mr.hfz.

Elvir Duranoviæ

bugojanskih džamija i mesdžida

 Elvir Duranovic

Monografija
bugojanskih džamija
 Izdavaè:
Medžlis IZ Bugojno

Za izdavaèa:
Haris Mujiæ, prof.

Recenzija:
Mustafa Mlivo, dipl.ing.

Lektor:
Vernesa Manov, prof.

Korice:
Irfan Mehmedagiæ

Likovno ureðenje:
Almedina Duranoviæ, prof.

Štampa:
Bemust, Sarajevo

Tiraž:
1000 kom

Bugojno, 2010.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
726.2(497.6Bugojno)(084)
DURANOVIÆ, Elvir
Monografija bugojanskih džamija i mesdžida /
Elvir Duranoviæ. - 1. izd. - Bugojno : Medžlis IZ,
2010. - 122 str. : ilustr. ; 30 cm
Bibliografija: str. 120
ISBN 978-9958-9625-3-0
COBISS.BH-ID 18034182
 mr.hfz. ELVIR DURANOVIÆ

Monografija
bugojanskih džamija i mesdžida

Prvo izdanje

Bugojno, 2010.
Ovu knjigu posveæujem
bugojanskim imamima,
mujezinima,mutevelijama
i džematlijama
 Uvod

Meðu najstarije saèuvane kulturno-historijske objekte na podruèju Opãine

Bugojno spadaju džamije i mesdžidi. Upravo su izgradnjom Sultan Ahmedove džamije
1105. godine po Hidžri, odnosno 1693. godine udareni temelji današnjem gradu
Bugojno. Oko džamije se formiralo jezgro grada koji se, zahvaljujuãi pogodnom
položaju u blizini rijeke Vrbas, postepeno razvijao.
Džamije su simboli islama i muslimana, slièno kao što su crkve simboli
kršãanstva. Dovoljan je jedan pogled na panoramu nekog mjesta, pa da se na osnovu
postojanja vitkih, bijelih minareta može zakljuèiti da li u njemu žive muslimani ili ne.
Do sada su o bugojanskim džamijama objavljena dva teksta. Prvi tekst o džamiji
Princcceze Džewhere napisao je Salih ef. Indžiã. Tekst je objavljen u Glasniku Islamske
zajednicce i u Godišnjaku BZK „Preporod” iz Bugojna za 2005. godinu. S obzirom da
Salih-efendijin tekst obraðuje istu tematiku koja je i nas zanimala, uvrstili smo ga, s
njegovim dopuštenjem, u Monografiju, na èemu smo mu iskreno zahvalni. Drugi tekst
pod nazivom „Sultan Ahmedova džamija u posljednjih 100 godina” autora Elvira
Duranoviãa, takoðer je objavljen u Godišnjaku BZK „Preporod” iz Bugojna za 2005.
godinu. Ostalih radova koji se bave iskljuèivo bugojanskim džamijama nema.
Osjetila se, stoga, potreba za djelom u kojem bi se obradile sve bugojanske
džamije i mesdžidi, sabrali svi raspoloživi podaci o njima i objavili na jednom mjestu.
Kao rezultat te potrebe nastala je ova Monografija.
Monografija bugojanskih džamija i mesdžida nastajala je upornim radom,
istraživanjem na terenu i analizom arhivske graðe Medžlisa IZ Bugojno u periodu od
2003. do 2010. godine. Monografija je riznica podataka o utemeljiteljima džamija,
njihovim neimarima, graðevinskim i džematskim odborima, vjerskim službenicima, te,
ponegdje, o vakufima iz kojih je finasiran njihov rad.
Meðutim, premda su u Monografiji evidentirane osobe koje su direktno bile
povezane s brigom o džamijama, ipak postoje ljudi koji nisu spomenuti, a dali su veliki
doprinos tokom njihove izgradnje. To su: Mustafa ef. Nurikiã, dugogodišnji glavni
imam Odbora IZ Bugojno, Vehid ef. Arnaut, sadašnji glavni imam, Mustafa Mlivo,
predsjednik IO Medžlisa Bugojno u periodu nakon agresije na našu zemlju do 2006.
godine, Haris Mujiã, sadašnji predsjednik IO Medžlisa Bugojno, te Mlaèo Dževad,
Mustafa Strukar i Hasan Ajkuniã, naèelnici Opãine Bugojno u periodu od agresije na
našu zemlju do danas.
Naravno, Monografiju o bugojanskim džamijama i mesdžidima ne bih mogao
završiti bez svesrdne podrške kolega bugojanskih imama, hatiba i muallima na èemu
sam im iskreno zahvalan.
mr. hfz. Elvir Duranoviã
 Džamija –terminološko odreðenje

Rijeè džamija potjeèe iz arapskog jezika

od izraza el-mesdžidul-džami što u prijevodu ima
znaèenje: veliki središnji prostor za obavljanje
namaza petkom. Uzvišeni Allah, dž.š.,je rijeèima:
“…A i džamije u kojima se mnogo spominje
Allahovo ime”, odredio svrhu džamije. Džamije
se, dakle, osnivaju da se u njima slavi i velièa
Milostivi Gospodar, da se u njima obavlja Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je
zajednièki namaz, te da se u njima nareðuje i Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Namaz u
džematu bolji je od namaza pojedinca
spominje dobro, a zabranjuje zlo. Islamski za dvadeset i sedam puta.”
uèenjaci su poredili džamiju s prodavaonicom (Muttefekun alejhi)
mirisa. Ako u džamiji, kao i u nekoj prodavaonici,
èovjek ne kupi miris, barem æe se za vrijeme
provedeno u njoj lijepo i ugodno osjeæati.
Uz èisto vjersku komponentu, džamija ima
fundamentalnu ulogu u oèuvanju zajednice
muslimana – džemata. Muslimani se u džamiji
svakodnevno okupljaju, na taj naèin upoznaju i
stvaraju veze temeljene na vjeri.
Pored toga džamije su obrazovne ustanove
u kojima se pouèava znanju koje oplemenjuje dušu
uèenika i razvija njegov intelekt. Kroz takav vid
obrazovanja razvijaju se lijepe osobine uèenika.
To im kasnije omoguæuje da oplemene svaku
nauku ili posao kojim se u životu bave.

Historijat džamija

Prva džamija na Zemlji sagraðena je Ka’ba Ka'ba je najstarija džamija na Zemlji.

u Meki. Ka’ba je kibla i najvrijednija je džamija za Sagradili su je Ibrahim i Ismail, a.s.,
prije 4000 godina.
sve muslimane. Muhammed, a.s., je rekao:
“Namaz obavljen u Mesdždul-haramu vredniji je
od stotinu hiljada namaza obavljenih u nekoj
drugoj džamiji. Namaz u mojoj džamiji bolji je od
hiljadu namaza. Namaz u Mesdžidul-aksau
vrijedniji je nego petsto namaza obavljenih u
nekoj drugoj džamiji.” (Et-Taberani)
 Poslije Ka’be, nakon èetrdeset
godina, sagraðena je Mesdžidul-Aksa,
džamija u Jerusalimu.
Ebu Zerr, r.a., kaže: “Upitao sam
Allahovog Poslanika, a.s.: 'Koja džamija
je prva sagraðena na Zemlji?' Odgovorio
je: 'Mesdžidul-haram.' Upitah: 'A potom?'
Reèe: 'Mesdžidul-aksa.' Upitah: 'U kojem
su vremenskom razmaku sagraðene?' Džamija Allahovog Poslanika, a.s., u
Reèe: 'Za èetrdeset godina.' Upitah: 'Koja Medini. Po uzoru na nju napravljene su sve
ostale džamije na svijetu.
je džamija sagraðena poslije njih?' Reèe:
'Klanjaj gdje god te zatekne namaz. Cijela
Zemlja je prostor za klanjanje.'”
(Muttefekun alejhi)
Muhammed, a.s., je u prvim
godinama poslanstva obavljao namaz
pored Ka’be. Ka’ba je u to vrijeme bila
ispunjena kumirima što su ih njegovi
sugraðani obožavali mimo Allaha. Kada se
preselio iz Meke u Medinu, Allahov
Poslanik, a.s., sagradio je džamiju u
Kupola na stijeni dominira panoramom Jerusa-
Kubau, predgraðu Medine. lima. U njenom središtu nalazi se stijena s koje
Nakon toga izgraðena je centralna je Muhammed, a.s., uzdignut na Miradž. Sagra-
ðena je u za vrijeme halife Abdulmelika ibn Me-
džamija u Medini poznata kao džamija rvana 72. godine po Hidžri.
Allahovog Poslanika, a.s. Od tada pa do
danas, po uzoru na nju, sagraðene su
džamije širom svijeta.
Pored spomenutih, najpoznatije i
najljepše džamije na svijetu su: Kupola na
stijeni u Jerusalimu, Umajidska džamija u
Damasku, Sidi Ukba u Kajrevanu, Velika
džamija u Kordobi, Plava džamija u
Istanbulu, te druge mnogobrojne džamije.
Najpoznatije džamije u Bosni i
Mesdžidul-aksa je sagraðena u Jerusa-
Hercegovini su: Begova džamija u limu 40 godina nakon Ka'be u Meki.
Sarajevu, Ferhadija u Banja Luci i Aladža
u Foèi.
 Osnovni elementi džamije

Glavni dio džamije èini centralni molitveni

prostor predviðen za obavljanje namaza. Poštujuæi
kur'ansku zapovjed o kibli sve džamije su
usmjerene ka Ka’bi u Meki. U unutrašnjosti
džamije smjer kible oznaèen je mihrabom. Mihrab
je polukružna niša iz koje imam predvodi vjernike
prilikom zajednièkog obavljanja namaza.
Polukružna niša mihraba pri vrhu je zasvedena, a
zatim uokvirena istaknutim pravougaonim
okvirom. Širina niše mihraba je 100 cm, visina 2,5- Prije islama,mihrabom je
nazivana posebna prostorija unutar
4,5 m, a gornji dio niše je ukrašen stalaktitnim Bejtul-makdisa, gdje su vjernici
ukrasom precizne izrade klesanim u kamenu. skrušeno molili Allaha, dž.š.
U takvom je mihrabu, prema Kur’anu,
Pravougaoni okvir je jako naglašen i dostiže visinu živjela Merjema, majka Isa, a.s
preko 7 m. Iznad mihraba, a unutar pravougaonog
okvira ispisane su prikladne kur'anske poruke koje
u tekstu sadržavaju rijeè mihrab. Najèešæe je to
ajet: “I dok se on u mihrabu stojeæi molio, meleki
ga zovnuše….” (Ali 'Imran, 39.)
U vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., i
Pravednih halifa mihrab nije postojao u
džamijama. Prvi mihrab dao je naèiniti halifa Velid.
Desno od mihraba nalazi se minber. Rijeè
minber znaèi uzvišenje, a minber i predstavlja
mjesto s kojeg hatib drži predavanje petkom, te za
vrijeme bajrama i u drugim prilikama. Uveden je u
upotrebu još u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s. U
njegovoj džamiji minber je bio sagraðen od drveta
s dvije stepenice i jednim sjedištem.
Lijevo od mihraba smješten je æurs. Æurs je Dok bi, stojeæi duže, Muhammed, a.s.,
postolje od drveta ili kamena koje služi za uèaèa držao hutbu, oslonio bi svoju plemenitu
ruku na panj posjeèene palme. Kada se
Kur'ana i za održavanje povremenih neobaveznih broj klanjaèa uveæao, ashabi mu naèiniše
predavanja i sastoji se od sjedišta, ograde i klupice minber na kom æe stajati dok drži hutbu.
Prostor izmeðu minbera u džamiji
za Kur'an ili knjige. Æurs je uglavnom polukružnog Allahovog Poslanika, a.s., i njegovog
oblika, a širok je 80-90 cm. Uveden je u upotrebu u kabura je revda - džennetska bašæa
XV stoljeæu.

Mahfil Bajazidove džamije u Istanbulu
Minaret džamije u Samari spada meðu
najpoznatije na svijetu. Sagraðen je za
vrijeme halife Mutevekila 852. godine,
u vrijeme kada je Samara bila središte
Abasijskog hilafeta
Skoro sve džamije imaju mahfil, galeriju
iznad centralnog molitvenog prostora. Mahfil
predstavlja mjesto za mujezina, a služi i za
poveæanje prostora za klanjanje. Za vrijeme dnevnih
namaza u veæini džamija mahfil koriste žene kao
mjesto za obavljanje namaza. Radi sigurnosti i
estetskog ukrašavanja, mahfil je ograðen stilski
ureðenom ogradom.
Ulazni trijem i portal sastavno su obilježje
svake džamije. Portal, glavni ulaz u džamiju, u
pravilu se nalazi na suprotnom zidu džamije u odnosu
na mihrab. U džamijama u Bosni i Hercegovini to je
sjeverozapadni zid, a u veæini džamija portal je
naglašen pravougaonom osnovom koja doseže visinu
i do pet metara. Ulazni otvor povuèen je u nišu koja se
završava visokim lukom. Vrata su uvijek drvena s dva
krila, èesto bogato ukrašena.
Poznato je da se namaz, izvršava u taèno
odreðenom vremenu, te da se poèetak molitve
oglašava ezanom, pozivom na namaz. U vrijeme
Poslanika, a.s., ezan je uèen s krovova kuæa koje su se
nalazile pored džamije. Kada je osloboðena Meka 8.
godine po Hidžri, Muhammed, a.s., naredio je Bilalu
da s krova Ka’be prouèi ezan. Želja da što više
muslimana èuje poziv za namaz dovela je u vrijeme
Umejeviæa do uvoðenja novog elementa u okviru
džamije – minareta. Terminološki odreðen minaret je
svjetionik, putokaz ili stražarska kula. Možda je
sliènost prvih minareta sagraðenih još u doba Muavije
sa stražarskim kulama dovela do upotrebe ovog
termina za kulu ili toranj s kojeg se uèio ezan. Osim
toga, na minaret su postavljane uljanice ili kandilji za
osvjetljenje prilikom obavljanja noænih molitvi.
Kasnije, kandiljima se vizuelno najavljuje prekid
posta tokom mjeseca ramazana. Tako su minareti
postali neka vrsta svjetionika što takoðer potvrðuje
jezièko znaèenje te rijeèi. U našim krajevima minareti
se grade od drveta na manjim džamijama, dok se uz
veæe džamijame prave kamene ili betonske munare.
 Bugojanske džamije kroz historiju

Mesdžid sultana Mehmeda II el-Fatiha ustanovljen je u Susidu, tvrðavi iznad

Graèanice, nešto prije 1469. godine. To je, do sada, prvi poznati i najstariji mesdžid u
tvrðavi na podruèju našeg grada. Najstarija džamija sagraðena van tvrðave nalazila se
u Veseloj. Defter iz 1574. godine navodi da se u ovom naselju nalazila mahala džamije
Mehmed-bega, sina Skender–paše, s imamom. Izgradnjom Sultan Ahmedove džamije
1105. godine po Hidžri, odnosno 1693. godine udareni su temelji današnjem gradu
Bugojno.
Nakon Sultan Ahmedove džamije u Bugojnu sagraðena je, u prvoj polovini
XVII vijeka, džamija u Odžaku. U vrijeme izgradnje džamije od 1728. do 1730.
godine vezir Bosanskog ejaleta bio je Ahmed-paša, sin Rustem-paše Skopljaka, koji je
rodom iz Odžaka odnosno njegove okolice. To su, uz džamiju u Glavicama, èetiri
džamije koje su sagraðene za vrijeme Osmanske carevine.
Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske monarhije 1878.
godine Bugojno postaje centar kotara i cjelokupne Gornjevrbaske regije. U periodu od
1878-1945. godine u Bugojnu su sagraðeni mektebi ili medžidi u naseljima: Golo
Brdo, Kopèiæ, Zanasoviæi, Karadže, Kotezi, Drvetine, Crniæe, Graèanica, Kordiæi,
Planinica, Porièe, Piriæi i Jakliæ. To su bile jednostavne graðevine koje su se uglavnom
sastojale od hodnika i veæe prostorije koja je služila za obavljanje namaza, te kao
uèionica za mektebsku nastavu.
Za vrijeme SFR Jugoslavije sagraðeno je nekoliko novih džamija na podruèju
Opæine Bugojno. To su džamije u naseljima: Planinica 1950., Rovna 1968.,
Zanasoviæi 1969., Graèanica 1970., Porièe 1979., Drvetine 1987., Podripci 1989. i
Kopèiæ 1989. Ukupno devet džamija.
Tokom agresije na našu zemlju u periodu od 1992. do 1996. godine potpuno je
srušena i uništena džamija u Kopèiæu, dok su Sultan Ahmedova džamija u Bugojnu, te
džamije u naseljima: Drvetine, Podripci i Glavice pogoðene brojnim razornim
projektilima
Nakon rata na podruèju našeg grada sagraðene su sljedeæe džamije: Islamski
centar i džamija Princeze Dewhere, otvorena 2002. godine, džamija u naselju Gaj,
otvorena 2006. godine, džamija u naselju Karadže, otvorena 2007. godine, džamija u
naselju Voznik, otvorena 2008. godine, te džamije u naseljima: Kula, Poljice, Golo
Brdo, Planinica, Kopèiæ i Vrbanja, koje su još uvijek u izgradnji i nisu zvanièno
otvorene.
DŽAMIJA SULTAN AHMED HAN II

Medresu u Bugojnu osnovao je Halil-beg
Kositeroviæ, èlan èuvene porodice Kositeroviæ
s Kupresa. Pošto Halil-begova vakufnama o
osnivanju medrese i njenim vakufima do sada
nije pronaðena, ne postoje pouzdani podaci
o tome kada je medresa sagraðena. Meðutim,
na osnovu podataka o radu muallimhane u
Bugojnu, te prvom zabilježenom spominjanju
Kositeroviæa medrese 1892. godine, da se
zakljuèiti da je medresa, najvjerovatnije,
otpoèela s radom sedamdesetih, odnosno
osamdesetih godina XIX vijeka. Zgrada
medrese srušena je 1997. godine.
Sultan Ahmed han II po kojem
nosi ime džamija u Bugojnu
SULTAN AHMEDOVA DŽAMIJA U
BUGOJNU
Bugojno se prvi put u Osmanskim
defterima spominje 1574. godine kao selo sa 6
èifluka u blizini Vesele Straže. Veæ 1604. godine
popisane su dvije baštine i sedam èifluka od kojih je
jedan u posjedu zaima Osman-bega, sina Malkoè-
bega. U selu ima èetrnaest muslimanskih kuæa,
kršæanskih nema. U posjedu stanovnika sela su dva
mlina od kojih je jedan na rijeci Vesoènici, a drugi
na Poriènici. Od današnjih gradskih dijelova
Bugojna navedenim defterima iz 1550., 1574. i
1604. godine spominju se: Èipuljiæ koji je 1550.
godine imao èetiri muslimanska doma, te Jakliæ
koji je 1574. godine imao jedanaest domaæinstava,
a koji je opisan kao zaselak Vesele Straže.
Znaèajniji razvoj grada Bugojna desio se za vrijeme
Austro-Ugarske kada je Bugojno postalo regionalni
i administrativni centar Gornjevrbaske regije.
Povijesne okolnosti u kojima je
sagraðena Sultan Ahmedova džamija u
Bugojnu
U vrijeme izgradnje džamije u Bugojnu
velikom Osmanskom imperijom vladao je sultan
Ahmed-han Drugi, sin sultana Ibrahima. Ahmed-
han Drugi, ustolièen je 1102. godine po Hidžri
(1690/91. godine). Vladao je èetiri godine, a umro
je u pedeset i treæoj godini života. Novac koji je
kovan za vrijeme ovog sultana po obliku i po
izgledu bio je kao i novac kovan za vrijeme sultana
Sulejman-hana Drugog, a i prometna vrijednost mu
je bila približna. U njegovo vrijeme bosanski valija
je bio Gazi Mehmed-paša Korèa, porijeklom iz sela
Korèe u sarajevskom kadiluku. Bio je bosanski
valija od 1104. godine (1692/93. god.) do 1109.
godine po Hidžri (1697. god.), a ukopan je u
Travniku.
 Granice Osmanskog carstva u ovom podruèju
u to vrijeme intezivno su napadale hrvatske i
mletaèke vojne jedinice. Jedan napad desio se godinu
dana nakon izgradnje džamije Sultan Ahmed-han
Drugi. Naime, hrvatske vojskovoðe Jankoviæ i
Vuèkoviæ i mletaèki vojskovoða Letrešiæ s dvanaest
hiljada vojnika, napali su iznenada na nahiju
Uskoplje, pa su sva sela oko Donjeg Vakufa
opljaèkali i opustošili. Meðutim, pristigao je bosanski
Izgled lijevog dijela mahfila
valija i uz Božiju pomoæ ih je pobijedio. Oko osam prije restauracije 1970. godine
hiljada neprijatelja je sabljom sasjeèeno a navedeni
Letrišiæ je živ uhvaæen. Odsjeèene glave Jankoviæa i
Vuèkoviæa, zajedno s njihovim zastavama poslane su
na Dvor. Vjerovatno je u ovoj navali hrvatskih
vojskovoða stradalo i tadašnje naselje Bugojno.

Znaèaj Sultan Ahmedove džamije u formiranju

grada Bugojna

Nastanak i razvoj brojnih naselja u

Osmanskoj carevini bio je usko povezan s javnim i
komunikacijskim potrebama. Bilo da se radi o
postojeæem srednjovjekovnom naselju ili nekom
važnom punktu gdje je trebalo okupiti stanovništvo, Izgled mihraba Sultan Ahmedove
džamije prije restauracije
džamija je bila prva kulturna ustanova. Zatim se uz
džamiju dodaju prosvjetni i privredni objekti potrebni
za razvoj èaršije. Prve džamije u mnogim krajevima
bile su carske, odnosno državne. Najviše carskih
džamija, njih dvadeset i pet, u Bosni je napravljeno od
sedamdesetih godina XV vijeka do sedamdesetih
godina XVI vijeka. Tim džamijama su udareni temelji
brojnih kasaba koje su se kasnije razvijale u
privredne, kulturne i društvene centre svojih regija.
Izgleda da su veliki ratovi koji su se dešavali krajem
XVII stoljeæa utjecali na odluku lokalnih vlasti da se u
Bugojnu sagradi centralna džamija koja je dobila ime
po tadašnjem sultanu Ahmed-hanu Drugom. Džematlije na namazu u Sultan
Ahmedovoj džamiji prije restauracije
 Pošto se radi o državnoj,tj., carskoj džamiji, sredstva za gradnju obezbjeðena su kroz neke
od državnih fondova. Takva odluka donesena je s ciljem oèuvanja muslimanskog stanovništva što
bliže granaci Osmanskog carstva, pogotovu u vrijeme velikih migracija stanovništva iz Slavonije,
Like i Dalmacije nakon Karlovaèkog mira (1699. godine). Izgradnjom Sultan Ahmedove džamije
1105. godine po Hidžri, odnosno 1693. godine udareni su temelji današnjem gradu Bugojno. Uz
džamiju je podignut mekteb, prva obrazovna ustanova u gradu, te niz duæana, što je nekadašnje
žitište i trg za prodaju stoke preobrazilo u jezgro buduæeg grada. Svakako da je snažan poticaj
razvoju obrazovanja u Bugojnu, a time i opæeg kulturnog napretka dao Ahmed-aga, sin Huseina
Bosnali, koji je 1739. godine, oko 150 godina nakon izgradnje džamije, u rodnom mjestu kasabi
Bugojno, uz Sultan Ahmedovu džamiju, dao sagraditi mekteb tipa muallimhane. Muallimhana je
bila aktivana tokom cijelog Osmanskog perioda, da bi za vrijeme Austro-Ugarske ustupila mjesto
medresi koja je poèetkom 20. vijeka prerasla u mektebi ibtidaijju. Zgrada medrese srušena je
1997. godine.

Žuta linija na mapi oznaèava granice Osmanskog carstva nakon

Karlovaèkog mira 1699. godine
 Sultan Ahmedova džamija u Bugojnu

Prema tarihu iznad unutrašnjeg portala,

džamija je sagraðena 1105. godine po Hidžri,
odnosno 1693./94. godine. Prvobitna džamija
napravljena je od kamena i imala je pravougaonu
osnovu velièine 15 x 13,5 m tako da je molitveni
prostor obuhvatao površinu od 175 m2. Zidovi
džamije debeli su 1 m. Razvojem grada javljala se
Zapis s tariha Sultan Ahmedove
potreba za proširenjem džamije, pa je u džamije u Bugojnu: "Sultan Ahmed
unutrašnjosti džamije duž zida nasuprot mihrabu Han II je, radi Boga, sagradio ovu
džamiju 1105. godine.”
sagraðen mafhil dubine 4 m oslonjen na 6 stubova
èime se prostor za molitvu proširio za 60 m2.
Stubovi su povezani s èetiri luka šatorastog oblika
sa razmakom od 1.9 m. Lukovi su obojeni
neboplavom bojom, a ukrašeni su arabeskama s
razlièitim cvijetnim kombinacijama. Na sredini
mahfila nalazi se istak za mujezina.
Narednom rekonstrukcijom i proširenjem
džamije obuhvaæen je ulazni trijem koji je krajem
XIX vijeka zazidan i uklopljen u jedinstvenu
kompoziciju džamije. Osnova džamije proširena je
na velièinu 23.5 x 13.5 m tako da se uz identiènu
površinu koja je dograðena na spratu, a nju su
saèinjavale tri prostorije: uèionica za mekteb,
prostorija za mutekifa i biblioteka, ukupna korisna
površina džamije poveæala na 450 m2.
Godine 1942. pored džamije sagraðen je
šadrvan na struju jedinstven na ovom podruèju.
Šadrvan je srušen 1997. godine, a na njegovom je
mjestu iste godine napravljena savremena Ljiljani su prevlaðujuæi ukrasni
abdesthana i javni toalet. Te godine je poploèano i motiv u Sultan Ahmedovoj džamiji

ureðeno dvorište ispred džamije.

Enterijer džamije generalno je renoviran
1956. godine. Te godine izmjenjen je krov džamije,
obnovljen plafon unutar džamije, stavljena nova
fasada i betonirana šerefa na munari.

Mahfil u Sultan Ahmedovoj džamiji sa
stubovima povezanim šatorastim lukovima
Unutrašnji portal Sultan Ahmedove
džamije sa tarihom
Današnji izgled džamija je dobila
nakon renoviranja izvedenog u periodu od
1966-1970. godine. Ovim renoviranjem stari
drveni mahfil je srušen, a umjesto njega
napravljen je betonski. Umjesto stare, drvene,
uraðena je betonska tavanica s potkrovnom
osmougaonom kupolom preènika 5.30 m i
visine 3 m. Da bi se to postiglo, tavanica koja
nosi kupolu, ojaèana je s pet stubova koji su,
da ne bi remetili glavni molitveni prostor
postavljeni uz zidove džamije.
Cijela džamija oslikana je
arabeskama koje razlièitim cvijetnim
motivima ukrašavaju džamijski enterijer.
Arabeske imaju slièan oblik arabeskama
kojima je džamija bila ukrašena prije
renoviranja. Proširenjem mahfila Sultan
Ahmedova džamija svrstava se u red džamija
koje imaju mahfil duž tri zida. Postavljanje
mahfila duž tri zida rezultat je traganja za
poveæanjem prostora za molitvu, s ciljem da
se ne remeti osnovni izgled džamije.
Džamiji Sultan Ahmed-han Drugi bio
je potreban tako veliki molitveni prostor iz
proste èinjenice što je to stoljeæima bila jedina
džamija u gradu Bugojnu, koji se vremenom
širio i razvijao. Posljednjim renoviranjem
džamije, jednostavna drvena ograda mahfila
zamjenjena je željeznom u obliku povezanih
ibrika.
Džamija ima dva portala: prvobitni,
unutrašnji sagraðen dva vijeka prije
proširenja i sadašnji vanjski portal.
Pravougaoni okvir vanjskog portala ima
dimenzije 270 x 255 cm s masivnim drvenim
vratima okovanim željezom, dok je
unutrašnji portal veæi i ima dimnezije 290 x
255 cm.
 Tarih ukrašavaju cvijetni ornamenti naslikani
s desne i lijeve strane. Ulazna vrata unutrašnjeg
portala polukružno uokviruje ajet iz Kur'ana u kojem
stoji: “O ljudi, Mi vas od jednog èovjeka i jedne žene
stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste
se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga
se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu ništa
skriveno.” (Al-Hugurat, 13.)
Prije pojave savremenih, industrijskih tepiha i
æilima glavni prostor za molitvu prekrivali su æilimi
ruène izrade koje su naše majke s velikom ljubavlju i Unutrašnjost Sultan Ahmedove džamije
s mihrabom i minberom
umijeæem tkale za džamiju. Tako je bilo i u Sultan
Ahmedovoj džamiji do 1998. godine. Tada je
kompletan molitveni prostor u centralnom dijelu
džamije i na mahfilu prekriven zelenim æilimima koje
je u tu svrhu donirao Visoki Saudijski komitet za
pomoæ muslimanima u BiH.
Prednji zid džamije usmjeren prema kibli
istaknut je kamenim mihrabom. Pravougaona osnova
mihraba ima dimnezije 5 x 2.3 m i ukrašena je
cvijetnim ornamentima razlièitih boja i nijansi. Gornji
dio pravougaonog okvira ukrašen je polukružnim
ukrasima na èijem vrhu stoji istaknut ljiljan, zaštitni
znak unutrašnje dekoracije Sultan Ahmedove
džamije. Zatim slijedi zelena podloga levhe na kojoj
je ispisana rijeè ALLAH. Ispod levhe su u dva reda
nanizani prizmatièni i trouglasti ukrasi koji odvajaju
gornji od središnjeg dijela mihraba. Ispod tih ukrasa je
nova pravougaona osnova neboplave boje koja
obuhvata nišu mihraba. Iznad udubine mihraba nalaze
se dvije levhe sa ispisanom rijeèju MUHAMMED,
pisana s desne na lijevu i s lijeve na desnu stranu. Niša
mihraba je dosta velika 100 x 310 cm, a podjeljena je
na horizontalne pojaseve koji su ukrašeni razlièitim
ukrasima i bojama. Prvi je pojas ukrašen ornamentima
u obliku ljiljana. Ljiljani, smeðe boje, okrenuti su
nadole. Drugi i treæi pojas èine prizmatièni ukrasi Kameni mihrab Sultan Ahmedove džamije
s raznovrsnim bojama i ukrasima
zelene i jarko crvene boje izmeðu kojih se nalazi pojas meðu kojima dominira motiv ljiljana
stalaktita s udubinama.
 Èetvrti i peti pojas èine ukrasi u obliku
dvostrukih stalaktita s nišama žute boje, a
posljednji je pojas ponovo ukrašen s
prizmatiènim ukrasima.
Desno od mihraba nalazi se drveni
minber koji je 1997. godine postavljen umjesto
kamenog minbera devastiranog tokom agresije
na BiH 1992-1995. godine.
Minber je dug 3.55 m, širok 80 cm, a
visok 6.5 m. Prednjom, ulaznom stranom
minbera dominira motiv ljiljana ispod kojeg je
Predratni kameni minber Sultan Ahmedove
levha na kojoj je ispisano LA ILAHE
džamije devastiran tokom agresija na BiH
ILLALLAH. Boèna strana ukrašena je
arabeskama izrezbarenim u drvetu koje
predstavljaju motive ljiljana ukrašenih
listovima.
Æurs od drveta napravljen je prije rata
1992-1995. Smješten je desno od mihraba i ima
dimnezije 1 x 1 m. Prvenstveno se koristi za
predavanja kao istaknuto mjesto za predavaèa i
uèaèa Kur'ana. Prednja strana æursa oznaèena je
klupicom ispod koje je levha na kojoj je ispisano
BISMILLAHI-RRAHMANI-RRAHIM.
Novi drveni minber s biljnim
Prije nego što nešto kažemo o minaretu
ornamentima
Sultan Ahmedove džamije, potrebno je kazati da
je džamija, a pogotovu munara, bila potpuno
uništena tokom agresije na BiH 1992-1995.
godine. Srpsko-crnogorski agresor, kao i
postrojbe HVO-a svu svoju mržnju prema
svemu što je islamsko i muslimansko ispoljili su
sistematskim uništavanje džamija. Minareti
džamija u mjestima koja su bila pod kontrolom
Armije RBiH bili su glavni orjentir za
granatiranje. Trideset i šest projektila razlièitih
kalibara, pogodili su Sultan Ahmedovu džamiju
u Bugojnu.
Sultan Ahmedova džamija
prije 1993. godine
 Krov džamije je bio uništen; kameni minber, s
kojeg su stoljeæima imami i hatibi širili dobro i ljubav,
je tako devastiran da je morao biti zamjenjen novim.
Kupola unutar džamije je probijena; a kameni
minaret, visok 30 m, koji se nalazio uz džamiju,
potpuno je uništen.
Nakon rata djelimièno su sanirane posljedice
ratnih šteta, a potpuno renoviranje džamije trebalo bi
usljediti u narednom periodu. Na mjestu starog
minareta 1997. godine napravljen je novi od
armiranog betona i visok je 47 m.
Prvi put se neki od imama Sultan Ahmedove
džamije spominje vakufnamom Ahmed-age, sina
Huseinova, koji je 1739. godine pored džamije
sagradio muallimhanu i za prvog muallima postavio Džamija u ljeto 1993. godine nakon
izvjesnog mula Osmana s platom od 5 akèi dnevno. devastiranja projektilima HVO-a
Mula Osman je u isto vrijeme bio imam Sultan
Ahmedove džamije. Sljedeæe podatke o imamima
nalazimo u Arhivi Kotarskog Vakufsko-mearifskog
povjerenstva u Bugojnu. Poèetkom 20. stoljeæa imam
Sultan Ahmedove džamije i muderis Kositeroviæa
medrese bio je muderis Munib ef. Lonèar. Abdullah
ef. Mustajbegoviæ, muderis, dolazi na mjesto imama
Sultan Ahmedove džamije 1913. i na tom mjestu
ostaje do svoje smrti 1957. godine. Njega je na mjestu
imama Sultan Ahmedove džamije 1963. godine
naslijedio Nurikiæ Mustafa. Nakon njega imami
džamije su Èakaloviæ Midhat od 1990., i Malkiæ
Mensur od 1991. U periodu od 1994 -1998. godine
imamsku dužnost obavljao je hfz. Malagiæ Nijaz. Od
1998. godine pa do danas (2010.) imam džamije je
hfz. Duranoviæ Elvir. U ovom radu svakako treba
spomenuti dugogodišnje mujezine Sultan Ahmedove
džamije Hazima Šupiæa i hadži Smaila Bušatliæa koji
Današnji izgled Sultan Ahmedove
je obnašajuæi dužnost mujezina ranjen 1993. godine. džamije s novom munarom
Mujezin Sultan Ahmedove džamije od 1993. godine
do danas je Omer ef. Bušatliæ.