Tehnologija TK prometa

1.predavanje

PRISTUP PROUČAVANJU PROMETNOG FENOMENA U

TELEKOMUNIKACIJSKOM SUSTAVU

Težište proučavanja
je prometni fenomen, telekomunikacijske usluge i mrežni sustavi kojima se obavlja
prijenos različitih oblika informacija (govorni, podatkovni, višemedijski)

Promet

Putnički Teretni Informacijski

 NE ulazi se u tehničku (elektroničku, HW i SW) konstrukciju niti detaljnu izvedbu

mrežnih elemenata koji omogućuju promet

 inženjerski pristup s deskriptivnim opisima i kvantifikacijama prometa, korisničkih

zahtjeva, usluga i eksploatacijskih aktivnosti

Temeljni cilj

 pružiti FORMATIVNA znanja i informacije potrebne za sustavsko razumijevanje

telekomunikacijskog prometa

 usvajanje pristupa, metoda i postupaka za efikasnu i efektivnu eksploataciju tk

sustava (javnih mreža, poslovnih i specijalnih)

Disciplinarno
sustavsko gledište
gledište
n

Prometni
sustav

Pojednostavljeni komparativni prikaz sustavskog i klasičnog (disciplinarnog-ana litičkog)

pristupa.

1
Sustavski pristup općenito sadrži sljedeće koraka :

I. Identifikaciju objekta ili pojave (predmeta proučavanja) kao relativno izoliranog dijela
okruženja (veće cjeline)

II. Pokušati definirati svrhu ili funkciju tog objekta

III. Predmet proučavanja se definira kao sustav i definiraju se veze s neposrednim

okruženjem

IV. Analiziraju se komponente sustava i njihove relacije (struktura)

V. Rješenje problema traži se kroz drugačije povezivanje komponenti (restrukturiranje) ili

reprogramiranje procesa

VI. Ako se ne može naći zadovoljavajuće rješenje na toj razini sustava prelazi se na višu
razinu (gdje promatrani sustav postaje podsustav)

VII. Implementacija, odnosno postupak se ponavlja sve dok se ne postigne primjenjivo

rješenje koje bitno poboljšava funkciju (perfomanse) cjeline

Slojeviti modeli arhitekture za kompleksne socio-tehničke sustave:

Međuorganizacijska
razina
ciljevi rezultati

Organizacijska razina

Upravljanje i odlučivanje

Razina tehnologije Ulazi

Skup procesa i aktivnosti
Izlazi

Podrška
Razina tehničkih
komponeneti

 Telekomunikacijski promet (Teletraffic) je kompleksan fenomen neposredno asociran

uslugama prijenosa različitih oblika informacija angažiranjem resursa telekomunikacijske
mreže (Network facilities).

 Prema klasičnoj (tehničkoj) definiciji telekomunikacije predstavljaju sustav ili proces

odašiljanja, prijenosa i prijema različitih oblika informacija (govor, tekst, podaci,
nepomična slika, video) na daljinu putem elektromagnetskih valova kao nositelja
informacija.

2
 Telekomunikacijski sustav promatra se kao tehnološki sustav čija se svrha iskazuje u
korisničkom okruženju (a ne unutar tehničkog okruženja).

a) Svrha telekomunikacijskog sustava i temeljni ciljevi koje definiraju

relevantni stakeholderi (korisnici, vlasnici mreže, davatelji usluga itd.) neposredno su

vezani uz uspješno obavljanje telekomunikacijskih usluga angažiranjem adekvatnih
kapaciteta telekomunikacijske mreže.

b) S prometnog aspekta važno je precizno identificirati različite vrste/klase

telekomunikacijskih usluga i potrebne kapacitete telekomunikacijske
mreže/opreme/komponente (facilities) koji omogućuju učinkovito i kvalitetno obavljanje
usluga.

Ukupni kapacitet mreže predstavlja cjelokupnu prometnu sposobnost mreže da

zadovolji specificirane operacije (postupke) prijenosa i/ili procesiranja informacije
u jedinici vremena. Odnos kapaciteta mreže i prometnog volumena mreže,
predstavljen je izrazom:

PVM = C • T

gdje je:

PVM – prometni volumen mreže

C – ukupni kapacitet mreže s m – uključenih elemenata

C = {C1, C2,....Ci,...., Cm}

T – vrijeme uporabe

3
Prometni volumen- svakog dijela telekomunikacijske mreže i čitave mreže mora biti dostatan za
kvalitetno posluživanje korisničkih zahtjeva uz respektiranje kriterija racionalnosti i cjenovne
prihvatljivosti.
n
PVM   C s  t s
s 1

Obavljanjem telekomunikacijskih usluga zauzimaju se (“troše”) alikvotni dijelovi prometnog

volumena mreže PVM, odnosno zauzimaju se određeni kapaciteti Cs tijekom vremena tS.

Objašnjenje odnosa između:

 komunikacija (KOM)

 telekomunikacija (TK) i

 telekomunikacijskog prometa (TP)

TP  TK  KOM

  komunikacija  razmjena informacija (kodiranih, razumljivih) između odašiljatelja i

primatelja

 telekomunikacija  razmjena informacija na daljinu telekomunikacijskom mrežom

(point to point, point to multipoint)

4
  Različiti aspekti proučavanja kompleksa komunikacija i telekomunikacija

Telekomunikacijska mreža i usluge u tehnološkom okruženju

Sustavni pristup proučavanja telekomunikacijskog prometa ističe dva osnovna

komplementarna aspekta promatranja tk mreže:

 telekomunikacijska mreža kao uređen sustav fizičkih (tehničkih) komponenti

(hardware + software) → “facilities network”

 prometne mreže → (traffic networks) asocirane s osnovnim vrstama teleusluga

(govor, tekst, podaci, nepomična slika, video).

Telekomunikacijska mreža - uređen skup prostorno distribuiranih tehničkih sustava (centrala,

transmisijske tehnike) odnosno kapaciteta ili resursa (facilities) dizajniranih i izgrađenih prema
temeljnom zahtjevu da uspješno poslužuju promet (traffic) na određenom području

Upravljanje mrežom NM

Dodatne (IN) funkcionalnosti

Komutacijska
podmreža
Pristupna Pristupna
LAN
podmreža podmreža
Transmisijska podmreža

Čvorišta telekomunikacijske mreže (nodes) su komutacijski sustavi (centrale) ili izdvojeni

stupnjevi koji obavljaju funkcije koncentracije, usmjerenja prometa i dr.

5
• Transmisijski linkovi odnosno spojni vodovi (trunks) povezuju čvorišta pri čemu se rabe
različiti mediji (bakreni, svjetlovodni, radio) i odgovarajuća elektronička oprema,
(multipleksori, regeneratori i dr.).

Korisnički (pretplatnički) terminalni uređaji u fiksnoj (nepokretnoj mreži) spojeni su na

lokalnu pristupnu centralu najčešće bakrenim paricama. Novija rješenja pristupne mreže
uključuju svjetlovode i bežični pristup.

Temeljna zadaća telekomunikacijskih sustava jest da omoguće učinkovito, kvalitetno i

ekonomski (cjenovno) prihvatljivo zadovoljenje potrebe korisnika za prijenosom, pristupom i
procesiranjem informacija na daljinu.

Telekomunikacijska mreža i usluge u kontekstu tehnološkog okruženja

Generički zahtjevi za telekomunikacijske prometnice

 Potrebna svojstva telekomunikacijskih prometnica opisuju se kroz tri koncepta:

1) prostorna dostupnost (accessibility)

2) transparentnost prijenosa (transparency)

3) uslužna uporabljivost (usability).

Prostorna dostupnost

 pristup mreži (priključenje, umrežavanje terminala)

 pristup distribuiranim mrežnim resursima (VAS i dr.)

 pristup informacijskim sadržajima (edukacijskim, zabavnim ...)

6
Transparentnost

-Vremenska
-Semantička

 TK mreža reducira transparentnost, unosi kašnjenje (Tq), izobličenje

(BER, PER)...
- Osnovni parametri prijenosa koji određuju vremensku i semantičku transparentnost su:

 Propusnost ili širina kanala

 Kašnjenje

 Učestalost pogrešaka u prijenosu

propagacijsko kašnjenje tpr> 0

Slabljenje:
x(t) y(t)
Ampl(y) < Ampl(x)

τx disperzija τy > τx

Uslužna uporabljivost
( noviji koncept)

 efikasnost, efektivnost i zadovoljstvo korisnika povezano s ostvarivanjem

specificiranih ciljeva u određenom okruženju

 Korisnikovo zadovoljstvo uslugom ovisi o njegovim zahtjevima (očekivanjima) i

tehničko-tehnološkim mogućnostima.

Sporazum opisuje različite aspekte usluge (opis usluge, atribute, korisnikovo

ponašanje, pokazatelje kvalitete ...)

Ugovor obuhvaća uže područje od sporazuma i više je formalno-pravne naravi.

Korisnički zahtjevi

Qos

SPORAZUM

7
2.predavanje

Telekomunikacijske mreža i usluge u tehnološkom okruženju

 Svrha tk sustava tehnološki se ostvaruje pružanjem telekomunikacijskih usluga
(telecommunication services) koje mrežni operatori i davatelji usluga isporučuju kao
specificirane mogućnosti informacijskih transfera na završnim točkama mreže (NT –
Network Termination).

 Od korisnika se očekuje da priključi na mrežu odgovarajuću terminalsku opremu

(terminal equipment) kojom će ostvariti potpunu telekomunikacijsku uslugu →
teleuslugu od-kraja-do-kraja (end-to-end).

 Telekomunikacijske usluge i mreže kojima su one realizirane tradicionalno su proučavane

(klasificirane) s težištem na tehničkoj izvedbi mrežnih elemenata koja omogućuje
obavljanje usluga.

Tehnika ključni omogučivač (enabler) tehnologije prometa.

Tehnologija telekomunikacijskog prometa fokusirana je na to:

● što i koje usluge korisnik doista želi,

● kako organizirati sustav → (mrežu)

● specificirati skup uslužnih mogućnosti → (telekomunikacijskih usluga) da

bi se te potrebe korisnika efikasno i efektivno poslužile.

Noviji pristup klasifikaciji telekomunikacijskih usluga u multiservisnim mrežama uvodi

temeljnu podjelu usluga sa stajališta telekom operatora na:

● noseće ili nosive mrežne usluge

● teleusluge

● razne dodatne usluge (supplementary services and Value Added Services).

AP AP

NT NT
T Telekomunikacijska mreža T

(sučelje) (sučelje)

noseća mrežna usluga

teleusluga

tehnološko okruženje (područje analize)

8
Prema zakonskoj regulativi podjela TK usluga uključuje (kombinira) više kriterija podjele
(point-to-point i radiodifuzijske usluge, javne/privatne, usluge nepokretna ili pokretne
mreža ...)

Telekomunikacijska usluga je specificirani skup funkcionalnosti ili mogućnosti prijenosa i/ili

procesiranja informacija koje su dostupne i raspoložive korisnicima (krajnjim i drugim) na
definiranim sučeljima odnosno mrežnim završecima.

 Noseće usluge (bearer service) su mrežne “transportne” usluge kojima se

ostvaruje prijenos prilagođenih digitalnih informacija između dvije točke u mreži
ili između dviju različitih mreža - Nosećim uslugama ostvaruje se prijenos
korisničkih informacija između krajnjih priključnih sučelja (Interface-I) bez
ikakva mijenjanja informacijskog sadržaja.

I I
Mreža

Noseće mrežne usluge

Teleusluge

Primjeri nosećih mrežnih usluga

 PSTN ima samo jednu noseću uslugu – komutirani kanal koji je dizajniran i optimiziran
za prijenos glasa u intervalu 300–3400 Hz.

 Kod ISDN-a osnovna noseća usluga naziva se 64 kbit/s unrestricted.- to znači da mreža
može prenositi bilo koji vrstu digitalnog koda.

ISDN omogućava tri vrste nosivih usluga s modom prijenosa komutirani kanal:

● 3.1 kHz audio,

● 64 kbit/s neograničeno

● Govor (speech) s 64 kb/s.

I dvije vrste nosećih usluga s modom prijenosa paket

● paketni mod po B-kanal, 64 kbit/s

9
 ● paketni mod po D-kanalu, 9.6 kbit/s.

 Teleusluga je kompletna end-to-end usluga i uključuje funkcionalnosti krajnjih

terminalnih uređaja (npr. prilagodbu i prezentaciju informacije i dr.). Teleusluga se
temelji na uslugama noseće (transportne) mreže.

Osnovne Dod. VAS

G - govor
V
T - tekst F
D - data "Interactive S"
D
F - fax T "Messaging S"
V - video G
"Retrevial S"

"Distributive S"

Ilustracija teleusluge i nosive usluge na primjeru telefonije

I I
Mreža

Noseće mrežne usluge

Teleusluge

Dodatne usluge
 Dodatne usluge mogu biti realizirane:

● distribuirano (u pristupnoj centrali)

● centralizirano u određenim čvorištima za čitavu mrežu

10
Primjer za dodatne usluge jesu:

 poziv na čekanju,

 usluge buđenja/alarma i dr.

 CLIP (Calling line identification presentation)

 Prosljeđivanje poziva

 Zatvorena skupina korisnika

 besplatni poziv,

 televoting,

 osobni broj (personal number) i dr.

VAS :
 Usluge dodatne vrijednosti (VAS) usko su vezane uz osnovne teleusluge i predstavljaju
njihovo obogaćenje u smislu ponude pohranjenog informacijskog sadržaja (information
databases). VAS se tretiraju kao “extra service” i naplaćuju po posebnoj tarifi.

 Za razliku od dodatnih usluga, vrijednost VAS nije toliko vezana za postupke

uspostavljanja poziva, preusmjeravanja, kontrolu, korekcije i sl. VAS su više vezane uz
sadržaj korisničke informacije, odnosno nude različite transakcijske mogućnosti, pristup
pohranjenim sadržajima i sl. Primjeri VAS su:

● usluge kućnog bankarstva (home banking)

● rad na daljinu (teleworking)

● učenje na daljinu (distance learning)

● voice mailbox

● e-mail (x-400)

● video-on-demand

● simultan prijevod jezika (buduća VAS).

Četiri tipa teleusluga s obzirom na način usluživanja i postupka s informacijama:

11
  Interaktivne usluge- dvosmjerna komunikacija (transfer informacija) pri čemu jedan
i/ili drugi sudionik sam odlučuje kad će uspostaviti poziv, kad će prekinuti i sl. Tipičan
primjeri jesu:

● klasična telefonija,

● dijaloška računalna komunikacija

● Videokonferencija

 Usluge prijenosa poruka (messaging services)- odgovarajući oblici informacije (govor,

tekst, fax, data, video) pohranjuju u odgovarajućim memorijskim kapacitetima tako da se
poslije mogu očitati, preslušati ili pogledati. Tipični primjeri:

● EDI (Electronic Data Interchange),

● voice-mailbox,

● SMS (Short Message Service) i dr.

 Usluge pretraživanja pohranjenih informacija- različiti oblici informacije mogu biti

pohranjeni u odgovarajućim datotekama, bankama podataka, na web stranicama i sl.

 Distributivne usluge - predstavljaju jednosmjernu (one-way) komunikaciju koja se

ostvaruje prema većem broju primatelja:

● distribucija radio i

● TV programa

ili pak prema pojedinačnom korisniku

● distribucija telefaks poruka

Kod usluga klasične distribucije radio i TV programa primatelj ne može birati vrijeme i sadržaj
informacije. Novije VAS usluge koje to omogućuju (video-on-demond) imaju obilježja
interaktivne (retreival) usluge.

Specifikacija komunikacijskih potreba i zahtjeva korisnika

Sustavni pristup i nova telekomunikacijska paradigma

 stavljaju u prvi plan korisnike i telekomunikacijsku potražnju na koju treba
odgovoriti ponudom usluga i odgovarajućim mrežnim kapacitetima.

 preokrenut je klasični pristup koji je polazio od gradnje mreže i ponude osnovnih

usluga bez uvažavanja posebnih potreba i zahtjeva korisnika.

12
 -istraživanje
-potreba i zahtjeva korisnika

-usluga prilagođena korisniku i tehničko-tehnološkim mogućnostima

-zajednička mrežna osnovica i međumrežni rad (sve više IP-orijentirane)

Trend razvoja integrirane mreže-novija TK mreža koncipira se i gradi kao

integrirana (digitalna) multiservisna mreža

Odgovarajućim metodama nužno je istražiti postojeće i očekivane komunikacijske potrebe

kako bi se dizajnirala ponuda usluga, prognozirao promet i planirali mrežni kapaciteti.

komunikacijske
potrebe specifični teleusluge mrežni
korisnika zahtjevi i VAS kapaciteti

Osposobljavanje za formuliranje sustavskih zahtjeva (systems requirements) vrlo je značajna

kompetencija svakog prometnog tehnologa.

Polazeći od temeljnih komunikacijskih potreba korisnika moguće je definirati generičke

skupine telekomunikacijskih zahtjeva:

13
  telepristup ljudima (razmjena govorne informacije, videokonferencija i dr.)

 telepristup informacijskim sadržajima (pretraživanje baze podataka, TV, radio)

 daljinsko procesiranje informacija (teleworking i dr.)

Dobro definirane zahtjeve korisnika potrebno je povezati s tehničko-tehnološkim

specifikacijama telekomunikacijskih usluga i mreža. To znači da treba specificirati
parametre:

 prostornog pristupa mreži (accessibility)

 pojasne širine (bandwidth, bit rates)

 kašnjenje (delay)

 blokiranje poziva (blocking)

 odnos pogrešnih bitova i ukupno prenešenih bitova (BER).

Iz naznačenih parametara mogu se dalje izvoditi tehnički parametri koji se razrađuju kroz
“fundamentalne tehničke planove” (FTP):

 plan prijenosa (transmission plan)

 plan frekvencija (frequency plan)

 plan sinkronizacije (synchronisation plan)

 plan numeriranja/adresiranja (numbering/adressing plan)

 plan signalizacije (signaling plan).

Segmentacija korisnika i kategorizacija izvorišta prometa

Krajnji korisnici (End-users) ili „konzumenti“ su oni koji koriste telekomunikacijske
usluge.
Davatelj
usluga

Broker usluga

Davatelj sadržaja

Prema načinu pristupa u mrežu korisnici, tj.Mrežni

pretplatnici
operator mogu biti:
informacija
-fiksni
krajnji korisnici

-mobilni,

14
 -bežični (cordless) na ograničenom području.

 Krajnje korisnike kao izvorišta (i odredišta) prometa moguće je segmentirati u različite

kategorije ovisno o intenzitetu prometnih potreba i strukturi zahtijevanih teleusluga.
Klasična podjela korisnika telefonske mreže uključuje temeljnu podjelu na:

● Rezidencijalni (domaćinstva)-

• ostvareni tf. promet 0,01-0,05 erlanga tijekom GPS, odnosno 6 do

30 minuta razgovora na dan uz faktor koncentracije KGPS = 10% do
12%.

● Veliki poslovni korisnici-

• u pravilu imaju vlastitu (kućnu, privatnu) centralu PBX (Private

Branch Exchange) koja komutira lokalni/kućni promet i
omogućuje vanjski promet preko određenog broja spojnih vodova
(kanala).

• Tf. promet na pojedinom PBX vodu (kanalu) zbog koncentracije

većeg broja kućnih korisnika znatno je veći i iznosi 0,1 do 0,6
erlanga tijekom GPS.

• Nakon završetka radnog vremena promet na tim kanalima bio je

vrlo mali.

● Mali poslovni korisnici-

• imali su do nekoliko izravnih linija na javnu ATC i ostvarivali su

promet 0,03 do 0,12 erlanga po liniji tijekom GPS, odnosno 20 do
80 minuta razgovora na dan

Rastući udijel podatkovih usluga, mobilni pristup i nove VAS usluge putem Interneta bitno
mijenjaju klasične parametre prometnih izvora i kategorizaciju korisnika. Za razliku od
prosječnog trajanja telefonskog razgovora koji iznosi 2-3 minute, Internet pozivi su u prosjeku
desetak puta dulji i imaju drukčiju razdiobu tijekom dana uz faktor koncentracije KGPS ~ 12% do
15%.

-rezidencijalni korisnici (“klasični”)

 rezidencijalni korisnici koji obavljaju rad na daljinu (teleworking)

 pokretni korisnici s manjom brzinom kretanja

 pokretni korisnici s većom brzinom kretanja

15
  manji poslovni korisnici

 srednji poslovni korisnici

 veliki dislocirani (nacionalni) poslovni korisnici

 multinacionalne kompanije.

Proces kreiranja i specifikacije usluge

Eksterna kontrola
(regulativa, ugovori)

Potrebe / zahtjevi Specificirane

korisnika usluge
TEHNOLOGIJA
(procesi, funkcije)

Noseće mreže
(PSTN, ISDN, GSM, ...)

3.predavanja

PROCESNI PRISTUP RAZVOJU USLUGE PRILAGOĐENE KORISNIKU

Slika!!!
Zbog karakteristika masovnog posluživanja i nužne tehničke normizacije,
telekomunikacijske usluge ne mogu biti kreirane za pojedinačnog korisnika, nego su nužno,
tipizirane.

Proces kreiranja i specifikacije telekomunikacijske usluge na najvišoj razini apstrakcije

Eksterna kontrola
(regulativa, ugovori)

Potrebe / zahtjevi Specificirane

korisnika TEHNOLOGIJA usluge
(procesi, funkcije)

Noseće mreže
(PSTN, ISDN, GSM, ...)

16
Ocjena uspješnosti procesa razvoja telekomunikacijske usluge temelji se na mjerenju (procjeni)
dispariteta između:

-korisničkih potreba (očekivanja),

-specifikacije usluge i
-stvarnih performansi usluge.

Poboljšanje usluge moguće postići djelovanjem prema:

korisničko okruženje okruženje davatelja usluge

(customer world) (service provider world)

Očekivana Specifikacija
usluga usluge

Percipirana Performance
usluga usluge

 korisničkim očekivanjima (uključujući njihovu modifikaciju)

 specifikaciji svojstava usluge

 nadzoru performansi usluživanja.

Podjela telekomunikacijskih mreža i klasifikacija modova prijenosa (1/2)

 Telekomunikacijske mreže mogu biti podijeljene prema sljedećim temeljnim obilježjima:

 osnovnoj teleusluzi, odnosno vrsti prometa koji se dominantno poslužuje

(telefonska, podatkovna, video)

 načinu dijeljenja mrežnih kapaciteta (komutirane, nekomutirane, sa zakupljenim

vodovima)

 “point-to-point” i “point-to-multipoint” (distributivne mreže)

 modu prijenosa (kanal, paket, okvir, ćelija)

 obliku signala (digitalne, analogne)

Podjela telekomunikacijskih mreža i klasifikacija modova prijenosa (2/2)

 načinu posredovanja veza (manualne, poluautomatske, automatske)

17
  “inteligenciji mreže”

 transmisijskom mediju (žične, bežične, terestrijalne i satelitske)

 području koje pokrivaju (lokalne, gradske, regionalne)

 vlasništvu (javne, privatne) i dr.

S aspekta generičke teorije prometa posebno je važna klasifikacija osnovnih

modova prijenosa.
kanal (circuit)
konekcijski (VC, PVC)
paket (packet)
Mod prijenosa
beskonekcijski (datagram CLS)
(transfer mode)
okvir (frame - FR)
konekcijski (kl. usluga A, B i C)
ćelija (cell - ATM)
bezkonekcijski (kl. usluga D)

Komutirani kanal –uspostavlja fizička kanalska konekcija (put) od-kraja-do-kraja uz

“ekskluzivno” korištenje kapaciteta kanala za čitavo vrijeme trajanja razgovora (konverzacije).
Poziv se neće niti uspostaviti ako nema slobodnih kanala tj. taj poziv će biti blokiran/izgubljen).
Pojasna širina kanala je fiksna (stalna) i zauzima se čitav kapacitet kanala tijekom konekcije bez
obzira na stvarni tijek korisničkih informacija kroz kanal.

SS2 SS3

TS1 TS2
(FDM, TDM) snop od TS3
m-
T kanala T
(j) SS1 SS4 (k)
T - korisnički terminalski uređaj
SS - komutacijski sustav (čvorište)
TS - transmisijski sustav (kabel s multipleksnom FDM ili
TDM opremom)

Paketne mreže - ne uspostavlja se fizička konekcija od-kraja-do-kraja, nego dijelovi korisničke

poruke u sklopu adresiranih paketa putuju od-čvora-do-čvora u skokovima. U svakom čvoru
paketi se uskladištavaju (memoriraju), obrađuju (provjera pogreške, rutiranje i dr.) te
usmjeravaju dalje prema odredištu.

B2 18

Mem. Mem.
B1
Adaptacija korisničke informacije i prijenos zajedničkom transportnom
(SDH) mrežom
Adaptacija korisničke informacije do razine prijenosa elektromagnetskim signalima provodi se
u više koraka, odnosno kroz više slojeva. Izvedba mrežnih funkcija kojima se ostvaruje
adaptacija za prijenos, te učinkovit, zaštićen i kvalitetan prijenos podrazumijeva složeno
hijerarhijsko strukturiranje, odnosno slojevitost mrežne arhitekture. U novije vrijeme u
telekomunikacijskom rječniku rabi se izraz transportna mreža u značenju moderne upravljive
mreže za prijenos različitih oblika informacija primjenom napredne transmisijske tehnike (SDH i
svjetlovoda). Koncept transportne mreže znači da jedna zajednička transportna osnovica
poslužuje različite oblike prometa (telefonski, telefaksni, podatkovni i dr.), odnosno transportna
mreža funkcionira kao “jezgra mreže” za različite noseće mreže: PSTN, ISDN, PLMN i dr.

Multipleksiranje
Upotrebljava se zbog reduciranja transmisijskih troškova-nekoliko kanala na istoj ruti dijeli
zajednički transmisijski medij (kao npr. optičku nit) Standardizirane multipleksne hijerarhije.

 PDH, plesiochronous digital hierarchy;

 SDH, synchronous digital hierarchy;

 SONET, synchronous optical network.

Koncept hijerarhije odnosi se na multipleksiranje razina kapaciteta u nekoliko koraka od najniže

do najviše razine.

 Sva tri standarda se baziraju na digitalnom govornom kanalu 64 kbit/s dobivenim PCM
tehnikom.

PDH
 125 mikrosekundi je su rezultat uzimanja uzoraka pojedinog govornog kanala 8000 puta
u sekundi (8 000 Hz) tj 1/8000 =125*10-6 sekundi

 vremenski odsječak (Time slot) 0 u Europi je upotrijebljen za sinkronizaciju okvira, a

vremenski odsječak 16 može biti upotrijebljen za signalizaciju ili promet.

(Signalizacijski Sustav No.7-SS7) može koristiti bilo koji slot osim slota 0.

 Američki PCM okvir sa 24 vremenska odsječka nema specijalnog vremenskog slota

koji je dodijeljen za signalizaciju, umjesto toga jedan bit u svakom slotu u svakom
šestom okviru je zamijenjen signalizacijskom informacijom. Kao posljedica tomu samo
sedam od osam bitova je transparentno kroz mrežu i zbog toga je osnovni kapacitet za
podatkovnu komuikaciju 56 kbit/s.
19
  Digitalizacijom su postignute znatne prednosti u odnosu na analogni prijenos, no PDH
sustavi imaju neke velike nedostatke:

 postoje praktično tri norme (europska, američka, japanska)

 za brzine > 140 Mb/s nema nikakve zajedničke norme

 pleziokrono, “korak-po-korak” multipleksiranje

 nije moguće obrađivanje sastavljenih kanala 64 kb/s

 nedostaju kapaciteti u hijerarhiji potrebni za upravljanje mrežom.

SDH
 ITU-T standard SDH predstavlja ekstenziju američkog standarda sinkrone optičke mreže
SONET (Synchronous Optical Network). Ključne prednosti SDH su:

 podržava veće brzine prijenosa i omogućuje bolje iskorištenje fizičkog

medija (svjetlovoda)

 omogućuje centralizirano upravljanje mrežnim elementima

 kraće vrijeme uspostave iznajmljenih linija i dr.

 SDH multipleksiranje se temelji na oktetu (byte) kao osnovnoj jedinici obrade i ne

zahtijeva prilagodne bitove (justification bits). Pritoci digitalnih informacija različitih
brzina adaptiraju se odnosno pakiraju u kontejnere normiziranih veličina:

 C-12 (2 Mb/s)

 C-2 (6 Mb/s)

 C-3 (34 Mb/s)

20
  C-4 (140 Mb/s)

 Svakom se kontejneru dodaju upravljačke (nadzorne) informacije POH (path overhead) i

tako stvaraju virtualni kontejneri VC (virtual containers):

 VC – 12 (2,240 Mb/s)

 VC – 2 (6,848 Mb/s)

 VC – 3 (48,960 Mb/s)

 VC – 4 (150,336 Mb/s)

 Manji VC multipleksiraju se u veće prema definiranim SDH nazivima. Stapanje

pojedinih pritoka (individual tributories) u VC obavlja se procesom pridruživanja
(mapping). VC su dizajnirani tako da se mogu prilagoditi različitim prometnim
potrebama i zahtjevima teleusluga.

 Strukturu SDH (pored C i VC) čine:

 TU (tributerijska jedinica)

 TUG (tributerijska skupina)

 AU (administrativna jedinica)

 AUG (administrativna skupina)

 STM (sinkroni transportni modul).

Nekoliko VC-ova može biti pakirano u veće virtualne kontejnere na koje se također dodaje POH
(path overhead) i zajedno sa informacijama za kontrolu i nadzor nazvanom zaglavlje sekcije-
section overhead (SOH) formiraju tzv.transportni modul

Struktura okvira za osnovni modul STM-1 može se prikazati kao dvodimenzionalna matrica od 9
redova i 270 stupaca (čiji je svaki element l bajt). Iz toga slijedi da je u trajanju okvira od 125 μs
kapacitet STM-1:

270  9  8 bita 
 155.520 Mb / s 
125 s 
21
Telefonska mreža je posebna telekomunikacijska mreža dizajnirana u prvom redu za prijenos
govornih informacija između pretplatničkih terminalnih uređaja uporabom dijeljenih mrežnih
resursa (transmisijskih i komutacijskih). Izvorišta i odredišta prometa, odnosno korisnički
terminali fizički su povezani (paricom) na pristupne centrale koje su umrežene
spojnim/magistralnim vodovima u različitim hijerarhijskim konfiguracijama.

MC

TC

GC

ČC

KC

STARI USTROJ MREŽE NOVI USTROJ MREŽE

Usmjeravanje prometa u telefonskoj mreži

AUTOMATSKO
USMJERAVANJE

FIKSNO
ALTERNATIVNO
HIERARHIJSKO

4.predavanje DINAMIČKO ADAPTIVNO

NEHIJERARHIJSKO (REAL - TIME)

Mjerenje prometa
 Svrha mjerenja prometa je:

 dobivanje podataka kako su iskorišteni postojeći komutacijski i prijenosni

kapaciteti za određeno telekomunikacijsko okruženje.

22
  na bazi dobivenih rezultata moguće je utvrditi i eventualne kvarove na pojedinim
dijelovima promatranog sustava (dobivaju se podaci koji se iskorištavaju u svrhu
održavanja).

 rezultatima mjerenja prometa dobivaju se podaci koji daju informaciju jesu li

kapaciteti promatranog sustava dovoljni za obradu ponuđenog prometa, tj. na
osnovu mjerenja planira se razvoj telekomunikacijskog okružja.

 Mjerenjem prometa dobivaju se podaci o:

 vremenu zauzetosti mjerene opreme,

 broju poziva,

 vremenu utrošenom na jedan poziv,

 vremenu odziva (javljanja),

 nejavljanju ili javljanju korisnika,

 broju poziva upućenih operateru (koliko je poziva primio i koliko je vremena

utrošeno za prospajanje),

 vrijeme kašnjenja itd.

Mjerenje prometa na ruti

 Mjerenje prometa na ruti dobivaju se pokazatelji o:

 broju odlaznih i dolaznih poziva u zadanom vremenu

 koliko je kanala uključenih u mjerenje,

 broju blokiranih kanala,

 veličini ukupnog prometa

 broju odbijenih poziva zbog zagušenja.

Primjer ispisa mjerenja

Objašnjenje kratica

 ROU - broj rute na kojoj se promet mjeri

 TRAF – ukupni promet izražen u Erlanzima

23
  OUTG.CALLS – broj odlaznih poziva

 INC.CALLS – broj dolaznih poziva

 NDV – broj kanala

 NBLO – broj blokiranih kanala

 OFLO – preliveni promet

 CONF – broj odbijenih poziva zbog zagušenja

Mjerenje prometa na LIM-u

 Mjerenje ovog prometa na kućnoj centrali daje slijedeće podatke:

 veličina ukupnog prometa izražena u Erlanzima,

 ukupni broj poziva,

 ukupni broj korisnika,

 broj blokiranih korisnika.

Primjer ispisa mjerenja

Slika!!!!!!!
Objašnjenje kratica

 TRAFF – ukupni promet izražen u Erlanzima

 CALLS – ukupni broj poziva za koje je izvršeno mjerenje

 NDV – ukupni broj korisnika za koje je izvršeno mjerenje

 NBLO – broj blokiranih korisnika

Proračun prometa na kućnoj centrali

 Proračun prometa, odnosno broj mogućih poziva u jedinici vremena, zasniva se na
određenim iskustvenim pretpostavkama, mogućnostima sustava i zahtjeva kupaca kućne
centrale. Pri tome se vodi računa o slijedećem:

24
  maksimalnom broju poziva po procesorskoj jedinici LIM-a (LPU – LIM procesor
unit) u GPS-u.

LIM je modul linijskog sučelja – ima svoj upravljački sustav i komutacijsko polje i može
funkcionirati kao samostalna kućna centrala ili kao sastavni dio većeg sustava. Dva LIM-a se
mogu spajati direktno (poprečna veza) dok je za veće sustava potreban grupni stupanj.

 gubici na jednoj PCM vezi (30 kanala) ne smije prijeći 2%,

 maksimalnom prometu preko kanala kojima su LIM-ovi povezani na grupni

stupanj

Analiza jediničnog prometa po vrsti

 Na osnovu iskustava i uzevši u obzir specifičnosti objekta, centrala mora omogućiti

veličine prometa po kanalu/linku kako slijedi:

 jedinični lokalni promet Auk L  N ptp  a L

0,06 Erl

0,06 Erl

0,06 Erl
KC

0,06 Erl

 promet s javnom centralom/mrežom

.
.
. Auk JM  m  aJM
.

KC Tfc

 promet s poslovnom mrežom (dislocirani dio kućne centrale)

.
.
.
. KC

LIM 1 Tfc

m 25

LIM 1
 Auk PM  m  a PM

5.predavanje
PRIJENOS NEGOVORNIH INFORMACIJA I DODATNE FUNKCIONALNOSTI
TELEFONSKE MREŽE

Poopćeni referentni model PSTN

Upravljanje mrežom

Dodatne funkcionalanosti (IN,

VAS)
.....
Komutacija .....
M Pristup Pristup
Transmisija M

FAX

FAX

Telefonska mreža ponajprije služi kao noseća mreža za telefonsku teleuslugu koja se ostvaruje
komutiranim kanalom pojasne širine 3,1 kHz, odnosno brzinom prijenosa 64 kb/s kod
digitalizirane mreže.

 Pristupna podmreža realizirana je u pravilu bakrenim paricama koje povezuju

korisničke terminalne uređaje do lokalne (pristupne) centrale.

 Komutacijski sustavi, odnosno telefonske centrale, međusobno su povezani

hijerarhijski.

 Transmisijski sustavi realizirani su različitim medijima (bakrene parice,

svjetlovodi, radiolink) uz korištenje frekvencijskog ili vremenskog multipleksa
(TDM) ili klasičnog frekvencijskog multipleksa (FDM).

26
  Mrežna inteligencija (Network Intelligence) i funkcionalnosti koje omogućuju usluge
dodatne vrijednosti (VAS) mogu biti centralizirane ili distribuirane na više komutacijskih
čvorišta.

 Upravljanje mrežom (Network Management)) uključuje različite aktivnosti obuhvaćene

klasičnim konceptom “eksploatacije i održavanja” (operations & maintanance) te novim
konceptima kontrole i nadzora procesa, odnosno telekomunikacijske upravljačke mreže
(TMN), i dr.

Terminalni uređaji priključeni na PSTN mogu biti:

 telefonski aparati,

 bežični telefoni,

 telefaksni uređaji,

 računala (podatkovni terminali) uz korištenje modema.

 Pretplatničke centrale (PBX) koje se spajaju na javnu centralu (najčešće PCM

sustavima) poslužuju interni promet, te odlazni i dolazni promet prema javnoj
telefonskoj centrali.

PSTN KAO PRISTUPNA I TRANZITNA MREŽA ZA PODATKOVNI PROMET

Mogućnosti i ograničenja uporabe PSTN za negovorne usluge:

Telefonska mreža PSTN ima najveću dostupnost odnosno razvijenost u odnosu na ostale
point-to-point komunikacijske mreže (Upravo iz tog razloga dijelovi mrežnih kapaciteta
telefonske mreže koriste se za različite negovorne usluge:

 prijenos podataka

 telefax

 pristup Internetu i

 usluge dodatne vrijednosti (VAS)

Funkcionalne značajke PSTN u osnovi su prilagođene govornoj komunikaciji tako da postoji

niz ograničenja u vezi s korištenjem PSTN za negovorne usluge. Zapreke i ograničenja su
ponajprije u sljedećem:

 mrežni kapaciteti su prilagođeni prijenosu govorne informacije koja ima znatnu

redundanciju tako da se tolerira veći stupanj pogrešno prenesenih bita (BER)

 relativno dugo vrijeme uspostavljanja komunikacije (set-up-time)

27
  ograničena i fiksna pojasna širina telefonskog kanala (3.1 kHz) ne dopušta veće
brzine digitalnog prijenosa uz prihvatljivi BER

 poništivači jeke za telefoniju moraju biti isključeni kod prijenosa podataka

 nema mogućnosti kontrole i ispravljanja pogrešaka u prijenosu i dr.

Prijenos podataka telefonskom mrežom uz uporabu modema

Osnovne funkcionalne zahtjeve i mogućnosti prijenosa podataka uporabom PSTN.

 Kod “end-to-end” teleusluge, analiza uključuje komunikacijske zahtjeve

aplikacijskih procesa (AP) koji se obavljaju u računalima kao izvorištima i
odredištima podataka, te funkcionalnosti noseće mreže (PSTN) i pripadajuća
prilagođavanja.

 Računala u pravilu imaju poseban komunikacijski podsustav koji obavlja funkcije

u odašiljaču i prijamu podataka iz mreže.

Prijenos podataka telefonskom mrežom uz uporabu modema

I I

AP AP
M PSTN M

Kom. pods. Kom. pods.

Prijenos telefaks poruka telefonskom mrežom

Telefaks teleuslugom

 ostvaruje se preslik dokumenata (nepomične slike) između dva udaljena telefaks

(faksimil) uređaja.

 Sadržaj dokumenata se skenira svjetlosnom zrakom te kodira i prenosi do krajnjeg

uređaja koji ga reproducira.

Komutirana telefonska mreža koristi kao noseća mreža za prijenos kodirane telefaks informacije.

 U samom telefaks uređaju ugrađen je odgovarajući modem

 Mnogi korisnici imaju terminale kojima mogu obavljati i telefonske i telefaksne usluge sa
jednim uređajem

 Kao telefaks terminal može poslužiti i osobno računalo koje ima ugrađenu PC-fax
karticu, odnosno odgovarajući program. U tom slučaju telefaks poruke se izrađuju, šalju i

28
 primaju u obliku datoteke (file). Ako se želi slati dokument s papira, tada je uz PC
potrebno imati optički čitač.

Osnovne prometno-transmisijske značajke telefaksa su:

 asimetričan prijenos

 telefaks nije interaktivna isokrona usluga tako da se dopuštaju kašnjenja

 mogućnost značajne kompresije informacijskog sadržaja koji se prenosi

 osjetljivost na pogreške u prijenosu

 digitalizacija PSTN povećava brzinu i kvalitetu prijenosa

 relativno visoki zahtjevi za procesiranjem informacije u krajnjim uređajima.

Pristup Internetu preko PSTN

 Internet je globalna paketno-orijentirana mreža nad mrežama (network of networks)

koja funkcionira prema TCP/IP skupini protokola.

 Brzina porasta korisnika Interneta uvjetuje da se izgrađeni resursi javne nepokretne

telefonske mreže (PSTN) uvelike koriste za pristup Internetu.

 Komutirana veza do točke priključenja na Internet ostvaruje se uporabom modema koji

obavljaju ekvivalentne funkcije kao kod pristupa u PDN.

Prikaz komutiranog pristupa u Internet preko PSTN

Modem pool

M PSTN M
.......

Internet

Host
M

 Dial-up pristup Internetu je obično jedini izbor dostupan za većinu ruralnih i udaljenih
područja gdje nije omogućen širokopojasni (broadband) pristup jer je malen broj
stanovnika i zahtijeva.

 Za Dial-up pristup karakteristično je veliko vrijeme uspostave telefonske veze (približno

nekoliko sekundi,ovisno o udaljenosti lokacije) i potrebna je sinkronizacija/usklađivanje
(handshaking) prije nego počne prijenos podataka

29
 Veličina troškova ovisi o trajanju konekcije

 Modernani dial-up modemi tipično imaju maksimalnu toretsku brzinu 56 kbit/s (koristeći
V.92 protocol),

 U većini slučajeva maksimalna moguća brzina do 53 kbit/s zbog postojanja zaglavalja

(overhead), a u mnogim slučajevima brzina prijenosa je zapravo niža i iznosi 33-43 kbit/s

Usluge dodatne vrijednosti (VAS) u PSTN

 Usluge dodatne vrijednosti (VAS) usko su vezane uz osnovne teleusluge i predstavljaju

njihovo obogaćenje u smislu ponude pohranjenog informacijskog sadržaja (information
databases). VAS se tretiraju kao “extra service” i naplaćuju po posebnoj tarifi.

 Za razliku od dodatnih usluga, vrijednost VAS nije toliko vezana za postupke

uspostavljanja poziva, preusmjeravanja, kontrolu, korekcije i sl.

 VAS su više vezane uz sadržaj korisničke informacije, odnosno nude različite

transakcijske mogućnosti, pristup pohranjenim sadržajima i sl.

Telefonski korisnik ostvaruje usluge dodatne vrijednosti (VAS – Value Added Services)
ako njegov poziv ne završava na B-korisniku nego na drugoj opremi priključenoj na
PSTN

Usluge dodatne vrijednosti možemo klasificirati na:

 pasivno preslušavanje snimljenih sadržaja

 interaktivno pretraživanje s upitima i odgovorima

 rukovanje porukama (message handling)

 usluge telefonistice (telephonist service).

Davatelj VAS usluga može biti:

 mrežni operator

 posebni davatelj usluge koji sklapa ugovor s mrežnim operatorom ili dobiva
koncesiju za obavljanje pojedinih usluga.

30
  Davatelj VAS usluge može se posebnim ugovorom povezati s davateljima
informacijskog sadržaja (content provider).

Tarifiranje VAS usluga obavlja se prema posebnoj (višoj) tarifi i naplaćuje kroz
telefonski račun /impulse.

Davatelj
usluga

Broker usluga

Davatelj sadržaja

Mrežni operator

informacija

krajnji korisnici

Pasivno preslušavanje snimljenih sadržaja

Korisnici pozivom na određeni broj govornog automata preslušavaju snimljeni sadržaj:

 horoskop,

 priče,

 glazbu i sl.

Pozivni telefonski broj za pojedinu vrstu usluge (9xx, 060 xxxxxx) prepoznatljivo definira vrstu
usluge i tarifu koja se naplaćuje

VAS usluge interaktivnog pretraživanja

VAS usluge interaktivnog pretraživanja s upitom i odgovorima mogu se realizirati biranjem

na tipkovnici/brojčaniku ili pomoću terminalnih uređaja izravnim prepoznavanjem govora
(speech recognition)

Da bi se telefonom korisniku olakšalo pretraživanje primjenjuje se sustav izbornika (menu) .

"Dobro došli u Hrvatske željeznice"

"Za domaći prijevoz "Za međunarodni

pritisnite 1" prijevoz pritisnite 2"

Rukovanje porukama
Za Za Za Za
informacije rezervacije informacije rezervacije
-uključuje skupinu VAS usluga koje mogu biti realizirane u PSTN i drugim mrežama (kao što je
pritisnite 1 pritisnite 2 pritisnite 1 pritisnite 2

npr. PLMN) s ili bez podrške IN tehnologije.

31
-Različiti oblici poruka – tekstualnih, govornih, telefaks ili drugih, mogu biti zaprimljene,
uskladištene i odaslane određenom korisniku.

-Govorne poruke u odgovarajućim uređajima (answering machine ili voice mailbox) služe za
informiranje korisnika o stanju poziva, kao zamjena interaktivnoj komunikaciji i dr.

VAS usluge telefonistice

VAS usluge telefonistice (u uvjetima automatiziranog prometa) čine:

 tradicionalne usluge prespajanja veze (person-to-person connecting)

 usluge telefonskog imenika (directory inquires)

 usluge help-deska, i dr.

 Pomoć telefonistice (telefonista) potrebna je korisniku koji ne zna telefonski broj osobe
koji želi zvati, kad želi osigurati poziv u određeno vrijeme ili kad želi da se poziv tarifira
na određen način.

 Usluge telefonistice sve više su realizirane uz snažnu tehničku podršku (automatizaciju)

sa snimljenim dijelovima poruke, prepoznavanjem govora i dr.

Rukovanje porukama

-uključuje skupinu VAS usluga koje mogu biti realizirane u PSTN i drugim mrežama
(kao što je npr. PLMN) s ili bez podrške IN tehnologije.

-Različiti oblici poruka – tekstualnih, govornih, telefaks ili drugih, mogu biti zaprimljene,
uskladištene i odaslane određenom korisniku.

-Govorne poruke u odgovarajućim uređajima (answering machine ili voice mailbox)

služe za informiranje korisnika o stanju poziva, kao zamjena interaktivnoj komunikaciji i dr.

VAS usluge telefonistice

VAS usluge telefonistice (u uvjetima automatiziranog prometa) čine:

 tradicionalne usluge prespajanja veze (person-to-person connecting)

 usluge telefonskog imenika (directory inquires)

 usluge help-deska, i dr.

32
  Pomoć telefonistice (telefonista) potrebna je korisniku koji ne zna telefonski broj osobe
koji želi zvati, kad želi osigurati poziv u određeno vrijeme ili kad želi da se poziv tarifira
na određen način.

 Usluge telefonistice sve više su realizirane uz snažnu tehničku podršku (automatizaciju)

sa snimljenim dijelovima poruke, prepoznavanjem govora i dr.

Funkcionalna integracija telefonije i računala (CTI- Computer Telephony Integration )

 Telefonska i računalska tehnologija dugo su se razvijale gotovo neovisno, tako da je

funkcijska i strukturna integracija tih dviju informacijskih tehnologija povezana s nizom
naslijeđenih neusklađenosti i problema.

 Posljednjih godina učinjeni su znatni napori da se smanje ili uklone problemi nedovoljno
sustavnog (cjelovitog) razmatranja telefonske i računalske tehnologije.

 Budući da se računalo sve više koristi kao telekomunikacijski terminal, nužno je da

računalo djeluje na telekomunikacijsku (telefonsku) mrežu.

Primjeri razvijenih aplikacija koje se temelje na CTI generičkim funkcijama su:

 daljinsko trgovanje (prodaja dobara i usluga telefonom)

 tehnička podrška korisniku (help desk)

 interaktivni govorni odziv s pregledom stanja, prevođenjem jezika i sl.

 neposredna rješenja govorne pošte

 integracija različitih oblika (medija, formata) poruka na računalu.

Eksploatacijske aktivnosti i upravljanje mrežom

Područja djelovanja pojedinih “eksploatacijskih službi” mogu se pozicionirati u odnosu na tk.

mrežu prikazanu poopćenim referentnim modelom. Područje djelovanja eksploatacijskih službi u
širem smislu (uključivo s aktivnostima upravljanja mrežom) obuhvaća:

 upravljanje uslugama (service management)

 skrb o korisnicima (customer care)

 klasične prodajne službe

 centar za operativni nadzor mreže (Network operations)

 centar za operativnu potporu (operations support)

33
  službe za kontrolu i upravljanje kvalitetom

 administrativne službe (računovodstvo, statistika, i dr.).

Kontrola i
upravljanja kvalitetom
Administrativne
Marketing
službe
(upravljanje
uslugama) Upravljanje mrežom (NM)

Dodatne funkcije & IN

Komutacija
Pristupna Pristupna
mreža Transmisijski sustavi mreža

Prodaja i
"Customer care"
"Network "Operations
operations" support"

 U današnjim uvjetima optimalna ili dovoljno dobra ponuda usluga krajnjim korisnicima
podrazumijeva službu tehnologijskog marketinga koja bi trebala integrirati aktivnosti
upravljanja uslugama i skrbi o korisniku zajedno s drugim instrumentima/aktivnostima
marketinga (promidžbenim aktivnostima, unaprjeđenjem prodaje, određivanjem cijene i
načina plaćanja usluga, i dr.)

 U suradnji s prodajom i “tehničkim službama” (Network operations, Operations support)

trebalo bi znati odgovore na sljedeći splet pitanja:

 što ponuditi korisniku (product/service)

 po kojoj cijeni i načinu plaćanja (visoka ili niska priključna tarifa, prepaid
ili postpaid)

 kako nuditi (izravno ili putem posrednika)

 kako zainteresirati korisnika i promovirati uslugu

 kakav “trening” ljudi koji su u kontaktu s korisnicima

 kakav fizički ambijent i potpora uslugama (ambijent prodaje/ugovaranja,

upute)

 koje su implikacije na prometne procese (preopterećenja, bolje korištenje

mrežnih resursa i sl.).

6.predavanje

Osnovne značajke pokretnih ćelijskih sustava

34
Jedan od razloga za razvoj i implementaciju ćelijskih mobilnih sustava su bila ograničenja
konvencionalnih mobilnih telefonskih sustava:

- ograničeno područje posluživanja,

-male performanse usluge,

- neefikasno iskorištavanje frekvencijskog spektra

Zahtjevi postavljeni pred GSM

 Povećanje kapaciteta sustava uz bolju iskoristivost raspoloživog spektra

 Mogućnost korištenja GSM opreme neovisno o državnim granicama (roaming)

 Povećanje kvalitete radio-veze kao i povećanje opsega ponuđenih usluga

 Smanjenje cijene korisničke opreme kao i cijene infrastrukture

 Smanjenje veličine korisničke opreme

 Povećanje efikasnosti baterijskog punjenja mobilnih stanica

 Smanjenje veličine ćelija

 Kompatibilnost sa digitalnim ISDN mrežama

 Povećanje "sigurnosti" razgovora (smanjenje mogućnosti prisluškivanja)

Za razvoj novog mobilnog standarda razvijeni su kriteriji kao što su:

 ISDN kompatibilnost,

 roaming funkcionalnost,

 poboljšana kvaliteta govora,

 prihvatljiva proizvodna cijena terminala i visoki standardi sigurnosti veze.

Važno je naglasiti da je GSM u potpunosti digitalni standard.

Komponente mobilnog ćelijskog sustava

GSM mreža sastoji se od nekoliko cjelina:

 mobilna stanica,

 podsustav bazne stanice i

 podsustav mobilne centrale

35
 MTC Mobilna centrala

(PCM) po kabelu
Povezuje BS na MTS

BS Bazna postaja
downlink

Radio link
Prometni (govorni) i kontrolni kanali
Duplex: -uplink
-downlink

 Mobilna stanica ili mobilna telefonska jedinica sadrži upravljačku jedinicu,

primopredajnik i sustav antene.

 Podsustav bazne stanice omogućava vezu između podsustava mobilne centrale i mobilne
stanice. ima kontrolnu jedinicu, radio kabinete, antene i napajanje.

 Podsustav mobilne centrale predstavlja centralni element mreže za koordinaciju svih

baznih stanica. Uloga mu je procesiranje i prospajanje poziva kao i upravljanje
tarifiranjem.

Koncept i temeljne prometno – tehnološke značajke

Osnovni koncept efikasnog iskorištavanja spektra kod dizajniranja mobilnih

radio-sustava može biti podijeljen u nekoliko elemenata i svaki element može biti analiziran u
odnosu na druge.Osnovni elementi su:

 koncept ponovne upotrebe frekvencijskih kanala

 redukcijski faktor istokanalne interferencije

 zahtijevani omjer signala nositelja i smetnje

 mehanizmi prekapčanja (handover, handoff)

 dijeljenje ćelija

Budući su u sustavu ograničavajući faktor frekvencijski resursi, "izazov" je poslužiti

maksimalni broj korisnika sa specificiranom kvalitetom sustava. Stoga su osnovna pitanja koja
se postavljaju pred inženjera teleprometa:

36
  Koliki broj korisnika može biti poslužen u GPS?

 Koliki broj korisnika može imati jedan sustav/ćelija?

 Koliko frekvencijskih kanala je potrebno?

Ćelijski koncept

Jedan radio-kanal se sastoji od para frekvencija jedna za svaki smjer prijenosa (full-duplex rad).
Jedna frekvencija f1 koja je upotrijebljena na jednom geografskom području koje se naziva ćelija
sa radijusom pokrivanja R može biti upotrijebljena u drugoj ćeliji sa istim radijusom pokrivanja
na udaljenosti D.

f1 f1
D
Reuse distance
BS1 BSk

dB

Minimalna
razina
signala za
kvalitetan
prijam

Udaljenost
[km]

Sheme ponovne upotrebe iste frekvencije

Ponovna upotreba iste frekvencije (frequency reuse) je osnovni koncept ćelijskog mobilnog
radio-sustava.Koncept može biti upotrijebljen u vremenskoj i prostornoj domeni. Upotreba iste
frekvencije u vremenskoj domeni rezultira zauzimanjem iste frekvencije u različitim vremenskim
slotovima i to se naziva TDM (Time Division Multiplexing).Ponovna upotreba iste frekvencije u
prostornoj domeni može biti podijeljena u dvije kategorije:

 ista frekvencija dodijeljena je na dva različita geografska područje.

 ista frekvencija koristi se nekoliko puta na istom području u jednom sustavu

4
3 1 1

2 4 1
1 3 1 1
4 2
1 2
3 1
2 3 4 5

Uzorci ponovne upotrebe frekvencije

1
K = 4
6 7 1

q = D/R = 4,6
K = 7

B
B
Cell
no A
4 12
6 A

5 9 5
10 8 10 8 B
11 2 11 i B
3 7 3 7 B
12 1 12 A
37
A

4 6 4 6 A
9 5 9
10 8 B
11 B
D/R = 6
K = 12 A
A

K = i2 + ij + j2 = 19

1)
Shift parameters i = 3 , j = 2
Udaljenost na kojoj se ponovno može upotrijebiti ista frekvencija
Minimalna udaljenost na kojoj se ponovno smije upotrijebiti ista frekvencija ovisi o
mnogo faktora kao što su:

 broj ćelija s istom frekvencijom u okolini promatrane ćelije

 geografske konture terena

 visina antene

 snaga na kojoj bazna stanica odašilje signal

Udaljenost D može se odrediti iz:

gdje K predstavlja uzorak ponavljanja iste frekvencije

D  3 K  R

3,46 R K 4
 4,6 R K 7

D
 6R K  12

7,55 R K  19

Ako sve ćelije emitiraju signal istom snagom tada K raste i udaljenost na kojoj se
ponovna može upotrijebiti ista frekvencija raste. Teoretski veliki K je poželjan. Međutim ukupan
broj dodijeljenih kanala je fiksan. Kada je K prevelik, broj kanala dodijeljenih svakoj od K ćelija
postaje mali. Zadatak koji se nameće, je dakle odrediti najmanji broj K koji će udovoljiti
traženim performansama. Najmanja vrijednost od K je 3, a postiže se postavljanjem parametara
i=1 i j=1 u formuli:

Broj korisnika u sustavu

prometni uvjeti na određenom području za vrijeme GPS su jedan od parametara koji pomažu pri
određivanju veličina različitih ćelija i broja kanala u njima. Promet koji generira Nmob
korisnika na području ćelije tijekom vremena T može se odrediti pomoću izraza:
Nm
38
t Si
A i 1
T
 [Erl] K  i2  i  j  j2

i raspoređuje se u m–kanala raspoloživih na području ćelije

Broj potrebnih kanala u ćeliji ovisi o veličini dolaznog i odlaznog

prometa, vremenskom kolebanju prometa i dozvoljenim gubicima.

m = ƒ ( Adol , Aodl , Var(A) , PB )

pri čemu je:

N ptp  nC TS
A    Ts 
60

Mehanizmi prekapčanja

Prekapčanje je potrebno u sljedećim situacijama

• kada se mobilna stanica nalazi na granici ćelije i jakost signala od mobilne stanice ka
baznoj je mala

• kada mobilna stanica dolazi u područje nepokriveno dovoljno jakim signalom (signal-
strength holes)

Područje gdje je
snaga signala
manja od
dozvoljene
BS

Posebno treba razmatrati takozvano prekapčanje između dvaju sustava, jer poziv može biti
započet u ćelijskom mobilnom sustavu nadziranom od jednog operatera i nastavljen u sustavu
drugog operatera.

Dijeljenje ćelija

Razlog cijepanja/dijeljenja ćelija je poboljšanje efikasnosti iskorištenja spektra.Ponovna

upotreba iste frekvencije je jedan koncept a cijepanje ćelija je drugi. Kada veličina prometa u
ćeliji dosegne vrijednost da frekvencijski kanali ne mogu osigurati zadovoljavajući broj poziva

39
(gubici su veći od dozvoljenih), originalna ćelija može biti podijeljena u manje ćelije. Postoje
dvije vrste tehnika cijepanja ćelija:

 permanentno cijepanje

 dinamičko cijepanje

Da bi se izbjegla interferencija u malim i velikim ćelijama se moraju upotrebljavati različite

frekvencije. Druga mogućnost za različito pokrivanje područja je u upotrebi prekrivajućih ćelija i
podćelija

D1 G1
E B
G2
D2
G3
D3
B1 E1
B2 E2
B3 E3
F1
D1 A1
C
F2 D2 A2
B
F3 D3 A3

C1 E1 D1
E2
C2 D2

Prikaz ćelijske mreže prema poopćenom referentnom modelu telekomunikacijske mrež

Mrežni elementi kojima se ostvaruje promet:

 MS (Mobile Station) – pokretna stanica (uređaj, terminal)

 BS ili BTS (Base Transceiver Station) – bazna stanica kojom se ostvaruje radio–
pristup do MS

 BSC (Base Station Controler) – kontroler za nekoliko grupiranih baznih stanica,

prisutan u GSM-u, a kod ostalih ćelijskih standarda funkcije BSC-a ugrađene su u
MSC

 MSC (Mobile Switching Centre) – komutacijsko čvorište ćelijske mreže obavlja

osnovne komutacijske funkcije (FSC) i specijalizirane funkcije (FMS) vezane uz
pokretnu mrežu:

 GMSC – Gateway MSC prema drugim mrežama (drugim pokretnim mrežama

PLMN ili fiksnim PSTN/ISDN, PSPDN ...)

40
 FMSC  FSC  FMS

Ostali mrežni elementi ostvaruju sljedeće funkcije:

 registriranje i ovjeravanje podataka o mobilnim pretplatnicima

• HLR–(Home Location Registar)- sadrži podatke o svim pretplatnicima

GSM mreže

• VLR–(Visitor Location Registar)- sadrži podatke o vlastitim

pretplatnicima i pretplatnicima drugih mreža

 funkcije transmisije/transporta u jezgri mreže (core network)

 funkcije signalizacije u mreži

 funkcije vezane za upravljanje mrežom (Network Management), što uključuje:

• klasične funkcije nadzora i održavanja mreže (O & M)

• upravljanje uslugama (service management)

• podršku korisniku (customer care)

 funkcije vezane uz dodatnu mrežnu inteligenciju (additional network intelligence)

Ćelijska mreža ima već u osnovnom rješenju ugrađenu inteligenciju nužnu za:

 ostvarivanje radio–pristupa (praćenje terminala, pronalaženje ...)

 redovito tarifiranje

 zaštitu (provjera) vjerodostojnosti pretplatnika:

• Ki (authentication key)

• IMSI (International Mobile Subscriber Identity)

time je olakšano uvođenje niza IN usluga:

 osobni broj (personal number) za više mreža

 ćelijske VPN (virtual private network)

 prepaid calls

 posebno tarifiranje i dr.

41
Razvoj pokretnih ćelijskih sustava
Razvoj ćelijskih sustava obično se razmatra kroz 3 generacije (2. generacija ima podfaze 2+ i
2,5). Kroz iste faze može se promatrati evolucija tehnologija za prijenos podataka u mobilnim
mrežama.

Višestruki pristup s frekvencijskom podjelom kanala (FDMA)

f
467,5
25
kHz
Downlink
10[MHz]
dupl.
463
razmak [MHz] Jedan
prometni
(duplexni)
kanal
457,5

Uplink

453
[MHz] t

 Primjenom TDMA (Time–Division multiple access) multipleksiranja više prometnih

kanala (logičkih kanala) ostvaruje se jednim frekvencijskim kanalom

 Principi TDMA naznačeni su na slici (za TDMA s 8 govornih kanala preko jednog
frekvencijskog kanala određene pojasne širine)

42
  Vrem
enski odsječak (time slot) koji nosi govorni kanal i "zaštitu“ ima dužinu 0,577 ms

Sustavi "2,5 generacije" vezani su u koncept PCS (Personal Communication

Services) (definirani u USA) kojim se:

 proširuje spektar radijskih komunikacijskih usluga

 ukidaju ograničenja žične PSTN mreže

 omogućuje dostup do korisnika putem jedinstvenog broja (na bilo kojem mjestu)

 koncept nije ograničen na mobilnu telefoniju nego obuhvaća:

 usluge prijenosa podataka

 pohranjivanje i upravljanje porukama (messaging)

 telefonske usluge

 niz VAS aplikacija

 PCS ne specificira poseban standard ili pristup nego uključuje različite

mrežne tehnologije i tehnike pristupa (TDMA, CDMA – Code Division
Multiple Access) bežične (wireless) sustave prema DECT standardu i dr.

Osnovne značajke GPRS-a

43
 2G 2.5G 3G Prva faza Evoluirana 3G

GSM GPRS WCDMA HSDPA EUL

EDGE

do 40 kb/s do 120 kb/s do 384 kb/s 0,9-10 Mb/s

VRŠNE 9 kb/s Standardizacija
Teoretska Teoretska Teoretska do Teoretska do
BRZINE u tijeku
171 kb/s 473 kb/s 2 Mb/s 14,4 Mb/s

2000./2001. 2003./2004. 2005./2006. 2007./2008.

POČETAK EKSPLOATACIJE

Nazivi i značajke pojedine tehnologije su:

 HSCSD- High Speed Circuit Switched Data

Brzina prijenosa 57, 6 kbit/ s pri korištenju 4 vremenska odsječka (komutacija kanala)

GPRS- General Packet Radio Service

Brzina prijenosa do171,2 kbit/ s pri korištenju 8 vremenskih odsječaka (komutacija

paketa)

EDGE- Enhanced Dana Rates for Global Evolution

Brzina prijenosa do 384 kbit/s pri korištenju 8 vremenskih odsječaka postiže se

primjenom djelotvornije komutacijske modulacijske tehnike (komutacija paketa)

UMTS- Universal Mobile Telecommunications System

Brzine prijenosa podataka od 144 kbit/s u svim uvjetima

Brzine prijenosa podataka 384 kbit/s u otvorenom prostoru

Brzine prijenosa podataka do 2 Mbit/s u zatvorenom prostoru

Prijenos podataka se odlikuje usnopljenošću a u tom slučaju komutacija paketa je

optimalno rješenje budući da omogućava korištenje mrežnih resursa samo onda kada korisnik
zaista treba slati ili primati podatke.

S aspekta korisnika osnovne značajke GPRS-a su:

 Veća brzina: do 171.2 kbit/s

44
  Neposrednost: direktan pristup podatkovni mrežama

 GPRS aplikacije

 S aspekta operatera osnovne značajke GPRS-a su:

-Komutacija paketa

-Učinkovitost: efikasno korištenje radio resursa

-Mobilni Internet

-Kompatibilnost s TDMA i GSM: jedinstven put prema 3G mobilnim uređajima

 Pored prednosti koje GPRS ima u odnosu na prethodne tehnologije prijenosa

podataka, mogu se uočiti i određeni nedostaci:

-Ograničen kapacitet ćelije

-Niže stvarne brzine: oko 55 kbit/s

-Neoptimalna modulacija: GMSK

-Prijenosna kašnjenja

Zadaci pojedinih elemenata su:

45
Radio kanali za paketni prijenos

Stanje modela
Događaji koji prevode ovaj sustav iz jednog stanja u drugo su:

 Dolazak GSM poziva ili prekapčanje u ćeliju

 Dolazak GPRS sesije ili prekapčanje u ćeliju

 Odlazak GSM poziva ili prekapčanje iz ćelije

 Odlazak GPRS sesije ili prekapčanje iz ćelije

 Dolasci paketa

 Posluživanje paketa

 Promjena stanja u više praskovit ili manje praskovit dolazak podatkovnih paketa

Broj stanja za ćeliju sa 20 kanala = 466 620 moguća stanja

Pojednostavljenjem opisa ponašanja sustava, stanje sustava može se opisati

46
uređenom četvorkom kako slijedi:

S= (NGSM, NGPRS, non-bursty, K - buffer)

Pri čemu:

NGSM označava broj GSM korisnika u ćeliji (govorna usluga),

NGPRS označava broj GPRS sesija u ćeliji,

non-bursty označava broj sesija u neusnopljnom načinu generiranja paketa i

K označava broj paketa koji čeka na posluživanje u memoriji

CDT – Ostvaren podatkovni promet

PLP – Vjerojatnost odbijanja paketa

PST – Vrijeme boravka paketa

ATU – Prosječna propusnost po korisniku

Analiza performansi sustava

Osnovne pretpostavke za promatranu ćeliju

 Broj kanala ćeliji, N = 20

 Max broj GPRS korisnika, M = 20

 Veličina BSC buffera, K = 100 paketa

 Brzina prijenosa po jednom PDCH (CS-2),

 μposluživanja paketa = 13.4 kbit/s

 Prosječan intenzitet dolazaka podataka,

 λavg = 6 kbit/s po sesiji

CDT graf-ovisnost ostvarenog podatkovnog prometa o ukupnom intenzitetu dolazaka za

različite postotke učestalosti podatkovnih zahtjeva u ukupnom broju zahtjeva

 za mali intenzitet prometa, ostvaren<i podatkovni promet je neovisan o broju rezerviranih

PDCH.

 povećanjem intenziteta ovisnost je sve veća.

ATU graf

47
Ovisnost prosječne propusnosti po korisniku o ukupnom intenzitetu zahtjeva za različite postotke
učestalosti podatkovnih zahtjeva u ukupnom broju zahtjeva

• za mali promet, propusnost je 6 kbit/s.

• povećanjem prometa, propusnost se smanjuje.

• za 0 rezerviranih PDCH, ATU teži ka 0.

PST graf

Ovisnost vremena boravka paketa (kašnjenje paketa na promatranom izoliranom dijelu mreže) o
ukupnom intenzitetu zahtjeva za različite postotke učestalosti podatkovnih zahtjeva u ukupnom
broju zahtjeva

 ako nema rezerviranih PDCH, PST se povećava (gotovo) linearno.

 Za 4 PDCH, PST se povećava polagano.

PLP graf

ovisnost vjerojatnosti odbijanja paketa o ukupnom intenzitetu zahtjeva za različite postotke

učestalosti podatkovnih zahtjeva u ukupnom broju zahtjeva

• Za mali promet, svi su paketi posluženi.

• Kako promet raste, ovisnost o rezerviranim PDCH sve manja.

Treća generacija mobilnih ćelijskih sustava

 ITU-T je definirao standard IMT-2000 (International Mobile Communication) koji

definira rad budućih pokretnih sustava s multimedijskim uslugama u frekvencijskom
području 2000 MHz.

 ETSI (Europski Institut za Telekomunikacijske Standarde) definirao je standard za

paneuropski sustav treće generacije nazvan UMTS (Universal Mobile
Telecommunication System).

 Osnovan je UMTS Forum. Koncept UMTS-a tretira se više kao ekstenzija GSM-a nego
kao njegova zamjena.

 Ključno novo svojstvo (funkcija) je "air interface" za simetrični i asimetrični paketni

promet sa širom (i fleksibilnom) pojasnom širinom.

UMTS omogućuje konvergenciju tri dosad odvojena područja usluga:

48
  Audio/video/data područje (radio i TV sadržaja na zahtjev)

 Konvencionalno telekomunikacijsko područje (govor, ISDN usluge)

 Računalno područje usluga (igre, MultiMedia, Internet sadržaji)

Specifikacija zahtjeva postavljenih pred UMTS može se sagledati kroz nekoliko točaka:

 Pristup mreži ostvariv u cijelom svijetu, bez ikakvih ograničenja

 omogućava prijenos govora, podataka videa i multimedije (višeuslužna mreža)

 mora osiguravati visoku kvalitetu usluge (QoS)

 fleksibilno definiranje usluga (VHE)

 prilagodljiv za podršku multimedijalnim uslugama

 dinamičko dodjeljivanje resursa

 fleksibilna brzina prijenosa podataka do 2Mbit/s

 podržava i komutaciju kanala i komutaciju paketa (IP pristup)

 podržava terminale koji rade s više modova i na više frekvencija (GSM/UMTS)

 efikasan sustav koji nije skup

Usluge u UMTS – u

Evolucija UMTS sustava mobilnih komunikacija

Scenarij razvoja UMTS sustava

• 3G Release 99 – kompatibilan unatrag s GSM Release 99 specifikacijom

• 3G Release 4 – odvajanje transportne mreže od korisničke ravnine

• 3G Release 5 – “All IP” zasnovana mreža

• 3G Release 6 – plan daljnjeg razvoja sustava

• 3G Release 7-

Novi koncept pružanja usluga u UMTS sustavu

Usluge su opisane kao skup kombinacija atributa unutar prometnih

49
klasa (Traffic Class). Pripadnost usluge/korisnika određenoj prometnoj klasi označava
maksimalnu dozvoljenu alokaciju resursa PLMN-a pojedinom korisniku prema unaprijed
utvrđenom prometnom ugovoru (subscription).

Prema 3GPP razlikuju se četiri vrste prometnih klasa:

1) konverzacijska

2) pozadinska (background)

3) interaktivna

4) streaming (prijenos podataka strujanjem)

Svaka od ovih prometnih klasa ima specifične zahtjeve za resursima s obzirom na:

 kašnjenje,

 maksimalnu i garantiranu brzinu prijenosa,

 dozvoljeni broj grešaka pri prijenosu – BER, itd

Mreža će dozvoliti korisniku korištenje samo onog dijela resursa s obzirom na QoS atribute
prometne klase koji su pozitivno identificiranom korisniku (prema U-SIM kartici) dodijeljeni
u HLR-u (Home Location Register – baza podataka o korisnicima) prilikom ugovaranja
korisničkog (pretplatničkog ili prepaid) odnosa. Podaci o korisničkom odnosu zapisani su na
U-SIM kartici koju je korisnik kupio prilikom sklapanja ugovora s davateljem UMTS usluga,
te u HLR-u davatelja UMTS usluga. Budući da postoje različiti zahtjevi za kapacitetom
resursa u odnosu na vrstu usluge, razvijeni su principi posluživanja koji osiguravaju kvalitetu
usluge kao što je dinamičko dodjeljivanje resursa, koje se bazira na davanju prioriteta
određenim uslugama koje imaju veće kriterije.

Radio pristupne mreže

UMTS pristupna radio mreža (RAN- Radio Access Network) konceptualno je podijeljena na 4
zone:

1. Zona 1 – Unutarnji prostori – pokrivenost Piko ćelijama

2. Zona 2 – Urbana područja – pokrivenost Mikro ćelijama

3. Zona 3 – Ruralna i prigradsaka područja – pokrivenost Makro ćelijama

4. Zona 4 – Globalno područje – Mobile Satellite Systems pokrivenost.

Brzine prijenosa signala obrnuto su proporcionalne povećanju mobilnosti, tj. brzini

kretanja korisnika unutar područja pokrivenosti.

50
 U indoor područjima UMTS korištenjem TDD (Time Division Duplex) pristupa
omogućuje brzine do 2Mb/s, te može preuzeti funkcije 2G DECT, WLL, te W-PBX
sustava koji postižu znatno manje brzine prijenosa.

 U outdoor područjima korištenjem FDD (Frequency Division Duplex) pristupa može

postići brzine do 480 kb/s, te preuzeti funkcije 2G GSM, IS-95 i DCS sustava koji
dostižu najviše 180 kb/s (GPRS).

 Za aplikacije s izuzetno velikim zahtjevima za brzinom WLAN tehnologija predstavlja

zasad optimalno rješenje, te se u budućnosti planira integracija ove tehnologije s UMTS
sustavima (4G).

Tehnike višestrukog pristupa W – CDMA

 CDMA je Spread Spectrum tehnologija, pri čemu se svakom korisniku

dodjeljuje jedinstveni kod unutar ćelije utiskivanjem u korisničku informaciju

koja se odašilje – Spreading Code.

 Ovako kodirana informacija se širi (spreads) preko cijelog frekvencijskog

pojasa (bandwidth) i šalje zajedno s širokopojasnim signalima ostalih

korisnika.

 Prijemnik prima zbir svih ovih signala, te prema poznatom pridijeljenom kodu regenerira
originalnu informaciju (de-spreading).

Proces proširivanja spektra može se iskazati kroz sljedeće:

 Binarna korisnička informacija (Bit) povezuje se u odašiljaču s kodnom

sekvencom generiranom u Generatoru Koda (Spreading proces), modulira se na
širokopojasni nosilac, te takva šalje zrakom

 Najmanja jedinica informacije unutar koda naziva se Chip

 Što je veći intenzitet generiranja Chip-ova (Chip rate), širi je bandwidth

emitiranog signala

 Na prijemnom kraju radi se de-spreading, tj. izdvajanje signala korisničke

informacije iz zbira signala prema dodijeljenom kodu

 Djelovanje s obje strane mora biti sinkronizirano u vremenu, gubitak jednog chipa
znači gubitak cijele korisne informacije.

UMTS mreža podijeljena je na podsustave:

51
 Core Network – jezgra mreže (sadrži UMSC/VLR, HLR, SGSN, GGSN)

 UTRAN (UMTS Terrestrial Radio Access Network) UMTS zemaljska radio pristupna
mreža (sadrži RNC, Node B)

 UE (User Equipment) korisnička oprema (3G telefoni i pripadajuća terminalna oprema,

PDA, laptop)

 Mrežni entiteti međusobno su povezani preko sučelja (interface)

52