P. 1
Monografija Bugojanskih Dzamija - Sultan Ahmedova Dzamija

Monografija Bugojanskih Dzamija - Sultan Ahmedova Dzamija

|Views: 1,236|Likes:
Published by Elvir Duranović

More info:

Categories:Topics, Art & Design
Published by: Elvir Duranović on Aug 09, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/25/2013

pdf

text

original

mr.hfz.

Elvir Duranoviæ

bugojanskih džamija i mesdžida

Elvir Duranovic

Monografija bugojanskih džamija

Izdavaè: Medžlis IZ Bugojno

Za izdavaèa: Haris Mujiæ, prof.

Recenzija: Mustafa Mlivo, dipl.ing.

Lektor: Vernesa Manov, prof.

Korice: Irfan Mehmedagiæ

Likovno ureðenje: Almedina Duranoviæ, prof.

Štampa: Bemust, Sarajevo

Tiraž: 1000 kom

Bugojno, 2010.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 726.2(497.6Bugojno)(084) DURANOVIÆ, Elvir Monografija bugojanskih džamija i mesdžida / Elvir Duranoviæ. - 1. izd. - Bugojno : Medžlis IZ, 2010. - 122 str. : ilustr. ; 30 cm Bibliografija: str. 120 ISBN 978-9958-9625-3-0 COBISS.BH-ID 18034182

mr.hfz. ELVIR DURANOVIÆ

Monografija
bugojanskih džamija i mesdžida
Prvo izdanje

Bugojno, 2010.

Ovu knjigu posveæujem bugojanskim imamima, mujezinima,mutevelijama i džematlijama

Uvod Meðu najstarije saèuvane kulturno-historijske objekte na podruèju Opãine Bugojno spadaju džamije i mesdžidi. Upravo su izgradnjom Sultan Ahmedove džamije 1105. godine po Hidžri, odnosno 1693. godine udareni temelji današnjem gradu Bugojno. Oko džamije se formiralo jezgro grada koji se, zahvaljujuãi pogodnom položaju u blizini rijeke Vrbas, postepeno razvijao. Džamije su simboli islama i muslimana, slièno kao što su crkve simboli kršãanstva. Dovoljan je jedan pogled na panoramu nekog mjesta, pa da se na osnovu postojanja vitkih, bijelih minareta može zakljuèiti da li u njemu žive muslimani ili ne. Do sada su o bugojanskim džamijama objavljena dva teksta. Prvi tekst o džamiji Princcceze Džewhere napisao je Salih ef. Indžiã. Tekst je objavljen u Glasniku Islamske zajednicce i u Godišnjaku BZK „Preporod” iz Bugojna za 2005. godinu. S obzirom da Salih-efendijin tekst obraðuje istu tematiku koja je i nas zanimala, uvrstili smo ga, s njegovim dopuštenjem, u Monografiju, na èemu smo mu iskreno zahvalni. Drugi tekst pod nazivom „Sultan Ahmedova džamija u posljednjih 100 godina” autora Elvira Duranoviãa, takoðer je objavljen u Godišnjaku BZK „Preporod” iz Bugojna za 2005. godinu. Ostalih radova koji se bave iskljuèivo bugojanskim džamijama nema. Osjetila se, stoga, potreba za djelom u kojem bi se obradile sve bugojanske džamije i mesdžidi, sabrali svi raspoloživi podaci o njima i objavili na jednom mjestu. Kao rezultat te potrebe nastala je ova Monografija. Monografija bugojanskih džamija i mesdžida nastajala je upornim radom, istraživanjem na terenu i analizom arhivske graðe Medžlisa IZ Bugojno u periodu od 2003. do 2010. godine. Monografija je riznica podataka o utemeljiteljima džamija, njihovim neimarima, graðevinskim i džematskim odborima, vjerskim službenicima, te, ponegdje, o vakufima iz kojih je finasiran njihov rad. Meðutim, premda su u Monografiji evidentirane osobe koje su direktno bile povezane s brigom o džamijama, ipak postoje ljudi koji nisu spomenuti, a dali su veliki doprinos tokom njihove izgradnje. To su: Mustafa ef. Nurikiã, dugogodišnji glavni imam Odbora IZ Bugojno, Vehid ef. Arnaut, sadašnji glavni imam, Mustafa Mlivo, predsjednik IO Medžlisa Bugojno u periodu nakon agresije na našu zemlju do 2006. godine, Haris Mujiã, sadašnji predsjednik IO Medžlisa Bugojno, te Mlaèo Dževad, Mustafa Strukar i Hasan Ajkuniã, naèelnici Opãine Bugojno u periodu od agresije na našu zemlju do danas. Naravno, Monografiju o bugojanskim džamijama i mesdžidima ne bih mogao završiti bez svesrdne podrške kolega bugojanskih imama, hatiba i muallima na èemu sam im iskreno zahvalan. mr. hfz. Elvir Duranoviã

Džamija –terminološko odreðenje Rijeè džamija potjeèe iz arapskog jezika od izraza el-mesdžidul-džami što u prijevodu ima znaèenje: veliki središnji prostor za obavljanje namaza petkom. Uzvišeni Allah, dž.š.,je rijeèima: “…A i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime”, odredio svrhu džamije. Džamije se, dakle, osnivaju da se u njima slavi i velièa Milostivi Gospodar, da se u njima obavlja zajednièki namaz, te da se u njima nareðuje i spominje dobro, a zabranjuje zlo. Islamski uèenjaci su poredili džamiju s prodavaonicom mirisa. Ako u džamiji, kao i u nekoj prodavaonici, èovjek ne kupi miris, barem æe se za vrijeme provedeno u njoj lijepo i ugodno osjeæati. Uz èisto vjersku komponentu, džamija ima fundamentalnu ulogu u oèuvanju zajednice muslimana – džemata. Muslimani se u džamiji svakodnevno okupljaju, na taj naèin upoznaju i stvaraju veze temeljene na vjeri. Pored toga džamije su obrazovne ustanove u kojima se pouèava znanju koje oplemenjuje dušu uèenika i razvija njegov intelekt. Kroz takav vid obrazovanja razvijaju se lijepe osobine uèenika. To im kasnije omoguæuje da oplemene svaku nauku ili posao kojim se u životu bave. Historijat džamija Prva džamija na Zemlji sagraðena je Ka’ba u Meki. Ka’ba je kibla i najvrijednija je džamija za sve muslimane. Muhammed, a.s., je rekao: “Namaz obavljen u Mesdždul-haramu vredniji je od stotinu hiljada namaza obavljenih u nekoj drugoj džamiji. Namaz u mojoj džamiji bolji je od hiljadu namaza. Namaz u Mesdžidul-aksau vrijedniji je nego petsto namaza obavljenih u nekoj drugoj džamiji.” (Et-Taberani)
Ka'ba je najstarija džamija na Zemlji. Sagradili su je Ibrahim i Ismail, a.s., prije 4000 godina.

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Namaz u džematu bolji je od namaza pojedinca za dvadeset i sedam puta.” (Muttefekun alejhi)

Poslije Ka’be, nakon èetrdeset godina, sagraðena je Mesdžidul-Aksa, džamija u Jerusalimu. Ebu Zerr, r.a., kaže: “Upitao sam Allahovog Poslanika, a.s.: 'Koja džamija je prva sagraðena na Zemlji?' Odgovorio je: 'Mesdžidul-haram.' Upitah: 'A potom?' Reèe: 'Mesdžidul-aksa.' Upitah: 'U kojem su vremenskom razmaku sagraðene?' Reèe: 'Za èetrdeset godina.' Upitah: 'Koja je džamija sagraðena poslije njih?' Reèe: 'Klanjaj gdje god te zatekne namaz. Cijela Zemlja je prostor za klanjanje.'” (Muttefekun alejhi) Muhammed, a.s., je u prvim godinama poslanstva obavljao namaz pored Ka’be. Ka’ba je u to vrijeme bila ispunjena kumirima što su ih njegovi sugraðani obožavali mimo Allaha. Kada se preselio iz Meke u Medinu, Allahov Poslanik, a.s., sagradio je džamiju u Kubau, predgraðu Medine. Nakon toga izgraðena je centralna džamija u Medini poznata kao džamija Allahovog Poslanika, a.s. Od tada pa do danas, po uzoru na nju, sagraðene su džamije širom svijeta. Pored spomenutih, najpoznatije i najljepše džamije na svijetu su: Kupola na stijeni u Jerusalimu, Umajidska džamija u Damasku, Sidi Ukba u Kajrevanu, Velika džamija u Kordobi, Plava džamija u Istanbulu, te druge mnogobrojne džamije. Najpoznatije džamije u Bosni i Hercegovini su: Begova džamija u Sarajevu, Ferhadija u Banja Luci i Aladža u Foèi.

Džamija Allahovog Poslanika, a.s., u Medini. Po uzoru na nju napravljene su sve ostale džamije na svijetu.

Kupola na stijeni dominira panoramom Jerusalima. U njenom središtu nalazi se stijena s koje je Muhammed, a.s., uzdignut na Miradž. Sagraðena je u za vrijeme halife Abdulmelika ibn Mervana 72. godine po Hidžri.

Mesdžidul-aksa je sagraðena u Jerusalimu 40 godina nakon Ka'be u Meki.

Osnovni elementi džamije
Glavni dio džamije èini centralni molitveni prostor predviðen za obavljanje namaza. Poštujuæi kur'ansku zapovjed o kibli sve džamije su usmjerene ka Ka’bi u Meki. U unutrašnjosti džamije smjer kible oznaèen je mihrabom. Mihrab je polukružna niša iz koje imam predvodi vjernike prilikom zajednièkog obavljanja namaza. Polukružna niša mihraba pri vrhu je zasvedena, a zatim uokvirena istaknutim pravougaonim okvirom. Širina niše mihraba je 100 cm, visina 2,54,5 m, a gornji dio niše je ukrašen stalaktitnim ukrasom precizne izrade klesanim u kamenu. Pravougaoni okvir je jako naglašen i dostiže visinu preko 7 m. Iznad mihraba, a unutar pravougaonog okvira ispisane su prikladne kur'anske poruke koje u tekstu sadržavaju rijeè mihrab. Najèešæe je to ajet: “I dok se on u mihrabu stojeæi molio, meleki ga zovnuše….” (Ali 'Imran, 39.) U vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., i Pravednih halifa mihrab nije postojao u džamijama. Prvi mihrab dao je naèiniti halifa Velid. Desno od mihraba nalazi se minber. Rijeè minber znaèi uzvišenje, a minber i predstavlja mjesto s kojeg hatib drži predavanje petkom, te za vrijeme bajrama i u drugim prilikama. Uveden je u upotrebu još u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s. U njegovoj džamiji minber je bio sagraðen od drveta s dvije stepenice i jednim sjedištem. Lijevo od mihraba smješten je æurs. Æurs je postolje od drveta ili kamena koje služi za uèaèa Kur'ana i za održavanje povremenih neobaveznih predavanja i sastoji se od sjedišta, ograde i klupice za Kur'an ili knjige. Æurs je uglavnom polukružnog oblika, a širok je 80-90 cm. Uveden je u upotrebu u XV stoljeæu.

Prije islama,mihrabom je nazivana posebna prostorija unutar Bejtul-makdisa, gdje su vjernici skrušeno molili Allaha, dž.š. U takvom je mihrabu, prema Kur’anu, živjela Merjema, majka Isa, a.s

Dok bi, stojeæi duže, Muhammed, a.s., držao hutbu, oslonio bi svoju plemenitu ruku na panj posjeèene palme. Kada se broj klanjaèa uveæao, ashabi mu naèiniše minber na kom æe stajati dok drži hutbu. Prostor izmeðu minbera u džamiji Allahovog Poslanika, a.s., i njegovog kabura je revda - džennetska bašæa

Mahfil Bajazidove džamije u Istanbulu

Minaret džamije u Samari spada meðu najpoznatije na svijetu. Sagraðen je za vrijeme halife Mutevekila 852. godine, u vrijeme kada je Samara bila središte Abasijskog hilafeta

Skoro sve džamije imaju mahfil, galeriju iznad centralnog molitvenog prostora. Mahfil predstavlja mjesto za mujezina, a služi i za poveæanje prostora za klanjanje. Za vrijeme dnevnih namaza u veæini džamija mahfil koriste žene kao mjesto za obavljanje namaza. Radi sigurnosti i estetskog ukrašavanja, mahfil je ograðen stilski ureðenom ogradom. Ulazni trijem i portal sastavno su obilježje svake džamije. Portal, glavni ulaz u džamiju, u pravilu se nalazi na suprotnom zidu džamije u odnosu na mihrab. U džamijama u Bosni i Hercegovini to je sjeverozapadni zid, a u veæini džamija portal je naglašen pravougaonom osnovom koja doseže visinu i do pet metara. Ulazni otvor povuèen je u nišu koja se završava visokim lukom. Vrata su uvijek drvena s dva krila, èesto bogato ukrašena. Poznato je da se namaz, izvršava u taèno odreðenom vremenu, te da se poèetak molitve oglašava ezanom, pozivom na namaz. U vrijeme Poslanika, a.s., ezan je uèen s krovova kuæa koje su se nalazile pored džamije. Kada je osloboðena Meka 8. godine po Hidžri, Muhammed, a.s., naredio je Bilalu da s krova Ka’be prouèi ezan. Želja da što više muslimana èuje poziv za namaz dovela je u vrijeme Umejeviæa do uvoðenja novog elementa u okviru džamije – minareta. Terminološki odreðen minaret je svjetionik, putokaz ili stražarska kula. Možda je sliènost prvih minareta sagraðenih još u doba Muavije sa stražarskim kulama dovela do upotrebe ovog termina za kulu ili toranj s kojeg se uèio ezan. Osim toga, na minaret su postavljane uljanice ili kandilji za osvjetljenje prilikom obavljanja noænih molitvi. Kasnije, kandiljima se vizuelno najavljuje prekid posta tokom mjeseca ramazana. Tako su minareti postali neka vrsta svjetionika što takoðer potvrðuje jezièko znaèenje te rijeèi. U našim krajevima minareti se grade od drveta na manjim džamijama, dok se uz veæe džamijame prave kamene ili betonske munare.

Bugojanske džamije kroz historiju Mesdžid sultana Mehmeda II el-Fatiha ustanovljen je u Susidu, tvrðavi iznad Graèanice, nešto prije 1469. godine. To je, do sada, prvi poznati i najstariji mesdžid u tvrðavi na podruèju našeg grada. Najstarija džamija sagraðena van tvrðave nalazila se u Veseloj. Defter iz 1574. godine navodi da se u ovom naselju nalazila mahala džamije Mehmed-bega, sina Skender–paše, s imamom. Izgradnjom Sultan Ahmedove džamije 1105. godine po Hidžri, odnosno 1693. godine udareni su temelji današnjem gradu Bugojno. Nakon Sultan Ahmedove džamije u Bugojnu sagraðena je, u prvoj polovini XVII vijeka, džamija u Odžaku. U vrijeme izgradnje džamije od 1728. do 1730. godine vezir Bosanskog ejaleta bio je Ahmed-paša, sin Rustem-paše Skopljaka, koji je rodom iz Odžaka odnosno njegove okolice. To su, uz džamiju u Glavicama, èetiri džamije koje su sagraðene za vrijeme Osmanske carevine. Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske monarhije 1878. godine Bugojno postaje centar kotara i cjelokupne Gornjevrbaske regije. U periodu od 1878-1945. godine u Bugojnu su sagraðeni mektebi ili medžidi u naseljima: Golo Brdo, Kopèiæ, Zanasoviæi, Karadže, Kotezi, Drvetine, Crniæe, Graèanica, Kordiæi, Planinica, Porièe, Piriæi i Jakliæ. To su bile jednostavne graðevine koje su se uglavnom sastojale od hodnika i veæe prostorije koja je služila za obavljanje namaza, te kao uèionica za mektebsku nastavu. Za vrijeme SFR Jugoslavije sagraðeno je nekoliko novih džamija na podruèju Opæine Bugojno. To su džamije u naseljima: Planinica 1950., Rovna 1968., Zanasoviæi 1969., Graèanica 1970., Porièe 1979., Drvetine 1987., Podripci 1989. i Kopèiæ 1989. Ukupno devet džamija. Tokom agresije na našu zemlju u periodu od 1992. do 1996. godine potpuno je srušena i uništena džamija u Kopèiæu, dok su Sultan Ahmedova džamija u Bugojnu, te džamije u naseljima: Drvetine, Podripci i Glavice pogoðene brojnim razornim projektilima Nakon rata na podruèju našeg grada sagraðene su sljedeæe džamije: Islamski centar i džamija Princeze Dewhere, otvorena 2002. godine, džamija u naselju Gaj, otvorena 2006. godine, džamija u naselju Karadže, otvorena 2007. godine, džamija u naselju Voznik, otvorena 2008. godine, te džamije u naseljima: Kula, Poljice, Golo Brdo, Planinica, Kopèiæ i Vrbanja, koje su još uvijek u izgradnji i nisu zvanièno otvorene.

DŽAMIJA SULTAN AHMED HAN II

SULTAN AHMEDOVA DŽAMIJA U BUGOJNU Bugojno se prvi put u Osmanskim defterima spominje 1574. godine kao selo sa 6 èifluka u blizini Vesele Straže. Veæ 1604. godine popisane su dvije baštine i sedam èifluka od kojih je jedan u posjedu zaima Osman-bega, sina Malkoèbega. U selu ima èetrnaest muslimanskih kuæa, kršæanskih nema. U posjedu stanovnika sela su dva mlina od kojih je jedan na rijeci Vesoènici, a drugi na Poriènici. Od današnjih gradskih dijelova Bugojna navedenim defterima iz 1550., 1574. i 1604. godine spominju se: Èipuljiæ koji je 1550. godine imao èetiri muslimanska doma, te Jakliæ koji je 1574. godine imao jedanaest domaæinstava, a koji je opisan kao zaselak Vesele Straže. Znaèajniji razvoj grada Bugojna desio se za vrijeme Austro-Ugarske kada je Bugojno postalo regionalni i administrativni centar Gornjevrbaske regije. Povijesne okolnosti u kojima je sagraðena Sultan Ahmedova džamija u Bugojnu U vrijeme izgradnje džamije u Bugojnu velikom Osmanskom imperijom vladao je sultan Ahmed-han Drugi, sin sultana Ibrahima. Ahmedhan Drugi, ustolièen je 1102. godine po Hidžri (1690/91. godine). Vladao je èetiri godine, a umro je u pedeset i treæoj godini života. Novac koji je kovan za vrijeme ovog sultana po obliku i po izgledu bio je kao i novac kovan za vrijeme sultana Sulejman-hana Drugog, a i prometna vrijednost mu je bila približna. U njegovo vrijeme bosanski valija je bio Gazi Mehmed-paša Korèa, porijeklom iz sela Korèe u sarajevskom kadiluku. Bio je bosanski valija od 1104. godine (1692/93. god.) do 1109. godine po Hidžri (1697. god.), a ukopan je u Travniku.

Medresu u Bugojnu osnovao je Halil-beg Kositeroviæ, èlan èuvene porodice Kositeroviæ s Kupresa. Pošto Halil-begova vakufnama o osnivanju medrese i njenim vakufima do sada nije pronaðena, ne postoje pouzdani podaci o tome kada je medresa sagraðena. Meðutim, na osnovu podataka o radu muallimhane u Bugojnu, te prvom zabilježenom spominjanju Kositeroviæa medrese 1892. godine, da se zakljuèiti da je medresa, najvjerovatnije, otpoèela s radom sedamdesetih, odnosno osamdesetih godina XIX vijeka. Zgrada medrese srušena je 1997. godine.

Sultan Ahmed han II po kojem nosi ime džamija u Bugojnu

Granice Osmanskog carstva u ovom podruèju u to vrijeme intezivno su napadale hrvatske i mletaèke vojne jedinice. Jedan napad desio se godinu dana nakon izgradnje džamije Sultan Ahmed-han Drugi. Naime, hrvatske vojskovoðe Jankoviæ i Vuèkoviæ i mletaèki vojskovoða Letrešiæ s dvanaest hiljada vojnika, napali su iznenada na nahiju Uskoplje, pa su sva sela oko Donjeg Vakufa opljaèkali i opustošili. Meðutim, pristigao je bosanski valija i uz Božiju pomoæ ih je pobijedio. Oko osam hiljada neprijatelja je sabljom sasjeèeno a navedeni Letrišiæ je živ uhvaæen. Odsjeèene glave Jankoviæa i Vuèkoviæa, zajedno s njihovim zastavama poslane su na Dvor. Vjerovatno je u ovoj navali hrvatskih vojskovoða stradalo i tadašnje naselje Bugojno. Znaèaj Sultan Ahmedove džamije u formiranju grada Bugojna Nastanak i razvoj brojnih naselja u Osmanskoj carevini bio je usko povezan s javnim i komunikacijskim potrebama. Bilo da se radi o postojeæem srednjovjekovnom naselju ili nekom važnom punktu gdje je trebalo okupiti stanovništvo, džamija je bila prva kulturna ustanova. Zatim se uz džamiju dodaju prosvjetni i privredni objekti potrebni za razvoj èaršije. Prve džamije u mnogim krajevima bile su carske, odnosno državne. Najviše carskih džamija, njih dvadeset i pet, u Bosni je napravljeno od sedamdesetih godina XV vijeka do sedamdesetih godina XVI vijeka. Tim džamijama su udareni temelji brojnih kasaba koje su se kasnije razvijale u privredne, kulturne i društvene centre svojih regija. Izgleda da su veliki ratovi koji su se dešavali krajem XVII stoljeæa utjecali na odluku lokalnih vlasti da se u Bugojnu sagradi centralna džamija koja je dobila ime po tadašnjem sultanu Ahmed-hanu Drugom.

Izgled lijevog dijela mahfila prije restauracije 1970. godine

Izgled mihraba Sultan Ahmedove džamije prije restauracije

Džematlije na namazu u Sultan Ahmedovoj džamiji prije restauracije

Pošto se radi o državnoj,tj., carskoj džamiji, sredstva za gradnju obezbjeðena su kroz neke od državnih fondova. Takva odluka donesena je s ciljem oèuvanja muslimanskog stanovništva što bliže granaci Osmanskog carstva, pogotovu u vrijeme velikih migracija stanovništva iz Slavonije, Like i Dalmacije nakon Karlovaèkog mira (1699. godine). Izgradnjom Sultan Ahmedove džamije 1105. godine po Hidžri, odnosno 1693. godine udareni su temelji današnjem gradu Bugojno. Uz džamiju je podignut mekteb, prva obrazovna ustanova u gradu, te niz duæana, što je nekadašnje žitište i trg za prodaju stoke preobrazilo u jezgro buduæeg grada. Svakako da je snažan poticaj razvoju obrazovanja u Bugojnu, a time i opæeg kulturnog napretka dao Ahmed-aga, sin Huseina Bosnali, koji je 1739. godine, oko 150 godina nakon izgradnje džamije, u rodnom mjestu kasabi Bugojno, uz Sultan Ahmedovu džamiju, dao sagraditi mekteb tipa muallimhane. Muallimhana je bila aktivana tokom cijelog Osmanskog perioda, da bi za vrijeme Austro-Ugarske ustupila mjesto medresi koja je poèetkom 20. vijeka prerasla u mektebi ibtidaijju. Zgrada medrese srušena je 1997. godine.

Žuta linija na mapi oznaèava granice Osmanskog carstva nakon Karlovaèkog mira 1699. godine

Sultan Ahmedova džamija u Bugojnu Prema tarihu iznad unutrašnjeg portala, džamija je sagraðena 1105. godine po Hidžri, odnosno 1693./94. godine. Prvobitna džamija napravljena je od kamena i imala je pravougaonu osnovu velièine 15 x 13,5 m tako da je molitveni prostor obuhvatao površinu od 175 m2. Zidovi džamije debeli su 1 m. Razvojem grada javljala se potreba za proširenjem džamije, pa je u unutrašnjosti džamije duž zida nasuprot mihrabu sagraðen mafhil dubine 4 m oslonjen na 6 stubova èime se prostor za molitvu proširio za 60 m2. Stubovi su povezani s èetiri luka šatorastog oblika sa razmakom od 1.9 m. Lukovi su obojeni neboplavom bojom, a ukrašeni su arabeskama s razlièitim cvijetnim kombinacijama. Na sredini mahfila nalazi se istak za mujezina. Narednom rekonstrukcijom i proširenjem džamije obuhvaæen je ulazni trijem koji je krajem XIX vijeka zazidan i uklopljen u jedinstvenu kompoziciju džamije. Osnova džamije proširena je na velièinu 23.5 x 13.5 m tako da se uz identiènu površinu koja je dograðena na spratu, a nju su saèinjavale tri prostorije: uèionica za mekteb, prostorija za mutekifa i biblioteka, ukupna korisna površina džamije poveæala na 450 m2. Godine 1942. pored džamije sagraðen je šadrvan na struju jedinstven na ovom podruèju. Šadrvan je srušen 1997. godine, a na njegovom je mjestu iste godine napravljena savremena abdesthana i javni toalet. Te godine je poploèano i ureðeno dvorište ispred džamije. Enterijer džamije generalno je renoviran 1956. godine. Te godine izmjenjen je krov džamije, obnovljen plafon unutar džamije, stavljena nova fasada i betonirana šerefa na munari.

Zapis s tariha Sultan Ahmedove džamije u Bugojnu: "Sultan Ahmed Han II je, radi Boga, sagradio ovu džamiju 1105. godine.”

Ljiljani su prevlaðujuæi ukrasni motiv u Sultan Ahmedovoj džamiji

Mahfil u Sultan Ahmedovoj džamiji sa stubovima povezanim šatorastim lukovima

Unutrašnji portal Sultan Ahmedove džamije sa tarihom

Današnji izgled džamija je dobila nakon renoviranja izvedenog u periodu od 1966-1970. godine. Ovim renoviranjem stari drveni mahfil je srušen, a umjesto njega napravljen je betonski. Umjesto stare, drvene, uraðena je betonska tavanica s potkrovnom osmougaonom kupolom preènika 5.30 m i visine 3 m. Da bi se to postiglo, tavanica koja nosi kupolu, ojaèana je s pet stubova koji su, da ne bi remetili glavni molitveni prostor postavljeni uz zidove džamije. Cijela džamija oslikana je arabeskama koje razlièitim cvijetnim motivima ukrašavaju džamijski enterijer. Arabeske imaju slièan oblik arabeskama kojima je džamija bila ukrašena prije renoviranja. Proširenjem mahfila Sultan Ahmedova džamija svrstava se u red džamija koje imaju mahfil duž tri zida. Postavljanje mahfila duž tri zida rezultat je traganja za poveæanjem prostora za molitvu, s ciljem da se ne remeti osnovni izgled džamije. Džamiji Sultan Ahmed-han Drugi bio je potreban tako veliki molitveni prostor iz proste èinjenice što je to stoljeæima bila jedina džamija u gradu Bugojnu, koji se vremenom širio i razvijao. Posljednjim renoviranjem džamije, jednostavna drvena ograda mahfila zamjenjena je željeznom u obliku povezanih ibrika. Džamija ima dva portala: prvobitni, unutrašnji sagraðen dva vijeka prije proširenja i sadašnji vanjski portal. Pravougaoni okvir vanjskog portala ima dimenzije 270 x 255 cm s masivnim drvenim vratima okovanim željezom, dok je unutrašnji portal veæi i ima dimnezije 290 x 255 cm.

Tarih ukrašavaju cvijetni ornamenti naslikani s desne i lijeve strane. Ulazna vrata unutrašnjeg portala polukružno uokviruje ajet iz Kur'ana u kojem stoji: “O ljudi, Mi vas od jednog èovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu ništa skriveno.” (Al-Hugurat, 13.) Prije pojave savremenih, industrijskih tepiha i æilima glavni prostor za molitvu prekrivali su æilimi ruène izrade koje su naše majke s velikom ljubavlju i umijeæem tkale za džamiju. Tako je bilo i u Sultan Ahmedovoj džamiji do 1998. godine. Tada je kompletan molitveni prostor u centralnom dijelu džamije i na mahfilu prekriven zelenim æilimima koje je u tu svrhu donirao Visoki Saudijski komitet za pomoæ muslimanima u BiH. Prednji zid džamije usmjeren prema kibli istaknut je kamenim mihrabom. Pravougaona osnova mihraba ima dimnezije 5 x 2.3 m i ukrašena je cvijetnim ornamentima razlièitih boja i nijansi. Gornji dio pravougaonog okvira ukrašen je polukružnim ukrasima na èijem vrhu stoji istaknut ljiljan, zaštitni znak unutrašnje dekoracije Sultan Ahmedove džamije. Zatim slijedi zelena podloga levhe na kojoj je ispisana rijeè ALLAH. Ispod levhe su u dva reda nanizani prizmatièni i trouglasti ukrasi koji odvajaju gornji od središnjeg dijela mihraba. Ispod tih ukrasa je nova pravougaona osnova neboplave boje koja obuhvata nišu mihraba. Iznad udubine mihraba nalaze se dvije levhe sa ispisanom rijeèju MUHAMMED, pisana s desne na lijevu i s lijeve na desnu stranu. Niša mihraba je dosta velika 100 x 310 cm, a podjeljena je na horizontalne pojaseve koji su ukrašeni razlièitim ukrasima i bojama. Prvi je pojas ukrašen ornamentima u obliku ljiljana. Ljiljani, smeðe boje, okrenuti su nadole. Drugi i treæi pojas èine prizmatièni ukrasi zelene i jarko crvene boje izmeðu kojih se nalazi pojas stalaktita s udubinama.

Unutrašnjost Sultan Ahmedove džamije s mihrabom i minberom

Kameni mihrab Sultan Ahmedove džamije s raznovrsnim bojama i ukrasima meðu kojima dominira motiv ljiljana

Predratni kameni minber Sultan Ahmedove džamije devastiran tokom agresija na BiH

Novi drveni minber s biljnim ornamentima

Èetvrti i peti pojas èine ukrasi u obliku dvostrukih stalaktita s nišama žute boje, a posljednji je pojas ponovo ukrašen s prizmatiènim ukrasima. Desno od mihraba nalazi se drveni minber koji je 1997. godine postavljen umjesto kamenog minbera devastiranog tokom agresije na BiH 1992-1995. godine. Minber je dug 3.55 m, širok 80 cm, a visok 6.5 m. Prednjom, ulaznom stranom minbera dominira motiv ljiljana ispod kojeg je levha na kojoj je ispisano LA ILAHE ILLALLAH. Boèna strana ukrašena je arabeskama izrezbarenim u drvetu koje predstavljaju motive ljiljana ukrašenih listovima. Æurs od drveta napravljen je prije rata 1992-1995. Smješten je desno od mihraba i ima dimnezije 1 x 1 m. Prvenstveno se koristi za predavanja kao istaknuto mjesto za predavaèa i uèaèa Kur'ana. Prednja strana æursa oznaèena je klupicom ispod koje je levha na kojoj je ispisano BISMILLAHI-RRAHMANI-RRAHIM. Prije nego što nešto kažemo o minaretu Sultan Ahmedove džamije, potrebno je kazati da je džamija, a pogotovu munara, bila potpuno uništena tokom agresije na BiH 1992-1995. godine. Srpsko-crnogorski agresor, kao i postrojbe HVO-a svu svoju mržnju prema svemu što je islamsko i muslimansko ispoljili su sistematskim uništavanje džamija. Minareti džamija u mjestima koja su bila pod kontrolom Armije RBiH bili su glavni orjentir za granatiranje. Trideset i šest projektila razlièitih kalibara, pogodili su Sultan Ahmedovu džamiju u Bugojnu.

Sultan Ahmedova džamija prije 1993. godine

Krov džamije je bio uništen; kameni minber, s kojeg su stoljeæima imami i hatibi širili dobro i ljubav, je tako devastiran da je morao biti zamjenjen novim. Kupola unutar džamije je probijena; a kameni minaret, visok 30 m, koji se nalazio uz džamiju, potpuno je uništen. Nakon rata djelimièno su sanirane posljedice ratnih šteta, a potpuno renoviranje džamije trebalo bi usljediti u narednom periodu. Na mjestu starog minareta 1997. godine napravljen je novi od armiranog betona i visok je 47 m. Prvi put se neki od imama Sultan Ahmedove džamije spominje vakufnamom Ahmed-age, sina Huseinova, koji je 1739. godine pored džamije sagradio muallimhanu i za prvog muallima postavio izvjesnog mula Osmana s platom od 5 akèi dnevno. Mula Osman je u isto vrijeme bio imam Sultan Ahmedove džamije. Sljedeæe podatke o imamima nalazimo u Arhivi Kotarskog Vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu. Poèetkom 20. stoljeæa imam Sultan Ahmedove džamije i muderis Kositeroviæa medrese bio je muderis Munib ef. Lonèar. Abdullah ef. Mustajbegoviæ, muderis, dolazi na mjesto imama Sultan Ahmedove džamije 1913. i na tom mjestu ostaje do svoje smrti 1957. godine. Njega je na mjestu imama Sultan Ahmedove džamije 1963. godine naslijedio Nurikiæ Mustafa. Nakon njega imami džamije su Èakaloviæ Midhat od 1990., i Malkiæ Mensur od 1991. U periodu od 1994 -1998. godine imamsku dužnost obavljao je hfz. Malagiæ Nijaz. Od 1998. godine pa do danas (2010.) imam džamije je hfz. Duranoviæ Elvir. U ovom radu svakako treba spomenuti dugogodišnje mujezine Sultan Ahmedove džamije Hazima Šupiæa i hadži Smaila Bušatliæa koji je obnašajuæi dužnost mujezina ranjen 1993. godine. Mujezin Sultan Ahmedove džamije od 1993. godine do danas je Omer ef. Bušatliæ.

Džamija u ljeto 1993. godine nakon devastiranja projektilima HVO-a

Današnji izgled Sultan Ahmedove džamije s novom munarom

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->