajmo kao prvo preslikavanje h : P(X) → P(X), zadato sa
A ⊆ X , h(A) = X \ g(Y \ f (A)) .
Neka su A, B ⊆ X takvi da je A ⊆ B. Tada imamo
A⊆B ⇒ f (A) ⊆ f (B)

⇒ Y \ f (A) ⊇ Y \ f (B)
⇒ g(Y \ f (A)) ⊇ g(Y \ f (B))
⇒ X \ g(Y \ f (A)) ⊆ X \ g(Y \ f (B))
⇒ h(A) ⊆ h(B) .
Dakle, preslikavanje h je uzlazno preslikavanje, pa na osnovu Leme

3.1, h ima fiksnu tačku, tj. postoji K ⊆ X, takav da je h(K) = K,
odnosno
K = X \ g(Y \ f (K)) .
X Y
f
f (K)
K
g
g(Y \ f (K))
30
3.2. Konačni i beskonačni skupovi
Za ovako odredjen skup K, definišimo sada funkciju φ : X → Y ,

zadatu sa
f (x) ; x ∈ K
φ(x) =
g −1 (x) ; x ∈ X \ K
Zbog izbora skupa K jasno je da je ovo preslikavanje injektivno.
Osim toga je
φ(X) = φ(K) ∪ φ(X \ K) = f (K) ∪ g −1 (X \ K) = f (K) ∪ (Y \ f (K)) = Y ,
pa zaključujemo da je φ i surjektivno preslikavanje.
Dakle, pronašli smo bijekciju φ : X → Y , pa vrijedi card(X) =
card(Y ). ♣
Teorem 3.1.5. Neka su X, Y i Z proizvoljni skupovi za koje vri-

jedi X ⊆ Y ⊆ Z. Ako je card(X) = card(Z), onda vrijedi card(X) =
card(Y ) = card(Z).
Dokaz : Kao što je napomenuto iza Leme 3.1.2, iz X ⊆ Y slijedi da
je
card(X) ≤ card(Y ) . (3)
Isto tako iz Y ⊆ Z imamo card(Y ) ≤ card(Z), a zbog pretpostavke
card(X) = card(Z), onda vrijedi
card(Y ) ≤ card(X) = card(Z) . (4)
Iz (3) i (4), na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme zaključujemo
da vrijedi card(X) = card(Y ). ♣
Primjer 3.3. Neka je A = [0, 4] i B = [0, 2] ∪ [3, 4]. Očigledno je B ⊆ A,

pa vrijedi card(B) ≤ card(A).
Posmatrajmo preslikavanje f : A → B, zadato sa f (x) = 12 x. f
je očigledno injektivno preslikavanje pa na osnovu Leme 3.1.2 je
card(A) ≤ card(B). Sada na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme
zaključujemo da vrijedi card(A) = card(B) ♦
3.2 Konačni i beskonačni skupovi

Definicija 3.2.1. Za skup X kažemo da je beskonačan ako i samo
ako postoji element α koji ne pripada skupu X, tako da vrijedi
card(X ∪ {α}) = card(X) .
Ako skup nije beskonačan onda kažemo da je konačan.
31
Primjer 3.4. Posmatrajmo skup N = {1, 2, 3, ...}. Označimo sa N0 =

N∪{0}. Neka je f : N0 → N, zadato sa f (n) = n+1. Zbog linearnosti, f
je bijektivno preslikavanje, a to znači card(N) = card(N0 ). Na osnovu
gornje definicije, skup N je dakle beskonačan skup (ovdje je α = 0).
♦
Sljedećim teoremom dajemo jednu karakterizaciju beskonačnih

skupova.
Teorem 3.2.1. Skup je beskonačan ako i samo ako je ekvipotentan

svom pravom podskupu.
Dokaz : Neka je A beskonačan skup. Tada postoji α ∈ / A, takav

da je card(A) = card(A ∪ {α}). To opet znači da postoji bijekcija
f : A ∪ {α} → A. Ali tada je i preslikavanje
f |A : A → A \ {f (α)}
takodje bijekcija, a to znači da je A ekvipotentan skupu A \ {f (α)},

medjutim očigledno je A \ {f (α)} ⊂ A.
Neka je sada A ekvipotentan svom pravom podskupu A′ . Tada
očigledno postoji x0 ∈ A \ A′ i pri tome vrijedi
A′ ⊂ A′ ∪ {x0 } ⊆ A .
Zbog A ∼ A′ , na osnovu Leme 3.1.5 imamo
card(A′ ) = card(A′ ∪ {x0 }) = card(A) .
Neka je α ∈ / A proizvoljan. Iz A ∼ A′ , onda je A ∪ {α} ∼ A′ ∪ {α}. Kako

je card(A ∪ {x0 }) = card(A′ ∪ {α}), zaključujemo da je card(A ∪ {α}) =
′
card(A′ ∪ {x0 }) = card(A), a ovo upravo znači beskonačnost skupa A.

♣
Teorem 3.2.2. Skup je konačan ako i samo ako je svako injektivno

preslikavanje tog skupa u samog sebe ujedno i surjekcija.
Dokaz : Neka je X konačan skup i neka je f : X → X injektivno

preslikavanje. Pretpostavimo da f nije surjektivno preslikavanje,
tj neka je f (X) ⊂ X. Označimo sa X ′ = f (X). Tada je f : X → X ′
bijekcija, pa zaključujemo da su X i X ′ ekvipotentni skupovi, a to
na osnovu Teorema 3.2.1 znači da je X beskonačan skup. To je
32
kontradikcija sa konačnošću skupa X, pa zaključujemo da f mora

biti surjektivno preslikavanje.
Neka je sada svaka injekcija f : X → X ujedno i surjekcija. Pret-
postavimo da je X beskonačan skup. To znači da je X ekvipotentan
nekom svom pravom podskupu X ′ , tj. postoji bijekcija g : X → X ′ .
Posmatrajmo sada preslikavanje f = i ◦ g : X → X, gdje je i : X ′ → X
inkluzivno preslikavanje. Kako je svako inkluzivno preslikavanje
injektivno i kako je g takodje injektivno (g je bijekcija), onda je
i njihova kompozicija, tj. preslikavanje f , injektivno. Zbog po-
lazne pretpostavke f je tada i surjektivno preslikavanje, tj. vrijedi
f (X) = X. Ali tada imamo
X = f (X) = (i ◦ g)(X) = i(g(X)) = g(X) = X ′ ,
što je kontradikcija sa pretpostavkom da je X ′ pravi podskup od X.

Dakle, X nemože biti beskonačan skup, tj. on je konačan skup. ♣
Teorem 3.2.3. Neka je A beskonačan skup i neka je A ⊆ X. Tada

je i X beskonačan skup.
Dokaz : Neka je A beskonačan skup i A ⊆ X. Zbog beskonačnosti,

A je ekvipotentan svom pravom podskupu, tj. postoji A′ ⊂ A, tako
da je A′ ∼ A, odnosno postoji bijekcija f : A → A′ . Označimo sa
X ′ = X \ A ∪ A′ . Zbog A′ ⊂ A, jasno je X ′ ⊂ X. Posmatrajmo sada
preslikavanje F : X → X ′ zadato sa

f (x) ; x∈A
F (X) =
x ; x∈X \A
Iz same konstrukcije preslikavanja F jasno je da je to bijektivno

preslikavanje, a to znači da je X ekvipotentan svom pravom pod-
skupu X ′ , pa je X beskonačan skup. ♣
Teorem 3.2.4. Ako je A konačan skup i ako je X ⊆ A, onda je i X

konačan skup.
Dokaz : Neka je A konačan i X ⊆ A. Pretpostavimo da X nije

konačan, tj. neka je X beskonačan skup. To bi prema gornjoj
teoremi značilo da je i A beskonačan skup što bi bila kontradikcija.
Dakle, X mora biti konačan skup. ♣
33
Teorem 3.2.5. Za proizvoljan prirodan broj n, skup An = {1, 2, 3, ..., n}

je konačan skup.
Teorem 3.2.6. Za različite prirodne brojeve m i n, skupovi Am i An
nisu ekvipotentni.
Dokaz : Pretpostavimo da postoje m, n ∈ N, m 6= n takvi da je Am ∼
An . Ne gubeći na opštosti, neka je m < n. Tada je očigledno Am ⊂ An
i dakle, An je ekvipotentan svom pravom podskupu što bi značilo
da je An beskonačan skup, a to prema Teoremi 3.2.5 nije moguće.
♣
Teorem 3.2.7. Neka je X proizvoljan konačan skup. Tada, ili je

X = ∅ ili postoji n ∈ N, tako da je X ∼ An .
Na osnovu gornje teoreme konačne skupove možemo preciznije
okarakterisati. Naime, neka je X konačan skup i neka je X 6= ∅.
Tada je za neko n ∈ N, X ∼ An , tj. postoji bijekcija f : An → X. Ako
stavimo da je f (1) = x1 , f (2) = x2 , ..., f (n) = xn , imamo da je skup
X zadat sa svojim elementima
X = {x1 , x2 , ..., xn } .
Osim toga svaki se konačan skup nalazi u onoj klasi ekvivalen-

cije relacije ” ∼ ” u kojoj se nalazi njemu odgovarajući An . Tada
za konačan skup X koji je ekvipotentan sa An , kažemo da mu je
kardinalni broj jednak n, tj.
card(X) = card(An ) = n , n ∈ N .
Specijalno, uzimamo da vrijedi card(∅) = 0. Iz gornjeg imamo da su

svi prirodni brojevi uključujući nulu, kardinalni brojevi. Za njih se
veže i uobičajeno shvatanje kardinala kao ”broja elemenata skupa”,
što u generalnom shvatanju pojma kardinalnih brojeva nije prih-
vatljivo. Takve kardinalne brojeve nazivamo konačni kardinali, a
kao što ćemo vidjeti u daljem, postoje takodje i beskonačni kardi-
nali, koji su naravno vezani za beskonačne skupove.
Kao što smo to već imali prilike vidjeti, vrijedi N ∼ 2N, tj. skup
prirodnih brojeva je ekvipotentan svom pravom dijelu, pa je on
kao takav beskonačan skup. Kardinalno broj skupa N označavamo
simbolom ”ℵ0 ”. Znak ℵ je prvo slovo hebrejske azbuke i čita se
”alef”. Dakle,
card(N) = ℵ0 ,
34
3.3. Prebrojivi skupovi
je kardinalni broj koji pridružujemo svim skupovima koji su ekvipo-

tentni skupu prirodnih brojeva i on predstavlja naš prvi beskonačni
kardinalni broj. Sada se nameće potreba za još jednom relacijom
medju kardinalnim brojevima.
Definicija 3.2.2. Neka su X i Y proizvoljni skupovi. Kažemo

def
card(X) < card(Y ) ⇔ card(X) ≤ card(Y ) ∧ card(X) 6= card(Y ) .
Gornju definiciju smo mogli iskazati i na način da postoji injek-

tivno preslikavanje f : X → Y , a da pri tome vrijedi X ≁ Y . Držeći
se ovoga, iz do sada poznatih nam stvari, imamo
∅ ⊂ A1 ⊂ A2 ⊂ · · · ⊂ An ⊂ · · · ⊂ N ,
pa tada za uvedene kardinale vrijedi veza
0 < 1 < 2 · · · < n < · · · < ℵ0 .
3.3 Prebrojivi skupovi

Prvi beskonačni kardinalni broj vezali smo za skup prirodnih bro-
jeva pa za njega vežemo i posebnu klasu skupova.
Definicija 3.3.1. Za skup X kažemo da je prebrojiv ako je X ∼ N,

tj. ako vrijedi
card(X) = card(N) = ℵ0 .
Za skup X kažemo da je najviše prebrojiv ako je card(X) ≤ ℵ0 .
Termin ”prebrojiv” dolazi iz sljedećeg rezonovanja. Kako je X ∼ N,

postoji bijekcija f : N → X, tako da je f (n) = xn ∈ X, pa je dakle
X = {x1 , x2 , ..., xn , ...} ,
tj. elemente skupa X možemo prikazati u obliku niza.
Teorem 3.3.1. Svaki podskup prebrojivog skupa je konačan ili pre-

brojiv skup.
Dokaz : Neka je X prebrojiv skup i neka je A ⊆ X.

Ako je A konačan skup, tvrdnja je tačna. Zato pretpostavimo da je
A beskonačan skup i pokažimo da on mora biti prebrojiv.
35
Zbog prebrojivosti skupa X, postoji bijekcija f : N → X. Skup A

je podskup od X i beskonačan je, pa možemo sprovesti sljedeću
konstrukciju:
Neka je i1 ∈ N najmanji prirodni broj za koga vrijedi f (i1 ) ∈ A.
Dalje neka je i2 ∈ N prvi prirodni broj za koga je i2 > i1 i f (i2 ) ∈
A. Nastavljajući ovakav postupak, neka je in+1 > in i f (in+1 ) ∈ A,
formiramo niz prirodnih brojeva i1 < i2 < · · · < in < · · · , za koje je
f (in ) ∈ A, n ∈ N. Označimo sada
g(n) = f (in ) , n ∈ N .
Jasno je da g : N → A i na osnovu konstrukcije, g je bijektivno

preslikavanje (jer je f bijekcija), a to znači da je card(A) = card(N) =
ℵ0 . ♣
Teorem 3.3.2. Svaki beskonačan skup sadrži prebrojiv podskup.

Dokaz : Neka je X beskonačan skup. Postoji x1 ∈ X jer X nije
prazan skup. Tada zbog beskonačnosti vrijedi X \ {x1 } 6= ∅, pa
postoji x2 ∈ X \ {x1 }. Neka smo na ovaj način ”pronašli” elemente
x1 , x2 , ..., xn ∈ X. Tada opet zbog beskonačnosti skupa X, postoji
xn+1 ∈ X \ {x1 , x2 , ..., xn }.
Na ovaj način smo formirali skup A = {x1 , x2 , ..., xn , ...} ⊆ X. Pos-
matrajmo sada preslikavanje f : N → A, zadato sa f (n) = xn . Jasno
je da je to bijektivno preslikavanje, pa je A prebrojiv skup. ♣
Teorem 3.3.3. Neka je X beskonačan skup, a Y prebrojiv ili konačan

skup. Tada vrijedi
card(X ∪ Y ) = card(X) .
Dokaz : Ne gubeći na opštosti, pretpostavimo da su skupovi X
i Y disjunktni (u suprotnom sljedeće razmišljanje bi sproveli na
skupovima X i Y \X). Kako je X beskonačan, prema Teoremi 3.3.2,
postoji prebrojiv podskup
A = {x1 , x2 , ..., xn , ...} ⊆ X .
Ako je Y prebrojiv skup, tj. Y = {y1 , y2 , ..., yn , ...}, definišimo pres-

likavanje f : X → X ∪ Y , sa

 x ; x∈X \A
f (x) = xn ; x = x2n , n∈N.

yn ; x = x2n−1
36
Neka je z ∈ X ∪ Y proizvoljan. Tada ako z ∈ Y , onda je z = yi , a tada

za x = x2i−1 , vrijedi f (x) = z.
Ukoliko je z ∈ X, onda ako je z ∈ X \ A, f (z) = z, a ako z ∈ A, onda
je z = xi za neko i ∈ N, pa je za x = x2i , f (x) = z.
Iz svega ovoga zaključujemo da je f surjektivno preslikavanje.
Neka su sada x′ , x′′ ∈ X, x′ 6= x′′ . Razmatrajmo sljedeće slučajeve:
Ako su x′ , x′′ ∈ X \ A, tada je f (x′ ) = x′ 6= x′′ = f (x′′ ).
Ako su x′ , x′′ ∈ A, tada je x′ = xi i x′′ = xj , za neke i, j ∈ N (i 6= j). Ako
su oba indeksa parna, tj. i = 2i′ i j = 2j ′ , tada je
f (x′ ) = xi′ 6= xj ′ = f (x′′ ) .
Ako su oba neparni, tj. i = 2i′ − 1 i j = 2j ′ − 1, tada je
f (x′ ) = yi′ 6= yj ′ = f (x′′ ) .
Ako je jedan paran a drugi neparan, npr. i = 2i′ i j = 2j ′ − 1, tada je
f (x′ ) = xi′ 6= yj ′ = f (x′′ ) .
Dakle, za x′ 6= x′′ , vrijedi f (x′ ) 6= f (x′′ ), tj. preslikavanje f je injek-

tivno. Uz ranije pokazanu surjektivnost, preslikavanje f je bijek-
cija, pa vrijedi
card(X) = card(X ∪ Y ) ,
što je i trebalo pokazati.
U slučaju da je Y konačan skup, tj. Y = {y1 , y2 , ..., yn }, posmatramo
preslikavanje f : X → X ∪ Y , definisano sa

 x ; x∈X \A
f (x) = yi ; x = xi (i = 1, 2, ..., n)

xk ; x = xn+k
Sličnim detaljisanjem kao gore, pokazuje se da je f bijekcija, sa

istim zaključkom da vrijedi
card(X) = card(X ∪ Y ) .
Teorem 3.3.4. Konačna unija prebrojivih skupova je prebrojiv skup.
37
Dokaz : Neka su Xi (i ∈ N) prebrojivi skupovi. Posmatramo li uniju

dva prebrojiva skupa X1 ∪ X2 , na osnovu prethodne teoreme ovo
možemo shvatiti kao uniju beskonačnog i prebrojivog skupa, pa
vrijedi
card(X1 ∪ X2 ) = card(X1 ) = ℵ0 .
Neka je sada za proizvoljno n ∈ N, X1 ∪ X2 ∪ · · · ∪ Xn prebrojiv skup.
Tada ponovo na osnovu prethodne teoreme vrijedi
n
! n+1
!
[ [
card Xi ∪ Xn+1 = card Xi = ℵ0 .
i=1 i=1
Teorem 3.3.5. Skup N × N je prebrojiv.

Dokaz : Posmatrajmo funkciju f : N × N → N, zadatu sa
f (n, m) = 2n 3m .
Neka su (n1 , m1 ), (n2 , m2 ) ∈ N × N i neka vrijedi f (n1 , m1 ) = f (n2 , m2 ).
To znači da je 2n1 3m1 = 2n2 3m2 . Bez umanjenja opštosti, neka je
n1 ≥ n2 . Djeleći posljednju jednakost sa 2n2 , dobijamo
2n1 −n2 3m1 = 3m2 .
Desna strana je neparan broj, a da bi to bila i lijeva strana, zbog
umnoška 2a , mora biti n1 − n2 = 0, tj. mora biti n1 = n2 . Ali to onda
daje
3m1 = 3m2 ,
pa mora biti i m1 = m1 . Dakle, mora biti (n1 , m1 ) = (n2 , m2 ), pa je
preslikavanje f injektivno, te vrijedi
card(N × N) ≤ card(N) . (5)
Posmatrajmo sada preslikavanje g : N → N × N, zadato sa g(n) =
(n, 1). Ako je za neke n, m ∈ N, g(n) = g(m), to znači jednakost
uredjenih parova (n, 1) = (m, 1), što opet daje n = m. Dakle, pres-
likavanje g je injektivno te vrijedi
card(N) ≤ card(N × N) . (6)
Iz (5) i (6), na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme, zaključujemo
card(N × N) = card(N) = ℵ0 .
♣
38
Posljedica 3.3.6. Direktni proizvod dva prebrojiva skupa je prebro-

jiv skup.
Teorem 3.3.7. Direktni proizvod konačno mnogo prebrojivih skupova
je prebrojiv skup.
Dokaz : Dokaz ove činjenice se sprovodi potpunom matematičkom
indukcijom. ♣
Posljedica 3.3.8. Prebrojiva unija prebrojivih skupova je prebrojiv

skup.
Teorem 3.3.9. Skup cijelih brojeva Z je prebrojiv skup.
Dokaz : Skup Z se može prikazati u sljedećem obliku
Z = N ∪ {0} ∪ (−N) ,
gdje je −N = {−n| n ∈ N}. Preslikavanje f : N → −N, zadato sa

f (n) = −n je očigledna bijekcija, pa vrijedi card(−N) = card(N) = ℵ0 .
Kako je N beskonačan skup, vrijedi
card(N ∪ {0}) = card(N) = ℵ0 .
Skup Z je sada kao unija dva prebrojiva skupa i sam prebrojiv

skup. ♣
Teorem 3.3.10. Skup racionalnih brojeva Q je prebrojiv skup.

Dokaz : Prikažimo skup Q u obliku
Q = Q− ∪ {0} ∪ Q+ ,
gdje su Q− i Q+ skupovi negativnih i pozitivnih racionalnih brojeva

respektivno. Preslikavanje f : Q+ → Q− , zadato sa f (q) = −q je
očigledna bijekcija, pa vrijedi card(Q− ) = card(Q+ ). Kako je N ⊂ Q+ i
N beskonačan skup, to je i Q+ beskonačan skup, a onda vrijedi
card(Q+ ∪ {0}) = card(Q+ ) .
Dakle, za dokaz gornje činjenice dovoljno je pokazati da vrijedi

card(Q+ ) = ℵ0 .
Kako se svaki pozitivan racionalan broj može na jedinstven način
prikazati kao količnik dva relativno prosta prirodna broja, tj. za
39
3.4. Neprebrojivi skupovi
q ∈ Q+ , postoje jedinstveni m, n ∈ N, m i n relativno prosti, tako da

je
m
q= ,
n
definišimo preslikavanje f : Q+ → N × N, zadato sa
m
q= ∈ Q+ , f (q) = (m, n) .
n
m1 m2
Za ,
n1 n2
∈ Q+ , ako je f ( m1
n1
) = f(m2
n2
), to znači da je
(m1 , n1 ) = (m2 , n2 ) ,
a iz jednakosti dva uredjena para zaključujemo da je m1 = m2 i

n1 = n2 , tj. m1
n1
= m 2
n2
, pa je f injektivno preslikavanje. Na osnovu
Leme 3.1.2 ovo znači da je card(Q+ ) ≤ card(N × N) = ℵ0 . S druge
strane, iz N ⊂ Q+ imamo da je ℵ0 = card(N) ≤ card(Q+ ). Sada
na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme imamo card(Q+ ) = ℵ0 . Iz
svega rečenog vrijedi
card(Q) = ℵ0 .
♣
3.4 Neprebrojivi skupovi

U dosadašnjem izlaganju upoznali smo sve konačne kardinale (n ∈
N0 ) i jedan beskonačni kardinal (ℵ0 ). Naravno da je smisleno zapi-
tati se da li postoje i neki drugi beskonačni kardinali? Odgovor je
potvrdan, kao što to tvrdi sljedeći Teorem.
Teorem 3.4.1. (Cantor)

Za proizvoljan skup vrijedi
card(X) < card(P(X)) .
Dokaz : Posmatrajmo preslikavanje f : X → P(X), definisano sa
f (x) = {x} , x ∈ X .
Jasno je da vrijedi
x, y ∈ X , x 6= y ⇒ {x} 6= {y} ,
40
tj. f (x) 6= f (y), pa je f injektivno preslikavanje. To znači da je onda
card(X) ≤ card(P(X)) . (7)
Pretpostavimo sada da postoji injektivno preslikavanje φ : P(X) →

X. Skup
A = {φ(S)| S ⊆ X , φ(S) ∈
/ S}
je prema aksiomi specifikacije dobro definisan. Medjutim, pret-
postavimo li da je φ(A) ∈ A, zbog definicije skupa A imali bi da
φ(A) ∈/ A. Isto tako, ako φ(A) ∈
/ A, i kako je A ⊆ X imali bi da
φ(A) ∈ A. Dakle, vrijedilo bi
φ(A) ∈ A ⇔ φ(A) ∈
/A,
a to je kontradikcija. U nju smo dospjeli pod pretpostavkom da

postoji injektivno preslikavanje φ. Ono dakle ne postoji, pa vrijedi
card(X) 6= card(P(X)) . (8)
Iz (7) i (8), na osnovu Definicije 3.2.2 imamo
card(X) < card(P(X)) .
♣
Dakle, kardinalni broj partitivnog skupa je strogo veći od kardi-
nalnog broja samog skupa. Time je potvrdjeno da beskonačnih
kardinala zaista ima, šta više ima ih beskonačno mnogo jer vijedi
ℵ0 = card(N) < card(P(N)) < card(P(P(N)))...
Jedan od tih kardinala za nas je posebno interesantan. Dokažimo

prvo sljedeća tvrdjenja.
Teorem 3.4.2. Skup realnih brojeva R, ekvipotentan je proizvoljnom
intervalu (a, b) (a, b ∈ R, a < b).
Dokaz : Posmatrajmo preslikavanje f : (−1, 1) → R, definisano sa
f (x) = tan πx
2
. Iz poznavanja elementarnih funkcija znamo da je
funkcija f bijekcija, tj. vrijedi R ∼ (−1, 1).
Neka je sada (a, b) ⊆ R proizvoljan interval. Uvedimo preslikavanje
g : (−1, 1) → (a, b), zadato sa g(x) = a−b
2
x + a+b
2
. Funkcija g je linearna
funkcija, dakle bijekcija, pa vrijedi (−1, 1) ∼ (a, b). Iz tranzitivnosti
relacije ∼, zaključujemo R ∼ (a, b). ♣
41
Kako je N ⊂ R i N beskonačan skup, to je i R beskonačan skup, a

na osnovu gornje teoreme je takav i proizvoljan interval (a, b). Tada
onda vrijedi
card((a, b)) = card([a, b)) = card((a, b]) = card([a, b])
jer je [a, b) = (a, b) ∪ {a} i [a, b] = (a, b) ∪ {a, b}.
Teorem 3.4.3. Skup realnih brojeva nije prebrojiv.
Dokaz : Zbog ekvipotentnosti skupa R sa proizvoljnim intervalom,

dovoljno je pokazati neprebrojivost skupa (0, 1). Pretpostavimo da
je (0, 1) prebrojiv skup. To znači da možemo pisati (0, 1) = {x1 , x2 , ..., xn , ...}.
Svaki se element x ∈ (0, 1) može zapisati u obliku beskonačnog dec-
imalnog broja
x = 0, a1 a2 .... , ai ∈ {0, 1, 2, ..., 9} ,
pri čemu nisu skoro sva decimalna mjesta jednaka 0 (npr. umjesto
0, 5 = 0, 500... možemo pisati 0, 5 = 0, 4999...). Dakle, sve elemente
skupa (0, 1) možemo poredati u niz
x1 = 0, x11 x12 x13 ...x1n ...
x2 = 0, x21 x22 x23 ...x2n ...

x3 = 0, x31 x32 x33 ...x3n ...
.....................................
xn = 0, xn1 xn2 xn3 ...xnn ...
.....................................
Konstruišimo sada broj y = 0, y1 y2 ....yn ... na sljedeći način; neka je

1 ; xii 6= 1
yi =
2 ; xii = 1
Jasno je da se y razlikuje od bilo kog xi upravo u i-toj decimali, ali

pri tome je y ∈ (0, 1). Dakle, y ∈ / {x1 , x2 , ..., xn , ...} pa dakle imamo
kontradikciju.
Pretpostavka da je (0, 1) prebrojiv skup dovela nas je u kontradik-
ciju, te on nije prebrojiv skup, a samim tim ni skup R nije prebrojiv.
♣
42
Uvedimo sada oznaku

card(R) = c ,
tj. uveli smo oznaku za novi beskonačni kardinalni broj koji nazi-
vamo continuum. Zbog N ⊂ R je ℵ0 ≤ c, a na osnovu gornje teoreme
je ℵ0 6= c. Dakle vrijedi
Posljedica 3.4.4. ℵ0 < c.
Za dokaz sljedeće tvrdnje trebat će nam sljedeći stav.
Lema 3.4.5. Za proizvoljan skup X vrijedi, card(P(X)) = card({0, 1}X ),
gdje je {0, 1}X = {f | f : X → {0, 1}}.
Dokaz : Neka je A proizvoljan skup. Funkciju

1 ; x∈A
χA (x) =
0 ; x∈/A
nazivamo karakteristična funkcija skupa A.

Posmatrajmo sada preslikavanje f : P(X) → {0, 1}X , definisano sa
A ⊂ X , f (A) = χA .
Kako je proizvoljna funkcija φ iz {0, 1}X ustvari neka karakteristična

funkcija, tj. φ = χB za neko B ⊆ X, jasno je da je f surjekcija.
Neka su sada A, B ⊆ X i f (A) = f (B). Tada je χA = χB , a to znači
sljedeće:
Ako je x ∈ A, onda iz χA (x) = 1 = χB (x), zaključujemo da x ∈ B,
odnosno A ⊆ B.
Isto tako iz x ∈ B i χB (x) = 1 = χA (x), zaključujemo da x ∈ A, tj.
B ⊆ A.
Zajedno, gornje nam daje da vrijedi A = B, a to onda znači in-
jektivnost preslikavanja f . Dakle, f je bijektivno preslikavanje pa
vrijedi
P(X) ∼ {0, 1}X .
♣
Definicija 3.4.1. Neka je card(A) = a i card(B) = b. Vrijednost ab

definišemo kao card(AB ), tj.
ab = card(AB ) = (card(A))card(B) .
Teorem 3.4.6. c = 2ℵ0 .
43
Dokaz : Posmatrajmo preslikavanje f : R → P(Q), zadato sa

x ∈ R , f (x) = {q ∈ Q| q < x} ∈ P(Q) .
Neka su x′ , x′′ ∈ R takvi da je x′ 6= x′′ . Neka je npr. x′ < x′′ . Očigledno
vrijedi
{q ∈ Q| q < x′ } ⊆ {q ∈ Q| q < x′′ } ,
a zbog poznatog stava da se izmedju svaka dva realna broja nalazi
racionalan broj, postoji q0 ∈ Q, takav da je x′ < q0 < x′′ . Ovo znači da
je q0 ∈ f (x′′ ) i q0 ∈
/ f (x′ ). Dakle, vrijedi f (x′ ) 6= f (x′′ ), a ovo onda znači
da je f injektivno preslikavanje. Na osnovu Leme 3.1.2 imamo
card(R) = c ≤ card(P(Q)) ,
a kako je
card(P(Q)) = card({0, 1}Q ) = (card({0, 1}))card(Q) = 2ℵ0 ,
imamo
c ≤ 2ℵ0 . (9)
N
Posmatrajmo sada preslikavanje g : {0, 1} → [0, 1), zadato sa
f ∈ {0, 1}N , g(f ) = 0, f (1)f (2)f (3)...f (n)...
Neka su sada f1 , f2 ∈ {0, 1}N proizvoljne i neka je g(f1 ) = g(f2 ). Ovo
znači jednakost
0, f1 (1)f1 (2)...f1 (n)... = 0, f2 (1)f2 (2)...f2 (n)... ,
a kako je to jednakost decimalnih zapisa, jednake moraju biti odgo-
varajuće cifre tih zapisa, tj.
f1 (1) = f2 (1), f1 (2) = f2 (2), . . . , f1 (n) = f2 (n), . . .
Medjutim, ovo nije ništa drugo do jednakost ovih preslikavanja,
f1 = f2 . Dakle, preslikavanje g je injektivno, pa zaključujemo
card({0, 1}N ) ≤ card([0, 1)) = c .
Kako je
card({0, 1}N ) = (card({0, 1}))card(N) = 2ℵ0 ,
imamo
2ℵ0 ≤ c . (10)
Iz (9) i (10), na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme zaključujemo
jednakost
c = 2ℵ0 .
♣
44
3.5. Hipoteza continuuma
3.5 Hipoteza continuuma

Za do sada uvedene kardinale imamo sljedeće relacije,
0 < 1 < 2 < · · · < n < · · · ℵ0 < c < · · ·
Pri tome je ℵ0 = card(N) i c = card(R). Neka je sada X proizvoljan

beskonačan podskup od R. Zbog njegove beskonačnosti, sigurno
postoji injekcija f : N → X, pa tada vrijedi
ℵ0 ≤ card(X) .
Kako je uz to X ⊂ R, onda je
card(X) ≤ c .
Dakle, za ovakav skup X vrijedi
ℵ0 ≤ card(X) ≤ c .
Postavlja se pitanje, da li se u gornjoj vezi znakovi ”≤” mogu za-

mjeniti sa znakom ”<”? Drugačije rečeno, da li postoji skup sa
kardinalnim brojem k, takav da vrijedi
ℵ0 < k < c ?
Pretpostavka o nepostojanju takvog kardinala (tj. skupa) poznata

je pod nazivom Hipoteza continuuma i to je jedan od Hilbertovih
problema, koji na žalost do danas još nije riješen. P. Cohen je
1963 ”rješio” dati problem, a odgovor je glasio ”takav skup postoji
i ne postoji”. Naime, danas postoje dvije teorije skupova, ona koja
kaže da takav skup ne postoji i ona koja postojanje tog skupa ne
isključuje. Obje teorije su ispravne jer do danas niti jedna od ove
dvije pretpostavke nije dovela do nesaglasnosti neke od tih dviju
teorija.
3.6 Aritmetika kardinalnih brojeva

Prvo definišimo osnovne operacije sa kardinalnim brojevima, a to
su uobičajeno sabiranje, množenje i stepenovanje.
Definicija 3.6.1. Neka su X i Y skupovi čiji su kardinalni brojevi
card(X) = a i card(Y ) = b.
45
3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva
def
1. Neka su X i Y disjunktni skupovi. Tada, a + b = card(X ∪ Y ).
def
2. a · b = card(X × Y ).
def
3. ab = card(X Y ).
Gornja definicija ne zavisi od izbora skupova. Naime, neka su
npr. X, X ′ , Y, Y ′ skupovi takvi da je X ∩ Y = ∅, X ′ ∩ Y ′ = ∅, X ∼ X ′ i
Y ∼ Y ′ . Tada postoje bijekcije f : X → X ′ i g : Y → Y ′ . Posmatramo
li preslikavanje h : X ∪ Y → X ′ ∪ Y ′ , zadato sa

f (x) ; x ∈ X
h(x) =
g(x) ; x ∈ Y
jasno je da je h bijekcija jer su takve f i g, a to onda znači da je

X ∪ Y ∼ X ′ ∪ Y ′.
Takodje, posmatramo li preslikavanje k : X × Y → X ′ × Y ′ ,
k(x, y) = (f (x), g(y)) ,
zaključujemo da je X × Y ∼ X ′ × Y ′ .
Teorem 3.6.1. Neka su α, β i γ proizvoljni kardinalni brojevi. Tada
vrijedi:
1. α + β = β + α.
2. α + (β + γ) = (α + β) + γ.
3. α · β = β · α.
4. α · (β · γ) = (α · β) · γ.
5. α · (β + γ) = α · β + α · γ.
Dokaz : Dokaz gornjih tvrdjenja se svodi na korištenje osnovnih
skupovnih relacija i nalaženje prostih bijektivnih preslikavanja, stoga
su ostavljeni čitaocu za vježbu. ♣
Teorem 3.6.2. Neka su α, β i γ proizvoljni kardinalni brojevi. Tada

vrijedi:
1. αβ+γ = αβ · αγ .
2. (α · β)γ = αγ · β γ .
46
γ
3. αβ = αβ·γ .
Teorem 3.6.3. Neka je α proizvoljan kardinalni broj. Tada vrijedi:
1. α + 0 = α.
2. α · 1 = α.
3. 0 · α = 0.
4. α1 = α.
5. 1α = 1.
Dokaz : Neka je A skup takav da je card(A) = α. Od ranije imamo

card(∅) = 0 i card({∅}) = 1. Sada imamo:
1. Na osnovu definicije zbira je α + 0 = card(A ∪ ∅). Na osnovu

aksioma unije je A ∪ ∅ = A, to onda vrijedi A ∪ ∅ ∼ A, tj.
card(A ∪ ∅) = card(A).
2. Na osnovu definicije množenja imamo α · 1 = card(A × {∅}).

Posmatrajmo preslikavanje f : A×{∅} → A, zadato sa f (x, ∅) =
x. Ono je očigledno bijekcija pa je card(A × {∅}) = card(A).
3. 0 · α = card(∅ × A) i card(∅) = 0. Prema aksiomi praznog skupa

vrijedi (∀x) x ∈
/ ∅, a to onda znači da je ∅ × A = ∅, te vrijedi
card(∅ × A) = card(∅).
4. Na osnovu definicije stepenovanja imamo α1 = card(A{∅} ). Ra-

zličitih preslikavanja iz jednočlanog skupa ({∅}) u proizvol-
jan skup (A) ima tačno onoliko na koliko načina možemo tom
jednom elementu pridružiti jedan element tog skupa. Dakle,
očigledno je A{∅} ∼ A, tj. card(A{∅} ) = card(A).

5. 1α = card {∅}A i 1 = card({∅}). Kako je {∅}A = {f | f : A → {∅}} =
{f }, tj. imamo jednočlan skup (preslikavanje
koje svaki el-
A
ement iz A slika u ∅), to vrijedi card {∅} = card({f }) =
card({∅}).
Teorem 3.6.4. Neka je α proizvoljan beskonačan kardinalni broj.

Tada vrijedi
47
1. (∀n ∈ N) α + n = α.
2. α + ℵ0 = α.
Dokaz : 1. Neka je A beskonačan skup, takav da je card(A) = α

i neka je n ∈ N proizvoljan. Tada je card(An ) = n, pa na osnovu
definicije sabiranja imamo α + n = card(A ∪ An ). Na osnovu Teoreme
3.3.3, vrijedi
card(A ∪ An ) = card(A) ,
a to upravo znači α + n = α.
2. Na isti način kao i gore imamo α + ℵ0 = card(A ∪ N), ali zbog
Teoreme 3.3.3 je card(A ∪ N) = card(A), pa tvrdnja vrijedi. ♣
Teorem 3.6.5. Vrijede sljedeća tvrdjenja:
1. (∀n ∈ N) ℵ0 · n = ℵ0 .
2. ℵ0 · ℵ0 = ℵ0 .
Dokaz : 1. Neka je n ∈ N proizvoljan. ℵ0 · n = ℵ0 · (1 + 1 + · · · + 1).

| {z }
n−puta
Koristeći osobinu 5. Teoreme 3.6.1, dalje imamo
ℵ0 · n = ℵ0 · 1 + ℵ0 · 1 + · · · + ℵ0 · 1 .
| {z }
n−puta
Kako je ℵ0 · 1 = ℵ0 (osobina 3. Teorem 3.6.3), dalje imamo
ℵ0 · n = ℵ0 + ℵ0 + · · · + ℵ0 = card(N ∪ N ∪ · · · ∪ N) .
| {z }
n−puta
Na osnovu Teoreme 3.3.4 je card(N ∪ N ∪ · · · ∪ N) = ℵ0 , te konačno

imamo
ℵ0 · n = ℵ0 .
2. ℵ0 · ℵ0 = card(N × N), a na osnovu Teoreme 3.3.5 je card(N × N) =
ℵ0 , čime je tvrdnja dokazana. ♣
Teorem 3.6.6. Vrijede tvrdjenja:
1. c · c = c.
2. (∀n ∈ N) cn = c.
48
Dokaz : 1.
c·c = 2ℵ0 · 2ℵ0

= 2ℵ0 +ℵ0
= 2card(N∪N)
= 2ℵ0 = c .
2. Ova tvrdnja se dokazuje matematičkom indukcijom i ostavljena
je čitaocu za vježbu. ♣
Teorem 3.6.7. Neka su α, β i γ proizvoljni kardinalni brojevi i neka

je α ≤ β. Tada vrijedi:
1. α + γ ≤ β + γ.
2. α · γ ≤ β · γ.
3. αγ ≤ β γ .
4. γ α ≤ γ β .
Teorem 3.6.8. Vrijede relacije:
1. nℵ0 = (ℵ0 )ℵ0 = cℵ0 = c, za n ≥ 2.
2. nc = (ℵ0 )c = cc = 2c , za n ≥ 2.
Dokaz : 1. Kako vrijedi 2 ≤ n ≤ ℵ0 ≤ c, koristeći relaciju 3.
prethodne teoreme imamo
2ℵ0 ≤ nℵ0 ≤ (ℵ0 )ℵ0 ≤ cℵ0 ,
a kako je 2ℵ0 = c i
ℵ0
cℵ0 = 2ℵ0 = 2ℵ0 ·ℵ0 = 2ℵ0 = c ,
zaključujemo da u gornjim nejednakostima svugdje moraju stajati
jednakosti.
2. Ponovo iz 2 ≤ n ≤ ℵ0 ≤ c, koristeći relaciju 4. gornje teoreme
imamo
2c ≤ nc ≤ ℵc0 ≤ cc . (11)
Zbog c
cc = 2ℵ0 = 2ℵ0 ·c = 2c ,
zaključujemo da u (11) svugdje moraju biti jednakosti. ♣
49
Literatura
[1] S. G. Simpson: Mathematical Logic, The Pensilvania State Uni-

versity, 2005.
[2] Z. Šilić: Novija filozofija matematike, Nolit, Beograd 1987.
[3] M. Vuković: Matematička logika 1, Sveučilište u Zagrebu, Za-

greb 2006.
[4] Dj. Kurepa : Teorija skupova, Školska knjiga, Zagreb, 1951
[5] K. Kuratowski, A. Mostowski: Set Theory, North-Holland,

1967.
[6] S. Prešić i drugi: Problem postojanja u matematici,

Matematički Insti- tut, Beograd, 1979.
[7] Z. Sikić: Kako je stvarana novovjekovna matematika, Školska

knjiga, Zagreb, 1989.
[8] K. Devlin: The Joy of Sets, Springer-Verlag, 1993.
[9] J. Thomas: Set Theory, Third Millennium Edition, Springer

Monographs in Mathematics, Berlin, New York, Springer-
Verlag 2003.
50

Teorija Skupova

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Teorija Skupova

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U TUZLI

1 Od paradoksa do aksiomatske teorije 1

2 Operacije sa skupovima, relacije i funkcije 14

na činjenici da se jedna konačna veličina ne može izgraditi od

”Ja sam krićanin, a svi krićani lažu.”

Očigledna je kontradiktornost gornje izjave. Naime, ako ja jesam

”Ja lažem sada.” ili ”Ova izjava je lažna.”

Prema nekim istoričarima, ovaj paradoks je prvi formulisao Eubu-

”Čovjek kaže da laže. Da li je to što govori istinito ili lažno?”

je kratka riječ, ”ispravno” je ispravna riječ, ”apstraktno” je apstrak-

Njihova osnova su pojmovi: istina, laž, izrazivost.

1.2 Paradoksi u teoriji skupova

• Aksioma jednakosti: Dva skupa su jednaka ako i samo ako

• Aksioma apstrakcije: Za svako svojstvo S (dužine 1), postoji

• Aksioma izbora: Za svaku familiju A nepraznih disjunktnih

Za aksiom izbora, po formulaciji najsloženiji, pokušavalo se veoma

ovo pitanje je kontradiktoran, naime on dovodi do situacije

Russell obavještava Fregea11 o svom paradoksu i publikuje ga 1903.

1.3 Izbjegavanje paradoksa ili podjele medju

želi prikazati, ali se različitim oblastima problema bave na bitno ra-

ifikacija; baš naprotiv, intuicionista upravo želi da izbjegne svaku

i prihvaćeno za aktuelno konačne skupove. Ovo se opravdava,

Formalistički pristup je u krajnjoj konsekvenci takodje doprinio

1.4 Zermelo-Frenkelov sistem aksioma teorije

Axiom 1. Aksiom ekstenzionalnosti

Skup U koga smo uveli gornjom aksiomom je, na osnovu Aksioma

gdje je P (x) proizvoljan predikat koji ne sadrži slobodnu promjenljivu

Prostije rečeno, gornji aksiom nam kaže sljedeće: Neka je A zadani

Axiom 9. Aksioma fundacije ili o zabrani loših skupova

Aksiom 9 zbilja isključuje mnoge ”patološke” skupove ali takodje

Većina stvari ove glave je poznata čitaocu. Mnoge od tih stvari na

2.1 Operacije sa skupovima

šemu, dolazimo do postojanja skupa

{X1 , X2 , ..., Xn−1 } ∪ {Xn } = {X1 , X2 , ..., Xn } ,

što je i trebalo dokazati. ♣

∪A = {x| (∃X ∈ A)x ∈ X} .

Lema 2.1.2. Unija je jedinstveno odredjen skup.

Ako je A = {X, Y }, tada smo rekli da ćemo koristiti oznaku

Neka je A = {Ai | i ∈ I}, tada za uniju skupa A koristimo oznaku

gdje je I neki skup indeksa. U slučaji konačnosti tog skupa, npr.

a ako je I = N, onda koristimo oznaku

Definicija 2.1.1. Neka je L ⊆ P(A). Presjek skupa L, u oznaci ∩L, je

Za razliku od unije koja je uvedena aksiomatski, činjenicu da je

Lema 2.1.3. Presjek je jedinstveno odredjen skup.

Ako je L = {X, Y }, tada presjek ∩L zapisujemoT sa X ∩ Y . Slično

Definicija 2.1.2. Za skupove X i Y kažemo da su disjunktni ako

Aksiomom specifikacije nam je omogućeno iz datog skupa izdvojiti

Definicija 2.1.3. Za skup X kažemo da je podskup skupa Y i pišemo

Teorem 2.1.4. Za proizvoljan skup X vrijedi,

1. Da je tvrdnja tačna, slijedi iz činjenice da je iskaz p ⇒ p tau-

2. Ako bi postojao skup X za koga ne vrijedi ∅ ⊆ X, to bi značilo

Definicija 2.1.4. Ako vrijedi X ⊆ Y i X 6= Y , kažemo da je X pravi

Teorem 2.1.5. Za osobinu ”biti podskup” vrijedi:

3. (∀X, Y, Z)(X ⊆ Y ∧ Y ⊆ Z ⇒ X ⊆ Z).

Iz gornje činjenice direktno slijedi osobina

Lema 2.1.6. Za proizvoljan neprazan skup X vrijedi

Definicija 2.1.5. Neka su X i Y proizvoljni skupovi. Razlika skupova

Ako je Y ⊂ X, umjesto o razlici skupova X \ Y , govorimo o kom-

(x, y) = {{x} , {x, y}} 6= {{y} , {x, y}} = (y, x) .

Gornju činjenicu izražavamo lemom

Definicija 2.1.7. Direktni, Kartezijev ili Descartesov proizvod skupova

Teorem 2.1.8. Kartezijev proizvod skupova je skup.

Dokaz : Nije teško vidjeti da smo definiciju Kartezijevog produkta

X × Y = {z ∈ P(P(X ∪ Y ))| (∃x ∈ X)(∃y ∈ Y )z = (x, y)} . (1)